Informatika SKRIPTA
-
Upload
independent -
Category
Documents
-
view
0 -
download
0
Transcript of Informatika SKRIPTA
1
U sljedecem tekstu je sastavljeno gradivo za polaganje II parcijale
iz informatike.Knjiga Nijaza Bajgorica (4,5,6 poglavlje) i knjiga
prof. Lagumdzije.
4.Operativni sistemi
Glavna komponenta sistemskog softvera je program koji se zove operativni sistem (operating
system - OS). U najkraćem, operativni sistem je skup programa koji upravljaju računarskim
sistemom. Aktivnosti operativnog sistema su usmjerene na druge dvije glavne komponente
računara: hardver i aplikativni softver.
Vrste operativnih sistema - klasična podjela
• Prema broju korisnika koji mogu raditi na sistemu u isto vrijeme dijele se na:
jednokorisničke i višekorisničke OS (Single-User and Multi-User Operating Systems).
• Prema broju operacija (zadataka) koji se mogu izvršavati u isto vrijeme dijele se na:
jednozadaćne i višezadaćne OS (Single-Tasking and Multi-Tasking Operating
Systems).
• Multiprocesorski operativni sistemi – više procesora koji dijele zjedničku memoriju
• Prema broju računara kojim upravljaju, mogu se podijeliti na stand-alone i mrežne
operativne sisteme (Network Operating Systems - NOS) Dva su osnovna tipa NOS-a:
"Peer-to-peer" i "client-server".
• Distribuirani operativni sistemi – varijenta os koji se koristi u mrežnom okruženju
•
Klasifikacija savremenih operativnih sistema
• server operativni sistemi i
• desktop operativni sistemi.
•
Server OS sup o pravilu višekorisnički.
Prema veličini dijele se na OS za:
Superkompjutere
Velike sisteme
Srednje sisteme
Male sisteme
Prema tipu OS:
OS jednog proizvođača koji rade samo na hardverskim platformama tog proizvođača
OS jednog proizvođača koji rade samo na hardverskim platformama drugih
proizvođača
UNIX OS
Prema procesoru:
OS koji rade na IBM-ovom procesoru
OS koji rade na RISC procesorima
OS koji rade na Intel procesoru
Desktop OS se mogu koristiti u tri načina rada
• kao desktop operativni sistemi, ako se radi o tzv. stand-alone konfiguracijama
personalnih računara;
2
• kao client operativni sistemi u client/server okruženjima, pri čemu ulogu server OS-a
ima neki od gore navedenih operativnih sistema;
• za povezivanje u tzv. "peer-to-peer" lokalne mreže, s ciljem dijeljenja podataka,
programa, hardverskih uređaja i sl.
Osnovne funkcije operativnih sistema
• Upravljanje zadacima: pripremanje, raspoređivanje i nadgledanje svih zadataka za
neprekidno odvijanje obrade od strane računarskog sistema.
• Upravljanje resursima: kontrola korištenja resursa računarskog sistema od strane
drugih komponenata sistemskog i aplikativnog softvera koji je u procesu izvršavanja.
Ovi resursi uključuju: primarnu memoriju, sekundarnu memoriju, vrijeme centralne
procesne jedinice i input-output uređaje.
• Upravljanje podacima: kontrola korištenja podataka (input-output, pohranjivanje,
pretraživanje). Ovi programi kontroliraju alokaciju sekundarne memorije, fizički
format i katalogiziranje pohranjivanja podataka, kao i transfer podataka između
uređaja primarne i sekundarne memorije.
Osnovne komponente
• upravljanje procesima
• upravljanje glavnom memorijom
• upravljanje pomoćnom memorijom
• upravljanje I/O sistemom
• upravljanje datotekama
• sistem zaštite
• mrežna komponenta
• komandni interpreter, odnosno korisnički interfejs.
•
Desktop operativni sistemi
Za razliku od server operativnih sistema koji služe za podršku radu i poslovnih i workgroup
servera i koji podržavaju rad tzv. mission-critical poslovnih aplikacija, druga kategorija
savremenih operativnih sistema obuhvata one sisteme koji su danas najčešće u upotrebi a to
su tzv. desktop operativni sistemi. Više je razloga zbog kojeih su ove platforme najraširenije,
a svakako najznačajniji je taj što kućni i poslovni desktop sistemi- personalni računari rade
pod ovim operativnim sistemima. Najzastupljeniji je svakako Windows, mada treba imati na
umu da to nije i jedina sistemsko-softverska platforma pod kojom rade savremeni personalni
računari. Pored Windowsa, postoji još nekoliko desktop OS-a, od kojih su najvažniji i
najlčešće su u upotrebi MacOS i OS/2, i u posljednje vrijeme sve više Linux kao desktop
alternativa.
Mac OS ili Macintosh Operating System (Macintosh operativni sistem) je operativni sistem za
Apple Macintosh računare. Bio je prvi komercijalno uspješan operativni sistem sa grafičkim
interfejsom koji je bio revolucionaran u to vrijeme.
OS/2 je proizvod IBM-a i koristio se na IBM-personalnim računarima, ali je prije nekoliko
godina IBM obustavio, njegov detalji razvoj. Sa aspekta korištenja svi desktop OS su veoma
slični, s obzirom da se njihovi korisnički interfejsi zasnivaju na određenom skupu tehnoloških
premisa koje označavaju sadašnji trenutak u razvoju informacijske tehnologije. Za one koji ne
znaju IBM je američka kompanija koja je jedna od pionira u razvoju računarstva i
informatike. IBM je skraćenica od International Business Machines. Osnovana je 1888., a kao
firma je ustanovljena 1911. godine. Sjedište tvrtke je u gradu Armonku u saveznoj državi
New York.
Mi ćemo stoga u nastavku ukratko obraditi Windows i MacOS, najprije kroz njihove osnovne
karakteristike,a potom dati komparativni prikaz osnovnih elemenata pojedinačnih interfejsa.
Winodws je daleko najraširenija platforma kada su u pitanju personalni sistemi. Prema
podacima NYT iz augusta 1996. godine, OS/2 je imao oko 11 miliona korisnika, dok je broj
3
kod Windowsa bio oko 140 miliona. Broj korisnika Apple-Macintosh računara procjenjuje se
na oko 5-10 posto ukupnog broja. Treba istaći, također, da je u posljednjih 5-6 godina
prisutan trend ''prelaska'' na Linux, te se i ovaj OS može smatrati varijantom za desktop
platforme i alternativom Windowsu.
Drugi razlog zašto su desktop operativni sistemi bitni leži u činjenici da u okruženjima koja
podržavaju server operativni sistemi na client strani se po pravilu mora nalaziti neki od ovih
desktop ili client OS-a, dakle, ponovo Windows 9x/2000/XP, MacOS, OS/2 ili neka verzija
Linuxa.
Microsoft Windows je operativni sistem stvoren od strane kompanije Microsoft. Trenutno je
najpopularniji desktop operativni sistem u upotrebi. Instaliran je na najvećem broju novih
računara.
Microsoft Windows je prvi put napravljen 1985. godine. Posljednja desktop verzija je
Windows Vista koji je za kućne korisnike objavljen 2007. godine.Microsoft Windows
omogućava da pokrećete aplikacije i da organizirate svoje podatke. Postoji mnogo aplikacija
koje dolaze zajedno sa Microsoft Windows operativnim sistemima, pomoću kojih možete da
čitate i pišete jednostavne dokumente i slike. Također su tu aplikacije koje omogućuju
korištenje Interneta, pregled web stranica i čitanje e-mail poruka. Zatim je tu aplikacija za
slušanje muzike i gledanje videa koja se naziva Windows Media Player.
Dosta ljudi vole Microsoft Windows zbog toga što je jednostavan za korištenje i učenje.
Microsoft Windows također dobro radi sa mnogim različitim hardverskim komponentama i
uređajima.
Neki ljudi ne vole Microsoft Windows. Kažu za njih da često prekidaju i prestaju sa radom, te
nisu dovoljno sigurni po pitanju Interent privatnosti. Oni također smatraju da su Microsoft
Windows operativni sistemi preveliki, tj. zauzimaju previše prostora na hard disku, te da
koriste previše računarske memorije. Zbog toga mnogi korisnici računara razmišljaju o
besplatnim alternativama poput Linuxa, te često prelaze sa Windows-a na Linux.
Neki od ostalih poznatijih operativnih sistema su Mac OS i Linux.
Microsoft je američka kompanija koju je osnovao Bill Gates. Microsoft je u osnovi softverska
kompanija, tj. bavi se primarno pisanjem i prodajom softvera. Iako je Microsoft ogromna
kompanija koja se bavi mnogim granama ljudskog rada, u osnovi se i dalje bavi softverom
kao glavnom granom.
Microsoft je najbolje poznat po svoja dva glavna proizvoda, Microsoft Windows operativnom
sistemu (u mnogim verzijama) te Microsoft Office kompletu softvera za uredski rad, koji
uključuje program za obradu teksta, tablične kalkulatore, program za uređivanje baza
podataka, te programa za izradbu prezentacija i obradu Web stranica. Microsoft je napravio
više operativnih sistema:
MS DOS
MS Windows 95
MS Windows 98
MS Windows Millenium / Windows 2000
MS Windows NT
MS Windows XP
Windows Vista
4
Windows 95
Windows 95 operativni sistem je OS koji je svojim uvođenjem prije više od deset godina
označio novu eru na području operativnih sistema firme Microsoft. Tačnije prva verzija
izdana je 24. augusta 1995. godine.
Ovo je osnovni izgled Windows 95 i naziva se radna površina (Desktop). Broj i izgled ikona
na desktopu zavisi od podešenosti i instaliranih programa na računaru.
Desktop uvijek sadrži tri osnovne stvari:
Ikone desktopa, koje predstavljaju neke od instaliranih programa
Startno dugme (Start button) na čiji klik se dobije startni meni (Start menu). Start
meni se može dobiti i pritiskom na tastaturi jedne od dvije tipke sa logotipom
Windows.
Taskbar sadrži Start dugme i druge tipke koje predstavljaju aplikacije koje se
izvršavaju.
Windows 98
Windows 98 je nasljednik Windowsa 95. Windows 98 verzija je sa nestrpljenjem bila
očekivana od korisnika s obzirom na mnoge bagove koji su bili prisutne u Windows 95.
Windows 98- Drugo izdanje (Second Edition)
Windows 98 Second Edition (SE) je nadogradnja Windowsa 98, izdan 5. svibnja 1999 godine.
Uključuje ispravke za mnogo propusta u prvoj verziji 98-ice, poboljšana USB podrška, a
Internet Explorer 4.0 zamijenjen je sa mnogo boljim i bržim Internet Explorerom 5. Uključen
je i Internet Connection Sharing, koja dopušta većem broju računala povezanih u LAN mrežu
da dijele istu internetsku vezu. Ostale značajke bile su Microsoft NetMeeting 3.0 i uključena
podrška za DVD-ROM uređaje. Windows 98 Second Edition nije besplatna nadogradnja
Windowsa 98, već se prodaje samostalno. Ovo može izazvati probleme ukoliko neki program
traži Windows 98 SE, a korisnik ima goli Windows 98.
Windows 2000
Početkom 2000. godine, tačnije 17. februara, Microsoft je zvanično predstavio novu
’’familiju’’ Windows operativnih sistema sa sufiksom 2000. Serija je nosila zvanični naziv
windows 2000 i imala je dvije osnovne verzije:
Windows 2000 Professional- desktop OS i istovremeno klijent OS u Windows
mrežnom okruženju
Windows 2000 Server- server operativni sistem sa sljedećim podverzijama:
1. Windows Server Standard
2. Windows Advenced Server
3. Windows Datacenter Server
5
Windows XP
Nedugo nakon lansiranja Windows 2000 Professional verzije Microsoft je otišao korak dalje u
poboljšanju desktop verzije Windows operativnog sistema obavljajući verziju Windows XP.
Windows XP ima grafičko korisnički interfejs nazvano Luna. Start meni i sustav traženja su
redizajnirani. Dodane su i nove vidljive grafičke promjene kao što su:
Poluprozirni plavi kvadrat koji se pojavljuje pri označavanju datoteka u Windows
Exploreru,
Grafika kao vodeni žig koja se pojavljuje u mapama Windows Explorera ukazujući na
sadržaj mape,
Sjene ispod ikona na radnoj površini,
Traka na lijevoj strani Windows Explorera,
Grupiranje istih prozora na taskbaru,
Mogućnost zaključavanja taskbara,
Označavanje novoinstaliranih programa u Start meniju,
Sjene ispod menija.
Windows XP je u startu objavljen u dvjema verzijama:
1. Windows XP Home Edition ,
2. Windows XP Professional Edition.
Windows XP Home Edition je namjenjena ’’kućnim’’, odnosno manje zahtjevnim
korisnicima. Sadrži osnovne tehnike zaštite kada je u pitanju rad od strane više korisnika, ima
ugrađenu podršku za tzv. ’’peer-to-peer’’ umrežavanje do pet računara, opcionalni backup
utility i sl.
1. Windows XP Professional Edition uključuje dodatne mogućnosti kao što su:
Poboljšana podrška za ’’peer-to-peer’’ umrežavanje,
Backup program,
Set administrativnih alata,
Automated System Recovery (ASR),
Remote Desktop Connection i sl.
Karakteristike Windows XP-a
Osnovne karakteristike Windows XP-a kroz opis desetak glavnih tehnologija koje je donio,
odnosno poboljšao:
1. Novi interface,
2. Poboljšan Multitasking,
3. Bolji i brži rad,
4. Poboljšana sigurnost sistema,
5. Podrška za “Hibernaciju”,
6. System Restore,
7. Remote Desktop Connection,
6
8. Windows Product Activation,
9. Poboljšan I/O podsistem,
10. WebDAV redirektor podrška.
1. Novi interface
Ono što korisnik najprije primijeti nakon instalacije XP-a jeste novo user-frendly okruženje.
Microsoft programeri su na standardne “prozore” nadogradili grafičke elemente, tzv. ”Skin”
koji se može mijenjati na osnovu potreba korisnika.
Na slici je prikazan novi Start Meni na kojem se vidi
o kakvim se promjenama radi.
Novi vizuelni dizajn Start menija uključuje:
Grupiranje najčešće korištenih aplikacija u cilju njihovog lakšeg korištenja,
Prikazivanje prvih pet najčešće korištenih programa,
Stalni prikaz korisnikovog defaultnog e-mail programa i Web browsera,
Single-click pristup dokumentima, printeru, mreži, Help and Support modulu, kao i
alatima za konfiguraciju sistema,
Mogućnost personaliziranja Start menija prema zahtjevima korisnika.
Statusno područje na taskbaru-područje u donjem desnom uglu, manje je “natrpano”. Ikone
koje se ne vide skrivene su, ali se do njih uvijek može doći ako se klikne na dugme za
proširivanje.
XP donosi i novu varijantu AutoPlaya kao ekstenziju Plug-and-Play tehnologije. Ti znači kad
korisnik ubaci CD, zip disketu, USB ili sl. XP će novi uređaj skenirati i analizirati, te
korisniku ponuditi set opcija, ovisno o pronađenom sadržaju (npr. reprodukcija slika, MP3
fajlova filmova itd.).
Windows Vista
Već početkom 2007. godine počela je isporuka nove desktop verzije- Windows Vista koja, po
mnogima, predstavlja najznačajniji upgrade Windows OS-a od Uvođenja Windowsa 95.
Postoji čak šest različitih desktop verzija:
Business
Enterprise
Home-Basic
Home-Premium
Ultimate
Starter.
Glavne prednosti Viste su:
Poboljšan korisnički interfejs,
Poboljšan sistem sigurnosti,
Efikasniji sistem traženja fajlova,
Poboljšana kolaboracija i dijeljenje dokumenata,
Poboljšane backup i restore opcije,
Poboljšane mogućnosti umrežavanja,
Poboljšane performanse u pogledu kreiranja DVD-a, multimedijskih aplikacija itd.
7
Sistemski folder (MacOS)
• Control Panels (za sve vrste setovanja kao npr. memorija, screen, mreža, fontovi itd.)
• Extensions (različite vrste drajvera od periferala)
• Preferences (preferences fajlovi od pojedinih aplikacija)
• Apple Menu Items (shortcuts od aplikacija ili dijelova sistemskog foldera kojima se
može pristupiti direktno sa AppleMenua)
• Startup folder (sadrži također shortcuts od aplikacija koje se žele startati automatski
po uključenju računara)
• Fonts (fontovi)
Povezivanje Macintosha u mrežu
• AppleTalk (LocalTalk), ukoliko se radi o isključivo Macintosh računarima i
• EtherTalk, koji predstavlja Appleovu verziju Ethernet protokola.
•
Server operativni sistemi
• Server OS su kompleksniji u odnosu na desktop platforme. Radi se o višezadaćnim i
višekorisničkim operativnim sistemima i njihova osnovna namjena je da podrže
aplikativna rješenja na nivou organizacijskih odjela i organizacije kao cjeline.
Instaliraju se na posebnim hardverskim platformama koje se nazivaju serveri ili
poslovni serveri, a njihov osnovni zadatak je izvršavanje aplikacija koje po pravilu
koristi veći broj korisnika.
• UNIX je operativni sistem pod kojim obično rade moćnije mašine, one koje spadaju u
klasu servera i radnih stanica.
•
• Glavne odlike ovog operativnog sistema su:
• Sistem je pisan na jeziku visokog nivoa (C jezik), te je stoga vrlo fleksibilan i
portabilan.
• Ima relativno jednostavan korisnički interfejs.
• Omogućava portabilnost aplikacija.
• Koristi hijerarhijski fajl sistem što omogućava lako održavanje i efikasnu
implementaciju.
• Ima jednostavan i konzistentan interfejs ka perifernim jedinicama.
• To je višekorisnički (multi-user), višezadaćni (multi-tasking) operativni sistem.
• Podržava mnoge programske jezike kao što su C, C++, Fortran, Cobol, Lisp,
Prolog.
• Ima veliki broj programskih biblioteka za aplikativni razvoj.
• Razvojem X Windows okruženja, UNIX konačno dobija grafički korisnički
interfejs.
•
Verzije UNIX operativnog sistema koje su danas najčešće u upotrebi su:
• HP (www.hp.com) HP-UX; Tru64UNIX
• IBM (www.ibm.com) AIX
• Sun (www.sun.com) Solaris
• Silicon Graphics (www.sgi.com) IRIX
•
Osnovne komande UNIX operativnog sistema
• Upravljanje podacima - kreiranje, brisanje i manipuliranje sa fajlovima i direktorijima;
• Komande za korištenje komunikacijskih i mrežnih aplikacija;
• Komande za definiranje i mijenjanje parametara korisničkog okruženje;
8
• Komande za programiranje i razvoj softvera;
• Obrada teksta, razni tekst editori (standardni vi editor, specifični editori: jot na IRIX-u,
pico na AIX-u itd.);
• Komande za sistemsku administraciju.
Windows NT Server
(Windows Server)
• Windows NT Server (Windows Server) je višezadaćni i višekorisnički server
operativni sistem firme Microsoft.
• Neke od najznačajnijih karakteristika Windows NT Servera su:
– posjeduje performanse server sistema,
– podržava remote access service (RAS),
– podržava tzv. fault tolerance sistem (tolerancija pogrešaka),
– uključuje Internet informacijski server (IIS),
– GUI-bazirana sistemska administracija,
– podrška za Macintosh klijente,
– dodatne mrežne usluge,
– Windows NT direktorij sistem (NTDS).
Windows NT Server kao osnova BackOfficea
• Windows NT Server - server operativni sistem,
• Internet Information Server - Web server,
• SQL Server - DBMS server,
• Exchange - e-mail messaging server,
• Systems Management Server - softver za sistemsko upravljanje,
• SNA Server - služi za povezivanje Windows NT Servera sa IBM mainframe i AS/400
sistemima,
• Microsoft Proxy Server.
Windows 2000 tehnologija
• Windows 2000 Professional - desktop OS i istovremeno klijent OS u Windows
mrežnom okruženju;
• Windows 2000 Server - server OS sa sljedećim verzijama:
– Windows Server Standard,
– Windows Advanced Server,
– Windows Datacenter Server.
–
Windows Server 2003: servisi
• File i print server,
• Web server i Web application services,
• Mail server,
• Terminal server,
• Remote access i virtual private network (VPN) server,
• Directory services,
9
• Domain Name System (DNS),
• Dynamic Host Configuration Protocol (DHCP) server,
• Windows Internet Naming Service (WINS),
• Streaming media server.
•
NET Platforma
• Windows Server 2003 je osnova nove Microsoftove .NET platforme. Pored ovog
server operativnog sistema, druge dvije komponente .NET platforme su:
– Visual Studio .NET kao razvojno-aplikacijsko okruženje (platforma),
– skup serverskih aplikacija kao redefinirani BackOffice.
Visual Studio .NET
• Visual Basic .NET,
• Visual C++ .NET,
• C# (Ovaj jezik je djelo Microsofta i predstavlja evoluciju C/C++ jezika, sličan je Javi.
Microsoft je nastojao objediniti snagu C++-a i jednostavnost Visual Basica).
•
Windows Server – bazirane serverske aplikacije:
• Application Center,
• SQL Server,
• Exchange Server,
• BizTalk Server,
• Commerce Server,
• Content Management Server,
• Host Integration Server,
• Internet Security and Acceleration Server,
• Operation Manager,
• Project Server,
• Mobile Information Server,
• SharePoint Portal Server.
•
Windows Server System
1. Operacijska infrastruktura
2. Aplikacijska infrastruktura
3. Komunikacijsko-kolaboracijska infrastruktura
Ostali server OS
• OpenVMS je server operativni sistem firme Digital, koja je od početka 1998. godine u
sastavu Compaqa, a danas je dio OS-programa firme HP. Smatra se jednim od
najstabilnijih i najpouzdanijih server operativnih sistema te je stoga našao značajnu
primjenu u poslovnom i tehničkom kompjutingu.
• IBM MVS (OS/390, z/OS) je operativni sistem firme IBM koji je instaliran na većini
IBM mainframe i server računara. Pod ovim operativnim sistemom rade i mainframe
sistemi firmi Amdahl i Hitachi, koje smo naveli u poglavlju o računarskim
konfiguracijama. Smatra se jednim od najsloženijih operativnih sistema ikada
razvijenih.
• IBM OS/400. OS/400 je operativni sistem koji radi na IBM-ovim mašinama srednjeg
ranga AS/400. Raspoloživ je isključivo na toj hardverskoj platformi.
10
• IBM OS/2 Warp Server. OS/2 Warp Server je još jedan od operativnih sistema koje u
svom programu ima IBM. Prije nekoliko godina IBM je obustavio daljnji razvoj ovog
OS-a.
• HP-MPE/iX. MPE (Multi-Programming Executive) predstavlja višekorisnički
operativni sistem koji je kreirao Hewlett-Packard početkom 70-ih godina za klasu
kompjutera HP 3000.
• Novell NetWare. NetWare je client/server operativni sistem koji je razvila firma
Novell. Instalira se na fajl serveru i s njega kontrolira sve resurse i obradu podataka na
čitavoj lokalnoj mreži.
• MacOS X Server. Mac OS X Server predstavlja prvi server operativni sistem firme
Apple. Namjera Applea je da u izgradnji moćnog server operativnog sistema
kombinuje sve dobre osobine UNIX-a i korisnički interfejs, odnosno jednostavnost u
korištenju MacOS-a.
5.Pojam komunikacija i komunikacijska tehnologije
Pojam KOMUNIKACIJA odnosno komuniciranje podrazumjeva razmjenu informacija
izmedju posiljaoca i primaoca.
Podatkovne informacije ili racunarske komunikacije podrazumjevaju elektronsku razmjenu
podataka izmedju racunara,odnosno korisnika koji u vecini slucajeva iniciraju razmjenu.
Izraz telekomunikacije generalno se odnosi na sve tipove komunikacija na duge razdaljine
koji se ostvaruju koristenjem uobicajenih nacina prenosenja.
Racunarske telekomunikacije
Osnovni cilj koristenja komunikacijske tehnologije u podrucju obrade podataka sastoji se u
omogucavanju efikasnog transfera podataka s jednog racunarskog sistema na drugi.
Funkciju kanala u racunarskoj komunikaciji obavljaju komunikacijski mediji dok su za
procese enkodiranja i dekodiranja odgovorni raznovrsni komunikcijski uredjaji.
Pored toga postoje i odgovarajuci komunikacijski standardi i protokoli koji predstavljaju
osnovu racunarskog komuniciranja koji mogu biti u u hardverskom i u softerskom obliku.
Komunikacijski softver kojim se korisnik sluzi da bi inicirao ili primio poruke.
Komunikacijski mediji
Analogni-kontinuirani talasi koji prenose informacije
Digitalni-prenose informacije u formi jedinica,pogdoni za prenos podataka.
Mediji za transmisiju mogu se kalsificirati kao:VODJENI i NEVODJENI.
VODJENI – Prenos se vrsi duz fizickog puta,tu spadaju :
TWISTED-pair najcesce koristeni medij.Osjetljiv je na elektromagnetne utjecaje indukcije iz
okruzenja nego ostala dva medija.
11
KOAKSIJALNI KABL-se takodje koristi u racunarskim komunikacijama.Zove se
koaksijalni zato sto sadrzi jedan fizicki kanal koji nosi signal i koji je okruzen drugim
fizickim kanalom.
Fiber opticki kablovi-Sastoje se od velikog broja staklenih ili plasticnih vlakana koja mogu
prenositi podatke u formi svjetlosnih pulseva.
Paralelne i serijske komunikacije-Paralelne se koriste za povezivanje printera na racunar i
veza se uspostavlja preko paralelnog porta,dok se serijski koristi za prikljucivanje misa i
modema preko serijskog porta.
USB-Nova tehnologija za povezivanja racunara i njegovih periferala.
Mikrovalni sistemi-koriste se za transmisiju vrlo visokoh frekvencija radiosignala i
prilagodjeni su za telefonske prenose na velikim razdaljinama.
Komunikacijski sateliti-Znacajan napredak sa aspekta brzine i kvaliteta prijenosa u
podatkovnim komunikacijama na velike daljine ostvaren je posljednih godina upotrebom
komunikacijskog satelita.
Globalni sistem pozicioniranja-je sistem koji koristi satelite za odredjivanje pozicije
korisnika na zemlji.
Radio-radiotehnologija se koristi i u racunarskim komunikacijama za premoscavanje
odredjenih udaljenosti gdje nije moguce postavit direktne veze.
Infracrveni zraci- Popularni medij za racunarsko komuniciranje,ciju primjenu najcesce
mozemo vidjeti kod televizijskih upravljaca.
Celularna tehnologija-zasnovana za osiguravanje glasovne telekomunikacije.
Komunikacijski uredjaji i mrezni servisi-su uredjaji koji se koriste za uspostavljanje
komunikacijskih sistema.
Mozemo ih podjeliti na:LAN uredjaji,Internetworking uredjaji i uredjaji za konekciju.
Modemi-najtipicniji predstavnici komunikacijskih uredjaja.Oni konvertiraju digitalne
signaleiz racunara u analogne signale koji se mogu trasmitirati putem obicnh telefonskih
linija.
Kablovski modem-predstavljaju novu tehnologiju,novi tip komunikacijkih uredjaja.
ISDN-Postojecu telefonsku mrezu pretvara u digitalni sistem prijenos apodataka.
Mrezne adapter kartice-omogucavaju povezivanje racunara u lokalne racunarske
mreze.Fizicki se instaliraju tako sto se umetnu u jedan od praznih slotova za prosirenje na
glavnoj ploci.
Ruteri- su komunikacijski uredjaji koji determiniraju narednu tacku na mrezi na koju treba
„data packet“ poslati ka krajnjem odredistu.Ruteri se koriste u mreznim okruzenjima u kojima
egzistiraju dva ili vise mreznih protokola.
Repeater- Mrezni signal postepeno slabi prostiruci se mrezom i nakon izvjesne duzine
predjenog puta postaje neprepoznatljiv ostalim uredjajima.
12
Gateway-predstavlja komunikacijski uredjaj ili racunar koji predstavlja ulaznu tacku na
drugu mrezu.Za razliku od bridjera i rutera koji funkcioniraju na samo jednom nivou,getvej
prevode protokole s vise na jednog.
Bridge-Koristi se za povezivanje lilanih mreza koje rade pod istim protokolom.
Hab-Je uredjaj koji sluzi u funkciji konvergencijskog mjesta na koje se prikljucuju kablovi s
vise racunara i s kojeg se podaci usmjeravaju ka drugim uredjajima u mreznoj topologiji.
Switch-je uredjaj dosta slican habu i koristi se u lokalnim mrezama u kombinaciji s
habovima,a u funkciji uredjaja viseg nivoa,koji ima zadatak da usmjerava podatke prema
pojedinim kovergencijskim tackama.
Trasiver-Sluzi za konvertiranje izmedju dva razlicita porta.
Multiplekser-komunikacijski procesor koji omogucava pojedinacnom komunikacijskom
kanalu simultano prenosenje transmisija s mnogih terminala.uredjaji poznati kao
koncentratori(oni koncertiraju mnoge linije spore brzine u linije visoke brzine) i kontroleri
(vezu grupe terminala ili drugih uredjaja s komunikacijskim kanalom) imaju inteligentni
mikroprocesor koji pohranjuje komunikacijske programe i „buffer“ skladiste.
Pametne kartice-to je plasticna kartica velicine kreditne kartice sa umetnutim mikrocipom
koji moze obradjivati podatke.
PASIVNE KARTICE-ne sadrze cip
MEMORIJSKE KARTICE-ne sadrze procesor i zato ne mogu dinamicno obradjivati
podatke.
MIKROPROCESORSKE KARTICE-ovaj tip kartica ukljucuje
CPU,RAM,ROM.Posjeduju i operativni sistem koji je pohranjen u ROM-u.
KOMUNIKACIJSKI standardi i protokoli
OSI model-U sistemu racunarskih komunikacija uredjaji koji komuniciraju jedni s drugima
moraju koristiti isti jezik i primjenjivati ista pravila,drugim rijecima,moraju postojati posebni
mehanizmi koji ce osiguravati da se podaci poslani sa jednom uredjaja na drugi transmitiraju
bez gresaka.
Funkcie nivoa su:
NIVO 7 aplikacijski,NIVO 6 prezentacijski,NIVO 5 sesija/upravlja mezom/,NIVO 4
transport,NIVO 3 mreza /definira protokole/,NIVO 2 data link /kreira skup pravila koji
posiljilac i primalac moraju postovati/,NIVO 1 fizicki/podaci se dekodiraju u fizicki signal/.
Brzina prijenosa
Brzina prijenosa podataka u racunarskim komunikacijama izrazava se u bitima u sekundi i
oznacava broj bita koji se moze transferirati u sekundi.Ovaj termin se obicno poistovjecuje s
terminom bot u sekundi sto nije korektno.
RACUNARSKE MREZE
RACUNARSKE MREZE se moze definisati kao sistem za racunarsko komuniciranje koji
povezuje dva ili vise racunara i perifernih uredjaja.
Ciljevi racunarskog umrezavanja: dijeljenje fajlova,dijeljenje hardverskih resursa racunara,
13
Dijeljenje printera,efikasniji rad u grupama.
Prva klasifikacija racunarskih mreza vrsi se na osnovu lokaliteta s kojeg se racunari
povezuju:lokalne mreze,rasprostranjene mreze i globalna mreza.
Racunari se sastoje od hardverskog i softverskog dijela:
Racunara,komunikacijskih medija,komunikacijskih utjecaja i softvera.
Lokalne mreze-je skup racunara direktno vezanih jedni za drugge na jednom uskom
lokalitetu.LAN mreza povezuje racunare koristenjem komunikacijskih kablova i mreznih
kartica.Moze se reci da LAN hardver se sastoji od racunara,komunikacijskih linija,mrezne
kartice i periferne opreme.
Mrezna topologija-Mrezna topologija se odnosi na fizicko i logicko uredjenje racunara unutar
mreze.Svaki fizicki elemenat mreze se obicno naziva cvor,sto moze biti bilo koji uredjaj na
mrezi koji moze da razmjenjuje podatke s drugim mreznim cvorovima.
Postoje tri ,mrezne tehnologije:BUS,PRSTEN,ZVJEZDA.
Bezicne LAN mreze-To su lokalne mreze prenosa podataka kroz zrak putem sistema
radiofrekfencija.U posljednih nekoliko godina izradjeno je i uvedeno nekoliko standarda na
podrucju LAN bezicnog komuniciranja.
Rasprostranjene mreze-predstavljaju kombinaciju dva ili vise lokalnim mreza povezanih
komunikacijskim medijima i uredjajima.
Internet-je globalna racunarska mreza.Osnova internet mreze je TPC/IP protokol koji
predstavlja standardni protokol za povezivanje racunara razlicitih konfiguracija,kao i
proizvodjaca operativnih sistema.
Mrezni softver-sistemski-Komunikaciojska tehnologija i njena primjena u okviru
racunarskih mreza ne bi bila moguca bez odgovarajucesg softvera.Ovaj softver se takodjer
moze podjeliti na dvije grupe:osnovni i aplikacijski softver.
Mrezni operativni sistem-Mrezno okruzenje je definiramo mreznim operativnim sistemom i
protokolima koji osiguravaju komunikaciju i mrezne usluge.U poglavlju o operativnim
sistemima rekli smo da postoje dva osnovna tipa: peer to peer sistem(svi sistemi u mrezi
imaju isti status) i client server sistem (dodjeljeni i nedodjeljeni)..
SOFTVERSKI PROTOKOLI KOD MREZNIH OPERATIVNIH SISTEMA-mrezni
operativno sistemi omogucavaju razmjenu podataka izmedju racunara povezanih u mrezu.
Transportni protokol-osiguravaju pouzdan transfer podataka.
Mrezni protokol-Skup konvencija ili pravila koje koristi program ili operativni sistem da bi
komunicirao izmedju dviju ili vise krajnjih tacaka.
Aplikacioni protokol-Aplikacijski protokoli funkcioniraju na aplikacijskom,prezenacijskom
nivou OSI modela.
Hardverski protokoli-pod hardverskim protokolima podrazumjevamo hardverska
komunikacijska rjesenja,odnosno standarde ili protokole koji se primjenjuju kao medij za
prijenos podataka.
LAN tehnologije-U LAN tehnologije prijenosa podataka mogu se svrstati sljedeci prijenosni
standardi.
USB-predstavlja novu tehnologiju za povezivanje racunara i njegovih periferala.
IEEE 1394-je namjenjen prvenstveno za povezivanje racunara i njihovih periferija.
Token RING-mrezni protokol,razvijen jos pocetom sedamdesetih godina takodjer se koristi
za lokalno umrezavanje.
14
FDDI-sistem je baziran na koristenju fiber optickih kablova i koristi se za lokalne mreze.
FIBER Channel-predstavlja novi pristup zasnovan na koristenju fiber tehnologije.Najcesce
se koristi kao komunikacijski termin.
WAN TEHNOLOGIJE
Telefonske linije-osiguravaju prenos na velikim radzaljinama i koriste se u kombinaciji s
modemima i drugim komunikacijskim uredjajima.
Iznajmljene linije-namjenjene telefonske linije izmedju dvije komunikacijske tacke.To su
ustvari telefonske linije koje se iznajmljuju od nacionalnih PTT organizacija.
ISDN linije-predstavlja skup standarda za digitalni prijenos putem obicnih telefonskih
linija.osnova ovog sistema tu adapteri koji zamjenjuju modeme u uspostavljanju veze.
Kablovko –modemska tehnologija-ehnologija kablovskih modema koristi infrastrukturu
kablovske televizije za prijenos podataka.najcesce se koristi za povezivanje na internet od
kuce.
xDSL tehnologija-ili u prijevodu digitalna pretplatnicka tehnologija je takodjer novijeg
datuma.Postoji nekoliko DSl tehnologija te se s toga ovaj komunikacijski standard najcesce
oznacava kao xDSL.
Frame Realy i x 25 protokoli – su dva tipa ipa paket svicovanih mreznih protokola x-25
standard se u posljednih 30-ak godina cesto koristio kao WAN tehnologija,medjutim danas
mjesto ustupa novijim tehnologijama..
ATM sistem-je nova tehnologija prijenosa podataka i predstavlja takodjer vrstu tkz. Deciated
tehnologije koja organizuje digitalne podatke u 53-bajtne pakete.
Sinhrona opticka mreza-nedavno usvojen standard od ANSI-a kao tehnologija koja koristi
opticka fiber vlakna i omogucava prenos podataka na brzinama od nekoliko gigabita u
sekundi.
Virtualne privatne mreze-Predstavljaju komunikacijsku infrastrukturu koja koristi internet
kao komunikacijsku platformu,a za korisnike izgledaju kao njihove private mrezne
infrastrukture.Osnovna prednost VPN mreze je u niskim troskovima implementacije i
fleksibilnosti,dok su osnovni nedostatci u nemogucnosti predvidjanja internet saobracaja.
LAN WAN tehnologija-komunikacijska tehnologija koristi se selektivno u odnosu na
zahtjeve korisnika i tip racunarskih mreza koje kreiraju.Neki mediji i uredjaji korist koriste se
iskljucivo kod odredjenih tipova mreza,dok postoje i oni koji se mogu koristiti kod razlicitih
tipova mreze.
5.9 Komunikacijsko-mrežni softver-aplikacijski nivo OSI nivoa
Prema konceptu OSI modela, komunikacijsko-mrežni softver nalazi se na sedmom-
aplikacijskom nivou.Primjeri aplikacijskog softvera su: e-mail, ftp, web, itd.
Komunikacijski softver - Internet tehnologija
15
Zahvaljujući pojavi internet tehnologije došlo je do svojevrsnog stapanja ili integracije
standandardnog komunikacijskog softvera i softvera koji je nastao u sastavu internet
tehnologije.
Klasičan primjer je elektronska pošta, softver koji se koristio u okviru lokalnih mreža i WAN
mreža za komuniciranje između članova grupe a kasnije je postao sinonim za Internet e-mail.
Osnovni intrnet servisi (aplikacije) su:
- Elektronska pošta
- Telnet
- Ftp
- Gopher
- World Wide Web
- Intranet
- Extranet
E-mail, telnet i ftp se smatraju Internet servisima prve generacije, Gopher WWW druge
generacije, Intranet i Extranet aplikacijama treće generacije. U novije vrijeme su uvedeni:
Instant Messaging, VolP (Voice over internet protocol), GPRS, WAP, itd.
Elektronska pošta (E-mail). Elektronska pošta predstavlja mogućnost slanja i primanja poruka
između korisnika posredstvom računara.Pored Interneta može se koristiti kod lokalnih i
rasprostranjenih mreža.
Korisnik može pristupiti internetu a samim tim i E-mailu:
- direktno (putem sistema lokalne mreže)
- indirektno (koristeći modemsku ili neku drugu komunikacijsku vezu)
Struktura E-mail adrese i kako E-mail sistem radi
E- mail adresa se sastoji iz dva dijela: "ko" i "gdje". Prvi dio- "ko", koji se nalazi lijevo od
znaka @ ("at") identificira korisnika, obično je to ime, prezine, nadimak. Drugi dio- "gdje"
desno od znaka @ označava lokaciju korisnika i sastoji se od nekoliko elemenata odvojenih
tačkama.
E-mail programi
Softver koji pruža mogućnost korištenja maila je klasična client/server aplikacija. U prvim
danima interneta ti su programi bili " character based" i startali bi sa servera direktno nakon
unošenja korisničkog imena i pasvorda. Jedan takav bio je Pine e-mail program razvijen na
Washington University-u.
Telnet
Telnet je internet servis i ujedno mrežna aplikacija koja se koristi za pristup na udaljene
računare na internetu sa lokalnih mašin
Telnet programi
Ukoliko se telnet koristi sa PC-a ili Maca ondase koristi poseban program, a ukoliko se telnet
koristi sa UNIX mašine, dovoljno je otkucati komandu telnet i navesti ime.
16
FTP
Za razliku od telnet servisa ftp se koristi za razmjenu podataka u smislu kopiranja programa i
podataka sa (download) i na (upload) računare.
Web tehnologija
282-283 Kompletan text procitati jednom iz knjige,preobimno!
6. Aplikativni sofver, programiranje i progrmski jezici
6.1 Aplikativni softver
Pod pojmom „aplikacijska platforma“ podrazumijevamo skup aplikativnih rješenja koja su
razvijena:
Unutar poslovnog sistema
Od strane profesionalne softverske kuće i koja se koristi za razlićite aspekte
informacijeske podrške savremenog poslovanja.
Aplikacijska platforma se sastoji od slj. Aplikacija:
1. standardene Office aplikacije (Word, Excel...)
2. aplikacije za obradu transakcija ( Transaction Processing Applications) –
3. aplikacije za podršku odlučivanju (Decision suppoer systems, Business
Intelligence Apl)- aplikacije koje imaju za cilje poboljšanje procesa
odlučivanja u poslovnom sistemu.
4. apl za komuniciranje i saradnju ( Messaging and Collaboration Apl)
5. apl za uprafljanje dokumetima ( Document Menagement Apl)
6. apl za elektronsku trgovinu i elektronsko poslovanje (Electronic Commerce
Apl)
7. tehnologija za sistemsku integraciju (Systems Integration Technology)
Tri osnovna modela aplikacijske platforme
“In-house” aplikacijska platforma, sa različitim modalitetima, pri čemu se radi o
aplikativnim rješenjima razvijenim od strane samog poslovnog sistema.
Platforma zasnovana na tzv. “Off-the-shelves” aplikativnim rješenjima, tj. kupovini
gotovih rješenja po principu “sa polica”.
Aplikacijska platforma bazirana na implementaciji ERP integriranih paketa.
TPS-ERP rješenja
17
a) Način implementacije:
“In-house” implementacija
ASP (Application Service Provider) model implementacije
b) Vrste rješenja:
Aplikacije za tzv. horizontalna tržišta - rješenja koja pokrivaju računovodstvene,
finansijske i neke druge standardne operacije i koja se mogu primjenjivati u različitim
poslovnim sistemima
Aplikacije za tzv. vertikalna tržišta - rješenja koja se kreiraju za specifične sisteme,
kao što su npr. za automobilsku industriju, prehrambenu industriju, za bolnice i
zdravstvene ustanove, finansijske institucije, itd.
Dodatna ERP rješenja – moduli:
• SCM (Supply Chain Management): Upravljanje lancima snabdijevanja ili Upravljanje
opskrbnim lancima
• CRM (Customer Relationships Management): Upravljanje odnosima sa kupcima
• BI-DSS (Business Intelligence): Poslovna inteligencija ili sistemi za podršku
odlučivanju – aplikacije bitne sa aspekta donošenja odluka. OLAP (Online analitičko
procesiranje – Online Analytical Processsing) je ključna komponenta poslovne
inteligencije.
• EAI (Enterprise Application Integration): za integraciju aplikacija
• CM (Contact Management): upravljanje kontaktima - predstavlja elektronsku
evidenciju informacija o kupcima, uz mogućnost jednostavnog pristupanja tim
informacijama za potrebe servisa i prodaje.
6.2 Programski jezici
Programski jezik je sredstvo pomoću kojeg programer kreira softver- sistemski ili aplikativni.
Programski jezici omogućavaju programerima, a i iskusnijim korisnicima, da „kažu“
računaru šta da uradi. Svi programski jezici koa što su npr. BASIC, COBOL, FORTRAN,
Pascal, C, C+, itd zasnivaju se na skupu pravila koja definiraju sintaksu i semantiku
konkretnog jezika. Rangiraju se po kompleksnosti na programske jezike niskog nivoa i
programske jezike visokog nivoa.
6.2.2 Programski jezici niskog nivoa („low-level“ languages)
1. Mašinski jezik.
- Obrađuje podatke i instrukcije u formi binarnih znamenki-nula i jedinica.-
- Programski jezik koji koristi ove kodove najnižeg reda zove se mašinski jezik
- Predstavlja prvu generaciju programskih jezika
- Težak za razumijevanje korištenje
2. Asemblerski jezik
- Jezik niskog nivoa, više korisnički orijentiran
- Programer mora pisati instrukcije koje se odnose na specifične hardverske elemente
kao što su: procesor, registri, RAM lokacije itd.
- Spada u drugu generaciju rač. jezika
18
- Asembler- prevođenje programa sa asemblerskog jezika u mašinski jezik ostvaruje se
pomoću softverskog programa ASEMBLER.
6.2.3 Programski jezici višeg nivoa
Jezici visokog nivoa su mnogo bliži prirodnom jeziku i zbog toga su jednostavniji za
korištenje. Zasnovani su na komandama koje odgovaraju riječima iz prirodnog jezika kao što
su npr. INPUT, OUTPUT, PRINT, SET, ADD itd.Ovi programski jezici se mogu podijeliti:
1. Proceduralne jezike (jezici treće generacije)
2. Neproceduralne jezike (jezici četvrte generacije)
3. Jezike umjetne inteligencije
4. Objektno-orijentalne programske jezike
5. Programske jezike koji podržavaju vizuelno programiranje
1. Proceduralni jezici
Su jezici koji zahtjevaju od programera tačno specificiranje- korak po korak. Najčešće
lorišteni proceduralni jezici su :COBOL, Pascal, Basic, PL/1, Fortran, C
Fortran (FORmula TRAnslation) je jezik treće generacije
- za inžinjerske, matematičke i dr aplikacije , nastao je 1954. godine
COBOL ( Common Business Oriented Language) , prvi progamski jezik koji se
masovnije počeo koristiti za poslovne aplikacije (plačenje, fakturiranje, glavna knjiga,
osnovna sredstva)
--- razvijen 1960. godine i uglavnom se koristio na mainframe mašinama
BASIC (Beginner's All-Purpose Symbolic Instruction Code)
- jedan od najjednostavnijih i najpopularnijih programskih jezika
- kreirali su ga 1963 J.Kemeney i T. Kurtz kao jezik za mainframe računar.
PL/1 (Programming Language 1)
- razvio je IBM 1964 god.
Pascal je također jezik treće generacije. Kreiran je krajem šezdestih godina od strane
N. Wirth-a kao jezik koji je trebao poslužiti za jednostavnije učenje principa
porceduralnog i strukturianog programiranja. Danas se dosta koristi kao osnova nekih
savremenih razvojnih alata kako što je program Delphi firme Borland.
Ada – razvijen 1980 god. za potrebe Ministarstva odbrane SAD-a, ali se koristi i za dr
potrebe (vojne, poslovne), može se koristit na različitim hardverskim platformama
C je programski jezik koji se koristi za ravoj aplikacija i operativnih sistema.
- Unix OS je pisan u C-u. Ono što ovaj jezik čini vrlo pogodnim za razvoj sistemskih i
aplikativnih programa je mogućnost korištenja komandi jezika visokog nivoa uz
istovremenu mogućnost pristupa hardverskim komponentama.
2. Neproceduralni jezici
Omogućava korisniku da specificira željeni rezultat bez potrebe definiranja načina kako će se
do njega doći. Jedna od osnovnih prednosti neproceduralnih jezika je da ih mohu koristit
korisnici neprogrameri. Postoji više tipova jezika četvrte generacije kao što su:
a. upitni jezici (query languages),
b. generatori aplikacija (application generatirs),
c. generatori izvještaja (report generators)
3. Programski jezici zasnovani na postulatima umjetne inteligencija
LIPS i Prolog – koriste se u kreiranju Al-aplikacija kao što su ekspertni sistemi-
19
4. Objektivno-orijentalni programski jezici
Nastali kao rezultat razvoja novog pristupa-paradigme u razvoju softvera: objektno orijentalni
pristup. Bazirani su na korištenje kategorija kao što su: klase, objekti, metode, nasljeđivanje,
polimorfizam, enkapsulacija itd.
C++ baziran na C jeziku, dograđen osobinama objektnog programiranja
Java – nastao pojavom Internet i Web tehnologije kao rezutat nastojanja ka
kreiranju efikasnijih i efektivnijih web-baznih aplikacija.
- Program pisan u tom jeziku je portabilan, što znači da može biti korišten na mreži.
- Razvila ga je firma firma Sun microsystems 1995.
C # (izgovara se C sharp) je novi objekt-orijent programski jezik, koji se kreirao
Microsoft s ciljem objedinjavanja snage postojećeg C++, s jedne, i jednostavnosti i
lakoće korištenja Visual Basica, s druge strane.
5. Vizuelno programiranje (visual programming)
Vizuelno programiranje je pristup programiranju koji se bazira na daljnjem pojednostavljenju
procesa programiranja, odnosno cjelokupnog razvoja aplikacija, korištenjem GUI-baziranih
razvojnih alata. Pristup je nastao pojavom Visual Basica, kasnije i Visual C++. Prihvaćen je i
od drugih razvojnih alata kao što su Borland, Oracie, Sybasa itd.
HTML JEZIK ( HyperText Markup Language), može se tretirat kao zaseban
programski jezik, ali i kao web tehnologija.
XML jezik (Extensibe Markup Language) je sastavni dio web tehnologije. Uveden
je kao nadogradnja HTML-a u cilju poboljšanja funkcionalnosti web dokumenata
UML ( Unifield Modeling Language) ne predstavlja klasični programski jezik.
6.3 Računarsko programiranje
Računarski program je kolekcija iskaza (naredbi) pisanih i jeziku razumljivom računaru.
Program se piše s ciljem rješavanja određenog problema obrade podataka.
Osnovni elementi računarskig programiranja:
Input, podaci, operacije, output, uvjetno izvršenje, petlje, podprogrami.
Input- unošenje podataka, s testature, s diska ili nekog dr ulaznog uređaja
Podaci- brojevi (cjelobrojni i realni), tekst (slova ili specijalni znaci), logički izrazi, adrese
varijabli
--Cijeli brojevi (Integers) su brojevi bez decimalnog zareza
--Realni brojevi (Real Numbers) su oni koji imaju decimalni dio, a ponekad se nazivaju i
brojevi sa pokretnim zarezom (floating-point numbers)
---Tekst,odnosno karakteri mogu biti bilo koje slovo alfabeta, simboli, brojevi od 0-9...
----Logički izrazi ili Bulovi irazi ( Boolean) imaju dvije moguće vrijednosti: istinito (True) ili
pogršno (false)
Operacije – se izvode korištenjem određenih operatora. Kao osnovni mogu se navesti slj
operatori:
Operatori pridruživanja ili dodjeljivanja (assignment)
Artimetički operatori (arithmetic)- + - * / (cjelobrojno i realno) dijeljenje
Logički operatori (logical)- true false
4 logička operatora: (and,or, eksluzivno (xor), negacija (not)
Relacijski operatori (relation) > < ili >=<, različito
Output- označava izdavanje rezultata na ekran, na disk ili neki dr izlazni uređaj
20
Proces kreiranja i izvršavanja programa
Prevođenje programskih jezika visokog nivoa u objektni kod ostvaruje se softverskim
programom koji se zove kompajler, dok se proces prevođenja označava kao kompajliranje.
Interpreter je kompajler koji prevodi i izvršava jednu instrukciju programskog koda u trenutku
vremena. Program se u računaru obrađuje od strane 3 modula:
Kompajlera (compiler)-prevodi izvorni kod u objektni kod
Linkera (linker)- povezuje sve objektne fajlove i generira tzv izvršni (executable) kom
Lodera ( loader)-
Alati za poboljšanje personalne produktivnosti
Ovu skupinu softverskih proizvoda - tzv. "Personal Productivity Tools" čine po pravilu mali
softverski paketi, koji su vrlo pristupačni što se cijene tiče. Također su vrlo user - friendly, tj.
kreirani na način da su vrlo jednostavni za korištenje i mogu biti vrlo korisni u računovodstvu,
finansijama, marketingu itd. Neki od ovih alata su ustvari dodaci (Add-Ins) Excelu ili nekom
drugom spredšitu, dok su ostali standardne, uglavnom, Windows aplikacije. Osnovna im je
karakteristika da su kreirani za usko specijalizirana područja primjene, te da su lakši za
korištenje i od samih spredšit programa. Cijene ovih paketa kreću se od 10-600 USD.
Finansijski kalkulatori
Vulcan FinanceCalc je vrlo pogodan finansijski kalkulator koji izračunava 14 najčešće
korištenih finansijskih pokazatelja među kojima su: buduća vrijednost, sadašnja vrijednost,
anuiteti buduće i sadašnje vrijednosti, amortizacija, itd.
Desktop sistemi za podršku odlučivanju
Desktop DSS alati su korisniku orijentirani programi koji omogućavaju analizu i modeliranje
problema i procesa odlučivanja. Obično raspolažu sa skupom kvantitativnih tehnika,
statističkih, matematičkih i finansijskih rutina, tehnika umjetne inteligencije, sve sa ciljem
omogućavanja izgradnje kompleksnih modela poslovnog odlučivanja, a u funkciji izbora
adekvatnih odluka. Prednost ovih programa u odnosu na Excel i ostale spredšit programe je u
tome što podržavaju vizualno modeliranje, što je sa aspekta krajnjeg korisnika - donosioca
odluka posebno bitno.
Data Warehousing
Data Warehousing (skladištenje podataka) predstavlja novi termin koji se u posljednje vrijeme
sve više koristi kada se radi o računarskoj podršci procesa odlučivanja. Naglasak je na
posebnoj proceduri tzv. rafiniranja podataka u efektivne informacije koje mogu pomoći
donosiocima odluka u rješavanju poslovnih problema. U evolucijskom smislu, radi se o
novom konceptu u području tehnologije za podršku odlučivanju.
Data warehouse ili skladište podataka se može definirati kao svojevrsni repozitorij podataka
iz različitih aplikacija i izvora podataka, ali koji su pohranjeni tako da se mogu koristiti
efikasnije i efektivnije u procesu izvještavanja i donošenja odluka.
Ovaj novi koncept donio je veći broj novih termina kao što su: data mining, datamart, on-line
analytical processing - OLAP, itd.
21
Integrirani sistemi za podršku odlučivanju (Business Intelligence)
Za razliku od prethodno navedenih DSS alata koji spadaju u klasu desktop aplikacija, u
području tehnologije za podršku odlučivanju postoje integrirana rješenja sistema za podršku
odlučivanju na organizacijskom nivou. Radi se o moćnim client/server aplikacijama, sa
cijenom od nekoliko desetina do nekoliko stotina hiljada USD, zavisno od broja modula i
broja klijenata. Ove aplikacije predstavljaju integraciju standardnih DSS mogućnosti kao što
su analiza i modeliranje problema odlučivanja, statističkih tehnika, sa tehnikama
izvještavanja, data warehousing tehnikama, i najnoviju integraciju sa Web tehnologijom u
smislu omogućavanja korištenja ovih sistema direktno sa Web browsera. Obično imaju
razvijene interfejse za tzv. legacy aplikacije - aplikacije starijeg datume koje se nalaze na
većim sistemima i koje sadrže podatke o poslovnim procesima.
Također, pod uticajem snažnog razvoja tzv. ERP integriranih aplikacija poslovne obrade,
većina integriranih DSS sistema ima razvijene, ili radi na razvoju, interfejse za pristup
podacima sa ERP sistema.
Ekspertni sistemi
Ekspertni sistemi su jedno od područja primjene umjetne inteligencije (Artificial Intelligence).
Osnovna ideja se sastoji u nastojanju da se skup znanja (ekspertiza) koje posjeduju eksperti za
određeno problemsko područje na određen način transferira od čovjeka - eksperta na računar.
To znanje se u određenom obliku pohranjuje na računaru sa ciljem da ga koriste neki drugi
korisnici u rješavanju problema ili pružanju određenih sugestija. Cilj primjene ekspertnih
sistema nije u zamjeni ljudskih eksperata već jednostavno u prikupljanju njihovog znanja i
stavljanja tog znanja u oblik koji je raspoloživ širem krugu korisnika. Pored znanja, sljedeća
bitna osobina ES-a je mogućnost rezoniranja i zaključivanja, ali opet na osnovu određenih
pravila koje definiraju njegovi kreatori. Većina komercijalnih ES-a su tzv. "rule-based
systems", odnosno sistemi zasnovani na pravilima. To znači da je znanje pohranjeno u formi
"ako … onda" (if - then) pravila tako da slijede logiku rješavanja problema.
Simulacijski softver
Simulacija se najjednostavnije može definirati kao aktivnost kojom se nastoje riješiti
određeni problemi u funkcioniranju nekog realnog sistema na način da se realni sistem
modelira, a zatim posmatrajući ponašanje modela realnog sistema izvuku određeni zaključci.
Simulacija se može koristiti u sljedećim slučajevima:
Kreiranje novog sistema - određeni eksperimenti se mogu vršiti na kreiranom modelu i
na taj način ispitivati reakcije sistema
Poboljšanja na postojećem sistemu - eksperimenti se također izvršavaju na modelu
postojećeg sistema tako da realni sistem ne trpi nikakve smetnje u fnkcioniranju.
Upravljanje operacijama sistema - simulacija može pomoći u određivanju najboljih
načina kontroliranja protoka ili raspoređivanja materijala, ljudi i drugih resursa.
Bolje razumijevanje sistema - vizualno prezentiranje pomaže u boljem i
sveobuhvatnijem razumijevanju funkcioniranja samog sistema.
Service Model je simulacijski softver firme Promodel (www.promodel.com) koji se koristi za
simulaciju sistema opsluživanja, odnosno servisiranja. Može se koristiti za kreiranje novih
sistema, a također i za poboljšanje postojećeg sistema. Alat pruža mogućnost menadžerima ili
analitičarima da modeliraju sistem i testiraju njegovo funkcioniranje sa raznim scenarijima.
Simulacije zasnovane na poslovnim igrama. Pored standardnih simulacijskih softverskih
paketa, na tržištu softvera za pomoć u odlučivanju mogu se naći i programi koji podržavaju
simulaciju poslovnih situacija u formi tzv. poslovnih igara (business games). Slijede dva
primjera takvog softvera firme Interpretive Software (www.interpretive.com):
22
Knjiga prof. Lagumdzije
Informacioni i organizacioni sistemi( knjiga Lagumdjije)
od 45 stranica ima 12
Informacioni sistem prikuplja, transformise i prenosi informacije u organizaciji Kompjuterski
baziran informacioni sistem se može definisati kao sistem koji koristi kompjuterski hardver,
softver, personal, procedure i resurse podataka da bi prikupio, transformisao i prenosio
informacije u organizaciji.
Model modernog kompjuterski baziranog informacionog sistema sa slijedećim
komponentama:
Ulaz. Podaci i informacije iz organizacije ili iz društvenog okruženja ulaze u sistem.
Obrađivanje. Sistemi za obrađivanje informacija koriste kompjuterski hardver
(opremu i medije), softver (programe i procedure) i personal (stručnjake i korisnike)
da bi po određenim procedurama transformisali podatke i informacije u razne vrste
informacionih produkata.
Izlaz.
Obrađivanje transakcije se izvršava sa operativnim transakcionim informacionim
sistemima
Uredska komunikacija se izvršava sa automatizovanim uredskim sistemima
Menadžment izvje.tavanje se izvršava sa menaž.ment informacionim sistemima
Podrška menadžerskom odlučivanju se izvršava sa sistemima za
podršku odlučivanju, tj. sa DSS sistemima (DSS, eng. Decision Suport
System).
Smjestanje. Podaci, informacije i modeli za analize i donošenje odluka
se smještaju radi kasnijeg pristupanja i obrađivanja.
Kontrola. Funkcija upravljanja informacionim resursima kontroli.e i
prilagođava preformanse informacionog sistema na optimalnu efikasnost
i djelotvornost
Informacioni sistemi igraju ulogu povratne sprege u organizacijama. Da bi se
to vidjelo, potrebno je bilo koju vrstu organizacije, odnosno poslovne firme,
shvatiti kao sistem. Informacioni sistem mora odra.avati stanje objektnog, odnosno poslovnog
sistema.
Komponenti poslovne firmekao sistema:
Ulaz. Resursi kao što su ljudi, novac, materijali, mašine, zemlja, objekti,energija i
informacije koje firma koristi.
23
Obrađivanje. Poslovni sistem koristi poslovne funkcije, uključujući proizvodnju,
marketing, finansije i personal, kao i ostale procese koji pomažu transformisanju ulaza
u izlaz (kao što su inžinjering, istraživanje i razvoj, pravne i druge usluge i sl).
Izlaz. Firma proizvodi usluge i robe, plaćanja (kao što su dobiti zaposlenih,dividende,
interesi, takse i plaćanja dobavljačima), doprinose, informacijei ostale efekte.
Povratna sprega. Operativni/transakcioni informacioni sistemi prikupljaju, obrađuju i
smještaju podatke generisane poslovnim operacijama
Sistemi automatizovanog ureda prikupljaju, obrađuju, smještaju i prenose podatke i
informacije u formi uredskih elektronskih komunikacija unutar organizacije i u
poslovno okruženje
Programirani sistemi za odlučivanje prihvataju operativne informacije i proizvode odluke koje
kontrolišu operativni proces kao što je inveturni razmje.taj ili kontrola procesa proizvodnje.
Menadžment informacioni sistemi i sistemi za podršku odlučivanju igraju vitalnu ulogu
povratne sprege u podršci pri upravljanju nekom poslovnom firmom
Kontrola. Menadžment jedne organizacije se sastoji od menadžera na svim organizacionim
nivoima koji su ukljućeni u planiranje, organizovanje, okupljanje, upravljanje i kontrolne
aktivnosti (nazvane funkcijama menadžmenta). One kontroli.u operacije poslovnog sistema
bazirane na povratnoj sprezi koju omoguæava informacioni sistem firme.
Okruženje. Poslovna firma je podsistem dru.tva i okružena je sa poslovnim okolinama
ostalih sistema. Firma razmjenjuje ulaze i izlaze sa svojom okolinom i zato se naziva
otvorenim sistemom. Povrh toga, poslovna firma je adaptivan sistem (tj. ima
mogućnost da se prilagođava zahtjevima svoje okoline).
Koncept poslovne firme kao otvorenog, adaptivnog sistema je veoma značajan,
jer znači da poslovna firma može koristiti svoju povratnu spregu i kontrolne
komponente na dva načina:
Koristi informacione sisteme da bi obezbijedila menadžment sa
informacijama s ciljem ostvarenja utvrđenih ciljeva.
Koristi informacione sisteme da bi nagledala okruženje tako da
menadžment može promijeniti kako svoje operacije, tako i svoje ciljeve s
ciljem preživljavanja u promjenjivom okruženju.
Menadzeri zahtijevaju informacije visokog kvaliteta, a ne velikog kvantiteta.
One zbog toga moraju posjedovati nekoliko bitnih karakteristika s ciljem
efikasnog potpomaganja pri dono.enju menadžerskih odluka. Informacija
bi trebala da bude:
Blagovremena.
Tačna.
Potpuna.
Koncizna. To znači da se menadžeri moraju osigurati sa informacijama koje im pomažu
da uoče buduæe trendove i ustanove njihov uticaj vezano za svoje odluke.
Buduće informacije i analize u vezi sa razvojem trendova unutar organizacije
ili u poslovnom okruženju su npr. predviđanja očekivanih prodajnih trendova
i faktora koji mogu uticati na uspješnost prodaje.Menadžment mora biti obezbijeđen sa
informacijom
Periodično planirani izvještaji. Npr. sedmični izvještaji analize
24
prodaje ili mjesečni finansijski izvještaji.
Izvještaji za slučaj izuzetnosti. Izvještaji se proizvode samo kada
se izuzetni uslovi pojave i oni samo sadr.e informacije o time izuzetnim
uslovima
Izvje.taji po zahtjevu i reakcije. Informacija se obezbjeðuje kad god
je menad.er zahtijeva
Interaktivno reagovanje. Informacija se obezbjeðuje putem
interaktivne sesije izmeðu menad.era i kompjutera koji sadr.i interaktivni
program ili modelirani programski paket.
Zahtjevi za informacije umnogome zavise od nivoa menadžmenta
koji se dijele na tri tradicionalna nivoa menadžmenta i to:
vodeći „top“ menadžment,
srednji menadžment i
operativni menadžment
Vrste informacionih sistema
Operativni/transakcioni informacioni sistemi
Menadžment informacioni sistemi
Sistemi za podršku odlučivanju
Tranksakcioni informacioni sistemi obrađuju podatke koji se generišu
poslovnim operacijama (prodajnim transakcijama, rezultatima proizvodnje,
platnim spiskovima zaposlenih itd), ali ne proizvode takve vrste informacija
koje može menadžment najbolje iskoristiti. Operativni informacioni sistemi
se nazivaju i transakcionim informacionim sistemima pošto oni obrađuju
podatke koji su rezultat primjene poslovnih transakcija
Menadžment informacioni sistemi (MIS) osiguravaju informacije
potrebne za uspješno donošenje odluka od strane menadžera.
MIS koncept je od vitalnog značaja za efikasnu i djelotvornu upotrebu u poslovanju prije
svega iz slijedeæih razloga:
( l ) Služi kao sistemski radni okvir za organizovanje poslovnih kompjuterskih
aplikacija
( 2 ) Naglasava menadžersku orijentaciju obrađivanja informacija u
poslovanju. Primarni cilj kompjuterski baziranih informacionih sistema
trebao bi biti podrška donošenju menadžerskih odluka
25
Menadžment informacionih sistema ima sljedeće funkcije
Ulaz. Prikuplja podatke koje je generisao transakcioni informacioni
sistem.
Obrada. Koristi informacione sisteme za procesiranje (obrađivanje) da
bi transformisala podatke u informacijske proizvode koje mogu potpomoći
menadžerskom donošenju odluka.
Memorisanje. Održavanje interne, eksterne i lične baze podataka koje
sadrže podatke i informacije u formi prošlih stanja (istorijskih) slogova,
predviđanja, planova, standarda, pravila za donošenje odluka, modela i
ostalih upravljačkih i analitičkih tehnika
Izlaz. Obrađuje široki spektar informacionih produkata potrebnih za
podršku aktivnosti donošenja odluka u menadžmentu i to
(1) na zahtjev,
(2) prema unaprijed utvrđenom planu i
(3) kada se pojave određeni izuzetni poslovi.
Kontrola. Koristi kontinuirani proces informacionog upravljanja
resursima da bi kontrolisala perfomanse MIS-a.
Sistemi za podršku odlučivanju - DSS (Decision Support Systems) su
interaktivni kompjuterski bazirani informacioni sistemi koji koriste modele
odlučivanja i baze podatka da bi obezbijedili niz informacija s ciljem
potpomaganja specifične odluke sa kojom se suočavaju menadžeri
Koncept sistema za podršku odlučivanju, gdje se mogu uočiti slijedeće komponente sistema
Izvrsna radna stanica je personalni kompjuter ili kompjuterski
terminal koji obezbjeđuje DSS hardverski interfejs za menadžere.
DSS ili DSS generator je softver koji pokreće sistem. On sadrži glavne
module vezane za upravljanje bazama podataka, upravljanje bazom
modela i upravljanjem sa dijalogom.
Softver za upravljanje bazama podataka (DBMS) omogućava
kreiranje, održavanje, upit i obnavljanje baza podataka, koristeæi tipične
DBMS upitne jezike, generatore izvještaja, jezike za manipulaciju
podacima i jezike za definisanje podataka.
Softver za upravljanje bazom modela (MBMS, eng. Model Base
Management Software) obezbjeđuje moguænost kreiranja, održavanja i
manipulacija sa bazom modela, koristeći jezike za modeliranje ili od strane
korisnika napisane programe.
Softver za upravljanje i generisanje dijaloga (DGMS, eng. Dialog
Generation and Management Software) se sastoji od interaktivnih ulazno/
izlaznih programa, potprograma i neproceduralnih jezika.
Ulaz: omogućava korisnicima da naprave upite i reakcije ili izvrše komande
koristeći tastaturu, miš, ekran osjetljiv na dodir, ulazni analizator govora itd.
Izlaz: omogućava izlaz u formi numeričkoj, tekstualnoj i grafičkoj
26
vizuelno prikazanoj ili u formi štampanih izvještaja.
Baza podataka sa podacima i informacijama se smješta u specijalnu
DSS bazu podataka izvedenu iz baza podataka organizacije, vanjskih baza
podatka kao i menadžerove lične baze podataka.
Baza modela uključuje biblioteku modela i analitičkih tehnika
smještenih kao programa, potprograma, izvršnih datoteka i pravila
odlučivanja
Prilikom projektovanja DSS treba voditi računa o tome da se što više zadovolje
slijedeće ciljne performanse:
Da potpomaže menadžersko donošenje odluka
Da ojačava koordinaciju i komunikaciju između donosilaca odluka, naročito
kada oni moraju sarađivati u poslovima donošenja odluka.
Da potpomaže sve faze u poslu donoženja odluka umjesto samo faze
skupljanja podataka, analiza, komparativnih evaluacija ili implementacija
Da potpomogne raznolikost procesa donošenja odluka tako da korisnik
može usmjeravati rješavanje problema ili donošenje odluka u skladu sa
njegovim ili njenim željenim stilom, tj. moći saznavanja.
Da bude lak za korištenje, fleksibilan i takav da njim mogu bez teškoća
operisati korisnici koji nisu specijalisti u informacionim sistemima. Ovo
mora biti primarni kriterij za softver koji koriste DSS.
Vjestačka inteligencija je područje koje nastoji da razvije kompjutere koji
mogu čuti, hodati, pričati, osjećati i misliti!
Ekspertni sistem je kompjuterski baziran informacioni sistem koji koristi
svoje znanje o specifičnim kompleksnim aplikacionim područjima, da bi
djelovao kao ekspertski savjetnik korisnicima.
Komponente ekspertnih sistema sadrže bazu znanja i softverske module
Ekspertni sistemi se takođe zovu sistemi bazirani na znanju (eng.knowledge-based
systems).
Ekspertni sistemi samo obezbjeđuju odgovore na pitanja iz vrlo specifičnog
problemskog područja
Ekspertni sistemi se primjenjuju u mnogim specifičnim područjima primjene.
Primjer je PUFF, koji vrši dijagnosticiranje respiratornih bolesti;
PROSPECTOR, koji interpretira geološke podatke kao vodič za mineralna
istraživanja; MYCIN, koji je dizajniran da pomogne ljekarima u dijagnozi i
tretmanu određenih vrsta bakterijskih infekcija; R-1, koji pomaže dizajniranju
kompjuterskih sistema za kupce; i XSEL, koji pomaže prodavačkom personalu
pri naručivanju konfiguracija kompjuterskih sistema za njihove mušterije.
EIS (Executive Information System), tj.
informacioni sistem za gornje nivoe menadžmenta. EIS je specijalizirani DSS
koji uzima informacije iz baze podatka, ali ne zahtijeva kompjutersko znanje
od korisnika i namijenjen je vi.em i vodeæem nivou menad.era koji nemaju
vremena ni volje da uče detaljnije o kompjuterima.
27
( 1 ) DSS i EIS se su.tinski razlikuju na tri načina:
primjene. DSS se uglavnom koriste na srednjem nivou menadžmenta i
koristi ga više menadžera za veći broj različitih „šta-ako analiza“. S druge
strane, EIS je uglavnom dizajniran za konkretnog rukovodioca kako bi
podržao njegove specifične potrebe.
(2) DSS je povoljan za veæi broj korisnika, zbog čega ga je jeftinije staviti u
upotrebu, za razliku od EIS, kojem je najčešće potrebno ugraditi specifične
potrebe jednog ili manjeg broja korisnika.
(3) DSS zahtijeva korisničku obuku prije nego što se počne efektivno koristiti,
za razliku od EIS, koji ne zahtijeva veći i ozbiljniji formalni trening.
Kompjuterske aplikacije u prodaji se tradicionalno koriste od strane
mnogih prodavača za jednu ili više bazičnih aplikacija kao što su ispostavljanje
računa kupcima, primanje računa, kontrola inventara, knjigovodstvo i platni
spiskovi
Primjene kompjutera u proizvodnji su uglavnom u funkciji ostvarivanja
kompjuterski podr.ane proizvodnje (eng. CAM, Computer-Aided-Manufacuring),
Primjene kompjutera u bankarstvu su imale ogroman uticaj na
bankarstvo.
Ove opšte poslovne aplikacije sadrže slijedeće osnovne karakteristične funkcije:
Prodajne transakcije. Vrši se obrađivanje prodajnih narudžbi
primljenih od kupaca i ostalih vrsta prodajnih transakcija. Proizvode se
prodajne priznanice za kupce i podaci potrebni za analizu prodaje i
kontrolu inventara.
Kontrola inventara. Primaju se podaci vezani za narudžbe kupaca,
pripremaju se dokumenta za utovar ukoliko su stavke iz narudžbi dostupne
i snimaju se sve promjene u inventaru.
Analize računa i prodaje. Primaju se popunjene narudžbe sa
podacima iz sistema inventarne kontrole i prodajni podaci od sistema za
obrađivanje prodajnih transakcija
Prijem računa. Čuva podatke o iznosima koje kupci posjeduju na
osnovu podatka iz kupčevih faktura i plaćanja.
Plaćanje računa. Čuva tragove o podacima vezane za kupovine i
plaćanja dobavljačima
Platni spisak i analize rada. Prima i obrađuje podatke iz kartica
dolaska i odlaska sa posla svakog zaposlenog i ostalih radnih slogova
Glavna knjiga poslovanja. Obrađuje podatke primljene od prijema
računa, plaćanja računa, platnog spiska i analize rada i drugih poslovnih
28
informacionih podsistema.
Glavni tipovi firmi u kompjuterskoj industriji su:
Dobavljači hardvera u koje, izmeðu ostalih, spadaju:
- Proizvođači kompjutera.
- Nezavisni proizvođači kompatibine priključne opreme.
- Trgovci kompjuterima.
- Kompanije za najam kompjutera.
- Kompanije za snabdijevanje kompjuterskom obradom i informacionim uslugama.
Dobavljači softvera u koje, između ostalih, spadaju:
- Proizvođači kompjutera.
- Trgovci kompjuterima.
- Nezavisne softverske kompanije.
- Dobavljači korisnički razvijenog softvera.
- Kompanije koje nude informacione usluge.
Davaoci usluga mogu biti firme kao što su:
- Proizvođači kompjutera.
- Uslužni kompjuterski centri.
- Kompanije za usluge time-sharinga.
- Davaoci telekomunikacionih usluga.
- Davaoci usluga banke podatka.
- Nezavisni konsultanti.
eksterne davaoce usluga. Oni nude razne vrste usluga kao što su: kompjuterska obrada
kupčevih poslova, usluga time-sharing - a,
Usluge koje firma nudi:
Kompjuterski servisni centri (eng. computer service centers) nude razne
usluge obrade informacija i to uglavnom za mnoge manje firme koje ne
žele da posjeduju vlastite kompjuterske sisteme
Kompanije koje daju usluge time-sharing - a (raspoređivanje vremena
jednog kompjuterskog sistema na nekoliko zadataka procesiranje)
obezbjeđuju usluge obrade u realnom vremenu mnogim pretplatnicima
koji koriste udaljene terminale i centralni kompjuterski sistem
Kompanije za pomoć pri upravljanju i odlučivanju su firme koje su
kompletno odgovorne za korisnikove kompjuterske operacije
Najčešći tip posla i zvanja u razvoju sistema je sistemski analitičar sa
29
slijedećim specijalizovanim smjerovima od kojih su neki :
Sistemski analitičar
- Prikuplja i analizira informacije potrebne za razvoj ili modifikaciju
informacionih sistema. Razvija iskaz za zahtjeve sistema i priprema
detaljne specifikacije sistema na kojima će se bazirati kompjuterski
programi.
- Nadzire instalaciju novih sistema i procjenjuje moguća
unapređenja postojećih sistema.
Sistem dizajner
- Prevodi zahtjeve sistema koje je pripremio sistemski analitičar
u alternativni sistemski dizajn.
- Razvija detaljne specifikacije sistema koji se razvija.
Analitičar komunikacija
- Planira, dizajnira i instalira komunikacionu mrežu, uključujući i
specifikaciju i selekciju softvera, hardvera i komunikacione opreme.
„sistemska podrška“. Ovo uključuje:
(1) analitičare konfiguracije koji su odgovorni za procjenu i usavršavanje
hardverskih i softverskih performansi,
(2) kontrolora standarda koji razvija i održava standarde za obradu podatka
i procedura,
(3) tehničkog bibliotekara koji razvija i održava biblioteku sistemske
dokumentacije i tehničkih informacija i
(4) specijalistu za dokumentacionu podršku koji asistira kod analize sistema
i programa, te razvija detaljnu sistemsku, programsku i radnu, izvršnu dokumentaciju.
Sa razvojem koncepta informacionih autora javljaju se novi poslovi i zvanja
u korisničkim uslugama:
Direktor informacionog centra
-Rukovodi informacionim centrom i radi sa rukovodiocom
informacionog servisa kod planiranja ponude kompjuterskih usluga
krajnjim korisnicima.
Sistemski konsultant
- Pomaže kompjuterskim korisnicima u razvoju, pravljenju
prototipova i održavanju aplikacionih sistema.
- Obučava korisnike u korištenju alata za razvoj aplikacija i
aplikacionih paketa.
30
- Služi kao veza između kompjuterskih korisnika i odjeljenja za
kompjuterske usluge.
Tehnički specijalist
- Procjenjuje, instalira i odr.ava hardverske i softverske izvore
informacionog centra.
- Pruža tehničku pomoć sistemskim konsultantima i korisnicima.
Takođe nova kategorija zvanja u informacionim uslugama i to uglavnom kod
velikih organizacija, nastala su uvođenjem funkcije administracije baze
podataka.
Administrator baze podataka
- Dizajnira i održava bazu podatka organizacije.
- Priprema i nameće standarde za korištenje i zaštitu informacije u bazama podataka.
- Za velike organizacije koje koriste kompjutere ovo postaje mjesto
upravljanja sa delegiranjem dužnosti drugim specijalistima.
Analitičar dizajna baze podataka
- Dizajnira strukturu i definiše elemente podatka u organizaciji
baze podatka.
- Vrši procjenu hardvera i softvera baze podataka.
Analitičar operacije baze podataka
- Koordinira svakodnevnom upotrebom baze podatka sa
korisnicima i drugim osobljem u informacionim servisima.
- Nameće standarde baze podatka.
- Održava bazu podataka.
Analitičar zaštite baze podataka
- Dizajnira i održava kontrolu zaštite i integriteta baze podataka.
- Kontroliše bazu podataka da obezbijedi njeno tačno korištenje.
Zvanja u programiranju se odnose na specijalizaciju u pojedinim tipovima
programiranja i to:
Programer
- Razvija logiku programa i kodira i testira i pravi dokumentaciju
kompjuterskih programa.
Aplikacioni programer
- Razvija programe potrebne za specifične aplikacije kompjuterskih
korisnika.
Programer za održavanje
- Modifikuje i unapređuje postojeće programe.
Sistemski programer
- Razvija, modifikuje i održava operativni sistem i drugi sistemski
31
softver korišten u organizaciji za informacione usluge.
Programer analitičar
- Sistemski analitičar koji radi vlastite aplikacione programe ili
obrnuto: aplikacioni programer koji radi vlastitu analizu i dizajn
sistema.
Glavni programer
- Vodi tim programera koji svi rade na istom projektu kod
programiranja, uz kori.tenje metoda strukturiranog
programiranja.
Zvanja u operativnim kompjuterskim radnjama se odnose na rad ili
kontrolu operacija opreme za obradu informacija i to:
Operator na kompjuteru
- Nadgleda i kontroliše kompjuter preko centralne konzole.
- Prilagođava konfiguraciju prema porukama koje daje operativni
sistem ili prema instrukcijama sadržanim u dokumenatciji operacija.
-Radi sa perifernom opremom manjih instalacija.
Operator na perifernoj opremi
- Pomaže operatoru na kompjuteru postavljajući i radeći sa
trakama, magnetnim diskovima, printerima itd.
- Takođe radi sa off-line ulazno/izlaznom opremom.
Operator na opremi za unos podatka
- Konvertuje podatke sa ulaznih dokumenata u ma.inski čitljiv oblik
kori.tenjem mašine s tastaturom, kao što je video - terminal.
Koordinator .proizvodnje.
- Koordinira i kontroliše poslove obrade podatka da bi se postiglo
optimalno korištenje opreme i korisničkih usluga.
- Priprema i odr.ava procedure za planiranje poslova obrade
podataka i održava red poslova i korištenje opreme.
Poslovi i zvanja u administraciji informacionih usluga se odnose na
administrativni personal koji rukovodi i nadgleda aktivnosti organizacije
kompjuterskih usluga i to:
Rukovodilac informacionih usluga
-Planira i diktira aktivnosti cijele organizacije informacionih ulsuga.
Rukovodilac razvoja sistema
-Upravlja aktivnostima razvoja projekata sistema i osoblja.
Rukovodilac operacija
-Upravlja radom opreme za obradu informacija i proizvodnjom svih
poslova, odnosno usluga obrade informacija.
Koordinator obuke
-Razvija i upravlja programima obuke za personal informacionih
servisa i za kompjuterske korisnike.
Specijalist za budžet i troškove
32
-Razvija budžet organizacije informacionih usluga i procjenjuje
mogućnosti prema budžetu.
-Razvija sistem za obračun troškova kompjuterskih usluga
korisnicima kompjutera
Postoje tri glavna tipa kontrole potrebna za za.titu kompjutera:
(1) kontrola obrade,
(2) organizaciona kontrola i
(3) kontrola sredstava.
Kontrole obrade informacija su metode i uređaji koji pokušavaju da
osiguraju tačnost, valjanost i pravilnost podataka u funkcijama i aktivnostima
obrade.
Organizacione kontrole su metode ogranizovanja i izvršavanja funkcija
organizacija za informacione usluge, koje omogućavaju tačnost i integritet
kompjuterskih operacija i aktivnosti razvoja sistema
Posebne dužnosti podrazumijevaju poštivanje osnovnog principa
organizacione kontrole da se precizno dodijele sve dužnosti razvoja
sistema, kompjuterskih operacija i kontrole podataka i programa
različitim grupama
Odobrenje zahtjeva za razvoj sistema, programske promjene ili
kompjuterske obrade moraju biti predmet formalnog procesa
razmatranja prije nego što se odobre.
Kontrole sredstava su metode koje štite fizičke uređaje i njihove sadržaje
od štete ili uništenja.
Širim korištenjem kompjutera pojavila se kategorija programa koja nema
nikakvu svrhu osim proizvesti štete na kompjuteru. Ovi programi poznati su
pod nazivom virusi, odnosno kompjuterski virusi.
Vrste stetnih programa
Losše napisani programi (Bug-Ware) dovode u radu do logičkih
grešaka u programu te se manifestuju kao virus
Trojanski konji (The Trojan Horse) su programi koji u prvom planu
imaju neku korisnu ulogu
Kameleoni su programi koji osim osnovne namjene obavljaju još
neku skrivenu akciju u pozadini
Softverske bombe pri pokretanju programa uništavaju sebe i
podatke oko sebe.
Logičke bombe čekaju određenu kombinaciju varijabli u sistemu i tada se detoniraju
Virusi su najćešće prisutni štetni programi. Uloga virusa je da se „prilijepi“ nekoj datoteci i
putuje s njom
Tri su osnovna načina prenosa virusa:
Izravna zaraza je klasičan način prenosa virusa na samo jedan
kompjuter. Isključivo se obavlja putem prenosnih medija za pohranjivanje
podataka.
Masovna zaraza se u praksi izvodi putem distribucijskih ili
instalacionih disketa za određene program
Zaraza mrežnim putem je prije bila veoma aktuelna, da bi potom bila
gotovo zaustavljena.
33
Virusi se dijele po vrsti datoteka ili dijelova sistema koje napadaju
Virusi BOOT sektora se priljepljuju uz programe u boot sektoru. Ovi
virusi su najnezgodniji, jer se nalaze u najdubljem dijelu operacionog
sistema
Virusi komandnog procesora su virusi slični prethodnim, osim što
se učitavaju malo kasnije u procesu podizanja operacionog sistema.
Univerzalni virusi su najraširenija kategorija virusa. Uglavnom se lijepe
za određene tipove datoteka i nemaju veze sa sistemskim dijelom
operacionog sistema. Najčešći cilj su im .EXE i .COM datoteke
Složeni virusi su veoma opasni jer kombinuju tehnike rasprostiranja,
razmnožavanja i ugrožavanja, te su vrlo fleksibilni. Vrhunac su tehnologije
programiranja virusa.
Usmjereni virusi su strogo namjenski programi za uništavanje
određenog broja tačno određenih tipova datoteka.
Makrovirusi su u suštini programi napisani u makrojezicima. Za sada
najčešći su makrovirusi za Microsoft Word, Excel i Office 97
Pored toga, virusi mogu biti rezidentni i nerezidentni. Dok nerezistentni
ne inficiraju memoriju kompjutera i aktivni su samo ograničeno vrijeme,
rezidentni su postojani u memoriji nakon učitavanja i aktivni dok se kompjuter
ne isključi ili ne restartuje.
Antivirusni paketi sadrže tri tipa programa za zaštitu. Neki od njih imaju
sva tri ukomponovana u jedan program, a drugi se pojavljuju kao zasebne jedinice.
Prvi tip su programi za detekciju virusa (Scaneri), drugi su čistači
(Cleaneri), a treći štitovi (Shield-programi).
Kompjuteri i njihov uticaj na društvene promjene
Društvena primjena kompjutera uključuje njihovu primjenu u rješavanju
ljudskih društvenih problema i to od kriminala pa do poljoprivrede i zagađivanja okoline.
Socioekonomski efekti kompjutera se odnose na društvenu upotrebu kompjutera kao npr.
kompjuterizacija proizvodnog procesa koja može imati efekat na smanjenje zaposlenosti
Uticaj kompjutera na zaposlenost i produktivnost je direktno
povezan sa rezultatima upotrebe kompjutera u automatizaciji i kibernetizaciji.
Uticaj kompjutera na konkurenciju tiče se uticaja koji kompjuterski
sistemi imaju na veličinu poslovnih organizacija. Kompjuteri dopuštaju velikim
firmama da budu efikasnije.
Uticaj na individualnost ljudi se najčešće karakteriše negativnim
predznakom. Savremena upotreba kompjutera se kritikuje tvrdnjama da su
to bezlični sistemi koji dehumanizuju i depersonalizuju aktivnosti koje su
kompjuterizovane, pošto eliminišu prisustvo ljudskih odnosa za razliku od
nekompjuterskih sistema
Uticaj na kvalitet života je u direktnoj vezi sa uticajem kompjutera na
zaposlenost i produktivnost. Kompjuterizacija poslovnih sistema povećava
produktivnost i omogućava proizvodnju roba i usluga boljeg kvaliteta po nižim
cijenama.
Uticaj na privatnost se ogleda kao moguæi negativan uticaj na pravo na
34
tajnost svakog pojedinca. Razlièite informacije o pojedinicima skupljaju se u
bazama podatka u kompjuterima kreditnih biroa, vladinih agencija i privatnih
poslovnih firmi, uz moguænost zloupotrebe ili makar potencijalno ugro.ene
tajnosti.
Dizajn i odr.avanje kontrolne funkcije sistema je ključ za
minimiziranje efekata kompjuterskih prevara ili lošeg funkcionisanja sistema.
Eliminacija takvih negativnih efekata kompjuterske primjene ponekad može
zahtijevati državnu intervenciju i regulaciju pored odgovornosti menadžmenta
samih organizacija koje koriste kompjutere
Svjetsko tržište IT, koje uključuje personalne kompjutere i radne stanice,
multikorisničke kompjuterske sisteme, opremu za prenos podataka i
softwerske,
Kako informacione tehnologije doprinose oèuvanju
Zdravlja
Jedna od najinteresantnijih i najuspješnijih primjena informacionih tehnologija
u zemljama u razvoju je bila u okviru OCP programa (Onchocerciasis Control
Program). To je program internacionalnog karaktera usmjeren ka uništenju
virusa Onchocerca Volvulus, koji uzrokuje zaraznu bolest zvanu riječno
sljepilo. Ovaj virus se prenosi sa osobe na osobu preko tzv. crne muhe.
Primarni cilj programa je bio dvostruk:
Eliminisati rijeèno sljepilo koje je velika prijetnja svjetskom zdravlju i
prepreka socioekonomskom razvoju i
Obezbijediti sigurnost projekta.
Bazirani inf sistem se moze razloziti na
operacioni, tj. transakcioni podsistem, koji obrađuje tekuæe transakcije
potraživanja, izdavanja i povrata knjiga;
programirani podsistem za donošenje odluka (potencijalno u formi
ekspertnog sistema
menadžment informacioni podsistem koji daje odgovore na pitanja
ukupnog upravljanja fakultetskom bibliotekom
Razmotrimo sada koja se radna mjesta otvaraju pri uvođenju i radu ovog
informacionog sistema:
Sistemski analitičar i sistem dizajner, koji vrše analizu i
projektovanje sistema. Sistem analitičar također ima ulogu analitičara
komunikacija.
Tim programera, koji čine glavni programer i njegov tim, koji prave
potrebne sistemske i aplikacione programe.
Sistemski inžinjer, koji uspostavlja sistem, te se tokom cijelog njegovog
35
funkcionisanja stara o ispravnom radu hardverskih i softverskih
komponenti.
Operateri . koji su ujedno i korisnici informacionog sistema, tj. osoblje
biblioteke. Oni unose podatke, pokreću transakcije, te koriste informacije
proizvedene od strane navedenih informacionih podsistem
Na slijedeæu grupu pitanja odgovorite tako .to izaberete jednu
od ponuðenih opcija za koju smatrate da je taèna:
1. Uloga informacionog sistema u organizaciji je:
a) prikupljanje ulaznih podataka
b) prikupljanje, transformisanje i preno.enje informacija u organizaciji
c) prikupljanje i èuvanje podataka
2. Ulaz kao komponenta informacionog sistema ima ulogu da obezbijedi:
a) ulaz podataka i informacija iz organizacije ili iz dru.tvenog okru.enja u
sistem
b) transformaciju podataka i informacija u razne vrste informacionih produkata
c) obraðivanje transakcija sa operativnim transakcionim informacionim
sistemima
3. Obraðivanje kao komponenta informacionog sistema ima ulogu da obezbijedi:
a) ulaz podataka i informacija iz organizacije ili iz dru.tvenog okru.enja u
sistem
b) transformaciju podataka i informacija u razne vrste informacionih produkata
c) obraðivanje transakcija sa operativnim transakcionim informacionim
sistemima
4. Smje.tanje kao komponenta informacionog sistema ima ulogu da obezbijedi:
a) smje.tanje podataka, informacija, modela za analizu radi kasnijeg pristupanja
i obraðivanja
b) kontrolu i prilagoðavanje performanse informacionog sistema na optimalnu
efikasnost
c) podr.ku menad.erskom odluèivanju, tj. sa DSS sistemima
5. Kontrola kao komponenta informacionog sistema ima ulogu da obezbijedi:
a) smje.tanje podataka, informacija, modela za analizu radi kasnijeg pristupanja
i obraðivanja
b) kontrolu i prilagoðavanje performanse informacionog sistema na optimalnu
efikasnost
c) podr.ku menad.erskom odluèivanju, tj. sa DSS sistemima
6. Menad.ment informacioni sistemi:
a) prikupljaju, obraðuju, smje.taju i prenose podatke i informacije u formi
uredskih elektronskih komunikacija unutar organizacije i poslovnog
okru.enja
b) prihvataju operativne informacije i proizvode odluke koje kontroli.u operativni
proces
c) igraju vitalnu ulogu povratne sprege u podr.ci pri upravljanju nekom
poslovnom firmom
16. Analitièar komunikacija:
a) prikuplja i analizira informacije potrebne za razvoj ili modifikaciju informacionih
sistema
b) razvija detaljne specifikacije sistema
c) planira, dizajnira i instalira komunikacionu mre.u
17. Direktor informacionog centra:
a) radi sa rukovodiocem informacionog servisa kod planiranja ponude kompjuterskih
36
usluga krajnjim korisnicima
b) poma.e kompjuterskim korisnicima u razvoju, pravljenju prototipova i
odr.avanju aplikacionih sistema
c) pru.a tehnièku pomoæ sistemskim konsultantima i korisnicima
18. Sistemski konsultant:
a) radi sa rukovodiocem informacionog servisa kod planiranja ponude kompjuterskih
usluga krajnjim korisnicima
b) poma.e kompjuterskim korisnicima u razvoju, pravljenju prototipova i
odr.avanju aplikacionih sistema
c) pru.a tehnièku pomoæ sistemskim konsultantima i korisnicima
19. Tehnièki specijalist:
a) radi sa rukovodiocem informacionog servisa kod planiranja ponude kompjuterskih
usluga krajnjim korisnicima
b) poma.e kompjuterskim korisnicima u razvoju, pravljenju prototipova i
odr.avanju aplikacionih sistema
c) pru.a tehnièku pomoæ sistemskim konsultantima i korisnicima
20. Administrator baze podataka:
a) dizajnira strukturu i defini.e elemente podataka u organizaciji baze podataka
b) koordinira svakodnevnom upotrebom baze podataka sa korisnicima i
drugim osobljem
c) dizajnira i odr.ava bazu podataka
21. Aplikacioni programer:
a) razvija logiku programa, kodira, testira i pravi dokumentaciju kompjuterskih
programa
b) razvija programe potrebne za specifiène aplikacije kompjuterskih korisnika
c) modifikuje i unapreðuje postojeæe programe
22. Sistemski programer:
a) razvija, modifikuje i odr.ava operativni sistem i drugi sistemski softver
b) vodi tim programera
c) radi vlastitu analizu i dizajn sistema
23. Koordinator obuke:
a) razvija i upravlja programima obuke za personal informacionih servisa i za
kompjuterske korisnike
b) upravlja aktivnostima razvoja projekta sistema i osoblja
c) upravlja radom cijele obrade informacija i proizvodnjom svih poslova
16. .ta je virus?
17. Nabroj vrste .tetnih programa!
18. Ilustrujte kolièinu informacija sa kojom se susreæe obièni èovjek od Leonardovog
do dana.njeg doba!
19. Koje su vodeæe zemlje u kori.tenju Interneta poèetkom 1999. godine i koliki je
okvirni broj hostova na hiljadu stanovnika izabranih pet zemalja?
20. .ta su kompetitivne, a .ta komparativne prednosti neke zemlje ili firme?
21. Ilustrujte rasprostranjenost IT i telekomunikacija u odnosu na stepen razvoja
dr.ave!
Elementi izgradnje
informacionih sistema
Osnovne metode izgradnje informacionih sistema
Osnovna izgradnje informacionog sistema je sistemski pristup koji
ima dvije osnovne karakteristike:
37
Korištenje sistemskog pristupa znači takav pogled koji pokušava
da pronađe sisteme, podsisteme i komponente sistema u pojavi koju
proučavamo, na takav način da su obuhvačeni svi značajni faktori i njihove
međusobne veze.
Sistemski pristup ukazuje na proces proučavanja problema i
formulisanja rješenja. Proučavanje problema i formulisanje rješenja se
može shvatiti kao organizovani sistem međusobno povezanih aktivnosti
(često zvanim sistemskim razvojnim ciklusom ili sistemskim
životnim ciklusom).
Tradicionalni razvojni ciklus informacionih sistema na kojem su zasnovane
mnoge savremene metodologije uključuje faze:
(1) istraživanja
(2) analize
(3) dizajna
(4) razvoja softvera
(5) implementacije i
(6) održavanja.
Proces razvoja kompjuterski baziranih informacionih sistema se stalno mijenja
iz razloga:
(1) što projekti razvoja sistema traju dugo,
(2) što je u porastu broj nezapoèetih i nedovršenih projekata,
(3) što su troškovi razvoja sistema i održavanja postali preveliki,
(4) što završeni sistemi imaju još uvijek mnogo grešaka i ne izlaze u susret
korisnikovm zahtjevima, i napokon
(5) što se dešavaju stalne promjene u poslovnom sistemu koje zahtijevaju
odgovarajuče promjene svakog informacionog sistema.
Međutim, sada mnoge poslovne aplikacije kompjutera se mogu klasificirati
kao korisnički upravljane gdje korisnici ne znaju tačno šta žele sve dok
ne isku.aju sve moguče verzije
softverske razvojne metode su:
(1) strukturirani razvoj sistema
(2) kompjuterski asistirani razvoj sistema
(3) prototipski razvoj i
(4) korisnički razvoj.
Mnogi softverski paketi namijenjen kompjuterski asistiranom razvoju
sistema su u isto vrijeme i takvi paketi koji se koriste u kompjuterski
asistiranom programiranju. Paketi puput generatora aplikacija i
generatora izvještaja pomžu korisnicima ili analizaotirma sistema u
razvijanju aplikacija ili pak izvještaja bez potrebe prolaska kroz mnoge od
tradicionalnih etapa u razvoju sistema.
Ostali paketi kompjuteriziraju dijelove konvencionalnih procesa u razvoju
sistema kao što to čine paketi koji automatski proizvode sistemsku
dokumentaciju ili rječnike podataka. Paketi nazvani generatori razvoja
sistema nude automatizovane alatke za pojedine etape u razvoju sistema.
Ovi softverski alati su doprinijeli pojavi i razvoju dva tipa kompjuterski
asistiranog razvoja sistema: prototipski i korisnički razvoj sistema. Prototipski razvoj je tzv.
.brzi i prljavi. naèin u razvoju sistema gdje se
aktuelni radni model (prototip) informacionog sistema koji treba korisnik
brzo razvija, uz korištenje generatora aplikacija i interaktivnog procesa između
38
analitičara i korisnika.
Korisnički razvoj sistema se često naziva i .uradi sam. način razvoja
sistema. Naime, informatičarski obrazovanim korisnicima često nisu potrebni
sistemski analitičari i programeri da bi razvili potrebne aplikacije.
Korisnikov angažman rezultira sa tri najvažnije .dobiti.:
(1) Novi sistemi bolje reflektiraju prave informacione potrebe i mogučnosti
korisnika sistema.
(2) Novi sistemi su prihvatljiviji za korisnike, pošto su oni rezultat udruženih
napora, a ne razvoja učinjenog .spolja..
(3) Korisnikov angažman pomaže u osiguravanju dalje kooperacije sa drugim
korisnicima u rješvanju problema koji se počnu pojavljivati nakon
instaliranja sistema i putanja u rad.
Sada čemo nešto detaljnije proči kroz pojedine faze tradicionalnog metoda
razvoja životnog ciklusa jednog informacionog sistema.
Istraživanje sistema
U prvoj fazi izgradnje informacionog sistema, nazvanoj faza istraživanja,
potrebno je odgovoriti na niz pitanja kao što su:
Da li je moguče rješenje našeg problema na postoječem tehnološkom nivou
i uz data finansijska i druga ograničenja?
Da li smo i kako suočeni sa informacionim problemom?
. šta je prouzrokovalo taj problem?
Da li bi novi unaprijeđeni informacioni sistem pomogao u rješavanju
problema?
Koji bi to izvodiv informacioni sistem predstavljao rješenje našeg
problema?
Studija izvodivosti je preliminarna studija koja utvrđuje korisnikove
očekivane informacione potrebe i ciljeve, ograničenja, osnovne zahtjeve za
resurse, troškove/korisnost i naposlijetku izvodivost predloženih projekata.
Najčešće korištene metode prikupljanja informacija, kako od sadašnjih tako i
od potencijalnih korisnika, potrebnih za studiju izvodivosti, kao i za druge
etape u razvoju sistema su:
Lični intervjui sa korisnicima, operaterima i menadzerima.
Ispitivanja odgovarajučih pojedinaca u organizaciji.
Lična posmatranja postoječeg poslovnog i informacionog sistema u akciji.
Pregledanja dokumenata, izvještaja, medija podataka, uputstava sa
procedurama i ostalih vrsta sistemske dokumentacije.
Nadziranje knjigovodstva i menadzerskih izvje.taja s ciljem prikupljanja
statistièkih podataka kao i podataka vezanih za troškove operacije
informacionog procesiranja.
Osnovne karakteristike sistema koje korisnici i analitičari treba da
identificiraju u studiji izvodivosti su:
39
Utvrđivanje informacionih potreba
Definisanje problema i moguænosti
Utvrđivanje ciljeva sistema
Indentificiranje sistemskih ograničenja
Utvrđivanje sistemskih kriterija
Ekonomska, tehnološka i operativna izvodivost
Analiza troškova/dobiti
Povrat pri analizi investicija
Izvještaj studije izvodivosti.
Utvrđivanje informacionih potreba se zasniva odgovorima na pitanja
kao što su ko treba, kakve informacije, gdje, kada i za.to. Prilikom definisanja problema i
mogučnosti moraju se odvojiti simptomi
od problema. Indentifikovanje sistemskih ograničenja znači identifikaciju
.ograničenja. predloženog sistema, .restrikcije. ili njihove .granice., tj.
restrikcije koje limitiraju formu i sadržaj dizajna sistema. Ona mogu biti
eksterna za jednu poslovnu organizaciju kao što su npr. restrikcije koje
proizilaze iz zakona, sporazuma
Utvrđivanje sistemskih kriterija je praktično definisanje kriterija koji
če se koristiti pri vrednovanju izvodivosti alternativnih sistema koji se
predlažu.
.Izvodivost. predloženog sistema može se evaluirati putem tri glavne
kategorije i to:
Ekonomska izvodivost . da li očekivane uštede na troškovima,
povečanje profita i ostale dobiti premašuju troškove razvoja i
funkcionisanja sistema.
Tehnološka izvodivost . da li se može ostvariti ili razviti u poslovnoj
formi u odgovarajučem vremenu dovoljno pouzdan softver i hardver koji
treba predloženi sistem.
Operativna izvodivost . entuzijazam i mogučnost menadzmenta,
zaposlenih i poslovnih partnera same organizacije u operisanju, upotrebi
i podrci predloženom sistemu.
Analize troškova/dobiti predloženog sistema su bitan dio studije
izvodivosti.
Kao ilustracija materijalne dobiti mogu poslužiti slijedeči primjeri:
Povečanje prodaje ili profita, odnosno poboljšanje u proizvodnoj kvaliteti
ili kvaliteti usluga.
Smanjenje troškova informacionog obrađivanja kao što je eliminacija
nepotrebnih procedura i dokumenata.
Smanjenje operativnih troškova kao što je redukcija u troškovima
održavanja inventara.
Smanjenje traženih investicija.
Povećanje operativnih mogučnosti i efikasnosti, odnosno poboljšanje u
proizvodnim mogučnostima i efikasnosti kao što je npr. manje kvarova,
gubitka vremena ili čekanja.
Kao ilustracija nematerijalne dobiti mogu poslužiti slijedeči primjeri:
Nove ili unaprijedzene informacione mogučnosti, odnosno informacija koja
je preciznija i koja dolazi blagovremenije, kao i novi tipovi i forme
informacija.
Poboljšanje moguænosti u analizama kroz matematièke simulacije.
Poboljšanje usluge kupcu i blagovremenija usluga.
Poboljšanje morala zaposlenih kroz eliminaciju tegobnih dosadanih
40
poslova.
Unapređenje u dono.enju odluka menad.menta kroz bolje informacije i
analizu odluka.
Unapređenje kompetitivne pozicije kao i brži i bolji odgovor na akcije
konkurencije.
Poboljšanje poslovnog i društvenog imidza.
Sistemska analiza
Tradicionalno sistemska analiza
ukljuèuje studije:
Postoječeg informacionog sistema i njegove uloge u organizaciji.
Informacionih potreba organizacije i njenih korisnika.
Mogučnosti informacionih sistema potrebnih da bi se izašlo u susret
informacionim potrebama korisnika.
Finalni produkt sistemske analize su sistemski zahtjevi.
Ulaz u sistem se sastoji od:
Transakcionih podataka. Primjeri: Prodajna transakcija.
lPrilagođavanje baze podataka. Primjer: Promjena kupčevog kreditnog
limita, uz pomoč online terminala u kreditnom odjeljenju ili putem
obrađivanja .formulara za povečanje kredita. koji je poslao kupac.
Upita. Primjer: Koliko je dugovanja na kupčevom računu?
Izlaza iz drugih sistema. Primjer: Izlaz iz sistema za obrađivanje prodajne
narudzbe/transakcije sadrži podatke koji su potrebni za ulaz u sistem za
kontrolu inventara da bi se korektno izvele transakcije koje mijenjaju
iznos postoječeg inventara.
Izlaz može uzeti jednu od slijedečih formi:
Izvještaji. Primjer: Izvještaj o analizi prodaje koji se bavi prodajom koja
se ostvarila u vremenskom periodu na određenoj prodajnoj teritoriji, sa
odgovarajučim proizvodima i prodavcima.
Dokumenti. Primjer: ček ili račun.
Odgovori i prikazivanja. Primjer: CRT terminal prikazuje stanje
dugovanja na kupčevom računu. Ista informacija se može takođe prenijeti
dalje telefonom putem kompjuterske jedinice koja se bavi audio -
odgovaranjem.
Kontrolni listinzi. Primjer: Svaki put kada se štampa platni ček za
zaposlenog listing poznat kao platni registar se takoðe .tampa i upisuje
na magnetsku traku. Ovo pomaže osiguravanju .traga za računom. u
kontrolne svrhe.
Ulaz u druge sisteme. Primjer: Dio izlaza iz platnog sistema služi kao ulaz
u sistem koji se bavi računanjem troškova radne snage i sistem za vođenje
glavne knjige jedne firme.
Smještanje je funkcija pri kojoj se dodatni podaci ili informacije dobavljaju
iz slogova i/ili datoteka i koji se a.uriraju u datoteke i baze podataka sistema
da bi bili na raspolaganju za nove transakcije.
Kontrole ulaza, obrađivanja, izlaza i smještanja obezbjeđuju hardver, softver
41
i personal jednog sistema.
Analiza sistemskih zahtjeva počinje sa određivanjem korisnikovih
specifičnih informacionih potreba.
Neovisno o tome da li je formalni izvještaj napravljen ili ne, sistemski
analitičari bi trebali da utvrde slijedeče sistemske zahtjeve:
Ulaza. Izvor, sadržaj, format, organizacija, obim (prosječni i maksimalni),
frekvencija, kodovi, kao i prihvatanje i konverzija zahtjeva za ulaz.
Izlaza. Format, organizacija, obim (prosjeèni i maksimalni), frekvencija,
kopije, korisnikove destinacije, vrijeme i zadržavanje neophodno za izlaz.
Obrade. Osnovne aktivnosti informacionog procesiranja zahtijevaju
transformaciju ulaza u izlaz. Pravila odlučivanja, modeli i analitičke tehnike.
Kapacitet, opseg, vrijeme prolaza i vrijeme odgovora potrebno
za aktivnosti obrađivanja.
Smještanja. Organizacija, sadržaj i veličina baze podataka, tipovi i
učestalosti ažuriranja, upiti, dužina i logika zadržavanja ili brisanja slogova.
Kontrole. Tačnost, validnost, sigurnost, bezbjednost, integritet i zahtjevi
adaptivnosti za sistemske funkcije ulaza, obrađivanja, izlaza i smještanja.
Dizajn sistema
Dok sistemska analiza opisuje šta sistem treba da uradi da bi izašao u
susret informacionim potrebama korisnika, sistemski dizajn specificira
kako če sistem postiči ovaj cilj. Sistemski dizajn uključuje razvijanje kako
logičkog, tako i fizičkog dizajna informacionog sistema koji izlazi u susret
zahtjevima sistema razvijenim u sistemskoj analizi.
Fizički dizajn informacionog sistema izlazi u susret zahtjevima
sistema razvijenim za vrijeme faze analize sistema. Specifikacija sitema se daje u formi
izvještaja, koji daje opise ciljeva i opsege
predloženog sistema kao i detaljan opis dizajna fizičkog sistema.
Izvještaj o specifikaciji sistema ima slijedeči sadržaj:
Opis sistema. Ciljevi, ograničenja, zahtjevi, struktura i tokovi u sistemu.
Softverske specifikacije. Zahtijevane softverske komponente i
specifikacije kompjuterskog programiranja predloženog sistema.
Ulazno/izlazne specifikacije. Sadržaj, organizacija i format ulazno/
izlaznih medija, te metode video - prikazivanja, zvučnih reagovanja,
formulari, dokumenti, izvještaji.
Specifikacije baze podataka. Sadržaj, organizacija formata, medij,
distribucija, pristup, odgovaranje, održavanje i uslovi držanja podataka.
Hardverske specifkacije i specifikacije uređaja. Fizičke i
izvedbene karakteristike opreme i uređaja koje zahtijeva predloženi
sistem.
Specifikacije personala. Opis radnih mjesta i poslova osoba koje če
raditi sa sistemom.
Upute. Specifične instrukcije za personal koji če raditi ili koristiti
predloženi sistem.
Grafik toka sistema. Grafički oslikava tok medija podataka i procedura
za informaciono procesiranje koji zauzimaju mjesto u informacionom
sistemu.
Grafik toka podataka. Oslikava logički tok podataka u sistemu bez
specificiranja medija ili hardvera koji je uključen.
Funkcijski dijagrami sistema. Indentificiraju ulaz, procesiranje, izlaz,
smještanje i kontrolne osobine informacionog sistema.
Mrežni dijagrami/tabele. Indentificiraju svaku vrstu
42
elemenata podataka i informacija u sistemu koji su prezentirani u bilo
kakvoj formi ulaza, izlaza i/ili medija za smještanje. Oni se obićno koriste
da bi se indentificirali redundantni elementi podataka i mogu rezultovati
u konsolidaciji i eliminaciji formi, datoteka i izvještaja.
Strukturni dijagrami. Pokazuju tok podataka i poslove procesiranja
podataka u strukturi hijerarhijskog .stabla. modula za procesiranje
podataka.
HIPO dijagrami. Prikazuju karakteristike ulaza/obrade/izlaza
raznovrsnih modula u sistemu.
Tabele odlučivanja. Identificiraju uslovnu logiku odlučivanja
informacionog sistema.
šeme smještaja. Prikazuju sadržaj i format medija ulaza/izlaza i
smještanja.
Ostali alati i tehnike. Mnoge druge vrste grafičke, kvantitativne i
pisane analize se mogu koristiti, kao što su organizacioni dijagrami, opisi
pozicija, matematički modeli, statističko uzorkovanje, finansijske izjave i izvještaji,
grafikoni raspodjele poslova, kao i forme koje opisuju sadržaj i
format slogova podataka, datoteka sa podacima, dokumenata i izvještaja. Grafik toka sistema
se koristi kao alatka za analizu postojeæeg fizičkog sistema za obrađivanje. Grafik toka
podataka je alatka za logičku analizu kao i alatka i za logički dizajn..
Razvoj softvera, implementacija i održavanje sistema
Faza razvoja softvera uključuje u sebi proces programiranja putem koga
se razvijaju kompjuterski programi koji ulaze u susret specifikacijama iz faze dizajna.
Faze implementacije sistema uključuje testiranje, dokumentovanje,
akviziciju, instaliranje i rad novo dizajniranog sistema, kao i trening personala
u korištenju i upotrebi sistema. Aktivnosti koje uključuju razvoj planova,
procedura i rasporeda za treniranje, testiranje, akviziciju i instalaciju obavlja
rukovodilac/rukovodstvo projekta.
Sistemsko dokumentovanje je važan proces koji koristi alate i tehnike
sistemske analize i dizajna da bi zapisao i prenio aktivnosti i rezultate svake
od faze u razvoju informacionog sistema.
Primjer realne primjene
Informacione potrebe možemo definisati ovako:
ažurna evidencija knji.nog fonda, korisnika biblioteke i njihovih zadu.enja,
informacije o potrebama koje proistižu iz nastavnih programa,
informacije koje služe kao temelj razvojne politike fakultetske biblioteke.
Ciljevi sistema se mogu definisati ovako:
iimati informaciju o učlanjenju, izdavanju i povratu knjiga odmah po
obavljanju transakcije,
imati ažuran dnevni pregled raspoloživog knjižnog fonda,
ljednom u petnaest dana imati pregled potreba za dopunom knjižnog fonda.
U našem slučaju možemo govoriti o slijedečim ograničenjima:
sistem ne smije biti preskup ili komplikovan za upotrebu,
sistem ne smije biti zatvoren i treba poticati decentraliziran pristup.
Kriteriji pri odabiru alternativa su:
cijena,
taènost i pouzdanost,
ljednostavnost,
sigurnost,
kapacitet,
mogučnost obuke.
43
Kada razmatramo dobiti koje novi sistem treba donijeti, onda moramo
imati na umu da je riječ o načelno neprofitnoj organizaciji, koja traži postizanje
nematerijalnih dobiti kao što su:
nove, odnosno unaprijeðene informacione moguænosti,
poboljšane pretpostavke planiranja,
bolja usluga korisniku biblioteke,
bolja informaciona podrška menadzmentu,
poboljšanje .imidza. biblioteke, što može privući veći interes fakulteta,
univerziteta ili vlade za investiranje itd.
Prvi korak je analiza korisnikove organizacije, .to u našem slučaju
podrazumijeva analizu same biblioteke i cijelog fakulteta kao okruženja, a
posebno njene povezanosti sa ostalim fakultetskim podsistemima:
studentskom službom, naučno - nastavnom službom, katedrama, odsjecima
itd.
Potom se prelazi na analizu postojeæeg sistema, tj. postoječeg načina rada
biblioteke. U uslovima neinformatizirane fakultetske bibiloteke, ovo podrazumijeva
utvrđivanje postoječih ljudskih i informacionih resursa, te manuelnih metoda koje se
primjenjuju za realizaciju funkcija ulaza, obrade,izlaza, pohranjivanja i kontrole.
1. Razvojni ciklus informacionih sistema ukljuèuje faze:
a) istra.ivanja, analize, dizajna, implementacije, razvoja softvera, kupovine
hardvera, odr.avanja
b) istra.ivanja, analize, razvoja softvera, implementacije, odr.avanja
c) istra.ivanja, analize, dizajna, razvoja softvera, implementacije, odr.avanja
2. . Strukturirani razvoj sistema je:
a) softverski razvojni metod
b) faza razvojnog ciklusa informacionih sistema
c) faza istra.ivanja u okviru razvojnog ciklusa informacionih sistema
3. Osnovni resursi potrebni za korisnièko programiranje su:
a) hardverski, softverski, organizacioni resursi
b) hardverski i softverski resursi
c) hardverski i organizacioni resursi
4. Odgovornost i aktivnost korisnika u fazi ispitivanja pri izgradnji informacionog
sistema je:
a) pokretanje studije, predlaganje aplikacije, crtanje informacionih potreba
b) pomaganje pri ocjenjivanju postojeæeg sistema i predlaganje alternative
c) dizajniranje izlaza, ulaza, logike obrade
5. Odgovornost i aktivnost korisnika u fazi analize pri izgradnji informacionog
sistema je:
a) pokretanje studije, predlaganje aplikacije, crtanje informacionih potreba
b) pomaganje pri ocjenjivanju postojeæeg sistema i predlaganje alternative
c) dizajniranje izlaza, ulaza, logike obrade
6. Odgovornost i aktivnost korisnika u fazi dizajna pri izgradnji informacionog
sistema je:
a) pokretanje studije, predlaganje aplikacije, crtanje informacionih potreba
b) pomaganje pri ocjenjivanju postojeæeg sistema i predlaganje alternative
c) dizajniranje izlaza, ulaza, logike obrade
7. Odgovornost i aktivnost korisnika u fazi razvoja softvera pri izgradnji
informacionog sistema je:
a) nadgledanje procesa
b) generisanje testnih podataka i evaluiranje dobijenih rezultata
c) osiguravanje podataka, nadgledanje upotrebe sistema, predlaganje
44
modifikacije i pobolj.anja
8. Odgovornost i aktivnost korisnika u fazi implementacije pri izgradnji
informacionog sistema je:
a) nadgledanje procesa
b) generisanje testnih podataka i evaluiranje dobijenih rezultata
c) osiguravanje podataka, nadgledanje upotrebe sistema, predlaganje
modifikacije i pobolj.anja
b) odnosi na utvrðivanje ciljeva sistema
c) odnosi na utvrðivanje sistemskih kriterija
9. Utvrðivanje sistemskih kriterija je:
a) definisanje kriterija koji æe se koristiti pri vrednovanju izvodivosti
alternativnih sistema
b) identifikacija .ogranièenja. predlo.enog sistema
c) utvrðivanje glavnih ciljeva
10. Identifikacija sistemskih ogranièenja je:
a) definisanje kriterija koji æe se koristiti pri vrednovanju izvodljivosti
alternativnih sistema
b) identifikacija .ogranièenja. predlo.enog sistema
c) utvrðivanje glavnih ciljeva
11. Ekonomska izvodljivost ocjenjuje:
a) da li oèekivane u.tede na tro.kovima, poveæanje profita i ostale dobiti
prema.uju tro.kove razvoja i funkcionisanja sistema
b) da li se u poslovnoj firmi u odgovarajuæem vremenu mo.e ostvariti ili razviti
pouzdan softver i hardver
c) entuzijazam i moguænost menad.menta, zaposlenih kupaca, dobavljaèa u
operisanju, upotrebi i podr.ci predlo.enom sistemu
12. . Tehnolo.ka izvodivost ocjenjuje:
a) da li oèekivane u.tede na tro.kovima, poveæanje profita i ostale dobiti
prema.uju tro.kove razvoja i funkcionisanja sistema
b) da li se u poslovnoj firmi u odgovarajuæem vremenu mo.e ostvariti ili
razviti pouzdan softver i hardver
c) entuzijazam i moguænost menad.menta, zaposlenih kupaca, dobavljaèa u
operisanju, upotrebi i podr.ci predlo.enom sistemu
13. Nematerijalne dobiti izgradnjom informacionog sistema ogledaju se u:
a) pobolj.anju usluga kupcu, morala zaposlenih, moguænosti u raèunu i
analizama
b) smanjenju operativnih tro.kova
c) poveæanju operativnih moguænosti i efikasnosti
14. Materijalne dobiti izgradnjom informacionog sistema ogledaju se u:
a) smanjenju operativnih tro.kova, tro.kova informacionog obraðivanja
b) pobolj.anju usluga kupcu, morala zaposlenih
c) u unapreðenju informacionih moguænosti
15. Analiza sistemskih zahtjeva:
a) poèinje sa odreðivanjem korisnikovih specifiènih informacionih potreba
b) poèinje sa analizom funkcionalnih zahtjeva
c) poèinje sa analizom zahtjeva logièkog sistema
16. . Sistemski dizajn specificira:
a) kako æe informacioni sistem postiæi cilj
b) .ta sistem treba da uradi da bi iza.ao u susret informacionim potrebama