GORDANA SKOVRLJ

NADA IVELJIC

VLADIMIR TESIJA

DUBRAVKA MARTINOVIC

GORAN FILIPI

MILOS KORDIC

TOMA PODRUG

IVO VLAHOVIC

NIKO DUBOKOVIC NADALINI

DINKO STAMBAK

MLADEN DORKIN

IVO SANADER

SADRZAJ

Koncert za parcijalnu koncentraciju 789

Titivilus 803

-»Lov' na lepttre.fl: .• 807

_pjesr,ne . 812

Istrajati u prolaznosti 819

Pjesr.ne . 824

Pet putopisa 830

Pvlteni naš prijatelj »Artišta-K 846

PRILOZI

Interpretacije novele Ranka Marin-kovića Samotni život tvoj 853

Hvar u XIII. stoljeću 870

Krupno djelo . 878

»Grada Dubrovnika pjesnik+< Nikole Ivanišina 882

Ne mogu se odlučiti na šutnju . 886

LIKOVNI PRILOZI

Zvonimir Buljević: Portret Ivane B.

Zvonimir Buljević: Ukleti Holandez

Zvonimir Buljević: Vilinske kose tamarisa

Uređuju

ZVONIMIR BULJEVIC, ĐURĐICA IV ANISEVIC, JERKO LJUBETIC, ZELJKO RAPANIC, MIRKO PRELAS, ANTE SVILIC!C

Izđa.".čkl •at>jet

ZVONIMIR BULJEVIC, CVITO FISKOVIC, NIKOLA IVANISIN, DUSAN JELOVINA, JERKO LJUBETIC, IVO PERIC, SIME PILIC (predsjednik),

MIRKO PRELAS, KRUNO PRIJATELJ, FEĐA SEHOVIC

Izdavač: K n j i ž e v n i kr u g u S p l i t u - Uredništvo i uprava Bosanska 4/I - Telefon 42-226 - Poštanski pretinae 344 - Odgovorni urednik Jerko Ljubetić - Godišnja pretplata 400,00 dinara (za radne organizacije i usta­nove. dvostruko) - Cijena pojedinom broju 50,00 dinara - Tekući račun kod SDK u Splitu 34400-678-12274 - Tiraža 1000 primjeraka - Tiskanje ovog broja dovršeno listopada 1985. - Rukopisi se ne vraćaju - Tisak:

NITRO .. slobodna Dalmacija-+~, Split

l

·M O G U C N O· S T I GODINA :lap{ll SPLIT, kolovoz-rujan 1985. BilOJ 8-9

KONCERT ZA PARCIJALNU KONCENTRACIJU

Gordana Skovrl.i

.Slušl!o je harfe svog života dok se svijet smucao i bauljao pola bez duše, pola ·bez -glave,- avaj; zašto baš tako? ajvaisao zaludno dok su pir- · kali južini· i butini u orašju nedovršena drvoreda a lipanjski ptičuljci dovršavali kružnice kroz nigdinu i crvuljaste obroke započinjući noćna kričanja i javna zapomaganja u rupama stjenovita odrona, dok je 'pri­roda bila natprirodna, a konobari »lnterkonta« vukli noge po šljunča­niku druge smjene, dok su na većim gradskim platoima gosto,rali estra­dni umjetni<;i a na manjima manji, dok je započinjala još jedna sezona ne zna se čega i za koga i zašto, pa je sve postalo opće da se\ nije imalo što dodati općeni-to, 'a samo njegov život posebno nevažna Stvar nad kojom·krvni.srodnici potkivaju konje usijallih planova što će i kako će s,bančevitim ptopadnikom i mogućim nasljedtli~m, dok ga neka· prijli­teljstva otpisuju a .neka se usmolila od razmišljanja eda bi kako svrnula vodu u svoju potoćnjaru ·uspjeha i napretka, dok su se ·krmci tovili a utovljeni već vrtjeli na g<_>rućein ·kocu, a on sve to ~eđao i ništa nije kušao, dok su ga neke žene uspavljivale u krilu kipuće računice pjeva­jući uspavanke-ludovanke a druge već-"zaboravile 'njegovo viteštvo ne­uporedivo, kao što se riišta ne zabOravlja i ne prašta a da ne ostavi­Zrno papra i _, žaiosti~ dok_ su ~Oljili dan:i ni broja itil , se ne zna ni smisla ni značaja ako se sam ne potrudiš da im sve to daš i više od toga, pa i ono ·što nije u moći ljudskoj -,- premišljao je Bililš glade<ti umno čelO u vlazi znojne rosulje, dok ffiu se pred očima prosu bundevarnik vremena ·a samo poneki tre:a. kao · proseno zrrice po mjeri snova. i sria-trenj'a. r

· -.Ohoj - ote 'mu se iz gladne duše i prazne- utrobe, sklizne niz prvo sumračje, nestane u nigdini olakšanja.

. -'Marko, Markišaa! - Nevidljivi dozivnik ispuni lomljivi j;renutak, zalijepi se za stijenu što je zapo&jela vidik kao ljuta vojska ušančena u kameni liš&j, pregra:dila nebo, UŠkopila zemlju, dopustila samo l'ijeci neka teče ·kuda mora ali kroz nju neće, a rijeka, ne kao slika mirna protjcanja i oblačna nespokoja, pretvorila se .u gromoglasje hbužan'l­kotla, hita preko neistraženih dubina i mrkih virova u kojima pastrve šaraJu bokove "smara.gdom i· srebrom, Vezu :Podvodnu dugu, oči iin _zijaju -

· \f nijemost podrijetla i tišinu skliska zaviČl\ja, tovilište sna dijeli ih 'od .

M-·oati.cNos2'r

sunca, dok i nad tim ribljim usudom klizi bovina vremena, · udi~ zamke, jake ~t~reže i košare; gromovlje i munjine promjena, ·plime i clSeke

•• dalek}h oceana, gašenje zvijezda, vulkanska nesuglasja; micanje tla ::.." . ostatak svijeta kakav je ~oduvijek bio na granici pokušaja '- misli .J;Jiluš

. \. Bi~o wri.no ·i kaotično o onome što vidi i ne vidi, dok netko PokušaV_a p,re~' • ·krojiti rijeku kao stare- hlače, začepiti rupe novim (>točjem, U:Zidati . ustave i brane, ZliUStaviti nestrpljive vrbe, žalopojnu J<runidbu ·žutih plovuljaka listopada. Ploveće varke odoše. u vražju· ~ter riepovrata, · ..

· slrE, životu slično i po iftoj ~jeri; ~id' sad, Đićane Blćo, vrati se · • e.· • ...,LIJ-,< ,gdje si J?io i tamo gdje nisi i ni!<ada neće_š sve i da hoćeš. 'SVijest · .

' mu zagolica _tanano mjesto. Psovkom široka .dijapazona razrueši tanah-: · nosti1 pa•. otpljune. u rječni _pjenušac, isisa nadimljeilu sluz, pročiSti ~e ..

:''t~~;~~ne bi li postao onaj !to 1prekraja pradjedovsku kuću- s okućje~·. < ne)<retniQ.om u Zavacaoniku zavičajnom: Kad Josura i Breko

mogu složno bra'tski u raskošju lisičina repa i fige pi>drepire, ·zašto •ne bi . j-on makar i ovliko u pialwvima od papira visokoškolske kva!,ifl,kadje .. : .._, J.l.kojoj.je poharčio svojdilae rtisnac·~ rekoše i tako bl/Ne-~;

· · ~· .Qptost od nedjeljive muke. Neka pomiče ·.međaše za dv'a-tri ·takta, l~ ·pi!~les·t palaca u zraku, i to rekoše, zaključiše, zemlji nek' ne pril~.

on od nje i ona. od njega, Za bolje nije nego da uspravlja svoj. •pod·. oblake i ucrtava vijuge pucketava ognjišt11 n'l pr<lsi­

vjetrometini, neka se grije bez:dinulim grijalicama na struju, plin . •neka zamišlja slatku vatru divljih jagodnjaka bosanskih, rajsku

tO!>Eiltl ,pllocenskih suvaraka dok mu se duša .u ledenicu P'1\ttara,:može • i~ pipak tanji od igle bolt.t§ice, veći. od svijeta neće biti, mailji o4 ,!lli§<­,'pidstYI' kojeje iZabrao svakako, )er gospodstvo ne odabra ni"!i"!, ·~ ·\ll? a nas ])i odabralo samo da smo htjeli! · . · · • · •... , ... ,. ''

• . . l· to rekoše !Padeći žuljeve osvetoljubive muke l sumporovita po-,·-; nosa,. -l još se neke. riječi posjeklice popeše na kamene zaravanke miSli~

fodluka. Nijedna da prismrdi odanošču krvne pupkovine, nijedna da · okoti izVan rec;la posjeđničlj:og . u ljubavi · darežljiva

/'':Jt•,kn bi kad nitko nikoga nije darivao niti .hoće, ne.J<o u.lm<>v••o zaw 1;1e može biti da. Bićan. od .svog dijela 'Očevine

''j:!~n~i~p:r:a~v~;o~.· i sudbe~. troškovni,ci . stupe na snllgu"- u ·B;re}tllllll)ji~ :'r: . se i ta složenost, . zlu ne· ·trebalo razma trap je '«J~čon<i••ti•- vidjet ćemo, vidjet ćemo, ali je bolje da preduhitr!mo;.

I ·tako dalje. Skliznuše J<rupne i sitae meljavine, ~=· =~~­;;,ĐiČiiino•V• život prije nego· što je išta tražio ·što mu neće dati,' a( •:,n~•· JC prašine da.p0dgriza .čvršće kule nego što' su san i .budJ.ićnost.

PLan<>'. rin1a Bićan ne zaja~i nijedah dan, mjesec; lli ,godinu, a nekmoli '>'Cira\l>i ~ta ,razmiještao u ·ko!()p!etnoj neizvjeSnosti što .br ne samo. ličlru

:i .bilo ·budućnost s. rupama' zabodljlvih kolčeva u građevinski teren, ·s grmi čkom nade i uzora u· svima onima koji već podigoše više-

života svoga.· Ne povuče on ni zamišljenu crtu izmedu onoga, Ato ,I>Dl<Jij<l ••w ~OŽ!!. Zašto bi je, veli, i povlačio. Ne bi se o tome ništa

~tia dvojica ne udariše 'u k"lllpaneiska zvona Bićanovu buduć-.ildtljučujući ,llld&u.ćnost široke ruke i jake mjere. na svojemu ·~

'' ~.

' G. SKOVRLJ l KONCERT ZA PARCIJALNU ... 791

uteg'u, jer nikad se ne zna ... Ali tu ne dovršiše rečenicu .. Zalud Bieanu mirisne l~denice cure ·ruz vrat, 'ne stižu do kosmata gnijezda zriojnih soli

•pod pazuhom, tu je naS ma koliko se brij ilo i ugladivaO ka' da će na misu il' _u ženskO perje i paperj~, ohohoj, Bićane Bićo! ·

Krv im pokuljll brže, žena ih smuti tej< toliko da predahnu od raču­nice i nestašice što im je uvijek za petama. Ako i ostane kakav , čistac bez brige_ l ~evolje, brzo ga prometnu u bušotinu ne bi -u iz nje pokU­ijal~agostanje i druge olakšice makar i one porezne. Bićan stiže· na taj čištac ne znajući što mu se sprema i prorokuje. Nije poznato tko prvi izvali- onu gvalju nade i olakotne perspektlve - nek' naš Bićo uči za pol-emika kad se već brez 'škole- ne more,- ako se bez Stada i pojila lnOže· i bez ·zobene kaše i' konjske snage i magareće. pripomoći. Bošto za­ključiše kako Se bez ,ti~jeh stv~ri može, udariše u jadikovac · osobne spriječenosti i prigQjećenosti da se u stvarima ućenjačkim iskažu, Nit)<o da preskoči nijednu svoju· darovito~t koja da je škole derala, tko zna dokle bi dogurala i sve tako redom naslaga- se pretjeranost, stožina za­para nebo, ka·men do kamena, na ciglu cigla,. alf od· te građevine j ni 'pa­laće ni 'pogače ne bi, a valjao' bi vlastiti krov nad vlastitom glavom i uvrcibani trenutak da ·koža ne~m~tane bez qmašćene· potkožnice, jerb<?_ se j~dnoiD živi a valjalo bi i najbOlJe, zaključiše_ i to mudrOslovlje. '

Bićan ne uloži ni toliko ylage pod prstima da prolista abecedni katalog predačke filozofije života, a kamoli da , bi iz njega koji redak prOkljuvio .i udubio se u budućnost života. svog, da bi javni_ nebosklon i privatni poligon neka!«> uskladio, a kad sve to obavi jednoga lijepog dana da rie -smetne s uma· sitUacije svih ,istaknutih grana rodsveničke korjeilike: Cekaju tko strpljivo, tko nestrpljiVo do,kaze da krv nije vqda, žvaču r preui-eđuju razne poslovice iz te l duševne oblasti i nadanje im buja' ·poput blitve perjanice, . barem da ih poreza oslobodi. i štogod pri­doda od svoje moći· naukovanja. Tako, dakle, stvari stoje i postoje od pamtivijeka u smu,canju i potucanju dB. se nađe i uzjaši onaj konj koji pristane na_ mamuzanje, 'zaključi' Bićan sa svoje strane pa z~žmiri na j~dno oko ne bi .li snianjio ·uvid u ono migoljasto »dok je« i »kad je .... , u. malj'avu neman života svog. Prebriše nedovršeni drvored, klorofllno carstvu· ostane mu u drugome oku. Zvjerinjak mraka u iskri~vw šarenici ne Pi od koristi_ da se tako žmireći snađe u vremenu. ·

Dan se razapinjao na svijetlom_-stupovlju. Ulijetali :su šareni čvorci u Sumračnu galaksiju. orahova lišća·. Nezamisliva vratolomija, m-islio· je Bićan, štO. sVe ~ože _stati u obično ljuciSko. oko smatrajući Ono -pritv::>­reno neobičuim .poput albineza, albinca, zekonja zekas.tih, sve sama čuda prirode' i društva .•. Fonso Dodika f Dodika glavom i bez brade, Dodika, Doolika! Otkud sad o'n? '

I ugleda ga kako gaca uz obalu, more do koljena, ne više, iskopava račiće mamce za veliki lov ponOćni, samotan Dodika pod kapom- nebea­kom, starr u novogradnji, radno mjesto institut za proučavanje vodovoda i kanalizacij~. opća korist, sveopća dobrobit, ponajprije higijenski stu­panj. A more do koljena, ne više.' Svakog se ljeta vraća. tamo·.gdje \e bio' ,

· · dijete,' nikoga nema. tko bi rekao ostani još malo. Kuća i ostatak masli" . . . ' - ' '

• '192 MOGUCNOS-TI

···nika ne govore .. Nagovaraju ga iz: lokalne uprave zerilljišnih ptihoda neka proda, dobro sad i<!e metar kvad~atni, on ništa, a toliko more pred .ninn. ·Ambicija unosnih i sa<!ašnjih, dakle, nema; osobnih znakova ima,

· jedn& oko plavo, drugo zeleno, oba kao' da ·će se istopiti, kao da su· še istopila a ostali tragovi, ne znaš iq>.mo vode pod ponoćnom svićaricom. Zvizdi Dodika po svu noć nad ribljnn ·krugom, broji i razvrstava muline, ~jce, pirke, cipliće, orade, gavune,. bugvice, sanja giričasto _ izobQ.je svog života. O, Dodika, jadovit ne bio, čuje Bičan neki lokalni glas, sriću si rođenu- pretvorio u riblji feral, a valja je hvatat za glavu, he

· tamo gdje je najtanja. I valja još dobre mamce imat i opremu suvr.,c menu i ambicijune i lakte. N e tp ore se to tako pa nikako!

. · Bićah zatvara i drugo oko ali ne pom'iže, girice .se ukotvile, Dodika se ukotvio, slaniCa mu- do koljena, ne više, i:taginje se,_ linija horizonta ' reže,}la na dva nejednaka dijela, glava-kao da će pasti bdgodnapravi.­neznatni korak u račjoj bašti mamaca, prsti mu se pretvaraju u pipke,. podloka:t će obalu. Cudo kako već i nije kad se toliko ljeta smuca po svijetn srdelica njegova srca. Ma okreni se, Dodika, dite materino -opet ofiaj glas - okreni se oko sebe· i ·čini ·ća ostali normalni svit čini! Ništa se od toga činjenja ne vidi detaljno, ali se zna. Opći plan }ivota Fonsa Dodike globalno i wosječno-statistički je solidan, trenutak pro-. ma tran ja. nedvosmislen: iz 9pužvastih zakutaka ne vadi samo · rači će . nego i sitnije školjkaše, natapa .noge do koljena, uzburkanost mora ne­znatna, jugo od nekoliko zanemarljivih . bofora, . zračni nemir neizbježan i Dodik11 u njemu s očima mačka Vijorina. . _

;Iskoči ta mačja nedozvanost pred Bilušem Bićom, ispuni mu očinje sumračje crnom pjegom među ušima, rep metlast pasji ovčarski protrči dvorištem dijagonalno, popne se na smokvu, započne vrebanje i frktanje. Potamani sve mišje rupe, gnijezda ptičja odletješe u visine. J!4og'ao je kad je hpo ne samo bjelouške zrikavke negq i Dne druge tanahne. šarke i riđovke bd se izmigolje iz košuljaka, sye je to mogao a s ~tnoću,ona dva oka.- Tako mti je prjćala majka koja je čula zvečarku u padne pod· smokvom kao da je jedino znal,. za ta).f>Odnevrii zmijamik ~vog života što zdče i psiče strašne neke muzike i· suglasja mhjesto svih bajki koje mu nije ispričala pošto nije znala da postoji' ni toliko vode koju .nazi-. vaju morem, ni to1iko svijeta na četiri strane, ni toliko ljudi koji ,putuju da te strane vide, zemlja i nebo kao na dlanu, okruglasti zvonici, vjere, bogovi, sveci, gradovi, uliće, kuće i stvari koje možeš kuplU za dinare i dolare .samo ako ih imaš u krpeno~ smotuljku pod pazuhom. Ništa ne· zamijeni onu smokvu i zvečarsku orkesti-aciju, nitko da o<jagna ili barem . pomjeri u stranu onu znojnu zvizdansku muku što je srce i dušu s tije" lom 'lltamničila, pa se tjeme spljoštilo, pogača prijesnica pod nebeskom p~k1>m, a stopala ·poravna)a, a boČl).e kosti istrčale, _kičma se uvinula,. s teretom s,e potplaninskih zdenaca bori; a oči, moj· bože, k;oji ako jem kao i da nisi, oči k zemlji krenule i nitko da uzme s~ i prereže pupkovinu, da sječivo zarbni u lozovaču da. bol bude tren i uzdah. u besl<rajti za­plavljena trsja, u sUrnporastoj prašini i ruistranim vJetrovima -lipnja što donose kišu kad je nitko ne treba i biljne uši, ovčje pribodnice i pau-

-·

G. SKOVRLJ l KONCERT ZA PARCIJALNU ... 793

kove mreže, što li sve' ne pronose vjetrovi i ni~d mira u dimnjaku i, .razduvanim prozorima, rasušenirn vrat~, konoba je puna mraka i pro­puha, a Qtat!'rine kosti Škripe, rđa joj izjeda zglobnu mast i utaženja nema 4sudnoj muci bauljanja uzbrdicom dana -s kamena· na kamen dok · ne stigne taQJ.o 'gdje mora. Bijaše prevalila puni krug oko svijeta uzduž i poprijeko, mnogo više od kruga i prirodnih ljepota i radosti i suza, pa joj otvrdnuše oči, ukameni se i' glas-zazi\ranjem rogljastih junica i nevi­denih svetaca u samotničkim dvobojima s brigom i strahom i breinenbm suvar~ka, s bremenitom .utrobom; kad posljed!J.ji Cakanov pOtomak siđe u zemaljski ·kovitlac, breme se ne smanji, još manje da. bi nestalo, jer

. je gledala kako raste i odlazi. Majka se pretvori u šapat i duge korake. Zamirisa kadulja predve­

čerja. f?mokva :?e ne ~mjeri ni prema nebu ni _prema zemlji. Nevid­ljivom se težinom naslonila na _rtiševik kamene ograde, na' vrijeme koje brani mlijekom prvih plodova, otvara ružiči>.jak slatkoće, nudi" ju­tarnju maglicu praznoj utrobi, sjedinjuje škrtost ·i darežljivost, a kad je operušaju ljudi i vjetrovi listopadski, ostane još toliko granata šuške­tanja da je ne posjekoše niti razgrndiše ogradu kako bi zvečarku prog­nali a sjeme joj zatukli kaQJ.enom lomačom.

NekOliko generacija- protutnji pokraj nje Začarano zlatnom granom roda i· poreda i· žar-pticom munjevita leta, sveđer žedne i smrtne gene- · racije. Izreda "se buljuk sveznadara, gatalinki, bajalica, čitača iz janjećih lopatnjaka, totalitarni sistem isključivosti i zaključivosti da se od ovog vUkojebnog .žića može pravit i krmeći kotac i -kraljevski dvorac, a ponaj­više s.an i rugalačka snovidica što dušu grize i potpiruje javu kao bien­tava južina. Pod smokvom čerepše janjce i Prasce za ravnodušne svece i badnjake gladi svoje, za karmine i rođaje i ostale blagdane nade zane­marujući oprez kao da zvečarke tamo nema. A ona,' svakog se kolovoza javi o Gospi velikoj i maloj, izjednači se s nabubrelim cvrčcima, sagradi siktava postolje za netlesku žeravicu. Nitko ne zna da li' je ona prva· i prava ili njezino sjeme izbačen'o u zmijolik kOlut vremena. ,Cak ni majka . koja i obnoć osluškuje; slaže vj.j~e živ9ta u djevojačku š~ju svoje majke, odmata navrtke dugonoga gena i sabitih čeonih kostiju pod koji­ma pogled tvrda odricanja putuje .vidokrugom sve do Z;iva~aonika ~ plavinom rujanskih vinograda. Spušta kapke preko nedozrcla k.estena zjenica, skriva četverolisnu djetelinu šarenice. Podari- samo Bićanu tu· zelenkadu očiju svojih s mlijekom koje je usisavab Po sistemU prijenos­nog šmrka sve dok ga ·zametak budućeg· Josure- ne progna po istom.· usisnom postupku uterična bujanja. Mlijeko_ zamijeni prkosoin, pretežrio gologuz i otp()rno trbušast, ,s glavom i kosom anđela sa crkvenih slika­rija kojima Se oplođuju djeviĆe- snivajući vezove i uzlove ·na nevjestin- · sklm košuljama· kako bi koga privele u bračrio. svetilište, ako ne onog koji je bio prvi poput znamenja· na rlebu koje im skliznu u međuitožje1 ono barem kakva deranju koji se ne razumije u mjesto prvenstva i tje-:­Iesne 'misterije. Padoše, dakle, i propadoše -sakramenti, proguta· ih- neko

'plandište i hlad jasenika dok nebo presijecaju ševe a svibanjsk(l ruže ' pjevaju ..-rožica sem b'ila, rožica Več ne buni«.

MOGUCNOSTI

· Bićilt} ugleda se\)e ~ku trena poli ,<lnokVom. pogled l;IlU se lijepi za suvice plodova, a htio/bi da poleti, da mu nitko .ništa· .. ne može,. ni· glad, ili ž.elja lli Zlil!elske podjele kro:i koje prođe vojevanje njegoia oea u okViru.· novih · pOdjela. svijeta, pa. čudol;Il izvuče glavu, provuče i osta\e

, vitalne organe kroz iglene uši spasa, ohladi mu .se postelja ·svetog saJ<ra-l;Ilenta . s . dva izljuskana .. anđela na uzglavnol!l · lil;Ilu kreveta za osobu. i palo vi !'U biđnostr ženske; protrča. kroz draču i preko nekih plamna Ue,. galllo po zadatku, šifre i lozinke izoštriše mu ,je:;đk. Kad sve bi gotovo i on stiže odnekud, jedva prepoZna skutr;eneg kljunca pod smokvom, žilu svoje krvi, a Bićan njega, svoga Caletu, Caku, Cakana, ojltana, zadri­

. vratovića curskog lica, l;Ileštra spore ali pogodljive psovke kao da je od Pište· iz":Peš'te učio i sve izučio, od Pište koji Je bio pekar l imao tri žene

· ~ llonu, Koronu i .F)orinu, i ugleda tog PištU s tri žene od kojih su. ilnena oS.ta!it, Pištu riđeg kao ·riđovka i. bakra iz ko~e l;Ilater prosipa napoj, a krritci rokću i cmokću, procjeđuju kaš"'*' krwnplrište, vrte repaste spirale zadovoljstva .između l>udUČih pršuta-- za buduće bokUno­Ždere na izmlšljenil;Il feštama. s niljackaviln guštwa, jer se !<od Cakana okuplja svakakav svijet 1 ona'j što je uspio. u· ·svijetu i onaj koji nije a namjeran je . u svakoj prilici, k01o da si na' Svijetu samo zato ·da uspije~ · boije i više od drugih, da._ osvaja! neuporedivost između zemlje i neba. ·· i da nikada ne .znaš zašto i uopće .... ·

Ba ulja se po prošlosti s ticalim'l za buduĆijost. Ona piri kroz. mož-' dane i lagašne snove. Pusiimo mi tu, stilistiku, zemlja je mlinica a ora-;

nica pobjednica, moj Bićaite, a k~kvit ti je. stvarnost, dokle si datjerao m11stanga ·života svog, ili si još uvijek u kulijerskom zaseoku poradi same prirOde kulijerstva? · 1

· ·

i?ropuhi'vale su kroz Bićanovu rudlastu glavu praš~e oluje, stare slike • il n<,>vil;Il okolnostima, zemaljske smrtne ure, neka opća i posel>na mje­'sta. u vezi ·s_·tim. i bez veze s-tim, a u to~ kBosu evo _i konobara pin-

. gvinca, vjerojatno je i on. uznapredovao, prošlll su .vremena prstozbJ,'aja-lice i 'ostale muke bez nauke. Njegova 'konobarska krlpost ,f lip<i~ odluči · prići ne~ stolovil;IlO\, tek toliko da ih se riješi. J Umalo ih ne Jo~osla u glasni strinovac koliko ga grlo nosi; nije ih on zvao dl!. mu :iaposjednu cijelu smjenu. Ištu ono čega nema, dokolicu dižu na višf·stupanj, a pine

· gvinac mrvi gnjevno šljUnak vrtnog ugostit.eljstva, grčevi mu probadaj\1 . nožno lili§ićje desnp dolje J lijevo gore, sažiže ga nedostatnost na polju

. , sekundarne akiJlllu)acije kapitala, ili mu se samo čiirl da je to pr.,.va stVar. u· neizrecivost l;IlUke SVOje ne UpUŠta se na javniJ;Il l;IljestiJ;Ila, iako ga sitniš u džepu n~ nešto Pl'dsjeća. Tollke se deranje naderale, on ništa, sitna ponutrica, mačja crijeva; početak, prapoćetak. N<lki nikad niSu bili . na početku, nisu se grbili, 'lisu se uspravljali; ništa nisu radili, samo su sjedili i odašiljali nawdžbe. Svega ima u ljudskoj bašti mamaca i dijete plače kad se rodi Pjevanje uči ka'snije, kao i hodanje. I strane jezike uči. 1 .. klavir. l trubu. Cijeli orkestar izuči, Samo. sl'lže . znanja, Netko korisna, ·netko neupotrebljiva. Cak je i· magareći rep. pun pogodak. To

· je ta:j •zekonja iz mađioničit,reva. šešira. A ka.I110 ti spadaš, Bićap.e, Bićo,? Pingvinac te ne vidi, zaobilazi . na:mJ.erno tvoj stol; a tvoja glad raste,

· G. SKOVRLJ ·l KONCERT ZA PARCIJALNU . .. 795

progutat će te. Zato drelmi ka' priklana jarčina, imaš i ti ojkalicu svoju, oj ll,ićsne, gradilo te nije na gluhonijemom suvarku. · Junači se Bićan elementom iskoni svoje, ispusti neštO u Pravcu onog· pingvinca koji se kreta.o takvom brzinom da je postao nevidljiv, raspli­nuo se k!'o ~blaci ,Iz oblaka· bi se barem izlila kiša· kad-iad. Bićsn usmjeri pogled i u tom pravcu. Glatka plavet bez ičega. Ne možeš je dotaći. Ptica nisi da poll'tiš i odletiš; Dvonožno čudo· jesi, i ostalo· što uz čovjeka ide. ·

Nadimljen kojekakvim zapažanjima i nikotinom bio je zahvalan ne:.ndljivom bogu dijalektike što 'ono trabunjaliŠte okobča n,ešto prije dva. Iz uprave zemljišnih prihoda, banke i ostalih odjela i. resora ispa­dali su- ha ·.glavnu\ prometnicu visokooktanci, uzvitlati uličnu-. nečist, vib.uli se nebu pod ·oblake iako oblaka nije bilo, nijednog 'bijelog janjca na nebu ·nego zvizdan 'lipanjski bez daška vjetra i preqaba. Predahnut će ova radna muka· kad zasjedne za- slasnu trpezu truda svojih osmosa­tovnih, ne utrudili se! Vode o tome konte i kamate, ·ne bi 'ni u snu smet­nUli s Uma olakšiCe, poylastice gospodstva svoga novonastaloga~ ~+-Pasi~e drobJOle travice moje pribile ovčice«, runo svoje ptimakn,lte hladu i viso-

.. kom standardu!

U gla~ mu zuje ·iskonska stihotvorstva, nedužna, dakako, i poslo· vi'čne alegorije ćelavogorske ~ nema rada~ do- n~rada ako već nije krc­kanje oraha 'i tome slično- ___; i negacija negacije, svakojake afirmacije i kru~ke ranke koje same od sebe padaju baš tamo gdje treba, a da oni s 'velikim otVorima za usta. t proŽdirarije _n,e Ulože ni tolikd truda d_a Samo zinu i hop la; hopla, pljas! koji su to radari i kibernetika l spiriti­zam i magnetizam i radijus ki"etanja osobnik sila napretka i probitka

- i teci vod, o . . . A on; Bićan, ništa, a htio . bi- svetilište, a kad tamo tdčka »razJ;l.O«. nikad se ne .zna kad će baš ona sama ~ebi pregristi rep ·i baciti koplje u neodabrani .trenutak i prvi tmjak i sve dići u zrak psovačke potencije podbadane· svakakvim. iglama i korodiranim potkovama koje syakom gospodarstvu donose sreću· makar gospodarstvo i bez konja

' bilo. _Ali to nema veZe s onima koji -pujle i prazne točkU »raZno«; nema nijedne 'prave jahače čizme ili _barem dobro odnjegovane pete sa stoljet­nim zadebljanjima bosonogosti, a -kamoli da -bi se na tom kolektivno~ 'zgubitancu pojav}o nesedlani ždrijebac ili rasna kobila ili išta slično njihovoj' naravi što bi moglo i htjelo nešto više od neposredne 'stvarrio-sti koja sama sebe pa pri, dosolj_avfl, vadi mast, ·diže tlak, da se, dakle, tom mačimudstVu na rep stane kako 'bL se Znalo .. 4 A što _bi Se, molim, znalo? Kao da će ta· znanja po;ništiti nepo~vene investicije~ granicu rentabiliteta, gubitke, radnu snagl,l, stručne kadrove, odabrane umove . .. St~p! Stop!' Bićane,.kud.' Si nayalio? Ne može sve to pod'točkom »razno«; nije. ona košara, koko~arnik .da svak' kokoc;!ače i . objavljuje, podne koko­tova kalenruira. Ti' bi sve to na jednom zboru riješio glatko, dugoročno, r~dno i efikasno. 'A štq čemo na. drugom zboru raditi, hoćemo ·li kruin­pire sijati il', saditi, ,a tek na trečem, pa na četvrtom. i tako dalje? Ne . , ' rješavaju se tako. problemi, jer svaki ima svoje' vrijeme, a valjalo bi ti : ·znati, moj ~ićane, poslije syega štp si č~O i što nisi, ali ćeŠ već ·čuti i·

l '

''

798 :MoGucNosTI

-vidjeti, budale se ne m>JellJaJu, sve ostalo može koliko . hoće i. koliko neće. Ali tko je ovdje, molim, budala i kako se, molim, problemi rje-­šaVaju?

Cvor se, dobrano u~orio u Bićanovoj glavi, najprije na sastanku užeg, pa na sastanku. šireg kolektiva. ISti piciginski diskutanti :za umili da počnu od satri.og početka; a svak' ima svoj po~_tak. U principu, na-. čelno, dakle[ Ali, otkuda toliki princip!? tome još izmiješani, opći, po­sebni, osobni, hvataš gl!ivu, držiš rep a· izrileđu nešto .ti izmiče, .ili ti se samo čini, ili dvostruko vidiš pa se i sam poduplavaš, tako . reći, niulti­pliciraš kontinuirano, i na kraju, molim, tko' si ti, Bićane Bićof Ali nije kraj, tek što je . počelo, diskutanti' melju početak pravilne . raspodjele đohotkaetako da se ne -samo .. dohodak raspodijelio nego i diskutanti. Jedni principijelno govore, jedni principijel)io umudrili, ukuirili, jeqm žvaču monologe, jedni privatne dijaloge; sve je tako osebujnO i svako ima 'pravo više, nego što je pravdi od potrl'be, i nitlro nije preisj;>oljni norec, voleC' i bogec· na · zemaUskoj krivulji da to pravo nenu(, a onaj drugi da ga inia. Aii ... Opet_ ono »ali-« para BićanovQ ~ree _i .i;nisa~ tn u se raspolućuje, a pitanja proviruju iza debelih zastora - kroz koju nam bužu lova curi i curika . danomice, hoćemo li vodoinstalatere u pravnu referadu i kotlokrpe duplog knjigovodstva, sve one guine protezaljke od raspoloživih sredstavlil ·2'a proširenu reprodukciju do 'zatez!rih. kamata nerada i frajada,' hoćemo li? Nije ovo gartlic za čas kTatiti, ni Markovi k011aci ni Tucibašin prirepak, a sjedimo ovdje od osam, nije ovo· omlet syetog i profano~ Petra, ni fešta, ni ćaćin kotac, _ni strii:tina l~ozina, pocrkavala Su ta' vremena. -

...:.... koja·vremena,·drUže Bićane, izjasD.i se?- Buče, mu· u glavi1

Jiekl glasovi kao da izlaze iz ogromna trbuha, ali. se Bićan ne da u -'škripac, ;nešto se u njemu ra·zvezalo~ odmcitalo, slaže kulu jasne sitUacije: -ali što će. nam jasna situacija, što ćemo s njom? A Bićan navaljuj!!, ne da se, dozvati, ta dozovi se čovječe, šapću mu sa strane dpet neki glasovi, ali kakvi su to š;>pati kad više ne čuje svoj glas a htio bi da sve nadjaća, poravria, osokolila mu se volja i neka do tad nepoznata želja zajazila mu krvotok, ne da ni naprijed ni. nazad, poprskat će mu žib:!o 'tltimje, otići će sve u vražju: rila ter, a poslije zalud će m ll'- tumarati snaga i uni.i- , j.lće tek. da preživi, ali nije mu stalo do preživljavanja, vidi se to od·

·samog početka i na .prvi pogled, nije mu od potrebe da se. izjašnjava ' kad je poznata povijest klasnih borbi kao i to da se oranice same od,

. sebe uzoz:ati ne m?gU. ·... · ·

.:... Tako je, slažemo se, slažemo se ~ prekide ga kolektivno sla­ganje, ali ·nije stvar u tome; nit mu se .sad izgubila u čemu je. Zato. tako sam sjedi na· bqjištu budućoosti. · Rođena ga majka. prepoznala ne bi, dijete joj hla~uljak, preraslo, u tokove se uključilo, možda· će boga za bradu ako već nije maČka za rep, muruu: je on, srića riiatejina:, a kako i ne bi kad su tamo gdje on radi još pet-šest Einsteina, sedlilffi samu­rajl;l, onaj im N. Tesla ni do koljena nije, da se· dalje ne nabraja sve sama veličajnQSt di} ·veličine koja i bez Bićana zna bit l. bitak što je, dru-. govi i drugarice, i još da se zna žiće naše ad posebna interesa; uljuškano, . . ' ' . .

'.:~<

' l

i

,-_ _j

•;!

' G. SKOVRLJ l KONCERT ZA PARCIJALNU ... 797

zašuškano, . uhranjeno, popucaše silni prsluci brižnosti i odgOvornosti ljudsl!:e, a ovaj ovdje Bićan plete i opliće o nekim vremenima koja su pocrkavala, a mi imamo konje za -SVe terene .i jahače i opremu, servi.:.. 'sere imamo za grijače i prsk3lice i organizatore i- reorganizatol\e vre­mena ·radnog i vremena zabavnog, pa onda trenera, masere i tipka~ce, tr~čice,· ptice pjevice i selice i"avne im nisu, ekstra .. klasa, pr~ kate­gorija, posumnjao bi netko kakva smo mi to organizacija, a mi smo i reorganizacija, tako reći,· dokazni, materijal svih zakona dijalektike i šta oVaj ovdje· Bićan hoće, molim, orl· se strašno iiražava, kao da· mi ne zna­mo da svaka ptica syoga ćukolovca ima ( da voda može teći uzbrdo samo ako joj se hoće, pa i onda lta:d joj se neće, treba samo da okreneš geografsku kartu naglavačke, ništa te ne košta, jer sve živo samo jednu stvar nema, a čovjek je. ima!

. • .- f -1 Raspade se_ dan na. dVije čvoruge u· Bićanovoj glavi' i" da ne bi one

žeravice od· stvari koju samo čovjek ima, ·probile bi mu čelo. Divani, Bićo, Samo ti divani- opet on.B.j glas, iz koje li vražj'e matere dolazi? _:._ izučio si strane riječi i 'izraze -r- bona sera signorina kiss me good night - ali nlje stvar u tome; rUža nije sve -što bode i ružom miriše, to zna i tvoja baba> bog joj duši pokoj, i Ante sveti nebesku milost, ali šta joj sve to vrijedi 1 kad je više nema, ode njezina-lipost i kripost .i cjelokupri.i p~cigin ako se iLe zna od česa se živi i kakve sve užance svitom upravljaj~, a naš Bićo, bidan ti je, ·baš -to ne z~, a ufa se da zna, a pogodit ne zna koji mu vitar u guz puše, otpirit će ga; jetbo se od pinez živi ka' šta se od uvik živila i življenju· radovalo. kad ih imaš gdigod se takneš u bužastoj jaketi tezora svoga! .

Glave u kojimq Se taj tezoro zametnuo kao crv u jabuci, _lniruju pi-ed · Bićanovim ·pogledom kao da su u nesmrtnu nirvanu pale, lica­uglaVnom kosmata, ne znaš što je sprijeda, što straga; lijevo, desno, na­prijed, nfl,zad, jednom riječi _- zi'd~ Dva-tri pitralonea smjenjuju se u diskuSiji. zapisničar je dotučen, a Mališa Brunilc -pravilo savjetuje Me­doslava kako bi bilo ·kad bi bilo, kako je bilo kad nije bilo i kakđ će biti kad· ne bi moglO biti; šiša Mališa po prisutnim i odsutnim glavama u visini očiju koje pripadaju jednom Pipcu, Lovužini, Divoselcu, Saroliji, _ Tucakanu, Biloglavcu sa tri Juragića i nekoliko suhobrzica ist.omiiiljenika Sve do one ženske čeijadi koja ne zna o čemu se radi. niti namjerava saznati u nedoglednoj budućnosti 'sve onako sjedeći prekriženih. nogu i ruku ili podupirući obraze ili turpijajući nokte. Zabave koliko hoćeš i nećeš, tu i tamo poneki sparni zračni udar s mirisom. nepoznata -porije­kia, zatim atraktivna štiva· u foto-kuhinji': sve Se dobro· izmiksa_ u mik­seru, pa- se onda peče dOk ne pocr.ni i onda se baci, a u trenucima od­mora, čitaj: u trenucima dugotrajne i posvemašnje ·ispraznosti, može se iskukićati živpt u obliku kape ili šlape bilo tudi, bil\) vlastiti koji s~ još _može obogatiti makrami~anjem i deZodoriranjem neutralnim sredstvima protiv komaraca ·i preostalih' kukaca u domaćinstvu protiv koj"ih se efi-· kasno možete boriti sokom od_· ra)čice. Rajčica mora- biti svježa pa stoga insekti moraju biti ljetni. Preoslja)e još da se detaljno raZII1otri cjelokup­na povijest. kupaćih kostima i fiješi tajna besplatnog, dakle; nagradnog

'1'98

,.

i. MOGUCNOSTI

kišobrana za slijedeće m0nsunslro ~azdoblja Predviđaju se' obilne pada­vine koje će pljuštati Pl> Nikolini, .Mandini, llki, Ma'rini i Mirandofini, pretpostavim(l ukoliko im pukne film između četiri zida te Odluče da gacaju po kiši bez kišnjaka posjećujući jedna drUgu: I što. je onda 'na­spram tog dičnog podviga l djelatrtosti ova sezonska generalka i prenuj<>­štanje sa stolice na fotelju i s fotelje na fotelju bolje marke i i:i:rade, štq je, molim, nego· ništa kad taj Mališa sve .nešto iznosi na vidjelo kao da S:U sVi slijepi od "rođenja i nasljedno; našao ~ svei.ridovac da istakne · i podV'Uče i- da se ·nadoveže, dosta je, valaj, toga naclovezivanja,. Pletivo će, valaj, biti čvor do čyora, a valjalo bi.zrno do zrna, a ·.valjalo bi što­god i 'metlom koji put, misli Nikplina, Ilka joj pripOJhaže, Marina bi već da se aast.rču rukavil Mirandolina kako hoće, ·nešto joj je kratka· k;oža ria leđima, proširit će se kad-tad, dozvat' će se pameti, jet i najtvrđi krčag ide na vodu da se razbije, nevolja je u tOnie što- ia netko mora noslti i baš_ na ta-m mjestu_ prestaju sve alegorije i nedoUmice .

. Pred Bićanovim pogledom smotale se njihove kovrčaste glavice i dva perspektivna kadra - Medoslav i Mališa, jedan drugog podupiru, zalažu se f predlažu, uočavaju i podučavaju, ne zna se kako će ta kcinglomei-a­cija na kraju izgledati· dok ostali drže svoju divnu vijugu, šire dojam primjernih učenil<;a. · Cu<,tna li bića· i žića, _Bogoslave moj, iščuđava se . Bićan, on nije. prinijeran učenik i kao takav neće prijeći u slijedeći raz­red,' molim, i tu je kraj, ali nije kraj jer·se koloplet! i tjesnac! kroz koje je prošao i koji ga u daljini čekaju, množe takvom brzinom i spretnošću, čak ga i, dozivaju, ·ne mogu bez njega. Iz .te silne magle njegova života evo isplivava nepo:.V;ma stražnjica i sve ostalo pripadajuće telefonistici Bibi. .Otkud ona sad? Zašto nije na svom radoom mjestu? Tko će podizati slušalice? Poslovni partneri pomislit će di:t je ·,.,.Likoslam« lociran· u ~ll.lhoj dollRi, molim, a čemu to vodi? · ~ Okreni broj za probni spoj - )(aže Biba prila>;eći mu vrlo usporeno. Od toga. mu drhture šarene

. Ieptirice /pred očima, zalijeću se u nos, škakljaju ga_ iza uha, najednom mu ,tijesno i bijesno_ za stolom, a orašje miriše i šumorit grane spUšta k _zemlji pitomo, poda ino, lišće Se pretvara u jePih-stazu · kqjom stupa Biba. Njezina predaja pozicija otpada kao suvisna komplikacija, ostaje rasprskilvajuća kruška pozadine krajnje ubjedljivo, Bićan se predaje na milost dželatu izVršitelju pravde koji ga, mfida_ nevidlJiv, opom.inje'-:­gdje su ti do~ad ,bile oči, oj, Bićane? - ·aBićan nešto, petlja s jezikom, ispričnica se ne uvažava. Zato nj~gov kanarinac cvili u elegičnom smo­.tuljku d~e, illi si.tna rugalica ne da grlu da. posve propadoe u .pekm<>­za~to močvarje nostalgije za prošlim i budućim vremenima.- Uzet ćemo to u obzir s pravnog aspekta - kaže Mališa u svečanoj togi i sudačkoj kapi koja Bićanu natjeruje suze na oči, ali to nije ganuće nego smijeh koji Medoslav ne čuje jer je zauzet skidanjem paperjastih ostataka sa cilipdra ~oji na putu do njegove glave Pc;>staje <;amac od papira, jedoo posye pitursko umUeće, tako reći, uža specijalnost koja sprečava na­nošenje vapna i boje u predjelu kose i očiju.

A život tako- prolazi, prola:4, misli Bićan~ za,što se malo ne zaUstavi da razgledamo. krajolik, da uživa~o u pejzažima i ·u- pozdravu proljeću,

'.

G. SK9VW--J) ({ONCERT ZA PARCIJALNU ... 799

211što i u kakav strinovac krivodrinski juri da ga tobož' ispravi i tko je, molim, dirigent nad· ovom harfom? Mnogi· se glasovi strmoglaviše da mu

1 odgovore,_ smrači mu se pred. očima~ tri oraha proguta tama Qez retuši­ranja:-, raspade se polovica dana kao stara· govedina pod pritiskom, netko odvrD:u v~ntil u _pravi čas, potekoše sokovi- vremena. Zagrmi_ šlager sezo­ne s najvećim brojem glasoVa Publike. Ta -mu neodoliivost_, otv:ori oči_ i on ugleda kako' se _sUnce penje. prema vrhu. stijene kao_ vrhunski alpi;.. nist. Na iglastom vršku razvi žutU:· zastavu, zatitrl. se ·otkotrlja niz Glavicu sve po staroj stazi kozjeg nogostupa. Da ti se zga~i koliko je svijet stR!" i ustaljen od Sajgona do Zadrtića, od PariZ<~ do Kozibroda i Surduk brda, od Atlantika . do ovdašnjeg potoka, sve· sami intimni prividi, prave Bi­ćanu društvo već pol ure od sitne zemaljske ure dok Bićan ćeka, ali koga ili što čeka? ·-Ne, on ne čeka, on sjedi mada -se osjeća kao da leži. Prašni · vrtlog podi~e se nad pjim, le4no sjajno i rriarljivo svrdla traži D.jegovo Srce koje sve to vidi iako je unutra, ali ·to nije d9voljan alil;li, zato lepeče krilima kao grilja na vilovitoj južini .. Leži na kosmatom biljcu, u kocka­~toj plahti na uzglavlju grozničava_ 211grljaja; netko moli nebesa, a ne-

. besa s planinom u plamenu ·sve do. zida a na zidu žuti okvir krunidbe, Gupca Matije. Kruna se. tali, plaroena plutaća pJ."etvara se u vrtuljak cvilećeg kotača. Posred kružeće galaksije sjedi Bićo, ·gleda užareni svi7

. jet. -Strina Jurica hoće ·ga krunisati po svaku cijenu, a on bi da. ustane. i potrči ·prema ~varaonikU; ali kojim.· se- putem tamo; stiže? Ona zna pa se zato sinije i zubi joj ispadaju kao kukuruzno obilje iz šuplje vreće. SVezuje mu ~oge, čvor raste dO nebesa i nikoga -neril~ tko bi rekao do-

~- šta, okani-se, samo žežena kruna njegOve glave u kojoj- se tali. vrijeme _S harfom života. sve do ovog trena .. ·Eto·-što je ostalo, netko kaže iz3. nje­govih leđa. Kojeg trena, Bogoslave 'md j, pita ·Še Bićan dok bura pili· i struže Sve karitune, ledeni mu kristali probadaju srce, stude"n pritišće kz:ov, iz nebeSa snirdiperke Slijeću i _odgoVora -nema. '

-' Uzet ćemo to u obzir .kod određivanja osobnog dohotka - kaže Mališa. . . · . - Prisiljeni smo upotrijebiti galo~ak uslučaju požara; budući da se ja u 'potpunosti slažem s· prethodoim diskutantom. - Opet se Medoslav naQovezuje, zapaža Bićan suviŠne detalje, i osjeća ka~ mu se utroba puni krup.enjem. · •

-Ništa oni ne'.znaju o· životu_, kaže strina Jurica- tisi za njih ·prah. · · ' ·

, . - Zašto me onda- ne počiste? - Ima.vrem~11a . .. '- Ima vremena, prosim lljepo, ,molim fipo! Na mjestu voljno lqld

natkonobar prolazi. - Pazi ti pingvinca šta op zna, misli· Bićan i skla­nja nos j~r ·je veoma· opasno biti u· neposrednoj blizini stakla. Koliko se boca i čaša· razbije u tokU jedne smjene? Sto· o tome kažu statistički pOdaci? 'Pusti te'gluposti, trudbeniće moj, gladan si i žedan, a vrijeme ti je uljara, a ti ni inakac hi prstomrdac, naruči t11 pašticadu s ogrizic nama života tvoga, ne daj se jos i tom guzonoscu, lijepo se. vladaj u krčrili, imaš sve natprirodne predispozicije da· posta~eš podupirući član,

.,

. ' a ako' samo mrdneš repom gore-dolje možeš ući i u reprezentaciju, par-don u akadenrlju. Sve ovisi od narudžbe. - - ,-

- rJ:ko siti? Iz koje .11ovornice melješ? , ·- U unutarnjem džepu tvoje košulje: - Ova je bez džepa. , - On'da opipaj nqs i povUci snažno prelna s<\bi. .- Slušaj ti, ma tko bio, nisam' ·ja Hbnalaje vrh! -·To si dobro smislio, osobito intbnaciju. Oduvijek s;>m visoko uz- , "

dizao pečatnjake tvog stila. ·-Kakvi, su to sad pečatnjaci? Valja 'reći ~upečatljivO« u najgorem

SlUČ!\iU• -- Zašto najgorem kad si u !laj boljim godinama, kvantum energije · j

na zavidnoj je visini za bedastoće činit i mirakl.e delat i puvat se i duvat -~ po svu noć.i daD., jer što ćešu pr,otivhom stavit upersonalnu biografiju kad ti na šalteru OI zatraže corpus delicti, nećeš priložiti Bibinu straž-Dj-icu, zar ne?, . "~

· { ·"-- Neću priložiti Bibinu stražnjicu! Ali tko je ta Biba? . ~ Eto vidiš .kako si ti· piub.etan, srićo materina i diko Cakana svoga,· · -~

-~eto _vidiš kako se sve može kad. se hoće, samo bez suvišilih Pitanja, ·vidiš, .J vitliš, kako naš Mališa, pa Medoslav, pa đrug Lakšić, pa drugarica Mili- 'J vukitakodal)e., ' _, · • .

· · Rastvoriše .se sama nebes;a. pred Bićanom, _bqnaca modra i gusta kac bosanski :šljivici i pekmez na kru&noin globusu vrtuljku, u atlasu znan- · !, stveno premjeren·og i· um:anjenog svijeta, Slika prilatna oku i pitoma i što je najglavnije zvjeradi ni traga ni lika,. sve same vijolice i tratinčice, a potočići žubore; a ptiČice U Versih. poju i travice rastu i Ovčice_ pa~u, a bakonje riču ,dok krave 'muču i frulice sviraju, pa Bičana, dakako, u srce diraju. OtkUda sad to pastijerstvo, zgrozi se Bićan i .zavrti glavom u. znaku negacije. Od pomoći ti nije, cijuknu neki glasić u dimu današ­njeg ~tanka, rasprši se Cjelokupna- pasti_rska :epoh~;-. a na scenu stupe Krivokapac i Juraga držeći se za ruke. To se ont nadoveZuju u disku._ siji, objasni Bičan .sam sebi kako ne bi bilo .zabune. Aktivno su diskU­tirali i stigli u budućnost. i gotovb, dok, jmeđuttm~ Bićan svezuje svog 1 -~ mustanga za smokvu, plodovi . kao palčev nokat, vjetar nikako da ih strese, ·a hevidljivi sivac objavljuje podne. Gdje su tu' uzroci, gdje su po81jedice? ·j3ičan pokUšava raznim pitanibna. popraviti vidljivost u ma- . gli, treperi mu pred· očima, . ali on se tješi futurističkom sumaglicom u. kojoj će, ispariti sve one stijene uokolo, ugostiteljski objekt, betonska smicalica u obliku slova L, ~to baš L? lagode mu njegove, l onaj kono­baz; pingvinac, daltonist, kontrarevoluclo:Darnl tip, općenito· sw:imjiv, dakle,· u tom 'gmićku zekonja leži i pokatkad reži, može se slikat kod Limijera; takvi obično traže . baš tog fotografa, naručuju sve, u naravnim veličinama, život gutaju i probavljajU, pitanja ne postavljaju, diienia ~~maju na· PJ'!isnoj, slasnoj i jasnoj orbiti. života_ svog. .

Koliko, ih je~. 6ogoslav'e moj! Ne isplati. se trošiti obične brojeve za taj l:t:Ol()se·um, tiajinanJe pedeset ne računajUĆi. .one ispred, iza i sa· strane, stol se bijeli u perspektivi - Što se bijeli u gori zelenoj · -. a na ,stolu

G. SKOVRL.T l KONCERT ZA PARCIJALNU ...

~

neko Zelenje nalik cvij~ću, svatovi nisu a ni školska ekSkurzija nije, -sve­čanost jest ali kakva? itna svakakvih svečara i prigoda, ·a čovjek se dijeli i razdjeljuj e, htio bi stići i prestići_ sve ciljeve i svoju sjenu, gra-

.-nice he mjeri, sam sebi je granica; lebdeće perce D.ad kokošinjcem stta-· sti, šarenoperka--nadmetanj_a, vjetropirna slama i ništa. Kako ništa kad su ovi dogurali do produžena vikenda; face im, odaju duboku zrelost Životne protetike, erozije, korozije, kolektivne scenografije. Pa ip3.k, to-su samo pojedinci, individue, osobnost u punom· sas~vu; misli Bićan trudeći se da bar jednoga izdvoji kao mogućeg znanca ili prijatelja. Poslije dužeg · naprezanja odustaje zaključivši da je to čak L teoretski nemoguće bu­dući -dS. su prisutni pod maskama. Jato pastrva zamiri se na -žeravi, u uljnoj. kupki i ognju svega što je bila raskoš peraja i zaveslaja, smarag­.dna se krljušt skvrči, garJ'ž p~ekri prozfme dubine. Pingvinci se namno­žiše, ispadoše iz kuhinjskih rupa s-· tajnama alkemičara dok su ribe to­nule u ul)u, dok su zrakom plovili njihovi posmrtni mirisi, dok je rijeka proticala, nedovršeni drvored skupljao povjetarce, dok je Biluš sve to gledao, slušao i znao da se vrijeme uglavnOm rasparui. Vidio je ploveće krpe, drevnu vještinu krpeža, zaludnih popravaka.

---:-- Svaka mrtvačnica i~a svoju brijačnicu - javi· se Krivokapac. - A što je najvažnije svoga figara ima -;nadometne Juraga .. - Kakve to veze ima_ Sa mnOm? Osim toga ja vas ne vidim . . --Ali nas čuješ, mi baš to hoćemo. Kojega vraga ti imaš, Bićane?

U čemu je tvoja moć? Kakvim sklaČlištem upravljaš? , - Nisam ja skladištar. ~ On nije skladištar, čuješ li ga, Juraga, kao da nluna nije ·poznato

sto on nije. "on ima glavu sa zaglav ljem, o la lli! - Past će __ mu krov zato š:to _nema temelje. Takva je rrioja prog­

noza za sutrašnji dan. · _ - Vas dvojica ste neke važne ptice, samo bez obzira na to nOsite

se u vražju mater: Zasvira·- harfa Bićanova života, a bila se nešto pri tajila kao da je

nema, kao da nikad. nije postojal,a a s njo~ ona Vila Uzorita -koja je uglavnom nevidljiva,' vilinskog joj bokca, promrsi Bi~n, kad hranom tiesitosti hrani uzvišene težnje ljudSke, Provlači ih kl-oz leteće p:>lj~c i nesuvisle čardake, premeće ~e u golubicu na gi:ani, a kad tamo ni praš-­njavi vrabac u ruci, nego sva sila natk01).obai"a ·i pingvin.a,·ca koji znaju' od čega se· živi. I općenito - sve znaju i sve mogu. A ti si, Bićane-, :rie­ujeQnačen, kako ·ćeš takav s nama, kako ćeš bez- nas, ti si, tako reći, rekoše mu, -Bićan bez kompanije, nemaš kvoruina, štq ćeš, jadna li' ti IIiaman, bez kvoruma; ti si naše čudo neviđeno, bogatstvo nikom potre­bita, Bićan, dakle, pramaterijalni, futtiroegzaktni, potencijalrii; 'radno­odnosni Bićan, na-čeloljubac, principOnosac, Bićan ilerazmjernih razmj~a, Bićan Lavljeg Srca, Bićan koji će .svim natkonobarima objaviti rat, nau­čiti ih pameti i lijepom ponašanju -.bečka škoJa, balkanski sektor zad-·. nja pošta - Bića:p. koji će izmjjeniti svijet kOnobarski, administrativnO­-birokratski, tehnokratski, frakcijski, antidemokratski, klanski, plemen­sko-rodstvenički, pogodbenf, interdisciplinarni sviiet · jednoga lijepog

\

l

802

đana.: kada: će_ okrenuti. novi listak i podlistak života svog, dovršiti ·~ gradnje i · nadgradnji!, dokraj čiti clf!Yijaeije, .~pati onu kržlj;~vu smo~ kvu, pokazati zube, u1<oliko mu do tada ne poispadaju, pa kad $ve to­oude gotovo za· njim će se podići . oblak besmrtne praAin.e, a on *' galo­-pirati, -D.eće' yiše k8sati za ·vnom UzoD.toiit, razumije se,·- i harf~ će' ?.a­mijeniti bubanJ· od najkvalitetnije 'magareće kože. To je stvar budu<'-, - ' ' - '

nosti. Sto· da se radi sa sadašnjim ~renutkom? Tu smo, dakle'!

Sluša Biean .glas sudbine i'Iiimalo se ne osj\'Ća · patetično, iako se donekle trudi, čak se i preznpjava iako ne podiže utege, ne valja ·bal­vane, 'prola~i kroz. guštik koji je već negdje_ vidio kako visi na zidu u Payiljon)l umjetnosti, ali njegov oži;vot nije paviljon umjetnosti, to je nesl.IYnnjivi nesporaZum. S kim ili r _'im? netko pita i 15mije se jer zria .odllovor. Treba· samo ·da pronađeš granu s pticom i druga Bl\lalajskog. Ne vrijedi ti grana bez ptice kao nl ptica bez Ehilillajskog. To je' jedini načfu da preživiš i ~adŽiviš sVe ost_ale ideje_ i načine. ·

Zatim se. naglo ispraznila Bićanova glava. Stani, htio je reći glasu ·i pomakao ruku i osjetio olakšanje. Zelio je prije. nego otvori oči da još 'jednom dotakne to što je harfom nazivao; da skupi toliko praha koliko je Šaci _potrebno kako bi· zaVarao, žaustavio oD.a:j _uteg, oilaj- malj od blata i pijeska u brojl!al).iku svog života. Cuo je. kako tanina jezgra . noći ·ptšti i praslia i- mislio, ništa -se nije poJilaklo, raspalo, usitnilo, valja samo zimstaviti'ruku i odgoditi buđenje. ·

l

' . j •

- ..

l.

i

•

TITIVILUS

Nada Iv.eljić

- Iz mrak9 dalekih stoljeća iznesoše pismenost strpljivi prepisiVači Uz žmirkavu :ivjetlost loja_nica brojni Gligoriji i Bartoli pogrbljeni' nad stranicama lekCionara, oficija, molitvenika /. vješii kaligrafi i Tninijaturisti ostaviše iza sebe prve knjige dokaz stanja o-ndašnjega duha i jezika naTodnoga, pismenost glagoljske i latiničke, iskrp umjetnosti

A Titivilus, vražičak napasni, njikpv Tintilinić strašio ih kugom,· ratom i vječnim mrakom navodeći ih da zapišu na margini riječi nimalo·scikralne. kao: žedan sa~ glada_n, dosta mi je~ hoću 'spavati pa -benediktince i in~ redovntke izrugujući (fratri, fračetri, fradevet~ jra-U:..krevet) · svjetovnu ljepotu Krbave Veličajući te ostalih naših krajeva vinorodnih šaptao im o Prometeju Gutenbergu o tisku koji će njihov rad obezvrijediti.

Doći će vrijeme, peckao je ispoštene i malavide kad će ljudi na tone ispisana papira danomice,. bacati u otpad

~ Djelo vaše - sekundarnq sirovina, govoraše A ort-i nje1nu: .fipage, Sotonin potomč~ Opat nas mori glađu zbog svake gfeške

I slova se nizahu skiad'lio kao biseri u ogrlice namirući nam u baštinu· svevremenskU istinu

Tako naše telo ·mine Taka naša slava gine

. ..

804

l

·MOCfUCNOSTI

~OVIJEST IZVEDBI DOKTORA FAUSTA U ENGLESKOJ · (pTeuzeto iz časopisa)

Marlowe se usudio izvesti Fausta na scenu da se lomi izmedu svojih aspiracija

i granica ljudskih· prikazujući svjetini 'kako tie za ljubav erne magije i moći koji bi ona trebala dati ·odbacuje sveUkupna znanost

0 a duša predaje Mejistu

o vetikom zanimanju publike svjedoči zapis ·-impresarija Philipu Henslowea 25 i.we<{bi u 2-3 sezone za ono vrijeme .(kraj 16. st.) bila je imppzantna brojka

No povijest izvedbi Doktora Fausta bilježi i puritanske. prosvjede Protiv pĆijave vra.Qa na pozoTnici (Kao da on tamp nije uvijek prisutan)

Na smijeh nas danas nagpni izvještaj da su~glumci jedne večeri · otkrili među sobom prekobrojnog »đavola~ zbog čeg{' su prekinuli izvedbu i cijelU noć provel~ u molitvi (Zeleći ga valjda svaki za sebe. jer tko bi in<iče izdržao u tom poslu)

'.

Nakon 1.675. Doktor Faust· Za cije"la đva stoljeća nestaj/• s engleskih pozOrnica U naše vrijeme slijede i.wedpe u Stratfory:lu i Londonu počesto s dopisanim tekstom · (što je usipanje vode u vtno) a u West Endu sve su uZofie igrali nl.uškarci , If·

urlajući jamačno :vrotiv prekobrojne Helene

. I

i i l

t ' l

N. IVELJIC l TITIVILUS ,-

IZMISLJENI ODLOMAK IZ PISMA SLAVE RASKAJ MAJCI

(po majčinoj želji zajedno s njome stavljena u grob, pisma su ostala nepoznata)

Molim te, ntama, uništi i ovo pis1no Neka iza mene ostanu samo slike· 4 ne riječi Ne dopusti da itko odigne -veo tajni s nijemih usta i nepostojećeg sluha Dovoljno je da pamte autoportret i optužbu sažetp- u pogledu »nesretnice~ Tuđi ljudi oskvrnuli bi radost stvaranja ·kroz koju sam čula život i govorila sa svijetom Samo tebi mogu povjeriti kako je strašnO biti žena ·umjetnica u toj (nečitljivo) muškaraca koji se hvale i podupiru, leoni1ta societas , 4000 kruna za sliku Vlahi - 40 meni ' njihova ·je ocjena -moga talenta

Neću ti, pisati o beznađu nilpona u tijelu koje Obuzdavam radom . Blijede sjećanja na bečki Taubstummeninstitut Svijet je moj Ozalj, moja Kupa, moi dragoljub Više ne brinem hoće li me djela nadiiivjeti ili se neće, kako ti gatara reć~ znati za moju rodnu kuću i grob Slikam'već tako lako kao ptica koja iza krilci ostavlja plavetnilo Pravim pigmentom činim ga prozračnim (tri retka poništena) · Ne reci im da dok ne kitim

dok ne radim (kao one nedjelje u. seoskoj ku.ći) boraiiim s pticama pod krovom stenjevačke umobolnice Meni je znana istina koje se_ Oni boje Nema stvaralačkog srha bez ludila Preda mnom je zaokre.t u pejzažu slijedi zaokret u smrt

•

'Slava to sam ja

' ' ,

805

,..",

806

. r

MOGUCNOSTI

JOZEFININE INVENTURE

Radeći svojedobno· u papirnici teta .Jozefiru> stekla je ru>viku da sve predmete lijepo. :i:amata u papire raznih boja i ukra/lava ih vrpcama ~oslje(injih mjeseci svoga života o

koje je provela u staračkom domu sačuvane je srebrne žl~e -u.matala svaku za sebe u poseban paketić a njen Očf1lllr

• jedini koji je imala u tijesnoj sobici iimeđu postelje i vlažnog zida bio je ispUnjen kutijictlma i zqmotuljcima Teta Joirefiru>·U rastućem uzbuđenju · pripremala· se da svake subote izvr§i' inventuru dvokrilnog ormara i premda bi je to jako zamaralo ispunjalo ju je velikim zadovoljstvom zbog uvida u .ono što je posjedovala a što je bez ostdlka ~alo u jedan ormar i ·oporučno bilo namijenjeno kroVodavcU sastojeći se od ·

12 §ijonskih šlifera obrubljenih čipkom 12 .pla~ti s izvezenim monogramom 20 štikanih jastučnica 20 . oš!inganih ·ručnika od damasta

.. nešto odjeće,' čaj.eva, kekSa, rasparenog · srebrenog bešteka i svažnja .starih pisama s fotografijama. u posebnoj omotnici Na njenu radost uvijek bi iskrsla neka zaboravijena sitnica Stoga je teta Jozefina živjela: Za B1ioje-subotnje -inventure· po/qlrujući primjerom nama . , koji dovodeći u sumnju sve 'veliko želimo prikriti $voju ništavnost kako u trenutku kada sve gubi čovjek nauči cijeniti ;. beznačajne stvari: bijeli papir, zlatnu nit, napuklo zrcalo

l

• .>-j

'

' ' t.,

'

~f

.

.

»LOV NA LEPTIRE«

V~adimir Tešija

~CIT ANKA~

I .

Mogao sam ti reći da •su polja zelena A!i ne stoga ·što .to u knjigama pMe · Tu boju nam ukrasti nikako mogli nisu Ona je i do nas mada k'r'Wmice došla I jednostavno se ocijedila niz mrežu Pauka koji ostade praznih .ruku Pa sam U mogao reći i da je nebo vedro A u tvojim očima sv~.udi!j pada kišt;L I da to nije olovo to cvijeće vene U vrtu kojeg kopaju u mome ruke~ Zato ti rekoh da je danas proljeće Da je ovaj cvijet dijete jeseni · Mrtvac koji je zalutao u ovako lijep dan A to u tvojoj kosi je samo njegova ·slika I on je vidio da si djevojka kao druge I da u tvojim, očima pljUšti vjera Z«to ti rekoh da je danas praznik

· Da -ljudi nose kravate ;er žele- sramote Ispovijed koji je moguć jedi;.o u suton Svećenik je_ tada umoTan i oprašta svima

II

Vidjevši da u poljima' tamni kor'\v cvjeta Vidjeh da našu boju drugi u očima nosi · I rekoh ti da su i moje ruke karike u lancu Koji nas nemilo stežu.ći vodi u· propast I da te i on tješi nagovara te da vjeruješ

' Da ona blažena kiša pljUšti i dalje

l

•

808

'

MOGUCNOSTI

.t~:· mogao sam vidjeti da si i ti zvije., Mogao sam tf reći da i ja vt;:~lim Rijeku u kojoj smo svi podavljeni Mogao sam ti reći da je to samo cvijeće Da su ruže procvjetale I da ih imaš pune ruke A rnogao sam ti reći i da su_ pcjlja zelena Ali ne stoga što to u knjigama piše Tu boju na'm ukrasti nikako mogli nisu Ona je i do nas mada kriomice došla I jednostavno se ocijedila .niz mrežu

• Pauka koji ostade praznih: ruku Mogao sam te slagati tako vješto Dil u mojim očima nisi pročitala istinu

»PREPRODAV AC ILUZIJA«

I

Djevojko biraj platno za sebe Pokrij rcl.rnena dani su sve hladniji Na ulici se jesen mačuje s ljudima Gospođa kiša se ogrnula u Sivo Uzmi i ti djevojko platno sivo Svi ljudi su ve.ć prošli Dat ću ti ispod Cijfme Da vidiš da ·nisnio svi kupljeni Ljudi koji miluju 'tvoja ramena Znam da moraš sakriti oči Plavokosu tišinu i bijeli vrat Dat ću ti ako hoćeš i platno plavo Da naslikaš lica svih koji su pro.šli N ji hova sU. lica kao tvoja plava kosa Vidjet ćeš da te gledaju iskreno Kad ih preneseš na platno bijele boje Posljednje platno koje ti nudim plemenit sam Ali moram sakriti atelje· praznine · Dolaze ljudi u bezbojnim uniformama Doći će da nas pitaju koliko je sati

'

'

V. TESIJA l »LOV NA LEP"I:IRE«

Ii

Djevojko biraj već jednom svoje platno Lastavice su odletjele na jug A -i ja moram prekinuti taj prl3avi posao Uzmi djevojko platno bez boje Jesen je naivno dijete na uzdi Ono mimoilazi uniformirane I odlaže mačeve u korice Baš kad ja mog.i uglaviti ovaj posao I prodati jedno platno crvene boje ' J e sen je proli la tvoju krv, Drago dijett} nevinih očiju Uzmi zato cTveno platno Neće te vidjeti-kako slikaš ptice I pifaš se koliko leševa sa slike Pita za razlog tvoga djela To Više nisu ptice to su zmije Pobjegle upravo iz mojih ruku O ne uzimaj platno od mene I ja sam s njima Jutros su mi ponudili žitiot bez boje

*DJEVOJKA POD KOSULJOM«

I

Bili su to- prvi dani moje jeseni Kad. sam prvi put napisao pjesmu Jednli je djevojka do,selila u do!intr Odjevena u crnu vjenčanicu šutnje Rekli su mi da je njena prošlost sumnjiva I da o njoj nitko ništa ne zna Osim noći koja cvjeta u njenoj kosi I razastire krila nad ledenom klisurom Cupajući :roijezde iz mog ogledala Tog starog sata u čijem krugu Prepoznajem njene oči u magli N jeni su tragovi zavr .fili u meni

•

810

•

MOGUCNOSTI

Svojom je .samoćom -zatrOvala moju dušu Dok jednog jutra na prozor nije do§la ptica Uvaženi anđeo nad trgom gradske tuge U njenoj je šutnji odjekivala sloboda U itjenim je očinuz blistala moja1 pjesma Moja jedina pjesma U njoj sam prepoznao nepoZnatu ženu Pa sam je čitavu zi111u čekao u pjesmi

Il

Na prozoru. nisam dočekao sitdbinu .. I morao sam da siđem medu ljude Skrivajući' pticu ispod košulje Morao sam da nađem tu djevojku Znao sam d!f je ptica njena I da je ista ptica moja Dok nisam zcišao duboko medu ljude I u očima prola2mika prepoznao sebe Ostao sam bez krila Morao sam da iziđem među ljude

-\

Sjećajući se ptice pod košuljom sam našaO nož · N o . što će mi krila više nisam imao da ih režem A ni pjesma više nije bila moja U njoj su treperila tuda ust(l Tog dana sam opet vidio pticu Na prozorima kuće u kojoj nitko ne stanuje Mahnuo sa~ joj skrivajući se _od svOg novog lica I ,ptica je ne prepoznavši me odletjela Na prozor je izišla meni davno _poznata žena I pitala me što radim u njenom dvorišt1i

»PRASKOZORJE CRVENOG CVIJECA«

' ''

Branki Todorović

I

Naći će te jednog dana mrtva 'nasred hodnika I ugašenim svijećama oblijepiti tugu .oblabwg dana Kad jeziva tišina zaslijepi jutro Tko će moći da te pogleda u oči

' V. TESlJA l ~LOV NA LEPTIRE«

Sa· zitanjem da to radi bez grižnje savjesti Upalit će svijeće i otvoriti knjigu Nečije ruke pune zlatnog, prstenja· A se<tam zlatnika dajem za ovaj dan Kupujem gci da mi poka.!!e put ka natrag Pravilno raim]eštenim stepenicama. i tračku sumnje Moram se uvjeriti da je ovo dan I da sb.m ov_dje · posve zakonitim putovima došao · Dan po dan po ustaljenom redu Bez suVi.šnih pitanja o smislu. Ovo je dan i devet zlatnika dajem za njega Dižem ti cijenu da mogu još vidjeti ljude Koje sunce ogrće platnom od stakla Da se uljudho poklone a tko zna i prekrsti I pogleda kroz /todnik gdje leži ruža , Zakiv,avlieni cvijet posut riječima od srebra

II

Samo da mi. tijelo ne zadrhti Tko će me uvjeri# da to nisam učinio ja I upalio svijeće i otVorio Bibliju Zac#elo miran i odvažan u tom trenutku ·Ali ja nisam prošao kroz taj hodnik Ovd.je sam ·slučajno tek da se pri'!ljetim jutra Kad sam te ovdje našao_ nasmiješen«

· 1 Pitala si me kako se odavde izlazi Sto je-' to život i živim li i ja ovdje I ja sam ti jedino rekao da volim Ali ću sigurno moći pogledati dalje -A.. odavde. s prozora vidim samo- ljude Koji dolaze da te vide na hodniku Ovdje sam došao da pogledam natrag U oblačna jutra kada sam slutio Da će te naći u hodniku nasred dana No ti si kazala da u samosta:n nećeš To je g~upost i sama nazireš put iz kruga Ti si se samo smiješila ipak me pitajući Kako se odavde izlazi

•

811

-

•

PJESME

Dubravka Martinović

DA LI ZNAS

da li znaš koliko ljepote mojim jednostavnim svijetom prostro si , i to što često pril!am q svom svijetft i nagađam o' dOdirima koji mimo me_ne pro§li su nek tvoje oči sklope se i sve tvoje nek miruje to maj jednoStavni-svijet

1 buni se -i bolan ;e što ljepota tvoja dugo dugo izvan mene snivala je

KRUG

krug poznatih zqtvara miris stola odmalena tu sam

/

. . \ D. MARTINOVIC f PJESME

daleka od stvarnosti moje majke prisutnost . tVoja u meni, lude s'ate otkuCava

jedan u krugu poznatih otvara vrata stola

od ljubavi samo jedne kiše: slijedim ioplinu kiša prepoznajem mirise osjećam ·samo jedne ki~e živim

CVIJET BAJAMA

u nježnim predjeli'ffld odrasti skriven oblikuj .bliskost jasniji od života tiho ostani uz nas

MOJA SOBA

sjeta za stolom u malom prostoru kretanja ruke u krilu unaokolo nenioć

813

•

814

•

NE PAMTIM ZWOT

morala bih <;la ti pričam o ovoj_šutnji ovdje dugo bez sna dugo za praznim st_olom dugo je daljina korak i godina koraka lice je tama dugo se nije živjelo,

',ne pa."mtim

BILA SAM LrJEPA

u skitnji sa ležajem u krilu ljubavnih godina usnama sam ljubiza ptice toplu snagu mladosti nosila ih na trg slobode gdje ilu ruke milovanja čvrsta u skitnji bila sam lijepa toliko lijepa . da sam ti bila draga

NEMIR I

trava odasvUda niz kosu se sliva pogledu snagu oduzima · ruke vezuje nitima· tijelo da se uspinje do raskoii trava

J14.0GUCNOSTI

l

D. MMTINOVIC f PJESME

NEMIR Il

u neki čas prebolan i moj okTe1mta. pogledu u meni

' ostajem da opet pođem a snaga diva po mozgt.t Ttti k;uca ispružim ruku odvaZjujem planinu ispružim d'!Lgu pretačem moTfl očima savijam vrhove ni mlados( mi neće vjerovati da željela sam više

POSTELJA

Radost pred ne malim topla pred toUT<! m porazom očiju

MISLI I·

misaO ' da padne kao Zist

7nisli kao Zifće misao da se vrati topla. misli tople kad bi

815

'

•

·l

816

MISLI II

-misli kvrge rasplodne pri_sutne i nizašta sve su podredile životu jedinom

' .

• • ONO STO SAM MOGLA

ono što sam mogla to je veliko u trenutku odsutnOsti slika'l1iq, napajanje srca i svaka je ljepota nedostatak trenutka u mirnoći to je varka sitna nada si'ca

STAKLENA ZVONA

dani u staklu okovani i sve može da prsne rane da ne -zacijele da se okupe oni što zjape prazninom i hrane se staklenim zvonima o zidove nasilno me tkaju ustima vezu vez nespokoja

BUMERANG

dotičem sjenu spoticanja svojih uzaludnih koraka u obilju stola šutjet ću o tome

.,

MOGUCNOSTI

D. MARTINOVIC f PJESME

TKO SA MNOM DA SE RADUJE

·nitko sa mnom da se raduje pred svojom kućom dragi se odmara on se boji mojih radosti tko sa mnom da se raduje zidovi se _tTf?SU od smijeha silazim n.iz prozor miluju me trave nebo se pris,lonilo uz lice plačem

sa mnom se -nrtko :aduje

TEBI PJESMA

ušetaj jednom u moi pogled zadrži se i potraži ono isio što i ja poistovjeti Se sa oštricom sasije~i mi pogled ljubit ću te tiho

O BUDUCNOST!

znam o budućnosti Po p_ričanju ja bih o trenu kada ljubim o satima kada uzimam jelo o ovom ovdje što drhti u meni što· mi prijeti uz ove dane uz ove sate-Uz oVaj tren

· št~ život je

~17

•

•

ISTRAJATI U PROLAZ,NOSTI

' Goran Filipi

*. •.

Koliko će nas po ovim kuglama · koje brode kaosom dal:eke 'kolotečine razuma mateTijalnjh i nem.aterijalnih neshvaće~ika §to se naizmjence pojavljujemo svake tisućite godine pa pro§etamo sumnjivom stvarno!ću besmrtni poput stiha te krivotvorene istine. na ispisanu papiru i na zahuktalom 'parobrodu sudbin'e vje§to· umaknemo pokojem valu uni§tenja duboko u pje'smi ostati vječnih iako neprimjetnih u carstvu antimizterije da sijemo sjeme nemira i straha i mirno ponavljajući strofu strijepnje ' krenemo u susret drukčijim 'spoznajama?

• •• l

Kako bi bilo da prebjegnem tmnom misli preko pučine nestvamih htijenja ka nedosanjanom snu vječnosti · pa visdkd na nebu ·pokraj beskrvna sunca umiren počekafn na zaton Sudnjega· dana umjesto da poput tvrdoglava lososa predi§ući samo za zati§ja iZmeđu dvije 'oluje ' napastuY,m tokove okrutne prirode ' i nejasno poput samotničkog umiranja morske Pi•"'! postup1w nestanem sa praga prolaznosti i ku§nje?

•

820

•

•••

Hoću li se znati prepustiti vječnosti kada se vremenom potamjela pogleilUc

MOGUCNOSTI

skrivajući najopipljivije tragove utekle mladosti uinoren svakodnevnim opomenama i nijekanjima nemilosrdno dopunjujući stvarnost sa slutti,jama uništim prejakim stihom o opstanku i kao pora.?eni povratnik .. kutren u uspomeni nekog, potomka koji će u polumraku ugušene obale kada djetinstva izblijecJ.i ·i Zaključa srca naSlutiti u krvi crvenilo mojih eritrocita uznemirim postojanost preživjela zavičaja?

•••

rf spomen mladosti (Moramo istrajati u ljubavi) (liH samo novijom kombinacijom istosti ponavljamo neki nepoznati, prijašnji život a da ne_ slutimo završetka tom unaprijed određenom trajanju.)

Moramo istrajati u ljubavi kada za neugod'nih susreta sa smrću vršn~aka prkosni, za trenutak odbacimo napala pročit~nu' knjiflu mudrosti i PreZremo igru moTa sa proljetnim vjetrom mladosti. Moramo istrajati u ljUbavi kada izgubljene u pohoti pučine poput nevogodišnjih prskalica dogore naše mladosti. Moramo istrajati ti ljUbavi i odlučnom kretnjom odagnati zaboravu misao na v.ršnjaka koji je smrću

· ponovio kolotečinu nečije mladosti. Moramo istrajati u ljubavi · i kada nijemi krvnik iskopa raku mladosti.

G: FILiPI l IS'I'RAJATI U PROLAZNOSTI

•••

Nestvarni dodir nq,rančaste zore sjeverne Dalmacije i tvoju. kosu koja poput mora uzdiše zanos sna pTOglasit ću simbolima grada u kojem pukim slučajem ži'Pe naši susreti i koji nam nudi utočište kada se nema pdje zgrijati i J!Tedahnuti i krivudavim putom izmićuće mladosti koristeći moćna skrovi§ta prosiitačke noći­uklesat ću ih dlijetom ~te u pTastari reljef drqvna grba na zvoniku .

•••

Da li mjesec .stvarno umire, Ui mi se pričinja? I noćas si zaspala prije mene dok sam klimavim riječima gradio nepotrebni stih ne obazirući se na tvoje meke oči koje su-...tražile. (Hoćemo li umrijeti slične noći? I tko zniz. hoće li biti više cvijeća nego obično! I hoće li se moja pjesma na glas čitati?) Je li mjesec umro, ili si ti zaspala?

PROROCANSTVO

Kada se trešnja pretvori u cvijet vratit ćeš se i ostati sVe do ploda i tvoj ·će rod biti STetan i imućan. A ka,da se trešnja pretvori u Plod otići ćeš i uludo potrošiti ponuđeno blago i tVoj će rod biti Siromašan i nesretan.

Kada trešnju pToguta zemlja ni tebi ni rodu tvome· rn?će biti spomeM. ~

821 .

•

-MOG-uCNOSTI

OTOCKA BALADA VI

Pozdraviš nekoga, pa još istog dana odeš i velikodušan kao obično ostaviš sve zvijezde drugima možda se ipak, još okren~i za-· kojom prOiazećom ·ženom sa odjećom iz nekog drugog kraja svijeta- - . • provjeriš izdržljivost Priveza na mulu pa niz selo pozdravljajući svakog umoran uzmičeš ka brižljivo postavljenoj zdjeli u kuhinji.

A bijeli brod ostane sam cijele noći, bez posade i kapilana;

• OTOCKA BALADA VIII

Da ti je _povezati misli i prebroditi! Uhvaćen u ,čeličnu mrežu 'straha; nemoćan i" izgUbljen u betonu zastaneš pred šaTenim izlogom a u oku ti more' po'l!}iješano sa snijegom. Ohrabren vinom i pričom o povratku ispraćen pijaniin pogledima Zamd.kneš u beskUće slijepa:nebodera pa je u mraku - 'r van prostora· i vremena smrznutim-usnama ljubiš i poput mrtve 'ptice

-za hip·nestaneš iz trajanja.

OTOCKA BALADA IX

Pun nade izdao si topli kamen napUstio zvonik· ~

'

koji za samih nOći kada se ne smije zaspati ravnomjerno i Pravedno raZbija vrije-me i prebjegao na drugu stranu mora po bjelji kruh i crnju kavu. Povremeno ftavratiš na mul pitaš za znance i bivše.·prijatelje slušaš Priče. moTa i galebova. i pridajući im tužniji sadržaj rjledaš prema nedostižnu s·wFtcu. Nesiguran, na ulici pop].očanoj za staroga Rima , iskušavaš novi korak i sa izra~om djeteta koJe nađe zmi.1u pod kamenom sak'[iješ spužiće i školjkice jot dublje u džepove.

•'

G. FILIPI l ISTRAJATI U PR.OLAZNOSTI

PITANJE SVJ.ETIONICARU

Povezati se ~a ribama· i do kraja· razgaliti tajnu. pijeska ili i dalje tumarati sam preko školjkica i mokroj travi postavljati be'.z:Obrazna pitanja? lli ostati podalje svega stisnutih',.ttsnica fyrkoseći zubu u os,ami?

PITANJE PROMATRACU

' Osjet~ li da se more pokriva · kad gledaš valove

kako se svlače?

GRAD

PažljiVim okOm pf-omatrdni grad lčako upija pjeskovite obale u mraka ljetnjeg predvečerja. Hl.adno_ćq mi kazuje satet i dok prikaplja'm otprilične podatke nastavljam odavno započetu misao privoditi kraju: po pijesku izbrazdanoril. jutarnjim suncem povlačim uzdužne i popr~čne crte · i _ stapam u izraz sva ·znD.nja stečena iskustvom i po pričanju. G,.atJ. popiia zadnje šetače sakriva skitnice i uhode po::;ta;e 1wc.:n9m ljepoticom položen ·ispred me1_1.e u vječnosti.

Prisustvit.jem najveličanstvenijem dOkaziVanju vremena koje se odražava u. moru. i prikuplja snagu. •

OBALI

Još .u povijesti bila si tu i u pijesku mi sagradila život; ali prepao te 'je vjetar i ostavila· si me. Prevarila si me u ,nOći pil: sani nepozvan lut_ao tuđim krajevi1na

· i nisam shvatio djetinstVa. "(

823

•

l

PJESME

Miloš Kordić

PRVI OPIS

Srce i zvijezda Nedjelja prepuna mojih sunčanih pčela I na brdu glava

U sredini voće Iznad sebe otac podigao kuću I pjesme čuva I pastir je ·a staaa nema

N e, neće doći Neće maći u noći· I glas je i vrč ;e U čvrstom krugu Nešto se mijenja

BUNAR

Ima li vode, o rode! u mirisu zemlje Mirisu jutarnje pčdinje cvasti I ko će pasti nad tvojim krikom? niko! Zuto pieščano dno, na dnu raž I ruda, zemljana Tajna ' Krvavo slovo, korijen ·bola Sve u vidu na zidu I sve teče u veče I žito I klas I glas Ima ·zi vode, o rode! u mirisu zemlje U žitu zrnja, u tami srdžbe ·

M. KOIWIC l PJESME

Pod kletvom sna, u snu kopača Na mjestu gdje se smrti sastaju Gdje se pjesnici s pticama odmarajU Gluvi da čuju ono što $e jutros· priča

Otkud' mu snaga,· otkud m"!- takva .žila I kuca oko: sve red po red I gora toči u zemlju i ljude I sve se miČe,. klijU. i raste .[ sve je u srcu Vođe U slovima njenih usta

Ima li vode, o rode! u mirisu zemlje U zadnjoj tre§nji njenih tvrdih ust~

DRUGI OPIS

Ako si ti stvarno ubijena Gdje ti je spasilac Gdje ti je donosilac voća Gdje su ti vezači ruku Gdje ti je oko u beskraj~ U nekrajy., u svijetlom ćutanju

Nemoj se zatvarati _Pred pojavama koje te mimoilaze N em,oj se pretvarati u .su.Atinu Koja se tebe ne tiče Ne pripadaš njenoj kičmi

Najstarija, ako i nisi usjev Koji će se jednom za svagda zasijati

· Znam potok kojim si se podijelila l znaw da si mirna i umorna Na gumnu oue kišne I besramne priče.

•

•

•

KEMIJA OKA

Razvučeno u igru, ono ;e Čista voda I njegov snijeg poprima bOju trnja I njegov bol u snovima se javlja I ono je upaljena lampa na krfu · · I ono je utisnuta travka u košulji I ono j~ bijelo: kreč, željezo I ono je čad i bakar, proso i zvijezda 1: ono je jagoda i krv, pjena i postelja I ono je od zlata zamišljeno I ono se j:Jali i .gasi, spaja i razdvaja

Ono se. iz svojih neviđenih svojstava rada Ono Se na pOlja rastavlja i spaja Ono titra u .pomrčini žive kuće Ono se bačeno u bezdan kotrlja Ono -se iz spužve izvlači i lomi Ono se u žitu st-vara i pjeni Ono se iz svoje soli u, ljubav N pretvara

Ono se gujama i· iružama .hrani Ono se u svojoj kiši do ptica Čita Ono se u svjetlost vjenčanu pTetvara Ono ~e širi po stranicama sVijeta Ono je dublje od noći i šire od dana· Ono· se u elementima svojim blista Ono se .nad papirom čuva _i diše Ono je jedirio oko koje se mreža U igru sunca, slobodno i' samO·

T RECI OPIS

N i nož ni zora Ispod duboko -"- pritajeni konji I koje pjev.anje njihovo Koja ges!iz, koja polja Koji pokreti i gore i dolje Sramno da bude Ako je tako

MOGUCNOSTI

.·M. KORD IC l f'JESME

\

}

Sv"" će jednom neko naći Sve će jednom neko. vidjeti Kad skine sa sebe ogrtač Kad u pticU izgori · Kaf\ se do korijena izgovori Najjasnije kad stigne ProZTača'n i ·bistar Munj(l da bude Ako se još jednom sačuva _

Ni -nož ni zora Idite nakraj svega N .ma šta više Da vas ovdje plJe·

KEMIJA ZNOJA .

Od uglja i kamena, od ulja i vode Od lanenih košulja, između žestokih košuta Izmedu. šljiva i inorskih stijena Kad vjeverica pod lišćem večera ·od ranog mraza i kasnih boljki · . oq_ prvih trudova, sud njih slova Od rudn~ka zelenih boja Od kopača razorenog go'rja _

• 1

, Od nevjerovatnih oblika i međa ·IzmeđU svega što čađavo puca Između svepa što čisti ođ rđe i blata Od zemlje i tala, ždrala i maestrala Ot}. krušaka i voda~ od grana i sjenci.' Od riba i splavi, od žetvi i sjetvi Od raskošnih oblika giana Od raskolina, od naslaga gline Od prenosa željezne fade u posude Drugi/t oblika, od prastarih slika Od krvavih vidika i zmijsklh staz<! Od· bran ja voća·, od" kupanja u tvrdoj rijeci Od 'žitnih kruna, od jutarnjih računa. " Qd konjskih struna i vilinskih kočija Izmedu svefia što umorno negdje počiva I kad se teško diše, kad se kržljavo raste Od vlažnih kuća, od betonskih blokova Od proljetnih sokova, od prvih sunaca IzmE!du svega-· što-Stenje i v~če · Da se kihn~ ject-nom kroz glinene obrUče

821

•

•

CETVRTI OPIS

Ništa ne pokaži Ne skidaj sa sebe svoje Stidne rečeniCe ~ Vidim tvoje drvo i tvoju os Vidim one koji ti prilaze Vidim glavu jarca i njegovu lampu Vidim prst djeteta u tvojoj travi _Ništa 71e pokaži

Ono što se čuje- nisu tvoja krila : Ono što se vidi - nije tvoja košulja

Znojno je okolo Vidim kako ltiže i cvjetovi i zemlja V id im kako listaju ruke među stabljikama Vidim !>onja kako se prema kuli pe11je I jahača vidim kako se za srce hvata Yidi'rl' kaka se .tebi bliži Ništa ne pokaži

Ništa ne pokaži Tvoja je životinja u tvojim ša-Jcama

. Tvoja je rana u mojim ranama I poljem idi I vidim kako te vjetar rrr:ati I kako te pas traži -I kako ti izvor blista Ništa ne .pokaži

KEMIJA SRCA

Iz svoje kiseline ono će se oglasitj I to će zvono biti, i ~niija i ~e

-j

Iz svoje nozdrve . ono će jezik šiknuti­I jesenji list, i gnojnu košulju i kašu

Iz svoje šume ono će se pojaviti I to će dječa~ biti, i vreteno i raž

MOGUCNOSTI

M. KORDIC / PJESlofiE

.

Iz svoje povijesti ono će se prepoznati I to će jutro biti, i riječ i mlijeko

Iz svoga kruha ono će se 'probuditi •· I to će čitač biti, i žetva sunca i brazd~

Iz svoje krvi on·o ·će se razastrijeti I to će pt_ica biti, i žuta žena. i grom·

PETI OPIS

Uokolo se rasprostiru radovi I rodovi onih koje volimo I redpvi onih s kojima pjevamo·

' U tople večeri, pod trskoin .. S!Q.ba&nih kostiju i divnih ptica

Uokolo 'su šume koje se vraćaju Iz svojih kišnih morskih knjiga Uoko'lo su hraništa munja Komadi željeza koji se tope Uokolo su ruke kosaca I njihovo ~ategnuto meso· U dkvireno cvjetn,om jabukom Koja ih bere i za zimu sprema

Rodovi onih koji dolaze I onih koji se s nama sastajU Da·bismo se negdje goli vidjeli RedO.vi pod su~im drvećem U vječnom zaklonu od pljuska I onih koji nas prihvaćaju Da se mirimo i nanOvo dišemO I da se"dižemo zaspali jednom Do poljupca zaspali u istoj zmiji .

8211 .

/ .

•

PET PUTOPISA

-Toma Podrug

. - -NIN

Ugledao si ga 'iz daljine kako izranja iz plitkog zaljeya. Popeo Sl se , rta Grgurov brijeg, pa ga onda pogledao izbliza. Ohrabriš se i uputiš se preko 'Donjeg mpsta, prođeš. kroz Donja vrata, te zaobilaZnom cestom preko Gornjega mosta, uza solanu dođeš sve do pješčanog :Zđrijca. Gledaš ga s pijeska kako se zgrčio u podne oko izvidničkog zVonika Svetoga Asela.- -

pugo si se vrtio oko Nina. Neodoljivo te inarniO, ali si se bojao da u tljemu \ne potoneš u p~emopni pijesak, isto kao i one ga:lUe i jedrenjaci

t koji su 'htjeli isploviti s amforama ulja i ćupovima viJ!a. Uz njihove· pramce ~t9 vire iz mora starica Se neka maže crnim glibom da izliječi kostobolju.

Napokon 'se, uputiš pješice u Nin. Vidiš da romanička-gotička crkva Svetoga Affihroza im~ puškarnice umjesto .p_rozora, te ti otežajU koljena . kad si još kroz jedan takav prorez ugledao u praznoj i z<>ključan()j crkvi razapetog. Cutio si tada· barutni miris i tisućgodišnji strah, jer Nin sa­gradiše na'- najkrhkijem mJestu, na kojemu se nije moglo braniti grad ni s kopna ni s mora. ZatO se u četvoroliSJlom ptisku starohrvatske crk­vice Svetog Križa i okamen,io stt:ah onih koji je sagradiše.

Možda je star!' Ninjane najviše privukao taj plitki zaton i pijesak zato što su J,Iživali hodati po p!ićaku, kad bi im zrnca škakljala tabane i ubrzavala misli i govor.· Ali graditeljskom čudu crkvice Svetoga Križ:i nije bilo do smije'ha. Ipak, malo se snlij~šila u· kolovoško l noći, kad je ispred nje neka kazališna družina svoJOm satiričnom·. predstavom ismi-javala strahovladu i siWke, kakvih se ona nagledala. ·

- Zurio si se da prođeš kroz Gornja_ vrata, kako bi uza sola!lU, kroz '(inpgrade i trstiku došao prenoćiti na pijesak Zdrljca. A prije nego si usnuo, kroz otvoreni prozqr gledao si Nin -kako nestaje u noćnoj suma-glici kao da ga netko posipa prB.šinom~ ' ·

Nije se 'još ni razd~nilo, a'· ti si Već n~ Ždrijcu gacao --Plićakom i bo~ sonog hodao Po pijesku, posrt11o gledajući zarumenjcle osj;atke obram­benih ninskih zidii?-a kako btšljanom skrivaju svoj st'rah, koji se naje;: žurio u. trstiki uza zidove novpga groblja.

Odvaži te jutarnja zvonjava s izvidničkog zvonika Svetoga Asela. koja je uznemirila i jata sitnih riba što se u istom plićakti griju. s tvo-

T. PODBUG f PET PUTOPISA . 631

' . --- . . - .

jim nogama. Zato si se uz lo:~:u i očepušani kukuiUi, što rastu u crvo:noj pijeskuji prepunoj mrtvih morsk.ih pužića, Opet" uputio bjelini ninske solane _s cijom soli soliš ljutu ninsku raštiku .. Na stopalima ti se pijesal<, prašinast od· gaženja, crvenio kao · odsjaj tek. izlazećeg ·~unca, dok si JlSkOm !"'Stm:p. opkoljenom morem P<>no.vho ulazio u Nin ·kroz Gornja vrata: Izn~adio~ Si staricu ,i s~arca koj·i u Vrtu pilajU -osušenU: sinok:\01·. Cijuk pile kao da je budio' cvrčke i unosio u pospani Nin neku oštricu, što je i tebe tjeFala da hrabro uđeš ondje go;ije le Petar Krežimir IV već 1069. cijelo "to more što se ljeskil n.azvao *Mare riostrrim« .. U gotovo iisuću godina od Krešimirove ·Povelje to istO, more vraćano je Gd. oti­inaća desetk.- puta.

u-z ostatke amfiteatra, .foruma i Dijanina ·hrama Ninjani • su. saču" vali do današnjih darui brojne ~ttvari V muzeju .i kapeli svete Marcele. U toj" kapelici, .u vitrinama možeš ugledati srebrnu škrinjicu nepoznata sveca, koja je· stara·· tiSuću 'i. d~jesta godina, .a uza nju se ~prav lj i moć­nik - ruka· s";etoga Asela: pokraj relikvijara s Marcelinim kostinla, luba­njom i vilicama, -Gledaš i ostale zavjetne darove ]<oji svi zajedno sVijetle ne~om,isposniČkom svjetlOšću. A .kad ·si napustio svu tu raskriš __:_ koju su sunćane zrake pretvorile u zidnu sliku, što te tolil<o· obuzela da te je tiha opatica morala prenuti blijedim prstima. - susreo si se odmah s prodavačima lubenjca, rajčica, paptika i grožda. Nutkali su te sve do

. Grgurova si>omenika, koji prstdln pdjeti svalf_qiJl_.!! koji zataji synj lezik. ' . . .

. u to si se Uvjerio idući dan. RanO "si se prob:udio; Pa dok si hodao ·po pijesku Zdrijca, dmme te neki glas kao· da. je iZronio iz mora:

_ _,.To što gledate, a ne vidite, bila je p.;,a- prijestolnica Hrvata na moru!«

Okreneš se i Vidiš čovieka zavrnutih nogaVica. Drži brodić za gu­bac i )lUče ga kroz plićak kao da vodi kozu na pašu." Premda barka ima Vesla ria- bokovima, il na: krmi 'triotor :.t-thOmson«, ipak m:u je milije ~ći svoj brodić, gacati po . plićak11 · i 9sl~kivati ]utamju · tišiau koju lomi njegovo gackanje. Gledaš ga, a on· se ."odmiče od tebe· (kao da ti ništa nije rekao) sa svojim br0dićem prema kampu, gdje će turistima proda-vati' rakiju i :vinO. · •

Pomisliš, -možda je_ to uraniO k3.ko bi zai'adiO novac i na vrijeme stigao u kancelariju ninskog DOBl'lOVOLJNOG "\4ATROGASNOG.DRUc STVA -ispuniti prijavu 'za _gtadnill svoga groba, jer si iu.če~. pročitao u uskoj. uličici na staklu ulaZriih m,-ata": ,

. »Prijave za graditi'-\ ·grob<i;,a Vrše se ovdje od n· do .12 sati· zaklju, čno do 8. 8. - Odbor za groblje-..

Pradavni· oto.čić p.a kojemu sa smjestio Nin dva su mosta spoj.i,l.a s premoćnim kopnom i postao· je najstarijim grobljem, gdj~ ,se 'pokapalo '(iše .od pet tisuća godiri>C Sve tamo od il;llađega kamenog doba, preko. liburnske Enone, rinlskoga 'Aenona, · srednjovjekovnog _hrvatskog Nina. · pa ·do današnjih dapa groblja su tonula u pJjesak. Kosti su ustupale mjesto sve "novijim .kosturima. Kao golema krasta na njin\.a stoji -dana-

- ' -, ·' .

šnje ninsko groblje, na koje ·se želi -ukopati· i onaj koji vuče baf.ku po plićaku: Probudio te, ·oriim jučerašnjim'riječima; pa ti se trenom iza sna učinilo da na ninskom sadašnjem groblju više· netna .mrtvih, raspucalih . grobljanskih ploča, nečitljivih nadgrobll.ih natpisa i stare grobljanske kapelice u kojoj gnjiju ostacLoltara. A,li, vidi& i plijesan !<pia se penje uza zidove . kapelice. Gospe od Ruzarija, . i crvotoćne · grede koje , će ·se urušiti' skupa sa starim· crijepom. -. .

Nagio si napusti.o N!in. Izašao si kroz Donja vrata i cestom krenuo prema Zadru, ali te primamio humak -na koji se pod krošnju staroga bora propela crkvica Svetoga Nikole; -kao neka izvidnica iz Starohrvat­skih 'Vre!'lena. I kao .da je neprestano strepila za' taj gradi~ - hoće li joj i'tin potonuti u more, u· kojemu su već davno·.galije, kosturi, amfore, uklesani .liburnski, .rimski i starohrvats.ki natpisi, s porukama koje još vire iz plitkog tnora i dubokog pijeska. ·

(1981. godine}

OVČJI PAG

Po kamenitim pašnjacima gdje rež;; živac-kamen, ~vugdje brb6njci i spužaline, a. ovce. bjež.e od· tebe kao od nekog osuđenika, koji je opko­ljen bezbrojnim zidovima. Stoljećima su ih zidali paški pastiri i, težaci za svoja stada, a sada si ti uplašen tim og~;ađama od suhozida: Hoće Ii te stegnuti ovi hrapavi' krakovi k:lio hobotni.ca?

I· kamo god zagaziš, oštro kamenje siječe čak i ovčji papak. Zato si se· uvijek vraćao-- na .tek· primjetri.u. oputinu ohojen:u (:hrenkastom zem-

. , ljom .. Posrćući stazom počela . su· ti drhtati koljena, pa si' htio što prije doći u mali tor, što u dalekom . kutu suhozida viri ispod krošnje patti­lj8sie s~okve i Pd~emnog pl~ta sijena. Nadao1si -se ·u njeniu odmoriti, ali te V.;trala daljina. Nije"_ li to nekakva _·utvara- u o;vom kamenjarskom vrtu? · ·

Najednom,. zakiši iz polovice naob!aćemi neba. Htio si. pod smokovu krošnju,.ali te privuče staza između dva niska :Zida. Vodi u otvqreni tor. Popločana je ovčjim bvbonjcima, koje su usitnjavaJi bezbrojni papci i stvorili tako fin i mek . smeđi tepih, da ti je' izgledalo daleko ugodnije ·za· stqpala nego onaj u:. kućama, a boja: za oči bi,la je nježnija od onih riinski~ mozaika koje ti je otac iskOpava-o u- vašem solinskOm vinogradu.

Sagneš se, uđeš kroz niska vratašca u .tor koji ·yremenom postaje sve niži radi naslaga ovčjih brbonjaka.' Ođmllh te omami ustajali miris runa (.gn.Qja. -jedino si mogao :ostati- pognut ili s og~de štO od~aja janjce od ovaca skinuti mali stolac s, kojega_ muze gospodar. Sjediš i gledaš kroz. vratašca kako kiša škropi kamenjar. Uspavljuje te neka top­lina i burin što ŽUbori u krovu 'od trStike i ševara. -Kapljice udaraju u suho -krovište, _p3lucRju jezikom · guš~~riCa koje si suSretao na svakom

. '

T. PODRUG /.PET PUTOPISA, l • 833

koraku. Obuznie te osjećaj. da hodočastiš ovome malom hramu u koje­mu je valjda otpočinuo i onaj sveti čOvje!< koji je našao izgubljeno janje. Ovdje .se odmorio i smogao sn'IIW da korakne i preko mora. .

Miris te je gnoja ·već počeo _peći. u nosni<:ama, a krpelji ti se sta1i penjati 'uz ·gole noge. C)lpao. si ih i ·ba!!"o na kl~u. Na tV()ju radost Z!lc sja i druga polovica. neba. Izvučeš. se· kroz otvor, protegneš se, a oči ii. zaslijepi blještavilo s neba pod kojim sjaji i ovlaženi ·kamen; još crvee nija oputina, i kapljice na ~trnju i travi, i po!Gslo runo na udaljenim ovcaina, i smoč(mo sUht}Zid-e, -i more:- . ispod_ -laza, · i barka Ila · ·mO"fskom zrealu, i paukova mrežd li smokovoj grani, i velebit nad otokom, i ~vi krovovi dal<il<.ih kuća. '

Zbog te slike. i odlaziš u grad Pag vidjeti je li tihe -čipkarice oživ­ljuju u cvjetovima svojih čipaJ<a taj' prizor!

-- _. ' 1 '

Dok hodiš gradu prijekifi\ putem, oštri ti se kamen toliko . urezuje . u kožu sandala te se bojiš'. da ih sasvim ne isk;ida, a onda bi na red došla i tvoja stopala. Padne ti na pamet misao, je li to· kamenje što .tako . ljuto raste potresno izražava neku davnu katastrofu? Mužda su se u

· pradavno doba, tu srušile kaniene planine i zdrobile sav ·svoj. kamen u sitno kamenje što je ovdje tako žilavo zaraslo u tio da reže i bode sve što po njemu hoda. I dqk gledaš gdje' ćeš zakoraknuti; vidiš bezbrojne prazne kućice od -Puževa, koji ·ti 'se učine da su bili jedina bića tih· pra-davnih kamenih p!ariina. · · · ·

Ulazeći ·u grad, smetaju te' &ve gušći i grlatijl glasovi: jer dolaziš ';z tišine kamenitih pašnjaka, na. k6jima samo .katkad. zableji ovca ili ti oko

· glave zapleše vijenac sitnih muha. Zeliš biti br4Jjan kako bi se uzverao na koji. zid kuće koje su se ·Prilijeplle. jedna uz· drugu\ da skriju lica. od zimskih bura koje i po ovoj udolinl' raznose ool . , ·

&tarice sjede ~ sjedalicama i slade se promatrajući prolaznike. Vidiš im neku sjetu u očjma, valjda stOga što se ljelb pririrlče rujnu, pa će. nestati stranaca. Cipkari<;e ne dižU . poglede, već šute j motre u

, čipke jer' žele u najvećOj_ tišini P,.ećrtati qrnamentikU kamenitih. paš­njaka. Sav onaj sjaj svjetla i bjelinu soli; Nabadaju iglom bijele niti . konca, plešu prstima, isto tako strpljivo i polako kao što pauk u vratima ·ovčjeg tora vu<;e dršćućim nožicama svaku svoju nit; Zastateš i •gledaš razigrane prste i bijeli cvijet, pa onda naglo podl'žeš pogled da se ne :ialjuljaš. TrijeznLte .čipkai'il!in glas:·

*Hoćeš kupiti?~ ';!'o rekne, ali te i ne pogleda. Taj te glas prati s,;e do glavnog paškog trga na .kojemu ,te zljunio

kamen u kat~alinu pročelju. Ugurali ,SU ga kao neki kameni kevčeg. Nije jednako ·star poput ostalog kamenja, i· ona dva kipa sveta'ca koji žele izletjeti .iz· toga zida. »Taj je kamen- zamijenio nekakvi reljefh .ob· jasniše ti U"T-urističkom uredu. •

Pred crkvom se i ti odmičeš starici koja ·se poput· navijene lutke žuri crkvenim· Vr_atiina, Cini male ·korak~, širi ruke, hoda 'po -razapetom -~ konopu, iznad. nekog bezdana,. ~ govori. svima pred sobom: ·»Nl! mičite se 1~ Plaši se, -da je netko .ne dotakne i ne· ·surva q njezinu PI»Valiju.

' '834 ·, ,MOGUCNOS.T.l

Uđeš l ti za njom u crkvu. Dugo se nayikavaš na mrak u trobrid­noj kamenoj galiji u kojoj kleče starice u· crnini. Kažiprstom i palcem uvl!.če zrnca:Jrrunica u svoje blijede i smežurane· dlanove, mo!eći uvelim i upalim u8ri,ma. Ali"ipall; l!ivnu i okreću se kad ugledaju stranca. Zir­kaju ga i mjere, je li dolično .odjeven?' Ps~ju Il!l svaki. gr latili dječji ·glasić. Sjedneš na klupu, ali u toj polutamnoj utrobi kamenog ·broda· svaki čas pogleP,ava.š na kipove svetaca zara.sle 'na visokim zidovima. Plaše·te, jer ako izlete, srušit _će to naslagano-]Qlm_enje!- Hrabri te vjetrić

-- koji lniče: tamni zastor na crkVenim vrB.tim.a~ Hoće po~to-poto· ući u cr­kv.u da provjetri opočene kamene zidove i da.· dadne maio zraka stari­carri:a s voštailim· licima koje lebde u :modrini crkvenog prostora._ ' '

N na .. trgu pted crkvom jogune ·se mladići pred poluodJevenim dje­vojkama. Gledaš ih iz gostionice kako. mjere jedni druge, I dok jedeš · paški sir, ćUtiš 'kako ti se na nepcima lijepi aa:h tora, ~'iris qvčjeg _runa, blagi 'zadah brbonjaka, kiselkasto. ovčje mlijeko., To te bocne i ti naglo ustaje~. Gledaju ·tr stranci, a gostioničar te ispraća, sa čUđenjem.

Zuriš se videći ()Vce . sitne poput mravi na_ dqlekim _kamepitim paš­njacima.· VUče te· sjaj prozirnog modrila, Sišla s nebesa ili dignuta iz mdra. Velebit ti se učini nekim dalekim gol~mi:ln oblakom, odakle Pa-žani zaludu 'čekaju kišu. ~ ' . .

Opet se uvlačiš u- laze, hrliš ovcama, ·ali· one '.bježe. Onda ma-rljivo pasu. Jegino im je· do toga da dildnu što više mlijeka· za paški sir, Na­vikle su se b~z pastira, pa ih uznemiravaš, jer se. boje: da ih ne pgmu­zeš, m· da im ne ostrižeš runo. Njihov· ih gospodar tek kad se ojanje i kad ih janjci više ne sas~u-, &tjera -u tor i j~dnU po jednu pušta, pa ih ščepa Za runo i muze.- Tada se vru~ tnlijeko puši u drvenoj muzlici, u kojoj se sjedinjuju sVe ovce istog stada, _sva popasana- trava, sva _po­pijena voda i sva polizana slana iz· plitkih škr'apa. A !<ad ih hoče ostrići, gospodar ih, u proljeće· ugrabi za noge i pdvltli na tlo da se ne miču. ;rada one tiho jecaju. , . ,

Ogradni zidovi su gotovo svi zatainlljeli od oyčjeg češanja. Valjda je to·-ovčji -znak koji se želi utisnuti u -vječni Jka.meri. Taj slikOpis želi biti svjedok ovčjeg postojanja. I hoće ·u u .njemu ·neki. budući kunsthis­toričai- moći adgon~tnuti pOjedini živ.ot,- navike, duljinu -življenja i svrhu ... pOs_tojanja tih ov_aca? _ Cešu li se one samo zato .jer ih svrbi?. Mu~ li ih ··samo krpelj i sol što je bura taloži na -njihovoj koži?

Eno, među stado slijeću vrane i il!ilebovi. Jesu li to ovčje listotioše? Don:ose li im jedni- p(j)ruke s kopna, a drugi s 'mora? I ne ~udi ,__t_e što su se li poštari međusobno pOČeptišali. I to, · U samom središtu ~tada! A oyce i dalje spokojno pasu i nije- ih_ briga čija je poruka važnija i· tko će bd njih pobijediti. Bijelo i. crno perje . frcka uvis. Neki vatromet!

I upravo sL tu· -među ovcama, gdje cvate samo lj~tac-katnen, zabo­·ravio ·daleke ceste i" jurnjavu koja te je Obuzimala, glasove s kolOdvora, ciljeve kojima si dosad stalno hrlio, smjerove koji su te izluđivali. Cak

·si zaboravio da.- se n1oraš vratiti -,svojim bližnjima. U straš~ te želJa· da 'bl ovdje htio ostati zauvijek. Skupljao bi spužaline, svučene zmijske kože

T:J'ODRUG fPET PUTOPISA 835

i dograđiva·o srušene zidoVe. A uvečer -l).i' se uvlačio u tor. Već te hvata ugoda kad bi noću u tom. maloin 1 pi-Ostaru ćutio ffiiris runa, dah ovčjeg· d~sanja preživanja i ·put Msplodnog ovna. A u vedrim bi se noćima, · kad bi ti slana i hlad u svitanjima riaježU.rne kOžU, zgurio uz· toplo runo. Taj ti san -prekine pauk što se u vratima tora namje-šta u svojoj mreži. Ceka ov~e da se dočepa muh; što će je one donijeti na svome n,mu.

Već se snlrkava i_ovce se· ž1.:1re -toru. Zastaju u- m.alotn predziđu, pijU vodu iz niskih posuda koje im je napunila kiša ili koju im je gospodar ulio tko ·zna kada. Ulaze pokraj tebe. Odjedllom ,bez ikakva stFaha. Opčiriila ih je večer i mrak što se počeo spu~tati na ovu kamenU ploču. Liježu jedlla uz drugu i počinju preživatl. Osvrneš se i vidiš da i druga stada vrve• svojim torovima. Na čelu· im ovan. ·u daljip.i ~u- povorke rilravi koji se žure mravinjkcima, a što idu bliže ~bi, naliče ti na gd­lemu gusjenicu koja će _- s·e uvući kroz Uska- vratašca i- Smotati u tijes-nom tOru. · ·

OdjednOm te prenu čiope. Iz modrih nebesa strelovito· se sun:ravaju na pašnjake. Prizem1juju _let, hvataju ·sitne ~n:ušice Zelenih zadaka~ koje su tek sada napustile ovce. A cijeli dan su im oblijetale' oko očiju, sišuci\ im ~elje i s:uze. ' ·

(1982. godine)

RAB

~ZI,lllš li ti da su iz dva. najgospodskija europska grada, Beča.' i Pra~ ga, dojurili turisti u. Morsko kupalište i liječi!ište _Rab već početkom

ovoga. stoljeća i da je bečki industrijalac Wolf kupio 1908. palaču Do­minis .. Minira i preurediO je u prvi r3.pski hotel, Grand hotel; a ma.fo :latim, su Cesi jednu gradsku palaču uredili za hotel PRAHA. Zato a:ko ideš na Rab, napuni .dobro novčanik, jer su Rabljani stare turističk~

lije koje znaju da ćeš, kad, dođeš na otok, na njemu ostati' barem. tjetlan dana uz' bilo koju cijenu, -jer kako ćeš onako umoran čekati dugo tra'­jekt,_ pa na kopno.!« upozoravfi· me Znanac ~ Zagrebu. ·

Ipak sam se žurio Rabu i moru~ nnatoč toj opomeni i-. što sam na Kapeli usred ,ljeta, u jednom danu doživio istodobno nekoliko godišnjih doba.

~ Sen'ja voziš ptema Jablancu. Cesta s_e uzverala nad more podnn strmog Velebita s kojeg .svakog časa očekuješ da je prepriječi uskok sa sabljom. ·A kad· si se odvojio od. glavne ceste i desno se spuštao u svrd­lasti zaljeV, bojao si se da ti ne otkažu kočnice, jer bi se su:fvao u· du­boko morsko grlo oko kojega su se skupile ustrašene kućice Jablanca.

' Trajekt te na· Rab u lučici Pudarica izbaci poput guštera da po ka-menitom otoku · plaziš uskom i crnom asfaltiranom cestom koju sa sVIh

838 MOGUCNOSTI

strana izjeda nazubljeni od bura i soli kamen; Samo kadulja i smilje rastu· na ioni oštrom i izgrizenom kam.ellju.

. Cim si spazio stabla, zaustaviš se (kažu ti, to je Barbat) da u hladu · od tamarisa umočiš u rnore svqje užarene tabane koji su stalno pritis­

ka1i koi!nice ·me Velebit. I dok &i se odmar'!o na crvenkastom pješča­nom žalu, u· ..Skom kimaJu iztp.eđu Barbata i duguljastog otočića Dolina, jurili su. gliseri. A bojažljive jedrilice s. bijelim i obajanim jedrima što naliče leptirima· koji su sletjeli na more, drhte pred tim motorima iz kojih sukljaju plinovi lroji te ~e u barbatskom kanalu.

Sumrak te natjera da tražiš sobu za prenoćište~ Pune su stran8ca. Zato fi dugo lutao od kuće do kuče koje imaju u dvorištima nacrtane ,male postelje, ili natpise iznajmljivanja soba. Jedva si našao sobu u ne­koj nedovršenoj kuć\, po čijem je betonskom podu gazdarica razastrla kartone od kutija i novine raznih pisama. Nudi ti je kao da ti daje neku milosti~ju : · ·

»To je sve što vam mogu dati!« Al'i zato ti udari hotelsku Ćijenu da si se odmah sjetio _opomene

znanca iz 'Zagreba. Dobro .je i to, jer te drugi iznajmljivači niti ne po­gledaše kad si ih 'upitao ... na hrvatskOm, v-eć ti samo usput govpre: ~Sve je Zauzeto!« · · '

Sva je sreća da. si ti to našao, jer si" se poboj~o ·golemih oblaka što dolaze do vrhova Velebita, pa bi te mogli u noći zateći nezaštićena. Ali,

. ti oblaci mjes.;cima dolaze do Velebita, a nikako da se spuste na Rao koji već .-dugo čezne za kišom. ·

Da te ne sprva otočka . čežnja za _kišom i da ti pogled sasvi:'m ne -izmame oblaci_ što j.e obećavaju, uputiš se na Kamenjak da s njega gle­daš rapska mjesta i otočiće Grgur ;'Goli.·

l

A ka<j. si se vriil:io s tog ljutaca kamena na barbatsko žalo, u uvalici gdje je ušće zitns-ke vododerine, dugo si kv3.sio u moru svoja'· ispucala, izbodena i izre~ana stopala. Srh ti je od bolnpg svrbeža ~tvarao oči, pa si kasno ugledao barbatsko groblje iznad sebe. S njega bacaju vijence i . cvijeće od plasWre, tik do žala, pa vidiš suhi buket cvijeća kako pluta uza samu glavu nekog kupača. Uz groblje je i hotel »Barbat« pred kojim • su. brojni stolovi za jelo 'i piće. I ti si tu jednom objedovao, ali si okre­nuo leđa groblju !_grobljanskoj crkvici.

Uputiš se· frarijevačkom samostanu svete Eufemije koji se. stisnuo uza cestu _što vod,i u Kampor. U njemu je živio i slika<> fratar Ambra­sie Testen .zbog kojega si najviše i došao na Rab. U tom starom samo­stanu š.to se spomirije već u 13. stoljeću visi u kaPelici, u desnom dijelu samostanske crkve, gotičko drveno raspelo iz 15. stoljeća. Njega crvo­toči tako užurbano svrdlaju, da se ispod njega vide-· na dasci oltara hrpice smrvljenog drveta koje se pros-ipaju iz _kipa. To pokažeš glava­ru samostana, a on ,od čuda izgovori :

»Gle, vraga.!~

T. PODRUG f PET PUTOPISA 837

I dok je neki ·mladić podešavao stru;i klavesen, tiho sam obilazio crkveni prostor prateći na ob'! pobočna zida Testenove slike križnoga puta gdje se mučenik u bijeloj halji bori sa svojim križem.

U samostanskOm klaustru rasprodaju Testenove crteže. ·Valjda· ostatak od onih brojnih slika koje 'je fra Ambrosie slikao čuvajući samo- ' stanski muzej.

»Poklanjao ih je svakome tko' ih je god tražio!« šapće ti sadašnji glavar fr~njevačkog samostana. »Dođite' u našu blagovaonicu, pa ćete vidjeti njegova ulJa!« nagovara· te kad oćuti da si zanesen Testenovin1 · slikama.

Po velikom i dugom stolu .blagovaonice razbacani su odjevni i drugi predmeti turista.

,.,.To su naši 'gosti!« ~spričava ti se glavar. Iznad tih svakodnevnih i upotrebnih :;tvari vise stiješnjene od dru­

. gih autora Testenove slike.· Od svih~ se slika Testenove odvajaju svojim . fluidnim bojama uzašašća u visine u kojima »nema suvišnog«.

Zato si -u muzeju, gdje su natrpani u vitrinama, na policama i po stolovima knjige iz samostanske biblioteke, predmeti narodne radinosti, nekoliko nalaza iz rimskog doba, minijaturne sličice, ispiSane na· perga­mentu crkvene zborne pjes.me iz 15. stoljeća, nekoliko prvotiskanili knjiga, listina, zbirka medalja, starog novca, malih kipića nađenih na prostoru Kampora, nekOliko fosila i stara rapska seljačka kužina s nis­kim kominom, kupio nekoliko reprodukcija *Poklo'! triju kraljeva« Ambrosia Testena i razaslao ih prijateljima.

U tom muzejskom mnoštvu sj~dio je i slik.Eto Testen, okružen pred­m.etima iz svih vrem~na i turistima iz dalekih zemalja.

SJeo sam pod odrnu ti samostanskom ~tu, uz kameni stol, uz koji je valjda sjedao u sumrak i fra Ambrosie. Valjda je u plitkom zalivu gledao tek rođene zvijezde, _a iznad nebo opkoljeno modrilom čempresa i boroVa. CekaO Je 'večernjicu, da bi otišao u svoju samostansku sobu. .. Zakunjao bih u. tom vrtu da me nije prenula muha, škakljala mi nos, ka.o da· se ruga mojim zanosima. IS odrne .sani zobao grožđe i spu­štao se u samostansku dragu, u malu lučil'\1 po kojoj pluta u glibu kos­tur drevne barke. Gledam iz tog dna četiri rapska zvonika kako

0nadvi~ suju more, sve rapske .krovove, borove i čemprese. Vidim i crkvu svete Marije koja- već punih osam stoljeća strahuje na visokoj klisuri. A izbliza te Se još jače dojmio njezin strah, jer si vidio kako joj se drobi kamen na pročeljlL

IZnenadna kiša. nas Strpa u samOstanska predvorje. Cutiš mirise tijela, osušenu zemlju, paru sa skvašene prašine, suho samostanska cvi­jeće, otpalo lišće. Sve tone s toliko čekanom kišom -u lagunu podno samostanskog zida kraj koje zjapi bez krova urušena kamena kućica u koju su se· sklanjali fratri kad bi ih zatekla iznenadna kiša.

Vukla te mokra kamporska cesta· do Spomen groblja ili kako ga još zovu Slovensko groblje. U njemu te zateknu imena ·slovenskih rodoljuba sa 1056 elipsastih pločica. Neka imena se već brišu od kiša, sunca i ne-,

838 MOGUCNOSTI

vremena. Te rodoljube su ubijali talijanski fašisti za vrijeme zadnjeg rata. A sve arhitektonske dijelove groblja krasi ~blještavobijeli kamen s otočića Goli, dopremljenog oko 1950. ,,godine«. '

Te noći je na: Rabu tako ,sijevalo, grmilo i' kišllo, kao da neki veliki i naditaravni bič udara po ,otoku kako bi rastjerao turiste da se R<!,bljani odveć ne obogate. _ ,

I dok si ujutro- jurio prema trajektu, prelazili ·su te brojni strani auti hrleći kopnu. Ali, , lukavi Rabljani odsjekoše sve vrhove strelica puto!Gizima, kako bi turisti zalutali i ostali još koji dan na njihovu otoiql, da potroše devize koje su donijeli sa sobom. I ti si lutao sye dok nisi ugled'!~ nekoliko kilometara dugu kolonu auta što ček\' trajekt. PenjeŠ se po nazubljenom kamenu i bereš k~dulju. Sladit ćeš ~e čajem u Zagrebut, ,

(1984. godina)

CRES

Cim smo sišli s trajekta u Porozini, na rt otoka Cresa, ucm1 mi se da $mo došli u ne:ki svjetliji kamen, mirisniji i tiši od conoga s kojega smo doplovili iz Rijeke. Brzo smo se penjali uz brijeg. Htjeli smo što prije na .otočko sedlo da s njega gledamo niore, po .kojem smo i mi ma:... ločas plovili, i te barke što plutaju uz goleme brodove i trajekte u svim smjerovima. ·

»Odahnimo!« izustiro.. Stali smo pod hrastovu sjenu. U okošćalu lišću, pjevuši maestral.

Pod nama se more pokrilo nekom maglicom. ,Htjelo nam je 'skriti tu provaliju nad kojom smo u malom autu lebdjeli uskom cestom i tražili prolaz.

Cesta nas je vodila po samom otočkom hrpti!, kao po oštrici svinute: sablje. Srsi me hvatali sve od tabana. Ježurilo Ini se tjeme, {l more se pod nama pjenilo i grizlo kamen. Zuta je brnistra pokrila cijeli otok., Boja joj se još jače žestila na suncu. Auto nam je bilo krcato njezina nlirisa. Iz gnnova su izlazili zelenbaći, htjeli preko ceste, ali su uzmi­cali pred jurećim autima. Galebo'li su prelijetali otok,

Gdje smo god mogli s):ati, zaustavljali smo se.- Odasvud smo ispod sebe vidjeli more. Odlazilo je u daljinu. Pod nama je ono nalikovalo· na neke tamnije oblake. Sve što je po njemu plovilo, lebdjelo je izi>ad neke zeniije u ljubiC:-astim sjenama. Ovce su pored ceste pasTe kadulju i travu, bježale pred nama skupa s janjcilpa, Kad su dovoljno uzmakle, opet su pasle. Svaki su, čas podizale glave.

,..Gle!« kliknula Si- na nekom vrhu. U gledam I ja creske krovove! Pqtamnjeli su mr kloni crveni com.

Cijeli se, gradić Cres uvukao u dub<;>ku uva:lu, skupio uza, se barčice i

l

T. PODRJ]G f PET PUTOPISA

posfigao uvis' u brodogradilištu neki veliki. brod. Sitni se !Judi penju po njeniu, boje ga i krpare, naliče ptičicama što zoblju gamad po koži vO-denog konja. · ' ·

. Dođosmo u sumrak do gradskih'. vrata, a kraj njih puno staraca. Pričaju o lovu na zečeve. · , _ · · ~+Lovre j~- imao dvOcivkti· pušku! Kako ih- je samo ubijao po vino­

gradima!« reče starac s nakrivljenoni francuskom kapom, pa ušUti kad stno 'prolazili mimo njih.. · ·

A starice su tek izašle iz kuča, blijede, kao da se cijeli. dan skrivaju od sunCa. U crnini, voštanih lica, poput cvjetoya izvađenih iz herl:Sarija. Nešto među sobom šapuću. Neke odlaze na .večemjicu, dugo čekaju da pl'ijeđu glavnu cestu, drhte zbog auta. · • ~Možete!~ hrabrim iJ?..

O~e se hvataju za ruke poput djece, pa bojažljivo 'prelaze na drU!!' ..i stranu. Tamo stanu i odahnu. Onda ·se upućUjU i nestajU pod borovim· sjenama.· Ulaze u tamnoću otvorenih crkvenih vrata. · . ·

1

. U cresk( se duboki i okrugli zaljev uvuklo more. Brže. gnjij'li od otpadaka iz tvomice sa.rdina. Barčice se stisle jedna uz. drugu, pa uz· okruglu obalu prave ogrlicu gradiću, što se sav skrio ove večeri' pod brdo, na kojemu još tinja vatra od žute brnistre. Gasi je plavet.

Zatq se i pitam jesam li cijelu noć slušao otkucaje sata sa zvonika iz borova, ili sam čuo neke tihe vriskove :zečeva, koji su mi se činili kao prasak u tamnom brdu. ·

Uranio sam ne ·bih li iznenadio ~adić! Ušad sam kroz kamena vene­cijanska vrata u čijem -svodu krilati ,Jav predn)om šapom grli otvorenu knjigu. Slova su joj oprale kiše' i zbrisali vjetrovi. Na sredini malog pometeri.a dvorišta stoji žena S prekrižetrlm rukama na prshnfl kao da se ispriječuje mojoj radoznalosti.· Bez dječi me vraća, na malu uličicu.

SU.rice izlaze iz crkve, kao da su .u njoj prenoćile, prelaze mali po­pločani trg, ,šapuću jedna dr\lgoj u uho, tu odmah pokraj dvojice pekar:>, koji u~orni i pospani sjede ·na cjePanicama. Puše i šute. Jedan se OO njih prene, pa onako istiha~

»Jest~ li se namolile?« • ..,.sine, oprostio ti grije sveti Roko; zaštitnik pek_ara !....: odgovori mu

starica iz skupine. Malo 'niže. uz more, žene u grad,skoj loži prodaju ·ribu. Jednoj lz

pregače viri veliki željezni ldjuč, valjda. je s njim zaključala muža koji spava, a cijele je noći ribario.

»Kupi je dok je još friš\<a !« nutka me prodavačica. ,..poslUe će pocrniti!« viče za mnom. Turisti su uranili i kUpujU novine·, sjedaju pred kavanicu, pijuckaju

kavu sladeći se sadržajima novinskih članaka. Drugi obilaze malu · trž­nicU, zapitkuju, cjenkaju se, a mještani im n1.1tka:ju salatu, breskve; bli-· tvu T ribu. A ·slastičar -je izišao pred slastičarnicu; u izlogu još "drži uv,ele turske karanfiliće na kqje slijeću brenculje. Ceka goste.

'

840 -, MOGUCNOSTI

Na brežuljku se iznad južnih gradskih vrata uspravila mletačka kula.

»Ključevi su kod susjedi. Jere!« dovi]PJje ti neka žena s prozora. 'S kule gledaš stisnuti gradić· kroz koji vrve sitni ljudi. Cuješ neke

glasove. Dovikuju -s~ žene. Sav 'se taj žamor diže nad krovoVe i hlapi u žuto brdo.

Predvečer se djevojčica uhvatila starici za ~tap. Starica sjedi pred · .kućnim pragom: na kamenom zidiću se podbočila štapOm. Sjedam i ja kraj nje, pa riječ po djeČ, doznajem da ima 94 godine.

»Bako!« vičem jof na lijevo uho, \»pa ~vi ćete doživjeti i- stotinu godina!'< ·· .·

»A, neću, neću sine, nešto me- u desnoj nozi stišće, ko svi me vrazi· muče.« . ./ · ' · : . ·

»Po tome se može dvjesta godina živjeti!« hrabrim je. A ona će na_ tO, kao -da me ne čuje; l*"Ima nas tri sestre u Cresu, najmlađoj je .89, srednjoj 91, a ~eni

94 godine. Mi smo najstarije.·žene_ u mistu!« 1

Neki blagi zadah gline hlapi iz nje. Približi mi se njezina šezdeset--godišnja kćerka, pa· mi ša.pće u uho:

,.zivjet će ona još dugo. Jede koliko i mi.« Starica ne čuje što mi njezina -kćer šapće, već mi se sva upije u lice. ' »Doživjela sam ja i Austrijance, i Talijane. i staru, pa evo i oVu· Ju:-

goslaviju !<K Govori mi u zanosu 'to staričino lice reijefrlo poput zemljO:. vida.

Zato ~am te yeče_ri odlučio -otići u još. stai:-iji Oso~. Projurismo kraj cestara koji ·drži motiku na ramenu, pa- Of:Lda kraj

težaka, što čvrsto steže za ular mazgu da mu ne istrči na cestu;--Otpo-zdravlj~ju nani. diž-ući ruke. ·. -

IZnenada nas iz dubine prene -vransko jezero! Cudilo me -što tu slatku vodu, okruženu kamenom, ne proguta sl~no more. ValjdB. ga čuva kao neku neobičnos;..: Drži ga ispod svoje razine. ])la· jezeru ni jedne bar­dice. I voda se na njemu ustrašila. Stisnuo ga je mo.,dri kamen i nek..1. prozirna jeza od koje se ježurim.

Berem kadulju i .trpam je u džepove. Mirišem brnistru da me· ne povuče gladno jezero ..

Izdaleka možeš vidjeti osorski, zdep~sti i visoki kamerrl zvonik. ·Po­tamnic mu kamen. Cim sriio stigli poda nj, bili smo nl u sitni_ hodočas­nici -što vrve po popločanom 'kamenu i gaze još sitnije ·mrave: U~a, rij se zgrčila kamena katedrala .. Na pročelju joj veliki kameni list. Nad rozetom krov i nebo. Iz sastavaka kamena rastu kržljava stabla divljih · smokava, grmovi kapara, trava i· korov. SVe sx penje po tom kamenu, pa i gušterica što plazi uz gZ.omobransku -žicu. I naš pogled id~ za njom. Gasi se vrijeme.

Sunce je već sve užarila, a mi . čitamo osorsku kroniku na· bakre­nim pločama, učvrš&ni.ID, na kameni zid. -Pa~tim ovo:

T. PODRUG f PET·PUTOPISA ' 841

»Osor je utemeljilo ilirsko pleme Liburni. Oduzeli su im oga Grci, a njima Rimljani, ovima Bizant. Napokon dođe u sastav stare hrvatske države. Navališe, Pa ga ra2:rušiše Genovežani. Zatim ga osvojiše Mleci, onda

1

Napoleon, pa Austrija, upadoše Talijani, i n3.pokon - evo ga opet· Hrvatskoj.~

U oči mi hoće kapljice s čela. Spuštam pogled na vrata katedrale Uznesenja Marijina koju je zajedno sa zvonikom sagradio 1575. gradite~j Jakov .Galeto iz Krka. Uz njih se stisnula mala crkva Svetog Gaudencija, gradskog patrona. To su jedini sačuvani graditeljski svjedoci onog Osora, koji je bio sijelo biskupije i koji je brojio pedeset tisuća duša. A sada ih je svega stotinjak.

- Žena prekida zalijevanje cvijeća, vadi veliki željezni ključ iz pre­gače i uvodi nas, u- katedralq. Odlazi oltaru, popravlja čipke, a nas ostav:... lja na' sredini. da gledamo strop. Hladovitu su crkvu i njezine tri lađe -natkrile crvoiočne _grede što ih konzervatori ·ne daju crvima. Hodamo po kamenim pločama grobnica davnih pokojnika kojima su se izbrisala sva slova, njihova imena i zasluge. Pažljivo koračamo i odlazimo na vrata u jače svjetlo.

- "'"Je, moj gOspodine«, reče mi mještanin Q.a moje pitanje gdje je stari Osor, »U ovim je zidićima i. kamenju njegov ostatak. ~da nam ogra· duje vrtoVe! A konzervatori nam ne ·daju da -ih porušimo,- pa da sagra-dimo neke bolje zidove!« ·

Uz put~lj}te rlekadašnjeg Osora. vezane su koz~, magarad uz naramJr_e lozine. 1Koza mekeće, hoće· u hlad, ali joj nitko ne dolazi. Magarad repo­vima i Uš~a tjeraJu muhe. Zidovi su puni grmova~ mirisavog cvijeća, murtele, smilja, kadulje, kapar~, dlakclve irave. S ltojom su i naše mlje­karice prale kante za mlijeko. U nekom svodu nekadašnjeg stubišta ispreplel~ se paučina. Dota~ao sam je tjemenOm, ali ti njoj nema nijed:... nog pauka, samo nekoliko- sasušenih rriUha i osa.

A pred novijim kućama S\l zasađene ruže, oleandri, ruzmarin, turski karanfili_ i murtela. ,

Sve te mirise ćutiŠ. i na mo,stu što sp~ja Cres ·S Lošinjem. Ispod !l-jega je uski kanalić podijelio na dva dijela nek~dašnji otok. K;ažu• da su ptosik iskopali stari Rimljani, kako bi lakše bježali pred ilirskim gusarima.

Netko je uz sami kanalić, u zid _svoga vrta ugradio kameni reljef krilatog _mletačkog' lava. A na sučelnoj lošinjskoj strani,- uspele. su se na brijeg prastare,pinij~. S njih djeca trunu šiške, pa ih luku kamenjem nek i~ b.jih ispadnu rriale koštice. Pod pini]ama sjede neki prolaznfct, izu1i su posto le i· naslađuju se mičući nož~im. prstima.

A kroz kanalić7 što dijeli dva otoka, protječe more čas u jednom, a~ čas .u 'drugom smjeru. · »Dogodi se da na dan bude i nekoliko takvih izmjena-! ..e reče': mi

--čovjek koji- upravo. u tu struju baca udicu. ' More se odlijeva. najprije na jednu, pa' unda na drugu stranu. Ribič

svaki_ čas vraća natrag udicu ..

' '· 842 .,MOGUCNOSTI·

A iznad- tog prevrtljivog mora treska se parnični željezni most, kad. god prQđe ko)e vozilo~ Puze preko njega,. da bi kroz Oaor projurio što brže. · '

·Iz Osora nas je otpratila zvonjava· i krikovi čiopa .. Uputili smo s~ u otočka brda. Htjeli .smo negdje p~enoćiti. Svjetla

su auta palila žute grmove brnistre. HoćeiJ!.O li nestati u otočkim brdima?

(1978. godine)

• . ZA KOZJAKOM

Brat ti iz a)lta dovikne: '-I:loćeš li s nama u Zagoru?« I dok ste ju~, reče ti: ~Idemo očitati električna mjerila!« Vozač neprestano vrti volanom da što bolje svlada bezbrojne zavoje uz Klis, Grlo i Kočinje brdo: Skrenete nalijevq, pa kroz Konjsko uz lokve na kojlrila se već napaja . stado. Onda vozač naglo skrene udesno, uspori vožnju. Oputi­nom auto tako poskakuje da te to posve rasanilo. A u usta još ništa nisi stavio. .

Tvoga brata svi poznaju,. zato ga odmah neka žena u B:očancu s plitic,om mlijeka doziva:_ _ _ , . \ . .

- aBlago je već na paši, a oyo je jučerašnje. Pogača je s kdmi]Ul! Eno još tople peke, visi o čađavoj gredi!«

Iza toga glasa nasta d~ takva ·tišina, da si čuo kako_ zvončići ovcama o vratu. zalogaje broje. A ·sunce se polako diže i sve jače peče, kao da krOji kamenjar. Blago onome tko pred kućom kostej · ima i vode u g)lStirni. ' '

. ' l Dok si zalijevao toplu -pogaču hladnim mlijekom, slušao si oko sebe

glaSove muškaraca i žerla. Gotovo ih nisi m razumio, jer ti je neka ugoda _prožimala cijelo tijelo. Zato si se sav zbunio'. kad ti je brat kraj uha vikn4o: ·,.Idemo već jednom l« . -, 1 • · j •

Cim si zakoi-aknuo iz ku~,. omall)iše te sunce i vrućina. ~Dođite nam opet!« dovikivali su vam, valjda željni ljudi i pro­

la~ka.

U to si se brzo uvJeno, jer tek 1,1 Dugobabama vidiš staricu ispod kosteja. A kad. ste se zaustavili u Korušcima, dvije vam starice s praga neke potleušice istodobno vele: ' ! · ~

»Ko dobar dan ste u selo naše došli!« Ni psi nisu zalajali na nas. Starica nam dovikne: »Uđite u kućerak ako vam je, do pogače i bukare vOde. Užga t ću

i vatru, pa ću vru:n štogod na ·kominu ispeć!« · I kad smo zasjeli pred kućni prag, na neki veliki kamen, starica je

nekoliko puta izlazila iz svoje kućice pa nas tješila: >+Zvat ću vas čim dim prođe !..e

T. PODRUG J PET PUTOPISA 843

Skloniš se u oskudan murve. hlad. Muhe ti slijeću na lice, hoće ti i u oči. Na kamenitom brijegu cvate šljiva. Možeš joj i cvjetove prebro­jiti. Brat ti očitava električno mjerilo, pa dovikne kroz dim u kužim>:

»Pa vi uopće i rie palite žarulje!~ . »Sine, što će nam; :riti-legnemd· već zavidila!>+C Pozovu vas u kuću. · Opaziš u kutu pocrnjelu postelju, gotovo je

.crna kao i ganj či što vise na čađavim gtedama. I slika' svetaca na zidu sijevnu tamnoćom samo- onda kad' vatra na kominu InalO jače zasja. A ispod šupljeg poda od umašćenih i tamnih jelovih dasaka bleju ovce i muče krava. -

~Nema ih tko izvesti na pašu!~ neka,ko kao da se opravdav~ starica. ••A tribalo bi i kravu biku odve8ti; ali tko će na toliki put, i planinu triba preć. Cekam ncvistu. Ona je hitra, pa mi grabovinom pomete i ovaj pod i dvor prid kuć6m. A sin mi je obeća da ce' okrel!iti ovu so­betinu, da mi kad dođu mogu uz siniju sisti, da ;m se ne gadi pura i ' mliko. Jidite, nek vam je s blagoslovom!~ Izgovori starica cilu pripo-vijest u jednom dahu. ·

»A starca mog već godinama nema uza me, da je 1Jaren_ i me~e- bog diga!~ reče tiho~

Vidim sjekiru iza vrata, rđa joj oštricu hvata. A starica kaO ~ ti prati pogled:

»Sine· moj, rđa nego ~! Dosta su u ratU po noćima lupali i 'Vikali da im otvorimo. Cas jedni, čas drugi. Nikad nisi zna' ko dolazi. Tada ni pasa nije bilo, sve su i' poubijali. Svak je puca. A još ću ti reći / i· ove,_ .po-čuj babu, pa reci da sam luda. Ajme selu· i kućama di prosci više ne dolazu, di nema derneka i v:\nčanja. OVdi navrate samo lovci i -vuci!.c / ·-

Tada se starica pOdigne, pa uzme. metlu i počne m~sti dasku i ka­men oko vrata, kao da joj je neugodno što nije pometeno. Kako poli­jeva vodu iz kužii)e daska joj je oko .vrata sagnjila. Kad završi mete­rtjem; dogura se do stolca pa počne pripovijedati nastavljajući prijašnje:

- >JoSine moj, u ratu, akO je netk~ i zaluta~ do naših .se~, to su bili uvik nekakvi oružnici. Uvik su nikoga tražili.. Daj nam i 'jist, govori su. Naša su dica pobigla, jedni u jednu, a drugi u drugu vojsku. Ondf su ili uvik drugi' tražili. Prevrtali bi i po stotinu' p11ta ovu našu sirotinju. Pitam ja• tebe, sine, ma tko će sada doći u naš kraj?~ .

Uto bane tvoj brat, pa reče u šali: >JoBako, idemd U tiivši Sratok, koji se sada ~zove Bogdanovići; promi­

, j enili su ime selu, jer' im se -zbog pogrdna . imena cure nisu mogle udavati!~ ·

Poskakuješ na sjedalu i gleclaš krajolik. Sav je nekako košćat, pa­tuljastih grabova, popločanih potleušica, suhoziđe koje se odronjava. A sunce tako prži t!la izvlači i ono malo vlage što se sakrila ispod ploče i k.amen3.. - · · -

»Ostavimo auto ovdje, idemo preko brda u Selo!« brat ·reče vozaču.

844 MOGUCNOSTI.

Dok hodaš oputinom, misliš samo na zmiju. A u zaseoku i;lvije po­gurene starice vas mjerkaju. Tek kad ti je brat došao do njih,. one ga prepoznaju l ·vesele 'Se. I dok on čita mjerilo,, ti sjedneš pod kostej, a1i evo. ti odmah neke starice. Nekako je sva željna ·razgovora. Upitaš je:

" »Bako,_ imate li ovaca?« A ona kao da jedva dočekala prigodu za svoju pripovijest: · .

»Sine· moj, i ovo malo ovaCa vukovi nam odnose, koji' put i usrid dana. Nikidan je, ono tamo blizu crikve, jednu šćepa. Kao da smo mi starice i_ bogu neznane. Da je barem nika muška ruka, da zapuca, ili da pođe do crikve i zazvoni, p:ioša bi bis vuka. Sine moj, nije se lako za­tvarati usrid dana, zasune·_ na vrata stavljat, jer tko će vuku vir._ovat. A ono Jnalo kukuruza, što nam dica kad dođu iz grada pasiju, i ono još manje krumpira, po noći. nam pojidoše divlja _prasad. Ni za zimu. ni za sime ništa ne osta. Je, vaja reć isti:nu, dica_ nam štogod iz grada donesu. Vidiš naše 'guvno, ono je troskotom zareslo, niš,ta se već godinama na njemu n~ vrše niti komuša !«

»Pa zašto i vi ne odete djeci u g·rad ?« .pri upitaš. »Pa tko će, _sine, očuvat ovo malo sirotinje, kućicu, pa i groblje bi

Vrag odnija. A tanlo. su naši mrtvi. Bar~m da im očuvamo kosti. A kako bi mi u gradu? Bila sam ... ja, zatvore te u oni stan, -pa stani i kukaj u njemu!+<

I kad ste preko Lećevice krenuli prema Bogdanovićima, .vidiš u ogradi od suhozida groblje, dračem je skrivenO. ·Križevi i natpisi jedva ih nadvisuju. Skrenete u Matase, tamo ima i muškaraca .. Cim si hp. za­pitao drvenu siniju, odmah su ti je dali: »U~ je, imamo mi gradski ~tol!«

Pažljivo koračaš preko škrapa .. S. kamena na kamen, jer u Zagori zmija i pos·kok ne mir_uju. Kflo ni tvoje misli! U Zagori plač ne pali! Svi' su ovom kraju obećavali: »Doći će i u vas boljitak, ali riajprije treba planinu s morem sravnati !« ·

Kad ste ulazili u Bogdan~>Viće-, pogleqavajl;l } vas nekako Začuđeno. Cude se valjda što ste u njihovo selo došli? Pa nekako i izgledate kao ona tri· kralja. Vozač crn, jer je s mor-8., tvoj brat bijel, jer previše U konobi sjedi, a ti nekliko smeđ, kao da se uVijek ~raj solinske rije;ke sunčaš. Cudi vam se i s brdašca sagnuta ovca i uzverana koza.

· Brat~ te ostavi starcu koji plete u vijence osušeni češnjak.· Ispod ploča njegove konobe visi osinjak. '

»Hoće li koja osa Ž:al_cem, kOji je -ljući i od onog češnjaka, Ubosti starca u čelo, ili u obraze koji su suši i od suhog pršuta?-« ježi te mi­sao dokle ga gledaš onako zgurena.

Konoba je· puria isluženih stvari. O gredi vise Uzde i ko-moč. Načeli su ih miševi. Samar je prebaČen preko grede. Iz njega se slallJ,a 'već prosipa. Bačve su prevrnute, a badanj nalinut. 'Na prozoru je sasušena bukara. *Ponesi je<-<, reče ti ~tarac ... godinama iZ nje nitko ne pije! ... Mo-tika i mašklin rđaju bačeni u kutu. '

'

T. PODRUG f PET PUTOPISA 84.;

Starac sjedi na drvenom tronošcu i polako miče koščate prste ple­tući vijenac kao da b_roji zrnca krunice. Odjednom podigne pogled pa ti rekne: ·

»Ovi naši mlađi što s_u u grad otišli, mogli Su barem malo pričekat da nas pokOpaju, jer t_ko će nas izvući iz ovih naših potleušica pa uvući pod ploču u greb?«

(1966. godine)

•

POSTENI NAS PRIJATELJ »ARTISTA«

Ivo V!a·hović

Tti jano vrime, a j oto ka u dOba onda&nje. naše inlado~ti, u joD.o unajlipje doba, malo 'je bilo od oni judi koji' su se bišćali *ka vita šola«, ča oće· re »San za ~e«, ven su svi pia Vi judj jemali -svoju »klapu ... , onaku· kako je oto njemu ležalo oli odilo! · .

A i kako bi moglo bi clrugovačije, i koji bi oto bija guŠt da si odija , s oniman di se ne ·razumite, Oli di Se za malu' kanate, i di nima ~ulaca, pa u na zanju, di se ne-more juski i~toqja pisma!?

U vezi tega debotu da su se ote klape rajale jošće od oni dan ka si prvi pu obuka đuge gać~ joli oka si poče čini dire priko rive, za brnican.

U klapi si svitnan zna ždronj, svu njegovu narav i · debulece, i- bili · ste ka jedan u puno stvari! A ka smo kod ovega, triba zna i oto da je

u klapu teško moga sta koji *gluvail«,. osin ako ni bi b~ olako »tama­šan~ i smišan da su ·ae svi, o.stali š njin guštali u šulacu!

Ptipomeni ću i joto, da je u tin »kla,pan<t<,- asin u nikiman o skuhiri: bilo mišano ča se tiče ko ča radi, a da_ se· ni pitalo jema li ko pocesa oli ~što slišno, a - e!?_ .

Je gledalo se d» je momak juzak, pošten i radišan, da mu nima ko ča re, jerbo u temen nijednemen ni bilo sve isto ča ·će judi O tebi g~vori, po ·anemen kako su naši stari ·govorili - ~mogu omar zna . kaki_ si, ka vidin s kin gref;«! Eto ot~ko f

· Ma prostite na kojoj san u· temeil, ·ne bi tija višje govori o klape, ka ni o svakemen zasebice, ven bi se' tako samo o jedneg-3. koji -je, ka ča ćete' ču,· stršija meu nan, a koji je uyi jema ča kaia, najVišje_ o svi / • nas ostali!

Qto je bija Đovani, kojega smo mi zva1i · Artišta, a diko bi ga zvali i filožof! Jon je po godinan bi ništa stariji o nas ostali, a bija je pitur o zanata, radija je po kućan o svi vrsti judi, pa je u temen bi na·- pri­godi da puno tega vidi i čuje! Osin tega je puno· štija libre, a ondac je , i lipo piva, jeirta je slaki tenor~ pa je, uza ostalO; bi ki 'glavziH

· Ni uspu prip9meni i joto, da smo mi ostali vaVik guštali ču njega o nikin stvariman ča su za nas bile »-tere nOve«, ka primerice dogodov-~ štine iz kuć di je radi! Osin tega, ka .ča san jur napomeni da 'je jon ka

. čovik o svita lipi broj godin bija kraj p~etni judi i toko tega čuja, takoc <la mi nismi> mogli fali, ča smo ga meu nan nazvali filožof, a i poradi čega ča smo o njega čuli ote stvari, koje o nikoga nika ile bi čuli! '

l. VLAHOVIC l POSTENI NAS PRIJATELJ ~ARTISTA« 847

Kako je bi pošten da nan se klej(l, kako nika ni una pn ]erna svoj, Opinjun o kojeil čoviku, poradi ·njegov~ titule, joli mista koje zavazi.Itlje u sv~ tu, vengo prema temen kaki je oto čovik spran judiman, a i ka,ko-. se odnosi :Ooma u famiji l I otakoc ka smo jope jenu večer cila klapa bili na okupu i ka oblšno počeli se kontraštavat š njin o otoj nj.egov'!j »filožofiji<f.(, došli smo dotlen da smo mu niki o~nas rekli da jon pomalo infišaje, jirbo da se more u·.nike stvari i privari!

.. Svako jeJ iznaša svoje mišjenje, dočin je Paško izmeju ostali ubaci i svoju o temen kako jema p.;no učevni judi, a i yajali, da ne bacilaju · ·ni na .se ni na kuću ......- oti d~ su .otako infišani ·u svoj posal, joli indeju,

· da ne vidu ništa okolo sebe l ·U temen se frameza u diškoraš i Ive - eto dobro je joto prii>ome­

nuja Paško, dočin bi ja u vezi tega, i tvoji besid .Artišta, ukaza jedaO. pritač koji san, baš -jučer! ·čuj'a O mlaj ega brata!

Dunkve, u skuJu di mi gre bl""t, jemadu jenega puno vajalega ·pro­fešur8 koji u,;i ništo u sebi 'študja, a višje puti ka počne goVori ondac je oto ništo drugo ven od onerrien ·ča je pri poče. oli otija rel Jedan pu ka je oti profešur jema .PO ll kondut, Od.nija je sobon i joni veli libar ·1 di piše ča ko zna, za da ne bi đaci brškali po njemu dokle se jon ne vratil· Ka je jon uliza q kondut, prisloni je oti libar pri tleju, uza zid_ 'dočin je uza drugi zid bila jur prislonjena ·jona daska o kimduta di se na nju sidi; jerbo su jon bile pukle britvele o puste ruzine -Ča- su đaci zalivati svojom mladan vodon po njoj, pa ni mogla višje sta. di jon_ Je misto! -

Inšoma, ka Je naš profešur" svrši tote svoj ~+-posal«, oridac je zana­misto, kaki je on bija, ·da vazme svoj libar, j811 ti vaZme jonu »lipu dasku« i stavija je pod pazu l Triba napomeni i jato, da je j ota daska bila i maČjUla ka kafeno a i dobro umidtla, a i vonjala je .ča: Š po govori!? Koljka je jon uvi ka smantan, na oto._ se sve nije ni ošerva. I jon ti je otako a šerjasto uliza u razred i 'doša je do svoga stola i tija otu »lipu« dasku stavi na nj, i oridac se tekar· o~erva ča je doni, dotle

. su se dica povalivala o smija! Eto ti moj A.rtišta, vaja poznava · jude i ~zumi ji, pa ondac govori!?

Ka je Ive· ot'o svršija~ umaj se Artišta nak-Qs~ruši -,Ma __ ča •vi' sa mislite da ste mi s ovakin pritaćen okrili 4Jneriku? - Ajdete vi moji miši lovi -zmije! Take štorije oka ja znan, ma i puno višje! Sve san ja ote i otake upozna i jema š njUnan posla, i .ne bi tija o takin stvariman govori, ven bi van usto samo Još ništo reka, ča ne b.i bilo zgorega dl! oto Wćite napame! Jema jena stara',taljanska poslovica »Ki ·non naše, non diventa«, ča o.će re ~o se ne rodi, ne postaje«!? Ven-gO skrenite malo diškoraš, jema i ča drugo ·da se govori! '

Eto, otak~ bi nas naš Artiita začepi · i 'moglo bi se re da je jema prav i da mu svaka .i ni bila za baci! A bilo je i drugi stvari. .

Ka smo jedan pu, meju klapon, jonako ka pritresali o judimlm ča su bili okolo nas, koje smo poznavali, ajdemo kaza., deboto. ka i sebe, i j oto zaraj teg~ ča bi nan /diko, miJ. ritko, Upala u· j oči koja neobišna stvar poradi- kOje bi se mi čudili da joto _i joto more učini oti i. oti, pa

' .

848 MOGUCNOSTI

smo o, temen konttaštavali i umizanju ostali pri teinen da je oti čovik puno »tamašan«!?

Je, je! Ma je poslin tega našega mišjenja upa u diškorš naš ~filo­žof-(<., koji je na .temen plah uja ka šuferin · i j oto baš ila atu besidu »tamašnj«, ča· smo je dali onemeo <!oViku! - Nem.._ojte višje nika kraj mene ataka govori! Meknimo primerice vi govorite o »tamašnima« i mislite,· ka· -·ča ste i rekli, da su atili, samo. joni ča gredu u..._ poje, jerbo nimaju skule? Ma je li?! A e, evo me Omar! Ne stavja· se u »tamašne« samo jude brez skuJ, joli čovika siroinaja i trudnjaka koji b pustega truda za· priživi nima vrimena rljanci .za Božić da se' priobuje i da izajde, učini dva dira priko rive, o li ča drugo! ·Cili mu je diVertimel).at i švag­ako ~ V<>liku feštu pojde uru-dvi u susida blizu kuće da porazgovoru o- svojin posliman, da popiju žmul bevande, a ,uspu da bacu dvi štrofe naše_ lipe stare pisme! A ondac jOšćec ništa. ~to baš ati vaš »tamašni"' legne· u ~st~ .. posteju, u, čiste lancune ča ·se bilidu ka ·snig ča ji je nje-· gova žena kuvala u IUQ. dočin s poda moreš jist jerbo se pod o pustega freganja njegove trudne čistice vas istanjija, da su mu ·svi gropi odo, ote drvene daske izašli i stršu ·vanka!

Svak zna da mi piturf svu,dac prispije~o, · u svaku kuću, na svako misto! Samo nemojte nika zaboravi' da san ja od oni »ča si vidi da nisi vidi;- ča si čuja da nisi čUja!?« A tle· more ni bi drugovačije, jerbb oli bi . rne judi zvali svudac za radi OO nisan ovak:it A sa da van ništa kažen da znate di smo! Inšoma ka bi vari reka da san očisti na siće čima vic iz kuć, maiO bi Van reka) A drUge šporkice da 1 ·ne govorin! A i ne vaja govori, ni juslti! Jošćec samo da _van rečen jedan primerac. Jedan pu ka san radi 'u jenu kuću, vidi san ništa da san osta zavrteć i nikako nisan moga virovat san sebi da· je oto živa istin.a. Ota žena ča me zvala za pitura komoru za višje .o dvadeset godin ni b3.civala· škovace iz. kuće!

'Jona je svo smeće iz. svoga stana nosila i stavjala gori u šufit. Osi~ tega, sve ča jon ni višj'e vridilo, bilo oto ·stare .• vešte, brnice, mudante. bičve i postale, ka i sve ostalo, sve je. mećala gori-! KakO. san ništa ča san ost~a .triba baci, to mi je jon'a dala kjuč o šufita da oto gori sta­vin .. Ka san. gori uliza, osta san ka spoiDenik, misli san da san išenpjan. Pasti jonu_ di vicu, a di san ja ovo· uliza? Di san?

U pr~i m~j -sah tija otlen Uteć, ma kako san kurijožast, uliza san unutra. Pun šufit, ne na jarpe, ven na gomile, brda škovac svake vrsti1

sama_ šporkica. A i pripa san se da se ne ~nfetan i ogubav'in. - Bržje san uteka otlen.

Poslin nikoliko godin ču san da je oti svit uinr~ i da su škovacini nikoli~o dan. kariman nosili ote škovace otlen, i da su sve dižifetali!

- Duhkve, a sa slušajte drugi pritać, za da bi ste mogli stavi sve u j'enu botilju o »tamašni~~, pa sve prolemućat i pr0lit. Covik je bija iz učevne famije i bi je u sridnjin godinan, ka se oženi mlajon ženon, a jona Je jur .došla iz koleđa! Jon je bi stiman čovik. Ka jin se rodilo prvo i j_edino dite (ča oće re žensko), onc4tc si vidi otote jona ča mi rečemo »mirakUla:. Nikor ni- smija -do ni blizu otega diteta, ma puni pe go<\in. Baba i dida, u sve Ote godine ka su otili vidi, oli samo- do bliz:.~

'

' \ . . I. VLAHOVIC l POSTENI NAS PRIJATELJ »ARTISTA« 849

diteta,, tribali su pokri .justa gazon, a i. nos, otO ka stavi ntorf!tU za da. ne bi_ okužili rp.alu. Sva~,i dan su se dižifetavale sve kjuke o vrat, a sve pošade, teće i poti ·stali su u vi u vrilu vodu,- a ponistre uvi zatvorene di je mala boravila, jerbo ni vlasak o prS.šine ni srni ulist! ·U nji se živilo ka da je 'cHi svit zavatila .kuga oli kolera, i nikor ni ·sffiija ulist u· kuću a· da prin tega _ni svuka postale i obuka papuče, ka 11 gVante na rukan ča je sve stalo 6mar iza vrat o kuće. Eto moji lipi, ·u -jova d_va· pritaća mogli Ste vidi kakega svita sve jema. A svi jOni su jemali skUJe, a libri su j in bile pune skancije u tinelirnan. Sa ka ste _samo jo'vo čuli, ča bi ste rekli, kamen bi s~ nioglo re »tamašni«? An?-! Pače, ka se ja si tin, pasti onega, a kako san ja k11 i toliki drugi ostali }:ivi?

- Ka san bt mali, otac bi rrie odve sobon u poje da mU ka~ oćemo re, pomognen, ma š vidi k~ko! Svaki pu- san triba D.osi .sobon_ jeilu malu vrićicu, joli stari sićić. Oditi smo u· poje na živinčU, otac je ~di na sa­marti, a ja naza na gujcu o tovara. Svaki pu ka bi- puten-intTaJ.i,koju jarpicu ča je ispustilo kojo živinče, ondac bi ja triba s.e kaJat i slrupir atU p9tribu u, vriću oli u siĆić. OSin tega, ka bi -bilO blizu podneva,.a znalo se po suncu, _ondac bi se čulo oca: »Mali . pojdi na put i skupi jošćec koju ·jarpic1i, pa ćemo obidva!« To ka da gren kuda prolazu beš­tije za u poje, pa da skupin ako jema ćako braborijak!

- Mogu van re da san višje puti oto i -rukan kupija, p"a bi posliri jonako »ala boria« malo smočf ruke i otra ji na bus irave (šllve), ali o stare gaće i omar s otakin rukan jia, i nikfl se_ o tega ni~n infeta· ali razboli! --Di je sve drugo? L - A je~ je, jemaš prav -- begena mu u temen Andrija joli to nismo i mi svi deboto'činiii,-pa ča nan je?~

U te"IDen se. umiša i Jo~e, ča je radi u kovači~. - Pasti -onega, a- mi u našen pashi, ka na- po jutra jeinamo marendu, nima se Vrimena nj anci opra ru.ke a crne su o ruzine i. garbuna, pa ča.'_ nan je, ko misli na oto

- vengoc znate . ča je, ja mislin da su Svi jovi. o koj iman si tLArtišta- gori ' govori, malo ka udreni,. an?! ·

__:..... E judi moji, jope će Artišta, j erna nas p1,1no _različiti judi, ka­ajdemo re »tamašni«! J ova besida nije samo za jone ča ste ji vi tišćali, venog mare bi- jošćec i boje stoji za .nike. druge, za koje čoVik u prvi maj se ne bi nikako'prišvadija, a ondac ka Se boje--promisli, vid.i da ji· je Avu-. dac oko· nas, ka ča govori jona,naša stara »jetn~ nas 'svakaki«!

-·A sa, za da ne bismo _govorili samo o otakiman, triba jovi naš lipi' diškorš začini s kojoli i o oniman koji su nan .blizu, da se ·ne reče da ja stavjan na šušilo samo otake,, a jope i -zar~J tega da projdemo- malo i o našega pobasjega svitoiil. I za ·da 'puno ne govorin,· unajboje da omar počnen o dvi stvari, ča je nači11i jedan_ naš ribar, ča ga s;vi poznajete, ma more bi' da 'o ovemen histe čuU? · ~ Neću ga baš inientova, ma ćete isto razumi! Oti_ Daš ribar, ka ča

znate, jema je jedin ega Sina ·kQjemen su ka- se rodi .o dragosti stavili ime Benjamin, joto ka: ča piše u »Bibji«!? Triba zna da je Oti naš lipi ribar bi od ohi ča su svu slrulu dobili okolo Piškere di-su se svi otaki falili da s·u, ffieknimo, ulovili cipla o metra, oli barbuna o asan kili! Inšoma, -da priskočimo ostale,_ do j elimo omar ka je mali n.aresta f Dutlkve, mali -

••

J

850 MOGUCNOSTI

n,i bi nialešan ven je naresta višji o -oca i bi je jedar i jakušan, Samo _ - ča je bi mrvu na »p·ravu~: sve ča je zna i ča je kraj oca- nauči, otp se sv~' vrtilo okOlo ribe i ništa drugO!- Zivili su iz dana u ~~ ma kako nisu mogli nika kupi čako juskega broda za uvati ~de fora~ konala poštene ribe, a nisu jemali ni potrebne ordenje za oto, otako su joni jedva-jed-vice veživali kraj s kraje:n !_ - · ·,

Ka 'je\ jeđan stari ·ribar umra, onđac jin (Je žena o tega dala jeri.u staru gajetu, o' muža, s tiri da jon. joni malo- ribe kfi uvatu. ·ota gajeta je bila toko stara,. da' je malo tribalo da se- raspane! Joni' s tin nisu mogli isto po ~ fora«,_ ven_. s~ se mučili u porat, oli ako je bila vela bonaca

· 'išli bi oko Merjana, ma uvi uza kraj. K_a~o su se dugo vrimen~ otalro !llučil!, dodijalo j in je pa je stari naumija da okrene timun pa ča bude!

Jon je- nabavlt praja o .. pUške, i ~miću:W, pa je napravi mine! .. S tin bi sa jon i sin išli do. p\tnte Meri.ana i ka bi vidili da na vidiku nima ni­koga; da. je »čista jartja~, meknimo ka o Sinitadi oli o man~ \)ne!lac bi bacili nlinu, i otako izvukli čakod ribe, za. se i za proda.

E, ma se doznalo da nikor bacije mine,· pa su joni ·u Sinitadi stali u ŠuŠpet, i odili bi dikod motorinon okolo ne bi li ji uvatili. ·

- Ajme bidni j'uai, javi se jopet Paško kojemen je činilo muku sve oto $lušat- A jesu li ji.pvatili?!

- Pusti me da dojden do kraja i svršin, još jema paš znat! Jovi n~i bidni ribari malo su se kao osjl11i jerbo su nikoliko puti dosa prošli lišo,. pa su zaboravili na perikul.

Oti dan' su joni otako· bacili miRu lipo ispo Sustipana, ma se ~ota ·mina ovi pu čula sve. do Sinitadi, i jušto ka· su Dfl.Ši »gamauti« .PQčeli špurtilon kupi ribu ča je plivala po vrju mora. i baci vat je u ll"jetu, začuli su '!'lk o nikega motora ka da dolazi iz porta? N31maj ji je uvati veli ~traj l 'bržje se iskrcaju iz gajete na jone škrape uZa kraj, pa qtac pošaje sina da. ulete uteče pu 1,VIej.~ a ·on se na svu prišu uspej~ gori na grob je.· di· je naša jedan .greb ča je bi u te dane tek nasut, pa klekn" kraj gr.eba i udri u plač.

Ubrzo su se tot uspeli niki judi a bi je i jedan pulicjot. · ' Nikoga nisu· vidili, ven jednega 'čovika .dl dariče na jednemen grebu.

Puni rigvarda upitaju ga aa je li vidi nike ribare pro 'tudac, a jon ti u vas glas: >>Jo meni bidnemen, izgubi san jedinega sina. moga Benja­minka, joo meniiii, nesriknjemen, ostavija me samega, ča ću bidan jova­ko star i. bolestan brez raniteja,·. vratite mi moga Benjarriinka, jo, ne-mojte me ništa· pita, ajmeee- -umriću o tugeeee !...e - ' '

I otakO su ati judi išli "ča; a njimB,n dvaman je prošlo lišo ča se tiče prežurul, ma su ~ otin izgubil{ gaje~u, špurtil i. j ono ča· su j~mali skupit

..:..__ Pasti toga - ozva se Jere, koji je debata u vi Iriuča -·a kako su poslin tega živili? ' ·

- A· eto ataka, reče Artišta, in~ poslin tega ni j in ostalo ništa dru­ge vell Se Snać kako umiju, pa su bidni došli na indeju rul gledaju uvati ostiman pri kraju koju .sipu, za da mogu priživi. I otako se dogodilo jona, baš kako se johO re'če, ~ka oće-oće«; ali jano *a di će grom, vengo u'k~aću o ševal"a-«?1

I. VLAHOVIC / P<)STENI NAS PRIJATEW ~ARTiSTA«

Bila je velika bonaca u moru ka uje, da si vidi svaku stinčicu meu lažhion. Joni -Sll oti ·dan· uzajmili u prija teja malu' gajetu, pa -su išl~ ono4 ispo fabrike o Betice. Otac je sta na nog'an u gajetu, ostiman ti ruke U: fermu, dočin je sin odi bos do kolina po lažini .da istira koju sipu, ocu pod osti. I dokle je jon otako odija .polako, pa ujedanput zaviče otac stc~j. jemamo je! Be~jamin je umaj osta na ·misto, i uto otac zam.ane ostiman ~ .puf, ·svoga sina drita u prst palac o noge!

- Kako ·se oto dogodilo? Benjamin je jema veliku nožurin\lf a otako mu je bilo i kUs palca, pa kako je odija po lažini, ·a jona se -s· bavbn micala simo tamo, pa je otako svaku rnalo Oti >+-lipi~ palac izvirija ljlleU Iažinon, dočin je otaG misli da je joto nesriknja sipa i udrija. U temen mu se sin iZ'V"rnuja na kosti naza u moi-e i viče: ,..Ajme oče, ubija si siria svoga Ben)aminka, ajmeee!« Kak<> je bilo na plitko, to je osta sideć na ote sti:r:te i lažinu, a Otac' je u temen 95ta ka ikantan, doČin je pocrveni u glavu ka škarpun, oli . ka da ga je uvati rižipjun! E, a ni mu bila laka! · ·

•Judi koji su .se našli blizu, skočili su u temen i pomogli da se Be-njamin odnese u l.ilffira. .

Ka je artišta svršija~ ko. je mo~· o smijfl, niki Su- se uvatili za trb.uj 1

pa se nisu mogli ferma! Sa, ko ne poznaje našega čovika, reka bi da' se joni smiju ila tuju neSriću. ·A ni tako, Ven se ot~ judi smiJu za 'svaku malu, ~a j in i prst prikažeš! Do čin je nikiman bilo ža j, pa su rekli: »bidni judi-«, dočin je Paško samo reka: »Asti, .nisan zna da jeina svita koji nima ča jist?-<< , ' \ , · .

Na to će jope Artišta: - E moji tići, jema nas puno različiti iudi, vaja ji dilit na ovake i onake. ,Jošće ću van re 'da ja mislin da se puno malo judi rodilq, a more bi i nijedan, su sve jove manganje, ča ji iska­žije poslin ka nareste! Poradi svega tega, kako smo dosa nike stvari iznašali ·O judiman, a i ·zaraj jove nioje naravi o svi·· judi ja· unajvišje voU~ jone unajmanje, a Ot.o su dici. Dica dojdu na svit ka .unajpošte­nije, najiskrenije čejade! I ne znaju ništa grubega.

- J?utt.kve, kaza· ću vari samo jenu mrvicru ~ tega, poradi česa mo­rete bl ijadu na sto za j ono -ča ja u temen mislin l govorin! Eto, zaraj tega. iskaza ću van jedan fat o toj mojoj. jubaVi za' otu malu čejad• - Jedan pu san _piturava zide na skale u jenoj kući. Skale_ ka skale, radiš na njimaq, a svaku malo pa ti nikor smeta,. jerbo afituvali ča otote stojidu i prolazu priko skal gori-doli, pa tribaš svaki pu sta pinelon da

. ji ne poštra"paš pituron, .da ne upaneš u skandal. Uia jovo triban zasebice pripomeni da su prolazila i pusta dica koja su gledala gori u me, pa :san jema velu .mUku da ji »pasti jonega svetoga-«, japno ne upa-·. ne u jokO. Uza· jov~ triban jošće ništa iska~; ja san se u t"o vrime _bi ostavi pušenja .(duvana) ka' i da .san zaraj tega kupova bonbone, i sva!>..t maio bi ji ćuća, .za da me ne dojde voja zapali španjulet. I doklen san se ja otako u temen mučija, ka ujedanpu ugledan .niko malo dite kako gre niza skale nizdol i oto jono čini sve skalu po skalu i pamnjon se tišći uza gazde o pašamana. Ka san malu vidi, skala san se S moje pitur­

. ske skale koju san omar rnaka uza .zid da m~la niore pro, a, kit san je

8.52 1 MOGUCNO,STl

. .

~idi, izbliza~- izvadi sari iz žepa nikoliko bonboni i da jon. J ona ji je vazeia i pplako se skala vala riizdol. Bila je j oto mala . Crna ženskica, sitna, s ve­_li~ crnin jočima'n i crnin ricastin- vlasiman, a jemali je, uvrj glave, dvi i po godine. Nakon tega prošlo je more bi deboto i dvi ure, ja radin svoj poscU gori na moju· pitui-sku s~u, ka iznenada mi se u temen pa:-­rilo da čujen niki mali glasić di zOve »barba«. Namaj san ferma ratli, pO­gledan pu doli da vidin ko oto govori, i vidin doli kraj :moje skale jonu malu. Skala san_ se doli, a jona mi pruža svoju malu ručicu, »na, na«. NisRn zna ča ćU, pa san isto pruži ruku a nisan moga vidi ča oće to da mi da. U temen jo'na otvori ručicu ~ viditi da mi daje ništo ča sliči na nike ·male .. bonbon čiće koji paridu da su u koluriman. Ma da su oto bili samo tonbončići, ma su\ j oto bili niki sitni bokunčići izmišani _zemljan i pjuvačon. A jona me 'sva- sritna gleda su jona, dva cma joka, sva ~par­ka. o Žemje po obrazu. U prvi maj san se smeja, a Onda san vazeja dtu šporkj.cu i stavi sebi u justa. I u temen su jon jači zasjale i jona se sv~ sritita i vesela slaka misrnijala i vratila se pu .doli u .dvor oklen je i došla. ·

.-u-temen je.našega »filožofa« prisika nervož9i Paško:- Pa_sti, jona­ga. »past a ne udrl se«,_ a ja san -mi_sli da ću čut čako novega? Svi ~mo ostali. zaronjali i navalili"'na Pašku .. »Muči, cukunu jedan, koji_ ti je Bog, pusti ilašega i}rtištu neka reče sve ča j erna-<-<! Dočin je· naš, Visko samo, reka: »Pustite ga, ne triba a i ne rp.~re svak sve razumi!« I s tin je sve umuklo!

- Dunkve, da svršin s onin od one mille; pače, di ~an jona osta? t An! Ka san proguca jano malo balavi i šporkf. bonbonić~, ondac

- san se sitija ča se dogodilo .. Jema bi da je n-ikor, dOli 'u. dvor, da maloj malo odoti bonbonići i jona ji je lizala, dočin su jon ruke bile o ~emje • ~· kojon se igrala. U ternen se sitila, samo kako, da san jon ja da bon­boni, pa je ka pravo malo čejade, 'sa ka i jo11a teg'l jenia, otila d~~c ji meni dOnese. Sa, ka malo boje promisliš o temeD., da je jato ·sitno dite, koje ne mOre. ni tako rekuć odit, a ni govorit, dobila j oto malo_ bonbani­ći, i joto u kolure, da ji je jur dobro izbalila kako ji je lizala· pa sa svin tin ča su jon bili toka slaki, i ča je u njima guštala, kako se sa jona u· temen sitila da san jon ja naza dVi ure da bonboni, pa ji je sa izva­dila iz just l danila meni., Je li se jato u nj on jonako sitnoj1 Jur.' javi pra-vi čovik, i joto nakf kaki bi triba bi za cili život! t

-Je, je! Ka bi otako bilo_!_ Ja ne virujen!?- Ma ko zna?- Salno znan,_ da neću nika zaboravi j ono veseje i sriću ča se vidili;> u jonin emin jočiman, malin iskrenin~ ka san jon vazeja jone bonbončiće iz ručice i stavi ji sebi u justa! Eto potegli' ste m!'.za jazik, pa bi bilo boje da ča·-kod ostavimo i za drugi put! · ·

Eto s otin je naš »filažof« svršija, a mi smo poslin tega jemali, ča da mislimo.

· Eto ·otako; u tetnen je jova klapa bila šocja kakova je i tribala bi! Radilo se po deset .u.ri svaki dan, a pOslin tega u ·večer jope na rivu, u jarpu, i otako doklen se ni sve poženilo, a jona ča· je bilo - bilo je!

PRILOZI

INTERPRETACIJE NOVELE RANKA MARINKOVICA SAMOTNI žiVOT TVOJ . •

Autorska redacija zbirke novela ·Ruke.' 1962. godine, rezultirala je zna­čajnom preinakom prozne J;X>eme Cvrčci i bubnjevi iz zbirke Proze, objavljene prvobitno u Pečatu 10-12/1939. pod naslovom Sunčana je Dalmacija. Nova Verzija Ove· novele javlja se _s novim naslovom Samotni život tvoj i autor je stavlja na prvo lnjesto u zbirci.

Već s;1m naslov otkriva najznačajniju novinu koju je autorska redakcija donijela ovoj noveli - promjenu priPovjedačkOg lica. Tradicionalno pripovi­jedanje u trećem licu zamijenjeno je u novoj verzi~i prtpov·ijedanjegJ. u dru· gom licu. Ovu radikalnu· intervenciju u stilistički. entitet jednog literarnog djela, intervenciju čiji je, kako mi. se čini, osnovni motiv utemeljen u izra­zitoj tendenciji ovog pisca ka metaliterarnom, smatmm vrlo značajnom z3

interpretaciju ove novele u kontekstu cjeline zbirke novela Ruke. U središlu mog' interesa pri interpretaciji novele Samotni živo~ tvoj bit će ·stoga pripo­vjedački stav1 i njegove referencije na· stil ovog pripovjednog djela.

Kako pripovjedački stav, predstavlja silu oblikbvanja poetskog svijeta' pri­povjednog djela, nj~me' je također odreden i stil datog djela. Izbor· pripovje­dača odreduje i stil ~ripovijedanja pa .taj izbor .nije samo pitanje pripovjedne tehnike. Taj ·izbo;r određuje princip orgarii~ije svijeta literafllog djela. Odre­

, đivanje ·motril!išne po.liicije ··pripovjedača znači smisleno strukturiranje zbilje koja je sama po sebi ·kaotična i besmislena. ·stoga neće biti svejedno CJ,a li će priča biti pr:i.čana iz perspektive sveznajućeg ili nepouzdanog pripovjedača.

hoće li autor biti na. većoj ili manjoj distanci od pripovjedača, kakva će to distanca biti, da li će sam pripovjedač biti na većoj ili manjoj .. dis1jnci od likova o kojima pripovijePa, da li će uloga pripovjedača biti dana samom liku, ili će, · r~o. vizur~ ~ piipadati onome o kome se priča, a ne ·sa~m pripo-vjedaču. • ' .

U ()VoJ noveli pripovjedač se, javlja k:ao unutra§nji glas autorskog sub­jekta, kao glas lroji se ruga, koji osporava smisao literarnog čina,, ali koji sa svoje iroriijske pii.povjedačke pozicije upravo osporavajući potvrđt.tje taj smi­sao čime je postignut efekt fiktivne neintencionalnosti literarnog čina.- Tako ova novela prerasta priču o crkvenim svečanosti!Jla u nekOj prov.inCijskoj otočkoj župi i u~že se do prave spoznajne drame· koja nas'boj.i prevlai:lati opreku između fikcije i zbilje dija1ektičkim jedinstvom. suprotnosti ·fikcional­nosti zbilje i .zbiljnOsti fikcije.

Pripovijedanje u drugom licu· vrlo je rijetko u pripovjednoj umjetnosti jer je ono vrlo često sUočeno s . problemom nedovoljne ~otivacije. Međutim,

854

u noveli Samotni ~ivof tvoj, pripovijedanje u drugom licu vrlo je uvjerljivO fi?.Otivirano. PripoVjedač iovoli vlastitom autorskorp. s~bjektu kaO promatraču 'života koj';i hoće pisati literaturu.- Život ili literatura dilema je ove metalite-. rame IX>Zfcije ~-umnje kojoj je ironiziranje p;i.san~a- jedina ispri~ za pisanje.

Kao uvodna novela, kao temelj jedno-k wetskog svijeta, ona započinje sumnjom u smisao literature. Ova kartezijanska metodička sumnja ·u smisao

· literature stoji tako ·na početku jednog literarnog djela moćna u svojoj' -Jie~ moći 'da bi u završnoj noveli Zagrljaj· bila radikalizirnna u dram.atičnotn odu­stajanju od Literature kada umjetnost iZ R I J EC I sililzi u RUK E, svo)lm posljednjim činom zagrljaja_ s monstrumom smrti. ostvarujući time svOj srni- . sao vlatitom negacijom što potvrđuje i posveta ,novele Zagrljaj pjesniku Iva­llU- Gotanu· Kovačiću -čile je najveće djelo či.Ujivo i u mraku neispisane tinte nepte~ene u svj~tlost u sjaj riječi u manje goVOTa. ·

Narativni paragraf, kojim počinje novela Samotni život tvoj, prividno· na.govještava smirenu naraciju:

Samotni život tvoj u sjeni Vrućeg ljeta ... Tihog. ljeta sa cvrčcima na grani, s oblacima l pticama u zraku, s nehajnim zapljusc·ima mora , među grebenima, s kliktan}ima galebova i pučine. Oblaci i Jedra plove u dalj.inu ....

Sentiment&lni početak, s patetičnom in verzijom adjektiva 'i supstantiva, uokviruje ,lažno idilična slika kliktave vedrine s pažljivo biranim detaljima:. cvrčci, oblaci, Ptice, zapljusci mora, galebovi, pučina, jedra; s atrtbucijom koja sugerira. spokojstvo: toplo ljeto, nehajni zapljusci moTa; s. metafortkom Ala­gerskih klišeja: kliktanje pučine, oblaci' ploVe u daljinu. To je vizura tttrts­tičkih idealiza.CJija, vizura koja destil~ stvarnost od ,..banalnih sadržaja .... NagoVještaj snit~osti naracije iznevjeren je već u istom paragrafu. Sadrž~j paragrafa zahtijeva završenost.. Asindetska 16lmulacija proširena priloškom oznakom teži razrješenju napeOOsti u predikatu. Međutim,' predikata. nema,·. a napetost elipse ne ublažuje ni slje~ rečenica,· štoviše, ·ona je potencira jer ponavlja nedov~enost i otvorenost pa st~ dolaz~ u proturjttčnost' sa sadr·· žajem koji takvu otvorenost ne podnosi. Patetično-sentimentalno samotništvt1 i ppzlatu idealizac!ijske vizure, rasplinjUje ovaj naracijskd nemir eliptičnog kazivanja te para:graf otkriva svoj oksimoronski karakter.2

Biskup je stigao na naš mal~ otok; Leprša. na suncu dalmatika, raz-. vijor-io maestral baldahine i _c.rk.vene zastave" -trešte- glazbe i fanfare, bubrijeVi mahnitaju, zvona--zvone od ranog jutra; Umjesto kadulje tam~ jani mirišu;

Ponovno se javlja težnja za uspostavljanjem smirerie naraciJe koju_ je eliptičnost prethodnog paragrafa onemogućila. Nar;acija· je sasvim smirena kao da se radi 6 klasičnoj pričt. Međutim, gradacija parataktičkog ntza rečenica, što potom slijedi, unosi nemir i napetost koja ne nalitzi svoje razrjeknje ni poslije kulminacije; Sudar tihog ljeta i tTeštave glazbe, pjesme cvrčaka i bub­njeva prekida ~efinitivno ·mOgućnost s~rene, .linearne rutracije:

J. BOZANIC /lJ.IITERPRETAClJA J.IIOVELE RANKA ...• 855

I nema ni cvrčka ni oblaka ni ptice, ni neba ni pučine. l ostao ~i

strašno, bespomoćno sam s tom glavom punom tamne boli, s uhom niz-dešenim, s ·.okom umOrnim od nesna. ' . '

Inicijalni položaj 'kopUlativnog veznika, te ·polisind~tska kiumulacij8. ele­menata sllike iz· prvog Il{U"atiVnog paragrafa i asindeton drUge rečenice suge­

. riraju. nemir i uzbuđenje. Tamna bol u glavi, uho razde.§eno i oko ufflorno od nesna one~ućuju priču. Tu pr;iča završav~! Meautim, i-roniziranje Poe~og subjekta koji stvarnost hoće izraziti literarno posljednja je :isk!ra u pepelu boli, "ra.zdešenosti, u-inorci i nesna, posljednja iskra Što je ov~J Skrd.vend, pod­rugljivi i budni unutrašnji glas raspin.J,je te. nemoć pis~ja pr-etvai-a u moć. a kraj ·pri_če obrće u rijen početak.

I Uzeo si sebe zadirkiv8.ti: ~, · ~Oho, oho! dajf~ mu oblak. Budite ljubazni i~ ne imajte, drudih

briga nego mu pokailite u bengalskom .svjetlu kako para suklja iz kotla na_ vatri osvijetljena ci-veno, zeleno i žuto ( ... ). On ~ sebe izjavljUJe javno:- ja sam fantast! ._i ne govorite ·mi, ~o đavola' tako ~tetično· S T V AR N O S T! _Ja ne volim žene! Ja bez stida izjavljujem svima -oblake volim ....

Ironija ovdje_ razara. J><?leć!vu nostalgiju za· dalekim prozračnim, nedo· hvatnim, nestvarnim, bodlerovsku nostalgiJu (V~1im oblake .. ·. oblake, §to. pro· laze . . . ondje . . . divne_ oblake)3- koja se nadahnjuje preziiom prema 'banalnoj

· stvarnosti čije rtižno lice- ne podb osi nikakve idealiZacije. U sljedećem paragrafu ironija prelazi u grotesku:

Pa ·objesite mu u zraku o nevddljivo ..tanke ni-ti -paučine poveći

komad fine bijele ·vate i on će djeli dan preležati na zemlji i mučiti

se da itapiš_e pjesmu: Gle, bijeli oblak plovi. s juga u· pustinje neba ... · i dalje neće znati od ovoga smha. A zna da ni taj ne vrijedi, da je tako nešto bilo napisane u· nekog pjesnika, pa se ljuti na sve _druge pjesnike; -1ive· su' već- opjevali, ·sve e~ploatirali i prodali za sitne honorare ( .. ).«

Sve je poezija opjevala. Eksploatirana su sve mogućno_sti i, ·naravno, pre­ostalo je _još jedino pisati O nemoći pisanja. Li-teratura je mrtva, moguća je još jedino metaliter3tura. I doist'a, noVela Samotni život-tvoj, priča ~ o ne­moći pjesnika lroji hoće poetski izraziti stva.most.

N eiJlOĆ poetskog subjekta da poput kaTanfila iz gnoja stvarnosti izvu će CT'Veni inirisni, cvijet poetskog djela i~jednačtij~ autorsku. i pripovjedačku. per~ spektivu. Ovo f;e izjednaČavanje uistinu i događa na plB.nu-- literature, aLi kako je i Sfima. lite~tura predmet P.riče, distanCa i~_eđu autora i priPovjedača· uspo-­stavlja se na planu metaliterature.

' Poetski' subjekt -nije strogo fiksiran persohalitet. On se otkriva U svojoj egzistencijalnoj- pojedinačnosti; ali i svojom ~im'i:x)ličriom apersonalnošću: _

Lastavice gusto posipaju ·iglicama tvoje golo tijelo pipaju te šiljastim kljutlovima produ~enim u cvrkut.

A sve ljepote , 'već davnO Su izrazili more, oblak,_ ptice, list prije nego si ti počeo mu~ ti qekakve glasove i mazati· platno bojama, prije

858 MOGUCNOSTI

nego si počeo strugati konjskim repom po ovčjem crijevu razvučenom na šupljoj .drvenoj kutij.i i to nazvanO mUzikom! Ptice se pLaše neprutoj~ nih zVTU.kova tvojih mjedenih iristrumenata u koje dušeš ·aa, bi raspalio svoga sumišljenika i učvrstio njegovo rasklimimo ttvjerenje ( ... ) Slušaj to ljeto na nategnutim svilenlim strunan\a između sunca i zemlje kako dršće, kako-tteperLna trbuhu tog malog i sivog kukca koji će umuknuti čim Osjeti tvoju blizinu. Tko bi bolje izrazio ovo ljeto ,od cvrčka?

. l .

Ironija kojom je zahvaćen poet:Ski1 subjekt, ironija koja prelazi u grotesku i nez.nuosrdno demistificira lažna ganuća larpurlartističkog prezira ,..banalne st_varnoSti-«, ne zaustav;lja se na ·tome već naturali~tičk~ leksikom (m~c~ti glasove,.m~ti boje, strugati konjskim repom po ovčjem crijevu razvučenom na šupljoj drvenoj kutiji) karikira pretencioznoot umjetnosti suprotstavljajući

-joj pjEl'5mu cvrčka i n,e~.dmašnu }jepotu prirode, ljepotu bez svijesti o· sebi, bez pretenzija sviđanja, elementarne, jedinstvene i ne'ponovljli.ve ljepote koja proizlazi iz sklada zasnoV8:f10g na koegzistenciji lnnoštva u kojem je čovjek jedino disharmonično biće koje svojom umjetnošću nastoji kompenzirati gubi­t~ prvo bitnog sklada,"' sklada što ~a je f!efinitivno _ i nenadoknadivo narušio.

»Ironijom, rekli bismo, pisac se uzdigao: nad svoj predmet - kaže Ivo Vidan - jer u njemu nije našao mogućnost 'katarze. A biti iznad i izvan· svog umj-etničkog "preidtneta-znači distancu ne samo spram predmeta nego i spram sredstava kojima se ·predmet realizira: katarza se premješta izvan predmeta u sam umjetnJčki postupak.-+<,f. Umjetnost rij~i, suočena sa -samom sobom ti ogledalu stvaralačke imaginacije, prekida . uzročn-p-posljedičnu nit događanja i priča se premješta -u unutrašnji k8.os sVlijesti hipersenzibilnog i hipererudiciraD.og personal!Lteta: Novost ove-- novele nije d~ađaj.5 Crkvene svečanosti, koje po sebi predstavl~ju događaj, nisu predmet priče već njen povod, njen pOticaj. Jezične bravure, etimološke i'gre, _prožimanje mikro i makro-svijeta, -sažimanje vremenskih i prostornih razmaka jest novost ove novele; ali ne no-vost zbivanja već novost Vliđenja.

Pripovjedačka perspektiva nlje strogo fiksirana Pripovjedač se pOigrava mijenjanjem razLititih perspektiva J;lromatranja. a ta se igra događa nepre­kidno pred ogledalom samospoznaje, O!i'leda~Om lroje.t reflektira igru promat­ranja u svijest promatrača.

Teleskopskcl perspektiva uništava tra.nscendentan zanOs nebe~kim :Plavet­niloni, liriku daljine, odvojenosti, čežnje:

N e bo u viSini! Ali ja .ti ga ~ogu unakaziti teleskopo.tp! Otkrit će ~i baj protune-.

beski top strahovitih perturbacij~ neočekivanih !omatanja, divljih šiba­nj a- prostora_ vatrenim repovima; tumaranja i sudara kugala, rušenja .. zvijezdi, gmiZanja maglenih spirala, unakrsnih očijukanja svemirskih reflektora, nemira svjetla ...

Personifioirana stihija svjetla' (Zomata_nja, šibanja repovima, tumaranja, gmizanja, očijukanja), kojU otkriva ova teleskopska perspektiva, razmiče gra­nice ljudskog svijeta ·otkrivajući laž idealizacijske -zavjese kojom je čovjek, iz straha pred nepoznatim, zastro ponor uznemirujućeg beskraja.

'

J. BOZANIC /.,INTERPRETACIJA NOVELE RANKA ... ·857

S -druge strarte, mikroskopska pe_rspektiv-a uništava ljubavriu _strast otkri­vajući odvratan reljef zanosne ljepote ženskog lica:

... Kao što će ti se 'lijepo_ lice Izidore uk!azati pod mikroskopa~ u strašnom reljefu _s brdima "i dolinama i· tvoju uzvišenu ljubavnu strast progutat .će prijavi i masni ponori iz kojih_ rastu debele dlake. kao trsti-'": ke i šiblje iz močvarnog blata.

Izmedu makrokOzrriičke stihije svjetla i rrtikrokozmičke kaljuže ljudskog lica otkriva. se ljudski svijet u idealizacijskoj čahuri svO>je osjetilnosti probu­šenoj optičkim· protezam.a vida.

Fi-zički prodor u _metafizičko. bana1izira .tra!\Scend~ntan zanos i .etetičnu egzistenciju ljepote otkrivajući rugobu svijeta. a time i perspektivu umjetnika kao obrtnika -ružnog, k.aX:o Marinković kaže u Kiklopu.

Međutim, obrađujući ružno umjetnik ne može ·stvarati ljepOtu jer ogle­dalo &amOSP<J.Z~aje nepr~kid.no reflektira U- njegOVU SVijest ._i predmet >!>Obrađi­vanja« i *Obrađivanje« . i samog »-obrađi vača«. Sam stvaralački čin postaje .pre~m stvaranja, tj. literatura postaje predmetom metaliterature. Umjet­nik se ne može odreći ljepote, ali je, u vremenu u kojem je· srušena hijernr­hijsk;a -p:iiamida vrijednos~i s apsollltnp-rn dobrotom i ljepotom na vrhu, pri­moran da ljepotu stvara .u. metaumjetnosti. Autorefleksija; koja je sve prisut­nija u modernoj književnosti (·zaOkupljenost pisca vlastitim umj~tničkim _po­stupkom, promatranje promatranja), u Marinkovićevu ·-je qjelu dovedena d<'> vrhuriča. Pripovjedačka distanca od Predmeta promatranja: i autorska ·di.starica od. pripovjedača ne mogu se nadmašiti nekom novom distancom,_ pošto je prin­cip dii.stance, kao takav, imanentan 1\-:Iarinkovri.ćevtt-- djelu i on otkrtiva beSkrajni niz ogledala kOji ponovno uspostavljaju čudo viđenja u vremenu fizičkog de-­struiranja metafizi.člrog.

PrrH>avjedački reflektor osvjetijava predmet promatranja s različitih per_­spektti.va, al_i to svjetlo više osvjetljava ~mu rnotrilačku perspektivu negoli predmet- promatranja. Pripovjedač, Vođen neograničenom slobodOm asocijacija, otkriva jedan paralelan svijet, humaniiiran bestijarij,- .s-~mbolizlirajući njime slj6pilo filistarskog realizma koji se iscrpljuje u brizi oko održavanja zOolo-gije života: •

Zatim si motrio mr{lve ·kako vuku muhu što si ·je maloprije: ubio. Neprestano ti je dolij~tala na lice .i šetala oko riosa diveći se '!je;rojatno impot.antnoj građevini (.-~ .) Sada je vuku dva gluPava mrava~ žustro, pažljivo: ·Ej, čekaj, brate, umorio sam se. Prihvati je ti ovdje .za ovu npgu, a -ja _ću za krilo, Sto. je ugojena, marva jedna! A za njima treći mrav nosi hitro t:nuhinU glavu i možda misli: dobro je ovo za zimu ...

......:: Prokleti ~ilistri! _ Oni vode_ -i ratove~ Dao bih im i svoju glavu da mi je -znati da li- imaju boga. (Ovako Okrutno tekao je sprovod Sten­dalova Juliena Sorela: naprijed tijelo, a za njim posebno glava u krilu Matilde de la MoleJ koja- ju je ljubila u čelo).

- I učili' su te: budi mrav! Mali tihi nePrimjetljivi pametni marljivi Strpljivi realist. Sitni· štediša. Ljeti skrbi· za zimu. A U školi su ~ tuma­čili kako je to isto htio da kate. i- v~iki- francuski pjesnik svojOm bas-

858

. MOGUCNOSTI

nom o cvrčku i mravu.· Kako je, naime, bezbrižni flaneur i sezonski pjesnik Cvrčak pokuc~ jedne ljute zlme gospodinu kućevlasnli:ku Mravu na njegova bog.3.ta vrata,' ria kojima je eventualno stajaJ.a .i pločica ... član dobrotvornog dru~tva - prosjačenje redarstvena zabranjeno... Kad je vidiO gospodin Mrav krOz malj okrugli otvor n~ vratima da vani stoji odrpana i izgiadnjela protului, izderao se na način kako se već deru kućevlasnlici na boheme i pfosjake; mad, mrcino' lijenat Sto si radio cijeloga ljeta? Krao a? '

Pjevao sam. Ja sam, naime; poznati -pjesnik Cvrčak, ako se izvolite ' sjećati, pa sam -kao takav ... · ' " · ·

Pjesnik? Pjevao? A dakle - pjevao! Pa pjeyaj, bOOt~, i dalje, pjc-, W!j! Sad, to jest, možeš i pleSati!

. . I cvrčak pjeva. Pjeva, usprkos vama i zimama, postojano i tarka ·

kao što sunce sja, .pa bUdite mirni, gospOdine Mrave; on će i plesati.. A ovdje ovi _Vaši filistri vuku s~oju krepanu muhu i misle da je to vrlo važno što oni rade, da im se svatko mora ukloniti s pti<ta,. jer oni r a r;l e, oni, kamen .do kamena i zrno· do zrna, ne- zijaju u nebo kao ti: · . .

Ovaj h-umanizirani mikro-svijet kukaca odslikava animalizirani čov­jekov svijet u kome dom.iriimtna sila održavanja zool~ije ~iVota ne -priznaje ispriku pjesmom. Humor, koji se ostvaruje -antropomorfiza.cijom kukaca, ile iscrpljuje se u kGmici neočekivane analogije izmedu mravljeg .i ljudskog svi­jeta već nosi u sebi ·~mnu snagU ironije koja demistificira kult rada kao vrhunski smisao življenja. Analogiju izlnedu rnravljeg i_ ljudskog svijeta pot-en­cira asocijacija na sprovod Stendhalova Juliena Sorela, junaka tužne pobjede StraStvenog. pojedinca nad slijepim ·zakonima· gluposti ljudskog~ mravinjaka pobjede čiji je zalog _glava pobjednika.

Naracija, Oslolx>dena fabulatiVne dlisdpline linearnosti vremeriskog krela­nja (prije .... poslije), prostornog (bliže .... dalje) i kauz;llnog .(uzrok .... poslje­dica), kadra je asocijativnim predivt>m ispreplesti. i povezati različite· svjetove, sažeti prostorne i vremenske ~e krećući se neOčekivano od ·jedne· per­spektive do druge, od perspektive muhe ili mrava J na terasi do perspektive­mrava-Oovje~ na ulici, do p~rspektive žrtve ljudskog mravinjaka u literaturi, da- bi u pozidini vlaStite metaliterame pozli.cije ~govijes-tila perspektivu kojoj se ukazuje totalitet iz čije sveobuhvatnosti ndje ~zuzeta ni _sama spoznaja totaliteta.

O~lobpdeno stege fabula tivne gravitacije !grom. pei-spektiva, Mani.ilkovićevo. pripoVijedanje vrlo česl9 wseže za kontekstom literarne tradicije potvrđujući i _na taj način. svoju metaliterarnu prirodu .. TragičnOst Stendhalova pobunje­~ika, didaktičnost La. FentaineOve basf?-e i crni ·humor- Willonove Ba~de obje­šenih isprepleo 'je oVdje slučaj. nevjerojatnog toka asocijacija prustovske širine potaknutih ... sprovodom"' jedne· bezglave, .krepa·ne muhe na terasi.

Stilističko- jedinstvo· rlovele treba tražiti u ironičnosarkastičnom objektivu pripovjedačkog stava krOz koji se prelama stvarnost mnoštva· različitih viđe­njA svijeta.- TakO s~ didakt.i~nost zdravorazumskog iealizma p~tvara u paro­diju p~matiističkog sljepil-a filistarskog_ mravinjaka:· Budi mrav! Mali tihi neprimjetljiVi ma1'ljivi Bt1'J)l;ivi 1'e~lis_t. Sitni- Jtediša. Ljett,Bk1'bi za zimu. :e..fir-

' J. BOZANIC/ INTERPRETACIJA. NOVELE RANKA ... 859

mativ..nOst ovog asindets~og nd.za atributa prelama se invertirano u konvek­snom objektivu ironije.

Parodija školhičke didaktičnOsti karikira priču o cvrčku i mravu inzisti­ranjem na detaljima. arialogije s građanskom posjedničkom neprikosnoven.OOću i sudbinom Onih koji plodove duha ne mogu 'razmijeniti za plodove r.ada. To' i.nzi&tiranje na detalji_ma'-očiiuje se u:· izboru delikatne leksike građanske eti­kecije" (gospo4in kućevlasnik Mrav, ako se izvolite sjećati); liceriljernom, humil.­nizffiu (Clan dob~otvoriwg društva - · prosjače1lje redarstvena zabranjeno); posjedničkoj z'atvorenosti i podozrivosti (Kad je vidio gosPodin Mf'av kroz mali okrug~i otvor n_a vratima da_ .-vani stoji odrpana i izgladnjela protuha): orto.grafskom otidonu kojim s~ personaliziraju opće imenice (-Mrav~ Cv-rčak); prepotentnom cinizmu moć.nika t Pa pjevaj, brate, i dalje, pjevaj! S~ to jest. moZeš i plesati) i provE!:rbijal~om pai.osu radnog ep.ttizijazma (jer o'ni rad e, oni kamen do kamena .i ~mo do zrna, ne zijaju u nebo' kao :ti).

' Priča o m~avima-ljudima ob~e se po~m u priču o ljudima-mravima:

Ljudi vrve kao mravi: trčkaraju uokolo, susreću se, pitaju,. odgova­raju; žure se s torba_ma i vrećicama s hranom, najednom .zastanu nasred ulice, za!nisle se u svoje cipele pa naglo. potrče i nestaju iza ugla.

Glagoli, upotrijebljeni u ovoj rečenici, sugerLraju doživljaj užurbanasti mravljeg kretanja te je usporedba Ljudi vrve· kao mravi, redundandna. Ona smanjuje ekspresivnost rečenlce eksplicirajući analogiju između mravljeg i ljudskog syijeta. Pogotovo je ona nepotrebna u kontekstu ,Priče o ljudskom ·mraV'injaku.

Prekinuta ilit priče ponovnO se nazire. I teče priča puna ironijskih obrata, ne_očekivanih asocijacija, igre riječima, hunlora:

Tamo .se netko_ potukao. Kletve, psovke. Privezao magarca za nje­govu smokvu, pa ju je magarac obrstio i vlasnik ·smokve prebio ma­garca. Javio se vlasnik mag8J;Ca i prebio vlasnika smokve, a ov~j njega nogom u k-Qlj~o. pa šepaju· sVa. trojica, to jest on i ori i magarac i

· smiju im se sa stnlne, a netko drlički primjeć~je: ..-oo im ide tako svima po koljenu ... .+c 1

• ' . . Apsurd· bizap1e t'-:lčnjave, zbog nekoliko listova smokve, potencJ.ran je pni~- '

, vjedačevdm ·nastoJanjem .na određenju ljudskog identiteta aktera sukoba nj~ho­y:im posjedništvom. To je postignuto uzaStopnim ponavljanjem liječi vlasnik. Poqavljanje .Sintagmi vlasnik smo"ve i .vlasnik magaf'ca asocira na admini­strativno-sudski stil kojem je svOjstveno ponavljanje sa- svrhom da se izbjegne dvosmislenost i pOstigne preciznost Zriačenja. Međutim, apstraktna bezličnost predi'Zllih administrativriih ·· jezičnih forrnu~cija »--čišćehih-+< od emotivnosti, bezličnost koja garantira korektnost fonnalnologičkih Operacija imovinsko-

1 -pravnog· postupka, ostvarena je ovdje u iracionalnom konteks-tu sukoba čiji

je povod nekolikO listova smokve ~je je obrstio magarac. Kontrast između iracionalne posJedničke stra~ti -i raciQnaine adminis-trativne ~ezične formula­

~ cije, ostvaren u ~dentičnom. jezičnom materijalu, potenciran je igrom riječima u ciničnoj ·primjedbi prOmatrača (to im ide tako Svima po kol;enu ... ) koja

860 MOGUCNOSTI

svojom dvoSmislenošću' (udarac po koljenu; hereditarna svadljivost, tvrdogla­vost, nepopustljivost) sUgerira ideju kazrie zbog ispoljavanja elerilentamog bio­loškog nagona za samoodržanjem i iracionalnost 'nagonskog u čoVjeku. Slika bizarne tučnjave, ·u kojo-j se iSpoljava, iracionalna vlasnička strast, animalni atavizam posjedovanja, upotpunjena je Povicima: Dolje Darvin! Zivio gospodin bog!, povicima što kao ·eho asocijacije o čovjeku-životinji sadrže ironijsku poantu superiorne distance pripovjedača kOj:i promatra odvijanje svečanosti u kontrapunktu molitve i psovke, prostačkog obračuna fizičkog i verbalnog te patetične retorike fanatika i agitatora.

Razvojna nit priče,- koja je_ na samom početku prekinuta ironiziranjem litera_rnosti piščeve vizure; opet se, kako smo vidjeli, počela odmotavati i po­novnw je -naglo prekinuta:

Ali iznad svega čuje se bubanj. Bubanj lupeta, pada kao bomba us·red -misli. Nema miisl~ uz bub&ti.

Priča je zaus1:avljen~. slika crkvenih. svečanosti potisnuta i pon,ovno se roje asocijacije u pripovjedačevoj svijesij., asocijacije , koje svojom sintaktič­

kom aktualizacijom_ sugeriraju ritam bubnja:

Tambour!~ Osuđenika prati na stratište bubanj. Kanibali peku tmSIO­

nara uz bubanj. Vojsku prati u borbu bubanj. Kako bi se II19glo biti junak bez bubnja ?~rbeno oduševljenje je -čisti, ideali:ti, plaionski bu­banj. -<<;>no jutarnje )upanje_ sagova 'na dvorištu, kad sanjaš da te lupaju lopatom po glja vi, stoji vrlo blizu bubnjarskoj, umjetnosti.) I majmuni se hvataju na'. bubanj.

Nadrečenično jed.in$Vo ne očituje- se ovdje u paralelizmu sintaksema već u paralelizmu zasnovanom 'na epifori onomatopejske riječi bubanj koja, svo­jom finalnom pozicijo-m u rečenicama daje cijelom paragrafu izuzetno ekspre­sivnu vrijednost obogaćenu sint~nom semantikom. Intonacijsko središte iskaza nalazi se, dakle, na kraju rečenice, na riječi bubanj. (odnosno na sinta­gmi bubnjarskoj umjetnosti u pretposljednjoj rečenici), tako da . se .stječe do­jam kao da su sve pret'h<Xine _riječi ka~e del l?i bio što efektniji rečenični naglasak na kraju rečenice Medutim, u posljednjoj1 se- rečenici rečenični nagla­sak premješta na početak, tj. ria -riječ majmuni: Ovo premještanje intonactj­slrog središta izazvano je i.ntenZifikatorom i ispred rijeći majmuni. Bez ovog

· intenzifikatora paralelizam bi bio potpun, ali bi. paragraf Jjio otvoren i nedo­vršen. L~ravo ovaj obrat u intonacij&kom paralelizmu ~tv:ar~ narativni -para-. graf ti doyršenu cjelinu. Ovim obratom ostvarena je ujedno i ironijska poanta. Posljednja je .rečenii.ca, naime, ironijski. rezime o animalnosti. čovjeka, animal­nosti koja je sugerirana i prethodnim rečenicama. Misao, kao specifikum. homo - sapiensa, uništena je bUbnje~ i u čovjeku je probudena _zaspala životinja. Princip -ekonomije izra.za ne dopušta da se kaže kako se i ljudi hvataju na bubanj, ali to je rečeno kontekstom .. Istovremeno, ovim je obratom uspostav­ljen asocijaci.jski luk između ove i gore spomenute· ironijske poante sadržane u ~povicitru;t nJ'- Darwina koji se usudio otkriti ljudski zavičaj u džungli, a ne u Edenu. ,

U~utrašnj-i monolog nastavlja se Molitvom za magareći rod J,Xttaknutom :~ asocijacijom: bubanj - magareća koža nategnuta na šuplji cilindar: .

J. BOZANIC l INTERPRETACIJA NOVELE RANKA ... 861

· O gospode, zar je moguće da ti.godi. ovo nemilo lupanje po koži ma­g~eCeg roda"! Ova ista strpljiva životinja grijala __ je dahom svojim sina tvqg jedinoroden-og i spasila ga zatim od tetrarha Heroda Antipe koji je on~ bio ·dao klati djecu po Galileji; nOsila ga je strpljivO )la ,njegovim agitacijskim putovanjlima Po 8amariji i Judeji ,i donijela ga trijumfalno u J~ruzalem uz burno_ klicanje naroda odabran~.' O, gospode, zar nije u. tvome premiloStivom src'\1 stekla malo zasluge, da je barem 'mrtvu ne lupaju, kad je već batina mora pratiti za života? Gospode, molim ~e za čitav magareći rod, koji je toliko ponižavao i vrijedan u nadimcima glupih i indolentnih tiištarija, koji je stalan .predmet ismjehivanja i po­vod mnogim otrcanim dosjetkaqm, koje su Jisto tako dosadne kao i ova postu~a magareća Pjesma. - Gospode oslobodi, otkupi, zaštiti, ovu dobroćudnu životinju dugih ušiju barem -oo. ovog prekogrobnOg knuta. Amen! r

Kao što smo prije vidjeli primjer parodije di~tičkog i admlinistrativnog stila, ovdje imamo parodiju biblijskog stila. Već u prvoj rečenici, patoS invo­kativnog početka (O gospode, zaT je moguće), patos kojd u sebi irrui goigotske maestoznOsti (Eli! ELi! lama azavtani? !) splasnut će poput balona probušen -ironijskom oštriCom metonimijske banalizacije bubnjarske umjetnosti u čast

gospoda (lupanje po koži magaTećeg Toda) i otkriti se kao parodija patetične egzaltacije. Parodijski into-nirana Molitva _za magareći Tod otkriva prtpovje­dačlru distancu iz koje pripovjedač teatralno potencira biblijski patos na ba­nalnoj činjenici da bubanj, koji stvara zvučnu kulisu .patetičnog religijskog zanosa, nije ništa drugo negO magareća koža nategnuta na šuplji cilindar. Međutim, borba Misli i Bubnja nije okončana banalizh;anjem patosa. Misao savladuje Bubanj tek onda-- kada patetizira, ono-što je bana1i.zirala postponira­njem atributa pridjevskozamjeničkog .. tipa- u· nominalnim· sintagmama (dahom svojim, sina tvog jedinorođenog, naToda odabranog), postponiranjem kvalita­tivnog priloga u relativnim sintagmama (nosila ga je strplJivo, donijela ga trijumfalno)~ ·te dekorom- biblijske antroponimske i toporiim.ske leksike (Herod Antipa, Galileja, Samarija, Judeja, Jeruzalem), pa istoj iđeo-afektivnoj razini. ali S teatralne distance pripovj~ačeva stava u čijem se ironijskom objektivu invertirano prelama lamentacija nad sudbinom magarećeg roda u parodij'J patetične egz3ltacfje ·religijskog fanatizma. •

Solilokvij Je završen i priča se nastavlja, ali ne tamo gdje je prekinuta. Pripovjedački reflektor obasjava fr:igmente priče ostavljajući čitaocu da ih povezuje u ~jelinu_ po mjeni kreativnosti vlastite imaginacije.

Prtča se nastavlja slikom gozbe u školskoj zgradi na kojoj se okupUo sve­ćenstvo poslije _crkvenih svečanosti. Pripovjedački se reflektor zaustavlja na biskupu u trenUtku njegova paničnog traženja riječi kQJima bi svoje prazno­slovlje doveo do kakve-takve retOričke poante:

- Ab Jove prinoiipium, kako- je mudro rekao Virgilije, obratimo se našEIDl pobožnorit ~valnom Onomu ko.ji ilam je udijelio. ove krasne zemaljske darove ... ; da bi tako. ovaj naš dragi· narod ... (povišenim gla­som s izvjesnom srditom drhtavicom upućenom vjerojatno neprijatelj[ma

· crkve): . . . jei nije istina da antemurale cristia'rultatiS znači. . . A naš

862 MOGUCNOSTI

mlr<>Q. .. : ..;_ t~ je stao. Mi:r. Biskup' se·· smeo u govoru i nervozno skuplja jezikom. slinU po· suhim ustima. Ne' zna biskup što bi s ~narodom...c, pa je· ponovio »a naš narod:-- i dodao ,...između ·svih naroda<+< i opet pauza .( ... ).

POnovno sviranje na žici 'parodije. Isprazno . mudroslovlje korifesiOQ.alne retorike, koja se hVala općih qtjesta, otrcanih fraza i latinSkih "Sentenci," u strahu od- v Listi te praznine upada u prazndnu senilne memorije. Pripoyjeda­ćevo ·imaginarno :POnizno i saučesničko obraćanje bisku'pu u trenutku pariičnog traženja. rij~č! reflektira cinizam . don Flo ria iZ biskupove perspektive: .

(:. :) Ne gleda vam ravt\o U oči,-· nego najprije gleda' u· vaš zlatni. *'iskUpski križ na prsima, ~ Onda vas svega- nekako obuhvati svojim Zlobnim pogl~dom i lgra se s vama kao 's kakvom stvarčicom, naprosto · žvače vas očima. Zatim, kao da vas _je ispljunuo iz svoje Wžnje ( .. ;~

. \ Iz biskupove perspektive, ·koju sugerira pripovjedačevo d.tnaginarno sau-

česničko obraćanje" u trenUtku ·makSimalne emocionalne napetosti, \ciničan po­gled don Floria doživljen je: kao žvakanje koje mrvi -i .uništava samopouzdanje. Glagol žvakati pripada- asocijativnom polju pojma usta_ te spoje!\ asooi.ja,.b'i.v­nim mostom s imenicom oči donOsi ovom :pojmu sadržaj asocijativnog polja

· kome pri~da Oči tako pđstajll usta koja s. ciničnim· uži.tkom žvaču biskupovQ samopouzdanje. U sljedećoj je rečenici uspostavljen novi most i~eđu istih asocijativnih polja, asoci]ativni most koji povezuje. glagol ispljunuti, iz asoci­jativnog polja pojma usta i imenicu _pažnja koja, kao što PQ:kazuje ,kontekst, pri~da ovdje asocijativnom polju pojma oči. ov~.J neobična asocijativna -veza sugerira odvratnost i prezir ·koji prelazi u cinički užitak izražen nijenliru go-vorom geste: •

• e, . :) pzeo namatati krunicu oko kažiprsta, tobože ću izmoliti jedan ruzarij da ti se bog siniluje da se naroqu ...

no biskupe ja sjetiš to o.· ..

PripOVjedač u jednom "trenutkU .~staje imagil'lira-ni lik kojL se obraća stvarnom liku (stvarnom u .kontekstu fikcHe) da bt kroz to obffićanje, suživ­ljen s likom .biskupa, rrlotrio cinika' don FlOria iz biskupove perspektive. tra je prtpoVjedač zadržao svoju pripovjedačku vizuru imali bism:o, pretpostav-ljam, otpril~e ovakav tekst: ' ·

·Ne gleda ga ravno u oči,·, nego najprije- gleda u njegov .. zlatni "bis~ kupski križ na prsima; a onda ga svega neluiko obuhvati svojim zlob­nim pogledom: igra se s njim kao s kakyom stvarčićom, nap~to žvače ga ·očima. Zatim kao· da (Ja je ispljunuo iz svoje pažnje ( ... )

Međutim, reflektor ovakve, pripo\rjedačeve vizure, ostavio bi u sjenu· bis-. kupa s njegovom povišenom emocionalnoni. temperaturom pa :i metafore žvlt­~ati očima i ispljunuti iz svoje pažnje ne bi bile uvjerljive pošto one, suge- . rtraju prisutnost afektivnosti koja u pripovjedačkoj vizuri nema motivacije.

Pripovjedački r'ef~ektoi, ~ako smo vidjeli, mijenja perspektiV.e, osvjetljava likove direk~no ili indirektno iz perspektive drugih lil~ova. Pripovjedač svom

J. BOZANIC ./ INTE.IlP.IlETACIJA NOVELE .IlANKA ... 803

vlastitom autorskom subjektu oduzima promatračku _distancu pretvarajući ga u učesnika, u aktera_ priče, -ali mu ostavlja_ ironijsku distancu skriv~u mas­kom kolokvijal~e brbljivosti koja će obiil.a,nuti malog fratrića konventualcri

l . . što .gori od želje da što prije stigne na gozbu i nađe ~e tako u biskupovoj bli2lini:

Odlučili oni, dakle, da s~ dokopaju tih engleskih plu_tača ... Jer ti šeširi su ·od pluta, i to nekako naročitO iO"preg~ranog i što ja znam. l, bogami, ukrali ih! To jest, šešire. Po· brodu d~zvoljeno razgledavanje, šetanje, ... pl!iz.c i ..;.hajudujudu ... , simo-tamo, napipali, udesiii vješto, n_e znam n-i ja kako, jednom riječi - ·ukrali šešil-e engleskim oficirtma. Bi-u­ka, skandal, visoki gosti, možete zamisliti! A štO, da, je onako .,.Cowen­try ... raspalio -iz topova po btokU. A ratujte vi, gospodine moj, protiv _tih sirovina i petroleja, ;a što je najvažnije, protiv Intelligence Servicea! Taj".:Vam zna gdje iko pljune, čak -1 da će pljunuti zna godinu dana Una­prijed. I sad ovi nesretnici, koji su mogili mnpge majke u: crno zaviti, os~ovali društvo >+-Tropikon«, to jes-t udruženJe tropskih šešira, pa sve jedan drugom: »Pliz Mister Kjuzm, aj dont nou, aj em veri, veri sori for ju, jes« ... ~ sve takO, engleski. Ali uglavnom samo piju~ Kažu -tropska kllima, pa -piju.

Uzet ćemo najprije ·iz ·ovoga teksta _sljedeću rečenicu, rečenlcu koja se isdče izuzetnom ekspresivnošću:

Po brodu dozvoljenO razgledavanje, šetanje, ... pliz ... "i ... h.ajudujudu4•,

simO-tamo, nat;Jipali, ud~ili vješto, ne znam tti ja kako, jednof9 rije~i

- ukra1i šešire· engleskim oficirima. ·

Pokušat ćemo je_ sada transformirati u stilistički neutralan oblik:

Po brodu. je bilo dozvoljeno razgledavanje, šetanje, razgovaranje na engleskom j~ku s posadom ,broda, kretanj,e ovamo-onamo, pa :;u ,tako oni otkrili mjesto ·gdje se nalaze. šeširi te -su vješto ostvarili sVoju na­mjeru, ie?nom riječi - ukraLi su šešire engleskim_ oficirima.

UsporedimO sada na\,'edene rečenic~:

Po brodu -.dozvoljeno razgleda­vanje, šetnje,,

... pliz... i ... hajudu_judu:',

simo-tamo,

napipali;

udesili vješto,

ne zna.t_ll ni ja kako,

jednom riječi - ukrali šešire engleskim ofidirima.

Po brodu je bilo dozvoljena­razgledavanje, šetanje

t-azgoVa.ran.je na engleskom jeziku s posadom broda,

kretan;e ovamo..:.onamo

pa su tako oni otkrili mjestO gdje se- nalaze šešiTi

te su vješto ostvarili svoju namjeru,

jednom riječi- - ukrali su šešire _ -engleskim oficirima.

864 MOGUCNOSTI

Uspoređujući ove rečenice, lako ćemo uočiti da izvorna rečenica ima upadljivo manje riječi nego njen transformiran, stilistički neutralan, obllik. Stilistička neutralnost transformiranog ·oblika izvorO.e rečenice potj~ od

. predskazivosti njena gramatičkog ustrojstva u rnediju pisane riječi: s druge strane, izvorna rečenica. djeluje vrlo e~pre~ivno zbog njena kolokvijalO.a stila prenesena u medij,.. pisane liječi. U prvom fragmentu rečenice imamo elipsu glagOla biti u predikatnoj sintagmi. o·vaj je glagol izostavljen zbog nj~ova redundandnog karaktera određena ~ivnom konstrukcijom rečenice. Izostav­ljen je, dakle, element koji u ovoj rečenici nema komunikativno vrijednost pa je na taj· način pojačana komunikativnost ostalih elemenata rečenice.

U drugom fragmentu, sinekdohično izdvajanje karakterističnih riječi kon­verttiori~llne konverzacije, umjesto općenitog, opširnog. i nelzražajnog opisa, bez ikakve specifičnosti određene situacije, stvara atmosferu događanja s mini­mumom izražajnih .sredstava, a drugo, potencira se time komika situacije jer se ~za tih uglađenih fraza iz oskudnog rječnika tropi:kQnske engleš,tine kriju lopovske namjere S bizarnom motivacija~.

U trećem fragmentu, dijalektalna fraza _simo-tamo nema adekvatne za­mjene jer ona ne sugeri:ra samo kretanje u r'aznim pravcima već također, u ovom kontekstu, ona sugerlira i metež i mnoštvo· taktičkih poteza s ciljenl ostvarenja namjere. Z:al'ravo teško je reći što ta fraza znači. Ona svojom neodređenošću može .... sugerirati i nedokučiVost operacije TroPikOna pri . krađi oficirskih šešira·, ali, u ·svakom slučaju, D.ema za nju Verbalnog aprOksiina'ta, a pogotovo ne adekvata u mediju pisane riječi.

U četvrtom fragmentU, u riječi napipati~ sabijeno je značenje svih onih riječi .koj€ su izostavljene ispred i iza nje. Ona sama predStavlja parataksnu eliptičnu rečenicu, a nikakve verbalne veze, osim kontekstualne, dakako, nema između nje i prethodne rečenice. Elipsa konjuJ?-kcije, ko~ulativnog glagola i subjekta, motivirana ·je iznenadnošću otkrića mjesta gdje se nalaze šeširi. iznenadnost sintaktičnog skoka sugerira, dakle, iznenadrioS,t otkrića Pa je. io primjer sintaksne semantizacije teksta. Sama riječ napipati, suprotstavljena leksičkim altermltivama kao .ito su otkriti, pronaći, opaziti itd., otkrtva svOju izuzetnu ekspresivnost. Ona, u ovom kontekstu, kbn9tira tajnu otkri ćar i izvje­snU simpatiju prema neozbiljnom frajerskom pOthvatu. Objekt je također redundandafl, pošto je određen kpnte~stoni, pa je i on izostavljen tako da je. glagol napipati, bogatog konotativnog spektra, opterećen komunij{acijskim sa­držajem izostavljenih redundandnih elemenata rečenice. Njeno konotativno bogatstvo i komunikacijska nosivost daju joj izuzetnu ~kspresivnu vdjednost.

U petom ftltgmentu ponovno imamo · parataksnu eliptičnu rečenicu s izo­s~avl]enom konjunkcijom i kopulativnim glagolom . ispre~ glagola tiđesiti s postponiraniranim kvalitativnim prilog~m i elimini:fanim redundandnim objek­tom. Izbor ovog glagola_ irrui jaku kont~stualnu ·motivaciju zbog svoje. kono­ta tivne vrijednosti. Naime, on konotir~ .neodređenost i tajnovitost &ime ope­racije krađe šešira.

Sesti fragme~t predstavlja ograničavanje znanja pripovjedača, relativi2;i­ranje njegove perspektive, što je motivirano potrebom pojačavanja dojma uvjez:-ljivosti i objekffi.vnosti.

l

J. BOZANIC J INTERPRETACIJA. NOVJ;LE RANKA •.• 885

I u sedmO~ je fragmentu provedena, ina.k.ar · i mirunlalna, eliminacija rec:Iundandnih elemenata - elipsa kopulativnog ·glagola, Pa je takO eko!loini­zacija i.zr~. kao osnovno obilje"žje kolokvijalnog stila, dosljedno provedena u ovoj rečenrici. '

Taj je _postupak ·P-roveden i u ci]elom odlomku s različitom motivacijom pa ćemO razmOtriti još nekoliko primjeJ;"a. Uzmi~ najprije sljedeću rečenicu:

Biuka..._ skandal, vti.soki ·gosu, možete zamisliti'! Ova rečenica zasićena redundandn.im elementima, izgledala bi otpl"'i.like

ovako:

Nastala •je potom veldka bruka, nastao ~ veliki skandal jer su to bili visoki gosti.

Provjeravanje slušaočeve imaginacije opisane situacije, koje u izvor{l.oj r,ečenici ima retoričku funkciju intenz.iviranja dramatičnOSti iskaza, u reče­nici, zas.ićenoj redunclandnim elementima, bilo bi izostavljeno pošto bi dra­matiČnoSt opisa bila' Značajno. smanjena pa bi retoričko pitanje u rečenici' smirene naracije izci.zvalo nesklad stila. Popunjavanje rečenice 1zostavljenitn redu,ndandnim elementima- razvodnjuje emotivni naboj riječi·. ĆM:iuzimajuĆi im apelativni.t snagu. Početak nagovještava asindetski parataksni niz eliptičnih rečenica (Bruka, skandal .. • ), ~međutim, dolazli. iznenada do uspostavljanja hipotaksnog Odnosa (Bruka, skandal - visoki gosti). Ovaj · hipotaksni odnos nije ostvaren gramatičkim sredstvima Što ovom- iskazu daje ekspresivnu vri­jednost pošto ,je u njemu složena gramatička struktura- hipotaksnog odnosa, kao i ostale _elim:iliirane komponente (predikati, priloška. Oznaka Vremena i atributi), supstituirana kontekstom i sukcesijom eliptičnih rečenica.

Uhvativši taloo gladnog i nestrpljivog fratrića-konven:trualca u tni'e'lU · svOje bizarne -Priče; virtuozni elokvent vodi_ igru ·prema apsurdu:

A ratujtE! vi, gospodine moj1 protiv tih sirovina i petroleja, a što je ; najvažnije, protiv Intelligence S~rvice~. Taj vam zna gdje tkO pljune,, čak i da_ \Će pljunuti zna godinu dana unaprijed.

Istrgnut Za trenutak, pričom o podvJgu Tropikona, iz svoje spiritualne predanosti faritaziji o-mogućnosti -da Uskoro sjedne· u društvo s biskupom, fan­taziji zaokupljenoj sitnicama-' posvećenim t?iskppovbm blizinom. •

( ... biskup tu, na Celu, a on svega· dva metra i dvadeset centime­tara daleko 9d njega, pa je biskup. zažellio onaj mali komadićak šećerne glazure što se odvalio ~ torte (poznati hir apetita 1>05lije ručka), pro­čitao je on to u biskupovim očima te je skočio odmah mali fratrić (on prvi i jedini!) t Pl"UŽ!io bisklJPU. taj ~omadić glazure, a presvijetli mu. se dobrohotno osmjehnuo: ~vala yam, dmgi padre Felice! ... ),

fratrić je doveden u fantastičnu relaciju prema mogućnosti ratovanja protiv impenije (s~ovina i petroleja)·- zb_og nekoliko engleskih oficirskih vrčina· Od pluta. Fantastičnost· priče, · maskii-ana Je . makSimalnom uvjerljivošću stila kolokvijalne pričljivosti koja sugerira prisnost, susretljivost i dobrohotnost pa

· skreće fratrića u noVo .lutanje u potrazi za trpezom u posvećenoj biskupovoj blizirii, u~ uzaludno lutanje koje će ilapokon njegovU

866 MOGUCNOSTI

poetičml ainbiciju pretvoriti u mijobičniju glad,' banalnu surovu, nisku, proždrljivu ·želju za hranjenj-em, ~jaskanjem, gut3,njem . : . "'(), bataci, .bataci pečeni!...;

' . Kolokvijalni stil u analizir~om t?dlomku, kako smo vidjeli, karakterizira

dosljedno 'provedena ekonomizacija iZraza, ekonomi~aija ~ju omogućuje bo­gatstvo vrednota govorenog jezika kao što su npr. intonacija; in~zit.et~ reg.is­tar, tempo i stazika. Pored toga, govorena riječ, za rilzliku Od Pisan~. , raspO­laže mi;mikom, gestom i neverbalnim kdntekstom. Ona raspolaže moguć1;1ošću da hude ponovljena, ako nij_e shvaćena, odnesno, govornik ima mogućrlost neposredne provjere ~zumijevanja riječi koje upućuje sluša~cu. Dalje, govo­rena e-!-ieč· računa s mogućnošCu da bude zatajena ukoliko bi reakcija na nju z.:a ~vornika bila. newvoljna. Njena je sloboda zasll()V'ana ·i na mogućnosti da govornik u datom momentu 'pozovt: u pomoć druge riječi u čijem bi ID?nte~qitu Ona mogla ublažiti, pojačati ili zanijekati ·svoje kotnPI"9mitantno značenje.

Svjedoc\ govorene' riječi poZivaju se na pamćenje koje je i kratk_otrajno i ne-,· . ' pouzdano, a svjedoci pisari~ imaju mogućnost neposrednog utvrđivanja iden-titeta riječi. Tako slobodna, n~putana g'ra~tičkiim bon-tonom, PQticana kli­manjem glav~ sluš_8oCa, rasterećena kontekstom viškq .. verbalne kiiaže+<, razi­grana gestikulacijom i mimikoln govornika, penjući ·se i si.l8.z~~ inrtonacii.jSkim krivuljama,_ rastući od jedvct čujnog šapata do p~o-rnog klikiaja, krećući se . od . trom-Og lenta do nezadrživog ačeleranda, govorena riječ potvrđuje- svoj osebujan stil kojd piSana riječ može samo imitirati. ' ·

I>ripovjedač, kako smo vidjeli, svom vlastitom autorskOm subjektu dodje­lj1Jje ulogu lika- koji s maskom virtqozne kolokvijalne elokvencije interv'eni?a u · razvoj događaja . priče .:...._ pričom,- sugerirajući tako nefi~cionalan karakter prdče lroja ! njega obuhvaća i kao lika i kao autora. Ova je sugestija zasno­vana .. na idej.i da bi razvoj događaja bez njegove, tj. aU:iorove, intervendije bio takav da iz svoje tobOže objektivne perspektive n;e bi. mogao registrirkti po­

antu događaja pa je stoga primorim. da se umije§3. u nepredVidljiv tok zbi­vanja, kreirajući tako razvoj 'dogada~ja u samo'j stvarnosti, a ne pa paPiru. No, pošto sam pripada fikciji, njegova je sugestija nefik.cionalnog karaktera priče dvostruko. fikcionalna, ona je, naime, fikdj.& fikcije.

Krećući se neprestano qd -jedne perspektive do druge, pripovjedački ref­lektor uvlači napokon sriop svjetla !l svoju unutrašnjost te obasjava mračne predjel~ ~vijesti na rubu sna i jave:

Vrti se tajanstveno. vreteno sna u- tmini zatvorenih očiju polako, -~jeJ;X> i namata besloo~ačnu tanku nit vremena, g~na, uspoonenat Prede i ple-te čudnovati pauk i ~bavija -Iulfavo, neosjetno _tvoju misao laga~om pređom sna. Prelijeću posljednji meteori, u očima rasprsnula se pos­ljednja raketa, svečanom je zaVršena _i sada padaju pr.os1-1te isk·re, gase se i 'tonu u duboko i mimo more sna. Još se samo lelujaju u -mraku zeleni i žuti kolobari kOO zal?oravljeni la~pioni· koje tihi iloćni vjetar ljulj~a i gasi jedtmga Za drugim.

· Ovaj čisti tip homogenog naratiVnog paragrafa6 u Suprotnosti je s nara-. cijsk_im nemirolll pripovjedne cjeline: Nemiran tok naracije sa svojUn nepre-

' 867

glednim meandiima perspektiva i -porio-rnicama sm!isia napokon uvire u dubok~ i ~imo more sna. ,Totalitet je dosegnut, beskonačnoot ostvaFena u konačnom. MiSao koja neprekidno osjeća lišenost. punine, misaO kOja nepreklidno osjeća nostalgiju za izgubljenim zavičajem totaliteta, noseći u sebi iskonsko pro­klEitStvo .znanja o neznanjU, · nepomirena -s relativnošću svog viđenja, izmu­čena m.ijerijanjern perspektiva promatranja, hvata se, umorna od traženja J' nevidljivu finu p·aučinu s1l(t. Pai-ataksna sukcesija ni~e ničim poremećena, ona teče mimo i postojano kao da se neće nikada zaustav-itd .. Utihla je kreštava kakofonija uzaludnog traženja izlaza iz krletke dosuđene misli i misao se

1 snlirtla uspavana monotonim ritmOm naracijske ljuljačke: '

pred e plete gase se tonu duboko i mimo ljulja gasi

Cistoći · ovog homogenog narativnog paragrafa dopninosi i- visok Stupanj eufonije i euritmije. Sadr.taj i struktura nalaze se u odnosu potpune adekva­cije. Nema provocirčljuće igre ~iječima, superiorne iron.ije, paradoksalnih

·obrata smisla itd.,. što su inače karakteristike pripovjedne cjeline u koju je ovaj paragraf uklopljen..- Medutim, . upravo ovakav kontekst signalizira nara­cij$u oluju k~joj je -hag].o zatišje očit predznak. I &D.sta u .sljedećem· :Para grafu mirnu površinu narac:i.jske ·harmonije namreškao je predolujni povje . tarac eksiJ:luzlVt;~-e apod o ze:

Slatko te opija ~dugo žuđeni san ... I gle: već su ti noge i rUke usnule i čitavo tijelo već mudro sanja o sv.ojim tihim krvotocima, o svojim pretvaranjima tvari, o zmijuljastim peristaltičnim gibanjima: srce mirno kuca, poigfltvaju se nestašnO crvena i bijela zrrica krvi, po­

čivaju .umorno živčane niti i cijelo je tijelo kao umorni parobrOd u noć­noj l'!lCt iz kojega lijeno kulja Iag~ni pramen dima - .samo 'glava '"neće ·da usne! Glava traz:i ~oš jednu ·sliku kao uvjet; sliku sna:. umornu pticu na -grani koja je savila glavu pod krilo ...

Već eksklamacija gle u'nosi nemir u protazu, koja nastoji da koritinuira uspostavljeni sklad narativnog paragrafa, nagovještavajući iznenađenje ll

apodozi. Parataksno gomiJanje _rečerui.ca motli.vir.;pw je ~dlaganjem obrata u appdozi, ali_ će zato udar biti jači. U paragrafu- dOlazi do nepodudaranja iz­medu strukture_ i sadržaja. Naime, _eksklamacija- je unijela nemir nagovješta­vanjem obrata, ritam je ubrzan blizinom imenadenja, napetoSt raste odlaga­njem obrata asindetskom --kumulacijorri . parataksnih rečenica, a· sadržaj izra­žava ·mir, ravnotežu 'i si>Ok:olstvo. Ekspresivnost eksklu~vne apodoze Pojačana, je osamoStaljivanjem glave kao zasebnog entiteta suprotstavljenog ostalim dijeloVima 'bijela time 'š.to u njoj prebiVa Misa~ koja -~ ne da ukrotiti snom.

Nepoduda~anje iZmeđu strukture i sad~Žaja, aSimetričnost izmeđU protaze i apodoze (apodoza .. je, naime, značajno kraća od protaze), ubrzavanje_ ritma, napetost i nemi~ naractje izraz su t~nje za negacijOm homogenosti narativnog paragrafa. Ova će težnja kulminirati U ·sljedećem paragrafu:

·. 888 MOGUCNOSTI

No tama_ neće da priđe tvojoj glavi. -U očima ti se ponovo pale· žuti lampioni i opet -raket~ vatrorneti, bengalske vatre i ostali _karneval. Citavi cirkusi zvukova, ®ja, pokreta.- Nastupaju ak_robati! limene gl·azbe i bubnjeVi. Slonovi kotrljaju lopte, rilajmuni u fr~kovima voze se u fija­~eru ispod suncobrana. Izlazi mlada jahačica -i juri 3.renom, stojeći usprav~o na· dva konja u gal~pu. Ali najmučnija je slika: akrobat visi, o nožnim palcirria na trapezu ·u vrtoglavoj visini (tu grčevito ~~apaš oči i okrećeš ·glavu zidu da-- ga rie vidiš); trzaji čovjeka na trapezu, h~ata dobačeno uže i vUče gore sebi jahačicu koja ·drži kraj užeta u zubima. Nožni palci ,~ trapezu i zubi na kraju užeta - dvije fi9čke

tvoje stravične napetosti, tvoje nei.zrectv:e strepnje, da ne bi u j~om {ilsu ·tvoja pažnja popustila, _da ne bi popustili. tvoji zubi, da ~e ne bi opružili tvoji palci. A dotle te đavao neprestano muči: »Gledaj'kako joj

· dršće donja vilica, iznemogla je, vidiš Li, sad bi mogla ispustiti...-... i t:i jače stiskaš zube, jače savijaš prste na nogama, luđački stežeš mišiće na cijelom tijelu i drž:iš akrobata na trapezu i njegovu, partnericu, "držiš i strepiš i ne dopuštaš im Više nikakav pokret.

Struktura i sadržaj, koji se nisU podudarali u prethodnom paragrafu, po­novno se ovdje poklapaju. Naracijski ne~r potencira elipsa· predikata u asin- -detskom nizu rečenice ( ....... i ·opet rakete, vatrt;Jmeti, bengalske vatre i ostali karneval. Citavi cirkusi zvukova, boja, pokreta) •. DisPerzija sl.ika prijeti raza­ranjem homog_enosti naracije. Pojedli.nost{ se kaotično množe (Ncistupaju akro­ba~ limene glazbe i bubnjevi. Slonovi kotrljaju lopte, ·majmuni u frakovima voze. se u fijakeru ispod .funcobrana. Izlazi mlada jahačica i juri aTenom .•. }. Nizanje kratkih. parata.ks'mh rečenica ubrzava· ritam, disperzija je sve izrazi-· tija i. centrifugalna sila naracije, rezom cldversativne konjunkcije (Ali 'najmuč­nija· je slika~ .• ) u homogenu parataksnu sukcesiju, izdvaja iz 'kaotičn~ mno­št~a utisaka jednu slli:k:u koja se, tako izdvojena, osamostaljuje i sabire ·pažriju rasPlinuiu kaotičnošću događanja u fokus dra~tične napetosti. strulttura izražava napetost polisidetskom hi.Pot.aksom (.: .. dvije točke tvOje stravične

tiapetOsti, tvoje neizrecive strepnje, da ne bi. u jednom času t_voja · p/Unja po- . pustila, da ne bi popustili tvoji zubi, da se -ne bi OJJružili tvoji palCi.), anaf6• · rom (jač~ stiskaš zube - jače savijaš p·rste; držU ·akrobata - držU i strepiš), polisindetom (drž.iš. i stTepiš i ne dopuštaš).

Kaotično događanje ne dopušta zaustavljanje pažnje ni na kojoj ppjedi­nostti. On9 se nameče svojim totaLitetom u kojeffi su sve pojedinosti ravJ).o­pravne. Pažnja je difuzna. Ali izdvajanje jedne ·slike iz mnoštva poledinosti momentalno ,potis~uje košmar utisaka. P"žnja je sapeta grčem napetosti u nastojanju da se ne preda ni jednom utisku koj-i bi olabavio luk volje napet izmedu dvije stravične točke (palci na trapezu - zubi na kraju užeta).

Obasjavši rriračne predjele svijesti na rubu ;na i jave, pripovjedački ref­lektor zaviruje .k.rm odškrinuta vrata podsvijesti i nalazri ponovno DogađaJ

transformiran nedokučivom optikom sna u simbol:

Dakle osuđen! Odvode te doktor Kauli i apotekar i usput ti .šapću: »Ne bOjte se.- U grobu ste živ. Mi imamo veZa ... ~ No ne vjeruješ ma· gish1:I, njetp.u ispadqju zubi; čini t~ se da -laže.

J. BOZANIC /INTERPRETACIJA NOVELE RANKA ... 869

Zatim igraš karata s- liječnikom i a:Potekarom u- grobnici. Ali to i nije grobnica- nego neka kajita na trabakulu: mirišu suhe- smokve i kat-1

~ . - - . ran. No, u stvari, i nemaš karata u_ .rukama nego si rašhii.o prste lijeve ruke pa bacaš prste mjesto karata i prepireš se: ,..Eh, eh, doktore, to ·Je moj palac bastoni( Nemojte krasti ffioje karte!« No liječnik 'ne uvažava tvo_je prigovore: uzima sa stola tvoj: palac, a magistar kažiprst i glođu tvoje prste, a kosti pljucaju pod st~;>l; gdje se Ližnjok i Toninka kolju &ao pas i mačka: čuješ kako reže jedno na drugo ,j · kak9 _im hrskaj.u

. kosti medu zuQima.

Psiboanaliza nam ov d) e ne ·može mnogo pomoći. Ona bi nam, eventualno, poznaVajući gramatiku sna, p;levela njegovu simboliku na referenc.ijalnu, ope:. ~abilil.u jedno-značnost. Ona bi nam možda simboliku osude ria život u grobni~i prevela s jezika sna sa zqačenjem podsvjesnog OBjećanja krivnje zbog neus­-pjeha življenja, zbog jalovosti pl-omatračke -poZ:icijEi u životu koju savjest, oslobođena' snoni lukavstva 'racionalizacija, demiS;tifict~ kao' alibi za neuspjeh nastojanja da se život živi.

Asotija1livnost simboličke slike života u grobnici, s · osakaćenim rukama, r~:-batrljcima, ne može i~rpsti ni jedno tumačenie jer biće literarne · asocijacije nije u njenom ostva.rivanju već u potencijalnosti ostvarivanja.

Možemo ~k ustvrditi da, je sinekdohičan naslov Zbirke novela Ruke aso· cija~ivno žarište koje s-iin.boliku slike bespomoćnih ruku, zazidanih· u grobnicu ljudske samoće, povezuje u gustu JI}rež~ asecijacija :Poetskog svijeta ovog reprezentaliivnog djela Ranka Marinkovića. ~o!ko- BOZANIC

BILJESKE 1 Wolfgang Kayser o pripovjedačkom stavu kaže ovo: H-Pojmom stav pri­

povijedanja_ ''(Erzahlhaltung) naznačili smo značajnU relacionU tačku za svu pdpoyedačku umetnost; u njoj se stiču sve persp~tive stila., Ako se ranije smatralo da je pripovedački stav merodavan Za tehničke probleme umetnosti' pripOv~ja, ovo sada treba p~ti i protegnuti na· pitanje stila. Medutim, ovim smo uopšte stek1i pojam koji je neophodan za istraživanje stila: pojam stava (Haltung). Dosad smo jedinstvo percepcije ·Označavali kao ~n\ltrašnji korelat jedins\Venog oblikovanja stila. Pojam stava znači . u sadržinskom po­gledu . onaj u naj .širem smislu -psihički s-tav iz .koj~g se nešto govori, on znaČi formalno. jeQ.instvo ovog stava i funkcionalnu specifičnost, i, ukoliko n.tm ova reč ne Sjllleta, artificijelnost koja leži u tom stavu. Sva analiza, prema tome, otkriva Deki stav.+~ Jezičko umetničko delo, Srpska književna zadruga, Bea.: grad 1973 .. str. 344. i 345. ·

2 ~+-Oksi~oronski ~ ili ironični paragraf. ( ... ) Postiže se utjsak ·potpunog spajanja suprotnog: oksimoron; struktura,lna shema kao da govori suprotno od on.og_ što. svoj-im likom izriče: irolldja. Svjetlo u službi tame, s~urnost u slUžbi tjeskobe, vedrina u slUžbi podzemlja.+~ Stanko Lasić - Problemi narativne strukture, Liber, Zagreb 1977, str. 39. . · ' ·

:t: Baudelaire: Stranac (iz zbirke pjesama Cvjeto.Yi zla). IL Ivo Vidan: Tekstovi u kontekstu, Liber, Zagreb 1975. str. 154. 5 Ovdje se tnisli na pojam ddgađaja u Lotmanovom -smislu, kao na čin­

koji znači ~+-premeštanje Lika preko granice semantičkog polja+~ za razliku oQ ,...premeštanja junaka unutar prostora koji·mu je dodeljen.+~ _J. Lotman: Struk­tura umetničkog tekSta, Nolit, Beograd 1976, str: 305. i 309.

· 6 Termin preuzet od Stanka Lasića: Problemi. narativne strukture, -Liber, .Zagreb 1977, str. 37.

HVAR U Xlii STOLJECU

Trinaesto stoljeće na Hvaru, o kojem se dOsad mnogo pisalo, bilo je vri-. jeme dr~tskih promjena~ A~~jući stanje i odn.osE1 sila i ml smo s. na~e

strane,.u o~viru Centra za zaš.titu kulturne baštine opć-ine Hvar,· nešto nado­dali _o postanku komune, o značenju luke, o bratovštinama, kako bismo nado­punili tu slđ.ku. · Ipak, ostao ']e, ~eđu ostalima nejasan i jedan problem koji se sa:;toji u ispr(lvnem čitanju Jedile riječi u spornoj Belinoj povlastid,, Hva­rBnirna. Rješenjem tog problema postat -će jasniji 1. neki događ.Sjli. .što su uslijedili. ' · -

Godine 1242. dao je kralj Bela IV, navodnO; plemićima- HVara ·pravo bira­nja kn~a- i -biskupa, ali, ·kftko su povjesničari pročitali, samo onima jz roda

-. Givića: Nakon takva čitanja detalia· u tekstu spomenute· Beliile povlastice nije bilo- moguće protumačiti iiesvrsishodnost tog privilegija. Tražilo se Givić~ i nije ih se našlo,_ jer ih na Hvaru· nikad i ilije· bilo, a -nije bilo logično· nJ tp da se ova.kva prava potvrđuju S:'lmo jednima. U času- općeg teškOg stanja La ·

Hvar- -·a to je starije opisano veoma- temeljito u literaturi koja se na kraju <?Vog ~lanka donoSi - -kada su otok napadali s kopna Kači6i. i $ubići, ~. s mora Venecija, moglO: je pomoći samo jedinstvo i ujedinjenje- sila, a ne kon-, cesija mpnopola vlasti samo jednima. Tako je ovaj poVijesni· momenat _oStao heobjašnj'en.- l!e znamo kako je krivo čit~nje naS?t~o, Vjerojatno još Od ,Luci­usa, što su onda mladi povjesničari prihvatili.

Mislimo da smO enligmu razjasnili Zahvaljujući dru Jerku 'Machiedu, koji liam je iz svoje biblioteke posudio rukopis Statuta iz 1632. gOO., jedini što postoji na Hvaru, 'onaj koji je poslužio kao pi-edložak za ,tiskanje knjlge Sta­tuta Našavši se Slučajno jedne večeri u zavali J mojo4 kući, dr Berislav Angjelinović, dr Toni Strkalj Milić i potpisani čitali smo zajedno taj rukopi&, O~ednom je Berislav Angjelinović upozorio da u tekstu povlastice ne vidi ime pleinena koje bi se. nazivalo Givić, već rriječ H-genithi-«~ a ta riječ. složili s:rno se odmah, ilikako nije bila mti- je mogla znaćiti -ime, nego jedino nelu ka.tegeriju: _morao je to biti opći naziv .. Nismo Znali što je, ali smo ime iSključili.

Na povratku iz sela otišao sam odmah u kurij-alriu bibliotekU Pogledati rječnik __ sredn~ovj~kovne latinštine Du Cange (koji je bio resta~riran na· pri~· jedlog Centra za kulturnu baštinu općine Hvar) i našao sub voce ~enitium·<· -feu~ni administrativni izraz i definiciju, koji glase: ·g~nitium est dominium hereditaTio jure pO.,sessum. -Ovaj start pravni iZi-az. bio je očito· ZaboJ,'avljeii.

'Sada-smo znali da-_SU' genithi nosioci genitiuma·- nasljedriog prava _vladanja. Postalo je· bjelodano· da se povlastica odnosila na kategoriju plemića-- (rodov­sld.h i feudalnih), nasuprot nekim ri.ovim patricijima--\u Hvaru, gdje su ovi

. J. BOZANIĆ/ INTERPRETACIJ./l NOVJi!I.$ RANKA ... 871

predstaVljali stapma opasnost. Bilo, je jasno da je poylastica, makar bila i ·apokrifna, imala smisl~ kao- pok,uša.j obrane postojećeg starog Stanja od onoga nov~ koje se naslućivalo ili već tada' postalo -realnost, ·i o kojem ćemo niže !!OVOriti. . . . .. . · . · ·

Nakon .tOga je. dr: Angjelipović napisao u.. ,..Prilozima. povijesti otoka Hva­ra-+<, 1/19~9. 'članak: -.na li je Belina 'dafovnica' Hvaranima falsi.frikat-+<? Potpi­~~i ·je u istOm broju ~+-Priloga .... u svom članku o postanku, hvarske komune prihvatio Angjelinovićevo tu~eriJe t~na »Qenithi~ kao ~koljenovići-+<, )lo{)d stare "loze i'odeni ... : Međuti.m, članak B. _Angjelinovića odnosi se vdše na pit~je istinitosti povelje, a taj problem·- smatramo ·cta je riješio Stjepan Antolj3.k.

Citajući isti predložak,_ naime oDaj iz biblioteke dra Machieda, kOji je napi5a:n 1632. god., ra tiskan· kasnije_ kao ~njiga Statuta (Statuta communitatis

· Lesinae), S. Antoljak je izvršio- analizu Beline isprave s form4ln~ gledjjta i oborio njez.inu autentičnost. iako je povelju, savršeno ~o pročitao, ne mamo zašto .nile- išao do kraja, nego ie ipak- Ost$o na imenu Glivić. Vjerojatno je-dr Antol~. u,tvrdivši falsifibt, smatrao ime pogodovilika- neVažninl. inkonklu­dentnim.

Naša manost nije prihVatila ovakav isprayak, odnosno nije ga ni_ ~pa ... · zil'a, osim Iva Kasandr1ća, pil smo s~trali nužnim, iZnijeti još jednom o~o pitanje .

. . N da je konsta_tacija,· dones~ na temelju rukopisa Statuta iz 1632. god.,. jer je S.' Antoljak'tekst_:Ovog rukopisa usporedio sa svim ranijim tekstovima, i jer je ·.ovaj _predložak, kako Sfi10 već rekli, poslužio za tiskanje knjige Sta-tuta _cormnunitat~ Lesi~e. ·

StatUt komune po ovom predlošku iz 1632. gbd. bio je tiskan. u Veneciji kQCL' Marka Gin~ja, 1&43. · goo., au sa~ ]?ez pOvelje, jer je očito. vlada dala Povelju. brisati, kako se sudski kaže - ka-o na predmet ne ,spadajuću. Jnte~a.n:tno je, (ne pez razloga~ da je -trebalo_ Čekati mnogo godina da dođe do ove vidne, demonstrativne negacije povlašteriih nosilaca .starog otočkog-prava vladarija, pa po tome sudimo da je dokument ipak imao' kakvu-takvu- težinu~ jer- je'- P-retpostavljamo- predstavljao snage koje -se željelo štedjeti., makar dokument nije nikad mogao biti aktiviziran, jer je bio ariak.ronističan. Vlada u Mle~ma stal~ j.e u zgOdnom Času, naime U momentu tiskanja Statuta, _na kraj jedrioj _iluziji i ispustila povelju u času kada joj je to bilo_ mogući.

Cini se-da: je- komuna prihvatila· dokument .kako bi olakšala .. ulazak u komUnu onima koji. su bili' nerado primaiti. Kao da ·se _radilo -.-o traženju psi.: hološloog ~ekta i možda je taj postignut. Svakalro, trebalo je čekati 365 g®ina da se donese odluka kojom se ova fiktiVna povlastica otklanja. Makar_ bUa ( _faJ4ifikat, povlastica je pnidatavljala mentalitet, f.ormu mentis jedn<lll dijela . P,~a~Id~ moćnika, -mo~ .. n~. čelu ~ SiavogQ.sti.ma.,:•

Nadodat ćem_o još jedan značajan detalj.. U tiskanom Statutu Iz 1843. god. 1 ·

nalazi se propis )flko valja čuvati povlasticu u općinSkoj kasi. (Capsella Carn· munis~ Caput XX, p. 14,). Privilegij se naziva Bulla aurea ~ ali same povla-stic~ u Statutu više nema.

' Ovo_ j~ što smo željeli kazati o razvoju događaja 40 1278. god. Vjerojatno će· mladi iStraživači- ~i- ono- što- ·mi danas ni~ u stanju, pa želimo ovom _prilikom barem načeti problem.

8'72 MOGUCNOSTI

M-ožda bi trebalo postaviti pitanje kako je G. Boglić, k<tji je S velikom preciznošću analizirao jako složene odnose na otoku, koji je znao bOlje od. bilo koga ·koje su sve centrifugalne sile djelovale· na Hvaru i oko njega, mo­gaO prihvatiti misao o jednom pogodovniku privilegija? Boglić je znao da su plemenske vođe predvodile- svoja pleriJ.erui _(koja su se kasnije više-mah.je kon­centrirala u primai-nlm selima ·otoka), da je bilo i drugih faktora- Osim onih s kopna, naravno i nekih- s otoka, mnogo ambicija, više-manje legalnih, koje su htjele vršiti vlast. Svi ovi politički- faktori imali su genitium~ .bilo da su bili plemenske vođe, bilo _da. ih je posl9o nemoćni vladar pa im daC? feudalno pravo. Svakako, oni su i~li nasljedno· pravo vladanja ili investituru, pa su svi mogli biti obuhvaćeni Belinim aktom, ali sigurno nisu mislili kao oni koj-i su istiaali Povelju kao osnov svoga prava.

Prilaz historičilra ovom problemu nije bio -sveob$vatan .. OD.i riisu opazili ni osjetili da u XII. i XIII. st. na avaru po~toje dva politička elementa, koji određuju dva- suprtltna pravca razVitka, dvije ra~ličite politike; dakle, O poli'­tičkoJ ili društvenoj cjelini nije' moglO više biti govora. Sav je otok formalno do 1278. god. pripadao jednOm ,pol!i.tičkO-m sistemu, ali je taj išao raspadanju i to su oni, koji takvu promjeitu nisu željeli, ncistOjali ·osujetiti povlasticom kralja Bele IV. Đrllgi, pobornici grada, htjeli su pak teži§te života· _prenijeti u daleku luku, koja je p.oinalo ali sigurno sve jače privlačna otočane. .

Položaj na kojem· se nalazi luka ima mnogo filličkih i ge<lgra!skih pred­n0$ti. To su bile njezine pOčetrie vrline što su ih naši ljudi brzo uočili. Jedna od daljnjih prednosti bila je udaljenost od županijsko-upravnog centra,. jer je lu.lru, s.ituiranu ·na, zapadu, dijelio od Starog Grada ili Doca gdje je -stolovao kn~z. ·neprohod~n br-dovit teren bez pravog puta, obrastao gustom šumom, u dužini od 20 kilometara, što je značilo zaštitu zaleđa. To je luci, i u fazi nje­zina naravnog razvitka d~uštalo mirni žiVot, primanje tuđih brodova koji .su namjeravali noćiti ili se skloniti od nevremena, jer su. to miutička svojstva ove luke omogućavala. Brodovi su ulazili lakše u široku luku bez rtova, fatal-. nih za plovidbu, pa to i dana~ _čine kad je' potr~ba, _zahvaljujući .zaklonjenosti luke od vjetrova iz južnih kvadra:n.ata koju tvore Paklinsld otoci. O~atle su I_:!l<>Vili dublje u luku do BenediKtinskog samostan~ - današnja B~skupija -gdje su bili zaAtićeni. Ova se luka zvala Lisna, a o njoj smo pisali u Biltenu Historijskog arhiva, 1951, br. 3-4 i u ·Prilozima otoka Hvara, IJ/1962. Tuma­čenje riječi Lisna dugujemo prof. Dragutinu Prohaski, koji isključuje, da bi ·ona dolazila od riječi lijes, kakO se op~enito mislilo. Rijfč znači 'pristajati', 'pristan', dakle luku naravnu i sigurnu, jer je nifko nije gi-adio. Tri ulaza u Neretvu između Ploča i otoka . Nonković zovu se jednako, a i. Boglić je~ u svojoj J:t.njti.zi spomenuo takav lokalitet. Ime je inače prastaro a i u SvicarsJ:toj. postoji izraz lys_ za uski prolaz. Ciril se da u pogled':~ etimologije ·ove rijeCi nema dileme.

Naši preci nisu onda neizgradenu Lisnu izabrali slučajno. zaustavili su se na tom položaj-u,-- jer su se njihove Potrebe poklapale sa čudesnim svojstvi~ luke. Ona je, osi.in opisanih svojstava, stajala na lon.gi.tudinalnom Putu duž obale i na transverzali, na klaSičnom putu s naše obale n' -onu ita!Sku, pa je brodovi i nisu mogli mimoiCi. Ideala:n položaj za stvaranje primorskog grada :. cvat trgovine.

1!1. DUBOKOVIC NADALINI l HVAR U .Xiii. STOLJECU . 873

Naravno, nisu s~ ovi g~izički i nautički razlozi pogOdovali stvaranju grada Hvara i njegovu razvitku do· sjedišta komune kao gospodara otoka. Tijekom XJI. i XIII. stoljeća dok su se u Evropi razvijali gradovi, Dalmac-ija je već imala seriju starih gradova na obali. Svakako je hvarskom stanovniku usporedba mogla biti pred .očima i mogla je ući u svijest sviju.

K tome su Mleci, gospodari Jadran:a, obećavali podizanje standarda -.putem slobodnog kretanja na moru, a plovidba je do dana današnjeg ostala glavna privredna grana p.ašeg otoka. S druge'" Strane pratili su ga rat i siromaštvo.

Robert Delort, stručnjak za srednji vijek na Sveučilištu u Parizu. pisfio je o buj~ju gradova-~ doba; što je moralo stvori~i novog čovjeka~ Jer -­ako smijemo parafraZirati autora - u početku je· bilo more (autor kaže: cestal koje je omogućilo da se razbiju autarhične čahUre i. prenes~ tehni:~. dobra i ljudi. OVaj pokret, koji je· u XIII. ·stoljeću u Evropi biQ: jednodušan, .imao je mnogo neodoljivih privlftčnosti,. a to je prvenstveno bio noVac koji je na­stajao u gradovima i Omogu~avao drukčiji način zamjehe_ dobara umjesto dotadašnje robne raZmjene. Ta j~ pojava morala, odbijati seljaka od dota­dašnjeg načina života, urrianjivala j_e značenje plemstva (što smo na Hvaru takoder utvrdili) i stvarala rasPhlo~enje za promjenu sustava u smislu pri-jenosa težišta života u lukU kasnijeg grada Hvara. · ·

Svakako, Hvar :je mogućnOStima svoje luke revoluci-onirao otok:

Bi-skup je početno bio u sjedlštu- ar'hiprezbitra u Sarome Gradu i trebalo "je da ptijeđe u Hvar, jer je ~ bio uvjet l~galizacije grada.· Njegov prijelaz ostva~o se sredinom XII. st. Bio- je sufragan ~darsk~ nadbiskupa, što znači da je njegov natčinjeni stolovao na mletačkom području, _pa je taj prlijelaz bio u logici -razvoja stvari. Biskup je prešao -s kaptolom i S njime velik bi-oj

. osoba, vezanih za -biSkUpsko sjedište i vlast. S' d.fu'ge· Strane, s biskupom su došle mnoge osobe koje su j~v.a čekale taj prijelaz, jer"su željele u-luci pos­lov!lti. Svi su oni, napuči~i naselje -i dali mu gradski Pečat. Sada ~e moglo .govoriti. o postanku grada i građana, jer sU biskuPOvim prelaSkom svi dobili njegovu· zaštitu, automatski stekli ·oslobođenje .od piijaši:ljih obveza (iakO na o~oku nije bilo robova ni kmetova), ali su svejedno te obveze rriogle biti poda­ničke, vojne i sl. Oni su svi bezjznimno stjecali pravo -azila u samome gradu, pa i u sigurnosnome obruču, koji je pružao pravu··sigurnost. A to je značilo fte samo sigurnost ll zidinama koje su podignute na tr3.ženje mletatke f'J'la:ae, nego i u smislu stvaranja grada sa svim· atributima i pravima. koja je grad imao u· sred,njem vijeku. Zidine ni~u služile Samo Qbrani, nego su bile i zna-· kom dostojanstva. Odatle npr. u heraldici gradska· kruna s grad.skfm vratima i kamenom Iiierlaturom.

·Nada Klaić točno....- primj~uje da su se tada promjene vlasti obavljale ~ lakoćOm. R. Bučić jednostavno kaže da je akt' predaje Hvara Veneciji izvršen

, ugovorom što ga je biskup Simun u ime plemstva i puka potpisao 3. travnJa 1278. god. Ali ·gdje ga je potpisao? U gradu Hvaru? S kojim plemstvom? Sve samo pitanja na koja. nema Odgovora, pa nas o~o nje'govo priopćenje teško , ~ zadovoljiti. Nedostajao je legalni forum za·_ ovakvu vrst prOmjene. Taj for4m nije bi,o_ ila Hvaru jer je -Hvar pi"ipB.dao jed.rt~j di-ža'Vi, a -sam nije bio država. U ono ·.'vrijeme crkva je imala . lpilOge društvene i . državne funkcije, čitav je život bio formir.a11 njetinim kalupom; ali pravo~ pred;<ije dijela dižave

874 MOGUCNOSTI

drugom suverenitetu nije spadalo u crkvena praV?. S .druge strahe, uptavo jer je predaja bila improVizitana nije izvršena lege_ ai;tis. Ni s teritorijalnog g_J.e­dišta nije moguće .pretJX)staviti da je opozicija ovom činu bila velika, bez obZira na to što su je neki-nosili u srcu: ,Jedno jedino pleme koje se otvoreno suprotstavilo promjeni poku~o se braniti :i dstaklo se_ junačkim otpoi-om, bil'

_ su -Slavogosti, na čelu s GalešOm. Bovijest goVori o otporu . Slavogosta. Drugo je sve ostalo nepoznato.

- Ali, s Obzirom na grad koji je već bio u· rukama tuđina i u ,kojem je Vje­rO.iatno došlo -do promjene suvereniteta_ prije službenog proglašenja, dakle 'ante verbum', stječemo dojam da je' veći dio ilnaoca genitiuma prihvatio gr~dsk~ rj_~šefije, jer je takva situaCija veC bila stvorena l riije mogla biti drukči~. A prihvatiti· je, značilo je oStati ii)8.k u krugu onih: koji odlučuju, iako sada kolektivno u gradskom komunalnom forumu, a ne- više' individualno i izravno na tereim, Promjenu nij~ inogao nitkO osporiti, želja za gradom bil~ je opća, a ljudi su bili ~ascin4'ani oniin ·što im je grad. pružao i mogao pru~ žiti. Otočani su .konačno našli načina da postanu brodari, narod .je dobio veću ·autoilomiju kretanja, i oslobodio se u velikoj mjeri bllzine .ci'v.ilnih (rodovskih ' . . i feudalnih) i crkvenih upravljača. Sada su predstavnici vlast~ povučeni u grad Hvar, lokalni upravljaČi postali su članovi gradskog vijeća ·te nisu više mOgli sami odlučivati, a kanoniai (tada jedini dušobrižnici) povučeni su _također .. u ~aj noyi ceritar._ . - ·

P~emići, pa .i oni stari~ ako-su -htjeli ostati članovima Velikog Vijeća, mo­rali sq. stanovati u gradu (cum omnibuS suis familiis, massariciis, et · 1-ebus ... - v. Cap. 4XVII, p. 15 Statuta). ;z;adržali su, doduše, svoja igrarita dobra u prijašnjem .županoijsk~m dijelu otoka, ali ne i vlast, koju je, ·.kako smo kazali. zastupalo Vij~e kolektivno. Poslij~ su doŠli ·u pojedinim mjestima lokalni prokuratQri, no_ to su bile esobe. ·biran~ u samim tim: mjestima .. Javno mišlje­nje bilo je izraženo u bratovštinama.- Taj faktor' koji je od crkv~- postao političk~ učinio je Hvaranma slobodnim čovjekom. Tu su se stVarali hrabrf -ljudi ž_eljni sVijeta, -ljudi slični Mat;iju Iv~i6il, a ti su ~·naš narod bili stva. raoci budućnosti.

' '' Stari plemići su tako u.šli u novi red i predal\ Komuni kap svoj ... dopri_-. nos..- 'Belinu povelju,_· o kojoj smo govorili, pa su jformilno ·ušli ,u novi sistem s jednim svojim »-Pravom<!(, iako je to pravo, naiavno, odudaralo. od kOniu'"'

" nalnog načela, jednak95ti ··sviju pred Veliktm _vijećeril.

Povelja je_ uklonjena -iz S~tuta kad je ~vaj 1643. ·god. tiskan, ali je i u tiskanom Statutu sačuvan još jedan· ProPis, 'čin:i nam se, iz obzira ·prema .sta­rim plemićima. U glavi XX. piše da Se »-ptivilegij Općine->< (tj~- Beline! povla-­stica, koja postaje pri~ilegij Općine) ima čuvati u općinskoj ka,si - ~li. teksU! povelje više nema. Dakle, povelja postaje samo jedna fikcija:

Realnjje su bile druge povlastice koje su· dobili nOsioci ·genithiuma.· Mogli su gradit{ svoje kuće na južn·oJ kortini gradskOg zida koji nij~ bio zakl&njen kao danas drugim kUćama. Tu su bile dvije kuće dvaj~ rodova s istim grbom, od koj1h je j~na kuća bila Petrova (rod s grboin koji je imao · kraljevski ljiljan i šubićevsko krilo). To su Lučići. XVI. St., pa možda i Zečići. Tu su bile i dvije kuće Gazara (koji_ potjeČu od slavnih SlaVogostci) i J~lltšil)ih, koji su, mislim~, tu bili od početka, n? -ni to nije sigurno. Svi su, medutim, i stari i

l

l

j j

N .. DflBOKOVIC NADALINI l HVAR fl XIII. STOLJECU '"875

l

novi plemići potpisali za njih poni~vajućl l gorki propis da će stllll<>Vati u gradu, propis koji se kasnije s v~enam ublažio, pa Su djelomice· ~ogli bora-viti i na selu .. , . . - ,

Cini nam se da je ovako izgleda<) razvOj dOgađaja kada je· otok H"'?ar od autarhijskog režima prešao na komunalni. To j~ b~o 'PUt -i cijena kojom Sl,l

Hvarani stekli m~gućnqst kretanja i -plovidbe.

No, trebalo bi sada zabilježiti ili pogledati je li na Hvaru ostalo nešto iz predkomunalnog vremena. Spominjemo obzidu okO "poluotoka G-radine koja po ovoj obzidi nosi ih:te i stavljamo je u vezu ~ Zidom koji presijeca ovaj poluotok (-v. Bilten H1s6ori]skog · arhiv~ k-omune .hvarske, 1965, br. 7-8,

1

str. s·s; i Zadarsku. reviju,_ 1954, br. 4, str. 342-346), jer Boglić na str. 127. svoje knjige govori u jednoj bilješci O zavađenoj bi"aći, ·oo kojih je jedan posjedoVao ,Gra:ctinp., a drugi Galešnily Boglić ·je ovu priču. čuq, i to' ne· bi ,zO_ačilo mnogQ, no ova dva objekta odgovaraju BogLićevQj naraciji. Pretpostavljamo da se Galeša u fazi svoje borbe držao na ovom antičkom· lokalitetu Galešnik, 'koji nosi njegovo ime; 1

Ima na HVaru i toponim koji nosi šubićevsko ime. U Statutu je zapisana ... sepultura 'subu...-, ali se; samo kaže ...-locum quf vocatu["<fe, ~ ne ma_ceria. Radi se Q jednoj od okvirnih toćaka polja sv. Stjepana (p. 44. Statuta).

I U najstariji-m dijelovima st3.rih sela iil'li možda tragOva te naše srednjo~ vjekovne p-rošlosti: u Pitvama, ·gdje se 1-206. god. spominj"' knez· Njegoj; u Svirčima; Vrbanj u i Dolu, za ·koja se nadamo- da· ćemo ih još moći pogledati. osobito Dol, gdje su dominirali Slavogosii. Sela pokazuju -također· interesantne antropološke razlike, na š~ upozoravamo stručnjake.

Ograničavajući se na arhitekturu, ,kazat ćemo J.oš da u nekiin selima ima objekata koji su iz ranog srednjeg vijeka. Tako kuća- u Vrbanju, kojU narod. Zove »-kraljevi dvori« (bila -~bi, dakle, kfaljevog' predstavnika), ali ·se inače rietočno" pripisu)e Ivaniću, jer je preskrOmna i o.či~ mnogo starija. I ·u ~vir­čima _(selu koje je nastcilo od Vrbailja, sličnO kao ._vrboska) postoji veoma

. stara kuća, koja -bi; kao ona prva, mogla svojom faktUtom i svojom arq:aič-:­nošću pripadati vremenu o kojem govorimo (v. Prilozi povijesti otoka Hvara, III/1969, str. 55 i Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, VIII/1959, br. 3, str. 77).

Da b~mo oskudne ostatke ria !)eki način upotpunili, željeli btsmo• anali­zirati heraldičlci dOdatak Boglićeve knjige, posvećene Hvaru.- U ,tom dodaikti Boglić prikazuje plemstvo za koje smatra da potječe od Givića. Imena, što ih čitB.mo u &glićevu prikazu su patrOriimci, iz kojih se- ne mogu izvi3čiti za­ključci, fer su se patronimci mijenjali, - kako sama rij~ kaže. Ali svejedno , nam neke indikacije iz Boglićeve _tabele mogu, možda,· nešu; kazati, iako, su i Boglićevi grbovi jako recentni; jer sU većinom' snimljeni sa slika, dokumenata ili kuća iz XVI. stoljeća ..

. . l Iz renesanSe su također legen.de uz gi-bove što ih Boglić navO(ii, a nastaJe

su vjerojatno_ za vrijEime službovanja ilekih naših plemića pri vladi, vojsci ili crkvi (kao npr. Petra Berislavića ili Utje&novića), koji, ako su imali sreće, vratili bi se s novim ·častima iLi naslovima,: Takav je i sluča·j Jakše koJi je VladaO otokom u kraljevo ime od 1417....-1420. god.

878 MO(JUCNOSTl

Osim Jalđe, do sada nisrno mogli ide~tificirati. nikoga, jer su jedini Jak§e (Jakla dolaz-i· od Jakova, dakle· ni tu tzvom~ prezimena nem.amo) od XIII.

-stoljeća ,do 4aDas zadržali isto ime. To znamo zato jer je ime Jakša (Giaxa) upiSano u Statutu 1331, god.,· a i sada se tako zOvu. Neki grbovi što ih donosi Boglić također su nastali uslijed razgranjavanja obitelji, pa su npr. Angelini, koji su upisani na B_oglićevoj tabli, potekli od jednOg Angjela (prema BOgliću iz roda Lučić), koji je uzeo grb što s grbOm. njegovih predaka nije imao veze. i osnovao obitelj Angelini -(Angjel'f_nović). Ono što možda ffiožemo iz ove- poje­dinosti naU:čiti Jest to, da su pojedine obitelJi bile· nesložne, pa su i grb mije­njale, a grb ~ znamo - simbolizira zajeđfiištv6. ·

. . Budući da nam je poznat" grb JakšA; a isti grb kao Jakše imali su do svog

izumira~j~ ~Hektorovi~i "i Grivičići (ove' zadnje Boglić nije -zap~a'?), dok su , Ba'rbići, koje je Boglić zapisap uz Hektoroviće, mislimo, imali drugi grb. Zna­mo da su svi o:n.i. koJLsu taj današ-nji g~·b .Jakša nosili, pripadAli istome rodu: Jakša, Hektorović i Grivičd.Ć. Ali koj eni? Izvorno ime nije moguće utvrditi.

Grb Lucića i Paladinića (ovo- zadnje, ime nastalo je u XV/XVI. stoljećui što ih nalazimo na više kuća u kamenu, daje nam i Bogi-ić, ali ne može kazati kako su se izvorno zvali. Zn~ da ime .dolazi od jednog LUke. Međutjm,

ovaj grb Lucića•l)adrži dva inoti:va, ko-ji možda nešto znače .. U gornjem -polju grb nosi. francuski kraljevslti ljiljan, a u donjem crno· krilo..Subića. Kakve su veze ovih Lucića bile u·_ctavnoj prošlosti ne možemo znati_ niti slutiti. Jesu li bili u kakvoj vezi s ranijim vladarima čije simbole u grbu 1105e? Upozora­vamo na ove okolnosti.

Gazari su potomci SlaVogosta, Onih boraca protiv Venecije, koje smo spo­menuli. Današnjr grb Gazari nije onaj- koji su, možda, imali Slavogosti. -Njihov grb upućuje na pticu gazza:- (svraka), što . bi opet upućivalo na osobno ime, Qdnosno nadim,ak~ Stijepo Plančić sao~io nam je tekst koji govori o dvije zmije (ne ptice)' što su mogle biti heraldički znak Slavogosta (Quarta quae tenet geminos angues haec· Slavogosti). Ni tu' ne možemo ništa reći, tek upo­zo"ri~i buduće i-straživače. U ·XIV. st. bio je u Sii>enik.u notar Slavogost, o ko­jem je pisao Mi~ko Zjači4-

l Mnogo više znači Boglićev podatak da se jedna grana Gazara zvala Viđali

(po vlastitom ilnenu Vid), a· poslije toga- .Zupanići ili Zupanovići. To podsjeća na Župane jer je i tu nadimak po~tao ime.

Preostaje još samo j~dan ·detalj : -na grbu Gazara stoji motto, danas na našem jeziku ~virna straža .... Ima 1_i f:aj motto kakve veze s ulogom u starijoj prošlosti? Ta Uloga je postOjala.

Ovo bi bilo sve što se danas može kazati o problemU koji je ovdje b_io naša tema. Mlađi će s vremenom možda saznati Više.

Niko DUBOKOVIC NADALINI ,~.

-N. DUBOKOVIĆ NADALINI / HVAR U XIII, STOLJEĆU 877

UPOTRIJEBLJENA LITERATURA

Antoljak, S., Belina »-darovnica« Hvaranima je falsifibt. Godišen zbornik na Filoiofskijot fakultet na ·universitetet vo Skopje, 9/1956, str. 39-66.

Angjel-inović, B., Da li je Belina >'-Darovnica.... Hvaranima falsifikat. Prilozi · .povijesti otoka Hvara, 1/1959, str, 34-39.

Beuc, I., Osorska komuna. Vjesnik Državnog 'arhiva u Rijeci, I/1953, str. 5-161. (Vidi sir. 36).

Boglić, G., Studi storici sull'isola di· Lesina. Zara 1874. Bučić, R., I. Santa Maria de J,..esna prva stolna crkva hvarska. II. Civitas nova

i civitas- quae aliis temporibus fuit. Vjesnik ?.a atheol. i hist. dalmatinsku, LII/1935-1949, Split 1950, str. 108-121.

Delor.t, R., La vie au Moyen,Age. III. eme ed., -1981. DubokoVić, N., Značenje braOOvština za razvoj društvene sVijesti na Hvaru u

XIV, XV i XVI st. Radovi Instiiota za hrvatsku povijest Sveučilišta u ·Zagrebu, 101/1977, str. 65--.77. (Matij Ivanić i njegovo doba.)

Đuboković, N., Geografski položaj Hvara i stvaranje njegove kulturne nad-gradnje. Hvai"sld. zbornik, 5/1977, Str. 319-32~.

DuQoković, N., Emancipacija naselja hvarske ravnice od feudalnog oblika crk­vene uprav:e. Prilozi povijesti otoka Hvara, 1/1959, str. 48-70: Dubokoyić, N.,, Pril~g rješenju pitanja postanka hvč!rske komune. Prilozi povf.­jesti otoka Hvara, 1/1959, str. 17-33. Kasandrić, I., Hvarski pučki Ustanak.. Split 1978. (Vidi str. 19). Klaić, N., Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. I.I. izd., Zagreb 1975. Klaić, N., Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku. Zagreb _1976. (Vidi

str. 89). Lago, V., Memorie sulla Dalmazia, sv. ~-II. Venezia 1869-1870. Lučić, J., ~omunalilo uređenje dalmatinskih gradov~ u XI st. Zbornik Zavoda

za povijesne znanOsti JAZU, 10/1980. Machiedo, G., Memoria di San Prospero. Split 11J12. Novak, G., Hvar. Beograd 1924. (V;di str. 69). Novak, G., Hvar kroz stoljeća. Zc}greb 1972. (Vidi. str. 47 i ct:). ~ovak, G., Prošlost Da,lmacije, sv. I-II. Zagreb 1944. Petrić, N., Civitas quae aliis temporibus fuit. (Grad koji je nekada post!)jao).

Hvarskd zbornik, 1/1973, str. 177-180. Vrsalović, D., Povijest otoka Brača. Supetar 1968 '(Vidi str._ 70-76). Brački

zbornik, pr. 6). _ • Zjačić, 'M., Spisi šibenskog notara .Slavogosta. Quaternus- imbreviatUram Sla-.

vogos9 notari Sibenicensis. (Od 24. III. do 10. VI. ~386.) i(A 24. III, usque . ad 10. VI. 1386), Starine JAZU, 44/1952, str. 201-274.

. '•"

,. KRUPNO DJELO

Tonči P. Marović: Temistoklo (drcimska histo~ ·u 4 čina), »Mogućriosti-..., ' travanjcsVibanj, br. 4-5/1984. "

~r~ftJti Ovaj zapis namjenJUJem gledaocima Marovićeva Temisiokla. u n,ci­še~p. kazali-štu Sa željoril di, do toga dbđe što· prije.- Zadnjih godina primijetfo sam u· Spljtu, imotskOm i MakMskoj da je' ·medu g;ledaocima Sofoklova Filok-. . teta bio veći broj onih koji su prvi put gledali grčku tragediju i da je ,stoga bilo·. potrebno da im ·se objasrii smisao grčke tragedije i prikazi Vanog djela. Naš sirvrem·enik pjesnik. ·Marović nije .grčki traged (davno, . prije 25 stqljeć;, živjeli su Eshil, Sofoklo, Euripid ... ), ali ~ ·zadojen i ponesen tim: davnim, uvijek mladim, dramaturzima - prihvatio -se života jednOg od najznameni-:

1 ·tiji}) Grka, Temistokla,. tragajući. za njim (a to znači riječ historia,.istraživanje; anketa) kroz djela povjesničara i biOgrafa HerodOta, Tukidiđa i Plutarha. _Moj šturi osvrt na ovo krup.p.o Marovićevo djelo bit će niz bilješki ,isključivo o dvojici. ·protagon.ista djela - Temistoklu i· Aristidu, taknlacima na pOlitičkom polju, »prijateljima-neprijateljima-«, kako kaje naš pjeSnik,_ koji na kraju svoje historie ,dramske' raspliće ivor i od Iljih Stvara Dioskure, prijatelje za svu vječnost. Na samrtno~ časU, izgleda, dolaze u sjećanje liCa koja su nam u ·živOtu n~št.<> značila. U · čethtom "'činu Temistoklo, uZimajući otrov, odbivši udariti s perzijski~ trupama na Heladu, ne miSli ita svoju djecu ni n!i per­zijskog despota kod:kOjeg_se skrasio bježeći od progonitelja Atenjana i Spar.­tanaca, rlego jedino nel Aristida' ·Pravednog s kojim je lonlio koplja na pOU­tičkotn·: polju. Tenlistoklu, pred odlazak sa ~vijeta:, ukazuje -se sjena poodavno

- ' umrlog Ar;i.stida. Velikog vojskovođu i pobjedioca Temistolcla ozario je svo-jom · posjetom najhUman1j.J. Grk Aristi<;l. Temistoklo· umile Sretan.

Ukoliko me ne izdaje memorija, starina _n:am nije rtamda ni jedan kaza­lišni komad o. Teirustoklu. Moguće· je da je Eshil pomišljao na nj u OkOva­nom Prometeju u stihoVima u kojima je govora o' Prometejevoj tajni. I T-e­mistOklo je imao svoju tajnu, koju je pred sakupljenim građanima šapnuo. u uho samo. Aristidu. 'Ovaj je izjavio: »Ćvo ·što je Temistoklo namlslio bilo bi. veoma probitačno .za: nas, ali i nepravedno!-« Temistoklova tajna: spaliti savez­ničko brodovlje i da tak.p Atena dođe do hegemonije nad cijelom Grčkom. Pravedhik ,Aristid to odbija kao monstruOzno .. Citajući l\{aroviće'vo --djelo imao sa.in aojam da ga. je vodio Aristid na putu isiraživanja: pronaći.istinu daleko od izabusijaških krvavih iga~a.' I Tukidid,- his.tori~ar. tražio je golu ·istiltu koja. je _)t-dobitak zanavijek-«. Aristid (4.t .čin) kaže' Temistoklu: )t-Ja ne namjeravam krivotvorit historiju. l Ni zauzlavat Povijest ili·- pamćenje. l Kako je slučaj_

U tOlikih n·aroda nesretnih, l čiju historiju pišu duš~anf tih narod3., l a ti j(;:' - '

n~rodi štiju i šute ... kao da ~e slažu ... ~

'•

/

..

D. STAMBAK /KJI.UPNO DJELO 879.

Početak 1\fa:r.ovićeve dramske historie: protjeran· iz Atene Temistoklo bježi krOZ sjevernu Grćku, kroz Malu Aziju; nastavak! .dolazak, i te kalro -J;'lsk.3.n­tan, na dvor perzijskog kl-alja; . predsmrtni časovi i snoviđenja: ,AtistidoVa sjena i njegov glas. Služeći se poVij~nim podaciqla ·'i Marovićevom drarriskoiil hiStoriom., naročito njezlinim krajem' kad- se ukazuje _Aristid, dodat ću dvije bilješke o ·avom tandemu koji je povijest vezala -zanavijek-.

TemistOklo (5,25-460. g. prije n. e.}. Atenjanin, umro u gradu. -Magnezij\ koji _mu je grad ~rovao na uživ3nje perzijski kralj, sin Kserksa čiju --je mor-;­rifiricu Temistoklo razi upao oko Salamiiie. Za mladih dana baca se. u politički vrtlog (a cijela politička povijest Grčke :bijaše vrtlog," vir, vrulja), pristaša je derriokratske .stranke: slavohlepan. Poslije slavr:e bitke kod Maratonk (490} ji.mački ·se _boriO i ·znao ponavljati: »Lov-ori vojsk(lvi:>đe Miltijada ·ne daju ml: spayati...-. -Poglavica aten~ke flote, zauzima· otoke koji su surađivali" s Perzi-. j~ncirna. POraz nq. Maratons~om- polju mučio je Perzijance. Mladi kralj Kser­kso sprema odmazdu. Diže veliku . flotu, prebacuje ~ost preko Hel~spont_a, · kono(ktma.je ve~' Aziju' s .EvroPom, i kad je sve bilo -izvedEmo; prelazi' s Inili.:. jimskim bz:Ojem ·vojnika i mornara u malu G-rčku. Ni Grci nisU spavali._ Te_-

. mistoklo, -shvativši dobro delfijsko proročanstvo '"koje )e izjavilo -da je SpQs ctomovine na drvenim kućama, dao se :ria izgradnju mornariCe; ·u te drvene. kuće, čitaj b,.odove, odredio je 1 da će smjestiti sve- građane Atene, ·a m~lene njihove la:đe, pokretne, doći će lako- na ktaj s glomazn:iom perzi!jskl:im brodo·­vim.a.. Prvak aristokratske stranke, Aristid, p:fuzvan Pra~edni, suprotsuivlja s~ TemistokloVoj __ politic~ i njegovu _prij-edlogu (čud,novatu, zaista, pa ga je stogf!, možda, Tukidid prozvao čOvjekom novoga kova). Gradani su .pozvani da ma:­'lim pločicama glasaju' za izgon Aristidov, iZ -Atene. Bi protjeran, -ali Kad :sU Perzijanci navcllili na Hel~dti, bi pozvan natrag. IskOrištavajući srebrni rudnik· Lui'ion u Atici~ Temistoklo se daje na izgradnju troveslai-ki i rilaUh lađa. ZapOvijed je glaSila: kada azijatski brodovi dtiplove u vode grčke, a- ·vojSke ruknu na grčko tlo, svi'.građani moraju uskočiti u brodove. Godine 480. per­~jske i ine azijatske gomile dovaljale- su se do grčk_og kopna, u tjesna~d Ter­moPile LeOnidas sa syojih · 300 -_Spartanaca bori se i sa svim .svojim vojnicima '

, gine; gomile llfl svom-pohodu ruše gradove, i..tlaze u Atenu, ruše 'je, p~riju se na Akropolu, svetište .Atenjana, ruše je, a-~ brodica i trove_slarki (tnirema} ok-O Salamine,r Atenjani- gledaju nestanak svoga grada. veliki perzijski •brodovi · ušli su u - klopku, U inišolovku koju 'im je zapeo Temistoklo. U tjesnaCU, ni J113kac! S obale, zasjeo na _zlatan prijesto~ kralj Ks~rkso čeka početak- pomor­ske bitke. Tisuća perzijskih brodova, a oko njili. grčki oraščići,. lađe vellčine naćava, ala će biii šale i lakrdije, inisliO je kralj okružen svitom odjevenom u zJatO i kadifu. Znak je dat: sitne helenske lade" umiješale se -među azija-tske grdosije, kruže oko rijih, udaraju po njirila- čime se tko čega dohvati, jedna za dfugom, azija tske džemije .. tonuT razbijaju Se jectn3_ ad druge,: n6kolik.O njih ispuzla je iz tjesnaca i otPlovi široJ.t.im morem·;· niore je krvavo. Kralj, svita i preost~la (kopnena} vojska-· gl~vom bez obzira~bježe, -kroz,-Grčku- čekaju ·Th· teške borbi; u jadnom stanju, kralj u dronjcima, dolaze u perzijsku Suzu·.­Sva Perzija, :veli Eshil koji_ je sudjelovao u bici kod ·salamine, ·nariče,., le~eče:· u· suzama:

880 MOGUCNOSTI

Poslije te slavne IX>bjede Temistoklo- obnavlja Atenu, podi~ desetkilome­tarski .zid kojim :veže svoj grad s lukom Pirejem (nešto·: ostat~ vidi se i- da­nas), a devet godina poslije perzijskog poraza na moru, zatim i na kopnu (platea, etc.) građani traže da Temistoklo· bude otjerap iz, grada. Na- mal~ plo­čice urezivalo se njegovo itne ~ Odlazi! Razlog? -Bil() je, kao i uvijek među Grcima, _ilenavidnika, ali i ~m Temistoklo je kriv svojoj· nesreći:· u· siTQil'Ilaš­noj_ i osiromašenoj Atici predao se gavanskom životu, a s otoka stizale vijesti:. Temistoklo nas oguli do kože!, Nartxl je- glasao, u demokraciji smo, slušati je: odlazi.

Odlazi u nedaleki ArgQ6. Neprijatelji rovare bez· prestan~ i traže njegovu gllavu jer da je ~ izdao Grčku Pertijancima. Iz Argosa b]eži u ćoravo, na sjever, b Adm~tu, kr~lju Mološane (ovdje Počima Marovićeva dramska h~sto­

. ria), od njega, lađa na uzburkanom moru, vodi ga u Malu Aziju (dramska historia ·raste), odavle, put -vodi u Perziju, n,a dvor samoga. kralja (klimaks dramske historie) i sffirt puna :dramatike i koilačnog smirenja· ,snoviđenjem: Aristidova sjena mu govori, dok .otrov koji je uzeo da ne izda Grčku kako je bio--dao naslutiti kr.il.ju -- radi svoju. (Po Plutarhu, kad je došao kraljev izaslanik da se -stavi na čelo trupa koje će· ići na Grčk.u, Temistoklo uzima otrov, po Tukididu, umire prirodnOm smrću. Marović je, s pravom, možda, a -jOO više radi psihologije Te~to~love, stao na Plutarhovu stranU.)

U Ateni jedna ulica nosi Temistoklovo ime.

ATistid Pravedni (540-467). Izdanak stare eupl:)tridske porodice, političar.,

vođa aristokratske stranke, vojskovođa, polerriarh za bitke u Platei. (479) gdje su njegove trupe pobijedile Perzi/ance i natjerale ih u bijeg. Između njega (aristokracije) i 'Temistokla (demokracije) beskonačna trvenja, pa će jednom na -skupštini izjaviti da će Atena uživati koncičan ·mir ako surva u jamu u koj_u su bacali zločince i Temlstokla i njega, Aristida. Da bi oslabili aristo­kraciju, pučani (demokracija s Temistoklom) glasaju da se Aristid otjera iz· Atene. Priča se - prodajem pošto kupio - da je toga dana kad su građani Urezivali AriStidovo iple na Pločicu (ostrakon) sreo nekog građanina, nepis­mena-i koji ga je zamolio- da ureže Aristidovo ime, Aristid se odazvao molbi nepjsmtillog pučanina- - dakle, sam sebe- osudio - iJ zapitao ga, da li mu je šta Aristid skrivio. *Ništa; samo mi je dodijalo da ga stalno nazi·vaju praved­nikom ... « Kad su Perzijanci nahru·pili u malu A tiku (480), pozovu ga_ natrag, miri se- s Temistoklom, sudj~luje -u pomorskoj bici kod Sa.lamine, a -u bici kod Platee (479) 'bio je vojskovqđa. Umro je kako je i živip: u siromaštvu. Ostavio je- kćeri bez miraz3. (i ovo su mu ile~ :PredbaciVaH) .. Kći ili unu!Gl (?) Artstidova, Myrto, bila je druga Sokratova žeita.

U At~ni jedna ulica nosi ime Aristida Pravednog.

· Od trid~et i dva lica drame, od kojih su neka veoma reljefno dana, od­vojio sam Te:rpistokla, i Artstida,. U bježanjima, u *zlatnom' ropstvu,.. u gradu Magneziji,- Temistoklo pomišlja na nj. U posljectnjim trenucima života, TemiS­toklo ne samo da na nj m'isli nego ga viQi kao divnu utvaru, koja će mu olakšati zadnje trenutke, koj~ će mU izlazak iz ·ovoga svijeta učiniti najsret-, nijim časom življenja. O Četr).U govore umirući Temistoklo i poodavp.o umrli Aristid? O poLitici, par exellence grčkoj znanosti. kako upravljati zem-

D. STAMBUJt f KRUPNO DJELO. 881

ljom u opasnosti (Temistoklova imaginacija), kako u miru (Aristidovo po­štenje i pravednost). U snoviđenju Temistoklo v·idi kako ga Aristid veže konopcima, što ne znači ·da ga ubija. Ti k(Jnopei su simbol spajanja (opet politički akt) Evrope s AZijom, u miru, a ne konopci k~jima sU Perzijanci da prodru u Evropu premostili -Helespont. Aris ti d ga . naziva sretnim. U njegov glas u dire cVrkut las~ vica:

Lastavice ,sa _Salamine! -Lastavice sa: Salamine! - kliče Temistoklo umire; Artstic;l mu drži mali pogrebni govor: Da,_ da! Namiren si! Sretan i nenainiren, kao malo tko od GrkO.! Most si postao! Most između Atene i 8izantiia~ Salamine i Suze, Arga i Magnezije azijske! Most k-oji će mnogi, i manji i veći, poslije tebe prijeći]. Budi to što jesi! Kad nij~si štb nijesi! Takmače Temistoklo!

' -" Kroz peripetije bogatog,_ života Temistoklova, ·vrelnenski daleko od_ nas, pjesniku Maroviću uSpjelo je da u nama odzvuči misli tandema Teinistoklo­~Aristid i vječno pitanje: kako biti i ostati do kraja čovjek? Kako 6stati čov­jek i kada imaš' svu vlast il rukama?

.~

Dinlro STAMBAK

•

,-

' l »GRADA DUBROVNIKA'PJESNIK« NIKOLE IVANišiNA

(Nikola I y a n i š -i n, Grada DubroVnika pjesnik, Zagreb, školska knjiga, l9,84.)

Knj.ga Nikole lvaniši~a- Gr~da- pubrovnika pjesnik po sv6joj znanstvenoj akribiji .i stilskoj' osebujnosti jedinstveno je štivo u· ·mnoStvu članaka, stpdija, eseja, monografija napisanih ,na temu života- i djela Iva Vojnovića (M. Lisičar, E.· Stampar, I. F:rangeš, D. Suvin, F._ Cale, R.. Jovanović, M . .Zeželj, M., Mat­-ković i dr.). Romantik i realist, naturalist i simbolist, tradicionalist i moder-' nist, lirik, epik i dramatik, vječni eksperime;ntator,, sav u jedinstvu suprot­nosti, stvaralac koji se ne da ukalupiti, uniformirati, definir'ati - ukratko;-­Ivo Vojnović pod perom Nikole Ivanišina- doživljen -je, otkrjven i predstavljen kao složena i slojevita, ali cjelovita Stvaralač~a pojava koj3. se u svakom tre-, nutk.u s~ilski pz:epoznatljivo~tkriva ·bez Obzira na tO_ da li .je. riječ o _VOjno..:. vićevim dubrovačko-lapadsko-rriihaljskim opsesijama ili pak o njegovim po­modnim) kozmopolitskim preokupadjcima i čežnjama. Temeljit i svestran u analizi y~jnovićeva umjetničkog svijeta, njegovih proznih, lirskih i dramskih tekstova, lvariišinov senZiibilHet pos€:bno dolazi do izražaja u otkctvaitju i -Osmišljavanju svugdje prisutnog dramskog talenta Geranium, Perom i olov­kom, -Ksanta, lirika -i, razumije se, drame) i usko uz, taj talent povezan vojno­vićevski · intenzivni doživljaj Grada promatranog iz daljine, iz . povremenih kratkih boravaka u njemu iz »-bOne čežnje«-; doživljaj -koj·i je istovremeno i voj­nović_ev.Ski i ivanišinovski. JVoz ·osobni doživljaj zadnjih proplamsaja ·svijeta koji živi u Vojnovićevu djelu (>+gospari«, svijet· moi-nara i ženica u Griižu, melankqličila raskp'š laplldsk<Jg ---kr~jolika koji d;inas više u tom izobilju h~ pOstoji) Nikola je Ivanišin kritički nadahnuto, intirpno i s lj':Jba'Vlju prodro il tajne i vrijednosti VOjnovićeve izvorne .inspiracije pbkazujući nam nepo­bitno .kako 'se .Vojnović kao umjetnik stvaralački oplodivao samo u trenucima kada se potvrđivao na crti svog dramskog_ nerva -i temperamenta i kad se

:&·ita'ša.o na inspiracijskom v~lu dubrovačkog ambij~nta, Grada i lapadSkog pej.­zaZa., Sve d!llgo j~ samo eksperiment,' t~žnja Za novim, ·pomodnim - zaklju­Gak je Nik{)le Ivanišina.

· I sam odrastao u Gradu \Tojnovićeve čežnje. na vojnoVićevskom inspira­cijskoin vrelu, Nikola lvanišifi nagrađen je jednom prednošću .pred mnogima koji sti J?rogovorili, pisali o Vojnoviću. Ivanišinov snažni lirski odnos prema Gradu i okolillim mu pejzažima,. gruškim i lapadskim, njegov Vojnović kojega nosi u sebi kao osobno dobro, poetsko stanje duše,' njegOvo izvrsno poznavanje dubrovačkog govora s finesama koje su nerftinovno nepoznate drugim stručnja­cima, pa Odatle i nerijet,ke pogreške u interpretaciji Vojnovićevih tekstova, sve Je· to omogućilo Ivanišinu da suvereno uroni u· najintimnije slojeve Vpjnovi­ćeva ,djela, posebno jezika· i stila, fraza. U kritičkom osvjetljavanju jezičnog

\ •

M. DORKIN l ~GMDA DUBROVNIKA PJESNIK« . .. 883.

-'VojnOvrčeva kompleksa IvaniŠinove su rasprave pune suptilnih Preciznih1

zapažanja, u hjima je došaO do punog izražaja smisao Nikole Ivanišina .da uhvati nijansu, boju, ton, ono što ~raČj. iz _podteksta teksta, ži'(Ti izmedu redaka, Više· u zamišljenoj geSti nego vidljivoj riječi, .moć da ot~rije vi!eznačnol?t glcfsa u kontekstll: ne samo date f!ituacije, _slike, fragmenta, već· i šii-e i dublje:­u kontekstu djela} opusa, književne tradicije, Q.ubrovačke l nacionalne i, kad je riječ .o draniairia, · posebrio o Trilogiji, u k~ntekstu psihO~Oških, sOcijalnih političkih ,Prilika~·povijesnog trenutka.

" Sirokom naobrazbom i kulturoPl: senzibilitetl.>n; kri,tičara koj:i pOBjeduje ošt~r dar zapažanja, urođeni Osjećaj za 'ljepotu i, uz to, moć zaključivanja, Vojnoviće~o je dj_elo u knjizi Nikole Ivani~ina Grada DU.brov1t.ika -Pjesnik k-ii tički sagledana, o~ijenjeno1 i osmišljeno u detalju i ·cjelini, u njOj se -na

:jedinstven način otkriv~ fi prezentira. Vojnovićeva poetika i Vojnovićeva poe­zija. Preko sviJeta 'tipiČno vojnbvic-ev~kih motiVa, slika,. situacija~ ideja, liko.va. ugođaja i ~einja, ali i preKo onoga štq nije tipično vojnoVićevsko, Ivanišin nadarena ~Očava i prati genezu Vojnovićevih tekstova i njiP,ovu međusobnu vezti, istovremenO -,prepleulnje različitih stvar&lačkih postupaka; koje Ivapišin pažljivo razdvaja »radi Svrsishodnosti raspravljanja«, uvodi nas _u VojnoVIićev stvaraiački postupak, upozo~ava rias na ono što je istinski J.~Vomo, ortiginalrio

_ umjetllii~kO,_ vojnovićev-sk~, ·(l što imp~rtirano; pomodn_o, liteiarno; preko -stva­ralačl.rih _preObrazba tipično vojnovićevskih motiva, kqji su bitno odred!ili kva­litet svili VojnovlćeVih -tekstOva; a I_)Osebno ... dub:OOvačkih-+< (lirika, drame: ·

' ' l EkvinoCijo, Dubrovačka trilogija), Nikola Ivanišin na osebujan i Qriginalan način prati sazrijeVa'nje i dozrijevanje Vojriov.iće~a driunskog uileP.ta i zaklju­čUje da· je VoJnovićeva -djeiO syoj:im najsnaŽnijim...strap:icaiDa. sudl!ittski i pre­sudilo vezano za snagu njegova· ·dramskog talenta,· vječnu poeziju Dubrovnika -i pi&čevU . psdhofi~oloŠkU prirodU. .

Uz izvrsno poznavanje dubrovačkog jezika, tu je i snažan Ivail!išinov osjećaj, za dubrovački pejzaž koji u sebi uključuje i ople!fienjenu. 4ub:rvvačku arhitekturu, pa su Ivanišinove interpretac}.je· Vojnovićeva ~j~aža možda i naj­

·-v_:rednije, reklo bi se konačno u oyoj_ knji~. U intrrpretaciji vojnovićevskih · pejzažnih opsesija. (crkvica na Mihajlu, čempresi,.'· cvijeće, Petka}. posebna je dOšla do izra~ja Ivanišillova. glazbena i likovna kultura govora, kao npr. ·u interi>ret3.ciji Lapadskih .so'neta. Ako su ti sOneti nešto posebno ·u··un~ hrvat-

' ske mQderne~ a oni to jesu, onda je to ~nešto posebna« Nik.Olq. Ivanišin U: svo- ' jim inte:rpretacijama uspio stigerir3.ti oštrim· analitičkim i>rodorOm _u lirsko· drarhskti b~t' njegOvih so"neta; njegova talenta,~ inte;-pi-etact]skim zahvatom _u svijet vOjnović'evski ,potencijalno naglašenih simbolskih tnotivli za- koje Voj­nović zna vez~ti ~eq:Ujnost ·!ivOta, ali još Cešće ugođaj e· groblja,_, umiranja, ritJ.stiku neba i zerrilje, duš_e i ·~tvari, z.;tgOnetnu sim0o1iku. vječnpg sna, dtimu svijeta na odl~ku, a,_- sVe· je t-o Ivaniširi otianski povezao i -osmislio u kori.-

-- tekstu lirskO-dramskog· kompieksa srodnih mu· djela u kojima se javljajU isti ili $ličrii motivi. kao Simboli ·JjU.dskih neinira, ~is.li, (:~žnja, poglallitO_ TrilofliiC • .

:djela u kOjem je na~pOtpunije došl~ dO ):zražaja Vojnovićeva estet~~a.

U_ tekstu »Autorova napomena... Ivanišin nas , obavještava da se knjiga njegova ·~rađala· -napreskok od ljeta 1-950 ... pa -do .mieseca . ožUjlql gQdi-rie

884 MOGUCNOSTI

1984«, kada je napisao njen posljednji ·dio: »-Krležine indicije 'u "vojnovićevu stvaralaštvu«. Napomena Nikole Ivanišina govori· nam da je njegova: preoku­pacija Voj[lOvićem intenzivna i trajna, gotovo žiVOtna, da mu je vojnović ·vječni izazov,. inspiracija, opsesija, ali to ni u jedpom trenutku nije umaq.jilo njegovu kritičnost prema Vojnoviću. U svom drugom bavljenju Vojnovićem otkriva Nikola Ivanišin- Vojnovića umjetnika koji se stvaralački izvorno raz­vijao fkao dramski talent tražio) probijao i portrrdivao na liniji od Geraniuma prekO Ksante i lirike do Ekvinocija i Trilogije boreći se za što S:tiažniji, saže­tiji umjetnički izra~, ali otkriva i, drugog Vojnovića, vječnog eksperimenta­tora, Pisca -literarnih . noviteta, literature intelektualisti.čke, pomodne, moderne. kozmopolitske, teatarski jeftine, ali ne i umjetničke, stvaralačke. Takvog Voj-

. Oovića 1varii.š"in prati i. otkriva: u novelama Rose Mery i Cemu? te dramama Psiche i Gospođa sa .suncokretom. Na kraju, "tu je i-. treći Vojnović, najmanje bitan, koji je, izazvao događajima vremena, teatarski bljesnuo aJ.i se jednako tako brzo i ugasio:

Interpretirajući Vojnovićeve prozne, lirske i dramske tekstove," uranjajući u Vojnovićev umjetnički svijet, tragajući za njegovim inspinicijskim vrelima. pdticajiina, utjecajima, vezama, podjednako tematsko-idejnim· i jezično-stil­

skim, Nikola je ·Ivanišin .u prvom dijelu knjige pokazao da Una 1 sluha i duha za onaj složen odnos što se zove Vojnović-dubrovačka književna tradicija. starija i novija, pa u svojim sustp.vno pisaJ!im allallzama-raspravarna., koje su uvijek riešto više od- samo Precizn.og, profesorskog, na jednoj dugoj književno­-povijesnoj liniji od M. Držića i Đ. Gwidulića preko M. "vodopića do A. Kaza­lija i drugih, gotovo stvaralački hvata i prati dodirne točke izmedu \fojno­vićeva ·djela i književne tradicije i tako nam otvara nove prostore -svoje doživ­ljajnosti nekih Vojnovićevih tekstova, pokazuje nam -koliko se Vojnović tematski, duhovno i stilski oplodio iskustvima svojih prethodnika (duhovna veza, kritič­nost prema vlasteli, leksik s određenom konotacijom, estetika ~mrtvijeil

stvari-i(, likOvi) ali jednako tako Ivanišin nam pokazuje koliko je sve to u Vojnovićevu djelu po crti njegova stvaralačkog nerva prevladano, intenzivi­rano, vojriovićevski individualizirano.

. l Ali Ivanišin nije ostao samo na paraleli Vojiloyič - književna tradicija'

DubroVnika. Tu je i njegova fina paralela Senoa '(Propast Venecije) - Voj­nović (Dub~čka trilogija) na· primjeru koje Ivanišin otkriva koliko je Voj­nović baštinio od Augusta Senp~ i kad je rtiječ o bi-tnim književnim oznakama i kad je· riječ o stilskim postupcima i rješenjima, pa mu se s pravom nameče pitanje nije li u Senoinoj Propasti Venecije i ~uboki korijen~ VojnoviCeve drame. Posebna je. vrijednost Ivanišinove knjige i u tome što je aut6r proširio literarni kontinuitet Vojnovićeva. djela· -dotičući :razn,e autore od Seno,e do Krleže i tako nam 4ao nova viđenja s obzirom na Vojnovićeva' mjesto u hivat­skoj književnosti. Talentiran P.isac nije samo stvaraiački 'preuzimao već se svojLtn mOćnim i bogatim djelom i sam suvremenicima nametnuo i stvara­lački poticajnO na njih djelovao. IVanišinove analitičke rasprave govore o udjelu Vojnovića u književnim djelima Begovića, Gal_ovića i

11 Krleže. Ako je

~umjetničko djelo veliko koliko istina iznese ·o čovjeJ5.u-i(, kako reče Ivo Fran­ge§, onda bismo mOgli i za kritiku reći neš-to slično - da je velika koliko istina iznese. o pisct,~ i njegovu djelu. Ivanišinove rasprave na temu: Vojno-

M. DORKIN / ~GRADA DUBROVNIKA PJESNIK« ••. 885

vić-Begović, VojJ!.ović-GalOvi~. Vojnović-Krleža jedinstvene 'su u svijetu lite­rature o Vojitoviću, dragocJene su jer obogaćuju naše znanje o Vojnovićevu djelu novim istinama, novim spoZnajama, a u kontekstu Ivanišinovih rasprava i tumačenje Krležina stila se proširuje, javljaju se nOve istine, nova, osvjet­ljenja. Raspravljajući o Krležinu odnosu prema Vojnoviću, koji se, ne bez do~e ljubomore, giubo okomio na Vojnovića i njegovo djelo, Nikola _Ivanišin ,u raspravi >~>Krležine indicije u Vojnovićevu stvaralaštvu., ne samo da Uvjer-_· ljivo- i argumentirano do~uje koliko Krleža nije u pravu, već uočava i ono što bi izmaklo oku književnog povjesničara ·koji nije u sretnoj poziciji da se kao Ivanišin tako intenzivno i· iD.tilnno bavi Vojnovićem i 'v6-jn0vićev:irri svi­jetom, i to. rijetkom sposobnošću duha da se gotovo poistovjetio s »-njim sa­mim.....-. To da j~ Ktle~a uz tolike negativne ocjerie 0 Vojnovićevu djelu znao usputno izreći i pokoju pozitivnu opasku, a Ivanišin je ·majstor u uočavanju i osmišljavanju »-sitnicaL, dovoljt:to je Ivanišinu da nasluti bogatstvo pod­teksta K.rležiriih opaski na crti odnosa Krleža-Vojnović- i u potrazi za njiho­vim osmišljenjem otkrije dublju i plodonosniju stvaralačku vezu između ta dva pisca, i to na mnogim razinama (terrtatskoj, idejnoj, j~zičnoj, stilskoj, likovnoj, nadalje kad je riječ o Svijetu ·motiva, likova, situacija), što Onda mijerija i -našu dojučerašnju sliku cjelokupnog_ odnosa Krleža-Vojnović. U 'analizi odnosa Krleža-Vo,jnovi-ć-_Ivanišin pokazuje koliko su se .mnoge stilske osobitosti Krležina· velikog opusa rodile i razvile na škrtim, ali stvaralačk~ poticajnim predlošcima Vojnovićeve estetike i retorike, »-Q.ok su negativne kvli­lif.ikacije zasnovane na istrgnUtim citatima, :proizvoljnim usporedb8.ma i bizar­nim zg()dama-+<, pa je i to jedan prilog IvaniširlQve knjlige znanosti.

U .knj-izi Grada Dubrovnika Pjesnik u potpunosti je data~ slika o Vojno­viću i· njegovu djelu, mnogoznačno sa.gledana u ks>ritekstu starije (dubrovačke)

· i novije hrvafske književnosti od AUgusta Senoe do Miroslava Kdefu: S akri­bijom znanstvenika koji suvereno vlada predmetOm· o kojem govori, brižlji­vošću kritičara koji ti analizi polazi od finih tkanja karakterističnih detalja da bi došao do čvrs-te sinteze i sigurnog -suda, s dušom čovjeka koji kao i Vojnović _nosi u sebi vječnu poezijU Dubrovnika, Nikola je Ivanišin podario hrvatskoj književnosti KnjiflU koja je nesumnjivi doprinos zna:kosti o VOjno.;. . v.iću i fenomenu vojnovićevskom· u hrvatskoj knjižeVnosti, ali i više od toga: njegova ~njiga ima dušu, što nije .malo

1 u vremenu u kojem. se književ:p.a

djela kompjutorski obrađuju, · 4 književna. · kritika sve više ·· udll.java od književnosti.

Mladen DORKIN

NE MOGU SE ODLUCITI NA SUTN.'JU

(Uz Smrl Heiniicha Bfiilf!}

•

l.

Otišao je Heinrich BOil; rtjemaCkl književnik i nobelovac, a {)Vaj Pi Se Prilog ·o njegOvu· životu i djelu mogao za'početi orliin -·već famoznim usklikom

. pokojnog 'austrijskog književnika Friedricha _TOrberga kojim je .on prokomen-· tirao etiltio· princeps pripovijesti .Die verlorime Ehre deT Kata,;na BZ:um· oder: Wie- Gewalt ents~ehen; uiid· wohin ste-... fiihren kann '{Izgubljena čast Ka· tarin~ ·Blum ili .. kako nastaje nasilje i kamo ~nO' -mož~ odVesti); parodirajući

' - . .• . . i

preziine autora: >+Jetzt BOllert's !-« U samo tri dana koja su 9ijeli1a sim:t i. sprovod H~inricha BOlla (umro je i6. srpnja ·t985) njenl<ički- je iZdavač· Deut-­sche Taschenbuch Verlag :i.z Miinchena 'po pisanju časOpisa Der Spiegel,1- pro­daD 25.000 Prif!ljeraka · romana Die Ansichten · eines · Clowns (Mišljenja jednog klaunar,. 23.000 :Primjeraka pripovijesti Die vt?rlorene Ehre der Katarina Blum i 10.000 primjel-aka djela lri~ches Tagebuch (IrSki dnevnik)._ Za BOllov novi

Posljednji roman Frauen vD1' Fzussla1idschatt :(Zene· pred riječriim kr~joli­,kom), što bi u toku· ljeta tre belo izići u- KOlnu kod Kiepenheuera- i , Witscha plani_rana j~ naklada 'prvog Izdanja od 10o:ooo primjer~ka.~ ·

Dakako, ·oviih riekoliko p(xiata}ra' koje s_mo ,preTiijeli iz_ »-Der Spiegela« tre­bali bi j6š jed:r:t~rri u· nizu dosad~šnjih -sličnih prirhjera, potaknuti književnu

· kritjku na. možda ozbilJnije čitarije ~Ilova djela~ Z~d se. čini- d~ primjedbu knjliz'evnQg kritičara Marcela 'Rf!icha-Ranlckcig -_iz' uvodri.og ddj~18. t:ti~gO\-"a

-eseja o BOllu, koja rezimira stavove istonpšljenika (kad je o ovom· autoru rije~) j(}š nitko s _uspjehom, dakle s Valjanom · argum_entacijom, nije mogao otkloniti. Reich-Ranicki kaže: »-Iruzmemo li nekoliko kratkdh P.riča, ·BOli nije n,išta napi~ao ,što bi bar približno riloglo va·žiti ·kao savršeno.«3 A koliko god ova ocjena ·bila _paradigmatična za mišljenje dobrog dijela književnih kriti­čara o vrijednosti BOllov.a, literarnog stvaralaštva, ona' je uvijek bila u suprot­nosti ·s recepcijom BOII<;>vih knjiga kod čitatelj~. Smrt ovoga istaknutog knji­ževnika -i ponovni boom njegovlih knjiga na tržištu trebali bi biti dostatnim razlogom preispitivanja 1 eventualno revaloriziranja kako vrijednosti književ­nog djela Heinricha· BOlla tako i- njegova značenja za cjelokupnu poslijeratnu knjiŽevnost i Savezne Republike Njemačke i općenito za ·svu književnost nje~ mačkoga izraza a i izvan ovoga.

l l l L

j !

l l

l

~l. SANADER l NE MOGU SE ODLUCITI NA SUTNJU 8B7

2.

' -Heinrich BOU se rodio 21. prosinca 1917: u KOlnu. Nakon mature. radjfJ je neko vrijeme u- knjižarstvu~ ,l nedugO zatim· upi.sao studij. Go41ne 1939. bio je pozvan u wehrinacht, a 1942. oženio se s Annemarie eech, prijatelj:icom

Jz- d)etinjstva. Kraj rata_ sJ.očekao· je U jednom ~etičkOm logoru u istočnoj Fr;ancU.skoj: Njegovu mržnju općenito prema .ratu i naročito prema Hitlerovu fašizmu pojačalo je i- gorko saznanje da ·mu je majka .za jednoi Od mnogih

. bombardiranja poginula. Nakon rata· ·studirao je germanistiku, a 1947-. počeo objavljivati. krafke priČe i radio-draffie,- dok se -od· 19!)1. počeo isključivo baviti. književnošću deklarirajući se i statusno· slobodnim piscem. Već njegova nfia­dost _i raspoložehje -u obitelji · bili su· Jtarakterizirani od,bijajuČim stavoin

. spi-am ideologiji. naponalsocijalizma, a. ratna iskustva· učinila_ su- od BOlla za­kletog _ nepri.j_atelja .HitiJrove idej~ i· aktivnog antimilitari&ta. U nekoli;Im na­vrata je putovao u Irsku i .. zadržavao se po više mjeseci, čak i kupio- posjed. Svoje dojmove o bor3.yCima u toj ·zemlji sintetički je. artikulirao·,u knjizi lrisches Tapebuch {Irs_\Q dnevnik, 1931) i. u· filmu lrland ~7!--d sein€ Kinder

· (Irska -i njez.iha ,djeCa, 1962). Nakon stipendije u Villi Massimo'_ u Rimu 1961. bio je neko .vrijeme u Sovjetskom Savew zajedno s Gerlachom i Hag_elstan­geom. u okviru· k1,1.lturrie raimjen:e .Savezne .Republike i :Sovjetskog Saveza. -U toJ zemlji_ .boravio je- i 1966. r~deći na scenariju za jeda~ film o Dostojevskom.

·No, BOli je putovao i u mnoge druge zemlje'~ bilo -U privatnom aranžma..nu bi~o. po, službenoj funkciji. Od 1970. do 1972. bio je pi-edsjednik _PE.N klub3. ,SR Njemačke, a od 1971. do 1974. i predsjednik međuJ;J.arodnog PEN kluba. ·.NJe-

. govu sklotiost putovanjima -i određeni n'agon: -k angažmanu n':l ·rneđunarod!J.Om 1- kulturnom planu koristile su vlade pojedinih -država pozivajući ga u goste. ' Među inima je tako bio g-qstom vlada u Izra.~lu,_ FranCus];toj, SAD; Skotskoj, . Port~galu itd. DakakO --da je ovu flesvakichiš~ju a_ktivno$t na roeđunarod.f!Offi

planu pratila,- pače i. uv.jef.oVala izvanredna .dielatno$t kako politićk~;t_ tako i - kulturna. i u Sainoj Saveznoj Republic;i.' Od. rata riaoVaffi9 'nije bilo dOgađaja

na unutal-poUti,čkoj scerii saVezne Republike- na kOji -Heinrich BOli nije rea~ gil."aQ_. NJegov stav ·o' nekom događaJu ;očei9-vao -s~- u javnosti s pOsebnom po­·zor.oošću.- Oyikav stat\ls· q.- $B. .Njeinačkoj ·,_B6ll.Je -~uživao~ zahvaljujući Pnje ~vega USP.jehu : __ svoj~h knJiga i kod čitateljstva_ i ko,d stručnih komisiJa za do­djeljivanje pojedi~ih. nagrada. O-im Nol;>,elove," naime, Heinrich BOl~. Je primio još _ ~tpaestak drugih što· Iljeinat:kih -što -Qleđunarodnih nagrada_- i priz;n~nja

__ za knji~evnO ~tvar~~tvo.-4:- _ . __ . .. · . . Bio je .član. nekollk~ nj.emačkiP, i ·~~ranih 3kademija i' drugih.\institucija a dobivao je i· _počasti raznih.-.organipci:Ja.; ·Paričkj Numizmatički muzej -La -~onnaie -j$ primjerice u ·-BOllovu .čast 1975. iz~ao medalju s. -njegovim likom.

-_u svorjx (najvjerojatnije) posljednjem .inter:vjuu; što· ga-"j_e nekoliko· dana -pred ·smrt ·dao Trećem- programu zapadnonje-mačkog radija .NDR,s J;i_~ll _se.~ .osVrnuo ~ nekOliko_. akutnih-.aktualnih ·problema- Savezne Retmblike. -Us~ut je· iskoristio pril~u. i- za napad na iristituciju >~>zy-ije:lJda ... - među kOje: je ubrojio i .sebe.- Usprkos'· -svOiil stavu (..-To-- je sasvim ludi. razvoj, to klanjanje pred.·

. stavoVima ·na- svim područjima~) o ..zVijezd~maniji-«,. BOli_ je --čitava '-života· znao dobro lskoristiti status ..-zvijezde...- da bi u. svakoj prilici i~io:pred• j-av-

888 MOGUCNOS'I'"I

nost svoje , ~i-tičko p1išljenje. Bio je protiv svoje~ volje apostrofirao ,.._mqral­nim autoritetom«, a zajedno s G\interom Grassom u zemljama zapadne Evrope čak i »-glasom njemačke savjesti«,

·· U Saveznoj Republici su :njegovi istupi ·i miješan)a, u aktualni unu~o­PDlitički život uglavnom bivali okarakter.izirani kao djelovanje s pozicija lij'e­vog prov0:kato-ra. Istodobno su mu ti Demokm.tskĆlj Republioi Njemačkoj, predQacivali da je katolik a ne komunist. »Osservatore· Romano-« nazvao je BOlla ... lijevim katolikom«, dpk se on uvijek deklarirao antiklerikalnirri, lqiti-_ ziravšii._ žestoko, medu ostalim, Encikliku o kontroli rađanja i zalažući se ?a red.ucdranje političke

1

uloge_ Crkve. Katoličkoj erkvi 'u Njemačkoj spočitavao je njeZino neopredijeljeno dvo­

lično Aržaiije za vrijeme NS režima.

U Sovjetskom Savezu tiskana su BOllova djela' u milijunskirri nakladama, a adaptacija romana Mišljenja jednog klauna prikazivala se dugo u· moskov­skim Itazalištima. U Sjedinjenim Državama nazvali .fi U ga najzanimljivijim· piscem Njema&e dok su mu u Velikoj Britaniji dodijelili tri počasna dokto­rata. Ipak najveći uspjeh i najveća osporavanja dožiVio je- BOli u svojoj dom9-Vini. Analizirajući ovu ipak neuobičajenu pojavu Marcel Reich-RaniCki kaže: >+Tko BOlla siilv-i, nikad nema na umu isključivo njegov umjetnički rad. Tko ga pak ne. prihvaća, 'vjeJ:.ojatno se ipak. prije_ sve"ga. poziva na umjetničk'J. ' dvojbenost pojedinih njegovih djela, no istodobno uključuje tu i njegovo držanje, koje da je uzrokom te stvarne ili tobožnje dvoj'benosti...:.6

A BOllovo držanje ili, točnije, njegovo reagiranje q. određenim situacijama, moglo bi se reći i općenito• njegov angažman proizlazio je iz njegova odnosa

-s-pram stvarnosti. U knjizi Erziihlungen - Hi:irspiele - Aufsiitze (KOln, 1961) on formuLira taj odnos ovako: >+Stvarnost je vijest koja hoće biti prihVaće­nom, ona je čovjeku -zadata, ona je zadatak koji čovjek treba riješiti.«7 Da­kako da je na tom temeljnom uvjerenju- BOli gradio i svoj književni angaž.­man, jer po njemU pisac mora pomoću- svoje fantazije iz zadatih činjenica raz­otkriti stvarnost. Političkim protivn_icima ovaj njegov stav nikad nije bio prihvatljiv, jer je implici:rn.o aktivno miješanje U sVe sfere, krize, >+slučajeve«. Na stuttgartskom Kongresu književnika prok:lami)fW je ,..kraj skron:mosti...:, -a na zasjedanju međunarodnog PEN kluba u New Yorku 1973. »načelo mije­šanja«. No, već nekoliko godina prije toga on se javno solidarizirao s demon­strira.jućim studentima u _Zapadnom Berlinu. Za ~dokumen~ciju o sluča]!J

Beate Klars~eld koja je javno bila ćušnula njemačKog kancelara napisao je predgovor, a najveću buru u zapadnonjemačkoj_ javnosti podigao je svojim člankom o &'der-Meinhof. grupi- i novini »Bild«<, u »Der Spiegelu'« (br. '3, 1972), pod naslovom Will Ulrike Gnade oder freies Geleit?«. Premda BOll nikad nije zagovarao terorizam, ovaj članak nanio mu je mnOgo nevolja. Masmediji su ga napadali, zlonamjernici iz desnog politi&:Qg lagera. denun­cirati, biO· je poziva.n na sud, o njemu se raspravljalo u' Parlamentu. Predba­civali s·u mu da je idejni vođa, izravni predvodnik i. poticatelj terortzma. Ipak bilo je i onih koji su ga razumjeli i pruiali mu podršku, primjerice onih 149 autora koj[ su H. BOllu javno izrazili svoje simpatije. Pet godina nakon članka u Der Spiegelu objavio je BOll u Die Zeitu od 16. 9. 1977. svoj vehe­mentni pladoiyer prOtiv nasilja i terorizma.~

l. SANADER l NE MOGU SE OOLUCITI NA SUTNJU 889

Neumoran u »razotkrivanju stvarnosti medu zadatim činjenicama~ nije dugo izdržao u ·svojevoljiwm egzilu (»Ich we!:rde nicbtS melu:' sag~« 1977), v~ -Iduće 1978. izjavio je: »-ZUm Schweigen kann ich mich nicht entschlies-sen ... (,...Ne mogu se odlučiti p.a šutnjU«). . - · Takav je bstao do kraj8. davši ležeći u bolnici u Langenbroichu n~oliko

dana prije smrti već spomenuti '"inter-vju zapadnonjemačkOj radio-stanici NDR. li kojem je BOli po tko zna koji put dao svoja viđenja i· eventualna rješenja ak.tualrN.h društvenih problema u Saveznoj RepublicL

3.

\

Već smo napomenuli .da je BOll svoj socijalni i književhi angažman teme­ljio na pdnosu spram. styarnosti jer se čovjek, po njemu, te ,zadaće deš1i.fd­ranja Stvarnosti iz zadatih činjenica naprosto mora prihvatiti. A zadaća je pisca dešifriranje stvarnosti pomoću . mašte. Prema tome, zaključuje BOll u razgovoru s Horstom Bienekom, »-samo se po sebi razumije, da. autor mora biti angažiran. Za. mene je angažman pretpostavka, ili naprosto g_rundirung, a sve što na· tom gru,ndirungu napravim, je ono što ja podrazumijevam- pod rUečju umjetnost-«.9 . Iako se~ dakle, ne može nikako reći da se BOllov angat .. man temeljiO na nekom ideološkom -sustavu, ipak se slij~om razmišljanja i. analize njegova djela mora doći do zaključka da je njegov angažman imao sasvim određeni cilj. Sv.ojo.m angažiranom književnOIŠću BOli, odgojen u anti ..

, militarističkom i antihitlerovskom duhu i s gOrkim iskustvima iz rata, želi djelotvorno utjecati na suVremenike. Svjestan da ne može- popraviti svijet, On želi 'barem pridonijeti poboljšanju Zajedničke situaCije. Već njegova prva po­ratna djela jasnO ukazuju na koncepciju što će tijekom vremena postati jed­nom od bitnih značajki njegova.literamog stvaralaštva. Rat i- ratne- strahote' naime nisu__ završene, sve to se 6pet može dogoditi, raZllriišlja BOli. Stogcl će uvijek onda kad piše o onome što -se u prošlosttr dogodilo, ishodištem fabule biti aktualni trenutak. Na. taj se· način ProšlostisadašnjiQSt isprepliću-i uvjetruju, one, čine (i" ~če za BOlla) jedno dublje j~nstvo·, -(Reich-Ranicki)., U- tom smislu točno primjećuje Ivo Runtić, da.,»d~ba od rata naovamo BOll shvaća kao meduratno a ne poratna«, jer· se stari duh »-može obnoviti čim.:se 1tn1jesto nemira u čovjeka usadi ravnodušnos_t, a materijalna dobra poStanU skuplja od ,mirne savjesti .... 10 U pravu je i 'Reich-Ranickf kad kaže da je BOllu u onom trenutku kad naslovl,java ~~oj prvi roman upitnom rečenicom: -..wo worst du, Adam?.~ (Gdje si bio, Adame? ~1951), u biti puno važnije, pitanje: -..wo bist du, A$-m? (Gdje si, Adame?).11

Ako je BOll dakle želio pridonijeti svoj obol nastojanju da _se zajednička sadašnjost pokuš3. promijeniti kako bi zajedndčlGl budućll06t bila- bolja, s ~~ vom se treba zapitati: kakvi su njegovi junaci koji bi tu (r)evoluciju trebali ·inicirati i iznijeti na leđima?- o<Irru:ili se medutim mora kazati da B01iovi junaci viŠe trpe i pate nego št6 djelu)u, ·da su -uglavnom svi žrtve, sažaljenja vr:ijectni individuumi koji niti mogu shvatiti k8ko- i zašto su se našU u bez­izlaznom položaju, niti mogu razumjeti kOnkretnu situaciju u kojoj se nalaze. U pripo~ij"esti Der ZtLg w:-ar piinktliCh (Vlak je stigao na vrij~e. 1949) voj-

l

890 MOGućNpS'Pl

nik Andreas ·kaže da je sretan 'što pati, jer tako- ne mora nikoga ,moliti z.:a opfost, nadtjući se· da će se patnjom iskupiti i' da će mu biti oprošteno. Oče­vidno je dp. BOli kr.ivnju za sve ratne kataklizme ne baca na Andreasa, kaO uoStalom ni na Feinhalsa, iz. romana ~Gdje si bio; Adame? Oslobođeni osobne krivice i A.ndr$s i Feinhals bivaju u BOllovoj literarnof f·ikcijt s.:unO ratnim ' žrtvama .. Uzrcx;:i koji doyode -do rata, ili ljudi koji ga Vode nikad- nisu U. fokusu· BOllova promatranja. On mi-zi rat (»-es gibt nichts :s:innlos'eres .... ) i sve ?Staje na tome, ništa dalje ga ne zanima. u romanima una sagte kein einziges Wort (l. ne reč~ .ni riječi, 1953), .i Haus ohne HUter (Kuća bez čuvara, 1954)

·nastavlja BOll s obrađivanjem ·ratno/poratne problematike njemačkOg dru.štva. ti l ne reče ni. Tiječi obrađuje jednu od tipičnih situacija poratne Njemačke, naimetbrak pOVratnika iz rata.· Zbog. ne~ređenih stambenih i općeni~ životnih. uvjeta taj brak je u opasn<:JE~ti, a rasulo moralnog sustava i ekonomska zavrz­lama poratnil?- godina sa svim on:im što j~_ ona donijela sa sobom, potenciraju još više katastrofičnost i besperspeKtivnost situacije, U istom stilu i, rekli .bismo, u istom dahu mipisan -je i rOman KUČa bez čuvara. Dva d]ečaka prijatelja čiji ~u očevi poginuli u ratu, raspoznaju svu rasPojasanOst, egoiza~ i moralno rasulo svijeta odraslih. U Svijetu bez ljubavi oni čeznu za J;lj~žnOOću i razu­mijeVanjem, dok ih majke (jedna sanja za prošlim vremenima, a druga "'"n~ gubi Vfijerhe+< zabavljajući se' odreda sa svim muškarcima ko]i naiđu) Ostav-ljaju i prepuš-taju ·samima· Sebi. ' '

U _književnim djelima pedesetih ~odina Heinrich BOll je, uVijek, na ovaj . il~ onaj način, inzistirao na · temi poboljšanja poratnog stanja· u Saveznoj Republici. Cilj štO ga je imao pred očima bilO je isključivo nastoj~nje oko nadilažeilja, klize koju je uzrokovao rat i bjesOmučna trka za novom i2lgracil­nj0m zemlje i za vlastitim ·probiitkom. U pripovijesti 'Pas Brot, der frilhen . Jahre (Kruh ranih godina, 1955) glavnom junaku, mehaničaru Walteru Fen­anchU koji poiiesen elanom i mogućriostima· ctobre zarade ne mifi:li ni ·na' što drugo osim na vlaStiti d.žep, sve -»-materijalističke« planove iznenada ·poremeti lju~v. Poruka je jasna: čovjek treba pronaći put -do r-eintegracije svoje HC­nosti. A Fendricha također mOžemo svrstati u ·red tipičnih- BOllovih junaka,_ }er ~ on na jedn<?m mjestu izjavljuje~ d!i 'mu je bi}o svejedno postalo što .. od njega i1i ne. -'

Setiju tih nesretnih osobenjaka, bespomoćnih, žalosnih autsajde'ra i naiv­čina uPotpunjuje i Hans Schnier, glavno lice romana MUljetija jednog klauna

' (1963), -koji za sebe na možda najdirljivijem mjestu roma~a kaže "'"Ja sam klaun . . . i saktipljam trenutke..... No ~o Hans Schnie~, klaun kako je ~m

·sebe nazvao, sporadičnd inteligentno i intelektualcu_ primjereno rezonira, Leni je junakinja romanl!- Gruppenb_ild mit Dame (Grupna slika s damom, 1971) Q.ajblaže_ rečeno ograničena a da uopće toga nije svjesna._ U Izgubljena čast Kataritie' -Blum riječ je ponovo O . društvenom autsajderu, koga (koju) korum­Pirani novinarri blllevarskih listova svojim napisima u stilu -"'"MOrderbrant ... ->~-Komunistensan-.. digamiraju. u javnosti.

iz potonjeg pf:!mjera a u slijedu' rasprave, o BOllovim junacima dade .se izvQći j~ jedna karakteristika nj~ova socijalno~kritičkog promatranja i pisanja ..

'

,_

l I. SANADER J NE MOGU SE ODLUĆITI NA SUTNJU . , ,891

Zanimljivo· je uočiti da BOli dijeli ljude po jedOOm gotovo printitivnom, načelu dvojnosti na žrtve i dželate. On to explicite -i kaže kroz lik O~ye -u pri{X:IV.ijesti t(lak je stigao na vrijeme • .

' U njegovu literarnom kozmosu svijet je , podijeljen na dobre i loše,. na slabe i 'jake. Arhitekt Robert FS.hmel u romanu Billard u~· halb zehn {BUJar u devet i po,. 1959) opet je j~dan od tih slabih, jedari od žrtava, žrtava svoga .vremena naime.

Kad 'se govOri ~ BOllu 1 i njegovu književnom· djelu ne -smije se zaobići ni rasprava o njegovu tobožnjem ili stvarnom katolicizmu._ Van svake dvojbe' stoji tvrdnja da je Heinrich BOl~ bio katolik, premda ne i praktični. , Vjernici katolici su često puta središnji likovi njegovih pripovijesti i romana, a pisac se ponekad služi i elementima. ritual~. katoličkog bogosluŽja. vet .smo rekli' da je BOll uvijek imao l6itički stav spram Katoličkoj cFkVi kao organizaciji,· njenim predstav~.icima čak i Prema službenim dokumentima kao štO. su Pri·

'mjerice papine encik.like~ oVaj Paradoks: s jedne strane eksplicitno ispoviJe­danje katolii!ke vJere i s druge, strane stroge i .često kritičke objekcije prema katoličkoj crkvi, a pratiq je BOlla kroz cijeli život; A on- sam umnogome je pridonio da tome tako bude.-

Ipak, sasvim je sigUrno da se BOll nikad mJe pomtno s atrib~cijama ... kršćanski autor«\ i »kršćanska literatura«, nego ih je dapače odlučno Mbijilo.

U već ovdje citiranoj knjizi Erzahlungen-HOrspiele-Aufsatze ort kaže: »Sve _. dok tajna umjetnosti ne bude otkrivena, ostaje umjetn;iku samo jedan instru­

ment: njegova savjest, ali on ima: jednu savjest kao -kršćanin i jednu- savjest kao umjetnik, a Ove 'dvije savjesti nisu uvijek sut,Iadne ... I tako ostaje dile­ma, biti ktšćaninoni i istodobno umjetnilrom no ipak ne i kršćanskim umjet-nikorrl«. 12

. ! Heinrich BOll ·it::, wk.ljučilllQ, /kršćanin-katolik, no kao umjetnik

kršćanin nego sarh. -... emOcionalni moralist« (Reich-Ranicki). on nije

Fenom,en velike BOUove. popularrlosti u Savez~oj Republici Njemačkoj i izvan qje, u Evropi -'1 Americi,- na Istoku i zapadu·· već je -.odavno izazov i 3.kademskoj kritici ali i p~stavnicima mass-medija. Uzroci tor ·popularnosti zacijelo bi se mogli traž-iti ti njegovu lijevom političkom angažmanu,• ali istO takO. i u deklarlraniin načelima, kršćanSke etike. Ipak ni jedno ni -dr:ugo no:' mogu sasvim- objasniti BOllovu obljubljen-ost i milijunske naklade njegovih knjdga. Bit ć_e ipak da najbliže istini dolazi uvjerenje da je BOli uprav.O u svo­joj autentičk,oj bespomoćnosti~ svojoj slabosti koju je toliko puta pokazao i u životu i u literarn6j -fikciji pogodio najosjetljivije_ mjesto suvremenog čovjeka. Uprav~ u njegovoj slabosti pokazUje se BOllova jakost. To su vjerojatno auten.; "tični »-aduti~~ što su pogodili i još -mpjek pogađaju središnjU. točku senzibiliteta ·današnjeg čoVjek~. Praeceptor Germaniae, lqiko su ~a kritičari nazivali,' je . . . . uVijek bio čovjek }roj-t je pored svoga neprikosnovenog . autoriteta, ipak uvijek zriao izazvB.ti i sažaljenje. MOžda tu leži tajna. .

Ivo SANADER

892 'MOGUCNOSTI

BILJEŠKE

- :t Seit BOlls Tod, u: Der Spiegel, br. 31/1985, str. 12~~ 1

~ ibid. ' a Marcel Reich-Ranicki, Heinriq~ EOll, u: Deutsche Dichter der Gegen-

wart, Hrsg. Benno von Wiese, Erich"Sch'midt -Verlag, Berlin, 1973, str. 326. _. Usp. Franz Lennartz, Deutsche SchTiftStelle1' der Gegenwart, ll. izdanje,

Alfred Kroner, Stuttgart, 1978 str. 88, 89. 5 Usp. Sve. j~ to ludost, u: Danas, 6. 8. 1985." Zagreb, str. 67. 6 Reich-Ranicki, str. 326. 7 Heinrich BOll, ·Et'ziihlungen-HOrspiele-Aufsiitze,- KOln, 1961, str. 344. s U tom brOju Die Zeita pored BOlla objavili su svoje članke protiv tero­

ri7ima Iierbert Marcuse (duhovni otac pOkreta APO - Ausserparlamentarische Opposition - IzVanparlamenta.rne opozicije) i Rudi Dutschke~

9 Horst Bienek, Werkstattgespriiche mit Schriftstellern, Miinchen, 1962, str. 149. ·

10 Ivo Runtić, Angažiranost "i ironija HeinriCha BOlla, . u; KnjižeVJia smo­tra, br. 10, Zima 1971/1972, Zagreb, str. 35.

u ReiCh-Ranicki, str. 327. 12 BOli, str .. 401.