Zaštita od požara u tunelima ZAŠTITA OD POŽARA U TUNELIMA

10
Zaštita od požara u tunelima 1 ZAŠTITA OD POŽARA U TUNELIMA Zorana Sekulović, dipl.inž.maš. 1 , Mr Dragan Sekulović, dipl.inž.maš. 1 Cepting d.o.o., Gandijeva 76a, Novi Beograd, [email protected] Rezime: Na osnovu požara koji su se dešavali u tunelima širom sveta može se zaključiti da posledice u ovakvim situacijama nisu nimalo bezazlene, pogotovo kada se uzme u obzir broj ljudskih žrtava koje je vatrena stihija do sada odnela. Posebnu opasnost u tunelima predstavlja činjenica da iz dana u dan raste broj opasnih materija koje se transportuju širom sveta. Na osnovu toga je 30. decembra 2002. god. evropska komisija predložila osnivanje “Trans Evropske mreže Tunela” (skr. TEN-T) i usvajanje određenih normativa na osnovu kojih bi se obezbedio visok stepen zaštite ljudi i materijalnih dobara u tunelima širom evropske zajednice. Primenom odgovarakućeg metoda zaštite od dima, kao i pravilnim dimenzionisanjem puteva evakuacije, u toku faze projektovanja, može se u znač ajnoj meri samanjiti broj nastradalih. Ključne reči: tunel, kontrola dima, vatrogasno vozilo. 1. UVOD Poznato je da tuneli predstavljaju važnu infrastrukturu. Omogućavaju olakšanu komunikaciju između udaljenih oblasti, odnosno transport materijalnih dobara, gotovih proizvoda i drugih stvari. Samim tim oni igraju važnu ulogu u razvoju regiona u kom se nalaze. Obzirom na sve veći broj tunela kako u svetu tako i kod nas, kao i složenost ove vrste konstrucija a imajući u vidu veliki broj akcidenata koji su se tokom proteklih decenija dešavali došlo se do zaključka da je potrebna detaljna analiza svih parametara koji bi mogli da budu kako uzročnik tako i prepreka u nastanku i širenju požara. Iz tog razloga tuneli su se vremenom izjednačili po ovom pitanju sa ostalim objektima, kako stambenim tako i industriskim. Posebnu opasnost u tunelima predstavlja činjenica da iz dana u dan raste broj opasnih materi ja koje se transportuju širom sveta. Njihovim transportom bitno je narušena bezbednost putnika i konstrukcija samog tunela usled destruktivnog delovanja visokih temperetura u slučaju požara. Na osnovu toga je 30. decembra 2002. god. evropska komisija predložila osnivanje “Trans Evropske mreže Tunela” (skr. TEN-T) i usvajanje određenih normativa na osnovu kojih bi se obezbedio visok stepen zaštite ljudi i materijalnih dobara u tunelima širom evropske zajednice. 2. METODI ZAŠTITA OD POŽARA U TUNELIMA 2.1. Statistika i propisi koji definišu ovu materiju Na osnovu požara koji su se dešavali u tunelima širom sveta može se zaključiti da posledice u ovakvim situacijama nisu nimalo bezazlene, pogotovo kada se uzme u obzir broj ljudskih žrtava koje je vatren a stihija do sada odnela. Na primeru nekoliko velikih požara kao što su bili oni u tunelu ispod Mont Blana gde je nastradalo 39 ljudi, zatim u tunelu kod Tauerna gde je nastradalo 12 ljudi ili kod Gotarda gde je nastradalo 11 ljudi vidi se da broj nastradalih nije zanemarljiv. Direktna odnosno indirektna šteta isto tako je veoma velika. Samo u ova tri požara procena štete zajedno sa obnovom koštala je Evropsku uniju oko 210 miliona eura. U tabeli 1 dat je kratak prikaz požara koji su se desili u tunelima širom sveta i njihovi uzroci. Može se zaključiti da štete prouzrokovane ovim nesrećama imaju dalekosežne posledice kako na ljude tako i na privredni razvoj i predstavljaju veoma ozbiljan problem u svim zemljama sveta. Tabela 1. Statistika Godina Dužina tunela Mesto Država Vozilo u kom se desio požar Najverovatniji uzrok požara Trajanje požara Posledice po ljude Oštećena vozila Konstrukcija i instalacije 1949 Holland 2 550 m New York USA Kamion sa 11 tona karbondisulfida Eksplozija usled ispadanja tovara iz kamiona 4 časa 66 povređenjih (udisanje dima) 10 kam. 13 auto. Ozbiljno oštećenje duž 200 m 1974 Mont Blanc 11 600 m Francuska -Italija Kamion Motor 15 min 1 povređen 1 [email protected]

Transcript of Zaštita od požara u tunelima ZAŠTITA OD POŽARA U TUNELIMA

Zaštita od požara u tunelima

1

ZAŠTITA OD POŽARA U TUNELIMA

Zorana Sekulović, dipl.inž.maš.1, Mr Dragan Sekulović, dipl.inž.maš. 1 Cepting d.o.o., Gandijeva 76a, Novi Beograd, [email protected] Rezime: Na osnovu požara koji su se dešavali u tunelima širom sveta može se zaključiti da posledice u ovakvim situacijama nisu nimalo bezazlene, pogotovo kada se uzme u obzir broj ljudskih žrtava koje je vatrena stihija do sada odnela. Posebnu opasnost u tunelima predstavlja činjenica da iz dana u dan raste broj opasnih materija koje se transportuju širom sveta. Na osnovu toga je 30. decembra 2002. god. evropska komisija predložila osnivanje “Trans Evropske mreže Tunela” (skr. TEN-T) i usvajanje određenih normativa na osnovu kojih bi se obezbedio visok stepen zaštite ljudi i materijalnih dobara u tunelima širom evropske zajednice. Primenom odgovarakućeg metoda zaštite od dima, kao i pravilnim dimenzionisanjem puteva evakuacije, u toku faze projektovanja, može se u značajnoj meri samanjiti broj nastradalih.

Ključne reči: tunel, kontrola dima, vatrogasno vozilo.

1. UVOD Poznato je da tuneli predstavljaju važnu infrastrukturu. Omogućavaju olakšanu komunikaciju između udaljenih oblasti, odnosno transport materijalnih dobara, gotovih proizvoda i drugih stvari. Samim tim oni igraju važnu ulogu u razvoju regiona u kom se nalaze. Obzirom na sve veći broj tunela kako u svetu tako i kod nas, kao i složenost ove vrste konstrucija a imajući u vidu veliki broj akcidenata koji su se tokom proteklih decenija dešavali došlo se do zaključka da je potrebna detaljna analiza svih parametara koji bi mogli da budu kako uzročnik tako i prepreka u nastanku i širenju požara. Iz tog razloga tuneli su se vremenom izjednačili po ovom pitanju sa ostalim objektima, kako stambenim tako i industriskim. Posebnu opasnost u tunelima predstavlja činjenica da iz dana u dan raste broj opasnih materija koje se transportuju širom sveta. Njihovim transportom bitno je narušena bezbednost putnika i konstrukcija samog tunela usled destruktivnog delovanja visokih temperetura u slučaju požara. Na osnovu toga je 30. decembra 2002. god. evropska komisija predložila osnivanje “Trans Evropske mreže Tunela” (skr. TEN-T) i usvajanje određenih normativa na osnovu kojih bi se obezbedio visok stepen zaštite ljudi i materijalnih dobara u tunelima širom evropske zajednice. 2. METODI ZAŠTITA OD POŽARA U TUNELIMA 2.1. Statistika i propisi koji definišu ovu materiju Na osnovu požara koji su se dešavali u tunelima širom sveta može se zaključiti da posledice u ovakvim situacijama nisu nimalo bezazlene, pogotovo kada se uzme u obzir broj ljudskih žrtava koje je vatrena stihija do sada odnela. Na primeru nekoliko velikih požara kao što su bili oni u tunelu ispod Mont Blana gde je nastradalo 39 ljudi, zatim u tunelu kod Tauerna gde je nastradalo 12 ljudi ili kod Gotarda gde je nastradalo 11 ljudi vidi se da broj nastradalih nije zanemarljiv. Direktna odnosno indirektna šteta isto tako je veoma velika. Samo u ova tri požara procena štete zajedno sa obnovom koštala je Evropsku uniju oko 210 miliona eura. U tabeli 1 dat je kratak prikaz požara koji su se desili u tunelima širom sveta i njihovi uzroci. Može se zaključiti da štete prouzrokovane ovim nesrećama imaju dalekosežne posledice kako na ljude tako i na privredni razvoj i predstavljaju veoma ozbiljan problem u svim zemljama sveta.

Tabela 1. Statistika Godina Dužina

tunela Mesto Država

Vozilo u kom se desio požar

Najverovatniji uzrok požara

Trajanje požara Posledice po ljude

Oštećena vozila

Konstrukcija i instalacije

1949 Holland 2 550 m

New York USA

Kamion sa 11 tona

karbondisulfida

Eksplozija usled ispadanja tovara iz kamiona

4 časa 66 povređenjih (udisanje dima)

10 kam. 13 auto.

Ozbiljno oštećenje duž 200 m

1974 Mont Blanc 11 600 m

Francuska -Italija Kamion Motor 15 min 1 povređen

1 [email protected]

Zorana Sekulović

2

1976 Crossing BP - A6

430 m

Paris Francuska

Kamion sa buradima sa 16

tona poliesterfilma

Velika brzina 1 čas 12 lakše povređenih

(dim)

1 kamion Ozbiljno oštećenje duž 150 m

1978 Velsen 770 m

Velsen Holandija

4 kamion 2 automobila

Čeoni-stražnji- sudar

1čas 20min 5 mrtvih 5 povređ.

4 kam. 2 auto.

Ozbiljno oštećenje duž 30 m

1979 Nihonzaka 2 045 m

Shitzuoka Japan

4 kamion 2 automobila

Čeoni-stražnji- sudar

159 časova 7 mrtvih 1 povređ

127 kam. 46 auto.

Ozbiljno oštećenje

duž 1100 m

1980 Kajiwara 740 m

Japan 1 kamion sa

3600 litara farbe u 200 limenki

Udar u bočni zid sa prevrtanjem

1 mrtav 1 kam. 4t 1 kam. 10t

Ozbiljno oštećenje duž 280 m

1982 Caldecott 1 028 m

Oakland USA

1 automobil, 1 vagon

1 kamion sa 33000 l benzina

Čeoni-stražnji- sudar

2časa 40 min 7 mrtvih 2 povređ

3 kam. 1 vagon 4 auto.

Ozbiljno oštećenje duž 580 m

1982 3. Nov.

Salang 2 700 m

Mazar-e-Sharif - Kabul

Afghanistan

Sovjetski vojni konvoj.

Najmanje jedan kamion sa benzinom.

Čeoni sudar Uništen

rezervoar. > 400 mrtvih

1983 Pecorila Galleria 662 m

Gênes Savone Italija

Kamion sa ribom Čeoni-stražnji-

sudar

9 mrtvih 22 povređ

10 auto. Manja

oštećenja

1986 L'Arme 1 105 m

Nice Francuska

Kamion sa prikolicom

Kočenja u velikoj brzini

3 mrtvih 5 povređ

1 kam. 4 auto.

Nešto opreme uništeno

1987 Gumefens

343 m Berne

Švajcarska 1 kamion

Čeoni-stražnji- sudar

2 časa 2 mrtva 2 kam. 1 kombi

Neznatno oštećenje

1990 Røldal

4 656 m Roldal

Norveška VW transporter sa prikolicomr

50 min 1 povređen Manja

oštećenja

1990 Mont Blanc 11 600 m 11 600 m

Francuska -Italija Kamion sa 20 tona pamuka

Motor 2 povređ. 1 lorry Nešto opreme

uništeno

1993 Serra Ripoli

442 m Bologne-Florence

Italija

1 automobil + kamion sa

rolnama papira Sudar 2 časa 30min

4 mrtva 4 povređena

5 kam. 11 auto.

Manja oštećenja

1993 Hovden 1 290m

Hoyanger Norveška

Motor 2 automobila

Čeoni-stražnji- sudar

1čas 5 povređ. u

sudaru 1 motor 2 auto.

111 m izolacionog materijala uništeno

1994 Huguenot 3 914 m

Južna-Afrika Autobus sa 45 putnika

Neispravne elekrične instalacije

1čas 1 mrtav

28 povređ. 1 vagon

Ozbiljno oštećenje

1995 10.

April

Pfander 6 719 m

Austria Kamion sa prikolicom

Sudar 1čas 3 mrtva u sudaru

4 povređ.

1 kam. 1 kombi 1 auto.

Ozbiljno oštećenje

1996 18.

Mart

Isola delle Femmine

148 m

Palermo Italja

1 cisterna sa tečnim gasom + 1 manji autobus

Čeoni-stražnji- sudar

5 mrtvih

20 povređ.

1 cisterna 1 autobus 18 auto.

Ozbiljno oštećenje

tunel zatvoren 2.5 dana

1999 24.

Mart

Mont Blanc 11 600 m

Francuska -Italija Kamion sa brašnom i

margarinom

Curenje ulja Motor

39 mrtvih

23 kam. 10 auto. 1 motor

Ozbiljna oštećenja Tunel se ponovo otvorio

22.12.2001

1999 29. Maj

Tauern 6 401 m

A10 Salzburg-Spittal Austria

Kamion sa bojom

Čeoni-stražnji- sudar

4 automobila i 2 kamiona

12 mrtvih

49 povređ. 14 kamiona

26 auto. Ozbiljno

oštećenje

2000 14. Jul

Seljestad 1 272 m

E 134 Drammen - Haugesund Norveška

Kamion sa prikolicom koji je

uzrokovao višestruki sudar imao je zapaljen dizel u prostoriji

za motor pre sudara.

Čeoni-stražnji- sudar

Prikolica je gurnula

automobil na 4 automobila koja

su stala iza drugog

kamiona.

45 min 6 povređ. 1 kamion 6 autom.

1 MC

Ozbiljno oštećenje

Tunel

zatvoren 1 ½ dan.

Zaštita od požara u tunelima

3

2001 28. Maj

Prapontin 4 409 m

A32 Torino Bardonecchia

Italija

Rumunski kamion

natovaren repom

Mehanički problem

19 povređ. od udisanja

dima

Zatvoren do 6. juna u smeru

Frejusa (zapad)

2001 24. Okt.

St. Gotthard 16 918 m

A 2 Švajcarska

Kamion Čeoni sudar 2 kamiona

2 dana 11 mrtvih 13 kam. 4 komb. 6 auto.

Ozbiljna oštećenja Zatvoren 2 meseca

2005 4. Jun

Fréjus 12 895 m

T 2 Francuska - Italija

1. teret: Gume 2. teret: Sir

3. teret: otpaci (2 mrtva)

4. teret: lepak

Curenje dizela u kamion

natovaren gumama.

Raširilo se na 3 preostala kamiona.

6 sati Vatra ugašena na tovaru

4.kamiona

2 mrtva. 21 lečeno usled udisanja dima

4 kam. 3 vatrog.

vozila

Ozbiljna oštećenja

Tunel zatvoren

Svaki tunel je jedinstven po svojim karakteristikama. Tunel varira u dužini, putnim sekcijama, kontroli saobraćaja, gustini saobraćaja kao i mnogim drugim karakteristikama. Mogu biti konstruisani na različitim dubinama ispod zemlje ili vode što je veoma bitno prilikom planiranja uređaja za slučaj vanrednih situacija. Nakon formiranja trans - Evropske mreže tunela, Evropska unija je postavila opšte propise, koji su bazirani na važećim evropskim propisima: - Richtlinien Fuer die Ausstattung und den Betrieb von Strassentuneeln – RABT, 1994 - Projektirungsrichtlininien (RVS) : Forschungsgesellschaft fuer vas Verkerhrs und Strassenwesen im OEIAV, Wien. 2.2. Klasifikacija tunela Za pojedninačne i duple tunelske cevi klasifikacija zavisi od gustine saobraćaja i dužine i data je u sledećoj tabeli:

Tabela 2. Klasifikacija tunela Vrsta tunela Vrsta saobraćaja Gustina saobraćaja (TV) Dužina tunela Klasa tunela

Br.voz/dan/traka Dužina u Km -

Jedna cev Dvosmeran

TV >=9000 L >= 0.5 I

4500<= TV < 9000

L >= 3 I

1<= L < 3 II

0.5<=L >1 III

2000<= TV < 4500

L >= 6 I

3 <= L < 6 II

1 <= L < 3 III

0.5 <= L < 1 IV

500<= TV < 2000

L >= 10 I

3 <= L < 10 II

1<= L <3 III

0.5 <=L < 1 IV

TV < 500

L >=20 I

10 <= L < 20 II

3 <= L < 10 III

1<= L < 3 IV

0.5<=L < 1 V

Dve cevi Jednosmeran

TV >=12500 L >=0.5 I

9000<= TV < 12500 L >=1 I

0.5 <=L > 1 II

4500<= TV < 9000

L >= 3 I

1<= L < 3 II

0.5 <=L <1 III

2000<= TV < 4500

L >= 6.0 I

1<= L < 6.0 II

0.5<=L < 1 III

TV < 2000

L >= 6.0 I

3 <= L < 6 II

1<= L < 3 III

0.5<=L < 1 IV

Zorana Sekulović

4

Minimalna oprema u tunelima je:

Indikacija pravca izlaza upotrebom svetla na najmanje svakih 100 m i znakova na svakih 25 m, od 1,1 do 1,5 m iznad nivoa na kom je izlaz i upotrebom svetala i znakova iznad sigurnosnih udubljenja i protivpožarne opreme;

Vatrogasni aparati na rastojanjima ne većim od 150 m i na ulazima

Postavljeni izvori vode za vatrogasce na rastojanjima ne većim od 150 m

Oprema za radio emitovanje sa posebnim kanalima za hitne službe

Video nadzor u tunelima dužim od 1000 m

Uređaji za automatsku detekciju dima za tunele veće dužine od 1000 m

Bezbedno snabdevanje visoko-naponskih i nisko-naponskih kablova

Električna, merna i kontrolna kola izvode se tako da lokalni kvar (npr. zbog požara) ne utiče na ispravnost kola.

Minimalna oprema za svaku klasu tunela je predstavljena u sledećoj tabeli:

Tabela 3. Minimalna oprema u tunelima Kategorija opreme Vrsta opreme Kat. 1 Kat. 2 Kat. 3 Kat. 4 Kat. 5 Napomene

Stalno osvetlenje ● ● ● ◘ ◘

Osvetlenje Sigurnosno osvetlj. ● ● ● ◘ ▼

Napajanje ● ● ● ◘ ◘

Komunikacija Telefon u slučaju nužde ● ● ● ◘ ◘

Radio veza ● ● ◘ ◘ ▼

Zvučnici ● ● ◘ ◘ ▼

Stanica za slučaj nužde ● ● ● ◘ ◘ Najmanje na svakih 150m

Zatvoren kružni tv nadzor

● ● ◘ ▼ ▼ Samo za tunele duže od 1000m

Različite znake sa porukama

● ● ◘ ▼ ▼

Upravljanje saobraćajem

Oprema za zatvaranje tunela

● ● ◘ ▼ ▼ Samo za tunele duže od 1000m

Oprema za zaustavljanje vozila u tunelu

◘ ◘ ▼ ▼ ▼

Oprema za kontrolu visine vozila

● ◘ ◘ ▼ ▼

Kontrolni centar ● ● ◘ ▼ ▼

Detekcija akcidenta Automatska detekcija ● ● ◘ ▼ ▼

Detekcija vatre ● ● ◘ ▼ ▼

Morućnost ručnog alarma

● ● ● ● ◘

Oprema automatskog alarmiranja

● ● ◘ ▼ ▼

Ventilacije ● ● ◘ ▼ ▼

Upravljanje akcidentom

Oprema za gašenje ● ● ● ◘ ▼ Najmanje na svakih 150m

hidranti ● ● ● ◘ ▼ Najmanje na svakih 150m

Rezervoari vode ● ● ● ▼ ▼

Otpornost Ponstrukcije i opreme ● ● ◘ ▼ ▼

Pešačkih izlaza u slučaju nužde

● ● ● ▼ ▼

Izlaza u slučaj nužde ● ● ● ▼ ▼ Najmanje na svakih 500m

Prolaza za spasilačke ekipe

● ● ◘ ▼ ▼ Najmanje na svakih 1500m

Sigurnosnih galerija ● ● ◘ ▼ ▼

Građevinske mere Zaustavne površine ● ◘ ▼ ▼ ▼ Najmanje na svakih 1000m

Staza u slučaj izlaza ◘ ◘ ▼ ▼ ▼

Ukrštanje centralnih rezervi

● ● ◘ ▼ ▼

Sklonište sa mogućnosti spašavanja

◘ ◘ ▼ ▼ ▼

Vatrogasna jedinica ◘ ▼ ▼ ▼ ▼

● obavezno ◘ preporučeno ▼ po izboru

Zaštita od požara u tunelima

5

2.3. Požarni sektori Bilo da je reč o tunelu sa jednom ili dve tunelske cevi svaka od navedenih tunelskih cevi predstavlja posebni požarni sektor. Kod dvocevnog tunela ovi sektori su odvojeni poprečnim pretprostorima za evakuaciju koji su napravljeni od zidova otpornih na požar 180 minuta i samozatvarajućih vrata otpornih na požar 120 minuta. U istim je predviđena ventilacija za stvaranje natpritiska. Pored toga podela tunelske cevi na požarne sektore svodi se na odvajanje određenih prostorija koje moraju da obezbede funkciju bezbednosnoj opremi i uređajima koji moraju da rade u uslovima požara. U bezbednosnu opremu spadaju sledeći građevinsko saobraćajni elementi:

Niše za poziv u nuždi (SOS stanice)

Poprečni rovovi za evakuaciju

Hidrantne niše

Elektro niše i trafo stanice

Komandno dispečarski centar 2.3.1. Evakuacija Najvažnija mera zaštite pri usvajanju koncepcije zaštite od požara jeste brza i bezbedna evakuacija ljudi iz tunela. Međusobna udaljenost između poprečnih evakuacionih rovova bazira se na vremenu koje stoji na raspolaganju za evakuaciju ljudi iz cevi gde je došlo do požara i na važećim preporukama koje važe u zemljama EU: - RABT 1994 (tačka 2.5.1.3) - RVS 9.281 Evakuaciju treba izvršiti na vreme, kada su dim i toksični gasovi još vrući i zadržavaju se ispod plafona tunela. Razmak poprečnih rovova za evakuaciju bazira se i na izračunavanju vremena zadimljavanja tunela. Izračunato vreme evakuacije mora da bude manje od vremena zadimljavanja. Kao najnepovoljniji parametri uzimaju se: a) dužina puta evakuacije b) minimalna brzina kretanja ljudi u uslovima požara v) maksimalno vreme napuštanja autobusa U daljem tekstu date su preporuke koje važe u zemljama evropske unije za tunele koji čine Transevropsku mrežu tunela.

U slučaju nezgode u jednoj od cevi dvocevnog tunela kao izlaz i put za spašavanje koristi se druga cev.

U slučaju nezgode u jednoj cevi koristi se poprečni prelaz u dvocevnim tunelima koji obezbeđuje izlaz i put za spašavanje.

Pešački poprečni prelaz povezuje cevi na rastojanjima manjim od 500 m, u zavisnosti od saobraćaja, time omogućavaju ljudima da sami pobegnu.

Svaki treći poprečni prelaz takođe se projektuje za prolaz vozila hitne službe.

Ukoliko dimna ekspanzija i brzina prodiranja usled lokalnih uslova pokažu da gore pomenuti parametri (ili zahtevi) nisu dovoljni da osiguraju sigurnost korisnika puteva, dodatni proračuni treba da budu preduzeti, kao na primer konstruisanje kratkih vertikalnih sigurnosnih galerija na otvorenom ili konstruisanje paralelnih sigurnosnih galerija unakrsno povezanih za samo-spašavanje (izlaženje) na intervalima manjim od 500 metara.

Ukoliko postoje planovi za tunel da ima drugu cev kasnije, ispitivanje ili pilot galerija se može koristiti za sigurnosni izlaz do momenta završetka druge cevi.

Skloništa bez izlaza koji vode do sigurnosnih izlaza na otvoreno ne smeju biti građena.

Zorana Sekulović

6

Obeležavanje evakuacionih puteva u tunelu mora biti jasno označeno kao smer evakuacije. Svi izlazi iz tunela, kao i prilazni putevi izlazima, označavaju se uočljivim znakovima. Na slici 1 su prikazani neki od načina evakuacije iz tunela.

Slika 1. Način evakuacije iz tunela

2.4. Ventilacija i kontrola dima Svakako jedan od najbitnijih elemnata, koji je od presudnog značaja za pravilno i bezbedno funkcionisanje saobraćaja, kako u redovnom tako i akcidentnom režimu rada, je ventilacija. Pravilno usmeravanje svežeg vazduha, odnosno smer odlaska dima i toksičnih produkata sagorevanja osnovni je zahtev koji treba da obezbedi jedan ventilacioni sistem. Ventilacija u tunelu može biti obezbeđena prirodnim putem, putem efekta vazdušnog klipa prouzrokovana saobraćajem ili mehaničkim putem (uzdužna ili porečna). Metod selekcije mora biti najekonomičniji u odnosu na konstrukciju i operativne troškove. Prirodna ventilacija i ventilacija prouzrokovana saobraćajem motornih vozila je adekvatna za relativno kratke tunele i tunele sa niskom frekvencijom saobraćaja. Dugački tuneli i tuneli sa visokom frekvencijom saobraćaja moraju imati veštačku (mehaničku) ventilaciju. 2.4.1. Mehanička ventilacija Tuneli koji su suviše dugi, koji ima gust saobraćaj ili gde su nepovoljni atmosferski uslovi zahtevaju mehaničku ventilaciju. Provetravanje u tunelu mora biti takvo, da se obezbedi da koncentracija štetnih gasova bude u okviru dozvoljenih granica pri maksimalnim vrednostima protoka saobraćaja. Prema vrsti izvođenja mehanička ventilacija može biti longitudinalna, polutransferzalna ili potpuno transferzalna. Faktori koji određuju izbor ventilacionog sistema su: dužina tunela, poprečni presek i nagib, okolna sredina, veličina saobraćaja i troškovi izgradnje. Upravljanje ventilacionim sistemom treba da bude automatsko, ali je neophodno obezbediti i mogućnost ručnog upravljanja. Treba predvideti i sistem automatske kontrole količine štetnih gasova i dima, od čijeg ispravnog rada zavisi i rad ventilacije. Pri definisanju projektnog rešenja ventilacije tunela potrebno je:

ШАХТ ЗА ИЗЛАЗ

ПОПРЕЧНА ВЕЗА ИЗЛАЗ КРОЗ ГАЛЕРИЈУ

Zaštita od požara u tunelima

7

Predvideti robusnu i energetski ekonomičnu instalaciju

Predloženo rešenje treba da je fleksibilno u smislu korišćenja tunela u varijantama '' jedan tunel – dva smera'' i '' jedan tunel – jedan smer''

Treba predvideti mogućnost etapne nadgradnje, zavisno od povećanja gustine saobraćaja tokom vremena u bilo kojoj od dve navedene varijante rada tunela

Treba uskladiti rešenje sa protivpožarnim merama predviđenim u slučaju saobraćajnog incidenta u tunelu

Treba predvideti automatski rad sistema ventilacije u cilju propisanih uslova u tunelu

Pod redovnim režimom rada podrazumeva se rad sistema ventilacije čiji je zadatak da obezbedi kvalitetan vazduh u tunelu, sa primarnim zadatkom da obezbedi koncentraciju CO u dozvoljenim granicama

Pod akcidentnim režimom podrazumeva se rad sistema ventilacije čiji je zadatak da potpomogne odimljavanje u tunelu i omogući spasavnje putnika

Prema važećim evropskim propisima obavezno je stalno merenje koncentracije ugljen – monoksida u tunelima. U tu svrhu se postavljaju senzori čiji pravilan rad igra presudnu ulogu u pravilnom funkcionisanju ventilacije. Obično se postavljaju kod ulaznog i izlaznog portala (na jednoj bočnoj starni tunela) i na sredini tunela. Postavljaju se tako da najbolje registruju koncentraciju CO na visini oko 2 m, u odnosu na kolovoznu traku. Prilikom proračuna ventilacije uzimaju se u obzir sledeće maksimalne dozvoljene vrednosti štenih gasova.

max)(COK = 100 ppm

max)(NOxK = 25 ppm

max)(DK = 3107 m

Režim rada ventilacionog sistema, u većini slučajeva, definiše se tako da se štetne materije iz tunela izbacuju na obe strane tunelske cevi i to ka ulaznom i izlaznom portalu, respektivno. To u osnovi podrazumeva da ventilatori usmeravaju strujanje vazduha ka onom portalu sa koga je došao signal o prekoračenju štetnih materija u tunelu. Time se obezbeđuje najkraće vreme boravka nedozvoljene količene štetnih materija u tunelu. Ovaj princip upravljanja ventilacionim sistemom je opšte prihvaćen i primenjen je na svim poznatim putnim saobraćajnim tunelima u Evropi. Ventilatori treba da rade normalno pri temperaturi od 200ºC u trajanju od 2 sata. U slučaju požara u nekoj od tunelskih cevi potrebno je prevesti rad ventilaconog sistema sa redovnog u incidentni režim upravljanja. Ručno upravljanje ventilacionim sistemom, u slučaju požara, iz kontrolnog centra predstavlja osnovni režim upravljanja ventilacionog sistema. Operater u kontrolnom centru, posredstvom video nadzora, ima najbolji uvid o stanju saobraćaja u tunelu i može na najbolji način da upravlja radom pojedinih grupa ventilatora za potrebe odimljavanja i omogući bezbedno evakuisanje putnika iz tunelske cevi u kojoj je došlo do požara. Automatsko upravljanje ventilacionim sistemom, u slučaju požara, je alternativni režim i predviđa se samo u slučajevima kada ne postoji sistem centralnog nadzora i upravljanja ili kada iz bilo kojih razloga ručno upravljanje iz kontrolnog centra nije u funkciji. Kada postoji kontrolni centar i sistem centralnog nadzora i upravljanja tada se u slučaju požara u tunelu isključuje ventilacioni sistem ako je u trenutku požara radio. Dalje upravljanje ventilacionim sistemom u cilju odimljavanja preuzima nadležno lice (operater) iz kontrolnog centra. Upravljanjem rada ventilatora omogućuje se njegova široka kontrola rada za različite moguće požarne scenarije. Pravilno usmeravanje svežeg vazduha, odnosno smer odlaska dima i toksičnih produkata sagorevanja je od bitnog značaja za zaštitu ljudi u tunelima. Slike 2, 3, 4 i 5 prikazuju moguća rešenja ventilacije i kontrole dima u tunelima. Na taj način se postiže da se evakuacoini put tokom perioda trajanja požara uvek ispira svežim vazduhom, a da evakuisani već prvim koracima udaljavanja od mesta požara ulaze u sve bezbedniju zonu. Uz to na krajevima tunela je atmosfera najčistija, pa je omogućen bezbedan prilaz spasiocima duboko u tunel i time efikasna intervencija.

Zorana Sekulović

8

Slika 2. Tipičan primer ventilacije i kontrole dima u tunelu

Slika 3. Primer poprečne ventilacije

Najoptimalnija rešenja, i rešenja koja su najčešće primenjivana pri projektovanju prikazana su na slici 4. Na taj način se postiže da se svež vazduh uvek dobija sa krajeva tunela, koji predstavljaju finalne izlaze iz opasne zone.

Slika 4. Moguća rešenja ventilacije i kontrole dima

ВЕНТИЛАТОР

Издувна цев

ВЕНТИЛАТОР

УСИСАВАЊЕ ДИМА

Свеж ваздух

Zaštita od požara u tunelima

9

Slika 5. Prikaz rešenja kontrole dima u tunelu ispod La Manša

2.5. Mogućnost intervencije vatrogasnim vozilima JANUS 4000 BIFRONTE ima značajnu ulogu za bezbedno funkcionisanje velikih tunela. Zahvaljujući svojoj visokoj tehnologiji i naprednim rešenjima opreme, omogućava brzu intervenciju u ekstremnim uslovima, koji se ček smatraju i nedostižnim. Glavna karakteristika ovog vozila je da ima dve strane, za dva pravca kretanja, sa istim karakteristikama za oba pravca. Vozilo je opremljeno sa rezervoarom od 4000l vode i 500 l penila. Vozilo se može kretati u veoma ograničenom prostoru, kada se točkovi na zadnjoj osovini pomeraju u suprotnom pravcu od prednjih, što je od presudnog značaja kada je u pitanju vatrogasna intervencija u tunelima. Vozač može da menja način kretanja na lak način iz kabine. Oprema za gašenje požara, pored rezervoara za vodu i penilo, sadrži monitore i bacače na krovu vozila kojim se može upravljati pomoću džojstika iz kabine, upravnjački kanal za aktiviranje sistema gašenja iz kabine i van vozila.

Slika 6. JANU 4000 BIFRONTE

Bezbednost vatrogasaca osigurava sistem natpritiska u kabini kao i sistem zaštite od toplote pomoću vode kao i zaštita prozora. Svako sedište je opremljeno kućištem za aparat za disanje sa po jednom maskom za svakog člana posade. Vozilo poseduje i aparat za analiziranje sastava spoljašnjeg vazduha. JANUS 4000 BIFRONTE je opremljen sa 15 kVA generatorom i sa teleskopskim reflektorom. Dovoljnu zalihu vazduha za disanje obezbeđuju boce u vozilu. Kabina je opremljena sa čeličnim branicima i električnim vitlom kapaciteta 5000 kg za eventualno uklanjanje prepreka.

Zorana Sekulović

10

Vozilo je opremljeno sa dve kamere infracrvenog spektra koje su povezane na monitor koji se nalazi pored vozača, i to omogućava intervencije čak i po uslovima slabe vidljivosti od dima. Iz istog razloga vozilo je opremljeno i radarskim sistemom za signaliziranje prepreka ili zidova. 3. ZAKLJUČAK Iz svega što je do sada navedeno u radu može se zaključiti da je bezbednost ljudi i materijalnih dobara na prvom mestu i od presudnog zanačaja u svakom tunelu. Samo pravilnim i detaljnim sagledavanjem svih faktora i činioca koji mogu biti uzrok nastanka i širenja požara može se obezbediti potrebna sigurnost. Svakako, najveće pouke mogu se izvući iz tragedija koje su se dešavale u tunelima širom sveta. Njihova sveobuhvatna analiza u velikoj meri nam može pomoći da moguće greške i rizike svedemo na minimum. Ipak po mom mišljenju, bez obzira na sve primenjene tehniče i sigurnosne mere ljudski faktor će i dalje igrati presudnu ulogu po pitanju bezbednosti, iz razloga što samo pravilnim rasuđivanjem i pažnjom prilikom kretanja kroz tunel u velikoj meri možemo uticati na bezbednost kako sebe tako i drugih ljudi. Literatura

[1] NFPA 502, Standards for Road Tunnels, Bridges, and Other Limited Access Highways. 2004. National Fire Protection Association (NFPA).

[2] Recommendations of the Group of Experts on Safety in Road Tunnels, Inland Transport Committee, Economic Commission for Europe, Economic and Social Council of United Nations, TRAN/AC.7/9 (2001).

[3] Directive 2004/54/EC of the European Parliament and of the Council on Minimum Safety Requirements for Tunnels in the Trans-European Road Network, April 2004, Brussels, Belgium.

[4] Richtlinien Fuer die Ausstattung und den Betrieb von Strassentuneeln – RABT, 1994 [5] Projektirungsrichtlininien (RVS) : Forschungsgesellschaft fuer vas Verkerhrs und Strassenwesen

im OEIAV, Wien.