OPŠTE NAPOMENE VEZANE ZA STVARNO-PRAVNE ODNOSE

Stvarno pravo u objektivnom smislu: To je skup opštih pravnihnormi koje regulišu subjektivna stvarna prava.

Stvarno pravo u subjektivnom smislu: Ono je apsolutno, jer djelujeprema svima (erga omnes) i za svoj objekat ima stvar.

Za razliku od stvarnog prava, karakteristika obligacionog prava je odnosizmeđu određenih subjekata (inter partes) (npr. između prodavca i kupca povodom zaključenog ugovora o prodaji)

I dio: PRAVO VLASNIŠTVA

Zakon o vlasničko-pravnim odnosima, što se tičeprava vlasništva, uređuje uslove i način: 1. sticanja, 2. korištenja, 3. zaštite i 4. prestanka prava vlasništva .

To je suština prava vlasništva na stvarima.

Stvari mogu biti pokretne i nepokretne.

Pored prava vlasništva, ovaj zakon uređuje i: 1 . posjed, 2. stvarne služnosti, 3. pravo zaloga - hipoteka, i 4. prava stranih osoba na stvarima.

1. OSNOVNA NAČELA PRAVA VLASNIŠTVA

PRAVO VLASNIŠTVA JE pravna vlast na stvari. To je objektivnim pravomzaštićeno najšire ovlaštenje posjedovanja, korištenja i raspolaganja nekomstvari, u skladu sa njenom prirodom i namjenom.

Prema tome, sadržinu prava vlasništva čine ovlaštenja:

1. posjedovanja , što znači faktičku vlast nad stvarima,2. korištenja , što znači ekonomsko upotrebljavanje i služenje svojom stvari,

uključujući i ubiranje plodova i3. raspolaganja , što podrazumjeva trošenje svoje stvari (sve do uništenja) i

otuđenje stvari.

Pravo vlasništva treba vršiti u skladu sa prirodom inamjenom stvari, odnosno zabranjeno ga je vršiti protivno ciljuzbog kojeg je ustanovljeno.

Vlasnik pri korištenju svoje stvari treba da se uzdrži odpovreda prava vlasništva druge osobe. Ovdje se radi o uzdržavanju odtzv. nedozvoljenih štetnih emisija u vidu dima, buke, smrada i sl.

PRAVO VLASNIŠTVA SE MOŽE ODUZETI, ali samo ako je to propisano posebnim zakonom i ako je u javnom interesu, kao što je npr. u postupku eksproprijacije radi izvođenja općekorisnihradova ili u postupku arondacije, radi grupisanja parcela ucilju ekonomičnije obrade zemljišta.

U ovom slučaju vlasnik ima pravo na naknadu u punom iznosu(vlasniku pripada pravo na punu naknadu i to po tržišnim cijenama u vrijemeoduzimanja, a ukoliko nije moguće postići dogovor o visini naknade, sud o tomeodlučuje u vanparničnom postupku).

PRAVO VLASNIŠTVA SE MOŽE OGRANIČITI, ali samo u javnominteresu radi zaštite prirodnih bogatstava, okoline ilikulturno-historijske baštine . Tako je posebnim propisima predviđenaobaveza da poljoprivrednici obrađuju (iskorištavaju) poljoprivredno zemljište, a uprotivnom se ono može dati na privremeno korištenje drugom. Posebnim

propisima se može i posebno urediti način korištenja nekretninakoje su dio kulturno-historijske baštine.

Stvari na kojima postoji pravo vlasnistva su u prometu.Zakonom se može ograničiti ili zabraniti promet određenihstvari, ako za to postoje razlozi koji se u civiliziranomdrustvu smatraju opravdanim.

Stvari u općoj upotrebi nisu u prometu.

2. PREDMET PRAVA VLASNIŠTVA

Predmet prava vlasništva su pokretne i nepokretne stvari.

Pokretne su one stvari koje se mogu premještati sa jednogmjesta na drugo bez oštećenja njihove suštine, dok sunepokretne one stvari koje to ne mogu (zemljišta, građevinski objektinamjenjeni trajnoj upotrebi, stanovi, poslovni prostori i sl.) . Isto tako, smatrase da je nepokretnost sve ono što je uzidano, prikovano ili nadrugi način trajno spojeno sa zgradom (vrata, prozori,instalacije i sl.). Postoje i nepokretnosti po namjeni – to je pripadak nekretnine koji po volji vlasnika služi iskorištavanju glavne (nepokretne) stvari ( npr. mašine, alati itd.) .

Vode, mineralne vode, divljač, ribe i dr. slobodnidijelovi prirode smatraju se državnim vlasništvom. One postaju stvarima u smislu Zakona o vlasničko-pravnim odnosima onda kadase na njima stekne posjed, a taj posjed se može steći na osnovukoncesije (dozvole) nadležnog organa .

Posebnim zakonom se određuje šta su stvari (dobra) uopštoj upotrebi i način njihovog korištenja. Dobra u opštoj upotrebi(parkovi, putevi, javni trgovi i sl.) su vlasništvo države (FBiH, kantona, grada i općine).Sve stvari koje su u općoj upotrebi su van prometa.

Zakonom se može ograničiti ili zabraniti promet nekih stvari kada za topostoje opravdani razlozi ( npr. promet lijekova, oružja i sl.).

3. NOSIOCI PRAVA VLASNIŠTVA (Ko ima pravo vlasništva?)

Nosilac prava vlasništva može biti fizičko i pravno lice.

Vlasnička ovlaštenja u pravnim licima vrše tijela-organiupravljanja pravnih lica, saglasno zakonu kojim je to pitanjeregulisano, statutom i internim pravilima pravnog lica kojamoraju biti u skladu sa zakonom.

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo da nesmetano, samostalno ili uzajednici (suvlasništvo), koristi to svoje pravo.

SUVLASNIŠTVO

POJAM

Suvlasništvo postoji kada dva ili više lica imaju vlasništvo na jednoj, nepodjeljenoj stvari, tako da svako odtih lica ima svoj određeni idealni dio koji se može izraziti urazlomku ili procentu.

Suvlasnik se ne može odreći prava na suvlasništvo,jer bi takva izjava bila ništava.

PRAVA SUVLASNIKA

Svaki suvlasnik ima sljedeća ovlaštenja:

1. da raspolaže svojim dijelom, bez saglasnosti drugih suvlasnika , s tim da ostali suvlasnici imaju pravo preče kupovine, ali samoako je to zakonom određeno;

2. da stvar drži u suposjedu, sa drugim suvlasnicima , srazmjerno svom suvlasničkom dijelu;

3. da stvar koristi sa ostalim suvlasnicima, srazmjerno svomsuvlasničkom dijelu;

4. da upravlja sa stvari zajednički sa ostalim suvlasnicima, a to može povjeriti i nekome od suvlasnika ili nekolicinisuvlasnika ili trećoj osobi . Ako se radi o poslovima redovnog upravljanja (popravke, održavanje i sl.), potrebna je saglasnost suvlasnika čijidijelovi zajedno čine više od 1/2. Ako se ne postigne ova saglasnost, apreduzimanje posla je neophodno za redovno održavanje stvari, svaki suvlasnikmože zahtjevati da o tome odluči sud. Ako se radi o poslovima koji prelaze okvireredovnog upravljanja (promjena namjene, izdavanje cijele nekretnine usuvlasništvu pod zakup, zasnivanje hipoteke, zasnivanje služnosti i sl.), potrebnaje saglasnost svih suvlasnika. Ako se ne postigne saglasnost svih suvlasnika, a zapreduzimanje poslova postoje naročito opravdani razlozi, svaki suvlasnik imapravo da traži da o tome odluči sud.

5. da traži diobu stvari - Suvlasnik uvijek ima pravo na diobu,izuzev u nevrijeme, tj. kada bi se diobom nanosila štetastvari. ( npr. ako su suvlasnici na zemljištu na kojem je nešto zasijano, pa odjednom neko od suvlasnika želi da izdvoji svoj suvlasnički dio i to pokušava dauradi u periodu kada je pšenica već izrasla. Ne može tada, jer bi izlazakgeometara i drugih lica mogao da nanese štetu usjevima). Prava na diobusuvlasnik se ne može odreći i svaki ugovor kojim se neki odsuvlasnika odriče prava na diobu je ništav. Pravo na diobusuvlasnika ne zastarjeva

Dioba može biti fizička i civilna.

1. Fizička dioba se vrši ako je stvar moguće fizički podijeliti .

2. Civilna dioba postoji kada je fizička dioba nemoguća, ili je moguća uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, kada sud, po pravilima izvršnog postupkaodlučuje da se izvrši dioba, na način da se izvrši prodaja stvari na javnoj dražbi.Novac dobijen prodajom na javnoj dražbi podijeliće se suvlasnicima srazmjernonjihovim suvlasničkim dijelovima . Ako prodaja ne uspije, sud može odrediti da se cijela stvar dodjeli jednom od suvlasnika, uz obavezu da isti ostalimsuvlasnicima isplati naknadu prometne vrijednosti njihovih suvlasničkih dijelova.Suvlasniku kome je diobom pripala cijela stvar ostalisuvlasnici jamče za pravne i fizičke nedostatke stvari samodo visine svog suvlasničkog dijela. Ovo pravo se gasiprotekom 3 godine od dana izvršene diobe.

Troškove korištenja, upravljanja i održavanja, kao iostale terete koji se odnose na cijelu stvar, suvlasnici snosezajednički, srazmjerno veličini svog suvlasničkog dijela.

Pravo preče kupnje suvlasnika

Pravo preče kupovine ustanovljeno je u korist suvlasnika uslučaju kada drugi suvlasnik namjerava prodati svoj suvlasnički dio.

U takvoj pravnoj situaciji, prodavac-suvlasnik koji želida proda nekretnine dužan je prodaju prvo ponuditisuvlasniku/cima koji na to ima/ju pravo. Pritom je potrebno dasačini i dostavi ponudu u pisanom obliku u kojoj mora navestipodatke o nepokretnosti sa ZK i katastarskim oznakama kojima seutvrđuje identitet predmeta prodaje, navesti cijenu i drugeuvjete prodaje. Ponudu mora dostaviti na pouzdan način (da imadokaz, preporučeno), tako da lični prijem i datum prijemaponude bude neupitan .

Ponuđeni suvlasnik je dužan da se oglasi u roku od 30 dana, a ako u ovom roku ne obavijesti ponudioca o prihvatuponude, smatraće se da ponudu ne prihvata.

Po proteku navedenog roka, prodavac-suvlasnik nekretninumože prodati trećem licu, ali ne pod povoljnijim uvjetima . Akoproda po povoljnijim uvjetima (po nižoj cijeni ili drugim povoljnijim uvjetima, npr.plaćanje u obrocima) ili ako uopće ponudu nije izvršio licu u čiju korist jekonstituirano pravo preče kupovine, onda to lice može ustati sa tužbom kod suda,kojom će tražiti poništenje ugovora i ustupanje te nekretnine njemu pod uvjetimapod kojima je prodaja izvršena trećem licu, s tim da prilikom podnošenja tužbe moradeponirati kupovnu cijenu, jer time dokazuje da ima ozbiljnu namjeru da kupi tustvar. Dakle, ovaj ugovor je rušljiv. Tužba za poništenje se može podnijeti u zakonom propisanim rokovima. Subjektivni rok je 30dana, a računa se od dana saznanja za prodaju i uvjete prodaje.

Objektivni rok je 1 godina od dana zaključenja ugovora. Akopropusti ovaj rok od godinu dana, nema nikakva prava.

Ako vlasnik ne izvrši prodaju nepokretnosti u roku od 1godine po isteku roka za prihvatanje pounude, dužan je da kod ponovne prodaje postupi na naprijed navedeni način , tj. da ponovodostavi ponudu licu koje ima pravo preče kupovine.

ZAJEDNIČKO VLASNIŠTVO ( Mora se razlikovati od suvlasništva )

Kod zajedničkog vlasništva stvar pripada više lica,ali njihovi dijelovi na zajedničkoj stvari nisu određeni, većsu odredivi .

Zajedničko vlasništvo postoji u određenim situacijama koje su predviđene zakonom:

1. zajednička imovina bračnih drugova – do diobe; 2. zajednička imovina nasljednika – do donošenja rješenja o nasljeđivanju; 3. etažno vlasništvo.

4. ETAŽNO VLASNIŠTVO (vlasništvo nad dijelovima zgrada)

Ono je regulisano Zakonom o vlasništvu nad dijelovimazgrada.

Etažni vlasnici su vlasnici stanova ili poslovnihprostora, kao i posebnih (zajedničkih) dijelova zgrade, kojisluže posebnim dijelovima zgrade i zgradi kao cjelini, kao štosu temelji, stepenište, tavan, električne, vodovodne i drugeinstalacije i sl., te zemljište pod zgradom i zemljište kojesluži njenoj redovnoj upotrebi.

Uzajamni odnosi etažnih vlasnika se regulišu ugovorom, koji morabiti u pismenoj formi, a potpisi ovjereni, a ako etažni vlasnici ne postignu saglasnostda zaključe takav ugovor, njihove odnose uređuje sud u vanparničnom postupku.

STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA

Pravo vlasništva se stiče na slijedeće načine:

A. po samom zakonu – originarno, i to: a) stvaranjem nove stvari (prerada), b) miješanjem (sjedinjavanjem), c) građenjem na tuđem zemljištu, d) dosjelošću, e) sticanjem od nevlasnika - samo pokretne stvari , f) okupacijom napuštene stvari - samo pokretne stvari , i g) odvajanjem plodova od glavne stvari - samo pokretne stvari .

B. na osnovu pravnog posla - derivativno, C. nasljeđivanjem, D. odlukom nadležnog državnog organa.

Kod originarnog načina sticanja prava vlasništva, vlasništvo se stiče neovisno od ranijeg nosioca tog prava, tj.vlasnik svoje pravo ne izvodi iz prava njegovog prednika, pa sedakle postaje vlasnikom momentom ispunjena uslova, a presudaima samo deklarativan karakter ( npr. da bi se mogao izvršiti upis u zemljišne knjige).

Kod derivativnog sticanja prava vlasništva, to pravo se izvodi iz prava prethodnika ( npr. zaključenjem ugovora o prodaji).

Kod nasljeđivanja, pravo vlasništva se stiče u trenutkuotvaranja nasljeđa.

A. STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA PO SAMOM ZAKONU - ORIGINARNO

a) Stvaranje nove stvari (prerada)

Prerada je ljudskim radom izvršena promjena materijala,kojom nastaje određena nova stvar. Prerada ne postoji u slučajupopravke neke stvari.

Zakon poznaje 3 oblika stvaranja nove stvari (prerade):

1. kada neko od svog materijala i svojim radom načini novu stvar, pa je on i vlasnik te stvari;

2. kada neko, na osnovu zaključenog ugovora, od tuđeg materijala, svojim radom načini novu stvar, pa stvar pripadne vlasniku materijala ( npr . krojač za mušteriju od njenog materijala sašije odijelo)

3. kada neko od tuđeg materijala, svojim radom načini novu stvar, pa stvar pripadne licu koje je radom sačinilo tu stvar, pri čemu se moraju ispuniti 2uslova:a) da je lice koje je radom sačinilo tu stvar savjesno (da

nije znalo niti je moglo znati da tuđi materijalprerađuje bez dozvole vlasnika),

b) da je vrijednost rada veća od vrijednosti materijala (ako su vrijednosti rada i materijala jednake, nastajesuvlasništvo na izrađenoj stvari).

b) Miješanje (spajanje i smješa) stvari

Spajanje postoji kada se pokretne stvari različitihvlasnika spoje u jedinstvenu stvar, tako da se više ne moguodvojiti bez znatne štete ili bez nesrazmjernih troškova ( npr. kada se u televizor ili automobilski motor ugrade dijelovi različitih vlasnika) .

Vlasnici sjedinjenih stvari postaju suvlasnici stvari koja je nastala miješanjem, srazmjerno vrijednosti pojedinih sjedinjenih stvari.

Ako je prilikom mješanja jedan od vlasnika bionesavjestan, a drugi savjestan, savjesni vlasnik, u roku od 1godine od sjedinjavanja, može alternativno zahtjevati:

da mu pripadne cijela stvar u vlasništvo, ili da stvar pripadne nesavjesnom vlasniku, koji je u tom slučaju obavezan

isplatiti naknadu tržišne vrijednosti njegove stvari.

c) Građenje na tuđem zemljištu

Zakon pravne situacije nastale izgradnjom objekta na tuđemzemljištu reguliše u zavisnosti od savjesnosti graditelja,odnosno vlasnika zemljišta.

1. Ako je graditelj bio savjestan (ako nije znao niti mogao znati da gradi na tuđem zemljištu), a vlasnik zemljištanesavjestan (znao je za gradnju, a nije se odmah tomeusprotivio), graditelj će steći pravo vlasništva nazgradi, zemljištu na kojem je zgrada izgrađena i zemljištukoje služi za njenu redovnu upotrebu. Vlasnik zemljišta ima pravo da traži naknadu za zemljište po prometnojvrijednosti na dan donošenja sudske odluke. Ovaj zahtjev vlasnik zemljištamože postaviti u subjektivnom roku od 3 godine od dana saznanja zazavršenu izgradnju ili u objektivnom roku od 10 godina od završetka gradnje(smatra se da je objekat završen kada ga je moguće koristiti u svrhu za koju jesagrađen).

2. Ako je graditelj bio nesavjestan (ako je znao ili je mogao znati dagradi na tuđem zemljištu), vlasnik zemljišta može alternativnozahtjevati:

a) da mu pripadne vlasništvo na zgradi , uz uslov da graditeljunadoknadi vrijednost zgrade u visini prosječne cijene vrijednostigrađevinskog objekta u vrijeme i mjestu donošenja sudske odluke,

b) da zahtjeva rušenje zgrade i vraćanje zemljišta u prvobitno stanje (ovaj zahtjev sud može odbiti ako to ne bi bilo

opravdano s obzirom na vrijednost objekta ili ponašanje graditelja ilivlasnika zemlje),

c) da zahtjeva naknadu za zemljište po prometnoj vrijednosti.

Vlasniku zemljišta pripada pravo izbora u roku od 3 godine od dana završetkaizgradnje objekta, a nakon proteka tog roka ima pravo tražiti samo naknaduprometne vrijednosti zemljišta.

3. Ako su i graditelj i vlasnik zemljišta savjesni-postoje 3 mogućnosti (u zavisnosti od vrijednosti građevinskogobjekta i zemljišta):

a) ako je građevinski objekat znatno veće vrijednosti od zemljišta – objekat sa zemljištem pripada graditelju, ali uz obavezu da vlasniku zemljišta nadoknadi prometnu vrijednostzemljišta ,

b) ako je vrijednost zemljišta veća – sud će na zahtjev vlasnika zemljišta dosuditi mu ovaj građevinskiobjekat i ujedno ga obvezati da graditelju naknadivrijednost objekta. Ovaj zahtjev se može postaviti u roku od 3godine od dana završetka izgradnje objekta.

c) ako su vrijednosti zemljišta i objekta približno jednake – sud objekat i zemljište može dosuditi ilivlasniku ili graditelju , ali u toj situaciji vodi računa ookolnostima koje opravdavaju donošenje takve odluke ( npr. kome je potrebniji), pri čemu i jedan i drugi imaju pravo na tržišnu naknadu zavrijednost objekta, odnosno zemljišta.

d) Dosjelost

Dosjelost je originarni način sticanja prava vlasništvasavjesnim ili savjesnim i zakonitim posjedovanjem stvari zaodređeno, zakonom predviđeno, vrijeme.

Za savjesnog i zakonitog posjednika vrijeme posjeda za sticanje prava vlasništva je:

a) 3 godine – za pokretnu stvar, b) 10 godina – za nepokretnu stvar.

Za posjednika koji je savjestan, a nije zakonitiposjednik, vrijeme posjeda za sticanje prava vlasništva je:

a) 6 godina – za pokretnu stvar,b) 20 godina – za nekretnine.

Nesavjestan posjednik (koji je znao ili je mogao znati danije vlasnik stvari), bez obzira na dužinu posjeda, nikada nemože steći pravo vlasništva po ovom osnovu!!!

Posjed je zakonit ako su kumulativno ispunjena slijedeća 2uslova:

1) ako se zasniva na nekom pravnom osnovu koji je potreban za sticanje prava vlasništva (ugovor o prodaji, poklonu, zamjeni) i

2) ako nije pribavljen vi, clam, precario (silom, prevarom i zloupotrebom prava).

Posjed je savjestan ako posjednik nije znao i nije mogaoznati da stvar koju drži u posjedu nije njegova . Savjesnost posjedase pretpostavlja , pa ako neko ističe nesavjesnost, dužan je da to i dokaže .

Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći od dana kada jeposjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekomposljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

U vrijeme posjeda uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici posjednikavršili posjed stvari ako su u pitanju savjesni i zakoniti posjednici, odnosno samosavjesni posjednici.

Nasljednik postaje savjestan posjednik u momentu otvaranjanasljeđa, čak i u situaciji kada je ostaviteljev posjed bionesavjestan (a nasljednik nije znao niti je mogao znati za to).Dakle, u ovoj pravnoj situaciji rok dosjelosti počinje teći utrenutku otvaranja nasljeđa, tj. smti ostavioca.

Posjednik će podnijeti tužbu za utvrđenje da je stekao prava vlasništvadosjelošću na određenoj nekretnini. Presuda je samo deklaratorna i služi za upis uzemljišne knjige. Tužba se može podnijeti sudu samo ako su ispunjene sve navedene zakonske pretpostavke, u protivnom sudće tužbu odbiti kao neosnovanu.

e) Stjecanje prava vlasništva na pribavljenoj stvari odnevlasnika

Zakon sadrži mogućnost sticanja prava vlasništva odnevlasnika, što je u suprotnosti sa opštim pravilom građanskogprava da niko ne može na drugoga prenijeti više prava nego štosam ima. Međutim, ne radi se o derivativnom već o originarnomnačinu sticanja prava vlasništva, a opravdava se zaštitomsigurnosti pravnog prometa i zaštitom interesa trećih savjesnihlica.

Opšti uslovi za stjecanje prava vlasništva po ovom osnovu,koji moraju biti kumulativno ispunjeni, su slijedeći:

1. mora se raditi o pokretnoj stvari (ne može nekretnina),2. sticalac mora biti savjestan (nije znao niti je mogao znati da stvar

pribavlja od nevlasnika),

3. pravni osnov pribavljanja pokretne stvari mora biti teretni, naplatni pravni posao (ne može povodom besplatnogpravnog posla, npr. poklona).

Uz navedene opšte uslove za sticanje prava vlasništva po ovom osnovu, potrebno je da bude ispunjen i jedan od sljedećih uslova (alternativno):

1. da je stvar pribavljena od nevlasnika koji se inače bavi stavljanjem takvih stvari u promet ( npr. zlatar koji vrši prodaju nakita), ili

2. da je stvar pribavljena od nevlasnika kojem je pravi vlasnik stvar predao u posjed na osnovu nekog pravnog posla koji nije osnov za sticanje vlasništva( npr. ugovori o zakupu, posudbi, posluzi), ili

3. da je stvar pribavljena na javnoj prodaji/dražbi.

Raniji vlasnik stvari, iako je na njoj izgubio pravovlasništva, može zahtjevati povrat stvari samo ukoliko ona zanjega ima poseban značaj (afekcionu vrijednost). (npr. stvar je uspomena od oca.) Ovaj zahtjev može postaviti u roku od 1 godine od dana kada je izgubio pravo vlasništva, uz obavezu da sticaocu nadoknadi prometnu vrijednoststvari.

f) Stjecanje prava vlasništva okupacijom napuštene stvari

Okupacija je uzimanje u posjed napuštene pokretne stvari snamjerom da se postane vlasnik (tj. s namjerom njenog prisvajanja u svojukorist).

Napuštene stvari su one koje su od vlasnika vidnonapuštene ( npr. bacanjem na smeće ) . Napuštenim se ne mogusmatrati izgubljene stvari.

Okupacijom se ne može steći pravo vlasništva na nekretnini, jer napuštenenekretnine postaju državno vlasništvo.

g) Sticanje prava vlasništva odvajanjem plodova

Plodovi su sporedne pokretne stvari koje periodično daje glavna stvar. Mogu biti prirodni i civilni .

Do odvajanja, plodovi se smatraju sastavnim dijelom glavnestvari i pripadaju njenom vlasniku. Kao samostalni objekt prava,plodovi se smatraju tek odvajanjem od glavne stvari.

Pravilo je da je vlasnik stvari ujedno i vlasnik odvojenihplodova. Međutim, ako se glavna stvar nalazi kod plodouživaocaili zakupca, po osnovu zaključenog ugovora o plodouživanju ilizakupu, onda su oni vlasnici odvojenih plodova.

B. STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA NA OSNOVU PRAVNOG POSLA

(DERIVATIVNO)

Derivativnim načinom sticanja prava vlasništva sticalacsvoje pravo vlasništva izvodi iz prava prethodnika.

Pravo vlasništva se u ovakvim slučajevima zasnivazaključenjem ugovora (pravni osnov), a stiče se različito, uzavisnosti da li se radi o pokretnim stvarima ili onekretninama.

Kada su u pitanju nekretnine , potrebno je da se zaključi pismeni ugovor o prodaji, koji, prema Zakonu o notarima, podliježe notarskoj obradi i ovjeri. Ako je ugovor potpisan, a isti nijeobrađen i potpisi nisu ovjereni kod Notara, ugovor je ništav, a ako su na osnovutakvog (ništavog) ugovora ugovorne strane ispunile svoje obaveze, pravilo jerestitucije, a ako nije moguća onda se daje naknada u novcu. Kriteriji kojeće sud koristiti u ovom slučaju jeste cijena u momentudonošenja odluke.

Pravo vlasništva na nekretnini se stiče u momentu upisatog prava u zemljišnu knjigu. Ovaj upis se vrši pod uslovom da je sticalacsavjestan, a savjesnost se pretpostavlja. Ako postoji više savjesnihsticalaca (nekretnina je prodata više lica), pravo na upis uzemljišnu knjigu ima onaj kojem je stvar predata u posjed, aako je nekretnina u posjedu prenositelja prava vlasništva,pravo na upis ima onaj koji je prvi zaključio ugovor (stekaopravni osnov).

Kada su u pitanju pokretne stvari , pravni posao je punovažan i kada se zaključi u usmenoj formi, a pravo vlasništva se stičepredajom stvari u posjed sticaoca.

Predaja se smatra izvršenom i u slučaju simbolične predajestvari:

a) predajom isprave ( npr. tovarnog lista, skladišnice i sl.), b) uručenjem nekog dijela stvari ( npr. ključeva automobila), te c) izdvajanjem - kada su u pitanju generičke stvari ( npr. sipanje određenih

količina pšenice u vreće).

Izuzetak od navedenog pravila, kada se pravo vlasništva napokretnoj stvari stiče već u trenutku zaključenja ugovora, su 3slučaja tzv. fiktivne prodaje:

1) kada se stvar od ranije nalazila u posjedu sticaoca, ali po nekom drugom pravnom osnovu koji nije osnov za sticanje prava vlasništva ( npr. po osnovu ugovora o posudbi ili čuvanju);

2) kada sticalac i dalje ostavi stvar u posjedu prenositelja prava, koji stvar nastavlja da posjeduje po nekom drugom pravnom osnovu ( npr. po osnovu ugovora o čuvanju);

3) kada se stvar nalazi u posjedu trećeg lica.

C. STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA ODLUKOM DRŽAVNOG ORGANA

Načini sticanja prava vlasništva odlukom državnog organasu:

a) eksproprijacija, b) arondacija, c) komasacija d) i uzurpacija.

U ovim slučajevima, lice postaje vlasnik u momentupravosnažnosti rješenja ili odluke nadležnog organa.

a) Eksproprijacija (Zakon o eksproprijaciji FBiH - "Sl. nov. FBiH", br.70/07).

Eksproprijacija je prelaz nekretnine u privatnomvlasništvu određenog lica u državno vlasništvo, kada tozahtjeva opći interes ( npr. radi izgradnje puteva, željeznice i sl.).

Za oduzeto pravo vlasništva, ranijem vlasniku pripadapravo na punu naknadu. Prvo se nastoji postići sporazum o visini naknade, aako se sporazum ne postigne, spis se dostavlja nadležnom općinskom sudu, koji će uvanparničnom postupku odrediti naknadu.

b) Arondacija

Arondacija (zaokruživanje) je oduzimanje zemljištaodređenom licu i pripajanje tog zemljišta u korist drugog lica,radi racionalnije obrade zemljišta. Za oduzeto pravo vlasništva,ranijem vlasniku pripada pravo na naknadu, i to zemljoradniku ustupanjem drugogzemljišta, a nezemljoradniku naknada u novcu. Ako se korisnik arondacije i ranijivlasnik ne sporazumiju o naknadi, spis se dostavlja nadležnom općinskom sudu, kojiće u vanparničnom postupku odrediti naknadu.

c) Komasacija

Komasacija je način uređivanja zemljišnih površina, takoda se na određenom (tzv. komasacionom) području sačinjenom od

usitnjenih i nepravilnih parcela, bez obzira u čijem suvlasništvu, formira manji broj većih i pravilnih parcela.

Nakon toga se vrši raspodjela zemljišta iz komasacione mase, tako da svakiučesnik dobije zemljište približno iste površine i kulture koje je imao prije komasacije.

d) Uzurpacija (zemljišta u državnom vlasništvu)

Uzurpacija je svako samovlasno zauzimanje zemljišta ilidržanje zemljišta u državnom vlasništvu.

Uzurpantu odn. njegovim nasljednicima se pod određenim uslovima možepriznati pravo vlasništva na uzurpiranom zemljištu. Postupak provodi nadležnaopćinska služba za imovinsko-pravne poslove.

D. STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA NASLJEĐIVANJEM

Nasljednik postaje vlasnik momentom smrti ostavioca-

Tim momentom nasljednik postaje i posjednik ( tzv. idealni posjednik), iako de facto ne drži stvar u posjedu (što je izuzetak od pravila) i od tog momenta pripadajumu sva vlasnička prava i prava posjeda, uključivo prava na zaštitu.

ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA

Pravo vlasništva se štiti vlasničkim tužbama, a tosu:

1) Rei Vindicatio - tužba za vraćanje stvari u posjed - sud odlučuje rješenjem! 2) Actio Publiciana - tužba za predaju stvari radi jačeg prava – sud odlučuje

rješenjem!3) Actio Negatoria - tužba kojom se zahtjeva zaštita od uznemiravanja prava

vlasništva (nema oduzimanja) – sud odlučuje presudom!

Za razliku od tužbe za smetanje prava posjeda, vlasničke tužbe ne zastarjevaju.

Rei Vindicatio i Actio Publiciana (tužba iz pretpostavljenog vlasništva) odnosese na predaju (vraćanje) stvari, a Actio Negatoria se odnosi na zaštitu oduznemiravanja vlasništva (bez oduzimanja).

1) REI VINDICATIO – „tužba za vraćanje stvari u posjed“

Ovo je najčešća vlasnička tužba.

Ovu tužbu može podnijeti vlasnik (aktivno legitimiran) , protiv posjednika nevlasnika koji neovlašteno drži stvar (pasivno legitimiran), postavljanjem tužbenog zahtjeva da mu se stvar preda u posjed i da mu se naknade troškovi postupka.

U postupku po ovoj tužbi, tužilac mora:

1) dokazati da je vlasnik stvari (ZK izvadak), 2) odrediti identitet stvari i 3) dokazati da se individualno određena stvar nalazi kod tuženog bez pravnog

osnova.

Kada se postavlja tužbeni zahtjev, onda se mora voditiračuna o savjesnosti posjednika, jer se sporedni zahtjevi mogu postaviti u zavisnosti od toga da li je savjestan posjednik iline.

Ako je tuženi savjestan posjednik, onda on:

dužan je vratiti stvar vlasniku zajedno sa plodovima koji nisu ubrani; ne odgovara za pogoršanje ili propast stvari do kojih je došlo za vrijeme

savjesnog posjeda; ima pravo na naknadu nužnih troškova održavanja, korisnih troškova u

obimu u kojem je vrijednost stvari povećana, te troškova koje je učinio radisvog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari (uz mogućnost da traži odvajanje akoje ono moguće);

može stvar zadržati dok mu vlasnik ne nadoknadi nužne i korisne troškove.

Ako je tuženi nesavjestan posjednik, onda on:

dužan je stvar vratiti vlasniku zajedno sa svim plodovima koje je stvar dala za vrijeme posjedovanja, a ako plodove nije ubrao ili je ubrane plodove potrošio,otuđio ili uništio, dužan je vlasniku platiti naknadu;

dužan je naknaditi štetu koja je nastala na stvari, osim ako bi ta šteta nastala i da se stvar nalazila kod vlasnika;

ima pravo na naknadu nužnih troškova koje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega, a pravo na naknadu korisnih troškova samo ako su korisnilično za vlasnika, dok nema pravo na naknadu troškova koje je učinio radisvog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari.

Savjestan posjednik postaje nesavjestan od momenta kada muje tužba uručena. Tužilac može dokazivati da je savjesnost i ranije prestala, alise do momenta uručenja tužbe ona pretpostavlja.

Pravo da se potražuju naknade zastarjeva u roku od 3 godine od danapredaje stvari vlasniku.

2) ACTIO PUBLICIANA – PRETORSKA tužba za zaštitu (BONITARNOGvlasnika) „tužba za predaju stvari radi jačeg prava“, tzv. „tužbapretpostavljenog vlasnika“

To je tužba koja se podnosi kada neko smatra da ima jačepravo na posjed.

Na podnošenje tužbe aktivno je legitimirano lice koje jepribavilo individualno određenu stvar po pravnom poslu i nazakonit način, a u momentu pribavljanja nije znalo ili nijemoglo znati da nije postalo vlasnik stvari. Tužilac se zove i pretpostavljeni vlasnik . Npr. kada su dva lica zaključila ugovor o prodaji nekretnina koji je punovažan i izvršen, ali kupac nije postao vlasnik, jer nije izvršioupis u zemljišnoj knjizi (kod prodaje nekretnina, kupac ne postaje vlasnik momentomzaključenja ugovora, već momentom upisa u zemljišnu knjigu). Ako je u ovom

slučaju, kupcu posjed oduzelo lice koje nema pravnog osnova, tada kupac(pretpostavljeni vlasnik) može podnijeti ovu tužbu i tražiti da sud obaveže togposjednika da mu preda stvar u posjed.

Tužba sadrži tužbeni zahtev kojim se traži povrat stvariod osobe koja tu stvar drži po slabijem pravnom osnovu ili bezpravnog osnova . Ako i tuženi ima neki pravni osnov, pa se poziva na njega, jačipravni osnov ima lice koje je predmet pribavilo teretnim pravnim poslom u odnosuna lice koje je stvar pribavilo besplatno, a ako su im pravni osnovi jednaki, prvenstvoima lice kod koga se stvar nalazi u posjedu.

Tužitelj mora dokazati:

• svoj kvalificirani posjed

• da je stvar u posjedu tuženika

• identitet stvari

Povodom ovakve tužbe, tužilac mora dokazati:

1. da je tražena stvar individualno određena (identitet stvari); 2. da je njegov posjed zakonit (savjesnost se pretpostavlja); 3. da je posjed tuženog bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu.

U odnosu na prava i obaveze pretpostavljenog vlasnika prema savjesnom,odn. nesavjesnom posjedniku u pogledu plodova, otuđenja i uništenja stvari inaknade, primjenjuju se pravila izložena kod rei vindicatio .

3. ACTIO NEGATORIA - tužba kojom se zahtjeva zaštita od uznemiravanja pravavlasništva (bez oduzimanja)

Ovdje se radi o vlasničkoj tužbi zbog uznemiravanjavlasništva, a da posjed stvari nije oduzet.

Tužba može biti podnesena od strane vlasnika ili pretpostavljenog vlasnika protiv osobe koja ga protivpravnouznemirava u korištenju stvari.

Tužilac mora dokazati:

1. da je vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik, 2. da je tuženi učinio uznemiravanje, kojim ometa ili ograničava njegovo pravo

vlasništva.

Uznemiravanje može biti učinjeno:

a) radnjom koja čini smetanje posjeda, a koja nije oduzimanje posjeda, b) prisvajanjem prava služnosti.

Tužbeni zahtjev glasi da sud utvrdi:

1. da je tuženi izvršio uznemiravanje i 2. da je dužan da sa uznemiravanjem prestane, te da se ubuduće uzdrži od

uznemiravanja pod prijetnjom izvršenja.

Za razliku od postupka po rei-vindikacionoj tužbi i tužbipretpostavljenog vlasnika (actio publiciana), gdje sud donosirješenje, u postupku po ovoj tužbi sud odlučuje presudom!!!

Presuda donesena u ovom postupku ima snagu izvršnog naslova, što znači dau slučaju ponovnog uznemiravanja nije potrebno podnositi novu tužbu, već je naosnovu pravila izvršnog postupka moguće koristiti odgovarajuće pravno sredstvo.Pored zahtjeva koji se odnosi na prestanak uznemiravanja, može se postaviti izahtjev za naknadu štete ukoliko je ista pričinjena uznemiravanjem.

PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA

Vlasništvo prestaje u slijedećim slučajevima:

1. kada druga osoba stekne pravo vlasništva na istoj stvari, 2. napuštanjem stvari (kada je njen vlasnik na nesumnjiv način izrazio

slobodnu volju da više ne želi da ima vlasništvo na stvari - takvu izjavu možedati pred nadležnim organima, nakon čega se donosi rješenje kojim seutvrđuje da je stvar napuštena),

3. propašću stvari,

4. ako je drugim zakonom to posebno određeno ( npr. oduzimanje stvari u javnom interesu u slučajevima eksproprijacije,arondacije, komasacije i uzurpacije).

II STVARNE SLUŽNOSTI

Zakonom o vlasničko-pravnim odnosima regulisane su stvarneslužnosti, ustanovljene u korist svakodobnog vlasnika nekenekretnine.

Služnosti mogu biti i lične - ustanovljene u korist određenog lica, a regulisane su pravnim pravilima OGZ-a (Austrijski građanski zakon).

Stvarna služnost je pravo vlasnika jedne nekretnine (povlasnanekretnina) da za potrebe te nekretnine vrši određene radnje nanekretnini drugog vlasnika (poslužna nekretnina) ili da zahtjeva odvlasnika poslužne nekretnine da se uzdržava od vršenja određenihradnji koje bi inače imao pravo vršiti na svojoj nekretnini. Stvarnaslužnost se može ustanoviti na određeno vrijeme ili za određeno dobagodine.

Stvarna služnost je pravo vlasnika određene nekretnine(povlasnog dobra) da:

za potrebe te nekretnine (povlasnog dobra), vrši određene radnje na nekretninama drugog vlasnika (poslužnog dobra) ili

zahtijeva od vlasnika poslužne nekretnine da se uzdrži od vršenja određenih radnji koje bi inače imao pravo vršiti na svojoj nekretnini.

Stvarna služnost se može zasnovati na određeno ineodređeno vrijeme.

Prema sadržaju dijele se na pozitivne i negativne:

1. Pozitivne služnosti ovlašćuju titulara služnosti da za potrebe svog povlasnog dobra obavlja određene radnje na nekretnini drugog lica, vlasnika

poslužnog dobra, ( npr. da prelazi preko susjedovog zemljišta), ali samo u situaciji kad ne bi mogao koristiti svoje nekretnine,

2. Negativne služnosti ovlašćuju titulara da zahtijeva od vlasnika poslužnog dobra da se uzdržava od određenih radnji na koje bi inače kaovlasnik imao pravo, ( npr . da zahtijeva od susjeda da kišnicu sa svog krova, koja navodnjava njegovo zemljište, neodvodi, ne kanališe na drugo zemljište).

Stvarna služnost vrši se na način kojim se najmanje optereć ujeposlužna nekretnina. Ako je za vršenje stvarne služnosti potrebnokorištenje nekog uređaja ili poduzimanje neke radnje, troškoveodržavanja tog uređaja i poduzimanja te radnje, snosi vlasnikpovlasne nekretnine. Ako uređaj ili radnja služi i interesimavlasnika poslužne nekretnine, troškove održavanja tog uređaja itroškove poduzimanja te radnje snose, srazmjerno koristi koju imaju,vlasnik povlasne i vlasnik poslužne nekretnine.

Karakteristike stvarnih služnosti su:

1. Da postoje na tuđoj stvari, 2. Da se od vlasnika poslužne nekretnine zahtjeva određeno trpljenje ili

uzdržavanje,3. Da se vrše „civiliter“, što znači da se vrše na način da se što manje opterećuje

poslužno dobro,4. Da, ako je za vršenje stvarne služnosti potrebno korištenje nekog uređaja ili

preduzimanje neke radnje, troškove postavljanja tog uređaja snosi vlasnikpovlasnog dobra. Ukoliko taj uređaj koristi i vlasnik poslužnog dobra onda ion, srazmjerno, snosi te troškove.

Stvarne služnosti se zasnivaju:

1. Pravnim poslom: To može biti ugovor (u pismenoj formi) ili testament. Pravniposao je samo pravni osnov za sticanje prava služnosti, a za nastanak služnostikao stvarnog prava je potreban upis u zemljišnu knjigu

2. Odlukom suda i drugog državnog organa: Sud, odnosno nadležnidržavni organ će svojom odlukom zasnovati pravo služnosti kada vlasnikpovlasnog dobra u cijelosti ili djelimično ne može koristiti svoje dobro bezkorištenja nekretnine drugog lica. U tom slučaju, pravo služnosti se stiče pravosnažnošću odluke, mada zakonom može biti određeno i drugačije. Nazahtjev vlasnika poslužnog dobra, utvrđuje se naknada u njegovu korist.

3. Dosjelošću: Pretpostavka za sticanje stvarne služnosti putem dosjelosti jefaktičko korištenje (najčešće prolaz preko nečijeg zemljišta) u trajanju 20 godina,bez protivljenja vlasnika poslužnog dobra. Kako se ovdje radi o originarnomsticanju prava služnosti, eventualni naknadni upis prava u zemljišnu knjigu imasamo deklaratoran karakter.

ZAŠTITA PRAVA SLUŽNOSTI

Stvarna služnost se štiti posebnom, konfesornom tužbom .

Ativno je legitimisan vlasnik povlasnog dobra, a pasivno, u pravilu, vlasnik poslužnog dobra, ali se ova tužba može podnijeti iprotiv svake treće osobe koja vlasnika povlasnog dobra ometa u korištenju togprava.

Vlasnik povlasnog dobra ovu tužbu podnosi radi utvrđenjaveć stečenog prava služnosti, najčešće ako je pravo stekao dosjelošću, paod suda traži da to utvrdi (konstatuje)

Tužilac u ovoj parnici mora dokazati:

1. postojanje prava služnosti, 2. da je on vlasnik povlasnog dobra, a da je tuženi vlasnik poslužnog dobra, 3. da ima pravni interes za podnošenje tužbe (najčešće je to osporavanje da mu

pripada pravo služnosti).

Tužbeni zahtjev glasi da se utvrdi da tužiocu, kao vlasniku određene nekretnine, pripada pravo služnosti naodređenim nekretninama tuženog ( npr . pravo služnosti pješačkog prolaza- određuje se precizno u kojoj širini, dužini) . U pravilu se pravi i skica koja je sastavni dio izreke presude.

Zaštita stvarne služnosti može se ostvariti i tužbom zbog smetanja posjedaprava služnosti, ako se podnese u zakonom propisanim rokovima za podnošenjetužbe zbog smetanja posjeda (30 dana – subjektivni rok i 1 godina – objektivni rok).

PRESTANAK PRAVA SLUŽNOSTI

Stvarna služnost prestaje:

1. kada ista osoba postane vlasnik povlasnog i poslužnog dobra, 2. propašću poslužne i/ili povlasne nekretnine, 3. jednostranom izjavom korisnika služnosti da se odriče prava, 4. protekom vremena za koje je služnost zasnovana, 5. odlukom suda da se služnost ukida (ako je utvrđeno da je služnost izgubila

razumnu svrhu),6. ako je služnost stečena dosjelošću, za njen prestanak potrebno je nevršenje

služnosti kroz period 20 god. 7. jedan od načina može biti i taj da se vlasnik posl. dobra protivi korištenju

određene služnosti, a vlasnik povl. dobra u periodu od 3 g. ne vrši služnost. Ako se povlasna nekretnina, u korist koje je služnost uspostavljena,podjeli, konstituirana služnost ostaje u korist svih dijelova.

Ako se podijeli poslužna nekretnina, služnost ostaje samo na dijelovima nakojima je vršena.

III dio: PRAVO ZALOGE

Pravo zaloge je pravo na tuđoj pokretnoj ili nepokretnojstvari, odnosno na tuđem pravu, na osnovu kojeg zalogoprimcupripada ovlaštenje da se iz založene stvari, odnosno prava,namiri ako mu njegovo dospjelo potraživanje ne bude na vrijemeizmireno. Povjerilac se namiruje na način što od suda traži prodaju stvari iizmirenje duga od ostvarene cijene.

Predmet zaloge mogu biti:

a) pokretne stvari i prava (potraživanja, autorsko pravo, pravo patenta i sl) – pignus;

b) nepokretne stvari – hipoteka;

Zaloga na nekretninama (hipoteka) je regulisana Zakonom ovlasničko-pravnim odnosima, a zaloga na pokretnim stvarima ipravima Zakonom o obligacionim odnosima.

HIPOTEKA

Hipoteka je pravo zaloga na nekretnini, koja ovlašćujehipotekarnog povjerioca da se iz založene nekretnine namiri,ako njegovo dospjelo potraživanje prema dužniku ne budeblagovremeno ispunjeno. Realizacija takvog ovlaštenja ostvaruje se sudskomprodajom založene nekretnine na javnoj prodaji. Prodaja se vrši po pravilimaizvršnog postupka.

Hipoteka nastaje na osnovu:

1) pravnog posla – za nastanak hipoteke je potreban upis u zemlj. knjigu; 2) sudske odluke – za nastanak hipoteke je potreban upis u zemlj. knjigu; 3) po zakonu – nastaje kada se steknu zakonski uslovi;

Upis hipoteke se vrši u javnoj (zemljišnoj) knjizi.

Hipotekarnom povjeriocu pripada pravo prvenstva u odnosu na ostale povjerioce koji na nekretnini nemaju zasnovanuhipoteku, a kada postoji više hipotekarnih povjerilaca, pravoprvenstva na namirenje ima onaj koji je ranije zasnovaohipoteku.

Hipoteka se odnosi na cijelu nekretninu i na njene plodove koji nisu odvojeni od glavne stvari i na druge sastavnedijelove i pripatke, kao i na poboljšanja stvari, ako je donjih došlo nakon zasnivanja hipoteke.

Hipoteka se može zasnovati i na idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine

Za jedno potraživanje može se zasnovati hipoteka na višenekretnina - tzv. zajednička ili simultana hipoteka. Primjenjujese kada se iz vrijednosti jedne nekretnine potraživanje ne može namiriti u cjelosti.

Hipoteka je nedjeljiva, što znači da založena nekretninaosigurava potraživanje povjerioca do potpunog ispunjenja

obaveze , bez obzira na eventualne situacije kada je poslije došlo do podjelenekretnine.

Postoji mogućnost prenosa hipoteke, ali samo zajedno sa prenosompotraživanja osiguranog hipotekom, i to bez pristanka hipotekarnog dužnika.

Hipotekarni povjerilac može zasnovati hipoteku napostojećoj hipoteci u korist treće osobe bez pristankahipotekarnog dužnika - tzv. nadhipoteka. Do toga može doći kadahipotekarni povjerilac ima obavezu (dug) prema trećem licu, pa radi obezbjeđenjatakvog potraživanja trećeg lica vrši zalaganje hipoteke, uz napomenu da seovim ne vrši prenos hipoteke na to lice.

Ako hipotekarni dužnik pogoršava stanje založenenekretnine i time smanjuje njenu vrijednost, hipotekarnipovjerilac može tražiti da sud naloži hipotekarnom dužniku dase od takvog ponašanja uzdrži, a ako ovaj i dalje nastavi sapogoršanjem stanja založene nekretnine, hipotekarni povjerilacima pravo zahtjevati namirenje i prije dospjelosti svogpotraživanja .

Prestanak hipoteke

Hipoteka prestaje:

1) kada prestane potraživanje zbog kojeg je zasnovana hipoteka, ( npr. hipotekarni dužnik plati potraživanje obezbjeđenohipotekom i dr .)

2) kada se hipotekarni povjerilac odrekne hipoteke, ( izjava o odricanju mora biti sačinjena u pismenom obliku i data kod nadležnogorgana koji vodi javnu knjigu gdje je hipoteka upisana )

3) kada ista osoba postane nosilac prava vlasništva i prava hipoteke na istoj stvari i

4) kada nekretnina koja je bila opterećena hipotekom propadne, a ne bude obnovljena.

Postoje odredbe (klauzule) ugovora o hipoteci koje suzabranjene i ništave (ne proizvode pravno dejstvo ako se ugovore), a tosu:

1) odredba da hipotekarni povjerilac postaje vlasnik založene nekretnine, ako založni dužnik ne izmiri svoju obavezu po dospjelosti potraživanja;

2) odredba da hipotekarni povjerilac ima pravo ubiranja plodova koje ta nekretnina daje ili iskorištavanja nekretnine na drugi način.

ZEMLJIŠNI DUG – Radi se o stvarno-pravnom osiguranju nepokretnosti, koji nijeakcesorne prirode kao hipoteka. To je ustvari hipoteka bez potraživanja ( Zakon o stečaju, Zemljišne knjige, Notari ).

IV dio: POSJED

Posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičkuvlast na stvari (neposredni posjed). Posjed stvari ima i osoba kojafaktičku vlast na stvari vrši preko druge osobe, kojoj je na osnovupravnog posla, dala stvar u neposredan posjed (posredan posjed).Posjed prava stvarne služnosti ima osoba koja faktički koristinekretninu druge osobe u obimu koji odgovara sadržini te služnosti.Posjed prava korištenja tehničkih usluga (električna energija, voda,plin, telefonska linija i sl.) ima osoba koja te usluge neposrednofaktički koristi ili to čini preko druge osobe. Više osoba moguimati posjed iste stvari ili prava (suposjed).

Posjed je faktička vlast na stvari. Za razliku odposjeda, vlasništvo je pravna vlast nad stvari.

Postoji posjed stvari i posjed prava ( npr. posjed prava stvarne služnosti ima osoba koja faktički koristinekretninu druge osobe za prolaz i sl. ) .

Posjed se sastoji od:

1. posjedovanja, 2. korištenja i

3. raspolaganja - koje se mora vršiti u skladu sa namjenom i prirodom stvari.

Posjed može biti:

a) neposredni - Neposredni posjednik je onaj ko vrši faktičku vlast na stvari, kod koga se stvar nalazi.

b) posredni - Ako neposredni posjednik preda stvar drugom licu po nekom pravnom osnovu, koji nije osnov za sticanje prava vlasništva, (po osnovu zakupa,čuvanja stvari, posluge i sl.), tada lice koje je dalo stvar u posjed postaje posredniposjednik, a ovaj kojem je stvar data u posjed postaje neposredni posjednik.

I neposredni i posredni posjednik imaju pravo naposjedovnu zaštitu. To znači da oni mogu podnijeti tužbu zbog smetanja posjeda u odnosu na sva treća lica (tj. protiv svakog onog ko ih uznemirava ili im oduzima posjed), a to isto pravo imaju i međusobno.

Suposjedništvo postoji kada više osoba ima posjed na jednoj stvari. Suposjednici imaju pravo na zaštitu u odnosu na treća lica i u odnosu na drugog suposjednika ukoliko ih ometa u posjedu.

Od posjeda treba razlikovati detenciju (držanje stvari). Detentor je osoba koja na osnovu radnog odnosa vrši vlast nad stvari tj. drži nekustvar prema uputama drugoga. Detentor se ne smatra posjednikom, već samodržaocem stvari. On nema pravo na posjedovnu zaštitu.

Posjed, također, može biti:

a) Zakonit: Ako se zasniva na punovažnom pravnom osnovu, podobnom za sticanje prava vlasništva, te ako nijepribavljen vi, clam i precario (što znači silom, prevaromi zloupotrebom prava). Jedino pod ovim uslovima možemogovoriti o zakonitom posjedu, a to će biti značajno i krozzaštitu posjeda.

b) Savjestan: Ako posjednik ne zna, niti bi mogao znati da stvar koju drži u posjedu nije njegova . Savjesnost sepretpostavlja, a onaj ko tvrdi suprotno mora to i dokazati.

c) Idealni posjed: Postoji u slučaju kad nasljednik postaneposjednik u času smrti ostavioca, neovisno od toga štonije stekao faktičku vlast na stvari. Ovim se štiti nasljednik injegova prava jer mu od tog momenta pripada pravo na posjedovnu zaštitu,čak i ako nema faktički posjed.

PRESTANAK (GUBITAK) POSJEDA

Kada posjednik prestane da vrši faktičku vlast nastvari, on gubi posjed. Od ovog pravila ima izuzetak. Posjed se negubi kada je posjednik, neovisno od svoje volje, privremenospriječen vršiti faktičku vlast na stvari ( npr. bolest, elementarna nepogoda, rat i sl.).

ZAŠTITA POSJEDA

Posjednik ima pravo na zaštitu zbog protivpravnoguznemiravanja i oduzimanja posjeda, a to se jednom rječjunaziva smetanje posjeda .

Posjednik tu zaštitu može ostvariti kod suda podnošenjem tužbe zbog smetanja posjeda, protiv svakog onog ko ga na bilokoji način uznemirava ili mu oduzima posjed.

Tužilac je posjednik ( aktivno legitimisan ), a tuženi osoba koja je napravila smetanje ( pasivno legitimisan ).

U tužbi zbog smetanja posjeda tužilac mora da dokaže:

1. da je imao faktički posljednji mirni posjed na određenoj stvari i 2. da ga je učinilac ometao u posjedu.

U tužbi se, također, mora navesti

1. čin smetanja, 2. vrijeme smetanja i 3. osobu koja je to uradila.

Tužbeni zahtjev glasi na uspostavu ranijeg posjedovnogstanja. Dakle, tužilac traži od suda da se na temelju utvrđenih dokaza donese rješenje kojim će se utvrditi da se tužitelj nalazi u mirnom faktičkom posjedu i da ga je tuženi omeo u posjedu, te da mu se naloži da uspostavi ranije posjedovno stanje ida se ubuduće kani takvog i sličnog smetanja pod prijetnjom novčane kazne, kao ida naknadi troškove spora i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Kadaje oduzeta stvar, traži se vraćanje.

Tužba zbog smetanja posjeda može se podnijeti sudu u zakonom određenim rokovima . Subjektivni rok je 30 dana i taj rok se računa od dana saznanja za učinjeno smetanje i učinioca.Objektivni rok je 1 godina i on teče od dana učinjenogsmetanja. Po proteku tih rokova, posjednik gubi pravo na posjedovnu zaštitu. Sudće prvo cijeniti da li je tužba podnijeta u zakonom propisanom roku. Ako je rokprotekao, donosi se rješenje kojim se tužba odbija.

OBIM PRUŽANJA ZAŠTITE POSJEDA

Sud pruža zaštitu posjedniku u onom obimu u kojem jeposjed postojao prije nastalog smetanja.

U postupku po tužbi za smetanje posjeda, raspravljanje jeograničeno samo na utvrđenje:

1. posljednjeg faktičkog mirnog posjeda i 2. čina smetanja .

Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed i pravnomosnovu za sticanje posjeda. Onaj ko smatra da mu pripada pravo naposjed, to može utvrditi u posebnoj parnici neovisno od odluke koja se donosi upostupku po tužbi zbog smetanja posjeda. Ovaj postupak je hitan, jer muje cilj da zaštiti posjed ma kakav da je, pa je zbog svega togaraspravljanje ograničeno na ove dvije činjenice i ovakvomodlukom koja se donosi u ovom postupku ne rješava sedefinitivno pravo na posjed jer se o tome uopće ne razgovara.

Prema tome, ako je neko vlasnik predmeta koji se nalazi u posjedu druge osobe, kojaje zaštićena ovom tužbom, to pravo može zaštiti rei vindikacionom tužbom.

Posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu i u slučaju akoje posjed pribavio silom, prevarom i zloupotrebom prava (vi, clam, precario) , i to u odnosu na svakog drugog ko ga uznemirava ili mu oduzima posjed, izuzev u odnosu na lice od koga je nataj način pribavio posjed. Ukoliko je raniji posjednik vratioposjed u zakonom propisanim rokovima za podnošenje tužbe zasmetanje posjeda (subjektivni rok), ne može se zaštiti.

Smetanje posjeda pretpostavlja protupravno postupanje.Nema osnova za posjedovnu zaštitu ako je smetanje učinjeno:

a) na osnovu zakonskog ovlaštenja, b) odluke nadležnog organa ili c) uz pristanak posjednika.

Posjednik ima pravo i na samopomoć protiv onoga ko ga uznemirava ili ko mu je uzeo posjed i to ako su kumulativnoispunjeni sljedeći uslovi: (slično nužnoj odbrani, odnosno krajnjoj nuždi iz krivičnog prava)

1. da je opasnost neposredna, 2. da je samopomoć nužna i 3. da je način vršenja samopomoći adekvatan okolnostima.

Ako mu je stvar oduzeta on ima pravo stvar vratiti odmah, a najkasnije urokovima predviđenim za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda.

Suposjednik uživa istu zaštitu kao i posjednik u odnosu natreće osobe, kao i u odnosu na drugog suposjednika.

Odluka suda po tužbi za smetanje posjeda se donosi u vidurješenja! U izreci tog rješenja stoji i zabrana tuženom da ubuduće smeta posjed i navodi se novčana kazna.

V dio: PRAVA STRANIH LICA

Strano fizičko i pravno lice može biti nosilac prava vlasništvana pokretnoj stvari, kao i domaće fizičko i pravno lice, akofederalnim zakonom nije drukčije određeno. Na teritoriji Federacijestrana fizička lica mogu biti nosioci prava vlasništva na zemljištui zgradi koje su stekli nasljeđivanjem, kao i državljani Bosne iHercegovine i Federacije, ako međunarodnim ugovorom nije drukčijeodređeno.

Odredbama Zakona o vlasničko-pravnim odnosima regulisanasu i prava stranaca.

Strana pravna i fizička lica mogu, pod određenim uslovima, biti nosioci prava vlasništva na pokretnim i nepokretnimstvarima kao i domaća lica, ako zakonom nije drugačije određeno.

Strana pravna i fizička lica mogu steći pravo vlasništva na području FBiH na zemljištu i zgradi nasljeđivanjem, akomeđudržavnim ugovorom nije drugačije određeno.

Ako strano fizičko i pravno lice obavlja određenu privrednu djelatnost na području FBiH, tada može steći pravovlasništva na poslovnim zgradama, prostorijama i zemljištu na kojem se objekti nalaze. Mogućnost sticanja može bitiograničena (npr. vezano za teritoriju-blizina vojnihobjekata)

Zakonom je, pored ostalog, predviđena mogućnost da se za potrebe diplomatsko konzularnih predstavništava i njihovihorgana i specijalnih agencija, kao i organa UN-a i EU, uzprethodnu pismenu saglasnost Federalnog ministra pravde, koje je dužnoprethodno pribaviti mišljenje ministra vanjskih poslova BiH, mogu izdati udugoročni zakup zgrade na kojima postoji pravo vlasništva.Dugoročni zakup može se zaključiti na period od 5 do 50 godina.

Strana fizička i pravna lica mogu biti ograničena u kupovini zbog principa reciprociteta .

PROMET NEKRETNINA Zakon o prometu nepokretnosti - preuzet po čl. 9. tačka 5. Ustava FBIH (Ovim zakonom se uređuju uvjeti i postupak po kojem se vrši promet nekretnina.)

Forma ugovora kojim se vrši promet nekretninom

Ugovor na osnovu kojeg se prenosi pravo vlasništva nanekretninama mora biti sačinjen u pisanom obliku i potpisiugovorača moraju biti ovjereni kod suda.

Međutim, Zakonom o notarima, ovo pravilo je derogirano,jer je njime utvrđeno da ugovori na osnovu kojih se prenosi pravo vlasništva na nekretninama podliježu notarskoj obradi iovjeri.

Ugovor koji ne ispunjava naprijed navedene uvjete jeništav i ne proizvodi pravno dejstvo. Ustaje se sa tužbom za utvrđenje ništavosti . Presuda ima deklarativan karakter.

Ništavi ugovori se ne mogu konvalidirati ispunjenjem.

Ako ugovorne strane ispune obaveze iz takvog ugovora, toispunjenje ne znači ništa. Sve ono što je dato po osnovu takvog(ništavog) ugovora mora se vratiti, a ako to nije moguće, ondase daje novčana naknada po cijenama u vrijeme donošenja sudskeodluke. Primjenjuje se restitucija u naturi, a ako restitucija nije moguća ondapostoji obaveza davanje naknade po cijenama u vrijeme presuđenja.

Zakonom o izmjenama i dopunama ZPN-a iz 1994. godine preuzeto jepravilo o kojem se ranije govorilo, tj. da ugovor o prijenosu prava vlasništva nanekretninama mora biti sačinjen u pisanom obliku i potpisi ugovarača ovjereniu nadležnom sudu.

Ovim zakonom određeno je da su punovažni ugovori:

1. zaključeni prije stupanja na snagu ovog zakona ako su sačinjeni u pisanom obliku, ukoliko su ugovorne strane obaveze iz ugovora ispunile u cijelosti ili upretežnom dijelu ili

2. ukoliko su u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona ugovorne strane izvršile ovjeru potpisa.

Pravila se primjenjuju na predmete zatečene u radu predsudovima ako nije donesena I - stepena presuda, odnosno ako jeI - stepena presuda ukinuta.

Kada se prenosi pravo vlasništva na zgradi, prenosi se i pravo vlasništva nazemljištu pod zgradom i zemljištu koje služi redovnoj upotrebi zgrade. Podzemljištem koje služi redovnoj upotrebi zgrade, smatra se zemljište koje je kao takvoutvrđeno važećim prostorno planskim dokumentom – regulacionim planom iliurbanističkim projektom, a ako takav plan prostornog uređenja nije donešen, ono seodređuje rješenjem nadležnog općinskog organa uprave.

Pravo preče kupnje

Pravo preče kupovine ustanovljeno je u korist:

a) suvlasnika (ako namjerava prodati svoj suvlasnički dio na građevinskomobjektu, stambenoj ili poslovnoj zgradi, stanu, poljoprivrednom zemljištu itd)

b) zakupca ( ako je poslovna zgrada odn. prostorija izdata u zakup - zakupac ima pravo preče kupovine pod uslovom da je zgradu odnosno poslovnuprostoriju koristio najmanje 5 godina).

Prodavac koji želi da proda ovakve nekretnine dužan je dasačini i dostavi ponudu u pisanom obliku u kojoj mora navestipodatke o nepokretnosti i ZK oznake, kojima se utvrđujeidentitet predmeta prodaje, navesti cijenu i druge uvjeteprodaje. Ponudu mora dostaviti na pouzdan način (da ima dokaz odostavi, npr. poštom preporučeno ili uz potpis primaoca ).

Ponuđeni je dužan da se oglasi u roku od 30 dana, a ako u ovom roku ne obavijesti ponudioca o prihvatu ponude, smatraćese da ponudu ne prihvata.

Po proteku navedenog roka, prodavac nekretninu možeprodati trećem licu, ali ne pod povoljnijim uvjetima . Ako prodapo povoljnijim uvjetima (npr. po nižoj cijeni ili uz odgodu plaćanja ili uz plaćanje uobrocima) ili ako uopće ponudu nije izvršio licu u čiju korist je konstituirano pravopreče kupovine, onda to lice može ustati sa tužbom kod suda, kojom če tražiti

poništenje ugovora i ustupanje te nekretnine njemu pod uvjetima pod kojima jeprodaja izvršena trećem licu, s tim da prilikom podnošenja tužbe mora deponiratikupovnu cijenu , jer time dokazuje da ima ozbiljnu namjeru da kupi tu stvar.

Ovaj ugovor je rušljiv. Tužba za poništenje se može podnijeti u zakonom propisanim rokovima. Subjektivni rok je 30 dana, aračuna se od dana saznanja za prodaju i uvjete prodaje. Objektivni rok je 1 godinaod dana zaključenja ugovora. Ako propusti ovaj rok od godinu dana,nema nikakva prava.

Ako vlasnik ne izvrši prodaju nepokretnosti u roku od 1godine po isteku roka za prihvatanje pounude, dužan je da kod ponovne prodaje postupi na naprijed navedeni način.

Odricanje od prava vlasništva

Vlasnik se može odreći prava vlasništva na nekretnini ukorist općine, ako na toj nekretnini nema stvarnih tereta, osimstvarne služnosti. Izjavu o odricanju daje pred nadležnimorganom općine. Nakon toga se donosi rješenje i dostavlja se u ZK ured.

Ništavost pravnih poslova zaključenih nakon 30.04.1991.

Jednostrana izjava volje, kao i drugi pravni poslovizaključeni nakon 30.04.1991., kojim je vlasnik nekretnine poddejstvom prinude, prevare ili sile prenio pravo vlasništva nadrugo fizičko ili pravno lice ne proizvode pravno dejstvo,odnosno takvi pravni poslovi su ništavi. Prema tome, nepredstavljaju pravni osnov za sticanje prava vlasništva.

Ništavi su pravni poslovi na temelju kojih su treća lica stekla pravo vlasništvana nekretninama pod naprijed navedenim uvjetima i slijedom toga svi upisi u javneknjige izvršeni na temelju jednostranih izjava i pravnih poslova sa navedenimnedostacima ništavi su i ne proizvode pravno dejstvo.

JAVNE KNJIGE O NEKRETNINAMA - ZEMLJIŠNE KNJIGE

Određivanje pojmova

(1) Zemljišna knjiga, u smislu ovog zakona, je javna knjiga ijavni registar stvarnih prava na nekretninama i drugih prava, kojasu zakonom predviđena za upis, kao i ostalih zakonom predviđenihčinjenica od značaja za pravni promet.

(2) Nekretnine , u smislu ovog zakona, su zemljišta, zgrade,stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrade i drugigrađevinski objekti.

(3) Predbilježba je uvjetni, privremeni upis prava nanekretninama kojim se sticanje, prijenos, ograničenje ili prestanakprava postiže naknadnim opravdanjem.

(4) Zabilježba je upis određenih okolnosti i činjenica koje suod uticaja na raspolaganje nekretninama. Zabilježba se može odnositina lične odnose kao što su maloljetnost, stavljanje podstarateljstvo, produženje roditeljskog prava ali i na drugečinjenice kao što su otvaranje stečaja, postojanje spora, postupakeksproprijacije, prvenstveni red, prinudna uprava i dr.

(5) Uknjižba je konačan upis prava na nekretninama, kojim sebezuvjetno stiču, prenose, ograničavaju ili prestaju prava nanekretninama.

Zakon o zemljišnim knjigama - predmet regulisanja ovog zakona je uređenje, vođenje, održavanje i uspostava zemljišnih knjiga, kao i upis nekretnina iprava na nekretninama u zemljišnim knjigama FBiH.

Zemljišna knjiga je javna knjiga u koju se upisuju i evidentiraju svi pravni odnosi vezani za nepokretnosti.

Ova evidencija se vodi kod zemljišnoknjižnih uredaopćinskih sudova. Osnovana je po propisima donesenim 1930.godine.

Nekretnine, u smislu ovog zakona, su zemljišta, zgrade, stanovi,poslovne prostorije, posebni djelovi zgrada i drugi građevinski objekti.

Zemljišna knjiga se sastoji od:

1) glavne knjige, 2) zbirke isprava i 3) registara.

1) GLAVNA KNJIGA je skup zemljišnoknjižnih uložaka jedne katastarske općine.

Zemljišnoknjižni uložak je dio glavne knjige kojeg čine pojedini listovi te knjige i obuhvata jedno zemljišno-knjižno tijelo.Član 18.

Prvi odjeljak zemljišnoknjižnog uloška

U prvi odjeljak (A) zemljišnoknjižnog uloška “Popisni list“ seunosi:

1) broj katastarske parcele;

2) naziv (opis) i kultura katastarske parcele;

3) veličina (površina) katastarske parcele;

4) spajanje ili dioba zemljišnoknjižnog tijela;

5) stvarna prava koja su osnovana u korist zemljišno- knjižnogtijela.

Član 19.

Drugi odjeljak zemljišnoknjižnog uloška

U drugi odjeljak (B) “Vlasnički list“ se unosi:

1) pravni osnov upisa;

2) ime vlasnika zemljišnoknjižnog tijela;

3) u slučaju vlasništva više lica podaci vlasnika u smislutačke 2. i to da li im zemljišnoknjižno tijelo pripada kaozajedničko vlasništvo ili suvlasništvo. Kod suvlasništva se upisujumeđusobni odnos suvlasnika i visina suvlasničkog dijela;

4) ograničenja prava raspolaganja vlasnika zemljišno- knjižnogtijela kao i zabilježbe koje se tiču vlasništva.

Član 20.

Treći odjeljak zemljišnoknjižnog uloška

(1) U treći odjeljak (C) “Tereti“ unose se tereti iograničenja:

1) pravni osnov upisa;

2) prava koja opterećuju zemljišnoknjižno tijelo i zabilježbekoje se odnose na ta opterećenja, kao i podaci o nosiocu, odnosnonosiocima prava. Shodno se primjenjuje odredba iz tačke 3. člana 19.ovog zakona.

(2) Kod hipoteka i zemljišnih dugova se još dodatno unosi:

1) hipoteka odnosno zemljišni dug u novčanom iznosu (visinahipoteke odnosno zemljišnog duga);

2) kamatna stopa;

3) iznos ostalih sporednih potraživanja u novcu;

4) zabilježbe koje se odnose na hipoteku odnosno zemljišni dug;

5) podaci o pristajanju na neposredno izvršenje;

6) izdavanje pisma zemljišnog duga, ukoliko je ono izdato.

Zemljišno-knjižni uložak čine:

a) posjedovnica ili popisni list A - upisuju se nepokretnosti sa podacima koji označavaju broj katastarske čestice, opis nepokretnosti(oranica, šuma, zgrada, dvorište), površina nepokretnosti i eventualnepromjene kao što su otpisi katastarskih čestica u drugi zemljišno-knjižniuložak.

b) vlastovnica ili vlasnički list B - sadrži evidenciju pojedinih prava i njihovih titulara (pravo vlasništva, pravo raspolaganja, sapodacima kome to pravo pripada). U ovaj list se unose i podaci o pravnomosnovu po kome je neko lice steklo odgovarajuće pravo ( npr. ugovor o prodaji), sa naznakom kada je ugovor zaključen i ovjeren. U ovaj list se

upisuju i drugi podaci vezani za ograničenja raspolaganja s obzirom naličnost upisnika vlasništva ( npr . poslovna nesposobnost).

c) teretovnica ili teretni list C - u taj list se upisuju pravo zaloge (hipoteka), pravo stvarnih služnosti, pravo preče kupovine, otkupa,itd.

Katastarsku općinu čini određena teritorija u koju se upisuju zemljišta i zgrade jednog ili više naselja, a sastoji se iz skupa više katastarskih čestica.

Zemljišnoknjižno tijelo je ukupnost nepokretnosti jednog vlasnika ili suvlasnika koji se nalaze u istoj katastarskoj općini tako da čine jedno pravnojedinstvo (def. iz Zakona: «Zemljišnoknjižno tijelo se sastoji odjedne ili više katastarskih parcela koje se nalaze u istojkatastarskoj općini i na kojima postoje isti pravni odnosi»)Svako zemljišno-knjižno tijelo ima svoj poseban zemljišno-knjižni uložak sa posebnim brojem.

2) ZBIRKA ISPRAVA je skup isprava (ugovora, sudskih idrugih odluka) na osnovu kojih su izvršeni upisi u zemljišnojknjizi kako bi se mogla kontrolirati ispravnost tih upisa.

3) POMOĆNI REGISTRI - čine ih pomoćne knjige koje omogućavaju lakše pronalaženje odgovarajućih podataka (registarparcela, dnevnik, registar vlasnika (tzv. abecedni imenik) – on sadrži spisak lica titulara ZK prava sa oznakom ZK uloška u kome su ta licaupisana u ZK).

Vrste upisa

1. Uknjižba (intabulacija) – to je konačan upis sticanja, prijenosa ili prestanka nekog zemljišno-knjižnog prava. Predmetom uknjižbe mogu biti stvarna prava, realni tereti i neka obligaciona prava.

2. Predbilježba (prenotacija) – to je uslovni upis koji ima privremeni karakter upisa sticanja, prijenosa i prestanka zemljišno-knjižnog prava. Tako će se u predbilježbi upisati da ugovor, odnosno potpisi nanjemu, nisu ovjereni.

3. Zabilježba (abnotacija) – to je upis informativnog karaktera radi publikovanja važnih ličnih odnosa u pogledu ograničenja raspolaganja iupravljanja nekretninom (postojanje nekog spora, stavljanje nekog pod starateljstvo i sl.).

Sve vrste upisa se vrše na osnovu rješenja ZK uredaopćinskog suda kod kojeg se vode knjige i na osnovu sudskeodluke donesene u parničnom, vanparničnom, izvršnom i krivičnompostupku.

Taj upis se vrši na osnovu zahtjeva/molbe osobe u kojoj treba navesti kakavupis se traži, sa podacima o nekretninama i ispravama na osnovu kojih se traži upis.Uz zahtjev/molbu moraju se priložiti isprave.

Osnovna načela zemljišnoknjižnih prava su:

1) Načelo upisa - Prema ovom načelu zemljišnoknjižno pravo možese steći, prenijeti i prestati upisom u ZK. Ovo je važno zaderivativno sticanje prava vlasništva. Neka prava se mogu steći i na originarannačin (npr. pravo vlasništva i stvarne služnosti), pa je moguće da je neko liceupisano kao nosilac prava vlasništva u ZK, a da je drugo lice stvarni vlasnik. On jestvarni, ali vanknjižni vlasnik tog prava (dosjelošću se stiče pravovlasništva istekom zadnjeg dana roka propisanog zakonom zasticanje prava vlasništva, pa je prema tome tim danomprestalo pravo vlasništva licu upisanom u ZK).

2) Načelo javnosti - Zemljišne knjige su javne knjige onepokretnostima i svakome je dozvoljeno da ih razgleda.Prema tome, nitko se ne može pozivati na nepoznavanje onogšto je upisano u ZK. Ovo načelo je jako značajno jer seljudi pozivaju da su u zabludi i da nisu znali. Ovo načeloomogućava da se stranke ne pozivaju na zabludu.

3) Načelo pouzdanja u zemljišne knjige - Sve što je upisano uZK u pravilu se smatra pravilnim i potpunim. Ovo načelo se neodnosi na površinu katastarske čestice, jer ZK ne garantiraju istinitost, odnosnotačnost tih podataka.

4) Načelo prioriteta - Jače pravo ima onaj ko je ranije upisan.Prioritet se računa po vremenu prijema zahtjeva/molbe zaupis u ZK uredu. Na zahtjevu/molbi se osim datuma prijema bilježi i časkada je zahtjev/molba primljena . Ako su istog dana primljena dva zahtjeva/molbe, za upis istih nekretnina, prvi zahtjev/molbakoji je dospio u ured uvažiće se, a drugi odbiti.

5) Načelo legaliteta - To znači da se upis može dozvoliti naosnovu isprave iz koje se može jasno zaključiti, odnosno,vidjeti da se radi o punopravnom pravnom osnovu i ako jezahtjev, odnosno sadržaj za upis u skladu sa zk stanjem.

Ovlaštena lica u zk uredu dužna su provjeriti da li postoje neke zapreke zbog kojihupis ne bi bio dozvoljen.

Postupak za upis u zemljišnu knjigu

Rješenje o upisu

Upis se vrši na osnovu rješenja o upisu, koje donosizemljišnoknjižni referent. Rješenje o upisu se odnosi nazahtjev za upis, koji je podnesen u skladu sa članom 3. stav 1.ovog zakona.

Uknjižba se može vršiti (ona je konačan upis) na temeljupunovažnog pravnog osnova (ugovor o prodaji, zamjeni,darivanju-poklonu, sudska odluka i odluka organa uprava).Uknjižba bez pravnog osnova ne proizvodi pravno dejstvo i možese tražiti brisanje tako izvršenog upisa ( tzv. brisovna tužba).

Zahtjev/molba za upis odnosi se prema licu koje je upisano kao ZK vlasnik ilisuvlasnik (pretodnik), a zahtjev/molbu podnosi lice u čiju korist treba da se izvrši upis(sticalac).

Uz zahtjev/molbu se prilaže isprava koja može poslužitikao pravni osnov za upis, odnosno prijepis sa jedne osobe nadrugu.

Svaki ugovor na osnovu koga se vrši prenos pravavlasništva, bilo da se radi o poklonu, zamjeni itd., mora dasadrži klauzulu intabulandi. To je izjava ranijeg vlasnika daje saglasan da se izvrši prijenos vlasništva sa njega na novogvlasnika (kupca), bez čega nema upisa u zemljišnu knjigu.

Katastarska evidencija (općine)

Pored ZK, nadležni organi općine vode katastarsku evidenciju. Svrha ove evidencije je ostvarenje tehničkih,ekonomskih, poreskih i statističkih ciljeva, izrada ZK,

oporezivanje prihoda ostvarenih na nekretninama itd. U katastarse upisuju posjednici, a u ZK prava vlasništva. I u ZK postojekatastarske općine, nekretnine sa oznakama parcela. Ovi podaci se upisuju u ZK u Alistu, a u katastru u posjedovnom listu. Katastar također posjeduje registar radi lakšeg snalaženja u podacima sadržanim ukatastarskoj evidenciji.

Postupak za upis i promjene u posjedovnom evidenciji katastra vrše se popravilima upravnog postupka.

Katastar se sastoji od katastarskih planova i katastarskog operata.

Katastarski planovi sadrže podatke o položaju i obliku zemljišta i objekata na tom zemljištu koji pripadaju jednoj katastarskoj općini.

Katastarski operat čini zbirka popisa i pregleda koji sadrže podatke o površini parcele, plodnosti, kvalitetu, bonitetu, klasi, katastarskom prihodu iposjednicima.

Osnovna jedinica u katastru je katastarska parcela . To je dio zemljištakoji pripada jednom ili više posjednika. Kat. čestice su označene brojem, a kad dođedo cijepanja, podjele parcela, onda ova, novonastala parcela, pored glavnog broja,dobiva još i podbroj , a on počinje od 1 pa nadalje.

ZAKON O ZAKUPU POSLOVNIH ZGRADA I PROSTORIJA

(preuzet po članu 9. tačka 5. Ustava FBiH - Ovim zakonomuređeni su načini i uvjeti pod kojima se mogu izdavati u zakupposlovne zgrade i prostorije.)

POSLOVNOM ZGRADOM smatra se zgrada namjenjena za vršenje poslovne djelatnosti, ukoliko se pretežnim dijelom koristi u tu svrhu.

POSLOVNOM PROSTORIJOM smatra se prostorija (jedna ili više), namjenjena za vršenje poslovne djelatnosti, koja po pravilu, čini jednugrađevinsku cjelinu i ima zaseban glavni ulaz. Zajedničke prostorije u stambenimzgradama ne smatraju se poslovnim prostorijama, i ne mogu se izdavati pod zakup,ukoliko općinsko vijeće na drugačiji način to ne uredi.

Za zasnivanje zakupa potrebno je sačiniti ugovor o zakupuu pisanom obliku. Zakup poslovnih zgrada i poslovnih prostorijazasniva se ugovorom između zakupodavca i zakupca, i može sezaključiti na određeno ili neodređeno vrijeme. Ugovor koji nijezaključen u pismenom obliku ne proizvodi pravno dejstvo.

Zakupac se može useliti u poslovne prostorije tek nakonzaključenja ugovora o zakupu.

U vezi sa naprijed navedenim, ništav je sporazum, bezobzira u kom vidu zaključen:

1) kojim je jedna strana obećala imovinsku korist drugoj strani u cilju da ova njoj ili kome drugom izda poslovne prostorije u zakup.

2) kojim je zakupodavac ili treće lice obećalo zakupcu imovinsku korist ako zakupac isprazni poslovne prostorije u cilju da se u njih useli zakupodavac, ilineko treće lice.

3) kojim je jednoj strani obećana imovinska korist ako odustane od zaključenja ili od već zaključenog ugovora o zakupu poslovnih prostorija, u cilju da takavugovor zaključi druga strana ili neko drugi.

Posredovanje pri zaključivanju ugovora o zakupu poslovnihprostorija mogu vršiti samo privredna društva, odnosnopreduzeća ili pravna lica koja se bave tom djelatnošću. PRAVA I OBAVEZE ZAKUPODAVCA I ZAKUPCA

Zakupodavac je dužan da preda zakupcu poslovnu prostoriju u stanju u kome se ona može upotrijebiti za svrhu određenuugovorom i u tom stanju je održavati. Ako zakupodavac ne predazakupcu poslovnu prostoriju u stanju u kome je bio dužan predati, zakupac imapravo da odustane od ugovora ili da traži srazmjerno smanjenje zakupnine, ili da nateret zakupodavca dovede poslovnu prostonju u takvo stanje. Da bi ovo pravo izborakoristio, zakupac je dužan obavijestiti zakupodavca i ostaviti mu primjeran rok

Zakupac ima pravo poslovnu prostoriju da koristi samo zasvrhu određenu ugovorom i prema ostalim uslovima iz ugovora . Pri korišćenju poslovne prostorije zakupac je dužan da postupa sa svom potrebnompažnjom – pažnjom dobrog domaćina.

Zakupac je dužan :

1) plaćati zakupninu u vrijeme određeno ugovorom, a ako to vrijeme nijeodređeno ugovorom, zakupac je dužan zakupninu da plaća mjesečnounaprijed i to najkasnije do petog u mjesecu.

2) obavijestiti zakupodavca o potrebi popravke, ako nastanepotreba da se na poslovnoj prostoriji radi njenog održavanja izvrši popravka.Ako zakupodavac u određenom roku ne izvrši popravku, zakupac ima pravoda na teret zakupodavca sam izvrši popravku ili da odustane od ugovora.Zakupac ima pravo na naknadu troškova koje je imao za popravke koje nepadaju na njegov teret.U hitnim slučajevima, zakupac može ove popravke izvršiti na teretzakupodavca i bez obavještavanja, ali u takvoj pravnoj situaciji, odgovara zaštetu koju je tim propuštanjem nanio zakupodavcu.

3) o svom trošku na poslovnoj prostoriji izvršiti popravku čiju je potrebu sam prouzrokovao. Zakupac je dužan omogućiti zakupodavcu da potrebne popravke vrši

neometano, a zakupodavac da te popravke obavi na takav način da što manje ometazakupca u korištenju zakupljene prostorije.

Zakupac ne odgovara za pogoršanje stanja poslovne prostorije do koga jedošlo usljed njenog redovnog korišćenja, u skladu sa odredbama ugovora.

Zakupac nema pravo bez odobrenja zakupodavca da vrši prepravke poslovneprostorije.

Zakupac može dio zakupljenih prostorija dati u podzakup drugom licu samona osnovu saglasnosti zakupodavca.

Po prestanku zakupa zakupac je dužan da preda zakupodavcu poslovnuprostoriju u stanju u kojem ju je primio, ako nije drukčije ugovorom ili ovim zakonomodređeno.

PRESTANAK UGOVORA O ZAKUPU

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija može prestati:

1. na osnovu otkaza, 2. istekom perioda na koji je zaključen i 3. na osnovu odustanka.

1. Prestanak na osnovu otkaza

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaključen naneodređeno vrijeme prestaje:

a) sporazumom ili b) na osnovu otkaza, ali ne prije isteka 1 godine od zaključenja ugovora.

Otkaz je punovažan kada između dana dostave otkaza protivnoj strani i dana kada treba da prestane zakupni odnosprotekne vrijeme određeno ugovorom ili ovim zakonom (otkaznirok). Otkazni rok može teći samo od prvog odnosno petnaestog u mjesecu, osimako ugovorom nije drukčije određeno. Ako nije odreden ugovorom, otkazni rok iznosi6 mjeseci.

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija otkazuje se prekonadležnog suda.

U otkazu se mora naznačiti i dan od koga je, po zahtjevu otkazivaoca,protivna strana dužna iseliti se iz poslovnih prostorija i predati ih otkazivaocu,odnosno dan do koga je protivna strana dužna poslovne prostorije da primi.

Na osnovu otkaza koji je podnio zakupodavac sud će izdatinalog, ako iz otkaza i priloženog ugovora o zakupu proističe dazakupodavac ima pravo na otkaz, kao i da je održao otkazni rokpredviđen ovim zakonom.

Sud će naložiti zakupcu:

a) da do dana označenog u otkazu poslovne prostorije isprazni i preda zakupodavcu ili

b) da u roku od 8 dana od dana dostave naloga podnese sudu prigovor protiv naloga.

Danom podnošenja prigovora protiv naloga zakupodavac dobija položajtužioca, a zakupac položaj tuženika. Sporovi na osnovu otkaza ugovora o zakupu

poslovnih prostorija rješavaju se po pravilima parničnog postupka i smatraju sehitnim.

Ukoliko sud prigovore zakupca ocijeni opravdanim, tj.utvrdi da ne postoje opravdani razlozi za otkaz, sud će ukinutiotkazni nalog.

Ako zakupodavac otkaže ugovor zato što nije zadovoljan visinom zakupnine,zakupcu se mora obezbijediti pravo da povodom otkaza predloži utvrđivanjezakupnine putem javnog nadmetanja, kao i pravo prvenstva zakupca na korišćenjeprostorija ako prihvati uvjete koji su na javnom nadmetanju postignuti.

Posebnim propisom može se predvidjeti da se određenimkategorijama zakupaca poslovnih prostorija koje vršezdravstvenu, socijalnu, prosvjetnu, kulturnu ili drugudjelatnost od posebnog društvenog interesa, kao i državnimorganima, društveno-političkim organizacijma i određenimdruštvenim organizacijama otkaz ugovora o zakupu može dati samouz prethodnu saglasnost nadležnog organa (ranije izvršnogodbora skupštine opštine).

2. Prestanak istekom ugovorenog vremena

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaključen na određenovrijeme prestaje istekom vremena na koje je zaključen.

Ako po isteku ugovorenog vremena poslovne prostorije ne budu ispražnjene ipredate, zakupodavac može tužbom kod nadležnog suda tražiti predaju ispražnjenihprostorija. Zakupac se može usprotiviti zahtjevu za predaju poslovnih prostorija, ako za taj zahtjev ne postoje razlozi izkojih bi zakupodavac mogao otkazati ugovor o zakupu poslovnihprostorija ili odustati od tog ugovora.

Sporovi po tužbi za predaju poslovnih prostorija smatraju se hitnim.

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaključen na određenovrijeme, po isteku vremena na koje je zaključen, smatra seprećutno obnovljenim na neodređeno vrijeme ako zakupac i

poslije vremena na koje je ugovor bio zaključen nastavi dakoristi poslovnu prostoriju, a zakupodavac se tome ne protivi.Smatra se da se zakupodavac ne protivi ako do isteka vremena nakoje je ugovor zaključen ili 15 dana po isteku toga vremena,nije pismeno ili preko suda zahtijevao da mu zakupac predaprostorije.

3. Prestanak na osnovu odustanka

Zakupodavac može odustati od ugovora o zakupu poslovnih prostorija u svako vrijeme, bez obzira na ugovorene ilizakonske odredbe o trajanju zakupa ako zakupac:

a) i poslije opomene od strane zakupodavca, koristi poslovne prostorije protivno ugovoru, ili im nanosi znatniju štetu koristeći ih bez potrebne pažnje;

b) ne plati dospjelu zakupninu ni u roku od dva mjeseca od dana saopštenja opomene zakupodavca; Zakupac može odustati od ugovora o zakupu poslovnih

prostorija u svako vrijeme bez obzira na ugovorene ili zakonskeodredbe o trajanju zakupa, ako zakupodavac u primjerenom rokukoji mu je zakupac za to ostavio, ne dovede poslovne prostorijeu stanje u kome ih je dužan predati odnosno održavati.

Strana koja odustaje od ugovora dužna je:

1) drugoj strani pismenim putem dati izjavu o odustanku, kao i 2) odrediti joj rok do koga se ima predati odnosno primiti ispražnjena prostorija

(rok ne može biti kraći od 30 dana, računajući od dana kada je druga stranaprimila izjavu o odustanku od ugovora).

Ako zakupac kome je učinjena izjava o odustanku od ugovora u rokuodređenom u izjavi ne preda ispraženjene prostorije, zakupodavac može tužbom kodnadležnog suda tražiti predaju ispražnjenih poslovnih prostorija.

4. Ostale odredbe o prestanku ugovora o zakupu

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija prestaje i kada se naosnovu pravosnažnog rješenja nadležnog opštinskog organa upraveutvrdi:

1) da je poslovna prostorija eksproprisana; 2) da poslovna prostorija predstavlja opasnost po život i zdravlje ljudi, saobraćaj

ili okolne objekte.

Zakup ne prestaje kada treće lice kupovinom ili po drugomosnovu, osim iz slučajeva iz prethodnog stava, stekne odzakupodavca zgradu ili posebni dio zgrade u kojoj se nalazezakupljene prostorije. U tom slučaju treće lice stupa u prava iobaveze zakupodavca.

Ako zakupodavac ne zahtijeva prinudno izvršenje naloga ilipresude u roku od 60 dana kada je na to stekao pravo, ugovor ozakupu poslovnih prostorija smatra se prećutno obnovljenim naneodređeno vrijeme, pod istim uslovima pod kojima je biozaključen.

AUTORSKA I SRODNA PRAVA (Zakon o autorskim pravima)

Ovim zakonom regulirani su autorsko-pravni odnosi.

Autorsko djelo je individualna, duhovna tvorevina iz oblasti književnosti,nauke, umjetnosti i drugih oblasti stvaralaštva bez obzira na vrstu, način i oblikizražavanja, ako Zakonom nije nešto drugo propisano (pisana djela, knjige,brošure, književni tekstovi, članci, dramska, umjetnička djela).

Autorom se smatra lice koje je napravilo određenuintelektualnu tvorevinu . Također, autorom se smatra lice čije je ime i prezime ili pseudonim označen, dok se suprotno nedokaže.

Autor može biti samo fizičko lice, a pravna lica mogu bitinosioci autorskog prava.

Ukoliko se radi o djelu u kojem autor nije poznat(označen pseudonimom), autorsko pravo pripada izdavaču djela.

Autor djela može ugovorom ili testamentom prenijeti svojaautorska prava na fizička ili pravna lica, a ta lica stičustatus nosioca autorskog prava. Prenošenje autorskog prava moguće je inasljeđivanjem na određeni krug lica propisan zakonom.

Autorska prava sadrže:

1. autorsko imovinsko pravo, i 2. autorska moralna prava (to su lična prava, lično-pravna ovlaštenja).

Autorsko imovinsko pravo sadrži ovlaštenje autora na iskorištavanje djela, njegovo reprodukovanje, umnožavanje,prikazivanje, prenošenje i prevođenje raznih djela. Autorskaimovinska prava su prenosiva.

Autorsko djelo može da iskorištava i drugo lice, ali samopo odobrenju autora. Za svako iskorištavanje autorskog djela odstrane drugog lica autoru pripada pravo na naknadu. Autorskaimovinska prava sadrže ovlaštenje na iskorištavanje.

Autorska imovinska prava sadrže naročito: a) pravo reproduciranja - Pravo reproduciranja je isključivo pravofiksiranja djela na materijalnom nosaču (primjerku djela) neposredno ili posredno,privremeno ili trajno, djelimično ili u cjelini, bilo kakvim sredstvima i na bilokakav način. Djelo se reproducira naročito u obliku grafičkog umnožavanja,trodimenzionalnog umnožavanja, fotografiranja, fotokopiranja i umnožavanja drugimpostupcima kojima se postiže isti učinak, zvučnog ili vizuelnog snimanja,izgradnjom, odnosno izvoĎenjem arhitektonskog objekta i pohranjivanjem djela uelektronskoj formi.

b) pravo distribuiranja - Pravo distribuiranja je isključivo pravostavljanja u promet originala ili kopije djela, snimke izvoĎenja ili fonograma namaterijalnom nosaču, prodajom ili drugim načinom prijenosa vlasništva, uključujućiuvoz radi takvog stavljanja u promet i javne prodaje ili drugog oblika prijenosavlasništva.

c) pravo davanja u zakup - Pravo davanja u zakup je isključivo pravo davanjana korištenje originala ili primjerka djela na vremenski ograničeni period, u svrhuostvarivanja posredne ili neposredne privredne koristi.

d) pravo saopćavanja javnosti - Pravo saopćavanja javnosti je isključivopravo da se djelo učini dostupnim javnosti u nematerijalnom obliku i obuhvatanaročito: a) pravo javnog izvođenja,

b) pravo javnog prenošenja,

c) pravo javnog prikazivanja,

d) pravo javnog saopćavanja s fonograma i videograma,

e) pravo radiodifuznog i kablovskog emitiranja,

f) pravo radiodifuznog i kablovskog reemitiranja,

g) pravo sekundarnog korištenja djela koje se radiodifuzno emitira,

h) pravo činjenja dostupnim javnosti.

e) pravo prerade - Pravo prerade je isključivo pravo da se izvorno djeloprevede, dramski ili muzički obradi, promijeni ili na bilo koji drugi način preradi.Pravo iz stava (1) ovog člana obuhvata i slučaj kada se izvorno djelo uneizmijenjenom obliku uključi ili ugradi u novo djelo.f) pravo audiovizuelnog prilagođavanja (član 110.),

g) pravo prijevoda.

Pravo autora na iskorištavanje djela može se u potpunostiili djelimično, uz naknadu ili bez naknade, prenijeti napojedince ili na pravna lica za vrijeme trajanja autorskogprava ili za određeno vrijeme.

Lice na koje je preneseno autorsko pravo, odnosnoiskorištavanje autorskog djela, ne može:

a) autorsko pravo prenositi na treća lica bez saglasnoti autora, ako ugovorom nije drugačije određeno.

b) u autorsko djelo, prilikom korištenja, unositi bilo kakve izmjene . Autorska moralna prava sadrže neotuđiva i neprenosiva

ovlaštenja autora da mora biti priznat i označen kao stvaralacdjela pod svojim imenom ili pod pseudonimom koji morainicirati.

Autorska moralna prava štite autora u pogledu njegovihduhovnih i ličnih veza s njegovim djelom. Autor ima isključivo

pravo odlučiti da li će, kada, na koji način i u kojoj forminjegovo djelo biti objavljeno.

On se može suprostaviti svakom deformisanju, sakaćenju ili drugommijenjanju njegovog djela i svakoj upotrebi djela koja bi vrijeđala njegovu čast iugled.

Svoja imovinska autorska prava iskorištavanja djela autorprenosi autorskim ugovorom ( npr. izdavački ugovor, ugovor o prikazivanju, izvođenju...

Autorski ugovori moraju biti zaključeni u pisanoj formi.Autorski ugovor koji nije zaključen u pisanom obliku ne proizvodi pravno dejstvoništav je!

Predmet autorskog ugovora može biti i djelo koje još nije stvoreno, dovršeno.Ništav je autorski ugovor kojim autor prenosi prava iskorištavanja svih svojihbudućih djela.

Dužnost autora je da se za vrijeme trajanja autorskogugovora uzdržava od postupaka koji bi korisnika ometali uvršenju prenesenog autorskog prava.

U slučaju zakonskog nasljeđivanja autora, imovinska pravanasljeđuju samo njegova djeca, bračni drug i roditelji. Ukolikonema nasljednika, autorska imovinska prava postaju državnovlasništvo. Prije smrti autora, autorska moralna prava moguštititi i organizacije autora (npr. savezi književnika,filmskih radnika itd).

Takvu zaštitu mogu preuzeti i akademije nauka iumjetnosti, a po prestanku autorskih prava autora, oni sugaranti da štiteći autorska moralna prava autora ujedno štite ijavni interes.

ZAŠTITA AUTORSKIH PRAVA

Lice čije je autorsko ili srodno pravo povrijeđeno, može zahtijevati zaštitu togprava kao i naknadu štete predviđene zakonom po pravilima obligacionog prava.

Autoru pripada pravo na naknadu nematerijalne imaterijalne štete, zavisno od vrste povrede i postavljenogzahtjeva. Jednako su zaštićena imovinska i moralna prava.

Do povrede može doći ako se autorsko djelo iskorištava bez dozvole autora ilisuprotno odredbama autorskog ugovora – ako se vrijeđaju moralna prava autora time što se ne označi njegovo ime i prezime ilišto se djelo iskorištava na način kojim se vrijeđa čast i ugledautora ili se djelo deformiše, mijenja.

Zaštitu svojih prava autor može tražiti kod suda. Pravo nazaštitu, pored autora, imaju i koautori, njihovi nasljednici,nosioci autorskog prava i organizacije kojima je autorpripadao. Sva ova lica su aktivno legitimirana za podnošenjetužbe kod suda za zaštitu autorskih prava.

Pored zaštite autorskih imovinskih i moralnih prava,ovlaštene osobe mogu tražiti i naknadu štete koja im jeprouzrokovana povredom autorskih prava.

Postupak se pokreće podnošenjem tužbe kod suda.

Sud zavisno od postavljenog tužbenog zahtjeva nakonprovedenog postupka i utvrđenja pravno relevantnih činjenicamože:

1. donijeti presudu, odnosno odrediti naknadu štete tužitelju koja predstavlja satisfakciju za učinjenu povredu autorskog prava.

2. zabraniti tuženom nanošenje daljih povreda autorskih prava ili da se presuda objavi o trošku tuženog, da se unište predmeti kojima je nanesenapovreda autorskog prava.

3. na zahtjev autora, sud može tokom postupka odrediti privremene mjere kojim će se narediti da se privremeno oduzmu ili isključe iz prometa predmeti,odnosno da se zabrani nastavljanje započetih radnji kojima bi se moglananijeti povreda autorskog prava . Predmeti koji se oduzimaju iliisključuju iz prometa mogu biti knjige, djela likovneumjetnosti, fotografije, a radnje koje se zabranjuju moguse odnositi na zabranu prikazivanja.

Posebno je regulisano pitanje prava na naknadu za iskorištavanja djela zbogneobjavljivanja imena i prezimena autora (izdavač ne objavi ime autora). Možetražiti naknadu štete koju je pretrpio i zahtijevati naknadno objavljivanje autorovogimena i prezimena uz zabranu ponavljanja takve povrede. U ovakvoj pravnoj situaciji tuženi je lice koje je javno iskorištavalo autorovodjelo bez označavanja njegovog imena i prezimena.

Lice čije je autorsko pravo povrijeđeno može zahtijevati isplatu naknade kakopo pravilima o prouzrokovanju štete, tako i po pravilima o sticanju bez osnova.

Autorsko pravo se štiti za života i 70 godina nakon smrtiautora. U tom periodu može se tražiti sudska zaštita prava. Suduvijek odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva, što znači danikada ex officio neće preći granice zahtjeva.