Gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

22 23

Gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

nisam, nažalost, bio student profesora Branimira Ga-bričevića no, njegov me brat Martin, po profesiji diplomat, ali i vrstan epigrafičar, zainteresirao za arheologiju koju sam upisao na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1966. go-dine zajedno s još četvero maturanata iz naše ulice na Vož-dovcu, gdje smo s barba Martinom igrali nogomet i navijali za Hajduka. Branimira Gabričevića, pak, upoznao sam kao student 1968. godine u Hvaru za vrijeme simpozija što ga je organizirao Grga novak. Tom prilikom smo otišli na Vis gdje nam je profesor Gabričević priredio nesvakidašnje vođenje po ruševinama antičke Isse. Zahvaljujući tome što od 1974. radim u Arheološkom muzeju u Splitu često sam imao prilike biti u društvu s njim i beskrajno uživati u njegovim lucidnim, duhovitim i preciznim osvrtima na razne teme. imao sam tu čast da sam kao glavni urednik Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku objavio nje-govu znamenitu studiju ”Antička nekropola u Sinju – pri-log proučavanju prapovijesnih vjerovanja” i prisustvovati u Sinju njegovom predavanju o istoj temi, koje je sve pri-sutne ostavilo bez daha. Zahvalan sam stoga urednicima ovog zbornika što su me pozvali da svojim prilogom odam zasluženu počast divnom čovjeku i velikanu naše struke.

Prijelaz iz prethistorijskog u historijsko doba u Dalma-ciji vremenski i prostorno nije posvuda isti niti ga se, zbog nedovoljnih istraživanja, na većem dijelu teritorija može uopće pratiti. Zbog toga nam je svaki novi podatak drago-cjen. nedavno mi se pružila prilika vidjeti keramičke nala-ze s gradine Sutilija povrh Trogira koji su veoma zanimljivi i zagonetni, te držim da ih je, uza sva otvorena pitanja koja ostavljaju, vrijedno objaviti.

Poteškoće u proučavanju i u interpretaciji gradina na prostoru srednje i južne Dalmacije predstavlja činjenica što za razliku od istre i donekle Liburnije, ne znamo koliko

Branko KiriGin


24

Branko KiriGin

25


otprilike ima gradina/utvrda i gradinskih naseobina, nema ujednačenih opisa1 a nema ni većeg broja objavljenih tlo-crta. Zbog tega držim da je još uvijek prerano govoriti o njihovoj tipologiji, veličini, kronologiji i funkcijama, ili, pak, o razlikama između brončanodobnih i željeznodobnih gradina2.

U radu koji slijedi najprije ću se ukratko osvrnuti na problematiku povezanu uz gradinu Sutilija, a potom ću obraditi keramičke nalaze s ove gradine što ih je sredinom 90-tih godina sakupio ivica Svilan iz resnika. U Prilozi-ma 1 i 2 donosim katalog vaza Alto-Adriatico stila (nadalje VAAS) i statistički prikaz svih ulomaka fine keramike koje je sakupio i. Svilan.

Dosadašnje spoznaje o gradini

Cvito Fisković je prvi usputno spomenuo gradinu na brdu Sutiliji3, dok je Ante Škobalj 1970. godine bio prvi koji donosi njezin opis i više podataka, osobito topografskih, gdje navodi i obližnje gomile4. Kao prehistorijsku gradinu

1 Pouzdanijih podataka imamo za sredjodalmatinske otoke u: V. GAFFnEy - B. KiriGin - M. PETriĆ - n. VUJnOViĆ - S. ČAČE, Archaeological heritage of the island of Hvar, Croatia, BAR International series, 660, Oxford, 1997. - Z. STAnČiČ - n. VUJnOViĆ - B. KiriGin - S. ČAČE - T. PODOBniKAr - J. BUrMAZ, Archaeo-lo-gical heritage of the island of Brač, Croatia, BAR International Series, 803, Oxford, 1999. – B. KiriGin - n. VUJnOViĆ - S. ČAČE - V. GAFFnEy - T. PODOBniKAr - Z. STAnČiĆ - J. BUrMAZ, Araheological Heritage of Vis, Biševo, Svetac, Palagru-ža and Šolta, BAR International Series, 1492, Oxford, 2006. - M. MiŠE, Arheološ-ka topografija otoka Čiova, Radovan - Časopis Društva za zaštitu kulturnih dobara Trogira, u tisku (za Čiovo). – D. rADiĆ - B. BASS, Back to the current Greek reality on Korčula: the ground situation reviewed, new evidence, and future investigations, u: Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana /Ur. n. Cambi, S. Čače, B. Kirigin/, Split 2002, str. 289- 302 (za Korčulu). – P. DELLA CASA - B. BASS - T. KATUnAriĆ - B. KiriGin - D. rADiĆ, An overview of prehistoric and early historic settlement, topo-graphy and maritime connections on Lastovo island, Croatia, u: The Connecting Sea: Maritime interactions in Adriatic Prehistory /Ur. S. Forenbaher/, BAR International Series, 2037, Oxford 2009, str. 113-136 (za Lastovo). – A. MiLOŠEViĆ, Arheološka topografija Cetine. Split, 1998, (za Cetinsku krajinu). – M. TOMASOViĆ, 8000 go-dina života na prostoru Makarske. Makarska, 2004 (za prostor Makarske). ipak, po-trebni su dodatni terenski pregledi kako bi se napravila zadovoljavajuća klasifikacija gradina.

2 ne postoji literatura koja bi potkrijepila tvrdnje pojedinih kolega koji na osnovu osobnih iskustava razdvajaju ove dvije kategorije.

3 C. FiSKOViĆ, Segetski spomenici, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatin-sku, 56-59 (2),1954-1957, Split, 1957, str. 213-232.

4 A. ŠKOBLAJ, Obredne gomile. Čiovo, 1970, str. 339-341.

24 25


prvi je spominje ivo Babić kada govori o prostornoj organi-zaciji gradina i gomila od Trogira do Splita, te navodi ovaj prostor kao kulturnu mikrocjelinu: “Trogir s okolnim po-

sl. 1 Trogir i okolica s prethistorijskim nalazištima, prema podatcima I. Babića iz 1980. godine.

26

Branko KiriGin

27


ljem i nasuprotnim dijelom Čiova”5. na karti koju donosi označen je prirodni put koji vodi od Trogira prema Zagori: udolinom s istočne strane Sutilije (gdje je kamenolom), pa uzbrdo prema zaseoku Baradići iznad kojeg se nalazi jedna impresivna gomila na nešto višoj koti od same gradine na Sutiliji (sl. 1)6. Slobodan Čače drži da je gradina na Sutiliji iz željeznog doba te da bi se zbog blizine Trogira, koji ima i predgrčki sloj, moglo govoriti o dvojnim naseobinama iste nevelike zajednice7. ivan Šuta ubraja gradinu na Sutiliji u

5 i. BABiĆ, Gradine i gomile između Trogira i Splita u odnosu na prirodne pute-ve, u: Putevi i komunkacije u praistoriji, Materijali SADJ, 16, Beograd, 1980, str. 62 + karta na kraju članka. - i. BABiĆ, Prostor između Trogira i Splita. Trogir, 1984, str. 31-32, 37 + (karta na str. 28),

6 Današnja glavna komunikacija iz Trogira ka Zagori ide preko Segeta Donjeg pa uz istočne obronke brda Vlaška (kota 443) preko zaseoka Čarije (odakle je najlakši pristup Sutiliji), prema Segetu Gornjem pa nadalje prema Boraji i Šibeniku, odnosno sjevernom granicom antičkog Hiličkog poluotoka. Uza zapadne obronke Sutilije je prema F. Buliću išla rimska cesta (F. BULiĆ, ritrovamenti antichi nelle mura perime-trali dell’ antica Salona: l’iscrizione della “praefectura Phariaca Salonitana”, Bulletino di archeologia e storia dalmata, 25, Split, 1902, T. ii).

7 S. ČAČE, Područje Kaštela na prijelazu iz prapovijesti u povijesno doba, u: Ka-štel-Sućurac od prapovijesti do XX. stoljeća (zbornik povodom 600. obljetnice), Split, 1992, str. 36.

sl. 2. Zračni snimak gradine Sutilija iz 70-tih godina 20. stoljeća.

26 27


potkovičasti tip, te navodi brojne grčke i helenističke nala-ze na njoj8.

U novije vrijeme više pažnju ovoj gradini posvetio je Alen Miletić9. Utvrdio je da je bedem gradine dug oko 120 m10, da je na mjestima širok do 14 m11, te da su ulazna vrata gradine bila sa zapadne strane, a ne tamo gdje je da-našnji prolaz koji vodi prema crkvi. Po njemu, akropola

8 i. ŠUTA, Gradine Kaštela i okolice. Katalog izložbe. Kaštela, 2007, str. 16, 19 i sl. na str. 41 dolje.

9 A. MiLETiĆ, Željeznodobna gradina na brdu Sutilija u Segetu, u: Povijest u kršu (Ur. B. Olujić). Zagreb, 2008, str. 135-140.

10 Prema Google Earth bedem je dug preko 250 m, naša pak mjerenja 31. 8. 2010. godine pokazuju dužinu od oko 210 m (uključujući i prolaz gdje Miletić pretpostavlja da su bila vrata gradine), s time da je krajni istočni dio bedema u dužini od oko 10-15 m uništen širenjem kamenoloma o čemu sam pismeno obavijestio službu zaštite. Po bedemu ima nekoliko zidanih mitraljeskih gnijezda, vjerojatno iz 2. svjetskog rata, dok se na južnoj granici platoa (“akropole”) nalazi jedno.

11 Vjerojatno se misli na širinu nasipa koji je nastao raspadanjem bedema utvrde, a zbog čega se ne vide njegova lica.

sl. 3. Pogled iz zraka sa sjeverozapada na gradinu Sutilija (foto: I. Šuta).

28

Branko KiriGin

29


se nalazila od središnjeg djela bedema pa do oko crkve, a “podgrađe” na južnoj padini. ne navodi se veličina podgra-đa, ali se navodi “podzid” (ne spominje se njegova dužina) koji, valjda čini južnu granicu gradinskog naselja. na zrač-nim snimcima se opažaju razni nasipi kamenja (sl. 2-4) koji su postojali prije izrade katastarskog plana iz 1830. godine (sl. 5), a preko nekih idu suhozidne ograde parce-la12. Miletić navodi da je gradina “izgrađena u starije že-ljezno doba” i da je postojala i u mlađem željeznom dobu. Tu tvrdnju bazira na temelju “keramike koju nalazimo na površini” i “velikim bedemima”13. Ako prihvatimo da je gradina nastala u starijem željeznom dobu kako to navodi Miletić, prema sadašnjem stanju istraženosti nalazi iz sa-mog Trogira iz ranog eneolitika, ranog i kasnog brončanog i ranog željeznog doba (domorodačaka i uvezena kerami-ka) govore o ranijem formiranju naselja u Trogiru14. nalaz, pak, južnoitalskog rythona iz Trogira15, kao i neki drugi ulomci uvezene fine keramike16, vremenski se poklapa s nalazima VAAS sa Sutilije (vidi niže), što bi moglo značiti da su ova dva nalazišta postojala u isto vrijeme. Stoga će, prema sadašnjem stanju istraženosti, biti vjerojatnije da naselje u Trogiru može objasniti nastanak gradine na Suti-liji, a ne obrnuto (o čemu više pri kraju teksta).

Marginalija

Gradina na brdu Sutilija (302 m/nv) dominira područ-jem plodnog trogirskog Malog polja (c. 500 ha površine), bogatim vodom. Za razliku od Trogira, kojemu Čiovo po-

12 na nešto mlađem katastru kojim se koristi ured u Trogiru vide se kasnije pre-gradnje nekih parcela.

13 Miletić navodi kako je namjera njegova članka da na temelju željeznodobne gradine Sutilija pokuša “osvijetliti period prije osnivanja Traguriona” (A. MiLETiĆ, Željeznodobna gradina, str. 135), ali ne donosi nikakve zaključke s tim u vezi. naslov njegova rada nije precizan. Gradina Sutilija ne nalazi se u Segetu, kako to stoji u na-slovu, već oko 1,5 km iznad Segeta, odnosno između Segeta Gornjeg i Segeta Donjeg.

14 n. PETriĆ, Prapovijest Trogira, Diadora, 14, Zadar, 1992, str. 23-37. – n. PETriĆ, nalazi apulske geometrijske keramike u srednjoj Dalmaciji, Vjesnik za ar-heologiju i historiju dalmatinsku, 90-91, Split, 1999, str. 43-55. - B. KiriGin, Pregled keramičkih i ostalih pokretnih nalaza otkrivenih u lapidariju Muzeja grada Trogira 1978., u tisku, rad napisan 1995. godine.

15 n. PETriĆ, Prapovijest Trogira, str. 33-35. 16 V. KOVAČiĆ, nuove scoperte nella Tragurion ellenistioca, u: Grčki utjecaj na

istočnoj obali Jadrana /Ur. n. Cambi. - S. Čače. - B. Kirigin/, Split 2002, str. 375-395. – B. KiriGin, Pregled keramičkih...

28 29


sve zaklanja pogled na otvoreno more, sa Sutilije se vidi Kaštelanski zaljev, predio do Makarske, cijeli Brač, Splitska vrata, zapadni dio Hvara, Sušac, Vis, Biševo, Svetac, Šolta i istočni dio Drvenika Velog. Posebno se dobro vidi prolaz između Šolte i Drvenika Velog, najbliži put do Visa – Isse koja je upravo bila u fazi formiranja kada su VAAS stigle na Sutiliju17. Položaj gradine Sutilija, također, omoguću-je kontrolu jedinog prirodnog pristupa Trogiru sa sjeverne strane (sl. 1) zbog čega je najvjerojatnije i sagrađen njezin

17 Vidi najnoviju sugestiju P. Visone da je Issa možda utemeljena za Timoleona (P. ViSOnà, Monete greche d’illira nella collezione del Civico Museo di storia ed arte di Trieste, Rivista italiana di numismatica e scienze affini, 111, Trieste, 2010, str. 30-31).

sl. 4. Zračni snimak gradine Sutilija iz oko 2005. godine.

30

Branko KiriGin

31


masivni lučni bedem. Može se reći da je gradina smještena na granici između mora i kopna i da je štitila zajednicu koja je bila okrenuta Malom polju i moru, to jest naselju na mjestu današnjeg Trogira.

Gradina ima lučni oblik, zatvarala je pristup blagom vrhu brda sa sjevera, a donekle i padine s istočne i zapadne strane (sl. 2-4). Pri dnu jugoistočne padine Sutilije nalazili su se rimski kamenolomi18. na zračnom snimku iz 1970-tih godina koji ovdje donosim (sl. 2) jasno se vidi da novi kamenolom nije dopro do istočnog bedema gradine. Kame-nolom se u međuvremenu naglo, očito nekontrolirano, širi prema gradini i prema sjeveru, što se da vidjeti na najnovi-jem zračnom snimku (sl. 4)19, a nedavnim obilaskom utvr-

18 A. MiLETiĆ, Željeznodobna gradina, str. 136 i tamo navedena ranija literatu-ra koju nadopunjujem s: i. BABiĆ, Prostor, str. 49 i bilj. 31 gdje je navedena i ostala starija literatura.

19 Ako se što ne poduzme, mislim da takvi gramzivci neće mariti ni za crkvu Sv. ilije.

sl. 5. Izvadak iz austrijskog katastra iz 1830. godine (Državni arhiv u Splitu).

30 31


đeno je uništenje samog istočnog dijela bedema (sl. 23)20. ipak, na Sutiliji dosad nije obavljen temeljit sistemat-

ski terenski pregled, nisu obavljena nikakva stručna isko-pavanja, nisu objavljeni pronađeni arheološki nalazi, niti je napravljen geodetski snimak. Spomenuti autori samo navode grčke i domorodačke keramičke nalaze21, ali ne do-nose ni fotografije, niti crteže tih nalaza, tako da su ovdje po prvi put pokazani neki od njih s ove gradine. nesumnji-vo je da bi što prije trebalo poduzeti istraživanja, jer uskoro to može biti kasno.

Nalazi domorodačke keramike na Sutiliji

no, osim nalaza VAAS koje čuva i. Svilan, a o kojima će ovdje biti najviše govora, u Muzeju grada Kaštela čuvaju se ulomci koje je prilikom obilaska Sutilije 2002. godine sakupio kustos ivan Šuta uz sjeverozapadni dio gradine kada se gradio dalekovod. radi se o domorodačkoj rukom oblikovanoj keramici s dosta kalcita koju je teško uže dati-rati22 (nekoliko oboda lonaca, drški), nešto kremenih odbi-taka, dva ulomka brusa te nekoliko ulomaka trbuha grčke tanke fine keramike bez ukrasa. i u Arheološkom muzeju u Splitu čuva se veći ulomak oboda i drške lonca što ga je krajem 90-tih godina našao kustos Ante Piteša23. S južne strane ispod crkve, na oko 100 m udaljenosti, nalazi se pripećak u kojem je 2007. godine Slobodan Čače našao prethistorijsku i antičku keramiku24.

20 Vidi bilješku 10.21 Tako na primjer A. MiLETiĆ, Željeznodobna gradina, str. 137 navodi nalaze

apeninske crvenofiguralne keramike i posude tipa Alto-Adriatico koje se nalaze u zbirci i. Svilana. Posude tipa Alto-Adriatico poznate su u stručnoj literaturi, no “ape-ninska crvenofiguralna keramika” nije. Vjerojatno se misli na južnoitalsku crvenofi-guralnu keramiku.

22 Zbog nedostatka stratigrafskih iskopavanja kronologija i tipologija keramike iz brončanog i željeznog doba u srednjoj Dalmaciji nije razrađena što je svakako veliki nedostatak zbog čega ju je nemoguće uže datirati, a da ne govorim o eventualnim regionalnim varijetetima.

23 inv. br. 7126524 Usmena obavijest S. Čače koji navodi kako se vidjelo da je netko u pripećku

kopao. To smo i sami utvrdili kada smo obišli pripećak 31. 8. 2010. Prema prosudbi S. Čače u pripećku su našli keramiku iz srednjeg i kasnog brončanog doba, nešto že-ljeznodobne keramike, jedan komad kasnohelenističke (crveno premazani obod vrča), te po svoj prilici keramiku iz kasne antike. Osim keramike u tom pripećku našli su i nekoliko ulomaka kostiju od kojih neke izgledaju ljudske te komade troske. napomi-nje kako je nešto konkretnije teško reći bez da se keramika opere, nacrta i analizira. Ulomke koje su sakupili Šuta i Čače biti će predani Muzeju grada Trogira.

32

Branko KiriGin

33


Kako nije izvršen detaljni terenski pregled Sutilije teško je zasad bilo što reći o tome kada je gradina nastala i kada je prestala funkcionirati. Svi oni koji su gradinu obilazili i opisivali je, ne navode helenističke ni rimske nalaze na njoj, pa bi to mogla biti neka indicija da je gradina možda prestala funkcioni-rati u helenističko doba25.

Nalazi keramičkih vaza Alto-Adriatico stila na Sutiliji

Kontekst nalaza keramičkih uloma-ka koje je sakupio i. Svilan nije jasan. naime, prema njegovoj izjavi ulomci su se nalazili sa sjeverne vanjske strane bedema gradine, na površini ili ispod kamenja i u zemlji (škalji)26, u škrapama, na prostoru ne većem od oko 3-4 m2 . Osim keramike Svilan navodi da je bilo smrvljenih kostiju za koje nije siguran jesu li ljudske ili životinjske, ali da je bilo i onih nagorenih. našao je i jedan brončani privjesak koji možda pripada dijelu nošnje koji se nosio na prsima (sl. 6)27. nedavno sam osobno pre-gledao mjesto ovih nalaza: površina pokazuje dosta razba-canog kamenja i nepravilne žive stijene s blagim terasatim padom, malo humusa i niskog raslinja. na jednom mjestu

25 To bi moglo značiti da Sutilija nije bila stalno naseljena sredinom 2. stoljeće pr. Kr., doba kada su se issejci žalili rimu da im Delmati stalno haraju po teritoriju i gradovima Epetij i Trogir s kojima su u političkom zajedništvu (Polibije 32, 9).

26 Svilan navodi da su ulomci nađeni ispod kamenja bolje sačuvani od onih koji su bili u zemlji. navodi također da je ovaj predio tijekom domovinskog rata u nekoli-ko navrata gorio. Zbog važnosti ovih nalaza podatke o točnom mjestu gdje su nađeni ovdje ne donosim. rado ću ih ustupiti onim kolegama koji tamo budu željeli kopati.

27 Upotreba takvih ukrasa tipična je za područja Liburna, gdje je ta forma poznata pod nazivom „pektoral“ i kod Japoda gdje ovakvi ukrasi vise o igli fibule s zrnima jantara na luku. na području Japoda takvi primjerci datirani su u razdoblje od 5.-2. stoljeća pr. Kr. (r. DrECHSLEr-BiŽiĆ, Japodska grupa, u: Prapovijest jugoslavenskih zemalja /Ur. A. Benac/, sv. 5, Željezno doba, Sarajevo 1987, 1987, str. 410, T. XLVii, 8. Forma ovog privjeska prilično nalikuje privjescima u obliku amfora ili bikoničnih pehara koje se u brojnim varijantama i izvedbama od različitih materijala nalaze na prostoru od Češke do srednjeg Jadrana, a okvirno ih se datira u razdoblje od 4.-2. st. pr. Kr. Vidi: P. POPOViĆ, Les perles de verre en forme de vase ou d’amphore sur l’espace entre la mer Adriatique et le Danube, Starinar, 48, Beograd, 1997, str. 165-171.

sl. 6. Brončani privjesak.

32 33


vidi se hrpa izbačene zemlje pomiješane s kamenjem i s ulomcima trbuha lokalne keramike s dodacima kalci-ta, ali ne i ostatci neke su-hozidne arhiterkture (ploče groba ili zid), već samo ne-ravni živac.

nakon što je sakupio ove nalaze Svilan je pristu-pio rekonstrukciji posuda, iako nije bio detaljnije upo-znat o kojem se proizvod-nom centru grčke keramike radi. U početku je mislio

da se radi o “venecijanskoj” keramici, ali je poslije rekon-strukcije radio na temelju poznatih atičkih oblika što ih je uspio pronaći u općim knjigama o grčkoj civilizaciji, a potom, kako kaže, i u stručnoj literaturi. Kako Svilan nije znao da se ovdje radi o VAAS koje su malobrojne28 i još uvijek nedovoljno proučenih oblika, moramo biti oprezni u pogledu tih rekonstrukcija. On je također rekonstruirao i neke dijelove slikanog ukrasa29. najproblematičnija je re-konstrukcija posude br. 4 i skyphosa br. 5 (Prilog 1, br. 4 i 5, sl. 11a-d, sl. 12a-b).

Odmah je uočljivo da među 1270 keramičkih ulomaka u zbirci i. Svilana (ne računajući ulomke s kojima je rekon-struirao posude u Prilogu 1) gotovo 50% čine odbici (Prilog 2, br. 1-4). Oni nisu mogli nastati “prirodnim” putem, toč-nije, da se keramika s vremenom lisnato raspala sama od sebe, već je to, izgleda, napravljeno namjerno, što se, na primjer, lijepo vidi na ulomku stope i noge velikog skypho-sa (Prilog 2, br. 18, sl. 7) i na ulomku kratera (katalog br. 9, sl. 15). Takvi odbici javljaju se i kod slikanih ulomaka (Prilog 2, br. 9 i 10)30. nepoznato ostaje kojim povodom, kada i kako su ti odbici nastali.

28 Za razliku od desetak puta više poznatih klasičnih atičkih ili južnoitalskih cr-venofiguralnih vaza koje imaju vrlo standardizirane forme i veličine.

29 Ulomke je lijepio drvofiksom.30 Svilan je znao slijepiti i po tri lisnatih odbitaka koji čine jedan ulomak neke

posude, deb. 0,6 cm.

sl. 7. Donji dio velikog skyphosa (pr. stope 12 cm).

34

Branko KiriGin

35


Među ulomcima drški (Prilog 2, br. 23-26) dominiraju drške većih i manjih skyphosa, nekoliko pripada krateri-ma, ali nema drški koje bi se mogle pripisati lekanama ili oinochoama VAAS koje dominiraju u Spini (vidi niže). Da su izvornim posjednicima, ili pak onima koji su ih pravili, te vaze bile važne vidi se po popravcima (sl. 8c-d, Prilog 1, br. 1) pomoću okruglih rupica na stjenkama posude i olov-nih spona koje su te rupice povezivale.

Ukratko o vazama tipa Alto-Adritacio koko

Prema rezultatima objavljenim 1997. i 2000. godine31 postojala su tri centra proizvodnje VAAS: numana na istočnoj padini brda Conero blizu Ankone te Spina i Adria na delti rijeke Po. U numani je zasad registrirano oko sto-tinjak VAAS32, njih 819 u Spini33, a u Adriji 11034. Drži se da je, za razliku od Spine i Adrije, numana jedina izvozila svoje produkte po Picenumu35. ipak, navodi se da su se u Adriju do kraja 4. stoljeća pr. Kr. uvozile VAAS iz Spine, a da je nakon toga nastala lokalna produkcija istih36. Tako-đer, u samom početku proizvodnje vidljive su veze između numane i Spine na temelju čega se zaključilo da je u nu-mani nastala proizvodnja VAAS37. Ako je ovo točno, onda su vaze sa Sutilije najvjerojatnije porijeklom in numane, kao što su to, izgleda, i oinochoe ovog stila nađene u issi38.

31 F. BErTi - S. BOnOMi - M. LAnDOLFi /Ur./, Classico Anticlasico, Vasi alto-adria-tici tra Piceno, Spina e Adria, Bologna, 1997. - M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico tra IV e III sec. A.C., Vasi alto-adriatici tra Piceno, Spina e Adria, Atti del convegno di studi, Ancona 20-21 giugno 1997, roma, 2000.

32 M. LAnDOLFi, Vasi alto-adriatici del Piceno, u: Adriatico tra IV e III sec. A.C., Vasi alto-adriatici tra Piceno, Spina e Adria /Ur. M. Landolfi/, Atti del convegno di studi, Ancona 20-21 giugno 1997, roma, 2000, str. 112.

33 F. BErTi - P. DESAnTiS, i crateri Alto-Adriatici di Splina, u: Adriatico tra IV e III sec. A.C., Vasi alto-adriatici tra Piceno, Spina e Adria /Ur. M. Landolfi/, Atti del convegno di studi, Ancona 20-21 giugno 1997, roma, 2000, tablica na str. 98.

34 G. BOCCHi VEnDEMiATi, La ceramica Alto-Adriatica, Padusa, 3, rovigo, 1967, str. 5-6.

35 M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico, karta na str. 10.36 S. BOnOMi, i vasi alto-adriatici di Adria, u: Classico Anticlasico, Vasi alto-

adriatici tra Piceno, Spina e Adria /Ur. F. Berti, S. Bonomi, M. Landolfi/, Bologna, 1997, str. 53.

37 B. FELLETTi MAJ, La cronologia di Spina e la ceramica Alto-Adriatica, Studi Etrusci, 14, Firenza, 1940, str. 43-87. - G. BOCCHi VEnDEMiATi, La ceramica, str. 3-25.

38 M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico, str. 31. - M. LAnDOLFi, Vasi alto-adriatici, str.

34 35


repertoar VAAS, za razliku od drugih produkcija koje su u južnoj italiji preuzele grčke uzore, nije tako raznovr-stan, a i broj posuda je znatno manji. U Spini su najpopu-larnije bile oinochoe i lekane (preko 30% svaka od ukupnog broja poznatih VAAS) kojih na Sutiliji nema, dok krateri i skyphosi čine samo nešto manje od po 5% ukupne pro-dukcije39, a upravo te vaze dominiraju na Sutiliji. Prema pokazateljima koje smo naveli za ulomke, bilo je barem još dva-tri kratera, pet-šest skyphosa, te još nekoliko ma-njih vrčeva čije oblike zasad nije moguće rekonstruirati40. Kada gledamo zastupljenost oblika koje su koristili slikari i dekorateri VAAS u numani, Spini i Adriji, onda se može reći da su se u numani proizvodili samo zvonoliki krateri, oinohoe, skyphosi i tanjuri na nozi (neka vrsta kylixa bez drški), posude bitne za ritual simpozija, dok se u Spini i Adriji pored spomenutih koriste osobito lekane, zatim u znatno manjem broju pelike, stamnosi, pikside i dvoručni vrčevi (myke), a poznat je samo po jedan tanjur na nozi i jedan kaležasti krater41.

Prema Landolifiju42 VAAS nastaju na tradicijama ka-snih atičkih crvenofigruralih vaza koja je prisutna na goto-vo svim nalazištima u Picenumu, kao i u Spini, a u znatno manjoj mjeri u Adriji43. Prema analizi Landolfija44 VAAS u Picenumu se dijele u četiri grupe: i A, i B, ii i iii. U grupu i A spadale bi vaze s prikazima cijelih figura dionizijevskog

125-126. Za VAAS oinochoe iz isse vidi: B. KiriGin, Vaze tipa „Alto-Adriatico“ iz isse, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 32, (Prijateljev zbornik 1), Split ,1992, str. 79-98, a za VAAS iz Dalmacije vidi: B. KiriGin, Alto-Adriatico vases from Dal-matia, u: Adriatico tra IV e III sec. A.C., Vasi alto-adriatici tra Piceno, Spina e Adria /Ur. M. Landolfi/, Atti del convegno di studi, Ancona 20-21 giugno 1997, roma, 2000, str. 131-137.

39 Statistika se odnosi na Spinu, vidi: F. BErTi - P. DESAnTiS, i crateri Alto-Adria-tici, str. 98, no može se slobodno reći da je to pravilo.

40 Prema sačuvanim obodima otvora i drški (Prilog 2, br. 11 i 24) ovakvih vrčeva nema među VAAS. no, radi se o istoj fakturi i boji gline.

41 M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico, str. 11.– F. BErTi - P. DESAnTiS, i crateri Alto-Adriatici, str. 97-98.

42 M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico, 20-22. - M. LAnDOLFi, Vasi alto-adriatici, 114.

43 Usp. S. BOnOMi, i vasi alto-adriatici, str. 51. Takvih vaza ima u Farosu, vidi: B. KiriGin, Alto-Adriatico vases, T. i-ii (vaze s ljudskim figurama). U issi ih, zasad, nema.

44 M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico, str. 22-23, 29. Za ranije klasifikacije vidi: B. FELLETTi MAJ, La cronologia, 43-87. – G. BOCCHi VEnDEMiATi, La ceramica, str. 3-25.

36

Branko KiriGin

37


ozračja (Satir i Menada, Eros, ogrnuta osoba koja sjedi i drži tirs, scene berbe), izvedene u crvenofiguralnoj tehnici. U grupu i B spadaju vaze s ženskim bistama ili glavama u profilu također izvedene u crvenofiguralnoj tehnici. neke od ovih posuda imaju razrijeđeni crvenkasti premaz, kao što to imaju i neke sa Sutilije (sl. 15). Ove dvije grupe dati-raju se unutar druge polovine 4. stoljeće pr. Kr. U grupu ii spadaju vaze s ženskim glavama u profilu koje su naslika-ne pomoću kontinuirane linije, način koji je ustvari neka vrsta inverzija crvenofiguralne tehnike, to jest nema ta-mne pozadine oko figura ili ornamenata ili je ona pak na-mazana kistom. Ova grupa datira se u kraj 4. i početak 3. stoljeća pr. Kr.45. U iii grupu, koja se datira u prvu polovinu 3. stoljeća pr. Kr., spadale bi vaze s vegetabilnim i geome-trijskim motivima. Pretpostavljam da Landolfi ovdje misli na kratere i na oinochoe, jer u grobu 1189 u Spini ima dva tipološki ista skyphosa od kojih jedan ima prikaz ženske glave u profilu, dok drugi ima samo geometrijski motiv46. ipak, činjenica je da u grupi iii, to jest u kasnoj fazi VAAS, gotovo da nema ljudskih figura.

na temelju gore iznesene klasifikacije, koja je rađena prema sadržaju grobnih cjelina (a ne samo na temelju stil-ske analize), može se zaključiti da se krateri i skyphosi sa Sutilije mogu vezati uz početak produkcije VAAS, to jest s početkom 2. polovine 4. stoljeća pr. Kr.

Prilog diskusiji

Treba navesti da su se u Picenumu, Spini i Adriji kra-teri i skyphosi VAAS našli u grobovima i to pojedinačno, rijeđe zajedno, a nikad u kompletu s oinochom i tanjurom na nozi, posude koje sve skupa čine „servis“ za simpozij47. Moguće je da su se stavljale u grob kao pokojnikova omi-ljena posuda koju je koristio u raznim banketima. Ako je točno, a izgleda da jest, da su ulomci sa Sutilije nađeni na jednom jako uskom prostoru, postavlja se pitanje kako tu-

45 Ovoj grupi bi pripadale oinohoe iz isse (B. KiriGin, Vaze tipa “Alto-Adriatico” iz isse, str. 79-98).

46 F. BErTi - S. BOnOMi - M. LAnDOLFi /Ur./, Classico Anticlasico, str. 122-123.

47 U Picenumu VAAS su nalažene i u naseljima, ali ti nalazi nisu objavljeni (M. LAnDOLFi, Vasi alto-adriatici, str. 112-113) zbog čega ne znamo iz koje su faze, a ni što je na njima prikazano.

36 37


mačiti ove nalaze? Dali su i tu bili grobovi riješiti će se bu-dućim iskopavanjima. Položaj njihova nalaza izvan utvr-đenog dijela Sutilije tome ide u prilog, kao i nalaz bronča-nog privjeska (sl. 6).

Spomenuo sam da u zbirci Svilana ima dosta odbitaka koji su namjerno otučeni s posuda. Dakle, pitanje je: jesu li ih željeznodobni stanovnici Sutilije razbijali u nekom ri-tualu, ili je to učinjeno znatno kasnije48. Također, ulomci istih posuda pokazuju različitosti kako u čvrstoći tako i u sačuvanosti premaza, slikanih prizora ili ornamenata, što je znak da su dugo bili u različitim atmosferskim uvjetima: u zemlji, poklopljene ili na otvorenom. ipak, glina gotovo svih ulomaka je gotovo ista: svijetlo žute boje, često meke sapunaste tvrdoće, ponekad crvenkasta i tvrđa - što sve upućuje na isti proizvodni centar i posve odgovara opisu gline kojeg donose Landolfi i Berti49.

isto tako je zagonetno pitanje: jesu li su domorodci ra-zumjeli što je na vazama prikazano ili su oni na njih gle-dali kao na rijetke egzotične, a samim tim i posebno vri-jedne predmete? Također pitanje je: kako su te vaze došle na gradinu? Sigurno je da su one došle brodom do Trogira, gdje ima i ranijih grčkih nalaza negoli su to VAAS sa Su-tilije50. Jesu li one rezultat nekog poklona, znak pažnje za dobrosusjedske prekomorske odnose, ili rezultat razmjene/trgovine, ili pak pljačke? Moguće je da je domorodačko na-selje u Trogiru u željeznom, to jest u predrimskom dobu, a možda i prije, bilo značajno sabirno mjesto i mjesto raz-mjene - gateway site - kako se to danas voli reći, te da je kao takav morao imati sigurnu zaštitu sa sjeverne strane51.

48 na katastarskoj karti iz 1830. godine (sl. 5) parcele oko gradine označene su kao pašnjaci pa je moguće da su pastiri kada su uzimali kamen za gradnju ograda svojih parcela pronašli ove posude te ih razbijali i otukli. Moguće je da su posude bile u grobovima i da su ih pastiri izvadili i porazbijali jer im nisu ništa značile (a možda i zato jer su pogane), za razliku od drugih grobnih nalaza koji su tu možda bili, oni od metala: oružje i nakit koje su uzeli i dali pretopiti. Ako su tu doista bili grobovi, može se pretpostaviti da su ti grobovi (na ravnom?) pripadali lokalnoj eliti. Teško je povjerovati da bi ispred gradine moglo bit neko domorodačko kultno mjesto gdje su ove vaze mogle biti pohranjene.

49 M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico, str. 23. – Berti 1997, str. 38.50 Vidi bilj. 14.51 Ako se Tragurion (nastalo spajanjem grčkih riječi trágos = jarac, i óros = brdo)

prevodi kao “jarčevo brdo”, onda bi to brdo moglo biti Sutilija. no, može prije biti da ime označava predio – prostor koji pripada jednoj zajednici – a ne samo naselje u Trogiru.

38

Branko KiriGin

39


Trogir s plodnim Malim poljem smješten na prirodnom trgovačkom priobalnom putu od rta Ploča do Kaštelan-skog zaljeva i Makarskog primorja, put prema otvorenom moru, k issi i put prema unutrašnjosti preko Sutilije, po-staje mjesto gdje će se, možda, moći pratiti promjene u ekonomiji, ekonomiji koja nastaje razmjenom dobara na većim udaljenostima (sjeverni i južni Jadran, Grčka), mje-sto gdje se kontrolira proizvodnja i redistribucija dobara, pratiti uspone i padove te zajednice. Samim tim to bi onda podrazumijevalo i praćenje promjena u socijalnoj strukturi i organizaciji te zajednice na prijelazu iz starijeg u mlađe željezno doba. Možda je upravo takav sustav omogućio da preko Sutilije/Trogira na 30 km udaljenu gradinu Danilo u šibenskom zaleđu stigne skifos VAAS, koji se može datirati u treću četvrtinu 4. stoljeća pr. Kr52.

iako protohistorijski Trogir prostorno možemo ubroji-ti u malu zajednicu na temelju iznesenog možemo vidje-ti sustav trgovačkog emporija pod upravom domorodačka zajednica koja implicira postojanje odnosa između stranih trgovaca i lokalnih vođa53. Takav sustav je vjerojatno po-stojao kada su issejci negdje u 3./2. stoljeću pr. Kr. sklopili političko zajedništvo (tattomenoi) s Tragurinima i Epetini-ma (Polibije 32, 9)54.

Ova razmišljanja su na tragu onog što smo pokušali prezentirati s gradinama/naseljima uz more na mjestu da-našnjeg grada Hvara (koja imaju kontinuitet poput naselja u Trogiru) i na gradini Talež na otoku Visu koja je napu-

52 B. KiriGin, Alto-Adriatico vases, str. 136-137.53 Zasad nam nije poznata ni približna količina određenih dobara koja se raz-

mjenjuju. ipak, indicije su tu, no kada i kako su nastale promjene u ekonomskom i socijalnom životu Tragurina tek treba utvrditi. Također zasad nije poznato dali u razmjeni dobara ima kakvih promjena i ako ih ima kada se one događaju i kakve su posljedice. O novim pogledima na odnose između Grka i domorodaca vidi vrlo sti-mulativne rasprave S. BABiĆ, Poglavarstvo i polis. Beograd, 2004. – S. BABiĆ, Grci i drugi. Beograd, 2008.

54 U engleskom sažetku A. MiLETiĆ, Željeznodobna gradina, str. 137 navodi “...it is not surprising that the iseian colonists founded their sub-colony in Trogir in 3th century BC...” (sub-colony je nejasan termin: Polibije (32. 9) navodi da je Tragurion grad (polis) koji je u političkom zajedništvu s issom, dok Strabon (7.5.5) kaže da je Tragurion otok i da je issejska naseobina – ktisma, a ta riječ označava kolonijalno naselje ili, kako to piše u LiDDELL-SCOTT, A Greek-English lexicon. Oxford, 1983, str. 1003: “Authority created or ordinated”, što bi značilo da je issa u toj političkoj zajednici igrala glavnu ulogu.

38 39


štena u 4. stoljeću pr. Kr.55, a slična situacija se sada može nazrijeti i na gradini rat iznad Ložišća na otoku Braču56 s koje se lijepo vidi Sutilija, udaljena oko 30 km zračne lini-je. no na ratu zasad nema VAAS (kao ni u gradu Hvaru), ali ima arhajske i klasične grčke fine keramike i novca.

Kaštelanski bazen svakako je igrao značajnu ulogu u protohistorijskom, odnosno predrimskom razdoblju. Tri su točke žarišta koje se zasad čine presudne za buduća istraživanja: Sutilija, gradina na Velom Bijaču (Sv. nofar) i prostor Solina i Klisa (Megdan)57.

Vidjeli smo da je produkcija VAAS na sjeverozapadnoj obali Jadrana malog obima: poznato je oko 1000 posuda (za razliku od južnoitalskih crvenofiguralnih vaza kojih ima oko 20.000)58. U pregledu VAAS sa Sutilije kojeg sam ovdje iznio vidljivo je da ima novih detalja koji nadopunju-ju kako slikani repertoar tako i repertoar oblika VAAS. S druge strane nalazi VAAS kratera su u nas prvi put zabilje-ženi (dosad su bile poznate samo oinochoe, skyphosi, vrč i lebes gamikos, vidi bilj. 22).

U svakom slučaju ovdje prezentirani nalazi sa Sutili-je, ma koliko manjkavog konteksta, pokazuju kako je ovoj gradini potrebna posebna pažnja te da će istraživanja na njoj nesumnjivo donijeti važna otkrića. Te zahvate treba započeti što prije jer je kamenolom nezaustavljivo ugroža-va (sl. 23).

Zahvale

Prvo bih se toplo zahvalio ivici Svilanu koji mi je ne-sebično omogućio da proučim i objavim ove nalaze, a ta-kođer i nevenu Leti kome je Svilan dao dio ovih nalaza (njih dva zaslužni su za otkriće antičke luke u resniku).

55 V. GAFFnEy - S. ČAČE - J. HAyES - B. KiriGin - P. LEACH - n. VUJnO-ViĆ, Secret histories: the pre-colonial archaeological context for Greek settlmet of the central Adriatic islands, u: Grčki utjecaj na istočnoj obali Jadrana /Ur. n. Cambi, - S. Čače,- B. Kirigin/, Split, 2002, str. 25-50.

56 V. BArBAriĆ, nekropola u Vičjoj luci i gradina rat na otoku Braču – nova razmatranja, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, 99, Split, 2006, str. 43-62.

57 Goran Protić je 1988. godine iskopao sondu na položaju Megdan sa sjeve-ro-zapandne strane kliške utvrde gdje ima vrlo zanimljivih nalaza iz perioda u kojem je ovdje riječ. nadam se da će kolega Kliškić, koji je došao na mjesto Protića u Arheološ-kom muzeju u Splitu, objaviti detaljniji izvještaj s ovih iskopavanja.

58 A. D. TrEnDALL, red figured vases of south italy and Sicily, London 1989, str.7.

40

Branko KiriGin

41


Posebno sam pak, zahvalan kolegi Zdenku Brusiću koji mi je prepustio objavu ovih nalaza (nadam se da ga nisam iznevjerio), a osobito prijatelju Živku Bačiću, na izvrsnim fotografijama VAAS sa Sutilije. Zahvalan sam i kolegi iva-nu Šuti na izvrsnoj fotografiji Sutilije i na uvid u nalaze koji se trenutno čuvaju u Muzeju grada Kaštela. Pomoć su mi pružili i uprava Državnog arhiva u Splitu koji su mi be-splatno izradili kopiju katastarskog plana Sutilije iz 1830. godine, a dragocjene savjete dali su mi Slobodan Čače, Ante Milošević i Vedran Barbarić, kojima sam kao i uvijek vječni dužnik.

PriLOG 1 (Katalog vaza)

Br. 1. Krater – Alto-Aadriatico stila (sl. 8a-d). Visina 35,2 cm, pr.

otvora 38,3 cm. na pet mjesta koso po cijeloj visini strane B po dvije okrugle rupice spojene olovnim sponama. ispod ruba otvo-ra bršljanov friz s plodovima. ispod scena na strani A i B spiralni niz u valovima.

Strana A. naga osoba sjedi na prekrivenoj (?) stolici bez na-slona. Teško je reći radi li se o muškoj ili ženskoj osobi. S njezine lijeve strane je ženska osoba u stojećem stavu obučena u hition okrenuta na lijevo. između njih je nekakav četvrtasti predmet (kutija za nakit?).

Strana B. Dvije muške osobe sučelice u stojećem stavu obu-čene u himantion.

Bočni ukras: ispod drški uspravna palmeta uokvirena flora-lima

Datacija: druga polovina 4. stoljeća pr. Kr.

40 41


8.a 8.b

8.c 8.d

42

Branko KiriGin

43


Br. 2. Krater – Alto-Adriatico stila (sl. 9a-d). nepotpuno rekonstru-

iran. Vis. 28,7 cm. nedostaje mu gotovo cijeli obod otvora noga i stopa (Svilan navodi da mu je stopa negdje u podrumu ali je nije mogao naći).59 Sačuvana je samo lijevi dio korijena drške na desnoj strani A. ispod oboda motiv krugova s koncentričnim točkicama manjom kružnicom i točkom po sredini. Ovaj motiv dosad nije poznat na VAAS.

Stana A. Ženska osoba (Menada?) obučena u naborani hiton sjedi (ne vidi se na čemu) s uzdignutom u laktu savijenom de-snom rukom. S obje strane su dva naga Satira od kojih desni li-jevom rukom dira punđu žene. Lijevi satir u desnoj ruci drži tirs (?), a lijeva noga je uzdignuta i naslonjena na nekakvu kocku. između i iznad njega i žene je nekakav točkasti detalj. ispod ove scene je ornament meandra koji s lijeve strane završava kvadra-tom u kojem su trokuti, dva crno obojana.

Strana B. Dvije muške osobe obučene u naborane himanti-one, lijevome se vidi naga desna ruka i rame, a desnome lijeva. između njih, u visini glava, kvadrat s trokutima u kojima je toč-ka. ispod scene je isti motiv kao i na A.

Bočni ukras: ispod drški uspravna palmeta od koje sa svake strane ležeći floral.

Analogije: Za lijevog Satira na strani A vidi sličnog u: F. BEr-Ti - S. BOnOMi - M. LAnDOLFi /Ur./, Classico Anticlasico. Vasi alto-adriatici tra Piceno, Spina e Adria, Bologna, 1997, str. 84 br. 01.03

Datacija: sredina 4. stoljeća pr. Kr.

59 U dosad objavljenoj literaturi na kraterima VAAS nema niti jednog kome je stopa ista.

42 43


9.a 9.b

9.c

9.d

44

Branko KiriGin

45


Br. 3. Krater – Alto-Adriatico stila (sl. 10a-d). Vis. 32,5 cm, pr. otvo-

ra 37,5 cm. ispod ruba otvora niz kontrapostiranih trokuta unu-tar kojih manji. ispod scena na A i B friz ovula.

Strana A. S lijeve strane naga muška osoba u plesnom stavu. Do nje manji krilati Eros okrenut na desno. iznad njega jajoliki predmet. S obje strane do drški floralni ornamet.

Strana B. Mahom nedostaje. nazire se s lijeve strane muška osoba ogrnuta himantiom koja gleda na desno. iza nje je floralni ornament kao na A.

Bočni ukras: ispod drške uspravna palmeta.Datacija: druga polovina 4. stoljeća pr. Kr.

44 45


10.a 10.b

10.c 10.d

46

Branko KiriGin

47


Br. 4. Veća posuda – Alto Adriatico stila (sl. 11a-d). Posve nepouz-

dana rekonstrukcija oboda otvora, noge i stope. relativna visina (rekonstrukcija) 35 cm. Posuda ima rame, kao da se radi o hidri-ji, oblik koji nije poznat među dosad objavljenim VAAS. Drške na ramenu su također problematične iako je gotovo sigurno da je barem jedna na pravom mjestu i u pravom položaju koji više odgovara položaju drški na lebes gamikosu, a ne na hidiriji, stol-noj amfori ili pak stamnosu koje također imaju rame, ali kojima su drške na tijelu. Međutim, drške na lebes gamikos su znatno više i tanje. Dekor je posve u skladu sa VAAS. na vratu posude i ispod scena na A i B motiv ovula.

Strana A. S lijeve strane prikazana je naga muška osoba koja sjedi, dok na desnoj nedostaju originalni ulomci.

Strana B. naga muška osoba u raskoraku na desno među floralima.

Bočni ukras: ispod drški floralni ornament.Datacija: druga polovina 4. stoljeća pr. Kr.

46 47


11.a 11.b

11.c 11.d

48

Branko KiriGin

49


Br. 5. Skyphos – Alto-Adriatico stila (sl. 12a-b). Dobar dio rekon-

struiran. Vis. 15,3 cm, pr. otvora 17, 7 cm.rekonstrukcija je problematična. Prema objavljenim skyp-

hosima VAAS ovaj izgleda malo zdepast. ispod oboda viseće crte ispod kojih crna pruga pa nešto šira smeđa a potom opet crna pruga. isto se ponavlja iznad motiva ovula između kojih su pri dnu trokuti. rub stope dijelom crno obojen.

Br. 6. Skyphos – Alto-Adriatico stila (sl. 13). Vis. 19,5 cm, pr. otvora

17,4 cm, pr. stope 8,3 cm.Opis: ispod ruba otvora na strani A i B slijede: motiv mean-

dra, crna traka, motiv bršljanove grane s lišćem i i plodovima od četiri bobice, crna traka, uži pošteđeni dio i crni rub stope.

Napomena: slijepljeni originalni ulomci ne daju puni profil posude, ali se može reći da je rekonstrukcija pristojno izvedena.

Analogije: Spina grob 288; numana-Sirolo grob 123, usp.: Classico Anticlasico, str. 86-88, 148 i sl. na str. 77.

Datacija: treća četvrtina 4. stoljeća pr. Kr.

Br. 7. Mala oinochoa od sive gline. Vis. 9,7 cm. Većim dijelom re-

konstruirana bez dovoljno uporišta, osobito što se tiče trolisnog otvora, te je ovdje neću komentirati.

Pored ovih “cijelih” posuda u zbirci i. Svilana čuva se još 1270 ulomaka (Prilog 2, 9). Među njima ovdje donosim one koji imaju ostatke figuralnih prikaza:

Br. 8. Ulomci većeg skyphosa Alto-Adriatico stila (sl. 14). Tri slije-

pljena ulomka oboda otvora i tijela skyphosa. ispod oboda slika-ni motiv ovula. niže prikaz profila muške osobe okrenuta na de-sno i ogrnuta himantionom koji na sebi ima točkast ornament. Vis. 9,7 cm, duž. 10,7 cm, deb. 0,5 cm.

Analogije: na objavljenim skyphosima ovog stila nema moti-va ovula ispod oboda (inače poznat na VAAS), a nema ni osobe koja gleda na desno. ima ih na kraterima gdje su dvije osobe

12.a

12.c

48 49


(usp.: Classico Anticlasico, str. 37, 97) no, pojedinačnih ima na dubljim tanjurima sa stopom (usp. Classico Anticlasico, str. 87) i oinochoi (usp.: Classico Anticlasico, str. 92) koja se pripisuje slikaru Caivano.

Datacija: sredina 4. stoljeća pr. Kr.Ostali ulomci oboda skyphosa iz ove grupe (Prilog 2, br. 19)

uglavnom imaju standardne motive VAAS. Među njima ima i ulomaka koji su posve crno premazani pa je moguće da nisu produkti VAAS. no, takvi skyphosi su uobičajeni u grobovima u numani u kojima ima VAAS (usp.: Classico Anticlasico, str. 86-90). isto tako Svilan je ovdje našao i jedno dno skyphosa od blijedosive gline (Prilog 2, br. 21) kojeg je zbog slabe sačuvanosti teško datirati.

12.a 12.b

12.c 12.d

50

Branko KiriGin

51


Br. 9. Ulomci trbuha kratera (sl. 15). Duž. 12,8 cm, vis. 6,3 cm,

deb. 0,5 cm. Glina blijedo crvenkasta.Vidi se donji dio ogrnute osobe okrenute na desno. S lijeve

strane vidi se list nekog floralnog ornamenta. Blijedo crvenkasti premaz (o čemu M. LAnDOLFi /Ur./, Adriatico tra IV e III sec. A.C., Vasi alto-adriatici tra Piceno, Spina e Adria, Atti del conve-gno di studi, Ancona 20-21 giugno 1997, roma, 2000, str. 20). Sprijeda i straga vide se nepravilni lomovi. neki odbici slijeplje-ni. Vjerojatno se radi o sceni dviju obučenih osoba koje se često nalaze na strani B kratera ove produkcije.

Br. 10. Dva ulomka trbuha kratera (sl. 16). Vis. 8 cm, duž. 6,7 cm,

deb. 0,5 cm. Glina blijedo crvenkasta. i na ovim ulomcima se vide otućeni djelovi.

nage noge neke osobe. Prema objavljenim primjercima nage osobe (krilati eroti ili satiri) na VAAS su u pokretu, sjede ili lebde (usp.: Classico Anticlasico, str. 84, 91, 97, 98).

Br. 11. Ulomci kratera od kojih je desni slijepljen u dva komada i

straga otučen (sl. 17). Duž. 8 cm., vis. 5 cm., deb. 0,5 cm. Glina žućkasta. i crvenasta.

naga golobrada muška osoba u profilu na desno. U ruci (koja se ne vidi) možda drži pateru.

Br. 12. Ulomak trbuha neke posude (sl. 18). Vis. 3,3 cm, duž. 2,7

cm, deb. 0,4 cm. Glina žućkasta. Vide se desno koljeno jedne i dio potkoljenice druge noge

neke osobe s dekoriranim haljetkom.

15

17

50 51


15 16

17 18

52

Branko KiriGin

53


Br. 13. Ulomak trbuha neke posude, možda krater (sl. 19). Vis. 3,4

cm, duž. 2,6 cm, deb. 0,5 cm. Straga se vide otučeni dio. Glina žućkasta.

nagi dio grudi muške osobe okrenute na desno.

Br. 14. Ulomak trbuha kratera (sl. 20). Vis. 3,9 cm, duž. 3,4 cm,

deb. 0,5 cm. Glina žućkasta i crvenkasta.Donji dio ruke naslonjene na draperiju i trbuh (?) tijela neke

osobe.

Br. 15. Ulomak trbuha kratera (sl. 21). Vis. 3,2 cm, duž. 5,6 cm,

deb. 0,5 cm. Glina žućkasta i crvenkasta.Ulomak s prikazom lakta neke osobe dijelom ogrnute.

Br. 16. Ulomak odbitka neke posude (sl. 22). Vis. 3,2 cm, duž. 2,3

cm. Glina žućkasta i crvenkasta.Ženska glava u profilu na lijevo.

sl. 23. Kamenolom koji ugrožava gradinu Stulija s istočne strane.

19.

21.

52 53


19. 20.

21. 22.

54

Branko KiriGin

55


PriLOG 2 (Statistička tabela ulomaka keramike sa Sutilije u zbirki i. Svilana)

rednibroj Ulomci broj težina

u gr.

1. odbici bez tragova stijenki 74 76.7

2. odbici s tragovima obje stijenke 40 139

3. odbici s jednom stijenkom i većinom s crnim premazom 349 496

4. odbici s jednom stijenkom bez premaza 64 78

5. ulomci s crnim premazom (bez dekora) 196 652

6. manji ulomci s geometrijskim motivima, većinom pruge 105 247

7. ulomci bez premaza ili s tragom premaza 56 107

8. ulomci bez premaza 83 273

9. ulomci trbuha s dijelovima ljudskog tijela (neki slijepljeni, neki odbici bez jedne stijenke).60 32 190.7

10 ulomci trbuha s floralnim, geometrijskim i tragovima nedefiniranog dekora. Neki slijepljeni, neki odbici 89 726.71

11. ulomci rubova raznih manjih vrčevaiste žućkaste fakture 8 64,15

12. ulomci noge i stope istog kratera od kojih jedna slijepljena od 4 komada, a jedan tanjih stijenki 6 216.25

13. ulomak ramena stope kratera 1 37.63

14. dio donjeg ruba stope kratera 1 26.3

15. ulomci ruba otvora kratera s granom masline 17 720.39

16. ulomak ruba otvora kratera s ornamentom trokuta(?) 1 44.27

17. ulomci trbuha kratera bez dekora (većina s crnim premazom) 24 500

18. stopa (slijepljena od više komada) i dva ulomka ruba većeg skyphosa (pr. dna 12 cm, sl. 7). 3 446.81

19. ulomci rubovi otvora skyphosa sa i bez dekora. Jedan slijepljen od 3 ulomaka (katalog br. 8, sl. 14). 61 329.76

20. ulomci većih drški od skyphosa ili kratera 25 330.89

21. ulomci dna skyphosa (1 sivi) 10 120

22. ulomaci dna manjih vrčeva 4 25.24

23. ulomci drški od vrčeva (?) okrugla presjeka 5 71

24. ulomci drški manjih vrčeva pljosnata presjeka 3 24.23

25. ulomci drški manjih skyphosa 10 27.79

26. ulomci drški kratera (?) ili većih posuda 2 29.26

27. ulomci trbuha s tragom crvene pruge, 1 skyphosa, 2 većih posuda 3 6.49

ukupno: 1270 6687,15

60 Osim ovih ulomaka s prikazima dijelova ljudskog tijela (Prilog 1, br. 8-16)

preostalih 21 su veoma mali ulomci ili ulomci na kojima se naziru dijelovi tijela, draperije ili predmeta, te ih ovdje ne objavljujem.

54 55


Branko KiriginSutilija hillfort above Trogir and the finds of early Alto-Adriatico vases

Summary

Sutilija is an impressive hillfort above modern Trogir said to be from the iron Age. it lies on the border line between the mainland and the sea over-looking Trogir, ancient Tragurion. Although it is known to archaeologists from mid 20th century no systematic survey or excavations have been under-taken. On the other hand at Trogir, situated on a small low island between the island of Čiovo and the mainland where the fertile plain of Malo polje (covering some 500 ha) separates it from Sutilija hill, small rescue excava-tions have revealed pottery from Eneolithic, Early and Late Bronze and iron Ages (domestic and imported). This may indicate that the pre-roman settle-ment at Trogir together with the hillfort at Sutilija formed a microregional community. in contrast with Trogir, Sutilija offers control of the sea routes of central Dalmatia and the only natural communication towards the hin-terland.

The paper deals with numerous finds of early Alto-Adriatico vases that are held at the private collection of ivica Svilan from resnik who made recon-structions of six vases not knowing that they belong to Alto-Adriatco style. These reconstructed vases (most problematic are nos. 4 and 5) and frag-ments (1279 of them) were found in a very narrow area next to the external rampart of the hillfroth, indicating that they could be from grave(s) dating to the second half of the 4th century BC. These were most probably imported for numana and represent the earliest vases of this style from Dalmatia. A catalogue of six reconstructed vases and nine fragments and a statistical ta-ble of 1270 fragments from the collections are presented in Appendix 1 and 2 (Prilog 1 and 2).

Gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico

Documents

Transcript of Gradina Sutilija povrh Trogira i nalazi rane keramike tipa Alto-Adriatico