USLOVI ZA PUNOVAŽNOST BRAKA

Brak je zakonom uređena zajednica života između muškarca ižene.

Vanbračna zajednica jeste zajednica života žene i muškarca kojinisu u braku ili vanbračnoj zajednici sa drugom osobom, kojatraje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođenozajedničko dijete.

Za postojanje braka potrebno je:

1. Da su budući bračni partneri različitog spola. 2. Da su budući bračni partneri pred matičarem izjavili pristanak za sklapanje

braka (taj pristanak mora da je slobodan, istinski, produkt svijesti, a neprisilan i na prevaran način).

Osim toga, potrebno je ispuniti slijedeće uslove zapunovažnost braka (ranije bračne smetnje) :

1. Brak ne može sklopiti osoba koja je već u braku. 2. Brak ne može sklopiti osoba koja nije navršila 18 godina.

Izuzetno, sud može u vanparničnom postupku dozvoliti zaključenje brakaosobi koja je navršila 16 godina, ako utvrdi da postoje opravdani razlozi, tj. daje to očito u njenom interesu, te da je ta osoba duševno i tjelesno sposobna završenje prava i dužnosti koje proizilaze iz braka.

3. Brak ne može sklopiti punoljetna osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost ili koja je nesposobna za rasuđivanje.Izuzetno, sud može u vanparničnom postupku dozvoliti sklapanje braka osobikoja je nesposobna za rasuđivanje, ako utvrdi da je ona sposobna shvatitiznačenje braka i obaveze koje iz njega proizilaze, a kada je očito brak uinteresu te osobe.

4. Brak se ne može sklopiti između krvnih srodnika u pravoj i pobočnoj liniji do 4. stepena.

5. Brak ne mogu sklopiti usvojilac i njegov usvojenik u slučaju nepotpunog usvojenja (u slučaju potpunog usvojenja tosvakako ne mogu jer tada postaju krvni srodnici).

6. Brak se ne može sklopiti između svekra i snahe, zeta i punice, očuha i pastorke, maćehe i pastorka, bez obzira na to da li je prestao brak čijim je sklapanjem nastalo ovosrodstvo. Izuzetno, u navedenim slučajevima, sud može u vanparničnompostupku dozvoliti sklapanje braka.

7. Brak nije valjan ako je na njegovo sklapanje bračni partner pristao:

a. u strahu izazvanom ozbiljnom prijetnjom ili b. u zabludi o bitnim osobinama drugog bračnog partnera ili o njegovoj

osobnosti (druga osoba). Zabluda o bitnoj osobini bračnog partnera postoji kada se radi o okolnosti, koja bi drugog bračnog partneraodvratila od sklapanja braka da je za nju znao, a naročito:

krajnje opasne i teške bolesti, trajne i neizlječive spolne nemoći, trudnoće žene sa drugim muškarcem i ranije osude zbog krivič. djela protiv dostojanstva

osobe i morala. Ako pri sklapanju braka nije bio ispunjen neki od navedenih uslova,ne nastupaju pravne posljedice braka.

U ovakvom slučaju svaka osoba koja ima pravni interes, ima pravo na tužbukojom traži utvrđenje da brak ne postoji (jedna vrsta tužbe za utvrđenje).

POSTUPAK SKLAPANJA BRAKA

Osobe koje žele sklopiti brak, lično podnose prijavu za sklapanje braka uopćini u kojoj žele sklopiti brak. Uz prijavu se podnosi izvod iz matične knjige rođenih(MKR) i lična karta, a ponekad je potrebno priložiti i neku drugu dokumentaciju ( npr. list o razvodu braka).

Matičar, nakon podnošenja prijave za sklapanje braka,pristupa provjeri:

da li postoje uslovi za punovažnost braka, dogovara datum sklapanja braka, te

preporučuje budućim bračnim partnerima da se uzajamno obavjeste o svom zdravstvenom stanju i da posjete neke ustanove iz oblasti zdravstva,savjetovališta i sl.

Brak sklapaju bračni partneri, uz prisustvo matičara i dvasvjedoka. Izuzetno, brak se može sklopiti i pred jednim bračnimpartnerom, uz prisustvo punomoćnika drugog bračnog partnera.

Postupak sklapanja braka počinje izvještajem matičara da su bračni partneriprisutni, te da je, na osnovu njihovih izjava, izjava svjedoka i priloženih isprava,utvrđeno da su ispunjeni uslovi za postojanje i punovažnost braka. Nakon toga, akonema prigovora, matičar upoznaje bračne partnere o njihovim pravima iobavezama, te o značenju braka.

Poslije ovako zaključenog braka, brak se može sklopiti ipred vjerskim službenikom.

PRESTANAK BRAKA (načini prestanka braka)

Brak prestaje:

1) poništenjem braka - ako se utvrdi da prilikom njegovog sklapanja nije postojao jedan od uslova za punovažnost braka (brak se u ovom slučaju poništava podnošenjem tužbe za poništenje, što jejedna vrsta utvrđujuće tužbe)

2) razvodom braka 3) smrću bračnog partnera . 4) proglašenjem umrlim nestalog bračnog partnera .

RAZVOD BRAKA

Bračni partner može tražiti razvod braka ako su bračni odnosi teško i trajno poremećeni.

Razvod braka može se zahtijevati:

a) tužbom - muž nema pravo na tužbu za razvod za vrijeme trudnoće ili doknjihovo dijete ne navrši 3 godine života.

b) ili zahtjevom za sporazumni razvod braka - sud će razvesti brak po zahtjevu za sporazumni razvod braka pod slijedećim uslovima:1. ako je od sklapanja braka proteklo najmanje 6 mjeseci,

i2. ako postoji sporazum bračnih partnera sklopljen u

postupku posredovanja i to u sljedećim elementima:a) ostvarivanju roditeljskog staranja, b) izdržavanju djeteta i izdržavanju bračnog partnera, c)odnosu i kontaktu roditelja kome dijete nije povjereno sa djetetom.

Sud će odbiti zahtjev za sporazumni razvod braka akosporazum koji se tiče djeteta nije u djetetovom interesu.

POSREDOVANJE

Prije pokretanja postupka za razvod braka, bračni partnerili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvarujuroditeljsko staranje, dužni su podnijeti zahtjev zaposredovanje fizičkom ili pravnom licu ovlaštenom zaposredovanje.

Zahtjev za posredovanje mogu podnijeti i bračni partnerikoji nemaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje,ali nisu obavezni.

Bračni partner nije dužan podnijeti zahtjev zaposredovanje:

a) ako je boravište drugog bračnog partnera nepoznato najmanje 6 mj. ili b) ako je bračnom partneru oduzeta poslovna sposobnost .

Zahtjev za posredovanje podnosi se ovlaštenoj osobi na čijem područjupodnosilac zahtjeva ima prebivalište, odnosno boravište ili gdje su bračni partneriimali posljednje prebivalište.

U postupku posredovanja nastojaće se otkloniti uzroci koji su doveli doporemećaja bračnih odnosa i izmiriti bračne partnere.

Ako su oba bračna partnera uredno pozvana i ne odazovu se na poziv da učestvuju u postupku posredovanja i ne opravdajusvoj izostanak , postupak će se obustaviti. Izuzetno, postupak se nećeobustaviti u slučaju izostanka bračnog partnera koji se nasilnički ponaša premadrugom bračnom partneru.

Ako nakon obustave postupka bude podnesena tužba ili zahtjev zasporazumni razvod braka, sud će tužbu odbaciti.

Ako se u postupku posredovanja bračni partneri ne izmire,ovlaštena osoba će nastojati da bračni partneri postignusporazum o:

1) ostvarivanju roditeljskog staranja, 2) izdržavanju djeteta i izdržavanju bračnog partnera, 3) odnosu i kontaktu roditelja kome dijete nije povjereno sa djetetom.

Ako o navedenim elementima roditelji ne postignu sporazumili ako postignuti sporazum ne odgovara interesima djeteta,organ starateljstva će na zahtjev ovlašćene osobe ili poslužbenoj dužnosti odlučiti o svim gore navedenim pitanjima.

U postupku posredovanja ovlašćena osoba sastaviće zapisnik. Inače,ovlaštena osoba je dužna u roku 2 mjeseca da okonča postupak posredovanja .

KARAKTERISTIKE (SPECIFIČNOSTI) POSTUPKA ZA RAZVOD BRAKA

NADLEŽNOST

U I stepenu nadležan je općinski sud i to sudija pojedinackoji je specijaliziran za porodične odnose, a u II stepenu sudu vijeću od 3 sudija, s tim da jedan od njih mora bitispecijaliziran za porodične odnose.

U postupku za razvod braka ne može se donijeti presuda:

a) na osovu priznanja, b) na osnovu odricanja, c) zbog propuštanja.

Ročište se mora zakazati u roku od 15 dana , presuda se mora donijeti u roku od 15 dana , žalba je u roku od 15 dana , II stepeni sud mora donijeti odluku u roku od 15 dana .

Pravni lijekovi: Dozvoljena je samo žalba, a nisu dozvoljena vanrednapravna sredstva.

Ako se u ovom postupku odlučuje o pitanjima vezanim zapovjeravanje djece i izdržavanje, u postupku obavezno učestvujeorgan starateljstva.

OČINSTVO, VANBRAČNO OČINSTVO, PRIZNANJE OČINSTVA,OSPORAVANJE MATERINSTVA I OČINSTVA I UTVRĐIVANJE OČINSTVA

Majkom djeteta smatra se žena koja ga je rodila.

Ocem djeteta smatra se muž majke, ako je dijete rođeno ubraku ili periodu do 300 dana od prestanka braka.

Ako je dijete rođeno u kasnijem braku majke, ali prijeisteka 300 dana od dana prestanka njenog prethodnog braka, ocemće se smatrati muž majke iz kasnijeg braka.

Dijete koje je rođeno van braka smatra se vanbračnimdjetetom.

Materinstvo i očinstvo se može priznati pred matičarem,organom starateljstva, sudom i notarom, a može biti dato i utestamentu. Također, može biti dato i poslije smrti djeteta,ali pod uslovom da je umrlo dijete ostavilo potomstvo. Očinstvose može priznati i prije rođenja djeteta, ali to priznanjeproizvodi pravne posljedice samo ako je dijete rođeno živo.

Priznanje materinstva i očinstva je neopozivo.

Za priznanje očinstva i materinstva djeteta koje je napunilo 14 god., potrebnaje njegova saglasnost.

Dijete može, tužbom, osporavati materinstvo i očinstvoosobi/ama koje su u MKR upisani kao njegovi roditelji, i to donavršene 25. god. života. Tužbu za osporavanje očinstva može podnijetidijete, a ako je maloljetno onda tužbu podnosi majka djeteta i/ili organ starateljstva.

Muškarac koji sebe smatra ocem djeteta, također, možepodnijeti tužbu za osporavanje očinstva muškarcu koji je dijetepriznao za svoje, ali samo pod uslovom da se u tom postupkuutvrdi njegovo očinstvo.

Muškarac koji je priznao očinstvo, pa kasnije saznao začinjenicu koja to njegovo očinstvo isključuje, može podnijetitužbu za osporavanje očinstva.

Tužbu za utvrđivanje očinstva može podnijeti dijete, muškarac koji sebe smatra ocem, majka djeteta i organstarateljstva.

Ako je očinstvo i materinstvo utvrđeno sudskom odlukom,nije dozvoljeno osporavanje takvog utvrđenja.

USVOJENJE

Usvojenje je poseban oblik porodično-pravne zaštite djecebez roditelja ili djece bez odgovarajućeg roditeljskog

staranja. Ono se može zasnovati samo ako je u interesuusvojenika.

Usvojenje se može zasnovati kao:

1. potpuno i 2. nepotpuno.

1. Potpuno usvojenje

Potpuno se može usvojiti dijete do 10 godina života.

Potpuno usvojiti dijete mogu bračni partneri zajednički, maćeha i očuh djetetakoje se usvaja, a mogu i vanbračni partneri koji žive najmanje 5 godina u vanbračnojzajednici.

Potpunim usvojenjem se između usvojioca, njegovih srodnikai usvojenika i njegovih potomaka zasniva odnos srodstva jednakkrvnom srodstvu.

Potpunim usvojenjem prestaju međusobna prava i dužnosti izmeđuusvojenika i njegovih krvnih srodnika.

2. Nepotpuno usvojenje

Nepotpuno se može usvojiti dijete do navršene 18 godineživota. Za usvojenje djeteta starijeg od 10 godina, koje jesposobno da shvati značaj usvojenja, potreban je i njegovpristanak.

Nepotpuno usvojiti dijete mogu bračni partneri zajednički, ili jedan uzpristanak drugog, a mogu i vanbračni partneri koji žive najmanje 5 god. uvanbračnoj zajednici.

Nepotpunim usvojenjem nastaju između usvojioca s jednestane, te usvojenika i njegovih potomaka s druge strane, pravai dužnosti koja prema zakonu postoje između roditelja i djece.

Nepotpuno usvojenje ne utiče na prava i dužnosti usvojenika prema njegovimroditeljima i drugim srodnicima .

Postupak usvojenja je postupak upravnih organa – Centra zasocijalni rad.

Dijete ima pravo znati da je usvojeno . Usvojioci su dužniupoznati dijete da je usvojeno najkasnije do njegove 7. godine života, odnosnoodmah nakon usvojenja, ako je dijete starije od 7 godina.

Ne može se usvojiti:

1) srodnik po krvi u pravoj liniji, te brat i sestra. 2) dijete prije isteka 3 mjeseca od njegovog rođenja. 3) dijete maloljetnih roditelja - izuzetno ovo se dijete može usvojiti

po isteku 1 god. od njegovog rođenja, ako nema izgleda da će se ono podizatiu porodici roditelja.

4) dijete čije su roditelji nepoznati može se usvojiti tek po isteku 3 mjeseca od njegovog napuštanja.

Usvojilac može biti:

1. Državljanin BiH. 2. Strani državljanin, ako je usvojenje u interesu djeteta i

ako dijete ne može biti usvojeno u BiH. U ovom slučajupotrebno je odobrenje nadležnog federalnog organa za poslove socijalnezaštite.

3. Samo osoba koja je u životnoj dobi od 25 do 45 godina i koja je starija od usvojenika najmanje 18 godina.

4. Ako postoje posebno opravdani razlozi, usvojilac može biti i osoba starija od 45 godina, ali dobna razlika izmeđuusvojioca i usvojenika ne smije biti veća od 45 godina.

Usvojilac ne može biti:

1. Osoba kojoj je oduzeto roditeljsko pravo. 2. Osoba koja je ograničeno poslovno sposobna. 3. Osoba koja ne pruža dovoljno sigurnosti da će pravilno ostvariti roditeljsko

stranje.Za usvojenje je potreban pristanak oba roditelja i to izričit pristanak i u

odnosu na vrstu usvojenja.

RODITELJSKO STARANJE

Roditeljsko staranje je skup svih odgovornosti, dužnosti iprava roditelja koje imaju za cilj zaštitu ličnih i imovinskihprava djeteta, a sve to u njegovom najboljem interesu.

Roditelji su zajednički i prvenstveno odgovorni za razvoj i odgoj djeteta. Oni sene mogu odreći roditeljskog staranja. Dužni su upoznati dijete o njegovim pravima iobavezama. Sporazumno mu određuju ime i prezime, a ako ne postignu sporazum, o tome će odlučiti organ starateljstva.

Roditelji su dužni brinuti se o životu i zdravlju djeteta i čuvati dijete od svihporoka. Također, dužni su kontrolisati djetetovo ponašanje i odgajati dijete u duhumira, dostojanstva, tolerancije, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti, a sve to uskladu sa njegovim uzrastom.

Roditelji su dužni da se staraju i o obrazovanju djeteta, kako osnovnom isrednjoškolskom, tako i o visokom obrazovanju, ali prema svojim mogućnostima iovisno o djetetovim sposobnostima i sklonostima.

Roditelji zastupaju djete, upravljaju njegovom imovinom, aimaju pravo i živjeti sa njim.

ODUZIMANJE RODITELJSKOG STARANJA

Roditeljsko staranje se može ograničiti odlukom nadležnog državnog organa ito samo iz zakonom utvrđenih razloga.

Roditelju koji zloupotrebom svojih prava, ili grubimzanemarivanjem svojih dužnosti, ili napuštanjem djeteta, ilinestaranjem o djetetu sa kojim ne živi očito stavlja u opasnostsigurnost, zdravlje ili moral djeteta, ili koji ne zaštiti dijete odovakvog ponašanja drugog roditelja ili druge osobe, sud će uvanparničnom postupku oduzeti roditeljsko staranje.

Osim ograničavanja, roditeljsko staranje se može i oduzetiodlukom suda u vanparničnom postupku, i to kada roditeljizloupotrebljavaju svoje pravo ili grubo zanemaruju svojedužnosti, ne staraju se o djetetu ili ga napuštaju, čime sedovodi u opasnost život i zdravlje djeteta.

Izricanjem ove mjere, prestaju sve obaveze i prava roditelja prema djetetu,osim obaveze njegovog izdržavanja.

Roditeljsko staranje prestaje i kada dijete stekneposlovnu sposobnost ili kada bude usvojeno.

STICANJE POSLOVNE SPOSOBNOSTI MALOLJETNIKA

Poslovna sposobnost stiče se punoljetstvom, ali od ovogpravila postoje izuzeci:

1) Maloljetnik sa navršenih 14 god., koji je u stanju da shvati značaj svojih radnji, može obavljati neke parnične radnje -ograničena poslovna sposobnost (npr. da prihvati poklon, ili da u postupku za razvod braka učestvuje u odlučivanju kojem od roditelja će biti povjeren).

2) Maloljetnik sa navršenih 14 god., koji ostvaruje zaradu može raspolagati sa njom, ali mora doprinositi svom izdržavanju, odgoju iobrazovanju.

3) Maloljetna osoba starija od 16 god. poslovnu sposobnost može steći:

a) ako je postala roditelj ili b) ako je po odobrenju suda u vanparničnom postupku zaključila brak.

STARATELJSTVO NAD MALOLJETNICIMA

Starateljstvo je oblik zaštite maloljetnih osoba bez roditeljskogstaranja i punoljetnih osoba koje nisu sposobne, ili koje nisu umogućnosti starati se o sebi, svojim pravima, interesima i obavezama.

Pod pojmom starateljstva uopće, podrazumijevamo oblik zaštite maloljetnihosoba bez roditeljskog staranja i punoljetnih osoba koje nisu sposobne brinuti se osvojim pravima, obavezama i interesima. Takve osobe nazivamo štićenicima.

Svrha starateljstva je, dakle, zamjena roditeljskog staranja. Organstarateljstva štićenicima imenuje staratelja, a starateljstvo može vršiti i sam organstarateljstva. U rješenju o imenovanju staratelja utvrđuju se njegova prava idužnosti. Staratelj zastupa štićenika samostalno.

Pod starateljstvo stavit će se maloljetna osoba:

1) čiji su roditelji umrli, nestali, nepoznati ili su nepoznatog boravišta, 2) čijim roditeljima je oduzeto roditeljsko pravo, 3) čiji roditelji nisu stekli poslovnu sposobnost (postao roditelj ispod 16 godina), 4) čiji su roditelji spriječeni ili nesposobni redovno se starati o svom djetetu.

STARATELJSTVO NAD PUNOLJETNIM OSOBAMA

Punoljetnoj osobi koja zbog duševne bolesti, zaostalog duševnograzvoja ili prekomjernog uživanja alkohola ili opojnih droga, senilnostiili drugih uzroka nije sposobna sama brinuti se o svojim pravima iinteresima oduzima se poslovna sposobnost.

Punoljetnoj osobi koja zbog uzroka iz stava 1. ovog člananeposredno ugrožava svoja prava i interese ili prava i interese drugihosoba ograničava se poslovna sposobnost. Pravomoćnu odluku o oduzimanju,odnosno ograničenju poslovne sposobnosti sud je dužan, bez odlaganja,dostaviti nadležnom organu starateljstva koji će u roku od 30 dana oddana prijema odluke osobu kojoj je oduzeta ili ograničena poslovnasposobnost staviti pod starateljstvo.

STARATELJSTVO ZA POSEBNE SLUČAJEVE

Organ starateljstva imenovat će posebnog staratelja za pojedineposlove ili određenu vrstu poslova odsutnoj osobi čije je boravištenepoznato a koja nema zastupnika, nepoznatom vlasniku imovine kada jepotrebno da se neko o toj imovini stara, kao i u drugim slučajevima kadaje to potrebno radi zaštite prava i interesa određene osobe.

Osobama iz stava 1. ovog člana može, pod uvjetima određenimzakonom, imenovati staratelja i organ pred kojim se vodi postupak. Ovajorgan dužan je o tome, bez odlaganja, obavijestiti nadležan organstarateljstva.

Poseban staratelj imenovat će se djetetu u: 1. postupku osporavanja materinstva i očinstva, 2. u postupku oduzimanja roditelju prava da živi sa djetetom i

oduzimanja roditeljskog staranja, 3. za vođenje spora i za zaključenje pojedinih pravnih poslova

između njega i njegovih roditelja,

4. kao i u drugim slučajevima kada su njihovi interesi usuprotnosti i kada je to normirano ovim Zakonom

IZDRŽAVANJE

Izdržavanje djece

Roditelji su dužni izdržavati maloljetno dijete i u izvršavanju te obaveze moraju iskoristiti sve svoje mogućnostii sposobnosti.

Ako se dijete nalazi na redovnom školovanju, roditelji sudužni prema svojim mogućnostima (ako roditelj ima malu penziju - ne mora)osigurati mu izdržavanje i nakon punoljetstva, a najduže donavršene 26. godine života. Pod redovnim školovanjem se smatra onajstudent koji nije izgubio godinu bez opravdanih razloga ( npr . opravdana bi bila bolest).

Ako je punoljetno dijete zbog bolesti, fizičkih ilipsihičkih nedostatka nesposobno za rad, a nema dovoljnosredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine,roditelji su dužni da ga izdržavaju dok ta njegova nesposobnosttraje.

Roditelj koji ne ostvaruje roditeljsko pravo ili mu je ograničeno roditeljskostaranje, ne oslobađa se obaveze izdržavanja djeteta.

Maćeha i očuh su dužni izdržavati pastorka ako ovaj nema svog biološkog roditelja. Baka/Nana i djed dužni su da izdržavaju maloljetnog unuka. Obaveza izdržavanja punoljetnog unukapostoji pod istim uvjetima koji se traže za izdržavanje punoljetnog djeteta.

Izdržavanje roditelja

Punoljetno dijete dužno je izdržavati svog roditelja kojije nesposoban za rad i ne može se zaposliti, a nema dovoljno

sredstva za život. Dijete se može osloboditi dužnosti izdržavanja roditelja kojiga iz neopravdanih razloga nije izdržavao u vrijeme kada je bio obavezan po zakonuda to čini.

Izdržavanje srodnika

Obaveza izdržavanja postoji i između braće, sestara i uodnosu na malodobne osobe – srodnike.

Pri tome se treba naglasiti da se pravo na izdržavanje ostvaruje onimredoslijedom kako bi oni bili pozivani na nasljeđivanje.

Izdržavanje bračnog i vanbračnog partnera

Bračni partner koji nema dovoljno sredstava za život iliih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nesposoban je za radili se ne može zaposliti, ima pravo na izdržavanje od svog bračnog partnera srazmjerno njegovim mogućnostima.

Zahtjev za izdržavanje bračni partner može postaviti do zaključenja glavne rasprave u postupku za razvod ili poništenjebraka .

Izuzetno, bračni partner može tužbom tražiti izdržavanje u roku od 1 god. od prestanka braka, ako su uslovi za dosuđivanje izdržavanja postojali u vrijemezaključenja glavne rasprave u postupku za razvod braka i bez prestanka trajali dozaključenja glavne rasprave za izdržavanje.

Sud može odbiti zahtjev za izdržavanje bračnog partnera(iako su ispunjeni prethodni uslovi) pod slijedećim uslovima:

1) ako se on bez ozbiljnog povoda od drugog bračnog partnera grubo ili nedolično ponašao u bračnoj zajednici ( npr. preljuba) ili

2) ako bi obaveza izdržavanja predstavljala očitu nepravdu za drugog bračnog partnera ili

3) ako su bračni partneri kroz duže vrijeme odvojenog života potpuno samostalno osiguravali sredstva za vlastito izdržavanje ili

4) ako se iz okolnosti slučaja utvrdi da bračni partner, koji zahtjeva izdržavanje, nije prestankom braka koji je kratko trajao doveden u teži materijalni položajod onoga u kojem se nalazio prilikom stupanja u brak.

Sud može odlučiti da obaveza izdržavanja bračnog partneratraje određeno vrijeme, naročito u slučajevima:

a) kada je brak trajao kraće vrijeme ili b) kada je tražilac izdržavanja u mogućnosti da u dogledno vrijeme na drugi

način osigura sredstva za život.

Ako se partner zaposli makar i na mjesec dana u toku tegodine, tada gubi pravo na izdržavanje.

Pravo na izdržavanje prestaje ako izdržavani razvedeni bračni partner:

1) sklopi novi brak, ili 2) zasnuje vanbračnu zajednicu ili 3) postane nedostojan da prima izdržavanje.

Kada se odlučuje o izdržavanju, bitno je imati na umu dužinu trajanja braka ičinjenicu da li se osoba nakon razvoda našla u težoj situaciji od one u kojoj je bilaprije stupanja u brak.

Vanbračni partner koji ispunjava uslove za izdržavanje ima pravo da tužbom zahtijeva izdržavanje vanbračnog partnera.

Tužba za izdržavanje može se podnijeti u roku od 1 god. od prestankavanbračne zajednice. Uslov je da je vanbračna zajednica trajala najmanje 3 godine.

Majka vanbračnog djeteta ima pravo da zahtijeva od ocavanbračnog djeteta da je, srazmjerno njegovim mogućnostima,izdržava 3 mjeseca prije porođaja i 1 godinu nakon porođaja.

Određivanje izdržavanja

U postupku za izdržavanje sud će utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnihza izdržavanje .

Prilikom utvrđivanja potreba osobe koja zahtijeva izdržavanje, sud će uzeti u obzir njeno imovno stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje idruge okolnosti od kojih zavisi ocjena njenih potreba.

Prilikom utvrđivanja mogućnosti osobe koja je dužna davati izdržavanje sud će uzeti u obzir sva njena primanja i stvarnemogućnosti da stiče povećanu zaradu, kao i njene vlastitepotrebe i zakonske obaveze izdržavanja.

Federalni ministar rada i socijalne politike objaviće jednom godišnje podatkeo prosječnim potrebama osobe koja zahtijeva izdržavanje s obzirom na troškoveživota.

Kad se izdržavanje zahtijeva za dijete, sud će posebnocijeniti rad i brigu koju u odgoj i podizanje djeteta ulažeroditelj sa kojim dijete živi i to će uzeti u obzir kaodoprinos tog roditelja u izdržavanju. (sud po službenojdužnosti utvrđuje visinu izdržavanja za dijete)

IMOVINSKI ODNOSI BRAČNIH PARTNERA

Bračni partneri mogu imati bračnu stečevinu i posebnu imovinu.

Bračna stečevina

Bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneristekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao iprihodi iz te imovine .

Pokloni trećih lica učinjeni za vrijeme trajanja bračne zajednice (u novcu, stvarima, pružanju pomoći radom) ulaze ubračnu stečevinu bez obzira na to koji ih je bračni partnerprimio , ukoliko drugačije ne proizlazi iz namjene poklona ili ako se iz okolnosti umomentu davanja poklona može zaključiti da je poklonodavac želio učiniti poklonsamo jednom od bračnih partnera.

Dobitak od igara na sreću, također, je bračna stečevina.

I prihodi od intelektualnog vlasništva (autorskih djela) ostvareni za vrijeme trajanja bračne zajednice su bračnastečevina.

Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici ubračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili.

Budući bračni partneri, odnosno, bračni partneri mogu bračnim, odnosnopredbračnim ugovorom drugačije urediti svoje odnose vezane za bračnu stečevinu.

Ukoliko je u zemljišnim knjigama kao vlasnik stečevine upisan jedan bračnipartner, drugi bračni partner može zahtjevati ispravku tog upisa.

Na bračnu stečevinu primjenjuju se pravila obligacionog i stvarnog prava.

Posebna imovina

Imovina koju bračni partner ima u času sklapanjabraka ostaje njegova posebna imovina.

Također, to je i ona imovina koju za vrijeme trajanja bračne zajednice partner stekne po posebnom pravnomosnovu (npr. nasljedstvo ) .

Podjela bračne stečevine

Podjela bračne stečevine vrši se ugovorom. Ispravakojom se vrši dioba mora imati svojstvo izvršne isprave (npr.ona će trebati biti notarski obrađena ).

Ako bračni partneri ne zaključe ugovor, podjelu bračne stečevineizvršit će sud na zahtjev bračnih partnera. Bračni partner kojem je povjereno čuvanjei odgoj djeteta dobit će pri podjeli bračne stečevine, pored njegovog dijela, i stvarikoje su namijenjene neposrednoj upotrebi djece.

Bračni / Predbračni ugovor

Bračnim/Predbračnim ugovorom mogu se urediti imovinsko pravniodnosi bračnih partnera prilikom sklapanja braka, kao i tokom trajanja braka.

Razlika između predbračnog i bračnog ugovora je u momentu zaključenja(predbračni ugovor se zaključuje prije sklapanja braka, a bračni tokom braka).

Odgovornost bračnih partnera

Za obaveze koje je jedan bračni partner imao prijestupanja u brak ne odgovara drugi bračni partner. Ovaj bračnipartner odgovara za svoj dug svojom posebnom imovinom i svojim dijelom bračnestečevine.

Solidarna odgovornost bračnih partnera

Za obaveze koje je jedan bračni partner preuzeo radi podmirenja tekućihpotreba bračne zajednice, kao i za obaveze za koje prema zakonu odgovaraju

zajednički oba bračna partnera, odgovaraju bračni partneri solidarno, kakobračnom stečevinom, tako i svojom posebnom imovinom.

POSTUPAK U BRAČNIM SPOROVIMA

Postupak u bračnim sporovima pokreće se tužbom, a može izahtjevom (npr. sporazumni razvod braka).

Za suđenje u bračnim sporovima, pored suda opće mjesne nadležnosti,nadležan je i sud na čijem su području bračni partneri imali posljednje zajedničkoprebivalište.

Pravo na tužbu ne zastarijeva, i nije ograničeno nitirokom niti uslovima.

Pravo na tužbu za razvod ili poništenje braka ne prelazina nasljednike bračnog partnera, ali već započeti postupci moguse nastaviti.

U parnici za razvod braka, tužilac, bez pristanka tuženog, može tužbu povućido zaključivanja glavne rasprave, a uz njegov pristanak dok se postupakpravomoćno ne završi.

POSEBNI PARNIČNI POSTUPCI

Bračni spor je spor o utvrđivanju postojanja ili nepostojanja braka,o poništenju i razvodu braka.

Sporovi iz odnosa roditelja i djece su: sporovi o utvrđivanju iliosporavanju materinstva ili očinstva, te sporovi o tome sa kojim ćeroditeljem dijete živjeti, o načinu održavanja osobnih odnosa ineposrednih kontakata djeteta sa drugim roditeljem i o roditeljskomstaranju i sporovi o izdržavanju djeteta, bez obzira na to da li serješavaju samostalno ili zajedno sa bračnim sporovima i sporovima outvrđivanju materinstva i očinstva.

U ovim postupcima ročište za glavnu raspravu mora se održati u rokuod 15 dana od dana prijema tužbe ili zahtjeva u sudu. Prvostepenisud dužan je donijeti presudu i izraditi pisani otpravak presudenajkasnije u roku od 15 dana od dana zaključenja glavne rasprave. Ožalbi protiv odluke donesene u prvostepenom postupku, drugostepenisud dužan je odlučiti u roku od 15 dana od dana prijema žalbe.

U posebnim parničnim postupcima i postupcima izvršenja normiranimovim Zakonom u prvom stepenu postupa sudija pojedinac specijaliziranza ovu vrstu sporova.

U drugostepenom postupku sudi vijeće od trojice sudija od kojih jejedan specijalizovan za ovu vrstu sporova.

U toku postupka u bračnim sporovima i sporovima za utvrđivanje iosporavanje materinstva ili očinstva sud može, po službenojdužnosti, rješenjem odrediti privremene mjere radi davanjaizdržavanja maloljetnoj djeci kao i njihovog smještaja.

U postupku u bračnim sporovima i sporovima iz odnosa roditelja idjece javnost je isključena.

Kada se u postupku pred sudom odlučuje o tome sa kojim će roditeljemdijete živjeti i o osobnim odnosima i neposrednim kontaktima djetetasa roditeljem sa kojim ne živi, o izdržavanju maloljetnog djetetaili punoljetnog djeteta iz stava 2. član 216. ovog Zakona, te odrugim sadržajima roditeljskog staranja, sud poziva organstarateljstva da učestvuje u tom postupku radi zaštite interesadjeteta.

ZAŠTITA OD NASILJA U PORODICI

Zaštitu od nasilničkog ponašanja u porodici dužni supružiti policija, organ starateljstva i sud.

Zdravstveni i socijalni radnici, obrazovne i druge ustanove, koje u obavljanjusvoje dužnosti/djelatnosti saznaju za učinjeno nasilje, dužni su odmah po saznanjuprijaviti nasilje nadležnoj policijskoj upravi.

Protiv učinioca nasilja u porodici mogu se izrećislijedeće zaštitne mjere:

1. Udaljenje iz kuće, stana i drugog stambenog prostora, 2. Zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici, 3. Osiguranje zaštite žrtvi nasilja u porodici, 4. Zabrana uznemiravanja i uhođenja žrtve nasilja u porodici, 5. Obavezan psiho-socijalni tretman i 6. Obavezno liječenje od ovisnosti bilo koje vrste.