SADRŽAJ

1.UVOD.......................................................

.............................................................

.............3

1.1.Problem i objekt

istraživanja…………………………………........................…4

1.2.Svrha i ciljevi

istraživanja…………………………………………....................4

1.3.Metode

istraživanja……………………………………………..........................4

2. INTELIGENTNI TRANSPORTNI SISTEMI –

ITS.........................................................5

2.1. Značajke ITS-a u poboljšanju sigurnosti u

prometu............................................7

2.1.1. ABS – Anti Blocking

System………...............................................

…9

2.1.2.

ASR…………………………………………………….....................11

2.1.3. EDS – Elektronska blokada

diferencijala…………...........................13

2.1.4. ESP – Elektronski program stabilnosti

vozila……............................14

2.1.5. BAS – Elektronski pojačivač sile

kočenja..........................................16

2.1.6. GPS – globalni pozicionirajući

system……………….......................18

2.1.7. ISA – inteligentna adaptacija

brzine………………….......................20

2.1.8. ACC – Aktivna kontrola

vožnje………………………….................22

2.1.9. LDWS – Sistem upozorenja napuštanja cestovne

trake….................23

2.1.10. LCA – Sistem za pomoć pri

prestrojavanju………..........................24

2.1.11. APS – Automatski parking

system…………...................................25

2.1.12.RSC – kontrola stabilnosti

vozila……………………......................26

2.1.13. ALC – Adaptivna kontrola

svjetala………..................................…28

2.1.14.TPMS – Sistem za nadzor pritiska u

gumama…………...................29

3.Standard za veću sigurnost

automobila...................................................

..........................30

4. Nove tehnologije u

automobilima.................................................

...................................33

5.ZAKLJUČAK..................................................

.............................................................

....36

LITERATURA...................................................

.............................................................

.....38

2

POPIS

SLIKA........................................................

.............................................................

.39

1.UVOD

Početkom 21. stoljeća prometni se stručnjaci slažu da

uspješno rješavanje rastućih problema odvijanja prometa i

obavljanja transporta više nije moguće bez primjene

cjelovitog koncepta i tehnologija ITS-a (Inteligentnih

transportnih sistema).

ITS je upravljačka i informatičko-komunikacijska nadgradnja

klasičnog prometnog i transportnog sistema, tako što se

postiže bitno veća propusnost, sigurnost, zaštićenost i

ekološka prihvatljivost u odnosu na rješenja bez ITS

aplikacija. To ne znači da prije ITS-a nije postojala

inteligencija u prometu (barem kod vozača), nego da se kroz

stvarnovremensko prikupljanje i obradu podataka te umreženu

distribuciju informacija postiže znatno smanjenje zagušenja,

čekanja, prometnih nesreća, neučinkovitosti prijevoza,

ekoloških onečišćenja itd.

3

Atribut „inteligentni” općenito označava sposobnost

adaptivnog djelovanja u promjenjivim uvjetima i situacijama,

pri čemu je potrebno prikupiti dovoljno podataka i obraditi

ih u stvarnom vremenu. Koncept inteligentnih informacijskih

sistema (IIS) blizak je informatičarima kao i različite

napredne tehnike koje su zajedničke IIS-u i ITS-u. Koncepti i

tehnike umjetne inteligencije (AI tj. Artificial

Intelligence) – prepoznavanje oblika, strojno učenje,

inteligentno izračunavanje itd., koriste se u dizajniranju,

razvoju i implementaciji različitih ITS aplikacija.

Stanovnik europskog grada izgubi prosječno jednu godinu

života u dodatnim čekanjima zbog prometnih zagušenja i

neposjedovanja ažurnih informacija o odvijanju prometa.

Problemi gradske dostave, onečišćenja i troškova transporta

takvi su da je klasični build-only pristup nužno zamijeniti

build+ITS pristupom rješavanju prometne infrastrukture.

ITS rješenja uključuju redizajn prometne infrastrukture s

novim prometnim rješenjima organizacije i vođenja tokova,

inteligentnim navođenjem na rute s manjim opterećenjem,

informiranjem o slobodnim parkirnim mjestima, daljinskim

praćenjem tereta i vozila, telematskom naplatom cestarine,

upravljanjem incidentnim situacijama u prometu itd.

Možemo reći da ITS predstavlja: napredni koncept rješavanja

prometnih problema, znanstvenu disciplinu, skup tehnologija i

novi tehnološki pokret. To dokazuju programi i projekti ITS-a

u svim razvijenim zemljama, uspostavljanje ITS-a kao

akademske discipline i studijskog programa na sveučilištima,

4

te uspješno djelovanje niza nacionalnih i međunarodnih ITS

udruženja.

Za razliku od izoliranih tehničkih rješenja (zeleni val,

promjenjivi znakovi, telematički uređaji u vozilima) koncept

ITS-a predstavlja „sistem sistema”, kako je to objašnjeno u

naprednim priručnicima.1

Uvjerljivi razlozi „za” ITS slijede iz poraznih podataka o

sigurnosti i eksternim troškovima odvijanja prometa. Prema

podacima organizacije WHO, preko 1,2 milijuna ljudi svake

godine smrtno strada u prometu, a 50 milijuna biva

ozlijeđeno. Ukupni izravni i eksterni troškovi prometnih

nesreća iznose 3 do 4 % BDP-a pojedinih zemalja.

1.1.Problem i objekt istraživanja

Problem istraživanja predstavlja veliki broj prometnih

nezgoda i smetnji u prometu, a koje se mogu riješiti

upotrebom ITS-a.

Objekat istraživanja je upotreba ITS-a u vozilima u svrhu

povećanja sigurnosti.

1.2.Svrha i ciljevi istraživanja

Cilj istraživanja jeste potvrda činjenice da je upotrebom

ITS-a u vozilima smanjen rizik od nastajanja nezgoda i

olakšan promet vozila.

1.3.Metode istraživanja 1 Highway Capacity Manual, Intelligent Transport Primer

5

Prilikom izrade diplomskog rada korištene su sledeće metode:

induktivno-deduktivna metoda, metoda analize i sinteze metoda

deskripcije, statistička metoda.

2. INTELIGENTNI TRANSPORTNI SISTEMI – ITS

Inteligentni transportni sistem (ITS) podrazumijeva primjenu

novih informacijskih, komunikacijskih i senzorskih

tehnologija u prometu i transportu. Sistem ITS je

prilagodljiv i otvoren, nudeći s jedne strane primjenu

različitih tehnologija interaktivnog i multimedijskog

obilježja, i s druge strane jamčeći cjelovitost djelovanja po

cijelom području, od mikrolokacije, ulice, grada, do regije,

nacije i svijeta u cjelini.

Svrha izgradnje inteligentnog transportnog sistema je podići

kvalitetu prometovanja i prijevoza, poboljšati iskustva

vozača i putnika, poboljšati postupke vezane za putovanja

ljudi, razmjenu dobara i usluga, te povećati sveukupnu

informacijsku transparentnost.

6

Ovo bi, prije svega, trebalo rezultirati povećanjem opšteg

zadovoljstva kako stanovništva tako i gostiju, poslovnih ili

turističkih, odnosno ukupnirn prosperitetom sredine. Uloga

ITS-a u razvitku prometa roba i usluga daje mu strategijsku

važnost najvišeg nivoa.

Stoga je glavni cilj izgradnje sistema ITS:

Pojam inteligentni transportni sistem (ITS) odnosi se na

napore za dodavanje informacijske i komunikacijske

tehnologije za tehnologiju prijevoza i vozila u nastojanju da

će se upravljati činjenicama koje su obično u sukobu jedne s

drugima, kao što su vozila, opterećenja, i rute za

poboljšanje sigurnosti2.

Interes za ITS dolazi od problema uzrokovanih prometnim

gužvama i sinergije nove informacijske tehnologije za

simulaciju, real-time kontrolu i komunikacijske mreže.

Zagušenje prometa je u porastu u cijelom svijetu kao rezultat

povećane motorizacije, urbanizacija, porast broja stanovnika

te promjene u naseljenosti.Congestion reduces efficiency of

transportation infrastructure and increases travel time, ,2 Intelligent Transport Systems, Januar 2009, broj 322

7

Izgraditi sistem koji će poboljšati putovanja i prijevoz kroz učinkovitije isigurnije kretanje ljudi, dobara i informacija uz veću mobilnost, većuučinkovitost goriva i manje zagađenje okoline. Sistem također treba

zadovoljiti interese pojedinaca, tvrtki, gradskih i opštinskih uprava, teokružnih uprava i samouprava kako u pogledu ekonomskog i kulturnog

razvitka, tako i traženju usluga.

and fuel consumption . Zagušenje smanjuje učinkovitost

prometne infrastrukture i povećava vrijeme putovanja,

zagađenje zraka i potrošnju goriva.

In the , the migration of people from rural to urbanized

habitats has progressed differently.U razvijenom svijetu,

migracije stanovništva iz ruralnih u urbanizirana staništa

napredovala su drugačije.Many areas of the developing world

have urbanized without significant motorization and the

formation of suburbs. Mnoga područja u zemljama u razvoju su

urbanizirana bez značajnih motorizacija.In areas like , a

high population density is supported by a system of walking,

transportation, , , and . U područjima kao što su

Santiago, Čile i slično, visoka gustoća naseljenosti je

podržan od strane multimodalnih sistema.A small portion of

the population can afford , but the automobiles greatly

increase the congestion in these multimodal transportation

systems. Mali dio stanovništva može si priuštiti automobile.

Automobili uvelike povećavaju zagušenja u multimodalnom

transportnom sistemu.They also produce a considerable amount

of air pollution, pose a significant safety risk, and

exacerbate feelings of inequities in the society. Oni također

proizvode znatne količine zagađenja zraka, predstavljaju

značajan sigurnosni rizik, i stvaraju osjećaj nejednakosti u

društvu.

Ostali dijelovi svijeta u razvoju, poput Kine, ostati će u

velikoj mjeri ruralni, ali su brzo urbanizirani i

industrializirani.In these areas a motorized infrastructure

is being developed alongside motorization of the population.

8

U tim područjima motorizirana infrastruktura se razvija uz

motorizaciju stanovništva. Great disparity of wealth means

that only a fraction of the population can motorize, and

therefore the highly dense multimodal for the poor is cross-

cut by the highly motorized transportation system for the

rich.Gradska infrastruktura se brzo razvija, pružajući

priliku za izgradnju novih sistema koje sadrže ITS u ranim

fazama.

Inteligentni transportni sistem (ITS) se može definirati kao

holistička, upravljačka i informacijsko-komunikacijska

(kibernetska) nadgradnja klasičnog sistema prometa i

transporta kojim se postiže znatno poboljšanje performansi,

odvijanje prometa, učinkovitiji transport putnika i roba,

poboljšanje sigurnosti u prometu, udobnost i zaštita putnika,

manja onečišćenja okoliša, itd. ITS ima značenje novoga

kritičnog pojma koji mijenja pristup i trend razvoja prometne

nauke i tehnologije transporta ljudi i roba tako da se

učinkovito rješavaju rastući problemi zagušenja prometa,

onečišćenja okoliša, učinkovitosti prijevoza, sigurnosti i

zaštite ljudi i roba u prometu, U tom smislu inteligentna

prometnica predstavlja kibernetsku i informacijsko-

komunikacijsku nadgradnju klasičnih prometnica tako da se

osim osnovnih fizičkih funkcija ostvaruje bolje informiranje

vozača, vođenje prometa, sigurnosne aplikacije, itd.

ITS je sistem koji isporučuje usluge i informacije

korisnicima putem distribuiranog informacijskog sistema uz

upotrebu interfejsa koje je prilagođeno korisniku ili

pokretnom objektu, bilo u okviru privatnog ili javnog

9

sektora. Sistem ITS mora biti konvergentan i otvoren, nudeći

s jedne strane primjenu različitih tehnologija interaktivnog

i multimedijalnog obilježja, i s druge strane jamčeći

cjelovitost djelovanja po cijelom geografskom području, od

mikrolokacija, gradova do regija, država i kontinenata.

Osnovna svrha implementacije inteligentnog transportnog

sistema je podići kvalitetu prometovanja i transporta,

poboljšati iskustva vozača i putnika, poboljšati postupke

vezane za putovanja ljudi, razmjenu dobra i usluga, te

povećati sveukupnu prometnu informacijsku transparentnost.

Stoga je glavni cilj izgradnje ITS-a, integracija sistema

koji će poboljšati putovanja i prijevoz kroz učinkovitije i

sigurnije kretanje ljudi, robe i informacija, uz veću

mobilnost, veću učinkovitost goriva i manje zagađenje

okoline, tj. sigurniji ekosistem u cijelosti. U skladu s

glavnim ciljem mogu se definirati posebni ciljevi koji

pobliže opisuju i pojašnjavaju širinu koju obuhvaćaju sistemi

ITS: povećavanje radne učinkovitosti i kapaciteta

transportnog sustava, povećanje mobilnosti osoba i robe,

prevencija i smanjivanje nezgoda i šteta uzrokovanih

transportom, smanjena potrošnja energije i dugoročno

kontrolirana zaštita okoliša. Potrebno je također napomenuti

da i postojeći prometni sistemi imaju određena svojstva

inteligencije iz same logike, jer je i čovjek u pravilu dio

tog sistema, ali inteligencija i komunikacija između vozila i

objekata nisu kvalitetno umrežene i sistematski organizirane.

Osnovnu srž ITS-a čine sistematska upravljačka i

informatičko-komunikacijska rješenja ugrađena u mrežnu

10

infrastrukturu, vozila, upravljačke centre i različite

komunikacijsko-računarske terminale. Razvoj prometa klasičnom

izgradnjom infrastrukture doveli su do problema efikasnosti i

zahtjeva za novim usklađenim rješenjima u cestovnom i drugim

granama prometa.

2.1. Značajke ITS-a u poboljšanju sigurnosti u

prometu

Za sistematsko istraživanje prometne sigurnosti najvažnije je

da se dobro razumije složena interakcija između čovjeka,

vozila i ceste, odnosno prometnice. Ove su interakcije vrlo

važne kako za sigurnost i upravljanje prometom tako i za samo

stvaranje odnosno dizajniranje prometnica. Pogrešno ponašanje

sudionika u prometu najčešći su uzrok za pojavu prometnih

nesreća.

Pročuavanje ponašanja vozila i vozača na cesti moguće je

temeljiti na polaznom modelu: “vozač-vozilo-okolina”3. Radi

se o kompleksnim mehaničkim, biomehaničkim, pshološkim i

durgim relacijama koje određuju ponašanje promatranog

dinamičkog sistema s osnovnim komponentama.

Američki pristup uključuje i politiku (u užem smislu prometnu

politiku) kao poseban utjecajni uzrok koji značajno utječe na

stanje sigurnosti u prometu. On se ogleda kako kroz

zakonodavnu i policijsko-nadzornu sastavnicu sigurnosti kao

opšti stav politike i društva u cjelini prema ovom gorućem

problemu. Neke analize upućuju da će se do značajnih3 Cerovac, V.; Tehnika i sigurnost prometa, Fakultet prometnih znanosti,Zagreb 2001., str. 56.

11

poboljšanja sigurnosti u prometu doći samo ako se ukupni stav

društva i političke elite promjeni u tom smislu4. Mogućnosti

ITS-a u poboljšanju sigurnosti u prometu može se sagledavati

kroz nekoliko tehnoloških cjelina odnosno značajki. Osnovne,

ključne cjeline mogu se svrstati u tri skupine:

- Sistemi vezani uz infrastrukturu (ceste, mostovi,

tuneli… )

- Sistemi vezani uz vozila

- Sistemi vezani uz kooperacije.

U posljednje vrijeme pažnju značajno privlače sistemi kojima

se opremaju vozila, a koji značajno unapređuju sigurnost

vožnje. Njihova temeljna podjela je na autonomne sisteme i

sisteme namijenjene savjetu vozača:

- ABS – anti blocking system (regulacija sile

kočenja)

- ASR / TCS – sistem protiv proklizavanja pogonskih

točkova

- EDS – elektronska blokada diferencijala

- ESP – elektronska stabilnost

- BAS – elektronski pojačivač sile kočenja

- GPS – globalni pozicionirajući sistem

- ISA – inteligentna adaptacija brzine

- ACC – aktivna kontrola vožnje

- LDWS – sistem upozorenja napuštanja cestovne trake

- LCA – sistem za pomoć pri prestrojavanju

- APS – automatski parking sistem

- RSC – kontrola stabilnosti vozila

4 Bošnjak I ; „Mogućnosti inteligentnih transportnih sustava upoboljšanju stanja sigurnosti u prometu“,

12

- ALC – adaptivna kontrola svjetala

Danas se najznačajnija istraživanja rade u području

kooperativnog upravljanja vozila i njegovog okruženja (druga

vozila, cestovna infrastruktura, centri vođenja prometa,

križanja i dr.). U tom smislu danas su uveliko izgrađeni i

djelomično normirani standardi za pojedine oblike

komunikacije (V2V- vozilo s vozilom, V2R- vozilo s cestom).

Djelotvorni sistemi u ovom području mogu se razvrstati u

sljedećim podjelama:

- Navigacijski sistemii i sistemi putnog informisanja

- Upravljanje vozilima hitnih službi

- Inteligentni sistemi upravljanja brzinom

- Sistemi potpore komercijalnim vozilima

Posebna se pažnja pridodaje sistemima upravljanja vozilima

hitnih službi te inteligentnim sistemima upravljanja brzinom.

Oba ova sistema značajno unapređuju stanje sigurnosti u

prometu.

Važno je istaknuti da se u svim relevantnim svjetskim

studijama u mogućnosti ITS-a u poboljšanju sigurnosti u

prometu ukazuje da ITS i pripadne tehnologije nisu zamjena za

ljudski mozak i njegove sposobnosti obrade složenih

informacija, prosuđivanja i poduzimanja odgovarajućih akcija.

Ove tehnologije samo poboljšavaju sposobnost vozača da čini

dobre i sigurne odluke. U tom pogledu ITS nije niti zamjena

za neke druge faktore poput policijskog nadzora nad prometom,

koji također bitno definišu stanje sigurnosti u prometu.

2.1.1. ABS – Anti Blocking System

13

ABS (Anti-lock braking system) je elektronski sistem ugrađen

u gotovo sva novija vozila, uključujući i motore. Funkcija

ABS sistema je u osnovi sprječavanje blokiranja točkova, što

povećava stabilnost vozila te mu omogućava kraći zaustavni

put (put kočenja) na vlažnim i skliskim podlogama. Ipak, na

“mekanim” površinama kao što su pijesak ili

cesta prekriven snijegom, ABS značajno produžuje zaustavni

put, ali time poboljšava upravljivost (kontrolu) nad vozilom.

Time je ABS jedan od najvažnijih sigurnosnih sistema u

automobilu, koji spašava stotine hiljada vozača svakodnevno.

Od početnih ABS sistema koji su se ugrađivali u vozila,

današnji su mnogo, mnogo napredniji. Moderni ABS sistemi

kontroliraju i raspodjelu kočenja između prednjih i stražnjih

točkova. Takva funkcija zavisno o sposobnosti sistema i

podešenost je poznatija pod nazivima kao što su: elektronska

kontrola stabilnosti (ESC), elektronska raspodjela sila

kočenja (EBD), itd.

Sistem se sastoji od sljedećih (osnovnih) komponenti:

- Senzori za mjerenje brzine kotača

- Pumpa (hidraulični motor)

- Ventili

- Kontroler (brzo računalo koje koordinira cijelim

procesom).

Prilikom kočenja aktivira se hidraulični sistem koji

potiskuje oblogu kočnice prema diskovima, te na taj način

vozilo usporava. Ukoliko jedan točak usporava brže od

ostalih, što je uglavnom rezultat blokiranja točkova, sistem

14

automatski preko ventila popušta pritisak kočenja na tom

točku. Uloga pumpe je da povrati potreban pritisak kočenja.

ABS sistem reagije nevjerojatno brzo, mjereći brzine

pojedinih točkova i nekoliko puta u sekundi. ABS se može

aktivirati na prednjim, ili na svim točkovima, zavisno od

automobila.

Slika 1. Shema rada ABS-a

ABS omogućava intenzivno kočenje, a pritom i upravljanje

vozilom. Kod naglog kočenja, prilikom blokiranja točkova ABS

će otpustiti pritisak kočenja na točku koji se blokira. Nakon

toga će se pritisak postepeno povećati dok se ne dođe do

granice blokiranja točka. ABS održava pritisak kočenja upravo

na toj granici, jer je to najbrži način zaustavljanja vozila.

Takve izmjene (kočenje/popuštanje/kočenje) se događaju i do

15

20 puta u sekundi, puno brže nego li to mogu i najiskusniji

vozači.

Istorija nastanka ABS-a seže još od 1928 g. kada je Nijemac

Karl Wessel patentirao mehanizam koji regulira silu kočenja

kod automobila, ali taj je koncept postojao samo na papiru.

Tek početkom II svjetskog rata, 1941. testiran je prvi

regulator blokiranja točka za koji je zabilježeno: „Postigli

su tek osrednji rezultat“.

Ideja o senzorima koji prate okretanje točka i kontrolnoj

jedinici koja upravlja kočnicama bila je uspješna, ali

pretvoriti koncept u funkcionirajući mehanizam bilo je

komplicirano.

Problem senzora riješen je već 1952 g. u ABS sistemu

ugrađenom u avion, ali i u Knorrov sistem iz 1954. za

lokomotivu. No za ugradnju u automobil još su postojale

prepreke – zahtjevi koji su se postavljali pred mehanički

senzor na principu trenja bili su preveliki zbog manje

preciznosti te nedovoljne pouzdanosti u zavojima, na grbavim

podlogama ili nepovoljnim vanjskim utjecajima.

Tvrtka TELDIX iz Heidelberga prva se ozbiljno prihvatila

razvijanja ABS-a. Godine 1967. riješili su problem senzora

beskontaktnim indukcijskim osjetnicima.

Sljedeći problem bila je centralna jedinica, koja je još

uvijek radila na analognoj tehnologiji i koja je zbog

kompliciranosti bila podložna čestim kvarovima, a integrisani

krugovi još nisu postojali. Ipak ovaj je koncept pokazao

potencijal i 1970.godine prva generacija ABS-a na testnoj je

stazi uvjerila novinare i stručnjake u svoju svrsishodnost.

16

Slijedećih osam godina inžinjeri su radili na trajnosti i

pouzdanosti sistava koji bi bio spreman za serijsku

proizvodnju. Tokom tog razdoblja ABS je uveliko profitirao

razvojem elektronike. Naime, tek pojavom integrisanih krugova

mogla je biti proizvedena dovoljno mala i robusna kontrolna

jedinica sposobna pratiti podatke senzora i u kratkom vremenu

upravlja ventilima kontrole pritiska. Zahvaljujući

elektronici sada je sistav bio u mogućnosti kontrolisati i

stražnje, a ne samo prednje točkove.

Tvrtki BOSCH trebalo je pet godina da isporuči prvi digitalni

kontroler za testiranje.

Vozila koja se često koriste u terenskim uslovima, kiperi i

druga gradjevinska vozila, standardno su opremljena

prekidačem kojim se ABS sistem može isključiti. Ovo je

korisno jer bi u terenskim uslovima, odnosno pri vožnji na

terenu prekrivenim pijeskom, mokrom travom ili prašinom,

aktiviranje ABS-a produžilo zaustavni put.

2.1.2. ASR

ASR (Antriebs Schlupf Regelung) je sistem za kontrolu i

regulaciju proklizavanja pogonskih točkova.

Jedinstveni naziv za sistem regulacije proklizavanja točkova

ne postoji, tako da se kod nas najčešće koristi skraćenica od

riječi njemačkog jezika AntriebsSchlupfRegelung (ASR), mada

pojedini proizvođači ovaj uređaj nazivaju: ASC (Automatic

Stabilitets Control); TCS (Traction Control System) ili ETC

(Elekctronic Traction Control).

17

Potpuni prijenos obrtnog momenta na pogonske točkove je moguć

samo u uslovima kvalitetnog prijanjanja točkova za kolovoz do

granice proklizavanja. Kod putničkih vozila sa motorima većih

snaga, u slučajevima velikih startnih ubrzanja ili naginjanja

vozila u krivini, uslovljava i preraspodjelu težina na

točkove, te samim tim i različite adhezione sile na sistemu

točak - kolovoz. U takvim uslovima pogonski točkovi, sa

smanjenjenom adhezionom silom, neizostavno proklizavaju,

odnosno imaju nestabilan prenos snage.

Slika 2. Automobil sa i bez ASR-a

U cilju smanjenja velikih proklizavanja pogonskih točkova,

razvijen je sistem za kontrolu proklizavanja, takozvani ASR

sistem, kojim se:

- poboljšavaju uslovi prenosa snage i održava kotrljanje

točkova

- poboljšava vozna sigurnost u uslovima kada je pogonska sila

na točkovima veća od adhezione

18

- automatski podešava raspodjelu momenta uslovima bez

proklizavanja

- daje infomacije vozaču o postizanju dinmičkih graničnih

uslova prijanjanja.

Sistem se sastoji od: niza senzora kojima se pojedinačno i

permanentno kontrolišu brojevi obrtaja točkova i posebno

motora, upravljačkog kompjuter-sistema, potenciometra

povezanog sa prigušnim leptirom i koračnog motora za

regulaciju položaja leptira. Ovaj sistem radi na principu

stalnog upoređivanja brojeva obrtaja svih točkova i kod

prekoračenja unaprijed predviđene vrijednosti u brojevima

obrtaja, odnosno pojavi proklizavanja, odgovarajućim dejstvom

na sistem za doziranje goriva motoru vrši smanjivanje dovoda

goriva i time obrtnog momenta, bez obzira na položaj pedale

za regulaciju dovoda goriva. U ovom impulsi senzora

negonjenih točkova služe kao "reper" za preračunavanje, s

obzirom da se proklizavanje javlja samo na pogonskim

točkovima. Pojedini proizvođači ovu regulaciju vrše i preko

sistema za predpaljenje kod oto motora, pomijerajući skakanje

iskre na period "kasnijeg paljenja". Dakle regulacija razlike

brojeva obrtaja na točkovima se vrši direktno posredstvom

motora. U slučajevima kada je ASR sistem u funkciji, pali se

signalna lampa, signalizirajući vozaču da je ASR sistem u

funkciji. Dejtsvom vozača na sistem kočenja, sistem ASR

regulacije se automatski "za trenutak" isključuje. Dalji

razvoj ove vrste sistema doveo je do međusobnog kombinovanja

rada ABS i ASR regulacije. Princip rada je sličan prethodnom:

senzori na točkovima predaju impulse komjuteru sistema, koji

19

preračunava i upoređuje brojeve obrtaja i upoređuje sa

unaprijed zadatom vrijednošću proklizavanja. Pri brzinama

nižim od 40 km/h smanjenje proklizavanja se reguliše dejstvom

sistema za kočenje. Naime elektromagnetski ventil na

akumulatoru pritiska se otvara, upuštajući kočionu tečnost

pod pritiskom u onaj točak koji se "prebrzo" obrće i time

vrši prikočivanje istog. Ovakvim dejstvom stvara se efekt

sličan radu samoblokirajućeg ("speer") diferencijala,

prenoseći veći moment onom točku koji ima dobru prionljivost

za kolovoz. 

Kod brzina viših od 40 km/h, istovremenim dejstvom i kočionog

sistema i sistema za doziranje goriva motoru vrši se

regulacija odnosno snižavanje proklizavanja. U slučaju

velikog proklizavanja točkova, pri naglom ubrzanju,

regulacija se vrši samo motorom, tako što koračni motor

preuzima ulogu regulacije otvora, pritvarajući dovod goriva

motoru.Za slučaj vožnje sa lancima ili po zaleđenom kolovozu,

postoji mogućnost isključivanja ASR regulacije ili

"prilagođavanje" sistema da radi sa nekim povišenim

proklizavanjem.

2.1.3. EDS – Elektronska blokada diferencijala

Elektronska blokada diferencijala vozila - EDS5 je

elektronski uređaj povezan sa ABS sistemom kočnica koji

sprečava proklizavanje pogonskog točka koji je izgubio

kontakt sa podlogom.Uloga EDS je slična ulozi ASR, samo sa

5 Electronic Differential System20

različitim sistemima ostvarenja zadatka ( onemogućavanje

proklizavanja točka ).

Slika 3. Presjek diferencijala

Elektronski regulisanim viskoznim spojkama postiže se

programirano blokiranje diferencijala, čime se postiže

precizna regulacija raspodjele pogonskog momenta (snage) i

sigurna vozna svojstva u svim uvjetima. To je posebno važno

kod snažnih automobila sa pogonom na zadnje točkove. Glavni

su dijelovi paketi lamela uglavljeni na izlaznim vratilima

diferencijala i smješteni u metalnim ozubljenim

tuljcima.Tanke i čvrste lamele ‘plivaju’ u hidrauličkom ulju,

te se pogonski moment prenosi s parnih na neparne lamele

hidrodinamičkim odnosno viskoznim efektom. Cijelim sklopom

upravlja elektrohidraulički mehanizam s elektronskim

upravljanjem, koji aktivira jedan ili drugi (ponekad i oba)

paketa lamela. Sistem je opremljen senzorima za vrtnju točka,

koji bilježe promjene (proklizavanje) i usmjeravaju

najpovoljniji moment na svaki točak. Elektronsko-hidraulički

21

mehanizam približuje ili udaljuje lamele i tako omogućuje

prenošenje većeg ili manjeg momenta. To zavisi o prionjivosti

točka (odnosno vrsti podloge) i proklizavanju pojedinih

točkova.

EDS kao sistem je najčešće sastavni dio elektronskog programa

stabilizacije - ESP i regulacije proklizavanja pogona - ASR.

2.1.4. ESP – Elektronski program stabilnosti vozila

Sistem elektronske stabilnosti (ESP) pomaže vozaču u gotovo

svim kritičnim situacijama. Ujedinjuje funkcije sistema

protiv blokiranja točkova (ABS) i sistema protiv

proklizavanja točka prilikom naglog kretanja (TCS), ali može

i znatno više. Prepoznaje proklizavanje vozila te ga aktivno

nastoji spriječiti, čime se značajno poboljšava sigurnost u

vožnji. Svjetska istraživanja pokazuju da ESP može znatno

smanjiti mogućnost stradavanja u ozbiljnim nesrećama ili

nesrećama s tragičnim posljedicama u kojima sudjeluje jedno

vozilo. Naučne studije provedene u Japanu, Njemačkoj,

Švedskoj, Francuskoj i SAD-u dokazuju učinkovitost ESP-a: 30

do 50 posto svih nesreća s tragičnim posljedicama u kojima

sudjeluje jedan automobil moguće je spriječiti pomoću ESP-a.

U saradnji s Mercedes-Benzom, Bosch je osmislio program

elektronske stabilnosti i pripremio ga za serijsku

proizvodnju pa je time prva tvrtka koja ga je plasirala na

svjetsko tržište, ugrađenog u klasu S godine 19956.

ABS i TCS učinkovito pomažu kod promjene brzina uzdužno na

kretnje vozila. ABS pomaže pri kočenju, a TCS pri ubrzanju6 Podaci preuzeti sa www.autoportal.hr

22

vozila. Program elektronske stabilnosti također pomaže vozaču

pri kretnjama koje su dijagonalne na smjer vožnje. Sistem na

osnovi ugla upravljanja prepoznaje željeni smjer vožnje.

Senzori brzine na svakom točku mjere brzinu. Istovremeno,

senzori zakretanja mjere okretanje vozila oko njegove okomite

osi, kao i bočno ubrzanje. Iz tih podataka upravljačka

jedinica izračunava stvarno kretanje vozila, uspoređujući ga

25 puta u sekundi sa željenim smjerom.

Ako se vrijednosti ne podudaraju, sistem reaguje u sekundi,

bez sudjelovanja vozača. Sistem smanjuje snagu motora kako bi

povratio stabilnost vozila. U slučaju da to nije dovoljno,

zaustavlja svaki točak pojedinačno. Iz toga proizlazi

rotacijsko kretanje vozila koje sprečava proklizavanje – u

granicama zakona fizike te automobil ostaje sigurno na svom

željenom pravcu.

Slika 4. ESP sprečava proklizavanje vozila i smanjuje rizik od nesreća u kojima sudjeluje jedno

vozilo

23

ESP sistem se sastoji od niza senzora:

- senzor ugla usmjeravanja vozila (mjeri ugao

okretanja upravljača i daje naznaku u kojem je

smjeru vozač želio ići)

- senzor brzine okretanja točkova (registruje brzinu

koju je odabrao vozač)

- senzor bočnog ubrzanja (otkriva bočno zanošenje)

- senzor nekontrolisanog vijuganja (to je srce ESP

sistema i mjeri rotacionu brzinu odnosno stvarno

zanošenje vozila)

- senzor pretpritiska (mjeri pritisak u kočionom

sistemu).

Za razliku od ABS i ASR, kojima se reguliše prvenstveno

uzdužna dinamika vozila, sa ESP sistemom dodatno se reguliše

stabilnost vozila u odnosu na njegovu vertikalnu osu. ESP

sistem reguliše žiro-moment koji teži da vozilo obrne oko

svoje vertikalne ose.

ESP sistem nadgleda faktore kao što su ugao zakretanja

volana, brzinu zaokreta i poprečno ubrzanje vozila da bi

odredio ponašanje vozila. Kada ESP sistem otkrije da se

ponašanje vozila razlikuje od namjere vozača i željene

putanje, sistem se aktivira da bi održao vozilo na putanji.

Ako je premalo okrenut upravljač u krivini, prednji dio

vozila nastavlja pravo i ne prati krivinu, potrebno je

zakočiti više zadnji unutrašnji točak. Ako je previše okrenut

upravljač u krivini, zadnji dio vozila se zanosi ka spoljnoj

strani krivine, zato je potrebno zakočiti više prednji

spoljni točak.

24

Slika 5. Shematski prikaz elemenata ESP-a

Na slici je šematski prikaz elemenata ESP sistema sa mestom

ugradnje:

1. hidro-agregat sa senzorom pritiska

2. senzori broja obrtaja

3. senzor ugla okretanja upravljača

4. senzor ugla zanošenja sa senzorom bočnog (poprečnog)

ubrzanja

5. ECU (komunikacija sa sistemom za upravljanje motorom)

Hidraulična jedinica upravlja pobudom magnetnih ventila u tri

različite faze tokom ESP-regulacije: uspostavljanje,

zadržavanje i smanjenje kočionog pritiska.

2.1.5. BAS – Elektronski pojačivač sile kočenja

Prilikom istraživanja kočenja uočeno je da znatan broj

vozača ukriznim situacijama najčešće ne reagira dovoljno

snažnim pritiskom na kočnicu. Sistem pomoći pri kočenju

izračunava brzinu pritiska papučice kočnice i ovisno o njenom

intenzitetu aplicira maksimalnu potrebnu silu.

25

BAS ( Brake assistant system ) je u osnovi elektro-

hidraulični sistem kočione pomoći, koji u kritičnoj situaciji

uspostavlja najveći intenzitet kočenja, neovisno o pritisku

papučice kočnice, što doprinosi skraćenju zaustavnog puta.

Slika 6. Zaustavni put vozila sa i bez BAS sistema

Radi se o elektro-hidrauličkom sistemu napravljenom na osnovu

klasničnog kočionog servo uređaja. Uz pomoć membrane i komore

sa podpritiskom ostvaruje se dodatna sila na klipu glavnog

kočionog cilindra. Sistemom upravlja “ pametna “ elektronika,

koja prepoznaje paničnu reakciju vozača i neovisno o pritisku

papučice kočnice uspostavlja silu kočenja na granici

aktiviranja ABS uređaja. Aktivira se elektro-magnetnim

ventilom, koji u desetinki sekunde povećava podpritisak u

komori i generira dodatnu kočionu silu. BAS sistem djeluje26

autonomno i osigurava maksimalno kočenje na granici fizičkih

mogućnosti sve dok vozač drži pritisnutu papučicu kočnice.

Očekivani razvoj ovih sistema ide prema radarskom sistemu

praćenja vozila ispred, odnosno sitsem može biti osposobljen

da koristi radare pomoću kojih nadzire saobraćaj, odnosno

vozila ispred i može čak održavati rastojanje, ubrzavati i

usporavati vozilo, te ga i zaustaviti ovisno o zadanim

parametrima.

Slika 7. Količina pritiska na kočionu papuču sa i bez BAS

2.1.6. GPS – globalni pozicionirajući sistem

GPS je satelitski radionavigacijski sistem namijenjen

globalnom pozicioniranju, razvijen i održavan od U.S.

Department of Defence (Američko Ministarstvo obrane). GPS

omogućuje korisnicima na moru, kopnu i u zraku određivanje 3D

(trodimenzionalne, odnosno prostorne) pozicije, brzine i

tačnog vremena 24 sata dnevno bez obzira na atmosferske

27

prilike, tačnošću većom nego bilo koji radionavigacijski

sistem do sada.

GPS sistem čine tri osnovna segmenta:

a) svemirski segment (24 satelita na visini od 20.200 km)

b) kontrolni segment (serija kontrolnih stanica širom)

c) korisnički segment (GPS prijamnik i antena).

GPS je primarno predviđen isključivo za vojnu upotrebu,

kasnije, odredbom američkog predsjednika Georgea Busha

prilagođen i za civilnu upotrebu. GPS je vlasništvo američke

vlade koja taj sistem razvija i održava još od kraja 70-ih

godina prošlog stoljeća, a korištenje njegovih signala je

sasvim besplatno.

Razvoj opšte-svjetskoga, globalnoga  satelitskog sistema za

određivanje pozicije - GPS-a, prihvaćen je ne samo u

navigaciji   nego   i   u raznim geoznanostima kao i svim

granama prometa. Mogućnost izračunavanja koordinata 24 sata

dnevno bez obzira na meteorološke prilike vrlo brzo su  GPS

prijemnike učinile korisnim i opšteprihvaćenim terenskim

instrumentom.

Upotreba GPS prijemnika sve je češća, a iznenađuje

raznolikost zadataka za koje taj sistem daje pouzdane

rezultate. Danas GPS prijemnike, osim za vojne potrebe, što

je bio izvorni povod izrade sustava, koriste geodeti, šumari,

geolozi, geofizičari, geografi, hidrografi, agronomi, ukratko

sve struke kojima je neophodan terenski rad.

Osim stručne i profesionalne upotrebe u raznim znanostima,

GPS se uveliko primjenjuje i u svakidašnjem civilnom

životu,razni oblici transporta ( kamionom, brodom i

28

zrakoplovom), sport ( nautika, padobranstvo, planinarenje,...

), pa sve do ugrađivanja GPS-a, kao sistema za navigaciju, u

osobne automobile.

Sve brže širenje uporabe GPS-a prati i stalni razvoj

prijemnika. Oni postaju sve manji, brži, pouzdaniji i

jeftiniji, potencirajući time svoje korištenje. Današnji

ručni GPS prijamnici veličine mobilnog telefona posjeduju

mogućnost simultanog praćenja do 12 satelita omogućavajući

time rad i u područjima slabijeg prijama signala, primjerice

u šumi, uskim kanjonima ili ulicama. Takvi uređaji prvu

poziciju izračunavaju za svega 1-2 minute, a zatim svake

sekunde daju novoizračunate koordinate. Osim pozicije, GPS

prijemnik računa i brzinu (maksimalna, trenutna i srednja

brzina) i smjer kretanja. Skoro svi ručni uređaji omogućuju

pohranu od 500 i više tačaka s geografskom koordinatom,

vremenom pohrane podatka i komentarom (kuća, most, potok, i

dr.) te 20-ak ruta od 30 tačaka. Pohranjene tačke mogu se

putem kabla prebaciti u računalo za kasniju obradu. Naravno,

pritom treba uvijek imati na umu u koju svrhu trebamo te

podatke.

Noviji ručni GPS uređaji imaju ugrađenu i geografsku kartu

određenog područja (eMAP, GPS III Plus, Street Pilot, itd.).

Ti prikazi mogu varirati od jednostavne predodžbe okoline,

koja služi kao pripomoć u orijentaciji, do vrlo detaljnog

predočavanja ulica u gradovima ili obale sa simbolima

svjetionika, kabela, marina, sidrišta i sl. Sve češće se u

takvim prijemnicima nalaze i baze podataka gradova, mjesta,

29

ulica, muzeja, bolnica, restorana, itd. svrstane po određenoj

tematici.

Služiti se takvim uređajem jednostavno je i gotovo

automatizirano.

Nakon uključivanja i prijama signala s četiri neophodna

satelita uređaj računa prvu poziciju (FIX) nakon čega je

moguće kretati se po zamišljenoj ili planiranoj ruti.

Uporaba GPS-a ne završava samo određivanjem nekog stajališta.

Ovisno o uređaju, tražena tačka može se odrediti i pronaći

sutra ili za 10 godina s pouzdanošću od 10 m. Potrebno je

samo upisati tražene koordinate i pokrenuti funkciju

navođenja. Tog trenutka GPS prijamnik počinje strelicom

usmjeravati prema traženoj točki istovremeno računajući

preostalu udaljenost.

Sve češća je uporaba navigacijsko-informacijskog sistema u

vozilu, koji se sastoji od integracije GPS uređaja i DVD

uređaja. Za određeno geografsko područje postoje

multimedijalni CD-ovi koji sadrže detaljne karte i razne

informacije (o servisnim službama, bolnicama, hotelima,

parkiralištima, muzejima, priredbama, itd.). Korištenjem

takvog programa, odnosno CD-a dobivaju se slikovne i govorne

informacije, a koje su trenutno aktuelne, određuje se

temeljem određivanja pozicije vozila preko GPS uređaja (taj

GPS nema zaslonski prikaz). Korisnik na zaslonu ili pomoću

funkcijskih tipki određuje koje informacije želi vidjeti i

čuti, odabire cilj puta, a program mu daje podatke kako da

dođe do tog cilja. Treba istaknuti da informacije koje se

dobivaju ne sadrže podatke o trenutnoj situaciji na

30

prometnicama (zakrčenosti, radovima, zatvorenosti nekih

pravaca i sl., takve informacije dobivaju se preko GSM mreže)

ili ima li mjesta na određenom parkiralištu i radi li neka

servisna služba.

Slika 8. Shema GPS sistema

2.1.7. ISA – inteligentna adaptacija brzine

ISA (Intelligent Speed Assistance) ili inteligentna

adaptacija brzine je svaki sistem koji stalno nadzire brzinu

vozila i lokalna ograničenja brzine na cesti i provodi akciju

kada otkrije da će vozilo prekoračiti brzinu. To se može

učiniti kroz indikatorski sistem, gdje se vozač upozorava,

ili kroz intervenciju sistema gdje sistemi vozila su

kontrolirani automatski smanjuju brzinu vozila.

31

Slika 9. ISA sistem

ISA koristi informacije o cesti na kojoj se vozilo kreće te

donosi odluke o tome koja bi tačno brzina trebala biti. Ove

informacije mogu se dobiti putem korištenja digitalne karte

koja uključuje koordinate puta kao i podatke o dozvoljenoj

brzini za taj put na tom mjestu, kroz opšte informacije

navigacijskog sistema), ili putem tehnologije koja prepoznaje

i tumači signalizacije za ograničenje brzine. ISA sistemi su

dizajnirani kako bi otkrili i upozorili vozača kada vozilo je

ušlo u novu zonu brzine, kada su na snazi zone sa

promjenljivim brzinama (npr, varijabilna ograničenja brzine u

školskim zonama koje se primjenjuju u određeno doba dana i to

samo u određenim danima) , te kada su nametnute privremene

zone brzine (kao što su promjene brzine u nepovoljnim

vremenskim uvjetima ili tijekom prometnih gužvi, saobraćajne

nezgode, radovi na cesti ili u blizini,itd). Mnogi ISA

sistemi će također pružiti informacije o mjestima gdje se

mogu pojaviti opasnosti). Svrha ISA sistema je pomoći vozaču

u skladu sa zakonitim ograničenje brzine u svakom trenutku,

32

pogotovo jer oni prolaze kroz različite zone brzine. To je

osobito korisno kada su vozači na nepoznatim mjestima ili

kada oni prolaze kroz područja u kojima se koriste

varijabilna ograničenja brzine.

2.1.8. ACC – Aktivna kontrola vožnje

ACC ( Active cruise control ) sistem pokušava da vozi "sam".

Kada vozač dostigne željenu brzinu aktivira ACC i vozilo

preuzima dalju brigu o sopstvenoj brzini. Tu se ovaj sistem

ponaša kao tempomat. Medutim, kada vozilo sa ACC naiđe na

prepreku, odnosno vozilo koje je ispred njega i ide manjom

brzinom, ACC usporava vozilo do brzine vozila ispred i drži

je dok vozač ispred ne promijeni traku, nakon čega ACC

ubrzava do brzine koja mu je prethodno zadata. Kod nekih

verzija je moguće definisati i na kom rastojanju sistem

počinje da umanjuje brzinu. Sistem koristi radar ili laser

kojim se prate vozila ispred sebe. Podatke dobijene od

radara, ABS-a, ESP-a i ASR-a sistem obrađuje i donosi odluku

šta dalje raditi. Kada radar  detektuje vozilo mjeri se

njegova brzina, zatim upoređuje sa brzinom vozila i dalje

primjenjuju mjere za prilagođavanje brzine vozilu ispred

njega. Laserski sistemi su značajno jeftiniji od sistema

zasnovanih na radaru. Međutim, laserski ACC sistemi ne

detektuju i ne prate vozila i u lošim vremenskim uslovima i

loše prate izuzetno prljava (ne-

33

reflektujuća) vozila. Bez obzira na podršku ACC sistema,

vozač mora da ostane potpuno pažljiv, bez obzira na situacije

u vožnji. Vozač je i dalje u potpunosti odgovoran za vozila i

mora da prilagodi stil vožnje u skladu sa vremenskim

uslovima.

Slika 10. Primjena ACC sistema

2.1.9. LDWS – Sistem upozorenja napuštanja cestovne

trake

Sistem za upozorenje pri napuštanju trake je mehanizam

osmišljen kako bi upozorio vozača kada se vozilo počne

kretati izvan svoje trake (osim ako je upaljen žmigavac u tom

smjeru) na autocestama i magistralnim putevima. Poznat i pod

imenom LKAS (Lane Keep Assistance System), „ovaj sistem

34

„prepoznaje“ oznake na cesti, procesirajući oblike CCD (engl.

Charge Coupled Device) kamerom, procjenjujući širinu, pa

samim i tim i sredinu saobraćajne trake kojom vozilo treba da

se kreće“7. Ovaj sistem je dizajniran kako bi smanjio broj

nesreća uzrokovanih greškama u vožnji, dekoncentracijom i

pospanošću. NHTSA (National Highway Traffic Safety

Administration) je 2009. godine razmatrao da li da sistemi za

upozorenje pri napuštanju trake i precrash sistem postanu

obavezni na svakom novoproizvedenom vozilu.

Postoje dvije glavne izvedbe ovih sistema:

1. sistemi koji upozoravaju vozača ako vozilo napušta svoju

traku (upozorenja vizuelna, zvučna i / ili vibracije)

2. sistemi koji upozoravaju vozača, a zatim, ako on ne

poduzme korektivnu akciju, automatski vrše akcije kojima

održavaju vozilo u traci.

Ovaj sistem je prvi put predstavljen 2000. godine u Americi

na kamionima Mercedes Actros. 2002. godine firma Iteris

poĉinje ugradnju i na Freightliner kamione u Sjevernoj

Americi.

7 Osman Lindov, Sigurnost u cestovnom saobradaju, Fakultet za saobradaj ikomunikacije, Sarajevo, 2008., str. 201

35

Slika 11. Šema rada LKAS sistema

Ovaj sistem zvučnim signalom upozorava vozača ukoliko je

primijećen nenamjeran prelazak u drugu traku (slika 11).

Usljed nepažnje (pospanosti) vozača, vozilo je počelo

napuštati svoju traku (što detektuju CCD kamere), te se odmah

uključuje zvučno upozorenje koje obavještava vozača o ovom

događaju i oĉekuje od njega korektivnu akciju kako bi se

vozilo zadržalo u toj traci.

2.1.10. LCA – Sistem za pomoć pri prestrojavanju

Lane Change Assistant-LCA ili Blind Spot Detection System-BSD

kontinuirano prati stražnje mrtve tačke na obje strane

vozila. Na primjer, prije pretjecanja ili promjene trake,

vozač gleda u retrovizor kako bi se uvjerio da je traka

slobodna - ali odjednom auto dolazi straga u vidno polje,

upravo kada vozač želi izvršiti promjenu trake (Slika 12).

36

Slika 12.Primjer upotrebe

LCA sistema

Takve kritične situacije često nastaju u gradskom saobraćaju

i mogu dovesti do nesreće ukoliko vozač ne primijeti vozilo u

mrtvom uglu. Nakon paljenja žmigavca i davanja jasne namjere

o prelasku u drugu saobraćajnu traku, sistem detektuje vozilo

u mrtvom uglu (ukoliko je prisutno), te upozorava vozača

vizuelno (kod novijih automobila crvena lampica na vanjskom

retrovizoru) ili vibracijom volana kako trenutno nije

bezbjedno promijeniti traku.

Sistem koristi dva radara za detekciju automobila u

okruženju. Oni su smješteni u uglovima stražnjeg branika i

razmjenjuju podatke međusobno kako bi stvorili jasnu sliku o

položaju automobila u okruženju. „Vidno polje“ radara je

podešeno tako da detektuje vozila u 3 trake (onoj u kojoj se

vozilo nalazi, desno i lijevo od vozila) 70 m iza vozila

opremljenog ovim sistemom. Radari odlično rade na

autoputevima, kao i u krivinama do određenog radijusa. Sistem

radi i pri velikim brzinama (do 250 km/h).

37

Lane Change Assist je takođe poznat i pod imenom Side Assist

(automobili Volkswagen grupacije).

U odnosu na pojedinačne sisteme "Side Assist" i "Lane

Assist", sa sistemom "Side Assist Plus" dolaze dodatne

funkcije: ako sistem primjerice prepozna namjeru da se

napusti vozni trak, u slučaju prometa iza vozila će dodatno

uz regulaciju upravljanja uslijediti i lagana vibracija kola

upravljača uz treperenje LED dioda u vanjskim ogledalima.

2.1.11. APS – Automatski parking sistem

Sistemi koji nude pomoć pri parkiranju su veoma raznovrsni.

Nekoliko velikih proizvođača automobila danas nudi svoje

sisteme za pomoć pri parkiranju, tako da ovaj sistem možemo

naći pod različitim nazivima.

Pomoć pri parkiranju unatrag, koja se češće zove radar vožnje

unatrag, je oprema koja se ugrađuje u vozila srednje i visoke

klase. Senzori postavljeni na stražnji odbojnik otkrivaju

prepreke koje se nalaze u blizini stražnjeg kraja vozila.

Ovisno o položaju prepreke sistem emitira zvučne znake,

bipove, a njihova frekvencija raste kako se vozilo približava

prepreci, sve do neisprekidanog zvučnog znaka kada se razmak

smanji na nekoliko centimetara.

Pomoć pri parkiranju prema naprijed nadopunjuje stražnje

senzore. Senzori smješteni na prednji odbojnik na isti način

obavještavaju vozača o prepreci koju su otkrili u svom

području otkrivanja.

38

Osim toga, sistem omogućuje vizualiziranje manevra na

višenamjenskom ekranu. Sistem se koristi pri brzini manjoj od

10 km/sat. Senzori obavještavaju vozača o preprekama koje

postoje u njihovom području otkrivanja zvučnim znacima koji

se emitiraju preko prednjih ili stražnjih, lijevih i/ili

desnih zvučnika, odnosno prikazom obrisa vozila s nizom

kvadratića koji odgovaraju području u kojem je prepreka

otkrivena.

Kada se vozilo približi prepreci, zvučni se znak emitira

preko prednjeg lijevog ili prednjeg desnog, odnosno stražnjeg

lijevog ili stražnjeg desnog zvuĉnika i na taj se naĉin

zvukom definira položaj prepreke. Kako se vozilo približava

prepreci tako zvučni znaci postaju sve brži. Što se tiče

prikaza na ekranu, kvadratići se prikazuju sve bliže prednjem

ili stražnjem odbojniku, da bi na kraju bio prikazan signalni

trokut "PAŽNJA", a zvučni znak postao neisprekidan.

Ako je pomoć pri parkiranju prema naprijed ili unatrag

aktivna, kratak zvučni znak obavještava vozača, pri

prebacivanju mjenjača u položaj za vožnju unatrag, da je

sistem u aktivnom stanju. Na ekranu se pojavljuje obris

vozila. Ako je aktivna samo pomoć pri parkiranju prema

naprijed, kada se vozilo kreće prema naprijed, brzinom

različitom od nule i manjom od oko 10 km/sat, a mjenjač je u

praznom hodu ili je uključena neka brzina, na ekranu se

pojavljuje obris vozila, ako je na manje od 50 cm od vozila

otkrivena neka prepreka. Pomoć pri parkiranju može biti

neutralizirana, pritiskom na dugme na kontrolnoj tabli.

Stanje ostaje memorisano pri zaustavljanju vozila.

39

Najnapredniji sistem za pomoć pri parkiranju trenutno jeste

Volkswagenov Park Assist Vision. Ovaj sistem koristi senzore

koje vozač ukljuĉuje prilikom nailaska na slobodno parking

mjesto.

Sistem preko senzora prikuplja podatke o širini slobodnog

parking mjesta, te se zatim automatski parkira bez

intervencije vozača.

Slika 13. Pomoć pri parkiranju

2.1.12.RSC – kontrola stabilnosti vozila

Sistem kontrole stabilnosti vozila - RSC (Roll Stability

Control) ima zadatak preduzeti korektivnu akciju pri

informaciji koju daju senzori o mogućnosti prevrtanja vozila.

Sistem može upravljati vitalnim funkcijama vozila kao što su

gas i kočnice. Kontinuiranim praćenjem kretanja vozila i veze

vozila sa cestom, RSC sistem automatski vrši kočenje i/ili

40

smanjuje snagu motora kada je identifikovana potencijalno

opasna situacija. U putničkim vozilima kontrola stabilnosti

podrazumijeva uglavnom zaštitu od proklizavanja i

nekontrolisanog okretanja vozila, dok u komercijalnim i

teretnim vozilima ima i ulogu zaštite od prevrtanja vozila

(npr. pri jakim naletima bočnog vjetra).

Naravno za zaštitu od prevrtanja teretnih vozila koristi se i

napredniji dizajn samih vozila, naročito povećanje djelovanja

gravitacione sile na vozilo. Ipak najveći broj prevrtanja kod

teretnih vozila dešava se pri naglim koĉenjima i naglim

okretanjem upravljača. U tim situacijama vozilo se okreće i

dolazi do prevrtanja koje često ima fatalne posljedice ne

samo po vozilo nego i po vozača i okolinu. Na slici 14 vidimo

uporedni prikaz kamiona sa i bez RSC sistema pri brzini od

oko 65 km/h pri naglom okretanju upravljača.

Slika 14. Uporedni prikaz ponašanja tegljača s prikolicom sa i bez RSC - a

41

Danas se razvijaju dvije tehnologije koje izgledaju

obećavajuće. Prva je sistem smješten u vozilu koji pokazuje

prag prevrtanja vozila i granice sposobnosti vozača da se

nosi sa situacijom u bilo kojem trenutku. Drugi sistem

predstavlja podršku kamionima sa prikolicama koji vrši

stabilizaciju vozila kočenjem na pojedinim toĉkovima

odvojeno. Ovaj sistem ima za cilj izvršiti stabilizaciju

prikolice ili priključnog vozila čija reakcija na vozačeve

nagle pokrete često bude veoma fatalna. To znači da zadnji

dio često više izmiče kontroli od vučnog vozila. Da bi sistem

bio realiziran potrebno je da vozilo ima elektroniĉki

kontrolisan sistem kočenja ECBS (Electronically Controlled

Braking System). Što se tiĉe kontrole stabilnosti u privatnim

vozilima, ona je predstavljena 2003. godine u vozilima marke

Volvo, taĉnije u SUV-u (Sport Utility Vehicle), da bi kasnije

bio primijenjen i u Fordovim vozilima. U Fordovim vozilima

ovaj sistem se nalazi u kombinaciji sa sistemom elektonske

stabilnosti ESP. RSC sistem koristi dva žiroskopska senzora

koja detektuju ugao naginjanja vozila ili prejake zaokrete i

na osnovu tih podataka se vrše određene korektivne akcije.

Cilj sistema je održati što veću površinu prijanjanja

pneumatika na podlogu, čime se smanjuje rizik od prevrtanja.

2.1.13. ALC – Adaptivna kontrola svjetala

 Intenzitet i oblik svjetlosnog snopa izravno utječu na

sigurnost vožnje, posebice u uvjetima otežane vidljivosti

(noć, magla, kiša…). Tada se, po ispitivanjima njemačkog

42

instituta za sigurnost prometa BASt, zbiva čak 75 posto

nesreća sa smrtnim slučajevima. To je motiviralo stručnjake

Helle da u suradnji s DaimlerChryslerom i BMW-om pokrenu

razvoj novog svjetlosnog sistema ALC - prilagodljiva kontrola

svjetala (Adaptive Light Control). Taj zanimljiv sistem

elektronskih svjetala emitira ispred vozila svjetlosni snop

promjenjive dužine, širine, intenziteta i usmjerenosti. Ideja

je genijalna, ali nije potpuno nova. Zakretanje svjetlosnog

snopa imala je već legendarna ‘žaba’ (Citroën DS) u drugoj

izvedbi iz šezdesetih.

Sistem ALC opremljen je sklopom višenamjenskih svjetala

Litronic koji osiguravaju optimalnu vidljivost u svim

uvjetima. Glavna su svjetla kombinirana. Elektronski

podesivim zaslonom podešava se prodoran glavni ili širok

oboreni svjetlosni snop. Svjetla za maglu imaju koncentriran

svjetlosni snop, a trakasto svjetlo za parkiranje ima snagu

svega 1W. Žmigavac je izveden kao polukružna neonska cijev, a

posebice su zanimljiva svjetla koja svijetle bočno

osiguravajući vidljivost sa strane. Iako osiguravaju

dvostruki intenzitet svjetla, troše manje energije od

klasičnih svjetala.

Sistem ALC podešava upravljačka elektronika koja na temelju

informacija o intenzitetu svjetla ispred vozila (hvataju ga

specijalni senzori), brzini vožnje i kutu zakretanja volana

određuje karakteristike osvjetljenja. To se postiže

naizmjeničnim paljenjem i mijenjanjem intenziteta pojedinih

svjetala. Prva su istraživanja pokazala ohrabrujuće

rezultate. Znatno se poboljšava vidljivost u kritičnim

43

uslovima (noć, magla, neosvijetljeno raskrižje, nepregledan

zavoj…) i višestruko povećava sigurnost vožnje. Istovremeno

se smanjuje zasljepljivanje nasuprotnih vozila.

Slika 15. Adaptivna kontrola svjetala

2.1.14.TPMS – Sistem za nadzor pritiska u gumama

Sustav za nadzor pritiska u gumama eng. TPMS (Tyre Pressure

Monitoring System), njem. RDKS(Reifendruckkontrollsystem) je

automatski sistem za praćenje pritiska u gumama sa izravnim

prikazom stanja na kontrolnoj ploči (display-u) automobile.

44

Slika 16.Sistem za nadzor pritiska zraka u gumama

Prednosti TPMS sistema:

-povećanje sigurnosti vožnje, tj. smanjenje nesreća koje su

uzrokovane nepravilnim pritiskom u gumama

-smanjenje zaustavnog puta

-stabilnost u zavojima

-prevencija veće potrošnje goriva zbog nepravilnog pritiska u

gumama

-smanjenje trošenja guma zbog prevelikog otpora kotrljanja

kao i emisije CO2

-u slučaju pada pritiska u gumama, problem će odmah biti

signaliziran vozaču

-možebitni problemi rješavaju se u ranoj fazi

-nepotrebna "ručna" provjera pritiska u gumama.

Prema Uredbi o TPMS-u sva nova vozila klase M1 (osobna vozila

s najviše osam sjedala osim sjedala vozača) u EU moraju od 1.45

novembra 2014. biti tvornički opremljena preciznim sistemom

za nadzor pritiska zraka u gumama.

3.Standard za veću sigurnost automobila

Sve veća primjena informatičkih tehnologija sa sobom nosi i

određene rizike, posebno rizike nekontrolisanog djelovanja i

pogrešnog funkcionisanja. Zato su inicijatori primjene

elektroničkih sistema, uporedo s razvojem tih sistema,

nastojali odgovoriti na pitanje kako te rizike svesti na

minimalnu mjeru. Rezultati rada na tom polju, opšteprihvaćeni

od članica ISO-IEC organizacija, našli su mjesto u

odgovarajućim standardima. Prvi među njima je međunarodni

standard IEC 61508, koji nosi naslov „Funkcionalna sigurnost

električnih/elektronskih programibilnih sistema” i namijenjen

je za primjenu u svim granama industrije kao bazni standard.

On definiše funkcionalnu sigurnost kao dio ukupne

sigurnosti koja se odnosi na EUC (Equipment Under Control -

oprema pod kontrolom) i EUC kontrolni sistem koji zavisi od

korektnog funkcionisanja E/E/PE

(električnih/elektronskih/programabilnih elektronskih)

vezanih sistema, drugih tehnoloških sistema koji su u

sigurnosnoj vezi s prethodnim. Standard obuhvata cijeli

životni ciklus, a svoje razvojne korijene ima u industrijskom

sektoru upravljanja procesima.

U središtu standarda su pojmovi rizika i sigurnosne funkcije.

Rizik predstavlja funkciju učestalosti (ili vjerovatnoće)

opasnosti i težinu posljedica opasnih događaja. Rizik se

smanjuje na podnošljivi nivo primjenom sigurnosne funkcije

46

koja može da sadrži E/E/PES i/ili druge tehnologije. Dok

druge tehnologije mogu biti korištene za smanjenje rizika,

dotle samo one sigurnosne funkcije koje se oslanjaju na

E/E/PES odgovaraju zahtjevima standarda IEC 61508.

Standard IEC 61508 počiva na dva stava: 1. nulti rizik se ne

može postići i 2. sigurnost se

mora uzimati u obzir od samog početka svakog poduhvata.

Na temelju standarda IEC 61508 nastala je serija standarda

ISO 26262, prilagođena zahtjevima serije standarda IEC 61508,

Sigurnost funkcionisanja električnih/elektronskih/programabilnih elektronskih

sigurnosnih sistema, sa specifičnim zahtjevima za putničke auto-mobile i laka

komercijalna vozila. Serija standarda ISO 26262 je primjenljiva

na sve faze životnog ciklusa vozila koje su povezane sa

sigurnim funkcionisanjem sistema, a to uključuje električne i

elektronske softvere tokom razvoja, proizvodnje, upravljanja

i upotrebe vozila.

Zadnje četiri decenije dolazi do naglog porasta broja i

složenosti elektroničkih sistema u automobilima. Udio

elektronike u današnjim automobilima čini čak 23% ukupne

proizvodne cijene.

Analitičari procjenjuju da se više od 80% inovacija u

automobilskoj industriji temelji na elektroničkim sistemima.

Slijede neke nove tehnološke inovacije koje će olakšati i

obezbijediti veću sigurnost i udobnost u vožnji.

BMW je na modelu serije 7 razvio sistem zaštite uz pomoć

kamera na prednjoj, bočnim i zadnjoj strani vozila s

pregledom punih 360 stepeni. Prednja kamera može da detektuje

putnika i životinje pomoću noćnog snimanja i upozorava vozača

47

na opasnost vizuelnim i zvučnim signalom. Bočne kamere koje

se postavljaju u blizini retrovizora putem kojih se vrši

detekcija i očitanje saobraćajnih znakova upozorava vozača o

ograničenjima brzine. Takođe, sistem se prilagođava otežanim

uslovima vožnje u noći i za vrijeme padavina.

Mercedes-Benz E 350 nema sistem za očitanje saobraćajnih

znakova, iako je opremljen sa sistemom kamera sličnim BMW-om

modelu serije 7, koje upozoravaju vozača na prisustvo

pješaka na putu. Pored ovih sigurnosnih mjera, Mercedes-Benz

E 350 posjeduje i sistem koji može automatski da upozorava

vozača s vizuelnim i zvučnim signalima ukoliko otkrije

znakovne pospanosti vozača na dugim putovanjima. Kompanija

Mercedes-Benz na modelu E 350 razvila je sistem radarskog

tempomata koji prati vozilo ispred i prilagođava brzinu

vozila na unaprijed definisano rastojanje. Ovaj sistem može

da automatski zaustavi vozilo u slučaju naglog zaustavljanja

vozila ispred i u prvom momentu koristi 40% ukupne sile

kočenja i obavještava vozača vizuelnim i zvučnim signalom i u

roku od 0,6 sekundi aktivira i koristi 100% silu kočenja.

Autokompanija Volvo je na svom modelu XC 60 razvila sistem

zaštite pješaka s automatskim kočenjem. Sistem radi na

principu detekcije pješaka putem radara i video kamere i

upozorava vozača o mogućem riziku sudara; ukoliko vozač ne

reaguje na vrijeme, vozilo će se automatski zaustaviti i

izbjeći neželjene posljedice.

Auto kompanija Audi je razvila novu generaciju MMI (Multi

Media Interface) što predstavlja vrhunsko rješenje za

multimediju, komunikaciju i upotrebu. MMI sistem posjeduje

48

hard disk velikog kapaciteta, DVD jedinicu i brzi procesor. U

cilju boljih performansi MMI sistema, Audi je u saradnji sa

svojim partnerom Alcatel-Lucent razvio potpuno novu

tehnologiju brzog interneta, koja će se uskoro naći u novim

modelima Audi A8. Tehnologija nazvana LTE (Long Term

Evolution) sljedeća je generacija prenosa podataka, a

nasljeđuje trenutni 3G sistem koji uključuje i UMTS standard.

Za razliku od 3G sistema koji prenosi podatke brzinom od 14.4

megabita po sekundi, nova tehnologija omogućuje brzine od čak

100 megabita po sekundi. Putem ovog tehnološkog rješenja

omogućiće korisniku izuzetno brzi internet u vozilu.

Većina kompanija auto industrije primjenjuje visoke

tehnologije na svojim modelima i uglavnom su to slična ili

identična tehnološka rješenja. Razvoj novih tehnologija

omogućava proizvodnju tzv. „pametnih automobila”. Ali, nove

tehnologije sa sobom nose povećan rizik od pogrešnog

funkcionisanja. Za sve složenije funkcije vozila, kao što su

sistemi za pomoć vozačima ili elektronska kontrola

stabilnosti, veoma je važno da se identifikuju potencijalni

rizici od softverskih i hardverskih kvarova, čije posljedice

mogu biti veoma opasne za vozače i saputnike. U cilju

povećanja sigurnosti u cestovnom saobraćaju s tog aspekta,

Međunarodna organizacija za standardizaciju (International

Organization for standardization - ISO) objavila je 2011. g.

seriju standarda ISO 26262.

Serija standarda ISO 26262, Cestovna vozila – Sigurnost funkcionisanja,

ima devet dijelova:

• Dio 1: Rječnik;

49

• Dio 2: Upravljanje funkcionalnom sigurnosti;

• Dio 3: Koncept faza;

• Dio 4: Razvoj proizvoda na nivou sistema;

• Dio 5: Razvoj proizvoda na nivou hardvera;

• Dio 6: Razvoj proizvoda na nivou softvera;

• Dio 7: Izrada i funkcionisanje;

• Dio 8: Pomoćni procesi;

• Dio 9: Integralni nivo sigurnosti automobila (ASIL) –

Sigurnost i analiza.

4. Nove tehnologije u automobilima

Sve su ove tehničke inovacije manje ili više unaprijedile

sigurnost, udobnost i lakoću korištenja automobila. Bez nekih

od njih danas nam je život nezamisliv zbog praktičnosti, a

pojedine su masovnom ugradnjom spasile brojne živote na

prometnicama diljem svijeta. Uglavnom, o njima ovisimo znatno

više nego što mislimo.

Temeljni koncept osobnog automobila nije se previše mijenjao

proteklih stotinjak godina. I danas gotovo svi imaju četiri

točka, motor s unutrašnjim izgaranjem, sjedala, upravljački

mehanizam, krov, kočnice… Ali ako se samo malo zagrebe ispod

površine, napredak se mjeri u svjetlosnim godinama. Skup

sitnih poboljšanja u konačnici je doveo do toga da se

automobil od kočije s pomoćnim motorom razvio u iznimno

kompleksni stroj.

Head-Up Display za ključne podatke

50

Projekcija najvažnijih podataka u vožnji na vjetrobransko

staklo posljednjih je godina hit u prestižnim automobilima.

Tehnologija Head-Up Display (HUD) korijene vuče iz aviona,

prvenstveno vojnih, a kasnije i civilnih. Sama je ideja

odlična, jer vozač ne mora spuštati pogled na instrumente i

zbog toga vozi koncentriranije i preciznije. Za najbolji

prikaz podataka o brzini kretanja ili onih s navigacijskog

sistema potrebno je korištenje posebnog stakla, međutim, na

mjestu prikaza lijepi se posebna folija što može smetati.

Osvježivač zraka unutrašnjosti

Za sve koji žele da njihov limeni ljubimac lijepo miriše, a

ne sviđaju im se popularna viseća drvca s logom nekog

osiguranja, nudi se zamjensko rješenje. Riječ je o

jednostavnom osvježivaču zraka ugrađenom u armaturu, koji

širi ugodan miris cijelo vrijeme dok je upaljena ventilacija.

Ideju bi mogli popratiti i svi proizvođači automobila, jer

osvježivač ne košta puno, a učinak je izvrstan.

Samostalno parkiranje

Sistem koji omogućava samostalno parkiranje automobila jedna

je od najznačajnijih inovacija u novije doba. Dobra strana

tog sistema je potpuno uklanjanje jednog od mnogima najtežih

i najstresnijih manevara, međutim, loša je strana to što ti

sistemi još uvijek funkcionišu isključivo u idealnim

uvjetima, koji su u stvarnom životu nerealni.

Stražnji sigurnosni pojas

51

Zakon nalaže da i putnici na stražnjoj klupi moraju koristiti

sigurnosni pojas, a pri provjeri stanja od velike je koristi

sistem za svjetlosnu signalizaciju, ako putnik ne koristi

pojas.

Prijenosni navigacijski sistem

Otkako su se na tržištu pojavili prijenosni GPS uređaji,

interes za njima ne jenjava. Motivi kupnje su jasni, jer za

prihvatljivu cijenu nude preciznost tvorničkih sistema i

mogućnost selidbe iz jednog u drugi automobil. Većina tih

uređaja pretvara se u pravog malog kopilota s govornim

nadzorom, mogućnošću povezivanja Bluetoothom te čitačem

datoteka mp3, a skuplji modeli imaju integriran i foto

aparat.

Čarobni prekidač

Čak i Ferrari i Land Rover imaju nešto zajedničko - sistem

koji se u talijanskom modelu zove Manettino, a u engleskom

nosi naziv Terrain Response. Premda je riječ o sistemima za

različitu upotrebu, njihov je princip djelovanja isti. Vozač

može preko jednog prekidača promijeniti postavke automobila u

skladu s načinom vožnje. Ferrariju najbolje pristaje program

'Race', a Land Roveru 'Sand' (pijesak). Izmjenama programa

rada automobila mijenja se funkcioniranje ESP-a, odziv gasa,

preciznost volana...

Run-Flat gume i nadzor tlaka

Gume s tehnologijom Run-Flat povećavaju sigurnost, jer u

slučaju gubitka zraka omogućavaju vožnju pri umjerenoj brzini

još nekoliko stotina kilometara. S njima mijenjanje gume uz52

rub ceste postaje prošlost, a nema potrebe ni za ugradnjom

rezervne gume u automobil. Svi automobili s Run-Flat gumama

moraju imati i sistem za nadzor pritiska, jer inače vozač ne

bi ni znao da mu je guma ispuhana. Sistem za nadzor pritiska

nudi se i u modelima s klasičnim gumama te se pokazao vrlo

praktičnim.

Telefoniranje bez ruku

Otkad su se mobilni telefoni počeli masovno koristiti, većina

razvijenih zemalja zabranila je njihovu upotrebu tokom

vožnje. Rješenje problema je povezivanje mobitela s

automobilom uz pomoć sistema Bluetooth, kojim je opremljena

većina novih automobila. Osim praktičnosti, ovaj sistem

ljubitelje telefoniranja tijekom vožnje spašava od plaćanja

kazni.

.

Pametan ključ

Sama je ideja jako jednostavna, a svodi se na to da se

automobil sam otključa kad mu se vlasnik približi s ključem u

džepu. Nakon ulaska u automobil potrebno je samo pritisnuti

prekidač za pokretanje motora, a ključ cijelo vrijeme ostaje

u džepu. Šteta što svi automobili ne djeluju po tom principu.

Neke je automobile potrebno otključati preko prekidača, a kod

nekih je potrebno ključ gurnuti u za to predviđeni utor pa

tek onda pokrenuti motor preko gumba. Kako god bilo, u

dogledno će vrijeme klasična upotreba ključa otići u

povijest.

53

5.ZAKLJUČAK

ITS funkcionalnosti inteligentnog vozila ostvaruju se putem

telematičke opreme koja se nadograđuje na osnovnu opremu i

54

uređaje motornih i priključnih vozila. Pri tome je nužno

osigurati usklađenost s propisima i pravilnicima o tehničkim

uvjetima vozila u prometu na cestama odnosno drugim

prometnicama. ITS prilagodba uključuje:

- uređaje za upravljanje vozilom

- uređaje za zaustavljanje vozila

- uređaje za osvjetljavanje ceste

- uređaje za davanje svjetlosnih znakova

- uređaje za omogućavanje normalne vidljivosti

- uređaje za kretanje vozila unatrag

- uređaje za kontrolu i ispuštanje ispušnih plinova

- uređaje za spajanje vučnog i priključnog vozila

- ostale uređaje i opremu vozila.

Uređaji za osvjetljenje ceste i ITS rješenja poboljšanja

vidljivosti mogu znatno povećati sigurnost odvijanja prometa

uz smanjenje broja i težine posljedica prometnih nesreća.

Više od 95 posto svih odluka koje vozač donosi u vožnji

vezano je uz osjet vidljivosti. ITS rješenja omogućuju:

- poboljšano uočavanje objekata

-prilagođavanje na svjetlo i tamu pri izlasku iz tunela i

ulasku u tunel

- bolje uočavanje prometnih znakova i poruka itd.

Nakon američke inicijative (Intelligent Vehicle Initiative),

i Europa se uključila u slične projekte programom EC i2010

Intelligent Car Initiative, kao daljnji korak razvoja sistema

naprednog pomaganja vozaču (ADAS – Advanced Driver Assistance

Systems).

55

Aktivni sistemi sigurnosti postaju važan dio vozila i bitan

faktor poboljšanja sigurnosti odvijanja prometa. Početne

procjene da će u 10 godina ITS prepoloviti broj smrtno

stradalih i ozlijeđenih, u značajnom su dijelu i ostvarene.

Automatizirane, odnosno inteligentne prometnice ostvaruju se

informatičko-komunikacijskom nadogradnjom klasične cestovne

prometnice, što uključuje sustave telekontrole, telemetrije,

telekomande i mobilne komunikacije. Početna rješenja su:

•    telekontrola gabarita vozila (primjenom lasera i

optičkih rešetaka)

•    video nadzor i upravljanje protočnošću

•    naplata pametnim bežičnim karticama

•    telemetrija meteoroloških uvjeta

•    automatski sustavi sprečavanja zaleđivanja kolnika

•    upravljanje promjenjivom prometnom signalizacijom itd.

Osim cestovnog prometa, ITS je prisutan i u drugim granama

prometa (željezničkog, vodnog, zračnog itd.).

Napredni učinci ITS rješenja u željezničkom prometu odnose se

na smanjenje vremena čekanja i gubitaka, uštede goriva i

energije, povećanje sigurnosti i zaštite putnika i tereta,

bolju informiranost korisnika usluga, bolju integraciju itd.

U pomorskoj navigaciji i zračnom prometu već dulje vrijeme

postoje tehnička i organizacijska rješenja koja se mogu

uključiti u ITS kao transmodalni sustav.

Budući da je ITS ključna odrednica razvoja prometa,

transporta i logistike u prvoj polovici 21. stoljeća, za

očekivati je uključivanje značajnog dijela informatičke

zajednice u te projekte. U razvoju ITS-a primjenjuju se

56

objektno orijentirane metode i pomagala, što je u skladu s

razvojem informatičke tehnologije. Problematika fizičke i

logičke arhitekture ITS-a predmet je posebnog razmatranja.

LITERATURA

1. I. Bošnjak, S. Mandžuka, Lj. Šimunović: „Mogućnosti

inteligentnih transportnih sustava u poboljšanju stanja

sigurnosti u prometu“, Zagreb, 2007.

57

2. Osman Lindov, Sigurnost u cestovnom saobraćaju, Fakultet

za saobraćaj i komunikacije, Sarajevo, 2008.

INTERNET-SITE

1. http://www.infotrend.hr/

2. http://www.sigurno-voziti.net/

3. http://www.vtsnis.edu.rs/

58

POPIS SLIKA

Slika 1. Shema rada ABS-a

Slika 2. Automobil sa i bez ASR-a

Slika 3. Presjek diferencijala

Slika 4. ESP sprečava proklizavanje vozila i smanjuje rizik

od nesreća u kojima sudjeluje jedno vozilo

Slika 5. Shematski prikaz elemenata ESP-a

Slika 6. Zaustavni put vozila sa i bez BAS sistema

Slika 7. Količina pritiska na kočionu papuču sa i bez BAS

Slika 8. Shema GPS sistema

Slika 9. ISA sistem

Slika 10. Primjena ACC sistema

Slika 11. Šema rada LKAS sistema

Slika 12.Primjer upotrebe LCA sistema

Slika 13. Pomoć pri parkiranju

Slika 14. Uporedni prikaz ponašanja tegljača s prikolicom sa

i bez RSC – a

Slika 15. Adaptivna kontrola svjetala

Slika 16.Sistem za nadzor pritiska zraka u gumama

59