Post on 28-Feb-2023
FRIEDENSAU ADVENTIST UNIVERSITY
DEPARTMENT OF THEOLOGY
WALDORFSKA PEDAGOGIJA
Seminarski rad
Za Modul 10 Pedagogija
Savjetnik: Saša Todorović, PhD
Autor
Marko Zeko
SADRŽAJ
UVOD ……………………………………………………………………………………... iii
I. BIOGRAFIJA RUDOLFA STEINERA 1
II. ANTROPOZOFIJA .......................................4III. OSNIVANJE WALDORFSKE ŠKOLE...........................6IV. TEMELJI PEDAGOGIJE RUDOLFA STEINERA...................8 Antropozofska antropologija......................9
Antropozofija u kurikulumu ......................................................................................11
Zaokruženi pogled na Waldorfsku pedagogiju ........................................................13
V. ZAKLJUČAK ...........................................14VI. BIBLIOGRAFIJA........................................15
Uvod
Cilj ovog seminarskog rada je deskriptivnom metodom
navesti osnovne značajke waldorfske pedagogije, njezin nastanak
i razvoj. Bit će važno spomenuti i samog Rudolfa Steinera i
njegovu kratku biografiju, pošto je on zaslužan za nastanak
waldorfskog obrazovanja i pedagogije. Nadalje, dotaknut ću se i
antropozofije kao filozofskog pravca, koja je temelj
waldorfskog obrazovanja. Teza ovog seminarskog rada je dokazati
kako waldorfska pedagogija i obrazovanje, iako to njeni
sljedbenici i promicatelji nerijetko poriču, ima svoje duboke
korijene u antropozofiji i antropozofskoj antropologiji. Ne
samo da ima korijene, već se antropozofija, kao duhovna,
znanost smatra temeljem ovog alternativnog pravca u obrazovanju
i odgajanju djece i mladih.
Važnost ovog rada je u tome što će u osnovnim značajkama
navesti pozadinu, nastanak i temelje waldorfskih škola, a te
informacije mogu biti od velike koristi svakome tko se želi
pobliže upoznati s glavnim principima ovakvog vida obrazovanja.
Posebno želim istaknuti da se waldorfska škola poziva i na
kršćanstvo, ali vidjet ćemo u kojoj mjeri se radi o kršćanstvu,
odnosno o kakvom obliku kršćanstva i da li se to kršćanstvo
može prepoznati u antropozofiji.
Opseg mog rada bit će širok, jer ću ukratko spomenuti
najbitnije činjenice potrebne za razumijevanje ovog pitanja. S
obzirom da o ovoj temi postoji i uže obrađenih područja, ovaj
rad će obrazložiti u širem smislu sve što je bitno.
iii
BIOGRAFIJA RUDOLFA STEINERA
Rudolf Steiner rođen je 1861.g. na granici između Austrije
i Ugarske u međimurskom mjestu Kraljevcu kao sin austrijskog
želježničarskog činovnika. Nakon što je apsolvirao realnu školu
i položio maturu u Bečkom Novom Mjestu studirao je matematiku i
prirodne znanosti na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Osim toga,
na sveučilištu je studirao filozofiju, književnost, psihologiju
i medicinu.1
Jedan od presudnih događaju u životu Rudolfa Steinera
dogodio mu su kada je imao osam godina. Taj događaj će uvelike
utjecati ne njegovu filozofiju, poimanje života i svijeta. Radi
se o tome da je doživio ukazanje od svoje nedavno umrle
rođakinje, koja je tom prilikom od njega tražila pomoć.
Zbunjeni Rudolf nije znao kako joj pomoći, ali je bio uvjeren u
ono što je vidio. Ovo, i mnoga druga natprirodna iskustva,
ukazivali su Steineru na „neporecive istine“ i na taj je način
mogao izjaviti kao je stvarnost duhovnog svijeta za njega
izvjesna kao i stvarnost fizičkog svijeta.2
Putujući jednog dana vlakom Steiner je upoznao travara i
u njemu je prvi put našao čovjeka s kojim je mogao razgovarati
o svojim duhovnim i osjetilima nedostupnim doživljajima. Tako
je spoznao da takva duhovna percepcija ima dugu tradiciju u
ljudskoj povijesti. U to doba je on kao osamnaestogodišnjak
upoznao duhovnog učitelja o kojem je pisao u svojoj
1 F. Carlgren, Odgoj ka Slobodi (Zagreb: Društvo za Waldorfsku pedagogiju Zagreb, 1990), 7.
2 Bruce P. Uhrmacher, „A Historical Look at Rudolf Steiner, Anthroposophy and Waldorf Education,“ Curriculum Inquiry, Winter 1995, 383.
1
autobriografiji Moj životni put.3 U dobi od 21 godine, Steiner
je bio imenovan za urednika Goetheovih znanstvenih spisa. Od
1884.do 1890.godine radi kao privatni učitelj bogate Bečke
obitelji, a 1886.godine izdaje svoju prvu knjigu na temu
Goetheove filozofije. 1891.Steiner je završio svoj doktorat iz
filozofije na Sveučilištu u Rostocku. Na Steinerovu filozofiju
utječu Goethe i Nietzsche, ali ipak najdubljeg traga ostavlja
Marie von Sievers4 s kojom se Steiner prvi puta susreo
1900.godine. Od 1902., Steiner podučava na Berlinskom Slobodnom
sveučilištu nakon što je postao glavni tajnik Njemačkog ogranka
Teozofskog5 društva.6
Pred članovima Teozofskog društva održao je svoje prvo
predavanje pod naslovom „Kršćanstvo kao mistična činjenica“,
3 Mariell Seitz, Ursula Hallwachs, Montessori ili Waldorf (Educa Zagreb, 2007), 115.
4 Marie von Sievers (1867-1948) bila je kćer Ruskog generala. Odraslaje u St.Petersburgu i bila vrlo obrazovana. Uz to, govorila je nekoliko svjetskih jezika i nastupala kao glumica.
5 Teozofsko Društvo osnovano je 1875.godine u New osnovano je 1875.godine u New York Cityu od strane 16 individualaca koji su dijelili interes za spiritizam i okultno. Među svima njima najprominentnija ličnost zbog svoga doprinosa društvu bila je Helena Petrovna Blavatsky (1831. – 1891.). predmet bavljenja ovoga društva prema njihovom statutu bio je „sakupiti i širiti znanja i zakone koji vladaju univerzumom.“ Njihovo temeljno učenje bazira se na vjerovanju da je duhovno carstvo znanstveno provjerljivo, te da stanovnici tog carstva mogu biti u kontaktu s materijalnom stvarnosti našega svijeta. Teozofsko društvo je većim djelom reflektiralo Zapadnu ezoteričku tradiciju, koju predstavljaju učenja poput hermetizma, astrologije, alkemije i magije, a u kasnijim manifestacijama Kršćansku kabalu, Paracelsizam i Kršćansku teozofiju. (James R. Lewis, Jesper A. Petersen, Controversial New Religions, 260. [knjiga on – line] (New York, Oxford University Press. 2004., pristupio 2. Prosinac 2013); dostupnona http://www.questia.com/library/117423355/controversial-new-religions; Internet.
6 Liora Bresler, David E. Cooper, Joy A. Palmer, Fifthy Major Thinkers on Education: From Confucius to Dewey, 188. [knjiga on – line] (London: Routledge, 2001, pristupio 2. Prosinac 2013); dostupno na http://www.questia.com/library/107720440/fifty-major-thinkers-on-education-from-confucius; Internet.
2
gdje je svojim slušateljima predstavio mehaničko poimanje
svijeta ne samo kao nešto jednostrano, nego kao djelovanje
demonskih sila koje se neprijateljski odnose prema čovjeku.
Nasuprot tome predočio je svoju svemirsku sliku Krista, kao
univerzalnu sliku svijeta, koja nije vezana za određenu vjeru.
Takva slika svijeta nastala je u njegovom djetinjstvu pod
utjecajem katoličke vjere, te pod utjecajem njegovog oca. Tako
je on naglasio veliki kontrast prema vladajućem, teozofskom
pogledu na svijet, koji Krista smatra samo jednim od duhovnih
vođa.7 Njegovi jasni stavovi ostavili su snažan dojam na
obrazovane slušatelje koji su se udaljili od nebuloznog
spiritističkog načina vodećih teozofa tako da su ga zamolili da
postane glavni tajnik novoosnovane Njemačke sekcije teozofskog
društva, kao što sam ranije spomenuo.
Međutim, niti osnivanje Njemačke sekcije teozofskog
društva, kojemu je bio tajnik, nije doprinijelo Steinerovom
intelektualnom i duhovnom smirenju. Različita neslaganja s
teozofskim pogledima njegovih kolega, posebice Steinerovo
neprihvaćanje proglašenja Krishnamurtija kao spasitelja svijeta
od strane A. Besant, doprinijelo je tome da Rudolf Steiner
1912.godine bude izbačen iz Njemačke sekcije teozofskog
društva.8 Teozofi su općenito smatrali Isusa za još samo jednog
avatara što Steiner nije mogao prihvatiti. Pod vodstvom Annie
Besant, teozofsko društvo sve je više prihvaćalo istočnjačke
7 M. Seitz i H. Wachs, Montessori ili Waldorf , 117. 8 Erwin Fahlbusch, Jan Milič Lochman, John Mbiti, Jaroslav Pelikan,
Lukas Vischer, Geoffrey W. Bromiley, David B. Barrett, 1:78-79. [enciklopedija on – line] „Anthroposophy,“ The Encyclopedia of Christianity, GrandRapids: Wm. B. Eerdmans, 1999, pristupio 2.Prosinca 2013); dostupno na http://www.questia.com/read/117541334/the-encyclopedia-of-christianity; Internet.
3
okultne prakse što se Steineru osobno nije svidjelo. Njegovo
mišljenje bilo je da su istočnjačke religije stvar prošlosti, a
Krist je sažeo istočnjačke religije i lansirao novu eru
pronalaska duhovnog u materijalnom.9
1913.godine, Rudolf Steiner zajedno s nekim odbjeglim
teozofima osniva Antropozofsko Društvo sa sjedištem u Dornachu
u Švicarskoj. Umro je 3.Travnja 1925.godine ostavivši iza sebe
oko 270 zabilježenih ciklusa predavanja, na stotine eseja i oko
40 knjiga. Ukupna skupljena djela sastoje se od 360 svezaka na
njemačkom jeziku.10
9 J.R.Lewis, Odd Gods: New Religions and the Cult Controversy (Amherst: Prometheus Books, 2001), 291.
10Bitno je još spomenuti tri ključne točke povezane s antropologijom. Izvor:Rudolf Steiner Archive.org
4
ANTROPOZOFIJA
Slijedeća tema koje se želim dotaknuti, a bitna je za ova
rad, jest temeljana načela antropozofije, koja imaju krucijalnu
ulogu u shvaćanju cjielokupnog Waldorfskog obrazovanja i
pedagogije. Osnivanje Antropozofskog društva 1913.godine
obilježilo je zaokret samo izvana u Steinerovom životnom djelu,
jer su svi njegovi dotadašnji spisi i ideje postali osnova
antropozofije. Sveukupni cilj antropozofije (dolazi od dvije
grčke riječi anthropos što znači čovjek i sophia što znači
mudrost) jeste da pridonese svijesnosti našeg angažmana u
razvoju svijeta na temelju kontinuiranog razvoja vlastitih
snaga volje i duha. Prema Steinerovoj antropologiji, ljudski
ego ne samo da ujedinjuje živu i neživu prirodu s višim
duhovnim oblastima, već u ovom životu manifestira posljedice
prijašnje egzistencije i priprema put za one živote koji
slijede što podrazumijeva učenje o reinkarnaciji. Prema
Steinerovoj kozmologiji, Zemlja u procesu prelaska iz 5
materijalne u duhovnu sferu prolazi kroz sedam stadija od kojih
je svaki stadij podijeljen na sedam perioda. Krist kao kozmičko
biće je sastavni dio Steinerovog razmišljanja u vezi Zemljinih
epoha. Osim toga, Krist je inkarnacija Zaratustre i Bude. Od
Krista, posebno kroz događaj Golgote, potekao je razvoj
urođenih snaga koje će pridonijeti čovječanstvu na putu ka
zrelosti.11 Prema ovome vidimo da, iako se Steiner zauzimao za
neku tradicionalnu sliku Krista zbog čega je i bio izbačen iz
Teozofskog društva, ipak je otišao daleko od te slike Krista.
Antropozofija se može shvatiti i kao znanost o tijelu,
duši, duhu i svijetu. Nasuprot prirodnoj znanosti koja
objašnjava mrtvi svijet, kako kažu antropozofi, antropozofija
objašnjava živi, odnosno duhovni svijet. Do antropozofskih
spoznaja dolazi se logičkim, misaonim putem i vlastitim
unutarnjim iskustvom. Usavršavanje tih metoda postiže se
takozvanim okultnim štovanjem.12
Antropozofija je proizašla iz njemačke filozofske
tradicije, a teži nepristranosti i uspostavljanju objektivne
znanosti s aspekta duhovnosti. Stoga ona u sebi spaja učenja s
područja religije, filozofije, znanosti i umjetnosti čime se na
neki način suprostavlja materijalizmu današnjeg vremena. Zbog
svih navedenih karakteristika, antropozofija se danas smatra
anakronizmom i tumači se kao sinkretistički spoj zapadne
filozofije idealizma, gnosticizma, kršćanstva i hinduističkih
učenja, a u sebi nerijetko sadržava pseudoznanstvene podatke.
11 Erwin Fahlbusch, Jan Milič Lochman, John Mbiti, Jaroslav Pelikan, Lukas Vischer, Geoffrey W. Bromiley, David B. Barrett: „Anthroposophy,“ The Encyclopedia of Christianity 1:78-79.
12 M. Matijević, Alternativne škole ( Zagreb: Tipex, 2001), 58. 6
Iz svih navedenih činjenica može se naslutiti najveća zamjerka
upućena ovom učenju, a ta je da antropozofija predstavlja jedan
od vjerskih New Age pokreta kojega pojedini znanstvenici
znanstvenici i države kategoriziraju kao sektu.13
Postoje tri ključne točke povezane s antropozofijom, a
trebamo ih razumijeti. Prva, prema Steineru, jest
isprepletenost materijalnog svijeta s duhovnim. Steiner je
tvrdio da duhovni svije ne samo da postoji, već da se on
isprepliće s osjetilnim svijetom. Potrebno je da prepoznamo
širu duhovnu realnost koja utječe na materijalni svijet. Druga,
bitna točka tvrdi da ljudska bića imaju sposobnost opažanja i
ulaska u duhovni svijet. U cilju razvoja osjetila, koja im
pomažu u tome, čovjek prvenstveno mora razviti sebe osobno, što
predstavlja velik izazov. Međutim, nakon mnogo strpljenja i
vježbe uz pomoć preporučenih meditacija, njegovanja vlastitih
osjećaja za lijepo, razmišljanja i razvijanja sposobnosti
opažanja, pojedinac počinje razvijati duhovne sposobnosti koje
mu omogućuju ulazak u duhovni svijet. U svakom od tri stadija
razvijanja duhovnih sposobnosti, koja je Steiner nazivao
13 Belošević Nikola, Braut Ivan, Čikada Morena, Jurjević Željko, Waldorfska Pedagogija – Rudolf Steiner – seminarski rad, Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, 2010
7
imaginacijom14, inspiracijom15 i intuicijom, pojedinac razvija
različite aspekte svoje osobnosti i na taj način mu je dopušten
još dublji pristup duhovnom svijetu. Treća, ključna točka,
ostvaruje se postignućem intuitivne razine shvaćanja. Tada
osoba svijesno ulazi u objektivno stanje duha, koje može biti
artikulirano i testirano.16
OSNIVANJE WALDORFSKE ŠKOLE
14 Steiner dosta pažnje prilaže takozvanoj „imaginativnoj svijesti.“ Za njega je to način razmišljanja koji potiče na život i pozitivno djelovanje, a ne predaje se pasivno izvanjskom svijetu. Zalagao se za razmišljanje koje dolazi potaknuto iznutra, a ne izazvano nekim slikama izvana. Za Steinera je misao sila koja oblikuje ljudsko biće već od djetinjstva. Da bismo razumijeli kako to funkcionira u dubljem smislu, moramo aktivirati unutarnje oblikujuće sile koje apstraktne misli pretvaraju u slike. Na taj način dolazimo do takozvanog „početka razmišljanja.“ Iz ove točke, ne samo da počinjemo pretvarati kapacitet u umjetnost, već i potičemo razmišljanje prema imaginaciji. Tako ulazimo u svijet imaginacije, koji prema Steineru, nije tvorevina puke fantazije, većstvarni i objektivni svijet. Na taj način znanje dolazi kroz imaginaciju
15 Steiner tvrdi da iskustvo imaginacije otvara vrata inspiraciji. Imaginativno znanje i oni ljudi koji su u davnoj prošlosti primijenjivali takvo znanje, nisu ga doživljavali kao nešto izvanjsko, jer je u njihovoj spoznaji i razmišljanju božanstvo svijeta živjelo u njima i na taj način jebožanska kreativnost pretvorena u ljudsko umjetničko stvaralaštvo. Utjelovljavanje božanskog duha u fizičku supstancu moglo je tada biti produženo u djela, koja su izražavala volju božanske sile. Na taj način je umjetničko stvaralaštvo pretvoreno u službu Bogu, a umjetnička djela postala su vjerski obredi. Kako je čovječanstvo premostilo jaz između umjetnosti i religije, tako je religija proizašla iz potpune harmonije s znanjem i umjetnošću. Nadalje, Steiner tvrdi da svaka prava religija proizlazi iz inspiracije. Međutim, njegova inspiracija ili otkrivenje nije dar koji dolazi odozgo neovisno o našim sposobnostima, već je to nešto što današnji čovjek mora ponovno otkriti u sebi kroz umjetnost imaginacije nakon koje dolazi inspiracija. To se postiže tako što će čovjek ponovno prizvati u svijest sve što dolazi od duhovnih svijetova i na taj način će se ponovno pojaviti istinska religija.
16 Bruce P. Uhrmacher, „A Historical Look at Rudolf Steiner, Anthroposophy and Waldorf Education,“ 387.
8
Vjerojatno najvažniji događaj Steinerovog života bio je
osnivanje Waldorfske škole. Steiner je tvrdio da je Prvi
svijetski rat izbio kao rezultat pogrešnog obrazovanja, i da
čisto materijalistički školski sistem vođen od nacionalistički
nastrojenih država ne može postići učenje riješavanja
konflikata. Steiner je zamislio da bi glavni cilj Waldorfske
škole bio osigurati ljudskim bićima da dostignu optimalni
stupanj slobode koji će im omogućiti da ispune sebe bez
uplitanja u slobodu drugih.17 Tako je prva Waldorfska škola
osnovana u Stutgarttu 23.Travnja 1919.godine u sklopu tvornice
cigatera Waldorf Astoria Tobacco na zahtjev vlasnika tvornice
Emila Molta, sve u svrhu pomoći obrazovanja djece svojih
zaposlenika. To je bila dvanaestogodišnja integralna škola koja
je obuhvaćala osnovnu i srednju školu. Bila je otvorena za
svakog čovjeka, bez obzira kojem socijalnom sloju je pripadao.
Tako je Rudolf Steiner dobio priliku da razvije novi pristup
obrazovanju temeljen na antropozofskoj filozofiji koja se tiče
unutarnjeg života i razvoja djeteta.18 Olakotna okolnost
osnivanja škole bila je i to što je glavni direktor tvornice
cigareta Emil Molt, u kojoj se nastava održavala, i sam bio
član Antropozofskog društva. Rudolf Steiner će glavne razloga
osnivanja Waldorfske škole opisati slijedećim riječima:
„Osnivanje škole mogao sam ostvariti samo na osnovu duhovne znanosti (antropozofije). I tako, za početak, 17 C.A.Bomilla, A.Bonsteel, A Choice for Our Children: Curing the Crisis in Americas
Schools, 144. [knjiga on – line] (San Francisco: ICS Press, 1997, pristupio 4. Prosinac 2013); dostupno na http://www.questia.com/library/6869378/a-choice-for-our-children-curing-the-crisis-in-america-s; Internet.
18 Antoine Faivre, Jacob Needleman, Karen Voss, Modern Esoteric Spirituality,295. [knjiga on – line] (New York: Crossroad, 1992, pristupio 4. Prosinac 2013); dostupno na http://www.questia.com/library/76806085/modern-esoteric-spirituality; Internet.
9
škola je nastala za čovječanstvo kao takvo, sastavljena odradničke klase. Škola je bila antropozofska jedino u tom smislu što je njen začetnik bio antropozof. Tako imamo obrazovnu ustanovu s društvenim temeljima, koja želi temeljiti cijelokupni duh i metode svoga učenja na duhovnoj znanosti. No, to nije bio ni izdaleka početak antropozofske škole. Naprotiv, mi tvrdimo da, zato što duhovna znanost uvijek sebe može predstaviti neupadljivom i neprimjetnom, ona na taj način može pokrenuti školu utemeljenu na univerzalnim principima čovještva, a ne ovisi o socijalnom rangu, filozofskim idejama, ili bilo kojim drugim posebnostima19
Waldorfska škola u Stuttgartu bila je poznata kao Freie
Waldorfschule što bi „Freie“ značilo slobodna u smislu
nezavisnosti, poglavito od autoriteta države. Steiner je
naglašavao da Waldorfske škole trebaju biti vođene od strane
učitelja zaposlenih u istoimenoj školi.20 Međutim, nije samo
slobodna škola bila na umu Rudolfa Steinera, već je između
ostalih i ta ideja slobodne škole proistekla iz Steinerove
koncepcije tročlanog društva. Tu Steiner tvrdi da se u
postojanju čovjeka i pojedinca razlikuju tri životna područja
od kojih svako pokazuje svoje vlastite specifične zakonitosti.
Tu spada sfera duhovno kulturnog, gospodarskog i pravno
političkog života. Ovo sve podrazumijevalo je duhovnu slobodu u
kulturnom životu, demokratsku jednakost u pravnom i socijalno
bratstvo u gospodarskom životu.21 Međutim, Steiner nije uspio
sprovesti koncepciju tročlanog društva osim na kulturno
obrazovnom području.
19 R. Steiner, A Modern Art of Education (Great Barrington: Anthroposophic Press, 2004), 4.
20 C.A.Bomilla, A.Bonsteel, A Choice for Our Children: Curing the Crisis in Americas Schools, 145.
21 F. Carlgren, Odgoj ka Slobodi, 11. 10
Što se tiče kulturnog života, odgoj i nastava igraju u
ovom odnosu presudnu ulogu. Najvažniji odgajateljev zadatak je
podupirati individualnu nadarensot, a ne podizati naraštaj za
linearno nastavljanje već ustaljenih gospodarsko tehničkih
puteva razvoja. Prema Steinerovom shvaćanju čovjek treba
odrastati slobodan u odnosu na zahtijeve državne vlasti i
gospodarskog života i to sve dotle dok kao djelatan sugrađanin
ne uzmogne sudjelovati u oblikovanju ovih društvenih grana.
Ukoliko zahtijevi moderne industrijske države u prevelikoj
mjeri vrše upliv na tempo rada i na ispitne kriterije unutar
prosvjete, revolti studenata i mladeži poszaju neizbježne
posljedice.22 Za Steinera se pravi pedagoški koraci i mjere
nikada ne izvode ni iz programa, ni iz teorije, nego nastaju
tako što odgajatelj razvija svoju intuiciji i osluškuje ono što
se u djetetu zbiva, te istražuje što je dijete donijelo na
svijet i što bi za njegov život bilo dobro.23
22 Ibid 23 Marielle Seitz, Ursula Hallwachs, Montessori ili Waldorf , 125.
11
TEMELJI PEDAGOGIJE RUDOLFA STEINERA
Nije moguće govoriti o Waldorfskim školama i Waldorfskoj
pedagogiji, a da se ne dotaknemo antropozofije, koju sam već
spominjao na ranijim stranicama ovog rada. Sada želim malo
pobliže objasniti antropozofiju u kontekstu Waldorfske
pedagogije. Milan Matijević smatra da se utemeljenje Waldorfske
pedagogije nalazi u antropozofiji koju je utemeljio sam Rudolf
Steiner.24 Ono što je još bitno napomenuti jeste da
antropozofija kao duhovna znanost o tijelu, duši i duhu, u
njihovoj međupovezanosti u čovjeku i svijetu je osnova
waldorfske padagogije i odgoja, ali se ona ni na jednom mjestu
ne pojavljuje kao njihov sadržaj.25
Prema antropozofiji, ono što čovjek treba naučiti i način
na koji ga treba odgojiti, treba crpiti samo iz spoznaje
postojećeg čovjeka i njegovih individualnih sklonosti. Tako
Steiner tvrdi da stvarna antropologija treba postati temelj
odgoja i nastave. Za njega se ne smije postavljati pitanje što
čovjek treba znati i umijeti za socijalno uređenje koje
postoji, nego, što je u tom čovjeku usađeno i što se u njemu
može dalje razviti.26 Steinerr je protiv toga da se pojedinac 24 M.Matijević, Alternativne škole, 57. 25 Ibid, 62. 26 Prema Steineru, postoje tri razdoblja dječjeg razvoja. Prvo
razdoblje označio je kao vrijeme imitiranja. Od rođenja do otprilike sedam godina, djeca uče kroz empatiju i primjer. Steiner je tvrdio da moraliziranje i opomene imaju vrlo malo utjecaja na malu djecu. U ovom stupnju razvoja djetetom dominira njegova volja i metabolizam. Drugo razdoblje pojavljuje se oko sedme godine kada djeca gube mliječne zube. Drugi zubi koji se pojavljuju, predstavljaju eterično tijelo koje izlazi izsvog eteričnog oklopa. Prema Steineru, eterično tijelo postaje pokretač za karakter, temperament, navike i pamćenje. Steiner je tvrdio da eterična
12
odgaja po već unaprijed ustaljenom sistemu na način na koji
državi paše da se dijete odgaja, već je on za odgoj koji
proizlazi iz slobodnog i nesmetanog razvoja, a to se može
dogoditi samo ako se u školi i školstvu uvede samouprava unutar
društvenog sustava.27
Međutim, taj odgoj koji proizlazi iz slobodnog i
nesmetanog razvoja proistječe iz vjerovanja u reinkarnaciju.
Prema Rudolfu Steineru i antropozofiji, to znači da novorođeno
ljudsko biće treba promatrati kao individuu koja ima svoj
kontinuitet i koja se svijesno inkarnirala došavši iz duhovnog
svijeta slijedeći određenu sudbinu. Tada novorođeno ljudsko
biće nije moguće promatrati kao biće s nedostatcima i ne treba
pokušavati da se preko odgoja i prema vlastitim planovima
djetetu nešto „usadi,“ nego treba osluškivati pravu prirodu
djeteta.28 Steiner je vjerovao da prije nego što učitelji
dosegnu djecu, ona posjeduju poprilično znanje svoga svijeta, a
životna sila, nevidljiva golim okom, može biti viđena od bilo koga tko sudjeluje u određenim vježbama meditacije. Razlog zbog kojega waldorfski učitelji ne uče djecu čitati i pamtiti prije sedme godine je zbog toga što eterično tijelo još nije oslobođeno. Steiner je okarakterizirao ovo drugo razdoblje kao razdoblje osjećanja koje korespondira s ritmičkim sistemom, odnosno srcem i plućima. Ovaj period, koji traje do četrnaeste godine, zahtijeva podučavanje kroz žive slike i ritam zato što pobuđuju sile osjećaja. Sve što djetetu treba u tom razdoblju mora mu se dati kroz bajke,legende i priče u kojima je sve ispunjeno osjećajima. Konačno, treće razdoblje traje od četrnaeste godine do puberteta i obilježeno je oslobađanjem astralnog tijela, tijela svijesnosti. Ovo tijelo predstavlja pogon za užitak i bol, porive, žudnje, strasti i slično tome. Razmišljanje i prosuđivanje su dvije značajke ove faze razvoja. (P. Uhrmacher, „A HistoricalLook at Rudolf Steiner, Anthroposophy and Waldorf Education,“ 389,390)
27 R.Steiner, Pedagoška osnova i ciljevi Waldorfske škole (Zagreb: Društvo za Waldorfsku pedagogiju Zagreb, 1995), 7.
28 Mariell Seitz, Ursula Hallwachs, Montessori ili Waldorf , 125. 13
zadaća učitelja nije osigurati znanje, već radije otkriti ono
što dijete već poznaje.29
Veliku ulogu u waldorfskoj pedagogiji ima učitelj.
Steinner misli da on mora znati pravila djelovanja iz spoznaje
o ljudskoj prirodi i o ljudskom biću unutar društvenog uređenja
i slično tome, ali ne o propisima i zakonima koji im se
propisuju izvana. Waldorfski učitelj će spoznajom o duši daleko
više ovladati situacijom nego neki drugi učitelj bez te
spoznaje, jer spoznaja o duši ogledat će se u cijelokupnoj
ličnosti učitelja. Ona će dati pečat svakoj njegovoj riječi i
činu, a djeca će pod vodstvom takvog učitelja postati unutarnje
aktivna.
Antropozofska antropologija
Da bismo još dublje proširili spoznaju o waldorfskoj
pedagogiji, potrebno je da obradimo kako antropozofija, koja
kao filozofska podloga stoji iza waldorfske pedagogije, gleda
na čovjekovu prirodu. Općenito gledano, antropozofija gleda na
trenutni ljudski život, koji provodimo u tijelu, samo kao na
nastavak prijašnjeg duhovnog života prije utjelovljenja. Nakon
ovog života ponovno će slijediti faza čisto duhovne
egzistencije. S obzirom na tu činjenicu, cilj obrazovanja prema
Stenieru jeste:
„Želimo biti svijesni da je tjelesno postojanje nastavak duhovnog i da ono što mi moramo napraviti u obrazovanju 29 M.L.Stevens, Kingdom of Children: Culture and Controversy in the Homeschooling
Movement, 185. [knjiga on – line] (New Yersey: Princeton University Press, 2003, pristupio 15. Prosinca 2013); dostupno na http://www.questia.com/library/117656036/kingdom-of-children-culture-and-controversy-in-the; Internet.
14
jeste nastavak onoga što su viša bića učinila prije nas bez naše pomoći. Naš oblik obrazovanja može imati pravilnostanovište samo ako smo svijesni da naš posao s mladim ljudima jeste nastavak onoga što su viša bića napravila prije njihovog rođenja.“30
Postoji još jedan zadatak Waldorfskog obrazovanja, ako ga
razumijemo u duhovnom smislu, a to je dovesti duh i dušu u
harmoniju s privremenim tijelom. To mora biti podešeno jedno s
drugim, jer kada se dijete rodi u fizičkom svijetu, odnosi
između ovih supstanci još nisu usklađeni na odgovarajući način.
Zadatak učitelja je uskladiti ova dva dijela jedan s drugim.
Prema Rudolfu Stenieru, najvažniji zadatak Waldorfske
pedagogije i obrazovanja je pomoći djeci da se utjelove na
odgovarajući način, a to znači pomoći im da postignu pravilnu
podešenost između njihovih duhovnih i tjelesnih djelova.31
Steiner je često naglašavao da učitelj unutarnjim
antropozofskim obrazovanjem može bitno poboljšati svoje
sposobnosti ovladavanja metodom i opažanjem dječjeg razvoja.32
Jedna pojava na koju bitno utječe naš prošli život, prema
antropozofiji, jest naše razmišljanje. Steiner tvrdi da je
razmišljanje oslikavanje svih naših iskustava prije rođenja i
da se ne može doći do pravog uzroka razmišljanja ako nismo
svijesni da smo živjeli u prijašnjem životu. Pravo razmišljanje
tako ne dolazi kao upotreba moždanih funkcija, već je ono
tvorevina slika koje dolaze iz naših prijašnjih života. Na taj
30 R. Steiner, The Foundation of Human Experience – Foundations of Waldorf Education, 37. [knjiga on – line] (New York: Anthroposophic Press, 1996, pristupio 16.Prosinca 2013); dostupno na http://www.steinerbooks.org/research/archive/foundations_hum_exp/foundations_hum_exp.pdf; Internet.
31 Ibid, 39. 32 F. Carlgren, Odgoj ka Slobodi, 45.
15
način nam istina dolazi iz duhovnih svijetova u kojima smo
živjeli prije našeg trenutnog utjelovljenja.33
Steinerova antropozofska antropologija stavlja naglasak na
jedinstvo tijela, uma i duše, ali ne u smislu osobnog, već
kozmičkog jedinstva. Prema tome postoje tri svijeta: fizički,
duševni i duhovni, a čovjek je dionik sva tri svijeta.
Ukorijenjen je u fizičkom svijetu sa svojim fizičkim, eteričkim
i duševnim tijelom, a „rascvijetan“ u duhovnom svijetu sa
svojom duhovnom osobnošću, svojim duhovnim životom i duhovnom
egzistencijom. Duša ima unutarnje i više predjele. Poslije
tjelesne smrti duša je uvedena u duševni svijet u kojemu
vladaju čisti zakoni duhovnosti. Prema ovoj teoriji djete se
smatra čovjekom, čija je supstanca poznata jedino onda kada je
otkrivena skrivena ili tajna priroda čovjeka. Prema tome je i
obrazovanje dio tajne znanosti koja nije poznata široj
javnosti, već otkrivena samo njenim sljedbenicima.34
Duhovna znanost smatra da je tek rođeno dijete samo
fizičko tijelo, ali ne i eteričko, odnosno životno. Steiner
ističe da eteričko i astralno tijelo postoje od početka, samo
su zaštićeni odgovarajućim ovojem. Kao što majčino tijelo štiti
nerođeno biće od bilo kakvih fizičkih utjecaja, tako i eteričko
tijelo treba biti zaštićeno od nepoželjnih utjecaja od svoga
stvarnog rođenja. U vrijeme puberteta potpuno se oslobađa
astralno tijelo, kao što se fizičko tijelo oslobodilo fizičkim
rađanjem, a eteričko promjenom zuba. Tako antropozofija govori
o trostrukom rađanju čovjeka. Odgajati znači uzeti u obzir 33 Ibid, 51. 34 Liora Bresler, David E. Cooper, Joy A. Palmer, Fifthy Major Thinkers on
Education: From Confucius to Dewey, 189. 16
četiri sastavna dijela čovjekova bića: fizičko tijelo, eteričko
ili životno, astralno ili osjećajno tijelo i JA. Tko želi
ispravno raditi, mora istraživati njihovu bit, jer na pojedinim
razvojnim stupnjevima čovjekova života ti članovi nisu
podjednako razvijeni.35
Antropozofija u kurikulumu
Praktična povezanost antropozofske antropologije u
waldorfskom obrazovanju može se vidjeti u načinu na koji se
sprovodi ovakvo shvaćanje ljudskog bića. Steiner je učio da se
fizičko ili eteričko tijelo može hraniti i učiniti zdravim kroz
kiparstvo i euritmiju36. Duševno ili astralno tijelo se ojačava
kroz crtanje, a duhovno se ostvaruje kroz jezik.37 Svi učenici
uzimaju dva posebna školska predmeta koji su isključivo
antropozofski: crtanje i euritmija. Učenici pohađaju sate
crtanja kontinuirano, ali na tim satovima uče samo jednu
35 M. Matijević, Alternativne škole, 60. 36 Euritmija je umjetnost izražavanja pokretom koju je osmislio sam
Rudolf Streiner u suradnji s Marie von Sievers. Riječ euritmija dolazi od grčke riječi koja znači lijep ili harmoničan ritam. Termin je bio upotrebljavan od Grčkih i Rimskih arhitekata kako bi označili harmonične proporcije raznih građevina. Steiner je tvrdio da starogrčki kipovi zauzimaju izmeđuostalog i euritmijske poze. Prema nekim izvorima, euritmijagotovo da nema nikakvu umjetničku vrijednost. Između ostalog, Međunarodna Enciklopedija Plesa izdana 2004.godine od strane Oxford University Pressa nije niti uvrstila euritmiju na svojih 4000 stranica. Moglo bi se reći da je jedina svrha euritmije duhovne naravi. Usredotočenost euritmije je duhovno područje, a posebnu namjenu ima da doprinese korist „eteričkom tijelu“, koje ima najnižu funkciju od sva tri nevidljiva tijela za koja antropozofisti vjeruju da ih ljudi posjeduju. Sam Steiner je tvrdio da je svrha euritmije da uzme fizičko tijelo kao instrument onoga što se događa iznutra prilikom plesa, a to iznutra je već pripremljeno prije nego što smose rodili u postojećem fizičkom tijelu. Euritmija oblikuje i pokreće ljudski organizam na način da namješta izvanjski dokaz našeg sudjelovanja unevidljivom i duhovnom svijetu.
37 Antoine Faivre, Jacob Needleman, Karen Voss, Modern Esoteric Spirituality,294.
17
tehniku iz godine u godinu, a to je Steinerova metoda akvarela
na mokrom papiru. Prema Danu Duganu i Judy Daar, ovi satovi
crtanja nemaju ništa s kreativnošću ili izražavanjem osobnosti.
Njihova tajna namjera je raditi na podsvijesti učenika kroz
meditaciju na čistim bojama i simboličkim slikama.38
Rudolf Steiner je tvrdio slijedeće riječi koje govore u
prilog tome da je antropozofija sastavni dio kurikuluma
waldorfske pedagogije:
„Moramo učiniti da djeca budu svijesna da primaju objektivnu istinu. Međutim, ako se te istine ponekad učineantropozofskima, ne znači da je antropozofija kriva zbog toga. To se događa zbog toga što antropozofija ima za rećinešto u vezi objektivne istine, a materija proučavanja je ta koja uzrokuje da se kaže nešto o antropozofiji. Međutim, mi ne želimo ni s druge strane ići u ekstremizam i tvrditi da antropozofija ne smije biti unešena u naše škole.39
Promicatelji waldorfskog obrazovanja tvrdit će da su
filozofski korijeni njihove pedagogije u učenjima Rudolfa
Steinera, ali da su se odmaknuli od svojih mističnih korijena i
da su sada neovisni, racionalni i osuvremenjeni. S druge
strane, izjave nekih suvremenih antropozofa govore drugačije.
Na primjer, antropozof Stewart C.Easton tvrdi da je waldorfsko
obrazovanje izvorno utemeljeno na prepoznavanju djeteta kao
duhovnog bića s različitim brojem inkarnacija iza njega, a
38 Dan Dugan, Judy Daar, „Are Rudolf Steiners Waldorf Schools Non – Sectarian?“ [članak on – line] Free Inquiry, Spring 1994. Dostupno na http://www.questia.com/read/1G1-15349553/are-rudolf-steiner-s-waldorf-schools-non-sectarian; Internet.
39 R. Steiner, Faculty Meetings with Rudolf Steiner, 495. [knjiga on – line] (New York: Anthroposophic Press, 1998, pristupio 24.Prosinca 2013); dostupno na http://steinerbooks.org/research/archive/faculty_meetings/faculty_meetings.pdf; Internet.
18
vraća se rođenjem u fizički svijet.40 Waldorfski učitelj Roy
Wilkinson tvrdi da je svrha waldorfskog obrazovanja da pomogne
pojedincu ispuniti svoju karmu.41 Također, waldorfski učitelj
Eugen Schwartz smatra da waldorfska škola duguje roditeljima
učenika da znaju kako njihova djeca prolaze kroz religiozno
iskustvo jedno za drugim. Kada poričemo da waldorfska škola
djeci pruža religiozno iskustvo, mi zapravo tada poričemo
osnovu waldorfskog obrazovanja.42
U svojoj knjizi „The Essentials of Education,“ Rudolf
Steiner iznosi činjenice koje idu u prilog mistifikaciji
waldorfskog obrazovanja. Steiner će reći da je tek rođeno
dijete između svog prošlog i trenutnog života prošlo kroz
dugački period postojanja. To znači da je imalo duhovno
iskustvo između smrti u prošlom životu i trenutnog rođenja, kao
što će sada na Zemlji imati tjelesno iskustvo između rođenja i
smrti kroz osjetila, razum, osjećaje i volju. Suština tog
duhovnog iskustva dolazi i ujedinjuje se isprva samo slabašno s
fizičkom prirodom ljudskog bića tijekom embrionalnog perioda i
lebdi oko osobe kao aura. To se događa tijekom prvog perioda
djetinjstva, koje se proteže od rađanja djeteta pa sve do
izmjene zubi, negdje do sedme godine života. Nakon izmjene zubi
počinje razvoj drugog bića pod utjecajem sila, koje ljudsko
biće donosi iz predzemaljskog života. Steiner tvrdi da ako
razumijemo što se događa iz perspektive djeteta i njegovog
40 S.C.Easton, Man and World in the Light of Anthroposophy (New York: Anthroposophic Press, 1989), 388, 389.
41 R. Wilkinson, The Spiritual Basis of Waldorf Education (London: Rudilf Steiner Press, 1996), 52.
42 E, Schwartz, Waldorf Education — For Our Times Or Against Them? (Transkript govora održanog na Sunbridge Collegeu, 1999).
19
duševnog bića, sa svim donešenim iz predzemaljskog života gdje
vlada carstvo duše i duha, tada shvaćamo da je dijete potpuno
posvećeno fizičkim aktivnostima okoline. Ovaj odnos može biti
opisan samo kao religiozni odnos.43
Steiner objašnjava da se religiozno iskustvo djeteta
događa tako što se dijete predaje okolini i živi u izvanjskom
svijetu s punim poštovanjem i posvećenjem. To je religiozni
odnos prebačen u vidljive prostore. S obzirom da dijete svojim
fizičkim tijelom razvija religiozno raspoloženje vjernika,
uloga učitelja sada postaje nešto poput uloge svećenika, koji
svoje obrede vrši na oltaru univerzalnog ljudskog života.
Zadatak učitelja sada postaje probuditi u zemaljskom životu
djeteta one aspekte koji su došli iz božanskog duhovnog
života.44
Zaokruženi pogled na Waldorfsku pedagogiju
Temeljni princip waldorfskog obrazovanja je „ritam,“ a ne
držanje predavanja. Postoji dnevni, tjedni i godišnji ritam.
Kurikulum je konstruiran oko sedmogodišnjeg razdoblja s
posebnim oblicima učenja kao što je epohalna nastava ili učenje
euritmije. Škole nisu selektivne i ne prakticiraju ocjenjivanje
ili rangiranje učenika. Učenici kao grupa ostaju zajedno s
učiteljem tijekom jednog sedmogodišnjeg razdoblja. Škole imaju
nezavisnu administraciju i u bliskoj su vezi s roditeljima
43 R. Steiner, The Essentials of Education, 22. [knjiga on – line] (New York:Anthroposophic Press, 1997, pristupio 29.Prosinca 2013); dostpuno na http://steinerbooks.org/research/archive/essentials_of_education/essentials_of_education.pdf; Internet.
44 Ibid, 24. 20
učenika. Pokušava se izbjeći pritisak na djecu i dopušta im se
da rade prema vlastitim potencijalima. Međutim, stvarni učinak
Waldorfskog obrazovanja je nejasan zato što ne postoji nikakvo
empirijsko istraživanje o njihovom uspjehu ili neuspjehu. Javne
debate na tu temu su uglavnom ideološke, fokusirane na one koji
su za i protiv Steinerove antropozofije i bez podataka koji bi
prosuđivali praksu školovanja na nepristran način. Većini
Steinerove mistične filozofije teško je povjerovati. Njegovi
obrazovni principi nalaze se daleko od „novog obrazovanja“
dvadesetog stoljeća, ali to ne znači nužno da su alternative
koje on nudi beskorisne.
Rudolf Steiner nikada nije surađivao s eminentnim
utemeljiteljima reformne pedagogije, kao što su bili Maria
Montessori, John Dewey i Georg Kerchensteiner. Ne postoji
nikakav Steinerov realni doprinos takozvanom „novom
obrazovanju“ na početku dvadesetog stoljeća. Očigledno je da
Steiner nije bio orijentiran prema djeci u kontekstu dijaloga s
predstavnicima tadašnje nove dječje psihologije, tako da su on
i njegovi sljedbenici bili na marginama svega što se događalo
na tom polju, usredotočeni samo na vlastite aktivnosti unutar
njihove zatvorene zajednice.
ZAKLJUČAK
21
Waldorfska pedagogija iako na prvi pogled nudi zanimljivu
alternativu, ona ipak na kraju ostaje samo pseudoznanost, jer
svoje temelje ima u antropozofiji. Iako postoje neki pozitivni
principi koji se žele provesti kroz ovakav vid obrazovanja, na
kraju se ti principi temelje na različitim vjerovanjima kao što
je karma, reinkarnacija, svijet duša, eteričko i astralno
tijelo i druga. U svakom slučaju je zanimljiv put kojim je
Rudolf Steiner prošao kako bi svoje ideje na kraju pretočio u
jedan vid obrazovanja kao što je waldorska pedagogija. Ako bi
se waldorsfku pedagogiju moglo opisati jednom riječju, onda bi
to za mene bila riječ skrivanje. Skrivanje zbog toga što
suvremeni waldorfski učitelji s jedne strane pokušavaju pobjeći
od svojih antropozofskih korijena, a s druge strane su
svijesni, da ako se odreknu antropozofije kao temelja svoje
pedagogije, neće imati na čemu graditi svoje obrazovanje.
U svakom slučaju waldorfska pedagogija i škole nisu
mjesto za onu djecu čiji roditelji prihvaćaja biblijsku
antropologiju u kojoj nije sve antropocentrično kao što je to u
slučaju antropozofske antropologije, već je usmjereno na Boga i
Njegovu objavu koja nam daje pravu holističku sliku čovjeka.
Biblijska antropologija, za razliku od antropozofske,
podrazumijeva čovjeka koji je ovisan o Darodavcu života. Takav
čovjek ne crpi svoje znanje i sposobnosti iz prethodnih života,
već ima samo jedan trenutni život u kojem procesom pravog
obrazovanja vraća onu božansku sliku, koju je izgubio prilikom
pada u grijeh. Tu nema mjesta karmi, reinkarnaciji i finalnoj
reinkarnacije, koja završava pobožanstvenjem. I za razliku od
antropozofije, koja je filozofski temelj Waldorfske pedagogije,
22
gdje čovjek sve to postiže određenim vježbama i metodama,
Biblija prvo mjesto daje „milosti koja nas odgaja“ (Titu 2,12).
BIBLIOGRAFIJA
Belošević Nikola, Braut Ivan, Čikada Morena, Jurjević Željko,
Waldorfska Pedagogija – Rudolf Steiner – seminarski rad, Rijeka:
Filozofski fakultet u Rijeci, 2010.
Bresler, Liora, David E. Cooper i Joy A. Palmer. Fifthy Major
Thinkers on Education: From Confucius to Dewey (knjiga on – line)
London: Routledge, 2001, pristupio 2. Prosinac 2013; dostupno
na http://www.questia.com/library/107720440/fifty-major-
thinkers-on-education-from-confucius; Internet.
Barret, David, Bromiley W.Geoffrey, Fahlbusch Erwin, Lochman
Jan Milič, Mbiti John, Pelikan Jaroslav, Vischer Lucas,
„Anthroposophy,“ The Encyclopedia of Christianity (ekciklopedija on –
line) Grand Rapids: Wm. B. Eerdmans, 1999, pristupio 2.
Prosinac 2013; dostupno na
23
http://www.questia.com/read/117541334/the-encyclopedia-of-
christianity; Internet.
Bonilla, Carlos, Alan Bonsteel. A Choice for Our Children: Curing the
Crisis in Americas Schools. San Francisco: ICS Press, 1997.
Carlgren, F. Odgoj ka slobodi. Zagreb: Društvo za Waldorfsku
pedagogiju Zagreb, 1990.
Dugan, Dan, Daar, Judy, „Are Rudolf Steiners Waldorf Schools
Non – Sectarian?“ Free Inquiry, Spring 1994. Dostupno na
http://www.questia.com/read/1G1-15349553/are-rudolf-steiner-s-
waldorf-schools-non-sectarian; Internet.
Easton, S.C. Man and World in the Light of Anthroposophy. New York:
Anthroposophic Press, 1989.
Faivre, Antoine, Needleman Jacob. Voss Karen, Modern Esoteric
Spirituality (knjiga on – line) New York: Crossroad, 1992,
pristupio 4. Prosinac 2013; dostupno na
http://www.questia.com/library/76806085/modern-esoteric-
spirituality; Internet.
Lewis, J. R. Odd Gods: New Religions and the Cult Controversy. Amherst:
Prometheus Books, 2001.
Matijević, M. Alternativne škole. Zagreb: Tipex, 2001.
Schwartz, E. , Waldorf Education — For Our Times Or Against
Them? Transkript govora održanog na Sunbridge Collegeu, 1999.
Seitz M., Wachs H, Montessori ili Waldorf . Zagreb: Educa, 2007.
24
Steiner R. A Modern Art of Education. Great Barrington:
Anthroposophic Press, 2004.
________ Pedagoška osnova i ciljevi Waldorfske škole. Zagreb: Društvo
za waldorfsku pedagogiju Hrvatske, 1995.
________ The Foundation of Human Experience – Foundations of Waldorf
Education (knjiga on – line) New York: Anthroposophic Press,
1996, pristupio 16. Prosinac 2013; dostupno na
http://www.steinerbooks.org/research/archive/foundations_hum_ex
p/foundations_hum_exp.pdf; Internet.
________ The Essentials of Education (knjiga on – line) New York:
Anthroposophic Press, 1997, pristupio 29. Prosinac 2013;
dostupno na
http://steinerbooks.org/research/archive/essentials_of_educatio
n/essentials_of_education.pdf; Internet.
________ Faculty Meetings with Rudolf Steine (knjiga on – line)
New York: Anthroposophic Press, 1998, pristupio 24.Prosinca
2013; dostupno na
http://steinerbooks.org/research/archive/faculty_meetings/facul
ty_meetings.pdf; Internet.
Stevens, M.L. Kingdom of Children: Culture and Controversy in the
Homeschooling Movement (knjiga on – line) New Yersey: Princeton
University Press. 2003, prostupio 15. Prosinca 2013; dostupno
na http://www.questia.com/library/117656036/kingdom-of-
children-culture-and-controversy-in-the; Internet.
25