ULOGA KULTURNE DIPLOMACIJE U PREVLADAVANJU MEĐUNARODNEKRIZE U PROCESU GLOBALIZACIJE

dr.sc. Sandra Santrač

Centar za razvoj kulture i društva znanja

Bosna i Hercegovina

Sažetak

Cilj rada je istražiti ulogu ključnih aktera kulturne diplomacije u programiranjukulture koja omogućuje lobiranje u cilju promjena političkih odluka zemalja uprevladavanju kriza. Programiranje kulture će postati platforma za pojedine vladineodjele, a zavisit će od sigurnosnih zahtjeva i pristupa centrima međunarodnihaktivnosti.Vrijeme je da se tijekom procesa globalizacije koriste svi potencijalikulturne diplomacije koja može zadržati kanale komunikacije otvorenim kadauobičajene tradicionalne aktivnosti veleposlanstava izostanu. Ona zahtijevaanalitičku i nepristranu percepciju tijekom proučavanja koliko kultura pojedinihzemalja na makro i mikro razini može uticati na buduće odnose. Tada je potrebnosofisticirano prikupljanje i analiza podataka o interkulturalnoj raznolikosti zaplaniranje učinkovite strategije u procesu relaksacije ili dizajniranja novih odnosa uprevladavanju krize.

Ključne riječi: kulturna diplomacija, krize, sigurnosni zahtjevi, kanalikomunikacije

ROLE OF CULTURAL DIPLOMACY IN OVERCOMING INTERNATIONAL CRISISIN THE GLOBALIZATION PROCESS

Sandra Santrac Ph. D

Center for Development of Culture and Knowledge Society

Bosnia & Herzegovina

1

Abstract

The aim of this study is to investigate the role of key actors of cultural diplomacy inprogramming culture that allows lobbying in purpose of change the politicaldecisions of countries in overcoming the crisis. Programming culture will become aplatform for other government departments, and shall depend on the securityrequirements and access to centers of international activities. It's time to be in theprocess of globalization is used by all potentials of cultural diplomacy that can keepchannels of communication open when the usual traditional activities embassiesfailed. It requires analytical and unbiased perception during research, how cultureof some countries at the macro and micro level can influence future relationships.Then it takes a sophisticated data collection and analysis of intercultural diversity toplanning more efficient strategy in the process of relaxation, or designing a newrelationship to overcome the crisis.

Keywords: cultural diplomacy, crisis, security requirements, channels ofcommunication

UvodKulturna diplomacija predstavlja aktivnosti koje uključujuširok spektar sudionika poput kulturnih menadžera iz svihsektora umjetnosti, kulture, slobodnih umjetnika i njihovihmanifestacija. Pored uključenosti aktera nacionalnihinstitucija, uključuju se korporacije sa različitim interesimakoje posjeduju ljudske resurse različitih profila, koje imajusnažnu podršku svojih vlada. Poslije događaja 9/11 vodećazemlja u kulturnoj diplomaciji je SAD koja je odlučilareafirmisati i osnažiti, te ponovo uključiti fondacije iprivatni sektor u djelokrug manifestacija aspekata kulture odstrane političke zajednice koju predstavlja Vlada.

Cilj rada je istražiti uključenost velikog broja aktera injihovih aktivnosti širokog spektra što utiče navišedimenzionalne principe uporabe, a tim potreburedizajniranja kulturne diplomacije, što donosi nove paradigmeprogramiranja kulture u planiranju aktivnosti radi postizanjaciljeva. Oni mogu imati prikrivene namjere i dodatneaktivnosti, pogotovo prilikom aktivnosti na prevazilaženjueventualnih kriza u pojedinim zemljama kao i međudržavnim

2

tenzijama koje imaju tendenciju razvoja u ozbiljnu kriznusituaciju.

Iz prethodnog proizilazi teza da širok spektar aktivnosti nijeviše ograničen na visoke kulture, već u programiranje kulturnihdjelatnosti uključuje nove aktere usmjerene na pomenutevišedimenzionalne aktivnosti u globalnom virtuelnom prostoru.Širi opseg kulturne diplomacije uključuje razmjenu znanstenika,intelektualaca, obrazovne stipendije, te izvođačke umjetnostirazličitih domena, pod organizacijom fondacija, ministarstavakulture, predstavništva u inozemstvu, te privatnog sektora.Zbog potrebe snažnijeg utjecaja u afroazijskim zemljama,donešene su odluke vodećih zemalja, prije svega SAD-a, da poredreorganizacije javne diplomatske službe, koja se sastoji izorganizacionog, kadrovskog i materijalnog jačanja, daju širiznačaj odjeljenju kulturne diplomacije. U cilju snažnijegprodora kulturne diplomacije, te efektivnosti u prevenciji irješavanju međunarodnih kriza, pored navedenih aktera, glavnipartneri Vlade pored sigurnosnih institucija, ministarstvaobrane, postaju multinacionalne korporacije.

1.Djelovanje globalizacijskih procesa

Globalizacija je termin koji se pojavio još 60-tih godinaprošlog stoljeća. Pojedini američki teoretičari geopolitike sueksploatisali termin globalizacija još tokom perioda hladnog rata.Sam početak teoretisanja budućih geopolitičkih i ekonomskihutjecaja, pojam globalizacija je počeo da se javlja poslijepada Berlinskog zida. Navedene teorije američkih geopolitičara,s kojima su se rukovodile američke administracije u svombudućem preuzimanju političkog utjecaja u svijetu, služenjihovoj želji nametanja svojih pravila demokracije i tržišneprivrede.

Pad Berlinskog zida je uzrokovao raspad Varšavskog pakta, čimje ozvaničen kraj jedne epohe u geopolitičkim odnosimabipolarnosti, te počinje era monopolarnosti. Pojavommonopolarnosti, pod uticajem novih geopolitičkih doktrina odstrane Z. Brzezinsk-og i P. Wolfowitz-a, smatraju da SAD-e trebajupreuzeti političko i gospodarsko liderstvo na globalnom nivou.

3

Globalizacija je danas glavno ishodište multidisciplinarnihproučavanja iz kojih se može izvesti zaključak da procesglobalizacije ima nespornog utjecaja na kulturu, što i jestejedno od najsnažnijih polja djelovanja globalnih procesa, a topotvrđuje da je kultura način funkcionisanja društva.Globalizacija je proces što ga uzrokuje djelovanje svjetskogsustava, te uspostavljanje, u svjetskim razmjerama gospodarske,političke, kulturne, ekološke, informacijske djelatnosti iglobalne međusobne povezanosti društva (Milardović, 2002: 12).Neki teoretičari fenomen globalizacije tumače kao proces, nekikao ideologiju, ili skup procesa koji uzrokuju promjeneorganizacija, društvenih odnosa, kulture, na koje dodatnoutječu umreženi transkontinentalni i regionalni tokovi kojiimaju interakciju i moć.

Sa općeg aspekta globalizacija utječe na dramatičan razvoj ITtehnologija, globalnih telekomunikacija, kao što je internet,pojavljivanje velikog broja standarda na globalnom nivou (TQ iISO), izradu kompatibilnosti međunarodne regulative, kaostimuliranje slobodne trgovine umanjenjem carinskih stopa,primjena uvoznih olakšica, te stvaranje bescarinskih zona.Ekonomski aspekti se očituju u povećanju stope rastameđunarodne trgovine sa rastom svjetskog gospodarstva, lakšemprotoku kapitala koji utječe na porast direktnih stranihulaganja, stvaranju globalnog finansijskog tržišta, štouzrokuje povećanje uloge MMF-a i ostalih velikih finansijskihkorporacija.

Kulturološki aspekt omogućava širu međunarodnu razmjenu ukulturi, multikulturalizam, kroz projekte Cultural Diversity, štoomogućava upoznavanje onog drugog, kao i razvoj kulturnogturizma i turizma uopće. Povezivanjem sa industrijom,kreativnost je postala samo spoljni, vidljivi dio širokozastupljene i prodorne kreativne ekonomije koju predstavljaintelektualna svojina. Spoj kulture i tehnologije, brzinakomunikacija i dostupnost informacija, obrazovali su virtualniprostor koji omogućuje univerzalnu i stalnu povezanost izmeđuinovativnih budućih talenata ekonomije znanja. Bez obzira nanačelo da svi imaju podjednake mogućnosti učestvujući uindustrijalizaciji i kreativnosti, ne treba izgubiti iz vidačinjenicu da je ekonomija znanja izuzetno djelotvornastrategija novog kapitalizma zasnovanog na tržištu znanja.

4

Globalizacija oblikuje naše živote, naglašava zapadni, odnosnoamerički kulturni utjecaj koji je vidljiv svugdje: na filmu,TV-i, pop muzici i ostalim područjima. Kulturna standardizacijakulturni je dio ovog procesa. Sve je to samo površinskikulturni premaz, jer posljedice globalizacije sežu dublje,budući da proizvodi, stvara veću homogenost i lokalnu kulturnuraznolikost. Globalizacija pomaže obnovu lokalnih kulturnihidentiteta (Gidens, 2005: 26). Danas se pod utjecajemglobalizacije događaju dvije ključne promjene, smatrajući da seu zapadnim zemljama stisku tradicije otimaju ne samo javneinstitucije, nego i svakodnevni životi. U ostalim društvima,onima koja su bila tradicionalnija, dolazi dodetradicionalizacije što dovodi do nastajanja svjetskogkosmopolitskog društva. Kako se na svjetskom nivou smanjujeutjecaj tradicije i običaja, mijenja se i sama osnova našegidentiteta. Kada tradicija počne popuštati i izvor životnogstila dobije prvenstvo, ni identitet nije izuzet od promjena(Gidens, 2005: 26).

2.Kulturna diplomacija i njene aktivnosti u svijetukoji se mijenja

Dinamične promjene u procesu globalizacije su najdramatičnijena polju komunikacijskih i informacijskih tehnologija, pri čemuznanje postaje najznačajniji gospodarski resurs. Uzkomunikacije, informacije postaju značajan čimbenik u procesunovih komunikacijskih paradigmi u međunarodnim odnosima. Uzčinjenicu drastičnih promjena ekosustava, klimatskih promjena,te naglog demografskog rasta na globalnom nivou, orijentacijana nove gospodarske resurse postaje imperativ, pogotovo uvodećim zemljama. Stoga informacija i znanje (nove tehnologije)postaju predmet istraživanja i interesovanja sve većeg brojaaktera, od specijalizovanih odjela korporacija do različitihsigurnosnih, obrambenih i diplomatskih institucija većeg brojavodećih država. To uzrokuje pojavu aktera u privatnom sektorukao subjekata u međunarodnim odnosima u čemu nacionalna državakao dominantni subjekat u međunarodnim odnosima gubi tajekskluzivitet. Povećanjem aktera na političkoj međunarodnojsceni je pridonijela snažna komunikacijska umreženost koja jeomogućila prevazilaženje državnih granica u ekonomskom,

5

kulturnom i političkom smislu. Navedeni specijalizovani odjelikorporacija i vlada su prepoznali univerzalnost kulture kaosofisticiranog alata u ispunjenju ekonomskih i političkihciljeva, što je markira kao važno sredstvo međunarodnepolitike. Nove tehnologije su omogućile održavanje višekanalnihkomunikacija i neposredniji kontakt, ne samo tradicionalnimdiplomatskim predstavnicima, već i učešće većeg broja akterakoji doprinose razmjeni različitih poruka, odnosno informacijai uspostavljanje kontakata sa različitim predznakom.

Vlasti, kao i vodeće ličnosti iz svijeta kulture, treba dakoriste sve potencijale kulturne diplomacije koja može dostićidirektne relacije u međunarodnim utjecajnim krugovima, što izposlovnih, kulturoloških ili privatnih razloga. Promoviranjemkulturne diplomacije vlast ima koristi za potrebom izgradnje iprezentovanja vlastitih nacionalnih, kulturnih ili ekonomskihinteresa u funkciji vanjske politike. Pored smanjenjaekonomskog deficita, saradnjom na produkciji i ostaloj razmjeniu sektoru kreativne industrije, dizajniraju se političke igospodarske saradnje na višem nivou. Kulturna diplomacija ucilju promocije gospodarstva svojih zemalja, prikuplja ianalizira informacije o interkulturnoj različitosti u ciljuefikasnije, efektivnije i profitabilnije marketing strategije uodnosu na konkurenciju. Ona omogućuje sofisticirano i efikasnolobiranje prilikom utjecaja na promjene ekonomskih i političkihodluka zemalja od interesa za kulturnu i ekonomsku razmjenu.

Kulturna diplomacija doprinosi formiranju međunarodnih mostovai interakciju uspostavljenog umrežavanja i snažnog domenaunutar kultura što nadilazi nacionalne i kulturne granice.Pomoću informacijskih tehnologija raste prisutnost soft power-ašto uključuje nacionalnu kulturu, znanje, vjerovanje,umjetnost, moral i bilo koje druge osobenosti i navike koje jestvorilo društvo. Važnost javne diplomacije je u nastajanjukoordinisanja da moć soft power-a raste na osnovu domaćihvrijednosti kulture, politika, kao i vanjske politike (Nye,2004:259).

Javlja se pragmatična potreba za istraživanjem različitihkoncepata uloge i tehnika uporabe kulture u sklopu javnediplomacije. Koncept kulturne diplomacije se dovodi u vezu sanacionalnim stereotipima, i sa manipulacijom (Geusau, 2009:15).Tu tezu dalje razrađuje Ruth Bereson koja smatra da su izjave

6

zvaničnika često uopštene, te se tiču više pridobijanja ugledai poštovanja, nego što su izraz konkretnih namjera i ciljeva.To omogućuje vladama da ciljaju na inostrane intervencije kaopraksu koja navodno donosi oslobođenje, pravdu, red idemokraciju u zemljama koje pokušavaju da osvoje, nazivajući teaktivnosti kulturnom diplomacijom (Bereson, 2007:9).Teoretičari koji proučavaju uporabu kulture u međudržavnimrazmjenama i njenu uloge u širem smislu, često imaju stav daaktivnosti nisu samo zbog i u interesu kulture i umjetnika.Kultura je u tom smislu postala povod u provedbi politike sciljem popularizacije veće vrijednosti od nekog drugogaentiteta. Dakle, ono što oni koji govore o kulturnomimperijalizmu, što se događa ovdje, je neravnopravna razmjenakultura ili dominacija određene kulture (Dobek-OstrowskaB,2006:55)..

Takvog mišljenja je i P.M. Taylor koji promatra kulturnudiplomaciju iz perspektive medija i smatra je izumom Francuzaod kraja XIX stoljeća. Kulturne diplomate su vladinipoduzetnici, koji putem medija komuniciraju sa drugim narodima,te šire informacije o sebi, navodno na nepolitički način.Osnovni instrumenti kulturne diplomatije su učenje jezika,obrazovne razmjene, izložbe i prezentacije. Ovo je političkadjelatnost koja služi nacionalnim interesima pod krinkomkulture. Ovaj fenomen se povezuje sa aspektom kulturnogimperijalizma uz napomenu da vlade mnogih zemalja trošeznačajan dio svojih proračuna u promicanju njihove kulture uinostranstvu (Taylor, 1978:235).

U akademskim krugovima preovladava mišljenje da je kulturnadiplomacija samo dio alata i u dubokoj sjeni javne diplomacije.Prvo, političari i diplomate, smatraju kulturnu diplomaciju kaodio običnog alata javne diplomacije, koji je sa svoje stranekod nekih i dio običnog oruđa vanjske politike. Riordanprimjećuje da se kulturna promocija, što poduzimaju praktičarikulturne diplomacije, kao što su British Council, Goethe Institut i sadanepostojeći US Information Service, ne smatra ozbiljnim dijelomdiplomacije (Riordan, 2003:121).

Ninkovich pak napominje da je Odjel Sjedinjenih Država zadržavne programe u kulturnim odnosima bio maloljetni zupčaniku mjenjaču vanjske politike, a unatoč velikom povećanju njihove

7

veličine, će i dalje zauzimati bijedno mjesto u diplomatskojhijerarhiji (Ninkovich, 1981:1).

3.Kulturna diplomacija u zemljama Europske Unije

Po pitanju modela, 2003. godine je provedena studija analizekulturne diplomacije u praksi u devet zemalja. U principu, tezemlje su imale slične ciljeve: one su htjele ispričati svojepriče i promicati priznanje i zahvalnost za njihove kulturnekorijene. Nadalje, njihove diplomatske aktivnosti su sklonepodržati jednu ili više od principa vanjske, ekonomske,kulturne politike, te trgovinskih odnosa što ponekaduključuje nacionalne brendove na tržištu svojih kulturnihproizvoda uz promicanje uzajamnog razumijevanja. Studijapokazuje da se te zemlje uveliko razlikuju s obzirom na stupanjsuradnje koji je postojao između njihovih vanjskih poslova ikulturnih pitanja u uredima zaduženih za kulturnu diplomaciju.Upravne strukture koje su se koristile kulturom za obavljanjediplomatskih ciljeva pojedinih zemalja su također varirale(Wyszomirski, 2003:18).

Na komparativnim primjerima, u Austriji i Francuskoj,Ministarstvo vanjskih poslova ima ured za kontrolumeđunarodnih kulturnih odnosa, dok u Kanadi i Singapuru uMinistarstvu vanjskih poslova postoje uredi koji rade na Cross-Cultural-nim aktivnostima (ibidem, str.19). U Velikoj Britanijii Švedskoj, međunarodni kulturni odnosi su preneseni na kvazi-vladine organizacije koje rade sa svojim stranimveleposlanstvima, dok Australija pokazuje kombinaciju navedenihkarakteristika (ibidem, str.19). Potrebno je napomenuti veomaživu i profesionalnu aktivnost kulturne diplomacije pojedinihambasada odnosno Ministarstava spoljnih poslova, koji suodnedavno postale članice EU. Vodeće su Rumunija, koja uskosurađuje sa British Council-om, te je u poslovnoj četvrti otvorilakancelariju u Londonu koja predstavlja i lobira sa pozicijekulturne diplomacije u cilju šireg spektra aktivnosti. Hrvatskaje na zvaničnom sajtu Ministarstva vanjskih poslova,predstavila kulturnu diplomaciju, te se time više približilaeuropskim vrijednostima.

8

Zemlje se također razlikuju prema njihovim financijskiminvesticijama u kulturnoj diplomaciji i nivoom razmjene(ibidem, str.19). Primjerice, British Council i Goethe Institut su polu-autonomne agencije koje su subvencionirane od strane britanskihi njemačkih vlasti. Oba troše desetke milijuna dolara unastojanju da prodube razumijevanje među svojim narodima iostalima. Nasuprot tome, američki programi tradicionalno suusmjereni na regije krize i koriste se za ublažavanje sukoba,za razliku od europskih principa kulturne diplomacije koji vršesamo promicanje dugoročnog razumijevanja. Treba dodati da jeamerička investicija u međunarodnoj razmjeni umjetnosti ikulturi tako mala u usporabi sa onima od strane ostalih vlada,pogotovo ako se analizira efikasnost i višedimenzionalnostameričke kulturne diplomacije. Ukupni izdaci za ove namjene od2003. do 2007. iznosili su manje od 23 milijuna dolara, premaizviješću američke agencije (IAWG, 2008:op.cit). Nasuprot tome,drugi narodi obuhvaćeni u ovom istraživanju troše velike svotenovca za izvoz svoje umjetnosti, inovacija te proizvodakulturne industrije, u Sjedinjene Američke Države , kao i udruge zemlje. Navedeni primjeri uključuju Kanadu, Singapur,Australiju i Veliku Britaniju, a posebno Francusku, koja jeizdvajala stotine milijuna eura godišnje za te svrhe naglobalnoj razini. Pojedine vladine agencije su analizirale teaktivnosti, te je zaključeno da Francuzi doktrinomoperacionalizacije kulture žele usvojiti američka iskustva,pogotovo zbog političkih i ekonomskih aktivnosti u zemljamafrankofonskog govornog područja. Analitičari visoko svrstavajuFrancusku u kulturnoj diplomaciji nakon operacija u svijetu,što je stavlja odmah iza SAD-a (Wyszomirski,2008,op.cit).Europska diplomacija je zbog smanjenja budžeta, odnosnoekonomske krize nastale 2008. godine ostala na nivou kulturnediplomacije koja je samo predstavljala promoviranje vlastitihdržava kulturnom razmjenom, i tek započetim programiranjemkulture u cilju obrambenih i sigurnosnih potreba, izuzevFrancuske. Kadrovski i organizaciono je daleko iza SAD-a, te jetradicionalno daleko od pregovaračkih i inovativnih sposobnostiamerikanaca. Tim više što su amerikanci prošli višu fazudiplomatskih aktivnosti tokom rata u Iraku, za vrijemepreavazilaženja diplomatske krize sa Iranom, te u dobabalkanskih zbivanja, a sada je završavaju sa avganistanskomkampanjom.

9

Trenutno američka politika nastoji dostići propuštene prilikeza operacije kulturnih razmjena koristeći se kulturnomdiplomacijom, kao i propuštene prednosti koje se sastoje odpropuštene međunarodne dobre volje, koja potječe od zemaljakoje žele aktivno sudjelovati u kulturnim angažmanima(Wyszomirski,2008,op.cit).Promotori značaja kulturne diplomacije u EU sa ciljemefikasnosti zagovaraju veću angažovanost civilnog sektora.Učestali su napori za različitim modelom suradnje kojeuključuju institucije poput Gete instituta (Goethe Institut),Britanskog savjet (British Council), te fondacije Pro Helvecija(Pro Helvetia). Ovakav prilaz predstavlja europsku koncepcijukulturne diplomacije, te je mišljenje da bi parirali američkojkoncepciji, moraju usavršiti koncepciju i trening kulturnediplomacije. Jedna skupina se odnosi na osobe koje rade uambasadama i kulturnim institutima, odnosno diplomataski zbor.Druga skupina se odnosi na širi pristup ukupnih kulturnihodnosa i kulturnoj dimenziji u međunarodnim poslovima. U ovuskupinu se ubrajaju menadžeri u kulturi koji će u osnovi bitinosioci kulturne diplomacije. Analitičari zaduženi za oveaktivnosti smatraju da trećoj skupini pripadaju gotovo svi kojisu uključeni u korporativne, diplomatske i ostale međunarodneposlove, te da moraju proći specijalne kurseve u ciljuosposobljavanja za višedimenzionalne aktivnosti. Da bi biliosposobljeni za navedene aktivnosti potreban jemultidisciplinaran pristup pri čemu vodeće zemlje EU u svojimkulturnim politikama sadrže način organizovanja pomenutihkurseva, osmišljenu međunarodnu kulturnu suradnju i načindržanja koraka sa zbivanjima. Objašnjena je aktivnost usavršavanjakulturnog programa (programiranja kulture), promicanjestandarda kvalitete, obezbjeđivanje potrebne literature iudžbenika, te modele programa za specijalizirana područja, kaošto su obrana i sigurnosna pitanja.

4.Virtualna diplomacija i njena uloga

Iako su aktivnosti u korištenju virtualne diplomacije nove, SADpokazuje veliku zainteresovanost. Smatra se da bi onapredstavljala novo oružje prilikom aktivnosti kulturnihrazmjena na osnovu kulturne diplomacije. Atraktivnost joj daje

10

trenutno priključenje u aktivnosti kulturne diplomacije uvirtualnom svijetu zahvaljujući novim software-ima kaokomunikacijskim i informacionim tehnologijama. Poslovni svijetse već uveliko priključio kulturološkim aktivnostima, a tim idiplomatiji zahvaljujući BI (Business Intelligence), odnosno alatimaposlovne inteligencije koji se ionako koriste u korporacijama.Omogućen je pristup kulturološkim aktivnostima ranije pomenutihkompanija i pojedinaca iz privatnog sektora. Komunikacije istvaranje kontakata nisu više eksluzivitet vladinih agencija.Lokalne zajednice već posjeduju digitalne muzeje, biblioteke,turističke atrakcije i kulturne spomenike, do NGO-s koji suedukovani za apliciranje različitih projekata premafondacijama, vladama, te EU i British Council-u. Programi i modelisu razvijeni od strane javnog i privatnog sektora tako da novimodeli angažmana koriste on line tehnologije i virtualni svijetvrijedan daljeg istraživanja. Neke države uključujući Švedsku,Slovačku i Maltu otvorile su virtualne ambasade koje nude on linekulturne aktivnosti, informacije o zemljama koje predstavljaju,a u svrhu privlačenja talenata koji izrone iz virtualnogsvijeta. U nekim slučajevima osmislili su olakšane imigracijskemogućnosti kao i viza usluge. Unatoč ograničenjima, američkavlada je pak počela ozbiljnije prihvatati on line virtualnudiplomaciju. Još se 2007. godine na osnovu partnerstva izmeđuSjedinjenih Američkih Država i University of Southern California saCentrom za javnu diplomaciju eksperimentisalo se u virtualnomsvijetu, uz predavanja, održane konferencije sa temom u vezisadašnjih kulturnih sadržaja, kao što su jazz koncertirealizovani preko Second Life odnosno virtual world-a koji jelansiran prije 2007. godine. U odjelu MeđunarodnogInformativnog Programa (IIP) u američkom State Department-u,otvorena je nova TV i radio stranica namijenjena za inozemnujavnost koja omogućuje korištenje interaktivnih tehnologija,kao što omogućuje broadcast, chat i blogs. Nadalje, kroz IIPAmerican Corners program sada podržava 381 American umreženeknjižnice u gradovima širom svijeta (Corner information, 2008).Pored navedenih aktivnosti američki Corners program je ostaoblijeda sjena USIA međunarodne mreže knjižnica, koja jeuvrstila međunarodnu razmjenu mladih, širenje virtualnihknjižnica, uz virtualno organizovanje tečajeva engleskog,kulturne razmjene, a aktivnosti podržavaju stanice poput SKYNEWS-a, EURONEWS-a, CNBC-a.

11

5. Strategija razvoja i uloga kulturne diplomacijeSAD-a

Nezapažen, i na štetu svog položaja, Walter Laqueur je proročkeriječi napisao u članku časopisa vanjskih poslova SAD-a 1994.Laqueur i drugi su shvatili da je za ključnu ulogu u američkomsoft power-u, uključujući osobito kulturnu diplomaciju, tekorištenje kreativnog izražavanja i razmjenu ideja,informacija, ljudi uz povećanje uzajamnog razumijevanja,zaslužna igra u podrivanju SSSR i sjetve sjemena za eventualniraspad (Cummings, 2003:1).SAD su iskoristile iskustvo iz vremena hladnog rata pri čemu sui SAD i Rusija činili ogromne napore u plasiranju svojihkultura, odnosno organiziranja razmjene kulturnih manifestacijakoje su bile ključ peer-to peer odnosa, tj. zavirivanje kroz odškrinutavrata koja se pokazala efikasnom u cijelom hladnoratovskomrazdoblju. S toga Joseph Nye pod principom soft power smatrastvaranje pretpostavki modeliranja mišljenja ljudi na suprotnojstrani da želimo ono što želimo da oni žele. Kulturna diplomacijapredstavlja projekciju meke sile soft power, na osnovu navedenesintagme (Nye, 2004: 22).Pomenuta pojačana aktivnost kulturne diplomacije SAD-a je usklopu planiranih bezbjedonosnih, ekonomskih i političkihaktivnosti u Aziji prije svega u Indiji, Kini, Japanu, Koreji.U isto vrijeme, američki imidž u svijetu je opao, posebno upodručjima najveće napetosti, kao u arapskim i muslimanskimdržavama. Dakle, s obzirom na pozitivan učinak kulture uvrijeme Hladnog rata, kulturna diplomacija je jedan odnajcjenjenijih alata u američkoj diplomacijskoj službi.Međutim, bez opasnosti od Sovjetskog Saveza, kulturni programiu javnoj diplomaciji su pretrpili veće rezove tijekom 1990-ih.Čak se gasi Informativna Agencija Sjedinjenih Američkih Država(USIA), a sa njom smanjena aktivnost kulturne diplomacije. Todovodi do apsorbiranja ljudi u druge odjele u Sate Department-u.U vezi događaja od 9/11, ni poslije pet godina nije biloodgovora na pitanje Zašto nas mrze?, a protuotrov zaneprijateljstva i iskre terorizma, instrumenti i resursi softpower-a su bili desetkovani, a tako su bila potrebni (Nye,2004:15).

12

Kako eskalira nasilje na Bliskom istoku, koji u Iraku joštraje, negativan imidž o SAD-a prodire kanalima kulturne ijavne diplomacije svih neprijateljskih nacija, što se ne možeobjasniti, i koje su zauzele svoje mjesto na bojišnici protivameričke vanjske politike, što je dodatni razlog da SjedinjeneAmeričke Države traže učinkovito sredstvo komuniciranja usvijetu. Događaje od 9/11, javna i kulturna diplomacija je uvelikoj mjeri pokušala analizirati, ali rezultati analiza suminimalni. Iz četrdesetak izvješća javne diplomacije jezaključeno, u vidu konsenzusa, da su javna i kulturnadiplomacija u krizi. Stoga je uslijedilo dugo i pomnopripremljeno izvješće Susan B. Epstein i Lisa-e Mages, pod nazivomPublic Diplomacy a Review of Past Recommendations, CRS Report for Congress. Uosnovi je zaključeno da se pored potrebe u javnoj diplomacijiza kvalitetnim ljudskim resursima, modernizacijom komunikacija,te uske suradnje diplomacije sa sigurnosnim i vojniminstitucijama, posebna pažnja treba posveti kulturnojdiplomaciji.Iz tog je razloga Henry J. Hyde, predsjedavajući komiteta zainternacionalne odnose je izlagao pred senatskim odborom iukazao na određene propuste i nedostatke američke vanjskepolitike, pod nazivom Javna diplomatija i američka vanjska politika. On jekonstatirao da ažurirana strategija nacionalne sigurnostipolazi od razumijevanja da je moć SAD-a ogromna i bezpresjedana, ali isto tako mudro primjećuje da ne može postićisve ciljeve djelujući u miru, te ustanovio da SAD mora imatisaveznike koji će im pomoći rame uz rame u ostvarenju zadataka,pogotovo ako bi ta dostignuća bila osigurana.

Kako je moguće da je zemlja koja je izmislila Hollywood i MadisonAvenue dopustila takvu destruktivnu i parodijsku sliku o sebi,a teži na intelektualnom vođstvu i liderstvu finansijskogcarstva u inozemstvu (Hyde, 2002:24). Kongresmen Henry Hyde sena konferenciji požalio u vezi situacije, te je u svom kratkomgovoru u APSA, razmotrio ta pitanja u svjetlu osnovnogmaterijala napisanog u ovom radu, dotičući se uloge javnog iprivatnog sektora u kulturnoj diplomaciji.

Pokušat ću pokazati vjerodostojnost povjesničara Johan-a Huizing-ai njegove izjave da svatko tko želi razumjeti Ameriku prvomora tijekom svog koncepta demokracije iz političkog idruštvenog polja nositi kulturu i općenito ljudskost ukontekstu današnjih izazova vanjske politike (ibidem, 2002:25).

13

Nakon terorističkog napada 9.11. američka diplomacija daje sveveću važnost kulturnoj diplomaciji svjesna činjenice važnostikulturne komponente prilikom opće diplomatske obuke. Ona pritom koristi iskusno osoblje koji su podučavali diplomate saiskustvima na terenu. Od tada se snažne operacije upotrebomkulturne diplomacije odvijaju prevashodno u euro-azijskim iarapskim zemljama. Uz kulturlošku komponentu tokom obuke dajese sve veći značaj sigurnosnim i psihološkim komponentama.Analizom rada diplomata, pogotovo u zemljama visokog rizika,prilikom pitanja da li im je na terenu nedostajala obuka izkulturne diplomacije, većina ispitanika je izjavila da i neznaju šta su tamo radili. Međutim, kada su obavili razgovor samenadžerima kulture, odgovor je bio suprotan, te da im jekulturološki segment obuke bio potreban za svo njihovo osoblje.Analize su pokazale da se za američke interese u kontekstuglobalizacije mora uvažiti potreba za reorganiziranjem programadiplomatske mreže iz više razloga. Prvi je nesnalaženje poslijepada Berlinskog zida, zbog pojave monopolarnosti, što je uzrazvoj IT tehnologija pogodovalo američkoj inicijativi uširenju globalnih procesa na polju komunikacija, kretanju robai usluga, kao uloga i rast nadnacionalnih korporacija. Posebnoje slučaj Wikiliks uzrokovao veliku frustraciju, koja jepokrenula sveobuhvatnu reformu promjene doktrine diplomatijeSAD-a kao i reorganizanje diplomatske mreže i komunikacija.

Potreba za spoljnim specijalistima i suradnicima se pojavilazbog činjenice da diplomatske akademije i političari odkarijere nemaju istu razinu analitičnosti, te pregovaračkih ilobističkih sposobnosti. Analitičari vanjskih poslova SAD-a sutijekom hladnog rata promovirali američke vrijednosti, iamerički način života. Diplomacija iz tog perioda je dalekokompetativnija i uspješnija, pogotovo poslije pojavemonopolarnosti i pojave nove doktrine, kojom je prihvaćengeneralni stav da SAD-e u svakom momentu moraju imati kapacitetza vođenje dva paralelna rata na različitim točkama globusa.Takve aktivnosti u praksi su umanjile popularnost SAD-a kaočuvara demokracije u svijetu, uz striktno poštivanjemeđunarodnih pravila, kojih su same bile inicijator.U praksi američkog State Department-a, kulturna diplomacijasmještena je u temelje javne diplomacije. O tome svjedočiizvještaj Savjetodavnog komiteta o kulturnoj diplomaciji br.18iz 2005. godine koji navodi da je kulturna diplomacija glavnistub javne diplomacije, jer kulturnom djelatnošću jedna nacija

14

najbolje predstavlja sopstvenu sliku o sebi. Ona možeunaprijediti našu sigurnost na raznovrsne suptilne i održivenačine. Upravo je istorija zabilježila da je američko kulturnobogatstvo igralo jednako važnu ulogu kao i vojno dejstvovanje unašem zauzimanju mjesta predvodnika, uključujući i rat protivterorizma. Jer, vrijednosti usađene u naše umjetničke iintelektualne tradicije predstavljaju bedem protiv mračnih sila(Report of the Advisory Committee on Cultural Diplomacy, U.S.Department of State, 2005:1).

6.Operacionalizacija i programiranje kulture uvojsci SAD-a

Mogućnost budućih kriza usljed ekonomskih, ekoloških,demografskih te nacionalističkih pritisaka, mjenjaju doktrine iu vojnim strukturama SAD-a. Stav je da se kulturološkekomponente upotrijebe i po potrebi implementiraju u vojnimstrukturama paralelno sa kulturnom diplomacijom, ako je to odinteresa za SAD-e. Da bismo shvatili ulogu transformacija umeđunarodnoj politici, od koristi je teorija Džejmsa N. Rozenaua.Pojednostavljeno, njegov veliki teorijski doprinos proizilaziiz pogleda na suvremeni svijet kao na sustav koji je u stalnojpromjeni sa nestalnim i međusobno suprotstavljenim elementima.Takvim svijetom upravljaju složeni i proturječni procesi(Rosenau, 2006:39).Razlika između zemalja ostaje velika, a prema J. Nye, iznajmanje četiri razloga: prvo, ekonomska moć određuje stupanjučešća službe, kako za industriju zabave u vojne svrhe, tako iza obavještajne službe, kao i za produkcijske muzičke kućeprilikom komunikacijskih i kulturnih razmjena. Drugo,konkurencija izaziva borbu za novim informacijama, koje surijetke, a samim tim skupe, u svakom smislu. Treći razlog jeprvenstvo nekih aktera u upotrebi informacionih tehnologija:krugovi koji su na izvorištu nekih inovacija uglavnom postajusposobniji da se njome služe. Naposlijetku, hard power, vojna(materijalna), i dalje je od značajnog utjecaja na međunarodneodnose, na štetu aktera koji je imaju malo ili njome uopšte neraspolažu (Nye, 2006:303).Ne može se tvrditi ozbiljno, kao što neki izjavljuju, da alatiu vidu kulturne diplomacije za američku vanjsku politiku više

15

nisu važni, sada kada je hladni rat završen i Amerika se višene suočava sa glavnom prijetnjom. Daleko je od toga da bude narubu novih iskušenja u nekom novom svjetskom poretku i ako jesvijet ušao u razdoblje velikog nereda. U sučeljavanju sa ovomnovim opasnostima, preispitivanje starih prioriteta jepotrebno. Kulturnoj diplomaciji u najširem smislu je povećanavažnost, dok su tradicionalna diplomacija i vojna moćograničene u uporabi prilikom sučeljavanja s većinom tihopasnosti (Laqueur,1004:20).U tom cilju američka mornarica je razvila sofisticiraneprograme operacionalizacije i programiranja kulture koji su većkorišteni prije, za vrijeme i poslije borbenih operacija.Teoretičari i planeri američke mornarice obučavaju specijalistekoji prilikom planiranja ugrađuju različite varijable radiizvođenja vojnih mirnodopskih ili borbenih operacija. IakoClausewitz smatra da sveto trojstvo u ratovanju čine ljudi,vojska i vlada, pojam kulture nije pominjao izravno i posebno,ali je nagovještavao ljudske aspekte i stavove stanovništva kaonaslijeđa i kulturnog identiteta, koji se moraju uzeti u obzirkao dodatne varijable prilikom planiranja, koja se definiše kaooperativna kultura. Operativna kultura podrazumijeva uspješnointegriranje znanja u operativno planiranje i izvršenje misijeu kontekstu povijesnih kulturoloških činjenica do antropološkihpristupa. S točke gledišta planera operacije u nepoznatomokruženju moraju se uzeti u obzir tri glavna antropološkamodela koji će se integrisati u Warfighter Multi-Service Concept forIrregular Warfare, 5-6 dimension u praksi: simbolički model koji sebavi proučavanjem kulturnog identiteta, stavova, simbola, terituala različitih etničkih grupa. Ekološki model izučava odnosizmeđu kultura i fizičkog okruženja, te socijalna struktura modelapredstavlja izučavanje na koji način određene socijalnestrukture etničkih grupa ili naroda utječu na status i moćvodećih ličnosti. Integracijom ovih modela planer može da navišedimenzionalnoj razini ima sliku ili informaciju utjecaja iponašanja ljuskog faktora bilo u prevazilaženju konfliktnekrize, mirovnoj ili borbenoj operaciji (Barak i Holmes,2008:204).

Marinci ugrađuju kulturu u operativno planiranje i izvršenje,dok prilikom multinacionalnih operacija i treniranjaprijateljskih stranih vojski, proučavaju kulture na makro imikro razini što je osnovna komponenta treninga, obrazovanja ioperativnog planiranja.

16

Definišući kulturu na operativnoj razini u smislu razumijevanjasocijalne strukture, kulturnih uvjerenja koje će uticati natuđe postupke i odluke, planeri iz tih činjenica izvlačedefiniciju o postojećem i budućem ponašanju koja se moguugraditi u operativno planiranje. Ovdje se riječ kultura neodnosi samo na značenja i uvjerenja koje ljudi imaju uodređenoj skupini, ovdje je riječ o potrebi definiranjakulturne skupine, jer ona ima zajednički pogled na svijet štoih ujedinjuje u sustavu društvenih struktura i zajedničkogponašanja. Ako analiziramo društvenu strukturu, ona predstavljanačin na koji ljudi organizuju svoje političke, gospodarske idruštvene odnose. Civilno stanovništvo među kojima marincidjeluju su pripadnici autohtone zajednice ili grupe na koje seželi utjecati. U tom dijelu se analiziraju i međunarodniparnteri u koalicijskim operacijama. Varijable društvenihstruktura omogućuju uspješno planiranje u periodu postneprijateljstva što uključuje rekonstrukciju i stabilizacijumira, te humanitarne operacije (Marine Corps DoctrinalPublication,vol.1,1997:9).

Za marince operativna kultura je sastavni dio kulturnediplomacije, koja se izučava na vojnim katedrama u SAD-a, inije samo pitanje ili osobina bojnog polja ili izvan njega. Toje kontinuirani proces individualnog i kolektivnog učenja obudućim suvremenim operacijama, u cilju učenja dimenzijekulturnog koncepta i njegove implementacije. Najveći brojproučavalaca slaže se sa tim, da se strateška kultura sastojiod bihejviorističkog faktora, koji se može pronaći usprovođenju aktualne politike, i od suptilnijeg kulturološkogfaktora, koji obuhvata direktne i implicitne izraze ideja,očekivanja, vrijednosti i stavove. Nameće se pitanje u kakvojsu međusobnoj vezi ova dva faktora (Swindler, 1986:276).Naime, Swindler kulturu vidi kao zbirku alata, koja akterimaomogućava da definišu strategije djelovanja.

U toku procesa relaksacije i dizajniranja novih odnosaplaniraju se operacije u cilju prevazilaženja krize u pojedinimdržavama. Tada se planeri bave kulturom operacija, koje se provodeu ime soft power-a, na osnovu principa kulturne diplomacije, alisa jasnom diplomatskom porukom koja može nagovijestiti i vojnipritisak (Marine Corps Doctrinal Publication,vol.1,1997:7). U tom slučajukulturne operacije obuhvataju inovativne tečajeve lokalnihsigurnosnih snaga na temelju kontekstualnog poznavanja lokalnih

17

kulturnih skupina. To daje mogućnost kadriranja, što pak utječena ponašanje ili mehanizme koji proizvode ponašanje u ciljudugoročnijih prevazilaženja kriza.

Pod tim se podrazumjeva da vojno i ekonomsko nagrađivanje iliprinuda predstavljaju sredstva za ostvarivanje političkihciljeva. David Vital s pravom ističe da je važan kriterijum zamjerenje snage ili slabosti nekog aktera kapacitet da, s jednestrane izdrži pritisak, a sa druge strane, njegova sposobnostda slijedi sopstvenu politiku (Vital, 1967:73). Pošto je kultura povezana i holistički, što znači da je onapovezana sa vjerovanjima, ponašanjem socijalnih struktura iodnosa svake različite navedene dimenzije se moraju analiziratiu odnosu jedna prema drugoj. Promjene u jednoj dimenziji, naprimjer u gospodarstvu može imati duboke učinke na drugudimenziju, kao što su političke strukture i moć. Time ikorporativna kultura može djelovati na kulturu političkihstruktura (Salmoni i Holmes-Eber, 2008:15).

Postoji podjela između otvorenih i zatvorenih sistema, gdjezatvoreni sistemi sve više padaju u sjenu. Globalni utjecajidjeluju na lokalne zajednice koje ih preoblikuju,reinterpretiraju, te potom nove kulturne oblikerekontekstualiziraju i kroz vlastiti vrijedonosni sustavpredstavljaju svijetu. Na taj se način stvaraju hibridniidentiteti, multikulture, i redefinišu kulturni identiteti(Knutsson, 1006:44).

Operativna kultura mora sagledati relevantno ponašanje, odnosei percepciju autohtonih snaga sigurnosti sa kojima marinci iliprotiv kojih djeluju. U današnjem složenom svijetu sa dostanestabilnih država na ivici kriza, marinci moraju snizitirazinu neuspjeha na minimum. Oni moraju razumjeti kulturnedinamike u različitim krajevima svijeta da bi mogli djelovati unepoznatom stranom okruženju. Budući hibridni ratovi će sevoditi u virtualnom okruženju, i s toga će se pored varijablikulturnih informacija morati uzimati u obzir varijable vojnekulture protivničkih snaga (Williamson, 2009:24). Za razliku oddefinicija vojne kulture, akademske definicije kulture su više nateoretskoj razini, jer opće prihvaćena zvanična definicijakulture ne postoji (Barak i Holmes, 2008:29).

U tom cilju u mornaričkim akademijama budući planeri na razinipukovnija izučavaju diplomaciju, analiziranje informacija

18

vojnih i ekonomskih, a na zajedničkoj razini političkestrukture, organizaciju društva i infrastrukturu.Specijalizovane službe Pentagona su pomogle taj programdovodeći ga do savršenstva programiranjem kulture, namijenjenimspecijalnim psihološkim operacijama.

7.Uloga kulturne diplomacije u prevladavanjumeđunarodne krize

Teoretičari buduće djelatnosti američke spoljne politike ukontekstu globalizacije su odredili aktivno unapređenje ne samojavnih politika, koje uključuju umjetnost i kulturu, već iameričku diplomaciju. Zahvaljujući razumijevanju koliko kulturautječe na međunarodne odnose i doprinosi američkojkonkurentnosti u svjetskoj ekonomiji, zaključeno je da novukulturnu diplomaciju zahtijeva nova eknomija. Amerika je jošuvijek vodeća ekonomska sila, ali međunarodna konkurentnost ćeovisiti od implementacije principa nove ekonomije u njeniminstitucijama. Ujedno se unapređuju individualni i korporativnikapaciteti u ovladavanju kulturnom diplomacijom. Na slobodnomglobalnom tržištu, SAD-e kulturne proizvode i usluge tretirajuna isti način kao industrijsku ili bilo koju drugu robu. To jeosnov politika svih američkih multilateralnih i bilateralnihtrgovinskih pregovora.

Promjene u suvremenom dobu, u različitim društvenim ipolitičkim oblastima, pojačavaju dinamiku međunarodnih odnosa inameću se kao nezaobilazan element svjetske politike. Novetehnologije, kojima ili prethode ili ih slijede inovacije uznanjima i promišljanju društvene stvarnosti, ističu značajrazmjene informacija i poruka svih vrsta. Tok tih poruka postaoje ključni element društva na početku XXI-og stoljeća. Dobainformacije se tako ogleda u izvorima, metodama, u izborupostupaka aktera svjetske politike, kako najmoćnijih, tako imalih ili tek nastajućih (Watson, 2006:48).Pored ekonomskog aspekta kulturne diplomacije u američkomodjelu za kulturnu diplomaciju se njeguje poseban vid stručnihtimova čije međunarodne komunikacije počivaju na estetskim ihumanističkim dimenzijama. Zbog činjenice učešća većeg brojaaktera u međunarodnim odnosima, bilo kanalima javne

19

diplomacije, poslovnom ili kulturnom suradnjom, računaju damogućnosti kulturne diplomacije, pored preventivnog djelovanjaprevazilaženja različitih karaktera i uzroka kriza, prevashodnopruža mogućnost ostvarenja ekonomskih interesa.

Primjenjujući pravilo komparativne prednosti, koje kaže da sezemlje trebaju specijalizirati za ono u čemu su najbolje,najvažnije države OECD-a fokusiraju se na uslužne i kreativnedjelatnosti i, ako je industrijska proizvodnja nužna, koristese zemljama niskih troškova u Aziji ili jugoistoku Evrope. Učitavom OECD-u informacijska tehnologija i ekonomija znanjaneminovno su dovele do nastanka postindustrijskog rada.(Howkins, 2003:62). Može se reći da je reč o suptilnodefinisanom kolonijalnom diskursu, jer su najrazvijenije zemljeglavni nosioci intelektualne svojine. Uticaj navedenihorganizacija izazivaju specifične odnose na globalnoj razini,stvaraju se novi kulturni oblici, raste globalna kulturnarazmjena.

Stoga prilikom planiranja aktivnosti u prevenciji i rješavanjueventualne krize nastoji se djelovati posebnim programima kojisu različiti za svaku zemlju, a zavise od analiziranja kulturena makro i mikro nivou, religije, ideologije uticaja ostalihkultura. Tada se pristupa programiranju kulture što u slučajuSAD-a preuzima poseban odjel u Ministarsvu vanjskih poslova,Cultural Program Division, između ostalog zadužen za programiranjebudućih kulturnih programa. Njihovo dizajniranje zavisi odzahtjeva prije svega diplomatskih postavljenih ciljeva,sigurnosnih agencija, a često i od ministarstva obrane, odnosnoPentagona. Prijedlozi i zahtjevi se prosljeđuju podsekretaru zajavnu diplomaciju i prekomorske poslove u američkomministarstvu vanjskih poslova za koje je zadužen sekretar SAD-a. Za realizaciju programa, u raznim oblicima iz svih sektorakulture, zadužen je Odjel za obrazovne i kulturne poslove učijem sustavu je pomenuti Cultural Program Division. Dizajniraju seposebni programi za redovne tihe diplomatske i sigurnosneoperacije, za rješavanje i dogovore u vezi različitih multi ibilateralnih trgovinskih sporazuma, te transferi naprednihvojnih i tehnologija u civilnom sektoru. Često u tomesavjetodavno učestvuje Fulbright fondacija, koja je najsnažnijipobornik sofisticiranih kulturnih razmjena od interesa za SAD-e. Fondacija Fulbright vrši promidžbu stipendija za različitestudijske programe koji često služe za vrbovanje budućih

20

suradnika američkih sigurnosnih agencija i budućih ključnih igračau državama od nacionalnog interesa za SAD-e. Na isti način seosiguravaju kontakti i kanali u cilju rješavanja potencijalnihkriza između država. Odabir aktera i njihove specijaliziranostizavisi od toga u kojoj je fazi razvoja eventualna kriza međudržavama. U slučaju eskalacije, a ako je u interesuzaustavljanje sukoba, aktiviraju se niz aktivnosti tzv.podzemne diplomatije, koje uključuju termin snažne diplomatskeporuke. S obzirom na pojavu većeg broja neuralgičnih točakakoje nastaju preavashodno pod pritiskom globalizacije, kojačesto uzrokuje novu fragmentaciju naroda i prostora u ciljukontrole tržišta, angažuju se suradnici iz civilnog sektora.Različiti akteri su učesnici, najčešće u vidu multinacionalnihkorporacija koje posjeduju sofisticirane ljudske resurse,prevashodno od bivših pripadnika državnih institucija. Oniposjeduju različite vještine, od timova stručnjaka zaindustrijsku špijunažu, geologa, ekologa, ekonomskih eksperata,do stručnjaka za rješavanje ili izazivanje kriznih situacija.Njima je na raspolaganju visoka komunikacijska tehnologija.Navedeni akteri su pored profesionalnih vještina i znanja,prošli napredne kurseve iz oblasti kulturologtije, kulturnediplomatije, te sa certifikatima Cross cultural experts, ovladavajuvještinama ne samo u umjetnosti i obrazovanju, već i izreligije, medija, pop kulture, politika kao i analitičkihvještina. Uz zadatke dobijenih od svojih kompanija, prikupljajui analiziraju različite informacije važnih za kompaniju, ali iza pojedine države. Na osnovu prikupljenih informacija,odlučuju da li će i kada signalizirati, odnosno poslati ranoupozorenje o potencijalnim problemima unutar ili između država,a koji mogu eskalirati u kriznu situaciju, sa tendencijomproširenja. Multinacionalne kompanije postaju glavni akteripromjena na globalnom nivou, a pogotovo u zemljama u razvoju.Transnacionalne kompanije posjeduju pored ekonomske, političku,pravnu, i razvojnu moć. Sada su oni akteri koji prenose svojeidejne vrijednosti, organizacijske, političke, kulturne,medijske, religijske matrice, a pogotovo utjecaje na promjenukulturnih sustava.

Tokom svojih aktivnosti u zemljama u razvoju prvo preuzimajukontolu nad kulturom i medijima u cilju denacionalizacije.Zapadne vlade preko korporacija, transnacionalnih kompanija,Svjetske i Europske banke mijenjaju suverenitet,teritorijalnost, nacionalne kulture i identitete, te pravni

21

sustav koji se mora uskladiti sa zakonodavstvima nadnacionalnihdržava. Oni brišu razlike između unutrašnje i vanjske politike,i stvaraju nove aktere koji postaju globalni gospodarskiigrači, transnacionalne udruge civilnog društva (Milardović,2004:22).

Navedene aktivnosti su u cilju daljeg razvijanjamultinacionalnih kompanija, koje multipliciraju zahvaljujućinavedenoj pojavi informacijskog i naučnog društva, kao itransportnih i komunikacijskih sredstava što omogućuje brzprotok roba i ideja bez reda veličina. Chris Bolton zapaža da sezahvaljujući usponu i popularnosti neoliberalističke doktrine upraksi dogodio preokret u kome je kreativnost tradicionalneindustrije zamijenjena industrijalizacijom kreativnosti. Novoindustrijsko doba počiva na ekonomski produktivnoj povezanostiinformacije, komunikacije i kreacije (Bolton, 2007:64).

Od interesa i ciljeva naredbodavaca će zavisiti da li će sepristupiti rješavanju krize i kojim metodama. Prilikomprogramiranja kulture, iskusni analitičari zavisno od zemlje,odnosno regiona, odlučuju da li će kulturna diplomacija injene aktivnosti biti dodatni potencijal za širenje konflikta,kao u multietničkim sredinama ili način preventivnog i lakšegrješavanja nesporazuma i tenzija u početnoj fazi afirmišućicultural diversity. Pri tom se mora računati na važnost medija kojiprate dešavanja i aktivnosti od lokalnih nivoa gdje nastupajumedijski i kulturološki specijalisti kao i NGO. Uz ponudusaradnje na modernizaciji određene medijske kuće, ponudit će sedodatna edukacija i seminari za osoblje. Prilikom pregovora sečesto ukazuje na suzdržavanje od govora mržnje i težištu naprofesionalnosti, jer su mediji moćan alat u smirivanjueventualne krize, odnosno sposobnost sugeriranja smirivanjapolitičke, međunacionalne ili vjerske mržnje.

Prednost kulturne diplomacije u prevazilaženju kriza je u tomešto može popraviti političke greške javne diplomacije, stvaratiintimniji odnos između kultura i politika, te omogućiti iorganizovati određenu vrstu foruma koji će sadržavati i poslatineformalne političke poruke, što čini neslužbenu političkukomunikaciju. Takva komunikacija omogućuje javnoj diplomacijiotškrinuta vrata komunikacije u slučaju kriznih situacija inarušenih političkih odnosa.

22

Tako kulturna diplomacija osigurava sredstva za povećanjerazumijevanja, te u trenucima napetosti i sukoba, nudiučinkovito, a ponekad i jedino održivo sredstvo komunikacije(Brown Journal of International Affairs, Fall 2006:2).

Kulturna iskustva omogućuju pojedincima da se uključeintelektualno i emocionalno u doprinosu rješavanja kriza.Zahvaljujući osobnim vezama prilikom kontakata sa zvaničnicimasa kojima postoje političke nesuglasice, prilikom razmjenakulturnih projekata oko kojih politički protivnici moguzajednički koegzistirati, kulturni kontakti omogućavajuredizajniranje i stvaranje novih političkih odnosa i bezposrednika, prije svega zahvaljujući mogućnosti učešća većegbroja aktera i suvremenoj komunikaciji koja je dostupna.

Zaključak

Ciljevi kulturne diplomacije su aktivnosti u različitimpodručjima djelovanja. Svrha njenog postojanja je da ne služisama sebi, već i za razlikovanje principa kulturne diplomacijeu odnosu na ostale zemlje. Tradicionalno, vlade izjavljuju daorganizovanje kulturne diplomacije služi prvenstveno uidealističke svrhe u cilju razvijanja uzajamnog razumijevanjai povjerenja, te za borbu protiv etnocentrizma, nacionalizma iostalih stereotipa. Ove aktivnosti kulturne diplomacijesprečavaju razvijanje konflikta i vode ka rješavanju kriza.Idealistički ciljevi često uključuju ideju dvosmjernihkomunikacijskih odnosa temeljih na međusobnoj kulturnojrazmjeni, iako u praksi kulturna diplomacija ima tendenciju dane bude recipročna kao u slučaju razmjene znastvenika,studenata, intelektualaca, umjetnika i studijskih grupa.Funkcionalni ciljevi kulturne diplomacije su takođernapredovanje u trgovinskoj razmjeni, političkim, diplomatskim igospodarskim interesima, razvoju bilateralnih odnosa prekoodbora, uključujući ekonomske, trgovinske, političke, kulturnei diplomatske elemente, kojima se povezuje sa skupinama uinozemstvu koje su važne za praksu kulturne diplomacije. Ulogadijaspore je u promidžbi održavanja bilateralnih odnosa uvremenima tenzija. Kulturna diplomacija također možeunaprijediti interese i drugih zemalja, a ne samo interese

23

država koje obavljaju kulturnu diplomaciju. Ona je u Indiji, naprimjer, svojim snažnim naglaskom za stipendiranje studenata izsusjednih zemalja poslužila u promidžbi vlastitog interesa,kao i njenih susjeda, te interesa samih studenata.Kreditiranje studenata promoviše ne samo ideju suradnje, većpokazuje da kreditiranje i kultura mogu funkcionirati kaomirovni faktor. To pokazuje odluka Maršalovog plana, koji je uzinstrumente kulturnih aktivnosti snažno podržao prevazilaženjekrizne situacije u Europi tijekom poslijeratnog razdoblja, tj.nakon II svjetskog rata, a što je Njemačkoj omogućilo dizanjeiz pepela i prerastanje u ekonomsku silu čiji rast i danastraje. Već poslije nekoliko mjeseci nakon rata, bivšiprotivnici koji su uzajamno pretrpjeli velike gubitke su počelipograničnu suradnju između susjednih gradova, kao i razmjenudjece između porodica za vrijeme raspusta, prije svega zbogučenja jezika. Današnji primjeri suradnje Njemačke i Francuskekoje su sveobuhvatnim programima razmjene dali najbolji primjerkulturne suradnje, i danas, temelji se na uvjerenju daznanje o tradiciji ili potencijalnim neprijateljima, o njihovomdruštvenom životu, promiče međunarodno razumijevanje, čime jena djelu prevencija sukoba na duži rok.

Literatura:American Corner information provided by IIP. Stats based onnumbers as of March, 2008. www.America.gov

Bereson, R. (2007): Diplomacy of International Art, from World Exibitions to Biennales and Documentas, IN, Nurope Kassel

Bolton C. (2007): Management and Creativity, Malden, Blackwel

Cummings, M. (2003): Cultural Diplomacy and the United States Government: ASurvey,Washington, DC, Center for Arts and Culture

Dobek-Ostrowska B. (2006), Komunikowanie polityczne i publiczne,Warszawa, PWN

Geusau, A. (2009): Cultural Diplomacy Waging War by OtherMeans, Nijmegen, Wolf Legal Publishers

24

Giddens, A. (2005): Odbjegli svijet-kako globalizacija oblikuje naše živote,Zagreb, Naklada Jesenski i Turk

Howkins J. (2003): Kreativna ekonomija, Zagreb, Binoza press

Hyde, H. Jr.(2006): Speaking to our Silent Allies: Public Diplomacy and USForeign Policy, Washington, DC, Congressional Focus

Huizinga. J. (1972): America: a Dutch Historian’s Vision, from Afar and Near,New York, Harper & Row

IAWG Interagency Working Group on U.S. Government-Sponsored International Exchanges and Training, http://www.iawg.gov/

International Cultural Relations A Multi-Country Comparation Published in: GIA Reader (2005), Vol 16, No 2

Knutsson, K.E.(1996): Social Field and Cultural Constellations, NY, UNESCOPublishing

Marine Corps Doctrinal Publication vol.1: Warfighting (United StatesGovernment as Represented by the Secretary of the Navy, July21, 1997, 9. Henceforth MCDP

Milardović, A. (2004): Pod globalnim šeširom, Zagreb, CPI

Milardović, A. (2002): Mali leksikon globalizacije, Zagreb, CPI

Naj, Dž.(2006): Kako razumevati međunarodne odnose, Uvod u teoriju iistoriju, Beograd, Stubovi kulture

Ninkovich, F.(1981): Diplomacy of Ideas: U.S. Foreign Policy and CulturalRelations 1938-1950, Cambridge, MA, Cambridge University Press

Nye, J, (2004): Soft Power and American Foreign Policy, Political Science Quarterly, vol.119, no.2, Cambridge, MA, Harvard Kennedy School

Nye, J.(2004): Soft Power: the Means to Success in World Politics,Cambridge, MA, Cambridge University Press, Perseus Books

Report of the Advisory Committee on Cultural Diplomacy (2005)Cultural Diplomacy The Linchpin of Public Diplomacy, Washington DC, U.S.Department of State

25

Riordan, S. (2003), The New Diplomacy, Themes for the 21st Century,Cambridge, Polity

Rosenau, J.N. (2006), Political science and political processes: Rosenau, NewYork, J.N., & e Study of World Politics, Vol. 1, Routledge

Salmoni. B. i Holmes-Eber, P.(2008): Operational Culture forthe Warfighter, Quantico, Virginia, Marine Corps UniversityQuantico

Saunders, F.(1999):The Cultural Cold War, New York, The New Press

Second Life is a virtual world launched in 2003 in 2007 http://blog.secondlife.com/?s=metrics

Steven C. Williamson, From Fourth Generation Warfare to HibridWar, 2009, US Army War College,Carlisle, PA.

Swindler, A.(1986) Culture in Action: Symbols and Strategies. AmericanSociological Review No 51

Taylor, M.P. (1978): Cultural Diplomacy and the British Council, British Journal of International Studies, vol.4, no.3

Vital, D. (1967): The inequality of States. A study of Small Power inInternational Relations. Oxford, Oxford University Press

Walter Laqueur, Save Public Diplomacy, Foreign Affairs,September/October 1994, vol.73, no.5

Watson, A. 2006. Diplomacy. & e Dialogue Between States, NY New Press

Wyszomirski, M.J.(2003), International Cultural Relations: A Multi-CountryComparison, Seattle, Arts International and Center for Artsand Culture

26