Mogucnosti-1963-3 - Književni krug Split

CVITO FISKOVIC:

ANTE R. BOGLIC:

ZLATKO TOMICIC:

TIN UJEVIC:

LUIGI PIRANDELLO:

FRANO MAROEVIC:

žiVKO JELICIC:

FRANO LENTIC:

• * •

JURAJ DALMATINAC:

JURAJ DALMATINAC:

JURAJ DALMATINAC:

JURAJ DALMATINAC:

·.--: v

• ~ .v. ~

:)~raj Dalmatinac ,Pjesme

Horoskopi

Studija o Mato!u

PRILOZI

Humorizam, preveo Vladimir

205

238

244

250

Rismondo 268

Rodno mjesto Petra Hektoro-vića, Svršetak 288

Unutar oblika 304

Bilješka uz Ujevićevu Studiju o Matošu 313

Glavna godišnja skupština Pododbora 315

LIKOVNI PRILOG

Glava na apsidi šibenske katedrale

Glava na apsidi ~iben.ske katedrale

Portal franjevačke crkve u Jakinu

Alegorija Milosrđa na Logii dei Mercanti u Jakinu

Uređuju:

NIKOLA DISOPRA CVITO FISKOVIC žiVKO JELICIC IVANKA VUJCIC-LASZOWSKI

Izdavač: Pododbor MAT!C~HRVATS.KE Split.- Uredništvo i uprava Ul. I. L. Ribara 4/1. - Odgovorni urednik živko. Jeličić. - Godišnja pretplata 1.000.dinara, za članove Podod®ra_-700.- g.ina!'_a~ Pojedini }?roi 100.- dinara. Cekovnt račun kod Narodne banke FNRJ Split, broj 436-_iS-608~17 (Pododbor MATICE HRVATSKE). --.Rukopisi se. ne vraćaju. - Tisak: Novti>sko ~vatko poduzeće

f ' . •Slobađmt Dalmacija• Split.

.....

,

·MOOĐONOSTI (Jod. X SPLIT l MAlU 1963. Bwj 3

JURAJ DALMA TIN AC

Cvito Fisković

~;.

·; Umjetničko iskustvo zb,rajano u toku ranijih stul~eća u dal:tr .dn~ ~kim građevinskim i klesarskim radionicama ispoljilo je u XV s(oljeću ~:;. još j-ednom nakon snažnih ostvarenja romaničkog· stila svoj jaki stvara;~> Jački izraz. Potakla ga je svojim privlačnim reprezentativnim građevin~-,:-: ~ ukrasom kićena »procvjetala gotika« koja se razvijala upravo tada k:A:··. -u •susjednim Mlecinia, koji su, pridobiVši konačno Dalmaciju, odlučnije ~>-djelovali na njeno umjetničko oblikOvanje negoli u XIII i XIV stoljeću . . ~ .Našoj sredini taj je stil osobito prijao, jer se ovdje u uskim urbanisti~~--- :~im okvirima .nisu mogle diza,ti složene, proStrane i razvijene zgrade ~~-~ -prvog konstruktivnog razdoblja gotičkog stila, već se taj nedostatak [;,~·::h~doknadio sitni~ raskošnim i . slikovitim rel_j,efnim_ ukrasim~ zad~j~g ~--·.:n. Jegova doba, koJe se zbog svoJe građevne k1cenosti upravo 1 naziVlJe· iY·: ~procvjetalom gotikom«. ;tl:_·_ . ._· :Oalmatinski klesari j, graditelji, skloni j_ oš od X stoljeća kao svi l~(-'l~G:krajinski majstori izradbi sitnog kamenog ukrasa koji se protanjio ~; -Osobito u XI:V stoljeću, nastavljali su ga usitnjavati ne samo u toku sli-

jedećeg stoljeća već i kasnije u doba reneSansnog pa čak i baroknog ~a nemajući ni_ tada u skučenom privrednom razvitku i uskom sklopu :::;vojih granični~). utvrđ_enja između Islama i Zapada dovoljno sredstava :ni pro::>tora za viša građeVna ostvar.enj3..

'u toj sredini, ponešto izgubljenoj u sitničavo preplićanje ukrasa, u kojoj nije djelovao još od sredine XIII stoljeća nijedan veći umjetnik, ::pojavio se konačno 1441. godine majstor koj{ je dekorativno i figurativno ldp~rstva oživio vlastitim doživljajem i sljubio ga s građevinskom -cjelinom.

Bio je to Zadranin Juraj Dalmatinac rođen vjerojatno u prvom ".-.odesetljeću XV ili posljednjih godina XIV stoljeća u Zadru. O njegovu · _ -obiteljskom porijeklu se dosada vrlo malo doznalo, ali budući da ga

Dazivlju u mnogim r-anijim i kasnijim poslovnim i službenim dokumen_tima Juraj Matin iz _Zadra, ·čak i nak_ori osmogodišnjeg bqravka i rada '"U Šibeniku, mOže se zakJjučiti da je· bio sin nekog Zadranina Mate Čije

_ ~rezime nije još bilo oblikovano, jer nije bio koljeriović niti se obogatio ;..-""Di istaknuo . Umjetnik je, dakle, potomak neke zadarske obitelji koja :. ;.nije imala ni veće imqvi~e ·niti jačeg tid].ela\ u gradskom životu, je:r:

206 MOGUCNOSTC

osun najpotrebitijeg spomena imena svog oca, _koje je zapravo 'postalonj~govo patronimično prezim~ on- ne spominje svoje pretke ni nasljeđe. Stoga je mišljenje jednog diletantskpg mjesnog pisca, osnov~p.o -na dru- -· · 1

~tvenim shva~njima. pr~log stoljeća, ·proizvoljno, a neki. pisci- su , ga lakovjerno prihvatili. iako su znali da se tek. beznačajni Jurjev Sin pro-· zvao Orsini skoro. pola vijeka nakon. očeve smrti i to u 'doba, humanizma

· · i ren~sanse kada su innogi skorojevići, poslovni i učeni ljudi u na.s kaO. · . i u ostaloj Evropi kitili latinskim j. t~l:i.janskim oblicima syoja prezime-'-_ 0

na. Juraj $e nikad nije nazvaq Orsirii, pa ni pred, kraj svoga života na. urbinskom dvoru vojvode Federika di MontefE~ltro, čija ga žena knje~ ginja Battista Sf.orza, čuvena zbog portr€ta koji joj j.e klesao' Frano Lau-= rana, nazivlje »imaestro Giorgio Schiavo«, ~to -je, kako znamo, i po pro- , zivanju 'Jurjeva zetp, slikara CUrinovića, ŽnaČild isto,što LHrvat ili Dal.:. matinac. Nadim~k Schiavo ili Schiavone dobivahu n~i umjetniCi ii Ita~ ~ liji već u' xv stoljeau, dakle. od vre~ena Nikole d' Arca koji bijaše pori- . 3eklom i?; Dubrovnika do slikara Federika ~:senkovića u XVIII stoljeću,.. , . a Um nazivom su se nazivali· tamo i istaknutiji Hrvati iz· gornjih 'kra-

. jeva Hrvatske, pa je i Vespasiano d·a Bistlccfu svojim »Vite di<uomini. illustri« označi9 da je humanista Ivan Cesrručki ro!len u Cesmici u Hrva(skoj »di nazione Schiavo«, a- poznato je da su· mletačku. Rivu· dei.

-- Schiavoni)JFevotlili u Riva od Hrvatov. . . · · . , JuraJ· se upravo stoga, nemajući ni veće imovi;ne ni veza, iselio iz·. Zadra -u obližnje Mletke željan· znanja i· z~rade koj' e njegovo umjetn.l'čkonagnuće. i· darovitost nisu ·mogli naći u .skučenoj sredini' zavičaja iscrpljenog u borbi protiv mletačkog osvajanja: Iselio 'je, dq,kle; poput nino- . gih darovitih zanatlija_i umjetnika iz svoga s{romaš;nog }traja. u najbližu -veću umjetničku sredip.u; gdje mu još ne otkrismo tok učenja,: razvitKa i stvaranja. Mletački 'pismeni dokumenti o. njemu do !!_~da šute, a-~ gova djela nis'Q. još otkrivena u· onodobnom spletu nabujal9g, umj~tni-,.. čkog stvaranj!;l na lagunama. · . · ·. • . ·

Ali on se zastiUno tu isticao, jer se ne. b-i inače Sibenčani bili odva..:. ~ · žili da s njim bez op;l'Sriosti.pregovaraju C1 teškQm zadatku boljeg i većeg nastavka građenja s:sr:oje zkpočete kate.drale· niti bi ga doveli zbog toga . _ u lipnju 1441. godine, u svoj grad. Da se on doista bio' tamo pročuo'O svjedo~ i kasnija· njihova strepnja da ih ne napusti, te im se poslije· šest godina moraa obavezati da.·neće, kad. bude odlazio svake druge go-dine u Mletke; tamo preuzimati nikakav' posao osim radova na svojoj kući, koju je . vjerojatno u Kanalu Misericordie kraj crkve . Sv. Marce- ~ lina bio lijepo ukrasio. Upravo zbog neprililci koje .su doživjeli s dota:.. dašnjim majstorima 'SVoje kat~drale, koji uglavnom btjahu Mlečani, .»in. fabricatione ecclesiae cathedra1is- Silncti Jačobi de Sibenico _ comm;ssi jueront 'ITl.Ulti errores et defectUS«, oni će biti provjeravali njegovu sposobnost protomajstora i ~ipar.a i. uvjerili se da on doista može preuzet~ teški f složeni zadatak da ispravi greške, da bolje uredipQsao, da· pro_, širi, povisi i dovrši tu veličanstvenu građevinu~ .

Juraj se već bio osamostalio. U Mlecima .je . imao vlastitu obitelj,. _, · . poveću kuĆu- i poslugu. l)z~o je za ženu kćer nekog nrvodjelca Grgura:.

J;:VlTO FISKOVIC l JURAJ DALMATINAC 207

de Monte umjetničko-obrtničke obitelji, čiji je jedan sin bio klesar, a drugi ~većenik. Sudeći po tome, on se' nije želio povratiti u domovinu

· :kao osiromašeni iseljenik, već kao· samostalni i dobro smješteni protoniajstor, željan stvaranja i to u času kada je doznao da Šibenčani .žele proširiti prvOtnu osnovu ~započete katedrale, zbog· čega Su Uoči njegova -dOlaska tražili-od dužda da im čak dopusti rušenje Općinske kancelarije, kneževih staja pa i dijela kneževe palače da bi mogli ·proširiti katedralino svetište, a ujedno i poljepšati središte grada i to na račun crkvenih

- Prihod3., U tom njihovu traženju, krajem svibnja 1441. godine, kao i u obavezflina crkvenih nadglednika u lipnju da će rušenje nadoknaditi gradnjom novih lijepih pisarnica, uređenjem vrata, stubišta i dvorišta kneževe ·palače i tim poljepšati okolne ulice, vidi se njihov osjećaj i na-

. stojanje za· ljepšim izgledom svog grada. · -Stigavši u_ Sibenik, Juraj je sklopio ugovor za nast.avak zidanja

ljj;~~~~a:s;s~p~o:sebnim odborom ·u kojemu bijahu. okupljeni ugledni gra.-t_ prezimena, kanonik Jakov 2iljević i Mihovil Cvitanov

gradnje, Rčidić Sižgorić, Ivan Topolović, Marko DobrojeVić, Divilić i Sar:icen Nikolin, predstavnici gradskog plemićkog vijeća.

~r,,,;.;,wa pismena obaveza -±om skupu, kojega. je pomagao biskup Juraj potomak ugledne humanističke obitelji iz Šibenika, uprav pred

o:~· >rasl<ošn~ započetom katedralom na općinskom" trgu, predstavlja ga kao i· pouzdanog poduzetnika, poznavaoca i upravnika gradnje i

·.7irg,aniz'tto,ra građevinskog poduzeća kOji zna nadzirati rad podređenih majstora i ra._dnika od hranja kamenja u kamenolom.ima do prenosa

O.J>Jkokcoya i zidanja, a pored te praktičnosti ujedno i kao istančanog kipara kleše i graditelja koji projektira i gradi po vlastitim

nacrtima. On je, stoga, sve te dužnosti izričito preuzeo u svo~i)I:Jli;11"e:d ogradiv~i se da kao umjetnik~neće sam. lomiti kamen niti

Duga i odgovorna šestogodišnja obaveza upravljanja i rada na istoj gradnji svjedoči da je on htio dovršiti i zaokružiti djelo za koje je imao gotov plan, pa je stoga i predvidio određeni rok.

U želji da se trajno povrati u domovinu, preselio je svoju obitelj iz ženina zavičaja. Pristanak Šibenčana da mu plaćaju obilnu godišnju plaću od sto i petnaest zlatnih mletačkih dukata, da mu posebno isplaćuju najam· stana i nadoknade 'troškove prijevoza obitelji, poSluge i po-kretnina iz Mle"taka: svjedoči .također njihovo uvjerenje da je on Već tada· bio pouzdan protomajstor koji zaslužuje veću nagradu od njegovih drugova; pa čak i učitelja i prot9majstora s kojim j~ radio u bogatijim

Stoga ga i nazivlju tl ·ugovoru »razboritim -mužem«; Vjerovali su da će on izvršiti svoja obećanja, a prožeti oduvijek

· :ltampanilizmom, radovali su se da će se dičiti k<itedralom koja će nadWti one_ u ostalim dalmatinskim gradovima, ali nisu ni slutili da su tim

· · ·onog lipanjskog· dana začeli novo razdoblje 1 u umjetničkom svoje pokrajine.

Kad se Juraj 'prihvatio posla, mletački i sjevero-italski majstori bivel'. sagradili pobočne zidove i podigli oba portala katedrale. Na-· -ie, stoga, izgradnjom, ali _je proširio plan produljenjem i širenjem .

208 MOGUCNOSTI

' . . l . · poprečno~ broda, ~;~vetišta. i apsida. kojima je položio temelje jednog sve. čanog· rujanskog dana 1444. godtne. Tim je istaknuo ;SVoju novu zamisao da zaokru~i, uzdigne i naglasi završetak trobrodne· gotičke bazilike koja će biti veličanstvenija i skl;1dnij~- negoli u planovima dotadašnjih mle:-tačkih i sjeveroitalskih gradi\elja. ' ~ -

Diskretno poveća_ prostor, poprečnim brodom i ·nad njegovim križalištem s uzdu.žn!zn podigne stupove nad kojima je predv1đao kupolu kao završetak svoje V{!ličanstvene_ zamisli. Počeo je okupijati svodove- njenih apsida u nakani da svetištu dade snažni utisa}t središnje crkve. Da.

, bi-. taj slikoviti zav~šetak i glayni dio zgrade djel<l~ao čvrŠće i jedrije, 'nije zidao običnim četvorastim kamenom, već je upotrebljavao duge i yelike ploče i blokove. Da o}ak&a glomaznost zidova, urezao je sred ploča četverouglaste PX:Ofilirane udubine ispunjene rumenom 'rapskom. brečom, i plitke ižljebane niše sa školjkom,. a temeljne rubove je opasao

-reljefnim lisnatim ukrasom. Nije se, dakle, zadov-oljio jednostavnim plo--hama pobo~og zida svojih prethodnika već proslijeđujući- ga, razvio ga, raščlanio i ukrasio davši-mu.}lovi ritam. K tomu je u čvrstozh izbočenom vijencu kojim je opasao sve tri apside, {iao odjednom maha s-yojoj ' kiparskoj yje~tini. Uzidao je u vodoravnom redu odijeljeno i u. punoj oblini sedamdeset i jednu različitu ljudsku i tri la"Jlje glave okrenute na različite-,strane. Smirene i zaobljene crte ugojenih lica, oštri-l ·sasječeni profili nabor;:mih i mršavih obraza uokvireni su različito preple-

,· te:riim,. otkinu tim i ~azbarušenim kosama, savinutim i nategnutim rup' cima, mekim kapama, turbanima, vrpcom i lovor vijencem, ili su sve:

dene U' golu lubanju. Nijedno od· tih lica nije prazna P,atetična maska niti mrtvi obraz izmučen i usitnjen grafičkim realizmom.

Graditelj čvrste. i ra-zvedene građevinske ~a~isli, statički 'uravnotežene, izračunate i efektno smišljene, odjednom se predstavio kao . vrstan .kipar i još više. kao promatrač ljudSkih osjeĆaja i misli izraženih u licu kroz žensku ljepotii, 'muževnu izrazitost i dječju vedrinu. Obljkovao il) je l:>ez

. ishritreriih i iZ~bllčenih crta koje pobuđuju ismijavanje, pa su stoga. u tokl,t p~t sto1jeća ostale zagonetne i nisu zabavljale šupljim šalama, do,. skočicama i bestidnim pričama· trg na kojemu su se svađali trgovci, pili zagorci i mornari,. igrali šegrti i djeca, šalili. se zanatlije i strawi. Svi su oni mogli u tim kameni!ll glavama vidjeti sebe i svoje znahcfi!, ohole . i stidljive, ponosne i ·bezočne; zlobne i naivne, ravnodušne, smetene j prodarne, očajne i raspojasane, ošinute bolešću i bolom,- odebljale od životne- radosti. Sirina spontanog oblikovanja· rastvara im oblike p~ožete i pokrenute raz).jčitim,· ali' podjednako ~ilažniril unutrašnjim dožo/ljajem koji je- izražen suprotnostima smijeha, prezira i ~ug~. Kamene usne se rastvaraju čas dobrom prijateljskom riječju, čas skupljaju podmuklošću i nehajem. U ·živom. su, dakle, dodiru s gledaocima kao da su željne vjeČne svakidašnjosti života. Nameću· nam se ljuboplt~o i motre !las izbliza kao davni, ali uvijek prisutni poznanici, pripadnici različitih rasa i naroda od Sibenčana i okolnih zagoraca do· dalekih istočnjaka i zagonetnih putnika.

r

CVITO FISKOVIC l JURAJ DALMATINAC 209

U tom neposrednom dodiru kamenih obraza sa živirrt gledaocima sva je Jurjeva snaga. Prolaznik se može ovdje diviti njegovoj vještini klesanja i oblikovanja, poznavanju suprotnosti svje~la i sjene, dosljednOsti u zaokruživanju pojedinosti, beskrajnom mijenjaju. različitih fizionomija

-i~raženih naturalizmom ri~skih ili gotičko-renesansnih p-ortretista_, ali najviše umjetnikovu prodiranju u ljudsku psihu.

Očito je da je· on doživiQ svu punoću i sažetost života koja se slivala kroz kamenite klance s okolnih planina, ili je doplutala iz dalekih prekomOrskih zemalja u ovu bučnu luku na raskrsnici Levanta, Zapada i Balkana unoseći u nju bolesti i praznovjerja, nasilje, bogatstvo i nove vidove ljudskog .napretka. Sarenu sliku vrlina i poroka pružao mu je život u tom lučkom gradu gdje je i opat Stjepan Biličić osjetio potrebu da u svOju mršftvu kroniku zabilježi u to doba, prema sv. Bernardu, udaju devetero ·đavoljih kćeri: »Dao je Trgovinu s crkvenom imovinom §Većenicima i crkvenim dostojanstvenicima, Hereziju krivovjernima, Licemjerstvo pob-ožnim, Lihvu zlim građanima, 'Zavist radnicima, Prijeparu trgovcima, Otimačinu plemićima, Taštinu Zenama, a Razbludnost svima:«

Izoštrivši svoja: opažanja životnih oprečnosti već u Mlecima, Juraj je još pronicavije u svom kraju motrio ispačene i poludivlje, ali bistre gorštake, čije su narodne poslovice u to doba skupljali i prevodili na latins~i šibenski humanista Juraj Sižgorić i Jakov Nauplović, vjetrom išibane i morskom solju nagrizene mornare, nemir skitnica, radosna dje

otkrića, zanos sanjara i naivnih, istančanost učenih, gramzivost skoro-~:.::~na~·~d~u~tost i pritajeni strah stranih vlastodržaca, protiv kojih su se u il! hrvatskom gradu često potajno pisali pamfleti. Gledao je

i potaju staraca, snagu -mladit!a, ćulnost i _ljepotu žena. Sve ta čnim udarcem čekića i preciznim dodirq_m svoga dlijeta, neiscrpljiv i sabran u promatranju i klesanj u, kroz boru

!~.'';~=~~~I~~~§k~o;se~,~Eu~fmigu oka i drhtaju usne. Oblikovao je lica uzbu-i spoznaje, oplemenjena i produhovljena, sirova i krcata

"- _ . renesansnim osjećajem čovjeka, on je crkvenoj ikona-. ;-~ji- .i slikoVnici pretpostavio ljudsku psihu. Koristio se .za· to kate

dra~pro-i tako joj dao neposredniji, širi i ljudskiji značaj. Ta njegova _spo-sobnost je jača od one vještog dekoratera i graditelja. Dar opažanja ljud~e- fiziOnomije je njemu priređen i on je poput portretiste njim prožeo

svoju moć oblikovanja čovječjeg, liCa. Tim je nadrriaš~o svoje koji su P[ed nekoliko godina klesali dekorativne životinjske

glave pod· slijepim arkadicama sjevernog po bočnog zida katepred nekoliko desetljeća ha mletačkim spomenicima, iako su

:potakli na razradu av·og motiva.

glave n1su običan ukras kasnogotičke građevine, već su lj:::n,~~~~=~;,o~>, jasno ocrtanim profilom i prirodnom veličinom, Zl~ · i pokretom, isječak iz svakidašlljeg dr~štva u· koji se

'otvoreno Pokazujl.\, strasno uživljavao. Ta galerija kamej_e iskretp izljev nj_egove ljubavi prema čovjeku. Ni svećen-

::· ,.., ...

,. -

' - -210 MOGUCNOSTI

stvo ni plemstv6 nisu zastalno to od lijega tražili, jer glave ne prika_; zuju ni mučenike ni svece, ni darovatelje, nemaju- oznaka· časti- niti· zani..; · manja, ,ne pokazuju svoje simbole -niti ~Vitke, .JI mitpi&ima kao što se često vidi u svjeto'Vnom ·i u cr~venom gratliteljstv~ Mletaka gradu Jurjeva školovanja. __ Dopu~tajući -Jurju da ·ovako iskall svoj umjetniČk~

' 'd_oživljaj, mala šibenska općina je 1 .pokazala svoj razvijenl smisao za u:trljetnost i umjetničku slobodu stvaranja, jer. obl'ada ·tih glava je usporavala- i poskupljivala i onako vremenski' otegnutu izgradnju, skUpu za godišnje proračune ·grada zaustavljenog u svom privrednom usponu nOvim. trgovA(!kim ograničenjima koja . mu je- namet~la mletačka vlast.

Sibenčlini su, dakle, osvježeni humanističkim uvahvanjem čovjeka sh~atili Jurjeve portrete, viđali su ih u ulicama, pod jedrima u. luci, na konjima kr§evitih stramputica. ' .-

Pa i mi, svrnemo li pogled sa njih, izađemo li ~ svakidašnju vrevu · toplog lučkog grada, u krčmu ili u ribarnicu, · kroz stl'_IJle i uske ulice · ili tijesne polj~ke putove, srest ~emo još ~yijek poneko od tih lica, živo i pokretno. u susretu s njima spoznat ćemo istinitost Ju,rjevih .Q:~pa,žanja i ostvarenja i vidjeti da on nije portretirao samo svoje pokoljenje već ;i nas, iako''su ta lica doista.renesansniJjudi_XV stoljeća koji su se osvještali od srednjovjekovnih mora; ali· 8u ujedno pred viđali strahote novih turskih pokolja, koji su doŽivjeli napredak prometnog evropskog XIV stoljeća; ali i dalje strepiii' pred kugom, glađu i nasiljem.

Nikad našq. umjetnost, od stonskih fre~aka preko Radovanova portala do Berikovićevih kompozicija i Račićevih portreta, ni naša književna ostvarenja nisu ostvarila· ovakve i ovoliko živih karaktera/kao Juraj u ovoj svojoj sedamdeset i' jednoj ljudskoj glavi na šibenskom' trgu( koje smo mi pri isticanju naših likovnih· i književnih dostignuća skoro ppt-_ puno zaboravili. l• ' ' - '

Ali on se nt:iće u. figurati;noj. pl~sti~i ograničiti samo na portr~t, jer_ je ipak bio pozvan da sazida 'ka:tolički hram pobožnog grada uplašenog , ;pd inovjeraca. . . ·

Na čvrstom -polupilonu apside, gdje je odmjeravao profiliranim i istaknutim vijencima i bridovima odnose' t1Spravnog i vodoravnog, isklesao· je dva. gola čvrsta dječalal koji drže razvit· list. s natpisom. t 2ivo i gipko oblikovanje mladih punanih. oblika i pokretan· stav oživljen .titravom igrom svjetla i sjene 'usklađeni su s valovitim savijanjem neukrot..: -ljive pergamene na kojoj dekorativni_ natpis trčećih gOtičkih slova hvali latinskim heksametrima gradnjU ovog dijela crkve 1443. godine. Dječaci ga- pokazuju neriametijivo i živo s visiae kao glasnici javni proglas ili_ glumci svoj kazališni oglas. NastlJp im je spontan kao da su na pozornici, ali su na njenom rubu vješto zadržani neporemetivši čvrsti ritam

: polupilona. , - ' . Pod nogama im je natpis u kojemu je_ Juraj '!J,klesao da je gracliteli

ovih_ a psi da i sin· ove zemlj~ e: 'HOC OPUS CUVARUM FECIT MAGISTER GEORGIUS· MATHEI

DALMATICUS

\

'CVITO FISKOVIC l JURAJ DALMATINAC 211

To će uporedo s ovim natpisom koji ima jamstvo vlastoručnog potpisa četiri stoljeća zatim potvrditi i arhivski spisi, ugovori i računi zabilježeni i ispisani tih godina u gradskoj pisarnici koje će s radošću otkri·vati i Ivan Kukuljević, skupljajući u prvoj polovici prošlog stoljeća

-_požutjele i vlažne papire da uspostavi dokaze našeg stvaralaštva na Jadranu. To će upotpuniti i- posvjedočiti i jasne oznake Jurjeva dlijeta uočljive u svim pojedinostima njegova rezanja, OblikoVanja i 1 građenja.

Da ublaži plastičnost raščlanjenih donjih dijelova apsida i polupi-1oila, izdjelao je u zidovima plitke ižljebane niše sa --školjkama u vrhu

-._i slikovitost cjeline je tim mirnijiln ritmom krenula u vis pokazujući i ovdje đv·ojnost njegove- naravi, ·nemirnu temperamentnost u plastici

- "i u jakim prolllim_a, a lirs_ku osjećajnost u plitkim već ·l'enesansno srni-.-reni:tn nišama .

..... J utaj se, dakle, zaokruži vanjem crkvenih _lađa s apsi.dama, zidanjem "SVetišta i priprern.anjem temelja kupole, a klešući ujedno punu plastiku, :predstavio kao vješt ·graditelj i istančani kipar.

Tih godina se sklanjao od sunčanog svjetla pojačanog bljeskom tek ubrarrih i izbrušenih kamenih blokova i odra~ima tek sa~idanih bijelih _zidova u hladnu crkvenu unutrašpjost. Spustio se u polupodzemlje južne ;::~~~~i1,tu vJešto skrio okruglu krstionicu s bočnim nišama presvođenu

-'; gipkim i niskim svodom. Iznad niša natkr!tih rebrastim školj-rastro je reljefnu čipkastu mrežu visećih lukova i- kružišta, svio

~~~k~p~lamsavog lišća_. N a uglovima je prlslonio četiri stupa koji drže ~ kipovima mršavih proroka omotanih u naborane plašteve

se- zatim u fijale koje rastu kao križni pojasi i spajaju se ~Si.stc>g svoda. .

i,'~:,~~:k~~ sitničavost razigranih fig'"Urativnih,- lisnatih i geome;.. (_ smirio je Juraj krupnijim ·reljefnim anđelima koji lebd'e

~~:~~E~u;~:;~· snažnu zeusovsku glavu Stvoritelja s vješto skraće-u renesansnom lovor-vijencu. Svi ti likovi renesansnom

. oblika Vješto su i uvjerljivo zadržani -na svodu. Ojačali 'su mu.-pa·če·svojom antičkom krupnoć6m čvrsti statički (l_ojam i-ostvarili

. ,.·raWOteiil_ poriutrice zauzdavši igru sitnih, izbrušenih, razrezanih i pro-~Jenih~-Oblika _·rastrte reljefne čipke. Razigranu ·pOm ttricu smiruje -i ;rlažrio podrumsko svjetlo koje se šulja kroz niska vrata i sipi kroz tri

indirektno u duhovito riješeni predprostor, da odatle ubla. -kroz kamenu rešetku uđe u krstionicu i oživi je ·kao pećinu stalak'sred koje. svjetluca voda u velikoj kamenoj zdjeli za krštenje podr

jedrim i krilatim· renesansnim puttima. je Juraj D&lmatillac ·pokazao kako se slikarskOm vještiilom

llj1~ isum~ruaa arhitektura, a ujedno kako se. čipkasti reljefni ukrasi g<>tiJ.<e ·mogu uskladiti s krepkim reljefnim likovima u kojima

stiopu dohvatio već renesansni izraz. Taj svod na:..kome likovi nije osamljen, njega več najavljuju, pored malih

ldstionice koja su svojom pOlukružhoni lunetom ft,tol,jk<>m potpuno renesansna.

.. 212 MOG UCNOSTt ·- ~

U vješto provedenim pristupima krstionici kroz pobočnu lađu i sit. ulice ispod trijema. sakristije očituje se i Jurjeva· St:J.alažljivost u rješa-vanju gipkog prolaženja i snalaženja· u- ponutricama. .

Kad je dovršio oko 1452. godine krstionicu, prisloni.o je uz nju i ~ južnu apsidu sakristiju za koju bijaše učinio sadreni model i nacrtaonacrte na pergameni i. papiru, uzdigao je na tri pouzdana stupa i na. bačvasti svod otvorivši tako u njenom prizemlju prolaznu ložu širokih. raspona da ne bi spriječio ·m ukočio kretanje koje se probija kroz usku i prometnu ulicu i tijesna gradska vrata. između luke i glavnog gradskogtrga. Jednakom dom!šljat<?ŠĆU je proveo prozračno i lagano stubište koje vodi iz katedrale u spremište gornjeg kata sakristije. '<

Veliki blo)wvi i' ploče omeđeni reljefnim prečkama i lagano udubljene gotičke niše ocrtavaju u lakom crtežu vanjske zidove sakristije okružene -reljefnom vrpcom i visećim i izduženim ugaonim stupovima.· liŠenim svakog tereta. Juraj se, dakle, ovdje za svoje iluzionističko oblikovanje arhitekture nije više poslužio prepletenim ukrasima, već plitkim reljefnim crtežom i vitkim stupovima ocrtao prozračnos~ i lakoću konstrukcije. ·:Aii nedovršena sakristija ne dopušta da se kaže da li je graditelj uspio u cjelini. Očito je samo da se četverouglasta novogradnja. nije sljubila s katedralom u jedinstveni sklop, ali to on nije ni mogaoprovesti, jet_ je s4sjedni biskupski dvor bio sagrađen. ranije od nje uz. bok katedrale. U plošnim i blago rezanim zidovima gotičke sakristije,. a osobito u njenom polukružnom. kasetiranom svodu osjeća se renesan'sno stišavanje, pa će Jurjev nasljednik Nikola Firentinac tim lakše početi da kiti njen rub lisnatim renesansnim vijencem jednak_o kao što će obrubiti i kubuse nad Jurjevim apsidama, ne mijenjajući vjerojatno skladni i izraziti crescendo njegovih masa.

Da je Juraj taj rast predviđao doista završiti kupolom, svjedoče i · četiri velika i složena stupa u izdignutom svetištu pripremna da pod-, nesu njen pritisak. Glavice krepkog kovrčastog lišća koje se živo svija

-i grči u napetoj snazi i igri na prednjim stupovima, jedrije nego na gla.vicama Jurjevih mle4ičkih učitelja i drugova, odaju također majstorovtemperament.

Taj se ispoljava i u naglašavanju prostornih razina. Uzdizanjem korskog i predoltarnog prostora najprije sa šest pak s tri, a zatini s četiri visoke stepenice stvorena je visoka pozornica koja nadvlaĆl~va nižu središnju lađu, otkrivajući svečane obrede u pojačanom svjetlu i najavljujući već odozdo svojim uzdizanjem Jurjevu kupolu koju je ostvario tek Nikola Firentinac osmjeljen tim pripremama.

U svemu tome, u proširenju i uzdizanju svetišta, u smještaju i u pristupima sakristiji i krstionici Juraj je pokazao svoje snalaženje u tijesnim prostorima i uskim prolazima duhovitim i pogddnim rjeienjima.

U arkadama središnje i nadsvođivanju pobočnih lađa ispoljio se samo u oživljavanju ukrasa· na glavicama stupova, na klinovima svodnih rebara i zidnih konzola koje je oživio maskama i figurativnim sim~ bolima, ali je raspored traveja i niz lukova bio već započet i određen_

•


pnJe njegova dolaska. Morao ga je, dakle, nastaviti po planu ranijih graditelja i on je podigao još devet istih krstatih traveja koje su dali sagraditi stare šibenske obitelji Divnić, Gonirbić, Lavčić, Radoslavić,

Tolimerić, Sižgorić, Radoslavčić, Simeonić, Martinić, Draganić, Tavilić,

Vrančić, Tisković, Girisičić, Dragojević, Jvetić, Linjičić, Nigojević, Miadenić, Kamenarić, Jurišić, Ljubić i ostali, a među njima humanista i prevodilac naših narodnih poslovica Jakov Naplavčić i Radoslav Mihetić, otac humaniste Ambrqza Mihetića, doprinijevši vlastitim sredstvima početku ovog velikog pothvata.

Iz tog popisa starih ·hrvatskih rodova još jednom se vidi' tko su zapravo bili pored bezbrojnih bezimenih,. a i drugih već poznatih, darovatelji ovog skupog spomenika. Slični bi se popisi mogli nanizati prema arhivskim spiSima, oporUkama, ostavštinama i darovnicama i u ostalim dalmatinskim gradovima i pokazali bi. stoljetne napore na~_ih primo raca da čednim sredstvima već od IX Stoljeća poljepšavaju svoja mjesta i dižu spomenike koji Sl,l zbog skučenih prilika sxoje sredine dobili nenametljive i ljudske omjere. Ni ovu, ni ostale dalmatinske katedrale ni hramove nisu gradili bogati crkveni dostojanstvenici ni moćni feudalni knezovi, već čitave općine kojima~ je napol- nadvisivao njihove mogućnosti, pa_ &e gradnja prekidala i usporavala rastući u starijem, a dovršavajući se u. mlađem stilu.

Zanos Šibenčana pri gradnji veličanstvene stolne crkve ističe se međU ostalima. Uz bogato., plemstvo i svećenstvo sudjelovahu svojim lofirilno:si,na građani, trgovci i zanatlije, pomorci i zemljorad:Mci, ribari

okolnih sela i otoka. i prašnjav od bijele prašine kamena, u suncu, u osjevima

fu, sj•en:arn•a skela i tek podignuti.b. stupova mladi i častoljubivi bio rotican od svih koji su gledali i pomagali stvaranje

pothv;,ta .

. , 'Gledahu je onda, kad je mJe bilo, ./' kilko bijela lebdi iznad sivih kuća,

se ljepotom svodova i ploha """'t\'J:i,c;''··'~IZOliže nad gradom u bijela- svanuća.

~ (Jd kamena sklesat' san o drugom svijetu, · -_ f .Snom o ljepoti svladat' život, muku! _ 1 gomile ljudi kratkovjekih, slabih

~ale se· S brdom snagom tijela, ruku.

- · Lo~le su stijene, dizale i pele i· napetom snagom vukle kola k gradu. Ovdje -~ §ted vreve zveketala dlijeta, i batovi- tukli u žilavu radu.

, ... ~·· ,,,,,.·r:~,

". ---:.~~

-.. ·

" ' "214 Mod ue Nos Tc-z

Zidali zidari, nositi nosači; , miješali su vapno kraj· kamenja, klada,. Gledali sa strane iznureni ~rći . , sjedeći pred kućom. u zaštiti hlada. . . '

' o' Kroz godme tako klesalo se, V'!Lklo; zidali zidari na početci11t zdanju..; umirali jedni, rađali se· drugi,·· i mislili o njoj i radili za nju.

Govorili o njoj na polju težaci, na moru mornari pod jedrima bijelim, i kraj kuća iene i: vesela djeca: čulo 'se je o njoj okolišem cijelim. '

U d~šama svim~, gospode- -i puka, živjela je želja: pidjet da se. svrši, i umrijeti poslije, da· ~ad gradom; djecom kroz vijekove bijela 'katedrala strši.

\

G_ledahu je onda, kad je nije bilo; kaku bijela lebdi iznad sivih kuća, kako se ljepotom svodova i plo/:l.a

··, uzdiže nad :gra_dom u bijela· svanuća. (Pere Lju~ić) ·

Među njima je bio i riajprosvećeniji S ibenčanin onog vremena,. ro- , <lo ljub i humanista Juraj Sižgorić. On se, u svom opisu zavičaja divio i katedrali koja se pred njegovim očima dizala »divnim umijeĆem«, »ba-

. .silica quae miro artificio ut arbitror nostro'·saeculo surgit«, dok je~jedan <irugi istaknuti Sibenčanin, matematičar .i mehanik Faust Vrančić, PQ- · zdravio krajem XVI :stoljeća nakon njenog završetka njenu cjelinu 'S jedinstvenim kamenim krovom ·nacrtavši je· prvi u svom djelu »Ma- · d inae novae« kao ·»ukras_ domovine«. ·

Obje pobočne~lađe su~ se ·postepeno nadsvođivale okružuj'ući kao pro- ·. zračne Jože otkriveni srednji brod. Nad njihoviin oblim stupovima lisnatih glavica između lukova Juraj je priložio raščlanjene zidne polupijone udubenih mramornih četvorina, u odsječcima svinutih 1ukova izbočio ·

·kugle, a riad .svim protegnuo široki reljefni pojas dvostrukog snažnog lišća pokrenutog u oba smjera kao da drhti i· trepti u izmjeničnom propuhu visoke crkvene lađe. To lišće će postati odsada omiljeli motiv nje-gov i njegovih sljedbenika. .

1 •

Nad njim je namjeravao rastvoriti galerije koje bi svo]im vitkim stupićima ublažile težinu gornj~ 2:idova i ponovile u manjem omjeru ritam donjih arkada. Zamišljajući taj dvostruki· ritam, pred očima su mu lebdjeli matroneji dviju crkava njegova zavičaja, katedrale i. benediktinske Sv. Marije na koje je _ka~ dijete znatiželjno zavirkivao. Htio.

-~ . ;j

:CVITO FISKOVIC l JURAJ DALMATINAC 215

je, dakle, ne~om mu se pružila zgoda ponoviti u novom gotičkom stilu 'taj slikoviti motiv, i ta namjera da već na početku svoga rada u _Šibe.niku unese u svoju katedralu zavičajnu oznaku, otkriva još jednom njegovu vezu s iodnim krajem kojemu se povratio osposobljen i poletan. Ali sporost male grac;fske sredine i nestašica sredstava, pa i njegova volja

_ da odjednom Zahvati što. više i čim prije sagleda rast i ostvarenje svoje .zamisli na različitim mjestirria gradnje, njegovo tetošenje '!J.krasa i pojedinosti, usporiše ·zidanje _pobočnih lada i on ne ispuni obećanje da će· ih _podići u toku trigodine pa ne dovrši ni njihove galerije. Svoju najyeću ponutricu morao je oStaviti nedovršenu, izloženu vjetrc;witom nebu i oluj

, nim pljuskovima hirovitih primorskih kiša. Jurjevu zami$ao galerija ostvarit će tek Nikola Firentinac, ali neće

uspjeti da ih urnrtvljenim- renesanskim redom uskih otvora uskladi sa -<živošću raščlanjenih donjih, arkada. Tu ·zamisao će prihvatiti i ponoviti

u· širim crta!na i graditelji korčulanske katedrale, a zatim. će je Frano · i Ivan Sibenčani prehijeti u južnu Italiju na svoju koleđatu u Mola di

Firentinac_ če· dovršiti i· zidove središnjeg broda šibenske- katedrale ~;~~~~~~~ plohama i natkriti ih polukružnim kamenim svodom i tim ~1 · Stremljenje JurjeVih arkada koje pritisnute tom glomaZnošću

~~,:~~~~~j~ krhke. i nepouzdane. Iako originalan i veličanstven,- gornji dio i'~ lađe neće "Še stoga uskladiti s njenim· vitkim i rastvorenim pri

!;zemljem. crkvena portala koja su bogato _i sli.J_{ovito načičkali prije-nje

d'~~:~~orm~ letački i sjeveroitalski majstori Juraj je ostavio u njiJ rasporedu. ·Tek je na po bočnom pottalu vrh ukočenih

mlc;>havih i nezgrapnih kipova Adama i Eye, koji pokazuju oživtradicionalnih doffiaćih motiva rom~ničkog stila, izdjelao Petra

taj portal ne zaslužuje da bude• okvir tih dvaju lijepih ki-

l'r2:~:~~~::v!ih~~j·e u svim pojedinostima, krepke i živahne u svojim ll kroz koje se osjeća čvrstoća tjelesa, iz čistog stva

koji ga je spopadao iznova pred svakim. neobrađenim '·::o:~~:0~i:ako· je znao· da će stajati- polusakriveni i- na visini. ij vrsnoćom pokazati -uspon Jurjeve darovitosti i nje

sVim onim: majstorima što ·su· i prije i poslije njega na ovoj katedrali već i u Dalmaciji.

:~~~:~!~~~~t~::koje- nova mletačka vlast nije znala ni sredinom XV ovom gradu smatrajući ga samo svojom obalnom 0d početnog poleta koja obilježava svaku pokra

. Osobito južnjačku dalmatinsku sredinu, nisu mogli, ni znali- po~•v'•m- #iilj:itoroV zanos niti mu omogućiti da dovrši u širokom obujmu

djelo. · -

:Šibenčani su- doduše morali zida.ti i pOtrebitije gradnje, gradske zii Kule, a_ bili.-su_ i oporezovani za gradnju velikog gradskog zderica

sjekli i du bili u litici sedam godina pa im nije dostajalo _sredstava katedrale. Humanisti Jakov Naplavić i Ambroz Mihetić pa

'odbornici' gradnje jasno su vidjeli tu štetu cijeneći vrijednost -c'ta,dov·a, ,preclarum prineipium prout manifestum est«, a u

'' ·. l

/ ·-- ~-'

~. MOG.UCNOSTt ·· i

1 Gradskom YIJecu sedamdeset i četiri plemića s:u uviđala uoči proljeća ··<i 1449. ·godine da će se započeti dijelovi· srušiti a oni se osramotiti pred čitavim svijeto:t? ne svrši li se veličanstveno djelo: »Cum omnibus manifestum sit, qu-od fabbriea ecclesiae Sancti Jacobi de Sibenic'o omnimo egeat provisione ut possit ulterius procedi ad ipsam fa.bricam, aliter necesše erit ecim distruere cum maximp detri?'nento operis iam facti, quod. . -nisi perficiatur· ibit in ruinam, et cum md-'xima infamia hujus comuni- · tatis, quoniam dicetur et pre.dicabitur per omnes regiones de pusilanimitate nostra eo quod defecerimus a tam preclaro opere ... « Traiili su, dakle. sve načine LsredstV.a da' ostvare započeto' djelo koje je nadilazilo mogućnosti njihova grada.

Okretni poduzetnik se · neće,· doduše, sve ·do smrti odreći tog svog remek djela, usavršavat će ga, nabavljati građu i okupljati pomoćnike kad god se nađe ponovo sredstava, ali njegov rad bijaše usporavan i prekidan nedaćama što se sručiše na mali grad, kugom koja u toku dvije godine pomori·· građane i rasprši majstore, požarima u kojima izgori biskupska palača i veliki dio grada, ·nestašicom noyaca u blagajni grad-

, nje u kojoj se jednom našlo dvadesetak a drugi put samo d~set dUkata, 2eljan stvaranja protomajstor se morao privremeno zapošljavati i 111

tuđini i u susjednim dalmatinskim gradovima. Najprije je otišao u Split gdje u skučenom prostoru gradićč], zbijenog u oklopu Dioklecijanove' palače nije našao, doduše, široke prostore za velike, građevne zamisli, ali je naišao na razumijevanjeplemstva, ·svećenstva i građana. Data mu je prilika .da pokaže svoju darovitost na najuglednijim mjestima, u katedrali, nekadašnjem Dioklecijanovom mauzoleju, u preromaničkoj trobrodnoj crkvi uglednog samostana ple~inja benediktinki, koji '"je svoj postanak povezivao s hrvatskim vladarinia i pri. zidanju· i preuređiv'anju palača i k\lća bogatih i humanistički~ obitelji sred središnjih ulica antičkog i srednjovjekovnog dijela grada.

Istaknuti bosanski plemić protovestijar i diplomat bosanskog kraljevstva Restoje, koji se isticao katoličanstvom, posjedovao sela; imanja i utvrde, putovao u Mletke i 'Qio u dodiru s Dubrovčanima, naručio je u Jurja skupa s osta}ima kapelu sa sarkofagom ·i oltarom blaženog Arnira u splitskoj preromaničkoj crkvCSv. Eufemije koja je bila u sklopu sa~ostana benediktinki Zj1 koje je Marko Marulić pisao hrvatske poslanice. Juraj je rastvorio pobočni zid i smiono proširio ritam uske ponutrice novom kapelom u kojoj je podigao nadgrobni spomenik splitskom nadbiskup'Q Arniru koga su Poljičani u~ili kad je u njihovoj zemlji utjeravao crkvenu desetinu oslanjajući se na svoju povezanost s papom i bizantinskim carem i dokazujući svoj~ zahtjeve na temeljU krivotvorene isprave kojom je kralj Koloman tobože darovao splitskoj biskupiji neka poljička sela i desetine Mosora ..

U skladnom i širokom polukružnom luku kapele uprkos gotičkih motiva osjeća se ponovo Jurjevo: približavanje renesansnom stilu, , koje će se još jače ispoljiti u raci. Raščlanjeni stupovi živahnih lisnatih glavica izdjelani su vješto i uvjerljivo, ali je zamah i preplet mašte plariuo još jače na lisnatim glavicama dvaju stupića, k~ji oživljuju stražnje


uglove kapele natkrite krstatim svodom sred kojega je lijepa mladićeva glava. U oštroj suprotnosti jednostavnih jedva profiliranih krstatih rebara svoda i nabujalih lisnatih glavica upadno se očituje protuteža .koju temperamentni majstOr ponekad~ navlaš istakne da ne bi čvrstoću sklopa oslabio prenatrpanim ukrasima. Vanjština· kapele nije bila vidljiva već Prekrivena samostahskim zgradama pa stoga je samo unutrašnjOst bila izdjelana.

Početkom prošlog stoljeća, kada je samostan postao austrijska kasatna, soldateska rastrga njeno jedinstvo, pretvotivši je u mrtvačnicu,

. i ·srećom da su seljaci iz obližnjeg Kaštel Lukšića spasili Jurjevo djelo ·prenijevši raku u svoju baroknu crkvu.

Nedavno smo raskomadani oltar, kao rijetki primjerak nestalih gotičkih trpeza dalmatinskih oltara, uspjeli sastaviti i postaviti na staro mjesto, pa je tada u širokom~ rasponu između vitkih stupića koji drže

' tešku ploču uočena i u' toj pojedinosti Jurjeva smionost. Sarkofag S baldakinom pokazuje nabujalOst umjetnikove snage ·koja se ponekad u Svom

·,previranju zamrsi u -čvorove. Silovitošću svoje mašte koja se nije obuzdala čistoćom linij€ on je ovdje kidao i rastvarao, ispupčavao i _gomilao oblike iza;.dvajući sukob svjetla i sjene. Prepleo je vrh baldakina ruke anđela istim Unim užitkom kao i na. podno~ju zdjele šibenske krstionice

IH na bedrima Milosrđa jakinske Lože, ali se već na raci u prizoru Arni_rova ubijstva stišao u jasnoći renesanse koju je smionq unio u trečen

i;tlsti<!ko-go,tički okvir. Ljeti 1448. godine predao ·je sa zadovoljstvom zadovoljnim naručite

završeni spomenik: »dictam capellam bene fulcitam et expeditam et in puncto prout te-nebatur et obligatus erat.«

Nigdje, ni u oblikovaju djece i žena ovaftemperamentni kipar, koji nije nikada prikazao materinstvo MadOne, osim u jednom crte

za sarkofag njegOvih pomoćnika u Pirovcu, nije sladunjav, pa ni u reljefu mučenika. Njegovi krilati putti su tu goli dječaci nabubre

~2~:!,~~ih i renesansnih oblika, a ne sladunjavi gotički anđ-eli u dugim 11 On je, pače, tu, slobodom novog renesansnog shvaćanja, na

pobožnih koludrica, uprkos Arnirovu obožavanju kojim se htjelo , __ pravo splitske crkve na njene posjede, sklesao 1>oljičane kao

hetOje- ,koji odlučno brane svoja prava i napadaju tUđinca T~skanca čija pratnja ga ne štiti niti izrazuj-e sućut prema njemu, a poljičkog kneza

Kačića kao uvrijeđenog 'dostojanstvenika koji kao da izgovara koje mu spominje splitski-kroničar Arhiđakon Toma: »Sto namjeti najgori i nepravedni biskupe utiniti protiv nas? Zar misliš da

tnožeš izbaciti iz posjeda zeinljišta naših otaca i pređa?« Očito je da umjetnik nije ganut smrću blaženog mučenika, već da

ii~;!:~~Fz~a gorštake ·čije je potomke portretirao na šibenskim ap~iu svojim .. radionicama. Tim se predstavio i kao čovjek

renesansnih nazora koji su se r u srednjovjekOvnim feuokovima otkrivali u njegovoj buntoVnoj pokrajini. Sklesao je, nad ispruženim mrtvacem narikaču s »pokrivačem« kojom su

~aiinl<:e u ono doba pokrivale glavu. Ona ~zdignutih -ruku kao na

<-~ .. : --;,.__..~A-~:~-..;.'~.!""' . . -

i ....

218 MOGUCNOSTI

srednjovjeko~noj ohridskoj fresci ili na Donatellovim reljefima »Kristova Oplakivanja« uzdignutim rukama oplakuje mrtvaca u: čij:l spomen PO· starim nadgrobnim pa i dalmatinskim običajirp.a čovjek kutlačom ispija vi~o. On 1>e, pijući za. poduMe, prenemaže, a· narikača, čije. je nadgrobne· tužaljke na našem jeziku- upravo u to vrijeme veličao u Sibeniku humanista Juraj Sižgorić, nariče i leleče rastvorenih_ usta i- plačnfh očiju. Taj-

,patos je, dakle, šupalj' i dekqrativan. - · . Svoj vlastiti doživljaj ovog povijesnog događaja mogao je Juraj tim

slobodnije prikazati, jer u ·crkvenoj· ikonografiji nije bilo z.a to utvrđenog uzor$.a koji bi mu se nametnuo. Stoga je i fizionomije brkatih zagoraca prikazao s karakterističnim oznakama kao i nj ih ov l omni krš koji

_ uprkos sjećanja na trečentističko. oblikovanje krajolika· ipak podsjeća: na mosorsko ·stijenje. Ostvarujući. ovaj prizor prvi }ikovno; ;;lol:!o~je je, segnuo za renesansnim realizmom suvremenih firentinskih majstora· kojeje ~reo- u sjevernoj Italiji, a i za antičkim solii:iskiin reljefima koje je promatrao . U: Splitu dok je klesao ovaj reljef. Ali mirni -način renesansnog oblikovanja- nije dostajao· njegovu snažnom stvaralačk~ porivu~ Stoga nije u dinamičnosti koju mu je oVaj sadržaj inače nudio..bio sabran~ Pored odlučno klesanih glav !:l, pokreta i antičke odjeće nije. sažeo jedin:.. stvo. kompozicije·. Rastrgao je prizor u odijeljene grupe i nije prodro u perspekti.vna ·rješenja. Tolik'o se predao dramatičnosti prizora daje ·i krajolik oblikovao dvojako: onaj nad· mimom nadbiskupovom pratnjom mhnije i oblije, a onaj nad borbenim Poljičanima oštrije i tvrđe, kao da i njihpv kraj svojim kovrčastim deblima i lomnim liticama sudjeluje u. pravičnom otporu. Prizo..r 3e ipak monumentalan iako je_ Jurja -zahvatio kao mnoge kasne gotičare strah od praznine pa je ispunio k~ .. stablima i biljkama koje ·mu ri1su, kao n~ rastegnuta kompozicija,· ipak. um!lnjile-dojam veličine. · ·

Ali mjesto da razvije svoje približavanje renesansi potaknu toj anti-· čkim nasljeđem- Juraj se upravo u gradu rimskih spomenika i kraj solin-skih ruševina morao i dalje iživljavati U »PJOCVjetaloj gotici«. ~

Gotičkom ciboriju i oltaru s:v. Dujma djelu Bonina Milanca iz trećeg desetljeća XV stoljeća nije se, naime, dolično suprostavljao preromanički ili možda 'romanički-ciborij sv. Staša pa je Jurju bio }_)ovjeren novi i raskošniji koji će se uskladiti s Boninovi~ i postići ravnorn1ernost · u ·skladnoj" ponutrici Dioklecijanova mauzoleja, On je, dakle, svoj cibo-

- rij i oltar. ~v~ Staša morao. podrediti r_azvij.eliom ukusu Splićana i komponirati ga f448. godine prema već postojećem. i zastarjelom trečentističkom uzorku osrednj~ Jonibardijskog kipara, ali je svoje djelo t~o. vrs;no klesao i realistički oblikovao da stariji uzorak zapravo ·~leda kasnija i lošija kopija Jurjeva ciborija i oltara. -

Snaga njegova umjetničkog zamaha ostvarila je svim likOVima p:t'i- ' rodni i uvjerljiviji stav, krepke i živahne kretnje a čitavom reljefnom ukrasu čvršću· sljubljenost tako da je ritmom cjeline i obradom pojedinosti, kao i na šibenskoj, katedrali i ovdje nadmašio nemoćnog Bonina koji je inače b_io stekao u Dalmaciji glas svojim velikim radovima na istaknutim mjestiqta, pqrtalima dubrovačke dominika~ske crkve, , kor-

CVITO FISKOVIC l JURAJ DALMATINAC 2111>

čulanske i šibenske katedrale, Orlandom sred Dubrovnika i ciborijem u Splitu.

Jurjeva strast u oblikovanju ljudskih fizionomija zavela ga je na preuveličavanje glava malim svecima koji sVojom plastičnošću prodiru_ u prostor i prekoračU}U okvire, ali to nije jedini put da on u težnji za_ izrazom omalovažava sklad or.p.jera. Ravnovjesnost sarkofaga spasava središnji relje{ Kristova bičevanja u kojemu su ·napetost i gipkoSt sažete u čvrstom Preplitanju zatvorene i zbijene kompozicije nadmašile i Do-. natellov razvučeni uzorak ovog reljefa u kojemu je JuraJ povezao naturalističku izražajnost kasne gotike ne samo s renesansnim oblikovanjem pokretnih i ·golih tjelesa već i shvaćanjem Po kojemu Krista nije odijeliOveličinom ili pokretom od ostalih niti mu dao srednjovjekovno obilježj~.bezbolnog božanstva već mUčenika- koji se opire i savija u muci.

Lik solinskog -mučenika, boj~disara Staša, premda leži ispružen na raci, ipak pokazuje inonumentaJnost koju Juraj postizaVa iako je detalj...._ nO ob_rađivao skulpturu l nije isklesao ni]edan kip nadnaravne veličine,. jer ih ni njegova sredina ni v:djeme nisu tražili. Odlučn:irrl potezom h~-~ !jiria pod kojima se osjeća ukočenost isPruženog tijela i snažnim supe-riornim izrazom -muževnih crta pokojnik prkosi smrti. Nije_. lešina koja_ se raspada ni lice sri:lireno u blaženstVu pokoja _klao Arnirov6 na -kaštelanskom sarkofagu, niti je naduta ·mrtvrička maska kao ona biskupa_ Jurja Šišgorića koga je kipar portretirao na nadgrobnom reljefu u njegovoj katedrali pokazujući istančanošću i mekoćom klesanja klonulost.

_mrtvog tijela. Realistički Jurjev izraz očituje se u crtama sva tri mrtva-. ea, ali se u svenulom obrazu šibenskog biskupa pod širokom mitrom na

:.c,:_::~:~:nl~·astuku iz'među tankih crta arhitekture jače ispoljilo' majstorova f- umijeće. On je bio u stalnom <lodiru s njim da bi proširio

i zastalno je-u debelom licu ovog odvažnog pedesetgodišnjaka_ nj ego v istinski portret. Stašova raka je bojadisana, ali ne jamči da je kipar pojačavao _~bojom

svoj gotički realizarri, jer -na 'drugim njegovim djelima nema polihroffiije, a biskup Nikola Dinarić koji joj se divio u XVIII

;tpljE!ĆU zabilježio je u svojoj vizitaciji: ))Sunt etiam supra idem altare parvae marmorae imagines quae passionem Christi exprimunt

elaborate sed auro et co lori bUs potius tectae et deturpate ·quam. ex01"Jrta1~ae·.«') Ta pohvala ujedno svjedoči da su se Jurjeva djela u Splitu cijenila i u doba baroknog stila kada se prezirala gotik3.. Njegovo strasi-veno oduševljenje doista drhti- po!_lekad nemirom baroka, i on je mo

biti i u Splitu i u Jakinu shvatljiv-uzbuđenjima XVIII stolj~a iako ni·e.,.,·, ru, stvaralaštvu nema setečentističke sladunjavosti, putenosti ni

_za dopadljivošću. Srednjovjekovni_ romanički Split poljepšayao- se sr-edinom XV sto

mu je mletačka Vlast oslabila privredni uspon zabranom ~odile tr,~o·ville, uvozom stranih vina i' m6nopoljziranjem trgovine soli.

~~j:,~:=~~:;~!i građani su ranije stečenim bogatstvom preziđivtili svoje l'! kuće. Tu je Juraj više nego igdje drugdje pokazao svoju

u stambenom graditeljstvu. Podigao je i iskitio palaču, d~orište.·

220 MOG VC NOSTI

s monumentalnim . v:ratima i otvorenim, nažalost, uništenim stubištem starog plemenitog roda Papalića. Sve pojedinosti njegovih velikih dvorišnih vrata najljepših u svjetovnom dalmatinskom -graditeljstvu: bujna kita kovrčasta lišća s grbom u· zaba tu i grotesknim razdraženim i preplastičnim zmajem koji stiska vrh kacige grožđe i uz kojega je oholo geslo IN · MAGNVM · LATRARE · CANES · NOLITE : DRACONEM HIC · ETI'AM· TA VROS ·ORE · VORARE · POTEST ispisano renesansnim kapitalom koju Je· Juraj upotrebio najprije na svitku proroka šibenske krstionice, čvrste lisnate glavice, nabubreli pupoljak akroterija, kontrastni izmjenični zupci slični onima s luka Arnirove k~pele, vijugava lozica oštra i žilava lišća, sve se to svija od napetosti i čvrsto povezuje u veličanstvenu i zaokruženu c]elinu koju nije oslabila sitna obrada vlati na lišću, jagoda grozda ili zmajevih ljuski. ·

Na uravnoteženom pročelju spojio je Juraj smiono jednostavni praktični ·oblik prizemnih vrata, skladišta s raskošjem prvog kata ist~ onako kao što je iznad kićenih glavica Arnirove kapele nategnuo ·jednostavna križna rebra svoda. Nad njihovom ploštinom rastvorio je plastičnu kvadrifoz:u slikovitog i prozračnog kružišta s pa-žljivo ~klesanim; slobodno umetnutim i prema visini odmjerenim anđelom koji pokazuje Papalićev grb s blistavom osmorokrakqm zvijezdom nad raskriljenim ptičjim knlima. Jurjeva s'h-aga je, u ovoj kvadrifoti uočljiva iako se hrastovo lišće sa žirjem na glavicama odvaja svojim sjevernjačkim oblikom od njegovih uobičajenih akantovih listova. Taj se· prozor čvrstoćom· i vrsnoćom

, isprsio pred ostalim zanatlijski obrađenim kasnogotičkim prozorima dalmatinskih palača onog stoljeća, a u njegov gornji okvir usjekle su se spružene i vitke konzole malog balkoria drugog kata. Majstor je tu segnuo za renesansnim motivima, završnom •voluticom i reljefnom palmicom, ali uz konzolu puzi još-dugi navorani gotički list, a gotičko uže opasuje voluticu. Smiona .i vitka ·g:1:1dnja utjelovljena čvrsto u kvadriforu i vrsnoća izradbe odavaju Jurja. Ta tko bi drugi i riješio ovak'() široko svu tu konstrukciju u kojoj se očituje njegov dodir s reriesan~om baš u vrijeme kada je klesao Arnirov sarkofag! ·

Kvaddfora, bifora, ostaci kamene. ograde sa stupićima, glavice dvorišnih arkada svojim· širokim, i čvrstim oblikovanjem kovrčasta lišća, vtata s renesansnim grbom i natpisom slobodnog humanističkog sadržaja HAEC· QVIBVS ·lANCI? -CVI FORTVNA FAVEBIT ·kojim se pita vlasnika Ivana kome je sagradi& i namijenio ovu palaću · a on odgovara, uvjeren u njenu ljepotu, »Onome kome sreća bude s:i,{lona<<z), jednako kao i još neke pojedinosti ispoljavaju svojim oštrim rezanjem i širin9m oblika da je palača, ove humanističke obitelji d()ista Jurjevo djelo. To odava i široko rješenje unntrašnjosti u kojoj prevladava prostrana dvorana s kvadriforom i tri ~onofore natkrita izrezbarenim stropom greda uzdignutih na kamene zupce i ograđena· ugaonim pilanom- u čijem se dubokom žlljebu, a možda i razigranoj lisnatoj glavici otkriva Jur~ev potez. Ovo je jedina njegova djelomično sačuvana stambena . ponutrica u kojoj se pored uobičajenosti ipak_ primjećuje širina njegova prostornog shvaćanja. Stoga je tim veća šteta što je u toku XV( a zatim prošlog

/ ;

Juraj Dalmatinac: Glava na apsidi šibenske katedrale

'CVITO FISKQVIC l JURAJ DALMATINAC 221

stoljeća kada je ,koristoljubivo~t prenapučenog grada nagrdila mnoge stilske palače i kuće, skučivala im dvorišta, preobražavala- starinska pro

. čelja i uništavala, slikovite panu trice okrnjila i ovu u· kojoj je Jerolim Papalić sVirao citru pred .l\'farkom Ma~ulićem s ko~im je Dmine Papalić prepisiv:ao »rič po rič-tt i prevodio na· latinski staru bosančicom pisanu brvatsku kroniltu i proučavao, solinske natpise okrvavljene u tm;skoin ~kolju krvlju splitskih i kl~ih težaka. Tih polumraka voštanice i mjes_ečine·. je nestalo, ali kad jugovina crnim svjetlom orosi tffiastu Palaču, JurjeV( Oblici opet zasvjetlucaju kao stara čvrsto. slivena kovina.

Papalići su povjerili Jurju i pregradnju svoje romanička-gotičke

kuće u srednjoyjekovnom dijelu' gr8.da.3) On je ».procvjetalom gotikom«

oživio i razigrao staro plošna pročelje n?vim plastičnijim okvirima i ra-sporedom uvjetovanim unutrašil.jošću postignuvši novi o~omiti sklad ojačan starim i rijetkim trokutnim zabatom kojim su svršavale romaničke dalmatinske kuće. Otv;orio je postrance nOva vrata gotičkog luka

;svinuta vrška s_ vitkim i lag3.nim anđelima k;o~i drže. grb u mramornO] }uneti nad -kojom zr-ači natpis IHESVS, fino rezane prozore s bočnim prstenima za· zastore a uz zabat krova pružio visoku terasu ograđenu :prozračnom ·ogradiCom prema . uzoru mlet3.čkih krovnih aftana. U- vrsnoći završnih prt>zorskih ·kita, u oštrom i nježnom -rezanju okvira i lunete

·i- i~bočenom prstenju na Stupićl,f bif ore prepoznaje ·se Jurjeva ruka koja: ~:~_ .. ·_će se i ovdje u spuštenom akantovom lišću na glavici tog stupića priblif;;, 1 ·žiti opet renesansi. ~5 '- Kraj Dioklecijanovih Zlatnih vrata sučelice samostanu dominikanki

l~~ ·podigao je treću ·plelnićku palaču s rastvoren~m ložotn i stubištem na . ~ ·, -prvom i redom kićenih prozora. na~ drugom katu.4J Iako je taj _raspored

-,_ .·· ~onekle mietački, loža se razlikuje od-.prozi-ačnih lođata- kvatročentisti:... -am -palača na ·lagunama čvrstoćom- kamene~ gradnje, zatvorenom- ogra-

-. _, dom i ravliom gredom čiju glOmaznost 'UZalud ublaZliju reljefni· grbovi ·:1;._-_ 'll krugovima. -Krupne lisnate glavice i stupovi-- oktužeili reljefnim izbo·•":_. čenim prstenjem kao ·na Arnirowj kapeli kojl drže glomazne i ravne-

kamene grede lože izrazito su jurjevski ·dok d,vorišna _vrata pokazuju , -sitničavost njegoVih pomoćnika. ·

1 ~ Romariičkoj- kući U .jugozapa,dilom dijelu Dioklecijanove palače, k?ji -nazivlju Dosud~ sfl_zidtlo je-· Juraj dvorišni portal postavivši mu u gotičku lunetu mjesto uobi'Čajen6g grba_ snažnu polukuglu obavitu kovrčaStim lišćem koje kao i ono na glavicama dovratnika pokazuje vrsnost njego'va dlijeta. Motiv polukugle s lišćem, kojim je zadovoljio 0vog bogatog -pučanina vlasnika palače, ponovit će iako .ne ovako osebujno na jakin_skoj ioži i u plićem reljefu nf~. Šižgorićeyoj nadgrobnoj ploči.

Na staroj plemićkoj -palači Cipct u ulici antičkog hrama sučelice

Lukarevićeve palače podigao je visoka vrata gotiluka njemu orriiljelog sv-inutog završetka nalik na onaj Papalićeve i trijema. U l uneti 'je istančanim i odlučnim potezima izrezao u pliti jasno kompdniranom reljefu orla obiteljskog grba na -gotičkom okruženom_ vijencem ·oštra, lišća. Glavice1 koje nose nadvratnik

natpisom DOMINVS CVSTODIAT 1/N/TROITV/M/ TVV/M/ ET·

1 __ ,

""":_,';';~.,../., -~"' ; .;_ /-

.....:·_'

222 MOGUCNOST:C '. ---

l

~ITV/M./ TVV/Mt' ispisanim slovima vitke renesansne kapitale nalik- _ na one na svicim~Lproroka šioenske kr~tionice ili Papaličevih vrata, kra.,zito Sl.\ svojim pokrenutim lišćem Jurjeve J čine plastičnošću usklađenu../. oprečnost s; plitldni reljefom koju je ova) kipar voliQ t uspijeva9' izaZV1lti:

' ~-u. s:voiim manjim djelima,_ u koHma je često pqst~avao monumentalnost; -· kao na ovim splitskim lunetama. · '.: · - · · ' - · - / . ·, . $ tim inačicama triju 'pročelja-i šest port~la ~oji, ....nažalost, ~nisu u cjelini sačuvani, već bezobzirno .osakaćeniili u' posljedilje vriJeme rsamovoljno i kruto <;>bnovljeni, Jura] nam s~ predstavlja kao prakti~'an graditelj koji se urbanistički snalazi u isprepletenoni tkivu antičkog i sred-:njov:jekovnog _gradića i ispunjava- zahtjeve stambene kulture onoga. vremena. ~

Prije njegova dolaska izgl~d i raspored romanil;ki,h- i ranogptičkjJk. ,splitskih kuća bio je ponajviše čedan. Bročelja~im bijahu u.llka Lplošna zbog ·jedva ·profiliranih otvora iskićenih ·ponekad ukočenim i ukatuiM~ nim klesarsk\m ukrasima." Tloris im bijaš~ jednostavan, .a rijetka dvorišta -tijesna. Juraj je uspio da ih raširi i da naglasi veličanstvenost pojedine palače oplemenJujući izra:t;itijim plastičnim-naglascima kojim· jeobrubljivao otvore, balkone, stubišta i katove. Ugledom na njega preodje-.v~je-starog grada u novo ki~eno ruho· »procvjetale gotike«~ započeto većranije na Gradskoj vijećnici, nastavit će njegov: učenik: ~drija Aleši i. . ostali splitski graditelji i klesl!rl u_ drugOj ·polovici. xy i početkom XVr >

stoljeća;· Oni će. podići na Augubjjevu dvorištu portal sličan Jurjevu dvo- · rišnom portalu Papalićeve palače. a i ložu s otvorenim stubištem poput:

· one njegove· na palači kraj Zlatnih vrata. / _ Juraj će sa svojim pemagaČima sagraditi na staroj ro:m.aničkoj kuli.·

- 2eljeznih vrat_a Dioldecijat\o\re palaČe malu rastvorenu i ~ku:_ložu :ia.. zvono gradskog -sata potpu~o u stilu prozi'ačnih Lamberti,je\1h ~~riqref,l. vrh-pročelia mleta~kog Sv. Marka. Prep9znaje se po lisnatim gla:vieariia. nalik na one koje.drženjegove kipove vrh Stašova cl.borija a još više pGzavršnilil p:rofi'lima stupića po:put onih u Arnirovoj kapeli ·i palači !traj __ · Zlatnih 'vrata/) 'fini će dati znali, ali uočljiyi-urbilmstički n~glasak' ~plitskom trgu a Splićani ~dobiti u isto vrijeme kaa fDubrovčairl i Korču-.: lani gradsko zvono da im' otkuc'a-va 'i mjeri vrijeme koje·će i Jurja odve-

' sti iz· njihova grada. · . · · · · · -

--:. S~ojim šibenskim i $plits}{i,m' radom on ći;! se pročuti' uzduž Dal~~-. cije i preko mora, tl. jakinskim Markama.. . .

Trgovina- paši.h primorskih gradova ·s· jakinskim .Markama prostrujila je: već q sl'ednjE=:m vijeku. Krajem XII i u toku XIII i XIV stoljeća

·dalmatinske općine Dubrovnik a 'zatim Trogir i Zadar bile su sklopile. trgovačke ugovore __ s JaKinom koji 'je trgova~ i sa Senjom. Mletačko na-stojanje da podrecli pomorsku trgovinu na Jadranu-još jače je :~:bližilo odvažne p_omorce i okretne trgovce tih gradova, a pod jedrima n-dih i. jakinskih jedrenjaka>' među: vrećama soli' i žita, žar~a ulja i med~, među svežnjima kože i bačvama. vina, skupa s trgov<:ima i hodočasnicima, putovali su i_ umjetnici. t1 njihovim susretima izrasla je već u XIII 'stoljeću. sličnost pročelja.zadarske Sv. StošijeTjakinske,Sv. Marije :iJl' Piazza;_ ·

~ ' - . . -' \ -

•,


Baveći se· i sam tigovinom sukna i ostalog, Juraj je· znao za bogatstvo i važnost te. papinske luk~ uprkos nj enoin privrednom i političkom opadanju početkom XV stoljeća pa je otputovao tamo nezadovoljan -zastojima koji su usporavali gradnju šibenske katedrale krajem petog i početkom šestog desetljeća tog stoljeća.

Kao ni u Sihehiku nije se iskrcao rii u Jakinu kao skitnica da traži zaradu nego kao priznati protomagister čije je ime već bilo urezano na šibenskoj ~atedrali i poznato po splitski~ radoviril'a. _ Upozn4o se s najistaknutijim jakinskim građaninom trgovcem, brodovlasnikom i diplolnatoln Dionizijem Benincasa čije krsno_ ime odava humanistički. odgoj a pi-ezim~· trgOvačku spretnost sfarog patricijskog roda. On predstavi · Jurja- ji:tkinskoj općiiii želeći da poljepša prometnu trgovačku četvrt svoga grada U kojo_j ·se dizala· njegova velika i raskošna gotička pal3.ča pa GradSko" vij~će povjeri majstoru izgradnju Trgovačke lože.

Jurjev suvremenik,. pouzdani jakinski kroničar i pravnik Lazzaro Bernabei, piše') kako je Juraj koga od naziva »dignissimo ma"estro taglapietra« bio naumio podići pročelje Lože podjednako zbog svoje časti i zarade. >~de _se medesimo PensO ifabbricare la facGiata de Za Zogia· si peT volontd de onore, come per cv,picJ,itd de guadagno. E cosi, dato un de-

.· Segno«. Dionizije ga prive~e · gnldskiril gospodarima. koji su određiva~u izgradnj_u te se njegov nacrt Lože svidi sVima, »el decto desegno parea bellO ad quaZunq-ue el ve-dea«. Jakiilce, dakle, zanese lfepota nacrta pa iako nisu, kqko nastavlja kroničar, tog- časa Imali novaca za rasko'šnu gi-adnju Benincasa i ostali ·trgovci željp.i da poljepšaju grad i smjeste udobn.o -trgovce '»des.iderosi de 1o- ornamenta de la ciitd et commodo de __ tutti Zi mercanti(< posude Općirii novac da se podigne lOža i rte sluteći ·da · će doskora poslije turskog ·osvajanja Carigrada i u njihovu gr~<;lu sustati.trgovina.

Slično -je 'pisao i drugi JUrj~v suvremenik Landb Ferretti,: također jakihski -Kroničar, koji se·povodi za Bernabeiom. Ori. još pohvalnije·na-· ziva J:Urja _;~ingegniosissimo. architetto professOTtf!! d' iTitagliare. le pietre sottilissime "ogni minU.to e" delicato lavora"« i piše da je on uči~io modet za_ Ložu. Oba kroničara ·su zastalno pozn~vali umjetnika i njihov 13ud o

·njemu nam svjedoči da- su ga Jakinci doista cijenili. Ferretti ga je tačno i oc:Genio kflo·· dovitljlvOg graditelja i istančanog kipara.

Krajem listopada 1451. godine Općina sklopi s umjetnikom ·ugovor il kojemu ;e on obaveže .... da će o ··svom trošku sagraditi .Lo~u zajamčivši

--Sklad njene veličanstvenosti i raskošnog ukrqsa »de altezza et. amp.l.itu,,.q;,.fi·ce triumphale et competente. in forTna ornaiissima«. Juraj ·se vrati u

ubere kamen U iskušanim bračkim kamenolomima, (>kleše kipova i stupova i povjeri u proljeću slijedeće godine kiparu An

AI.ešiju.. da mu, dr:ieći se njegovih nacrt~. završi i potpunq .iskleše ekiD<>V<O. prozore i ostale dijelove Lože koje "'SU za:tim prevezli u Jakin.

· Raciorlalna i -ur.avnotežena građevina ima sko~o -prozračnost · željezkonstrukcija prošlog stoljeća.· Pročelje potpuno rastvaraju tri pri

. čvrsta i velika otv<ira i tri vitke bifore kata. Iskićeno je bogatim !el;jefnu:ri- ukrasima, .visećim lukovima, zavinutim st':!Povima i baldaki-

'· ~- _\

~

'i

/

·' '_

'

:·.'

' \

f" "i ". . ~">~+-.: ,.!--;-_.,.._S\1" t~:-~'"··~ .... _·;:·::"::-e;~-, . ,.

' --.. ·

224 :-M OG (JC N O S T I ,·

• r

_nima u kojima su~ alegorijski kipovi četiri krije posti Snage, Umjereno-sti; Razboritosti u klasicnoj 'antiknoj od~ći· i g~li akt _Milosrđa> Okomito stremljenj~ 'b_-_ vis poja~a_vaju završni tornjići', ·zaViJ\Uti stupovi, prozračna

- kružišta i oštri viseći lukovi b'ifora, a ublažuju ga vodoravnom crtom ravni z.avršetak krova i ognidne ploče prozora ~ređ ko]ip 'je reljef JtonJ~:riika. Razigrana· čipka . je, dakle, ravnovjesno i čvrsto· -~tka~a, ali je 'izradba pojedinih dijelova· nei~tanČana. Mlohave ruke Andrije Alešija i ostalih kl~sara nis:u, znale produhoyiti i izbrusi tj. pojedinosti. . '

SB:m· Juraj_ je us~yršavad-a:kt, golu Ženu ,koja· označuje Milo~tde, 1 - klesao visoki :reljef konjanik.a, dv~ f:l~ajuspjelija. djela pročelja. Iako· je

malen, taf obli reljef predstavlja jednu' od nl:ljljepših konjaničkih grupa gotike. i renesanse. Konjanik i . konj su slju'Qljenj. 1 jed/1akg. po,rieseni . u svom trku. Sve pojedinosti konja:p.ičkog oklopa i konjske 'opre~e _govi-

. nule su se .. z-a prodor~im naletQlll k,onja i gipk,ošću jahača, pa. ih tek .. uravnote~enost ?adržava· da pe ispadnu iZ· okvira. ·

. Alegorij~ Mil~srđa- s pet ~azigranih i' puj:lanih dječaka koji je grle ·i okružuju; penju. se i v~ešaj\1 ·o· nj-eno kr~pko tijelo, Čiosti~e rascvalu . punoćti oblika koju. može.· ostvariti samo umjetnik obuzet nabujalom ra':'došću stvaranja,. sp9soban · ujedno da· svoj'e •stvaralačko nadahnuće' u~ a v~ ., nateži i sveže u cjelinu. Nag~ žena i hi.roviti dječaći koji su· je· spopali . opiru se- svojh:n . baroknim· oblin:ama snopu . vitkih i oštrih okomica i

stvaraju_ zvučnu oprečnost krajnih .kip-~irskih. napetosti s povezanim arhitektonskim sklađoD}. Pred njenom čulnpšću odjeveni lik Milosrđa, -:žene

. s dva.djeteta u naručju,;koju su· oblikovali Jurjevi SU:radnici iz_Buoriove ·radionice' na mletačkoj školi sv. :Marka toliko je J\eiznaiit' da poi:i~f~ća-naMadonu sa sinom i mal~m Ivanom; -Eva na uglu Duždeve palače· je ne-1 spretna- u svojoj ·golotinji, dok je remek-dj~lo mJet(lčkog )ciparstva E-izzova. Eva sa Foscarinije~a '_sl? vo luka te palače i.~ odveć pod utje.caj~m

: sjevernjač}re gotike iako je n~stala k~snije od Jurjeva 'kipa. Nl prije ni 'POSlij~ ja~inskog .iikta U ro}etač~oj gota~i mje, .dakle, «;lStVaP!na jedril}3 !Ženske naiosti koja je izbila kroz 'dlij~to ovog rrtajstora ·u- či-joj .se. darovit<istf ukrštav·aju 'ne samo, got,ika i rene~ansa već .i kasniji baro~. .

Jakin 'j~~ omogui'!io Dalmati~ctt 'da poka'že· svoju spo@bnost ·U ve!Iki'm 'omjerima i na 'širokom prostoru što mu njegova zemlja nij~. mogla 1Prtlžiti. ·Na nedovršenom proče)]u crkve Sv. ·Franje riad visokim steperi_ištem iširokim·središnjim trgom podig~oje- ml, veličanstveni portal, svoje mijveće:_dovršeno ·djelo i 'jedho od najvećih :dostignuća »rascvjeta:Ie gotike«· u Markama, u MleCima i u Dalmaciji.

slikovito 'raščlanjeiii po bočni pilastri ~'nišama i kipovima, a osobito središnji bogato iskićeni baldakin koji se među rijiti:u( pr~pinjf kao ukra'šeni šator pun 'nazupčanih. -tornjića i ~ljaka zasjenjtijući duboku nišu, lisnati v.ijenci; nizevi ispru,ženih i u sve strane okt~nutih glava, školjke_ ·i stupovi streme u visinu' u jakim oprečnostima ~vj ed~ i sjene. u nji'mt;l je. slikovitost koju. je· Juraj oduyijek- volio, kao i syi kasni gotičari, po-

.-· stigla svoje. ·dostig~uće pojačano šateniiom 'tu i tamo umetnuta m~amora. . . - . . .. . \ .

CVITO PISKOVIC l JUl/-AJ DALMATINAC 225

Graditelj je-osjetio da se_ mo'ra snažno istaknuti ne samo na plošnom i umrtvjelom prqčelju crkve ve·ć i Oduprijeti širokom prostoru- trga pre~ l katedralom· i prostrqnog neba nad _njim. Stoga je pružio snažni završni baldakin nad··sjenOVitu udubinu niš~, ·a glave· mladića, žena· i staraca koje okružuj ti. vr8.ta isprUžio pogledOm prema beskraj noin .hebu i strmoglavOj daljini. Tom udubinom i izlJočenom PlaStikom stvorio je ·i snaž4i protuudar ·visokim polukrtižnim. stepenicama nad kojima se uzdizao i tako pojačao teatralnim naglaskom dubinu trga'. Rušenje tog stepeništa i nedovršavanj.e sakatog crkvenog-pročelja, nadozidanog u "sirotinjskoj opeci s neizrazitim baroknim prozorom, umanjili su Prvotni i predviđeni Q.ojam i pOrtal je ostao 0samljen u svoffi patosu kao zaboravljena zastava koja vijOri ·pod vjetrovitim- nebom --i žarkim svjetrom· -primorskog- dana, kaO improvizirani slavohrk odgođene svečanosti.~ ' '

Juraj je, dakle, svladao -prostor -s kOjim je· stupio u koštac, jer je kao i mnogi kasniji ·gotičari dotada komponirao svoja djela u uskim ponutricaina i dizaO prOčelja u tijesnim ulicama. -Trgovačkoj loži i~-objema Papalićevim palačama smanjio bi se dojam. veličanstvenosti kad bi Sf

pred ~jima rastvorili trgoVi, jer -su 'one, građene za· p0gl~4- sa- m_aloe ostojanja kao .i mletačkim -kasnogotičkim p;:tlačama koje veličanstvenijE' djeluju u uskim negoli u Velikom J<analu gdje, njihovu ljepotu, koju kruti i široki pločnik ne bi pojačavao, uzdiže titraya pov!išina mora~,

Kalneni ukras 'POrtala Sv. Frane koji· je na Braču i ti Sibeniku kle- _ sao prema 'Jurjevim- nacrtima ljeti' 1452. godine kipar t van Pribislftvljić sa svojim pQmoćnicima vještije je irr~đen negO Ale~ijev -·na Loži trgovaca, a Jurjevi svetački likovi, produhovljeno lice sv. Klare, odjevene u find rezanu i laganu "odjeću, kojoj i svinuti li&,tovi--knjige iz-ražavaju nemirno drht-anje; mršavi starački _portret :Bernardina izdJela:g. donatellovskim realizmm:n., puteni mladenački obraz sv. LjudeVita Tuluškog i energične Crte sv. Antuna, jedre fizionomije ženskih- i rrruževnil{., "dječjih i staračkih živo .pokrenutih glava upotpunjuju Jurjevu galeriju šibenskih portreta,_ ali. nema one raznolikosti ni izrazitosti koju je on ot'krio -međ~ svojima u rodnbm -kraju uživivši se ~ psihu i karaktere ljudi- koje je motrio od djetinjstva.

J akinci su se ponosili portalom iako se riad njihovim strmim gradoin sli~ovito uzdiže r_omariička katedri:tla, u luci gloniazni Trajanov siB.voll.lk, a u Ulicama i na. trgovima se pokazuju gotičke, renesarisne i Qa...:. rqkne . palače među kojinla se ističu i one splitskih Mflesija i Dubrovčana Gundulića, Gučetića i Bozdarija. Unijetnikovi suvremenici, već- spomenuti kroničar Bernabei divio se portalu dOk su mU: se još bijeljeli kipovi, ·sjali vršci i rumenio mramor nazvavši ga »la ·porta digriiSsima«, a Ferretti koji- ocjeni..Jurja »htfomo molto -·pratico .et -d' infiegno« nadoda »nobi_le e dignissima porta«.

Ali i krajem trulog XVIII stoljećakac;!a je gotika bila neshvatljiva •:J:~;~~~č~ Michele Buglioni p·rozove~ također Dalinatinca odličnim i ~'· graditeljem i kiparom, »l' insigil,e architetio e: scultore GioTgio

Sebenico, cittd nella. Dalmazia, il quale secondo lo stile dell' archi!!>fe;tt•tra di quel secolo eTa uomo insigne, ed eccelente~ p~ opiše i ljepotu

'', .. _

'

~~- .. ~ .. - .~, '~'"'·;_~.~~-?,

'226 MOGUCNOSTI

~ . .. l • . . ' .

vrata: »Innalzo ađunque una porta magnifica con disegno gotico; all' in-torna· deJla. medesima vi .scolpi .a. reli~vo. una. cor.n~e fatta. a· fogliami;

-la fianeheggia 'liei ·zati ed. al di sopra una fascia·.con ·motte -test-e spiccate -e totalmente iilwate, · contornate ·con buon diseg71-o' e dil~ame.rtte scol-1Jite."Nel mezzo poi fo":ma un pavig!io'Tl:~. ĆtJn ~e casc.ate đi·pietra~m~rabil

., ·mente con nesse ·e s. enza· a ku n sost,eg,no~. sotto. ·del quale si ·v.ede 3COllJfto . S. Francesco in, atto di ricevere le siimmate .. Spoigofl,o in fti,<fii .du'e b4Bi !)ltorn~ate da Ćolonne. esagone, e sopra s'lidette vi sono due. statue; la 'pfj- •

· ~a di s: Chiara, la seconđa di S. Bernardino .. Ripiglia al di sop1;a il bd.:: · sa men to siL cU. i. appoggi!zno ciltre due. statue, cioe za: terza di s . .Antonio · ·di· Padova,t e la qua rta di S. Lodovico Arcivescovo di. Toloaa. Termina

. l' ornato sti.Periore della porta con tante guglie a fogUami ed ·ap.cfte Clrnate di _buoni ~rmi :colorati;. quali dal basso per. la Zoro antićhittl "(>n :pit} si;ravvisano.« · · ·

Zaqivljeni .Uuzionističkim sjajem novog franjevačkog portala i . jakinski augustinci naručili ·su Jurju portal za svoju crkvu te se tako doista ispuni i' u Jakin~ ta~11a ~rt;!ka njegova kroničara Bernabeija da u graditeljstvu jedna gradnja iŽazivlj~ i potiče drugu ·»ne: ~o-edificare unci cosa -Ln:vtta .l'·aLtra~.-Ori··ga zapoČe ljeti' 1460: go.dine u' mirniji~ oblicima ~oji se usklađuju s' nenametljivom -s'ieq.irio~ -njegove okoline. Ponovi ·u

.nacrtu uol:Majenj raspored gotičkog portala.,$ .b~čn,im stupoVima i ffja-lama u čijim' su baldakinima svetački kipovi, a nad' lukom ulaza istakne reljefnu ~unetu -iznad koje ukompo:riira i okrugli prozor. Tim stvori cjelinu, alj je· 'ne ostvari do kraja, v_eć ostavi tek u-crte~u.prihvaćenom .od drugih majstora koji u kompoziciju uniješe rE:mesansrie motive. . . . .

· . Dad t;! oduška svom kiparskom nadahnuću u' viS<> kom reljefu· Junete. : U 'tom .vlastoručnom Jurjevu djelu sv. Augtistiii u naglom i-'gipkom ·· zaokretu odlučnim zamahom diže u vis knjigu između dva anđela ''koji hitro ist~čaše i zaokrenUše se :U razUčito~ .smjeru da rastvore meki šator

· ~ao, kaz9lišni zastor kojFjedva obuzd~va sva tri l'Jnažn9 suprotstavljena i pokrenuta lika. Jurjeva tež:p.ja k· pokretu koji q~i'\rljuj-e u ovQj zavitla

.: loj kompoziciji sve-''Pojediitosti. i smiono 1 /beZobzirno okreće 'leđa gle-. ~daocu ovdje je zablistala ii najjačem ]!aponu, nije,.-dakle, sustala nLna

kon nekoliko stvorenih većih radbva. Taj nagli časoviti pd~pr nije o$a- . mljen, povezuje se s'9'ojoili n~potesću s dva ~vetačka lika dOnjih taberna_kula u čijem, se gipkQm stavti. još. -primjećujEl Jurjev nemir, koji n1su znali nastaviti oni koji'renesansnim mirom dovršiše.pottaL. e . -

Među inornar.ima i. trgovciina,. koji su motrili u bučnoj papinskoj luci /iskrcavanje izdjelanih kamenih ukrasa i šaren,.og mramora bračkih, brijunskih i istarskih kamenolom,a. i peli se po, skelama Lože i portala, bilo je i Dubrovčana koji su 8e ka:o svugdje iia trgovačkim rasJ,u-snicama Sredozemlja i Balkana· i ·u Jakln.u bili udomaćili. Dubrovačka Republika je; da. $uzbije mleta~ko spletkarenje i ometanje njene pomorske trgovine,. obnovila sredinom :Xv stolj~a· s .Jakinom svoje $tare trgovačke ugov&re čemt! je doprinio i Jakinac .Ciriaco Pizzecoli':začetnik arheoloških ria'ultii~

. prozv~:~n od suvre~enika· »pater antiqui~atis«. Dubrovčani su., l1 Jakinu · zida:li svoje palaČe s ·raskošnim pročeljima; dvoriŠtima i prostranim skh1-

. . . - .--,.,":;.~_, ...l'<:- ,r

:1

, ...

CVITO FISKOVIC l JURAJ DALMATINAC 22'1

<lištima, port_rE:ltirali se ~od Tiziana pa je prirodno d~ su ~apazili _Ju~je~ - .ciarovitost i prepOručili ga svojoj vladi nakon što je_ renesansni graditelj · .MichelozZo Michelozzi naplJ.stio Dubrovnik.

Juraj koji je vjerojatno već 1452. godine bio u Dubrovniku') stupio je-u državnu službu Republike ljeti 1464. godine. Izradio je najprije. mo-dei jedne od· ~etverouglastih kula--na sjev-ernom gr~dskom zidu koji je .-tada u drhtavom i opasnom vremenu turskog prodiranja na Bal_kan irebalo učvrstiti, a zatim je završio najjaču i najljepšu dubrovačkU kulu "Minčetu keja /uzdiže i poljepšav3. svojoin snažnom oblinom i _slikovitim ::konzolnim kruništem obrise reljefnog grada; Obje te kule ugroženog sje-vernog zida koji j~. uzalud u toku dugih stoljeća ·čekao na neprijatelja <iovršerie su. po njegovu mišljenju, nacrtu i modelu i dok je niža i če-tvorna· koju nazvaše imenom sv. Katar:ina trebala sličiti ostalima _na- tom .:gradskoril zidu i odvaja se od njjh oštrijim svodom i -snažnijim rasječenim -završetkom,- Minčeta je dobi1a- suvremeniji i odbojniji okrugli. Oblik, istak--nuta je ·na najvećem uglu i svojom viSinom na preglednom položaju poka-

- ~uje-Jurjevo uspjelo prilagodi vanje ondašnjoj strategiji i. Spretno uklapanje u obrambeni skloP zidina- i-urbanlstičku cjelinu grada.- Dala je_ najizrazitiji i najpril-odniji naglasak rcljefnoj slic{ Dubrovnika- kojem-tC je obris >Odjednom oživio i uspravio se na kosoj -padini brda kao koš na jarbolu ~njegovih brodova· sa kojega mornari! vrebahu gusare i nepriJatelje.

' ·.Povjerivši mu vodeću ulogu drž~ vnog protomajstora opreZni i šted-ljivi Dubrovčani su, c:lakle, ·zaPoslili Jurja u praktičnim i obrambenim ~radnjama. Stupivši u njihovu stalnu službu kao državni protomajstor, ~nije sklapao P~sebne ugovore pa arhivski sPisi prešućuju zastalno veliki -dio njegove- svakidašnje djelatnosti,· ali budući da s~ 1464. godine, dOk j"e on tu boravio, popravljaO i preinačivao -eksPlozijom oš~ećeili Knežev -dvOr, bit će .on sudjelovao i u_ tome -svojim iskUsnim uputama. Popekad ;su ga čak pitali za sitnice oko krpanja jedne niše i Knez_ i v hida su lično ;s njim odiučiv3Ji ne oSvrćući se -katkad nina mišlj_enje · državnih nadglednika javnih gradnja. Možda je on bio on~j majstOr .kOji je -uzalud :predložio u rujnu_ Vijeću umoljeriih dil se kula u Doli:hi na stonskim zidinama obnovi u· suvremenijem okruglom obliku i.U siječnju 1465. gpdine

·_:_Pregledao-- s pred~t~vnicima vlade -te važne pelješke utvrde podnijevši o · tOme izvještaj koji· nažalost dosada nije pronađen.

U toj praktičnoj Sredini on se, dakle, odmorio od klesanja Svojih . "kamenih čipki,. stoga ga i ne ~azivlju la pici da već ingeniarius i proto-:--majstor .

. Isklesao je ipak jedan -od najvećih svojih kipova~ dubrovačkog sVeca ~ržavnika Vlaha ·U kojemu riije izbila njegova .naglost u pokretima, u

i-!;;~:~~~lli u- odjeći.11) Kao .da se stišala i obuzdala u .odmjerenoj sredini t i podozrive Republike na izmaku njego~a života. U svečevu

u mirnoj kretnji i u rnisaon_om licu mudra stare~, _koji drži zbisvog utvrđenog grada, izrazio je i oličio Simbol male Re-

publiike koja Še svojqm posredničkom trgovino:tn i pronicavim diplomatsnalažeiljem ddržala u nizu stoljeća lm1eđu krvavih sukoba Istoka

Zapada.

228 MOGUCNOSTC

, Svojom vještinom u projektiranju: i zidanju gradskih zidina i kula koristio se Juraj i u Pagu. Značajan pothvat preseljavanja iz- starog i planskog zidanja novoga grada nije propustio kao poduzetnik i projektant ali svoje obaveze da tu zida biskupsku palaču i pročelje župne crkve nije ostvario, vjerojatno zbog susta}osti koju je morao osjetiti pri kraju svoga života. i ovaj prodorni čovjek, osjetJjivi umjetnik i poduzefni graditelj. · '

Pa ipak još i u zadnjem desetljeću svog života pokušaoje da radi. Otišao je vojvodi Federiku de Montefeltro il Urbino. Možda ga je na touputio i vojvodin medaljer Pavko Antojević Dubrovčanin poznat pod humanistiČkim imenom Paulus de Ragusio, koji je s njim hip u Dubrovniku dvije godine r;mije od Jurjeya boravka, u Urbinu. Krajem ožujka 1466. godine, kako svjedoči urbinska knjeginja Battista Sforza, radio jeza njenog muža Federika u Gubbio, a općina grada Siene čuvši' vjerojatno za njegovu sposobnost tražila ga je da .mu ·povjeri neke poslove .. Njegov rad u oba ta grada dosada nije uočen, ali-mu u Urbaniji naslu-'ćuju tragove.10

) •

Sredinom srpnja te godine opet je bio u Šjbeniku gdje je još p;imao· ti svoju radionicu učen~ke iako već bijaše u odmaklim godinama. 'l'u se ... postavši već pred četiri desetlj~ća građanin tog starog hrvatskog grada., sada vee ~ao »venerabilis dominus« stišao konačno nakon dugih lutanja od Dubrovnika do Ml-etaka, od Splita do šibenika i Zadra11

), od Jakina · do Gubbija, Urbina a možda i Siene. Njegova ruka bijaše' već izmorena od klesanja a pažnja sustala od uživljavanja u bezbrojne kiparske pojedinosti i građevne probleme. Pri kraju života je samo nadzirao gradnju. i majstore katedrale, a brinuo se da smogne i sredstva za njen ·nastavak. U proljeću 1470. godine uputiše·ga u Rim da donese.novac njoj namijenjea, a godinu dana kasnije utjeravao je· ostavštine koje su joj pri:;, padale. Svo~e stvaralaštvo je, dakle, zamijenio brigom za taj svoj životni rad koji mu je zastalno' bilo teško napustiti nedovršen. Pa ipak on je odmjerio izmicanje svoje snage i nije kao Duknović, a u naše doba Meštrović, siliq niti naprezao iznemogle ruke; stoga mu i ne poznajemo kaonjima ni jedno djelo koje bi otkrilo staračku iznemoglost .

. Umro je prvih listopadskih dana 1473. godine noseći još uvijek mikon trideset godina časni naziv protomajstora šibenske katedrale; svog remek-djela koje je ipak ostavio kao nedovršeni torzo.

Premda nije dovršio taj najveličanstveniji i najsloženiji Pothvat svog muževnog doba s kojim se najprije predstavio i na kojem je najdulje radio, i}i)ak Juraj Dalmatinac u povijesti umj'etnosti ostaje zaokružena ličnost. · ·

Svestrano je poznavao svoj zanat,- istaknuo se podjednako u kiparstvu kao i graditeljstvu i to u crkv'enom, stambenom i vojničkom. Svojekipove je do krajnosti prožeo osjeća.jnošću, psihičkim izrazom i uzbuđenjem koje prožima pojačan izraz lica, pokreće kretnje i stav čitavog lika· pa i nj.egovu široku i naboranu draperiju koja ga }}ocrtava ali' i otkriva anatomsku čvrstoću tijela. Stoga su mu kipovi čvrsti, njjhova · napetost ih ne lomi niti ,trga u svojoj silovitosti. Majstor ih uravnotežuje-

CVITO FISKOVIC l JURAJ DALMATINAC

na zavrsn1m tornjićima, "obuhV~ta ih n1sama, zadržava na svodovfma i oni'-drže titrave zastore i svitke, vire iz bokora lišća i cvijeća, povezuju prizore i podređuju· se- cjelini građevine iako se negdje, na postolju ~i ben-.. .ske ~rstiOnice ili na Arnirovoj rad, nagonlilani odveć' prepliću. ·

Istom tOm jačinom svoje umjetničke groznice oživljuje cvjetni, lis 1ati i geometrijski: ukras. B4ši ga i duhe. Svija i provlači a-kantovo i hrastovo lišće, pokreće u_suprOtnim slnjerovima, iZvlači na svjetlo ~i obli-. kuje ga_ mekO i proyidno u svoj njegovoj čvrstoći. Savija i napinje lu-. kove, prepliće i niže prozračne krugove; zupce i žlj~biće; zaokružuješkoljke, izvija nazupčane torifjić~ i šiljke, oštri ih i usmj_eruj_e u tanke,

·vrške_. koj! neodolJivo streme _u vis ili ih sunovraća- da viSe _kao kite »poput ·kamenog slC~-pa<( kao što se barokno iZ'raziO fra Buglioni. Igra se svom tom_ slikovitošću razuzdB.nO- a ipak' sve pOdređuje cjelini" Obrisa i ravno-. teže. :Fino satkane mreže tih cvjetnih i geomet'rijskih Ukrasa su· napete i nigdje n~ popUštajU niti se· rasipljU, prepJiću se ali n_e- kidaju cjelll:u.t niti se zaplićU· u čvorove- k.Qje ~jasnoća kompozicije· ne bi razjasnila.

Majstdrov~-osjećaj:fiost se-ograničila· samo·na kamen f mramor. Neina. ih niti se· igdje s'pomi:q.j_U ·njegoVi tnjedenf .ili dfvorezO~rski: __ radoVi. Stoga__ on i te jedine gra_~e koje je Obrclđivao,- k~unen a'vrlo/ rijetko i mraiJ:lch·,p.egdje niilufe .i pažljivo zaoblj-uj e tetošeći ih~ postepenin\ jedva Pi-imjetljiVim prelazima. i istančanim stupnjeVanjemr a drugdje oštro kida izvla-[eć1 ja.ke suprotnosti svjetla. i sjene. lspupčava obJike, potiskuje ih u dubinU._ POvršinu gladi,· ali. je i ostavlja· hraJ>avGm. Na 'stupov-ima Arnirove- kapele profinjeno ·obi'ađuje i tanji -_lišće glavica a n-a truplu- stupova c1stavlja ga neobrađena. Hrapava Pol uk ugla sred lunet~ portala na split-skoni n0Sudu lijepo se suprotStavlja glat~oj- pov~šini kovrčastii lišJ:a ka~ i udubljeni trolisti na -ogradici Papalićeva ""stubišta ili sitni četverolisti na' Stupovima Arnirove kapele koji se .opiru s Puno Praži svojim uglačanim. okvirima. Ponekad h-rapavom obradom poVršine, ·kao na Šižgori! -ćevoj- ~itri ili ria kvrg~stoni inosorskom stablu Al-nirov~ reljefa; nastoji i-- .uspijeva prikazati materiju, hrapavO:::;t tkanL11e ili kon,l.- debla. Kite na konzolB.ma dvorišne- lo~e starih- Papali~·a i lunetu vanjskih. vrata krsti-Onice -osta~lja- nedovršene. ·

·\T eć ranije, svoj_e skulptUre; glflve ·i krilate dječake: apsida i na pod:, ·nožj~ kamene' pos~ de krstioniCe, anđele nel svodu šib~nske krstionice,

-~- reljef i -Putte Arnirova sarkofaga i gole likove -Splitskog Bičevanja a_ z'atim jakinski akt, -oblikovao je rell~san~nim realizmom. Stilizirano cvi-jete, lovor vijence, žljebiće, vOlutice i palmice jednako kao i donatelIO.vske putte i još neke motive također je prihvaćao iz sređeriog rene-

F~~~';'.:'o:. inventara pa je i p;epletena i svilluta kasnogotička slova zaini-syicima proroka šibenske katedrale i na- splitskim_ portalima.

rrul~sanan<.Jm kapitalom lijepih poteza. . renesansna shvaćanja mogao je skupa s pojedinim motivima

u doba svoje mladosti od Petra i Nikole Lambertija koji su unosili U· Mletke,__ a možda i od samog Dona tella čija ostvarenja

,padovanskom Santu nis4 mogla izbjeći bistrom zapažanju mladog- pto-. -nicaVog Zadra11ina koji je u. potr~zi za _znanjem biO napustio zavičaj ..

/

230 MOGUCNOSTI

Arhivska građa nam još ne dopušta da pratimo njegova· mladenačka lutanja i ·zaustavljanja pa je stoga teško tačnije utvrditi gdje je sreo buđenje renesanse prvih godina svoga stoljeća, ali je to zastalno bilo u mletačkom ili sjeveroitalskom kraju. .

·Svoje mladenačke susrete sa suyremenim snijerh.icama firentinskog kiparstva nije, dakle, produbljivao, jer je bio prihvatio narudžbu Stašova nadgrobnog spomenika koja je bila uvjetovana prema izričitoj želji naručitelja kopiranjem ka~nogotičkog Boninova ciborija i sarkof~ga podignutog u trečentističkim · oblicim~ sjeveroitalske gotik(Y. Od njega se u ugovoru- tražilo da podigne svoje djelo »ad similitudinem ad opus et laborerium capellae S. Duymi, qua est in ecclesia predicta, cum tantis figuris seu imaginibus sanctorum, quantae sunt in ipsa capella, cum fenestra et cum aliis consimilibus .. . « Pa ipak i u tom· zastarjelom oklopu,· obukavši ponovo kao i Bonin .anđele koje bijaše. SV\l.kao u slobodnijoj zamisli Arnirove grobnice, Juraj je u nagim tjelesima Bičevanja ispoljio svoju sklonost i svoja snalaženja u renesansnom realizmu jednako

·kao i ·u plastičnim likovima koji. čvrsto stoje iznad· razigrane mreže kasnogotičkih hitovitosti na valovitom stropu šibenske krstionice.

Prihvaćajući i dvije cjakinske narudžb'e, • on se iživljavao još uvijek u igri kamenih čipki »cvjetne gotike« i koliko god je u tim 'spomenicima pokazao razvijen osjećaj· za snalaženje u velikim omjerima razigranim u prostoru, zastao .je i u Jakinu kao i kod kuće te nije napredovao u renesansnom izražavanju vjerojatno i zbog zahtjeva jakinskih trgovaca i franjevaca. Trgovci ove· jadranske luke natjecali su se uzalud sa svojim takmacima Mlečićima u pomorskoj trgovini pa su nastojali da i njihove palače i javne zgrade dostignu raskoš i sjaj mletačke »rascvjetale gotike«. _Juraj im je morao udovoljiti tim više što je svoju Lozu imao uskladiti sa susjednom · Benincasovom -palačom sagrađen om .u .gotičkom stilu. Pa ipak je i iz tih grčeva i napora umirućeg stila prodro svojim golim kipom Milosrđa ususret renesansi i baroku. Prostrana jakinska crkva Sv. Franje pripadala ·je franjevd;na. Sljedbenici asiškog mistika volje:li su tajanstvenost gotičkog stila, dugo su zadržavali njegove produhovljene oblike i širili ih u sunčanoj vedrini Italije pa je i prirodno što je i :fra Giovanni Ruggera tražio od Jurja da već podignutoj gotičkoj crkvi uklopi portal u njenom stilu.

Praktični poduzetnik koji je bio srastlao sa svojom okolinom i već u doba mladosti svladao istančanost »procvjetale gotike« nije se mogao otrgnuti. od tog stila k~ ji još nije bio iskazao svu svoju raskoš u zaostalim :Sredinama Dalmacije i Maraka gdje još ne bijaše prodrla firentinska renesansa. Dalmatinski gradovi su, dospjevši tek tada konačno pod vlast Mlečića, nastojali poljepšati na kićeni mletački način, u kojemu se upravo tada zidala duždeva palača i Markova crkva, svoje crkve, vijećnice i domove a i samost.alni Dubrovnik koji je odbio renesansnog Michelozza a kasnije i Duknovića prionuo je tom jadranskom ukusu onoga vremena. Juraj se, dakle, pokorio naručiteljima s obje strane Jadrana koji kao da su htjeli umiruj:om radošću. tog blještavog stila zaodjenuti krutu stvarnost mletačkog porobljavanja i pretećeg prodiranja ·Islama.

•-·.

. l CVITO FISKOVIC l JURAJ DALMATINAC 231

Ipak je,_ osobito -u ram] un djelima,_ uVijek kroz ·rasplamsali plainen »Cvjetne.- gotike« pružao ruke prema renesansi i upravo ta djela svjedoče

. da bi "ipak, d3. se našao u napredn1jim sredinaDta, svojom darovitošću bio sasma prigrlio- nova otkrića i uživio se u renesansni izraz. Njega je,. međutim, zanjela slikovitgst raščlanjenog i kićenog graditeljstva ·kojemu su se na lagUnama, gdje bijahu potrebite"' lagane i p_rozračne građevine,· još uvijek u- njegovo .doba divili, a ukus nametlJive Serenissime-prenosio se tada uzduž Jadrana kao mjei'6davna i p,osljednja riječ .

. - .I doista Juraj je U toll1-e 9:osegao vrhunac izrazitosti, statičke .smirenosti i slikovitosti': Ložom i f_tflnjevačkim portalom u J akinu nadvisio je.-:najistaknutije ~letačke spome:p.ike tog ·stila, Porta della Carta duždeve palače na kojim8. je vjerojatno i sam sud]eloVao, Ca d' oro na kojoj su bili .zaposleni i dalmatinski klesari, palače Ariani, Pisani, Foscari i ostale kojin ta čipkasta pročelja titraju u· šarenim qdrazima mletačkih kanala.

· Franjevački ·portal je plastičniji u svojoj čvrstoj raščlanjertosti _Od Buo- novih vrata; a_ loža je raskošnija,_ jedinstvenija i prozračnija od spolne~ nutih _mletačkih palača koje djeluju· odv~ć istančano i plo.Šno prema Jllr-

- jevini jakinskim- cfjelimq u kojinia će on doista izreći zadnju 'ali i naj·jaču riječ »Cvjetne gotike«-- i t6 ·upravo u- časovima njenog umiranja.

Pored ~te ·slikovitosti Juraj ·se pqkazao kao smion~ graditelj osobito projektiranje-m neostva·rene šibenske kupole iznad trahsepta,- u podiza

__ nju s·akristije na bačvasti svod i tanke stupove, u pružanju u prostor 'Visećeg ·baldakina franjevačkog portala te konačno i u jedt:tom detalju, u uklapanju balkona u -Papalićevli kvadrifol"l:l. -

U graditeljstvu je- pokazao i svoju sve-stranost. Zidao je crkvene, :stambene i obrambene zgrade. Praveći nacrte i zidajući kule i zidine u Pagu12) i u Dubrovniku, a možda 1452. godine _i u ·Hercegovini za voj

Vladislava13), iako_ -bijaše prije svega· kiPar i graditelj· raskošnih zgrada bio je vješt i .u zidanju najutilitarrtijeg gradi-

Plošnošću i kase~ir_anim svodom šibenske sakristije, polukružnim 1m Arnirov·e kaPele i Vrata krstionice, upotrebom dugih kalnenih

-.·:J,., .. . a 'sličnih po vanjskom izgledu velikim kamenim blokovima splitske tdecijanove palače/ ovaj kasnogotički ·graditelj se p'ribližio i u svnm :!iteljstvu renesansi. Njegova vitalnost :i nemirna umjetnička narav odrazuje s_e u toni

i~~]~~~~;~;o:b~a~:j'u ·stilova naginjući onom izrazi tijem jednako , kao , ll obra•đh,ar•iu kipova pažljivim glačanjem ili oštrim lomljenje-m,

tlorisa tih zidova, u prostornom prodiranju pa i u preodugovlačenju započetih obaveza -a preuzimanju novih pri

iil"nljiviil poslova u razl~čitim mjestima uprkos nestalnih uvjeta rada uprav~ toni vitalnošću svlftdavao ne ostaj~ći nikad dugo bez

,Nj!!J!mri sljedbenici Će potaknuti Donatellovim đakom Nikolom Ivaiz Firence koji se bijaše udomaćio u Dalmaciji' prići još bliže rene

,ali Oni neće __ ni u toku XVJ; stoljeća ZabOraViti snažD.e utisk~ svog Okupljao ih je od prvog svog nastupa do sm~ti na rad i na

232 MOGUćNOSTi

učenje u svojim radiunicama u Sibeniku i u. Splitu14), u Jakin u i u Du

brovniku.- -Učenici rim stizahu iz zagorskih sela i primorskih gradova, Zadra i- Nina, Dubrovnika, Sibenika i Splita sa otoka Hvara, Brača i Korčule: Dolažahu. mu i Mlečani, a vraćahu se k-nj~:mu i naši iseljenici· iz Mletaka. Stizali su mu mladići iz Bosne pa i jedan Nijemac. Arhivski

.'spisi spominju u Daimaciji oko pedeset njegovih pomoćnika, 1suradnika i učenika od sedmog'odišnjih dječaka i početnika do staraca Lorenza Pincina i Antonija Busata, nekadašnjih protomajstora šibenske katedrale koji su svoje dugogodišnje iskustvo podredili njegOvoj neodoljivoj i djelotvornoj darovitosti .. Obične zanatlije, kamenari koji su brali kamen u bračkim, korčulanskim i rapskim kamenolomima, klesari koji su kle-

-sali'kipove i ukrase u daščarama kraj novogradnja držeći se njegovih nacrta, modela u sadri ili usmenih uputa, brop.ari koji ·prevažahu kamen uzduž i poprijeko Jad ~anskog mora,1 drvodjelci koji ·su sastavljali drvene skele, svi su slušali njegovu riječ i divili se njegovu znanju i umijeću, jer boljeg majstora nije tada bilo ni u Dalmaciji ni u Markama.

Gledali su ga kah:o kleše i tanji kamen koji se savijao kao podatna i meka materija i zvonio protanjen i prošupljen pod njegovim dlijetom. Motrili- su ga kako popravlja i oživljuje skice koje su mu grubo isklesali, kako veže sljubljenice i zanosno stvara oblike klešući i zictajući, a. ujedno kako mirno raspoređuje među njima posao, sklapa ugovore, računa, naručuje i plaća, odlazi i dolazi iz udaljenih :krajeva na svom konju i u svojim lađama. Slušali su ga Kako obrazlaže i tumači naručiteljima, dubrovačkom Knezu, biskupimg L humanistima svoje zamisli i na maternjem jeziku podučava mlade otočane, Bosance i Zagorce svjestan da je to snaga koja pomlađuje primorske gradove. Vidješe ga kako po otocima i gradovima okuplja majstore koji napuštahu· pred kugom posao i dokazuje pred sudom u službenom mletačkom narječju svoj pravilan odnos prema suradnicima koji pokušavaju da ga optuže zbog duga. Upoznali su, dakle, u njemu vrsnog umjetnika, vještog organizatora i ispravna druga koji je jamčio za obaveze svojih suradnika i dopuštao im da se istaknu i zarade, a i u odmaklim godinama odgajao šegrte. Bio je poznat kao pouzdan građanin koji je zadržao do smrti svoj ugled. 1

Različita vrsnoća pojedinih zidnih klesarija na uzdužnqm lisnatom vijencu što paše šibensku katedralu, ili ukrasuju Papalićeve prozore i ,druga njegova djela, otkrivaju lošiju ili vredniju ruku njegovih. pomoćnika. Istakli su se među njima mladi albanski plemić Andrija Aleši koji je pobjegavši iz svoga dvora u Draču pred Turcima bio primoran, kao mnoge ostale izbjeglice, ·učiti klesarstvo u jednog osrednjeg apuljskog majstora kojeg je napustio .i prešao Jurju, zatim Ivan Pribislavljić, Radmil Ratković, Petar Brčić, pa stariji Andrija Budčić, i Mlečani Lorenzo Pincino i Antonio Busato, ali njihovi poznati radovi, Alešijevi kipovi u Trogiru, Pribislavljićevi .reljefi na vratima i anđeoske glave na stubištu šibenskog Sv. Ivana i glavne šibenske apside jednako kao i kapela u crkvi Sv. Barbare ili reljefni Stvoritelj na jednoj kući kraj Ivanove crkve, Brčićevo započeto pročelje Sv.' Simuna sred Zadra, Budčićev i Pincinijev sarkofag u Pirovcu15

) ili njegovi i Busatovi sitni reljefi na

<.


.:šibenskoj katedrali-fa_sno odaju -Jurjevu prem.oć nad tim pozn~tijim -~ladim i -starijim Tijegovim suradnicima.- Tim ujedno jače Qc;lskače njegov udio 'u ra:dovima· koje je p~du?irriao s rijiffia· (s ~Stalima: Ostvaren~

. vrsnoća ·ve~eg dijela mnogih od tih spomenika- i mali ostatak slabij_eg i lošeg na njima uvjerava nas da je oll ·vlastitorri ruko:rh 'popravljao· -i d0v.ršavao .;elik(-diO pojedinosti, Qsobito on_ih koje __ bijahu -izložene bliHkom pogledu gledaoca upravo onako kako se i bijaše obavezao Šibenianima onog -lipanjskog dana "značajnog za povijest :haše umjetnosti: »Et cum· jUerit Sibenici, promisit superesse pro prothomagi'sho fabrice

, Ecclesfe_ Cathedralis predicte sa·ncti Jacobi de- Sibenico--. ·Et _in dicta fa:.brica toto dicto tempor_e annorum sex jacere sollicitlire -et procurar-e labo- e

-rare, et lab_orari jacere aliis zQ.boratorihus; omnia et singUla_ laboreria et hedijicia necessaria Cid ornamentum et. jabricam ipsius Eccle~ie, etJ laborare de sua manu, tam in fabTicando, quam in sculpendo, ad laudem -cuju~libet _bOni sculptorts et magistri artis la,Pi~ide. ' .

It€~ prqmisit ire· ad i:;_uasqumque petra"''iaS in quO<iumque ·abili loco p_ositas quoti'escumque fuerit opz)orttinum pro dicta fab~iJ;a et ·_ibi

1'supe

-resse et jac_ere fieri ·cum bonq dilig~ntia omnia ea que fuerint nec-essari'a in foditione et conductione lapidum pro dicta fabr.ica, non tantum spuntanda nequ~ scindendo lapides in petraria -neque onerando aut exone-

-- · -rando sed· jaciendo, ordinan'do et laborando alia litboreria utilia et nece~--saricl pro .dicta fabrica. · ~ - ·

Item promisit quod toto . diCto tempor_e sex annorum· non accipiet aliquo~ ~liu d laPoreriUm per eu m Jaborandum- ta1J1. de die q'!Lat,n- de. ·nocte,_ sine licentia predictorv,m procuratorum et nobilium, sive majoris partis eoru.m. · -

Item promisit superesse pro· prothomagistro et superstante omnibus -al.iis laboreriis~ haedificiis, mngistris, .operariis et -'!tanoalibus ·aicte Ec•-. ·clesie- et· fabricae, et eis_. daTe modum, oTdin€m et mensuras circa lahOreria dicte -jabTicae, et eos, appUntare in o?n-nibtt's et s~nguliS eorum def ec: tibus.« -- ·

Brojna skupina tih majstora -i pomoćnika koji su bfii u dodiru s Jurjem, Dubrovčani i ·Splićani; zadrani, K0rčulani, Siberlčani -i HvB.rani, Rabljani i ostali priniorci i zagorci bili su ponajviše,. izuzev trr. četiri Ml-~čana_i jed_nog.Nijenica, hrVatskog prezimena te je o~ito da je oH od.gajajući ih i zapošljavajući ih ·uT\aprijedio naše domaće 'graditeljstv-o i- ~i-_pai-stvo- koje j_e nakon RadoVa:Uovesmrti bilo u_Dalniaciji opalo u 'svojOj ~vrsnoći. Naručujtići kamenu građu i o~upljajući ih u radionice, pn je osvježio- i pokrenuo Većinu· rij ih, ojača~ im potr~žnju i· proizvodnjp ka

~~-- :mena, poboljšao iin ·vr~noću i. bolje pOzllayanje -zanata i međusobno ih , , jače povezao uzduž čitavog --priri:torja, tako da su· time oslabile mjesne ~~· :-o?=nake različitih klesarskih škola koje 'u doba rOmaničkbg i ranog.otičkog

XIII-XIV stoljeća bijahu 'izrazitije JI pojedinom dalmatinskom gradu. ~~ 'Tim je on doista opravdao što s~ već/pi-i sv~m nastupu u Sibeniku na f.'. ' .. - . $·i svom prvom večem umjetničkom radu nazvao Dalmatihac, a ·-ne·Zadranin k~- .bko ga naZiVlju u ~lužbeniin spiSima. _To njegovo umjetničko ime ujedno·

234 MOGUCNOSTI

nam jača pretpostavku da je on s njim već u tuđini po svom radu bio poznat, jer mu jedino tam'o bijaše i potrebit takav· naziv. . .

Dalmatinski klesari i graditelji preuzimali su od njega bezbroj kasnogotičkih a i nekoliko .gotičko-renesansnih motiva, kompozicija i po- -jedinosti, raznoseći ih i opetujući ih za njegova života a· i _Gugo poslije njegove smrti u pokrajini koja je voljela ustaljene i iskušane uzorke. kojima se znalo estetski učinak, trajnost pa i novčanu cijenu. Klesali su ih i' uziđavali i daljnji njegovi sljedbenici od Paga do Ulcinja i po gradovima jaldnskih Marka. Čak je i daroviti Donatellov đak Nikol"a Firen-

. tinac, stigavši u Dalmaciju dok Juraj još bijaše ~iv i stupivši u radionicu njegova pomoćnika Alešija, prihvatio od Jurja motiv narikače i indiski etno razgolićenog Kačićeva paža sa Arnirova sarkofaga. Narikaču je prmip na reljef Oplakivanja koji je izrezao s učenicima na Ćipikovu olt~~ru, a putta na visoki vijenac iznad kipa sv. Filipa, na istočnoj strani svoje kapele U"Trogiru. ,Nikola ih je, doduše, mogao vidjeti i kod svog

· učitelja Donatelia~ ali budući da su sličniji Jurjevima negoli Donatellovim u Rimu, Firenci i Padovi,- vjerojatno ih je preuzeo od Jurjevih splitskih reljefa koji nisu mogli da ne ostave svojim realističkim pojedinostima· na njega jaki dojam. Reljefno gotičko lišće sa podnožja šibenskih apsida ušuljalo se također na podanak Firehtičeve i Alešijeve kapele, a Jl.\rjeve glavice kovrčasta lišća ponovili su oba majstora na svom portal u velike Cipikove palače. Sa svim· tim motivima Nikola Firentinac se povezao Alešijevim posredstvom s Jurjem Dalmatincem.

Već za Jurjeva života njegov upliv se rasprostirao uprkos novih shvaćanja u umjetnosti, pače njegov stil je dobio posebne oznake i svojim čvršćim zidanjem, jednostavnijim klesarskim ukrasima i zatvoreni-:jim rasporedom kamenih pročelja o_dvojio se ponešto od lepršave »cvjetne gotike«. na lagunama da se zatim pod utjecajem renesanse i djelat-

. nosti Nikole Firentinca u prelaznom. gotičko-renesansnom stilu još 'jače odijeli od Mletaka. ' . ..

Ali nij.edan od tih Jurjevih učenika i sljedbenika pa ni Korčula~i Marko i Petar Andrijić, potomci Andrije-Markovića, koji je Jurju dovozi,) ·kamen, ni braća Petrovići graditelji ~ranjevačkog portala ili Radi-· voj Bpgosalić i Nikola Marković klesari bifora Kneževa dvora, Utišenović,· GrubačeviĆ, Vlatković .i ostali klesarr dominikanskog. d~orišta u Du-' brovniku, bezimeni majstori glavica paške crkve. ili portala Creseieve palače u J akinu nisu dostigli neposrednost poteza, zamah i istančanost :Jurjeva dlijeta. Niti onda kada je Aleši sa svojim pomoćnicima kopirao Jurjev portal Papalićeva dvorišta, ili raspored visoke lože sa stubištem Jurjeve palače' kraj Zlatnih vrata n:a dvorišnom zidu ili loži prvog kata splitske palače Ivana-de Augubio, ili pak ·kipove Navještenja sa njegova splitskog cib~tija: vrh ~voje i Firentičeve kapele, a lisnati vijenac i plitke niše sa šibenske katedrale u krstionici u Trogiru, nije dostigao vrsnoću svog učitelja jednako kao ni onaj koji je u hvarskoj katedrali kopirao Jurjevo splitsko Bičevanje m~ onaj koji je u zadarskom Sv. Mihovilu izdjelao putte na kropionici poput onih u Jurjevoj krstionici, pa i· bez-

., ., .,

. '

...:.;

j

-l j


brojni drugi koji su oponašali tipove Jurjevih lisnatih glavica, prozora i ostal_ih klesarija:

" On, dakle, _koji- je nadvladao Umjetničkim doživljajem i maštom svoje'mletaČke kasnogotičke. učitelje strši ipak osamljen u svojoj· bli.

~-~-. žnjoj okolici -s- obje strane -!adranskog mora bez nasljednika_ koji b~ g'a • pretekao ili mu stao uz bok.

Stoga je opet poslije njegove smrti u ·dalmatinskom graditeljstvu _ i_ kiparstvu i?bila osrednjost ·i nedostajalo je umjetničkog- temperamenta.

Tomu sU do_pl-i~jeli_sve jače~ nadiranje renesansnog stila koji je mirnim . i plošnim stilizacijama stišavao bujnost oblika i konačno ugasio razbuktali'plamen :,cVjetne gotike«, a i lošije privredne prilike U pokrajini skučertoj od Mletaka koje ·nisu uvjetovale_ -veliku niti raskošnU izgradnju. Poslije -Jurjevih palača i Stašova ciborija, Lože i Sanfrančeskova portala, u Splitu se i u Jakinu nije dUgo vremena ništa veličanstvenijeg sagradilo._ Pag ne eStvari njegoye zamisli, a i DUbrovnik nakon- Minčet~ ne

~: podigne, izuzevši Revelin; većih utvrda. Tek Šibenik _nastavi gradnjom katedrale, a Trogir Firenti~čevim i' Alešijevim pothvatima nadoknadi

~~ Propust koji počini miffioišavši Jurja i ne suočivši njegovfi djela s Ra-~, · dovanovim.

~ -l Ni istaknutiji dalmatinski majstoi-i Ivan Duknović prozvan Johannes ~ Dalmata· i oba Laur;;1na hisu se ·mogli istaknuti ·u domovini. -Duknović · fi. · Se pročuo u papinsko!n- Rimu i s oStalini Dalma:tincinla na humanističkom t~ - dvoru Matije Korvina u Budimu a dospio je i do J a_kina dižući renesan-f::: sne spomenike, ·pli. ll;i]e našao većeg Zaposlenja u zavičaju premda· je fi:; nUavb~aćao. i_ ostaVio nekoliko ~v~iLah radaya i uzalud nudio svOje u:r:nijeće t:-:~ u rovč~nima. Frano- i LuciJan uran'! koji ·su u djetinjstv'll iselili iz ~~ - Jurjeva,zavič3.ja Zadra, nisU se vraćali u Dalmaciju- koja j-e bila izložena ( . turskill1 n 'padaj ima i prepuštena mletačkom izra bij ivanju. Jurjev glas ~. pridonese vjerojatno i njihovOj afirmaciji u svijetu a .svakako. je -patak~-~- n:uo jači" i_.-;voz _dalmatillskog__ kame:iia i veće zaposlenje manjih dalma~'.· tinskih majstora il Italiji u toku XV i XVI stoljeća koje započe. prema ~·: legendi več \l IV ·stoljeću klesar Marin· Rabljanin, utemeljitelj male re-

. pul;>like San Marino. Nakon Jurjeva odlaska' iz Mletaka i poslije nje-~-: gove Smrti -tamo je ojačala·- skupina dalmatinskih- rilajs'toia. Splićanin ~;_~ ~ lYan .. Primo'v zidao· je na Duždevoj palači, Mihov,il Zadranin i Miho Si-

J, ~=:~~:~or~~~;i :~. c~a:i!~· nta~:~~=;"~~~:~~~~=i ~:;~;olt ik~~~ f~: -·' Ivana, ai možda je i poznati mletački _graditelj Juraj __ Spa vento bio pOd-

jek! om iz Dalmacije. Korčulanski kipari Marko i Vlahuša Andrijić I splitt-· ski klesar Miljaević izvozili su tamo svo }e kles.arsko-građe':"inske radove, ~~- a kipar Toma Zadranin bio je suradnik Aleksa~dra Vittorije~ Zadarski f' majstori Jakov i Grgur Puharić izvozili su pil~stre i stupove sa stopama f ~i glavicania -u gradove J:akinskil). Marka Cagli. i ·Fano, Frano i sin mu t:._· l van Sibh'lčani i ivan Korčulanin sagfadili sti renes.ansnu koledžat~ u ~;: - Mola di Bari"), posinjeni Dalmatinci Nikola .Firentinac i Andrija Aleši

~-liru .,m, ' ,_,,,"' M>riJ• oo oo•""J- T~""'""'·

\

"236 MOGUCNOSTI

Po tome, dakle, Jacanju umjetničkog ugleda dalmatinskih majstora u svijetu a osobito po uzdizanju i širenju njihove djelatnosti u domovini Jurjeva uloga nam -se čini još veća iako je on i bez toga po svojoj umjetničkoj darovitosti jedna od najjačih pojava u starijoj umjetnosti južnih

' Slavena. Iako pod stranim utjecajem on je sv0jiin smionim podvizima, temperamentnošću i dvostrukom obradom, čas uzdrhtaloj u prelivima, -čas uznemirenoj u oprečnostima, odjednom odrazio· sve njihove surove a i profin:jene snage koje su se u toku stoljeća ispoljile ·u blagom podneblju i na oporom tlu Dalmacije.

BILJEŠKE

(Među bilješkama navodim u glavnom one članike i radove Jwji su u zadnje vrijeme pridonijeli boljem poznav.anju umjetnikova rada. Ostali raniji radovi među koj:ima :se isUču studije Freya, Folne:sicsa L Ko1endića su već poznate i često spominjane, a navedene su i u ovdje spomenutim radovima.) . 1) Visitatio~ urbana 1758. RUJkopis u Arhivu splitske nadbiskupije· u Splitu,

sv. 80. str. 9. · 2 ) Prof. Vladimir Rismondo predrpo:;tavlja da bi tako bilo najzgodnije preve

sti. U splitskim .arhivskim spisima nalazi.m da Jancius znači Iv-an a ne Japcije, kao što to obi·čno prevode. Npr. iz orpa-ruke Nike J;vacna Leonova ·Albertija: Die II mensis decembri,s 1439. Hc·c est testamentu'm nobilis viri ser NiiCO·le condam domini Jarncij Leonis ·de Spaleto ... MeeeexxXVIIII, a di XV de marzio. lo Nicola de Alberti che fo de mi,sser Zane da SpaIeto ... ho deliberato de f,ar questo mio ultimo testam•ento ... Splitski akti sv. 40. str. 583-586. Liber te:s:t.amentor:um. Ddavni arhiv u Zadru.

' ... 'll) e. Fisković, Romaničke kuće u Splitu i u Trogiru. Starohrvatska prosvjeta,

S. III sv. 2. str. 171. Zagreb 1952. ") Autor č.iamk.a »Srednjo-vjekovna palača kraj Zlatnih vrata« ne ulazi u stil

-sku analizu palače pa stoga neodređeno pripisuje gradnju ·radu »majstora Jurja Dalmatinca ili njegovoj radionici«. Slobodna Dalmacija, Split 16. XII 1961.

5) Andrija Aleši. će takve iZJbo•čene prstene preuzeti od Jurja i opetovati ih na objim triforama Ćipikove palače u Trogiru.

ll) M. L. Bernabei, ehronache anconitane, str. 162. Ancona 1870. 7) P. Michele Buglionl, Istoria del conv€1Ilto di San Francesco dell' ordine di

. minori d' ancona, str. 28. Ancona 1795. 8 ) Acta Consilij Rogatorum, sv. 13. str. 48. Državni arhiv u DUJbrorvni!ku .

. 9 ) e. Fisković, Neobjav,ljeno djelo, Jurja Dalmatinca u Dubrovniku. Anali Historij-skog i.nstituta JAZU, sv. I, :str. 145. Dubrovnik 19,52.

10) G. Mavchini, Aggiunte al J>a-lazzo ducale di Urbino. Boalettino d'arte del Minđ.stero della Pubblica istruzione no. I-II, str. 73. gennaio-giugno 1960.

11) ,U Za-dru nisam 'Primjetio dosada vlastoručnih Jurjevih radova, ia:ko je poznato da je on tamo radio u Franjevačkom samostanu. e. Fisković, Radovi Nikole Firentinca u Zadru. Peristil 4. str. 61, Zagreb 1961.

12) Lj. Karaman, Juraj Dalmatinac. Hrvatsko kolo V, br. 2. str. 93. Zagreb 1952; e. Fisković, Bilješke o paškim spomenicima. Ljetopis JAZU 57. str. 51. Zagreb 1953

Juraj Dalmatinac: Glava na apsidi šibenske katedrale

CVITO FISKOVIC / JURAJ~DALMATINAC 23T

, 13) J. Stojanović- MaksimOvić, Iiad Đorđa. SibenčaniJtla u Dubrovm.ku. Naučni prilozi studenata Filozofskog fakulteta, str. 135. Brograd 1949. Autotičino piSanje da je Juraj Da1rriat:tnac zidao ltla.ustar dominikanaca. i skleSao ltirp EN. Vilaha na· Z31Padnom gradskom zidu 'ne može se prihvatiti, jer ni vrsnoća ti,Q radov~ ~;~.i stilske oznake ne odavaju .njegQ'\!U ruku~

"l D. Kečkemet, Renesanima klesarsko-kiparska djela u Splitu. Prilozi _pOvijesti umjetnosti u Dalmaciji- 7. str. 81. Split 1953; C. Fiskorvić, Umjetnost i umjetnički _obrt XV-XVI stoljeća u Splitu. Marulićev zbornik, str. "132. Zagreb 1950. . ·

tsj- M. Prelog,-_Dva nova ~pUtta-« Jurj~ Dalmatinca i ,proiblem renesansne, konl-'pi>nente u njegov<>i akulptuti. Petistil 4. str. 47 .. Zagreb 1961,. •

:a,s} C. Fisković, Na§e wnjetničke,veze s južnom-Italijom. ~ogućnosti VJH, br .. 12. Split 1961.

' -~-l

PJESME A n t e R. B b g l i ć

DJECAK JE UMRO

Kuda gledaš, sjenka, mjesec te rodio, vjetar te leluja na fasadi kuće: Koga traZiš~, sj(m~o, dječak je molio tražeći te dugo u šumi kroz pru-će.

Tada je padal"a pakosna noć i vjet'ri _su b.ili uspavani i snovi su bili zašutkani, dječak je umro neće više doć.

N e traži. g.a, sj enko, po staklenom putu· izgazit će ljudi' sve ljepote tvoje. N e čekaj- ga, sjenka, u mjesečevu skutu, n'a srebrnoj gTani zanjih_ane ·hvoje ...

U ZALAZU SUNCA

Kočijaši dovezli djevojku_- u polje široko, dove?li lijepu _djevojku, ·

_rasutih_ pletenica, na su~onske rosne livade.

Gled~li je starci kočijciši.

Djevojka. se smijala, zadihana suncu· pjevala, po livadi se valjala; iznad sebe _mlade makbve u oblake bacala.

ANTE R. BOGJ"IC l PJESME

Zaplovile. hrpe oblaka preko. klasja žu~oga; zaljuljala ih djevojka, ko jastuke grtila i poljem se glasno smijala.

--'

Zarudjele gore žarom sna i .tugom milovanja, Ui zalazu 'vrel'og sunca djevojka j!? san dozivala . .. ·mladi konji hrzali.

Plakali su starci kočijaš~ ...

RUKE

· Ruke prozirne, tanke i uzane, beskrvne i male htjele Su da dodirnu maske nebeskilJ- tamnina, htjele su da uberu slasti svih realnih poniženja,

· - TUke su nemoćno pale pod bfskrajem daljina, pod sjenkama opijenih noći u tuzi iznurenja . ::-

Ruke sa daleko izduženim prstima snova u sivo-modrikastu -1Jrozirnost gorkog iskušenja, ostaviše nemirne sjenke krvavih hostija, · da se' njišu u stravi nad horizontima zasićenja ..

Ruke nježne ko trske kraj živih i modrih jezera, što su šuštale ljubavnim glasom i pijanstvom bola, spuštaju prste 'f.L bolesnu maglu gustih pomrčina, tonu u bjelinu ,duboko zelenih voda, u očq,je zalj1J,bljene duše, u ponore gorčina.

Ruke su: ·danas hladne i bez žudnje milovanja među mirisavim · cvijećem na jastucima ukočene, ostavljene uspomeni i želji cjel'ivanja, zute, nepomič,ne, namrešl).ane, ko svetinje izmu~ene ...

Cvorclsti-·crni konopi debeii, debeli . . . · svezali Žute jen'jere.

UGLOVI

Noć u 1 beskraj ....:.:.. uglovi, svuda uzlovi,

u. kockama crni graa, oštri i tupi uglovi.

239

Hod. Dubok, težak, bUntovan, tup, okarina zViždi, para- zvu~arn m:uk, Ujeno kruži krilate noći .huk pod granom dječji t?:up:.

Uglovi. Bezbrojni, oštri uglOvi, pod njima savihute sjenke, niz ulicu poredani fenjeri,p()d njim!! -c-rvene sjemenke, krv, leševi- i ·nad. njiyna .uzloVi.

U sna. Krvavi bezdarii šk rip, , vjetar zviždi--i njiše· noćni skut,_ bjelasa se kost - vijugavi put na njemu nečiji hrip.

Čvorasti crni kOnopi debeli, debeli ... svezaLi žute fenjere. ·Noć u- beskraj - uglOVi, svu.da uz-lovi, u kockama crni grad, oštri 'i tupi uglovi.

NAS .GRIJEH

Kljunom večeri poljubio. nas vjetar a nas dvoje-ja i moj. drug smetlar ...

Nad gradom mjesec - oko mrtve ribe,· mrtav je on, mrtav ne vidi· nas Više .. . Fenjeri Oko n'as ·čelične šibe, kraj ograde konj mršav, gladan je on, :jedva diše.

MOGUCNOSTI

Bismo li prekorači li ogradu u zabranjenu. šumu i nabrali trave, mnogo trave, da nas obrci_duje pogled gladnog na drumu?

\

ANTE R. BOGLIC l PJESME 241

Mjesec --n{lduvenj mijeh,· šušti pod rukama zeleni sag. Smetlar ima metlu, pomest će naš grijeh da ne ostane trag gdje smo nahranili gladnog.

POSLJEDNJI DANI MARTA

Na krovu ·susjedove kuće crne bradavice -to su lastC1JVice, nad njima je plavo, poredane pjevaju. ·

Oči djece - široka plava nebesa,. kuć~ otvorile krovove,

, 1 pjevaju, , .. čekaju sunčeve ovnove, sa zidova zeleno cvijeće ·vlage vjetar stresa.

Mrtva zima za oborima trune, na glaVi joj ostaci mrtvačke krune. Na t(.licama djeca· predgraart, u dvorištima kržljavo drvp raste, sunce ga kopljima gađa.

Kuće se odijevaju u r,uho mladosti, oko njih drveće, raspupale kosti, rumene obrazi,

·stvari se naginju prozoru i gledaju kako djevice proljeća trgove oru.

Na krovu susjedove· kuće crne .brada~ice to su lastavice, -

- pod njima tišina.

N e djelja u predgrađu.

ČAPLJE

. Čaplje-- otišle riđim dal]inama, niz planine srebrne 1"ijeke p'l'otiču' u zagrljaju sna i večeri ,. razbarušeni dani promjču. ·

'l,.

-

Sjenke pod očima tvojim neprolazne, duboke, široke, ni koraka' ·sa tačke polazne.

Ne smetaj -vtolitvu zaborava. Mi se danas molimo: rijekama, šumama, .ce§tttma, danas opet volimo beskrajni put što se nigdje ne završava.

MOGUCNOST

- Dani su Vt.Jenci Jia crnim bijelim _muhama, s njima letjeti, rUmeno svijetliti ko svjetlaci na tamnl:m prugama.

_ , Čaplje otišle riđim daljinama preko šiljastih tornjeva, leteće bijele grane, otišle istoku u rujnim _haljinama.

UMIRANJE ČOVJEKA SKITNICE

Pjevao mi u modroj noći pjesmu boleSni ribar na širokoj Volgi, i Sibir se čudj.o smjelosti mojoj ...

- Slušah Budhina proroka, i kad htjedoh da spremim svete riječi u praznine svoje duše, zaljuljala s~ glava žutoga sunca _ i u ruci mi osta mrzla praznina.

Moja- se širr,>ka skitalačka noga iskrivila i odrvenila. Sjedim na tii_Cki svoje nemoći sa Smijehom djeteta, gledam u -razapeti šator- Beduina, što čeka na -mimohod moj, da odapne strijelu u mo_j trup. U registru živih kraj 'imena mogcr. netko Će nasliktlti krst. .

'

-ANTE R. BOGLIC l PJESME "

O, kad bi htio da dođe još noćas moj Cirug iz Kineske šume, da izvuče strijelu iz leša moga i da mi siih.rani dušu · u srce jedne dobre Crnice ... Pa da. nad pepelom mojim zapale skitalačku pjesmu i zapale plamen · od ;cvjetova svetih iz prašuma Egipta i Indije· . ..

243

~( .

HOROSKOP/ Zlatko Tomifić

VAGA

Učinak nagnuća koje s·vađu vabi Nitko ne umije predskaZati ~okom Zaiskana Pr!!vda do~rodušno rabi Prevaren€ glave umiru sa stokoni Jezik koji i711.a ljubavi za račun Ptopao je ako ne poštuje kračun

U savjetu .r1.4jna listopadnoj iasi , Zvijezde razlažu teradje unine Jesenska ljubav posreći se osi Koju pauk osjak pogledom ne lupne Libido tjera- na ludosti časn~ Ako konce suče iz ljubavne kazne

U nosu iz kojeg stvara se porijeklo Ispaljenog li§ća lisice se vrte V uhu dlakavom sigurnom za leglo Kasandri~ih zmija i .ptica sa crte Nebeske milosti spriječene u svrsi Koju odgajaju dalmatinski trsi

Jarci napadaju junačke mekinje Obljubiti kamen i pohotne ml<!dice U uvali smilja i lude- mtiginje -Pod Papkom i rogom 1!0dit -će sadnice

, Mačku i galeba pokraj ženskog mora Sumerski predznak predviđenog stvora

Zene kojih kunu najljepše predjele Samo zato što su otišle u brda l ijo line koje ni sa/ kim ne dijele Njihova usna koja mami krda Bradatih mladića i rogatih raka Sposobnih za djela izvan tužnog brak~

__ ZLATKO TOMICIC l HOROSKOP!

.l;

• Nikad kraja hema ovom proricanju Odatle se plodi misaonost uda Materija živi u radosnom stanju ~apreka: nema u stvaranju čuda Tko se vab.an važe u zvjezda·noj stisci Rođen nestao u vlastitdj_ vrisci

ŠTIPAVAC,

Otrovne počasti ponuda su smjelih Žestica iz kojih brizgaju kozlaci Srditi ~jesec na ustima slijepih

· Svećenika raste a sjemenom raci Ispunjuju noge i rasiplju $kare

-U repu je za~on mudroslovne bare

Uvreda i srdžba ogoljele gLave Zla lica urliču iz prezira· smrtna Rasipno nastaju da bezočno smlave Puž_eve i crve s kraljevića vrtna Ljepota je donekle uspjela v litži I umije bolest bogatstvom da traži

U divljim ušima i jabuei budnoj Pomiču' se dusi.uskrsnule zbilje Zec na ležaju u sudnici udnoj Pri~niva ritam adekvatne sile O oko ozbiljno nad zatiljkom ovna Zaklinjat će sun0e noža opetovna

Događaji nisu postojali takvi I novci slomljeni padaju u . trbuhZene koje lice nema mrtvac svaki Pokazuju krilo kao ;;latnu grbu Sparenost sjaja i ovčijeg zttoja U svitanju ·lovci preotetog broja

_Lakoumnost mrsi postojećim smradom Ljubavnici pravde postaju· svirači Mijeh osvete svojim nepoznatim radom Dozvat će prkno posuđena braći U zanosu pljačke da sve usredsredi · Što biranom tV0'1'U za, dproštaj vrijedi

245

Porezna sablja za zvje_rinje d_lak~ I sir asirski na kopnenoj kapi MHos1·đe širi- u središtu rake Marljivost _koja nikad~· ne hlapi Srp obrane pseće i mušica- posna Krv9prolića razgibava. nos'na

STRIJELAC

S lukom· u Tuci nebeski je strijelac Napet na gladnu neizmjernost ·vatre Pogođeni golub ko srojeni pčelac Past će u pepeo iz nužnosti kadre Za smirenje sile u nedužnoj igri Koja završava· u aktivndj- iskri

MOGUCNOSTI

-Govor iz grla opčin j lina cvatom Nuto,Pnjeg broja u tijelu promjenljivom

..._ N aprasnost loze 'obdarene satom Istinitog smjera u ·ratniku §tedljivom To su čari ljute i čUperci- časti Doživlje_ne znojem i lelekom strasti

KleVeta š'to padne na tjeme mudraca Niče u biljku s "listovima tajnim Sjeme na trbuhu u čednost se baca Da prkosi silama žarani dugotr;,_jnim Dobra ljubav sori prljave vratnice Zazivajuć izbor poštene satnice

Zestoka ljutost u istini čori Bistroća gradrtje željeznoga saća Sljepilo noža s praštanjem se bori K rČr.Z.jica- rađci ljubavnike mača KrvaVo vino podučava glave Kamo ubojice poljuba-c dq stave

Strijele nevlasne -aa promijen~ cara Iz majčine mlije~i raspolažu silom Da pogode oko koje zemljom hara Da iscuri Zloća i spusti se rilo VladaOca vepra koji stenje salom N ad glasom pjevica i milošć":L pa lom

Osveta se sprema u z-vijezdama čvrstim Lakoća disa.nja neposrednog mora Glazba kOja cvili u -rastuCoj vrsti

.ZLATKO· TOMI CIC. l HOROSKOP~

Ćelo majmuna samozvanog bora Nepozvano sunce u trb1Lhu para Na nebu i zemlji kidljivost se stvara

JARAC

Satw·nov·o dijete u srdžbi se cast Jarčeva 'brada trese s.e u siječnju Opkoljuje blud rs-ak u čaši

· Vajno oko žlijezdu uživajuć brečnu Ljubomorne mečke ubijaju mosne Ljubavi što traju niotkud posne

.. u .čistoći taštO:! ženke se čančaju Laskavi brci duže se u čipku Kao bodež sijeku i opnu spančaj'u Vrisak određen zaljuljati zipku Vrhovni trenutak u fizičkoj glazbi Mračno nebo spremno uživanju razbi

Mala giava dobro kolovratom srće.· Novac se ljušti sa stabala splođen Zavedene žene pod papkom se grče U čatmi cjepljivi rogonja je rođen Ali kriči kada nauči da kucka-Po ·muznom košu bez oblika l;ttdska

Nepovjerljiv čatac n-asmijava glupe I ljepljive ptice ožednjele bluda • ' Ciganin bez. zuba broji kralju rupe U ložnici lože naodaćna uda N a egejskom stubu vlaške su galije

. Iskrcale zlato za Grke i balije

Od zvijezda dolazi oproštenje raško KZepsidra u uho slijeva se medvjedu Pijesak· mudrosti iz' oka je draško Jezik divljih pasa da ptice ne jedu Ludosti počinyu u radnici vlažnoj I ruše pcelce na mašanki p.rašnoj

Dobro je pod jarcem očuvati zdravlje Sladit se biberom i metvicom tresti Prihvać~ti čaše i butine kravLje -Ne dopustit vodi da se u te smje~ti Tko ispušta krv jarac . će ga bosti Mučiti ga .J,juto kr:vopilci pros.ti

24.7

248 MOGUCNOSTl

VODENJAK

Daleko od sunca raspravljanje m.Jecno N a uprt se ljeska u širokom b-rku Aquar,ius kučast' otkriva se. tečno N edokučn-o noseć potreb·u u sr ku Za organom platnim ustrajnošću tvorca Sto u dimu krčme r~adi. zemlje orca

N a vodi nema berićeta sinu Skršenf majke U predvorju hrama U šašu se lice skriva u dubinu

-U mulju stare pijavice hrana Groznica mori u problemu znaka K rbačivu krv tijelom vodenjaka

Žena koja nosi UTanovu loću Pod trbuhom goji proždrljivu ribu Tjelovježbu Vrši kao spolnu zloću Dok ne zgt,Lli posve muževljevu šibu Bogatstvo dal.eko otkazuje Uši U koje se ugatj pornografski ruši

Knjige nasićene vrte repovima - Kao psi laju saducejske misli

Požudna zvijezda sve insekte prima U njezinu mesu· rado su visili Stipavci i rozi predačkih bikova Koje na zemlju izmeCar prikova

Konjska lubanja-.pred kućom se bijeli Bol_ani Dojčine još ženu uživa Barbarska zemlja tragično se dijeli N a ideje smTtne i uda pruži va K ral jevi naši u frule sviraju Iz ledena jaja zmijska ne diraju

Kornjača kori svojom žutom glavom Vodene mušice i lijepe peračice . _ U .samoubojstvu tko pije sa mravom Morat će naći bolje inačice Cuvati se mraza u oku i crijevu I_ štedjeti lijekove u idejnom zijev u

ZLATKO TOMICIC / HOROSKOP!

- j

.RIBE

Prijazno lice u šumskog šarana 'Brci kraljevića rečenoga soma Prev~rena U.Sta u mulju jarana Dotarice ku:e_i ot:I' srebra i. _kroma Glupost nagrađena ljepotom plašljivom Ma-ternic-om čistom i nez(ljažljivo~

-.Uzorne, ženke pod kućnom pregačom Strastvene majke koje kunu danak u kovača brzog jer opći s regačom

• I čekićem tuče neumorno manjak Dvije ribe- daju glave u prazninu N etečic_om noseć ·svoju~ bludnu slinu

,' N eptunova pratnja stotinu peraja Veljača se deblja i ožujak 'tare · U zubalu mr..?5ke izobilna jaja Kvrgavi alat samu rajske· šare Dobro pamćenje u butini ž(me _Pod sisom se skriva pnhotljivo· štene

Opasnost drijema u zvjerskome· mesu.~ U '~ešini janjca i glavi kokošjoj Blagoplov- se nud.i u mrkvinom krijesu U prdelju lJ-Lka i rcijčici božj9j Otrovani mozak svom zvjerinom. krvlju Očišcenje'čeka u travi i' drvlju

S'aditi drveće pod nebom zvjezdanim Ispod kapi kiše srušene u grču Mužjaci jablani J-L ž..enkam'a bez<lanim Topole čulne koje ptice srču . Kostjele na. sttncu' za počinak ljesen Kesteni moćni bodljama u jesen '

. . Zlosretno morsko bit će putpvan]e -Neptunov trozub •ubosti ce ~rd it --U mozolje bra-Čne spremne za·· travanj~ Kupovati -,ovce 'i konje '!J,tvrdit Sretno su ribe izabraie cije~u Za osobne škrge i za glavu lij_enu

• : Jz.... neobjcwljene- zbirke »Zmijski jezik« (1955-1962) .

. -,;'·

~~':?;-l ~· J -- .

B. Petrović: A. 6. Afaf!;>š

STUDIJA O MATOŠU Tin Ujević

Matoš u lirici nije vrlo visoko stigao. Neki od sporne-, nutih boema (mogli smo im dodati Hofmanna,.jeane Paula itd.) imali su visokih poleta do kojih on ·njje mogao. Nije imao toliko ':pjesničke smjelosti i otvora !_{rila.

Kad čovjek- čita Matoffia, nehotice se sjeti Julessa Tel-. liera; on ne napreduje bez hrpe imena i omaglice riesuvislih citata; ono što iziskuje vremena da bi se prokuha1o kao. sadržaj, on ~uta na brzu ruku i smatra da je sve u ·etiketi. Bez sumnje, za Hrvatsku je to bilo novo, ali on je U tom~ vršio samo_ ulogu kulturnoga I?osređnika. Sa petk-om "'i 13-s~ojega rođendana kao da je već počinio nehotičan biograf-. ski plagijat; jer Tellier, rođen 13. februara 1863, slično kao. Matoš, rođen --13. juna 1873. u nezaboraVnom· Toval-niku, piše U svojem poznatom pasusu: ~~Rodio 1 sam se, ·predraga, jednoga petka, 13. <;lana jednoga zimskoga mjese~, na rUbu jednoga- sjevernog~. mora, sa šumom uvijek tako tužnim ...

(Govor predragoj).

Pored- Rouveyrea njegoV: je poznanik, kojeffiu je napisaO nekrolog Jean Moreas; a MOreas je rod:eni Grk, simbolista romanske 'škole kojega su lako rrlogli adaptirati kao svojega Lemaitre i Lasserre, lirski dOsta jalov u svojim arhaizmima, klasičnim aparatom i nesavršenim znall:jem francuskoga. Za Maeterlincka iz Serres chaudes -i Douze cha-nsOns (1887),_ glavnO· otkriće Mi~beaua, kao da nije Di znao; to mu je bilo ili suvišenaivno: ili suviše traženo. Za Laforguea, rođenog u Montevideu (kao, Lautn!amont), rijetkoga mladića f-ra-ncuske književnosti, i kako da je znao. Ali dok Lidorg\le, gubeći u sudu. kritike zadnjih godina, ide Schopenhaueru, Hartfuannu i Nirvani, dakle -Budhi poput Kranjčevića, Matoš Ide u. -obratnom· smjeru; njegova Indijska priča (s .... 100) izvrgaVa i-uglu jednoga ( .. , .... ?) kao model egocentrika, Ironija Laforguea je gorka, metafizička. Matošev humor sve više. ide šali, nije Haine, prije Musset, a počesto biva 'blcigue i calambour,- banalna dOsjetka i igra riječima. On studira Baudelairea i dekadente. SvakakO maiO je pretjeravao uvjefa-. vajući da ni Francuzi nemaju &tudije o Baudeiaireu kakva je njegova~ (On se mogao koristiti radom Th. Crepeta i člancima u Plume). Sa svim

TIN UJEVIC l STUDIJA o MATOŠU

tim, njegov osjeeaj u pjesmama bliži je Theodoru de Banvilleu. Nije to samo usudska rime riche; tu je. obično i jedan drugi osjećaj života, nećemo reći vedriji, nego veseliji, koji ne preza ni od neslane šale. Stoji da

'je. Matoš nešto od si~bolista naučio. To je bolja orhestracija stiha, veća muzikalnost strofe. Ali nije on duboko i intimno prožet njihovim osjećajem pjesme.-On im pravi ustupke, i to je sve. Za nj je u prvom redu_ važan i mjerod~van tradicionalni francuski ukus. Belgijanci, kao kakvi' god ~vajcarci ili Kanađani, došljaci iz Elzasa i cijeloga bijeloga svijeta,. ne mogu dobiti pravo građanstva milošću francuske Muze. Maeterlincka, koji· gaji sim bolski teatar, gleda s prezirom ~ao pozera i lažljivog vj e-· štaka, za novatora Verhaerena. neće ni da čuje. Morao sam sakrivati u kafani Bauer 1910 Suvereni Ritam: · kazao mi ·je da to· ne čitam i da neću ništa razumjeti. Kao .Verhaeren' znao je ošinuti u razgovoru Knuta Hamsuria, Andrejeva itd. Francuski ukus, na koji je on gledao kao nešto ustaljeno, kruto, bio je za n] norma .(rekao ,bih: dogma, ali ukus -ne može biti dogma). Moreasa je mogao p;rimiti, jet je bio Grk, a grčka filiacija _ !Jila je preporuka . za· francusku nacionalističku desnicu, premda Grčka nije tasno čista kao u vrijeme Eskila ili Perikla. Nije ~hv'atio koliko su magle i sutoni važni 'za simboliste,· sijekući krajolike, i neke vidove produžujući. Ove prekide cjelina lakše je prihvatio u· svojoj prozi, k~w. zagonetne majstorije. No pošto je prošao kroz školu simbolista; reagujući 1,1a nju zahtjevima francuskog ukusa i akademije, i pošto je u to vrije-

. me već (1902) simbolizam osim rijetkih ostataka, bio potopljen, trajući ipak kao struja ispod vidljive površine, on se s najveć1m poštovanjem . obratio l!en:ri de Regnieru, agentu pomii"enja i korisniku ugašenbga sim- ' bolističkog vrij enja. Pa kad je· Regnier napisao sonet Dubrovniku (jedan je ,sonet Dubrovniku, što Matoš, čini mi 'Se, nije znao, napisao i ltena.:.. . nov sin, Ary Renim) Matoš je imao jedan razlog više da mu izrazi i ·pot- .

· piše svoje udivljenje. . . . . Henri de Regnier se 1895 godine oženio drugom kćerju Heredie,

Marijom; Kako sin:ibolično!. IJ.egnier je živio sasvim u srcu »stare· Fran~. cuske«, one prijerevolucionfirne, epikurejske:, Versailles, Venecija i stara pokrajina·. Nije bio elementarna sila· nego marljiv i pismen radnik. Slo- · bodni je stih napustio za tradicionalnu prozodiju, u kojoj je ipak sačuvao izvjesi:m fluidnost, razriješenost. Kada Sl,l ovoga staroga poznanika Gidea, Pierre Louysl:\. i Viele-Griffina 1911 izabrali u akademiju, gdje je: mogao ria 'se. navući ~eleni frak s palmama, prir.odna stvar, da je to Matošu 'bilo· neobično ~adcwoljstvo, baš kao da se njega tiče. Uln.ro' je. ~3. maja 1936 u Parizu. ·

On me i podsjetio na stara vremena prije rata, kada se voljelo lijepe, koltetQ.e i kitnjasfe stvari, pa.tako sam se sjetio i Matoša. Mlađi su već stavljali Regniera sasvim u naraštaj i društvo Ane de Noailles. Ovj. su

. ljudi pisali u vrijeme, kada se u CEvropi i još kako marilo za knjiŽev..,.., nost. Onda je 'bilo i Čitalaca, i prođe, i kritike. Onda je -v.oljeti umjetnost ·

. spadalo i stil života. Svijet je bio _pristupačan svima, za sve otvoren. , Mlade, neizgrađene sredine, vjerovale su da će se preporoditi i oživjeti umJetnošću. Onda su· se i pjesnička i_mena, $Va be,z razlike, voljela kao,,

252 MOGUCNOSTI

.. lijepa ženska imena. Nije se pit~lo d~ .li u tom ima· trp-anj ea i -eklekticizma,- pa čak i neke- vrSti delirija_ i halucinacije. Koliko imena! KO'i~o uticaja! Koliko slave.! Slave, koju uvijek treba proizvoditi :najopreznij~, u najmanjim količinama. Nije 9-oduše'" bio. bučno voljen kao Tristan Tza-r_

, ra ili Paul Valery, ali imao je_ svoju sferu. emanacije. Boem Ma:toš mogao Je znati- da je to jedan od polusnobova, koji paze na svoju ~ragnu, :Q"Ianšete i monokl. Boem Matoš mogao je znati da je R~gnier -studirao .diplomaciju. No duhovni kicoš Matoš tnario je za njegovu -drugu studiju: historiju umjetnosti, slikarske galerije i' muzej. -u .obdjelavanju' atinosfere Staroga Režima ima tvrdih stupova,. ima i mekŠih riijansa .. Ovaj je nesumnjivo oba-vijen i· omotan j€dnim debelim snom o uglađenom i otesanon;t plemstvu, iz dosta daleke; epohe;· Taj je .. san katkada star; a· katkada starinski; ima u njemu trošflosti ·stare fine rdbe, ig·rački i1 šifo.;. na, a ima .i ružične volje za zdravljem jedne mitologije prerađene za upo-

~ trebu skore današnjice (nedavne jučerašnjice). Simbol-, s kojim je~ Počeo, u njegovoj je rij:eči prestajao biti nejasan,. on je post<)jao plastičan i kićen. Ljudi oko hermetičkog poluboga !Vlallarmea nazrijevali su da se viša sfera mis~onosti ne može napisati ni izreći, da se može jedva dodirnuti ~roi pitanjima okrunjenu aluziju. Mešetar jasnoće Regnier dopušta 'da se metafizički žmarak. može glatko, čak i glatko, napisati - i s tiip još ući ·u Akademiju. U jednom se pjesmotvoru zanima time da sirenu pretvori u "'ž.enu. Početkom 20 stoljeća_ moglo se dOgoditi ovakvo čudo prošlih stoljeća! .Kao da živimo u Filemonu i Baukidi, u krugu neke Ov~dove metamorfOze, ili kao da smo počeli da kunjamo na. kakvom trgu s Berninijevim tritOnirria. I take se po malo uputio Parp.asu, No od. tasta Heredie ima svakako više pokreta i lakoće, zamaha, a s time 'i .plodnosti. U romanu se obratio 18. vijeku, kao n~egov Musset u »La Mouche«. Vijek filozOfa ne stvara ovdje filozofski ro_p1an nego slika prizore _galanterije i sl~sti; njegov XVIII jedan je pokus 1900, u biranome društvu. T~ko je u današlljici živlo sa stari.rrr mentalitetom, uštrcavajući prošlosti jedva osjetnu- impresiju životosti. Dinamizam', futurizam nisu ga .ni dodir:p.uli, tako ni korak proletera. Regnier uvij.ek tre'tira ugladeno, uljutteno.: čo..;; vječanstVo, a takyi ljudi stoje nad :vremenima kao neke imaginarnosti neba. u prošlosti, oni pripadaju budućnosti, a u sadašnjosti, kako se nažalOst čini, prošlosti. J edat;1 tračak toga, što je nad vrenleiiimc:l, ali ne postoji u .životu, stigao· je do Matoša. To je iluzija univerzaillosti i posvudašnjosti, Svojstvena sanjarima i novinarima. _ '

On se stalno trudio da posvjedoči, duh u ·pj'esmama, a to je slabo\ svjedočanstvo za pjesnika. SOnet ie kod ri.jega kalup. NjegoVi son.eti odmjereni na laku srazmjeiu efekata, djeluju kao epigrami. Lišeni su· monumentalne težine. On ima ·rteki niša:ii pred očima.: Zna~ajno je da· osimjampskoga-jedanqesterca voli--kratke metre; ti su kratki stihoV~ kao

,. M·etast.asiev lihretto, kao poskočnice. Bilo je godina kada se kod nils 'razbijalo bubnjiće' vikom o muzici u poeziji; konstatujem da o tom· nije napisan ni najsitniJi esej, da ~nogi ne .razlikuju pjesme za ,muziku od 'pjesa~ koie jesu muzika,_ d~ ne razlikuju razne vrste muzika_ u 'pjes.ini,

Juraj Dalmatinac: Portal franjevačke crkve u Jakinu

'TIN UJEVIC l_ STUDIJA O MA TOSU

Fakšimil Ujevićeve Studije d Matošu ·

/

253

254 MOGUCNOSTI

od kojih jedna može biti lakša, jedna teža (bel canto i recitativ),. jedna uperena na harmoniju" stihova i strofa, a druga na ritam izraza i- na mefodiku pjesme. Svi stihovi, možda, mogu biti ~ko 'dobro orkestrirani, a da pjesma ne bude izrazitglazbeni komad. Vojnović u prozodiji stiha nastupa patosom drame, a Ml!~OŠ nema ni pojma o tome, što je to slobodni stih. Za sve sonete Matoš ima istovjetni .recept: pauza iza osmoga stiha je najdubl]a, tu se dešava obrat, poslije kojega slijedi apostrofa ili druga temeljna promjena u aliri. Napisalo Še muzikalnih i živopisnih soneta. No sonet nema slobodu muzike. Ono što čini da sumnjamo u muzikalnost soneta, to je nj~gova suviše skučena i jednolika arhitektura. Svakako, postoje vezane muzikalne forme. Ali tražiti u njima porijekloi izvor muzike promašena je. Ono malo Matoševe slutnje, tlapnje, ona pređa sunca u očima i treptanje niti mraka među prstima, dolazi ?d . nemoći da trokutom i šestarom ostvari pitoresk konkretnoga, da ustraje u mesu forme. Neke nevještine djeteta, koje je izašlo iz stalka (a to dijete nije Matoš, to je dijete naš jezik za razliku od stare Evrope, to je dijete naša neologija) jesu dražesne. Et pe(libus vitium ·causa decoris erat. Najljepši njegovi stihovi:

... Duša moja čaroban je kraj (Venit odoratos Elegeia nexa capillos)

u daljim strofama padaju ·u spiske imena, u eholalije; u lavež bizarnih dosjetaka; a već polazni pokret podsjeća kao prijevod na original~ iz Verlainea:

Votre ame est un paysage choisi que voni charmant masques et bergamasques.

»Poznata neznan~a<< {46) sjeća isto na Verlaineov »Mon reve familier«,. kao da na ulici sretnete, ženu koja je slika i prilika, ili i :znatno manje od toga, druge žene. Nemam ovdje potrebne biblioteke, da razvijem ove analogije; ali ~aludu· biste tražili krikove iz· Sagesse. Nije li Demokrit rekao: onaj koji voli da protislovi i glagolja, teško će naučiti išta ozbiljna? A Matoš me gleda, i njegova je glava ""--·Saint-Brice, kojega ste vidjeli u Vremenu. I najdotjeranija pjesma »Jesenje veče« (s. 61) nije više nego mutni štimung. Minijature p·revlađuju. »Utjeha kose<< (ll) prolazi otmjeno, diskretna, na čemer Jovanu Hraniloviću. Sa svim tim, rijetko biva da sač,uva jedan isti efekt kroz cijelu pjesmu: valjani su samo neki stihovi, a drugi su dopuna. Tako u Djevojčici (32), Carobnof fruli (39), Pjesniku (44), Cuvar (90) napisan je dramskom dikcijom, .a većina pjesama: sračunate su na verbalni vic, na jednu poantu. No demon iniena, manijaštvo erudicije ne može da ga mine: javl}aju se PintU:riccb.io i V~lasquez (u toj prilici »naš svetiiC«), premda Matošu ne uspijeva običaj esteta da primjerno opjevaju sliku u str;.Qfi, pa čak i g. Taine, s profesorskim naočarima, koji odgovara na slik: >;Eh bUm!« (sic! -74).

TIN UJEVIC l 'STUDIJA O MATOSU 255

- Da je slučajno inie Taine ušlo u stihove g. Milana Marjanovića, on bi napisao drugu rimu: Hennequinf Stihove za novine, za albume, za prvu stranu u knjizi, bolje dedicaces (posvete) nego poezija i Mallarme je pisao posvete, pucajući nad oblake. Neke· jedva premašaj,u sedmičnost· humorističkoga lista. U svoje vrijeme izgledale su očitovanje nenavadnog izraza;· mal,<> i golicale živce. Ali poezija duše, poezija čežnje kao i ona druga nap~tijega, srčanijega života, morale su dalje, daleko odatle, od papirnatoga cvijeća, od kapucinera. Neke kao da je Matoš pisao, češući

1 se za uho, da redaktorima pokaže kako je vicast. Uzalud sad .tražim onu:

Busak. neki pasuć travicu pamet svoju je izgubio, u bujnu bajnu neku kravicu volujski se baš zaljubio ...

Znam da ie bila jedna gdje vjetar »na konopcu vitla rublje sušeno«. Tako sam i ja negdje opjevao neko slično »rublje sušen()«, jer mi se slika dopala, ali mi se na nesreću desilo da doznam da nismo prvi u svjetskoj literaturi u inspekciji rublja poslije lužije i dosljedne ·egloge naselja u pokrajini. Matoš je srdačno pozdravio prijatelje Pandurovića i Disa, premda se od ovoga već znatno ogradio kada se pojavio u knjizi. No u redu brojnih pjesnika, koje je Matoš pocijepao, mislim da je bjelodano da je škrti i dekorativni Vladimir Vidrić bolji od njega, sa svom uskoćom okvira pjesnički i umjetnički čišći, i još kudikamo. Matoš je baš smatrao potrebnim da se o~omi na Vidrića, da bi mu poslije smrti istom otpjevao palinodiju ili dvije palinodije.. U stvari, pored svega njegova lupanja i gnjavljenja o umijeću i o umjetnosti, baš ki:w umjetnik je Vidrić neisporedivo veći od Matoša i u svoje vrijeme jedinstven i be~ premca. Svoju umjetničku i kritičku superiornost u slučaju Vidrića dokazuje Matoš skolskofu. metrikom, a svoj bolj( i čišći jezik, svoju rasnu akcentologiju, dokazuje taj Velikohrvattime što je boravio u Beogradu, ne gubeći ipak sasvim kajkavizam nekoga jezičnoga pojmića. I Vidriću bi teže bilo naći učitelja ili ogleda: to nije retorički i preobilati Leconte de Lisle; nije' ni apstraktni Hčilde:tlin iz sfere blize Empireju ili Mahaparanirvani.. Vidrić je više dogadaj bei komentara, bez objašnjenja, . bez dodatka; Matoš je više vezan uz školu, kritiku. Vidrić je odjednom nikao, kao da je sam iz sebe izrastao; Matoš se uči i muči,-·r njegova dosta oskudna j)Oezija produkat je starijih godina kada drugi književnici prekidaju -sa stihom·. Ni Vidrić nije golem po veličini, ni dubok,· ideal džepnoga formata. Ali ima neposredniju optiku, bolje i zdravije oči,

manje pomutnje od mudrosti riječi, manje trpanjca. Vidrić nije francuska škola, madaje poznati neohelen, a nije ni rodoljublje crpio iz novina. On- je Minerva, ne iz Zeusove,· nego iz svoje glave. Imao je v1še jednostavnosti, no i ta je jednostavnost čvrsta i pol}ešto opora, no opet upokojena, srazmjerna, plemenita. Pošto Vidrić nije na me izvršio nikakva uticaja,· niti mi je blizu ne po generalnoj, nego po specijalnoj crti svoje

256 .MOGUCNOSTI

umjetnosti, mogu da mu ovo priznam. Matoš je možda više htio, možda i više započeo; Vidrić' je više dao. VidriĆ Je dao malo, vrlo malo, nq· to malo je zrelo. Matoš je »mnogo teo mnogo započeo«. Ako je u pjesmi neŠto dao, pomogli su mu drugi. N o žučno novinarsko pero, ni izvjesna zanatska sprema ne mogu da obezbijede glas i veličinu danas nadobud-noga, a sutra bogodanoga pjesnika. · ·

Karikatura, nepotpisana autora, štampana u »Koprive« 11. li3topada 1911. Na karikaturi se nalaze ova lica: s lijeve strane Hlavaty, Wiesner i Polić, u sredini Matoš, a s desne strane gore Lorković, Dežman f Parmačević,

a dolje_ Ujević i Kovačić.

Pravo da kažem, one ipak koji zaštićuju Matoševe stihove razumijem. Vidrić, ako hoćemo, nije moderan. To je pisac koji je važio, koji važi,- koji će važiti - juče, danas i sutra. Matošev~ poezije nema. Ako neću da lažem čitaocu, to mu moram kazati; osim pregršti (možda 20-30 stihova) Matoševe poezije nema, pa i to su stihovi, ali ne već i poezija. Ono naprotiv u č~mu Matoš stoji mtd Vidrićem, to je traženje poezije; Vidrić je gotov, svršen, rekao bih: savršen; Matoš nema ništa, i on traži,

·i on je s time i u tom smislu moderan, on proba riječi, on na klaviru vježba prste. Upravo sa stanovišta ·Matoševe estetike, koja se ruga negotovim piscima, koji imaju dobru volju i čestite namjere, pa i jednu jalovu originalnost, Matoš ovdje ispada smiješa{!; upravo sa stanovišt'll Matoševe estetike, kojoj ću se u jednoj ta,čci pridružiti, , Vidrić ostaje gotov i klasičan umjetnik, koji govori konkretnim jezikom umjetničkoga izraza, u slikama, a Matoš ispada nemoćan Don Kihot feljtona i cenzoralne zavisti. No, priznajmo, Matoš se malo povukao. A i njegovo je traženje moglo biti zanimljivo. Ne pali svaka moda, ni svaka mod~rnqst od prvoga poteza. Nešto je mo_!ierno, upravo, jer se muči, jer tepa, jer· je mučno, jer izražava neurozu,- želju za utješnim, opojnim, slatkim,

TIN UJEVIC l STUDIJA O MATOŠU 25'1

možda i besmislenim riJeeima. Moderno ·je vise od klasičnoga proizvod živaca; dati ~asiku modernosti biva najteže t u modernosti je ogroman dio posla traženje. Ona ne staje. Vidrić j~ sfalan; gotov, on stoji; on je od juče, danas, sutra. Matošje mogao tražiti budućnost koja će vječito ostati samo buduća; mogao je tražiti starinske riječi za najnovij~ senzacije, tuđinske riječi za domaće intimnosti, kri~e rifeči za obične stvari, riječi koje nisu nego riječi za dojmove kojih uopće nema, l sve~ su to porođajne muke,- koje karakterišu modernoga pisca; dok nije stigao' jednu fazu zrelosti. Kada bi nar'n bilo samo do bizarnosti sloga, ne bi li nam Maurice Du· Plessys mogao dati kakav stih (kakvoga sigurno nema u Matošu, no za koji mu Mallarme ili Nerval·ipak ne bi zaviđali):

Gardiennes du haut roc d' ou leur eau p€_rit videe, c;,;ymatolege .et Protomedee ...

A ako se pitate, k~je ta Kimatolega, besumnje će vam pomoći ovaj odlomak Moreasa koji, sadržeći u sebi čitav.sklop jednoga formalnoga klasi-

. ciste, piše-ekloge; elegije, parodije i čak hor: · ·

Da ·utješim svoje srce od izdaja, ljubiću, . u· plemenitim pjesmama,

, učene kćerke Nerejeve: Glauku, Kimathou, Thou, Protomediju i Panopeju, E'ltrik-t6 s ružičastim laktovima, Eulimenu, Hi po thou,· ·

.·ljup.ku Haliju, i A~fitritu, brzu u plivanju, Prato, Doto, savršenu čarobnicy, i Kirn-atoleg'IL koja ukroćuje tamno more ... N ači ni svoje srce podatnim jastuku, opasana nedostojnim biserjem . . . (Zaneseni hodoč?-srnik).

To j~ bila romanska škol<1, kojoj su, osim Moreasa i Du Plessysa pripadali Raymond, de la Tailhede i - Charles Maurras.

O formi ovoga formaliste moglo bi . se poduže razg6varati. On rado govori o formi i o stilu. Stil pripada pjesniku, možda i nehotice, a svoju formu on stvara. No drugi krivo niisle, da~ je stil jedan mehanički prosede, da je forma nešto što se~ pozajinljuje, baštini. Forma je vanjska strana izražajnoga stila. No; ako se usvoje propisi o »formi«, tj. utvrdi obavezna prozodija i metrika, pravila o rimi, onda ih se treba i držati u ime dosljednosti. Stil je ono, što čini da svako djelo bude vlasništvo

, njegova pisca, a· ne· koga druga; ~ forma· je izgled ili· marka' po kojoj to vlasništvo prepoznajemo. Matoš se. ne· ženira d~ stavi u slik »svijet« i »živjet«, on bezbrižno spaJa »figuru« i· ~ka.rikaturu«. To je kao da stav~o. po-d jaram slika · »radikalizam« i >>kapitalizam«. On ka~e: >~nad mizerijom (!) rođenog mi grada« (misleći na Zagreb, dok se rodio u Tovafiriku). Utjeha kose engleski je _sonet; u njemu on krivo ili škakljivo

258 MOGUCNOSTI

kaže »U idili cvijeća« (nije na polju nego u mrtvačnici); mjesto prirodnoga reda riječi nalazimo »mislima U sivim« (na što loša rima: »Oživim«) .. 'Tako ima inverzije:

» •.• lipe miris žut i blage pjesme predvečernji sjaj<<,

iako ·q. ovom slučaju' stvara jednu od svojih najljepših kadensa. A u nekim pjesmama ima i pomalo trivijalnosti (»čeznući za stvarnim fate-· rom«, što je njega i slušaoce kod Zagadce škl!lkljalo na neodoljivi smijeh). Njegove sti inovptcije: srok ·s naglaskom na trećem slogu; to doduše nijesasvim novo, ni sasvim njegovo; kadikad leoninska, unutrašnja rima kao kod Verlainea, ali ono što Verlaine osuđuje kao »nisku kujnu<( i »ubojnu poa~tu« djeluje. kod Mitoša razorno kao lirska scabies.

Stanimo rrialo i zapitajmo se: koje su to novotarije koje je Matoš u vrijeme oko smrti Kranjčevića i aneksione kri~e .donosio u Zagreb? O nekoj se školi može govoriti samo onda, jer i u značenju riječi v1adaju paradoksi, ako to nije bila isključivo njegova zasluga: PjesniCi te škole nalaze se okupljeni u Hrvatskoj Mladoj lirici (1914) i u Griču (kasnije). Glavna načel;;t te privreiiiene zajednice, koja se očitovala u kafanskim. društvima u kojima nitko nije odložio svoju ličnost, glase ovako:.

l) Pjesnički jezik treba biti biran: on izražava impresije, senzacije i emocije koje se odlikuju svojom kvalitetom;

2)" Gradnja stiha mora biti metrički pravilna, .dotjerana i ·glatka; stihovi ne smiju hramati ni biti hrapavi; uklanjaju se elizije; .poslije 4, 5 ili 6 sloga postoji cezura; strofe su završene cjeline;

3) Pjesnik, u koliko piše na štokavskom narječju, mora poznavati štokavski akcenat; isto tako kao. što_ stih mora biti gladak, rima treba da bude po mogućnosti potpuna, precizna; trosložne rinie imaju prednost.

Mislim da ovim problemima, ko)i se tiču školskih predmeta, ni Matoš ni ikoji od mlađih pjesnika, od i907 do 193'7, nije napisao-posebne studije. Ipak; to je bilo zajedničko učenje i trenutno se osjećala potreba čišćenja rječnika; dotjerivanja stiha i slika. Iza.·ovih formalnih traženja mogli ~u se možda nazrijeti elementi jedne ~stetike, 1 ali ta bi bila ~u više

,zapletena, zamršena i puna iziskivanja, suviše metafizička, i ona bi sama imala već uskoro da nas razdvoji.1

)

U glavnome,.željelo se izbjegavati klišeje, govore i nazdravice u sti- , hovirha; retorika se osjećala kao teška i nesnosna. Tražilo se riječi i senzacije; to je moglo da dovede do '»pjesničke dikcije«,-a vodila je katkada i opojnosti riječi, nebulozi sloga. Birane riječi izraz su naroči'tih osje-ćaja; riječi: svet, neven, smjeran, zdušan, skrovit, ponavljaju se kao izraz kulta i .pobožnosti. Ljubi Wiesner ide u neku vrstu katoličke mistike, k Rodenbachovim bog.omoljkam:;1; ja se pitani što može biti duboko čisto, zdušno, tajrio, potresno u čovjeku, prirodi i svijetu. Matošu su riječi već po sebi boje, efekti; on vjeruje ne. samo u sn~gu pređe i veze riječi, nego

/

1) Među pjesnicima ove, škole obično se zaborav'lja ime Muse Cazima . C'atića; s te strane ga najviše obrađujemo u Novom Beharu; godina X.

TIN VJEVIC ·l STUDIJA O MA TOSU l

259

već pojedine riječi" djeluju nepromasl\~o po sebi. To :je njegov »verbalizam«: ali i riječi su traženje priznanja, slutnj_e, imaju tajinstvenu rezonancu i onda; -kada su plastički krepke i leksikalno jasne. N~ Matoš, pošto je zaplakao, hoće da se i nasmije: proces Heinea; pošto je klekao, ispustit će i poneko huljenje. Demoni Heinea golicaju ga u nervima, i nije nipošto trajno ozbiljan, čak u jednome hramu bjeline i svetinje pokazuje zna}{ove nestrpljivosti, daje dokaze nepoštovanja. Demoni Heinea, to su demoni smijeha,· to je Voltaire pod novom, zavodljivom maskom; a on svoja mefistofelska cerekanja tumači moralnim sunovra.ćenjima Lelijana, obraćanjem od ·orgija /žrtveniku Svemogućega, raskajanjima poslije grijeha i opačine. Ukratko, on nema mira. Nespokojan je. ~evrtljiv. - " · ·

Ivan vitez Trnskl prvi je pbstavio pravila štokavske metrike, a Tomica Maretić u to vrijeme predaje na sveučilištu o štokavskom akcentu. Priličan broj hrvatskih pjesnika jesu po rođenju ili podrijetlu čakavci ili kajkavci. 2ivj~li su na rubu čakavskih ili kajkavskih sredina, u Dalmaciji ili u Zagrebu, te su izgubili sluh za čisto štokavski glasovdar;

· a poezija;· crpeći iz lektire starijih pjesnika kao i nebrižnosti stihotvoraca -za čistoću· ritma" gubi pomalo sve najpreciznije efekte virtuoznih tra--ženja, biva sirova, tvrda, gruba, neotesana, parbatska.

. To se osjeća. Svi vidimo jeftinoću, aljkavost dnevne proizvodnje stiha; banalnosti,· oponašanja, nedostatak traženja, izvornosti; nepoeti- . čnost poezije, koja nema krila, neba, kisika. Franjo Jarmek već j~ izazvao ~;?urU: smijeha; Fran Galović i A. G. Matoš iskasapili su nesretnog i darovitoga Polića, koji ipak nalazi utočišta kod nekolicine. prijatelja. Buni se 'sluh; ·uho. Osjeća se ·potreba gramatike i ·kodeksa za versifikaciju. Neko poJ?.avlja ironiju Rivarola: »prijatelji Qtadžbine, a neprijatelji gramatike«; -

Dubrovčani su imali vještinu da dva susjedna vokala izgovore kao jedan, a neki st~riji pra;voslavci su bez smetnje krnjili riječi i gulili slo.gove. Metrika g. Tresića-Pavičića trpjela je elizije i on je Matošu poslao iz Beča niz dugih poslanica za obranu svojih elizija . .Priznajem da sam i sam napisao u to vrijeme masu neštampanih stihova, koji su dopuštali metriku u nekoliko različitu od propisa Ivana viteza Trnskoga. Ali vri-· jeme, praktičnost, štokavska orijentacija, učinili su svoje.

Ako stavimo u slik »Snebiva« i »živa« (hydrargyrum), rima ne valja; ako sastavimo »snebiva<c i >>prebiva«, slik je vrlo dobar. Imaju rime od jednoga i od dva sloga; one su obične; zovu se m4ška i ženska rima. O~u treću, najjaču rimu nazvao bih »Skliskom« ili »klizavom« (sdr:ucciola). Otvorimo antologiju Senoe .ili Badalića, i kroz 19. vijek naći ćemo dosta primjera takvoga slika, koji je neki put moždl,l. nastao od teškoće. ili nemogućnosti da se nađe za slik dovoljan broj jednosložnih zanimljivih riječi. Ja sam ~stupao mišljenje da rima treba da bude ne samo pra~ vilna, nego i .frapantn.a; rijetke' rime, među njima i trosložne, u toliko su frapantnije ukoliko su manje iskorišćene. Matoš je krivo i samo_pouzda:rio . gledao na trosložnu rimu kao na svoju tvorevinu i tekovinu; ·on me je 1909 potapšao po ramenu, kada sam vezao »Smrkava«, »crkava«

/

260 MOGUCNOSTi

(o.d crkavati) i »ćrkava<< (od crkva). Matoš je na pitanja metrike i rime gledao formalno i strogo; ja sam se pitao, kak'~v q.uh i život _pod njima teče, jer se- pjesničke ljepote mogu različito očitovati, a nisu vezane za

"neke sablo.ne. Matoš je osuđivao svakoga pjesnika, koji se imalo ogriješio-. o neke metričke sheme, pa je tako- zanovijetao i jednomu_ Vidriću ne dopuštajući da on može da pomladi i preinači jedan skolastički ili kla-sički obrazac. ·

Ukratko-, Ma-toš je mislio da pjesme moraju biti savršene po opremi,_ da stihovi moraju da imaju jednak broj slogova, ua rime m!?raju biti sukladne po pravilima štokavske akcentologije. Tako su bile cezure obavezne prema sredini stiha, elizije nedopuštene, a _dosljedno, moglo bi se-

. zaključiti, nepoželjni i . anžanbmanr, prekoračenja- koja idu iz stiha u. stih, čak ·možda i iz strofe u strofu. Naprotiv, on je dopuštao da jedan stih može da se sastoji od više kratkih rečenica, i da rime mogu b~ti bizarne (npr~ da kažemo: očaj! te: o čaj! ili: po čaj). Bila je jedna zamjerka koju su Srbtjanci upućivali hrvatskim pjesnicima u Zagrebu, ali se nekih predstavnika ove škole slabo ticala. Srbijanski pjesnici, Rakić,.i svi drugi, u kvartini po dva puta . prepliću dvije rime, . đbk poneki Hrvati slažu drugi i četvrti stih, ali ne prvi i treći: zašto to? -No Matoš, čini mi se, nije mogčio z~riiisliti stih bez rime na kraju; Čest(Ysmo, akro-batski, tražili i bogatu rimu, koja ima još r suvišak slaganja, pa se ne slaže samo rima. nego i konzonanti, pa čak J vokali pred njom. Idealan sonet. tražio je dvije rime četiri puta ponovljene u prvih·· osam stihova, dvije rime tri puta ponovljene u zadnjih šest. stihova (bolje riego tri rime dva puta ponovljene). Bilo je i sitnijih pravila i običaja~ Vrhunac reda / bio bi sonet sa dvije rime, četiri puta· ponovljene u 'truplu, a tri puta

·u nogama soneta. Vrhovna reussite A. G. Matoša bila je kada je napisaGLa,krdijaša s jednom rimom;· koja· se 14 puta ponavlja: ima tu muha,_ buha, kruha, juha, a kraj je od Potepuha i~ Kerempuha! Ovakav ka

- ianbur sigurno nije uspio da sastavi s imenom Nasredin-hodže ili_ Joce-,_ Udmanića. · ,_

,Ja sam npr. za ljubav lij~pe forme predlagao i ovo.· U sonetu .možebiti pet: rima, a u jeziku ima pet vokala: a, e, i, o, u~ kao što se zna još~ od Karla_ V. Treba uzeti jednu dvosložnu riječ, u kojoj su oba vokala l'ia«, ·pa prvo »a« ti toku soneta, mijenjati -s četiri ostala vokala~ Takoćemo od riječi mračan dobiti: ta<!an, jačan, lačan; tečanr vječan, riječan, mliječan; dičan, ličan; bočan, pločan; zvučan, hučan. Cetrnaest riječi, slikova (»bouts-rimes«) nalazi se' pred nama na papiru, i ja riudim prisutne da ih 'izvole popuniti pjesničkim tekstom.-

. . Iš'ao sam- i dalje. Umio sam podijeliti srokove na ceduljicama, ili ih dati ždrijebiti iz šešira, da svak napiše svoj stih slijepo, ne gledajući što je drugi napisao, kao kartaš što ne vidi tuđe karte. ·

Neko nam je šapnuo da (. , ... -... ?) pise (• ....... ?) sa šest, osam i više istih rima. Došla nam je napast da pišemo duple sonete, ta)wđer sonete s repom, i drug{dorme više neobičaiene u svijetu. Ja·sam štampao ·barem jedan dupli sonet, a napisao sam ih i. više, no ne znam da je to. Matoš učinio.

TIN UJEVIC l STUDIJA O MATOŠU 261

Ona z~jednička načela pojavila su se spontano, nije. izdan nikakav manifest, ni~mo ih nikada primili dogmatski, jer :kad bi to bilo, značilo bi da smo im se dosta brzo iznevjerili. Pojavilo s·e pisanje anžanbmana, onda i ono cezure,· i /strogosti srok ova., .

Došla mi. je misao: »Zašto ne mogu u stihu da govorim slobodno kao u prozi? ... Zašto

da ne pišem dalekovidnu, široku prozu pod krinkom stiha? Nema li na- • čina da se rime- umrtve, te, mjesto da· se kaže da je nešto pisano zbog rima, da· se rime samo prošuljaju neopazice, prokrijumčare? Ako stih

l .

• treba da bude izlomljen, ,da ne. bi bio ukočen, da bi dao jecaje, uzdisaje. nije li anžanbman za to najbolje sredstvo? Ne može li se i cezura premještati, qa oL marifetluk. izgradnje bio zatajen? Ne može li ria kraju rima preiaziti iz stiha u stih? Zašto omi mora· ostati zasebna riječ? -r

· Ne može 'li prvi 'slog u jampskom jedanaestercu da bU:de nenaglašeni prefiks ili sufiks? Pa onda, pošto j e kod nas rima· za oko i rima za uho, uglavnom ista, he' može li rima-da 'se zamijeni asollf-nsom?« ·

. Pitan,ja, 'koja Matošu ne bi dobro mirisala. Cini mi se da ·neki asonansu zovu »mađarskom rimom«; ne znam jesu li to potpuni ekvivalenti. Tek; oko 1910, mislio sam da, .osim pjesničke proze i rimovane proze,. mogu da dozv?lifn tri glavna obrasca stiha:

l) Tradicionalni stih, kojim pišu, Matoš, Vidrić, Domjanić, Begović,. Tresić ··i""ft'rugi;

' 2) Oslobođeni stih, :koji dozvoljava nejednakost redova ,međusobno, ali je razdi.jeljeri na strofe slične prvima, s upotrebom asonanse i igrom u cezuri, u anžimbmanu; ·' ·

3). Slobodni stih, kod koj~ga je arhitektura muzika, jer je podloga njegove gradnje stvaralačka dinamika duha i, njen ritam.

Mislio sam da slobo!ffii stih ne ukida rim~, koja je naprotiv njegoV' 'najljepši ures, zvučni udarac vodopad~ u granitno korito. . .

· __ R~ličiti m~gu biti.ptitovi,. kojim~ ]e ~eko došao do slobodnoga stiha, -·Matoši međutim, nikada. ·u 'Frlmcuskoj je gledao na one, koji su se vre oslobodili te slobode. On j~ gledao Parnasu, akademiji, salonu,.kao dotleromanskoj školi. Stihovi Ante Kovačića i Kranjčevića slobodniji su od njegova. Mislio je. da modernost treba· da se wati u klasički red. Na Gustava Kahna, -na Rene Ghila, na neke belgijske mahere mogao je od-. sada gledati samo sa zgražanjem. Verhaererr mu je bio suviše smjeli eks-. perimenat. Ako se. neko odvažio d,alje od njega, odmah se je sjetio gesla:

·povratak redu. T-:simboliste su bili zabrazdili, no zab~uđele ovčice su se· opet vratile u ovčiniak · .

Cini se da Matoš nije baš brigao da su~iše govori o svojim znancima iz svoje prošlosti. Beograd, to· se moglo još· uzeti. veselo, šaljivo, pa se nasmijati; ali Pariz! Tu je bilo žalosti; ·kaosa, 'he~eda, razvrata. Njemu su ( ....... , .. ?).bili već čudan moralni pojam. Nikada ·tim putein do uspjeha, do slave, do priznanja. I nekih sv~ih ranijih znanaca najradije , bi se odrekao. Mislio je o njima sa sažalnim s~iješkom. Neki s.u, viđeni. na susretu, već dan kasnije počinili zločinstvo. Kako da se pu'QJici pur-gerskoga Zagreba govori> o Jeanu Lorrainu? Nije li dosta već i Maupas-

sant, kojemu je našao zamjenika u splitskom odvjetniku Marinu Begu? Nikada se Gustav nije do kraja ispričao, nikome se nije sasvim ispovijedio. Zbrojite sve njegove .razgovore, pisma, članke i polemike, pa ćete na dnu tunela naći definiciju: Dichtl.l-ng und Wahrheit. Potpuno ~kren

- nije· mogao biti nikada, i .zato je. svoje sporadičke iskrenosti uvijek obrtao, kao i svoja prigodna, ali »rječita« uvjerenja. Neki su se od drugova književnika stvarno kretali na dnu života, bilibliski podzemlju; drugi su ob·niđivali takve teme, da je svak začepio delikatni lJ.OS. ·

Kasnije su drugi počeli da tlape da je slobodni stih proza razvrstana u· redove, a· neki naprosto da je to poezija bez rime (onda bi to bila cijela antička, grčka i rimska metrika, jer je rima srednjevjekovno čudo sjev~rnih 'došljaka). Ovakovim, iz osnova pogrešnim mišljenjima ne možemo tražiti izvore u M~tošu. Za nj je slobodni stih izgledao neki nečuveni eksperimenat, kojemu Akademija nije ·dala blagoslov. Od poleta neiskusne mladost~, mislio je, treba se vratiti redu. I on' je, pišući o eliti preteća i simbolista; činio to s nekim žaljenjem za njih, a i za svoje prohujale godine; u kqjima je yidio toliko čuda- i dosta zanimljivoga svijeta. To je. bio eksperimenat vratolomije. Trebalo je preporađati duh, a.. ne formu. Trebalo je tražiti :Qjesničke i umjetničke senzacije; 'a umjetnost, to u velikoj mjeri znači tradicionalnu formu, čistu i rigoroznu formu, pridržavanje uzorima, ako ne i ugledahje, podražavanje.

Tako. je on našao svoj tabou, svojega fetiša. Tu smo se rastali. Ne ću da kažem raskinuli. · Evo već i onaj ubogi i anđeoski Ljubo Wiesner, ako m·e pamćenje ne izdaje, piš~ ovakove stih~ve:

Sad k tebi dođoh, rajska Dj_evice, zbog male Lote, moje sestrice,· što ima plave, blage očic~,

što sijaju joj kao zvjezdice.

Ove pjesme nije Ljubo preštampao u zbirci. Ali četiri ženske imenice kojima se završavaju ta četiri stiha nisu nikako prave rime; možda su približne (nisu »očice« čak ni asonanse). Matoš ne bi ovo odobrio. Ovo bi mu bile tek drvene Marije, seoska gotika. Te~, tcr je bilo na putu priprostoj, naivnoj umjetnosti, a odudaralo od punačke, akademske, strofe. Wiesner je svakako prije toga pročitao u Villonu stihove, ko)e je i. besmrtni A. G. Matoš dobro poznavao:

Dame du ciel, regente terrienne, emperiere iles infernaux palus;

. recevez-moi, vatre humble chretienne, que. comprise sois entre vos el us.

Isto tako Wiesner, koji je, bojimo se, kod kuće sakrivaa-j'ednu zgodnu francusku · bibliotečicu, nije bez koristi pročitao neke Rodenbachove zbirke, Verlaineovu Sagesse, Maeterlinckove Douze chansons i tako redom

TIN UJEVIC l ·sTUDIJA O MATOSU 263

idl.l.ći. Wiesnerov asketski i mistički ideal odvaja se u jednom trenutku od. Matoševa plastičnoga, neeteričkog ideala, koji ima'-u sebi nešto paganskoga, iako ne putenoga, svakako trivijalnoga. Wiesner je našao svoje

· konvertite· da Ah pjesnički iskoristi, dok je Matoš o- Leonu Bloy i Huysmansu tek trabUnjao i nagovij~štao, te se onda činilo da će Wiesner da pođe _u onom smjeru, u kojem se mnogo kasnije uputio Nikola Sop, kada mu je ruku dopao ]i_'rancis Jammes. '

Matoš. je suviše cijenio Theophila Gautiera. Simbolizam ga nije od njega odbio. S njim. je vezao neke kasnije, Parnasovce i nevjerne simboliste, romansku školu, početke neoklasike. Nadrealisti su Gautiera proglasili - detektivom : .. Eto, sudbonosnih promjena u ukusu i raspolo-

' ženjima; No Wtesner je osta:o vjeran kultu Matoša. Vjeran do pitanja o ličnqj snazi i=kičmenosti. Vjei'an po lancu sporosti i primljenih navika.

*

Kada je trebalo u. djelima 'SprovesH estetiku simbolizma, Ivo Vojnović je svakako u· drami daleko više, i još kudikamo, ostvario od A. G. Matoša u pjesmama~

MA TOŠ l FRANCU.ZI

I

1909 našao sam Matoša u Zagrebu na Ilici uveče, kada je išao u teatar .. Bio je nervo~~m, u gibanju, u pokretu. U svom njegovom razgovoru bilo je ponešto politike, ponešto teatra, ponešto literature; mješoviti žanr pz v6lju da bude stalno duhovit. Skakao je; neki su u njemu gledali zabavl]ača, pajaca; drugi su dobro razumjeli realnu njegovu.. alttziju: Sjedeći_ uz vino, blagosiljao Je snaše, krajolik, čašu: apostrofirao omJadinu i direktno laskao pojedincima. Njegov talenat bio je onaj živahne konv~rzacije; dublja, intimnija pismenost nije mu odgovarala. Bio je kafanski književn~k, ·čovjek upućen na uredničke dvorane. Od lijega je svakoga trenutka potjecala riječ o Dalskom, Vojnoviću, Vidriću, Domjaniću, Livadiću; o Skeriiću-i o Bogdanu Popoviću. Vodio je, dakle, računa o savremenoj književnosti; kada bismo grubo govorili, bio je parazit književnosti. Nije bio lišen lične sujete; neprestano je natucao o »svojim neprijateljima«, koji su, na primjer, uzeli u najam čitavu njegovu· Jurjevl)ku, da ne može mirno izaći na ulicu. Samo jedan dio njegogovih .razgovora prešap je u njegovu polemiku, feljtone; ja sam se upravo čudi<J nepostojanosti njegovih sudova, nest~lnosti ·njegove logike. Uvijek se na sve tužio, sve i€! o.Suđivao; ipak,: to je bilo- poučno i vesefo. Onda se opet bezrazložno zanosio; u sanjarijama, čežnjama, vizijama.

MOGUCNOSTI

Taj je čovjek 1bio svakoga trenutka gany.t, i nemoguće mq je bilo hladno misliti. Moje je nastojanje-bilo da u tim njegovim trzajima nađem sred

.nju crtu; pa sam zaključivao _da srednj-e crte ima i nema. Treba ga uzeti površinski, kako se i sam površinski prikazuje. '

U gluho doba noći znao je da usk()či, gangsterskim napadom, u· tuđi' fijaker, gdje se dobri građanin odmah legitimirao kao· takav. Pa.r puta su ga kočijaši tako nalemali da su se posljedice noćnih dog9-đaja za dugo mogle vidjeti na njegovom licu. Zbog nereda bio je prev~den i na poli~ ciju gdje se zabavljao praveći times riches o činovnicima policije. U Na~ -rodnoj kafani našao je benefaktora koji je ·častio fJašama. piva čitav ni:u stolova .. U Korzu provocirao je šamaranja, bio je bačen napolje,· i u se~ ljačkim kolima provezao se na sam Božić kroz cijelu Ilicu da zaglavi u nekim birtijama za čitavu nedjelju dana. Kada se zavadio s kim, 'pričao

• je. o svojim nep:djat~ljima najgroznije i najstrašnije stvari. Nije se moglo , s njim, :n,i pored njega, od njegovih fantastičkih nedosljednosti. Njegove

su se tirade obično svršavale tako da· se dobro nasmije; ali, dublje uzeto, ništa se nikada nije svršavalo, jer se sve opet nanovo počinjala.· On je nepresta~o glumio osjeć<lje; u ovu glumu alkohol je donosio humor; aU humor je svršavao u vulgarnostima, u traču, u slabim dosjetkama i kalamburima. Imao je talenat da se zamj~ri i najboljem prijatelju jer nije mogao da odoli iskušenju da_ o njemu načini bez,Požan vic.

· Ipak, imao je jedno društvo mlađih ljudi, s kojima se posvuda nala~ zio, uz čašu vode ili čašu vina. Ovi su ga pobožno slušali, ali nisu se mogli/ oteti svoj.im kompleksima. Uvijek mi se činilo da ga neki demon drži u. svojoj vhisti. Demon ogovaranja, tadašnji eminentno socijalni talenat. Morao je uvijek ·da istrese vreću imena,~ da prepričava anegdote, da svoja lična raspoloženja iskaže svirepim i grubim dosjetkama. B.azglasilo se

. da postoji Matoševa škola, a malo je i on bio tomu kriv, jer mu je laska-. lo d;.t ima privrženike. Ustvari, to su.bili ljudi koji-su ga JllOgli gledati bez predrasuda, opraštajući. Imao je i svojih vršniaka, koji su ~ga dobro podnosili, ali kojim~ nije bio zahvalan .. · Trebao mit je dar da različito. obrazloži svofa neprijateljstva, da na svakoga uputi po nej{u strelicu, pa je i njegov esprit pomalo sasvim prelazio .u jednu mehaniku .. Tako sezabavljao ,.na račun dalmatinskih. studenata,' zagrebačkih, .novinara, hrva,tskih političara, . ponekih profesora i akademi~ara, na račun sveg~_ onoga što je držalo pero u ruci. Rijetki su dobro došli; jer· kod njega je dobrota mogla biti samo kult ili pietet, a ni kult ni pietet nisu se mogli_ kod njega trajno održati, osim kao 'lijepe fraze. Sa svim tim što su se njegove zabave vrtjele poglavito oko Zagreba, gdje je žestoko napadao. »hrvatski jad«, on se ponosio da poznaje cijeli Slovenski Jug, misleći_ pod tim neku ·gospodu u Beogradu. No ljudi iz Srbije više su .za nj bili lijepa uspom~na. Svoje antisrpske napade kitio je katkada sjećanjima na drugove· iz Skadar lije, na lijepa . wemena kada je svirao za diplomaciju i uživao glumačka priznanja. Ono što je imao pred očima bilo mq je bli- . že i zanimljivij_e. Francuska mu je bila , ar_senal za ideje, fraze i kalambure; sve j.e to pretočena l>ilo njegov duh i njegovo pero; Srbija je bila. prilika da se istakne vlastlto'lično značenje, profiti, čistoća i · nepriko- ·

TIN ,UJEViC l STUDIJA O MATOŠU 265

sno~enost.-Ako stavimo ·na stranu svaki pblitički momenat, Sroijance, jer ih se malo tada viđalo u Zagrebu, štedio je više nego svoj·e rođene Hrvate, koje je samo ideološki volio, ali ih je konkretno cijepao i razdirao kao vepar. Kada se udaljio od čovjeka, ovaj mu je izgledao sve ljepši. Tvrdio je da ima ressentimenta, ali je imao potrebu da ugriza, da zajeda:

Mislio je ·da ide u Italiju, i zbilja tih godina putovao je u Firencu, dok se po Zagrebu na sav glas govorilo da svoje dopise piše u nekom selu. Ali meni je~ Firence pisao par karata, kojima sam dobio nepobitan dokaz da je zbilja -otputoyao.

Njegove uspomene na Pa:r:iz bile su najljepše i najsjajnije. Uspomene su iluzija, a ovaj; žtični napadač živio je i bio sretan u' iluzijama. Svakako, njega je na Balkanu-~okirala naša primitivnost; u Zagorju, u.Dalmaciji mislio je· naći lijeka protiw nje; ali Pai-iz mu je bio čaroban, kao u kakvoj vilinskoj igri. ,

Ima golem razmak između sna. i života. Matoš u. Parizu nije igrao nikakvu ulogu· (»vi niste bili u Parizu nego u Vlaškoj ulici Pariza« rekao ,mu je jedan njegov protivnik, koji mu je poslije smrti· sve opro-

. stio), ali on je volio da s;e uljepša, da sve ukrasi, da se svemu divi. Meni ~se mnogo čega iz toga njegova Pariza čini uspomena mi Murgera i na Musseta u Mimi Pinson, vrlo nestvarno, vrlo površnjački, vrlo udešeno; ali Matošu je trebalo nešto što će ga hraniti --i držati. Za razliku od. tolikih, koji napadaju zemlje koje- su im dale prihoda i uživanja, >Matoš je' bio isuviše zahvalan zemlji, gdje·-kao emigrant ne bi mogao nikada doći ni do .kakova značenja. Možda je ona perioda, u kojoj je tamo, bio, bila s raznih strana daleko pogodnija i n_esravnjeno ugodnija nego dugi niz godina koji je kasnije došao. Tada je mogao da iskoristi slobodu života i povlašteni položaj nepoznatoga pojedffica u velikome . gradu. J" esu Ii ga očara vale žene ili pokret na ulicama? Ja bih rekao: štampa mu

. je davala građe i nadražaja, a u općem smislu ugađale su mu prednosti velikoga grada· gdje se minimalno ili ništa plaća za. pogled na ulicu, -a gdje čovjek .sa sredstvima. nalazi najveći broj predstava, izložbi, koncerata; parada. -

On je, po svojem pričanju, imao mi Montmartreu kao susjeda Oskara Wildea (kasnije je sumnjao u njegovu smrt i pisao da živi inkognito u Italiji). Došao- j'i:i i u vilu ·said Anatola Francea. Nije loše markirao, ali uslijed šampanjca na prazan želudac nije umio da kaže nijedne duhovite riječi, zbunio se i nije ga više nikada našao. Jednom ga je jedna grofica pozvala na čaj. U toj se prilici i sam uvjerio da nerna nikako s·alonske manire. I odmah se vidi što je za nj bilo prvo, glavno; prezen- -tacija, esprit: izgubljena riječ, nesalimsko držanje .. Koga je on lično, intimno poznavao u Parizu ne od svojih zemljaka ili drugih stranaca, nego iz francuske ,starine i tradicije? Ako možemo pouzdano suditi o takvim stvari~a, rekli bismo: sk'oro nikoga. Rouveyrea je uvijek opisivao kao najboljega druga i ličnoga poznanika, a ponosio se i poznanstvom Mon~asa. Miecislav Golberg je također bio njegov vrlo dobar drug i pri-

. j atelj, mada ga je i sam znao kao potpuno promašenu egzistenciju; mislim da je Golberg bio taj koji ga je vodio ·u redakciju Zu·rnala gdje

..

266 MOGUCNOSTI

ih je Her(§dia obojicu dao izb,aciti napolje. Matoš je štaviše, pncao da · se samo za volju Golberga i komp. izdavao za »simbolistu«, što u stvari nije bio, jer je tako glasila lozinka mladih protiv Francea: Heredia.

Belgijski kralj Leopold·plaća cehove po pariskim bircuzima, tadašnji princ .Eduard i poneki balkanski pretendent viđaju se po kafanama i barovima nedaleko stolova studenata i boema. Tako barem priča, us~eno, Matoš. Ali što i~ toga slijedi? Samo njegov ushit, za kafanski. život, za velegradsku kafanu. Koliko velikana intimno poznaje Matoš? Ako me sjećanje ne izdaje,: skoro nikoga, ili vrlo malo. Mislim da tada nije poznavao g. Toussainta. Matoš poznaje svega Rouveyrea, Moreasa i Golberga. Bilo je u njegovim usmenim pričanjima ponekih varijanata. Reklo bi s~ da je poznavao g. Henri Alberta, prevodioca Ničea. Njega je, kaže, upoznao prve noGi što je tamo dqšao, u nekoj gostioni, gdje je on recitovao nekt Sofoklov kor! U birtiji je upoznao i nekog sinovca engleskoga lorda, kojemu se više ne sjeća imena, koji je spremao dizer-. taciju o Hermesu Trismegistu, a}i je bio toliko raspo~ožen od ·pića, da je, na neka. njegova »stručna objašnjen~a<< (!) o klasičnoj filologiji. bacao nekoliko puta šešir u zrak do plafona od veselja i hvatao ·ga dolje na pruženu ruku!

II

Da, to je ono što moramo reći o Svakoj _biografiji koja je samo deset godina stara: san i istina, Wahrheit und Đichtung. Cijeli jedan naraštaj smatrao je ove njegove-doživlJaje Lpričanja pukom fant~zijom. Lakše bi se reklo da je fantazija uljepšavala, oblikovala, izobličavala. Za Mato:.. ševe oči nisu ni drugovi za stolom bili nikada dovoljno stvarni, dovoljno.

1 i~tovjetni; pa tako za nj nije mjerodavno važio ni koji oblik pro.šlo~ti. Ali tragovi se mogu naći po nekim starijim člancima, a također i u njegovoj" prepisci. Objavljeno je nekoliko njegovih pisama, ali iz ličnih

obzira .(da se izbjegnu svađe i predmeti za tužbu) i ta su pisma morala biti okljaštrena, dakle, nevjerno, netekstualno objavljena. Među ljudima koje Matoš tih godina susreće u Parizu vidimo: Tresića-Pavičića, Ril~arda Katalinića-J eretova, Milana Predića, i još mnoge druge.

U dio koji" je. Matoš tih godina uzeo u francuskom intelektualnom životu· nije velik: u Revue bleue par članaka o .hrvatskoj književnosti (gdje je istaknuo književno značenje Ante Starčevića i Ante Kovačića; ovi su članci tada zabilježeni u Vijencu); u Oeuvre članak o hrvatskom pitanju. Oeuvre tada nije izlazio kao novina, nego kao periodička brošura. Ovaj čianak iz 1903. godine nisam čitao, kao ni gornji, ali su mi znanci ipertinehtno ponavljali da postoji. ,

Pričaju ua je Matoš (što se nikada u Zagrebu od njega nije moglo čuti) svojatao za se autorstvo jednoga uvodnika u Tempsu 1903. Temps je u .Zagrebu prije rata dolazio i čitao se u više kafana, pa pored te najbolje prilike, Matošu se nije dogodilo da se nikada izlane. No, po drugoj verziji, taj bi članak bio samo u polovicu ili trećinu Matoševo djelo; još

TIN UJEVIC l STUDIJA O MATOSU 267

bolje, reklo bi se da je bio pro\zvod kolektivne saradnje kojoj Matoš nije morao dati ni njen sadržaj, ni njen oblik, .

Matoš je progutao jednu· masu francuske lektire, nabacivao more imena i naslova, ali je njegovo znanje ipak bilo diletantsko, nesređeno i nesvareno. Izgledalo je da ima u toliko više duha u koliko više uzima . slobode sa znanjem. Neprestano je živio u· toj lektiri, ali bojao se·balasta .. O Francuskoj govorio kao kulturni diletant, a o drugim zemljama gotovo kao neznalica. 1Jsuđivao se napisati za se: »ja koji govorim i pišem na

'francuskom i na njemačkom«. Njegove njemačke članke kroj ili su ili prekrajali drugi; upravo možda jedna. ženska nježna druga, a njegove francuske proizvGdnje ima strašno malo. Toliko francuske pismenosti .. može da smogne Čovjek s kakvom dosta običnom diplomom. Ali vrijeme je tražilo da se od svega pravi senzacija, i batalilo j~ mirne i povučene radnike. Ma~oš je cirkulisao kao živa, kapao kao slavine koje je teško zatvoriti. ·

Jednom -je neki prodavalac Francuz banuo u Narodnu kafanu t kelner.je -pozvao Matoša kao tumača. Ne znam hoćete li vjerovati, Matoš se zbunio ·:i trebalo mu je više minuta da se snađe i da otvori usta. Ta· mala francuska konverzacija nije izgledala ni glatka ni prirodna. Ma:toš se branio da već »toliko godina nije b~o u Francuskoj«, ali svejedno ...

· ·(Nastavak u slijedećem broju)

\

PRILOZI

HUMORIZAM

/

PRVI DIO

I

RIJEČ »HUMORIZAM«

Alessandro d' Ancona u .svojoj vrlo poznatoj' studiji o Ceccu Angi.olieriju iz Siene,!) rpošto je opa2io koliko ima burlesknoga u ovom našem pjesniku XIII st., .primjećuje: »Ali za nas Angiolieri ll'lije samo burleskni rpisac: on je također, i tačnije, humorista. I neka nam ovdje čuvari jezičnog blaga koli~o hoće prave nepl!"ijateljsko lice,'ali neka sebi ne svojataju pravo da kažu da na talijanskom treba :pomiriti se da rse nešto ne kaže, jer nEmamo riječ.«

I, oprezno, u· jednoj bilješci na dnu s.tranice,2) ·nadodaje: »Čudno je pak da francuski prevodilac neke njemačke dizertacije o.. HumOru, uvrštene u Recueil de pieces interessantes, concernant les antiquites, les beaux-arts, les belles lettres et la philosophie, traduites de differentes langues, citiraju6i' Riedeđ.a• Theor. d. Schonen Kiinste, I čl. Laune, tvadi da iako Englezi, a po0seb.no Congreve, "svojataju za sebe riječi humour i humourist, >>il est neanmoins certain q.u'i'ls viennent de l'ital:ien.~f2al

I dosljedno tome D' Ancona nas.tavlja: >>U ostalom, 'Pak, naš jezi~· ima ri.ieč »umore« za fantaziju, hir, a »wnorista•< za fantastičara: za humore duha i moz~ga svak zna da se oni. nalarze u uskoj vezi sa humorističkom poezijom. A Italija je imala u svoje vrijeme akademije »degli Umorosi« u Bolo~ni i Cortoni i >>degli Umoristi« ru Rimu,3) i nadajmo se da joj zao humor rgolitike neće ll'likada ugasiti dobar humor u kraljevstvu umjetnosti.<~ " ·

Riječ umore k nama je prirodno došla iz lati[}Skog i sa materija,lnim značenjem koji je OIIla imala za oznaku tekućeg tijel.a,·likVora, vlage Hi rp'are, .i sa značenjem također fantazije, hira ili snage. »Aliquantum habeo humori& in corpore, neque dum exarui ex amoenis rebus et voluntuariis« (Plaut).l3al Očito

·ovdje humor nema materijail.no :mačenje, jer :mamo <'.a je od najstarijih vreomena svaka !eiDućina u tijelu bila smatrana kao znak ili, uzrok bo-lesti.

»-Ljudi - čita se u jednoj staroj kinjizi o .potkivanju konja - imaju četiri tečnosti: to jest krv, žuč, flegmu {sluz) i meJanhOI!lifu: i ove tečnosti su uzrok oboljenja ~judi.,« A .:U Brunettu Latiniju: >>Melanholija je tečnost koju .rtliriogi, zovu crna wč, a studena je i suha, a ima svoje sjedište u kralježnJci« - kako je to kOIIlačno u latinskom c;::icerona i ·Plinija. A sveti Au19ustin uči nas u jednom svom govoru da »pori1uk ražiga žuč, a kelj rađa melanholiju,<<4 ) ·

.-:,.:

•

Juraj Dalmatinac: Alegorija Milosrđa na Logii dei Mercanti u Jakinu

• LT!JJGI PIRA!YDELLO HUMORiZAM

Bit "će dobro, .raspravljajući o humorlzmu; ·-imati na limu također i ovQ . drugo značEfPje bQl~ti riječi humor, i da je melanh~lija, prije nego što je -označavala onu delikatnu atekciju ili d~ševnu muku koju mi .podrazumijevamo, l! početku "zruičila žuč i da je za stare značila humor (tečnost) ·u m<iterijaLnom. smi:sh1 riječi._ Yidjet ćemo kasnije odnos koji će dvije riječi humor i -melanholija imati medusobn? poprimivši duhoWli smisao.

Kažimo,-<medutim, da se takav pdinos, ako fl1ije potpuno nedostajao u duhu ;našeg.: j®.ka;. sigurno nije. u njemu jasno pojavio. U nas, uistinu, riječ humor

. ili zadržava materijalno značenje, tako da se u jednoj toskanskoj posloVici .. može reći: »Tko' iina tečnosti nema okusa« (aludirajući na vodnjikavo voće); ili, ako !POiPrima duhovni smisa6, izražava, doduše, sklOOiost, ,prirodu, raspolo-ženje ili prelazno stanje duha i:li također fantaziju, mi:>ao, kapris, ali bez odre'C!eHog svojstva; taJko da moramo kazati·· tužni ili veseli humor, ili mračni,

dobri ill loši· ili vedri humor, itd. . · • . · · Ukratko, talijanska riječ umOTe .nije engleska hu~our. Ona, kako ~e'

'Tommaseo, sadrži i umjerava naše izra2le vedar humor, dobar humor i Zoi .humor. Dakle, ulazi .tu nešto malo 1 kelj svetoga Augustina.

RaspravlJajmo sada o riječi, ne o stvari: dobro je na to upororiti, jer ne bismo htjeli da 8e misli <;la mima nedostaje uistinu stvar zbog same činjenice ~to naša rij€č nije USIPjeila da sačuva i umjeri u sebi ono što je već materijalno uključivala. Vidjet ćemo da se sve, konačno, svodi. na potrebu jasnije distink<eije •koju mi osjećamo, jer, ili lijep ili dobar ili mračan ili veseo, uvijek je to

, bumor, i nije r:azličit od engleskog u suštini, nego u modifikacijama koje pri--rodno u nj utiskuju r'azličiti jezik i ,;az;Iičita priroda pisaca. "

Uostalo~ neka se ne misli da je engleSku riječ h~mour i njezin derivat JnimOTizam<"tako lako shvatiti.

Isti D'Anoollla, u OiilO'ID svom ogledu o Angiolieriju, na koji ćemo se kasnije morati. n~vtatiti, priznaje: >>Kad bih ja morao dati definiciju o humorizmu. :n.ašao.bih se u velikoj neprilici.« I ima pravo. Svi ovako govore:

Piuttosto no 'l cofuprendo, che te 'l dica.[4aJ

O svim-on.im_pokušanim u XVIII i XIX stoljeću govori u svojoj već citiranoj studiji, Baldensperger, kao zaključak, :pq;put Crocea, da: »il n'y a pas <i' humour, il n'y a que des humouristes«,[4bJ kao, da bi se moglo reći ili pri-znati da je ovaj ili onaj pisae humorista, ne bi trebalo? imati nikakav pojam o humorizmu, -i da bi bilo do;oljno tvrditi, tkako to~ radi Cazamian, koga citira isti Bald€111SPerger, da humorizam izmiče .nauci, jer su njegovi karakterističlti i _kOnstantni elementi malolbrojni-i nadasve negati-vni, ~ok su promjenljivi ele-

- menti brojno neodređeni. Da. Također i Addison je smatrao da je' lakše kaiati ono što humour .qije, nego kazati OiilO što je. I svi na<pori koji su uČinjeni da bi ga se defmiralo uistinu podsjećaju na one vrlo posebne koji su bili učinjeni u XVII stoljeću da bi se definiraLa riječ um (oh; Cannocchiale Aristotelico Emanuela Tesaura!«), te ukit.s ili dobar ukus i onaj neizrecivi ne znam što, zbog čega je Bouhours pisao: »Les ItaliEms, qui fdlnt mystere de tout, emploi~t en toutes ren00111tres leur non so che: Oiil ne voit rien de plus commun dans leum poetesJ4cJ Talijani »qui font mystere de tout«. Ali pitajte Francuze kako shvaćaju značenje riječi esprit.

·270 . MOdUCNOSTl'1 ~,

Sto se tiče humorij!'lllla, »'Sigwmo je, - nastavlja D'Ancoria, - da definicija nije laka, jer humoriiam ima neizmjetlne različitosti, !PI"ema narodima, v:remenima,· umovima, i onaj Raibela:isOv ili Merlina Coccaja ne sa~njav.a ista stvar sa· hUil'Ilorizmom Sterzl'ea, Swifta· ili Gian Paola,- i 'humoriStička žica Heinea i ·Musseta nije ,po 'okusu ista. Osim toga ne tpOStoji; možda, ni jedina

·druga v,rsta u kojoj bi bila, ·m morala biti suptillllijai razlika od prozalčne fonnena ~u, iako to uvijek ne zapažaju čitaielji ·a niti -pisci. Alj, o tomu,, i orazlozima ovih rarzUka, te o različitostima izmedu humora i &ttire i epigr~ i šale i parodije i komičnoga svakoga kroja i·vrste, j~u li, Kako hoće Richterp nekoji humoristi naprosto ćudljivi, QIVdje nije mjesto da oo raspravlja:. Sigua'll» 'je ovo: da zajedničfd. rtemelj tpOStoji u svima onima- koje ja'Villo mišljenjeokuplja ·pod istim nazivom ,humorista.«

Primjedba je u suštini ispravna; ali - polako s javnim mišljenjem! -rekli bismo D'Anconi. >>-Poslije riječi romantizam, najzlorabljenija i najpogreŠIIlija u Italiji•(samo u, Italiji?) je riječ humorizam. Da su uistinu humoristi pisci, knjige, novine kršteni ovim imenom, mi ne bismo 'imali ništa da zavidimo domovini Sternea i Thac'keraya Hi onoj Gian Paola ili Heinea. N e bi s& moglo iz;aći iz ikuće a da se- ne susretne na putu dva ili tri Cervantesa i pola tuceta ·Dickensa ... Hoćemo- samo od početka napomenuti da postoji babilonska zbrka _u tumačenju riječi humorizam. Za veliku v~u ljudi humoristički j& pisac onaj koji nagoni ljude na smijeh: komično, burleskno, satirično, groteskno, trivijalno: - karikatura, farsa, epigrain, kalambur krste se humorizniam: kao što se već od nekog vremena običava nazivati romantičnim sve ono što je ·najidilfčnije i najsentimentalnije, lWljlažnije i najlbarolmije. Brka se Paul de Kock sa Dickenoom, a viskont d'Arlinoourt sa Victor I{ugom.«

Ovo je primijetio Enrico Nenciollli već 1884. u jednom članku u Nova Antologia koji je upravo nosio naslOIV Humoriza1Jl. i hu'llU>risti .koji je podigao

veliku buku. Uistinu ne može se kazati da je javno mnijenje u ovo p<lS!ljednje vrijeme

izmijenilo mišljenje. I danas, za većinu, humoristički pisac je pisac koji čini da se ljudi smiju. Ali, ponavljam, zašto samo u Italiji? Posvuda! SVjetina nemože rarumjeti skrovite suprotnosti, suptilne finese .pravog humorizma. Takoder i drugdje se brkaju Karikatura, ·ekstravagantna :farsa, groteskno sa humorizmom; brkaju se još i ondje gdje se Nendoniju činilo (i ne samo njemu) da se humorizam nalqz,i u svojoj kući: zar ne nosi ime humorista Mark Twain čije su priče, po njegQ<v-oj vlastitoj definiciji, »<zbirka odličnih stvari, čudesno zabavnih kofe izazivlju smijeh također i u. namrgođenijih lica?«

žurnalizam, izvjesni žurnalizam ie zavladao riječju, adoptirao ju je i~ 13ileći se .da pošto poto učini ljude da se više ili manje nedolično smiju, ~o ju je u ovom krivom smislu.

Tako da se svaki .pravi humorista danas osjeća suzdržanim. dapače uvrijeđenim da ga se kao takvog kvalificira. -_Humorista, da ali ... ne miješaj:m.o. - osjeća se potreba da, se upozori: ~ humorista u pra;,om smislu riječi.

Kao da bi se kazalo:

- Pazite da ja sebi ne postavljam u zadatak da vas izazovem na smijeh ·čineći da riječi :poskakuju,

LUIGI PIRANDJELLO l HUMORIZAM 271

I vi:šeoQ. jedn~ da ne iJ:>i prošaO za ludu, da se ne bin~o poomiješan sa sto tisuća obitn.ih humorista, htio je· odbaciti pohabanu riječ, prepustiti je. prostom rpulru, te prisvojiti· drugu: ironizam, ironista. ·

Kao od humora, humorizam; o4 ironije~ ironizam. . Ali u kojem smislu ironija? Trebat će razlikovati takoder i OIVdje. Jer

postoji jedan retop,čtki način i jedan drugi filozofski ;poil'IUliilja ironije. Ironija, kao retorička figura, sadrži u sebi jedno pretvaranje koje -je pot- ,

puno suprotno Prirodi čbstog humorizma. U sebi doduše sadrži ova retorička f.jgUra jednu kontradfikeiju,' ali fiktivnu, i:z;medu onoga što se kaže i onoga što

. .e ·hoće illi raZumije. Kontradikcija humorizma nije nikada, naprotiv, fiktivna aego bitna, kako ćemo vidj~ti, i sasvim· druge prirode. . .

K,ad bante otežava kuđenje izuzimajući iz broja pokuđenih onoga koji je v:i5e ~ kuđenje, kaO. za družinu .ludih r~pnika, onda kad uskliče: ... Ima l' igd'e Z jUdi . .._·.taštijih? a jedan osuđeni odgovara: - Stri ecu izuzev dakako . . . i .WUžinu (prev; KOiiiJJbol); ili ondje gdje kaže:

. ogrrl uom e barattier fuor di ;so.nturo;[4dl

ili kad podsjeća na dobro da bi zagorčio osjećanje zla, kao što čine đavoli lukeškom varalici:

... Qui non ha ,luogo il ~nto Vol to: Qui si nuota altrimenti che ·nel Serchio;[4eJ

ili kad čini da se onafkoji govori spomene svojih !koristi pri njihovoj oporoj l&potrebi, kako čiJni onaj drugi đavo koji oduzimlje sv. Frani .dušu jednog · krivea, iznostrl Wološke argumente o ;pokajanju, tako da ona od njega uzeta duša čuje riječi:

Forse. Tu non pensavi eh' io lO!ioo ,fossi;[4.fl

ili ~d \lS!kiče: Godi, Firenze, poiche se' si grande;[49l

iliti: fiorenza mia, ben puoi esser contenta I?i qtlesta digression che non ti tocca . . . . . . . . . . . ~ -. . . . -. . Or ti fa lieta, che tu hai ben onde; Tu'ricca, tu ~. pace, e tu con s·enno .. .[4hl ·

pruža <livne primjere ironije u retoričkom smislu riječi: aii ni ovdje, ni na ·tlrugom mjestu, uostalom,· Komedije, nema traga humorizmu.

_Jedan je dr-ugi smisao, rekli smo, i ·to filozofski, bio dat riječi-humorizam u Njemačkoj. Izveli su ga Fridrih Schl-egel i Ludvig Tieck neposredno iz subjektivnog idealizma Fichtea; ali konačno ;proističe iz čitavog idealističkog i romantičkog njemačkog ;POSt"'kantovskog po~reta. ·Ja, jedina prava stvarnost,· tumačio je Hegel, može da se podsmjehuje nad praznom prividnošĆu svemira: kako je postavlja, može takOder -da je poništi; ~ ne shvatiti ozbiljno svoje tvorevine. O~tle ironija: to jest ona snaga ·:._ kako k~ Tieck ~ kQja dopušta

-pjesniku da vlada materijom koju obrađuje; materijom koja se svodi po nj()j -kako kaže Fr:idrih sChlegel - na jednu vječnu ··ii)a:l'Odiju, na jednu transcenckntalD.u farsu.

272 MOGUCNOSTI

- Tran.scendentalna više nego malo, primijeti t ćemo mi. ova ·koncepcija ironije: niti je, ~ostalom, ako malo razmislimo Odakle· nam dolazi, moglo biti, <Ifukčije. Sasvim tim ona ima, ili može imati, barem- u s4tnovitotn smislu, neko srodstvo sa pravim humorizniom, tješnje sigurno nego retorička ironija iz koje bi. se, konaGD.o, povuci potegni, moglo vidjeti kako proizlazi. Ovdje, u -1."etoričkoi_ironiji, ne treba shvatiti ozbiljno ono što se govori; ondje, u romantičkoj, može se ne uzeti ozbiljno ono što se radi. Retorička irohija bi bila, u odnosu na romantičku, tP<Jput one gla.Sovite žabe iz basne, koja je, prenes-ena u zamršeni

" svijet njemačkog metafizičkog idealizma i .·naduvavajući se ovdje više vjetroni m'lgo vodom, uspjela .ga porprirni -zavidne razmjere vola. Pretvaranje, ona ,stanovita fiktivna kontradikcija, o kojoj govori retorika, ovdje je postala, nadim_ljujući se sve više i više, -pr~a prividnost svemira. I sad evo: kad bi se sav humorizam· sastojao, u rubodu igle koji čini da izduši ona naduvena žaba, ironija i humorizam biU bi otprilike ista stvar. Ali se humorizam, kako ćmo vidjeti, ne sastojti sav u ovom-ubodu igle. _

Obično, Fridrih Schlegel nije ovdje nj$ta drugo učinio nego je pretjeravao tuđe misli i teo·rije: osim subjektivnog idealizma Fichtea, glasovitu teoriju igre koju. je iZiložio' Schiller u 27 pisama .U eber die aesthetische Erziehung des Menschen. 1

FicMe je htio, ustvari, "lJTiyesti kraju 'Kantovsko učenje o dužnosti: govoreći da je duh stvorio svemir, da ga je s.tvorilo »Ja«, koj·c:; je također božan-;stvo, duša suštine svijeta, ko•je sve rađa i koje je iill!personalno, koje je neumorna volja koja u. sebi sadrži razum, slobodu, mOl"al; htio je dokazati dužnost pojedinih ljudi da se potčine volji sveukupnOsti i da tEiže ka. vrhuncu mohilne ·harmonije.

Sad,- ovo Fichteovo »Ja: postalo je individualno »ja«, :malo· »ja« nastrano gospodina Fridriha Schlegela, koji je s ·,jednom: trs~ičkom i sa malo osapunjene vode počeo veselo nadimati mjehure od sapunice: prazne prividnos.ti svemira., svjetova i duvati nad njima. I ovo je bila igrn. Jaeni Schi!ler! Nije mogao biti na nedostojnij,i način rpatvorert njegov »Spieltrieb-<1. A~ ~oswdin Fridrih srhlegel je shvatio doolovno riječi: »der Mensch soll mit der Schonheit nur spielen, und er soll nur. mit der Schiinheit: spielen. Denn, um es endlich auf einmal herauszusagen, der Mensch spielt nur, wo er in voller Bedeutung des Worts

' Mensch ist, u.nd er ist nur da ganz Mensch, wo er spielt«h i rekao je-da se za_ pjesnika ironija $asto ji u tome da_ se nikada sasvi.lD. ne stopi sa vlastitim djclqm, dl;!. ne izgubi, niti u ča:su patetičnoga, llvij-est o ireainosti svojih tvovevina, da .ne bude ruglo sablasti koje je on ,Sam,, evocirao, da se' pod

smj.ehuje čitatelJu koji će se dati uhvatiti u igru i samome sebi koji vlastiti život posvećuje igranju.6) •

' Shvaćena na ovaj· način ironija, svatko vidi kako se ona krivo pripisuje nekiim ->pi~iiM, kao na primjer našemu Manzondju, koji je o objektivnoj ~tvarnosti, o historičkoj istirli bio sebi stvorio jednu pravu i potpunu fiksnu ideju. dotle fta je osudio svoje vlastitO remek-djelo. ·Niti , se s P-ruge strane može Manzoniju pripisati ona drUga [ronija, retorička, jer se ni jedria fiktivna kontradikcija-ne nalazi nikada Jl njemu- između onoga što kaže i što hoće .da_ bude shvaćeno,' kontradikcija koja je plod prezira. Manzoni se nikada ne srdi njld stvarnqšću koja je u sukobu· sa njegovim idealom:. iz samilosti. pravi kompro-

LUICfl PIRANDELLO l HUMORIZAM 273

mise ovdje i ondje :i .'čeSto ol>rašta:, pr'i'kazujući svaki put 'detaljno, u z1vom obliku, r;woge svojlh: tkomiJ["omisa i svojih <JIPI"aštanja: što Je,· kako ćemo vidjeti, svojstveno huimorizmu. · . · ~

. . ' >?:amjena TIJ€01 irOI!llzam, lrOiilista: humOrizmu humorista ne bi, bila·

aakle zakonita. Od ironije, Pa i onda kad je upotr~bljena u dobrom 'Cilju, ne može se 'odvojiti ;pojam stanovitog, rugalačkog i ujedljivog. Sad, rugaoći i uje,;Uiivci mogu biti ,pisci. koji su nedvojbeno humOJ?istični,' _ali se njihov bumerizam ntlĆe nikada sastojati u ov9tffi ujedljivom ruganju. .·

Također . je istina da se nekoj riječi moiže po zajedničkom ~porazumu preiriačiti značenje~ Tollko je riječi koje mi danas upotrebljavamo u ;jednom

. sm:islu, imal~ sci ~ smisao u staro doba I ako se riječi humQrizam, kako Brno vidjeli, .već uistinu preilnačio smisao, ne bd na koncu 'biio nimalo zlo, ako "bi se- 'da· se odredi, d.a· se označi bez nesporazumka stvar - upotrebljavala druga rij~.

II·

PRELIMIJ\{ARN~ PITANJA

Prije nego što· pOčnemo govoriti o suštini, osobinama i predmetu hulllOI'iŽina, moramo' pred sobom očistiti teren Od tri druga preliminarna pitanja: l) da li ·je humorizam isključivo moderna literarna po·java; 2) da li je za naB egzotičan; 3) da li je naročito nordijski. ·

Ova· se '.tri pitanja .usko povezuju s onim šidm i složenijim o rclzlici Jnodem.e umjetnosti od antičke, koda se dugo vodila u toku borb:e između klasici=a, s jedne stra~ e; i ,s dritge, romanticizma posmatranog od anglo~skog svijeta· kao revanša protiv klasicizma. latinskQg svijeta.

Vidjet ćemo uistinu ponovo prihvaćene u razLičitim raspravama .o hu:morirzmlu sve argumente romatntičke kritike, počevši od Sahillerovilh, koji je glasovitim esej_em Ueber naive und sentimentalische Dichtung, bio, po riječima Goethea/) utemeljitelj. čit~ve moderne estetike.

Ovi su argumenti dobro .pozna,ti: subjektivizam spekulativno - ser:itimenlalnog ;pjesnika, pređstavnika moderne umjetnosti, u -suprotnosti s objektivizRJOm instinktivnog ili naivnog .pjesnika, predstavnika antičke umjetnosti; kontrast između idealnog i realnog; mramQ,rna vedrima, dostojanstvena ravnoteža, izvanjska ljepota antičke umjetnosti :Protiv egzaltacije· osjećanja, neiz~ vjesnosti, neizmjernosti, neodređenosti aspiracija, melanholije, nostalgija, unuh"qšnje ljepote moderne umjetnosti; i s jedne strane niskosti ver;.zma naivne poezije, a s druge nagle ap5tr~cije i intelektualna vrtoglavica sentimentalne poezije;8) akcija kršćanstva; filoZiO!f:ski element; inkoerentnQS-t moderne poezije suprotna harmoniji. grčke poezije; p() jedine posebnosti najptrama klasičnim tipifikacijama; razum koji se za.Illima za filosotfsku vrijednost sadržaja više nego za ljepotu izvanjske . forme; ?U.boko osjećanje unutrašnjeg razjedj,njenja, dvostruke pri·rode modernog čovjeka, itd. itd.

Da bismo pružili neki d6kaz, citirat ćemo ono što je pisao Nencioni u svojoj studiji o Humorizmu i humoristima o kojoj smo već govorili: »Antika

274' MOGiJCNOSTI

je, u SVOJOJ sretnoj ra\tnoteži čula i osjećanja, gledala sa .mramornom mirnoćom i u. tra~čne dpbine sudbine. On~ je [judska duša bila zdrava i mlada. a trideset stoljeća propisa i sis~, boli i stunnja nije izmučilo um i pamet.

· · Nijedn() tm.i.čno učenje, nij. unutrašnja kri2;a nije .pomu~ vedru·· bar•. mo,niju života i ljudskog ~peramenta. Ali su vrijeme i kršćanstvo naučili

modernog·. čovjeka promatrati nei2;ffijernost, upoređivati je s iprol.aznim t bolnim dahom sadašnjeg života. Naš je organ:iza:m neprestano i pre~ano nadražen; stoljetne su boli h-umanizirale. naše srce. Mi gledanlo u ljudsku dušu i u .prirodu s jeqnom prodornijom simpatijom i nalazimo u njoj tajne odnose i jefiml intimnu poeziju nepoznate starOme svijetu; ; .. Umjetnički smijeh i ikofriička Aristofanova fantazija, neki LUkijanovi dijalozi, iznimke su. Antika mje imala, niti je mogla imati humorističku literaturu ... ReklO bi s~ qa ova poslj-ednja predstavlja karakteristiJ!:u anglo-germanskih litera'l;ura. Sutonsko nebo i vlažno tlo Sjevera i7lgledaju prikladniji za ishranu delikatne i čudne biljke humorizma«.

Medutim Nencioni je dopuštao da je »i pod modrim nebom. i u lagodnom životu latinskih rasa "humorizam" nekii>tit cvjetao i dva ili tn puta na jedin- _ stven, čudesan način.« I govorio je uistinu o Rabelaisu i o Cervantesu, i takoder o humorizmu »realističkom 1 živućem« Karla Porte i o onome »delikatnom i neutješnom« Karla Binija, a za Manzonijeva don Abbondija j~ govorio da jeprvorazredna humoristička k:r~acija.

Odlučniji' u negiranju bio je Giorgio Arcoleo,9)' koji je, ,premda je dopuš_tao da nota humori:zma, koja je ·,pooebna osebina moderne literature, nije bez ,veza sa antičkim svijetom, te citirajući ipak oou SOkratovu 'Pouku koja kaže: »Jedan ·je izvor veselja i tuge: u protivnostima jectaD se pojam- n_e

l . . '

poZnaje nego po njemu suprotnom: od :iste se materije· tvorio sok i koturn«, dodavao: »>vo je grčki intelekt mislio: ·.ali' Umjetnost to nije mogla izraziti: percepcija kontrasta ostajrua' je.u .apstraktnom polju,. jer je život bio c;lrukčiji. _Trogonija je o:motavala dušu u mit; Epopeja ljudske _čine u legendu;

'Politika :Lndividuaine snage u vrhovni za.kon države. Antika je vedro sputala o1;Jlike u harmoniju svriŠenog: vidjela je Kiklopa ili Patuljka, Gracije ili Parke .

. Kao :što je život imao slobodne ili robove, svemoguće ili nemoćne, tako je

nauka imala posmijehe ili plač: Heraklita ili pemokrlta; a literatura je iinaJa tragedije ili komedije. J'iajw:še da je ·kontrast iz sfere intelekta prešao u sferu imaginacije, preobratio se u priviđenje, i onda je· Aristofan napravio satiru sofista, Lukijan .~gova. Ali ako se Po~tvo za/boravilo u veličanstvenosti obltka i prirode, Srednji Vijek se mučio u sumnjama i tjeskobama duha. Bio je tužan, imao je snove uznemirene sablastima: vla:steoska je moć čes~o svršavala u .samostanima, )jepota u _manastirima. Rimska pokvarenoot .nije zavQdila niti kao uspomena: rasvad velikog Carstva je ubrizgao u_ duhove pojam nemoći. Obratno od antičkog svijeta: ovaj je u plastičnim forinama u~njio nadnaravne energije; Srednjd Vijeik ih je raširio u nei7Jffijernost i, zahvaćen od prostora· i od vremena, ljudski se je duh poništio sa bramanskom reZignacijom. Tak'Va je depresija zagušila ·~vaki inicijativni i ispitivački duh. U vjerovanjima je suvereno yladala dogma, u zn~ooti erudicija, u umjetnooti _ kopiranje, u moralnom. vladanju . disciiPlina. · Covječanstvo je u svom razdoblju ·rimske dekadanse podnosilo . bolove Života ravnodušnošću stoika i u

/ ..

LUIGI PIRANDELLO l HUMORIZAM 275

njemu je tražilo ··naslade sa senzualnošću -epikurejea:· u Srednjem Vijeku se btjelo izVući- 1~ života ekstazom: odati~ jedna nova <:Kršćanska. mitologija, ~Učena gri.Žnjama Savjesti, strahoVi~ mo1itvama. Misao je. slijedila vjeru: priručirlk.logikebio je~d9datak ·katekizmu. U takvim je prilik.arnil. vladae strah, -očekiva() ~ k()riac svijeta ... Konačno 8e u materiji kao u duhu uzdiže jedan novi' svij~t. ~je rii:rodiblje ushićenja i u isto vrijeme sjete i razmišljanja: ali ~ otKrly:a. ~ JCi'Vije izrazite te~je, jedn:om kod g~nskih rasa, drugom kod 1ati.n$kih: cmamo, slobodno iSIPitivanje ili Reformacija: ovdje kult. ljepote i sn~ .~sa. Kontrasti se umnožavaju u ustanovama, u privatn~m životu, u-meoralllO~ vladailljU, u ·zakOnima literature ... To nije antiteza koju je perce-

,.- :pira<> in~ ili nazrela :fun~j~; to· ;nije bortba .protiv ljudske <prirode kao :u Sredtnjan vijelru~ to Je d:isonancifa koja škriplje u sVim sfooama misli i akcije: ~1o ~~anje između novOg duha i starih oblika. U takvoj situaciii triuinf )edPog ,tU ~ge imta oidJ.učujući utjecaj na u8ta.nove, na znanost, na umjetnost.' Ovdje~ treb<i, <fa-se mpazi razlika rezultata u germallls)tim rasa:rni:!. i u latinskim: razlika koja velikim dijelom tumač:!" zašto je humorizam imao toliki nl:ZV'oj lcOd pivili.; li isooO gotovo nikakav kod drugih.«

Soo, tre~o bi ·prije sv~ shvatiti da, uzimajući u ispitivanje jedan iZltiirnln i vrlo poseban umjetnički izraz -kao što je humoristički, ove s'ažete .sinteZe,·· 0/Ve .idealne. historičke 'rekonstrukcije, nisu prihvatljive.

' . Kao što pri ~ormiranju jedne legende koleMivna imaginacija. odbacuje

.sve elemente, poteze, ooebine koje se- ,ne slažu/ s idealnOm prirodom jedne <late činjenic,e ~ . jedne ·date ličnOISti i mjesto toga evoci·ra .i, kombi·!lira sve priikladne slike~ ~kQ smo, pri sažetqm sastavljanju sinteze jedne date epohe, :neizbjež'hO::navedeni da ne .vodimo ničuna o tolikim, posebnostima koje su .u kontra.di:k~iji., o" pojedin~nim izrazima. Ne možemo da saslušamo glasOve koji ~bi:) u ~ed. jednog hora kOji ih nadvisuje. U udaljenosti,·· zna .se, ·neke iarke bQje, :~;mrute aiiilO·~, :p<)staju.. slabije, gase se, st1j,paju Še u općoj

. ~bojenosti, plavoj ili sivoj~ pejSa!Ža. Da_ bi ov'e boje .izlbile, p00ovo poprima;hJći ~ -u cijel~p svojU i~diVidualnoc;t, treba da im se pribli~mo; tada ćemo ~poznati,

'kako i kolioko nas je pte\Tarlla udaljenOISt. . · . SHjedeći Tainove . teorije, smatrajući i ~ralne pojave kao ·podložne

-determinizmu jednako kao fitičke pOjave, ljudsku histo~iju kao dio prirodrie, ttt:njetničko <HelO ikao proizVod određenih faktora' i određenih zakona, tj. zako~ o ·mvisnOIStima i zakona o uslovima, 'Sa pravilinia koja iz njih .proiz~: ~ lb).tnoj osebini ili vladajućoj mogućnosti, iz prvoga; o rprimordijalnim -snagama, rasi, sredini, momentu, .iz dnigoga; i videći iskijučivo u umjetni--čkim izrazima nu~e učinke i prirodnih i drulštvenih snaga~ nećemo nikada -])rodrijelli u intimnost u,ffijetnosti, Jia: s:i,lu ćemo sebi predstavljati sve mani-festacije jednog datog vremena kao međusobno soli dame. i komplementarne. na način·~& sva!Gl pojedina nužno usloyljava druge i one sv~ zajedno odra~i,avaju ona $VO.jstva koja su ih, prema našem pojmu ili našoj sumarnoj misli, · salrupila d ·tproizvela, a nikako stvarnost koja je neizroljermo t;;:Wična i bez presta.nka p,romjenljiva te pojedina osjećanja o njoj koja su također ne.izmjemo· razliČIIla i bez prestam.ka · Pt'omđenljiva .. i:>oslije nego što smo promatr~i' nebo, . podneblje, sunce, dl'UŠitvo, običaje,. prediasude !itd., . zar rie moramo možda uperiti pogled na pojedine individue i pitati se š.to su postali/

276 MOG UCNOSTr

u svakome od~ njih oVi elementi; ·~ .poseib:nom ~hi čkom ustrojstvu, otiginarnoj, jedinoj 'kOrTilbinaciji koja lronStituira ovu--ili onu indivi9uu? Gdje sej~ prepušta, drugi se buni; gdje jedan plače, drugi ~- smije; a uvijek mož~ biti netko što' se smije i (plače ·u isto vrijeme. Od_ svijeta što _ga· okružuje: čovjek,. u ovom ilL onom vremenu; ne vidi nego ono što ga zanima: već Ođ: djetinjstva, a da to ni ne naslućuje, on vrši fzbor elemenata i :prima ih i sabire u s~bi; i ovi će se elementi, !\asnije, Pod djelOIVanjem osj-ećanja, Po-. kiretati da bi se kombinirali na najrazličitije načine.

>>-Antika je vedro sputala 01blike u harmoniju savršenoga.« Evo jedne Slinteze. Sva antika? Zar ni jedan antiČki čovjek nij~ isključen? »KiklOp !i.lt Patuljak, Gracije ili Parke.<< A zar 'ne i Si.Pehe, !POlu žene, polu ribe? ".zivot nije imao nego ili slobodne ili rol:)ove<<. A zair se. nije poneki slobodan čovjek mogao. osjećati robom i poneki mb osjećati se u .sebi slobodnim?· Zar sami Arco1eo ne citira Diogena koji »zatvara svijet u bačvu, te ne prima Aleksandrovu veličinu, ako mu oduzima pogled na sunCe«? A što -znači da je grčki intelekt mogao uočiti kontrast, .a umjetnost ga, nije mogla izr~ti, jer je-.

život 1bio drukčiji? Kakav je bio život? Ili sav u plaču ili sav u smijehu?"' A kako je .onda mogao intelekt zapaziti koul.'trast? Svaika apstrakcija mora na silu imati korijena u jednoj konkretnoj činjenici. Bio je, dakle, plač i smijeh, ne plač ili smijeh; i a"ko je intelekt mogao zapaziti kontrast, zašto ga. umjetnost ne bi mogla izra:ziti? ".Najviše - kaže Arcoleo - da je kontrast. iz sfere intel~ta pi€Šao u sferu ima:ginac:ije, preobratio se u avet, i onda je Aristofan satirizirao sofiste,· LukiJan bogove.« šta znači ono najviše dat ~ko. je kontrast iz sfere intelekta .prešao u onu imaginaciJe i pretvorio 8e u avet, z.nači da je postao umjetnost. A onda? Ostavimo na ,stranu Aristofana koji, kao ćemo· vidjeti, nema nikakva posla sa humori.zmom; ali Lukijan nije samo autor dijaloga o ~bogovima. I .nastavimo.

l . . ' \ '

»Anti,č:ki je svijet smanjio u plastičkim forrn.mna .nadnaravne energije .... !No druge s1nteze .. čitav antički svijet i sve .nadnaravne ener~je? i fatum također? I čitava j~ Tenesansna Italija »astala u svojim ulrus.itn,a. (pOganska.. Yedra; nije imala znatiželja, intimnosti«? .Vidjet ćemo. Govorimo o .humorizmu i o njegovim umjetničkim izrazima, iznimnim i vrlo posebniin, ponavljam: bio bi nam dovoljan jectM sam humorista; naiĆi ·ćemo ih Vliše, u avakom · vremenu,· n~ svakom mjestu, i kazat ćemo razlog zbo,g kojega tre~ da nam izgleda da naročito· naši nisu ~vi. ··

Sve su podjele proizvoljne. Malo poslije PUJblikacije Nencionijeva €5ej~ koji je negirao ,_ kako smo ~djeli - antiki j~nu humoristič:ku li.tera~~ iQe sa:mo, nego također mogućnost. da je ima, · ustali su kod nas najprije Fmccaroli, sa jednom studijom · koja se ZOIVe baš Za hu'l'l'tOTiste antike/0•

zatim Bonghi,U) zatim i još drugi da bi istakli u klasičnim literaturama i Po,<;ebno u grčkoj mnogo V:i~e humori=a,, nego ~to je to znao u~iti Nencioni:

Ona sretna ravnoteža, onaj mramorni mir i zdrava i mlada duša. te vedr~ harmonija :života i tem(peramenta antičkih ljudi, kao priroda koju oni prikazujuIla preciznošću, bez melanholije niti Il<lista1gije, stara su :prokušana oruđa ·za. bo:~~bu rom8illtične . kriti,ke. Već je sam Schiller, prvi autor pOdje!~, mor~ priznati da Euripid, 1Ioracije, Propercije, Vergilije nisu bili sebi stvorili jedan

LUIGI PIRANDELLO l HUMORIZAM 277_

naiva:n 1p0ja:m. o -prirodi i zato zaključiti da je <bilo sentimentalnih duša .kod antičkih ljudi i ·grčkdh kod modernih, te na taj način iZJbrisati, kao neodr.;. živu"; razdaljinu iz~eđu antičke inspir~cije i moderne inspiracije.

·Po tragovimA Biesea, koji je p!sao o razvoju osjećanj~ prirode kod Gr:ka,1!* Basch je l~o -doka~o koliko sentimentalnoga ima u poeziji i misli Grka. u primitiv:noj illitologiji, u· metamorfozama .često· grot;esknih· božainstava, u noota1~čpQj utopiji zlatnoga doba, u rafiniranoj melaniholiji liričara i naročito elegičara; koji su prikazali prirodu ne samo »comme cadre des sentiments d,e r' ame, mais enćore . comme ayaht des ..prafondes et mysterienses affinites avec ses s~tim~ts. P2al Također Hero~, autor podjele između Natur - poesie i Kunst - .PiJ.esie, nije joj daVao strogo hronološki smisao.- A Richter je nijekao da :,je k,rštanstvo bilo uzrok i. isk)jučivi izvor nove poezije zato što su se sikanđinavsk~ Eddine poeme i· indijske rodile iivan kršćanskog mistici2liba; i;' ponavljajući Herderovu opasku da »nijedan pjesnik ne ostaje vjeran

_jedinoj se?ttimentalnoj inspiraciji;! .nazivao romantičnim ne pisce, nego ona između djela~ •koJa su bila sentimentalna po insp~raciji. Henrik Heine je govorio u Gert:naniji da se je p.alo u jednu sažaljenja dootojnti grešku nazivajući rplastičkorp. antičku ·umjetnost kao- da svaka urp.jetnost, antička· ili moderna, hoteći biti umjetnQS.t; rte mora na silu biti plastična u svojoj izvanjakoj formi, I beskorisno je .spomenuti ovdje u kakvoj se stisci n~ao Viktor Hugo hoteći ukazati kaO princip moderne umjetnosti slavnu teoriju o .grotffiknome naprama Vulkanu, Polifenu, Silenu, tritonima, satirima, ki:kl01pilna., sirenama, furijama, Park~, fuwpij.ama:, homerskom Tersitu, dramatis personama aristofaJnskjh komedija. .

S ctruge, strane, nikome više ne pada na um da niječe d~ su "i antički

ljudi takoder imali :pojam. o dulbokoj · nesreći ljudi. Izrazili su je, uostalom, ' jasno filozofi i pjesnici. Ali, obično, nekd su također i između antičke boli i modeme htjeli Vidjeti jednu gotovu suštinsku raJZliku, i utvrdilo se da po.stoji jedria ial.Oib.na progresija u boli koja se odvija sa sarrlom historijom civilizacije, ·pmgresija koja ima temelj u sensiibi1noL>ti ljudske svijesti, koja· je sve to delikatnija i u njezlinoj raroražljivosti i nemogućnosti da bude zadovoljena koje ':Postaju sve veće i veće.

Ali ovo je već bio kazao, ako Sl:!. ne varamo, već u prastarim vre:rnenima, Salamun. PoraSt znanja; porast holi. A je li baš imqo pravo, već u prastarim vremenima, Salamun? Pitanje je. Ako strasti, što se više jacaju i utančavaju, 1oliko vlše stiču jednu vrstu izmjenične privlačnosti i kompenetracije, ako UZ I~OĆ fa!lltazije i ČUla IJJi UlazimO, kakO kažU, U »proces uniVersalizacije, ikoji posta~ sve to brži i sve to prodorniji tako da nam se čini da u jednoj boli oojećaffio više boll, sve b<JU, da li mi zato uistinu vi,še trpimo? Ne: jer ~ ovaj porast, ako ništa ,drugo, na štetu intenziteta. I baš zato je Leotpardi

ĐIŠtroumno zapazio ~ je antfčk& bol bila očajna bol; ·kako je obično u prirodi, · kaiko je još u :barbaskim i polu divljim •narodima ili u seljačkom svijetu, beE utjehe to jest sensibilnosti, bez slatke rezignacije nesrećama.

Da li se laJko danas, pred našim očima, ako mislimo da smo nesvetni, .svijet preobraća u predstavu uiiiverzalne nesreće? To znači da umjesto da potonemo u vlastitoj boli, Ini je proširujemo, rasprostranjujemo je u svemir: Izvlačimo sebi tlraču i omotavamo se u crni oblak. Raste dosada, ali otupljuje i olakšava

.27tj M OG U C N o· S T l

bol Ali, evo, a ono gađenje nad žiootom Lukrecijevih savremeni:ka? a ona neka mizantropska Timonova tuga?

Ali !pUStimo to! baš je beskorisno raz.rnetati se primjerima i citatima:: To su ak.;ulemska pitanja, diskvizicije; argumentacije. Nije potrebito tražiti daleko bivše čovječanstvo: uvijek je u nama, onakvo' kakvo je bilo. Mložemo najviše predpojstaviti da S'U danas, uslijed ove - ~o se hoć~ - naraJSle osjetljivosti i ZJoog progresa (jao!) civilizacije opOOrrltija ona rraspoloženja duha,/oni 'USlovi

života koj( su !pogodniji fenomenu humorizma, ili bolje, stanovitom humorizmu, ali je apsolutno proizvoljno n:\jekati da takva raspoloženja nisu postolr jala ili J:Usu mogla postojati u antiki. ' \

Međutim, Diogen sa svojom bačvom i sa -svojom svjetiljkom, nije od· jučer; i ni~ ozbiljnijega u smiješnom Lništa smj~nijega u oZJbilfnom. Jesu li

l . . - . .

to izuzeci, kako kaže Nencioni a ponavlja Arooleo, ATiisto!fam. i Lukijan? Ali su izuzeci onda ta_j.{ođer i Swift i Sterne. Sva humori~tička umjetnost, pOna.v

ljamo, uvijek je bila i još je ~vijek iznimn4 umjetnost. Različit je plač, prema ovoj kritici, i naravno različit ie također smijeh

Mltičldh ljudi.

Vrlo je poznata razlika koju pravi Gian Pavao Richter između klasičnog komičnog i romantičnog komičnog: neotesana šala, vulgarna l'>at:ira, izrugivanje grešaka i mana, bez Ikakvog sažaljenja ili samil9Sti, ono; humor, orvo, to jest filozofski smijeh, pomiješan sa 'boli,_- jer se rodio iq; ~oJ;"eđenja malog .svršeno~ svij~ta sa neizmjernim pojmom, ~ijeh pun tolerancije i simpatije.

U nas je Leopardi, koji je stfilno t!1Pio od nostrugije za prošl<.liŠĆu i k~i je u Pensieri\ di variti filosofia e di bella lettera~ura htio da. se ·OIP811-li da on osjeća bol ne ·na način romantičara ·,nego na· način antičkih· ljudi, to jest očajničku bol, branio također antičko komično protiv modernog, antičko· komično }{oje »je bilo uistinu sadržajno, izražavalo uvijek i iznosilo :pred oči, tako reći, rtijelo smiješnoga«; dok je moderno »Sjena, duh, vjetar, .~uh, dim. Ono je napunjalo smijehom, orvo ga 1;ek čini (la se okusi, ono je bilo čvrsto, uvo prolazno; ono se sastojalo u slikama, sličnostima, poređenjima, pričama, konačno u .smijeŠillim stvarima; ovo u riječima, općenito i sumarno govoreći, li r~đa se iz nekog sastava glasova, iz one dvosmislenooti, iz one' neke aluZJije _ riječi, iz one igrice riječi, iz one neke riječi baš tako da, ako dignete on'U dvosmislenoot, zamdj~nite jednu riječ s drugom, iščezava smiješno.«

I citira primjer Lukijina koji urporeduje bogove koji vise na Parkinu vreten'U _rtbicama koje vise na ribarskoj trstici. Zatim napominje: »Ali m&.da i bez možda, danas; i . najviše Francuzima, izgleda neotesa!llo ono što se nekada nazivalo atičkom solju, i dOJPadalo se Grdrn.a; najcivilmijem na.r-oqu antike i Latinima. I može biti da je Horacije imao slično mišljenje kad se lOIŠe izraziq o Flautovim šalema; i uistinu Horacijeve satire i epi.stule nisu toliko solidno smiješne kao starinska grčka i rimska komičnost, ali nisu ni i•zdaleka toliko suptilne kao moderna. Sad, pomoću duhovi~ uzrečica, postalo je duhovno d smiješno, toliko ·utanjeno da konačno nije više niti likvor nego eter, para; i samo OIVO se smatra smiješno, dOIStojno osoba koje imaju ukusa i koje imaju duha i koje imaju 1t>ravog ton .tona i dostojno> Visokog društva .i uljudene konverzacije. Smiješno antičkih kOii1ledija rađalo se također mnogo iz ~ih operacija na koje su bila .. natjerana lica da ih prave na sceni,

.-~>-- ~:

LUIGI PIRANDELLO HUMORIZAM 279

i ovdje je još .bio ne mali iivoi duhovit<Jisti neg9 čiS,ta akCija; kao ~ Ceremoni.jama Maffeija: komedija pitna pravog i antičkog smiješnog; ono ulaženje Horacija kroz prozor da i21bjegne klanjanja ria vratima. Druga velika razlika izmedu antičkog i· ~og smiješnog je to da: je ano bilo uzeto iz .pučkih i domaćih stvari ili rbar~ ne iz najfinije konverzacije koja ipak ruje još postojala barem ovako rafinirana; ati moderno, naročito francusko, . ibaVi se prvenstveno :Padoci.ličri:fjin,). svijetOm, s~varima najp~ofinjenijih 1Plemića, domaćim zgOdama n.aj';ttlodeptijih porodica itd., itd. (kao štO je srazmjerno bilo Horacij evo sinij&šno): tako da je ono bilo smiješno koje' je imalo kOII}zistencije, i kao oštrica oružja koj& nije odveć oštra, trajalo je dugo vremena; gdje ovo, kao ~to ima vrlo ta;rulk. šiljak, više manje prema vremenima d1i ·nacijama, tako is:to u tren oka sa!J!ne i trOši'se, i puk ga Više ne osjeća kao :prvi rez ibritv:e.«

-~.-očito, ovdje .govori o francuskoilll espritu u protivriosti sa ·k!aslčnim smijeišniffi, ne misleći da je ovaj »eSprit de oonversation; le talent de taire di!S mots, 'le .gout des petites phrases Vlives, fin~, iillprevues, ingenieuses, da:rđ~ avec :@i te ou malice,t3) i on isam klasičan i vrlo s..tar u Francuskoj: Dltas'res industrio8issime persequitur gens Gallorum, rem militarem et argute loquii13aJ Ovaj esprit rođen u F'Tancuskoj, koji se i sam postepeno• profinjuje i postaje malo konvencionalan; elegantan, aristokratičan,- u nekimkiij!iževhim razdoblj:iJna." nije sigurno ~ni humor, i j~ manje <m:aj ~gleski koji -mu Taine suprotstavlja, ·kao na;pravljen baš od stvari više .nego od. riječiili, . iPOd izvjesnim viooiTI: napravljen od- zdrave pameti,· ako se - kako je mislio .J~w.bet -.esprit sastoji u tome da imamo mnogo beskorisnih ideja a zdrav-razum, 'u torne da smo sn.aibdjeveni potrebitim znanjima. Ne ·br1kajmo dakle. · · ·,

.- " ., '

·.Godine· 1899. Alberto Cantorri, vrlo oštrouman naš humorista,14) koji - j'e duOOk'o osjećao unutrašnji rascjep izmedu razuma ~i Ol')jećanja i koji je trpio

' ' ' -što ne, može 1biti nadvan kako bi to prepotentno u njemu priroda htjela, ,ponovo je jlO&ta..vio pitanje u jednoj svojoj kriti~oj noveli Klasični i moderni humor,t5 )

u .kojoj 'zamišlja da se jedan lijepi starac rumen~t _i jovijalan, koji p~edStavija klasični Humor, i jedan čovječuljak Vitak i sumnjičav, lica malo sladunjava i maJo rposprdna, ·koji ;predstavlja moderni Humor, sas·taju u Ber-:garou :Pred spomenikom Geatan.a Donizettija i ondje se, odmah, počinju međusobno pravdati a zatim izazivlju jedan dTugoga, to jest stavljaju sebi u zadata~ da_ pođu u obližnje selo, ti Clusone, gdje .se održava sajam, svaki za

·svoj račun, kao da se nisu pikada vidjeli, te da se vrate uvečer, iznova ondje, pred Doni·zettGe~m spom~kom, ·noseći sv:aki prolazne i poSebne utiske sa

·izleta da ih _međusobno upor€de. Mjesto da kritički raspravlja' o prirodi, o nakanama, o okusu antičkog i ·modernog humorizma, Canfuni u ovoj noveli živo iznosi, u jedinom živahnom razgovoru, utiske jovij,alnog starca i surnnjičavog čovječuljka sabrane na sajmu u C1usonu. Oni prvoga mogli su biti sadržaj jedne novele Boccaccijar Firenzuo1e, Bandella; komentari i sentimentalne varijacije drugoga imaju naprotiv okus onih Sterneovih u Sentimental Journev il~ Heinovfh u Reisebilder. CantOni, vOleći više· naivnu j otJvorenu prirodu, stajao bi u prep!rct na strani T'Urnieilkastog starca,_kad ne bi 'bio prisiljen da prizna da je on htio ostati onakav kakav je mnogo više nego sto bi to dopuštale godine te da je prilično vulgaran i čes1o sramotno

280 MOG,UCNOSTI

senzualan; ali .zatim, OSJecajući i u sebi rascjep koji drži raskoljenu :f pođvostručenu dušu onoga drugoga, ·Vitkoga ~ovječuljka, ·čini da . ga ~tarac ugrize oštrim riječima:

»Neprestano· p~navijajući da ti izgledaš posmijeh a da si plač .... jspalo je, da se konačno više ne zna ni što uistinu ti izgledaš, ni Što si h uistinu ..• Kad bi ti m0:gao sebe vidjeti, ne bi razumio, kao ~i j{l, da li rti imaš vi~ volje da plačeš ili da se smiješiš.

- Sad je istina..- od.govara ~u moderni Humour. -, Jer sad ~lim samO da ste -se vi zaustavili na pola puta.· U vaše su vrijeme veselja J tjeskobe života imali dva oblika ili ba~rem dva jednostavnija ~~eda i_ međusobno mQ.ogo različna, i ništa :nije bilo lakše nego birajući rastaviti jedne od drugih da bi· se zatim .ponocvo uzdignule prve na štetu drugih, i1i obratno; ali kas~ ni·je, to jest u moje vrijeme, došla je kritična i sretna ·noć; mnogo 'vremena se t,eturalo neznajući ni ·što je bolje, ni što je gore, dok se nisu započele P?javljivati, :poslije 1nego što su ovako dugo Vremena bile S{llkrite, bolne strane veselj.a i smiješne strane ljudske boli. I anHčki su ljudi.oibičavali tvrdim da uživanje nije dru.go nego prestajanje boli te da sama bol,_dobro ispitana1 nije nikakVO zlo;,. može se ,reći da nisu bili njima nimalo proržeti; sad je naprortiY došlo na žalost moje vrij€'1J}.e i ponavlja se, jao, gotovo smijući se, {o jest sa najdubljim uvjerenjem da su dva gore spomenuta elementa, zalijep•ljena pred kratko vrijeme uz veselje i bol ,p<Jjprirnila izglede tako nesigurne i tako' bezbojne da se ne mogu više rastaviti ,ma niti razlikovati. Ispalo je da moji savremenici ne znaju sada više nikada biti ni sasvim zadovoljni ni sasvim nezadovOljni, te da vi sami više ne dostajete da uči.nite da ferrtlentira odmje-.

rena zabava ,prvih niti da skrenete s puta sofističke tresavice drugih. Tu sam potreban ja koji sve znalački miješam da učinim da iščeznu s jedne strane što više mogu varave obmane, "a s druge istu11pijam što ih više nađem suvišne oporosti. Živim od dovitljiyosti i od jastučića, ja ...

- Lijep život! - poviče starac. I vitki čovječuljak nastavlja:

- . . . da bi po mogućnosti dostigao jedno srednje stanje koje bi predstavljalo kao sivu supstancu ljudske sen7libilnostL Danas se previše osjeća kako su se ljudi previše' smijali na .tuđi račun i na kredit ~ drugim vrjmllenima: .ali krajnji je čas da misao zauzda najmodemije manifestacije q;jećarnja . . . Uvijek žalim što nisam mogao naslijediti v.ilše iluzije, i u isto vrijeme se veselim što se nalazim s ove strane jame, dobro oboružan protiv- zasjeda samih. ilUzija? O što vam je? Zašto me uporno .gledate na taj način~

- . Mislim, - odgovori starac, - da ako baš hoćeš da imaš dvije duše, u jednoj, činiš vrlo dobro što ne :preuzimaš slavni način .gledanja onog' zaljubljenog udovca, koji je s lijeve strane plakao. mrtvu a na desnoj namigivao živoj. Ti naprotiv hoćeš da plačeš i da namiguješ u isto vrijeme na obje dvije strane, što bi značilo da se tu više ni,šta ne razumije.« '

Kao u romantičnoj drami koju su dva valjana buržuja Đtl!pUis i Cotonet vidjeli: »vetu de blanc et de noir, riant d'un oeil et pleurant de l'autre.f15aJ

Ali i ovdje imamo 2lbrku. Konačno, Cantoni kaže u drugom obliku ono isto što bi bili kazali Richter i Leopardi. Samo što on nazivlje također humourom ono što su druga dvojica bili nazvali klasično komičnim i antičko

'

<

LUIGI J>IRANDELLO l HUMORIZAM 281

,, sm:iješnJm. Ali Ricll~- Nije~ - pjeva hval~pjev romantičnom komičnom lli rru:idernorn, humouru, a kudi kao surovo i vulgaxno klasično kOilllii.Cino; dok ga Can tOm, Po!Put Leooorruja - kao dolbar Talijan·- branl, ipak priznavajući

. da 1optužba s;amotne senzualnosti .. ttije skroo nezaslužena.. Ali također za

njega moqerni . h'll:rrwur nije drUgo nego patvorina antičkog. ,..Konačno, pada mi na um- rekrie-mu :~;l:llsta klasični Humoitr,- da se uvijek radilo bez tebe, lli da ti .nisi ~ta fuugo nego ·gori dio saffioga, metne koji se je u~holio iz drskooti kako: sad običava, Međutim velika je istina kad se kaže da se nikada n,e mOžemo: doJ:>ro .·sami po s,ebi; upoznati! Ti si sigurno isPod mene sklizmao a ja se nis8.m. SwZio.« . . .

- Sad. j~ li\wo -istina? Ono što. Can:toru nazi{,lje klasični Humoi je li ba! humor~ ili zar ~e upada Cah~ na jedan način u istu grešku u ~o ju 'je već na drugi upao Leopardi, to jest..brkajući s francuskim espritom s~e moderno ISIIlliješno.?' Tačnije: ono··što Cantoni nazivlje klasični humour, nije li možxla humorizm:n s.hvi:J,&m~ ·u jednom· širetp smislu, u kojemu su obuhvaćeni izrugivanje, šala; ';La:kroij.a, konačno eitavo komično u njegovim različitim izrazima?

u ovome je pra~: Čvor pi tanja. . ' . , oVdje:Jne ~lazi različnost antičke umjetnosti ·od moderne, kao što ovdje

ue ulaze natočite Prerogative ove ili one rase. Radi ·se o tome da se v1di u Jrojem se smislu.morf!. promatrati humorizam, da li u širokom smislu koji mu tre općenito i ~o običava dati, i naći ćemo ga onda u velikim količinama kako u -antičkim literah.muna tako i u modernim svake narodnosti; ill u jednom užem i lx>selmijem g,ffiislu, j' onda ćemo ga jednako naći, ali u mnogo manjoj :količini, .dapače u vrlo. maJim iznimnim izrazima., kao u antičkim

~9 .u mOdernim s-Vake· narodnosti.

,· Ul

SUMARNE DISTINKCIJE,

U VIII .Poglavlju 'knjige Notes -sur l' Angleterre Trune je,- Ka$o. je po·znato. - tlOkušao upOrediti francuski esprit s onim engleskim. >:><Ne smije se reći da'

oni (Englezi) nemaju duha, ....... napisao je Taine, - imaju jooan za svoj račun;_ uistinu ·malo prijatan, ali potpuno originalan, jakog okusa i bockav i također maio gorak,. kao njihova narodna pića. Zovu ga h~mour; i uopće to je šala

' nekoga tko, šaleći ' se~ ~ža.;a ozbiljan izraz lica. Ove šale ima mnogo u spi~ima Swifta; Fieldinga, s~ea, pickensa, Thackeraya, Sidney Smitha; pod ovim su· vidom Knjiga snobova i · Pisma Petra Ply.mleya remek-djela. Također se mnogo nalaZi, u~eruje i. ~rije vrs~ .. u Carlylea> Ona graniči čas sa lakrdij.aškom karika,turom, čas sa meditiranim sarkazmom; surovo potresuje živce, ili se uronjava i .· nastalljuj.e u pamćenju. To je djelo nastrane imaginacije ili ko.ricentrirane indignacije. Uživa u kriještećim kontrastima, u ·nepredviđenim preobtikama. Odbija od sebe ludilo navikama' razuma ili razum navikama luqua. Henrik Hei'ne, Aristof<tn, Rabelais i neki put Montesquteu, izvan Engleske, oni . su koji je posjeduju Jl najvećoj mjeri. Ali se. ipak mora u. oV.a tri posljednja odbiti jedan strani ' .. - ' . / - ...

(

::.r~

282 MOGUCNOSTI

element, francuske ,bljeskovtte fantazije, veselje, živost, onu vrstu dobroga vina ikoje se trga samo u· sunčalnim zemljama. U insularnom i. čistom stanju, o~ ostavlja uvijek, na kraju, okus octa.

Tko se ovako šali rijetko je dobrostiv i nije nikad radostan, osjeea i snažnQ odaje .disonance života. I u tome ne uživa; na kraju dapače u 'tome trPi i razdražuje se. Da bi se stuQiralo ~ohno neku grotesku, da bi· se produžilo hladnO neku irohiju, treba imati :eesprekidni osjećaj tuge li gnjeva. Savršeni se uzorci ove' vrste :moraju tražiti u V'elik:im . piscima, all vrsta je toliko urođena da se svakodnevno nalazi ·u· redorirnoj konverzaciji, u literaturi, u političkim diskusijama i ona.je sithiš-Puncha.« ' Citat je malo predug; ali podesan da. rasvijetli više.stva.ri. ·

Taine uspijeva da dobro uoči opću razliku<" izmedu francuske ·i engleske plaisanterie, ili ·:bolje, ,J."azličit hu~r dvaj\!. natoda. 'Svaki narod ima svoj, sa oibilježjima Sumall"IlOg razlikovanja. Ali obično, ne mora se ići suviše. daleko, to jest ne mora se. ovo sumarno razlikovanje uzeti. kao čvrst temelj pri ras-pravljanju o jednom vrlo posebnom um(fetničkom izrazu kao što je naš. ' . Sto bismo kazali :o :nekom koji bi iz sumarnog utvrđivanja da postoje neke z8jedručke fizionomske crte pomoću kojih, onako krupno govoreći, razlikUjemo EngleZe od Spanjolaca, Nijemce, od Talij_a:na, itd., izvukao konsekvencu da svi Englezi..koUko ih ima, na primjer, imaju iste oči, ,isti nos, ista usta?

Da ibi se dobro shvatilo koliko je sumaran ovaj način razlikovanja, ·zatvorimo se začas u granice naše zemlje. Mi svi, koji pripadamo datom narodu, možemo lako zapaziti kako i koliko je fizionomija jednoga ra:Ufčita

'od one nekog drugoga. Ali ova oPaska, shvatljiva.._ vrlo laka za nas, postaje naprotiv vrlo teška. za nekog stranca, za kojega ·ćemo mi svi imati jedaiil isti opći izgled. -

Mislimo na neku veliku šumu gdje bi se nalazilo ·više familija biljaka: hrastovi, klenovi, bukve, platani, borovi, itd. Su:marno·, .na prvi pogled, mi remo raZlikovati r-azne fam11ije po visini debla, po različitoj gradaciji zelenila, u jednu riječ po općoj konfiguraciji svake pojedine. Ali moramo zatim misliti da je.~ svakoj od onih familija ne samo svako stablo r&liJČito od drUgoga, jedno deblo od 'drugoga, jedna grana od druge, jedan list ·od drugoga, nego d§t, sred onog čitavog nelizmjernog mnoštva listova, nema dva, sama dva, :među~bno jednaka.

Sad; kad bi se radilo o dof1ošenju suda o jednom djelu kolektiVlile imaginacije, kao što bi baš bila neka izvorna epopeja, ,koja je nastala živa i · snažna iz tradicionalnih primitivnih legenda nekog naroda, mogli bis~ se .na neki način zadovoljiti ovom SUl\lar·nom distinkcijom. Naprotiv ne IIlOŽeiiJ()

se njome više :mdovoljiti sudeći o djelima koja su individualne J:cr-eilcije, naročito pak ako su humoristička.

Pošto je apgtraktno . u~io tip €111gleskog humora, Taine postavlja prvo u isti skuP Swifta . i Fi el đinga i Sternea i Dickensa i Thaekeraya i Si!iney Smitha i Carlylea, te PQslij"e stavlja· uz njih Heinea, Aristod'ana, Robelaisa, :ty~ontesquieua. Lijepi skup! Od humorizma shvaćenog u_najširem smislu kao opć~g karaktera, tipičn"og načina siillijanja ovog ili onog naroda, skačemo na· to ·da na ravnoj . nQZi !Promatramo posebne i vrlo specijalne izraze jednog

.. -·~-~

-J

LUIGI PIRANDELLO HUMORIZAM 283

humorizma koji mje više mogu~e shvatiti u onom širokom smislu, nego samo pod uslovom da se a:psoh,ttnO odrekn€'Illi0 kritike: kažem one kritike koja istratžuje i otlp:iva sV'e ·pojedine karakteristične razlike po kojima se izraz, pa dakle \lm~1ln~t, način postojanja; stil jednog pisca r~likuje od onoga ~: $~ Qd. Fieldinga, Sterne od Swifta i Fieldinga; Dickens od Swifta · i neldinga i .tako d~e .

. Oa.oosr kO}e Ovi. engleski hUll1lori.stički pisci mogu imati sa nacionalnir?.. hUlllOi"()m -s~ su sekundarni i ·površni. kao om koje om mogu imati među ~-a nemaju za eStetsku ;procjenu nikakve važnosti. .

.Ono .što mogu imati medUSOtbno zajedničko ovi pdsci ne. proističe iz kva:titeta tmgleSkog . nacionalnog humora, nego iz s~ činjenice što su oni hllllll9l'is'fi~ svaki pojectinL doduše na svoj na.či,n. ali sVi uistimi humoriSti, to je\>t Phsi:L u .k()jima· se zbiva onaj specijalni <intimni i karakteristični proces iri kojega. proiztazi. humoristički izraz. I sam.o zbog ovoga, ne Henrik Heine i Rabelrut i_-'Mbntesq~eu. i dosta, nego sVi pravi humoristički ~sci ~vakog doba i ,svake naroditOISti mogu· ići u iste redove s onima. Ali ne Aristofan. u

.Jril;miu se Oriaj.JI)~es niip9Što ne l'lbiva. U Aristofanu ncin.amo uistinu kontrast. nego s.a.mci oPooiciiu.' On ni'je nikada zahvaćen izmedu da i ne; on ne vidi nego 'SVoje razloge i on je za ne, -tvrdoglavo, ,protiv sva:ke novine, to jest protiV Tetorike koja stvara demagoge, protiV nove muzike k•Oja, mijenjajući starinske i :poSvećene ritmOve, drma temeljima odgoja i države, protiv Euripddove tragedije. koj~ nervira- kar~tere ·i kvari dobre navi•ke, protiv Sokratove .filoooofije koja'J1e.može stvarati nego nepokorne i bel'Jbožne duhove itd .. Neke au. njegove komedije PoPUt ba:s:na kcoj e bl napisala lisica kao odgovor na one koje su ~ ·ljudi ·klevećući ži:.,otinje. Ljudi u njima rezOnuju i . djeluju lo3ikom živ~nj;a, dok u hamama životinje rezonUju i .djeluju logikom ljudi .

. To- &ul ai~je u jednoj fantastičnoj drami u kEl\ioj je ruganje hiperoolička iatH'a ·bez mllosrda.18) Aristofan ima jedan moralni cilj i njegov nije nikada, dakle, svij~ čiste -fantazije. Nikakvog nastojanja o vjerodosto·jnoo1i; on o tome ne vodi brigu, jer se bez pYeki·da odnosi na stvari i lica koji su istinski: hiperboličk.i: apstrahira iz kootin-gentne stvamo.sti, a ne stVara jednu fantastičnu stvar'nO&t kao, ria primjer, Swift. Hum:o.dsta nije Aris~f~n nego Solp-at, :tako; oštroumno zrupa·ža Teodor LipQJs17): Sokrat koji ,prisustvuje prikazivanju ._Oblaka i sn:rlje se sa dru-gima izrugivanju kojemu ga je podvrgnuo pjesnik, ~krat koji- »versteht den Stand[lunkt des , Vo1ksbew'usstseins, zu dessen Vertreter ·sich Aris~hanes gan.acht hat und sieht darin etwas rela ti v Gutes und Ferniinftiges. Er anerkermt Đben damit das ~altiVe Recht derer, die seiner Anchauungen gewiss ist. Eben dieses Bevuss:tsein .leuchtet durch sein_ Lachen ~um Mi1lla<:h~. Andererseits lacht er doch ii:ber die Lacher. Er thut es wnd kann es thun, weil· er des . hoheren Rechtes und· notwendigen Sieges seiner Anchauungen ·gewiss ist. Eben dieses Bevusstsein leuchtet durc;h sein I..achen, und lasst es in seiner Thorheit logisch :bereohtigt, in seiner Nkhtigkeit sittUch erhaben eschclnen, !17al Sokrat iJrn.il osjećanj-e suprotnoga;- Ari•tofan, dakle, ako se hoće, ~ hiti smatran humoristom samo ako podrazumlj_ev~ humorizam u drugcm sinislu mnogo širem, .a za nas netačnom smislu, u koj!'mu su obuhvaćeni izrugivanje, šala,. lakrdija, satira, karikatura, 'IJiOIPĆe sve komično u. svojim razoci:tim izrazima. Ali hi u ovom smislu tako-

l

284 MOGUCNOSTI

đer mnoga 1 mnogi drugi šaljivi, burleskni, groteskni, satirični, komični pisci

svih vremena i svih narodnosti- morali biti smatrani humoristima~

Greška je uvijek ona ista: sumarne distinkcije. Neporeciva su različita svojstva raznih ras1a., neporecivo je da francuska

plaisanterie nije engleska kao što nije talijanska, španjolska, njemačka, ruska i tako dalje; neporecivo je da svaki narod ima svoj vlastiti humor; greška počinje kad je ovaj humor, J)afavno, promjeriljiv u svojima manifestacijama ·prema momentima i sredi.~, smatran, kako Općenito svj~tina običava raditi, kao humorizam; ili kad se kroz i,zvanjska i sumarria posmatranja utvrđuje 'lmo suštinski različit u antičkim ljudima i u modernim; te kad se -konačno, zbog same činjenice što su Englezi nazvali humoor ovaj njihov nacionalni humor, dok su ga dru-gi narodi nazvali drukčije, kaže da samo E~glezi imaju pravi i vlastiti humorizam. ~ '

Već smo vidjeli aa smo mnogo- prije nego što se OIIla grupa engleskih pisaca iz XVIII st. nazvala (grupom) humorista, 18) u Italiji imali i humidne i humoro:ine i humoriste. Ovo, ako se hoće r.a;;pravljati o imenima. Ako- se pak hoće raspravljati o stvari, treba_ napomenuti prije svega da bi, sh v~ ući u ovom širokom smislu· humorizam, mnogi i mnogi pisci koje mi nazivamo burlesknima ili ironičnima ili komičnima itd., bili nazvani humoristima od· Engleza koji-bi osj.ećali u nlima onaj neki okus koji mi osjećamo u njihovim piscima i ne osjećamo više u našima zlbog onog vrlo osobitog razloga koji je sa mnogo pronicavosQ razjasnio Pascoli; »Ima - kaiao je Pascoli - u svakom jeziku i književnos-ti jedan specijalni i n~prev~divi quid, koji malo' njih znaju zapaziti u svom vlastitom jeziku- i književnosti, a_ opažaju, naprotiv, bez po~koća· u tuđim. Svaki strani jezik, pa i onda -kad ga ne shvaćamo, zvuči vam u uhu, kazat ću, čudesnije, nego vaš. J.edna priča, jedna :Qjesma, _koje ~u egwtične, izgledaju vam ljepše, pa iako su ~nrlnje, oo ~ogih našinskih lijepih stvari; i toliko više, koliko više čuvaju one nacionalne esencije. Sad ne vjerujte da vaš jezi-k i književnost neće izvršiti isti učinak u drugima koji oni drugi u nama!-;. .

J€dftn dokaz o ovoj činjenici mOIŽe se imati . u onome što je W. Roscoe napisao u XVI poglavlju § 12, svoga djela život i pontitikat Lava X, s obziII"'Om l)a Bernija. Rosco.e, Englez, i koji je morao biti svjestan o onome što se općenito u njegovoj zemlji podrazu~jeva za humor, napisao je da laki, sastavi Bernij.a i Binija i Maura itd. ••nije nevjerojatno da su prokrčili put jednoj sličnoj ekcentričnosti sitila u drUgim zemljama<< i da se »uistinu može •koncipirati najkarakter_ističniji pojam o spisima Bernija i drugova i njeg~vih sljedbenika smatrajući da su oni, u lakim i živahnim ~tihovima ista stvar što su prozna djela Ra:belaisa, Cervantesa i Sternea.<<

A zar nam ne pruža .Antopio Panizzi, koji je dugo živio u Engleskoj i o našim piscima pisao na engleskom, jednu definiciju Bernijeva stila koja velikim dijelom odgovara onoj koju je zatim Nencioni htio dati o humorizmu?

- \ ' ·»Glavni ,elementi Bernijeva stila - kaže Panizzi -.: jes4: um koji ne nalazi sličnosti među dalekim predlnetirna i brzina kojom spremno povezuje najudaljenije ideje; svečani način kojim aludira na smiješne-- događaje i izriče

-neku alp!SUrdnost; nedužan ~ naivan izgled kojim pravi opažanja puna dovi~ljivosti i poznavanja svijeta, posebna dobroćudnost kojom kao da gleda •

LUIGI PIRANDELLO l HUMORIZAM 285

~obrohotnošcu ... greške i zlobe ljudske;19) .fina ironija koju on upotrebljava ,..sa toliko' providne ·jednostavnosti i odvratnoSti prema jetkosti; naročita otvorenost kojom i~gleda želj81Il opravdati ljude i djela u isti čas kad je sav. upravljen na to da ih najgore muči. ·»Na svaki način sigurno je da je Roscoe osjećao u Berniju i u drugim našim. šaljivim ,pjesnicima isti okus koji je

· ~osjećao u piscima svojim sunarodnjacima obdarenim humourom. A zar :ga nije, možda, osjećao Byron u našem Pulciju čije je čak preveo

'prvo pjevanje Morganta? A =ga sam Sterne nije osjećao ča:k u ndšem Gian' · Carlu Passeroniju (Passeroni dobričina kako ga je zvao Parini), u onom do

brdm :popu iz iNizze koji nam u XVII pjevanju, dio III njegova Cicerona kazuje (strofa 122):

. '

E gia mi disse un chiaro letterato Inglese, che da questa mia stampita Il disegno, il modello avea cavato Di scrivere ln pili tomi la sua vita E ;pien di grati tuđine e d' amore

· • Mi chiamava suo duce e precettore.20)

A, s druge strane, ·zar nije baš nimalo pod utjecajem francuskih Pisaca m grand siecla i drugih koji .ne !Pripadaju ovome; ona grupa engleskih hu.mor:ista o kojima smo oV'aj čas govorili?

Voltaire' govoreći ~ Swiftu u svojim Lettres sur les Anglais kaže: >+<Mr, Swift ~t Raibe1ais dans son bon sens et vivant en bonne compagnie. -Il n'a pas, a la verite, ia gaite du premier, mais il a toute la finesse, la raison, le chOix, le bon gout qui manquent a notre cure de Meudon. Ses veri; sont d' Ull

.gOut Btl:lguli~. et presque inimitatble; la bonne plaisanterie est son .par.tage ell

ven; 'et en prose; mais pour le bien entendre, il fart,It faire un petit voyage dana .~ IPR.YS-21)

Dans son pays, dobro je; ali ima i netko ·tko hoće da kaže da bi trebale· '1ailrođer učiniti malo putovanje na mjesec u društvu CyraJiloa od Bergeraca.

A tko će staviti u sumnju djelavanje Voltairea i _Boileaua na Popea? I nap0memit ćemo da Lessing, optužujući Gottscheda u svojim Pismima o modernoj literaturi, kaže da bi bolje odgovaralo njemačkom ukusu i InQralu -opo~e EngleZa~ Shakespearea, Jonsona, Beaumonta i Fletchera nego oponašanje riofrancuženog Addisona.

Ali također jedan jasniji dokaz može se izvući iz činjenice da, dok niko:me od onih koji su se u nas bavili humorizmoon i, po jednoj &nobističkol predrasudi, vidjeli su ga samo u Engleskoj, nije nikad ni u -snu .palo na um .<Ja ,nazove hilmOristom Boccaccija zbog mnogih njegovih novela koje se smiju, hu:m.ori.stom se .naprotiv smatra i dapače prvim od humorista u Engleslwj qhaucer :z;bog njegovih CfLnterbyry- Tales.

Htjeli su vidjeti u engleskom pjesniku, ne - kako je bilo pravo - specijalni ·quj(:l različitog jezika, jedan drugi stil, nego~ . u stilu, ·jednu veću in1:11Tinost i pokazati ov~ veću intimnost u prvom redu u in.genio~noj izlici novela (hOOo

čašće u Cente11bui"y), u likovima hodočasnika pripovjedača, naročito <me. neza.bo.n:rvne, .vrlo graciozne tpriorise, sestTe Eglantine i sir ThopaŠa i žene iz Batha,

MOGUćNOST~--

zatim u pocfudaranj\1 novela sa obilježjima onoga koji ih priča, ili bolje. ··t&

načinu kojim razne novele, koje Ohaucer ne izmišlja, poprimaju boju i svojstva. oohoo~~m~ ~

<

Ali ovo što bi htjelo i~edati jedno duboko opaiŽJainje, naprotiv, vrlo jepovršno, jer se zaust!ll;vlja samo 'na okviru slike. Zar se čudesno bogatstvO IIJok.lr. čevskog · stila, obilnost i U[padlj.ivo lijep ie.;gled forme mogu možda_ s jednestrane smatrati kao izvanjski a možda s druge uključuju u sebi nedostajanjepsihološke intimnosti? Ispitajmo, pod ovim vidom, jednu po jednu noVele.. ~aktere pojedinih ličnosti, razvoj strasti, minuciozno, izrazito, očito slikanjestv~osti koje prorazumijeva jedinu vrlo suptilnu analizu, jedno duboko ,poznavanje ljudskoga srca. i vidjet ćemo da li Boccaccio, ~to u um:iieću.

da učini vjerojatnim neke suviše ·strane pustolovine, daleko ne · nadvisuje._ Chaucera.

Mnogo se -je zlouW,trebljavala jedna opaska, obično sumarna, 'ko.iu sa: pravili oni koji su i:zJUčavali pretjeranom 1jubavlju za tuđe stvari ~ stranih književnosti i naše: opaska, to jest da su naši pisci dali uvijek svemu onomu što Si\.1 uzeli od stranaca jednu takozvanu veću izvanjsku ljepotu, jednu skladiliju i harmoniozniju liniju, a da su straalCi, naprotiv, dhli svemu onomu. što Si\.1 uzeli oo naših .pisaca jednu veću unutrašnju ljeP()tu, jedan intimniji i dublji karakter. ·

Sad ovo, uopće, može vrijediti za neke naše oo.rednje ,pisce oo kojih je· poneki vrlo veliki strani pisac uzeo ovaj ili onaj sadržaj: vrijediti na primjer'

·za neke naše .pripovjedače .iz kojih je ShakesPeare izvukao priču ~ nek~ oSvoje snažne drame. Ne može vrijediti za Boooalccija i za Ohaucera, Treb& ruJiprotiv razmatrati, u ovom slučaju, što je jedan ·kooturasti francuski fabliau wootpostaviwi da Chaucer .nije uzeo •ništa neposredno iz Boccaccija) .poi;;tao. 1.1 novelama jednoga i drugoga

(Odlomak) . {Preveo: Vladimir Rismonda) LUIGI PIRANDE~

BILJESKE

(Bilješke u uglatim zagradama su oo prevodioca)

') U Studi di Critica e Storia Letteraria (Bol~ Zanichelli ed., 1880}_ 2) Str. 179. l2al »Sa svim tim je sigurno da one dolaze iz talijanSkog«. 3) I također u Napulju (Arch. stor. p. le prov. nap. v. 608). I zašto da· se

ne citira također onu Humidnih i•z Firence o kojoj je Lasca kazao (Pismo gospodinu Lorenzu &ala, ~tavJjeno na početku prvoj knjizj. burlesknih

_ djela, ed.- Bern. Giunta 1548): »koja (Akademija Humidnih) prvenstveno ispo-vijeda, budući da su sve osobe u njoj vesele i. be2lb:r.i.me, burleskni, radosni~ veseli, ljubezni stil i, tako rekuć, drugarski«? Neka se pogledaju, inače, s obziI"OID na riječi humor i humorizam, Baldensperger (Les definitions de Z'flumouru Etudes d'histoire litteraire; Paris, Hachette, 1907) i Spingarn u uvoou prvog .aveska njegove zbirke Critical Essays of the Seventeenth Century, Oxford. Clarendon Press, 1908; kao i ono što kaže Croce u Critica, sv. VII, str, 219-26.

LUIGI PIRANDELLO. l HUMORIZAM 287

!3al »Podosta' imam humora u tijelu, i jošte nisam usahnuo od ·ljupkih i sladostrasnih stvari.«

' 4

) Cecco Angiolleri u jednom s:vom sonetu, go:vorilći o majci koja mu želi zlo, pošto je naibrojio neka škodljiva jela koja mu ona sa:vjetuje, k:aže: A kad mi še o~vo· ne bi dopadalo i makar se ja nalazio na kon<JIPCU za mučenje, :ininOgo ml hvali poriluk sa lišćem.. .

[4aJ Radije to ne razumijem, nego da ti rečem. !4bJ. ~nema humora, ima samo humorista«. [4<) ~Talijaaii, koji prave od s:vega tajnu, upotrebljavaju u svima prilikama

ev~je non so che (ne znam što): ne vidi se ništa općenitijeg u njiho:vim pjeenieim.a.

(4dl :Svi sjem Bon tura varanju su skloni (prev. Kombol). [4el ... Tu rrloći Svetog Lica trnu:

" tu drukčije se no na Serchiju pliva (prev. Kombol). ' (4oi •.. MOžda ni znano ti nije .

· da sam ovako u logicl vrijedan (prev. Kombol). >l4ll LikU}, Fi'l'ehoo, što si silna tako! (prev. Kombol). 14~ Firenco moja, miruj, jer s' i tako

ne tiče tebe, ~to mi zadje· ruka. . . . . . . . Sad se veseli, jer imaš z.bOg čega: bogatstvo, mudrost, mi.r u tebi vlada ...

(prev. Kombol) 5) [»Čovjek se mora s ljepotom samo i.grati, i on se mora igrati samo s lje

potom. Jer da bi se to konačno odjedanput izreklo, čovjek 8e igrli, kad je on čovjek: u punom značeriju riječi, a on je samo tada potpuno čovjek kad se igra«.] Pismo :X:v. ·

· - 8) Vidi VictOr Basch, La poetique de F. Schiller (Paris, Alcan 1902). 7) Zur Naturwissenschaft in Allgemeinen. Svezak XXXIV, Djela, ed. Hem

pel, str. 96-91. Ali Goethe nije vodio računa da je prije Schillera Herder razlikovao Natur-poesie od Ku.nst-poesie. Vidi takoder V. BaJSCh, op. cit.

8). Vidi· G. Mtioni. Note per una poetica starica del romanticismo, Milano, Societa Ed. Lilbr., 1906. ~

1) L'.umorismo nell' arte moderna. Dva predavanja u Circolo filologico u Napulju (Napoli, Detken ed., 1885).

· 10) Verona, 1885. 11) La coltura, 15. januara 1886'. 12) A. Biese, Die Entwickelung des Naturgefiils bei den Griechen (Kiel,

1882.). Imamo o o.vom pitanju novijih radova. 11281 >~Kao okvir osjećanja duše, nego takoder kao onu koja ima duboke

f tajnovite srodnosti s njezinim osjećanjima-«. 13) ~»duh konverzq.cire; talent duhovitog izražavanja, smisao za male reče

nice, ži*, fine, neočekivane, iu•geniozne, odapete sa veselošću ili ironijom.«] Vidi H. Taine, Notes sur l' Angleterre (Paris, Hachette et Cie, douzieme edition, 1903) - gl. VIII, De l' esprit anglais, str. 339.

P3l Dvjema stvarima se vrlo ~ljivo bavi narod Gala. vojnim umijećem ' i dovitljivim govorenjem.

·u) Vidi o njemu moj esej Un critica fantastico u sv. Arte e scienza (Roma, W. Modes ed., 1908).

15) Cantoni nazivlje upravo ovo djelo grotesknim, možda uslijed konta-miruiclje fantastičnog elementa sa kritikom. .

[15aJ »>bučena u bijelo i crno, smijući se jednim -okom, a plačući drugim·«. 10) Vidi Jacques Denis; La comedie grecque, sv. I, gl. VI, Paris, Hachette et

Cie, 1886, te lijepi i .l..lčeni predgovor Ettora Romagnolija svom neprispodobivo.rn pr.evo(lu komedija A. {Torino, :eocca, 1908).

17) Theodor Li pps, Komik und Humor, eine psychologisch. - asthetisehe . JJnteiSuchung (Hamibur.g u. Lei,pzig, Voss, 1898).

288 MOG UC NOST I

[l7aJ »razumije stanovište pučke svijesti, čijim je predstavnikom Aristofan sebe učiJTiio, te vidi u tome nešto relativno dobro i razumno. On baš time priznaje relativno pravo onih koji ismijavaju njegovu borbu protiv pučke svijesti. Time se tek njegov smijeh pridruiuje smijehu drugih. S druge strane on se smije nad onima koji se smiju. On to radi i može to raditi jer je uvjeren u više pravo i nužnu pobjedu svojih nlWora. Baš ova svijest prosijava kiroz njegovo smijanje i ona se pokaz,uje u svojoj ludosti logički opmvdana, u svojoj ništavosti moralno uzvišena.«

· 18) V~di o !Iljima šest govora Thackeraya, The- english Humourists of the eighteenth Century (Leipzig, Tauchnitz, 1853). To su: Swift, Congreve, Addison, Steele, Prior, Gay, Pope, Hoga.rth, SmoUett, Fielding, Sterme, GOldsmith.

19) Nencioni defimira humorizam kao »jednu pri.rodnu sklonost srca i UIDA da promatraju sa simpatičnom milostivošću kontradikcije i apsu11d1Ilosti života.«

20) [l već mi je rekao jedan svijetli literat l Engleski da je iz ove moje b11bljarije l Izvukao nacrt, model l Da napiše u više svezaka svoj život l l pun zahvalnosti i ljubavi l Nazivao me je svojim vođom i učiteljem.] (U četvrtom stihu) aludira na život i mišljenja Tristrama Shandya. ·

21) [»Mr. Swift je Rebelais po svojoj zdravoj pameti i živeći u. dobru. društvu. On nema, uistinu, veselost prvoga, ali ima svu finoću, a.-azum, biranost, dobar ukus koji nedostaju našem župniku iz Meudona. Njegovi su stihovi prožeti jednim posebnim ukusom i koji se .gotovo ne da oponašati; dobra šala je njegov udio u stihu i u prozi; ali da ga se dobro razumije, treba napraviti jedno malo puto'Vattje u njegovu zemlju.« {I.za druge rečenice autor postavlja bilješku): Kako čudno zvuče ove pohvale jednog engleskog pisca UJpOredelllog sa jednim francuskim 1piscem poslije nego što smo čitali ~ Taineu o francuskom i o engleskom eSJ2.ritu!

RODNO MJESTO PETRA HEKTOROVIĆA

(Svršetak)

VI

U daljnja četiri dijela svoje rasprave A. 2larunović iznosi slučajeve u k. jima se auto,r Ribanja sam naziva Hvaraninom, ili drugi o njemu kažu da je iz Hva!I"a, odnosno »de Lesina« i »de Liesina«, hoteći otud izvesti zaključak da je Petar rodom iz grada Hvara.

Ali nije ni sam siguran u tu dedukciju, pa joj stoga nadovez;tije ovu primjedbu:

»Mogao bi nam ovdje tkogod prigovoriti, da mi u tumačenht izraza »M I,esina«, »Hvaranin«, »Hvar« pretjeravamo uzimajući ih u užem smislu, kao da bi oni morali uvijek OMačivati grad Hvar i stanovnike grada Hvara, dok 11e

oni mogu uzeti i u širem smiSlu, da naime označuju otok ·Hvar i stanovnike 'tog otoka .

. Dopuštajući da katkada rijeći: »de Lesina«, »Hvar<< i »Hvaranin« rilogu

označivati uopće otok Hvar i njegove stanovnike mi tpak ostajemo pri svojem tuma{~enju spomenufih izraza.«49)

·F; MAROEVIC l ·RODNO MJESTO P. HEKTOROVICA 289

Dakle, A. ZaninoVić dopušta da su se ti nazivi mogli upotrebljavati i u i:b"em smislu kao oznake pripadanosti otoku Hvaru, čemu oni stvarno redovitO i služe, ali ipak ostaje pri svom tumačenju! Zašto?, tO ne kaže!

U liektOrovićevo ddba, odnosno uopće u vrijeme postojanja komune, svi plemići koji su njoj pripadali redovito su uz svoja imena stavljali apoziciju »vlastelitn~hvarski«, što je imalo označiti pripadnost komuni i istaknuti pr:iviIegi·rapi položaj koji su u njoj uživali.

Grga Novak u svojoj radnji: »Petar Hektorović« veli ovo: »Oni su živjeli jedi.mi životom, bili u neposrednom dodiru, nazivali se »plemićima Hvara«, bez obzir~ gdje su se rodili ili stanovali, ne praveći nikakve razlike. da li su pretežito živjeli u Starome Gradu, Hvaru ili Visu, uzimajući svoju komunu k,ao zajednički dom- sviju.-«50) (Potcrtao M.)

· Slične su atribute imali i plemići iz ostalih gradova i teritorija. Kad je Jerolim Kavanjin uz .prezime dodavao arpoziciju »vlastelin spHtski i trogirski«, to, valjda, nije značilo da se rodio u Splitu i Trogiru, već je isticalo prava ·i posjede koje su njegovi preci, a i on, imali u oba grada.

Izrazi »de Lesina« i »Hvar« u većini slučajeva odnosili su se na čitav otok" a ne možda samo ha grad Hvar.

Da je -tako, to nom najbolje pokazuju one stavke već spomeĐutog govora Y. Pribojevića: De origine successibusque Slavorum u kojima on opisuje otok Hvar.51) Tamo, pored ostaloga, ističe napučenost srednjeg dijela otoka, nabraja njeg<O;vo bogatstvo, razvijenost pomorstva i trgovine, njegove prirodne ljepote .i slav.Q.u prošlost i~ koje je ostalo mnogo vrijednih spomenika, zatim spominje· kako je·na otoku bilo šest utvrđenih gradova, (Potcrtao M.) ne računajući sela kojih je bilo. mnogo, a sada se, kaže on, što na istočnom, a što na srednjem &.ijelu, diže šesnaest naselja. '

Sv"e to opisuje velikom govorničkom vještinom, ali osim naziva: Hvar, otok Hvar i Hvaranin ne spominje niti jedan jedini drugi toponim, iako su i u to doba svi 'lokaliteti i sva sela imala svoja narodna imena.

Sta proističe iz takva pisanja V. Pribojevića? Proizlazi da je on pod imeaima Hvar i Hvaranin podrazumijevao čitavo područje otoka, odnosno svakog Rjegova stanovnika bez obzira u kojemu kraju živi.

Za njega je .naziv· Hvar označivao cijelu komunu kojoj je grad Hvar bio administrativno središte, a ostala naselja samo sastavni dijelovi.

U~talom i danas je običaj da otočani ističu najprije pripadnost otoku, a ..ek .u drugom redu svoje rodno mjesto, što je i prirodno, jer stanovnici jednog otoka osjećaju između sebe jaču- vezu nego što je osjećaju obitavaO!!i kopna, pa :malcar ovima naselja bi:la međusobno bliža.

Vjerojatno taj osjećaj proističe iz svijesti otočana da žive na relativno maJ.om dijelu zemlje, odijeljenom morem .od ostalog kopna i svijeta.

,Zbog svega izloženog ne pripaoa izrazima >>Hvaranin«, pa ni onima '-de Lesina« i slično, uži smisao, već oni označivaju stanovnika bilo kojeg dijela ili .kraja otoka.

Kad, dakle, V. Pribojević za Brtučevića, Lucića, Petra Hektorovića i ""PelegrinoVića kaže da su. Hvq_rani ( ... hii q.uator Pharii)52) to znači samo da su rođeni na teritoriju otoka, i ništa više.

Isto tako ini stih S. Budinića u njegovim Pokornim psalmima Davidovim:li=)

290 MOGUCNOS'l'l

A Hvar će slavan bit Hektorovićem vik

ne govori apsolutno ništa o rodnom mjestu pisca Ribanja, jer ime Hvar i ovdje ne mora značiti drugo nego cijeli otok.

Da je Budinić htio istaći grad Hvar kao zavičaj Petra Hekto·rovića, onda bi bio u početku stiha mjesto »a« metnuo wgrad« i time precizirao njegov sadržaj i značenje.

Nakon S. Budinića, autor radnje u Građi (knjiga 17) iZnosi svjedočanstve dubrovačkog pjesnika Mavra Vetranića k:oji je iStPjevao jednu poslanicu u čast

, hvarsđre vlastele .

. Kratkoće radi ja ću iz stihova navedenih u spomenutoj r-adnji donijeti sa.rn. one na koje se u biti A. Zaninović i porzivlje.54)

VLASTEOSTVU HVARSKOMU

Kaluđer dum Mavar mir Božji posila vlastelom u -gr a d H v ar sviem srcem iz tila.

Ter gdje se taj čuje u H v ar u rajska slas, velim se craduje slovinski kotar vas;

i ostale države našega jezika U H v a r u sve prave da je vriednos velika

Vodeno korito još mnozi tuj sciene, što je K o n ; s k o k o p i t o izbilo iz stine;

ter teče vrjelo' toj iz biela mramora u sjeni zelenoj, u gaju od lovora

p r i k o m s e u s h r an i P e t r e H e k t o r o v i ć i vitez izabrani Jerolim Bertučić

i mnozi čestiti, ke obilno za dosti Ganimed nasiti nebeskom sladosti.

A Zaninović je shvatio kao da se sadržaj ovih stihova odnosi isključivo M

grad Hvar, premda nam sam naslov pos.lanice kaže da je Vetranić hvale upra.:. vio· svoj vlasteli otoka Hvara, a ne samo onoj koja je živjela u gradu :HvarU. jer izraz »vlasteostvo hvarska« sigurno obuhvaća sve plemiće komune.

Pojam vlastele otoka Hvara u navedenim stihovima zamijenjen je pojmom vlastele grada Hvara kao administrati'V'Ilog centra gdje su se plemići sas~jaK_.

F. ~AROEVIC l RODNO MJESTb P. HEKTOROVICA 291

M vij~je i odčllde su za vrijeme mletačke dominacije vršili svoju političku :funkciju. · · .

Alko bi se taj ~az odnosio samo na grad Hvar i plemiće koji su tamo -:stalno boraVili, onda posJ.anica ne bi imala nikakve veze s Petrom Hektorovi~ .budući da je ovaj ~talno boravio u Starome Gradu, a pogotovo onda kad je Vetranić napisao svoju pos!anicu. · ·

·1 druga dva lokativa »U Hvaru«, bez atributske a!pozicije grad, koji se na.-. ~ 11 daljnjim stihovima ne određuju ništa illOVO •u pogledu Petrov-il rodnog

. - . .tn~ta. Preostaje još da se osVIIDem na stihove poslanice lwji govore o »Konjskom

kotpitu i vrjelu pri kom se ushrani Petre HektoroviĆ«, jer im A. Zaninović priGaJe· veliku vrijednost u prilog njegovu gledanju na ovaj prolblem.

.Položaj koji se :rove Konjsko kopito dosta je udaljen od grada Hvara, vrelo lloje teče iz kamena je blizu grada pa prema tome vrelo i Kopito nemaju ni_.kakve veze. ,; Vetra.nić veli da se pjesnik »ushrania« kod tog vrela, što bi po mišlj~ju A. .!f.aninovića imalo značiti da se Petar Hektorović rodio - u gradu Hvaru.

Najprije treba imati na umu da ta poslanica nije nikakav historijski do-· lumnenat ili povijest hvarske književnosti, već plod pjesničke mašte koja je

_ . _pri slaganju stihova bi•rala trqpe i figure prema potrebi metra i sroka. kao i trema svrsi poslanice ne obazirući se mnogo na topografsku tačnost. . Glagolu ushranlti je adekvatan izraz odgojiti, ali nikako ne roditi se,_ · ... Pored toga.Vetranić nije poznavao .gdje se tačno nalazi ni Konjsko kopdto

·:ni vrelo, jer, koli!ko znam iz biografija MaVJ::a Yetranića i koliko sam mogao · -.Qoinati iz drugih izvora, on nije nikada bio na otoku Hvaru.

Sliučajno je od nekoga doznao za te položaje, pa ih je pjesnički poveozae 1J Petrom Hektorovićem kao što bi moMa bio i svaki drugi polqžaj s njim po'W'&ao, kad bi za nj bio znao.

Znanje što je V etranić i~o o topografiji otoka Hvara po svoj prilici pro.ietiče i:z; govora V. Priboj evića za kojeg smo vidjeli da poznaje. samo ruizive_ .Jlvar, otok Hvar i grad Hvar, a drugi toponimi za nj kao da nisu ni postojali.

štQ se tiče i~oda iz Kavanjinova eposa: Poviest vanđelska bogatoga a .ne-:steina. Epuluna i ubogoga a čestita Lazara55) u kojem govori o Hvaru kaO građu bfuga i sponrlnje njegove slavne ljude, primjećujem samo ovo: Kavanjin je

-'Cijeli ~-dio .napisao na 'osnovu podataka uzetih iz govora: De origine suces:.. :ftbisque Slavorum od Vinka Pribojevića, što se bjelodano vidi iz stihova koji

. ·ile odllose na Hektorovićev prevod djela -Ovidija Naw.na: De remedio am~. l1 f!WOID govoru Pribojević veli: »Petrus Hektoreus, qui i1]1ter caetera elegan'ti .Jiletro Na:zonem de rernedio amoris in Illyricum idioma cum magna omnium ·admiratione transtulit nel niminum iota non ommittens«.

_ (Peta~ Hektorović, koji je osim ostaloga rada preveo uz opće diva]enje -nac ' ·D.trski jezik, elegantnim stihovima Nazorovo djelo o ljubavnom lijeku ne izo-

.stavi'viši ni slova).58)

Jeronim Kavanj1n razrađuje istu misao ovako: »Mudra Petra Ehktoria ni mi omučat, ki prlnese va8 pismenik Ovidija od

~ena lika trese \l prikladne petke naše, da ni slovci ne ostaše .... (Potcrtao M.).

292 M OG U C N O S TC~ .

Ako se uporede OIVa dva citata, onda se jasno vidi da je moja konstatacija tačna. Misli izrl:lžene u Kavanji!novim stihovima nisu originalne, pa ne mogli imati karakter dokumenta.

Uostalom, Kavanjin (1641-17H.) je živio mnogo ka&nije /od Petra Hektorovića, pa budući da nije mogao poznavati ![>rilike koje su ·za pjesnilkOIVa života vladale u komuni, a vj~ojatno ni topOgrafiju otoka ~vara, njegovi stihovi nisu od vrijednosti za naše pitanje.

Posljednji u grupi pisaca koje A. ·ZaninOvić citira je ALberto Fortis, talijanski putopisac. On je proputovao naše primorske krajeve pa je tako prošaokroz gTad Hvar, k:ao i kroz Stari Grad i o tom putu napisao djelo Viaggio in.· DalmaZia.57)

Pošto ga autor radnje Gdje se rodio Petar HektoTović? uvlači u .raspravu. kao svjedoka, svaki bi čitalac mogao s pravom očekivati da ć~ Fortis iznijeti neko svoje izvorno i dokumentirano znanje o književnicima i kulturi otoka. Hvara kao i vlastita zapažanja o njegovim stanovnicima.

Ali od svega toga nema apsolutno ništa jer sve ·što zna uzeo je od dru~.' kako uostalom i sam priznaje. '

Evo što kaže: »Parecchi uomini dotti produsse la citta di Lesina nel secoJo.. XV (radije XVI) i nomi dei quali sono rijeriti da Vincenzo Pribevio nella sua OTazione de Origine et sucessibus Sclavorum (mjesto Slavorum). Tra questi due· lili distinsero nella poesia e furono Annibale Lucio et Pietro Ettoreo.«

Fortis nije tačno reproducirao navode Pribojevića, jer ovaj nije rekao d4 je grad Hvar dao mnogo učenih ljudi, već da su od onih spomenutih četvorica. (a među njima Lucić i Hektorović) Hvarani58), a to j·e velika razlika.

I ono što priča o Starograđanima, o njihovim svojstvima i zarumanjjma.. poklapa se s Prihojevićevim opisom stanovnika ravnice i uopće otoka Hvara.

Kad je tako, veoma je čudno što se A. Zaninović htio koristiti p!isanjem. Alberta Fortisa u djelu Viaggio in Dalmazia.

Rezurnirajući ovaj dio radnje A. Zaninovića dolazi se do spoznaje da sotu ne radi o petorici raznih pisaca s raznim svjedočanstvima i originalnim konfitatacijama, već o jednom jedinom, i to o Vinku Pribojeviću kao izvo111 za sve ostale koji samo na svoj način prepričavaju navode iz njegova govora, a ori je čitav otok shvaćao kao neku urbanističku cjelinu kojoj je grad Hvar središte. a druga naselja neka vrsta njegova predgrađa, radi čega je ignorirao naziv•: ostalih lokaliteta, u čemu su ga slijedili spomenuti p!isci.

VII

Petar Hektorović je god. 1559, u svojoj sedamdeset drugoj godini života, u· Starome Gmdu (In Uesina Vechia) sastavio oporuku koja je jedan od najvažnijih dokumenata za crplj~nje podataka· o njegOIVU plemenitom karakteru !: demokratskom nastmjenju kao i za crpljenje elemenata iz kojih se mooe deducirat da se vjerojatno rodio u Starome Gradu.

Iako je taj spis važan, daleko važniji od svih pisanja i citatll književnika koji su govorili o Hektoroviću, jer je testament sam sastavio i u njemu izr~

F. MAROEVIC l RODNO MJESTO P. HEKTOROVICA 293"-. l

zio mnoge misli i osjećanja koja su povezana sa Starim Gradom, A. Zanino-vić je jedva na lP&" mjesta spomenuo tu oporuku, dok je oporuke Hektora i Matina objelodanio u cjeiini iako ih je P. Kuničić već mnije :bio objavio.

Budući da je Petrova oporuka duga (16 tiSkanih strana velikog fOI'Irtlata),_ ovdje ću navesti samo stavke koje su od bitnog značenja za naš problem. . ~

Poslij·e uvoda, Petar H~torović u oporuci naređuje ovo:59)

>>Poi del mio corpo ordino al seguente modo: se mi accadera morire in questo luogo (Stari G11ad op. M.) che sia sepolto nella chiesa di s. Pietro martire

· nella mia sepoltura apresso l' oltar grando. Se veramente in Liesina nova, che.. sia sepolto nella chiesa di S. Stefano dove e nostra sepoltura apresso l' altaT del sacrattissimo corpo di Christo, et se in qualche altro luogo o in patria o. fuori di quella che sia posto in deposito et poi portato et sepelito nella chiesa Iii S. Pietro martire, come· di sopra ho ordinato.«

EZatim o svom tijelu naređujem slijedeće: ako umrem u ovom gradu, neka me pok()paju u crk<Ji Sv. Petra Mučenika u mojoj grobnici kod velikog oltara. Ako pak u Novom Hvaru neka me pokopaju u crkvi Sv. Stjepana gdje je naša cnlbnica k,d 'oltara .presvetog tijela Kristova, a, ako umrem u kojem drugom mjestu u domovini ili izvan nje, neka me se postavi u sanduk (depoiSito) i za-

. lim prenose i pokopa u crkvi Sv. Petra Mučenika kao što sam gore naredioJ·· fPotcrtao M.)

Iz ovog se dijela oporuke vi•di da je Petar Hektorović želio da bude poko; pan u Starome Gradu, u grobnici koju je on bio sagradio za majku i sebe, .pa

Jl:la gdje umro, osi·m ako se to desi u Novom Hvaru.

Da nije ozbiljno računao na posljednju mogućnost proističe iz odredaba za vršenje r<Wnih vjerskih obreda na njegovu .ir-obu i u mjesnim crkvama.

· $ ffm u vezi spominje samo Stari Grad pa čak navodi i imena svećenika u tom mjestu:

"Et voglio dopo la mia morte, ricolta che sara la prima intrata, e passato. <-be sara il primo. di del nadal, sia trovato un .sacerdote di buona fama, qual eon pagamento soli to debba celebrar ogni di la messa ordinaria per tutto l' anno. qui in Citta Vecchia per !'anima mia et di tutti miei et di altri sego,ndo la mia intenzione ... (I hoću da se poslije moje smrti, nakon prve b:erbe, i kad prođe .prvi dan Božića nađe jedan svećenik dobra glasa koji će uz uobičajenu platu svaki 'dan kroz cijelu godinu ovdj:e u Starome Gradu čitati obične mise za dušu moju i svih mojih kao i drugih prema mojoj na:kani.)

Nakon toga i·zražava želju da se za navedenu službu uzme svećenik Dalile! Gramatoreo, a, ukoliko on ne bude htio, ili ne bude mogao, onda svećenik · Kamdl Lazaneo.

Da~le, Petar Heiktorović sa sigurnošću računa da će biti .pokopan u Starome Gradu i samo tu mogućnost uzimlje u razmatranje. Nigdje nj jednom rijeffu-·ll€ naređuje da se te slu2\be i obredi imaju obavljati u gradu Hvaru, niti ·-~nje svećenike koji bi ih imali izvršavati ako tamo bude sahranjen.

. . Osim nekih zavještaja za crkve i samostane u gradu Hvaru, sve se ostale. · edrOO!Je i n.aredbe u toj dugoj o,poruci, izuzev onih koje se tiču rodbine, odnoseM $~ :Grad i njegove stanovnike.

294 M OG U C N O S 'I' l

-., Jednima je oprostio dugove, a druge je nadario poklonima i ra:zmim bene:ficijama.

A. Zaninović je iz naredaib~ Hektora i Marina da budu pokopani u gradu Hvaru60) zaključio da su oni rođeni u tome mj-estu~

Medutim smo vidjeli da njihovo rodno nlie8to ne može nikako biti grad Hvar, nego mnogo vjerojatnije Stari Grad ili· koje okolno naselje.

Ali, ako se iz opOruka pjesnikova djeda i oca ~suditi o njihovu zavičaju, onda bi se iz analognih činjenica u pjesnikovu testamentu moglo zakljufiti da se on rodio u Starome Gradu.

Nego, u pjesnikovoj opOruci ima nešto više od onoga što ima u odgovarajućim dokumentima Hektora i Marina, a to je jak i dubok osjećaj privrženosti prema Starome Gradu, njegova plemenita briga za tamOšnji puk, a ~jam. za neimućne.

Takav se osjećaj mogao u Hektoroviću razviti jedino za kraj gdje je do8M na svijet, za sredinu u kojoj se odgojio, gdje je proveo djetinjstvo, -~t i skoro cijeli svoj život.

U već citiranoj radnji Tri ljetnikovca hrvatskih pjesnika C. Fisković o Petrovoj opOruci ističe ovo: .r . .. i opOruka pjesnikova odaje nam Hektorovićerll -!jubav rprema Tvrdlju«; _što logićno znači i prema Starome Gradu.

VIII

Petar Moscatello u svom osvrtu na radnju A. Zaninovića pOkazao je kake se izrazi Hvaranin i slW:no ne mogU. uzeti u užem značenju jer analognih peojava ima i u odnosu na druge-krajeve, a onda je iznio i neke dokwuente koji svjedote da je porodica Hektorović imala duboka korijena u Starome Gradt,t.

Na kraju svog članka kazao je i ovo: l

»-Mišljenja sam da ovo pitanje nije ni trebalo više pretresati, jer ne dovodi ni do kakvog naročitog zaključka. Hektorović je, i da slučajno nije roden a Starome Gradu, toliko s njima pOvezan, da se od Staroga Grada ne more odvojiti, pOgotovo kad se tu dao i pOkopati.«61)

Na to je A. Zaninović ovako odgovorio:

»-Na zadnju stavku gosp. profesora odgovaram ukratko, da nije svejedne z~ti, da li se Petar Hektorović rodio u Starigradu ili u gradu HV{U"U. Povj&-

-.sničari i biografi pOmno istražuju sve što mogu naći o kojoj glasovitoj ličnosti.. Napose oni proučavaju prirodni pOlOOa.j i kulturno stanje mjesta, u kojem se ta ličnost rodila i odgojila, jer jedno i drugo može da utječe na oblikovanje karaktera i na umnu izobrazbu dotične ličnosti. Lijep i pitom prirodni pOlo~ grada Hvara je· poonat, a koliko se on _k tome neusporedivo isticao nad Starigradom, i brojem pučanstva i ekonomski i kulturno u 15. i 16. vijeku, pa jol

i kasnije, to sam dokazao u svojoj radnji.«62)

Ne imajući ništa konkretna i važna da odgovori Moscatellu, A. Zanj.novfe je nanizao nekoliko fraza o onome što čine povjesničari i biografi, zatim _oljepOti i pitomosti grada Hvara, što sve jedva da ima neku vezu s Petrom ~.eki&-

F. MAROEVIC.!-RODNO.MJESTO P. HEKTOROVICA 295

rovićem, s njegovim ·:tođenjem, s njegovom naobramom i oblikovanjem njegova karaktera.

Preduvjeti rođenju' nekog talenta nisu prirodna ljepota i pitomost kraja, već .oni fiziolooke i ~krvne naraVI . . · . Mnogi su se talenti i geniji rodili~u pastirskim kolibama i u zabitnim selima. ila skoro .pustim prostorima, ;pa su jednako našli načina da ispolje svoje Sposobnosti i· i·zaberu sredinu u kojoj će uspješno raditi. -· IStiiha, giad Hvar je u XV i XVI stoljeću, kao sjedište komune i :r;nletačka luka, bio procvao i kulturno i materijaLno, ali ne mnogo ekonomski-produktiVJ10 (vidf govor V. Pribojevića). Vršio je i odlučujuću političku funkciju na otoku, ali se Petar Hektorović mije 2'lbog toga morao roditi u gradu Hvaru.

Takoder nema sumnje aa 1grad Hvar ima lijep i pitom prirodni položaj, pa čak i vrlo prijatnu klimu, ali ni Stari Grad nema divlju prirodu.

Ljepota ·grada Hvara je ljepota krša s ;posebnim čarima, a ona Staroga Grada i ravnice je ljepo·ta bujne vegetacije, romantičnih sela, dolina i uvala, što je, sve podesno. da u pj.esničkoj duši izazove maštu, da je obogati lijepim utiscinui i estetskim proživljavanjima, dajući joj podstreka za umjetničko izraiavanje i stvaranje.

Za Stari Grad je rekao Giustiniano: " ... quel luogo ora chiamato Citta Vecchia e ... situato in pitmura belis

.9ima et nel piu ameno, piu fertile ·et piu vago sito di tutta l'isola.«83)

Bilo bi neozbiljno nadmudrivati se koji je od ova dva grada ljepši, jer je pojam ljepote prilično relativne prirode, a pogotovo nema smisla raspravljati o većoj ili manjoj ljepoti Staroga Grada i grada Hvara jer je to .pitanje potpuno bez vrijednosti .za problem rođenja Petra Hektorovića.

Bez sumnje je _važno znati i pjesnikovo rodno mjesto kao jedan od osnov- . 'Rih Podat&ka, ali ga treba sigurno utvrditi. Jol" je važnije odrediti sredinu

·11. kojoj je živio i radio, u kojoj je »pjesnikova njem proboravio znatan dio svog ~vota.:., a to je, po priznanju samog A. Zaninovića, Stari Grad.84)

Iz stihova Ribanja kao i iz ostalih podataka o njegovu životu, proističe da je Petar Hektoro~ redovito stanovao u Starome Gradu.65)

_Vjerojatno je tamo stanovao sa svojim roditeljima, a pogotovo s majkom koja je preživjela muža za najmanje trideset godina.

-;Odatle je pjesnikov otac Marin upravljao svojim velikim imanjem. U tOm se ambijentu Petar odgojio, primio prvo znanje i utiske o prirodi

i ljudima. Osim vremena provedena na studijama u Splitu i u Italiji g. 1539., :ia domi

turske invazije ,otoka Hvara, Petar je skoro cijeli svoj život proveo u Starome Gradu, a· samo povremeno i ·na kraće vrijeme zadržavao se u gradu Hvaru.

Svi naši literarni historičari i biografi dobro znaju da samo u Starome Gradu mogu crpsti dragocjene podatke o načinu života, karakteru i literarnoj fiktivnosti autora Ribanja.

Napose je njeg9'Vo glavno djelo usko povezano sa Starim Gradom, s nje-so-\1m romantičnim zatonom, krasnim pejzažima, njegovim ribarima, te duhov-

1 • - .Jdm životom i pučkom filozofijom tamošnjeg naroda. · U Starome Gradu je nađena njegova književna ostavština, arhiv i bi

bliOteka.

296 MOGUC,NOSTl

G<ldine 1922, pdgodom 350-godišnjice pjesnikove smrti, bila je na. dvorcu u Starome Gradu postavljena spomen-ploča, a god. 1956, na uspomenu 400-godišnjice otkad je Petar zav11šio svoje remek-djelo, biQ. mu je na Tvrdalju o&ri.Yen spomenik uz sudjeloval!lje predstavnika vlasti i društveniJh organizacija kao i delegata svih vamijih p005vjetnih i· kulturnih ustanova u zemlji.

Veliki kipar Ivan Meštrović izradio je poprsje Petra Hektorovi<!a i darovao ga l'lbirci umjetnina u Starome Gradu jer je on dobro znao da naš pjesnik i po životu i po radu pripada Starome Gradu.

IX

Napose treba da se zadržim na pitanju o grobu Petra Hektorovića. Sigurno nitko do sada nije sumnjao da je autor Ribanja bio pokopan u grobnici Sv. Petra u Starome Gradu koju je on bio sagradio za sebe i svoju majku, a gdje je 'bilo i drugih gmbnica njegovih rođaka. To očito slijedi iz njegove..oporuke, iz ostataka kapelice nad grobom kao i iz ulomka nadgrobne ploče koju je Petar s toplim epitafom postavio majci66), a također iz .pučke predaje koja od davnine zna da je u crkvi S\'. Petra bio sahranjen Petar Hektorović.

Ali, kako sam na početku ove svoje radnje na~pomenuo, A: ZaninOIV:ić je u Kolu od 1952. god. ubacio sumnju i u to pitanje obećavši da će doskora obje:., lodaniti »spomenik« po kojem se čini da Petar nije bio PQkoiPan u Starome Gradu nego u Hvaru!

Taj »spomenik« nije nikada bio objavljen, prosto zato što uopće ne po

stoji. A. Zaninović se valjda htio orpet poslužiti nekim dedukcij.ama koje Sfll

SE' po svoj prilici i njemu samome pričinile nemogućima, pa ih nije objelodanio,. a valjda više i neće.

Petar Hektorović je sigurno pokopan u crkvi .Sv. Petra u Starome Gradu. To proističe iz jednog arhivskog dokumenta što ga je nedavno našao Stje,p

ko Plančić u Dubrovniku. On će taj dokument objaviti ·u »Analima« br. VIII-IX.

T1Lko će tvrdnja Antonina Zaninovića o Petrovu grobu i:ogubiti svaku važnost, jer nema nikakve podloge.

I njegove pretpostavke o mjestu Hektorovićeva rođenja slične su naravi, budući da se protive pjesnikovim osjećajima izraženim u njegovim poslanicama i pjesmama, kao i načinu provođenja života u zatišju doma na trgu Sv .

. Stjepana ili na gradilištu na Tvrdalju.

X

Osjećam dužnost da se osvrnem i na izvode kojima A., Zaninović, nakon ..Zaključka«, završava svoju radnju.

U pretpostavci da je dokazao svoju hipotezu, A. Zaninović objeduje Politea i Plančića, a naročito Ljubića da su u svojim odgovorima Hvaranima »>Sa

katili« Hektorovićev tekst! On je to ovako formulirao: »SVa trojica su, kako

F. MAROEVIC l RODNO MJESTO P. HEKTOROVICA 29T

vidjesmo, osa:katili Hektorovićev tekst, uzevši od njega one· stihove i izraze, za koje su držaH, da im mogu poslužiti u obrani njihove teze, a ispustili su ~ne,· što neposredno slijede, ,gdje sam pjesnik otkriva pravi smisao onoga, što je inalo prije rekao . .,.&7)

·Na ,prvi mah je neshvatljivo što pisac tih redaka podraz;umijeva pod gla.gol.O.m osakatiti; jer ako su Politeo-Plančić-Ljubić osakatili tekst Ribanja time :što su iz njega uzeli samo stihove koji su im služili, onda ga je i A. Zaninović ·»QSakatiO«, jer je valjda i on odatle uzeo samo ono što mu je trebalo1 a i ja sam .:ga isto tako »asakatiO« jer nisam iznio cijelo djelo, već sam.o nekoliko njego-vih· stihova.

A. Zaninović zamjera starogradskim piscima što su i·:rostavili ·stihove:

i grad i gradski stan vele krat ostavljam i sve prijatelje (toli je on jaki) š njimi roditelje i razgovor svaki

jer on misli da bi ih se moglo dovesti u sklad s pretpostavkama hvarske teze. Međutim, ne samo što ih oni nisu namjerice p~rešutjeli i time »osakatili«

· .·tekst Ribanja, već su počinili pogrešku što ih nisu istakli jer ti stihovi, kake ·.sam prije rekao, govore u prilog tezi da se Petar Hektorović rodio u Starome Gradu i, može se slobodno reći, oni su jedina autentična pjesnikova izjava • iljegovu rodnom kraju.

Sigw::no Ljubić nije ni pomislio da se smisao tih stihova mooe primijeniti na grad Hvar, jer tako očito govore o Starome Gradu (kako je to .shvatio i Ramiro Bujas) da ih je smatrao suvišnim isticati. .

. U ostalim recima ovog dijela svoje radnje A. Zaninović proglašuje Ljubića, iQg zaslužnog pionira naše povijesti i arheologije, ništa manje nego izvršioc-em

· · jalsifikata!6B)

•Zaninovi·ć mu zamjera dvije stvari. Najprije što je u izdanju svog Ribanja 'Od .god. 1846, tobQ,že, izmijenio naslov prvog izdanja tog djela od god. 1568, jer :na naslovnoj stranici Ljubićeva izdanja stoji da je poslanica sastavljena »po ·.:Petru Hektol'evi6u Starogradaninu« mjesto »po Petru. Hektoroviću Hvaraninu«, Kako je bilo štampano u izdanju od g()d. 1568.

·)'iko .pročita Zaninovićevu zamjerku mogao bi u prvi mah pomisliti da je · L'lwbićev zadatak god. 1846. u Zadru bio taj da prosto preštampa i!lldanje Ri·lxinja Od god. 1568. i prema tome da ga je imao vjerno i bez ikakve promjene

· kopga ti .. · On je ·god. 1846, doprinosom pretplatnika, priredio svoje vlastito izdanje

kojemu je napisao predgovor i tumač nekih izraza i riječi. Pošto je Ljubić ibio :potpUno uvjeren· da se pjesnick Ribanja rodio u Starome Gra~u, dodao je nje~u imenu, na 1!1a:Slovnoj stranici knjige, apoziciju Starograđanin hoteći time is~Uti. da je Hektorović rođen u Starome Gradu, a što nije u opreci s ai»'Zici)orh Hvar.anin ili vlastelin hvafski, jer su ovi dodaci imenu značili pri})a<tnQ\St hvarslroj kom\uni kao i prava koja su plemićima proisticala iz te pri,padnosti, . kako sam već ranije napomenuo, a nisu precizirala rodno mjest. vlastelina.

MOGUCNOSTI

Prema tome S. Ljubić nije izmijenio ni falsificirao naslov original!nog i'zdanja Ribanja od god. 1568. i nije »~o nametnuo povij~ti književnosti iskrivljeni naslov«, kako to tvrdi A. Zaninović, već je u skladu sa ~vojim Qvjerenjem naglasio da se autor Ribanja rodio tamo.. gdje je imao roditeljsku kuću i dvorac.

Da je Ljubić htio zanijekati i promijeniti Hektorovićev način potpisivanja svojih poslanica, bio bi u samom tekstu il'ldanja od ,god. 1846. i:lJOStavio, ili izmijenio, poznate dodatke uz pjesnikovo ime, a to bi isto bio učinio i u Akademijinu izdanju Ribanja od god .. 1874.

Ali on to 'nije uradio, već je uz svaku .poslanicu vjerno preštampao Hektorovićev potpiS.

Cak je on u svom djelu Faria Citta Vecchia itd. naročito istaka.o da je pjesnik uz ime stavljao atribut vlastelin hvarski.

Na str. 54. citiranog djela Ljubić piše slijedeće:

»Cosi pure egli si soscrisse neUe lettere da lui dirette a Nicolo Nalješk:o. vić e Mauro Vetranić illustri Ragusei suoi contemporanei: odgoovor Petra Hektorovića vlastelina hvarskoga.«89 )

Zatim u narednoj rečenici nastavlja ovako: >>Il sunominato Nicolo Nalješković fin dal 1540. intitolav~ le sue epistole all' Hektorović cosi: Petru. Hekt.Oroviću vlastelinu hvarskom.«69 )

M?že li se, dakle, Ljubić okriviti ~bog falsifikata? Da je on htio namjerice iskriviti Hekto·rovićev potpis i apoziciju uz njegovo ime, bio bi sigurno ostao. konsekventan i svugdje sproveo istu izmjenu.

Slično stoji i stvar s drugom objedom A. Zaninovića.'0)

U svojoj raspravi »Faria itd.« Ljubić, govoreći :na str. 63. o .izvještaju sindika Giustiniana vladi u Veneciji iz god. 1553. veli, pored ostaloga, i ovo:

>>Gius~niano affertna: »le famiglie nobili, ch' entrano in consiglio, sono al numero di 38, cioe Lutii

etc., e cosi scrive dopo aver detto (potcrtao M.) in Citta Vecchia abitano molti gentiluomini, li quali SOI\O admessi nel consiglio; ... v'aJbitano ancora in quell':isola (cioe Lissa) alcuni gentiluonimi, li quali ~no del consiglio della citta di Lesirul. « 71)

N~.to slično je ;navedeno i u napomeni uz Hektorovićevu biografiju koju je nap.i,gao Ljubić u Starim piscima, knjiga VI, Zagre'b 1874,

Falsifikat koji hi Ljubić ·po mišljenju A. Zaninovića bio počinio u . vezi s citatom iz Giustinianova izvještaja sastoji se u ovome: Ljubić je u drugoj rečenici iza >>nel consiglio« izostavio genitiv »di Lesina« (ali ga je ipak na kraju citata stavio), a osim toga nije naveo stavke onim redom kako slijede u

-originalu, već im je redoslijed izmijenio.

Vrlo je interesantno konstatirati kojim se je dokumentom A. Zaninović poslužio da ibi dokazao tol:>&nji Ljubićev falsifikat. Izgleda nemoguće, ali je tako -·istim Ljubićem! kojemu on imputira falsifikat, :naime Ljubićevim iJzdanjem Giustinianovih izvj~taja u Itinerariu ·objelodanjenom od JAZU god. 1877.71)

Ljubić je, dakle, falsificirao sama sebe!

F. MAROEVIC l RODNO MJESTO P. HEKTOROVICA

Uporedujući Ljubićevo pisanje u spomenutoj brošuri na str. 63. s njegovim pisanjem u Itinerariu, A. Zaninović zaključuje da je akademik Sime Ljul!ić kriv zbog· namJernog iskrivljavanja dokumenata!

' Ali ima još ]edna interesantnija okolnost koja nikako nije u skladu s pozivanjem A. Zaninovića na objektivnost i zd.ravu kritiku.72)

Rekao sam da se Ljubićeva krivica koju mu je imputirao autor radnje »Gdje se rodio Petar Hektorović?« odnosi na citat na strani 63 .. brošure FariB . Citta Vecchia itd. Mora se pretpostaviti da je A. Zaninović pročitao cijelo to Lujbićevo djelo i da je čitanje započeo prvom stranicom, a zatim nastavio čitanjem slijedećeg teksta sve do kraja. .

Ako je tako, onda je sigurno najprije pročitao ono _što je napisano na 38. strani brošure, a tek kasnije, nakon 25 strana teksta, naišao na O!Ilaj krnji navod.

Na str. 38. stoji -ovo: » .. 1 cioe Giov. Batt. Giustiniano, Sindico in Dalmazia nella sua relazione

al Sena to dell' a. 1533 ... : 1n Citta Vecchia aJbitano mol ti gentiluomini, li quali ,sono admessi nel con

siglio di.Lesina (podvukao M.), dove si crede, che la citta foose ridotta et refar. bricata nel luogo dov' e ora, per aver il porto piu comodo a tutti i navigli che vanno in levante et in ponente.«73)

Može li' se, i smije li se okarakterizirati falsifikatom, ako pisac nekog djela najprije, iznese potpuni tekst upotrebljenog dokumenta ili izvatka· iz njega, a kasnije kad ga. ponavlja, izostavi pojedinu riječ ili izraz koji mu se čini neva

.·· žnim za problem što uprav obrađuje? Vrl~ je čudno što je A. Zaninović prešutio ovu okolnost i hme n~puće

nima pružio nepotpune podatke! Uostalom Ljubić nije mogao imati nikak~a specijalna razloga da iz tog

izvj-eštaja izostavi izraz »di Lesina«, jer je svakome koji se i malo bavio poviješć.u Hvarske komune, powato da je sijelo Velikog vijeća za mletačke vla~ davine bilo u gradu Hvaru, pa se nije mogao nadati da će time nekoga zavarati. Važnija je za naše pitanje konstaacija sindika Giustiniana da je u dQba mletačke dominacije i poStojanja Hvarske komune u Starome Gradu stanova!& mnogo plerivića1~). jer se to slaže sa sličnom Ljubićevom tvrdnjom, zatim s IIJiO.-

~.jom dokumentacijom o prostoru na kojem su vlastela nužno :mm-ala imati svoja stalna boravišta što dovodi do logičnog za:k!ljuč·ka da su Hektorovići vjerojatno ,podrijetlQ'lll. iz Star~ Grada.

Ljubić je mnogo radio i pisao, pa nije nikakvo čudo što je ponekad, u žurbi, skratio iz ~okumeriata upotrebljene izvatke, koje je ranije, u istom dje

lu,_ ili u drugim djelima, donio u. cjelini. Sto se tiče zamjerke da je Ljubić izmijenio red stavki citiranih iz Giusti'

nia.ilava izvještaja, to nema nikak>'e važnooti jer se time njihov smisao nije -hmijenio, a pogotovo se izmjena ne može Ljubiću upisati u grijeh kad je OR

sam na nj upozorio (cosi scrisse dopo aver detto). Kako sam rekao, a u što se- mogao svaki čitalac uvjeriti, optužbe A. Zani

J)O'Vića protiv starogradskih pisaca, a specijalno protiv š. Ljuibića, nemaju . ~va ni ~misia. Opttižba koja se odiiosi na izostavljanje stihova iz Ribanja,

MOGUCNOSTI

a koje A. Zaninović definira kao >>QI'lakaćenje<• ne samo što nema nikakva 1>pravdanja, jer su Starograđani u polEmici mogli slobodlno i po vo1ji izabirati lltihove iz Ribanja, već inkriminirani stihovi idu na štetu hvarskoj a na korist starogradskoj tezi.

Tvrdnja o Ljubićevim falsifikati-ma je neosnovana zamjerka iznijeta na ·temelju manjkavih podataka i izostavljanja onih okolnosti koje _opravdavaju ispuštanje tih par riječi iz inkriminiranih citata.

Pri kraju svoje radnje A. Zaninović donosi »Zaključak« koji glasi ovako: ->>Nakon svega štO smo ovdje naveli odgovor na pitanja, što smo ih na početku postavili, može biti jasan. Starogradska teza o rodnome mjestu Petra Hektoro- -vića nema povijesnog temelja. Pot?ijesni spomeni_ci što ih imamo o osnivaču porodice Hektorović, o pjesnikovi11} roditeljima te o samome pjesniku-, ne govore u prilog Starigrada, nego samo u prilog grada Hvara.

Isto tako 71:i predaja na koju su se pozivati starogradski pisci nije uz njih. Pisanje Kukuljevića, Šalfarika i drugih ne_ može se zvati tradicijom, jer· je Ljubić, koga su oni u svom pisanju slijedili, za tri stoljeća udaljen od pjesnika HElktorovića. Prava tradicija-, posvjedočena od Vetranića, Budinića, Kavanjina i Fortisa, poznaje samo grad Hvar kao rodno mjesto Petra Hektorovića. Zanijekati vjerodostojnoot ovim.piscima mi nemamo pravo, to manje, što se njihov• pisanje potpuno slaže s drugim ovdje navedenim spomenicima.

Pristajanje pisaca hrvatske književne povijesti uz Ljubićeva pisanJe • Petru Hektoroviću nije povjesnički opravdano. Proslijediti dalje s tim pisanJ€1111.

bilo bi bčito nE!znanstveno. Zato se ono mora napustiti, a unaprijed treba_ p.isaU ~i predavati) o pjesniku Hektoroviću onako, kako to proizlazi iz oV'dje 'imesenill spomenika i pisaca onako, .k~o je i sam pjesnik pisao o sebi, o svome rodnom mjestu i o svom Tvrdalju.«75)

U odgovoru Petru Moocatelfu Ant,onin Zaninović je još oštriji, upotrebljava prilično nezgodne izraze, pa čak s priznanjem svoje teze veže čast naš-e nauke! Evo što on u tom odgovoru ;kaže:

»-Iz spomenika, koje sam u svojoj radnji donio, jasno izbija da je pripoVijest o Stari-gradu kao rodnome mjestu hrvatskog pjesnika Petra Hektorovića historijski f~sifikat (!), za koji iz sačuvanih spomenika također znamo kada i od koga je on nastao.

Stoga mislim da ne bi bilo časno za našu nauku kad bi se taj falsifikat htjelo pošto-poto i dalje podr7-avati, a pogotovo ne kad bi se to kušalo činiU metodom, kojom se u svom članku poolužio goop. profesor Petar Moscatello.-«7')

Analizirajući sadr~ zaključnih postavki A. Zaninovića dolazi se do uvjerenja da on sebe smatra pobjednikom u ovoj polemici i da kao takav impera"tivno zahtijeva od pisaca povijesti književnosti da priznaju valjanost hvaNke 1eze o rodnom . mjestu Petra Hektorovića,

Tko pro-čita samo svršellke njegovih članaka u Građi 17. i Kolu 1952. br. 7 i 8 mogao bi pomisliti da je njihov autor kao dokaz svojih tvrdnji iznio barem m;;~tične knjige ili Petrov rodni list, ili neku autentičnu izjavu s~mog pjesnikA o svom mjestu rođenja.

Međutim, od svega toga ni·šta nema, jer sve što je objelodanio, tobože 11

svoju korist, od dvojbene je vrijednooti za naš pil"oblem, pa čak sadrži i oči~ protivurječnosti, a neki važniji citati prosto pobijaju njegove tvrdnje. ·

F. MAROEVIC J Ii:oDNo MJESTO ?. HEKToR.oviCA

Za~l..j~č,ak

:u- o.voj. je radnji već. dat opširan odgov~r na razlaganjii i. tvrdnje A Za-. , nizwvića o pi_ta.nju rodnog mjesta Petra Hek~rovića, pa na osnovu njega s-Vaki obje~tiv;;in čitalac može da provjeri koliko su bez. povijesnog temelja njegove tvrdnJe :-i kako se njegovi »povijesni spomenici« ne mogu prihvatiti kao· osnov ·· ~a w;hiljn~ naučnu dedukciju. · .

-Iz nekoliko ugovora o diobJ., kao i iz _pekih odredaba opo<ru.lqJ., koje ne mo~raJu bitj. u vezi s njihovim rodnim mjestima, zakljUČivati da su Hek.tor i Ma-

,. fin rodom iz grada Hvara, i to u doba kad je ovo mjesto bilo još u izgradnji . i razvitku i kad plemići još . nisu imali tall)O svojih kuća, više je nego pr~uzet~.

no,' jer protiv takva zaključka govori gijeli ekonomski, društveni,-te duhQvni i . polltlčki razvitak_otoka Hvara, koji upućuje na izvorno postojanje staroi vla:..

. , ·steoškog staleža pretežno· u centrumu otoka. u zadnjim stoljećima sredi).jega i u prvim stoljećima novoga vijeka eko-. ·•.

nomska n~žnost -je tr~la od plenuća, i uOpće od jačih_ posjedrnika da stalno .borave. u blizil'li svojih imanja, a tek k~nije, naročito nakon trećeg' mletačkog

· dolaska-oo otok, prisiljeni strogim naredbama komunal-nih vlasti, oni su po- . . .• ~r.emeno ~lazili .u grad-Hvar na vij~je, gdje su poslije pojedinci bili sagra~ ,

dili i svoje kuće. ·To svakako vrijedi za Hektora i njegove potomke. Ta se historijska čj.Pjenica ne može ni .. čim opoVrgnuti, pogotOvo kad nema·

. dokumenaia koji bi"" nedvojbno svjedočili gdje su se rodili Hektor i sin mu Marin.

;E>iretiq, Cklll.llbinići i H~ktorovići imali su plodniji i veći dio svog posjeda (OISim -onog na Visu) u starogradskom pOlju, pa je logično uzeti da .. su se rodili t8mo gdje su imali stalna boravišta. . _ ·

Napose dokazivanju A. Zaninovića da se Pet~ HektorOvić rodio u gradu Hvaru nedostaje'-svaka sigurna podlo~.

Njegove su. premise bezvrijedne i zaključci većim dijelom nelogični,. kat-' kad i potpuno kontradiktorni, a insinuacije novinaru Dinku Politeu, njegovu -rođ~u Plančiću i akademiku Sitni Ljwbiću neopravda,ne, netačno iznesene i, prema tome, rtepravedne.

· "Budinlćevo, Kavanjinovo i Fortisovo .pisanje nemaju nikSkve dokumen-_ tarb~; vrijednosti za pitanje odakle je autor Ribanja, jer su ~vi -oni 2'Jilailje ·o · ·

•,_ ' · ,:.~1rikti- H~aru, o njegovim znamenitim ljudima, pa tako i o Petru HektOrovićU; , ~ iz~nQ,g te istog izvora,_a to je poznati govor Vinka Pribojevi~ u ko-

:_\:teni .se-~ \spOminje nijedan drugi naziv osim imena Hvar. · O':; '• . 'SliČno vrljedfi @ P<JSlanicu Mavra Vetranića. . '

·. K·Se~pr._niože u~eti ka~ svjedok u ovoj književnoj raspri AlbertO For-· · ·· tis~kOiHe'~ja...Ji()datke uzeo iz tuđeg djela? Glavne pretpostavke i važniji do- ·•

· · k.ti na 'kĐj.iln.a' A. Zaninović _gradi dokaz za valjanost hvatske teze. idu -li ·. prilog· Starom· Gl-adtikao rodnom mjestu Petra· Hektorovića .

. -' Dos\a je,<Dtir.; .~enuti' izraz_ .. grad i gradski stan«, a pogotovo slučaj ·.s pjesnikov:im TOOiteljima. A. Zaninović je smisao tih stihova ;povezao-s ·Petro-

vim roditeljiina pB.~ je čak uPc>rno- ostao pri sirom tumačenju i nakOn što se morao, posllje kbrnentara Ramira- Bujasa, uvjeriti da oni nisu bili živi u doba . kad je napisano Ribanje.

~";'.-:;• -. - '~~; .. ' ....

.~. ~- ""'"' \ ·~ <. ~";_~:,~-~-:1 .. -~ _-;..·>:

;~. - '·,' .._ . \ ' .

. '

MOC.UCNOS'J:'I

.. : -· . . . . ~ ' . :. : . . .. ·. : . . . \ l ' l , . . . \ ~ -Umjesto. da pril:wati jedia:\i pravilan· zaključak koji· proizlazi iz te pouke, · : · ·

'A. Zqninović se izvlači ovako: »takvo tumačenje nij.e prihvatljiVO« i »n~mo- . , guć~'tu.mačiti pjesnikov izraz roditelji sa.rodbinom«. ..

'EtO, kakO. j~ povjesnički. opravdabo Pisanje autora radnje Gdje se rodlo Petar Hektorović? ./ • '

. . Ako A. Zaninović pridaje Fortisti i ostalim ~iscima iste ~upe povjesl,ličk1:1 ·-važnost u pitanju biografije Petra Hektorovića, zašto se onaa irila smatrati

. bez-vrijednim pisanje Politea, Plančića i Ljubića, QISIIlovano na daleko :YjerOdo-. ·siojnijim činjenicama, zatim prikaze Kukuljevića, Sa.faržika i b~broj. druglh- · • bi~gtafij{l·autora Ribanja u našoj književnosJi, kaO i u udžbenicima, 'koji. go'VOI'e o Starpme Gradu kao rodnom kraju Petra Hektorovića?

' Tobože se njihovo pisanje ne može .zVati tradicijom, jer je Ljubić koga sti ·• drugi, kako on kaže, slijedili, wza tri stoljeća udaljen od pjei>rtiM Hektorovića«.

Naprotiv, A. Zaninović misli da svjedOČanstVa Kavanjina i Fortisa i .te' -kako · potvrđujiJ tradiciju vezanu· uz •grad Hvar, makar i orni bili od ~utora Ribanja »udaljeni« za jedno do dva stoljeća! .

· Ali nije važna tradicija stvorena ni od jednih kao ni od drugih pisaca, v~ ona -koja je nastala i još postoji u narodu. ' . .

Predaja o Hektorovićima,. koji su u Starome Gradu postojali i prije Petra·· pa sve do kraja XVIII stoljeća, a napose o pjesniku Petru, o njegovu demOkratskom odnosu .pre.ma puku, o njegovoj blagodarnosti i hu.manim djelima, a napose o njegovu knji~vrtom radu, živi i postoji isključivo u Starome Gtadu. Tamo svako dijete zna za Petra Hektorovića, za n]egov' dvorac ·i njegovo djelovanje IJ.a ·kUlturnom polju.

Ljubić u ovome pitanju ru]e ništa falsificirao ni »nametnuo priču o Staro- . . me Gradu kao rodnom mjestu pjesnika Pet·ra••, jer je tO najvjerojatnija istina ..

I da ·Hektorović slučajno nije rođen u Starome Gradu, on bi• i tada pri-padao . njemu jer se svakako tamo odgojio, duhovno razvio,' tamo je napisao najveći dio svojih· 'Poslanica i pjesama, tamo je proveo skoro. cije H život, a -sada, nakon otkrića dokumenta o njegovu- grobu, sigurno je da je pokopan u:.. Starome•· Gradu.

U Starome· Gradu je ,nastalo i Ribanje; koje je od yeilike vrijednosti ik~o za povijest umjetne toliko i za onu narodne književnosti, a l!'lbog kojeg je :Pe

. Ja:r Hektorović i dobio zasluženo mjesto u našoj literaturi. Ono je plod -ne samo njegova umjetničkog talenta. već i rezultat prisnog dodira s morem u s.tarogradskim uvaila.ma, drugovanja s .ribarima i ostalim pučanima, od kojih je

. u'poonao način života i mišljenja. Narodne pjesme koje je za'Qilježio pjevao je narod u Starom€ Gradu!

Njegovo Ribanje u biti je posvećeno Starome Gradu,. njegovu Tvrtlalju ljeJ)ota.ma mora

Ima li A. Zaninović pravo da na osnovu"svojih labilnih i ponekad ·protivurječnnh ·tvrdnja traži od naše književne povijesti izmjenu dosadašnje~ pisanja~ rodnom mjestu Petra Hektorovića?

Sigurno nema, i bila bi velika pogreška . kad bi se njegov predlog usvojio!

Znano.st i povijest književnosti ne mogu i ne smiju olako i bez-nedvojbenog dokl1tza i razloga mijenjati već usvojene činjenice.

- ·,

:.,"";

F. MAROEVI~ l RODNO MJESTO P. HEKTOROVICA 303

Zbog svega što je u ovoj_ radnji izloženo, sve dok se' uvjerljivo ne dokaže prO.tivno, dužnost je povijesti .književnosti· da i dalje zadrži .svoje· do8adašnje pisan~e o Starome Gradu kao rodnom mji'!Stu Petra Hektorovića.

' ' · F'RANO M'AROEVIC

BILJEŠKE

49)A. Zaninović, Građa 17, str. 176; i 177. 10) a: Novak, Petar Hektorović, Jugoslavenska njiva, god. 'VI, knjiga II, br:• t,

Zagreb, 1922. 51). Pribojević, Govor, str. 94-98, odrwsno 198-202. 52) PTibojević, Gqvor, str. 87, odnosno 191. 53) S. Budinić, Pokorni psalmi Davidovi, izd. Kurelac, str. IX. 54) Stari pisci III, Zagreb, 1871, str. 2(!5-206. 5~) _Jerolim- Kavanjin, Poviest -vandjelska bogatoga a ,nesrećna Epuluna i bo

- gatoga i čestita Lazara. Stari Pisci XXII, str. 135-137, kitica 30.

•J) Pribojević, Govor, str. 87, odnosno 191. i 11)- A. Fortis, Viaggio in Dalmazia, In Venezia MPCCLX:XIV, vol. sec. 'str.

175 .. i 176. 58) Pribojević, Govor, str. 87, odnosno 191. " 9) Stari pisci VI, str: VIII-XXIII.

-60) A. Zaninović, Građa, 17, str. 186-189. 6~) P. Moscatello, Kolo MH, 1052, br. 2, str. 124. i 125. 6~).A. Zaninović; Kolo MH, 1952, br. 7-:8, str. 496. 68) Ljubić, Itinerario di Giovanni Battista Giustiniano, str. ·219. 64) A. Zaninović, Građa 17, str. 185. .. 85) Petar Hektorović nije bio oženjen, pa je to bio jedan razlog više zbog kojeg

su roditelji s njime skupa u istoj kući stanovali u Starome Gradu. ·Ipak Petru nisu bili strani intimni ljubavni osje<!aji. Imao je kćerku Lu

,, kreciju. Prema predaji majka joj je bila pučanka iz roda Kovačevića. U svojoj mladosti naPisao je više pJesama erotična sadržaja, ali nisu nađe

, ne u njegovoj književnoj ostavštini. ~8) U klaustru u južnom zidu crkve uzidani su natpis »Putniče« kao i ulomak

. nadgrobne ploče postavljene Petrovoj maje~. Na tom komadu vide se samo ove riječi od poznatog epitafa (Stari _pisci VI):

" ·IV) A. Zaninović, Građa 17, str. 181;

H Hecto Hic ja

Bl) A. .Zil.ninović, Građa 17, str. 182. i 183. ") $. LjUbić, Faria Citta Vecchia itd., str. 54.

· U pretJodu: Tako isto se potpisao u pismima upućenima Nikoli Nalješkoviću i Mam-u Vetraniću, glasovitim Dubrovčanima, svojim suvremenicima: odgo.vor P,etra Hektorovića, vlastelina Hvarskoga. '

. GoP"e i711ertova.ni Nikola Nalješković od god. 1540. ovako je upućivao svoje · poslanice. Hektoroviću: Petru Hektoroviću, vlastelinu hvarskom.

1o) A. Zani'Q,Ović, .Građa 17, str. 182. i 183. 71) S. _Ljubić,; Ustine, vol. VIII, str. 219-221. 12) Vidi Kolo MH 1952, br. 7-8, str. 492-496. 13) S. L'jubić, Faria Citta V-ecchia itd., str. 38.

-...-=-· ' ~.i '· : •

304 MOGUCNOSTI

· 14

) Još i danas ima ~Starome Gradu kuća, ili ostatak!J.. kuća s 'plfmićkim grbo~ . vim,a. H~ktorovići 'SU imali nekoliko kuća. · . ·

I pjl!sni_k Hanibal Lucić· (oko 1480~1535) je imao' kućU u_ Sta·romo Gtadu u predjelu danas zvanom B i s k u p i j a, čije ime pOdsjeća· na· nekadašr~j'e si-jelo bisk1tpije u. tome gradu o čemu postoji živa predaja. _ · ·.

' Lucić je bio nem"irna đuha pa je neprestano obilazio svoja imanja na Visu i , otoku Hvaru. · U pjesmi prijatelju Jeronimu· Martinčiću ovako opisuje svo;' način ži?Jota:

:· ..

»ter po sva godišća o drugom ne radim; neg zgibla vinišća ponavljam i sadim, Sila mi je cić toga vrtit se, obticat, a jedva jednaga more me doticat. Sad me Vis, sad Stari, sad ima Novi Hvar, cić takih ter stvari počivam nikadar.«

· Stari pisci VI, str. 268, stihovi )09-114. 15) A. Zaninović, Grada )7, str. 181. 76): A-. Zaninović, Kolo MH, 1952, br. 7-8, str. -496.

ONUTAR OBLIKA

(ANTE SVILICić: VLAGA, PODODBOR MATICE HRVATSKE, SPLIT, 1962)

Broza Anite Svdlli.čića, obdavaQena u 1kniji!ci >>Vl·aga«; ne ostaJvlja ni č.taoca ni kmjiŽieV!Ilog fkll1ttilčara neangažilranim. Naprotiv: ona - kao •Svaka 'Ilovil!la - iza-2liiva . .Toš v:l1še: (kad se QlljUIŠiti teatralnost djcči, ne dopušta !fa ju se izmjeri pošt!l!pa•Hcom, olbliasni pomoću onog čudowomog >>kao« ~koji more c.I)Oriekad i čov:J~ka: a ne sarrno umjetminu prebvorilti u 'kaširann obrazinu: shvaćam te, ali ja kao ... ), stvara nelagOdnosti za književnog ar:qitra koji, zabrinut, kriomice i:sp~ta ·iiz 11Ukava r~istali ~il UIZora!ka, đrzalbire prilldadan obrazac, sltr:esa ramenom da bi se uzorei na lastilklu sami pO!kUIPiili pod manžetu, pođlbrađuje se ležer.noš6u kao •WbTiusom (ona'kio u~put ne p~rekidaj•ooi glrog>oj riječipa].cem de zapinje o OllrowaJtnilk) i ~a2Jil(je {iislto tako 'UISpwt ne os•Vlrćuai 'se palcem preko ramena) javnosti na .svoj izabrani tworaJk ~oj!i •Oipet sa svoje strane, UJmi(jećem tislka razrnnožen u· dese'tlke hiiljada pnilmtiera~ka, svdedoči po .sto1ovim(l, Jklrevetimr na klluiPama vi1tlnim, u kavail!Skim đ~binama ikalfuo je ikin!jiževni a[!hitter j1oš jen .tom nepog~I"ešwo pogodio u sao:n 'V'I"Šalk igile; stavio u pogon mehanizam š·tampe i eklsipLozilja žlič1ce tba·ruta objavhla urtbi et orbi tka!ko ~e UIP'Uitrio ne naprezati SIVe one krvne sudove i Sllldiilće 1pod !kalotom, već prihvatiti sve tblagoda·ti civil-izacije:

~ alro diuga J:ma meditkamenaJta bdije nad našom ma!Šitnom za va~r.enje, zašto da se ne posliužtmo i 'klritilča!l'ISkim preparatima Ikoji' nam pomažiU da lakoćom odgonelloomQ •i model1!1Ji!Stičkehijeroglife š·to tru,j1u i san i ~av;u.

s druge IStrane, rkad oe !I1ilječ o prils1ruipu Svli:1ilčiilevoj prozi SIVako racionatlisti&o IIll!Uidlrovanje je ib~edmetno. Promašaj d·e stopostotan, wpvavo trag'i

- 'kiomičan. Velilke ·ridebi, tSVa delroratilv'ria 8jparatura ka21uistike, ver1balistiilčl d lampasi p!l10/tikani šarama latilnilzma, badešta;va duhoviltost mačke Ikad se ttg.ra . >

' /

' -" . zrvf\a::tE.Licic 1 · r;NuTAR oBLIKA·

' ·• ' ' - ~ r- ! • . ' 30!1--

- l

~uf:e,'nL!ll-inltšem) .'V'il~preno~,t·.,jedne -lruke .inteligenc-ije (na·r.avno, asochath~no izyer;leno od lake sbru~e u ovom vremenu 'razularerie tehnilk·e) miJrnGIHaze ovaj

· :tokl's:t Lkad ~~e kill(j,iižewlli aribfter 'ti[JU"avo t!'ludi da ,na ~~j nasrne 1u galaokki:JU ""~ / ; . . . ' . _· \

: naših_J)aJpir'natih oesrto zairsta nev~tešk::h turhira. ·Kad :bismo pC'vrjeri::J!V'all uscp:.je-, ,· ,· riPiri ar,bl:'tvu ~ome UIPI'Ikiors eLeganJCiiji .potkreta i zad~vljtij:ućQj laJk;o6i' u-ečeničikog

·,.$clnnjac- sa ·&ami'm sorbom, ,zapažam: •UJpr.kos tome, ;ka; da mu i nije lako . ' ' M-etati sEf na ;taJko olkl:cu:illi enoj ,fulj U!Simi, prt.đe i ,sam. pođ dkla;pom - a neg<dtj e

. :đolje,:pođ koJjenima ikolnjsikim 'U praš:ni pa:tulja~sta' meta: prlit debela sveš~:ca ... ])l'~lle' s neuloVIl!j,ivim. namazom ·-s,lova VLAGA; Ditnuti se ~a :poeziju Oskara_

.. ·PaVJiča 'lili Vesne PaJr;un, 'eto, čovjek mO\Že objasn:rti: -oklcpc1iku se prohtjelo , · r .k;Ojplttom i na mi]JjQ'kaJZe, al' 1l:mlkio sihlvati:ti da-.je tali isti 0\klopn:lk za1blts1tao onaka

, 1 odll.ilkaŠiki 1u ornat'u metafora li -kalambura, a sveusvernu ,s jed:rnim ciljem da '. , ukaže na ne!Jm1:Jmo rvJamih 1rllll'J!i a ·1JU' negcJli e do lj e 'U .provincijrs/koj prašini) nag,la

-šarvam: pov(jevorva1i .onalko na ·ri'ječ ne ipvočitaVJši Svllličićevu .pm2lu, rsazm'aU bismo • : d~ de pved inaJ'I?.:a pLsac-hidtrodlilna .epruveta kOlja pušta mjeburilće 'svijetom: tren . se infaJnt~o s.a -s 1n!ji,llJoV1im orb1~cima !i šarama, ttDen pQpUit parUika-i~rsitaša od vli:listite . .sline ~on:sti"u!Lra, tkonsltvuira, do ~nemogJtos'ti, :do mučnine. Nešto h1dro.~ b~bojno, poput r-ilblJjlih moodana, :vodnjliJkavo muilka ill tim prav.il:no rizmjereriiail r€1Čei_1ičnitn cjevtkama, nigJdje kapi krvi, .nigdje :kreatLvna pulska'Il(ja·

-kQje. bi' pdk!ušaiLo neživi lkoo!l1Stru1rani mOIZaJL'k povezati u umje>llnirrllu. Srećom za Svrilič!ilća ·-:--- usuidio bih ,se napLsa1ti - stv-~ri taiko ne •StO(ie.

Sk.UiPJjaJm mllVIu po mrVIu hrabrosti da pn:dcime11Jnem: -teško ,j,e u našo(J litera:tmri naći pvesedan 'I1omislaVJu La~dailltl.J, eto reći 6u (pa puk1o šta pUiklo, -tutnjiLe i pa~'rale mun;je po srvemu ,šrto pišem i što 6u ·~kalda napisati. 'javile se one teilegr;mSiki ojedene, naime pc[)1raćene prilwalllljirv;im komentarom da je teško u teLegramu trarž-Lti preai=ost pQ'jmova kad mu de po prirodi vlasti'borg poštanskog

, pos}ovanja urođena li pomutm:ja !Slova, javile ,se_ čak .i kao novosadski odjek mum[jiskih iSIPra~nljenJja met,rdipola, ill obliku enih di!\mih ređepovskih obhLtaika talkozvane »impll'esionistiliro~~ ikriitLke, što -1h ·već g.od]nama Letorpis MatiCe srj:JS1ke

J skruiplja marom paJsl1oni:mnog :flilatelis'te ~oji žeLi iz mjeseoa u mjesec, iz godine u godilnu uvjeri'ti, ·olbjaviti to svoje za1Sita nevjevOijatno on~riće, čudesnu pojavu ti 'Li!teramom sv1j-e1Ju: Ika/ko 1se i bez veze s Utera'1Jurom može p~saJti. o litcratw11i)

·da '"je nemogJuće nać.i ni· u star'ij'Oij ni u m1ađO(j genemoiji hrvatskih kritičara · ;. o:tJ,Qga koji je ikao LaJdan u talkio ik!t'at~om Vlremenskiom :ra:?Jdobldiu utro,š:·o ,toliko - silhita1kitli.Čkih. va!Di:janalta na širokoj sikali ,sl\"o,j.ih mogućrlCis·ti ;po,čeVIši od vuJkoVISikog

. .kJOV<čežLt.a makJsiJma i pootu'lalta do paSitOIZnog felj:tonskog nagvaždanja poslije -teška ručka u vidu onih »poslijepodnevnih razmišljanja« a sve na temu nesretne li:~ature, ddkatzavši upravo t:m svqj.im dislpropovcijama u ill'liroš,enorri matc·riJ-alfu. i poot:i,gnutom rezul1a'tu da hpatk, ID!a pr-:imjer, pwtoj1i bi1tna II'az;li1ka b.ln·eđu Ilijade ti -odiseje s Jedne s/traJne 1 ,gvčtkiilh. nepraiViLnih ,gllag,o-la s dnuge strane.

Tematski SviJičićeva prOIZa ne predstaMLja novost za hrvaltis~~u literaturu: . .lediltera~ki dklrenuta mikrdlmzmu lj>Udi i predmeta ona dage ik)!lug 'likova u kOJiima ćemo .J.aiko ,p:repozna~ti lbli$e sl"''dnike A:n:tunilce !ih· Ljtube Nazr2'v.ića. Sklonost · pLSca · da. $e 2adirži na onome što. -ne rstrši, ,što p.r1vi,dno vegeti;ni na o~~živ.o&; štO je .newdje u dn:u sebe hačeto, ·os.akaćE!D:o, ,pokaJ2'JUj}e da je SviJičić. l!av izraJstao ril temai1lsllsJim oikvilrilina pisaq1 koji su ,iz istog kT!UJga ljudi i stvari · dali .'našoj ~~ite:M1luir.i antto1ogi;j1s1ke stranice. Ti oikvill"1 nils.u V1ezani ni za gooer-aciju:

- ' -~ ' .

·~ ... '

306

·.,. '-,

M C>G U (:-N OST z-

ZčJipazit, ćemo ·,n1 i tamo . u MatM~~uljev!)j noveUsti<:i .(Konte Ile Deseti) i lrod. ć~ JP'iisari), . a. ·z~~ost u »svijet ljwdi ibez velikih ·,geslta~< dobilt će u prozama šeged!iln!a,' Ma11iJnlk,QIV'oca, iOesmce 1i: Stipčevića. .Polkrušaj Ka:lebov da

. pr01đ're iJ. <Sjpecifrono!St >jedn'Oig mk:vog SV>iijeta (Izvan stvari) •Oistao je beZ uspđeha •. Stv:itjet ·rarl!j'avi:h. »·ČJiliuiplina« lU .koti·ima još .ži:ve čv101::ovi osjaćarlja, ganglije m.itSli, ·.-

· za1omljene, mehanirzmi. lkođ1i Ikao da u -tišiln!ama ·O.SL~<U SV'Oje 'V'l~stite o1Jk,uca:fe; tkiva upola živa, istruiila, i baš zbog te svoje na tvenutke stravične: s.imbioze'ini'!tv>e i ~ilve tva11i potenciJr!llfio 'živa. (Zar bi Vliidvil6ev pejzaž 1bi'o on.aikonsunča.h đa se n6je javio UlcfuvUIČen m~= ko~ i je nai:la:zio negdje odOZido .iz dubine ličnOtS'ti ip}esnilkorve, ·n!llbujao, ne2la:dirlžilv, >PJ(ijeteći?) :Sv>LLi:čićevi »meštvi« u otočikiln,

· gradićlma, činov'nici uz računske strojeve, usidjelice u sudaru sa svo]im·· okm.-wnjatlim ltjel€1S1tma, ,SitaJrke podi1alkćene na prO'?OII"U,· iudaci u t.PuHm Irono•bama kOji .pasji _poWudlno lnOIUše svalki .trag žiiV'Ota ,š·to j-e !OStao na k~eoo uLice.~ a -Oko njih jutra u ~mograJdima, na žalu, :po· zvo+nicima, svjetlo Ži'~o i •pl"obojno što niSitva•ra >kamen, nalgoni čov:}elk:a da zgl'luša i tl"apavice :i kožu :kaJpka nad ®om. & se .Poput ~raJka >pOVIUikla u dUibi:nu duplj.e -·svi ·oni ne ·~laze ~z gpome'nJUitiih .okvi!ra. Zvijezde .sjaju noću ~da se ne •:poludi od zbijenosti; malo•g :prostorra, kaže ova po Ladanu hiidirofilL"ika · kapatlj•ka Ainte Sv:iil>i>čića a teško qi bik> _naći i koo šegedina i kod MaT·mc-v:ića i kod Desnice i >kod S>t:IP•ČetV'ića Lice kaje se ne.· bi nad tcm rečenkom zaillltiw:ill.o, ·atki'i:lo p.ešto svoga u njenoj poebsikoj bezizl<WJnosti. -

NoVIIDa u SviličilćevOij ,pl"cmi prwens·tvene se zapaža u njenom obliku Lli u sbvara.lačkom procesu~ ~oj.im ISlU obil<ilk'ovaiili Uudf i stvari u 'kinj.Lzi. Sve štp -s~ · z:biya 1u Svntčićev.OIIIl Hau zJb1v>a se uriu:tar njclgova obUka. Dodiri između Hca . ..riijetko su iz;raVII1li, a .i ikaJd su gu:rn.uti jedaJU drugome u .susret, čiln:i se >kao· Qa. qsput izmijene ··rilječ~vi:je lta[{Jo da rideč irna samo ~u llladJUiknice. u odnosu prema plimi t.IIIlutarnl.ieg dooivilijavanja >koje raSite u ·lj>udima. u proz.i Rib" _n,a ~alu mr:ta·v otac Leži llla odl'll, a (že~ne u crnini uh.odale su se po njihovoj kući.~·

· Unosile su u kuću sruton. Svjetlo je m,eS>ta;jalo .vna obtlimi petroleđlke, a sta~lo se izoštrilo kao d.a će prije swtona prsnuti), majka zaUISti »Cvita, pazi na _kuću, sad je naj.liJpše za ukrast.« 'ProsUit će :rnajika ti oš •jednorn-dJVaput .s wsne slovike na mu temu (Cvita,. zaklorp . . . ), ailii scena će ·se raJZvtja~ti 'u nemuštim dodiri~S: onih

· U:nutarn(jih o.sjetljiwih tLca.Ia ikoj1a kao da osjetljivi•je ·rea~gi.lraju na, krelinđe, poglede, milrilse no na ISame riječi. Kad se ovaj postn.JIPaik t.III1U1aT oblika sudari sa ~tvarima, on ~h ne .rni~o•ilazi, ne kiQills:Urmira ma,rorn na:ra,to:r:a inteJ:ijere i nature morte, već u .rujima sagleda suputnike č·ovjeka, otitSike lj1udc~~e, i na rrj.iho-, vim dlanom eg1odal:m drža'lilma 1i na nji!hovim nadreailn!rrn u a[po])li:nai-rskOIIIl smis1u, _a u svagldanje.rn smis·lu il'j.udSik•im tr.agan:,zm oplemenj.enim ohlicima. Evo tih doldi]ra i c>bljka lkode ne može osjetiti Lada~nov>o tuho Vješto da Ullovi i1gru oblika, a gLuho za poetlslk:e sadržaje. Stvari željkuju da se pred n6ć unesu ·u .ktuću, sakriju, kao da znaju da do~azi tama. V runi, u polumraku, stvari kao da. imruju lica i isturene oč.i (jpriiSJjettimo se onih očiju obilj.eljoenih na rprnmci•ma :trabakula, op.· ž. J.) i mole poput prosjaka. životinje urnekšaju napetost tijela, pOSitaju b>lage, .svinoute, čovjek ih pogladi i osjeti da je netko ouza nj ou mraku.

2Jnala je da su s·vi u kući, jeditrio se brimul•a za Petra. Kad je vid!jela s-jek~1"U i čašu, biLa je sigurna da je došao iz p~lja.

. ,-

,. . ~. . Z ll( KO JELICIC 7. f!NTJ-z: 4R OBLIKA .307

. -. J.ra':.đ-rtbt .sje~br~?. bl.j~taU su se Zlnojni ~·tisci prstiju i pomalo_ nestajali. D.rvo .' pe -:..,.pJ.iillo.:~. OsjećflJla je ugOidrno g!.omciztnoot sjekire, 11J~zlinu težinu i 'strah

..... •·· ·'iitloitrl:Ct. Njeno 'je tijeio plaho i nemoćno da radi sjekirom, u Petru je ·dobijala :·\-;::~~~·.;...·>·::· -. . - . - . . ;:~ i.'~""'. •::~~·IM :8tolrU ii&J)ijena :Je d'O dna. Na ob~ini čaše ootaU w zah1J..Ci. Tiro je

! o\-,::j,id;_~io ie:'U.rfn,oran. Pjena s usana prUije.pila se uz čašu, činilo. se kao da je i : ... ~·-~~,.jeJ..ti od tude žeđi. Ciiav -se dan umarao i crtpio se, došao je·klući, donio . , :._· ~ ~ ~Q~: ča:š'u :i sjeloir<u, stp,vio th . na vi:djelo Mka mjih razvesele. PCPkazao j.e · ::·-. ~-moć, svoju 01kru.tnost p01$lije umota i svojtu moć za•povjedi. ·

• - • <. •• : • • • O~avio irm je u čaši zrn~k da m:u tre'ba dobro•te. (Ri.ba na žal!U) ·- .. Svako lice S:VIill:iči!ćeve jpi'!OZe živi wriutar oblilka. Ponekad se ilziv<uče IZ čahure

__ ,i izide· u Sl\.lsret .Jđ'Uidilma i &tvarima. Sasvim .se odmotao od svoje jutro~nje- ··'čahure. Sada hod,a pu.t kance•!arije i zamahuje nesputano. Pričini mu se katkada

t previše neObjčno. Uilqga :r.iječi je o'solberia, kao da je nemoona za dodire s. H:clm~:- q.{ječi ;e pretvorio u smijeh. Riječi se izgovorene odimah za~ede,· ukrute .

. -~~. ~ OkretalO. s~ tromo ·u njemu tPD!PUt .ti'Suća kolwtića u ma§inerij•i da 'lfmekšaju. riječi,·· · · . 4 ih ptetlVOre u dodire za kožu i da ih pošaLj,u liCIU. U prostorima unutaa- obJre{:a ~ . g~ da je ;bespredmetlna: Pilsac :s'llvarala&i ponesen izbjegao je sikllis•rou stazu

·7Inon01<)ga. Sva kireball\ia unwtar olbliika noegov'je precizni Z-ll!PaŽ~j US!Pi'O materi-. .,· jalJJzirati. Ona pred/Stan!ja, ona neoform:~jerui malasa polnJJmisli ~ poluosj€.ćaja,

odsja\)i pr.edmeta, ~rhot;iq:le j€1ke nelki:h davno W,gov;ocenih riječi, •ulomci .lctetn.i-i ·~da <raJSiuti 'kao Zlagubl!j.eJile ll.llk:OISiilice), žiJv;a · ipl.azrp.a žhrota što se. pretače iz ;

, . rukawca u .r:ullmvac olblilka, ulo1vJaena u sta!Ilju kad još nil.ie izraJSla u radnju, u . m:1sao. Spoiillta'I'IOISt OV'Qg ži•vo:tnc;g fermenta ikoJi rbu}i nekako sam od .sebe ·Qpra•vo

·- · · je·bma katililt~tenllsltilk.a ove pnDIZe. Kons.tmulkJCilji ni traga. cBisac, U:21buđen, •o.slu• š~e sam krvo!Jak sv.ojih lica, .bilježi čudlj:i'V'OI~•ti čuda-života, ne •stav~ja pre- građe tl!lllOvanja, rie nadograđJuje, ne unakažava. On(} što j.e najjvroonLje kod

"-; , -'·SviHči!ća to je njegov neob..iiča!Il smiiSao za 'k(J[l(kJretm~. UPorrjen u ovatk:V'li wst · ·; ni~t~ij-e 'Kuka-c je 1/Jletio. u zraku svjetla. Svjetlo ga je apilo, iz:bezumilCP, istrzalo

.: · mtt letenje. Svaki put 1kad se let prelomi, to se odrazi na sjeni. OSitavlja traga . u ovoj· sobi i u njegovim misHma. Počne misli.ti, a sjena će kiwkca najednom ·

. /suprotnim smjerom od onog ..k_ojilm je krenula, i njemu .~e misao rascijepila, ' · .. .' -~iane pol·umisao i truko redc:xrn; koti se ne§to .porput kilwpka ~vića, ostatq.ka živih · ;, - tijela ,P·ilsac ibi VII'Il.o Jako mogao sJ!r-reriuti u deskri.poijju stanja, i eto ga začas u

. labir1nltru. semattilz.ira'Jn.ih uapćavanja. Svi'lič·ićev zapažaj pokarnuje iz~atzfti sm:.:siw za 'lk!olnkrellnOISt. Sve ~o ISe događa s ()IDoU stranu obHka, ·uspiiO .j.e p~sac- konkre'ttzj.i'~tL ·On nilje lOiVI~o samo oflkuca:je ®!'VIot<Jika, on je Slll'imio i sama kn:V:na .zrnea, .rljihovo .SIUJdaranje, IJ1i}ihov vi!ta1iJtet manifestia-a1n u razmovnsii'Ii.m radnjama.

' " " 'B-i~tav~ zraka svjje~bi, š'to j~ prodrla pod dbli!k, nije se mgubilla u podzemil;i-u • .. ~_eSitog-a, /I1alprolt1v:. sabrano, s ooiltim smiJSlom za užhnlijavan.je, ona je u

.·i' ~~ni svemiru .miJ!rnokOIZma OSIV'.iliet1Ha mnoge trenutke .trajanja živ·ota .. '," ·'(Da: 1i_.}e :riječ o čvomim, d..-amatslk:im. troouoima, to je piltanli·e što ga za sada : ~. ·~am.o· po s~rani.) C•tndei'ILca je neOSjpOrna da j.e uspOSJta-v\ljen tk:Otntakt s

. :,~~am- ljru&.kom materi(jom s OiliU stra !liU obli/ka. Pisac nam ne podmeće "~a .J.acidt:iadrie SIPCJrZiliajje, SIV'oja: Zln<li!ljja o čovđe~ku kao ikrea-tl-vni doživljaj, 'on · stv.amo:t ~flrolko dorživlđala maltedju u kojoj je do grla. Treba neke čUdne, :rekao· · bfb ~-Strasti da se s tolillro s-tmpltHJVOS.ti. vreb~ -na s;jenku Iepbira; na pok-ret

·-. . . . . - ~

/.

.· ~ .

MOG.UCNOSTI ' -

koji je' Zfl ~biJčno okio }liEruJ1ovljtv!,·Alkio :kJrtk okieće SV'cy~ vectilkaLu- ~]si!ri:i, s·i,g~o da i tišLna posjeduje" neki svoj imagLnarni dlllbinmn;jer koji odmiče neouj.nq oou. ' Nigdje !.l, takistli ne(:.emo za!te6i · pil&ca kaiko samanu građu 1XJik\liŠava si:srtemati- ·

,zirati .u·uopćene ilsti!ne, nigdje se ne .s:tnilruje U'sam:ozadovo},j<s:tvo esejiste-komentator~ ~tlkrivenog ma'teril,ja'la, nigdje se :materija ne .k:ri·S'talitZi;a, ne nadogTaduje u koralj~e .s1prudo:ve mis:1i, s·VJugdje je lsaJČmvano prilsustvo s·V;aralačikog proc&CI. _

- S pažl1(j·om, k>(Jlju · zas:1užutie ova s:trasna S'tr~plj:wooit, ·OVio nadnošehje nad ži:vot; ob:ridimo nek01liko Sipeci:fičnth Sviiličićevih ik:OI!l!kretizac~ja ·lmje nam je d0111io ll Qne Btra:ne olbllika, a kaje n:i!su - of•o.rmivši čudesna zbivanj~ IUnuta~r ·Č~vj~, ~· pretvorHe žl:tlkli .kap u slkamelllien:ols't sltalalkttta. U prozi Kratki spoj lovi r11sutost, nemoć u licu, cnaj s:taltični pTegiJb Ill živ•91tu iZJmeđu živO!g i než·ivog, aino _panično I'azj.edinjavanje SI!J'OQeva: Kapke na očima malo je pri,tvorio da se orpet ZCU!jene predmeti. P.redmeti su sasvim prodiravi u njegove oČi bez ima~o zama-gljenosti. Mjesto živoga ostale su .stvari od li:meThki. Nebko je ovuda proletio · i izvad·io im je dušu i srce. U n.jemu s.u ostale rasrute nj~ vijuge. I nikako dq. ih spoji, kao da· u se•b:i nosi dijelove lutke. Nikako da spoji u svijesti dvije niti kaka se spaj'CJ;ju n~ žvvome. I nikaka da vijuge nCJ;prave mali poče.t.ni živo,trni

pok~e.t. Ta~~sanje čini mu se da breperi u svakoj ni.ti, ali •nikako da se trep,taj prebaci na drugu 7lli:t, da .se z.brate, več se svaka trza na svojoj strani. Sklad je lutao ~ad dij·elovima i nikarko da uđe u njih da ih nadahne. T·ema proze Vlaga po kojQj je dan nas1ov knjizi: starica za ok:_nom niz kQje promiču kapi kik; Y

. koncrbi lud!Uje siln, a gore ia oknorri rastače s~ i tijelo i :miJsao. S:ve u prosltoru traje asoci(jativno, Kap .kiše na ollmiu vabi sw:u na ob:raZiu, mi:sao ~erna snage da oplodi drugu misao, lepeće mrtva, bee; kiri:la, poliu:ži.va, polumrtva. Tijelo se :POPut kornjače, prepušteno samo sebi, zavlači u· znan~ kretnje, u položaje :-potporrnje, Uzdahom je opet dotakla mirnoću. La•ktom je dopuza.la do· udwbine na jastuku: u sebi je spojila jaSituk i udorbno,st.· Udubina je obla poput z.globa. Ona je rojome mje.stila fakat. Kosti stU nalazile mekoću obline. Gnijezdila se po , uduMni kao da će se pretvoriti u pticu; I ona kap kao suza smirila se, s·klonila · · u ru:piC'U n:a drvetu okvira. Curila joj je ·ka:p znoja negdje dolje po :tijeLu. Otvorit će je ka'J! i sada će mok:riti. Voda nadolazi; brzo, penje se, a ona je nemoćna, bole je Mg e, ne mo,že · sltići na vrijeme do nužni ka. A vani padajtU hLadne kišne vode, neka jače osjeti mokraću, toplo is;paravawje. Najednom je ne.sta:Za kap, upi~a je ro.ba. A ona se pomladiLa za kap, osjetil•a je golo tijelo, nadražila s.e njime .kao da ima d.rvadeselt godina. , '. PnJis.tor oko starke, rastočen vlagom, samo je odraz n9ene ras't01čenos1bi. S:kl:opljenoo·t :!lijenih unutarnjih prostora sklapa, u za1tvoreno i ene vanjslke: Ovdje u zidovima v01de su okomite. Poo:tavljene su obrnmo od svih voda i mora. Zatvorile su vode prostore. Naidnooemo li se nad teikis:t, poo:v:uda u rečeničnom sp:letlll ati!ou oni spomenuti »•oo·tad živih tijela«, · pod oblilfuom »!koti se<< još. nešto poluži;vo-poluistrulo. Zaželi plamena, da se zagleda u crveno, da joj oči ne postaju sve više vodenaste. Nije mogla shvatiti: wdaju samo kapi, ·kap po k-ap, a >tolika se voda nato,či. Možda o.vako usitnjeno, nimaslućeno dolazi nesreća. Dolazi skupa .sa življenjem, pomij.ešana kao boje na vlažnome zidu, da je tek .kasnije sagledamo. Iza na.slage va.pma na zidovima

· prodire zeleno, zelena vlaga. U ovoj so·bi ljudsko tijelo ne umire, iščezava, pre~ tvara se u zeleno, sahne. Opet je pokrušaLo izviriti: nije li i ona kriva da je

Ivan lud? Ivan u >konobi igra :na kooril!opciU svjeibla i mraik:oa. PLsac gil bez daha

i-

,.., .

Z IVKO JELIČIĆ rUN U 'J' AR OB~Il{_A, .. 309

' ' pralt~ .raščer:ečma na 1bddu, 'pred,sunovraća:ntjem u md>ik. Vodi .se tra . .gičha. borba.

·za kap s·vi'jes·ti, iz ~IVih U!g'loiVa liČnosti »1Moll'ije« nasr6u k.ao podivlđale mačke, . . u.)edaju, ,J"aznOise,· ·čupajiU lU ž'i,V'o. EV'o samo nelko1~ko tragova, nekotiko bora s

~ ·ov:e tragične obrazine,· irzldvoj·enih ·i,z onog pomamno.g ri:tma koj-im se borba vodi. . Sutra će· u,sumra.ku postaviti preko ulice ,kom,op i zapinja-ti im noge: Misao. mti Je, kliznula; potrčal.a •da zal;u,ta, izgubit će moć nad sobom, OtPet će početi s iuqo-

. rijamćL. : . Pojačat će misao o krojačnici, zaustaviti je, ,neka sve dTiuge. od•bija .-· .. ·Pred· na>letom mralka zas:ja očaf.i u J',V._;:t!lJU dokazujući spo •. mbnos't pisca da proqre j u _drama!Učne portrese u čov'je_lm. Dolazio je čas, riknut će kao Lav. Počeo je_ §oVe,ri-t[ riječi koje bilo, sa,mo da usitni krik, da ga uništi, razmrvi. LU.dorije ·

_: muse ,pre.bvaraju u male, sitne, besmislene riječi, izlaze iz njega same, sve ih .

: ie više. PDgleda na mrlju da mu priv•u<:e miSI!i, mora je S>kriti, uništim, i~tu.ći~ blagU čekitem. Te mrlje odgo1neta njegova majka. Kao onfl!j ):>iblijtski rubacJ{:oji. }e paleka•o, 'i:I!Pio se. na. izmuče;nu o:brazmu u 'flrenllibku .predaha, glase. se· ov).

. pe!ats:Jd: . r6ti·Ć koj,~ma pl!sac prati ·I V2•ll3. 'i; nepošterdncm obraČiu·tiu ., mrak~:~ Ril~VOT'W je vjeđe da O>Sije.ti Vllažno>St koja je dolazila sa zidova da mu raslovasi

· '0~, ovZa~i tvndu opnu oka. Neka .samo nasluti ·seuzu. Ni lukaivstvo ne poma~e: misao, :UZ:virena,_ mahnita po •sjećanju, da iz1bjegne zarr.Jk1u ,što de ·fn;rak na•pinje ·u .sadašndosti, naHaz,i ·na 1sliike, za,ustavlja se, da na t~radtu napipa Č'Vlrst'i krug nemoći što je vra.ća mrakJU. SUjedimo ovaj neUsipdeli bije.g u •Sijećanje: ,Jučer

u 'd~et saN i dvadeset minuta vtdio ih je sk1upa. Koraci mu se te v~čeri u-b-riifZi,-' htto ih j~ slijediti i v'irka.H kako se ljube u ·Vrbi. Putem će ~nešto naći; nekolga ..

/ -..." · €e s:u;.resti. Hc,đajluci za nji:ma poČeo je vjerovati da je nCl!dahnut qa ih slijedi,, -da. će se ·na ovom putru ve-če•ntts nešto s'u.d>bins:ko,ga desiti u rvjego:v:u životu.

< '· · · SpruŽ;.c;:_je tD.~da prste popu{t'ipwka. čekao je da .naiđe neka rwka, da ih dodirne· ... -· kao tipke, da ·čuje zvukqve~ Meloif,ija je ·u ~:rt}emu ia~čahuren1a, on o.sjeć .. a kalko ~~;; . ga ona mu<:i, naslU:ćuje njeno izvođemje. Svi .su ?JovoriU da je on dobar orguljaš; 7~~ ... ~\' der ·bi m01gao i komponirati. Dobio je .va.žno+st, obra.nu da ·~a niihovo lj~blje.n_je_ :~:·e·:-:,\ ne. rasplače. Prošlo je samo neko~i·ko se:k,undi, a 'Oin ih <Se više ne mo!Že dotaknuti, :~A~" :c1,p .ih opip~, opipa nije li zaista :bilo onako, nije' U ·on' z,agao sebi. 'Počet će ' :·'.' s>r11-kama, zaustavit će ih u o·bičnom po~ožaju, _nek-a ih ne ispr.užuje ·pr(,?r(ia

~-- ·,-. .':~, .~ima, neka se s:pu.ste obično ka.o da- šet1a. Polk•ret ga je prevario, postao ta.lqsast- ·' "

: ;f;.;:d#~ ~·nj\ma,. izvUJka.o mu se u. zadnji čas. Finale tragedije de potresan: _Lice ~·.: ·: ·> -~:te'izolbličilo, razd:vojili s.u se· pogledti. Napravili su 'od njega pukotinu, ·porio.r,. ··.·.";.:., ~ '"',. ~· , ... """'. •. -· . ....~ \

· :.·,:"·,~~_odalj;le se noću dovi,kuje.beznadno ... Njego'v se krik stisao, nasl,utioje. da · · , .-/.'~rifi~ .irnne, tezina je s. njega negd-je spa.la. :, OtDorlla je usta poluotvoreno, . · ll': ~~itf ce ~u izdisaj, n,jetnru. će :kao djetetu pokdzat'i kako se. može Lakše diSia{i. ' ~ .~·-.~:se',, čita~ući tu iPDISiltiednju rečen1au pods:jeltimo da ma!jlka ni:je 1u njegoiVoj

•. > ;b~·dil"~iu od:ije'lj~ni ta,vaJnim)m i da os~uški:vanj.em pOlkreta i giaJSorv~ saob['a~ , : Čiij'r[.·:!Jt'ak;wi =oudes~o wjutdls~u dimenzi<iu dobiva za!Pažaj pi'.Sca ~~ravo, z,hog'

~· ~ a~iidJnOfC~SimillJ.a majčine .grimaiSe - da ibii i,SJtovr-emenO j01Š j>ednom is,tak1la .. 'imaj:~,i' •P\'stten osarnJldeno,stJi lko1jim obl'ilk uobručmje lice. · . ,

, ·.':u_;fir~i Riib~ na žalu kao da tie tnaj~Zaok·ruženije iZJražen SvilLči,ćev .stvarala:. ~ki,,p0$il\.ip~~ Cwtq je. s-elja,čka ~jevo;jlka Jpomalo. yeć prez.rele ,puti, zanese!Ua

. šumom. vi~i~' :lh·vi, .P91SIUIStala potd teži.noirri IS'VOg vlaJsti·tog tide[a. Kao da to . ~ OS1li:šlkiv~~ ;SVO.j~ laivi; •to ne\Sinalaženje S ;nalbuja.~im :tilj elom U ip!'O!StOO:U ,f)odS'jeća

~a· S~~u. 'hedra je ~dff!ć-al_Q, nq sebi kao-dvije izr.asline. Ona su joj_ oduzimaia ·).-

/- '

r, .··-...

··-....

'· -. -·,

-_-:....=:.-.-: .- .. ~.· ·.;,.

< <

'< ··~

7"'"" ···--· ·i.

310 . M OG U CN O S T .l

. . nje.žnost,' zbo.g tnjih T/Wee č(ne Yr~.+be i>oJcr.etekao trzaje, pokrete bez prelijeva.nja,

. ruke su ',joj nav>vknru.te na tvrdoću rpredmeta, :.ne može u~ivati u •posbajarn-jru sitnog" mekanog na svome. d~arnu. Zeljela je imati dlan mak kao gnijezdo gd'je bi ptice .sl>ijetale. Kolijj!ro lbi se milsli moglo razvll;bi na mar.giln!i tih .reč~nica! K:ollko smis!la . kriije u sebi SviJ!jč.itćev zapažaj} Kakav ISlu <dJUbOik poremećay iiZai2JVIa!le 'te dvide pteirele iizircilSlilne na Cv.ttJiinom .ti;jeil!u. Obl!iik SCIIPilnje, u otv:orenom· <je &uk~

' s .ltmiU\iral~ntj'oš6u 'k!O'ja plima nelitro·šenom nj~ću. Oblik se' S/korio radom, predmeti 1~u ga rsViojom ·llvmdooom og-robili,, odnweli mu· prozračnost, -oituđibi .od, tloži.vljatj:nog pQt€i!licii(j'aila, od 'POIPla'VIe IIlj.~OISti. lwja .rfii-a~i, opipava kao slijepac odjelk oobe(u.post-ojamj,u .sitnog, mekam.og} u prostorima izvar;1 o•bllka. Iz s:uJdara . okošialoS:ti •dblilka i ~~~ke <Vlrelilne oiSlj-ećalllja javila_se n~r~tnos•t: ,Nespret'l}ast ju je una.kazila, cma je izbiJjala. iz nje, neg~dje iznutra.-Pečatua je svoje .znakove po Cv•itirnu tijelu. Oprsj-eldnnitc~st ~t~jelom nil.ie u Cvi:ti trenUltlJ:čna, ona se ni Jedno~ 'trenutka ne može nje osloboditi. Igra s vlastitom sjenom, koja je -prividno

. ~slobađa •tih »izra.sUna«, pokaJ2'JU/je kalko lbi o1na mOigla iPOŽtVIjeti dtriugi!ffi živ·Oltom kad. bi' joj US!Pijeil;o uJSIP~tavilti J~lklad ilzimedu tJi'jela i ;si\Toje ulliUiiratšnjotsti. Nj€'Tf,(l

· sjeTJ,a ,kliZila ]e stepenicanna. Sje'nu -steyenice-lome, gonnja stepenica uni$tila je ; na sjeni izrg;slinu •be.dra, -drvi:je stepeni-ce do nje od.užil!i ~ joj noge, ·istanča1e ih

·da· bu<d'u brže. NCJ<gib stepentšfCt učini jo;] se ·ka_o zov .koji zove da što. brže odlazi; onit.. je. l;a.ka istwnčana. Rli:jetikJo Ije tlko u našoj l'Ltera1mri s toluko supt'ilnoot.i

- uloviO ovad odlnos. SVIihćLćru -je UISIPjelo da ga ne ISamo .uoči u nemivima -već da od·:njega irzlgradi 013 SJVD(je ~oze Riba n~ žro~. Drama je UIOUtar dblika, unutar Cvite, a clkold.n~ s Ijiudtma i stvarima · sa.n;J:O je tren svijetla; cnunJčana: tr~n mutna, kal~~~aiSita voda k:t<oz koj1u zamLče 1perajasrto nadne!seria žena nad svoje

~· gomdljaiSibo tJrujpilo. Začuđuje maostOI"St'Vio pl'sca •S ~ojim tie P00!1ii1Lra·o PfO'ZU o

-Cviti, ®ako 1e dntilfulno zadkrooio Ov:iti.nru dramu, pustio ;je da Ise sama pr:ed na:ma osami, ISiklopi !POput č'l.iid€1S1Ilog cvi(jeta !kome odeb]dale 'l?tice remete Slk:lad· a žtvoot iboje razmOISi mu dimetWhje u sumra'k. Pobojala se. OsjetUa je površin:!k,

··svoga lica kao da je u.pTirovo sada omeđuje. Ono jO!j ·se učini ogrOtmno i je.dins!Jveno .od ·svega 'l.t .kuhilnji. Htjela ga je p-osta.v'iiti u sjenu, da ga smanji i ~akr._ije.

A, ·ru.ke s(l>me počele ;SU -se dizati k Ucu da ga ·prst'ima ogra;de; PQPUt rešettika .u sam'ostanru, da .ona osjeti pregradu iZmeđ'u sebt? i nj'ih. Neće nestati s. večer~. Tako će iZ!drža:ti ·do kraja. MOže -netJkQ ·doći do .!Vith, pa će· pričqti Vl/1/1l;i kako je

. n~je bt~o. A svi zna.Qu da je zdrava. I u Šjor meštnU, i .u ·pro:z;i ·za.t~orilti s~ ;pi:sac nas neće ~evjertt1 ni dubiOOm ·

- . ' ni preciznošĆiu :zahva-ta u omr l!j•Uiđisllm a:nate•r'ljU ;U!nUtaJr·obli~ka., Sva rli.ca'ikre.ilra~a <

su ovom cs·vješ6EIDcm p'Uiti,- -i:Z!les€na .stu na .povr.šl.nu takva >>ri'l:iikro~lkopska« .

zJbiVia'Ilija u čCJIVjelk.u, kcda, rprOISlti.m okom nevid!ljtya, PDiJ?Ut vir:usa mogu pore-' . meti ti .ravnotežu, iznutra razglavl.ti čovjeka, a istovremeno da budu:otkriveha,. · · ZIIlil!k onog ži!Jvc~nog čtuda što .se zlb1va u ljlusci lmže •i kostiju. Večeras .ka.d legne,

svoje golo tije~o omotat će plahtom. Neka ga onda ujutro piahta pokazuje . svijetu . . . 0/JkCJ;ko šeta obalom, povremeno se 'nrodv•isuje tnatd svojim odrazom

u moru: ušlo je nešto u nj nfWrimjetmo ~ oclrredHo da nakon sv~ _t'l"i koraka okrene gla:vru i zagleda 1kreko mu valovi, sitni vaLovi, nagrizaju izgled; izlamaju lice .... Sada mu se nešto novo uvuklo u hod, opit nezapažen&, vO-remetilo j~ raz'Tna..ke između: dvaju adraza, a va'Lovi ·kao i štfLk~ri nagrizwjlu obrdz,. kqo. da ribe nač·inju lešinru. (Šjor meštar:) Dazd s obl·aka mo1kr•i-j~j O<djeću; uv·ija se .u

·'

,.

l

ZIVKO~JELICić l UNUTAR OBLiKA.

i -

311

.<njpj poput zmije: Širi ruke radoona što je oro.še.na, kao da će narasti, propupati; '. "' / - '

"~· _· ·; izljz:tt~iz bkJ,apa odijela, vragolja, opći s ,noJcTi1iom. Kosu rlLZ!baT:uš~i i svu je hita, ~.;e_ :~ . !?~o, sad će doživjeti naj:sretlnii!ji trenut~k u životu. (Zatvoriti se)

· · _K.omunirkat~VIIloSit i!zmeđJu po!jediindh l:i.Ca OIS:obeni je problem ru ovoj· JmJ~Zi. :·:L~a, po~e.sena ·svoj ilin run:utam}i!m. porrtjerariljima primaj-u uti!slke !ilzivana, niij~- · 'nja,iiU Ih i 'PU"iilagođiuju rsvdjim, stanjima. Ulsijail/ja, što bLiješte .iJZ.lic.a, mijenja~f..l .

. penelkaid i Sltvarmol31t oolro n{jJh. MedUJS<Jibni >Saobraćaj je u •VIiidli po!IlOirl)ioe .•kQja • .usposta~.}a vezu mneđu Hca ne ra~val!jiiJ.jii.LĆi im oblike. Riđeč je u takvom · '· ' · odm~su, n~gllasiH · smo, goltoiV'O suvišna. Moglo bi se reći da osorbenD!s:f ovog

-..

'"':.,

.. ·bd~sa :iJzmediu Hca i Va!Ilj~Qg /SVije'ta •Uipr>a:vo i !Sitvara uti:sak 101mno!Siti, mozailka, krute ·omeđenQSti detal!ja. Milsli!m da :je t01me -u:zrdk u neOisjetiji!vostJi :naše•g sluha, ili .U .:nett1aiV>.ilkinUtos\ti naseg silruiha na t1iJkve. dodiilre medJu Jlkima. Kao· ~što ·j·e specifičan IS~amlaiOkJi polsltlupalk SN!iililčLćev u fmm'iTainlju Hca taik'O tie s:pecifičrio Ironcipi.ran i iz•veden 'i nj•1htov međusobni odnOIS. Možda je naj•i:~us.tratLV:niJi primjer tog·odnosa ti ulo~kru proze Cišćenj-e dvorišta, objavc1jen u januams!kom broj;u Mogućnosl!i. OIS!ffiotrim:> paJntorrniilllu iizmeđu :dva:,ju li.ca, '(YV'O medus-obm.o

. utklapamje f rai!!klaiParnje 'D1Wi<kJa, i ne6e nam izbje~i čl.njcll1l!·ca da je u ov,om · 1

• .SlUČa!jiU kJreflnđa nadd:rilljestJiJ,.a dO !kraja ri•ječ, da je ISiVOJQ'ffi 'S!iagOiffi .i?Jraza povukla· u .gib čitavu I'ičtnost: PrTedsJtavmi.ik stranog poduzeća sv·e više se njihao: dtrekiiorje meduz;a,s,to, pl:uta i traži me-kotlu dna qa se ul:;lu.ja u mulj ii od draži i' urna.nje- . nosti o:pletene korom. -Direkttor istrši mt>ko•m da istakne :OiŠtrinu pitanjil., a

· predsttivn~k stranog pruuzeća se uvije :dia . M oštirica Potk<reta i!mala prostora, da l:> i dobila Q&li.nu, .p\Ljesak. U ob-b~ni.' ugiba razmrvio je neprimjetno' što zaprav? mi,sU. · DirelqtOtT, potom, ·da me bude jerdJnolično, blago govo1r:i, kl~ma glavgm dobrano, a p~edJstaVrnik stranog po!duzeća se oštri, kao da .se suprot·Sitavbja, tako -direktorova udubina oobija svrhu. ·Nad;Oip'Unja:t( su .se iebočiva'Wjem 'i 'UdUb'ljivanjet,n. Dijalog •nba, a ~palk narrp. je tešik o zan"fj~wti lkonkretJnost. Vratimo .'li se lkn!}i!zi, Ia:kJo ćemo :ga uolčilti- điZ · pro~e u proZIU. Nf!' kako je neu01biČa:jen ,načrn

· "'Stvaren dodi'l'. čovjeka 1s olkEJltnom u IIJirOIZi,Zatmoriti se . . onaj. čahov1jev>siki nemir ~jeka ti IU!Sikim olwtrima proviiilJOije,' .z;aža~rena žel:ja !Šito kao ~s1kira kre$n~ iz BUI®ra ].llčmalle svagJdaSin\:iriJce ·i 'l~dislkog života: U grrndiću niika.ko da se daljim_e ·

· ·'J)Oretn:ete, uvij-ek jedi1U1-1ko vriJeme prqteče Od kuće do obale. Uzallud .pro.laz•i uz:· -~· :2JV~ik it~ 'Se UZJdigao, OD'I'astao brš.lljanom, utaman.zažeH tzra·sti naga i mno:ta'ti . . ' · . se zelenilom· Hšća, svući IS\Voj-u -hjud.sll®, k.ož:U, ka.Lwp s izla~ enjima za ruke, do:i!ke>

~~~~,;'noge; U :prozi ~rotki ~o~ ka'k:o se s.tvna:l ~z:an oibllika :u~i51kuju. u nj .. :i .djeluju na ~~;i:'Ubutarrm>ja IStil.·niJa! Proce:l3e zgrade u kOJOJ ']e radio wsthm ga •Je sm~nlo. Raspo:.. · ~:i..~~ p-rozora na pročeljru zgrOJde mis,li. kao Česd:ice u njemu rasporedi, da se ne

_ .- ~i.j~šaju, ~a ne iZiviru kako bi.Lo,,bez reda. IH obmtno: 'lđ:uđislko, ~loniUlo, prianja . ~ l.u::#Varn~t.: Pr!}Čitala je nattpts PRERADA, rpr~tala mi\Sliti / ~jes.ila Sl! o · ·;:_~rt;: :roejjgkJi l_IDleci niiSu. ri.je/tki ni 'l! rtom odnosu. Zmka svjetla kroz rupicu ~; 1'~Qznal!ke · uđe ti s01bu. Padne na' njen dLan, posta,ne b,Zaža, kao da će 'usn),t#;, $!vjetto će ana pretlvOtTiti u zvijezdu, ulja"nicu. Uldailljava,nje 9bliika od oblika{ i-aiS:taka!Il,je llj;Uidsikog u .sutoniU prati oiko autora kadencom Ikoja otkJri,va njjeogo!o,,ire~~P"~aj's!torts•tvo: Od Zarudi Je ostalo pluto što pLiva u sutonu, tek t~ka

·na glutko~~-~ršine. Tamo o onorry,e što pliva .pu.t kafane, ne rp,spoznaje ga tek • trgy 11t.i~~ftJq j)idi,. 'ni! mOže ništa cJ;orznati, i on je tek tačka za drU{J.oga; a· ne kao··

danju za'~~e':·ti>gt'izdiću:-nwpu:fi.t.uiimjehur i 'isdjeđemi kap. · · · .,

. . ~ -

/. :

l '

'• i. / ~· '

312 .M O,G U C N O S T-l

· Sviličtćeva 1ica kao da s~ blfs'ka r6d!bt~a međUIS!Oibno. :f'<OVII'Šno_pos.tnat-rartje .do,velo·bi :nas rdo zaiklhučka da je pilsac s.V,~jom-~tvara:liaokom metodom u •stvari. dao "nefuqlilko-varljadj.a na 1iJstu Tj,udslkttt .rt;~u. Urnutall'nja ,zbi!Vam:ja lica kao·{ia ·s~ ne 11azlilkn.m·u bitno od onih Mo m;uče njegova Slmdnika. Taiko bi stale ·;wp..rt kru;J. ;~.e ne bi uo:čio pođtelktst, kaJd .se ne bi u:uvrđLla aute1.:11t:.6nost Sviliči!će!Veklnj'ižeVJne materi!je. Kailko konstr,ufko1ji, ,šaJb1oni nema- ni tra~ga u ovom tek!;tlu, -

· javiJt će nam se drugi, dUibllji viil ov:og problema -kojilrn ljeibl.'emeni•ta Sviliči.ćeva . proza. Pitsac je zalkO[)ao u l'j.udislki lk:rtičnjtalk, IPl'Odro pod obl,i!k i otsluš:k(uje, bilj&i;

ne propušta, zanesen ČU!dom žLvota, da obridi Dečenicom ni dah svojih lica, dodire usana (Z:VIUtk mljaiSIIoawja doUja -se do Nevena. i samo ga dofakne, .nije s.e

:htio saS'Virm otkri<l!i. Ne;ka ·ne osjeti da je došao od prežvmkivanja staračkih usana, neka samo osjeti u ZV'Ujku z:bU.žavam.je usana.) CV111sta veza, spontanost spo·ja između zapaža'ja i ,ži<vota unutar ·O~l~ka, je najvrednije u- Sv<hličlćevom

· tek\Stu. Iznenađuje da je !Pilsac rsVJojim prvim tellmtwilrn:a uspos·tavio .taj kontakt bez Ikojega i nema Hteraitlun?. čitave ka~tedtraie cr:<i(jetči l"IU.Še se ponekad.. ako se u njihov:Qij mate11iji ne osj.elti pllllJs·i•ranje, 1t01k ti.h »:beznačajnih sitnica<; od kojih ~e satkan život. Ne postoji takav dramski čvor, takve neuralgične tačke. epohe k-oje bi same kao takve mQgle u umjetlnLčkom tdije~u nadomjetsltiti »Sitnicu«··\ lijlllidislk:o'ga u kpjoj . s~ kiw u~~a!pi odir~!Zi čitaiV horiztmt.. R~duikcija ·b( se mO:.gla prildomstnu1Ji kao nužan r€ikvi,zi1t u S1vilici,ćevu stvaralaČikom procestU. I to ne u smitslu di.jeljenj1a i odlbacivatnl.ia VII"ijedinog od neVI.'ijedhog, JjudiSJk•og od neljw!sko.g. PonesendiSit' čudom života može pOIIlekad tako od'"u6i pis·ca u Širinu da Z<I!Paža'i bilježi ljiUJdSiko u Človjelkuil®uš,tatj!li:ći iz viJda čvorn~ pUiniktovlKoji 'lica· produb1judu do ka,ralktera. Otkucaje l•j1uidSJkrnga 'n'D<si čovjek u sebi -= i· ,to je osnov svaike lilterature - alt pos•tQje u ČO!Vjelku i naplavine, taloženja, '11eprimjetlni pmces- okrečenja psihe, plijesan :na vilka, crtež . u pijeSikJU žvvo·ta što ga možemo nazvaiti karaik!terom. Kad kažem l.'ediukdja, mi:s>lilrn da lbi upravo ooa 'pomogla' SyHičvću da os'tv~l'i pwn:u uočlj.ivoslt spomenutog crteža. Ne mO'že se". kirzati da -se u tekstu ne da uloviti njegove obritse: CVIrta, Neven, šjor meštar, lica u pvozi Zatvoriti se os•ta-ju u ,sjeć~nljtu, njihove fizionomije su-uvjeii"lJ1ve. · Rij.€lč je o tq!.ganlju za čvo,rnilrn 'trenudma :koji bi jače 'LStarkili osobenost lfca,. istalkli u pl'Vi p!La:n· poluge njegova karaktera; one se mogu ISa:gledaJti s,ria:P;raxp

'i; u [icilrna ove .!m,jige, one su' u lktnjiževn~j materiji, zajplavJjooc sve novim f p,ovlrrn detaljima, utonule dilll.u, njihovo se ,:pr~s,ustvo osjeća, lica nis~ povrŠinski' .k0111}eipi;rana, na banalnrim obrascima-tipičnoga, do n1jilh se ni,je došlo 'kopirf:lrtjem. mehatnićkim ~ovljenjem _sličnos•ti - aili kad bi se, ne razaraj1ući g,ponltanost, !\e · okrnj,ujlući autenti:č~st ovog Ui"pos.tavl}enog dodira ~između ;~:apažanja i života,.. razv~Lo materidu u planove i time dstalkJD o1solbene karalkter1stike lica,. si~urno. bi SviH6ćeva prolza još više dobila na vrijednoiSti. Proces ,zahva•ta u širinu. pldbio p( time wmkal,u,' os. oko ko,je bi se ~vrsto llatvorHi sv:i plimov1. Posto,je l~ca u literwburi ko:ja - jeli' sru raderia deskri.plti'VIllO, na varl!janti ltipi,čnotga ;--: taj Skok ,prce:ma novom kvalitetu, prema karakteru ne mogu ni izvršiti (lica, na primjer, u s prav:om zabomvlljenoj lklnji,zi Čamila Si1jartća Bihorci; ikoja je u svoje vrijem~ u2lhudiila krittku). ~Kod S:vilioića talkav slučaj nije. Potencijalne ma.gu6nosti za prebacivanje u nova dostignuća lako je zamijetiti u Sviličićevoj prozi. I· rie~· samo mogućn~st.i! Mp.ter'ija od koje je saltlkan .karakter 11lJ.i je pred naš·im 'očrma, .na ;njru nailaz-imo Jz sit ranice . U: st1raniou. Teško . je naći ~detalj u kome ona n-i j ec

l .

,/

:~

~-

'·' .,•' •• ' • • A ' • •• ~ • •

;. :· .• :· ~, ~{-~~9 ?EL!ČIC /UNUT AR· OBL}KA l "' 313 .. • ··...;:l ··" -

~)·; :~~~./Na· pi.sc:u je,: J pomoći joj da se nenametljirvo, berz :komentara, bez !\).· •.••.• , .. ,. >; ' •... . . .;,:~f~-~"l-~}~ća,< ;sama, nerazJdivoj;iva od pro•zno.g ikir•VIOitOik:a 1uob~ilči 1u :karakter, ~q~~~ci e~varalaaki iz preds•tanja u stanje, pr1ome'bne •tJraja•nje u ~1btaciju ličnoga

:. :::;~ lomeči mu tok bridom oblika.

~>~:t' ~ .If, . .;

ŽIVKO JELit:IC

~?.~-~-- >BitJEŠKA UZ UJEVIĆEVU STUDIJU 0 MATOŠU

~ • r-.., ~ ". '

.. :.; •. U ,malQm 9J.jelu preootale splitske knj1iževne zaostavštine Tina Ujevića

· · srEćom sačuvala se i ova dosada neobjavljena i nepo=ata studija· o .. -. r p

,11461~.

~ >t!:SJIJOJ>Ja Q Matoou« - zadržali smo taj naziv zato što je Ujević u jednoj svOjoj ~~~lfi,l~:ldtlOj radnoj bilješci tako nazvao ovaj svoj rukopis. U stvari, ne radi se_

završenoj, cjelovitoj studiji, jer sacuv:an(rukopis .nije sređen, a niti u ;;.(li.)~<J6tll·-~:ačuli'an. Ima listova lmj.i su izgubljeni, što sa si~rnošću zaključuje-

::red<Wa; a 'ima i Tinovih upisanih napomena, kao "· .. iz;raditi ponova«: ·:~je •lako ;zakljuČiti d<i je ov.;_ UjevićerV'a studija o Matošu (barem u poje

-::..-,r:-·-·71-4iJclOvi.ma) zapravo nacrt, piščeva predradnja za namjer~vanu cjelovi-. r~l2.r:ađen,ijtl, ovećU studiju o Matošu. ·

:~Of\taka:v kakav danas jest rukopris broji :Qedesetuk listova. Sastoji se iz ,.l_l·~~~vgtne:' na'ta:· četiri duža, a četiri znatno kraća 1i izrazito necjelQvij;a. To

J :lirici, Matoš i Francuzi, Miat.oševa fira:ncuska poZ!lanstva, Lord .priznm A. Q. M., Pokojni ~ntun Gustav, Pečalbar na pečalbi, t~

·: j(jš đyj']e kraće bilješke sa radnim naslovom '"Matoš<<. Sav mate;rijal b:i t će. ·.: .. s-dkCeiivno objavljen u »Mogućnostima«. ·

~-~ ,, ----~ed~lijedu objavljivanja 'rukopisa .'pridržav~i smo se ~namjere da·,u po·~. ·· ··

·prUžimo 'č.itaocima ono što je cjel<JIVitije, dorađenije, čitk:ide. Jer ·i ~eši&U~ ..... ,·, .... ·odnosno' prepisi~anje Uje~ićevih rukopisa nije bio nimalo lak . .posao.

ax-":ClmeniiUlVaži-·đa njegov rukopis nije naročito zapleten. U ov6m s-lu~aju ·Zil .. ·~is .to ne može biti mjerilo. Paprir n~ kojemu je piSano nagrizao je. ' · . · · (. .. i miševa), kaligrafija je na mnogim stranicama nervozmi,

s:k:icozna .. Kako će se vid~t.i, u tekstu ,se pojavljuje veliki broj ime-:!'•·''4~!""""-j.·n~iva: i naslova, pa i s te strane bez priručnika i rječ.nika sporo

. · . ' o:k:o p~pisivanja. Zato i ne 01pSjenjuje~ sebe vjerujući da _",. • ..,Ll\;1 .. ko}a greška, n~ možda kr,ivo. protumačena riječ. To će se··

liiirlif.HV:rltl ovaj ittikopis bude UV•ršten u »Sabrana djela« Tina; Ujevića "~~~ir*:\~ priprerriaju u Zagrebu. No, vjerujem, da je takvih .grešaka kO>-~e·J)i,~a]t~ll~.mfsao veli,kog"Tina, u ovom ,prijepisu - vrlo ma:lo!

:>;.": . _;'t"i,~'i,.~inen~ti: ~n~ ~jesta, a t:o su uglavnom P?Jedine riječi, koja su, · ':.. . ;, ·:at~:neel.'tijtyajrii~aro ·ni ,polmšao tumači-ti na svoj naein, već sam ih obilježavo .·. <> .~·- ,_ --~- ~ ~-- ~- ~" .·.· ,.:;·-.~:-: . ' . . /. .

t ' ·l:. -. ,. -> .... ~.... . '.,: . '

~::··._;· i!'"'"<

':'""'";· "'., ·<~r ... > ' '.

MOGJ,TćNOS-TI

sa tač.kiqanta. Dočim, ima: nekoliko mjesta gdje je rukopis jasan, ali u smislu nešto nedostaje, autor je omaškom ispustio ;riječ: tako je'i u prepisu ostavljeno.

Postavlja ,se pitanje: kada je nastao ovaj T:iJnov rukopis? Već iz prvQga ovdje objavljenoga dijela .proizlazi da je Ujević ovo. pisao .1937. ili nešto kasnije (ali nikako iPOsUje 1940, jer je tada već bio u Zagrebu). No, to jo5 ne .islkljuouje pretpostaVkU da SU neki drugi dijelovi OV'e studije nastali i ranije, tj.' za vnijetne njegQV.a boravka u Sarajevu.

~e -raspolažemo· .poqacima da bismo odgo-vorili kako se Ujević za života odnosio prema ovoni svom započetom radu. PretiJQ5tavljam da se u ovom

· ·obliku ne bi pojavio u štampi' i da je_ tek smrt izrekla. nulla obstat.

_.

Iako mjestimično ovi zapisi imaju stil feljtona i. 'memoar<J., opet drugdje , vrve od esejističke' sažetosti, misaonosti i analize. Vidjet ćemo iz ,prilOIŽenih Ujevi·ćeV~h bilježaka-- kako je obrađivao. i neke manje pisce, npr .. Tailbada i :{nrraina, ukoHko ih dovodi u vezu sa Mato3em. Ovo opet ukazuje na seri-

. oznost pristupanja, na dugo .pomišljanu, · u1

zdržavaqu (a možda· već i u Parizu za.Poč~il) namjeru da o Mato~u napiše Oipsežnu studiju.

Stoji da ]e .ovo Ujević pisao četvrt stoljeća poslije Matoševe smrti. Vrijeme koje je trebalo da uniŠti zlopamćenja, -<la izbriše oštrice Matoševih polemičkih žaoka .nekoć upravlj'enih Ujeviću. (Matoš je 1911. mladog, sirom~~nog i· osjetljivog Ujevića nazivao U šević i H uljević!) Ali čini se da Ujević ipak

• tO nije z9-boravio. Kako u ovom njegovu· posljednjem obraćanju Matošu ne· uo·čiti JJ.etrpeljivost, raspravljanj-e o pretežno negativnim crt_ama ---MatOševe Učnosti .i nepovoljnim ·situacijama iz njegove biografije. . ' · ''

Dvadeset godina nakon >>Em ·smo Horvati«, {kojom će prigOdom' »Disci~ .pulv;s, iPak, upa,llti kandilo sjeni čovjeka .. ,«), ·a u povodu 20. godišnji~~- Ma::_' taševe smrti, Ujevi·ć se javio u >>Jugoslavenskoj Pošti«, sarajevskom -dfi~vniku, s jače no ranije naglašenim tonom ironije. »FrancusKi je "znao" bolje od svoga ispitivača Adamovića koji mu je podijeli~ nadučiteljsku dipl<imu; nj~mački nikada nije u redu naučio, engleski, ni ruski nije znao ni beknuti· .... uopće, 'gUbio Se udaljujući se od fnmcuskoga i latinskoga svijeta, s izuzetkom ·Skadarrlije i hruatskog ·šljivarskog Zagorjit ... MatOOu ne bi bilo pravo kada u rOku od dva da.ri:a rie bi 'promijenio tri uvjerenja (to je zvao i{lipr:~id.ni-,zmom) kada se ne bi "zavađao" i ·"mirio". Tako' ponašanje svjedoči o psi-

. hičRim defektima .. ·"

Ovaj kratki i., čini se, maio. poznati Matošev članak u jezgri sadrži ono raspoložEmje koje se javlja na stranicama ove Studije. Sad poStaje jasno da je Ujević u to doba, makar fiktivno, raspoiagao materijom OV'Og splitskog ru:kO'pisa,. iU znatno ranij.e?

U već citiranom članku p1se: ·_>>U ZagrebU, Beogradu, Parizu pokupio sam· prij·e rata dOista poznaničkih anegdota o. (}us tlu. No ne mogu da sada tražim ili obnavlj.a:m taj izgubljeni ffia.terijal.«

'. I du:go rposlij~ odlaska iz Splita, kada je Ujević još jedared »izgubio materija'l•<,' on u par navrata, go-voreći jli pišući o Mato·šu, evocira ~te rlječi i i·zraze koje je rabio u ovoj Studiji. .Da li ove anal01gije pripi.sati fenomenalnom Ujevićevu pamćenju, jer za njega kažu da je znao naizust ponovitksva m;i-e$ta

. iz sviq članaka koje je ikada napisao? A .može ~načiti i njegovo :konstantno bavljenje, ·kopkanje. po. ovoj temi. Ukolilso se sjećam, u· jednom: uzgredriom

.-"l

/BI LJESKA UZ· UJEVICiWU STUDIJU ->ll5

zabilježenoni u »Književnim novinama« Tin govori ·o etimOlogiji tražeći ~tinsko porijeklo , . . MathaeUs, Mate, Matija, M;>t<>

UJ~r•cvo -kako ćemo- naći u ovim rukopisima nam •biti važno da-.se prisjetimo d3 je ovaj ~is nastajaO~~

VI1j<,m. Ma~eve ><-revendikciciie«, nakon što se pojavio· Zbcyrni·k o Ma-

. -~orf~)- i- dok_)~ Biiioza ~$ :i:i.daVanjenl sahr~ .Mato-: ~!\'.lJL.o~eJa u 18 svezaka I kad se spl'eJIU!)o joo' nejroliko knjiga Q Matoou. Pa 1J!}i;>l..ru;tm-i< li wnjesno IPOBUmi:ljati· da je<·Ujević. sve ·ovo primao sasma hladnO,

Ali na j$om mj~tu u ovoj Studiji 'ujević piše: ~Ako :;;e to 'nije

~~:~;;;;,~ Matoš će za skoro vrijeme biti jedan od -pisaca koji će~ imati

biografijU.· To nika}ro ne znači da je on najveći: ·piSM .. _.. Matoš . -inla .biografiju .lciw·da ie bio narodni otac ... « .

. sa gOdinama· Ujević kao da. -je postajao sve oSjetljiviji na tuđe velič\ne: t ;i~Nije trpio poređenja, a zna se sa ko join je žes"i:Lnom reagirao ako sU -b~la · _-upravljerul t>n>tiv njega. Mat.o".š je u ·oWlk.Vim .·.prilikama izaziV'~- pOsebnO oš~

· • ,rea~<clie. . SY,aki pjeyićeV tekst je iznimna ~iednost U--nclšoj književnosti;·. a to što v~ uz- Ma':toša, dru-gu· veličinu~ čini. __ ga još .v.redrujim. ·Izvjesne· ne-

~·:.ri;~~:~ti U--stav~vi~ Dis~pu.lusa svatk~ će lako u9čiti, net~jivOO·t ~e ·

· ublaži ti, pris~osti bolje <J<tinđeriti. - . · . ;· . . . je Matoševo mjesto u našoj knji·ževn~ti više-lllailje UP-::rđeho •.

':~·;;e,ri6eva ~studija dat~ć~ _povOda-i ideje za nave stranice, 1_pokazatj neki neuočeni strani~e nekome· će _pos~U:žiti i kao jedan Od -Ključeva· za ·intimni~

zatvorenoj i čudnovatoj Tinovoj ličnosti.

·. OV.im- ·Tinov11n »ppSljednjim. obi-ačunom« samo se okon-čava,-_ .3.1i· ne- .i za;.·

. k·ljučuje jedna ·od najzan1rr~.ljivij~ . straluca n.~· književne prošlOsti: U j ević --::

FRANO LElNT!C

··-~-n.VNA GODIŠNJA SKUPŠTINA PODODBORA "i

__ godišnt~:. skupština -POdodbora Mat"ice· ~~tske U Split~ od~an_a ove gOdine.- . . ' . .- ·

J'

li'i<.Oill]u Upra vrlog:·- «Xlbo~a _o radu u 1962. g;<;>dini -m~u 9Stalim ~- . -...

godini, l~ao i prošlih godina, čaSop,is Mogućnosti, glasilo -Pod. j_e izlaz-io iz 'mjes~ a._ u mjesec, takO_ df) je siječalljSki broj· oVe

c;-,.:<rtvari. prvi broj ,desetog godišta časopisa. U 1962.~ godini ti-sk'ano -stranica .teksta, -što ·već sarUo pO sebi znB.či mnogO.~

oci)e!li1:i pruoge i ·značenje pojedinih tekstova sa- -tih

~~i,/;~;:~~~~đ;·;u~ ipak .možetri.Q sagledati, ba!_em -forin81tio~ Ima li n,e -.-znam kakva estetska mjerila, jadi-

,,.-.,-"-~,,---- ~lo p~qvinĆ!jsk~~:~a~erom u. _n~ gr.ru;~_y,' _.

.. ·" -_ .... ·

----.·

,,

'f"""'- ~- -.'l""

'- ·:·~ • • ~--fr"._:,. \" ,.-·:· r-~;~.-. -Y' • ,· .. -. ~

" • l ':"'-,

,:tl1l -M O-GU ć N_ OS Tr '-- '

ipa~_ moramo ~sVa,ki -oto j č-a~o~isa --~.J~ti-ti;kaO -~an trzaj da- ;~tvari ·qe· pstami ftoffie ~- r ·nimalo pokrenute. Jer;, -_ako se sa. svakinl bi-o jem ·ne- mo_že čitalaC. · qd~š17Vi!i, a '.ono b~r nro~e· žUčljiv-"o prozboriti, na -bilo koji na~fn, ·prOtiv- ~ekih ~6 iljegovu mi~ljenju 16ših priloga. A ta nije malo, naprotiv; to ]6. ba~ on_o štO_ .pOred ostalog Ci!1i kulturno bilo_. jedne. sredif\e. -Danas,- k?d se- bi1ježi. ju·OO).eJ· M;ogućn_osti, a također i osrfutak Pododbora', .č{ni mim -se' dei- je .skOrO nel_Tl~;U,će :--- '.saffio vidjeti -svjetlost _broj~anih podataka (koja samo_ zabliješti), govol-iti samo. ~O bro_ju su~adnika, itd. Iako sino prel:llizu, ipak se mož~ naslutiti. da, će b-tKln0 Oko budućeg povjesničara književnosti u pojedinim prilozima. vidjeti innq_go više hego što mi vidiffio, kaO 'š'to danas vidill)O vrijfX}nOsti koj~ Su se otr<:ig trideSetak- godina pojć!-yljivale ·po ~iSim.a i ·_bile ·primjećivane od pravih '~·

·i i~.e~:h u ZaglušnoJ buci· sva~Odnevlf?Sti.-Dar$5 im'-8 previše vikača, )to' vide: ~ :~arpo bljeSak, il( su teinpi-rani _od ·grupa, i oni nadVikuju sVa~oga. ·\,. ' - "(

U p-rOšloj gpdini objavlJeni su Prijevodi iz ar.apske /književnosti, pj~sme.p3esnika- Voj~odine L prijevodt -iz francuske poezije. POred tog? obj <i-vljeni .stf

· jOO- i: pj€sničkl p~lozi 19-ortce· p]?S)1ika,- a od toga petorici iz split$k-og. knji~ žeynog k'i-uga. U :Pr:oznom Glje! U časopi~a tiskan 3e _u IJ!:Ošloj gbd~ni 2-1 pril<;>g 18-otici autora,, ponajviše odlonlci P..-: rOmana, ·z~ tim prtpovijetk($ i_ lloVele;- · me(iit ·tim q.utorima i;_a i~ pet iz· Splita. U Prilozima 'je u- prošlQJ godini ·po ..

· s_Većeno --doSta prostor:a jubileju· .'narodrio:g. preporoda u Dalmaciji .. i Istr;i. --· ~- MeautiJD;- objavljeno ).e i niz·:-·piiloga·o- -suv;emenifn književnim:! kulturp.im -~ 1•

zbivaQjiina.·.Od ukupno~44 priloga 3Q.ih.možem0 ubr-ojiti u one 'koji u· -~om ·ttiagan-j\1 dotiču i: naJnOvijU p-robleinat.iku iz nctšeg ·knjiŽevnog i<-Hk0vnog živ~ ta U prošloj:. godini bilo j~ i nekoliko. priloga i osVrta na iikO-vna: 'zbiVanja-

-i pojave u slikarskom sVijetu. ~ Drugi ~~ač:ajan događaj. u izd<ivačkoj djelathosti Pododbora bila su

iZdanja ~ biblioteCi Su.Vre-meni PisCi. Na;.pfDšlom, Sastanku ;E.Ododbora j*di-1 kćrV~la_~~e kako jeta djeiatnost posve ·zamrla:- Stida' se možemo-.pohvaljti· barem. brojčahiril -Podatkom,. i dne'vna 'štampa je_ iSticala- da je Pododb_Or:u-~ prošloj godini~ veoma ~voJ izdava·člWJ --g-odini ~ d-omaće pisće, izdao četiri Zbi~e dom3{:ih autota: U b_ibliot~d Suvi'emen,i .piSci izišl~ ;u tri. knjige }l9ezi]e< (Gfmz~, Ma'rović", MrkonjiĆ) i je_dna knjiga proz-e .(Sviličić). To. sti,_ u. stv.ari,. ~ Prve:khjig~ miadih,pisača-pa i to ve·ć -samo---za sebe-nešto zha_či. .. :· -· .

_u J)ibliOteci . Suvremeni 'Piscl ·piedani -su na shlgatije jo~ -tri r~O.Pisa. ~~ ovom prigodom treba miJglasiti da 'je aktivnost :Pododbora- živ-nula ·:i!-ahvaljll-"--:-. ·. ju~f raz~ij~van-ju i _ctotacij.i O.@sjeka ~a ~ultuy_u NO oPćin~. ___ ~ · . _ .

· ~ Oota~ij?IU' Savjeta- z~. kulturu NR )i;rvatske izda:rla .je u Prirodoslovno j :.; --: hibli~teci knjiga Ratka ·Keve: ))Mljet- ·:zeleni O-tok<(. U vidu su za 'tu biblioteku . _,' - " - - - / ' j ' još dvq_ rukopisa. _ _ -_ ' · . . _.,.., . P~ošle godine -zabilježen je još je.dan -Značajan uspjeh Pododbora~ iZdana._ je' druga ·knjiga Povijesti ·~plit~'-dr Grge Npvaka. Tim~ je · uči.rijeO 'jOš--- jeCia~~ ' ~ ·napQr da SPlit dobij-e objelodapjenu-svoju povijest_. Trećl svezak. je u·pr!prem- -,. · · nWn . dijelU_' posla .iq. p~edanje ruk~pisa na slagarije,: tq.ko da· bi se- V~ć d@ · ,maia i treći sVez-ak mogao predati- u štam:pu. Zahvaljujući · raZUJl)ijevanjU. i.. Predsjedništva. NO oPćine Split i Odsjeka. za kulturu NO·. optineiz4_8n_je· di-~gi_ dio:Po..;ijesti -Splita dr qr.ge .. NiJVaka jer je.podmirtm sa·mp- di9 trOškOva Od~ stedstaV~ .kOje srrio- za tu. svrhu~-dbbili od- SaVjeta,z& k~lturu NR Hrv,atske.

-_C>statak potrebn~h sf.edstciva bit, će ·.za koji :d·an 'doZnačen -na· , t'ekući' r~~uP - - . - ._. .

o '

'

r~~, ,-;( f ~ .. nh'I'A,•tftJ~tSNJA ~KUPšTIN~ PODOilBO~ ~ ~ ~~;:..· .: ~ f.~ •

t':. ~ ·. - - ' - - . ' _.- ' - . ~ ,- - : -· -..C .-_-. :POaodbOr:,:.. i takO -ćemo podmititi dugovanja: ko] a se već· nekol.ikci ,mje,seci vukU/

L,·)! -·, ~ 0 _. -'.;C", ;. - _' _ • . ' · · ' -

~ :1:;: .. ·- <PO kDjJgoVodstyenim stavkama. · · ~--J~~..,.~~-::._:.-~:::-~davaČka djeia\nost Pododbora ocijenjena: je -kao rpeđoprostor. dO•osniva~~,-~~:-:-. }$:):Z-dčive_čkof;{ podl)zeća u Split1.1. Međutim, u novonastalqj situaciji· ta:. ideja ~;r_~~<:ie.~-Ii~kako zainrla, nema više ,.onog_ žara kaq na ·prijašnjim sastancima. ~O~<:Ja _ ~~%:t··-:'-~~-:n? ~om polju i aktivnost Pododbora. oslabila, a bilo je i vanjskifl činilac~. !·>-v··'- ~aj--~sku.p.je aajp()'zvaniji da d o tom problemu dade smjernice za rad. lzdanj<l' · ~'f:i ~ ·:PodQđbora uvij"ek, uza svu· trOrrlost, -o_staju Ic"ao dokaz da PostoJi plodnO -tlo ·na ~~, ~- '...._· }f:bj~m se ~ože i u tom pogledu zasaditi .sjemenje, a pogotovo- kad Split postaje ·

i kulturni centar jednog velikog područja. ·Od ·ostalih djelatnosti treba istakiluti doprin9s Pododbora u pro~loj godini

·proslavi !OO-godišnjice narodnog preporoda u Dalmaciji i Istri. U časopisu Moguč!lOSti objavljeni su tPOVodom tog značajnog datuma ;prilozi ovih autor.:i:

1,. i Julija Grabov~a. Vladimira Rismonda (prijevod- pol-etnike N~dllo-Tommaseo), '-}_.' -- Ivana- .Grgića, Viktora Novaka, Duška Kečkemeta, Cvite Fiskovića, a nalaze, se }.,_} .· u '·.slogu prilozi Hrvoja Morović a,_ Koste Milutinovića, Ete .Zelić-Bučan i Du: šana Berića. Kad bi se ·svi-ti prilozi skupili u jednu svesku (o čemu se i govo~~- ·.-- _rilo'_u -p-očetku, ali je po~estalo financijsl9h sredstava), bio bi to odeblji svezak ~~. . 1 dostoian Prilog i Pododbora i naučnih radnika okupljenih u Pododboru pre-;.--- ~u i :usPomeni na :njegQVe vođe. Pored ~ povodom !OO-godišnjice na-~i. -; · ·. rodnog preporoda u Dalmaciji i Istri u Splitu je održana izložba dokumenata ;:: . . t~_-·, .. i4 doba preporoda u rujnu prošle godine. ·I tom prigodom opet se pokazala ~~·--' , Susretljivosti 'Dekanata Elektrotehničkog fakulteta pre~g Pododboru~· ustupili r.:.- -.SU. nam svoju predavaonicu ia izložbu. Na shnpozijuffiu u Zadru i Puli Podod:_ .-:J· bOr· je predStaVlja_o prof. Julije Grabovac koji je; u Zadru o-držao _i referat o •: . -

;;:·.,......_; čitaonicama za vrijeme preporoda. '::t<."_ Iako Pododbor nema vlastitih prostoriia gdje bf se mogle održavati knji~-·-~· Z~vne večeri, izložbe i druge kulturne Priredbe, ""ipaK je u proteklom periodu .. - održana i?.ložba. Matičinih izdanja u svibnju. U Uluhovim izložbenim prostori~~.-;-·~ : ~ama Priređena je velika iZložba Matičinih izdanja koja je postigla ·dobar f . · uspj~h. Tom --prigodom održ~no je .i_ književno veče na kojoj su čitali svq-je rat(· __ ,~~ .dove-pored-krtjiževnika iz Splita i književnici it Zagreba. r.r- Povodom SO-godišnjice .prelaza s-plitske općine u .narodne ruke u· suradnji s ~·' N~odnim kazalištem priređe:qa je svečana predstava Dunda Maroja, a pri-~--' ~· gndno slovo ,o značenjU te godišnjice održao je naš predsjedn1k prof. Andr~ j; /-.. ·Jutroni{!. ~-'(~ _ . :. Darias će_ PodOdbor svečanim_ dijeloin godišrlje skupštin~ -i_ književnom ve·~-.--·· ./-terom proslaviti 120-godišnjicu Matice hrvatske. Prigodom te-proslave u Za~~;;' ·'itr:ebu prošle godine ~ododbor je zastupao predsjednik prof. -Ahdre Ju.tronić. ~:--·.~·PovOdom te godišnjice Matica hrVatske odlikovala je Pododbor plaketom. Plake:.- "__~-, -.• su još dobili predsjednik prof, Andre Jutronić i dr Kruno Prijatelf

1

• l u pr·otek:lom periodu bilo je podOsta g·ovora o Matičinim prostorijama. \·- :~~ -,·'Moglo. bi se reći da je Pododbor prošao čitavo jedno putešestvije. Pododbor

<: 'j~ ·uvijek ima jednu p~ostoriju i zahvaljujući susretljivosti De:Iwnata Elektro-. tehničkog. fqkulteta možemo U ovoj prostoriji održati godišnju skupštinu. Pro

~orija ~~ijenjena _za kancelarijske. poslove sada se pretvorila u ·sk~adište (prošle godirie na~ istom ovom mjestu, na pleharnom sastanku, rekli smo u re:fer_atu da Se. je{tina, Ma:tičina proStorija pretvara tt sklildište, sada je međutim taj -

;;,_,

;-:

~

",·t:~~:y-. -~\(~'~- -'f'--,.....-~T~:',~';"--"~'J}~;;,.,_,<.l~V-"'i l.-,'.:t"f'·-,.-~.-~~

···~L.~, "·:'.·<~>'.}J";~,~-·~·?V~:f~.~·"''}·~,,~~- .. ~ .. c'

318 .,, · ljfo6iie N _on r

glae.ol_go~Q~JlQt~q- ;svrš~n, .Vid):· :~b.s_j_edul'~-o jOš je!;lp,UP,!9S~~ijll).t p-~tkra.ylju,. zapraVo dio prostorije·:gdje t;;u.nam _smješterl'e·_knjige i nepiodani··Piiinj~rei ·č~:~~· ~_pis~ · ,l!.IOiWeho!fti. ;_u <J,ijei~ ·t~ _PrOSt~rile irii~ _ ?rij~~ti . ~ji~ .·r_ -ča~6piSQ~ ?~.o . 5,<l00.000-9i,hara,· a 'taj poda'tak·-Wć'sa:in·. za" s_ebe mnogo 'gQvori_i:još_V:tš-~ oi:}~-- -

·J' VezUje. K.ad Se zbroji SV~ ŠUJ je _sriljeŠtefio (ili bol)e· reći _.u_: pPS}jedp_je . Vrj)eme- .. , porazba_ce:irio) ·u _dij~lu te" proStorije; mor<;l-mo.·se zabrinu.t(na:d·takvim-- siari)ein. 'U onakO--malom ·dijelu prostorije ne··mog~ se-:pritrijetci Mogućno~U-_.:siOliii PO gOdinarlla i .br"ojevima·(kao ši'o je-bilo Uređerio kad smo·imali vlaSttft;>--Skl3dište

· ~ PotkroVlJu- o~e ·zgrade)~ što nain- uvelike OtežaVa, _a ~ poslJednje vrije~~ pO; , ._· s:ve -Onemogućava- d8 uđoVoljiriro bil9 kojoj. narudžbi pojeditiaca ili biblioteka k-Qje od ·vrelflefla -do ·vremena poSegnu- za btdjem: .koji im je zanimljiV· i P9ire·-

-- ban. U JQm .dijelu prostOrije rlalaze se· i primjerci Matičinih izdanja -male bibii:.. · oiek~~ I u kancelarijskOj pr:ostoriJ.i. i prošle godine stalno·' ~u: s~ __ Sl~~ali Pri-'-·.

··mjerci novih izQ.anja. Povijesti- Splita ·(ctru"gi dio), četiriju izdanja bibljotek~

- SuvremeOi .piSci, neprod8ni _brojevi i primj'~rc:i za, .a.rhiVu časopi~~a Mo{tllćriosti _iz 19~: _ i96l,_:1962. i ·sada 196~. godine. __ . . _-- · - · - ·_

Pododboru su da vane na· iz-gled prostorije- na, nekolilt:o mjesta u. graQu. 'Da -se -Pododtx)l~-uself, .po svOj_ prilici -u_-.,il.ijpoVoljnije i najprikladnije ·prostOrije. · . ....:..--_~--Pctl~či Cindro, pOviše U1uh6va izložbena -salo-na, sve je.bilo gO'toyo, &k je· bi9 i 'ugovC?r _potp-isan, dogovoreno· je s otpremačkirri · p~uzeĆenl ~a Sat -iselj.eiiJ"a, itd:, ali· U ·posljedriji Cas je otkazano telefonski ·jer je kole'ktiv pekarskog po

. dUz'eća zaklJUčio, rečeno je,. da.ne·is~li iz, prostorija. Poi-om su Matici_riu(tene ProstOrije u 1Jlici sV. Ivana (b1vše· pro~torije ·poduzeća Tehni~at:)., :-C~jlo.vi UpravnOg odbora; koji su -u· ttekoliko n~vrata preg'I0-a.li_prostorije, .ject:rio~lasJ:lo su _zaklj~či.!i Q_a:_ p~ostoi'ije :hi: izgledom_ nf ostalim ne dolikuju Matici._ Cl~riovi Upravnog· odbOra pogledali S\1--Još jedne prostorije koje: su po-nuđene Pododboru .. -To su prostorije u Omlactirlskoj ulici. T~ ·prOstorije, "riakon preUređenja· dobro bi .odgo~arale Pododboru i učiilile bi da Pododbor· razgrari::i .. sv~jll die-:- -latnpst~Na'-$}ednici: Upr_avnog odboi-a up~~n~ti su članovi. sa. ~ovo~:PO.olldom. govorilo s~ o pi~uređenfi.f i o novim- mOgućn~stfma rada Pododbora. I ovaj :Put- _· se dOgOdilo nešto_slično ka.o-i s ponudom'u Palači Cindro. Poduzeće kole je. pri.:.

_ j_e p6sjedo-Valo _prostorije ·hoće ,da nj irim. raspolaže prema Svome nahođenju. _ PovodOm desete- -godine Pododbora i časopisa Mogućnosti treb-alo bi· ieći.

nekoiiko ri}eči o trajanju njegOva· djelovanja. ·_Deset godina ZaiSta -se ·može označiti -kao. tra'jcinje, to nije pokušaj i izdisaj-, tik jedan uzdi.--ugoga,, kaci 'što s~ ·tO čestq de§ava- i---_ ne samo u naši~ prilikam_a. Posebno treba- govoriti o ~ilim trenucima .u tom trajanju koji su umalo neopipljivi, a koji učestali, udaljeni OO početka, bljesnu novim, nasuProt posve opipljivim· ostvarenjima nekih drugill _,.kulturnih us4nova. Trebalo je i ·ustrajnosti, ~azdane od onog što se dobije_ uoSarhljeniin trenucima kad _se autor nalazi pr.ed neUobličeriim, u: jednoj sre'dini-·ko)u je lako mogao Zanijeti ~ljeSak ·palcda qpovririe -nastojanja dugi višegoddna. Zadatak_ Pododlbor<':l nije bio ni lak ni jednostavan. Nemoguće- je vanjski osjetit! ·rast zbć.g nekolillo dobrih· pril.oiga- u časopjsu. To je_ mnogo- teže~'

zabilježiti neg.Lu&pjelle :n-ckt: clruge kulturne- ustanove koji se mogu _isk~:iati statističkim v"Pjacljama.. Tako se pokazalo da zadatak Pododbora nije bio da, na primjer.~ recimo, :POIIJiilarizira na bilo. koji- načiri· k~ltwtu,- ~eć mn~o- teŽi i

. mnOgo-~e vidljiv i iznJjerljiv: da-udahne u jednu sredinu ono- što se odaVna kon..: tin'uir8ll'lo nije Osjećalo. Dakle, -pored b~-o-jnih. kultUrnih u.stariova koJe su iz-

,

i-•,' . ;> . ~ .

GODISNJ_A .SKUPS;TINA PCJĐODBORA 3111-

<. svOje ~.zadatke prema .&Vome- karakteru rada, .f'ododbor je·_ učinid unulprodor koji ~- nern<)guće izvjEfšbjrto .izmjeriti; kOjti je -nEtprl:rp.j~tA6 ra:-·

iz godine, u godilllu, nezam!'tliiv kao ,'I)Orlist od obujma, sitnog ,'kamenčića, , nai<OO~ do,ireg i!t'eniena-to .. itno se pretvorilo u nd\li kvalitet l«>i> te ~< očj~~.-_Uhyati1!i .. Qn.O. što. u,rnj~; oo8mlj€n j:zn.i.eđU~ svog dOOivljaja-i:

~tva.rertja,_fiik«ile ne iskazUje, Postalo. je u tedno j srecf.i!ri koliko-Wli;ko oPi:._· · ·pljiVo; u Svakom slučaj ti je utjecaJ,o r:m- drugačiji odnos -prema ·umjet.riiku. i"umjetm.Ui; Iskreno ~ ·urtljetriičkri uobHČeUO ostvarenje mnopgo Više znači _nego. fle znam k.akV6 (ljeioVaJhje)zvahjs-!ro, .. sru:no. je to djeloV~je u tren4- nevidljivo;

· ono se' skoro .ne "dei ·\.lOb ličiti- U izvjeŠtaJ d3: posluži kao pOdatak~ PododbOr -je baš pl-eko· konstantnog rada na· pisanoj riječi Učinio da takvi napori ;~tariU:-- opi-·pljivi, da se vide i- 'da se p_rema· njima pra:vilno Odnosi, i ·da daju oni. ·svOj prilQg_životu ~ed!1og grada.

S'"t;Ikvim stavoviina hije _bilo lako započeti. Oni ·su .u početku, -ne:·-dajućl .se- -pretV9ii_ti u zvUčnu frazu, učirie' ne.rriOĆiiim, tek ninog6 -poslije- začet:Jta pokažu r€z_ultate. I U .prvoj fazi se te stavQIVe_ &a stanovišta. jedne slatlrorječiy-9- -

'sti dcide lako izobliititi, protumačiti Sasvim dniiačije.·-_Treba odati_ :priznanje · onima- -R:oj{ su u.z takve _.greb~e- prOMi ·.ustrajno i ne sustali.. Jer, ljudi n.clvi·kli na b1jescik;. mogu lako i riakon dvije __ godi~e. r&da na pisanoj riječi rećL-da- se -.~ta nije· učinilO. ·r zato treba patti vati one ·kOji ,su ;ponekada takve riječi i čuli-i nekako ih nadvla(ia]i svOjom_ hUmanošću, kultUI'Ofil, ustrajnošću i·•isku-

. ' stvom i pošli dalje uvjer~n.r da će netko rie: 'samo spoznati _.nji_hoV- naPp_t_ .. Već se &-fljlme i. uinijeti i' pridati svoj zduSn.i prilOg, pa ma kolike vrijednOsti :on _bio~

To -trajanje dobijalo je syoj:u podršku i_ razumijeva'nje· za' takaV nebučan . -rad :U donatorima: Savjefu ~-kulturu NO'-općine, Savjetu za kulturu ·No--~

. ··iara. Split, -kao i rePu_bličkom .Savjetu. za kulturu. -NaQaffiO se da ·će i ct3.lj~ ·biti. r~umijevanja: osj-ećaja za sv~ ono~ šJo pisqna riječ no~i u sebi i što- će

P~?đ,a· _ne baš tako b~zo kao što je" uobičajenO.

~l'" u vrijeme. kada se -u gradu osjeća plima t_eh~izacije, tteba da ~- . ' ' . ~- d;!-9· pečata životu _grada _i kotara. Ne. u smislu -.qa se ·utvrdi kao .\<,pl.il. p:TO--

·.- tiv tehi:ti:ke; naprotiv, da dade svoj a•kor-d u 'oom novom _totnu, Q-dzvuk koji neće. ~tatt is,gušt:n. -Jer ~ez tog humanističkog akorda mnogo tgga 'bi ·ostalo OSJi~.

-,-~šerio.

U Qj_skusiji su 'sudjelovali ki:Ij_h~evn-ici- _Živko Jeličić i Veljko Vučetić_ i Urednik Yidika Milivoj La_lin.

~v5tiita je: i_maui i sV~ani dio povpdo~ i2G-g:od.išnjiCe Matke --hrvats_ke. ~ _toj_ godiš.ri_j~ci održa:() je prJ_gođho slov.o. ·predSjednik Pododbora prof. -Andre

:-:J.utrOriiG, a ·pOslijt? -gOdlšriJ€ skupštine priteđeno je knjiže-yno_ Veče na -ko.j_ezn su radove:_ J~ .Lau~.ić, Branko Bavčević,. T~i P. MarOvić, To:rrtislav-,Sla-

8,.,~. ~ A-~te __ Sviličić .. predsjed_.nH~a Pododbora izabran je prof. Andre· J:utronić kojd je p~OOp~'9dbora od _njegova osnutka · 1953." gOdine, a za. -potptedsj~ke: · ·Rismoit~ 1 Hr~ Smodl..aka. NoVi Upravni _ od·bor -· ~činjavaju:

Petar. 1\f.atković, Srećko Di~~·- Ni~ola Pisopra, _.Cvito_ ~kdvić, Toims-fa~ .Tanhofer, Ante- _K:lštela.nči~,. Jer!m Ljubetić, Ju~ij'e Graboyac, Joko ~Š lYa~_Mill)ica .i Ante Sviličić: Na;~zOrni-odbor: Petar Kuzm3nić, Cini,

' <

[~, l-'--~ /Je. (.• •· :e:

' '•

'

"'·-. ·. ·-

..

~--:.\ .... _,,. . ·, '"' ,-,_ < .---~--- ·5-'"; :<J--~::!·:~·~~-~~; . .,-,: ;:'-::~~-~::-. ··h· ---.s"_.;·-,~~~}. ·~ 7:T~

,_ .. --_h

-~ o

320 M(/G[Jt;!NOST:I

. . .- ~· ·.. . ~

Culić,.-~hi.nko 1\iOrović, ci. stld·-~~ti.-~- Br.3rik0•. Nižeti~; A.ntufr._z,Upa--7 Tonćl_~·' Marović. • .... ' , . . .

: . . ' ;.- -- l _. - • - ' --

Na pn•oj _sjednici-'~Y~. Upr'a,Vnog OO~a Iičjć, a za·p~jnika.Sretlro V'lllll1;1· -.

izabran je ='·tai':i.ka 4>nte' Svi-' - :. .:"'-- .

. '

·.~

. •. /

l·

''

l /

'

Mogucnosti-1963-3 - Književni krug Split

Documents

Transcript of Mogucnosti-1963-3 - Književni krug Split