Specifično liječenje medom i drugim pčelinjim proizvodima

UNIVERZITET U SARAJEVU

FARMACEUTSKI FAKULTET

Specifično liječenje medom i drugim pčelinjim

proizvodima

- Seminarski rad iz predmeta Istorija farmacije s etikom –

Student:

Specifično liječenje medom i drugim pčelinjim proizvodima

Alem Joldić

Džidić Nermina

Sarajevo, juli 2015

2


-Sadržaj-SAŽETAK.......................................................4

1. UVOD......................................................5

1.1. Medonosne pčele.............................................51.2. Pčelinji proizvodi..........................................5

1.3. Polen (pelud)...............................................6

2. CILJEVI RADA..............................................7

3. MATERIJAL I METODE........................................8

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA...................................11

4.1. Istorijski značaj meda.....................................11

4.2. Pčelinji med i vrste pčelinjeg meda........................134.2.1. Cvijetni med..............................................14

4.2.2. Medljikovac...............................................174.2.3. Med u saću................................................18

4.2.4. Primjena meda u kozmetici.................................184.2.5. Neželjeni efekti..........................................19

4.3. Matična mliječ (kraljevski žele)...........................194.3.1. Matična mliječ kao lijek..................................21

4.3.2. Primjena matične mliječi u kozmetici......................214.3.3. Kontraindikacije i neželjeni efekti.......................21

4.4. Propolis...................................................224.4.1. Propolis kao lijek........................................23

4.4.2. Neželjeni efekti..........................................244.5. Pčelinji vosak.............................................24

4.5.1. Upotreba pčelinjeg voska..................................244.6. Pčelinji otrov.............................................26

4.6.1. Pčelinji otrov kao lijek..................................274.6.2. Neželjeni efekti..........................................28

3


4.7. Polen (pelud)..............................................28

4.7.1. Polen kao lijek...........................................294.7.2. Neželjeni efekti..........................................31

5. DISKUSIJA RADA...........................................32

6. ZAKLJUČAK................................................34

LITERATURA..................................................35

POPIS SLIKA.................................................36

POPIS TABELA................................................36

4


SAŽETAK

Mnogi istorijski podaci pokazuju da pčelarstvo postoji od kad i sam ljudski rod.

Čovjek još od davnina koristi pčele kako bi mu one dale med, a to potvrđuju i dokazi

iz neolitika. Tokom vijekova pčelarenje je sve više napredovalo i čovjek se trudio da

nauči što više o pčelama, njihovom načinu života i sl. Stari Egipćani su među prvim

uzgajali pčele o čemu svjedoče i pisani spomenici. Med su koristilikao hranu,

ljekovito, kozmetičko ili konzervirajuće sredstvo.U zavisnosti od početne supstance

razlikuju se dvije vrste pčelinjeg meda: cvijetni med (nastao od nektara) i medljikovac

(nastao od medljike ili medne rose).Med u saću ima veliku biološku vrijednost zbog

voska koji se unosi zajedno sa medom a koji u sebi sadrži značajne količine vitamina.

Saće je odlično sredstvo za liječenje prehlada. Pored meda, ljekovite i hranljive

osobine pokazuju i drugi pčelinji proizvodi: matična mliječ, propolis, pčelinji vosak,

pčelinji otrov te cvijetni prah (polen).

Ključne riječi: med, pčelinji proizvodi, pčelarstvo, specifično liječenje

5


1. UVOD

1.1. Medonosne pčele

Apis mellifera je vrsta medonosnih pčela koja je u današnje

vrijeme najrasprostranjenija i najbitnija čovjeku, gledano sa

ekonomske strane. Prema Ruttneru (1988), ova vrsta se dijeli u

tri velike skupine: rase Bliskog istoka, rase tropske Afrike i

mediteranske rase medonosnih pčela. Rase Apis mellifera je teško

definirati jer ih ima jako mnogo, a i pojedine rase su često

puta križane, pa se u današnje vrijeme sve teže definira

određena rasa pčela. Rase medonosnih pčela koje se najviše

uzgajaju u svijetu su:

1.1.1. Žuta talijanska pčela (Apis mellifera ligustica Spin.)

Najraširenija geografska rasa pčela u svijetu. Potiče iz

srednje Italije. Ova vrsta pčela nije ekonomična, jer matica

odlaže previše jaja, bez obzira na zalihe hrane u košnici.

Usprkos tome, australski pčelari masovno uzgajaju tu rasu

pčela, te postižu velike prinose meda, jer matice ograničavaju

u ležanju pomoću matične rešetke (1).

1.1.2. Kranjska pčela (Apis mellifera eamiea Pollm.)

Ova rasa pčela se zbog svojih dobrih osobina širi iz Srednje

Evrope u druge krajeve svijeta. Kranjske pčele su poznate po

dobrom zimovanju, brzom proljetnom razvoju i radišnosti.

Podrijetlo kranjske pčele su predjeli Alpa u Sloveniji i

Austriji. Karakterizira ih i dobra otpornost prema bolestima i

6


razvijena sposobnost za orijentaciju. Zbog vrlo brzog razvoja i

velike vitalnosti sklone su rojenju. Kranjske pčele slabo

sakupljaju propolis (2).

1.1.3. Kavkaska pčela (Apis mellifera eaueasiea Gorb.)

Po svom izgledu je vrlo slična kranjskoj pčeli. Kavkasku

pčelu karakterizira: relativno brzi proljetni razvoj do glavne

paše, a sa nastupanjem trajnog unosa nektara ograničavaju

maticu u leženju. To su najmirnije pčele od svih poznatih

pasmina. Dobra im je osobina što se od svih pasmina najmanje

roje, a čak i prilikom rojenja ne prestaju sa unosom nektara

(1).

1.2. Pčelinji proizvodi

1.2.1. Med

Med je kristraliziran, viskozni proizvod guste konzistencije i

slatkog okusa. Medonosne pčele ga proizvode od nektara

medonosnih biljaka ili nektara koji potiče od živih dijelova

biljaka (četinjače, lisnjače). Pčele spomenute tvari

skupljaju, te im dodaju vlastite specifične tvari uz

transformiranje i odlažu ih u stanice saća da sazriju. S

obzirom na izvor nastanka med se može podijeliti na:

cvijetni med i med medljikovac. S obzirom na sadržaj

hemijskih tvari (šećer, voda, organske kiseline, minerali,

vitamini, nitrogenovi spojevi i sl.) med se koristi kao živežna

namirnica kao sam ili u sadržaju raznih prehrambenih spojeva

(3).

1.2.2. Matična mliječ (kraljevski žele)

7


Matična mliječ ima i drugi naziv, a to je pčelinje mlijeko.

Stvara se u mliječnoj žlijezdi radilica, a proizvode je samo

mlađe pčele i to samo 14 dana poslije leženja. Matična mliječ

gusta je poput vrhnja, kiselkastog je okusa i pomalo trpka (3).

1.2.3. Propolis

Propolis je aromatična, smolasta tvar biljnog porijekla,

bijelo-sive do zelenkaste ili crvenkasto smeđe boje. Pčele

sakupljaju propolis sa pupoljaka, mladih izdanaka ili kore

pojedinih drvenastih biljaka. Koriste ga za zatvaranje pukotina

i otvora u košnici, kao i za poliranje svih unutrašnjih

površina košnice (2).

1.2.4. Vosak

Vosak je proizvod voskovnih, voštanih žlijezda pčela. Vosak

miriše po biljci sa koje se prikupio. Vosak je žute boje, a

nijansa mu ovisi o omjeru tvari, propolisa i peluda u vosku.

Pčelinji vosak sastoji se od masnih kiselina, etera, viših

alkohola i ugljikohidrata visoke molekularne težine(3).

1.2.5. Pčelinji otrov

Pčelinji otrov je izlučevina pčele, a osnovna biološka namjena

mu je da štiti pčelinju zajednicu. Mada se radi o opasnoj

supstanci, ona predstavlja koristan proizvod koji je zastupljen

u narodnoj i zvaničnoj medicini. Luče ga radilice i matice (4).

1.3. Polen (pelud)

Polen je proizvod što ga pčele radilice skupljaju na cvjetovima

i oblikuju u grudvice. Na tržište se stavlja u tri oblika:

osušen, u obliku grudvica ili mljeven. Polen se sastoji od8


muških spolnih stanica biljaka. Ima važnu ulogu u životu pčela,

izvor je potrebnih bjelančevina, masti, vitamina i minerala

(5).

9


2. CILJEVI RADA

Ciljevi seminarskog rada:

Dati pregled ljekovitih vrsta meda i njihovih

terapeutskih osobina,

Istaći glavne terapijske primjene svih pčelinjih

proizvoda,

Navesti neželjene efekte meda i drugih bitnih pčelinjih

proizvoda.

10


3. MATERIJAL I METODE

Prikupljanje literature na temu „ Specifično liječenje medom i

drugim pčelinjim proizvodima“ provedeno je na području gradova

Zenice i Sarajeva u periodu od 20. jula 2015. godine do 30.

augusta 2015. godine. Tip istraživanja je deskriptivni i

retrospektivni. U svrhu dobijanja što većeg broja informacija

vršeno je pretraživanje podataka na Internetu kao i svih

dostupnih knjiga (uglavnom monografija) koje imaju doticaja sa

prethodno navedenom temom.

Slike koje su pretraživane i preuzete sa Interneta su:

- Egipatski istorijski spomenik posvećen pčeli (slika 1),

- Izgled vrcaljke koju je izumio Francesco De Hruschka

(slika 2),

- Matična mliječ (slika 6),

- Ispuštanje pčelinjeg otrova iz žalca pčele; sušeni

pčelinji otrov u praškastom obliku (slika 8),

- Polenova zrna (slika 9).

Slike koje su iskorištene iz porodične arhive i slike

napravljene lično su:

- Razne vrste domaćeg meda u Zenici (slika 3),

- Bagremov med u Zenici (slika 4),

- Livadski med u Zenici (slika 5),

- Ram ispunjen pčelinjim voskom i medom u Zenici (slika 7).

Literatura koja je iskorištena iz porodične biblioteke:

11


- „Liječenje medom“, autor S.K.Vanjkevič

U ovoj knjizi su pronađene mnogobrojne ljekovite i

hanljive osobine meda te razlozi primjene meda u kozmetici

i medicini.

- „Liječenje pčelinjim proizvodima“, autor Ognjen Milojević

U ovoj knjizi su pronađene hemijske i neželjene osobine

propolisa, matične mliječi, pčelinjeg voska, zatim je dat

pregled raznih vrsta polenovih zrna i farmakološke odlike

svake od navedenih vrsta.

- „Pčelinji proizvodi – hrana i lek“, autor Dr. Aleksandar

Janković

Ova je knjiga je iskorištena za detaljniji opis odlika

pčelinjeg otrova te za prikaz najznačajnijih indikacija za

primjenu preparata koji sadrže pčelinji otrov.

05.08.2015. je posjećen Savez udruženja pčelara zeničko –

dobojskog kantona sa sjedištem u Zenici, a literatura koja je

pronađena je:

- „Pčelarstvo“, autor Jovan Kulenčević

Ovdje je pronađeno porijeklo naziva „propolis“, kako

propolis nastaje te koja je njegova uloga u prirodi.

- „Azbuka pčelarstva“, autor Pantelija Pantelić

U ovoj knjizi su pronađene višestruke primjene pčelinjeg

voska, od pravljenja svijeća od voska, izrade ljekovitih

preparata, pa do primjene u vajarstvu, slikarstvu,

rekonstruktivnoj hirurgiji i mnogim drugim granama.

- „Pčelarstvo od početnika do profesionalca“, autor Veroljub

Umeljić

12


Za prikaz napretka pčelarstva kao nauke poslije Drugog

svjetskog rata, iskorištena je ova Umeljićeva knjiga

„Pčelarstvo od početnika do profesionalca“.

- „Pčelarstvo“, autor Branko Relić

Ova je knjiga iskorištena u svrhu dobijanja osnovnih

informacija o medonosnim rasama pčela koje se najviše

koriste u svijetu, a to su: žuta talijanska pčela,

kranjska pčela i kavkaska pčela.

- „Pčelarski leksikon“, autoriZvonimir Tucak i saradnici

Prije samog početka izlaganja mnogobrojnih ljekovitih

osobina i terapija pčelinjim proizvodima, bilo je potrebno

dati osnovne informacije i definicije pčelinjih proizvoda,

a u tome je pomogla ova knjiga.

Posjeta Gradske biblioteke Zenica je bila 10.08.2015. godine i

iskorištena je sljedeća literatura:

- „Med i liječenje medom“, autor Stojmir Mladenov

Ova knjiga je iskorištena da se prikaže istorijski značaj

meda i njegova ljekovitost koju su prepoznali i narodi

daleke prošlosti.

- „Pčele i medicina“, autor Naum Petrovič Jojriš

Definicija matične mliječi, fizičke osobine kao i

procentualni hemijski sastav su preuzeti iz prethodno

navedene knjige.

- „Suvremeno pčelarstvo“, autori Zdravko Laktić, Damir

Šukelja

Ova knjiga je poslužila da bi se dala definicija polena,

da bi se prikazala povezanost i značaj polena za život

13


pčela te da se prikaže njegova vrijednost i značaj u

životu čovjeka.

Posjeta Biblioteke Sarajeva je bila 17.08.2015. godine. Djelo

autora Durana Mrnđića, „Produži sebi život

bosanskohercegovačkim medom“, je bilo jako korisno kada je bilo

potrebno predstaviti različite vrste bosanskohercegovačkog meda

kao i farmakološke odlike svake pojedine vrste meda.

14


4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

4.1. Istorijski značaj meda

Mnogi istorijski podaci ukazuju nam na to da je još prvobitni

čovjek poznavao i volio med. Postoje pisani spomenici od prije

3.000 godina p.n.e. koji pokazuju da su stari Egipćani gajili

pčele i da su koristili med kao hranu, ljekovito, kozmetičko

ili konzervirajuće sredstvo. Arabljani su med smatrali Božijim

darom i zvali ga eliksirom života, a Palestinu zovu „zemljom u

kojoj teku med i mlijeko“jer u njihovim stijenama žive velike

populacije pčela i za vrijeme toplih ljetnjih dana iz njih curi

med. Hiljadama godina unazad čovjek je znao da cijeni

blagotvorna dejstva meda. U Indiji, Kini, Rimu, Grčoj, pa i kod

starih Slovena, pčelarstvo je bilo jedno od cijenjenih

zanimanja. Na slici 1. je prikazan istorijski spomenik iz

Egipta na kome se vidi pčela predstavljena kao jedno od

njihovih božanstava. Najpoznatiji proizvod ove vrste jeste med,

ali pored toga one proizvode i vosak, propolis, matičnu mliječ

i pčelinji otrov (6).

15


Slika 1. Egipatski istorijski spomenik posvećen pčeli (7)

Egipćani su prvi razumjeli važnost smještaja pčele u košnice.

Oko 2.600 godina prije Krista pojavile su se prve košnice koje

su bile izrađene od isprepletenih grana i trstike obloženih

blatom, cilindričnog oblika. Već onda se prakticiralo

seleće pčelarenje. Pčelarenje je trajalo tri mjeseca.

Seljenjem uz cijelu dužinu rijeke Nil pčelari su pratili

cvjetanje biljaka (1).

Osim Egipćana pčelarstvom su se bavili i ostali narodi Starog

svijeta. Na Bliskom istoku su bile poznate posude od terakote,

u centralnoj Evropi udubljeni trupci, te posude od slame i

trave obložene glinom. Sumerani su koristili med u kozmetici

još 3.000 godina p.n.e., dok su Asirci i Babilonci med

koristili za tretiranje infekcija kože, očiju, probavnog

16


trakta. Grci su ga prikazivali kao proizvod duge i zvijezda, te

mu dali božanske komponente i smatrali ga hranom bogova.

Aristotel (384 - 322 p.n.e.) je bio prvi naučnikkoji je

proučavao razvoj pčela (1).

Tokom srednjeg vijeka pa sve do 17. vijeka pčelarstvo nije puno

uznapredovalo, osim nekih zakonodavnih mjera. Nije postojao

nikakav tehnološki razvoj u smislu proizvodnje košnica ili

proučavanja pčela. Pojavom kapitalizma došlo je do razvoja

proizvodnje, pa je tako došlo i do vrlo bitnih inovacija u

pčelarstvu. Pronalazak pokretnog okvira, satne osnove i

centrifuge tri su najznačajnija novine u razvoj pčelarstva

ovog razdoblja (1).

Petar I. Prokopović napravio je 1814. košnicu s pokretnim saćem

u medištu. Pojava pokretnog okvira dovela je do izuma satne

osnove. Kalup za pravljenje satnih osnova napravio je pčelar

Johann Mehring. Pčelari praktičari i naučnici težili su sve

više ka usavršavanju pčelarske proizvodnje. Pojavom pokretnog

okvira i satne osnove, nužno je došlo do pronalaska

centrifuge (vrcaljke) (1).Čeh Francesco De Hruschka 1865.

godine otkrio je mogućnost vađenja meda iz saća pomoću

centrifugalne sile (Slika2.). Centrifuga je omogućila dobivanje

čistog meda, onakvog kakav je bio u ćelijama saća.Osim ovih

naučnika treba spomenuti još neke pčelare koji su doprinijeli

razvoju pčelarstva. Anton Janša selio je košnice na paše, što

je za tamošnje pčelare bila novost. U svojim knjigama opisao je

sve rojeve pčela i postupak rada sa njima, prvi je tvrdio da se

matice sparuju sa trutom van košnice i da pčele radilice mogu

nositi neoplođena jaja (2).17


Slika 2.Izgled vrcaljke koju je izumio Francesco De Hruschka

(8)

Pčelarska nauka je u 20. vijeku uznapredovala vrlo brzo. U

mnogim zemljama postoje naučneustanove (instituti, zavodi,

ogledne stanice) koje se bave istraživanjem pčelinjih

bolesti i drugim pitanjima pčelarstva. Razvila se prva narodna

organizacija pčela„Komitet međunarodnih kongresa

pčelarstva“. Poslije 2. Svjetskog rata Međunarodni kongres je

stvorio „Međunarodnu federaciju pčelarskih asocijacija“, koja

okuplja preko 70 zemalja svijeta. Zadnjih godina zbog velikih

uginuća pčela i njihovih nestajanja pojavio se kao trend

ekološko pčelarstvo. Iako eko pčelarenje nijeopće prihvaćeno,

njezin rast je u punom jeku (2).

4.2. Pčelinji med i vrste pčelinjeg meda

Pčelinji med je prirodni proizvod izvanrednih osobina,

aromatična supstanca koja se dobija od nektara i drugih sokova

živih biljaka. Zahvaljujući svom hemijskom i biološkom sastavu

med je značajan farmakološki proizvod. Vitamini u sastavu meda

imaju veću aktivnost u poređenju sa sintetičkim vitaminskim

18


preparatima koji se danas mnogo preporučuju. Jača aktivnost

vitamina meda na organizam je rezultat što se oni uzimaju

zajedno sa medom, a time organizam prima i niz enzima. Kada se

vitamini uzimaju zajedno sa medom ne postoji opasnost od

suvišnog doziranja. Ugljeni hidrati, koji učestvuju sa oko 80%

u sastavu meda, imaju isto tako ljekovita svojstva. Šećer koji

se unosi zajedno s medom djeluju ne samo kao energetski

elemenat već ima i drugo ljekovito dejstvo. On je univerzalno

antitoksično sredstvo, potpomaže izlučivanje toksina iz

organizma. Glukoza i fruktoza u sastavu meda potpomažu

regulisanje nervnog sistema, povećavaju sniženi krvni pritisak,

proširuju krvne sudove, poboljšavaju ishranu srčanog mišića,

pojačavaju lučenje mokraće, poboljšavaju razmjenu materija i

ubrzavaju rad srca. Pčelinji med smanjuje kiselost želudačnog

soka, preporučuje se kod čira na dvanaestopalačnom crijevu i

kod hipersekrecije (povećane kiselosti).Veliki značaj imaju

proteini meda koji potiču od cvjetnog praha. Pošto su sastavni

dio žive ćelije, njihov je značaj je posebno veliki za djecu,

naročito kad ne mogu da primaju bjelančevine preko mlijeka (6).

U zavisnosti od početne supstance razlikuju se dvije vrste

pčelinjeg meda: cvijetni med (nastao od nektara) i medljikovac

(nastao od medljike ili medne rose). Na slici 3. prikazana je

kolekcija raznih vrsta domaćeg meda (6).

19


Slika 3. Razne vrste domaćeg meda u Zenici (9)

4.2.1. Cvijetni med

Cvijetni med dobija se iz nektara cvjetnica. Jedna pčela, da bi

skupila 1 kg meda, mora oko 150.000 puta donijeti nektar u

košnicu i pritom u prosijeku pređe oko 400 km. Nektar je slatki

sok koji cvjetovi luče preko svojih žlijezda – nektarija. Pčela

sabiračica usisa nektar i pošto je napunila svoj medni želudac

vraća se u košnicu gdje će nektar preuzeti radilice. Obrada

nektara počinje još u ustima pčele sabiračice, ali pretvaranje

nektara u zreli med vrši se u ćelijama saća (6).

Vrste cvijetnog meda

Postoje monoflorne i poliflorne vrste cvijetnog meda.

Monoflorni med je vrlo rijedak, jer pčele često skupljaju med

sa više različitih vrsta biljaka. Da bi se odredila vrsta meda

20


sprovodi se organoleptička analiza i pritom se testiraju: boja,

ukus, miris i konzistencija meda (6).

Najpoznatije monoflorne vrste meda:

1) Bagremov med – prilično je proziran, sporo kristališe i

prijatnog je ukusa i mirisa (6). Ima blijedo zelenu nijansu

koja može ići i u svijetlo žutu. Visoko je cijenjen i

preporučuje se djeci i starijima. Vrlo je pogodan za

proizvodnju meda u saću. Smanjuje lučenje kiselina u želucu,

reguliše funkciju želuca, pomaže zaustavljanje krvarenja,

efikasno je sredstvo protiv kašlja, visoke temperature, može se

koristiti kod očnih bolesti, preporučuje se za smirenje nerava,

u stresnim situacijama i protiv nesanice. Posebno je

djelotvoran za dojenčad i malu djecu (10).

Slika 4. Bagremov med u Zenici (11)

21


2) Lipov med – ima miris lipe, sladak, blijedo žute boje, brzo

se ušećeri i kristališe; ima antibakterijsko i antimikrobno

dejstvo (6).Veoma je dobro sredstvo za izazivanje znojenja i

zbog toga skoro nezamjenjiv kod oboljenja izazvanih prehladom.

Preporučuje se kod različitih bolesti želuca, jetre i bubrega.

Med od lipe smiruje grčeve, primjenjuje se protiv bubrežnih

bolesti (10).

3) Med od djeteline – bezbojan je, prijatnog je ukusa i mirisa,

brzo kristališe u čvrstu, bijelu masu; veoma je hranljiv i

ljekovit (6). Smatra se da pogoduje izlječenju od kašlja,

arterioskleroze, bolesti jetre, za pojačano mokrenje, za

čišćenje krvi, pri raznim upalama i drugo. Med od djeteline ima

nisku vrijednost dijastaze (10).

4) Kestenov med– med od pitomog kestena je tamno žut, slabog

mirisa, gorkog ukusa, nekada smatran trećerazrednom vrstom, a

sada je jedan od najtraženijih, zbog svojih ljekovitih

svojstava i bogatstva u polenu. Pomaže kod bronhitisa, astme i

drugih bolesti disajnih puteva, bolesti krvnih sudova,

popravlja apetit, pomaže kod bolesti organa za varenje, želuca,

jetre, žuči, prostate i kod malokrvnosti. Kestenov med sadrži i

do sto puta više polenovih zrna u odnosu na bagremov med, a

polen obiluje bjelančevinama, vitaminima, posebno grupe B,

mineralima, aminokiselinama i enzimima (10).

5) Suncokretov med – poslije kestenovog meda, je jedan od

najbogatijih polenom. Žute je boje, vrlo se brzo kristališe u

sitne kristale. Posebno se preporučuje kod prehlada, gripa,

kijavice, bolesti disajnih organa. Zbog svojih jedinstvenih

22


sastojaka povoljno utiče na regulaciju nivoa masnih kiselina u

organizmu (10).

6) Vrijeskov med – med je žute boje ili tamniji, zavisno od

vrste vrijeska, jakog mirisa i prijatnog ukusa, želatinast,

kristališe se. Vrlo je cijenjen i tražen. Pomaže kod upale

bubrega i mokraćnih puteva. Vrijeskov med pomaže i protiv

reume, a najčešće se koristi u čajevima od breze, kamilice i

šipka (10).

7) Med od kadulje (žalfije) – daje tamno žut ili još tamniji

med, prijatnog mirisa i ukusa, pomalo gorak. Zaustavlja

krvarenje, djeluje protiv upala, ima jako baktericidno dejstvo.

Kaduljin med koristi se i protiv prehlada, jer omogućava lakše

izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija, pa iz želuca i

jednjaka. Tako se bolesnik osjeća bolje i vraća mu se apetit.

Čaj sa medom od kadulje ne smije se uzimati vruć, već mlak

(10).

8) Med od lavande – spada u vrlo traženu vrstu meda. Smatra se

posebno pogodnim kod bolesti jetre, podstiče pojačano lučenje

žuči. Med od lavande u čaju od kamilice, nane ili polena

smiruje organizam, koristi se protiv nadutosti i pospješuje

mokrenje. Dobro djeluje protiv migrene i vrtoglavice, a

naročito dobro pomaže srčanim bolesnicima, kao i osobama sa

niskim pritiskom (10).

Poliflorne vrste meda su:

1) Planinski med – sakuplja se u planinskim krajevima, pčele

pritom najviše sakupljaju nektar gloga, jagorčevine, šumskih

jagoda, đurđevka, različka i dr. Žute je boje, prijatnog ukusa

23


i mirisa, vrlo je hranljiv i ljekovit, ima antibakterijsko i

antimikrobno dejstvo (6).

2) Livadski med – nastaje od nektara koje su skupljale pčele sa

livadskog bilja – maslačaka, trava, majčine dušice, kaćuna,

čubrika i drugih.Hranljiv je i ljekovit (6). S obzirom na

različito porijeklo, vrste livada i drugo, može mnogo varirati

po boji i ukusu. Boja mu je od žute i svijetlo crvene do tamno

žute, crvene, a može biti i tamniji. Miris je posebno izražen,

prijatan, preovlađuje miris dominantne biljke. Ukus je

prijatan, izražen, sladak, može biti i malo kiselkast. Pomaže

kod oboljenja srca i krvnih sudova. Najuniverzalniji je jer

djeluje na cijeli organizam i kod mnogih oboljenja, a posebno

kod malokrvnosti (10).

24


Slika 5. Livadski med u Zenici (12)

4.2.2. Medljikovac

Osim cvijetnog meda, postoji i medljikovac. To je pčelinji med

koji se dobija iz medljike ili medne rose – slatke tečnosti

slične nektaru koju pčele uglavnom skupljaju u nedostatku

istog. Luče je zalisci i lišće nekog drveća kao što su:

hrastovi, vrbe, borovi. Postoji i životinjska medljika, nju

izbacuju u vidu izmeta neki insekti koji se hrane biljnim

sokovima. Medljikovac je gušći od cvijetnog meda, sličnog je

ukusa, mada postoje i gorki kiselkasti medljikovci; zelenkaste

je ili tamno smeđe boje. Hromografskom analizom je utvrđeno

prisustvo trinaest različitih šećera i velikog broja

esencijalnih aminokiselina (6).

Šumski medje vrsta meda koja ne potiče od nektara, već je ili

biljnog porijekla (medna rosa) ili životinjskog (medljika). U

oba slučaja pčele ga sakupljaju sa listova i grančica

različitog listopadnog i zimzelenog drveća i nešto rjeđe

žbunja. Najčešće se javlja tokom ljeta, sve do jeseni, pri

visokim temperaturama vazduha. Djeluje na jačanje srca,

ublažavanje oboljenja krvnih sudova, poboljšanje krvne slike i

protiv zapaljenja (10).

4.2.3. Med u saću

Med u saću se odlikuje izvanrednim ukusom i aromom koje daju

eterična ulja, polenova zrnca, tragovi propolisa i vosak.

Žvakanje saća se posebno preporučuje protiv upale grla, sinusa,

desni i alergija (13).Med u saću ima povećanu biološku

vrijednost zbog voska koji se unosi zajedno sa medom a koji u

25


sebi sadrži značajne količine vitamina (14). Saće je odlično

sredstvo za liječenje prehlada. To je bilo poznato još u starom

Egiptu. Obično se preporučuje žvakanje saća 4 – 6 sati.

Sažvakanu masu treba ispljunuti. Po pravilu, za liječenje je

potreban jedan dan. Ali, da bi se spriječio recidiv, može se

ponoviti i sljedećeg dana. Ovaj način je dobro koristiti radi

preventive jakih sinusnih zapaljenja u jesenjem i proljetnom

periodu kada je vjerovatnoća oboljenja najveća. Osobe koje

stalno koriste saće do svoje šesnaste godine, rijetko su sklone

prehladama, rijetko boluju od groznice ili drugih nosnih

bolesti. Žvakanje saća jača imunitet disajnog sistema koji

traje najmanje četiri godine (4).

Paradentoza i krvarenje iz desni: za pročišćenje jastučića

desni od gnoja, jačanje desni i čišćenje zuba od kamenca

preporučuje se žvakanje saća sa medom (4).

4.2.4. Primjena meda u kozmetici

Med omekšava kožu, otklanja suhoću i rošavost, povećava tonus

kože zbog čega se široko koristi u kozmetici. Za jačanje i

omekšavanje kože se preporučuju maske od meda u kojima se med

koristi u čistom vidu ili pomiješan sa drugim sastojcima (voda,

alkohol, glicerin, limunov sok, žumance, brašno i dr.). Sve

maske se nanose na prethodno očišćeno lice (13).

Poznato je da je kraljica Kleopatra posvećivala svom izgledu

posebnu pažnju. Kleopatra se brinula ne samo o tome kako

izgleda danas, već i kako će izgledati sutra. Melemi,

utrljavanje hranljivih maski, kupke – samo su dio arsenala koje

26


je koristila kraljica da bi izgledala zasljepljujuće i što duže

sačuvala mladost i ljepotu (13).

4.2.5. Neželjeni efekti

Med ne treba da upotrebljavaju osobe koje boluju od šećerne

bolesti. Također, ne treba da se koristi za inhalaciju kod

napada bronhijalne astme, kod emfizema pluća, visoke

temperature. Međutim, ne treba zaboraviti da neke osobe ne mogu

koristiti med zbog idiosinkrazije (pojačane preosjetljivosti).

Ako ga koriste, kod njih se pojavljuje koprivnjača, svrab,

suzenje, povraćanje, proliv i dr. (13).

4.3. Matična mliječ (kraljevski žele)

Još od vremena Arisotela, istraživače je interesovalo zašto je

matica koja je izašla iz istog jajeta kao i sve ostale pčele

gotovo dva puta duža i teža od pčela radilica; zašto ona ima

sposobnost polijeganja ogromne količine jaja i zašto živi šest

godina, kada ostale pčele imaju životni vijek svega 30 – 35

dana. Međutim, danas se zna da pčele radilice starosti 5 – 15

dana izlučuju iz svojih nadždrijelnih žlijezda sekret koji

sadrži do 18% bjelančevinastih materija, 10 – 17 % šećera, do

5,5% masti i više od 1% mineralnih soli, koji se posebno stvara

u velikim količinama za vrijeme paše polena. Upravo tom

materijom pčele hrane maticu za vrijeme njenog razvoja, kao i

kasnije u toku cijelog života. Ta supstanca koja ima takvu

primenu kod pčela naziva se matična mliječ. Matična mliječ je

kremasta, mliječno bijela supstanca sa malo gorčim ukusom i

specifičnim mirisom. Izgled matične mliječi je prikazan na

slici 6.(15).

27


Slika 6. Matična mliječ (16)

Mliječ je pčelinji proizvod, koristan za čovjeka. Mliječ je za

pčelinje leglo ono što je za sisavce mlijeko, to je hrana za

razviće matica, trutova i radilica. Mliječ proizvode mlade

pčele, stare 6 – 14 dana. Blagodareći svojim osobinama i veoma

širokoj upotrebi u narodnoj medicini i kozmetici, naišla je na

veoma veliko interesovanje u svijetu i kod nas. Mliječi je dato

čak i zvanično priznanje već time što je dozvoljen promet iste

u obliku specijalnih preparata i mješavini s medom. Ona je tek

u novije vrijeme postala predmet vrlo širokog interesovanja i

naučnog ispitivanja. Do sada nije nađena ni jedna materija,

koja bi sadržavala istovremeno tako veliki broj vitamina i u

tolikoj količini, kao što je to slučaj sa mliječi (17).

U mliječi koja se dobija iz matičnjaka starosti tri dana

nalazimo sljedeće hemijske komponente: vodu (66,05%), proteine

(12,34%), masti (5,46%), redukovane šećere (12,49%), pepeo

(0,82%) i razne nedefinisane sastojke (2,84%) (15).

28


0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Pepeo

Redukovani šećeri

Masti

Proteini

Voda

Hemijski sastav matične mliječi

Grafički prikaz hemijskog sastava matične mliječi (15)

U mliječi se nalazi dosta vitamina B, a najzastupljeniji su B1,

B2, B3, B6. Za razliku od vitamina B, vitamini C, A (karotin) i

D su zastupljeni u znatno manjoj količini, a prema mišljenju

nekih istraživača, uopšte ih nema. Matična mliječ sadrži

također i vitamin E koji stimuliše spolnu aktivnost. Međutim,

mliječ kojom pčele radilice hrane larve po svemu sudeći je

lišena tog vitamina, jer su pacovi koji su hranjeni takvom

mliječi ostali besplodni. Još je 1939. godine L.Hajli utvrdio

da matična mliječ sadrži gonadotropin (spolni) hormon (15).

Matična mliječ je osjetljiva na razne uticaje: toplina,

svjetlost, vlaga, zrak i uticaj hemijskih tvari. Najsigurnije

se čuva postupkom liofilizacije. To je postupak kojim se

matična mliječ pri niskoj temperaturi od -60°C, vakuumom

oduzima voda i tako se pretvori u prašak. U takvom stanju može

se čuvati nekoliko godina (3).

29


4.3.1. Matična mliječ kao lijek

Matična mliječ posjeduje niz blagotvornih djelovanja na

čovječije tijelo, kao npr.: povećanje apetita, poboljšanje

zdravstvenog stanja, otklanjanje umora očiju, pojačanje fizičke

snage, ublažavanje reumatskih bolova u mišićima i zglobovima;

osvježava pamćenje, obnavlja bolešću iznurene organe i pomaže

kod oboljenja krvnih poremećaja, kao i kod Parkinsonove

bolesti; pojačava lučenje žlijezda, povoljno utiče u raznim

slučajevima šećera (glukoze) u krvi, kod dijabetičara, ubrzava

oporavak rekonvalescenata itd (17). Pokazuje i bakterocidno

djelovanje. Stimulira spolni, nervni i imunološki sistem.

Pojačava tjelesnu izdržljivost, potiče obnavljanje jetre i

štiti njene stanice od oštećenja. Ima i protumorska svojstva

(3). Mliječ je najbolje upotrebljavati pomiješan sa medom, jer

se na taj način pojačava dejstvo mliječi, a i najbolje se čuva.

Uz to med ima i nešto više vitamina C (17).

4.3.2. Primjena matične mliječi u kozmetici

U Francuskoj je matična mliječ još dosta davno našla primjenu u

industriji kozmetike. Francuski kozmetičari – specijalisti,

nalaze da matična mliječ omekšava kožu, čini je glatkom,

osvježava je, smanjuje pore i daje koži dobar ten (17). Osobe

sa slabom kosom uz preparat na bazi mliječi mogu biti sigurne

da će riješiti problem svog izgleda. Njegovo, moglo bi se reći,

čudotvorno djelovanje, izazvalo je veliku potražnju i veći

interes za proizvodnjom. Pčelari su pristupili vještačkoj

oplodnji da bi povećali broj matičnjaka, a time i mliječi, kako

bi zadovoljili potražnju specijalizovanih farmaceutskih kuća za

izradu preparata i mješavina mliječi sa medom i alkoholom.

30


Proizvodi se pojavljuju u tabletama, sirupima, mednim

mješavinama, kapima, ampulama i čepićima (4).

4.3.3. Kontraindikacije i neželjeni efekti

Kontraindikacije zavise od doze: male doze su stimulatori, dok

velike doze daju suprotni efekat: usporavaju ili čak smetaju

procesu metabolizma. S obzirom da matična mliječ nastaje iz

mješavine cvijetnog polena, meda i sekreta pljuvačnih žlijezda

pčela, osobe koje pate od alergije na polen treba da ga oprezno

koriste. Matičnu mliječ ne trebaju koristiti osobe koje boluju

od jakih infekcija (osim virusnog gripa), oboljeli od

nadbubrežne žlijezde (4).

Važno je napomenuti da mliječ u dodiru sa metalom mijenja svoju

djelotvornost pa može da izazove nepoželjne efekte po ljudsko

zdravlje. Škodljiva je kada se prekorači propisana doza (4).

4.4. Propolis

Medonosne pčele imaju sposobnost da skupljaju smolastu materiju

sa pupoljaka drveća (topola) ili sa kore drveća (četinara) i ta

sakupljena materija se naziva propolis. Propolis predstavlja

vrstu pčelinjeg ljepka koji pčele koriste za zatvaranje

pukotina i otvora u košnici, kao i za poliranje zidova košnice.

Po boji propolis može da bude tamno zelen, braonkasto zelen, a

ponekad i tamno braon. Sam naziv propolis dolazi od grčke reči

„pro“, što znači prije i „polis“ što znači grad, a to ime je

najvjerovatnije došlo zbog toga što pčele koriste propolis da

suze ulaze u košnice. U odnosu na način na koji pčele stvaraju

propolis mogu da se izdvoje dvije vrste. Prva vrsta ima biljno

porijeklo. Njega pčele prenose u korpicama za polen koje se

31


nalaze na zadnjim nogama i njime zamazuju pukotine u košnici i

spajaju sada jedno sa drugim. Druga vrsta je od procesa varenja

pčela. Sa njim one poliraju ćelije sada gdje se čuvaju rezerve

hrane i odgaja leglo (18).

Propolis sadrži više od 55% biljnih smola, eterična ulja (10%),

balzame, enzime, vosak (30%), polen (5%), aromatične supstance,

flavone i flavonoide, različite organske kiseline, vitamine E i

B grupe, brojne minerale; bakar, cink i željezo (4).

0%10%20%30%40%50%60%70%80%90%100%

polen

vosak

eterična ulja

biljne smole

Grafički prikaz hemijskog sastava propolisa (4)

4.4.1. Propolis kao lijek

Propolis se pokazao kao dobro antibakterijsko, antivirusno i

antifugicidno sredstvo. Osim toga, on spriječava dejstvo bacila

tuberkuloze, kohov bacil, liječi stafilokokne infekcije i

gljivična oboljenja (na noktima). Dobar dio tih svojstava

propolisa pripisuje se galaginu i feruličnoj kiselini. Osim

toga pretpostavlja se da propolis ima uticaja u spriječavanju

evropske truleži u košnici, jer se pokazalo da su te bakterije

pod određenim okolnostima osjetljive na propolis, dok se to32


nije moglo dokazati za uzročnika američke truleži legla. Dakle,

pčele koriste propolis kako bi prije svega zaštitile sebe i

svoje košnice (18). U narodnoj medicini se upotrebljava za

liječenje gnojnih rana, opekotina, žuljeva, bradavica, lišajeva

idr. Upotrebljava se i za lakiranje drvenih predmeta (2).

U starom Egiptu najobrazovaniji ljudi tog vremena su bili

poznavaoci medicine i hemije. Koristili su propolis za

liječenje, za mumifikaciju tijela umrlih faraona i uglednih

ljudi. Također, propolis je našao primjenu i kao sredstvo za

konzerviranje i ulazio u sastav mnogih melema. Proplis nema

negativan uticaj na organizam, već mu pomaže da se pročisti,

omogućava deaktiviranje otrova i njihovo izabacivanje iz

organizma. Propolis i preparati na njegovoj bazi (alkoholne i

vodene tinkture, med sa propolisom, tablete, melemi, kreme i

dr.) imaju sljedeće terapeutsko dejstvo:

Služe kao balzam,

Protiv su svraba,

Antitoksični su,

Jačaju,

Smanjuju arterijski pritisak,

Stimulišu razmjenu materija, regeneraciju, stvaranje krvi,

Poboljšavaju varenje,

Povećavaju izdržljivost i radnu sposobnost organizma,

Pozitivno utiču na žlijezde unutrašnjeg lučenja (4).

Propolis u ljudskom oragnizmu djeluje i kao biostimlator jer

posebno stimuliše antitijela, pa se preporučuje za jačanje

imunološkog sistema organizma. Primjenjuje se kao dezinficijens

33


usne šupljine i grla, kod paradentoze, prehlade i infekcija

probavnog i mokraćnog sistema. Postoji čak teorija da proplis

podmlađuje organizam. Redovna upotreba propolisa može da odloži

proces starenja, oslobađajući organizam od otrovnih materija

koje izazivaju starost (4).


Kod primjene preparata od propolisa, treba imati na umu da ih

ne smiju koristiti osobe koje su alergične na pčelinje

proizvode. Kod primjene preparata za djecu, važno je da doza

bude kontrolisana i manja od one koja je namijenjena odraslim

osobama. Zahvaljujući svojoj dostupnosti, propolis se kao

ljekovito sredstvo često nekontrolisano koristi. Zato se

pojavljuje pitanje o njegovim neželjenim, sporednim efektima.

Propolis se smatra netoksičnim. Neželjeni efekti se uglavnom

primjećuju kod predoziranja preparata ili samog propolisa (4).

4.5. Pčelinji vosak

Pod voskom se podrazumijeva isključivo prirodni pčelinji

proizvod dobiven topljenjem saća pčela radilica. Pčelinji vosak

u trgovini i farmaciji nalazi se pod raznim imenima: Cera flava

(žuti vosak), Cera alba (bijeli vosak), Bienenvachs, Yellow Wax,

Yellow Beewax, Cire jaune, Cera citrina i drugim (17). Vosak je tvrd,

neproziran, prijatnog mirisa nalik medu. Aromatične supstance u

vosak prelaze iz meda. Nema ukusa, a zagrijavanjem postaje

plastičan, ali nije ljepljiv. Ne rastvara se u vodi ni

glicerinu, a u alkoholu se rastvaraju samo njegove pojedine

komponente. Lahko se rastvara u esteru terpentinu, toluolu,

ugljendisulfidu i toplim masnim eteričnim uljima (4).

34


U životu pčela vosak ima određenu ulogu. Uglavnom koristi

izradi saća, od koga zavise ne samo proizvodnja meda, kojim

pčele pune ćelije saća, već i njihovo razmnožavanje, odnosno

jačina njihovog društva (17).

4.5.1. Upotreba pčelinjeg voska

Upotreba voska je višestruka (3).Vosak se koristi:

- za pravljenje svijeća,

- u kozmetici (za izradu sapuna, različitih krema za lice,

kosu, nokte, grožđanih masti, dezodoranasa, maskara,

karmina),

- u farmaciji (za izradu masti, flastera i melema),

- za glancanje i održavanje nameštaja,

- u stomatologiji, vajarstvu i slikarstvu,

- za poliranje bronze, izradu bojica, održavanje skija,

- u rekonstrutivnoj hirurgiji,

- kao aditiv (E901),

- za ukrašavanje jaja u zemljama Istočene Evrope (19).

Različite osobine voska privlačile su čovjeka još od davnih

vremena. Dokaz za to su slike nađene 1706. godine u iskopinama

Pompeja i Herkulanuma, gradova zatrpanih prilikom erupcije

Vezuva 79. godine. Od voskova su se pripremale svijeće koje su

se palile u hramovima u čast bogova. Prema Herodotu, služio je

za balzamovanje i konzerviranje. U literaturi je opisan slučaj

uspješnog liječenja kožne tuberkuloze mašću od pčelinjeg voska

i pavlake. Otkriveno je da vosak ima antimikrobne osobine u

odnosu na neke bakterije: stafilokokne, streptokokne. Međutim,

35


do danas nisu istražene sve terapeutske osobine pčelinjeg voska

(4).

Vosak, zajedno sa medom, pri žvakanju učestvuje u dezinfekciji

i čišćenju zuba. Upotreba meda u ovom obliku preporučuje se

kod oslabljenih desni, jer žvakanjem dolazi do njihovog

jačavanja (14). U ishrani se koristi kao premaz za poslastice

(4).

Smjesa za zaživljavanje rana

1) Prokuhati dva dijela maslinovog ulja i jedan dio pčelinjeg

voska na slaboj vatri. Dobijenu masu ohladiti i staviti u

teglu. Prethodno očistiti ranu hidrogen peroksidom, pa

staviti povez sa pripremljenim preparatom (4).

2) 100 grama maslinovog ulja, 13 grama voska, 20 grama borove

smole i 1 kašiku putera pomiješati u emajliranoj posudi,

staviti na slabu vatru i zagrijavati 10 minuta neprekidno

miješajući i skidajući pjenu. Pripremljenu smjesu staviti

u staklenu teglu. Mast u tankom sloju namazati na gazu i

previti ranu (4).

36


Slika 7. Ram ispunjen pčelinji voskom i medom u Zenici (20)

4.6. Pčelinji otrov

Pored meda, matične mliječi, polena, propolisa i voska,

pčelinji otrov predstavlja također koristan pčelinji proizvod

koji zauzima vidno mjesto kako u narodnoj, tako i u zvaničnoj

medicini nekih zemalja. Svako živo biće raspolaže izvjesnim

organima zaštite. U medarici pčeli takav organ zaštite i napada

izgrađen je u vidu tanke zaštitne žaoke (skrivene), koja se

lahko i brzo zabada u mehku oblogu, kožu životinje i čovjeka

(17).

Pčelinji otrov spada u grupu jakih otrova. Samo jednim ubodom

pčele mogu usmrtiti veći broj insekata. Manji sisari, kao npr.

miševi, uginu od nekoliko uboda. Na ovaj način pčela se štiti

od nepoželjnih gostiju, lakomih na med, kao i onih koji bi

mogli smetati u košnici. U poređenju sa životinjskim otrovima,

po svom djelovanju blizak je opasnim zmijskim otrovima, kao37


npr. kobre, zvečarke, i sl., s tom razlikom da se isti kod

pčela nalazi u minimalnim količinama (17).

a) b)

Slika 8. Ispuštanje pčelinjeg otrova iz žalca pčele (a);

sušeni pčelinji otrov u praškastom obliku (b) (21)

4.6.1. Pčelinji otrov kao lijek

Liječenje pčelinjim otrovom pripada već drevnim vremenima, o

čemu su nađeni podaci na raznim zabilješkama i papirusima.

Budući da su apoteke u prvo vrijeme koristile sredstva

prihvaćena iz narodne medicine, pčelinji otrov je našao svoje

mjesto u neposrednom liječenju sa pčelinjom žaokom. Iako je u

naše vrijeme razvoj nauke dostigao visoki nivo, pčelinji otrov

i njegovo opšte fiziološko djelovanje ipak još nisu definitivno

proučeni. Liječenje pčelinjim otrovom do skora je vršeno bez

dovoljnog teoretskog znanja, što je dovelo do grešaka na jednoj

strani i stvaranja nepovjerenja bolesnika na drugoj. U svakom

slučaju sada pouzdano znamo da pčelinji otrov ima sposobnost:

- Umanjivanja i otklanjanja bolova,

- Sniženja krvnog pritiska,

- Smanjivanja količine holesterola u krvi, koji uzrokuje

pojavu ateroskleroze,

38


- Povišenje opšteg tonusa organizma i njegove radne

sposobnosti, i

- U malim dozama sposobnost zaštite snage organizma (17).

Načini primjene pčelinjeg otrova i preparata koji ga sadrže su

različiti: utrljavanje melema u kožu, potkožne injekcije,

tablete koje sadrže apitoksin, inhalacija i elektroforeza,

direktni ubodi pčela u oblast bola ili u mišić gornjeg dijela

obje ruke ili u butine obje noge (4).

Preparati pčelinjeg otrova mogu se koristiti pri liječenju

hroničnih oboljenja zglobova, i nekih poremećaja kičmenog

stuba, kod neuralgije, i drugih radikulita, hroničnih

tromboflebita i trofičkih rana, kao i liječenja nekih sličnih

akutnih bolesti. Neophodno je imati u vidu da u toku liječenja

treba isključiti uzimanje alkoholnih pića, a pri liječenju

obliterarnog endokarditisa potpuno isključiti i pušenje duhana.

Da bi se izbjegle nepoželjne pojave i reakcije organizma za

vrijeme liječenja, neophodno je vršiti povremenu analizu krvi i

mokraće, kao i kontrolu krvnog pritiska itd. Ukoliko se kod

bolesnika pojave jače reakcije, liječenje treba prekinuti (17).


Pčelinji otrov i preparati koji ga sadrže nipošto ne treba

primjenjivati u slučaju sljedećih bolesti i stanja:

- Preosjetljivost na pčelinji otrov,

- Oboljenje krvi,

- Bolesti jetre, bubrega i pankreasa,

- Dijabetes,

- Tumori,

39


- Tuberkuloza,

- Teške infekcije, sepsa,

- Psihičke bolesti,

- Dekompenzacija srčanog rada,

- Oboljenje nadbubrežne žlijezde,

- Malaksalost,

- Trudnoća (4).

Pri liječenju preparatima pčelinjeg otrova postignuti su

nesumnjivi uspjesi, ali treba napomenuti da ne bi trebalo

dopustiti obavljanje samoliječenja ili liječenja prepuštenog

nadriljekarima, da ne bi usljed nepravilne upotrebe preparata

došlo do pogoršavanja bolesti, au nekim slučajevima i tragičnih

posljedica (17).

4.7. Polen (pelud)

Polen ili cvijetni prah nije pčelinji proizvod, već se nalazi u

prašnicima cvjetonosnih biljaka, a služi za oplodnju. Poslije

nektara, polen je najvažnija pčelinja hrana bez koje pčele ne

mogu da opstanu. Ima posebnu važnost i za pčele i za čovjeka.

Polen utiče na održavanje pčelinje vrste jer služi za

proizvodnju matične mliječi kojom se hrane larve i matice (4).

40


Slika 9. Polenova zrna (22)

Polen sadrži: vodu, bjelančevine, masti, šećer, skrob,

celulozu, mliječnu kiselinu, cijelu paletu vitamina: B1, B2,

B6, C, D, E, K, folnu kiselinu, pantotensku kiselinu, karotin i

vitamin P, enzime, koenzime, hormone, molekule DNA i RNA, pepeo

u kojem se nalaze silicijum, cink, molibden, hrom, stroncijum,

i drugi minerali. Navedeni podaci su pokazatelj zbog čega je

polen hranjiv, sa izraženim biološko reproduktivnim faktorom.

Dvije kašičice polena (30 grama) pokrivaju dnevnu potrebu

čovjeka za aminokiselinama. Pokušaji da se pronađe zamjena za

polen iste hranjive vrijednosti su do sada ostali bezuspješni

(4).

4.7.1. Polen kao lijek

U srednjem vijeku polen je korišten kao sedativni tonik i

afrodizijak. U medicini je počeo da se koristi od 1956. godine

(4). Polen djeluje protiv malokrvnosti, povećava broj leukocita

i eritrocita, poboljšava cirkulaciju, ima biostimulativna i

regenerativna svojstva naročito za jetru, normalizira rad

probavnih organa, popravlja apetit i radnu sposobnost, snižava

41


krvni pritisak, povećava sadržaj hemoglobina u krvi, povećava

plodnost, podstiče rast kose i usporava strenje (4,5).Prisustvo

raznovrsnih aminokiselina (20, koje ulaze u sastav čovjekovog

organizma), vitamina i minerala, koji ulaze u sastav polena uz

ostale terapeutske efekte, djeluje preventivno ljekovito. U

našoj zemlji polen se najčešće koristi čist ili u vidu

različitih preparata pomiješan sa medom. Danas postoji nekoliko

lijekova i kozmetičkih proizvoda koji u svom sastavu sadrže

ekstrakt polena (14).

42


Tabela 1. Kako djeluju razne vrste polena (4)

Vrsta polena Ljekovito djelovanje

Polen kestena Djeluje umirujuće

Polen šipka Djeluje kao sredstvo za mokrenje, izazivalagan umirujući efekat, jača zidove kapilara

Polen jablana Jača cijeli organizam i srčani mišić

Polen kupine Tonizira, efikasan je kod crijevnih poremećaja

Polen heljde Zahvaljujući prisustvu rutina, jača zidovekapilara, spriječava izliv krvi u mozak,usporava srčani ritam pa se preporučuje kodaritmije, pojačanog lupanja srca, krvarenja

Polen žalfije Diuretik, sredstvo za znojenje, normalizujemenstruaciju

Polen timjana Tonizira, antiseptik, lagano podstičeseksualnu funkciju, poboljšava krvotok,primjenjuje se protiv kašlja

Polen ive i lipe Smiruje, tonizira, sredstvo za preznojavanje,kontroliše spolno uzbuđenje

Polen maslačka Blagotvorno djeluje na bubrege, mokraćnubešiku i jetru

Polen zove Izuzetno hranljiv, povećava otpornostorganizma pa se preporučuje kao dodatak hranisa niskim sadržajem bjelančevina

Polen gloga Snižava temperaturu, jača srčani mišić,umiruje nervni sistem, preporučuje se kodporemećaja krvotoka

Polen bosiljka Stimuliše rad organa za varenje

Polen plavograzlička

Diuretik, pomaže u borbi protiv reumatizma

Polen vrijesa Preporučuje se protiv cistitisa i posebno kodprostatitisa

Polen kestena Djeluje protiv tromboflebitisa i stagnirajućihproces u jetri, jača kapilare

Polen višnje Diuretik

Polen uljane repice Ima vrijedna dijetalna i hranjiva svojstva

43


Polen maka Primjenjuje se protiv kašlja, bronhitisa,angine, preporučuje se osobama koje su sklonenervozi, nesanici

Polen eukaliptusa Tonizira, snižava temperaturu, djeluje protivmikroba, stimuliše rad želuca

Znajući karakteristike svih vrsta polena (tabela 1.) moguće je

izabrati neophodnu smjesu polena da bi efikasnije liječili

razne vrste bolesti (4).


Važno je naglasiti da proizvode sa polenom ne smiju

upotrebljavati osobe koje imaju alergijske reakcije na udisanje

polena, preosjetljivost na pčelinje proizvode koji se

manifestuju kijavicom, osipom, curenjem iz nosa, napadima

gušenja i dr. Upotreba polena i preparata na bazi polena se ne

preporučuje osobama koje boluju od šećerne bolesti (4).

44


5. DISKUSIJA RADA

Pčele su insekti koji predstavljaju veoma veliku i raznovrsnu

porodicu. One nas podučavaju kako jedna zajednica može da

funkcioniše besprijekorno. Kod njih svako ima svoj zadatak, a

njihovo zaduženje je da vode računa o “najvažnijem” članu -

matici, hraneći je posebnom hranom koja se naziva matična

mliječ. Koliko su zdravi njihovi proizvodi govori i sama

činjenica da čovjek svakodnevno koristi pčelinje proizvode,

kako u ishrani tako i u kozmetičkoj industriji (vosak za

kozmetičke preparate, otrov kao prirodni stimulans regeneracije

tkiva itd.) i medicini(propolis za različite vrste tableta

itd.). Danas je postalo nezamislivo da razni recepti za

kolače prolaze bez najslađeg proizvoda - meda. Med je jedan

jedini proizvod koji nastaje bez narušavanja ekološke

ravnoteže, a koji je opet zanemaren usljed velike

industrilizacije i proizvodnje šećera.

Danasje ljekovito dejstvo pčelinjih proizvoda priznato od

strane medicine i farmacije. Med se upotrebljava sa vrućim

čajem ili mlijekom kao preparat za preznojavanje, protiv

prehlada, kao lijek protiv zatvora itd. Ljekovite osobine meda

objašnjavaju se uglavnom visokim sadržajem glukoze, koja nije

samo hranjiva, već povećava i zaštitnu funkciju jetre, jača

tonus kardiovaskularnog sistema i otpornost organizma na

infekcije. Ljekovita svojstva meda su također povezana sa

sadržajem vitamina, mikroelemenata, minerala i antibakterijskih

materija. Na kraju, pozitivnu ulogu u liječenju medom ima i45


njegova sposobnost lahkog apsorbovanja. Međutim, ne treba

zaboraviti da neki ljudi ne mogu da koriste med zbog pojačane

osjetljivosti (idiosinkrazije). Ako ga koriste, kod njih se

pojavljuje svrab, suzenje, povraćanje, proliv itd.

Matična mliječ je svoju primjenu našla na raznim poljima, kako

u kozmetici tako i u medicini. U medicini se može izdvojiti

njeno dejstvo na regulisanje krvnog pritiska, kao i kod

liječenja oboljenja kardiovaskularnog sistema, digestivnog

trakta i zapaljenja zglobova.

Propolis kao pčelinji proizvod se pokazao mnogo puta kao jako

ljekovito sredstvo. Najčešće se koristi otopljen u alkoholu.

Često se primjenjuje i pomiješan sa medom ili polenovim prahom.

Propolis (prirodni ili medicinski preparati na njegovoj bazi)

se mora koristiti oprezno i samo poslije konsultacije sa

ljekarom ili farmaceutom.

Pčelinji otrov, iako spada u grupu jakih otrova i upoređuje se

sa zmijskim otrovom, pokazuje i mnogobrojna ljekovita svojstva.

Sasvim pouzdano se zna da ima sposobnost umanjivanja i

otklanjanja bolova, snižavanja krvnog pritiska, smanjivanja

količine holesterola u krvi, povišenja tonusa organizma i

njegove radne sposobnosti. Samoliječenje pčelinjim otrovom se

nikako ne preporučuje zbog mogućih kobnih posljedica.

Vosak, proizvod voskovnih žlijezda pčela radilica, prirodni

pčelinji proizvod, našao je svoje mjesto u trgovini i

farmaciji. Od davnina se koristi za liječenje rana i kožnih

bolesti, jačanje desni, za izradu raznih flastera, masti,

melema itd. U ishrani se koristi kao premaz za poslastice.

46


Polen ili cvijetni prah, iako ne spada u pčelinje proizvode,

mnogo se primjenjuje u kombinaciji sa pčelinjim proizvodima u

liječenju raznih bolesti. U nedostatku polena prestao bi i

pčelinji život. Njegova ljekovitost je potvrđena u mnogim

bolesnim stanjima čovjeka. Za liječenje kožnih oboljenja

pripremaju se preparati u vidu masti. Pozitivno djeluje kod

anemije, umiruje preopterećeni nervni sistem i olakšava

probleme organa za varenje. Izuzetne rezultate postiže u

liječenju prostate.

Redovnom upotrebom pčelinjih proizvoda popravlja se opšte

zdravstveno stanje organizma, ublažavaju posljedice stresa i

dobija snaga potrebna za svakodnevne napore.

47


6. ZAKLJUČAK

Kako živjeti zdrav život, kako dočekati duboku, zdravu i

aktivnu starost, odnosno kako se braniti od raznih bolesti

izazvanih hemijskim, bakterijskim i virusnim invazijama, od

kojih niko nije u potpunosti zaštićen? Način života, loša

prehrana, tjelesna i psihička iscrpljenost, stresna stanja,

onečišćenje okoliša, negativno se odražavaju na otpornost

ljudskog organizma. Prilagođavanje čovjeka na nov način i

dinamiku života zahtijeva jače izvore kvalitetne

energije.Jedino rješenje je u pravilnoj ishrani, sa strogom

upotrebom prirodnog domaćeg pčelinjeg meda.Visoko je značenje

pčelinjih proizvoda, meda, propolisa, matične mliječi,

pčelinjeg voska, pčelinjeg otrova te polenovog praha u ishrani,

farmaciji, medicini i nauci općenito.

Konzumiranje meda u čovjekovom životu datira godinama unatrag.

Od davnina, čovjek se hranio proizvodima koje bi pronašao u

prirodi.Med zdravima čuva zdravlje, a bolesnima pomaže da do

zdravlja dođu.

Pčelinje proizvode, same ili u preporučenim kombinacijama,

najbolje je primjenjivati svakodnevno u svrhu prevencije

bolesti, očuvanja zdravlja i produženja života čovjeka.

48


LITERATURA

1. Relić B. Pčelarstvo. Bjelovar, 2006

2. Umeljić V. Pčelarstvo od početnika do profesionalca.

Kragujevac, 2010

3. Tucak Z., Tušek T., Periškić M., Lolić M., Tucak I.

Pčelarski leksikon. Osijek, 2013

4. Milojević O. Lečenje pčelinjim proizvodima. Beograd,

august 2004

5. Laktić Z., Šukelja D. Suvremeno pčelarstvo. Zagreb, 2008

6. Mladenov S. Med i lečenje medom. Sofija, 1967

7. Egipatski istorijski spomenik posvećen pčeli. Dostupno na:

https://toolonginthisplace.files.wordpress.com/2009/10/big

-bee-goddess_bm_gr18604-1234.jpg (pristup izvršen:

21.07.2015.)

8. Izgled vrcaljke koju je izumio Francesco De Hruschka.

Dostupno na: http://www.gutenberg.org/files/34533/34533-

h/images/img633a.jpg (pristup izvršen: 23.07.2015.)

9. Razne vrste domaćeg meda u Zenici. Slikano 19.08.2015. u

Zenici

10. Mrnđić D. Produži život sebi bosanskohercegovačkim

medom. Sarajevo, 2012

11. Bagremov med u Zenici. Slikano 19.08.2015. u Zenici

12. Livadski med u Zenici. Slikano 19.08.2015. u Zenici

13. Vanjkevič S.K. Lečenje medom. Beograd, 2007

14. Jankovič P. Med i pčelinji proizvodi – hrana, lek,

kozmetika. Beograd,198149

http://www.gutenberg.org/files/34533/34533-h/images/img633a.jpg

http://www.gutenberg.org/files/34533/34533-h/images/img633a.jpg

https://toolonginthisplace.files.wordpress.com/2009/10/big-bee-goddess_bm_gr18604-1234.jpg

https://toolonginthisplace.files.wordpress.com/2009/10/big-bee-goddess_bm_gr18604-1234.jpg


15. Petrovič Jojriš N. Pčele i medicina. Beograd, 1979

16. Matična mliječ. Dostupno na:

http://amorfa.org/proizvodi/mlijec2.jpg (pristup izvršen:

28.07.2015.)

17. Janković A. Pčelinji proizvodi hrana i lek. Beograd,

1979

18. Kulinčević J. Pčelarstvo. Beograd, 2006

19. Pantelić P. Azbuka pčelarstva. Beograd, 2001

20. Ram ispunjen pčelinjim voskom i medom. Slikano

13.07.2014. u Zenici

21. Ispuštanje pčelinjeg otrova iz žalca pčele (a);

sušeni pčelinji otrov u praškastom obliku (b). Dostupno

na:

http://www.pcelarstvo.hr/index.php/proizvodi/proizvodi-

pcela/10-pcelinji-otrov (pristup vršen: 21.08.2015.)

22. Polenova zrna. Dostupno na:

http://www.pcelarstvo.hr/index.php/proizvodi/ostali-

proizvodi/15-cvjetna-pelud (pristup izvršen: 20.08.2015.)

50

http://www.pcelarstvo.hr/index.php/proizvodi/ostali-proizvodi/15-cvjetna-pelud

http://www.pcelarstvo.hr/index.php/proizvodi/ostali-proizvodi/15-cvjetna-pelud

http://www.pcelarstvo.hr/index.php/proizvodi/proizvodi-pcela/10-pcelinji-otrov

http://www.pcelarstvo.hr/index.php/proizvodi/proizvodi-pcela/10-pcelinji-otrov

http://amorfa.org/proizvodi/mlijec2.jpg


POPIS SLIKA

- Slika 1. Egipatski istorijski spomenik posvećen pčeli

- Slika 2. Izgled vrcaljke koju je izumio Francesco De

Hruschka

- Slika 3. Razne vrste domaćeg meda u Zenici

- Slika 4. Bagremov med u Zenici

- Slika 5. Livadski med u Zenici

- Slika 6. Matična mliječ

- Slika 7. Ram ispunjen pčelinjim voskom i medom u Zenici

- Slika 8. Ispuštanje pčelinjeg otrova iz žalca pčele (a);

sušeni pčelinji otrov u praškastom obliku

- Slika 9. Polenova zrna

POPIS TABELA

- Tabela 1.Kako djeluju razne vrste polena.

51

Specifično liječenje medom i drugim pčelinjim proizvodima

Documents

Transcript of Specifično liječenje medom i drugim pčelinjim proizvodima