FRIEDENSAU ADVENTIST UNIVERSITY

DEPARTMENT OF THEOLOGY

WALDORFSKA PEDAGOGIJA

Seminarski rad

Za Modul 10 Pedagogija

Savjetnik: Saša Todorović, PhD

Autor

Marko Zeko

Siječanj, 2014.

SADRŽAJ

UVOD ……………………………………………………………………………………... iii

I. BIOGRAFIJA RUDOLFA STEINERA 1

II. ANTROPOZOFIJA .......................................4III. OSNIVANJE WALDORFSKE ŠKOLE...........................6IV. TEMELJI PEDAGOGIJE RUDOLFA STEINERA...................8 Antropozofska antropologija......................9

Antropozofija u kurikulumu ......................................................................................11

Zaokruženi pogled na Waldorfsku pedagogiju ........................................................13

V. ZAKLJUČAK ...........................................14VI. BIBLIOGRAFIJA........................................15

Uvod

Cilj ovog seminarskog rada je deskriptivnom metodom

navesti osnovne značajke waldorfske pedagogije, njezin nastanak

i razvoj. Bit će važno spomenuti i samog Rudolfa Steinera i

njegovu kratku biografiju, pošto je on zaslužan za nastanak

waldorfskog obrazovanja i pedagogije. Nadalje, dotaknut ću se i

antropozofije kao filozofskog pravca, koja je temelj

waldorfskog obrazovanja. Teza ovog seminarskog rada je dokazati

kako waldorfska pedagogija i obrazovanje, iako to njeni

sljedbenici i promicatelji nerijetko poriču, ima svoje duboke

korijene u antropozofiji i antropozofskoj antropologiji. Ne

samo da ima korijene, već se antropozofija, kao duhovna,

znanost smatra temeljem ovog alternativnog pravca u obrazovanju

i odgajanju djece i mladih.

Važnost ovog rada je u tome što će u osnovnim značajkama

navesti pozadinu, nastanak i temelje waldorfskih škola, a te

informacije mogu biti od velike koristi svakome tko se želi

pobliže upoznati s glavnim principima ovakvog vida obrazovanja.

Posebno želim istaknuti da se waldorfska škola poziva i na

kršćanstvo, ali vidjet ćemo u kojoj mjeri se radi o kršćanstvu,

odnosno o kakvom obliku kršćanstva i da li se to kršćanstvo

može prepoznati u antropozofiji.

Opseg mog rada bit će širok, jer ću ukratko spomenuti

najbitnije činjenice potrebne za razumijevanje ovog pitanja. S

obzirom da o ovoj temi postoji i uže obrađenih područja, ovaj

rad će obrazložiti u širem smislu sve što je bitno.

iii

BIOGRAFIJA RUDOLFA STEINERA

Rudolf Steiner rođen je 1861.g. na granici između Austrije

i Ugarske u međimurskom mjestu Kraljevcu kao sin austrijskog

želježničarskog činovnika. Nakon što je apsolvirao realnu školu

i položio maturu u Bečkom Novom Mjestu studirao je matematiku i

prirodne znanosti na Visokoj tehničkoj školi u Beču. Osim toga,

na sveučilištu je studirao filozofiju, književnost, psihologiju

i medicinu.1

Jedan od presudnih događaju u životu Rudolfa Steinera

dogodio mu su kada je imao osam godina. Taj događaj će uvelike

utjecati ne njegovu filozofiju, poimanje života i svijeta. Radi

se o tome da je doživio ukazanje od svoje nedavno umrle

rođakinje, koja je tom prilikom od njega tražila pomoć.

Zbunjeni Rudolf nije znao kako joj pomoći, ali je bio uvjeren u

ono što je vidio. Ovo, i mnoga druga natprirodna iskustva,

ukazivali su Steineru na „neporecive istine“ i na taj je način

mogao izjaviti kao je stvarnost duhovnog svijeta za njega

izvjesna kao i stvarnost fizičkog svijeta.2

Putujući jednog dana vlakom Steiner je upoznao travara i

u njemu je prvi put našao čovjeka s kojim je mogao razgovarati

o svojim duhovnim i osjetilima nedostupnim doživljajima. Tako

je spoznao da takva duhovna percepcija ima dugu tradiciju u

ljudskoj povijesti. U to doba je on kao osamnaestogodišnjak

upoznao duhovnog učitelja o kojem je pisao u svojoj

1 F. Carlgren, Odgoj ka Slobodi (Zagreb: Društvo za Waldorfsku pedagogiju Zagreb, 1990), 7.

2 Bruce P. Uhrmacher, „A Historical Look at Rudolf Steiner, Anthroposophy and Waldorf Education,“ Curriculum Inquiry, Winter 1995, 383.

1

autobriografiji Moj životni put.3 U dobi od 21 godine, Steiner

je bio imenovan za urednika Goetheovih znanstvenih spisa. Od

1884.do 1890.godine radi kao privatni učitelj bogate Bečke

obitelji, a 1886.godine izdaje svoju prvu knjigu na temu

Goetheove filozofije. 1891.Steiner je završio svoj doktorat iz

filozofije na Sveučilištu u Rostocku. Na Steinerovu filozofiju

utječu Goethe i Nietzsche, ali ipak najdubljeg traga ostavlja

Marie von Sievers4 s kojom se Steiner prvi puta susreo

1900.godine. Od 1902., Steiner podučava na Berlinskom Slobodnom

sveučilištu nakon što je postao glavni tajnik Njemačkog ogranka

Teozofskog5 društva.6

Pred članovima Teozofskog društva održao je svoje prvo

predavanje pod naslovom „Kršćanstvo kao mistična činjenica“,

3 Mariell Seitz, Ursula Hallwachs, Montessori ili Waldorf (Educa Zagreb, 2007), 115.

4 Marie von Sievers (1867-1948) bila je kćer Ruskog generala. Odraslaje u St.Petersburgu i bila vrlo obrazovana. Uz to, govorila je nekoliko svjetskih jezika i nastupala kao glumica.

5 Teozofsko Društvo osnovano je 1875.godine u New osnovano je 1875.godine u New York Cityu od strane 16 individualaca koji su dijelili interes za spiritizam i okultno. Među svima njima najprominentnija ličnost zbog svoga doprinosa društvu bila je Helena Petrovna Blavatsky (1831. – 1891.). predmet bavljenja ovoga društva prema njihovom statutu bio je „sakupiti i širiti znanja i zakone koji vladaju univerzumom.“ Njihovo temeljno učenje bazira se na vjerovanju da je duhovno carstvo znanstveno provjerljivo, te da stanovnici tog carstva mogu biti u kontaktu s materijalnom stvarnosti našega svijeta. Teozofsko društvo je većim djelom reflektiralo Zapadnu ezoteričku tradiciju, koju predstavljaju učenja poput hermetizma, astrologije, alkemije i magije, a u kasnijim manifestacijama Kršćansku kabalu, Paracelsizam i Kršćansku teozofiju. (James R. Lewis, Jesper A. Petersen, Controversial New Religions, 260. [knjiga on – line] (New York, Oxford University Press. 2004., pristupio 2. Prosinac 2013); dostupnona http://www.questia.com/library/117423355/controversial-new-religions; Internet.

6 Liora Bresler, David E. Cooper, Joy A. Palmer, Fifthy Major Thinkers on Education: From Confucius to Dewey, 188. [knjiga on – line] (London: Routledge, 2001, pristupio 2. Prosinac 2013); dostupno na http://www.questia.com/library/107720440/fifty-major-thinkers-on-education-from-confucius; Internet.

2

gdje je svojim slušateljima predstavio mehaničko poimanje

svijeta ne samo kao nešto jednostrano, nego kao djelovanje

demonskih sila koje se neprijateljski odnose prema čovjeku.

Nasuprot tome predočio je svoju svemirsku sliku Krista, kao

univerzalnu sliku svijeta, koja nije vezana za određenu vjeru.

Takva slika svijeta nastala je u njegovom djetinjstvu pod

utjecajem katoličke vjere, te pod utjecajem njegovog oca. Tako

je on naglasio veliki kontrast prema vladajućem, teozofskom

pogledu na svijet, koji Krista smatra samo jednim od duhovnih

vođa.7 Njegovi jasni stavovi ostavili su snažan dojam na

obrazovane slušatelje koji su se udaljili od nebuloznog

spiritističkog načina vodećih teozofa tako da su ga zamolili da

postane glavni tajnik novoosnovane Njemačke sekcije teozofskog

društva, kao što sam ranije spomenuo.

Međutim, niti osnivanje Njemačke sekcije teozofskog

društva, kojemu je bio tajnik, nije doprinijelo Steinerovom

intelektualnom i duhovnom smirenju. Različita neslaganja s

teozofskim pogledima njegovih kolega, posebice Steinerovo

neprihvaćanje proglašenja Krishnamurtija kao spasitelja svijeta

od strane A. Besant, doprinijelo je tome da Rudolf Steiner

1912.godine bude izbačen iz Njemačke sekcije teozofskog

društva.8 Teozofi su općenito smatrali Isusa za još samo jednog

avatara što Steiner nije mogao prihvatiti. Pod vodstvom Annie

Besant, teozofsko društvo sve je više prihvaćalo istočnjačke

7 M. Seitz i H. Wachs, Montessori ili Waldorf , 117. 8 Erwin Fahlbusch, Jan Milič Lochman, John Mbiti, Jaroslav Pelikan,

Lukas Vischer, Geoffrey W. Bromiley, David B. Barrett, 1:78-79. [enciklopedija on – line] „Anthroposophy,“ The Encyclopedia of Christianity, GrandRapids: Wm. B. Eerdmans, 1999, pristupio 2.Prosinca 2013); dostupno na http://www.questia.com/read/117541334/the-encyclopedia-of-christianity; Internet.

3

okultne prakse što se Steineru osobno nije svidjelo. Njegovo

mišljenje bilo je da su istočnjačke religije stvar prošlosti, a

Krist je sažeo istočnjačke religije i lansirao novu eru

pronalaska duhovnog u materijalnom.9

1913.godine, Rudolf Steiner zajedno s nekim odbjeglim

teozofima osniva Antropozofsko Društvo sa sjedištem u Dornachu

u Švicarskoj. Umro je 3.Travnja 1925.godine ostavivši iza sebe

oko 270 zabilježenih ciklusa predavanja, na stotine eseja i oko

40 knjiga. Ukupna skupljena djela sastoje se od 360 svezaka na

njemačkom jeziku.10

9 J.R.Lewis, Odd Gods: New Religions and the Cult Controversy (Amherst: Prometheus Books, 2001), 291.

10Bitno je još spomenuti tri ključne točke povezane s antropologijom. Izvor:Rudolf Steiner Archive.org

4

ANTROPOZOFIJA

Slijedeća tema koje se želim dotaknuti, a bitna je za ova

rad, jest temeljana načela antropozofije, koja imaju krucijalnu

ulogu u shvaćanju cjielokupnog Waldorfskog obrazovanja i

pedagogije. Osnivanje Antropozofskog društva 1913.godine

obilježilo je zaokret samo izvana u Steinerovom životnom djelu,

jer su svi njegovi dotadašnji spisi i ideje postali osnova

antropozofije. Sveukupni cilj antropozofije (dolazi od dvije

grčke riječi anthropos što znači čovjek i sophia što znači

mudrost) jeste da pridonese svijesnosti našeg angažmana u

razvoju svijeta na temelju kontinuiranog razvoja vlastitih

snaga volje i duha. Prema Steinerovoj antropologiji, ljudski

ego ne samo da ujedinjuje živu i neživu prirodu s višim

duhovnim oblastima, već u ovom životu manifestira posljedice

prijašnje egzistencije i priprema put za one živote koji

slijede što podrazumijeva učenje o reinkarnaciji. Prema

Steinerovoj kozmologiji, Zemlja u procesu prelaska iz 5

materijalne u duhovnu sferu prolazi kroz sedam stadija od kojih

je svaki stadij podijeljen na sedam perioda. Krist kao kozmičko

biće je sastavni dio Steinerovog razmišljanja u vezi Zemljinih

epoha. Osim toga, Krist je inkarnacija Zaratustre i Bude. Od

Krista, posebno kroz događaj Golgote, potekao je razvoj

urođenih snaga koje će pridonijeti čovječanstvu na putu ka

zrelosti.11 Prema ovome vidimo da, iako se Steiner zauzimao za

neku tradicionalnu sliku Krista zbog čega je i bio izbačen iz

Teozofskog društva, ipak je otišao daleko od te slike Krista.

Antropozofija se može shvatiti i kao znanost o tijelu,

duši, duhu i svijetu. Nasuprot prirodnoj znanosti koja

objašnjava mrtvi svijet, kako kažu antropozofi, antropozofija

objašnjava živi, odnosno duhovni svijet. Do antropozofskih

spoznaja dolazi se logičkim, misaonim putem i vlastitim

unutarnjim iskustvom. Usavršavanje tih metoda postiže se

takozvanim okultnim štovanjem.12

Antropozofija je proizašla iz njemačke filozofske

tradicije, a teži nepristranosti i uspostavljanju objektivne

znanosti s aspekta duhovnosti. Stoga ona u sebi spaja učenja s

područja religije, filozofije, znanosti i umjetnosti čime se na

neki način suprostavlja materijalizmu današnjeg vremena. Zbog

svih navedenih karakteristika, antropozofija se danas smatra

anakronizmom i tumači se kao sinkretistički spoj zapadne

filozofije idealizma, gnosticizma, kršćanstva i hinduističkih

učenja, a u sebi nerijetko sadržava pseudoznanstvene podatke.

11 Erwin Fahlbusch, Jan Milič Lochman, John Mbiti, Jaroslav Pelikan, Lukas Vischer, Geoffrey W. Bromiley, David B. Barrett: „Anthroposophy,“ The Encyclopedia of Christianity 1:78-79.

12 M. Matijević, Alternativne škole ( Zagreb: Tipex, 2001), 58. 6

Iz svih navedenih činjenica može se naslutiti najveća zamjerka

upućena ovom učenju, a ta je da antropozofija predstavlja jedan

od vjerskih New Age pokreta kojega pojedini znanstvenici

znanstvenici i države kategoriziraju kao sektu.13

Postoje tri ključne točke povezane s antropozofijom, a

trebamo ih razumijeti. Prva, prema Steineru, jest

isprepletenost materijalnog svijeta s duhovnim. Steiner je

tvrdio da duhovni svije ne samo da postoji, već da se on

isprepliće s osjetilnim svijetom. Potrebno je da prepoznamo

širu duhovnu realnost koja utječe na materijalni svijet. Druga,

bitna točka tvrdi da ljudska bića imaju sposobnost opažanja i

ulaska u duhovni svijet. U cilju razvoja osjetila, koja im

pomažu u tome, čovjek prvenstveno mora razviti sebe osobno, što

predstavlja velik izazov. Međutim, nakon mnogo strpljenja i

vježbe uz pomoć preporučenih meditacija, njegovanja vlastitih

osjećaja za lijepo, razmišljanja i razvijanja sposobnosti

opažanja, pojedinac počinje razvijati duhovne sposobnosti koje

mu omogućuju ulazak u duhovni svijet. U svakom od tri stadija

razvijanja duhovnih sposobnosti, koja je Steiner nazivao

13 Belošević Nikola, Braut Ivan, Čikada Morena, Jurjević Željko, Waldorfska Pedagogija – Rudolf Steiner – seminarski rad, Rijeka: Filozofski fakultet u Rijeci, 2010

7

imaginacijom14, inspiracijom15 i intuicijom, pojedinac razvija

različite aspekte svoje osobnosti i na taj način mu je dopušten

još dublji pristup duhovnom svijetu. Treća, ključna točka,

ostvaruje se postignućem intuitivne razine shvaćanja. Tada

osoba svijesno ulazi u objektivno stanje duha, koje može biti

artikulirano i testirano.16

OSNIVANJE WALDORFSKE ŠKOLE

14 Steiner dosta pažnje prilaže takozvanoj „imaginativnoj svijesti.“ Za njega je to način razmišljanja koji potiče na život i pozitivno djelovanje, a ne predaje se pasivno izvanjskom svijetu. Zalagao se za razmišljanje koje dolazi potaknuto iznutra, a ne izazvano nekim slikama izvana. Za Steinera je misao sila koja oblikuje ljudsko biće već od djetinjstva. Da bismo razumijeli kako to funkcionira u dubljem smislu, moramo aktivirati unutarnje oblikujuće sile koje apstraktne misli pretvaraju u slike. Na taj način dolazimo do takozvanog „početka razmišljanja.“ Iz ove točke, ne samo da počinjemo pretvarati kapacitet u umjetnost, već i potičemo razmišljanje prema imaginaciji. Tako ulazimo u svijet imaginacije, koji prema Steineru, nije tvorevina puke fantazije, većstvarni i objektivni svijet. Na taj način znanje dolazi kroz imaginaciju

15 Steiner tvrdi da iskustvo imaginacije otvara vrata inspiraciji. Imaginativno znanje i oni ljudi koji su u davnoj prošlosti primijenjivali takvo znanje, nisu ga doživljavali kao nešto izvanjsko, jer je u njihovoj spoznaji i razmišljanju božanstvo svijeta živjelo u njima i na taj način jebožanska kreativnost pretvorena u ljudsko umjetničko stvaralaštvo. Utjelovljavanje božanskog duha u fizičku supstancu moglo je tada biti produženo u djela, koja su izražavala volju božanske sile. Na taj način je umjetničko stvaralaštvo pretvoreno u službu Bogu, a umjetnička djela postala su vjerski obredi. Kako je čovječanstvo premostilo jaz između umjetnosti i religije, tako je religija proizašla iz potpune harmonije s znanjem i umjetnošću. Nadalje, Steiner tvrdi da svaka prava religija proizlazi iz inspiracije. Međutim, njegova inspiracija ili otkrivenje nije dar koji dolazi odozgo neovisno o našim sposobnostima, već je to nešto što današnji čovjek mora ponovno otkriti u sebi kroz umjetnost imaginacije nakon koje dolazi inspiracija. To se postiže tako što će čovjek ponovno prizvati u svijest sve što dolazi od duhovnih svijetova i na taj način će se ponovno pojaviti istinska religija.

16 Bruce P. Uhrmacher, „A Historical Look at Rudolf Steiner, Anthroposophy and Waldorf Education,“ 387.

8

Vjerojatno najvažniji događaj Steinerovog života bio je

osnivanje Waldorfske škole. Steiner je tvrdio da je Prvi

svijetski rat izbio kao rezultat pogrešnog obrazovanja, i da

čisto materijalistički školski sistem vođen od nacionalistički

nastrojenih država ne može postići učenje riješavanja

konflikata. Steiner je zamislio da bi glavni cilj Waldorfske

škole bio osigurati ljudskim bićima da dostignu optimalni

stupanj slobode koji će im omogućiti da ispune sebe bez

uplitanja u slobodu drugih.17 Tako je prva Waldorfska škola

osnovana u Stutgarttu 23.Travnja 1919.godine u sklopu tvornice

cigatera Waldorf Astoria Tobacco na zahtjev vlasnika tvornice

Emila Molta, sve u svrhu pomoći obrazovanja djece svojih

zaposlenika. To je bila dvanaestogodišnja integralna škola koja

je obuhvaćala osnovnu i srednju školu. Bila je otvorena za

svakog čovjeka, bez obzira kojem socijalnom sloju je pripadao.

Tako je Rudolf Steiner dobio priliku da razvije novi pristup

obrazovanju temeljen na antropozofskoj filozofiji koja se tiče

unutarnjeg života i razvoja djeteta.18 Olakotna okolnost

osnivanja škole bila je i to što je glavni direktor tvornice

cigareta Emil Molt, u kojoj se nastava održavala, i sam bio

član Antropozofskog društva. Rudolf Steiner će glavne razloga

osnivanja Waldorfske škole opisati slijedećim riječima:

„Osnivanje škole mogao sam ostvariti samo na osnovu duhovne znanosti (antropozofije). I tako, za početak, 17 C.A.Bomilla, A.Bonsteel, A Choice for Our Children: Curing the Crisis in Americas

Schools, 144. [knjiga on – line] (San Francisco: ICS Press, 1997, pristupio 4. Prosinac 2013); dostupno na http://www.questia.com/library/6869378/a-choice-for-our-children-curing-the-crisis-in-america-s; Internet.

18 Antoine Faivre, Jacob Needleman, Karen Voss, Modern Esoteric Spirituality,295. [knjiga on – line] (New York: Crossroad, 1992, pristupio 4. Prosinac 2013); dostupno na http://www.questia.com/library/76806085/modern-esoteric-spirituality; Internet.

9

škola je nastala za čovječanstvo kao takvo, sastavljena odradničke klase. Škola je bila antropozofska jedino u tom smislu što je njen začetnik bio antropozof. Tako imamo obrazovnu ustanovu s društvenim temeljima, koja želi temeljiti cijelokupni duh i metode svoga učenja na duhovnoj znanosti. No, to nije bio ni izdaleka početak antropozofske škole. Naprotiv, mi tvrdimo da, zato što duhovna znanost uvijek sebe može predstaviti neupadljivom i neprimjetnom, ona na taj način može pokrenuti školu utemeljenu na univerzalnim principima čovještva, a ne ovisi o socijalnom rangu, filozofskim idejama, ili bilo kojim drugim posebnostima19

Waldorfska škola u Stuttgartu bila je poznata kao Freie

Waldorfschule što bi „Freie“ značilo slobodna u smislu

nezavisnosti, poglavito od autoriteta države. Steiner je

naglašavao da Waldorfske škole trebaju biti vođene od strane

učitelja zaposlenih u istoimenoj školi.20 Međutim, nije samo

slobodna škola bila na umu Rudolfa Steinera, već je između

ostalih i ta ideja slobodne škole proistekla iz Steinerove

koncepcije tročlanog društva. Tu Steiner tvrdi da se u

postojanju čovjeka i pojedinca razlikuju tri životna područja

od kojih svako pokazuje svoje vlastite specifične zakonitosti.

Tu spada sfera duhovno kulturnog, gospodarskog i pravno

političkog života. Ovo sve podrazumijevalo je duhovnu slobodu u

kulturnom životu, demokratsku jednakost u pravnom i socijalno

bratstvo u gospodarskom životu.21 Međutim, Steiner nije uspio

sprovesti koncepciju tročlanog društva osim na kulturno

obrazovnom području.

19 R. Steiner, A Modern Art of Education (Great Barrington: Anthroposophic Press, 2004), 4.

20 C.A.Bomilla, A.Bonsteel, A Choice for Our Children: Curing the Crisis in Americas Schools, 145.

21 F. Carlgren, Odgoj ka Slobodi, 11. 10

Što se tiče kulturnog života, odgoj i nastava igraju u

ovom odnosu presudnu ulogu. Najvažniji odgajateljev zadatak je

podupirati individualnu nadarensot, a ne podizati naraštaj za

linearno nastavljanje već ustaljenih gospodarsko tehničkih

puteva razvoja. Prema Steinerovom shvaćanju čovjek treba

odrastati slobodan u odnosu na zahtijeve državne vlasti i

gospodarskog života i to sve dotle dok kao djelatan sugrađanin

ne uzmogne sudjelovati u oblikovanju ovih društvenih grana.

Ukoliko zahtijevi moderne industrijske države u prevelikoj

mjeri vrše upliv na tempo rada i na ispitne kriterije unutar

prosvjete, revolti studenata i mladeži poszaju neizbježne

posljedice.22 Za Steinera se pravi pedagoški koraci i mjere

nikada ne izvode ni iz programa, ni iz teorije, nego nastaju

tako što odgajatelj razvija svoju intuiciji i osluškuje ono što

se u djetetu zbiva, te istražuje što je dijete donijelo na

svijet i što bi za njegov život bilo dobro.23

22 Ibid 23 Marielle Seitz, Ursula Hallwachs, Montessori ili Waldorf , 125.

11

TEMELJI PEDAGOGIJE RUDOLFA STEINERA

Nije moguće govoriti o Waldorfskim školama i Waldorfskoj

pedagogiji, a da se ne dotaknemo antropozofije, koju sam već

spominjao na ranijim stranicama ovog rada. Sada želim malo

pobliže objasniti antropozofiju u kontekstu Waldorfske

pedagogije. Milan Matijević smatra da se utemeljenje Waldorfske

pedagogije nalazi u antropozofiji koju je utemeljio sam Rudolf

Steiner.24 Ono što je još bitno napomenuti jeste da

antropozofija kao duhovna znanost o tijelu, duši i duhu, u

njihovoj međupovezanosti u čovjeku i svijetu je osnova

waldorfske padagogije i odgoja, ali se ona ni na jednom mjestu

ne pojavljuje kao njihov sadržaj.25

Prema antropozofiji, ono što čovjek treba naučiti i način

na koji ga treba odgojiti, treba crpiti samo iz spoznaje

postojećeg čovjeka i njegovih individualnih sklonosti. Tako

Steiner tvrdi da stvarna antropologija treba postati temelj

odgoja i nastave. Za njega se ne smije postavljati pitanje što

čovjek treba znati i umijeti za socijalno uređenje koje

postoji, nego, što je u tom čovjeku usađeno i što se u njemu

može dalje razviti.26 Steinerr je protiv toga da se pojedinac 24 M.Matijević, Alternativne škole, 57. 25 Ibid, 62. 26 Prema Steineru, postoje tri razdoblja dječjeg razvoja. Prvo

razdoblje označio je kao vrijeme imitiranja. Od rođenja do otprilike sedam godina, djeca uče kroz empatiju i primjer. Steiner je tvrdio da moraliziranje i opomene imaju vrlo malo utjecaja na malu djecu. U ovom stupnju razvoja djetetom dominira njegova volja i metabolizam. Drugo razdoblje pojavljuje se oko sedme godine kada djeca gube mliječne zube. Drugi zubi koji se pojavljuju, predstavljaju eterično tijelo koje izlazi izsvog eteričnog oklopa. Prema Steineru, eterično tijelo postaje pokretač za karakter, temperament, navike i pamćenje. Steiner je tvrdio da eterična

12

odgaja po već unaprijed ustaljenom sistemu na način na koji

državi paše da se dijete odgaja, već je on za odgoj koji

proizlazi iz slobodnog i nesmetanog razvoja, a to se može

dogoditi samo ako se u školi i školstvu uvede samouprava unutar

društvenog sustava.27

Međutim, taj odgoj koji proizlazi iz slobodnog i

nesmetanog razvoja proistječe iz vjerovanja u reinkarnaciju.

Prema Rudolfu Steineru i antropozofiji, to znači da novorođeno

ljudsko biće treba promatrati kao individuu koja ima svoj

kontinuitet i koja se svijesno inkarnirala došavši iz duhovnog

svijeta slijedeći određenu sudbinu. Tada novorođeno ljudsko

biće nije moguće promatrati kao biće s nedostatcima i ne treba

pokušavati da se preko odgoja i prema vlastitim planovima

djetetu nešto „usadi,“ nego treba osluškivati pravu prirodu

djeteta.28 Steiner je vjerovao da prije nego što učitelji

dosegnu djecu, ona posjeduju poprilično znanje svoga svijeta, a

životna sila, nevidljiva golim okom, može biti viđena od bilo koga tko sudjeluje u određenim vježbama meditacije. Razlog zbog kojega waldorfski učitelji ne uče djecu čitati i pamtiti prije sedme godine je zbog toga što eterično tijelo još nije oslobođeno. Steiner je okarakterizirao ovo drugo razdoblje kao razdoblje osjećanja koje korespondira s ritmičkim sistemom, odnosno srcem i plućima. Ovaj period, koji traje do četrnaeste godine, zahtijeva podučavanje kroz žive slike i ritam zato što pobuđuju sile osjećaja. Sve što djetetu treba u tom razdoblju mora mu se dati kroz bajke,legende i priče u kojima je sve ispunjeno osjećajima. Konačno, treće razdoblje traje od četrnaeste godine do puberteta i obilježeno je oslobađanjem astralnog tijela, tijela svijesnosti. Ovo tijelo predstavlja pogon za užitak i bol, porive, žudnje, strasti i slično tome. Razmišljanje i prosuđivanje su dvije značajke ove faze razvoja. (P. Uhrmacher, „A HistoricalLook at Rudolf Steiner, Anthroposophy and Waldorf Education,“ 389,390)

27 R.Steiner, Pedagoška osnova i ciljevi Waldorfske škole (Zagreb: Društvo za Waldorfsku pedagogiju Zagreb, 1995), 7.

28 Mariell Seitz, Ursula Hallwachs, Montessori ili Waldorf , 125. 13

zadaća učitelja nije osigurati znanje, već radije otkriti ono

što dijete već poznaje.29

Veliku ulogu u waldorfskoj pedagogiji ima učitelj.

Steinner misli da on mora znati pravila djelovanja iz spoznaje

o ljudskoj prirodi i o ljudskom biću unutar društvenog uređenja

i slično tome, ali ne o propisima i zakonima koji im se

propisuju izvana. Waldorfski učitelj će spoznajom o duši daleko

više ovladati situacijom nego neki drugi učitelj bez te

spoznaje, jer spoznaja o duši ogledat će se u cijelokupnoj

ličnosti učitelja. Ona će dati pečat svakoj njegovoj riječi i

činu, a djeca će pod vodstvom takvog učitelja postati unutarnje

aktivna.

Antropozofska antropologija

Da bismo još dublje proširili spoznaju o waldorfskoj

pedagogiji, potrebno je da obradimo kako antropozofija, koja

kao filozofska podloga stoji iza waldorfske pedagogije, gleda

na čovjekovu prirodu. Općenito gledano, antropozofija gleda na

trenutni ljudski život, koji provodimo u tijelu, samo kao na

nastavak prijašnjeg duhovnog života prije utjelovljenja. Nakon

ovog života ponovno će slijediti faza čisto duhovne

egzistencije. S obzirom na tu činjenicu, cilj obrazovanja prema

Stenieru jeste:

„Želimo biti svijesni da je tjelesno postojanje nastavak duhovnog i da ono što mi moramo napraviti u obrazovanju 29 M.L.Stevens, Kingdom of Children: Culture and Controversy in the Homeschooling

Movement, 185. [knjiga on – line] (New Yersey: Princeton University Press, 2003, pristupio 15. Prosinca 2013); dostupno na http://www.questia.com/library/117656036/kingdom-of-children-culture-and-controversy-in-the; Internet.

14

jeste nastavak onoga što su viša bića učinila prije nas bez naše pomoći. Naš oblik obrazovanja može imati pravilnostanovište samo ako smo svijesni da naš posao s mladim ljudima jeste nastavak onoga što su viša bića napravila prije njihovog rođenja.“30

Postoji još jedan zadatak Waldorfskog obrazovanja, ako ga

razumijemo u duhovnom smislu, a to je dovesti duh i dušu u

harmoniju s privremenim tijelom. To mora biti podešeno jedno s

drugim, jer kada se dijete rodi u fizičkom svijetu, odnosi

između ovih supstanci još nisu usklađeni na odgovarajući način.

Zadatak učitelja je uskladiti ova dva dijela jedan s drugim.

Prema Rudolfu Stenieru, najvažniji zadatak Waldorfske

pedagogije i obrazovanja je pomoći djeci da se utjelove na

odgovarajući način, a to znači pomoći im da postignu pravilnu

podešenost između njihovih duhovnih i tjelesnih djelova.31

Steiner je često naglašavao da učitelj unutarnjim

antropozofskim obrazovanjem može bitno poboljšati svoje

sposobnosti ovladavanja metodom i opažanjem dječjeg razvoja.32

Jedna pojava na koju bitno utječe naš prošli život, prema

antropozofiji, jest naše razmišljanje. Steiner tvrdi da je

razmišljanje oslikavanje svih naših iskustava prije rođenja i

da se ne može doći do pravog uzroka razmišljanja ako nismo

svijesni da smo živjeli u prijašnjem životu. Pravo razmišljanje

tako ne dolazi kao upotreba moždanih funkcija, već je ono

tvorevina slika koje dolaze iz naših prijašnjih života. Na taj

30 R. Steiner, The Foundation of Human Experience – Foundations of Waldorf Education, 37. [knjiga on – line] (New York: Anthroposophic Press, 1996, pristupio 16.Prosinca 2013); dostupno na http://www.steinerbooks.org/research/archive/foundations_hum_exp/foundations_hum_exp.pdf; Internet.

31 Ibid, 39. 32 F. Carlgren, Odgoj ka Slobodi, 45.

15

način nam istina dolazi iz duhovnih svijetova u kojima smo

živjeli prije našeg trenutnog utjelovljenja.33

Steinerova antropozofska antropologija stavlja naglasak na

jedinstvo tijela, uma i duše, ali ne u smislu osobnog, već

kozmičkog jedinstva. Prema tome postoje tri svijeta: fizički,

duševni i duhovni, a čovjek je dionik sva tri svijeta.

Ukorijenjen je u fizičkom svijetu sa svojim fizičkim, eteričkim

i duševnim tijelom, a „rascvijetan“ u duhovnom svijetu sa

svojom duhovnom osobnošću, svojim duhovnim životom i duhovnom

egzistencijom. Duša ima unutarnje i više predjele. Poslije

tjelesne smrti duša je uvedena u duševni svijet u kojemu

vladaju čisti zakoni duhovnosti. Prema ovoj teoriji djete se

smatra čovjekom, čija je supstanca poznata jedino onda kada je

otkrivena skrivena ili tajna priroda čovjeka. Prema tome je i

obrazovanje dio tajne znanosti koja nije poznata široj

javnosti, već otkrivena samo njenim sljedbenicima.34

Duhovna znanost smatra da je tek rođeno dijete samo

fizičko tijelo, ali ne i eteričko, odnosno životno. Steiner

ističe da eteričko i astralno tijelo postoje od početka, samo

su zaštićeni odgovarajućim ovojem. Kao što majčino tijelo štiti

nerođeno biće od bilo kakvih fizičkih utjecaja, tako i eteričko

tijelo treba biti zaštićeno od nepoželjnih utjecaja od svoga

stvarnog rođenja. U vrijeme puberteta potpuno se oslobađa

astralno tijelo, kao što se fizičko tijelo oslobodilo fizičkim

rađanjem, a eteričko promjenom zuba. Tako antropozofija govori

o trostrukom rađanju čovjeka. Odgajati znači uzeti u obzir 33 Ibid, 51. 34 Liora Bresler, David E. Cooper, Joy A. Palmer, Fifthy Major Thinkers on

Education: From Confucius to Dewey, 189. 16

četiri sastavna dijela čovjekova bića: fizičko tijelo, eteričko

ili životno, astralno ili osjećajno tijelo i JA. Tko želi

ispravno raditi, mora istraživati njihovu bit, jer na pojedinim

razvojnim stupnjevima čovjekova života ti članovi nisu

podjednako razvijeni.35

Antropozofija u kurikulumu

Praktična povezanost antropozofske antropologije u

waldorfskom obrazovanju može se vidjeti u načinu na koji se

sprovodi ovakvo shvaćanje ljudskog bića. Steiner je učio da se

fizičko ili eteričko tijelo može hraniti i učiniti zdravim kroz

kiparstvo i euritmiju36. Duševno ili astralno tijelo se ojačava

kroz crtanje, a duhovno se ostvaruje kroz jezik.37 Svi učenici

uzimaju dva posebna školska predmeta koji su isključivo

antropozofski: crtanje i euritmija. Učenici pohađaju sate

crtanja kontinuirano, ali na tim satovima uče samo jednu

35 M. Matijević, Alternativne škole, 60. 36 Euritmija je umjetnost izražavanja pokretom koju je osmislio sam

Rudolf Streiner u suradnji s Marie von Sievers. Riječ euritmija dolazi od grčke riječi koja znači lijep ili harmoničan ritam. Termin je bio upotrebljavan od Grčkih i Rimskih arhitekata kako bi označili harmonične proporcije raznih građevina. Steiner je tvrdio da starogrčki kipovi zauzimaju izmeđuostalog i euritmijske poze. Prema nekim izvorima, euritmijagotovo da nema nikakvu umjetničku vrijednost. Između ostalog, Međunarodna Enciklopedija Plesa izdana 2004.godine od strane Oxford University Pressa nije niti uvrstila euritmiju na svojih 4000 stranica. Moglo bi se reći da je jedina svrha euritmije duhovne naravi. Usredotočenost euritmije je duhovno područje, a posebnu namjenu ima da doprinese korist „eteričkom tijelu“, koje ima najnižu funkciju od sva tri nevidljiva tijela za koja antropozofisti vjeruju da ih ljudi posjeduju. Sam Steiner je tvrdio da je svrha euritmije da uzme fizičko tijelo kao instrument onoga što se događa iznutra prilikom plesa, a to iznutra je već pripremljeno prije nego što smose rodili u postojećem fizičkom tijelu. Euritmija oblikuje i pokreće ljudski organizam na način da namješta izvanjski dokaz našeg sudjelovanja unevidljivom i duhovnom svijetu.

37 Antoine Faivre, Jacob Needleman, Karen Voss, Modern Esoteric Spirituality,294.

17

tehniku iz godine u godinu, a to je Steinerova metoda akvarela

na mokrom papiru. Prema Danu Duganu i Judy Daar, ovi satovi

crtanja nemaju ništa s kreativnošću ili izražavanjem osobnosti.

Njihova tajna namjera je raditi na podsvijesti učenika kroz

meditaciju na čistim bojama i simboličkim slikama.38

Rudolf Steiner je tvrdio slijedeće riječi koje govore u

prilog tome da je antropozofija sastavni dio kurikuluma

waldorfske pedagogije:

„Moramo učiniti da djeca budu svijesna da primaju objektivnu istinu. Međutim, ako se te istine ponekad učineantropozofskima, ne znači da je antropozofija kriva zbog toga. To se događa zbog toga što antropozofija ima za rećinešto u vezi objektivne istine, a materija proučavanja je ta koja uzrokuje da se kaže nešto o antropozofiji. Međutim, mi ne želimo ni s druge strane ići u ekstremizam i tvrditi da antropozofija ne smije biti unešena u naše škole.39

Promicatelji waldorfskog obrazovanja tvrdit će da su

filozofski korijeni njihove pedagogije u učenjima Rudolfa

Steinera, ali da su se odmaknuli od svojih mističnih korijena i

da su sada neovisni, racionalni i osuvremenjeni. S druge

strane, izjave nekih suvremenih antropozofa govore drugačije.

Na primjer, antropozof Stewart C.Easton tvrdi da je waldorfsko

obrazovanje izvorno utemeljeno na prepoznavanju djeteta kao

duhovnog bića s različitim brojem inkarnacija iza njega, a

38 Dan Dugan, Judy Daar, „Are Rudolf Steiners Waldorf Schools Non – Sectarian?“ [članak on – line] Free Inquiry, Spring 1994. Dostupno na http://www.questia.com/read/1G1-15349553/are-rudolf-steiner-s-waldorf-schools-non-sectarian; Internet.

39 R. Steiner, Faculty Meetings with Rudolf Steiner, 495. [knjiga on – line] (New York: Anthroposophic Press, 1998, pristupio 24.Prosinca 2013); dostupno na http://steinerbooks.org/research/archive/faculty_meetings/faculty_meetings.pdf; Internet.

18

vraća se rođenjem u fizički svijet.40 Waldorfski učitelj Roy

Wilkinson tvrdi da je svrha waldorfskog obrazovanja da pomogne

pojedincu ispuniti svoju karmu.41 Također, waldorfski učitelj

Eugen Schwartz smatra da waldorfska škola duguje roditeljima

učenika da znaju kako njihova djeca prolaze kroz religiozno

iskustvo jedno za drugim. Kada poričemo da waldorfska škola

djeci pruža religiozno iskustvo, mi zapravo tada poričemo

osnovu waldorfskog obrazovanja.42

U svojoj knjizi „The Essentials of Education,“ Rudolf

Steiner iznosi činjenice koje idu u prilog mistifikaciji

waldorfskog obrazovanja. Steiner će reći da je tek rođeno

dijete između svog prošlog i trenutnog života prošlo kroz

dugački period postojanja. To znači da je imalo duhovno

iskustvo između smrti u prošlom životu i trenutnog rođenja, kao

što će sada na Zemlji imati tjelesno iskustvo između rođenja i

smrti kroz osjetila, razum, osjećaje i volju. Suština tog

duhovnog iskustva dolazi i ujedinjuje se isprva samo slabašno s

fizičkom prirodom ljudskog bića tijekom embrionalnog perioda i

lebdi oko osobe kao aura. To se događa tijekom prvog perioda

djetinjstva, koje se proteže od rađanja djeteta pa sve do

izmjene zubi, negdje do sedme godine života. Nakon izmjene zubi

počinje razvoj drugog bića pod utjecajem sila, koje ljudsko

biće donosi iz predzemaljskog života. Steiner tvrdi da ako

razumijemo što se događa iz perspektive djeteta i njegovog

40 S.C.Easton, Man and World in the Light of Anthroposophy (New York: Anthroposophic Press, 1989), 388, 389.

41 R. Wilkinson, The Spiritual Basis of Waldorf Education (London: Rudilf Steiner Press, 1996), 52.

42 E, Schwartz, Waldorf Education — For Our Times Or Against Them? (Transkript govora održanog na Sunbridge Collegeu, 1999).

19

duševnog bića, sa svim donešenim iz predzemaljskog života gdje

vlada carstvo duše i duha, tada shvaćamo da je dijete potpuno

posvećeno fizičkim aktivnostima okoline. Ovaj odnos može biti

opisan samo kao religiozni odnos.43

Steiner objašnjava da se religiozno iskustvo djeteta

događa tako što se dijete predaje okolini i živi u izvanjskom

svijetu s punim poštovanjem i posvećenjem. To je religiozni

odnos prebačen u vidljive prostore. S obzirom da dijete svojim

fizičkim tijelom razvija religiozno raspoloženje vjernika,

uloga učitelja sada postaje nešto poput uloge svećenika, koji

svoje obrede vrši na oltaru univerzalnog ljudskog života.

Zadatak učitelja sada postaje probuditi u zemaljskom životu

djeteta one aspekte koji su došli iz božanskog duhovnog

života.44

Zaokruženi pogled na Waldorfsku pedagogiju

Temeljni princip waldorfskog obrazovanja je „ritam,“ a ne

držanje predavanja. Postoji dnevni, tjedni i godišnji ritam.

Kurikulum je konstruiran oko sedmogodišnjeg razdoblja s

posebnim oblicima učenja kao što je epohalna nastava ili učenje

euritmije. Škole nisu selektivne i ne prakticiraju ocjenjivanje

ili rangiranje učenika. Učenici kao grupa ostaju zajedno s

učiteljem tijekom jednog sedmogodišnjeg razdoblja. Škole imaju

nezavisnu administraciju i u bliskoj su vezi s roditeljima

43 R. Steiner, The Essentials of Education, 22. [knjiga on – line] (New York:Anthroposophic Press, 1997, pristupio 29.Prosinca 2013); dostpuno na http://steinerbooks.org/research/archive/essentials_of_education/essentials_of_education.pdf; Internet.

44 Ibid, 24. 20

učenika. Pokušava se izbjeći pritisak na djecu i dopušta im se

da rade prema vlastitim potencijalima. Međutim, stvarni učinak

Waldorfskog obrazovanja je nejasan zato što ne postoji nikakvo

empirijsko istraživanje o njihovom uspjehu ili neuspjehu. Javne

debate na tu temu su uglavnom ideološke, fokusirane na one koji

su za i protiv Steinerove antropozofije i bez podataka koji bi

prosuđivali praksu školovanja na nepristran način. Većini

Steinerove mistične filozofije teško je povjerovati. Njegovi

obrazovni principi nalaze se daleko od „novog obrazovanja“

dvadesetog stoljeća, ali to ne znači nužno da su alternative

koje on nudi beskorisne.

Rudolf Steiner nikada nije surađivao s eminentnim

utemeljiteljima reformne pedagogije, kao što su bili Maria

Montessori, John Dewey i Georg Kerchensteiner. Ne postoji

nikakav Steinerov realni doprinos takozvanom „novom

obrazovanju“ na početku dvadesetog stoljeća. Očigledno je da

Steiner nije bio orijentiran prema djeci u kontekstu dijaloga s

predstavnicima tadašnje nove dječje psihologije, tako da su on

i njegovi sljedbenici bili na marginama svega što se događalo

na tom polju, usredotočeni samo na vlastite aktivnosti unutar

njihove zatvorene zajednice.

ZAKLJUČAK

21

Waldorfska pedagogija iako na prvi pogled nudi zanimljivu

alternativu, ona ipak na kraju ostaje samo pseudoznanost, jer

svoje temelje ima u antropozofiji. Iako postoje neki pozitivni

principi koji se žele provesti kroz ovakav vid obrazovanja, na

kraju se ti principi temelje na različitim vjerovanjima kao što

je karma, reinkarnacija, svijet duša, eteričko i astralno

tijelo i druga. U svakom slučaju je zanimljiv put kojim je

Rudolf Steiner prošao kako bi svoje ideje na kraju pretočio u

jedan vid obrazovanja kao što je waldorska pedagogija. Ako bi

se waldorsfku pedagogiju moglo opisati jednom riječju, onda bi

to za mene bila riječ skrivanje. Skrivanje zbog toga što

suvremeni waldorfski učitelji s jedne strane pokušavaju pobjeći

od svojih antropozofskih korijena, a s druge strane su

svijesni, da ako se odreknu antropozofije kao temelja svoje

pedagogije, neće imati na čemu graditi svoje obrazovanje.

U svakom slučaju waldorfska pedagogija i škole nisu

mjesto za onu djecu čiji roditelji prihvaćaja biblijsku

antropologiju u kojoj nije sve antropocentrično kao što je to u

slučaju antropozofske antropologije, već je usmjereno na Boga i

Njegovu objavu koja nam daje pravu holističku sliku čovjeka.

Biblijska antropologija, za razliku od antropozofske,

podrazumijeva čovjeka koji je ovisan o Darodavcu života. Takav

čovjek ne crpi svoje znanje i sposobnosti iz prethodnih života,

već ima samo jedan trenutni život u kojem procesom pravog

obrazovanja vraća onu božansku sliku, koju je izgubio prilikom

pada u grijeh. Tu nema mjesta karmi, reinkarnaciji i finalnoj

reinkarnacije, koja završava pobožanstvenjem. I za razliku od

antropozofije, koja je filozofski temelj Waldorfske pedagogije,

22

gdje čovjek sve to postiže određenim vježbama i metodama,

Biblija prvo mjesto daje „milosti koja nas odgaja“ (Titu 2,12).

BIBLIOGRAFIJA

Belošević Nikola, Braut Ivan, Čikada Morena, Jurjević Željko,

Waldorfska Pedagogija – Rudolf Steiner – seminarski rad, Rijeka:

Filozofski fakultet u Rijeci, 2010.

Bresler, Liora, David E. Cooper i Joy A. Palmer. Fifthy Major

Thinkers on Education: From Confucius to Dewey (knjiga on – line)

London: Routledge, 2001, pristupio 2. Prosinac 2013; dostupno

na http://www.questia.com/library/107720440/fifty-major-

thinkers-on-education-from-confucius; Internet.

Barret, David, Bromiley W.Geoffrey, Fahlbusch Erwin, Lochman

Jan Milič, Mbiti John, Pelikan Jaroslav, Vischer Lucas,

„Anthroposophy,“ The Encyclopedia of Christianity (ekciklopedija on –

line) Grand Rapids: Wm. B. Eerdmans, 1999, pristupio 2.

Prosinac 2013; dostupno na

23

http://www.questia.com/read/117541334/the-encyclopedia-of-

christianity; Internet.

Bonilla, Carlos, Alan Bonsteel. A Choice for Our Children: Curing the

Crisis in Americas Schools. San Francisco: ICS Press, 1997.

Carlgren, F. Odgoj ka slobodi. Zagreb: Društvo za Waldorfsku

pedagogiju Zagreb, 1990.

Dugan, Dan, Daar, Judy, „Are Rudolf Steiners Waldorf Schools

Non – Sectarian?“ Free Inquiry, Spring 1994. Dostupno na

http://www.questia.com/read/1G1-15349553/are-rudolf-steiner-s-

waldorf-schools-non-sectarian; Internet.

Easton, S.C. Man and World in the Light of Anthroposophy. New York:

Anthroposophic Press, 1989.

Faivre, Antoine, Needleman Jacob. Voss Karen, Modern Esoteric

Spirituality (knjiga on – line) New York: Crossroad, 1992,

pristupio 4. Prosinac 2013; dostupno na

http://www.questia.com/library/76806085/modern-esoteric-

spirituality; Internet.

Lewis, J. R. Odd Gods: New Religions and the Cult Controversy. Amherst:

Prometheus Books, 2001.

Matijević, M. Alternativne škole. Zagreb: Tipex, 2001.

Schwartz, E. , Waldorf Education — For Our Times Or Against

Them? Transkript govora održanog na Sunbridge Collegeu, 1999.

Seitz M., Wachs H, Montessori ili Waldorf . Zagreb: Educa, 2007.

24

Steiner R. A Modern Art of Education. Great Barrington:

Anthroposophic Press, 2004.

________ Pedagoška osnova i ciljevi Waldorfske škole. Zagreb: Društvo

za waldorfsku pedagogiju Hrvatske, 1995.

________ The Foundation of Human Experience – Foundations of Waldorf

Education (knjiga on – line) New York: Anthroposophic Press,

1996, pristupio 16. Prosinac 2013; dostupno na

http://www.steinerbooks.org/research/archive/foundations_hum_ex

p/foundations_hum_exp.pdf; Internet.

________ The Essentials of Education (knjiga on – line) New York:

Anthroposophic Press, 1997, pristupio 29. Prosinac 2013;

dostupno na

http://steinerbooks.org/research/archive/essentials_of_educatio

n/essentials_of_education.pdf; Internet.

________ Faculty Meetings with Rudolf Steine (knjiga on – line)

New York: Anthroposophic Press, 1998, pristupio 24.Prosinca

2013; dostupno na

http://steinerbooks.org/research/archive/faculty_meetings/facul

ty_meetings.pdf; Internet.

Stevens, M.L. Kingdom of Children: Culture and Controversy in the

Homeschooling Movement (knjiga on – line) New Yersey: Princeton

University Press. 2003, prostupio 15. Prosinca 2013; dostupno

na http://www.questia.com/library/117656036/kingdom-of-

children-culture-and-controversy-in-the; Internet.

25

Uhrmacher, Bruce P. „A Historical Look at Rudolf Steiner,

Anthroposophy and Waldorf Education,“ Curriculum Inquiry, Winter

1995, 381-406.

Wilkinson, R. The Spiritual Basis of Steiner Education. London: Rudilf

Steiner Press, 1996.

26