Mogucnosti-1976-5.pdf - Književni krug Split

JERKO LJUBETIC:

JOSIP STOJCIC:

IVAN MARIJANOVIC:

FILIP ROJE:

• CVIJETKO MILANJA:

... ZDRAVKO MU:ZINIC:

TONKO MAROEVIC:

IZVOR OREB:

IZVOR OREB:

SADRZAJ

Silazak

Pjesme

Pjesme

Dnevnik onog koji je sve

421

441

453

manje čovjek 468

PRILOZI

Augustin Stipčević ili od tradicionalizma do moderniteta . 496

Iz memoara maršala Mar-monta 512

In memoriam prof. Jak§i Rav!iću 528

Portreti Izvora Oreba

LIKOVNI PRILOZI

Frano Kr§inić, CTtež

Sime Vučetić, crte~

Uređuju:

530

BRANKO BAVCEVIC, CVITO FISKOVIC, ZIVKO JELICIC, JERKO LJUBETIC, ANTE SVILICIC

Siri urednički kolegij :

IV AN ARALICA (Zadar), IVO PETRINOVIC (Split), FEĐA SEHOVIC (Dubrovnik)

Izdavač: Katedra Cakavskog sabora u Splitu - Uredništvo i uprava Narodni trg -4/1 - Telefon 26-29 - Pošt. pretinac 183 - Odgovorni urednik Zivko Jeličić - Godišnja pretplata 100,00 dinara - Pojedini broj 10.00 dinara. Tekući račun kod Službe društvenog knjigovodstva u Splitu broj 34400-678-175 - Rukopisi se ne vraćaju - Tisak Novinsko izdavačko i trgovinsko poduzeće

•Slobodna Dalmacija« Split.

MOGUCNOSTI XXIII SPLIT, SVIBANJ 1976. BROJ 5

Jerko Ljubetić

SILAZAK:

Ako se već odvojio od sebe, ne čini mu se da bi itko zamijetio njegov nestanak. Bez teškoća i otpora zasvrdlao bi nabubrelu morsku površinu i eno ga već zaranja i glatko klizi prema dubini sa zbitim rukama uz tijelo, ispružio stopala -i priljubio noge u koljenima. I onda bi se mogao mirno prepustiti čarima mora, obojenog ružičasto, dok kroz, nad njime zatvorenim pokrovcem, sijaju zlaćani traci; oko njega sama mekoća podatna i mazna, lagana, gotovo neosjetljiva u_ dodiru.

Mogao se okretati samo da je to poželio, presaviti kičmu omekšanu i gipku, sklupčati se u klupko, podignuti koljena do glave a lice zagnjuriti u svoj ·trbuh od guščeg paperja. I tako se kolutati i obrta ti bez nelagodnog osjećaja vrtnje i šuma krvi u ušima kad naglo mijenja položaj tijela i kad ponire naglavce. Izgleda mu da bi ga upravo to i najviše veselilo jer bi mogao, samo kad bi malo maknuo glavu u. stranu, rastvorenih očiju promatrati svijet oko sebe u neuobičajenoj, nešto bržoj vrtnji i od.micanju, obojen čas jarkim, a čas zagasitim osvjetljenjem. Pa čak kad se i ne bi brzo kretao, nego onako sklupčan lagano !te gibao, pa i onda kad ne bi trebao držati otvorene kapke očiju, vjerovao je da bi mogao nastaviti svojom putanjom bez straha da bi mu nešto moglo nauditi. (Sigurno bi mu se tada, na profilu njegova lica, pojavio smiješak i nalikovao bi zacijelo crtežu djeteta u majčinoj utrobi.) Istini za volju, bojazan ga je napustila, ostavio je za sobom, osjećao ju je samo kako kruži na udaljenom,. vanjskom rubu, negdje s one strane kružnice, izvan mogućnosti da probije njegov zaštitni pojas i da ga dosegne. Kako i bi! kad se između stijenka hridi, koje bi nekim slučajem iznenadno iskrsle, i njega nalazi voda što će se u slučaju potrebe zgusnuti u gustu obrambenu tekućinu i zaštititi ga ,od mogućih udara.

Tako se nastavio neprestano klizati. Kako je tonuo, postajala je sve tamnije. Da li je to bilo poradi sve slabijeg svjetla što je dopiralo do njega puštajući tamnomodrini da mu se odozdo približi, ili se zaista

422 MOGUCNOSTI

sužavao prostor oko njega i on propada prema dnu lijevka, to nije mogao letimičnim pogledom odrediti, jedino je primijetio neke obrise pod sobom koje nije uspio posve razaznati. Oči mu je još uvijek privlačila titrava svjetlost nad glavom; razlijevala se dosta visoko nad njime, a kad bi se od nje odvojio pokoji snop i u svom prodi,ranju dodirnuo njegovo tijelo, zrakoliko bi se rasprštale dugoljaste iskre u odrazu. Ipak je u isto vrijeme zapazio kako se svjetlosni traci sve više produžuju, zapravo skupljaju se i na njegov očigled poprimaju ružičasto bijelu oblinu ispruženu uik:ooo prema dubini. (Ra7.0djevena punoća Marijine TUke od, zaobljenih, jedrih ramena do prozirnih lagano savinutih prstiju?) Pri kraju ~jetlost se raspadala u dugoprste niti i obasjala krajolik pod njime. Sada je zaista mogao uočiti ono što je maloprvo jedva nazirao (a možda je to bilo i zbog toga što se zaranjajući sve dublje, sve većma bliŽio morskom dnu ili su mu se oči Već privikle na tanlu). Jasno je vidio kako se odozdo, sa dna uzdižu uzvisine sa ..strmim -padinama, što se mesnato njišu poput velikih usana. Između njih se uvalili usjeci i lepezasti otvori obasjani iznutra, na rubovima laganom providnom, a u udubinama zagasitom besjajnom crvenom bojom. I svakim časkom otvarale su se nove staze i- prolazi titravo iluminirani.

(Gledano s obale, bio je to odbljesak sunca, koje je klonulo prema zapadu, s lagano uzbibane morske površine, posute snopom lustara razbijenog stakla što se zvjezdasto sjaji.)

Ako se maloprije htio vratiti, raširiti ruke ukriž i zaustaviti dalje poniranje sljubljenim nogama, isturenih i u luk istegnutih.stopala, zalepetati nekoliko puta izvijajući ruke iz ramena i snažno šake usmjeriti prema svojim stegnima, što bi ga otrglo od čarovite dubine i podiglo na mjesto odakle je krenuo, - to sada više nije htio uraditi. A i tijelo mu se zaustavilo u sladostrasnom poniranju, olakotila rasterećeno; izjednačilo se s težinom mora ili ga je ono primilo k sebi, izravnalo ga sa sobom pa ga više nije imalo razloga dražiti i vući dublje. Kad je nestalo sile koja ga- je pritezala nadalje, počne se naginjati, noge i dio trupa se isprave, uzdignu, a glava i prsa se spuste i tako se uravnovjesi. Zalebdje.

Pod njime široki raznobojni lopoči s morskog dna crvenkastožućka-· stozeleni bijelih cvjetova. Isijavaju svoj žarki sjaj po njegovim grudima i golom tijelu koje im je prsimice okrenuo. N:rohaea alba! Zatim dlakavo mesnato !istje saintpaulije Ionanthe, što je prekrilo padine sa dna Dodirne li ga tijelom, gurkne li ih svojim sudlanicama, dirucne li ih blazinjicama prstiju u povlačenju između mekanih kosina, sav će se blaženo naježuriti.

(U dubinskom pijanstvu disat će more.) Uto se i ona pojavi uzdignuta na obzorju. (Marija?) Zakrilila ga je

njena sjena dok je raskriJ.jen plutao nad dnom. I ono je zamijetilo njezinu pojavu (lagano poškuri oivičeno njezinim obrisima) i upozorilo ga da se obazre i uzdigne pogled. Kretala se lijenim pokretima, odmaknutih ruku od tijela, prema osvijetljenim otvorima raspolutene hridi, u kojima se u daljini nazirala gusta tmina.

Ispuni ga najedanput nepojmljiva snaga, što mu uzbudi želju za pokretom; -uselila se u njegovo tijelo, eto, osjeća je kako se razmiljela

* .. ·, .

JERKO LJUBETIC l SILAZAK 423

po udovima, obvila se njegovom kožom u strahu da bi se izvan nje rasplinula, rastresita se raspršila i nemoćno se raspal~. Izdašno ga 'hrani okrepljujućim sokovima od kojih bubri. Ali od toga ne postaje sitiji. U njemu se još uvijek gnijezdi glad, zapravo ona se tek sada, dirnuta, razbudila, postaje nenapitan. Kao u snu: gladan _.. pred punim ogromnim stolom ~različitih voljenih jela, trpezom za bogove. Sree juhu s okruglicama; zakačio deračem slasno pečenje, suče vlaknasto mišičje debele butine,· sitne dlačice mu bockaju nepce i jezik; hrska korica i hrskavica (ne kida li to očnjakom uho?) dok uvaljuje u se ogromne količine jestvine, tamani vimenaste rahle kolače, a izdužene mu ruke neprestano trčkaraju po stolu i člankovitim kracima zahvaćaju jelo ·s_ najudaljenjih uglova (o kako bi ga smirilo kad bi na svojim rukama osjetio težinu!). A ipak još uvijek mu ne bi dosta. Jedino puca od neke nerazumne nabitosti. Ona ga sve više savladava. Naredi li rilu da ruši stijene, da prokopa dno i saspe gyote, čini mu se, da bi pred njegovim tvrdim šakama sve u prah i pepeo se srušilo, toliko je neobuzdane snage imao u rukama; uznemirena krv mu je bi-eknula žilama i slila se u podlaktice. Bože, kako bi rado na svojim rukama ponio njezin lik svijetloružičaste providne puti poput tek rastvorenih latica ruže, svježe okupanih jutarnjom rosom! (Krvi~mi-susove, ne uspije se otresti Markovih riječi procijeđenih kioz stisnute zube u seoskoj krčmi uz cestu, kad se mlada ljepuškasta putnica odvoji od šanka i zanjihavši se u bokovima krene prema autobusu pred vratima. Nosio bi je vako prid sobom i on ispruži viljuškaste ruke, dolika do lokve, pa i priko smrznute lokve, kroz grabik, kući. -- I slijedeća slika je bila neizbježna: Marko s ispruženim rukama i na njima počiva ljepotica, koja je eventualno svojim nježnim rukama obgrlila tvrdi i jaki Markov wat; evo ga, gazi prašnjavom cestom gumašima debelih đonova od automobilske gume, nemaju potpetica pa stoga Marko u hodu pada na leđa i svakim njegovim neumekšanim korakom ona mu se učvršćuje u krilu; pa onda zakoračuje na ledenu koru jezerceta i počne, to je trebalo i očekivati, klizati. Najprije jedrla noga otkaže, kako se ono kaže, poslušnost, a kad se smirio na jednom potplatu i prizemljio onaj odbjegli gumenjaš, poleti uzgor drll.ga noga i on sve sa svojim dragocjenim teretom .na rukama pleše i džipa.) - Mogao j.e i on izvoditi vrngolije, oh kako da ne! Cupkati i• plesati, zapjevruckati'; ciknuti u smijeh vedar i kristalan, izlbrušen ~anim sunčanim osvitom. Ali ni trenom da trepne kapkom! Oči je isturio na vrhovima pipaka i poslao ih da se ve·ru za sjenom nad njime; ako zatvori vjeđe, prekinut će nit živca, prekrit će ga mrak. Izgubit će je u mnoštvu pred crnom prazninom kino-dvorane i onda luduj tra:žeći je po mrkim uličicama g~rada i ~raduj se uzailiudno pirepoznavajući je u drugim licima. Nestat će u tamne gudure ili će se njihova mrklina useliti u njegove očne duplje, oslijepit će.

Pođe za njom ne razmišljajući ni časka. Ali kako je bila visoko nad njime u stalnom odmicanju, jedva je mogao slijediti njezirru sjenu nedostižnu. Plutao je nep~restance, iz daljin.,, Jo.š je trebao prijeći velil<a morska prostranstva, željan ljubavi. Katkada bi zasjala uzdignuta na horizontu svjetlošću nestvarnom i divnom (kao da toplina, koju je držala

424 MOGUCNOSTI

na svome krilu, izbija na površinu njena tijela i neškrto je isijava oko sebe; omotala se ugrijanošću, dlakavim vunenim pletem, koji je zauzvrat žario njenu kožu; sigurno su joj se zarudjele jagodice lica, dok joj oči zrače nasmijanošću). Tada mu se učini najbližom, gotovo da bi je mogao taknuti. O ružo, cvijete gizdavi, ta ljepota me . .. zatravi, zatepa u sebi i osjeti veliku potrebu da priča, da pusti riječi da kliznu preko usnih ograda, riječi koje je crpio iz dubine (kraške rijeke - ponornice) i neka ih sada dahne i udahne im život. Mogao bi reći: O ma zoro za.rumenjena, zornjačo mila. Blaženi čas i hip kad su te moj_e oči ugledale, njega samog su riječi milovale i uzbuđivale. Opijao bi se njima. O df!, opijao! (A ujutro---.poslije pijanih noći ne bi se htio sastajati s društvom s kojim je ba~io u strahu da ne doznade gluposti, koje bi mu oni od srca pod nos poturili, ako ih je pravio u piću. Njih nije mogao izbaciti iz sebe kao što je to mogao uraditi s pićem kad bi mu zasmetalo ili odbaciti džemper i zajedno s njime odurni miris duhana utkan u njegove dvakrivodvapravo bodove što je izjutra nepOdnosivo zaudarao pod nosom.) I kako sada da, nastavi s blaženim hipom i časom i sa razdrljenim grudima iz kojih će teatralnom gestom iščupati srce i položiti ga na dlan i pokloniti ga očaravajućoj ženi sjajnog i žarkog, kad se morao zaustaviti u slasnoopojnom silasku niz kosinu. Ako odmah ne zakoči, počet će curiti pijesak i njega će posuti, pepelom. Hoće li prihvatiti opravdanje da ne vrijedi prekidati započeto, da valja nastaviti pa štopuklodapuklo (ionako nema svjedoka, niti može biti sam sebi svjedokom kad se teško prepoznaje)? Ali kad bi to i prihvatio, više nije mogao izazvati maloprijašnje raspoloženje. Međutim, ona je sve više odmicala. A da je zaustavi nekako drugačije? Bi li to moglo biti ovako:

Počekajte, molim vas. Zar baš tako morate žuriti? Eto u kakvim vremenima živimo! Sve negdje bezglavo hitamo, sve se više čovjek

udaljuje od čovjeka, zatvaramo se svaki u svoje male ljušture, dirneš 1i je, razrezat ćeš prste. Otuđujemo se. (Dobro kao uvod, valjda će zagristi žalopojku nad otuđenosti, valja je malo začiniti nemogućnošću kolnuniciranja; mogao je dodati: alijenacija, ali bi to bilo nekako učeno pa bi je moglo preplašiti; ujedno tim prvim riječima pipka teren, dija:.. gnosticira njeno reagiranje, pa će onda poduzeti terapiju.) Više ljudi nemaju vremena niti da popričaju, ·onako ljudski. A vidite, nitko ne bi mogao ostati zatvorenih usta pored vas. 1\tiuškarac, mislim. (Dobačene kao mig, slučajni treptaj oka, protrljat će kažiprstom kapke, - pala mu je trunka u oko, - ako nešto sumnjivo primijeti.) Vi biste mu (dakle njemu, muškarcu, prihvaćeno bez prigovora) morali razvezati jezik, a usne bi zlatoustile riječi ushita, baš tako. (Vidi, vidi, kako je to iskonstruirao, - neće li se kasnije tome smijati? - iščeprkao je crva iz zemlje i ko-ko-ko, ko-ko-ko, poziva koke, gleda pop~ijeko uzdignute glave kako bi ščepao jednu za krestu i gili-gili, uleknula bi koljena i polegla po zemlji; je li moguće da one ne znaju zašto ih zove?) Vi već mislite da je to laskanje, a laske se bojite, - jer ne vjeruj onome tko ti laska, njegova je duša hrapava ko daska, - pisali su vam u spome_naru, je l'da? A vidite, ne laskam, sačuvaj bože! To su riječi prave istine. Recite, ali molim vas, iskreno, da li bi vam se sviđalo da sam


samo pored vas, vas, eto, takve, kakva ste, a niste obična, to vam, valjda, ja nisam prvi rekao; ne vi ste jedna od onih koje čovjek može suSTesti samo jednom u životu. I sada, sami zllključite, zar bi čovjek mogao biti takav neprijatelj prema sebi pa da tu jedinu priliku propusti. Ali .. ' . htio sam vam reći ovo, zapravo upitati vas: da li bi vam se svidjelo da sam pored vas a da vam ne pokušam nešto lijepo reći, naročito onda kada to zaslužujete, da ne pokušan skrenuti pažnju na .sebe, doduše, možda će to malo nalikovati na pauna (ta vražja namještena iskrenost, izgleda uvijek uspijeva, iako bi trebalo kazati pali}, a što bismo trebali im_ati, nakoncukonca, protiv te simpatične životinje, koja se vlada prema prirodnim zakonima, nismo li i mi dio Prirode i protiv prirodnoga ne možemo biti. Mislim da se slq.žete sa mnom? (Ne valja je pogledati, treba je pustiti da u samoći svojoj, - znade ona da je on gvirka krajičkom oka, - lagano kimne glavom.) I onda što bi bilo u tome loše ako želim dobiti barem malo vaše naklonosti, a tko to ne bi htio, tko bi bio tako slijep a da ne bi vidio tako izuzetnu osobu pored sebe? Vjerujte, nitko! I slijepac bi progledao pored vas ..

Mogao bi u takvom govorničkom stilu nastaviti, da mu se tada ne učini kako je ona malko zastala, jedvaprimjetljivo joj se svilo tankoliko tijelo, fe li to u želji da se okrene prema njemu'?- O odakle sada oku toliko sposobnosti da je ·jednim pogledom svu obujmi, odakle! Ono se čitavo uznemirilo i kao da je magično pod jakim impulsima se ustreptalo. Hvatalo ju je u dijelcima: sad bijeli vrat i prebile grudi slobodno zanjihane, ,sad opušten luk trbuha i bedra u lijenom pokretu škara nogu učvršćenih u sjecištu prepona. Malko su joj se razmaknula koljena dok je tijelo lagano, zmijoliko okretala prema njemu, barem mu se tako činilo, i on opazi kako joj je svjetlost obijelila unutrašnju/ stranu bedara.

Sjedi pored njega na sjedištu, rub haljine razmaknutog otvora sklizne joj s koljena (donju dugmad nikad ne zakopčavaju). Rastavi se, rastvori. Rascijepa. Zijevne halapljivo rez svjetloružičastošću i bijelom bjelinom posutom po nategnutoj oblini koljena. - Pričaju kako ne predstavlja nikakvu tešKoću prevrnuti ih na leđa na stražnjem sjedištu automobila. - A -noge? Gdje smjestiti noge u uskoj kupoli automobila? Zapet će za ručke, udarat će u naslon pa čak i onda ako ga ~tkači i odgurne prema naprijed. Razumijem, razumijem! Ali kako da :i.h digne preko naslOilla, tući će, i zapinjati o krov, zaustavit će ih i savinuti stakla. - A noge! Kažeš? He, he, he! Tko te pita, pobre, za noge! Baš te briga. Neka vise kroz otvore spuštenih stakala na vratima, - i smiju se zadovoljno, tek što ne oblizuju debelim jezikom vlažne usne.

Uto se ona zaogrnu (zakopča se uredno, bez žurbe, omota se ogrtačem držeći prstima njegove okrajke s unutarnje strane i tako pokrite ne ljesnu nadlanice dok je ruke pod plaštem križala na prsima, nije li tada slobodnim prstima uhvatila svoje nadlaktice, stisnula ih gnječeći mekane miške? jer su joj se suzila ramena i, štoviše, nestajala je silazeći u otvor tuljca koji je od ogrtača napravila), zapravo ovila se crnim plaštem čitava od glave do nožnih prstiju i postajala sve neprepoznatljivija prema tamnoj pozadini mračnih otvora. On za njom nasumce sve dublje ulazi u zagasitu mrkomodrinu tunela još uvijek plamtećeg, fosfornog

426 MOGUCNOSTI

tijela, bijelio se (za svečanost je odjeven u bijelo, obasjan posljednjim poslijepodnevnim zrakama sunca; u ušima: raspjevana zvona večernje u dane fijere, dok je u svečanoj bijeloj odori silazio uskom kaletom prema luci, obasja ga odsjev s mora i zaigra po kamenim zidinama).

A u stvari, nadao se da će je, kad uđe među stijenke usjeka, zateći kako ga iščekuje; uistinu bio je uvjeren da joj je crni plašt bio potreban

·da i njega ogrne njime kako bi sačuvala crnu tamu sanjonosne noći i time izbjegla da ih otkrije i rastavi svjetla zore. (O kako mrzim osvit dana što razdvoji me od dragana.)

Nato se pojavi još i ova slika: rastrta crna vunena deka, zaostala od mu.m zbjegova, po podu od ulupljenih šfu-okih dasaka, ublaffia narav~ rune, pokTila prstširoke kom.i2rure u priprostoj sobi kad je dolaziD u posjet dragani koja je radila na selu. (Učili su ih u školi kako ih očekuju djeca, čista i otvorena srca, a ljudi su blagi, m.irn.! i mudrti: ~Cekia nas selo«, Vlisjele su po zidovima parole; <ma će plesti vjenčiće od rosnog poljskog cvijeća, vjenčić - prstenčić.) U velikom željeznom štednjaku pucketa vatra, a vani je noć mrkla i hladna. Navukli su i drugu isto tako olinjalu deku na se (izgubila je peckave dlačice u ratu i poratu od neprestanog vucaranja po kucima i zakucima izba kao prostirka ili pokrivač i omotač toliko žuđene topline). Potpuni IlllNllk je zastro njihova tijela. Tek bi se kadikad zabijeljela zvijezda bijele puti na prigušenom odsjaju iskara vatre, koja je plamtjela iza pritvoreriih vratiju štednjaka. kad bi s njih skliznuo crni pokrovac i ponudio dijelak njihovih tijela velikom ognjenom oku. Bili su tihi, šaputali pokriti, jedva čujno su mrmorili u skritoj molitvi ispovijedajući se jedan drugome slaveći svoj veliki čas u kojem se jedan drugome predaju (predajem ti tijelo moje i dušu moju u ruke tvoje, o gospode). Ipak su se klonili velikih pokreta kako ne bi poremetili mir. Bojali su se pijevca dolje u konobi pod njima; čuli su ga kako se svako malo premješta s noge na nogu i čaporcima ljutito struže po dasci; On bi kukurijekanjem »tuuu suuu - miiičuuu!« izdajnički (zar nije uz pijetla vezano izdajstvo?) pozvao roru. Ova kao kakva skrupulozna usidjelica vreba u zasjedi da ih u plamenu uhvatk(Već ranom zorom ustajala je Ma,retina, sva uredna i dotjerana, ispeglane brnjice i bjuze, - uvečer prije nego se žeravice zapretu skupljala ih je puhajući u vrhove svojih prstiju, od toga se žeravica crveno žarila, - ukočeilog držanja i suzdržljivih pokreta, prva je bila kod pekara, zaljuljala zamotani, - da je ne oprljavi, - vrući krušac pod njedrima; zatim je odlazila mesaru, naginjala se u struku dok je govorila, usta su joj se utrubila, - puše li to u prste, - očima sijeva lijevoidesno, - nije li zaboravila ubaciti žeravice u rastvorena žvala pegle i prinijevši ruku očima, upala joj je lepirica luga u oko, umetnula žeravice u duplje; u noći se Matetina šepava i pogrbljena libi od praga do praga, prisluškuje škripu drvenu iza vratiju i šušanj slamarice, oči joj sijevaju, a krezuba usta grizu svoje nabrane usne. - Oh, Pavle, Pavle, guši me! Guši tvoje zlata, u ušima joj, ne Maretini, nego njegovoj diagani neki udaljeni vapaj trfigočeznutljiv, plačnoromantičnotugaljiv, iz školskih klupa, zasnatrena za satova lekfue uza rid podno ispisanih parola.) Zora bi se umah .pozivu odazvala i izblijedjela slatkoteškoopojnu


noć. Pili su za večerom gusto crno vino i kasnije kad su se spustili na pod, posezali su s vremena na vrijeme za čašom crnjaka, koju su. postavili do sebe i srknuH kratki gutljaj. Ono im je s noću namazala unutrašnju stranu kapaka, otečenih i nadraženih od duhanskog dima. I kad otežani padnu, kad se sklope i zalijepE? njihovi nadebljali rubovi,- učini im se - ili je tako zaista bilo - da su lakši, da se ne dodiruju grbavih i neravnih podnica i da ne osjećaju vunenu prostirku pod sobom; uznose se u n~ki drugi svijet i prostor u kome nema nikakvih sila koje bi ih pritezale; naprosto: odlijepili se oblakšani od zemlje i onako obviti rukama, spojeni, zaplivali sobom, a soba se bezgranično isprostranila, srušile su se sve pregrade (valjda od njihove snažne želje za letom koja je bila tako jaka da su mogli pred sobom lomiti sve prepreke) i eno, zidovi se ruše bez treske i oblaka prašine, rastvorila se bez gromora soba širom i pustila 1:h u blaženu i om,amljuju6u noć. Samotni. - Tonu u bezdanu provaliju ispunjenu jastucima od guščeg paperja, slatku, što ublažava njihov pad, u laganom njihaju kojim otječU brzaci, korita se naprosto ·rostresla i, naočigled, vode propadaju, nestaju kroz zjanuta naprsnuća. lli su oni sami paperje što se otkinulo pticama u letu i sada u sporom lepršai:tju silazi umorno pustivši ptice da raširenih krila negdje lagano padnu. - Lebde ...

I on opet sam sebe zatekne u lebdenju. Prošao je fosfornog tijela ovulna zjala što su se rastvarala s morskog dna i odmiče kroz već zgusnuti mrak.

Nje više nije bilo. Nije je bilo ni na velelistu kraljevske begonije (što ga zapahne

vlagom dok je plovio iznad nje), niti je na _njegovoj dlakavoj površini položila ikru da je poprska i da se tu u memli obremenjena zaprete. Ne razabire više one sjajne oblike što su ga požudno vukli svojim titrajUna. Tek se iz mrkline u mutnom odsjaju javlja istrunulo dehlo stabla naborane kore u raspadanju, a zakržljale grabove grane izrasle s njega pružaju unakažene člankovite- prste uokrug i račji ih zarivaj_u u mulj. Uzdigne se smrad ustajalosti i baruštine, vlage, raspadnutog mesa. I tijelo mu se z3.mrači; popustjeli i omlohavili udovi, beživotno.

Zraka mu nedostajalo. Ugušit će se. (Neudata tetka Mare često ih je posjećivala. Kad bi njega 'bgledala,.

sva bi se uzjogunila. Lovila -ga je dugim i suhim kraka tim rukama, koščatim kao kuke savinutim čla"ncima zakačila ga za platnene naramenice hlS.ča s leđa; koliko god se upinjao da joj Se otme, sve što je mogao učiniti, svelo se na to da trči na mjestu, o da ga je tada slučajno pustila, kako bi bio tJresnuo nooom o pod, ali bi baxem tada mogao ćetv=onoške otpuzati kroz vrata na balaturu, pa onda hop na dvorište jer se tetka hvatajući ga maknula s ulaznih vratiju; au u stvari sve ga je većma privlačila k sebi, već- je opažao kako natraške ulazi u luku njezinih razmaknutih koljena, uglom oka opazi rasute pandile po njezinim bedrima, bila je već _onOm slobodnom rukom dovukla ~sjedalicu i posadila se na njeno ravno sjedište raskrečenih nogu, jer nije višu čuo struganje _noga sjedalice po neravnom daščanom podu. Kad ga je priobalila, medu stijenke isturenih gata, stisnula ga je čvrsto koljenima; ne, ne bi mogao

428 MOGUCNOSTI

kazati da ga je taj stiskaj naročito zabolio, nenadano se između njegovih kukova i njezinih bedrenica uvalila neočekivana mekota. Oslobodivši ruke prstima mu je češljala kosu, sređivala je na jednu stranu, plela cuf, a onda bi je dlanom razbucala. Jo kako smišnog malo"g jemate, govorila je njegovima· okupljenim u tinel u i ocu, propja smišan mali mišić. Ol radosti bi ga pojila, frfala je i sve se dlanom vrzala po kosi, zalijetala se i na-Iice, zaokruživala šakom po ovalu obraza. U jednom času njezin dlah mu pokri usta, - osjetio je vlažnu krpu kože, okvasio ju je svojim znojem dok se tgrala po kosi i brisala njegovo potno čelo, - a kažiprst i palac se račji odvoje i stisnu mu nos; njihova blizina zamuti mu spušteni pogled. Uuuu, uuu! ukala je tetka i tresla njegovom glavom 0olrujmivši mu drugom rukom zatiljak. Znao je da je uzdigla glavu uvis, - a tada je obično zatvarala oči kaq lutka kad je ukose, da 'nema trepavica, koje zapiru za donji rub kapaka, sigurno bi se ohrnuli i upali u očnu duplju i gornji kapci i čitavo oko, ispala iz ležišta osovina, zatreptala na čas bjeloća i u trenu se sve survalo u dubinu lubanje i onda bi se umjesto očiju, pojavila crna praznina, bože, kao u mrtvaca, - glas joj se tako uzdignute glave penjao prema stropu i dopirao do njega jako udaljen kao s neba. A on pod nebom njezina dlana zalijepljenog na njegovim spojenim usnicama i čvrsto. stisnutih nozdT\na zakoprca se bez zr:ak.a misleći da će svakog časa umrijeti ugušen.)

Pozove ga otac. Da li ga je pozvao ili je po njegovom uzdržanom smiješku zaključio da

ga zove? (Nešto je skrio u ruci iza leđa, uvijek su mu tamo obje ruke bježale kad se vraćao s kratkih putovanja iz grada i sada je trebalo pogoditi što se nalazi u jednoj njegovoj ruci, a ništa mu baš naročito ne pada na pamet; možda ipak motor-kotač s oprugom za navijanje, s prikolicom i puškom uz suvozača, - ljudi su govorili da je rat započeo, -ispod koje, -dok se motor-kotač vrti u krugu, vrca iskra od kremena. Pogađa, pogađa. A možda će otac kazati: jednu punu, a jednu praznu, nasmiješiti se opet suzdržano i pružiti pred sobom obje ruke, jednu šaku rastvoreno, a drugu svinutih prstiju i on će se još uvijek nadati da je u njoj nešto skrito, iako je već morao naučiti da jednupunujednupraznu znači zapravo - ništa; ili će ga zagrliti ispruženim rukama, - šaka će

, se tada rastvoriti za ramenima, tapka ga plosnata po leđima: ništa u njoj nema, ništa; lud:a li njega, kako je rnogao pomi'Stliti da se motor-kotač, još k tome s prikolicom, može smjestiti u šaci, - i zvučno polju·biti u čelo: evo što sam ti donio!)

Ipak, izgleda mu, da ga poziva zakopan sve do prsiju u moru. Odraz očev polegao leđimice po površini, lagano se uzgibao, uzmicao se pa ga oko potpuno ne uhvati i ne uspije smiriti na mrežnici.

I on učini nekoliko koračaja s kraja i tako se odaleči od obale uputivši se prema ocu. Pod nogama na morskom dnu Ijigava zmijolika travurina obvila mu slabašna, dječja stopala i gnjate; sav se naježuri, da li od straha ili mu se more učini studnim na sune~ užarenom tijelu?. Zagazi brže, žustrije je izvlačio noge (svaki put kad bi koljenom razbio površinu, prštale su kapljice mora i u luku padale kao svijetleće krhotine), valjda zbog toga da ne bi dao polipu vremena da se omota oko


listova njegovih nogu. I odjednom, kako se to moglo dogoditi a da na to ne bude pripreman, more mu se uspe sve do brade; zabaci glavu da ga ne zapljusne u usta, a ono se prilijepi za zatiljak (tetkina ruka?), gusto i hladno kao živi glib. U očima: nebO svijet!~ svijetloplave,. usijanood srpanjske žege podneva, samo što ne probije zjene i užarenim čavljem ga ugura ·pod more (i val se zatvori nad njegoVom glavom) i zakuje uz morsko dno. Oca, kome se bio uputio, više nije vidio. A kako bi ga i vidio kad je morao iskrenuti glavu prema nebu ... Ipak se uplaši, trgne se, a noge· kliznu i izgube pod so boni potporanj'. Onda se stopala usp lahire, sumaillUto ru se bacala amo-tamo tT:ažeći oslonca. A nj.ega nije bilo, ili se samo našalio kao skrivač u igri sad-će-ga-na naći; rYtoj spas! viknut će dodirnuvši vrhovima prstiju tvrdi kamen, zglobovi će se ugibnuti,

-zategnuti vretenastim mišićima i zaustaviti ga' u jurnjavi; osmjehnut će se i lijevo i desno - spašen.

Ali to se ne dogodi. Kamena spasa kao da je nestalo, svi su se dobro posakrivali i an sam propada u svoje skrivalo, bezdanu rupčagu koja ga guta. U prvi mah ga zaprepaštenje skameni pa se prepusti nekakvoj obamrlosti u samosažaljenju, iako je znao da se utapa i guši, nemoćan da se odupre očitom tonjenju. Očekivao je da ga snažne ruke, u koje je_ imao puno vj.ere, Zigvabe i izvuku iz mora što mu je punilo usta i nozdrve; da ga visoko uzdignu, o kako bi disao zrak punim plućima, nadimao ih vonj~m zrelog lj-etnjeg mo["a koje daje na vastvorenu sočnu lubenicu. Sigurno bi ga ruke prinijele licu, pomilovale ga, a usta bi oblo i meko zatetošila. (Možda se u očekivanju da se to dogodi pustio da u nedogled propada u grotlo pod sobom?) A ako se otac maknuo, jer ga, valjda, .nije ni :pozvao, po svoj prili_ci njemu se samo pri-činilo da bi otac želio da dođe k njemu, - eto,- nestat će zauvijek u morskom bezdanu, nikad ga neće pronaći ... Zapjeni se oko njega, ne znači li to da je na površini? O tko bi to očekivao: ruke su se same od sebe, nikoga ne pitavši, pokrenule. Je li to on zaplivao? Stisak šaka oko prsiju uzdigne ga visoko nad površinom.

Tako, mali moj Tonkiću, tako, kroz caklinu mora, prelomljeno kroz prozirnu tustinu franje, učini mu se, smiješile su se očeve usne, triba nami, sine, rano proplivat. Načas izgubi njegovu sliku jer mu navrj kašalj, utrobu će _kroz grlo izbaciti. Niz nos mu cijedila slina, sluzava se lijepi za bradu, rpa onda zajedno s pjenom, koja mu zabali niz usta, ispljune je sebi po prsima (sav će osluzaviti kao tek okozleno kozle), dok treptajima istiskuje podno vjeđa more ili suze, što li? - ži.galo ga je u očima. Lipo, a sal gremo na dumboko. Ćapaj mi se za škinu.

Koža na očevim leđima bila je masna, ni more se nije za nju hvatalo, zapljuskivali su je hitri valići i odmah se vraćali skliznuvši s nje; nisu ostavljali na njoj ni kapljica ni vodenih kanalića kojin1a su otjecali. Ruke su mu puzle s očevih ramena, ništa nije osjećao pod jastJučićima prstiju (valjda su se od dugog boravljenja u moru namreškali i izgubili osjećaj i mekoću dodira, otupjeli, - iscurilo perje iz blazinja i one splasie naborane, beskorisne), niti ih je mogao obujmiti savinutih prstiju i za zahvat spremnim dlanovima.

430 MOGUCNOSTI

Zamahivao je rukama i zahvaćao u pra2ll'l.O.

Gole šake, neispunjene, ishlapjela more, niz načinjenu zdjelicu dlanova s njime otekao ugrabljeni gutljaj odraza sa škrtog borja i kristalić neba.

Oh, bože! Kao da je pr:ed njime očev odraz, koji je_ maloprije primijetio kako liježe po površini mora, nemiran i providan, uzmiče njegovim zagrljajima, ugjnje se nedohvatljiv, a uvijek blizak i nadomak ruka, sjena, - a ota.c negdje zaronio (mogao je dugo izdržati pod morem) i- nestao.

Javljao se u snu i šutke promatrao sa strane vodenastih, pečalnih

očiju. •

. A što, ako mu sada reče: - Oče, ja imam problema, muče me različite brige, mori me neizvjesnost i nesi ... - prekine, a oca i ne pogleda u oči. (Nestvarno, zar ne? Tko tako, do vraga, razgovara s ocem!)

A ipak, pustimo to, pričekat će.

Muk.

- Vidiš, stojiš u čekaonici pred zatvorenim vratima. Tu su i drugi ljudi koje si zatekao i koji žele da budu što prije opremljeni. Cekaju bez riječi. Utonuli duboko u sebe; tako se tijelom štite. l odjednom primijetiš kako se vrata već dugo vremena nisu otvarala i da nitko nije ulazio niti izlazio. Začudo, opaziš da SIU i ostali to isto u jedan mah zamijetili, čitaš to na njima. Eno, gledaj onog čovu što je mirno i sabrano, ako se tako može kazati, sjedio, naglo je ustao i ushodao se, ali nije zadugo bio sam, pridruži mu se i krakati, ovaj je brži, izgleda nervozniji, prije dolazi do zida, okreće se na potpetici lijeve noge kao po komandi na-li-jevooo-krug i vraća se natrag s rukama u džepov~ma, s rukama otraga, s rukama prekriženim na prsinla. A i noge, i njih je trebalo smirivati: gaziti po sredini kvadratiće plastičnih pločica, ići po uzdužnoj liniji što ih spaja, sjeći ih dijagonalno, naglo mijenjati pravac kretanja, kositi, bordižati. - O bože, što ti unutra rade? Da je pauza za odmor, sigurno bi to negdje zabilježili. lli su se jednostavno sakupili, pijuckaju crnu kavu i pričaju._ Doduše, gore iznad vratiju, u nadvoju nije bilo zida, umjesto njega postavljeno je prozirno, bistro staklo, pa se kvadrat bijelog stropa otkrio pogledima. Več su unutra upalili neonsku lampu, valjda je to bilo neonske svjetlo iako mu se izvorište nije moglo vidjeti, re.vnomjerno se mliječn<l razlik>, a ovdje u čekaonici je padao mrak (polako se više lica ljudi ne .razaznaju, stopila se s tamom ili se njihova šutnja, kojom su se ometali, u zamračenju stvrdla i napmvi1a oko njih twd, neprobojan oklop). - A mogao bi netko, pomislit će tkogod, je li, proviriti kroz ključanicu i okom uhvatiti što se to tamo događa ili naprosto odskočiti s poda i onako u luku sportskog odskoka nadvisiti vrata i zraknuti unutra, meko se može dočekati na prste nogu dok će mu clastićno koljeno ,g;pkošću ublažiti težinu pada. - E, vidiš, i ja sam o tome razmišljao, kako da ne! Ali tko da skoči, tko da nasloni oko na škuljicu· vrata, tko da prvi zagunđa? Utihli su kao da nikoga u čekaonici nema. To, taj muk, - ljudi su opet posjeli


pošto su izveli u šetnju svoje utrnule krakove, uzgibali ih, ispunili mliječnim spojem mišiće, razlio se u zagušljivosti čekaonice i tako omamljeni zaplutali qsamljeni nenadano iskrslim rfovim prostorom. - Počinje

ti, oče, svašta padati na pamet, ludo, potpuno ćaknuta ...

Od svega toga bit će istina da samo piju crnu kavu (nije li se to mi. risni pramen prevukao ispod mliječnog zijE>va podno vratiju i ponio n3 glavi bijelu kapu - kapuciner?) Tko će li ga znati, možda se ipak dogovaraju. Najprije mirno, bez žurbe spustili svoja olabavjela tijela na kratkonoge fotelje kao da na to imaju potpuno zasluženo pravo, vadili kutije cigareta (noktom su zakačili trnice rasuta duhana sa skritih uglova džepa), bacali ih na nizak stol, a onda su uz eh i uh - istjerivali su iz sebe nekakav umor prijašnji, - počeli tresti cigarete iz izgužvanih i iznuždenih kutija. A prsti kratki, tupasti nabiti na četvrtastim šakama, nisu žuljevite, ne, već kao da je preko velikih šaka navučena neka izblijedjela rukavica mekoće ispod koje se jedva nazire kvrgavost.

Zna!, onaj tvoj prijatelj Tonko . . . zagrebe dubok moćan glas i umah je stao lagani žamor od povlačenja fotelja, istresivanje cigareta i oblizivanje njezina papirna omotača {čak se na trenutak i <a slika ukočila: isplažen jezik, vlažan trag na cigan:-et-papiru kao dio posebnog obreda, a oči zbite uz gornje kapke ostavivši pod sobom polumjesec bjeloće), ali ne zadugo, jer je valjalo odigrati nemar, moćnome glasu dati do znanja da on ne može odmah baš tako: on okom, a oni skokom. Zato je trebalo stvoriti intermezZo, u koji bi umetali, recimo: Jesi H kuša ovi novi duvan, a? (Htio je kazati španjulet, ali odavna tu riječ nije čuo, bolje je promijeniti,- mogla bi djelovati prelo kalno i _z.agrepsti nečiji slušni kanalić.)- Ne, nisam. Ja ti se, brate, uvijek držim jednoga. -F-in je, fin, samo se brzo suši pa. ga moraš ovako svega izba_lit. - Ah, nema do škije, žut ko suvo zlato, razvlači se lijepo ko med, onda ga motaš . .. . cigaret-papir navlažiš vrhom, vrhićem jezika . . _ pa zamiriše, eh! - To, to i ja govoTin. A šta ćeš, nije ni o·vi loš, bogami. Sve oni govoridu neki strani duvan, a što, ajde reci, ovomen fali? - Ništa, eto, naš je pa im to smeta, ko da mi, bogamu, nemamo dobrog duvana, - i sve tako i tome slično, a moćan glas, zapravo njegov vlasnik pošuti. Pušta ih još malo jer je i on trebao zapušiti. Uvlači duboko dim, a onda ga pušta u obfiju. Obavijen oblakom koji mu kulja iz usta i nosnica, kad je već srknuo gutljaj i šalicu napunjenu crnom tekućinom spustio na stol, izronjava iz dubine tara i sada mu paklinske pare izbijaju iz pora tijela, iz raširenih nozdrva, ližu uz lice i kovitlaju se u dupljama očiju. Tako, tvoj prijatelj Tonko, nastavi vrlo tiho a dim u slogovima zakotrlja iz njegovih usta (kroz krater lzbija disaj lz utrobe) i miješa se s· tankim jezičcem magline što se puši iz mračne nutrine §alice k~w na 'reklami. - Pa što je s njim? tiho će onaf kome su bile upućene riječi, nehajno, a pažljivo mjerka, što li oblačitelj tako skriven iza dimne zavjese smjera,_kakvuJi će uputiti strijelu. Nema druge, valja mu spremiti štit, obal i gladak, nategnut kako ne bi podboden džilit zaustavio nego ga pusrtio da klizne po ravnoj površini štita koja će mu skrenuti putanju. - Pa kad me pitaš, pravo da ii ka-

\

432 MOGUCNOSTI

žem1) da je i mene to začudilo, nisam očekivao, da znaš. Cijelim gornjim dijelom tijela naginje se nad stol i prije nego što će ponovo srknuti srkalj, uvlači u sebe duboko dim cigarete; vidi mu izbliza splet crvenih žilica na bjeloočnici, ugrabile bjeloću svojim finim tankim nitima, sabile se u uglovima očiju i u zasjedi se zažarile, - u trrenutku dok je spuštao kapke i upravljao pogled prema šalici i prstovetom svojih tvrdih prstiju graobio njezinu tanku i krhkonježnu ručicu. Tako spuštene glave nastavi: Eto poslije sjekažuhmm dn·itakoetoceee-ee-eenijeba§ paaaznašbio hmmm_iakkkhaj mmm kha kha, zakašlja se i pusti kašlju da mu uguši govor ili mu je jabučica na grlu, tako spuštene glave na prsima, uznemireno tukla o rub bijelj ovrntniloa košulje, tijesnog i stegnutog kravatom, prekinula riječ; dugo se mručio da nespretnim prstima otkopča i opusti grč kravate .

. Zašuti, a drugi ispune nastalu praznoću s ponekim aaa - vjerojatno kao znak čuđenja i eee, 'kojim- je valjda izražena mudrost vjekovita: što se iščuđujete, sve je na svijetu moguće, ne može mene ništa iznenaditi, eto, kakav sam ja, ništa i, ergo, zaključak: to sam, zar ne vidite, upravo i očekivao, - a k tome valja dodati nekakvu rezignaciju (u glasu: neka malo zadrhta i na licu: pritvoriti kapke kao za pogreba prozore na- oficij, pustiti da zasijeku nosne crte brazde oko ustiju), tronutost; jer u pitanju je čovjek. Humanost, kažem vam ja, humanost.

Da znaš, to je i mene začudilo, glas se očistio od kašlja, dok su prsti odlučno gnječili nedopušenu cigaretu u kristalnoj pepeljari (savila se, iskočio joj je trbuh nadut, onda prsne na, ispupčen ju i izbaci iz sebe trinice praha, dahne posljednju gvalju dima pa se skvrgnuta ugasi) kao najljućeg neprijatelja. Nisam to očekivao, možda sam i ja bio malko uspavan. He, he, eto i crnu kavu pijem da se razbudim, vidiš, he, he. A škodi rni znaš, šanu mu povjerljivo ali dovoljno glasno da i do drugih dopru riječi o njegovoj boljezni (eto, bolestan je pa ako se kojim slučajem stvari izmijene, zazirat će da krenu na oboljelog, možda). Ako se bio malko otkrio, otkopčao (nije li otkopčao dugmad na košulji i razulario kravatu)

1) Nije li se kod njega ta narodska fraza javila kao rezultat upotrebe onog nesretn'Og džilita, a ono se nametnulo kao nužrio, nazovimo to, tehničko rješenje, nekako sirumimski (iako baš ne s naročitim uspjehom). Ono je bilo potrebno da bi se izbjeglo ponavljanje proklete strijele (vidi u istom kontekstu i .epitet: proklet, - a mogao bi stajati i ljut, što bi odgovaralo ljutloj rani kao cilju odapete strijele ili podbodenog džilita). Unatoč tome džilit i kompletna fraza su 10stali iak-o ona (fraza) kao ishod na pobudu: džilit, prema prihvaćen8j psihologiji nema opravdanja. Evo zbog čega: javila se kao slika u mislima jednog lika (ili u piščevoj svijesti kao stilsko rješenje, -ili možda nije tako?), dok frazu izgovara drugo lice, dakle među njimq nema nekakve konkretne povezanosti, svakako ako. realno razmatrajući, isključimo nekakve telepatske veze. Ipak, čini nam se da jedno i drugo (džilit i narodska. fraza) pa i treće (puštena strijela) odgovaraju situaciji i likovima. Oni nam se ovdje žele u jedoonl momentu predstaviti kao ljudi iz naroda, koji su još uvijek vezani za usmenu tradiciju punu junačkog duha, a kako sada žele dati dio znanja, barem ono lice kloje upotrebljava frazu, da se radi o takvom trenutku u koiem bi dobro došao duh pređa u onakvom ruhu u lmkvom se u školi prezenlirs., izgleda nam da možemo tolerirati takve na izgled očite nel'Ogičnosti kao stilske 1\~nci)e. (Op. pis.)


i tako izložio djelić sebe drugom oku da po njemu časkom šara pamteći biljege, valjalo je sada hitno zakopčati svu dugmad, nazepst će, uhvatit će ga promaja; zato će se morati ogrnuti širokom pastirskom kabanicom i za svaki slučaj navući preko glaVe kuku-ljaču (kuku i zapomagaj svim prijekim pogledima!) i tako zakukuljen i skrit (samo oči vire pod teškim ogrtačem) pentrat će se kroz grabovinu na planinskoj padini. - A bogati, moglo bi dobro doći za zime l za vlažne zidine, (Možda je pomislio na nekakve podzemne, nižnje, mnogima neLnane prolaze, koji su negdje daleko ostali zatvoreni; da mu je došla do svijesti prava riječ, valjda bi ona izražavala nešto nalik na katakombe, ako ju je poznavao i priznavao ili nešto to-me slično. A možda se naprosto osjećao neodređeno, nel-agodno.)

Nikad ne znaš kuda ćeš kxenuti, kamo će te put odvesti. '

Onaj drugi mogao je uzdići pripremljeni štit. Je li? reče. Bio je on uvijek čudan, u razredu ... Otkud tebi: prijatelj? Bili smo skupa u srednjoJ školi, a kas1tije kad je pošao na fakultet, ne znam. Cuo sam~ da je imao nekih svojih mušica. A.H, koliko ja zna·m._, nikad se nije istrča1'ao, niti kasnije na poslu. A ja sam mislio da je stidljiv. Ha, ha, ha! Vidiš, šalu na stranu, ali neki su naši ozbiljno računali s njime. Poslije ovoga, ne znam, to više neće moći, dakako ...

Da znaš kakve smo prstace va.dili ovoga ljeta, prekine ga, polako ispravi nadvit trup nad niskim stolićem; glas mu je oPet bio krupan, tako da je izgledalo da je onO maločas lanuo otvorenoj rupi u zemlji, posadio sjeme iz koje će niknuti - trstike; a onda jamu bržebolje zasuo. Svaki, bogami, kao najdeblji prst na ruci, zavalio se u naslonjaču tako snažno da je ovaj zaskvičio pod težinom. Zato se; vidiš, tako i zovu, je li? Ti si išao u škole, a? Kažem ti ko prst, evo ovaj moj srednjak. Na kopnu su dobri, svaka ča-st; a bili smo i na otoku, tamo prava mižerija. Razbiješ onaj tvrdi kamen, vrag ga odnio, a ono unutra nešto sitno, zakržljala. Samo crvi stonogi plaze iz rupa. Ali, majku mu, ala su čvrsti. Sjeća se: jedan se nikako nije dao izvući iz rupe, žilama se učvrstio na kamenu i ne pušta. Ali ne znaš ti, mišu moj, na koga si nagrabusio, s kim imaš posla! Zapamtit ćeš dan kad si se tako ustobočio; crij'eva ću ti isukati pa neka ti ih gladni glamci i arni arnejd iskljruvaju, gle, već su se sakupili očekujući bogovsku trpezu, a dobit će ... šipak, škrti. Dobrano•ga je pincetom uzdrmao, rpopucale su mu veze, naprs.la ljuska, ali je nekako čudno zaglavio tijelom negdje iza rascvalih usana. Onda ga je u mislima ceme:ntirrao, uzeo mistri:ju i onako znalački žitkru grudu ispustio na njegov otvor, ali kako je 'kamen bio vlažan, ona se otegne u kap, -suzu; obrne prekidač i zaspe ga mrakom. A ipak, katkada taj događaj neprepoznatljiv zalebdi mu tu sa strane, na slijepoj točki, negdj-e.

Vidiš li, oče, ja još uvijek i dalje plovim svojim uskim l mračnim

podmorskim kanalom. Jedva dopire do mene vrlo škrto svjetlo, kao da ga propuštaju rubovi zabušene rupe i ono se nepravilno prši tek toliko

·da 'bih ustanovio da se ipak nekako gibljem. I u born lag1tnom plovu primjećujem kako pored mene promiču providne prilike neodređenog ob-

434 MOGUCNOSTI

lika, sjene; od duboikih i tamnih sjena po sebi zwasle su u dugovlatu travurinu, dlakavu.

Sto one ·znače, oče, naputi me. Sto one zapravo hoće .reć, svituj me. Cini mi se, dok rtalko ~nijeme, da u njima prema nekim·obilj~ima, mogu prepoznati meni poznata lica, samo su sada maskirana. pa ne mogu odrediti tko su .•. lli su to možda osobe, koje ću u svom budućem Zi.vobu susresti, ne javljaju li se sada kao neki znamen, predskazanje. Poduči

me, oče, Teci! - šutiš. - Pričao si mi u djetinjstvu o vukodlacima koji lutaju noću, na njima tek prljava ffill'lja IIU'kog odsjaj-a s nebeskog svjetla, spominjao si ludu Maru koja Se vere gluhim mrakom. Govorio si o prošlosti;-a prošlim ljudima, a ja te, luda li mene, n1sam pažljivo slušao.

J sada blud:im nll'aćnim tunelom iščupan iz korijena, nošen laganom strujom kao grumenčić pamukovog sjemena (ispao je iz vreće kada su je lučki radnici raskrečenih nogu pretovarivali s broda), što se probija sluzavjm kanalom u očekivanju doticaja repatog štapića da mu ubodom udahne život (iz cilindrične crnine izvući će ;ruka u tanJkoj bjel:kastoj rukavici zečića za uši, a usplalrirena životinjica se zbija i uvlači u se); onda bi se mogao 'Pri dnu kanala u zaštićenom lijevtku pr:i·čvrstiti o njegove stijenke kao priljepak i tako odoljeti naletima nabujale vode koju plima nanosi. ·

Ali poda mnoln, oče, po crnom i smradnom glibu gmižu, ljeska im: se hrbat u pokretu, stonoge gnuse repom i glavom u mulju; zavući će svoju dlakavu gubicu pod krilca ukJ.opa, pod priljepak i slasno mu iscicati mekanu moždinu .

. . . i mislim tako, oče, u čekaonici: ako se pojave qni ljudi pod neonskom tubom, naprosto ·poslije dugog vijećanja odluče da otvore vrata, :ro.s1ijepit će :nas, koji u mraku čekamo, oglrOllma :količina svjetla uvećana još i odsjajem s bijele lakirane plohe rastvorenih vratiju. Buknut će kroz v:r:aiJn.i.ce kao 'l.l.&i.jana lava i zateći će naša lica mrgodna; nećemo imati vremena, osupnuti i u grču, da opustimo nabore na liru, brazde na čelu. (Hoće li ih to naljutiti? Neće li ih izazvati naša tmurnost, koju će htjeti protumačiti kao neprija2lllost, što više kao neprijateljstvo, a neće vidjeti u svojoj ogtraničenosti, koju su tada sami ·na se dragovoljno navukli, da su to nama oči zaslijepljene, pa bježe bolno, žohari pred svjetlom, i u tom trku povukli u duplje i crte lica. A trebalo bi sada, više nego ikada, imati mmroću tica i krotkost pogleda, i te U<aa<o.) Zmirkamo. Klroz stisnute vjeđe opa.Mmo ljude kako izlaJZe .iz osvijetljene prostorije, a slike njihove su u protusvjetlu nejasne. Kreću se velikim koracima, dugo, dugo lebde u zraku dok grabe odjednom po neko:liko ;podolitskih pločica, kao utvare iz sna u koji sru našli priJbjeglištvo nejasnoće i strahovi iz dje1Jilnjstva. Zalandaraju im skuti :oakopćanog mantila, pod njim tamno odijelo, bijela košulja nezakopćana ovratnika, opuštena kravata. Ziaustavlj·aju se raskrečena krOka i ZUII"e u nas, zapmvo im strijelja pogled mimo nas i čini Se- da ga ne može zaustaviti tamnoobojen zid iza naših leđa. Lica su im blijeda kao da su izišli iz prostora gdje ne dopiru sunčane zrake ili je


bijela neonska svjetlost iscurila iz tube i pokrila ih mliječnom obrazinom; a n;tožda su nama, koji smo dugo čekali u mraku, oči zaslijepljene silnom svjetlo6ću, što je provalila kada su se wata otvorila, pa ne možemo "točno razamati pojed;nosti.

Prozivlju nas? Ne. Ne čuje se nikakav glas. Ukazuju prstom, a kako im je pogled bio ukočen, ukazani se obrtao lijevo i desno, nesigUran da li je prst pao upravo na njega. Ipak ga je to povuklo, krene prema čovjeku u mantilu, ali prije nego što mu se približio, još je nekoliko puta trgnuo kirupnom glavom sad na jednu, sad na drull'\1 stranu kao g;larnac na udici

I, eto, došli smo, oče, do onoga što bih htio samo tebi šutljivome reći. {Valjda vrijedi još jednom pokušati, barem kao znak približavanja u zrelosti; o da je moguće biti vjernik pa onako zaklonjen oonilln velom Im"aka, što se paučinasto isprepleo između kolona, - obvio se njime dok je prolazio pustim lađama, - svome pospanom duhovnilru iza drvenog rešeta sve ispovjediti!) Htio bih ti, oče, kazati ono što sam tada vidio kad je ukazani odlazio za čovjekom u mantilu. Ovaj ga je još neko vrijeme čekao, oilda se naglo okrenuo. I u tom trenutku, u ·tom djeliću sekunde, o bože, nećeš mi, oče, vjerovati, ja sam sasvim jasno vidio pod skutom manthla, 'koji je uslijed okireta časkom zal<ll""Šao, metailaru cijev zagasite boje i nešto nali!k na šarler strojnice kako su polegld. po bedru po nogavici tamnog odijela. Odvest će ga tamo iza ugla hodnika, Iillslio sam izbezumljen, ras'kopčat će dugmad na mantilu i zapucati. To čovjek nije vidio, išao je krotko spuštene glave; ne, nisam ni ja mogao vidjet1 njegovo lice, ali zasigurno je bilo smireno, budući da nije mogao ništa zamijetiti, opustila se zadovoljno. (Ovce stigle na pasište i zabrstile neuznemirene; neka ih, neka ovce pasu s mirom, - zabliješten neonskim svjetlom: - bit će više mlijeka, udrobit će djeca) u vareniku osušeni kruh i on če uskoro nabubriti, ala če se nabumbati, zagnjurenih glava u bjelkast drvene činije, oteći će im trbuščići). O, kad podigne pogled 1 spazi cijev pred sobom, hoće li imati vremeria za Strah? Možda će mu se učiniti da sanja; od pustog i dugog čekapja sklopile mu se oči, uhvatio ga je drije-· mac, od mirovanja i nepokreta u kome sve zatrne i trtica na tvrdoj i neudobnoj sjedaHci ·ravnog sjedtšta, prevario ga je san-vrebalac kad se malko opust~o, ·prevarantski ga je iznebuha zaskočio iz pritaje•i zajašio ga. Al' sad će ga se on osloboditi, sad, skinut će biljac sa sebe, evo, ovako će zatresti ramenima i kad gunjac sklime s njega, zastudit će ga hladan :m-ak i od toga će se .-azbuditi. A kad ponovo šWom rastvori oči, nije moguće da slika iz sna pred njime budnim stoji. Ostade velikih crnih očiju· kao u starim kamenim kipovima. Balote se izbečile, ustrašene se zaletjele da napuste duplju, sJ..i su ih rubovi kapaka i k.-vne žile u grću zadržale. - Ustrijelit će ga, ustrijeliti, uspl-ahirilo se sve u meni, a onda će se .. vrratiti i ne skrivajući oružje, uperi t će .ga u nas. Htio sam kriknuti.

U tom času se pojavila njegova Marija, izmijenila se, naborala čelo, zgrčile se crte lica; da nije bilo velikih razrogačenih očiju, jedva bih je bio prepoznao. Pravi široki pokret rukama: od otraga pa u velikom luku oko bdlrova, udaljeno u svoj svojoj dužini, ,prema naprijed, gotoVo da ih

436 MOGUCNOSTI

je spojila isp.r:ijeda na visini Wbuha, (eto, čini mru se, opet je u blagoslovljenom, blaženom stanju, - blaženi čas i hip, he, he! - pa joj se trbuh pri kraju trudnoće jako spustio, ne nosi li, pobogu, dvojke, -· i ona ga " šakama obremenjenog pridržava .ili odmara umorne ruke na njemu) kao da želi zagrliti dje:cu (dođ'te amo, sirotani moji) i privinuti ih sebi na slabine. Dok joj je ruka plutala zrakom prema njemu, prsti su joj bili :raOO vo jeni, i2duženi, zavukla je šaku tako odvojenih prstiju u njeg01ve prepone, zabućkala mu utrobom i svaki prst dugog, oštrljatog i kukastog naMa probija sebi put po njegovoj nutrini; mota žile oko prvog članka kažiprsta kao predivo za kukičenje (treba djeci uplesti debelu i toplu odjeću za zimu); osjeća kako mu nateže srce, već se nagnulo i zaranja nadalje, ~zvući će ga zasigurno će ga izvući kroz pupak. (Ali, Marijo, zašto, zašto?). - O bože, što će biti s nama? zavapila je plačljivo, što će biti· s nama ako tebi . .. naškode! zastala je na trenutak prije nego što je izgovorila zadnju riječ. Eto, izbacila je naškode, a mislila je valjda nešto ubitačnije, ali to nije izrekla ne samo zbog toga što nije bila sigurna da prilika iziskuje najteže i najcrnje slutnje nego bi se zacijelo od izgovorenog i ona sama sD:no prestrašila kad od groma iako ga je s mrač

nog .i tmurnog neba očekivala. Sjela je, ispružila je omlohavjele ruke po stolu (zapravo bacila je bež~votne- i bijeloisprane lignjune kojima je otkinula krakove na plohu stola); klonula joj je glava i lagano su joj se savinula leđa nad ispruženim rukama. (Kakve li tronute slike! Slomljena palmina grana, ili uis·tinu puknuta po sredini grana cikadeje i položena na bijeli jastuk, nošena u posmrtno j povorci da bi je kasnije uklesali u bijeli kamen spomenika. Mogao sam u sliku umetnuti umjesto kuhinjskog stola, zapravo razvući njegovo drvena krilca sa svaike strane i pretvoriti ga u odar, mizu,2) a Mariji svući kućnu haljinu, oh, kako bi bila divna u kratkom komJ.:>ineu visoko iznad koljena, kao u minisuknji, koja bi joj razgolitila obla i pupasta stegna, da je nosi, - i odjenuti je u ·IIDQziTn.U

crninu p·a je prisloniti tako tužnu i ucviljenu uz odar.) Spuste li joj se vjeđe samo na trenutak, zavitlat će joj se na njihovoj crnoj pozadini mračne slike; morat će ih s mukom odagnati-, ako mu to uopće pođe za rukom. Zato se požuri da joj rekne: To što me Frane hladno pozdravio na ulici, uopće ne mora ništa značiti. Naprosto mu se negdje žurilo, znaš i sama dCt je on sada jako zaposlen. Ali uzalud, već je bilo kasno. Kad je ponovo rastvorila velike crne oči, bila je u bespomoćnom bijegu. Tapka na mjestu u nemogućnosti da se odmakne, u snu punom jeza. Ali on je

2) Ne ~.taže li se na slovenskom jeziku miza za stol (in poseka ml-ado, kosato lipo iznad k.amnite mize), u španjolskom je stol - mesa, u francuskom mess, ako se ne varam, ima slično značenje, dok je messe - služba božja. Jezikoslovci upućuju na zaključak da je to poteklo iz latinske riječi mensa, ae, f. stol, na stolu metnuta jela; jelo; žrtvenik. Dodajmo tome da na španjolskome mesa znače također i jelo i hostiju; kod nas se stariji 1otočani sjećaju stihova: Omisil-a mat mizu pa je nosi po pajizu, miza -· u značenju daska kruha. I što bi se dogodilo da ne obuzdavam Srce (koje) me vuče da pjevam prijetvore tl druga tijela (i nije li se to dogodilo: posječeno stablo, slomljena grana mrtV'O tijelo), sigurno bi odar - miza, mess, mesa, mensa postao trpeza za bogove. (Op. pis.)

JERKO LJUBETIĆ l SILAZAK 437

prijatelj s Milanom, prst i nokat su na sastancima i ti si se baš morao zakačiti s njime, koji grmi i oblači, oko bezveznih gluposti, nestalo joj je daha jer je započela visoko i u nastojanju da sve odjednom izrekne glas joj se u uspinjanju strašno izmijenio. Onda nastavi iz dubine s drhtajem očaja i otužbe. O lijepo si sve to zabrljao. Baš si stvoren da sve upropastiš. -·- Draga moja, pokuša je toplinom tona ugrijati i tako utopljenu (trljat će joj mišiće kao maser kako bi je oslobodio grča) uninao. - Kakva draga! ona uskoči; njegove su riječi dodirnule osinjak i ose se utren zujno uzbježale, valjda se bojala da je toplina ne omekoti i tak9 olabavi mogućnost bijega. (A htio joj je kazati kako su baš te sitnice jako važne, kako ne valja pustiti da te na njima netko slomi. Zna, zna! To bi je još većma raspalilo: o kakvim sitnicama to ti govoriš, on o sitnicama, -htjela bih se udaljiti i tako odalečena na nekom sigurnijem plovilu dobaciti mu valjda porugu, mahnuti mu kao trećem licu iz daljine, - a ne vidi da se radi o strašno važnim stvarima, - ne, ne bi rekla: o životu i smrti. Rekao bi joj još i ovo igrajući se možda nekakve logike: a upravo povlađivanje bi moglo biti opasno, moglo bi kod onoga stvoriti utisak da se skriva i to bi opet samo od sebe rodilo sumnju u njegovu ispravnost, a on, dakako, nema se zašto skrivati, on nije ništa loše uradio i tako dalje i tako dalje.) Marija se uzbježala teških nogu pa da je išta rekao, ne bi je dostiglo. Da je uzeo kup tek ispranih tanjura sa sudoper-a i tresnuo njima mokrima o pod, - kapi bi zaprskale i pokapale pločice, suze, -ne bi je zaustavilo, samo bi je još više usplahirilo i potpuno izbezumilo.

.. Ti si sebičnjak, dobaci mu našavši, učini joj se, pravu riječ! I to onaj ~ p·ravi pravcati. Egoist! N e znaš ništa uraditi za nas, za svoju djecu, za .. njih. Sva sreća da njih, njihove djece, nije bilo k1ld kuće, u uskom stanu • dov;a:bile bi ih vrlo brzo njezine suzne riječi. Smotala bi ih oko sebe t

isplakala se na njihovim tjemenima; grijal-a bi se na toplini dječjih tjelešaca, od njihovih ruku vješto bi oplela debeli pojas oko svoga struka. U tom skrovištu,· iza tako načinjene ograde postala bi jača i njezino pripucavanje bilo bi dugotrajnije i ubojitije. Ovako kad ih nema, nji!love djece kod kuće (u dvorištu su, igraju se s drugom djecom, ciliču, čuje ih; bože, poslvjet će potpuno od glave do pete ... od prašine, samo od zrnca sivkaste prašine), vidi on, neće ona moći daleko umaći (da ostlvi Svoju djecu, o to ne nikada! i to kome u ruke, - ovome ludovu koji ih ne bi znao zaštititi, naprosto sve on upropaštava). Već posustaje (a i izmorila se kućnim poslovima oko ručka i jutros je imala naporan dan što joj je utisnuo duboke kolobare oko očiju, kao uteg se objesio o crte lica, kako li samo izgleda! ne može se u strahu ni pogledati u ogledalu, a u stvari još je mlada, kad bi se uredila i dotjerala, morala bi to jednom, stisla se u struku, čak bez ·steznika, mogla bi u prolazu još uvijek privući na se poglede, - zašto se ona mora baš tako uništavati, zašto!) Smiruje se.

I u čekaonici svi stoje mirno, bez mrmora, niti da trepnu okom dok je čovjek odlazio s onim u mantilu. Pogleda oko sebe: - nitko ništa.

Uspokojili su se.

438 MOGUCNOSTI

Kako i ne bi, vrata su se konačno otvorila poslije dugog čekanja. Eto1

prvi čovjek je pozvan." Krenulo je, dakle. Najteže je ipak prošlo, ono ubitačno besciljno čekanje. Pa ako ne bude nekih komplikacija i- ne navale oni koji će preko reda upadati

(- Kako se samo zalijepe sa sttane bez srama i stida pa kad s"e otvore vrata, bum, navali, 6aš te briga za drugoga, ćapni koliko možeš; zgazit će te! - Zgazit će te i prije -nego što se otvore vrata. N e pokazuje 1i takav njihov postupak najelementarnije nepoštivanje? - Reka bi in ja., reka bi in ma znaš kako dvi dobre. - Vraga, ne isplati se. Izgadit će te tu na licu mjesta. Izazvat će ljutnju_ u sebi, zajapurit -će im se šijo, kao kresJa u pijevca i tko zna, može biti vraga, još će te parnut britvul-inom. >}!:, judi moji, pd mi je mrak na oči_. on meni tute ovoiono, vriđa, bogami, vriđa, a ja ne mogu podnit "kad me tko vriđa, a nisam ·htio, vi·rujie pa prosudite po čovičjoj i božjoj{{, I što si postigao? IziO vuk magarca. I što? Fertik! Kažem ti ja. Gotovo. - Pa što ima u tome zla ako, ajmo reć, ide priko reda, ako mu je tu unutra, ajmo reć, prijatelj ili rodijak, neka ga, tko će komu, ako neće svoj svomu. I ja bi to isto učinio, zašto ne.)

bit će sve u redu, brzo će se opremiti i otrčati kućama; tresnut će ulaznim vratima za odušak i zaključati ih za sobom. (Ehe, ehe, ako tko-pokuca, odškrinut će metalni jezičac na okancu jednookih vratiju i gvirnuti na umanjeno i usitnjene stubište, iz daleka, s uzdignute i osigurane osmatračnice.)

I eto, sve je normalno, sve teče svojim tokom, samo se njemu, ludovu, nešto pričinja. N e vidi li ljude kako su smireni, krotki (o, kako bi se bio grdno prevario da je kriknuo). Nisu li mu, ruku na srce, oni pomogli da se rasprše njegove predodžbe kao ·u oblaku stripa? I sada su ti isti zvjezdasti oblaci, nastali od obrambene protuavionske vatre, dotukli ul~eza-letjelicu (gle, istog je roda kao slika, kao misao?), što je bila ugrozila njegov prostor, nagrizla pregrade iza koje su strpani strahovi i da je kojim slučajem pala, o bože, da je popustila, bio bi ga zasuo mutljag i glib prekrivši ga svega preko glave. A svega toga nema. Kad bi išta od toga bilo, kad bi postojalo nešto slično onome što se njemu u jednom trenutku samo pričinilo, zar bi ti ljudi bili tako mirni, zar ne bi pokazali nečim svoj nemir ...

Zapazi da je i u njegovom tunelu bilo sada nekako drugačije. Sigurno je to bilo od svjetla koje poče sve više dopirati, ispočetka slabašno i nemoćno, a kasnije sve obilatije.

Oca, koji je dolazio u san s dalekih drugih strana i šutke promatrao kao nekakav nijemi čuvar u noći, noćobdija, više ilije bilo.

Uskoro se nad njime pojavi osvijetljeni jajoliki otvor. Sve mu se većma primicao, ali je još uvijek bio toliko udaljen da je pomislio kako ga se neće nikada domoći iznurena tijela i olovno teških nogu. J edino su ga do prsnuća ·naduta pluća, napunjen kozji mijeh, uzdizala, ali, čini mu se, ~e dovoljno brzo, prema caklenoj membrani iza koje se razlilo obilje svjetlosti i bistrog zraka. Opazi s unurbrašnje strane površine ·oorraz


ispruženih ruku, netko ga čeka spremnim šakama da ga povuče i spasi? (tko bi to mogao biti, tko?) Bješe to samo odraz njegovih vlastitih ruku, koji se pojavio trenutak prije nego što je prstima, a potom i glavom probio površinu mora.

Ispusti otrovan zrak iz plućiju s praskom ili je to bio zvuk razbijene opne koja je pukla pod nebosklonom i u praznoći zabobonjela. Ubrzano počne disati (Jecaj? Grcanje dječjeg plača?) Ali od toga mu ne bi lakše. Kao da je do tada svaki djelić u njemu bio uspavan, pa se odjednom prenuo, prekinuo s ljenčarenjem (homo, movimo se, dosta smo stali incukani, triba lavurat) i dao ·se na posao; krv se probijala kroz zavijutke žila zakrečene u mirovanju, jako bolno: nahrupile bujice kroz korita presahlih potoka čupajući i noseči pred sobom sve što je uspjelo na dnu korita prozebati, sijajući strah i trepet. Bit će se od toga srce uznemirilo, uzbubnjalo se iznutra, luda uhvaćena ptica na staklu zatvorene sobe, bjesomučno tuklo s unutrašnje strane ušnih bubnjića, samo da mu ne izleti kroz grlo; žureći da ga što prije ostavi, udaljilo bi se lepećući sitnim krilima i ubrzo nestalo i krilatajući smanjivalo se na nebu sve dok ne bi iščezavajući postalo jedva zamjetljiva točka.

O, bože, kakvom li je lakoćom bio zaronio u more, obrtao se u sigurnosti mekane tekućine izgubivši osjećaj teškote, ovo je sada naspram tome, bilo pravo gušenje; grč mu je u jednom trenutku bio toliko stegao otvore nosnica i dušnik da·je srkao zrak !apćući.

Zapluta, besciljno. More ga je ljuljaškalo i šlapkalo mu oko ušiju, zalij'etalo se preko

zatiljka sve do čela. Prepusti se matici struje da- ga nosi. Zibanje ga je onako umornog uninavalo i on zaklopi vjeđe u želji za odmorom; ali nije usnuo, balotice očiju su mu igrale iza zatvorenih kapaka izbjegavajući da ih tako zaštićene žare kose popodnevne sunčane zrake.

Ne sječa se koliko je dugo bio· tako milovan u krilu mora kad osjeti da je tijelom dodirnuo okruglo kamenje na plićaku, nasukao se. Valovi ga izbace na žalo. Najprije se okrene prsimice i ispruži se raskrečenih ruku i nogu po žalu; zamirisa morska trava i zrnca soli mu gorkošću navlaže nabubrele usne, a pokoji ugrijani oblutak utisne mu topao cjelov ·na kožu grudiju i po rebrima. Skupi vrlo sporim kretom noge peda se i podigne se -zabivši vrhove koljena u kamenje, tako nagnutome udari krv u glavu (sigurno je to od krvi zabrujalo u ušima, jer_ nije moguće da se još uvijek javljaju cvrčci iz borovine) sve dok nije uspravio glavu oslonjvši se na ispružene ruke, raširio pačji šake da bi učvrstio oSlonac. Začetveronoži preko žala prema borovoj šumici. Iver mu pod kožom zaigra izbjegavajući tvrdoću kamenja, što se pod koljenima ugibalo, suho klizalo jedno preko drugog, oslonjeno na zaobljenim hrapavim plohama. Cašica bi tada upadala u nastala ulegnuća na dnu kojih su je dočekivali neporavnati zubati kamenčići (Klečat ćeš na soli i zrnima frmentuna, to vam ja kažem, dokle god vam krv ne propiša iz koljena, plašili su ih; tko je to bio: kateheta iz vrlo ranih djetinjih dana ili dubokomuškoglasa meštrovica, ili oboje?) Još je bio mokar, zrcalno mu je sjala koža na leđima, a tanka zlaćana kosa, sunce ju je zlatnim blijeskom pozlatilo, razrijedila

440 MOGUCNOSTI

se na tjemenu. Voda, što je otekla s glave, načinila je puteljke po slijepljenoj kosi i razotkrila pjegavu tjemenicu. Samo da ga još koza hrapavim jezikom obliže srčući slankaste kapljice s njega, možda bi mu zagladila · kosu, načinila cuf na vrhu čela.

Pod njime je ostajao mokri trag.

Naježi se od poslijepodnevne jesenje hladnoće, sav se stresne. -(Prošla ga je smrt.)

Privid i varka. Tek lepršaju sjene. Nisu li to odrazi galebovih krila na utihloj mor

skoj po•ršini?

(Odlomak)

l

PJESME

Josip Stojčić

• • •

ne slijedi moju sampću preko polja u različku i maku pusti je neka hoda kroz jesen jako ranu ne daj joj vode na dlanu da pije jer će da vidi svoje tužno lice

• • •

mjesec je umro i tako mrtav visi nad gradom u osam sati izjutra iz opuštene ruke otpala mu je mramorna jabuka među lavlje čeljusti na krovu katedrale . a njegova ura na dugom sjvom traku zaplela se u zvona na zvoniku hladnoća silazi s neba i počinje jedna beskonačna zima

•

44:!!

RAZLOZI I RIME

gonjena od Tima i unutarnjim razlozima ekvilibrira ove pjesme suština na balansu ljubavi i smrtnih sudbina (koreografiji lutajućih poljubaca u snima) a u zadnjem stihu usne sklapa tišina

• SMIRAJ I SVITANJE

Skadarlija je i tama . a za pola sata

sve će biti

skadarlijsklm pjesnicima

srebrna kaldrma i mjesečina sama t ..... ~t-~',,-4<~

(između smiraja i svitanja skadarlijske kavanski tople noći tiha štura kii!a teče niz Skadarsku kao skadarlijska rijeka jesen silazi na lišću niz zamaglje11o svjetlo skadarskih lampi iza mutnih okana od dima vina žagora i grcaja violina)

Skadarlija je i prozračna tama

MOGUCNOSTI

beskrajne se osiplju zvijezde sa prozora krovova i grana i sve je siva kaldrma i zora sama

• • •

ideš i osluškuje§ unutarnji glas stvari i htio bi vazda čuti kako pjeva tijelo žene nakon ljubavi a nikako ne možeš zaboraviti kako se glasa mrtvac u škrinji ,

JOSIP STOJCIC l PJESME

MARINA

ja i moja sjenka idemo polako i natraške ka starom vrtu hladu pod krošnju murve djevojčici s konjskim repom i kolačićima od zemlje u davnom ljetu sve se moglo kupiti za lišće i iza ograde nije bilo sutra nego sunce mir i vrapci u prstićima topli stručak njenih žitnih vlasi snopić zlaćanih žica iz sunčane kovnice u zalogajčiću šećernih murvica vrisak a njeno ime šlager i sudbina

•••

nemamo više jedno drugome što reći na dva kraja stola sjede dvije tišine rastvorena vrata pokazuju dvorište s nesigurnim koracima jeseni i sunčana staza od neba preko praga puna je žute šutnje

• • •

blijedo' sunce crta romboide kroz otvorena vrata na ohlađenom kuhinjskome podu iza~ zaworenih stakala prozora u odaji jesenjost je zadrhtala jedno je srce pružilo dlan ruci drugog srca

•

a ona je zasmetana i nesretna kao leptirica nervozno odl'epišala u prozTačan prostor unutar kose barijere sivog sunca

4!3

444

• • •

kada smrt dotakne nama nekog bliskog i dragog ili poznatog u prvi mah i još neko vrijeme poslije

zgranuti ostajemo umrlome i smrti bespotrebni a sebi bespomoćni

•

SMRTNA SAMOCA

jednog časa sklopit ćemo oči i u nepoznato poći gdje prestaju snovi kao kad modra ptica prhne u noć naći ćemo se u tami sami posve posve sami

• • •

jarkim ružem oličena usta crvena usta cr~ena nek cjelunu čašu topla punča u kavani iza stakla bijelo osvijetljena bijelo osvijetljena snijegom zametena snijegom zametena nek na mramorni oval nosniCa oval nosnica pokulja dim od cigarete

MOGUCNOSTI


dim od cigarete možda će netko sjesti za taj stol studeni drhtave i sjete

•••

dani mećava izmije§aše pahulje krilatih bića nebeskih i poljskih tica u čist snijeg

445

rumene mrlje gladnih ptica sa golih .grana opadaju na led u traženju hrane

kao lanjsko li§će noći mećava izmiješaše suzenje pomodre!og uštapa i mrtvo krilo žutoprsne sjenice

* * *

noćas je _nebo modro stakleno zvono bliješte zvijezde od staniola i nevidljiva repatica prolazi kroz sazviježđe STea modro stakleno zvono

štiti od svih zala i uroka samo ne od čežnje

OPROST AJ

kiša stanični zidovi suton skretnice i pusti kolosijeci _ otputovala je ljubav sa provincijske postaje u sivom oblaku pare

•

446

zadržati ruku prometnika prije vriska lokomotive zabraniti strojovođi polazak u noć i maglu zaustaviti peron praznoću na mokrom dlanu

LETSKI LAĐARI

• od smrti još samo poneki pjesnik stt?ara naročit slučaj u jedanaest prije podne pred bolničkom mrtvačnicom

· zaustavlja se crn furgon pogrebnog poduzeća vozač ne gaseći motor rastvara stražnja vrata a njegovi pomoćnici hitro i spretno ubacuju prost smeđ drven lijes u zjapeču prazninu zatim se svi penju sprijeda u kabinu i ekspediraju ga na obližnje groblje u jedanaest i četvrt

MOGUCNOSTI

unose bogato ukra§en drvenim ornamentima smeđ sanduk sa gvozdenim ručkama udvojenim u ula!tenom :fu.rniru. u isti mrtvački kamion ST 341-01 uz jednoličan šum provjetravanja prosekture :neki sredovječan srodnik sjeda uz §ofe-ra šofer poli maJinu i zatim brujno vibrirajući odlaze uz istu serpentinu

• • •

kada si prvi put ugledao nešto učinilo ti se da je možda nježni anđeo dospio odnekud na bjelinu nečega ? iz tajanstva bakinih priča nisi znao odakle si ni kamo ide§ ni što ćeš poslije naučiti da ljudi postaju tihi mrtvaci kao otTgnuto cvije~e


i da mala prilika nije usnula jer zašto bi njena mama plakala mame ne plaču kad dobra djeca spavaju zalutao si u prostor u· kome prestaje igia izbavile su te čudno blage ruke crnih žena ·i vrijeme se opet pokrenulo l bilo sada

POLJUPCI

dade stotinu tisuću stotinu tisuću poljubaca i jedan poljubac stotinu tisuću strasnih mekih bludnih _poljubaca i jedan hladan nepokretan stotinu tisuću vlažnih vrućih povjerljivih nježnih cjelova i jedan preko volje ravnodušan stotinu i tisuću stotinu i tisuću zaljubljenih cjelova a jednim uskrati usne i na rastanku oproštaj stotinu tisuću podari stotinu tisuću cjelova dopusti jedan kakvim se pokojnik ispraća

KAO V A TRO MET

negdje vani je ponoć šutnja i spokojstvo negdje vani je mjesec i dalekim mirom talasaju se more i zvijezde negdje vani je san i nesvijest i duboka praznina spava

u sobi punoj mirisa ljubavi ljubavi i tame prskaju dva zagrljena tijela kao vatromet

447

•

448

•••

sišao je u hladno kasno jutro još posve siVo od izmaglice na kanalu odlazio nekako pognut i stran niz Vlažnu ulicu njegova ruka pridigla je ovratnik ogrtača kao da tom običnom gestom posljednji put odmahuje zatim dJgo ne pomače se ništa pa ?pet poče mrzla siva kiša polako kao da se budi ona odvoji čelo od ledena stakla cijelim tijelom osjeti studen

• • •

tihe i meke riječi valja izreći o ljubavi snovima i sreći o plimi radosti i o oseci bala o poljupcu od žara i blizine o uzdahu punom muke i praznine (otkud toliko prostrane tuge stade u ljudske prsi otkud iz obična oka izviru drhtavica i srsi) zašto sunce izrasta u licu zašto suze natapaju tmicu dlan traži dlan ostavljena ruka žudi zaborav i san nježne riječi treba položiti na uzavrela čela blagim prstima otrti suzu jada s obraza svela tome cvijetu treba dati korijena i sunčanih vidika

MOGUCNOSTI

i umjesto bokala svježe vode svake zore jednim osmijehom ozariti


MEHANICKA PJESMA

ljudi male mašine staju i nestaju s površine zemlje iz duboka sjećanja ljudi druge mašine ostaju zato je svijet uvijek pun krtih mašina sutra će na praznom prostoru jedne zajecati nova

• • •

iskustvo zemlje počiva na drveću i cvijeću. na tim isturenim izvidnicama tla ali isto tako počiva na pokopanim gradovima i na tijelima ljudi i ostalih životinja

* * *

spokojan mjesec plovi kroz popodne među bijelim oblacima nezainteresiran za zbivanja sunce travanjske !aste i vrapce u šteti od vrtnih gredica do raščešljanih vlasi

·koje se mrse na jugozapadnom vjetru. od tla do neba njemu je svejedno za tvoju usamljenost zašlu ljubav i dugo zah!ađujuće veče smiren mjesec u sveopćoj ravnoteži izvlači suton iz svemira i trave

449

•

450 MOGUCNOSTI

• • •

na svršetku prve ljubavi grad nas suočava s našim licima u bezbrojnim izlozima i ti i ja smo umorni beskrajna snuždena lica~-i kao vrijeđajuća rana nepodnošljivo stariji

•

• • •

šapćeš život je glazba i neka bude tako pusti taj pijanina neka dalje svira sam preko granica naših života ovij mi ruke oko vrata i utisni usne na moje i neka akordi odgode smrt

PRVA LJUBAVNA NOC

Sada sam posljednji put budna .i prvi put ću usnuti puna zebnje jer sam bila tvoja sutra kada se probudim poljubi me podari dahom C'Vijeta i reci: Hvala Ljubavi moja


•••

u ljeto cvrčak usamljen glasno ječi na niskom spaljenom boru kao požar ito sažge ovu mladu iikaru b ješe žestoka i kratka tvoja ljubav

RANO POPODNE S POLUMJESECEM

polumjesec pol usja nad polupredjelom s polugradom u poluzimi poluhladnoj polustablo na poluu.zvisini se po!unjiše kroz poluprozor polupromatran polustvarnost i polum;esec i pogrešnu po!ov\nu sebe

• • •

čist studen snijeg zimi prima u se sve tvoje ito je bilo zimno što je zemno ·doveče opet sve je ravnomjerno glatko grob grad naša s-rca

4il

•

4o2

• • •

srce je mašina koja samo jednom stane u nepomaku

rigor mortis srce je krhkije od života život prolazi a srce se zaustavi

memento mori jedna nyz.la mašina manje

MOGUCNOSTI

PJESME

Ivan Marijanović

JELEN U TRKU

Jelen u proljeće.

Jelen u trku. Iz zelenih mu očiju odzvanjaju ranjene ciklame ... Tek je svitanje, • a jelen u trku već nariče

niz ulicu: za pletenih rogova o divlje reklame ...

454

TOPOTI U JESEN

Trčao sam za dugom - uhvatio jesen, žeđao za idilom - ispio bol. Raspadaju se moji vidici - ostaje nedočekani dan. Tek je ponoć - mrtvi već sjedaju za moj sJol ..•.

PRIJE NOCI U PAKLU

Usamljen kraj prozora, uprtih očiju u nemirne kapi na polumračnom staklu, drhtim od straha da me noć ne zatekne sama, jer iz vjetra već zjape ledeni cvjetovi puteni a bosi, i jer mi misli već raskolačeno plem u krvavom čelu i izgorjelom paklu.

KOMPOZICIJA

Moje riječi su dodiri pred porođajni dan, moj pogled je ples

MOGUCNOSTI

IVAN MARIJANOVIC l PJESME

razbijet>Og Zr1\Ca; tuga je moja život, objelen o mrtav hram, radost moja- zjenica

sunca. Suze su moje drhtaji neba, pribijeni o moje sljepoočice,

i osmijesi moji lutnja o Mjesečevom pasu; moja usta su krčag pijane ravnice, moj život - blejanje zelene doline u. mom glasu •••

KRVAVA DUGA

Moj život počinje da tinja kao mokro sjeme na nejakoj vatri, tuga me cijepa natroje i svakim tret>Om bivam sve tromiji i manji. Kao sjena savijene

sreće. Lutam pod nebom, zakrvavljen kao pas i !ajem na dugu što krvlju. lomi moje ime, bježim od ljudi jer mi tuga ne vjeruje i jer pomaže tuđincima da mi vjera u. život bude hranom razjarenim psima .•.

455

•

456

MEDUZA

Moje su ruke pregršt podvodnih sjena, noge su moje završeci okamenjenih koralja; život sam koji se nazire pod nemirnom površi11.t9m u boji likvidne vode ... Moje su oči zvijezde zabodenih rubina, usta su moja krater bezbojnih algi; meduza sam koja prozirno plovi i maše udovima riječi osvijetljenih dubina ...

NOC PUNA BIJELE LIVADE

Noćas,

dok sam sanjao da sijeno gori na tavanu posjetio me Mjesec: na čelu

mi ispisao

MOGUCNOSTI


priču

drhtaviju od vjetra ... Noćas, kad sam se uplašen probudio, nasmijala mi se noć

puna bijele livade i kukurikanja pijetla ...

MOKRO LICE VJETRA

Nemirne sjene. Pod koprenom noći putovi se bjeličasto gube; svjetiljke u dnu ulice kriju dan. U zalutaloj kapi jesen, prislonjena uz mokro lice vjetra. Uzdisaji opijenih grana i zov nečujnih ruku; vrijeme večernje kile ...

457

•

458

VELJACA U PET

Svitanje. Tek se proe vršike krošanja vide. Sjaje se bijele • iglice jele ... Gdjekoja zvijezda !mime izama, kll da se na plavkaatom jllBtuku !eli okrenuti na drugu manu. Veljača: drhti prlpijena o promnlu zanjihanu granu ••• Lisice se raduju ćućurikan;u fazana i bijelom danu .•.

MOGUCNOSTI

r l

t


SIMFONIJA U SNIJEGU

Sunce

Druga polot>ica veljače.

se ponovo uhvatilo

pod ruku

mladi zečevi

sa čarobnom zimom

u bijegu. Niz vjetar prostrto ravnica:

se igraju pijanih

lot>aca u kolu

u snijegu ...

SIPI SNIJEG ...

Sipi. .. snijeg ... Ravnicom. U jutro rano, pred počinak

sove. Sipi. .. Pod strehom se igra sa tek probuđenom

s;emcom,

459

•

460

i u bijelo naručje

narančaste

krovove .zove. Sipi • .. snijeg ... U krošnjama smreka ptice se zagrljene griju; • vjeverice na mekim jastucima šute. Sipi ... tiho sipi ... snijeg .•. Sviće.

Na trepavicamti srna pahuljice se nestašno smiju; fazani se u letu sve zadihaniji crvene i sve brže žute ...

KOSUTE POD SUMOM

Raskršća se žute. Pokraj puta trava već pospano bruji, i sunce k mekom uzglavlju Slavonije

rumeno hita; jesenje mahovine šute. Na krhkom kukuruznom dlanu zadnja pčela zuji, i mirišu brazde podno šume - gdje su

klasala žita.

MOGUCNOSTI

IVAN MARIJANOVIC l PJESME 461

Orošena ravnica u posljednjem porođajnom drhta ju stenje ... Ko§ute pod šumom mirno strižu, i vjeverice se igraju . .. sve tamnije sjene

tkaju §utnju, pauci se u mreže penju. Pod lišćem još samo gujavice gmižu; i krtice -šute. Tama punih njedara diše

KOSACEVA SUTNJA

Plameni vjetrovi sa zapada zadihano stenju, i oblaci se vuku k6 pogrbljene

mačke.

Tiiina je u grmlje sjela, pauci se užurbano u lišće procvale lipe penju. Iznad nevinog žita počinju da sijevaju izlomljene duge, nebom bijesno jauču krvave

igračke .•.

V JET AR JE STUDEN

Jutro je mutno. Stišće zamagljena okna; pod strehom sjenica nemirno kriješti ... Studeni! Izdaleka struje mravinjaci magle, mahnito nagriza razbijeljeni mraz ... Jesen! Na samrtnoj postelji od slame, raspadajućih tkiva. Samo vjetar obilazi oko opustošenih njiva, kao gladni vučjaci što

zvijezde plešu. uz prvu mjesečevu lutnju .. .

•

462

dozivaju - studen. Pod bijelim pokrovom smrznuta starica ..• Jesen! Ukočen pogled i tamjan iza trepavica. Vječno sniva •••

• POD BIJELOM KOPRENOM

Snježno jutro. Razbijeljeno cinkanjem crkvenog zvona, zaogrnuto u nabore vijavice; čuči u naletima vjetra •.• Noć se nemoćno hvata za granje, zbačena sa tamnoputog konja. Zamagljena svjetla drhtavo se gase pred odzivanjem probudenog pijetla .••

SN JEZNI CVJETOVI

Ptice nemirno prolijeću lugom, u šljiviku pod lišćem gljive šapću o zalutaloj djevojčici

sličnoj srni ... Hrastove krošnje drhte, obavija zima; sunca već dugo 'nema i vjetar promrzlo hropće. Prosinac je. Snježni cvjetovi plešu u sve bješnjem kolu i ispod nadvite johe lisica promuklo štekće. Suma se na dnu polja sve brže gubi; pokrivene u .mu,

bijele se strni • • •

MOGUCNOSTI

IVAN MARIJ.ANOVIC l PJESME

OBECANJE PRVIH ZVIJEZDA

Noć. 0" velikog li. neba u ruci prozirne visine~ na usnama

• ...,i:Jnem.irnih zvijezda; u iuku prostrtog plašta Mliječni Put traži kolibe obećanja p'MJih

gnijezda. U igri razuzdane tišine

i~ tama nudi naga ramena procvalih šljivika;_ razigrane haljine u tragovima sjena - u vodi ,mirišu cvjetovi jabuke i miruju kose

usnule breze ...

KRCAG PLAVOG NEBA

Danas je nebo puna laguna probul!enog

sna, danas je praznik suza i riječi, umivenih očima osunčanog jutra. O, danas su haljine Zemlje upile prolivene boje proljeća - sunce je

- ispilo krčag plavog neba.

Da1148 su zvukovi vjetra dođirnuli zelene vlati žita i u zvonicima akvarelnog dana zvone

• mi.risi tek začetog hljeba .••

463

•

464

NA RUBU JEZERA

Noć. Zvijezde, prosute niz naga ramena usnulih vrba; mokre usne u trzaju opijene vode i hod Mjesečevog šapata po putenos-i tame .•. Sjene u primicanju ruk?_< probuđenih krošanja. Ponoćni psalam ... U utrobi jezera . očekivanje muzike iz očiju sakralnog neba.

JESEN

Oblaci, nebo je

iskrivljeno u osmijeh

svih boli,

jer vidim suze u

ispijenim očima; -

magle, zemlja je

uplakana u pjesmama

naših lipa

jer život sjene caruje u

vašim noćima ...

MOGUCNOSTI


PROLJETNA ŠETNJA

O, kako mirišu proljetne šikare! Kako se u pogledima nebo plavi!

ZoVa već zeleni ... ševa lebdi iznad pruge, i livade se orošene sjaje ravne i duge ... Pod rascvalom trešnjom sjene se nestašno roje i mravi, opijeni suncem, izlaze iz žita

i započinju kolo u travi.

O, kako voli ravnica kad jedri! Niz obraze joj se zajapureni makovi jate ... grlice se u bagremove

krošnje užurbano gnijezde ... Telefonske žice drhte pri dodiru probuđenog vjetra i daleko, ispod šume, čuje se dozivanje zalutalog pijetla. Iza nemirnih kola ,niz »dolu« prašina se već diže i leptirovi, procvali u zraku, plave se i žute

i slobodno poljem jezde.

PONOCNE RUZE

Mjesečina. Svud ispod crvenih trešnji. Tiha, tanka struka,

zlatna čela ... Zastajkuje na kamenju. Puteno bijela. Tik pokraj sramežljivih staza tiho šapću ponoćne ruže: zvijezde su im osmijesi, nemirne zjene, drhtaji rascvalih grudi - opijeni došljaci - razdragane sjene. Sad planu šipražje iz

nevidljivog kuta, i mjesečina proli bijelu povezaču niz staze ... O tamu se odbi muzika ponoćnih svirača i ruže poskočiše rumeno u tisuću nemirnih, vezenih

blistavih skuta.

465

•

466

Noć zaklikta u neobuzdanom ruhu i zelene ruke, zajapurena lica, uhvatiše se u vijenac i zapodjenuše pomaman ritam neobuzdanog kola ... V rijeme je košnje. Ravnica u porođajnom bdjenju -.zelene šume sniva; nasmijano diše: orošenih trepavica ponoćne ruže na mjesečini podatno mirišu oko njenog usnulog, zlatnog stola .. .

•

SLAVONSKif>ERf>EF

Lijepa si, Slavonija, i prostrana kao pogled djevojke ispod procvale trešnje . .. Livade u svojim dubokim pregačama nji§u nasmijan dan i šume dozivaju ptice u svoje razgranate krošnje. Najljepši derđef . .. Negdje zamirisa gljiva poslije kiše i sunce zape o vršike žita; o, ravnica, uskoro će na tvom stolu zab-rujati drmeš i zadrhtati čutura, kao plava šljiva tvoje idile - opijenim nebom pokrita ...

MOGUCNOSTI


U KROSNJAMA SLAVONSKE SUME

Jutro. Svud unaokolo zelena ponjava oroJenih kuku-ruza; u obližnjoj lumi brvnara i zov pečenog kruha iz

zadihane pojate. Sunce iznad obronaka Srijema, rumeno kao vino u čuturi o klinu.. Odnekud se začu škripanje srčanice, puče pretegnut kajas; jato preplašenih vrabaca preleti na drugu stranu lume i začu se piskavo dozivanje sa natrulog

balvana. Dolazi !tega. Sunce odskoči visoko, izgubi se u kolutovima dima i zakrvari pijano joJ jače; kraJnje slavonske lume se okrenule da zagrle polja

i skoro vrijeme zrenja.

467

•

DNEVNIK ONOGA KOJI JE SVE MANJE COVJEK

• Filip Roje

' U svijetu ovih debila ništa vas više ne- može iznenaditi. Lice se okreće prema suncu glupo žmirkajući, zaustavlja se, blene, ponovo olrreće. Glava pluta na lf'iazi:ni ,rubova, nestaje, ponovo .se javlja, ponovo nestaj,e. ~ruga se pojavljuje. Nestaje. Tijela se mimoilaze, isprepliću, sudaraju, oslobođena klupka gmifu dalje. Lice opisuje krug imneđu oblih uglova, puzi uz plohe prostora, struže o hvapave površine nastambi, izvija se u eter i ponovo na tlo pristaje. Ponovo nestaje. Najzad. Nitko tu više ništa ne razumije. Lice Qftvara usta, sklapa čeljusti, riječi same iskaču i u žvale se nazad vraćaju. I kao u riba, ljepljive i teške, cči debila traže se, napipav:aju, taru sluwkože.

To je, pretpostavimo, počelo ničim. Ništa nije rečeno, ništa se neće učiniti. Debili zijevaju. Rr:ana se sama ~rastače. Uši se šilre, gutaju krhke riječi, melju ih, vare i u lubanju prosljeđuju. Glava bubri teška od ničega, ljušti se, vene, sirovi mozak napinje. Teške sl•ogove raspinje.

U toj pustari gti'ada koja se o1Norila i primila me u njedra kao da me htjela zaštititi od nepoznanica i opasnosti koje su vrebale na svakom koraku, iza svakih vrata, ne dozvoljavajući čovjeku da se pribere, da razmisli, zastane, pronašao sam te noći, lutajući beskirajnim drumovima, jedno novo .spasenje, jednu novu tehniku bivanja, osloibođenu buke i dvonožaca. Dakle, neću podvlačiti da sam bio nelmkav pooehni stručnjak na polju automobilizma, 'ali reći ću, tek toliko da kažem, da sam u nekim kolima, ne pamtim više kojima, napravio, učinio ili prešao dobar komad puta po kori zemije 'li .samo0ći, a da nik.ak•av posebni incident nisam uspio izmisliti, iako sam želio0, želio0, ·možete zamisliti. P.riznat ću, ipak, da sam izbacioO sve ,suvišne ukraSe koji su visili na ·retruvizoru, te i~lio plastične navlake sa siceva, za koje sam vjerovao da mogu izazvati alergiju, bilo fizičku bilo psihičku. Da, ako me išta više može iznervirati onda je to nj;ihov dizajn, njihov smisao za lijepo. Mali plastični cvjetići na plastičnoj tkanini zalijepljeni preko naslona na kDji se ljeti kDža s leđa ulijepi i kaD trbuh ljubavnice ne da vam da se odlijepi te, prianja na tijelo, usisava ga. Citava ta konzerva nije mnogo bolja; pax otvora koji vam nude smrdljivi

Fl LIP ROJE l DNEVNIK ONOGA . .. 469

zrak magistrale i gomilu prašine u oči, par zalijepljenih kukaca na šoferšajbi d. pogledi žena koji vas hod·re da nabijete gas i sunoVJI"atite se u prvi tvrđi zid. Sve mi je to bilo jasno te noči kada sam se, iz ne znam kojih pobuda, odlučio da sam doživim čari turizma u vlastitoj napravi, a ne više da samo dižem palac koji, n;. kraju, utrne od· silnog mahanja. Neću poreći da sam pom.ekad želio imati jedan takav lijepi auio, ali rtikiada prije do njega nisam mogoo doci, a ne vjerujem da ću ni kas!Vje jer n>tko mi ga neće dati budući da zbog nekih razloga ne zadovoljavam valjda principe robne razmjene. Da, uostalom, ja nisam imao što mijenjati jer nizam posjedovao lovu, niti sam imao ikakvu ideju kako da do nje dođem, toli.lt.o prije što je ona sva već pripadala dru:g:ima, koji ,se nisu rado od nje rasta;iali. Mogao sam jednostavnto prići nekom biću i zatražiti što za sebe, ali ne vjeruj eni da bih naišao na razumijevanje, prije bih bio proglašen neodgovornim. Neću ići tako daleko u kritiziJranju humanih i tvrditi dia tu i tamo nisam istisnuo koju kintu, ali io su sve bile sitne sume u kova111im novčićima koje nirtko nije naročito cijenio, pa ni ja sam. Velike šu~ve banknote spremali su, svakako, na s:igurno i da sam ih zamolio nešto od toga ne bi mi dali, već bih čak i loše prošao, osim što ne bih bio shvaćen. Tako sam momo odusiajati od zamisli da imam nešto svoje i tako sam jedino mogao gledati i maštati, sanjariti ili uzeti. Ali, teško sam mogao uzeti, a proći nekažnjeno, imati, a ne dobiti ,po :prstima s ove ili one stMne. Ipak, dogodilo se taj put, ne znam ,da li je bio prvi ili posljednji, uzeo sam nešto što nije pripadalo meni, što je pripadalo dn~gom, vlasnilku, čovjekru; naprosto me f~a.pirala ta činjenica. N:isam bio posve siguran u dobrotu jedne takve ideje, ali svi su tvr<lili da je to tako, da postoji vlasništvo, privatan posjed, pa sam se i j:a, konačno, lllOI'IaO složiti s tim; uskladiti svoje pon.qšanje sa zakonom o zaštiti privatne svojine. I neko vrijeme ja sam to istinski pokušavao, dok konačno nizam shvatio da nilllko osim što govori »tako je« ničim drugi'm ne iskazuje naroč1tu dozu ,povjerenj,a ·u tu 'i&tinu. Pošto mi nije sasvim jasno bilo što· bih, u stvari, trebao misliti, a što činiti, ja sam nagonski prihvatio rješenje !roje je bilo najbliže mojoj ličnosti i koje je bilo, tako reći jedino bli8ko svakod!nevnoj borbi protiv arkavanja.

Stat ću ondje gdje sam se zaustavio negdje pred wru, osjeti~ši glad nakon duge vožnje i bol u očima od buljenja u cestu. Ostavio sam srmdljivoa i izišao VIan da protegnem umorne kosti. Uputio sam se ka:x>:z zaselak dok su prvi pijetlovi već kulrur.ijekali i psi lajali osjetivši prisutnost stranca. Ra7JII!lSljao sam kako da Smirim glad koju je razbuktao svježi planinski 2JI"ak. Na moju sreću još je bilo isuviše rano i seljaci su bili u svojim kućama, umorrni od teškog reda u ,štalama i na poljima. Tako sam se sretno proVukao u prvo dvorište, pokušavajući srediti konflikt koji je nastao između mene i velikog, poludivljeg psa čuvara. On je bio ea"ezan i to je za početak bila sretna okolnost kao i činjenica da nije uopće lajao, već je samo po·tmrulo ,režao pokazujući jrumu želju da me rastrga. Prišao sam mu na prisiojnu udaljenost govoreći blage i lijepe rijeći koje valjda nikada nije imao priliku čuti od nepismenih gospodara. To ga je privremeno zbunilo pokazujući mu da nemam nikak.ve nepri-

470 MOGUCNOSTI

jatcljske namjere. Smatvajući da se dovoljno prirn.Jno, uvukao. sam se u kokošinjac i napunio džejlO'Ve jajima, dck su kokoši dizale paniku od straha zbog iznenadne posjete. Palo mi je na pamet, pošto sam nabavio hranu, da se još pobrinem i za piće. Slijedeći tu ideju našao s-am se u štali gdje su dvije krave i jedan konj dobroćudno preživali. Sa zida sam skinuo jednu od posuda za mlijeko i dao se na posao. Nije išlo baš najlakše, ali ja nisam imao ništa protiv rada, tolilko prije što ovaj nije biD previše zamDran i što je meni, koji sam gradsko čeljade, bio prilično interesantan s obzirom da .ga nikada nisam prakticirrao, osim što sam .gledao druge dok to čine. Morao sam se požurili jer nisam želio da me tu zwtek.~. ne kakav dobroćudni čovjek p.i'.irode i nabije mi vile u leđa, što ne sumnjam d.T bi i učinio kad bi ga prošlo prvo zaprepašćenje zbog drskusti krađe. Ali, ja to nisam smatrao krađom jer nisam namjeravao odnijeti čitavu kviivu, već samo malo mlijeka za ličnru upotrebu, a što bih njemu vrlo teško objasniQ. Bilo ilmko bilo, nakon nekog vremena uspio sam iz nabreklog vimena iscijediti litru ili dvije, i kada je životinja počela pokazivati spremnost da me udari za·dnjim kopirf;Qm, zahvalno sam se povukao u pl'lavou izlaza. Tek što sam se izvukao iz dvorišta, vrata kuće su se otvorila i njihov okvir je ispunilo ogromno tijelo gazde. Zastao je iznenađen i blenuo u mene kao da mu nije bilo jasno kakva je to V1rSta dvonošoa koja se uvukla u njegov dom. Pošto sam se već prilično udaljio, mahnuo sam mu rukom i dov.iknuo da malo jaja i mlijeka meni može samo pomoći, a njemu nikako smanjiti dobit koju mu nosi njegovo bogato imanje. I bio bih .se još neko vrijeme zadržao tu, da mu predočim neke svoje stavove o zdravoj ličnosti, blagodati i hUmanizmu, da nije pokazivao jasnu želju da dohvati prvu alatku i ·pokaže mi koliko griješim. Otrčao sam prema kolima, zahvaljujući tehnici po prvi put što mi je stavila na ,raspolaganje svoje prednoSti, n€ osvrćući se da bih ustanovio što se iza mene dešarva. Tek kada sam pokrrenuo mašinu,_ osVTiliUo sam se i ugledao seljaka i psa koji su stajali ondje gdje su se zatekli, ali ni s najmanjom željom da mi mašu za sre-tan put. Zatrubio sam dva-tri puta m -Pozrlrrav, što je mogao biti samo znak pristojnosti, i udaljio se parad

-nom vožnjom. Kasnije sam u miru i tišini smkio svoj plijen, zahvaljujući Ocu i prirodi što su me obdarili .jednim takvim sretnim jutrom.

Sume su nestajale iza mene, a sprijeda oo se množila polja, pa onda gradovi, fabrički dimnjaci, ljudi.

Kakva panorama?

Covjek je mogao biti sretan i ovako zajeben, govorio sam .sebi, ali njemU do toga nije stalo, čak ni do ovog prostora koji je, na kiraju, samo jedan mali dar škrtog kozmosa. Jer njegova .glad je velika i Waži l!O'Va _rješenja i nove gadarije. Prigrad, periferija. Ne, na primjer selo, to mi je već jasno, grad isto iako, ali ono što nikako i nikada nisam mogao svariti to su bili zadasi -predgrađa. Ni crno, ni bijelo. ·Srušene barake, skladišta, napušteni bunkeri, betonske jazbine tek doseljenih, još premalo urbanih, sve je to čovjeku podizalo pritisak u želucu, tjeralo ga na gađenje i povraćanje. I kada bih izletio iz kakvih planina i spustio se u taj košmar, ne bih mogao odagnati stano.vito pitanje koje bi se javilo u spletu

FILIP ROJE l DNEVNIK ONOGA . .. 471

mojih misli: čemu to vodi? S"akako, ja sam bio parazit na svoj način i sisao sam čari prirode ne pttajući ~ mnogo dokle i zašto, ali ova ludnica, ova rupa u gnoju, da ne budem preoštar, na bazi čega je ona životarila - nikako nisam mogao odgonetnuti. Jer sve što sam vi<lio i dokle "god je pucao pogled, bile su gomile otpadaloa sortirlliili.b po redu ili rasutih. I među niima vidio sam kako gmižu, ruju i sišu dvonošci i štakori, boreći se, sv·ako svojim STed:&tvom, _tko će nadjačaJti i koja će vtrSta preostati.

Ali, nije li to pitanje ukusa?

U takvlln trenucima dileme napinjao sam mozak da ,razbije zbunjenost, ne dozvolja,.,ajući koniuziji da me zaplete. Ova 1gra je bila gotova, znao sam to, samo nitko nije imao snage da je dovrši, pa ni ja jer mi je bilo svejedno da li ću otegnuti odmah ili malo kasnije i što ću pri tome izgubiti, a što dobiti, i da li ćU se ,ponovo nazad u nekom drugom stanju vratiti. Ne, nisam na:ročiltu pažnju posvećivao reinkarnaciji, ~ da sebe nisam niti ·pitao vjerujem .li u nju ili ne, ali sqm syakako bio svjedok nečeg:a što su nazivali zagrobni žilvot i smatrali ,ga mi<Stičn:im, mada on za mene nije_ bio ništa više zagonetan od ovog svakidašnjeg u kojem se lmpi"cam s malo izgleda da ću isplivati. I jedan i d!!'Ugi, vjerujem, davali -..su vrlo malo nade za jednu ličnu, privatnu sreću, daleki i neuhvatljivi vukli su čovjeka- dolje-gore po trnju i kamenju,· ne dozvoljavajući mu p!'edahnuti, a kamoli sjetiti se od•akle je i tko ga šalje. To je bilo jedno kompletno raspeće bez Isusa i bez farizej,a, ali blisko čovjeku kao i zrak zemlji.

Vidite, ta piltanja, bila ona nama drag,a ili ne, često napadaju mozak i ne daju mu da se odmori, da slegne svoje skokove i -utone u nirvanu, oruu stvarnu ili nestvarnu. Lice se ~preže, crte se grče i sudbina melje u žrvnju svog mlina nesretnu svijest, osuđenu na samo jedno trajanje objelodanjeno ovdje, na ovoj planeti majmuna i žaba, graditelja i mravi, osuđenih da zidaju svoje mravinjake, da ih ruše, rastapaju i ponovo grade.

Učinilo mi se tako u jednom trenutku da se cesta izvija i nestaje povrh grada negdje u onoj beskrajnoj, plavičastoj izmaglici što se na

· .hari.zontu stapa sa svemirom. I da sam mogao, naj.-adije bih slile<lio taj. put, ne pitajući se gdje ću završiti, .rui da li ću dovoljno gooiva imati. U kolima ili bez njih, ja bih nastavio taj let da me glupost teže nije čvrsto lijepila za tlo, a prometna traka gonila od jedine do druge nesreće. Tako sam UgJ,edao nebodere i dizalice kako .rastu :preda ~mnom, sivi monstrumi civilizacije koja očigledno rikava. Razmišljao sam da li da okrenem mašinu i vrntim se negdje u pozadinu, u :brda, gdje scena nije još toliko otrovana, ali sam odrilah shvatio da to nema smisla jer je ta oaza samo intermezzo između (Iva sranja, i 'd~ me cesta mora. nužno dovesti ponovo u bilo koji drugi metež gdje neću biti ništa manje revoltiran nego što sam ovdje. Sletio sam magistralom u tu aluminijsku močvaru, za divno čudo držeći se još uvijek saobraeajnih prop1sa jer je u meni živjela ona stam, dobra opre7lllost koja mi je govorila kako treba paziti, kada se valja skloniti i kako proći, a ne biti priveden. Na svakom semaforu propisno

472 MOGUCNOSTI

bih se zaustavio, prest:rojio, dao žmigavac, krenuo, stao, opet krenruo, koo da mi sva ta gungllia odgovam i kao da sam jedan od onih koji uživaju u tom transportnom transu i vjeruju u toteme tehnike.

Da, ne mogu se ·pohvaliti da sam bio naročito religiozan ili bar da sam pripadao religiji ovog plemellla s kojim nisam mogao izbjeći komuc nikaciju, jer sam se naJ.azio na njegovom tlu, na tlu za·lk11'Je je ono tvrdilo da mu pripada i kojem je, konaČ!llO, i pripadalo, jer nije bilo· nekog višeg suda da pll"esudi što je ovdje pravo, a štO ne, i tko bi trebao bitj gospodarr, a :tlko kmet. Sto se mene lično tiče, ja nisam naročito cijenio ni jedne ni druge, ni one gore ni one dolje, zbog prostog razloga što se zaista više nije moglo utvrditi što je vrh, a što dno.

Dakle, našavši se u gradskoj gužvi _ prvo sam se pobrinuo naći pafking, a zatim sam napustio vozilo koje mi je moglo samo smetati zbog zgusnutosti saobraćaja na koju nisam posebno navikao. To sam uradio u jednoj tihoj, sporedmoj ulici, b~ očiju svjedoka, savjeSIIlih, situiranih građana koji jedva čekaju gdje da vam zabiju :klliLn. Možrla je to bio samo produkt moje paranoje, alii učinilo mi se da su me budni pogledi pratili dok sam napuštao vozilo. Kako i ne bi? Ja sam bio odrpanac, odmah se to moglo zaključiti, a auto je bio jedina od posljednjih riječi tehnike, metaliko obojen što ih je, pretpostavljam, posebno fascimralo. Da ne bih 1UZII'Okovao veću dozu interesa za svoju liČillOsrt, brzo sam zagrabio i izgubio se u gomili koja je odmicala uzvodno i nizvodno. Otišao sam potražiti kakvo mirno mjesto gdje bih u mirn mog"o popiti piće i popužiti koju cigaretu. Ovaj grad nisam poznavao dobro. Cinilo mi se da sam već prije u njemu bio, ali ne zasigurno - svi su oni n.alikovali jedni drugima Vidio sam ogromne izloge još većih prodavaonica koje su nudile svakojaku finu robu za koju· dobrim dijelom nisam znao što predstavlja. Volio bih da sam mogao ·nabaviti nešto od tih hranjivih namirnica, ali nisam znao kako jer sam sumnjao da bi mi ih dali tek za lijepe oči. Vjerojatno me ne bi .piWtili ni da uđem unutra kako svojim izgledom ne bih naJI"Ušio sk1ad i ljepotu njihovog prostora. J er, to nisu bile one male, rasklimane čajanice negdje u Hindukušu gdje čovjek popije čaj, proguta nešto, plati i nestane. Ne, ovdje je to išlo sasvi,m drugačije. Forma je kao najvažniji faktor prva -bil'a u pitaJnju, a za njom su dolazile druge ·mračne stvari kao što su pitanj,a i odgovori, sigurnost i nesigurnost u sebe. Ništa od toga nisam mogao pružiti i eto zbog toga nisam očekivao da ću išta dobiti. Bilo je tu krasnih restorana iz lwjih je c1o mojih nozdrva dopirac ši!l"'ki spektar mirisa. Unutra su ulazili ljudi u odijelima, sa svojim ženama, očigledno bogati, dobro-stojeći i dobrodržeći. Vani su izlazili s:~.xnije, naduveni i zadovoljni. Nitko na mene nije obraćao pažnjru, a još manje na moj1:1 .glad. Nisam mogao stajati tu i samo bulj!Lti, osJećao sam to, ali nikakvo r-ješenje nije mi padalo na pamet.

U šumi, na primjer, sve je to jasnije. Postoji drvo, čovjek, plod, živctinja koju treba ubiti i u usta &trpati. U moru postoje ribe, školjke i alge. I nema,nikoga da objesi cjenik ili pravi račun, osim Njega, Njega koji je sv,e to Već dobro ,izlračunao i sredio. Stvari se slažru same po sebi i nitko ne mruti taj stalni reQ_. Niti ga ukrašava, oblikuje, svojom bojom boji.

FILIP ROJE l DNEVNIK ONOGA •.. 473

Eto, takve su me misli morile tog gladnog popodneva dok sam kombinirao kako da popunim vlastitu IWazninu, kako bi to psiholozi ili kuhari rekli, i kako da izbjegnem IWObleme koji su me mogli ozbiljno dovesti u napast da nešto dignem u zrak ili barem razbijem najbliže staklo. To bi, svakako, svršilo loše po mene, znaO,--sam to, st<Jga sam i srn.ifrivao svoju buntovničku narav, govoreći sebi da bih malo dobio a mnogo .izgubio u jednom takvom krajnjem činu. Tada mi je sinulD da isuviše dugo stojim na istom mjestu i da ću, ako tako nastavim, osim gladan biti i zapažen. Udaljio sam se. Ulica ,me morala nekamo dovesti, na kT'aju krajeva. Prepustio sam joj se. U rijeci ljudi zaboravljen, nebmeten_ i sam, nastavio sam razglabati rozne probleme. I dugo bih tako bio bauljao meditirajući da me noge nisu dovele u nekakvu neuglednu klrćmu. To nije bio blistavi"· selfservice, ni kakav snack ili kafić gdje dOkoni STČU· p;ta i izmjenjuju stavove svojih neurotičnih ideja, ne, tO je više bila neka stara gostionica u ra.spadllllju, možda Trokoli, Belvi ili nešto slično tome. Smjestio sam se na drvenu stoliou i obradovan što unutra nije bHo gotovo nikoga, utonuo u odmal'!ajući mir. Nitko me ništa nije pitao, niti sam ja ikog. To me čudilo jer sam wlo rijetko do tada, a i nakon toga, nailazio na korektan odnos prema s"bL J edna starija osoba koja je sjedila iza šanka odsutno radeći i dvije slične za stolom bile su jediM bića u mrtvoj tišini ambijenta. Blijedo popodnevno svjetlo bacalo je nejasan odraz na smežurana lica, dijelove drvenarije, preko mramornog šanka i stare mjedene točionice za· pivo. Sinulo mi je! Rembrandt, ovo mora biti Rembrandt, otelo mi se! Nitko kao da me i nij-e čuo. Stari majstor me gledao ce"-reći se- negdje iz trulog, napuklog zida. U ovom trenutku vizija je bila -potpuna i stare, nwaboravne slike ponovo su napale svijest. Vmćao sam se po onom istom putu po kojem sam i došao i po kojem ću, najzad, uvijek ići, tek samo sluteći njegovo »naprijed« i »nazad«, njegova vrata percepcije. Citava ta situacija neobično me uzbudila. J edno pivo, viknUo sam! Ne znam ·zbog čega, to mi je prvo palo na pamet. Nastojao sam se smiriti. Držeći u rukama h1adno staklo krigle, pokušavao sam odagnati sve te slike koje su me napale iznenada, ne dajući mi vremena da se prlberem i zau2'lmem kakav-takav obrambeni stav. ·

Eto, ne kazuje li to koliko sam pošten bio, ja koji sam zapoao od halucinacija? Iako bi mi dosta vremena t-rebalo da objasnim ovaj svoj stav, pokušat ću da to uradim, makar i u jednom jednostavnijem smislu. Ali, ne može se to objasniti a da se ne secira problem do u tančine, §to

bi bio odgo-varajući postupak u ovom slučaju. Mogu treći, a da mnogo ne pogriješim, da nisam dozvoljavao svakojakoj bagri da se mota gore-dolje po mom vido'knlgu. To bi, dakle, bilo jedna<rtavno da je problem bio samo u mom stavu prema okolini, koju bi čovjek čak i zabom'Vio koliko je elastičan, a ne i u stavu okoline prema meni. Sto mogu? Osuđep da prtim teško breme sudbine na ova nejaka leđa, odmičem stazom žlwta, bez blagoslova l svete vodice.

Možda je trebalo postati čovjek!

Najzad: Gladni ne zna što da bira između govna i školjke. I ono što je ponuđeno prvo progutat će, bez pitanja i dileme i vitam~ke analize.

474 MOGUCNOSTI

Ukratko, izgubio sam -se iz kavane smantan piVom, ne znajući da li sam platio ili ne, iako više vjeorujem u ono prvo jer nitl<o nije trčao za mnom. Medutim, opet, odakle bih platio kad u džepu ni prije ni poslije nisam imao ništa kovanih ili papirnih vrijednosti? Možda i nije trebalo platiti, što ja znam, više mi nije sasvim jasno lako stoje stvari. I da su oni platili meni, ne bih se bio iznenadio, tolriko su prilike promjenljive.

Već se spuštao prvi mrak kada sam se rastopio u metež mase. Upalili su svjetla svojih divnih, pompoznih reklama da bi zabliještili oči i uzburkali glad živahn<Jg potrošača. Sve je v:rvjelo od marljivih, upornih i normalnih. Sfk'nio sam se u jedan mračan prolaz vjerujući da ću izbjeći sudbinu.

_ pregazenog i zgnječenog. Do mene je dopirala rika vozila i žamor prolaznika, osuđenih da trčkaraju između betonskih: blokova. Kao na ekranu ljudi su promicali lijevo-desno, osvijetljeni mnogim reflektorima kao u chlrusu ili na .kakvom stratištu. Konačrul, sakriven u tami prolaza među kantama za smeće i !izmetom, sredio sam utiske tog dana i napravio jedan mali privatni račun rashoda i prihoda. Stvari nisu loše stajale, čak bi se moglo reći i dobro, dobro za mene koji sam mnogo griješio, a malo ispaštao, mnogo uzima&, a malo davao. I ovako sakriven i dalje sam gomilao svoj dobitak jer sam manje nalikovao sebi i bogu na jadnika, debila ili posjednika. Ne, tu nema nesporazuma! Jer dok su drugi živjeli i taložili u sebe !i na sebe rezerve sala i dobara, stalno nestrpljivo sišući sve jestivo oko sebe, trpajući u dž~ve sve što se moglo strpati, ja satn isto tako živio,· ali živio lagati., mršav, poderan i prazan. U tome je bila tajna: svih tih mističnih učenja s kojima sam u mladosti razvaljivao svoj um i koja su me dovela na prag činjenice koja jasno kazuje i bez" ovih naklapanja da guram pravedno i časno. ·

\ Ali, bila je već noć i osjetio sam iznutra potrebu za skloništem, kao

i potrebu za nužnikom ili bilo kakvim uglom u nedostatku boljega. čučnuo sam iza kanti i prepustio se ispražnjenju maštajući o budućnosti što je bio odgovarajući misaoni tok za jedan takav Čin. Stenjao sam nag ii sam :u tom to-plom p.redvečerju Jistajući nove stranice svojih djela i načela. Poli.eki stanaT prozviž.dao bi mraJsom vraćajući se u Svoj dom ili napuštajući ga. Nitko me nije opazio, a i da jest, sumnjam da bi mu bilo jasno kakva to čovjekolika vrsta zagađuj,e dveri njegova raja. Tako sam u miru i tišinri obavio ri ,tu nužnost koju oni S!IDartraju strogo privatnom, a ne javnom kao žderanje, što- je_ paradoksalno. Nakon svega mrak je već bio debeo i ja sam morao ozbiljno razmisliti kako da sredim konačište kako hi mi san- bio lakši nego što je java. Negdje iz dublne 'temelja te kuće dopLralrl. su do- mene čudesni, prodorni zvuci na· koje isprva nisam obra~ao pažnju jer su mi se činili nestv3.rni. Ali, razmišlj aj!Ući o njima, zaikljručio sam da Se radi o nekoj vrsti muzike, a ne, na primjer o. kompresoru. Ta misao ispunila me novom nadom. Otkriti o čemu se radi - stavio sam sebi odmah u zadatak. Potražio sam vrata u ·mraku pipajući po hrapavom zidu. U hodniku je smrdje1o po lizolu i domaćoj kuhinji. Zvuci muz!ike postajali su sve glasniji. Spustio sam se zavojitim stepenicama koje su vodile u podrum i ubrzo otkrio prostoriju iz koje je treštalo. Odškri.nuo sam vrata i uvukao glavu unutra.

L

FILIP ROJE l DNEVNIK ONOGA ... 475

Prvo što sam oSjetio L što me iznenadilo na j edan specifičan način bio oštaT miris dima koji mi je napao noZdrve i povukao me cijelog u jazbinu. Ušavši unutra bez najave -i pozdrava smjestio sam se na prvu slobodnu stolicu. Neću uinarati opisom svakojakih ličnosti koje sam zatekao· unutra jer to bi bila-jedna ~duga, nemoguća priča. Brojno stanje, karakter i izgled osoba - to će doći na red u svoje vrijeme. Zabilježit ću, više iz pristojnosti, da je to bilo leglo vrste .koju naučno nazivaju hipstersi ili nekako slično tome, ne znam zašto, možda- iz proste težnje za raspoznavanjem. Ali, za mene h~pstersi, pipstersi ili tipstersi nisu naročito različiti od ostalih zemljana s obzirom na to da su i sami dvonošci, dvoručci i jednoglavci. Ovo malo fiziološka predavanje neka bude moj doprinos finim naukania, ništa drugo ne mogu ponuditi jer- sam već iscr.pljen od ovih razglabanja. Oni su -svUrali svoj.e gitare i kada sam on31k:o iznenada upao unutra, za trenutark su se zaustaviH da osmotre tu novu jedinku koja ih je pogostila svojim prisustvom. Moram istaknuti da sam dao par odgovora na par pit-anja kojih se više ne sjećam jer sada je vani sunce i umaram oči gledajući glupi svijet. U svaikom slučaju, zadovoljni odgovorima na pitanja ili obrnuto, oni su nastavili rastezati svojti instrumentaciju -ne ~izbacivši me napolje, što je bila velika prednost u tom trenutku. Tako sam ostavljen na miru, ako bih to tako mogao nazvati, zadrijemao na stolici i usnio jedan kratki, slatki san koji vam neću moći ispričati jer sam ga zaboravio. Gnijezdio sam se na statici i ·namještao ·kako sam bolje mogao, što se, vjerojatno, manifestkalo ·u raznd,m pozama hata-Yoge ·s -kojom sam se nekada zezao. Netko me blago gurmlo i otvorivši oči ugledao sam pred sobom tipa sa đointom u ruci koji mi je gurao pod nos, Tko bi odbio? On je blo pristojan, fin i bratski ·raspoložeri, a ja nisam iinao što činiti pa mi je bilo svejedno hoć~ li biti uspavan, svjestan ili napušen. Uzeo sam taj mali doint među ·žvale i sisao ga do daske, ne brigajući mnogo hoće li mi prsti izgorjeti. Ionako sani sav već izgorio od či1avo-g tog napornog života koji me nije· štedio, koji me upalio u onim lijepim, mladim danima što su ishlapjeH negdje u surovoj prošlosti napunjenoj bolom [ tortura-

--ma prvih vaspitnih mjera. Bio je to avganac, odmah sam osjetio, ništa dTUgo ne sušd grlo toliko. Opuštao sam se. Muzill<a je postajala tiša, gotovo je i prestala. Spodobe su se muvale po prostoriji osvijetljenoJ blijedoplavom žaruljom. Svi su bili hlhi i mimd i ja sirupa s njima, ostavljajući jednog sebe da čuči na stolici, a drugog puštajuCi da baulja po nepreglednim situacijama jednog otvorenog prostora što ga učeni nazivaju podsvijest. Netko je okrenuo Stonse 'i to je bila Sister Morphdne koj u

-'sam čuo poslije toliko dugo vremena. Jedan je pjevao u meni, a zatim i stotine drugih u boru trešteći veliku, dugu pjesmu beskraja. Brat čars je dao sve od sebe. Gdje su koplja, viknuo sam, gdje <SU konji i stepe, Tatari i, Apači. Ne, ovo nije bila terasa Peace Hotela u Kandaharu, ni pustinja Maz~ra. Ovo nije bila- Arijana, jedna davna, sretna zemlja s devama i fatamorgMlom. Smrl.ješio sam se blesavo imnjenjujući poglede sa hipstersilpa. Oni su se, također, blesavo smiješili. I ja i oni zajedno, mislJil.i SIIl9 da ~e razumijemo, da pripadamo istom soju. A da 1i smo se

476 MOGUCNOSTI

zaista razumjeli? Ne znam. Ne tiče me se. Dali su mi nekakvu hra.nu. Bili su to dobri ,]judi. :Z vakao sam slušajući njihova naJklrupanja o .muzici i ostalim sličnim temama. Mjesto je bilo osobito prometno. Jednd su izlazili, drug•i ulaziU, Jsto kao što sam· i j a ušao, nepozvan i nepoznat, a ipalk pozvan i. poznat. Promet je tekao iako j e već bH a teška noć i j a sam vjerovao da ću slabo spavati ako se ovako nastavi. Ali, nisam osjećao naročit afinitet prema snu, to prije što se on u ovoj situaciji poistoveti.o s javom. Kako su svi beskrajno čavrljali, i ja sam se pridružio, otvarajući usta makinalno, govoreći o stvarima koje sam slabo poznavao i kojih se slabo sjećam.

Najzad. Ne treba se ničeg sjećati, to je jasno, mada rastresenost d.rugači~ nalaže. I ja se sjećam, kao što vidite, za inat. Jer, zašto S€

ne bih sjećao i sricao ove rečenice i zašto ne bih mislio, živio i ponovo se ·sjećao. Teška su 1:a pitanja, ali tište čovjeka u ovoj nemoći da živi i grabi inJtenzivno, da riječ zamijeni činom. J a se snala2rl:m i guram kako mi je dano i ne tražim iZJbavljenje, ni sažaljenje. U sVijetu ·poluljudi, polovičan i sam, naprežem svoju mašinu i žvačem svoj žilavi tabu u tijesnoj opni lubanje.

Prostorija se za<llmila u toj mjeri da sam već počeo osjećati gušenje i mulm u želucu. Svi su pušili kao smukovi i 1eška koprena duhanskog dima lebdjela je nad glavama kao neka vrsta pokrova. Stolice. klupe, ležaji i pod bilJ $U pretrpani tjelesima, tako da S€ više nije moglo razabrati čija je koja ruka i čija je koja glava. N eloi su već tonuli u san i lagano hrkanje dopiralo je do mene· iz ovog i onog ugla. Nečije noge našle su oslonac na mojim leđima i ndsam ih se' mogao otarasiti, a da se ne nalruk1tlm na nekoga. U polutami 1Iijela su se ispreplela i nisam mogao raz"brati tko koga jaše i tko je jahan. Konačno, među posljednjima, umoran od dnevnih napora i uspavan alkaloidima, ja sam se strovalio sa stolice i na mjestu zaspao.

Sto se događalo od mog odsustva do buđenja, to ne bih znao reći. Ali, da sam usred noći skočio kao oparen i iznad sebe u,gledao lice velikog čovjeka koji mi je mahao pendrekom iznad glave, to je već bila stvaina činjenica. U sobu je začas granula čitava gomila istih i uz izbezumljenu viku stala nas šutati i prevrtati. N a.stao je opći metež. N eki su se pokušali provući, puzeći između nogu, alri. brzo bi odustajali, osjetivši pjesmu ·palice po k.ootima. Ja sam se povukao u ugao, uvukavši glavu među -koljena kako bih se, barem pvivremeno, zaštitio od sudbine. Na podu se začas stvorila mala ·gom.Ha lula, -čilama, šita i pilula. Svako se koristio ·gužvom da izbaci iz džepa sve što je imao, a ja sam se trudio da ostanem što dalje od tog straltišta, kako ne bih direktno bio izložen zulumu. ()nii su nas svrstali u kompaktnu gomilu i stali nas dvoje po dvoje odvlačiti prema izlazu. Ne znam •koji sam po redu bio, ali u neko doba našao sam .se ru tijesnoj konzervi »Mari-ce«, gušeći se s ostalim delinkventima. Pošto su nas natisnuli kao sardine, teret je krenuo u nepoznatom pravcu. Nepoznatom, vraga nepoznatom. Jasno mi je bilo što se sprema i što mogu očekivati od jedne takve onstitucije kojoj sam upravo hodočastio. Ne, nema ·milosti za izgnane, odavno sam to naučio i n~ojte me uvjeravati u suprotno. Kamionet po svoj prilici nije


imao amorttzere li ovako sabijeni nismo bili samo zadavljeni, vec 1

sistematski proWeseni. Os j etao sam se kao ovca u transportu za klao· nicu. Na sreću ustanova nije bila daleko i kola su se poslije nekoliko minuta vožnje zaustavila uz škripu i cviljenje guma. Uz to sam udario glavom o metadni zid naprave, osjećajući da mi ispod lrose bubri jedan maH otok. Uostalom, da skratim, Vlrata su se otvorila i netko je viknuo nekakvu komandu koja je trebala značiti »naprijed« ili »marš«. Uvukli su nas kroz dvorište u uski hodnik s jednom žaruljom iz konfederacije.

, Poredali smo se na drvenoj ,klupi još bunovni, tek sada shvaćajući što nas je zapravo snašlo. Nisam znao što mi je misliti i što činiti. Bilo je neobično dosadno jer je procedura ispitivanja jednog po jednog tekla sporo. Zijevao .sam. Palo mi je na pamet da zasviram jednu ne bih- li odagnao ružne vibracije ove neprdjartne a1nnosfere. Izvukao sam. ha:rmontku i počeo duvati u njtU. Tek što sam se zarnio, vrata su se naglo otvorila i debel· pub je skočio na mene. Bez nježnosti zgrabio je svojom krupnom šapom taj mali instrument i istrgao mi ga iz usta; Gledao sam ga preneraženo. Bacio je harmoniku na pod i svom težinom svog trupla počeo skakati po njoj. Shvatio sam da ·mu muzika smeta, ali sretan što nisam dobio šakom među oči uvrukao sam se u sebe i šutio. On je otišao zalupivši vra'bi·ma, a harmonika je ostala na podu zgnječena kao žohar. Htio sam se smijati, ali nikome nije bilo do šale pa sani vrijeme proveo uglavnom zezajući se sam sa sobom. U čekaonici nas je hilo dvadesetak i jedva sam čekao da me odvedu na razgovor, nadajući se da ću na taj način razbiti monotoniju ove sive zore. Jer već se budio dan, vid!io sam to po svjetlu koje se počelo probijati kroz prozor na dnu hodnika. Napolju su se čuli prvi kamioni i u tom trenutku md je palo na pam~et da se pitam na kojJ. su naffin organi rukn-uli tako rano u onu jaZ!binu. Mora da su tih revnosni susjedd. obavijesti,li čuvši larmu iz podruma, a i ·zamijetivši neobično pojačan promet dugokosih. No, to me Se nije ticalo. Više me zanimalo kakvu ću priču prfurediti jer je hHo kTajnje. vrijeme da sastav,im· govor koji ću otpjevati pred nadležnima. Trudio sam se da smislim nešto pametno, ali mi ništa nije napamet padaLo jer je bilo jutro i ja sam bio rastresen, smantan i umoran poslije poluprospavane noći. Tako sam odustao od priprema i pokušao sam naći razonodu u kunjanju, -ostavivši mom ~kreativnom geniju da se pobrine za kasnije. •

Napokon je došao red na mene. Uveli su me u zadimljenu kancelariju, oskudnu nMnještajem, ali bogatu neizvjesnošću koja tišti svakog krivca kad se nađe tu. Počelo je s, inienom, imenom oca, datumom, godinom rođenja i osta1im glupal'lijama na koje sam morao odgovarati. Dao sam im svoje generalije. Dakle, što sam radtio ondje u drUštvu s ostalim probirsvijetima, glasi!lo je pitanje. Sjed:io, odgov>orlo sam, odnosno ležao opružen na podu desno od vrata, a paralelno sa zido-m. Što to znači, upitao je pub, nanlrštivši se. To znači da sam bio umoran poslije napornog d-ana d. da sam morao naći- relaksaciju u jednom takvom polo:... žaju 'kojti je bio najbliži stanju spavanja, .rekao sam tako ili nekako slično. Nije bio zadovoljan. Vjeroja:tno ga je interesiralo nešto jače od toga.- Koga poznaj-em., s kim sam se dogovorio i :tko je glavni, bila su iduća pitanja. Gledao sam ga blesavo. Tko je glavni? Glavni čega? Nije

47~ MOGUCNOSTI

mi bilo jasno što im.a na ·umu. Ogradio sam se. Rekao sam im da -sam nitko i- ništa, da J;Lišta nemam, da nikoga nemam, da ništa neću, da ni s kim nisam, da mi :nUtko ne treba, da nikome ne trebam, da nisam zapoSlen, da nemam mjesto boravka, da niikada neću iinati mjesto boravka, da nemam isprava, da :nemam novaca, da mi. ne trebaju isprave, da nikada neću biti zaposlen, da nisam liječen, da nikada neću biti lijE:'čen, da ne plaćaJIIl porez, da ne kradem, da nemam •poititićko ubjeđenje, da- ilemam veze na općini, da nisam kažnjavan, da nisam oženjen, da nisam ubio i da nilikoga ne jebem. Gledali su me zapanjeno. I ja njih ilsto tako. I ja [ oni gledali srno. se međusobno s čuđenjem kao kad životinja sretne drugu vrstu i gleda je u dilemi ne znajući da li da joj sil:oči za vrat ili da je samo p<>njuŠii. Zll. njih, ja sam bio jedna nova vrsta dvonošca koja još nije dobro proučena i protiv koje se ne zna. što treba poduzeti i da li je treba pr>itvoriU ili pustim. Nikakav zakon za ,ovakve nije postojao. Da njega pitaju on bi znao :kaiko bi, rekao mi je, ali za!k.on je zakon i tu se ništa ne može. Dakle, uglavnom, tako je to bilo i još bib rnogao reći po koju o moj;rn diskus[jama s debelim pubom, ali neću jer wijeme odmiče i bliži ,s~ čas punktalne odluke. Sve te moje navode oni su revnosno zapisali i mi kraju mi pružili nekohiko pap[ra da potp[$m. Naškrabao sam nešto št<> je trebalo biti moje ime i napokon dobio- privolu glavnog da odem. Izjurio sam van preskačući po tri stepenice za svaki slučaj, da se ne hi predomislili.

Zatekao sam se na u1idi žmirkajući. Bilo je jutro i ljudi su hrLili k željenim fabrikama. Zastao sam da udahnem malo svježeg zraka, ali me brzo prošla volja jer sam osjetio samo s·m!l'ad benZ\inslkih isparavanja. Zaista, nije bilo mjesta za čovjeka u ovom sumanutom, sivom građu i već mi je počelo iskmti u glavi kako da se iz njega istkoprcam. Htio sam potražiti kola, ali teško bi ih bilo naći jer sam zabotravio gdje su, a nisam znao ni gdje se sam nalazim. Morao sam otići. Osjećao sam to. Jadan _glas, poonat odavna, gurao me iznutra u akciju. Ali kamo? Nisam li već, krećući se po ovom osušenom, zaboravljenom svijetu, napravio par lmugova veće kilometraže, uvijek vraćajući se nazad i ponovo grabeći naprijed? I što je s budućnošću ovakvog ždvotarenja, nije li mi ona uskratila par stanovitih idiličnosti porodičnog života' i množenja? To je ono_ što me presijeca! Gdje su moji drugoVi iz mladqsti, jer mora da sam ih imao, iako se ne sjećam. ~isu li sada oni već odi"asli, situirani građani sa svojim dužnostima i problemima? I sigurno dobar dio njih ima ve'C podmladak, stanove, kola, televizije i žene. Eto, takVi su me PrOblemi smotali tog jutra dok sam neodlučan stajao na ulici ne 7Jllajući u kojem pravcu da krenem. Bio sam već malaksao od nespavanja, dosad~ i bezveznosti.

More, sinulo mi je odjednom. MQII'e! Kako se ranije nisam toga sjetio! Ta ogromna slana bara zasijana turistima i naftom, ali ipak još 'SlobQdna u svojoj prostranosti, s ribama i otocima, malim posljednjim utvrdama pred oštrim zubom ciV'ilizacije. Ta ideja, iako iznenadna, potpuno ,me obuzela. -odmah sam se počeo· baviti pripremama za <Xllazak, iako nisam imao što pripremiti jer ništa nisam imao. Ali svejedno. Palo mi je na pamet da bih mogao potražiti neku mapu ili bilo što u tom


smislu. Dao sam se u potragu lutajući ulicama. Posltije par blokova 'naišao sam na knjižaru koja tek što se otvorila. Ušao sam unutra oprezno i tiho da ne bih izazvao problema. Jedan prodavač, vrijedan i debeo, stajao je iza tezge. Uranili, oslovio me. Klimnuo sam glavom t\lipo se osmjehnuvši. Očigledno me smatrao studeiltorn ili sLičnim stvorom. AtlaSi, zanimaju me atlaiSi, obavijestio sam ga. On se izgubto prema policama da , bi se za koji trenutalk: vratio s debelom knjižudnom u ruci. Počeo sam prelistavati stranice dok se on na moje zadovoljstvo povultao. Našao sam ono što sam tražio. Otoci! Ti nesuđeni izgnanici u pustinji vode. Sjetio sam se poezije. I oko njih more, more beskrajno i plavo, netaknuto u svojoj nevinosti između dvije zagađene obale. Ala je !ep oVlaj svet! Osjetio sam isk<mSku turističku žudnju 'za tim biserom među vodama. Odmah sam shvatio što mi je činiti. Odložio sam knjižudnu na pult, zahvalio debelom li izašao iz knjižare. -en je gl-edao za mnom vjerojatno žaleći što mu prva mušterija nije donijela profit.

Prema izlazu iz grada. Prema auto-putu. Dakle, neću umarati opisujući na kojr ·način sam se izvukao iz urbane cjeline i što sam sve pri tome dožiivio jer bi vas prošla volja da dalje Skačete po ovim teškim slovima. ·Dodat ću samo }oš da sam s rnJUkom nanjušio peviferiju upavši u kon:flikt par puta, šutnuvši nogom nekoliko klilllaoa koj,i su me Zezl!li i gurnuvši jednu debelu doma&m koja mi je prepriječila put blenuvši u mene. Osim tih p:>r sttndca sve je uglavnom ,proteklo u najboljem redu· i s pnavom sam mogao smatrati ·da sam dobro prošao kad sam se, konačno dočepao raskršća na izlazu. iz grada. Ali da stvar ipak ne bude idealna, desilo mi se da sam. došavši tu spreman da diižem palac, zatekao par stopera koji su već zauzeli busiju i mahali svemu što se kretalo. Trebalo je, dakle, stati u red i čekati.

Vidite, svaka stvar ima svoj princip, pa i ovo žicanje na cesti i ono zahtijeva određeni red i pravila.

- Stao sam, da se ne bih svađaO, zadnji u redu. Posao očigledno nije dobro išao jer su ovi prnje mene bili prHično nezadovoljni, valjda zbo<;

.dužeg čekanja i jutra koje nije nosilo sreću. Jer, jutrom su na cesti saobraćali iSključivo kamioni i hladnjače, a poneka osobna kola jedva bi se ra.:abrala u sjeni tih divovskih naprava. A šoferi ovili grmalja kao da su i sami bili kamioni, s ogromnim debelim šapama što ~ tromo visile na volanima. Njima nitko nije mahao da stanu. a d da jest, teško bi se desilo da bi oni to uradili. Obično bi pokazalri prst odozdo što znači >jebi se«, a ponekad bi znala ' kakva pivska boca prohujati pored glava. Ta kasta očigledno nije pokazivala znake afiniteta za našu kulturnu ·i socijalnu revoluciju.

Legao sam na !livadu daleko naprijed niz cestu da ne bih morao pratiti muku stopera i slušati njillove diskusije. J er, tek što sam odmakao, vidio sam kruto iz pravca grada pristi0u ·novi, još svj-eži i orni za nove juriše. Naslonio sam glavu na prometni stup i griCkao vlat trave.' Oči su mi se sklapale, shvatljivo, poslije tolikih avantura u kojima nije bilo mjesta odmoru. Beoz svoje volje zaspao sam sla!bo mareći što će se zbiti u mom odsustvu: Kraj mene su zv:ižda]e mašine i prikolice, sipajući mi il lice prašinu s ceste i dim iz auspuha. :SVf;! mi to nije mnogo smetalo_

480 MOGUCNOSTI

s obzi(l'om na to da sam već bio otupio na fizičke nepogode. Lijep je ovaj život, nema šta, još ljepša glupost koja ga nastanjuje. Kraj ceste, skrhan, umoran i sii.m, najozbiljnije sam počeo rammšljati da li da se otkotrljam pod prvi kamion. Bila hl to jedna vrlo :zrlrava smrt. Gotovo trenutačna, sigurna i brza. Bio bih jedan -raskomadan leš i ne bi bilo !arko sakupiti meoo i kooti što bi se rasuli po oosti. Steta! Kada bi samo hrabrooti dostajaJo. Već osjećam dah slave !<oji bi pratio ovaj krajnji čin. Umorni nikom ne trebaju. Vjerujem da hlh dobio i posmrtnu nagradu od kakve insti•tucije ili općine kao pT!Hog svojoj odluci da očistim od svog prisustva njihov prekrasan sV:ijet. J er, ta odluka bi išla u korist jednom zdravu-m i humanij~!ll cilju, jednom boljem, konsrtruktivnijem društvru koje nije ovdje dl! istražuje, nego da siše i iscrpljuje kuglu na kojoj brsti zelenu svoju krmu, kra~e plodove svo-g progresa u blatu svakidašnjice i -smradu budućnosti. Da, sumnjam da bi to bio krivi potez i da bi tko žalio jer mi se odnedavno čini da' nisam osobito poželjan jer ne učestvujem, jer ne pristajem na i-gru i imam nešto protiv pravila i imam ne§to protiv onih koji su ih izmislili, jer mi se osobirto ne trči kad netko Wkne »trči«, jer mi se ne spa va kad oni ugase svjetlo, j er sam žedan baš onda kad oni zatvore vodovod i jer bih htio disati dok se oni dave, jer nlisam zadovoljan bačenim kostima, nHL m1i se oUma za ·njih, niti mi ~ jedu homogeriizirnne, rpas.teriiilraJne splačine na koje gamad kidiše, niti mi se naskakuje na sterilizirane, bidexsizirane žabe, niifli mi se ,produžuje takva vrsta, niti mi se upreže vlastita moja ličnoot u kola njihove kaJ'llle. Sto ćete?· Takav je stav ispalog. I ne smatrajte ga mhilističkim, mol!im vas, molim vas, toliko je izlizana ta riječ. Ali, u zemlji riječi mi nemamo većih mogućnosti i držimo se jezika kao oovjek žene, toN:ko smo frustrirani. Usta se otvaraju, jezik klepeće, sitne oči se žare u ugaAenom besmislu komunikacije. Logika? Da kal!em.o dvije-tri o njoj. Dvije-tri o onome koji ju je izmislio. Dvije-tri o onima koji su je pri)watiN. Odustajem! Ndsmo mi o'.'dje da sudimo, da brbljamo, frfljamo mudre riječi, mi smo ovdje -da šutimo sitni i ponizni, povijeni i potlačeni ,kao psi u štenari čekamo dobru voJju gospodara i dnevnu pordju kalorija.

Ali da ubrzam, sunce je žestoko zapeklo i negdje oko pOdneva dok se ono muvalo po zenitu, ja sam se probudio žmirklajući gluparvo u još gluplj;" dan. Mora da je bila špica prometa jer sam vidio nepreglednu kolonu automobila kako nadke iz pravca grada i drugu koja se tiskala prema njemu. Od svih ja sam,. izgleda, bio jedimo mirno biće ovako opružen na travi uz auto .... put, naslonjen na prometni zna·k koj.i je valjda značio »ne zaustavljaj se«. Ali ne za dugo jer sam odjednom skočio na noge sjetivši se svoje namjere da otputujem na more i moje Tanojutamje ambicije da .postanem turist. Odmah sam se dao na posao. Sa strpljE!!ljem koje graniči s očajem mahao ·sam dobrim vozačima, iako sam unaprijed znao da mnogi od _njih i ne primjećuju moju malenrkost na ovom širokom daunu, toliko su zaneseni onim praljudS!rim oduševljenjem štO upravljaju mašinom .. Specijalno bih tu mogav izdvojiti kategoriju vozača domorodaca, za koje je pojam automobilizma gotovo graničio s religijom, valjda zbog toga što su n<jke okolnosti tipa prošlost tek sad? dale ovim žiteljima privolu da kušaju čari standarda. Kod drugih, pak, mogao se osjetiti

FILIP ROJE l DNEVNIK ONOGA ..• 481

jedan Jnternacionalni pri.stup stvari i jedna blaga doza ponosa što prednjače u toj smrdljivoj raboti. I jedni [ drug[ imali su 1ica vlasnrka čiji je izraz jarsno govorio o tome koliko su sretni što vladaju tehnikom i što nisu više samo goli maj,mwri.

DakJ.e, ratzmi.šljajući tako umarao sam ro1ku mašući dok. je vrijeme teklo d. skupa s nj.im moj život na toj cestii koja me trebala odvesti u nove krajeve i nove avanture. Neću pretjerati, mislim, ako kažem da sam bio sretan ovako umoran i zajeban i da sam, budući da nitko nije nalazi-o razumijevanja za moj žar putnilka lutalice, želio u stvari_ da mi dde što teže i da živim. što naporn.ije. Ova mudTost postepeno ·me obuzimala u posljednje vrijeme i ·imala je neke korijene u rezistenciji i želji da živim obrnuto od prosječnog življa kako bih doživio jedno spontano očišćenje. Mislim da bi Toma razumio ove redove. Jer, nije li ovo natezanje sa čovječanstvom jedan .od načina da se okreće teški žrvanj Dharme? I ako je. Tao vječan, nije li jedan od njegovih vidova ovo skitaranje asfaltnim magistralama. u potrazi za ničim? Meditacija, ..mora li se ona manifestirali u za zenu ili može i u buljenju u kotače vooila dok se !jlava napreže pod plavim svodom neba? Ta pitanja nisam mogao mimoići u svojim premišljanj1ma i ja sam .dm se prepustio ne mareći da li su prava ili lmiva, korisna d.li beskorisna. Na kraju, život jednog malog polugrađanina mogao je slobodno da utone u vedre blagodati asketizma, nisam mu branio, jer mi se, u panici ovog besmisla, neobično svidjelo gubiti, a niJkako vti.še dobijati, naprezati se, umjesto da živim lagodno.

Konačno u jednom trenutku, ne znam vlše kojem, jedna kola su se za'llStavila :i ja sam uplovio unutra sretan što mogu već j'ed'lliOIIl da se maknem. Dvije starije gospođe tu:rWtkinje bile su te koje su me primile kada sam već počeo vjerovati da ću zanoćiti tu pokraj ceste. ]jm.ao sam čast da zagolicam humanost OV'ih finih dama i one su me lagano čavrljajući obavijestile ~tko su, kamo idu i s koJim ciljem. I ja sam se ta:kođe.r potrudio da dam ;podatke svojih planova i ideja. A što sam pri tome malo preskočio istinu tu i tamQ, može se razumjeti i oprostiti, to je već pitanje slobode niišljenja.

To je bila pra va limuzina s ogromnim fotelj ama i ostalim udobnoSti,ma jedne skupe ·naprave. Zavalio sam se u zadnje sjedište ne bojeći se te traskoši jer nisam :imao nikakav kompleks vizavi nje. Dam-e ~ jrurile na more po sunce i zdravlje ·koje je nužno bilo potrebno njihovim ostarjelim reumatičnim kostima. I pošto sam razumio da je rto prvi put kako se muvaju po ovim krajevima, odmah sam se potl'ludi:o da ih oduševim svojom pričom 1kako bih im stavi1o na· znanje da vrlo dobro poznajein pril~ke i mjesta koJa one traže. Razvezao sam priču o krasnim pješčanim plamma i divnim usamljenim lagunama s ribarima i mrežama, o vožnji čamcem po mjesečini i nudizmu koji nije zabranjen 1i ·koji je svakako kor.istan za zdravlje jer čovjek čitavo svoje tijelo može izložiti blagotvornom djelovanju sunca i mora. One su bile- oduševljene. Takvo što se nije moglo nata u turističkim ·prospektima Q ja sam morao detaljno . objašnjavati gdje su [ kakva su najbolja mjesta na obali. Odmah sam shvatio da se neču pokajati ako se malo potrudim. Ali ne, nije se trebalo potruditi na.ročito, i sasvim malen na'Por je bio dovoljan da se održi na

482 MOGUCNOSTI

nivou to čavrljanje. Bilo ka:ko bilo, ispalo je da sam ja dljete mora i prirode i da raspolažem ogromnom količinom praktičnog znanja iz oblasti ribarenja, jedrenja i <>stalih :nauka. Izgledalo je da sam ih navukao na zaključak da bi takav tip ka)<av sam ja mogao biti vrlo koristan pa i zabavan na jednom takvom putovanju. I dok sam ja pričao, one su me natvpavale raznim finim OOkoladama, bombonima i cigaretama.

Krajolik je bio prekrasan kao i čitava ta situacija u kojoj sam se našao zahvaljujući ne znam ~ojoj sudbini. Kilometri su se množili i ja sam se približavao svome cilju udobno i lagano pošto me ~etna zvijezda namjemla na ove dobročiniteljke. Podne je već odmaklo i gospođe su počele ,._.rkutati o gladli. Zaustavilf smo ..., uskoro kraj nekog motela restorana i one su ,me na zadovoljstvo mog želuca ili. crijeva, ne znam više, pozvale da se pi'idružim žderači. Unutra su .sjedila fina gospoda izletnici koji su· me s čuđenjem promatrali kad sam upao unutra u mom ansamblu za popodnevni izlazak. Neču detaljno ,opisivati sastav !krpa koje sam nosio na sebi jer ih se više ne sjećam, ali priznat ću da nisu bile u najb<>ljem stanju jer sam u posijednje vrijeme slabo posjećivao butike. Dakle, da skratim. DaLi su mi sva:kakvu hranu koju sam rijetko kad uspijev:ao 'kJonzu.n1!ixati i koja mi se· na svoj na·čin gadila, ali sam j-e ipak kUsao ·da bih napakostio .sebi i svojim vegetarrijanskim načelima. To su bili 'I"azni odresci, škampi, juhe, salate, deserti i slična roba. Sve sam to trpao u s~be čavrljajući s damama, smješkajući se i smijući kada je to red zahtijevao. Posluga je bila izvanredna i nilkome_ nije Padalo na pamet da me krivo gleda jer .se u zraku jasno osjećao miris love looja je trebala kapnuti nakon određenog ulagivanja. Iskoristio sam gužvu da mogu gnjaviti konobare zahtijevaj-Ući razne mirodije po ikoje su morali trčati u kuhinju. Mojim gosq:J<Jđama to nije smetalo, nlllpi'OtiV takvi su bi1i oblčaji lu~nog života i ja sam se trudio da ih ,lsikoristim pošto san1 ih se konačno dočepao.

N akon obilne hrane na red su došla pića. Gutao sam vino koje oni nazivaju :stolno, iiako ne vidim kakve veze ono ima sa stolom. 'I'o je bila jaka tamna ·supstanca, meni do tada nepoznata jer nisam imao čestu sreću da budem fin i bogat i da sjedim za stoiom uz stoLno vino. Gospođe su ga pile također u iznenađujućim ko1ičinama; što nika:ko nisam mogao spojiti s njihovom dobi. Ali, one su bile dobro utovljene s organizmom naViklim na alkohol i goleme količine kalorija i proteina. Ja sam bio taj kojemu se prvom zamantalo i dok sam se iz opr~_eza prema pijanstvu koje' je za mene strano stanje pokušavao zaustaViti i otrijezniti, gospođe su i dalje lokale tako da sam se počeo pitati da li ću imati problema još i s njima. Tako je i bilo. Nakon par sati provedenih u bančenju, kada se već pribLižavao sumrak, gospođe su bile pijane kao sipe i ja sam ih morao vlastoručno odvući do auta-. Neću opisivati kako je p:rrotekla ta akcija jer mi se čini da to nije naročito važno, a i vrijeme odmiče, odmiče, iako nigdje ne stiže. Uglavnom obavijestit ću da sam mješine položio na zadnje sjedište jednu preko druge i da sam zatilln, nemajući izbora, sjeo za volan lim.ru.zine. To je bila izvanr_ed.oo naprava sa svim prednostima mode:rne tehnike. Neka mi zainteresi.rani oproste što neću

FILIP ROJE l DNEVNIK ONOGA . .. 488

ulaziti, u detaljnije opise. tehničkih pojedinosti, znam, znam, učinit ću to j ednom drugom priliLlwm.

Gospođe su hrkale kao zaklane dok sam jurio drumom u tom miri, savom pred večerju, potpomognut muzikom s magnetofona,, mislim da je bio stereo. Najzad. To je dakle ono što nazivaju ;;ivot i to su čari koje ga trane i koje ih hrane, za koje se muče i ·rade da bi se na .lm'aju ponovo ·mučili u jednom d!rugoxr:l obliku, da bi se mučili, da bi patili, ne m:ajući da. pate ni da se muče u kolu oko vatre i načela, rezolucija .i ideja, !ideja koje hrane same sebe, koje nitko ne shvaća niti može shvatiti jer nema se više što shvatiti, to se ponavija, ponavljam, beslm-ajno ponavljam, ponovo kazujem, ne znam po koji put, ·zašto, kome, kao da mi je jasno što zapravo činim, što hoću, kao da to želini. i imam nešto od toga, ka'.O da imam nešto ili nemam ništa; kao da netko to razumije ili ne Tazumije, kao da je to znam, jer ja to znam, ali -ipak ne znam, i jasno mi je i n:ilje, io ne predstavlja ništa, to je I;lišta, to su ·riječi, one se množe, rastu, ponovu padaju, .ponovo rastu, nigdje. Nikome. Nlkada neću shvatiti što se desHo u tom zbrkanom danu i što sam kazao u -.povodu toga, jer kazivao sam nešto, nekome. Nikome. Nitko nd.je slušao. Ničije uši nisu izlučile plombu, samo su oči buJjile i usta zjapila, dok se jezik preplitao, ponovo, najzad. Ponovo se otvorila stara rana i gnoj je iscurio niz zgrčene misli u rovove mozga koji je sapet u mmci vlastite nemoći, koji se napreže da bi pronikao kada je sve već gotovo i kada su vijuge već odavna zakrčene_. Mislio se trza na umoru i blijeda svijest :bubri u !jušturi svojih granica, a _sjene pred pećinom promiču brže i življe u rotaeiji koja se više zaustavi.ti ne može. Nikada nisam nd. pomišljao da Ce jednostavno pući ova ljuštura koja sapinje biće i sapinje jedno stvarno ja, jedno nestvarno ja u komorama njegove grobnice. Ne- tražim milost i razumijevanje, dosta tp.i. je sranja. I samo naprijed, naprijed, ne obazirući se. Da, činilo mi se da ću stići nekamo, jer kola su j'UJI'ila, a da nisam previše tlačio pedalu gasa, tolik<! sru snažna biJ.a.

Stići nekamo u oovit rore, ugledati krajolik u njegovu buđenju, uploviti u njegovu nevinost. Svašta mi je padalo na pamet. Jer već se spustila noć i farovi rijetkih automobila iz suprotnog smjera ponekad bi mi bljesnuli u lice. Ispred mene ujednačeno brujanje mašine stapala se s plesom krivudavog druma, gotovo prigušujući hrkamje d vij,/ spodoba iza mene. B1io sam sam. Zar je moglo ispasti bolje? Ne, nisam ništa više tražio 1()(_;1. ovih lutanja ispucanom komm zemaljskom, isortanom mnogim šarama asfaltnih linija koje su se stapale jedna u drugu, presijecale jedna drugu spajaju6i udaljena i bliska ljudska naselja. S vremena na vrijeme prošao bih kroz neka od njih ne zaustavljajući se jer mi je neobično smetala blještava neonska rasvj,eta njihovih ul<ica. I sa selima uz _magistralu stvar nije bolje stajala, sva su ona nalikovala jedna na druga, što je valjda predstavljalo posljednji hlt njihovih urbanističkih ideja. Cesto sam se pitao zašto sve te. kuće moraju nalikovati jedna na drugu ~ naslanjati se jedna na drugu, kad ima tohk:o slobodnog prostora za sVakog ti. nije nužno udisati smrad susjeda. Ali, izgleda da je baš u tome bila osnovna poruka njihove arhitekture: biti što bliže, gurati

·se u tijesnim nastamhama, stalnn gledati i njušiti jedni druge da . ništa

484 MOGUCNOSTI

ne bi promak1o i da bi čovjek stalno bio svjestan svog vonja i vonja bližnjeg. To je ono što me buni. Nikada nisam naročito cijenio isparavanja prola:znđlka, susjeda, iako ih nisam imao jer nigdje nisam stanovao, zatim poznan:hk:a, rod:bine i ostalog življa. Vlastiti .smrad, to je već druga stvar, čovjek se na njega mora· naviknuti htio ne htio, ali sm:rad ostalih zašto on mora biti stalno prisutan i za-što ·te na~tjeravaju da ga gutaš i učestvuješ u njihovoj gozbi? Onaj koji ne učestvuje li koji ne prisustv>uje,_ da li je Qn izgnanik iJ.i samo sretno -spašen'O biće? Jer, u zemlji ljudi sve je to već odavna podijeljeno,_prigrarbljeno i svatko zna što mu je činiti. Plodovti na jednoj, felkalije ·na drugoj strani, a dzmeđu njih· ratobarni muževi i njihove priležnice s mladima, taru ·se, kolju, otimaju, tko će '"iše _prigrabiti i tlro će više u se utrpati. I ·kao mravlja i ova vrsta g.rad.i i skwplja, da bi zatim sve požderala i uništila.

· Svakojake crne misli, ·vidite, padale su mi na pamet dok sam u noći, sam s mjesecom, lutao po ovim cesta·ma, hodočastio ka Gos,Pi od Slobode, k moru, otocima -i školjkama. Moja zvijezda vodtlja jasno mi je kazivala put, njegove prednosti, njegove zamke i opasnosti. Pod svjetlošću mjeseca ja sam trpio svoju karmu, ništa manje poražen nego što sam bio i što 6u biti. I da je netko poželio da se sa ·mnom mijenja, ne bih mu bio ustupio ·svoju poziciju, ~vjerujem, toliko mi je stalo Qa sam prečistim s vragom. Sto se tu može? Covjek se bori osamljen, nitko ne pita kako mu je, da li mu što treba, OCe kuje li pomoć. J a sam uvijek voLio sam čistiti svoj izmet, neka mi se ~prosti, to je stanje •koje--moja svijest razlučuje od kO'lektivizma. Ali, u ovom zahodu, u ovoj klozetskoj školjci; nema ni metle ni čistača i što je zagađeno vlastiti jeztk: mora polizati.

Tako j-e, eto, 'P!Otekla i ta noć u kojoj sam, bez ikqk:vih incidenata, prevalio određeni put k cilju koji sam postav·to, s gospođama ~oje su spavale i, ·prema tome, malo mi smetale u doživljavanju nj-egovih čari.

Bilo je već jutro kada sam zaustavio automobil uz ivicu ceste i izašao van da pozJdravim sunce koje je promalja1o prve zrake iznad planinskog sedla. Bilo je svježe :i trava i lišće posuti rosom sijali su. Miris cvijeća dopro je do mojih nosnica ranj.enih benzinslcim :isparavanjima. Ptice su cvrkutale u obližnjem gaju - to podvlačim zato da bi apis ispao delikatruiji. što se ·može? Slatbo ja kužim vašu književnost i kada me muza s vremena na vrijeme pritisne, pokušavam, koliko mogu, uljepšati šturost ovih red:aka. Ipak. Jedna se .gospoda, B. ili P., ne znam više koj.a, iZbauljala iz vozila i pridružila ·mi s·e u toj jut3!I'njoj meditaciji. Ona je rekla prekrasno, prekrasno ili nešto u tom smislu, ne bih mogao prevesti doslovno. Valjda je mislila na pri,rodu. Ja sam isto tako -rekao prekrasno, radi ravnoteže. Radije bih bio rekao jebeno, to više odgovara stvarnosti. Ali, gospođa j-e bHa fina, shvaćao sam to i trudio se da nešto ne zagovnim. Uredtl<> ,sam plaćao SIVOj danak, nitko ne može tW'd.:iti suprotno, ja, koj1i sam sve manje bio čovjek trudio sam se da dokažem suprotno. Nije to teško, sve se može kad se hoće, sve se hoće kad se može, mislim da tako tvrdi onaj ćelavac. Da, neko vrijeme sam se zajebavao filozofijom, to je jedna krasna stvar, no čovjek se brzo· zasiti mudrosti. Citanje je korisno, oni vas tome nauče u mladosti dok još ne znate što vam se sprema, a poslije je već kasno i povratka nema. Citava tona asida trebala


bi mislim, da očisti to nasljeđe djetinjstva. Sa starošću, l'a:kođer ne stoji bolje. A doktor ne pomaže! Naj!bolje je biJ!o biti embrio. U utrobi majke nema problema, još manje dilema i kontradikcija. U tr:bušnoj kesici, uhranjen, u-topljen i zaštićen ego tovi svoju prvu sebičnost. I nema rrw.ha i susjeda, nema os1guravajućeg zavroda i mjenica. Li}epo je imati majku, mekano utočište. Koža je mekana, ogulila se s tijela i leprša na skeletu što se naptnje gore-dolje Sizifovim brijegom, oči sta!k.lene ska,memle se, ne •propuštaju blagost jutamjeg svjetla. Kosti, udovi, zglobovi škripe, napinju se. U toj ornamentici nem~ kazala, bubrezi sišu sVQje, bubre, nadimlju se.

Kao i B. pospođa P. izvukla se sa sj ed ala i prišla da udahne, izdahne i kaže prekrasno, ona je rekla prekrasno. Ja sam rekao divrio. Divno! Zaista. Onda srno se uputili ponovo asfaltnom trakom samo što sam ovaj put zauzeo mjesto odostraga, pošto mi se činilo da rikavam nakon duge, neprospavane noći, u kojoj sam imao čast da općim s mjesecom i lovim njegove vibracije. lgTa se 6oko1adom i sitnom sLatkom ·robom ;ponovila se, činilo se da posjeduju čitav magazin tog art:ihla. Zato i debljaju napunjene škrobom koji hrani tU:ste naslage sala. Pare su im zatvorene, znoje se:, žrvanj -trbuha je stalno u pogonu. Opružio sam se ne slušajući njihovo čavrljanje i pokušao razmisliti o svom položaju i okolnostima koje su me do njega dovele. Mučio sam se. To mi se često dešavalo kada bih pokušao analizirati svoje stanje i pitanje kuda, zašto i gdje. Ali, ja sam želio biti metodičan, ništa ne propustiti, ne dati grešci da se iskrade i zaskoči mi za šiju. Upravio sam svoj -polublesavi pogled na okvir stakla upijajući u sebe zelenilo !I'Iavnica i oštri pej,saž gorja. Vrijeme je pPOtjecalo, a s njime moja sudbina, predskazana zvijezdama, horoskopom i slični.m šundom. I da sam mogao, bio bih prepustio knjizi da me vodi, knjizi, čitaču snova, proroku, Frojdu i ostalim škrabotinama njihove suvremene ili antičke nauke. Nisam osobito bio zainteresiran tim teorijama kojima u mladosti nisam uspio prići i pokloniti se, pa ni sada kada je doba odmaklo i nema više što da se nauči ni shvati. Zatim sam utonuo u san. To divno, božanstveno stanje koje pjesnici često opjevavaju u svojim stihovima. Dar u kojem ljudi nalaze relaksaciju nakon propaćene jave. Trenutak u kojem čovjek zaboravi život i udavi se u mašti n~ogućih ambicija. Meni lično san je uvijek bio pakao nakon mučne stvarnosti. f jedini odmor nalazio bih u besvijesti bez vizija i glupih slika moždane aparature. Međutim, ostavimo to. Sunce je bilo već uvelike pripeklo kada smo se iza jednog prijevoja zaustavili i suočili se s morem. Moram priznati da je ta bara izgledala impresivno sa svojim moćnim obalama i prostranStvom u kojem se gubila. Dame su cičale od oduševljenja, divile se i škljocale svojim kamerama. Morao sam, na nesreću, izaći van i uslikati ih s pozadinom ove blistav·e panorame. Pošto su me probudile, nemajući što bitnije činiti, prihvatio sam igru i ispucao čitav film u pravcu njihovih kontura. Ali, to nije bilo sve, jer B. ili P. izvadila je novi aparat i stavila mi na znanje da i ja trebam biti ovjekovječen. One su raspolagale čitavim arsenalom tih smiješnih naprava i dobar sat ili dva proveli smo

, tako škljocajući. Jedva sam se sustegao da ne sletim dolje prema uvali i

486 MOGUCNOSTi

zaronim skupa s krpama u bistru vodu koja je mamila. To bi bilo rješenje. Ali, goopođe su se napokon zasitile te ig:re i već za koji čas hrlili smo niz cestu ostavljajući za sobom kontinentalnu prašinu. Nakon zezanja s parkiranjem izletio sam iz automobila i stuštio se plažom K moru. I bio bjh odmah uskočio unutra da me jedan glas ~ stražar nije zaustavio savjetujući mi da podrobnije razrnl<;lim o tom naumu. Upravo je tak'o bilo. Jer trebalo je najprije svući krpe sa sebe, to bon-ton zahtijeva. B. i P. su navlačile na sebe kupaće kostime pomažući jedna drugoj. Razmislio sam. Trebalo je presvući se. Ali u što? Sve što sam posjedovao bile su hlače, košulja i cipele. O onome što oni nazivaju donje rublje mogao sam samo maštati. Jer prošlo je bilo ono davno doba ljudskosti i čistoće kada sai!t se bavio tim tričarijama. Steta,,! Trebalo je, dakle, pozabaviti se problemom garderobe. Ogledao sam se. Osim nas troje, B. P. i mene, na plaži nije bilo drugih ranoranilaca. Dame su se već praćakale u J.:>lićaku i dozivale me da s njima podijelim radost. Sto sam mogao? Strgao sam krpe sa sebe i gol, kakav jesam, sunovratio se među sitne valove. Konačno jedna prava kupka. Nisam imao vremena ustanoviti da li se gospođ·c crvene i je li im neugodno, jer sam bio zabaVljen nastojanjem da se održim na površini. Bilo je to jedno vrlo· kvalitetno more - osjećao sam njegov ·sastav u ustima. Ali, da li je čitavo more slano toliko ili samo ove u plićaku? To pitanje, analogno mom kapacitetu, zauzelo me par narednih trenutaka. Gospođe su batrgale nogama i dozivale me da se približim plićaku. Palo mi je na pamet da ih namamim na duboko ne bi li se udavile, ali sam odustao od te ideje jer mi se učitnila malo konstruktivnom. Izgleda da im nije smetala moja golotinja ili ja to nisam opaž.ao. Ili da im je možda bilo drago, pored svega. Ne znam. Ne čitam mWi i ne tjerajte me na to. One su se izvukle na pijesak i ležale na trbUhu kao foke dok sam plivao prem·a pučini. More je bilo mirno i bistro i klizio sam po njemu bez mnogo napora. Bio sam jedini plutajući objekt do u nedogled i osjećao sam se kao kralj u svojem kraljevstvu. Ali, moja zbrkana svijest morala je pokvariti taj Užitak. Sjetio sam se morskih nemani, onih iz bajke, jer nikada nijednu takVu svojim očima nisam vidio. Morski psi! Bila bi to jedna herojska smrt. Ali, što će meni slava- kad nemam ništa drugo da je dopunjuje. Nema kamera ni novinskih naslova,. nema davljenika da im budem spasilac. Nema ni love da okruni pobjedu. Bolje. je biti debeo, živ i anoniman. Tako sam razmišljao u to vrijeme. Obala se približavala ili ja njoj i za koji trenutak dovukao sam se do mojih faka praveći se blesaV. Nabacao sam malo pijeska i kamenčića na onaj dio koji wvu u-9-, penis ili muda, da bih zadovoljio pristo-jnost. One su m-e krišom gledale i izgledalo je da ih zabavlja ta igra skrivanja. Možda. Možda su bile frigidne, možda nimfomanke, lezbijke. Nema veze. Ne kužim se osobito u nastranosti. Da, moram podvući da mi se dizao s_ vremena na vrijeme. Ti problemi koje oni zovu seksualni, mimoilazili su me ili sam ja mimoilazio njih našavši jedno takvo kompromisno rješenje.-

Pod žarkim suncem i njegovom toplinom, ·opruženi kao zaklane ovce, leškarili smo na pijesku umačući stop'ala u plićak. Vrijeme je, -izgleda, prolazile brzo jer se. užarena kugl,a začas našla u zenitu. Dame su,


spržene i umome, samo šištale i puhale, znojeći se obilato. One su donij el e nekakvu smrdljivu mast i mazale j edna drugu preko reumatičnih kostiju. Njihova koža bifa je bijela i ispucala, posuta sitnim maljama i dlakama kao u skuhane kokoši. To _nije otvaralo apetit, nemojte mi reći. Kanibali bi se, pretpostavljam ražestili na to m,asno- mero, ali ne ja jer je glas predaka odavna Zamro u meni te sam mogao osjećati samo gađenje. Neka mi Gospod oprosti, nemam namjeru huliti njegovo blago, ali videći ih ovako debele i pvosute, nisam mogao odagnati pomisao da je zgriješio što je ovako na brzinu upriličio svoj svijet. To se, jasno, može objasniti na par načina; ostavljam drugima mogućnost da sude i kombiniraju.

Dakle, opran, osunčan i zadoVoljan, počeo sam razmišljati o odlasku jer mi se žurilo da stignem nekamo, i~ako ne znam kamo, 1110 to nije toliko važno, trebalo je kretati se, ··samo kretati. Uvukao sam se ponovo u svoje krpe, razmatrajući s damama mogućnost da se odlijepirno od plaže i krenemo u pravcu kojim su nawrllie k!retati se da bi stigle, razgledale i ponovo se vratile. Nisam potpuno razumio što namjeravaju,_ ali mi je bilo jasno da to neće b'iti nikakva veličanstvena iideja i da je na -meni da uletim s prijedlogOm i navučem 1h na .svoju stazu. Dobro! Poslije k,raće diskusije o mjestima, hotelima i cijenama, odlučili smo da krenemo, -ita prinljer, u pravcu tog i tog mjesta, ne mogu se točno sjetiti kojeg. A ako bih se baš potrudio, mogao bih, znam to, mam to, -vi shvaćate. Ali, drugi problem je u pitanju! Gospođe su ..wpale svoje since u torbu i zamolile me da ja upravljam kolima jer su bile umorne i Bmantane od nagle pripeke. Učinio sam im to zadovoljstvu u nadi da će već jednom riknuti od sunčanice .. Kakav sam ja čovjek? Zeljeti zlo bližnjemu to ni,je ni poučno ni humano, trebao bih znati. Ja sam odavna začepi<> svoju humanost i ako je tu i tamo ostao kakav trag od nje, vjerujem da je bio satrt besmislom. Sidhar:ta bi mi svakako prorekao lošu karmu - tako piBtl u knjigama mudri, obrazovani i inteligen1m.i. Ali, biti mudar - za mene je to prevelik luksus; razmišlj-anje još veći. Upalio sam mašinu i ukljiUčio se u već gusti 1promet ove turističke pokrajine. Bi'o je to šaren k!ajoli!k, shvatit ćete, šaren, krasan i tijesan. Oko podne u špici prometa magistralom su se tiskala sVakojaka vozila, raznift tipova i registracija. Uvukao sam se u kolonu 1, na žalost svoju' i čestitih dama, bio prisiljen da udiliem zagađeni zrak koji su tvorila vozila ispred nas. U toj gužvi, koju oni nazivaju ljetna rekreacija, ja ·sam nalazio samo patnju i jad, to prije što iz nje nikako nisam mogao izletjeti a da ne svršim u kaši željeza i lima. Jer, kako smo mi nadiTali u zgusnutoj koloni desnom stranom isto tako sru dirugi u sličnoj gunguli nailazili lijevom. To je bila potPuna blokada. A u prospektima su obećavali mir i razonodu. Ništa mi više ·nije bilo jasno. Koga oni, zapravo, motaju? To je jedno vrlo diskutabilno pitanje. N o, vrijeme je odmicalo i grabili smo naprijed pored svega i pored ničega. One su ponovo zahrkale onako

polugole, za~rljene. Bilo je milina vidjeti ih, pogotovu zaspale. Sto bih mogao dodati? Da,_ da sam se isključivo posvetio vožnJi, ·mijenjanju br-

488 MOGUCNOSTI

zina, kočenju, dodavanju ga:sa i tako dalje. To je bio naporan rad, i ja sam mu se ·čitav predao, čudeći se sam sebi kako uspijevam u održav·anju ravnoteže među toHkim vozilima i kako :se ne zarlet1m u koje ili sunov,ratim niz provaliju. Ali, draga svijest još je funkciontrala i pored ra.u1ih oštećenja, proizašlih iz jednog nesuvislog životarenja, neumjerene težnje da letim intenzivno usprkos ograničenosti organizma. Moram podvUći da sam ·malo :računa vodio o njegovanju ~raznih njegovih dijelova, gdje bih u prvom redu mogao istaknuti to rastresito, vijugaste tkivo koje mish, razmatra i odlučuje.

U sumrak, pozitivno sam siguran da je bio swnraik:, zaustayili smo se ,pokraj zgradurine na kojoj je krupnim, svijetlećim slovima pisalo »Hotel«. 'U susret su .nam dotrčale dvije nni~ormirane ~spodobe za koje sam kasnije saznao da su portiri, vratari 'ili neka slična bratija. Oni su pokupili sav .prtljag i na moje zadov<lljswo unijeli ga unutra. Kako je praktično biti hogat! U očima su im sjajile .banknote, a 'iz usta iskakale ljubazne,' fine riječi. Nikada nisam naišao na tatkvo razumijevanje. Svi su odmah znali što nam treba, ka1kve su nam želje i ambicije. Poslije paJT formalnosti oko isprava bili smo 1'o1iko ljubazni da slijedimo dečka u pravcu 'prostorija koje su nan1 dodijelih. Dame_ su uzele apartman, a meni su dali sobu s pogledom na more i -ostalim prednostima njihova luksusna svijeta. Ovaj put mi je upalilo, rekao sam sebi.

Dok su se dame povukle .u svoje rezidenciju na presvlačenje i druge toalete, ja sam se zatekao sam u sobi s telefonom, televizorom i ostalim raskošima a la topla-hladna voda, sapunčićima, šamponom, ručnicima.

Kakav bog.ati, hogati, bogatunski život! Odmah sam se dao na posao. Otvorio sam slavinu s toplom vodom i napunio kadru do vrha. Unutra sam ubacio sve te kesice mirisavih kemikalija te umalo U!Skočio ·u nju sa svom odjećom i obućom. No, obuzdavši svoju rado21nalost pažljivo sam se svukao i kao čovjek ušao unutra gol.

Vruća voda i 'Dilli miomirisni artikli djelovaH su neobično pozitivno na moju kožu koja je odmah počela otpuštati masnoće i prljavštinu, skorenu za mnogih dana lutalačkog života. Ovako opušten počeo sam pjevati baladu, možda čak šansonu, držeći se jednom rukom· za nekakvu vrpcu koja je visila sa zida i mlatarati nogama po vodi.

Međutim, vrata su se otvorila poslije prethodnog kucanja i na njima se pojavio uniformiran sobar. Gospodin treba, ,U!pitao je. Blenuo sam u njega. Ja 1nešto trebam? Gospodin treba, ponovio je on. Ništa 111isam razumio. On mi je vrlo ljubazno objasnio da u rmci držtm vrpcu od zvona i da ono čitavo vrijeme tuli negdje na recepciji. Ispustio sam vrpcu kao oparen. Pardon, rekao sam ja. Pardon, rekao je on. Gledali smo se blesavo. On se smiješio. Pardon, ponovo je izustio, a zatim nestao kroz vrata. Promatrao sam vrpcu pokušavajući shvatiti zašto su je baš tu postavili. Nisam uspio ·odgonetnuti.

Taj incident mi je· pokazao koliko malo poznajem njihove institucije Hi hotelski interijer, ne znam kako bih to nazvao. AU, treba učiti i samo učiti. Citavog života učiti, kazao je netko. Nisam bio baš oduševljen tom teorij·om, pogotovo što sam sve ono što bih jedan dan naučio, sutradan


opet- zaboravio. Tako je to. Nije svakome dano. Meni pogotovo, vjerujem, spreman sam zakleti se, jer onaj koji me tvorio zaboravio je neke osnovne elemente unijeti u moju podsvijest ili svijest, uvijek bvkam ta dva pO'jma. Jer dok su drugi debljali i cvjetali u znanju i predznanju, ja sam rđao u neinformiranosti i ·neradu. Počevši od jaslica pa sve do vrlo oo.biljnih institucija za odrasle, ja sam propustio čast da napredujem u tesanju onog vječnog, neizbježnog glagola koji glasi »učestvovati«.

I kako me vila dobročiniteljka vodila iz dana u dan u nove okršaje i stremljenja, nikada nisam uzmogao prikupiti dovoljno hrabrosti da pri:m1'am sebi koliko guhi·m, u datoj situaciji, što sustajem, odustajem. premalo konstruktivan da bih se pridružio, premalo hrabar da bih kazao »laku noć«. Sve ima svoju točku, ·pa i zarez. AU, da bih izbjegao -prepotentnost, tu vrlinu priglupih, reći ću tek toliko da ne šutim, da sam u određenom trenutku otkrio simptome svoje genijalnosti i da sam, pošto se voda već sasvim ohladila, izašao iz l~upatila razmišljajući o socijalnim -razlikama čiji sam svjedok upravo bio. I da bili povezao ovu misao s prethodnom, dodat ću da je već uvelike bio pao mralk kada sam se obukao, počešljao i spremio za 'večernji izlazak.

Izašao sam na balkon da bih uživao u njegovom položaju koristeći se cijenom pogleda Illa more i hotelskom plažom gdje su posljednji kupači skupljali svoje krpice i hrlili k restoranu ususret večernjem nažderavanju. Zapal<io sam jednu ·mirisnu long-size. Daleko na moru ribari su upalili svjetiljke na svojim brodićima. Mjesec, pun i ružičast, ukrasio je panoramu ove turističke rtoći. Odnekud su dopirali zvuci šlagel'a.

Razmišljao sam da li da skočim s balkona. Nije bilo ni dovoljno visoko ni dovoljno nisko. Možd.a bih im uspio pokvariti veče. Ali samo jedno, samo jedno veče, to se malo isplati. Okanto sam se te !ideje. Vrijedilo je pokušati sa životom iako malo nudi, mal'D zavređuje i tako dalje.

Da, nastavit ću tim što ću reći da se na vratima oglasilo kucanje, da. su gospođe, krasno obučene i namiri:mne, upale u sobu, da su me pozvale da im se pridružim na večeri, da sam to prihvatio i da sam, obavivši te forrilalnosti, ponov-o bio pun pošto sam se prethodno ispraznio. Neću ulaziti ·U detalj-e, neću gnjaviti, obećajem! Možda ću reći da sam te noći spavao nemi-rno jer sam sanjao, što-me posebno zabrinjttva, i u par se navrata budio pitajući se _gdje sam, te ne na§avši odgovor na to pitanje ponovo padao u komu i tako·sve do jutra, koje je donijelo sunce i bla.!!i okus optimizma.

Radostan što sam progurao još jednu mračnu noć, odmah. sam otrčao prema blagovaonici po prvo sledOvanje kalorija za novi naporni dan. Posliie žderanja i zezanja s konobaricama na red je došlo kupanje, sunčanje pa onda ponoV-o žderanje - kako to već turizam zahtijeva.

Da, to je bio moj godi-šnji odmor, imao sam pravo na nj i neka nitko ne ka,že da ·m"i g;a ~e trebalo ·uskratiti.

Mislim da je to blagostanie potraia1n nekoliko dana za kojih se ništa osobito važno nije desilo jer se nije imalo što desiti i jer ništa nije moglo biti važno. Ako izuzmem par incidenata s hotelskim osobljem

490 MOGUCNOSTI

i jedan .opći nesporazum sa čovječanstvom, onda mogu sa sigurnošću ustvrditi da je sve proteklo u najboljem redu, najboljem i predivnom, ia:ko mi je ubrzo dosadilo. MoMa je problem u mom nemirnom avanturističkom duhu koji je svoju hranu nalazio u burnim, bučnim događajima koji podupiru ovu dosadu da se sve ne bi srušilo kao kuća .od karata. Valjda se to tako kaže. Naprosto, naprosto, u jednom momentu sam shvatio da više nisam zadoV'Oljan leškarenjem i zaboravom i da mi sve ide na živce, kako B. i P., tako i ostale okolnosti u koje sam doveo svoju ličnost, a da prethodno nisam mnOgo razmišljao o budućnosti.

Ali, budućnost je razmišljala o meni, pretpostavljam, inače me ne bi vodila ovako sigurno .putovima koje ne pomtajern i .koH se otvaraju jedan zft drugim tvoreči tako jednu zamršenu saobraćajnicu po kojoj moj organizam luta, više ·zbunjen nego svjestan, manje pametan, nego uto'vljen. Da, to ću svakako posebno podvući, to, da sam nakon tih dana -provedenih isključivo u odmaranju 'i žderanju, dobio prilično na težini, mislim onoj fizičkoj. I da sam tako nastavio, vjeruj= da bio bio postao vrlo sličan gospođama B. i P., barem u pogledu masnog 1ikiva koje se nakupilo na mom trbuhu i guzovima. Biti debeo i mastan, to je posljednje što sam želio, mada sam se teško odvajao od te kalorične ishrane koju sam na sreću, sreću Hi žalost, dobio od .mojih dobročiniteljki, a da

·za to nisam platio nikakvim materijalnim vrednotama:. Ali, platio sam, dakako, platio, samo na drugi način.

O tome ću posebno govoriti na par iduCih stranica ovog traktata, štiva ili ispovijesti, i na obostranu žalost, vašu i moju, bit ću prisiljen produžiti ovim naklapanjima, toliko sam rnetodičan i toliko alergičan.

I nemojte mi govoriti o nesuvislosti, jasno mi je, jasno, ništa nećU učiniti u :svrhu izlječenja ove mane. Jer, ako m1i tko ponudi kakvu ideju, kakav detaljni plan - rado ću ga prihvatiti, u toj mjeri sam spreman da iskočim iz učmalosti. Ne tražim ništa osim love, ne nudite mi slavu, aluminijska odlikovanja i kritike.

Tako sam razmišljao u to vrijeme jer bilo je ljeto i bilo je vruće treba mati, i bilo je zagušljivo i dosadno i trebalo je nešto poduzeti. I trebalo je nešto poduzeti da bi se razbHa opna te ustajalosti, da bi se pokrenula mašina keep moveing koja ponekad zataji i prestane raditi, da bi ubrzo osvježena i napunjena novim gorivom ponovo zagrabila naprijed, naprijed u kontrapunkt gibanja, u kolotečinu prometa, s novom žestinom karakterističnom samo preforsirarrlma.

A ja sam je punio, punio svaki dan novim splinom, novim .plinom da eksp1odira. Ubrzo, najzad, bit ću spreman na taj člttl.

Pokušat ću sjetiti se što se sve zatim zbilo i !!to su učinile presvi.:' jetle dame i što sam učinio ja. I što su ulfutili ,ostali žitelji ove prekrasne pokrajine. Tu ubrajam sve one spodobe koje su se muvale pred mojim očima u vidu hotelijera, no~ača, turista, ribara, i koje bih mogao nazvati jednim imenom, jednim imenom, samo ga se ne mogu sjetiti. Ali, sjetit ću se, voljan sam prostudirati rječnik stranih i domaćih izraza koji će progovoriti umjesto mene - toliko sam spreman biti istinski lite-

FILIP ROJE l DNEVNIK ONOGA ... 49l

rata kad već ne mogu ništa drugo. Svatko ,ima svoje leglo u ovom košmaru, svatko svoje jasle i svoju zobnicu.

Dolazilo mi je da odustanem od svega. Rekao sam sebi: čovječe, čovječe, to će te previše um-oriti, nisi sposoban za takav napor. Događaji su bili izvan moje kontrole, ja izvan njihove, a oboje skupa izvan Njegove. otpullteni s lanca bauljali smo naslijepo kao muhe bez glave. Jedan glas, tada još tih, savjetovao mi je da isparirn na vrijeme. Ali, brzoplet kakav jesam, nisam ga želio poslušati, to manje što sam u posljednje vrijeme vodio ozbiljan boj sa svim onim mnogim glasovima koji su mi, Potiskujući jedaiil. drugi savjetovali sad jedno sad drugo. čovjek na konou ne zna za što da se opredijeli. Koja vrata da zalupi!

Uglavnom, da skratim. To poslijepodne sam sjedio u apartmanu B. i P., pijuckajući nekakvu pjenušavu bezbojnu tekućinu koju oni riazivaju tonik, pušeći previše dobre cigarete s filterom u ambalaži za koju vjerujem da košta više od samog duhana. Dame su se drpale na krevetu, pijane, iako je još bilo rano. Rano, kažem rano tek tolilko da ne kažem kasno. Jer zašto ne bih kazao rano u određenom trenutku, a kasno pak u drugom. I zašto ne bih rekao i jedno i drugo u isto vrijeme. Ne znam. To me zbunjUje. Uvijek sam slabo kontrolirao riječi koje bih izgovarao o određenim prilikama, hvatajući ·se ·često za onu spasonosnu slamku licentia poetica koju pjesnici tako rado muzu kada više nemaju riječi da objasne rSta:nje svog uzdrhtalog srca i ustalasanog mozga.

Dakle, mislim da neću pretjerati ako dostavirn informaciju da su se dobre dame upravo lizale po .dijelovima tijela koje neću spomenuti jer bih odmah pocrvenio, toliko Sam stidljiv. To ne treba mačiti da su žvakale jedna d·rugu, ne, toliko dalekO ne bih :i§ao, jer njihova se igra manifestirala samo u blagom oblizivanju pojedinih dijelova kože i u zabijanju noktiju u nju. Ni danas nisam više sasvim siguran da li je to bila ona pojava koju nazivaju lezbos ili pak nekakva druga anomalija. Još manje ću tvrditi da mi se tom prilikom digao, pošto sam bio rezigniran, a i pospan, po-span od buketa misli koje su mi se rojile u glavi .otkada sam prestao biti normalan. Normalan! To je pravi izraz!

J a sam bio normalan!

Tek sada mi j e to palo na pamet. J er j a sam slične funikcije ponajradije ·obavljao s konobaricama, sobaricama i sličnom zdravo1n robom. One su bile krupne, tvrde i dlakave i uplivati u njih za mene je bila jedna vrsta općenja s iskonom. Moj rođak majmun koji je pretežno čučao negdje postrance u meni, iskočio bi u tim prilikama da mi pomogne lakše obaviti taj žilavi posao još žilavijeg zadovoljstva. Ali, ja sam ~a sputavao, sputavao priznajem, nemojte navaljivati! - I kada bih povremeno bio toliko rasijan da mu dozvolim tu slobodu - to se nikako nije moglo predbaciti mojoj ličnosti, već u prvom redu onoj slavnoj nemoći koja je često uzrok i krivac mnogih zala. Muda su ta, podvlačim, muda su ta koja su pretezala. Ona su derala ovo malo čovječnosti što se nakupilo tokorll životarenja. A ako uzmognemo biti metodični, svakako ćemo otkriti i u listu krivaca dodati još prostatu, te par kanalčića i mjehurića koji skupa tvore tu malu fabriku pore>ka.

492, MOGUCNOST:

Vidite! Lijepo· je biti logičan, no možemo li biti logični i do kraja? To je ono što me presijeca. I u trenucima komunikacije s bitkom odvraća od fHozofičnosti tišteći jaja. Najzad. Mogao .sam izna.ći drugačije rješenje, ali tog popodneva bio sam spreman na ništa, čineći ništa, razmišljajući o ničem. Sjedio sam u sobi i tupo zurio u-te dvije lignje, shvaćajući da prolazi još jedan da:n i da, kao onaj prethodni, Okončava sam u sebi slabo mareći što me smotao pod svoje okrilje.

Zaželio sam pjevati. Ali, vrijeme i mjesto sugerirali su mi drugačije solucije. Potražio sam svoju harmtm~ku. No, nje više nije bilo. Ostala je u onom mračnom bastionu kao svjedok jedne agresivne epohe još mračnijeg sistema. Počeo sam lupkati po stolu zadovoljavajući p:rtivi'dno svoj muzički .Uinitet. To je_ bila blaga zamjena za moju ha:rnnoniku. Oni su smrskali taj mali lru;trument u trenutku nasilja umjesto da ga sačuvaju kao .maskotu za svoje buduće obračune i ratove. Ali hranjeni gulašima, punjenim _paprlikama i svinjskim nožicaina, njihov ego i nije mogao drugačije disati u-tvrdoj ljušturi arogantne sebičnosti koja ne poznaje ahimsu i ostale slične brahmanske sličice. Pitanje afiniteta, pitanje afiniteta, rekao bih. A da budem precizniji dodat ću još i: pitanje mentaliteta. Jer, roditi se u datoj sredini i hraniti se datim sastojcfuna, sve to utječe na formiranje ličnosti - uzi!Ilam sebi slobodu manipuliranja jednom takvom konstatacijom i nadam se da soci, psiho i ostali olozi neće zamjeriti!

Okrenuo sam jednu novu stranu slavne teorije. Zahvalan što me ne pozivaju da učestvujem u njihovoj fgri napustio sam apartman i tq>utio se u potragu za avanturama koje bi trebale čekati negdje iza nekog ugla ili- u ikakvoj tamnoj ·rupi ovog hotelskog na1seJ!ja. S.p:usti'O sam se u d1sko-klub da gledam kako se ljudi vesele i plešu. Za mene je uvijek bio je-dan poseban· ritual gledanje· dvonožaca· kako skakuću, nesvjesni onoga što čine. A vidjeti ih kako loču, podriguju i smiju se - još. veći, još veći, moram priznati. S razgovorom je stajalo slično. Jer, osluškivati njih-ova čavrljanja i naklapanja, složit ćete se, to je zabavno ili barem žalosno. A zabava i žalost u ovom ,slučaju idu zajedno, nalazi1m, odgojen sam d~ tako mislim,. ne znam s čije strane, ali zakleo bih se da pamtim školu Hi ,ludnicu. Ne, ne, nije potrebno insistirati na analognosti tih dviju institucija, znam, ~oje namjere su poštene i čiste,- vidjet ćete to na slijedećim stranicama ako uspijete progurati preko ove.

I, kako to već biva, da budem dosljeda1n moderni, dodat ću da sam sjeo na 'barnku stolicu i naručio jedno rpiće, sjećam se da je bilo alkoholna. Oslobođen i siguran, jer su mi u džepu šuštale banknote koje su dame turale u moju zahvalnu vuku svako predvečerje, ja sam se ulogario na toj luksusnoj napravi glumeći princa od Velsa ili Luja XlV, ne znam kojeg bi preferirao. Barmen- se potrudio da bude .izuzetno ljubazan, usprkos štracama u koje je moja futrola bila umotana. Kao da je imao šesto čulo ·za šuškanje pa.piTa u džepovima. Okrenuo sam se i pogledao oko sebe. Ka,kva neobična bića, ovako obojena crvenom i zelenom svjetlošću reflektora koji su se vrtjeli da bi stvoritli što. mistični-ju atmosferu. Ali, ona je bila mistična i· bez njih, premistična, rekao bili, čak i u mraku. Vidio sam plesače obaju spolova kako se drmaju i tresu! ma-


šu gLavama i dupama i ostalim dijelovima svog •nesavršenog trupla. Ali, raspoznavao sam femininurne od marsku1inuma, bit ću pošten, pretjerivanje je mana ambicio:zmih. Izdaleka, samo izdaleka slični, izbliza -oni su bili različiti. Odmah ću objasniti kalw sam uOčavao Uu činjenicu. Dovoljno je bilo primijetiti čija je šija uokvirena kravatom pa da čovje:>:

bude s1guran da se radi o mužjaku. A sve ostalo što nije bilo to, bilo je ono suprotno, tu se ne može pogriješiti. Tako sam, eto, pronašao br7.lu i sigurnu metodu raspoznavanja ljudi u mraku. Izuzetno, nema šta! Možda je trebalo ponuditi nešto bolje. Uglavnom, ubacio sam se u gužvu sa •Čašom u ruci i pokušavao imitirati pokrete ovih entuzijasta. To nije bilo naročito teško jer je jednostavni ritaJIIl još jednostavnije muzike zahtijevao najjednostavniju zbirku pokreta, odnOSttlo muvanja udOvima. To ·me slabo zabavljalo, ali htio sam biti uporan, dokazujući sebi po tko zna koji put da mogu, ako želim, poistovetiti se s njima, pa i sam sa sobom. Gurao sam se među djevojkama, tim biserima- čovječanstva, koje su fiksirale svojim velikim, zelenim ili plavim očima, kao buljine koje traže žrtvu da je raskomadajU i prožderu. Zaželio sam da se i sam, kao mnogi ~kravataši, dokopam jedne takve mlade životinje, odvučem je u svoju jazbinu i predam se paroku zvanom sex. :rvleđutim, vidite, kako to često biva, nitko nije obraćao painju na mene, valjda zbog .toga što sam bio samo jedan mali, neugledni pacifist, previše ~am da bih bio zapažen. Da, to je bio .jed·an lov u mutnom, nisam imao nikakve šanse, n~sam mogao ponuditi ništa osim sebe, a sclm sam slabo kotirao u toj vrhunskoj konkurenciji svakakvih kreatura s jednim zajedp.ičkim obilježjem zvanim moda. To sve ruši! Jer, akO sam uopće išta slabo poznavao, onda je to prije svega bila ona sa svim njezinim detaljima i oblicima koji su m-i bili nedostupni,- koji će mi uvijek biti nedostupni, .toliko sain se udaljio od suštine. Od suštine? Hajdete, hajdete, dobro je zezati- se s vremena na vrijeme! Ništa nije bolje od laganog, besmislenog čavrljanja kada već sve doSadi i čovjek ne :m1a da li da 1se smije ilJi urliče. No, uostalom, osjetio sam da je vrijeme za rastanak: Ostavio sam iijihovu čašu dopola ispijenu i 'napustio ovo mračno stratište. Jer, tu :su, očigledno, prasci i prasice sklapali svoja praseća poznanstva i praseće odnose da bi sa·stavili nove praseće parove i proizveli novu mladu prasad.

• Najzad. Svi dani će susresti svoj kraj. I ove noći, nadam se. A na-kan njih, prazni i :beživotni, baloni nekog drugog vremena ispunit će ovaj neshvatlj1ivi prostor. Nitko se neće osvrmuti na kosti izblijedjele na suncu, nitko se neće vratiti da upita što se to tu u stvari zbilo, i da li se zbilo, kada, kako i po kojem dobru. Jasno! Onda sam se ponovo vratio istim stepenicam,a naprijed - nazad, prijevojima ove nepoznate nastambe u koju sam uplovio tako slučajno, toliko slučajno koHk'O ću i isploviti. Mislim da su dani prolazili brzo, ljetni dani svakako, dok sam se vukao ·po praznim, bezbojnim sobama, sobama bez mirisa i zvuka gdje se samo .s vremena ,na vrijeme otme poneki duboki uzdah teškog ljudskog prilsustva. Neću više biti precizan, neću moći ispričati što se dogodilo sa B. i P., neću reći da Li sam još neko vrijeme .proveo s njima ili nisam i gdje sam potom nestao, a gdje sa-m se ponovo pojavio. -Jer,

494 MOGUCNOSTI

pored najbolje volje nisam naročito spreman evocirati sve te uspomene koje su me davno napustile i kojima .se ponekad približim, ne znajući zaSto, ·ne nalazeći nikakvo logično objašnjenje u tom napornom činu. Ali naravno, još se uspijevam pokatkad sjetiti kada baš hoću i kada je poslijepodne izuzetno vruće, a vani riču vozila i braća u nesložnom koru koji više dirigenta riema. Da, mislim da sam jedne noći nestao u nepoznatom smjeru ne obav:ijestivši nikoga i da su se tako, konačno, rasplinuli moji turistički trenuci jednog vrelog ljeta i da su B. i P. nestale u pozadini moje memorije koja ih je ipak registrirala dovoljno dobro da, evo, vama .kazujem što se zbilo, jer vjerujem da se zbilo, inače s~ ne bih mogao sjećati. Teško je tu nabaciti kakvu pravu riječ. To nije lako, ne, više• nije _lako. Svijest je ta koja odustaje. Ona kaže: d-?s.ta je! I zatim ·sve prestaje. Da, vani je bila mrkla noć kada sam napokon iskočio iz kruga trulog ljudskog životarenja i kada sam, o poštovani čitaoče,

svršio s tupim svjetskim besmislom. Sijevalo je na nebu i u glavi i prve kapi ljetne kiše spirale su mi vrućinu .s tjemena. Trčao sam dugom, mokrom asfaltiranom putanjom bez cilja i sVrhe, bez vjere u ono ispred mene sa čim se nikako nisam ,mogao sudariti. Mislim da je oko mene bjesnjela oluja jer je more divljački hučala i lupalo o sike i jer se nebo spojilo sa zemljom u tamnu masu u kojoj se moje tijelo bjelasalo kao prikazanje iz raja ili pakla, ne znam, ne znam koje je od toga dvoga bliže užasu. Ali, nije li to stvar svete mudrosti? Spustio sam se sasvim prema moru. Vjetar je šibao odsvuda raznoseći krupne kapi kiše po prljavoj, spai:-ušenoj zemlji. Osjetio sam 'ponovo, po tko zna koji .put onu praljudsku težnju za skloništem. Ne, ja bih rado ostao na kiši ovako mokar i sain, udaljen u oluji od braće koja sada hrču, pušu i ?moje se negdje iza zatvorenih žahl.Zlina kao rod tavljenih pasa i rado bih se bio potpuno prepustio jednoj drugoj nostalgiji da ·me ova animalna nije snažno privlačila u zaklon među debele, sigunne zidove ljudskih okućnica. I već

sam bio .počeo grabiti prema prvim .svjetlima kada mi je naglo sinulo <ja postoji jedno kompromisno rješenje. Pretražio sam pustu okolinu. Nigdje zaklona. Samo pijesak i more. Ali, znao sam što tražim i slijedeći svjetlo svoje inspiracije tražio sam čitavu noć prešavši mnoge kilOmetre po pustarama izvan naselja. I tako, gotovo pred samu zoru, ·uvukao sam se u nekakvu špilju kraj mora, zaspavši u istom trenutku zdravim i slat-kim .snom, oslobođen vrata, zvona i telefona i ostalih paranoidnih izuma njihove potrošačke civilizacije. Ne znam koliko dugo sam ležao tako bez svijesti, ali činjenica je da sam se probudiO jer mi je sunce pržilo lice i jer su -mi galebovi kliktali nad glavom, .a oko nogu puzali raci, puži i ostale .sitne beštije morske faune. Do pola u vodi protegnuo sam se zadovoljno i okrenuo glavu naopako prema nebu da pozdravi:ffi novi dan i prirodu koja me pogostila svojim utočištem. Skinuo sam sa sebe mokre štrace, prostre ih po kamenju da se suše i izvalio se na vreli pijesak upijajući u svoj skelet blagotvorno djelovanje sunca. Jedan pravi potez! Cestitao sam s~bi i sretn-oj zvijezdi v:od:ilji koja me dovela na ove relacije, potpomognuta razumom i snažnom čežnjom za jednlm konačnim

spasenjem. Da, razum je bio taj koji mi je naložio da zbrd.šem. Volja bi

FIL/P ROJE l DNEVNIK ONOGA ... ·· 495

propala ·u tim okršajima, ona više nema što reći. Da, razum iLi ludilo -oni te tjeraju u akciju, o čitaoče. No, osjetio sam iskon gladi kako se javlja u želucu i kako me gura naprijed u potragu. Nisam se u:PustLo u lov .na školjke, ne, nemajte to očekivati, toliki entuzijast 1pak nis~ bio. Lovio sam plutače koj~ma vrijedni naši ribari označuju poziciju svojih vrša i mr~a. To je bio jednostavam posao jer u ovom kraju sve je vrvjelo od tih marljivih trudbenika. Pretražio sam ohli2mje uvale i ubrzo o1Jkrio ,pluto lmje se ljuljuškalo na moru. Pregledao sam horizont i sa srećom ustanovio da nigdje u blizini nema ni bradića ni ribara. Jer, nisam sumn}ao da bi me nabili na osti k_ad bi me uhvatili kako potežem njihove zamke. Ali, kako to već biva, sreća je na strani pregaženog, i kao uVijek i ovaj put sam lagano prošao kroz obruč rizika. Neću objašnjavati što sam sve ulovio u tom kreativnom jutru i na koji način sam progutao svoj plijen, učinit ću to jednom drugom prilikom kada se situacij-a izmijeni i kada se na OV10j kori dvonošci pretvore u pepeo zajedno sa svoJim prčvarnicama i kada istrunu konze1~e, prašci i mekinje koje hrane lijena, trula i pokvarena ljudska crijeva i kada se debil konačno otisne od sv:og prapo.četka u svoju nadsvi,jest ili obrnuto, ne gnjavite i ne pitajte - knjige vam -više ne_ mogu pomoći. Tada ćemo -koncipirati jedan mali almanah savjeta i rješenja. Ali, dan je bio vreo i ego -se razmrviJo među .Sikama i škojima, dok se tijelo V1Uklo po plićaku i pijesku uronjeno u Podne nad koj:im obitava veliko sunce. Zrak se razrijedio i-oblici su se istanjili do bijele potkožice prostora. Ne znam kamo sam nestao i u što sam se pretvorio, ne znam kada se na nebu pojavio Ikar i ~ada ga je .smijenila kozmička ll10Ć, ne znam kada je bljesnuo samadhi, kada se i da li se ponovo raspršio. Ne ·znam, o čitaoče, da li sam ostao tu ili sam odmaglio, da li sam prestao ili sam postao i da li sam uopće -bio ili nisam. Noći su smjenjivale dan-e, kiše sunce, a ja i raci smo neumorno puzal'i među k~amenjem, vrištali, boriJ.i se, gxizli uzajamno. Tako sam vidio vojsku ratnika kako prolaze horizontom, pribLižavaju se i ·ponovo nestaju u onoj blijedoj izmaglici koja ik-rije dveri iskona. Tako sam vidio sBke neshvatljivih boja kak'D se množe u mojim sklopljenim očima. Tako sam vidio nešto što nisam smio i tako sam, konačno, zaplovio zabranjenom zemljom. Prozirnost .se raspukla i dugi trak nevidljive sile -povuka'O me unutra, u Ono. Najzad. Jer, mo:ra postojati netdje Ono, To ili Ovo što hran'i vjeru, što hrani smisao i neke ostale brahmanske sličice.

(Odlomak)

PRILOZI

• AUGUSTIN STIPČEVIĆ ILI OD TRADICIONALIZMA DO MODERNITETA

Tako je npr. dostatan- i prvi pogled na pjesmu Pred morem pa da· ustvrdimo da je to arhettp djetinjstva transponiran, pomalo, narativnim tonom i prožet kontemplacijom, arhetip koji se pojavljuje u obliku -slika mora. Jer promotrimo li malo pomnije, ustvrdit ćemo da na semantičkoj razini mnoge riječi »sinonimiziraju« i mogu se podvesti pod isti značenjski zajednički

nazivnik. More, pučina, vjetar, pogled, prohujatost, motrenje, put, dubina - govore nam zapravO istim značenjima i grade specifičnu auru pjesme: neizmjernost spram koje čovjek stoji sučelice, tajanstvena upijališta naših pogleda što skrivenost dubina naslutiti znadu, more kao neizmjernost neizmjernija od vjetra, jer samo ono može biti njegovo kućište što svoje kutke sakriti našem pogledu smije ćuvajući za sebe pravu sliku čovjeka koji je obalama njegovim došao da se ogleda poput Narcisa u kristalnoj jasnoći

njegove modrine; ono (more) je pohranilište slika djetinjstva te se na njemu pjesnik ogleda kao u bunaru prošlosti:

Tko može- dno da saQleda, tko može moju ljubav da otkrije.

(PTed moTem)

Ono u doživljenom i .doživljajnom obratu više i nije samo ogledalo, ono jest postalo samo lice pjesnikovo (»kada mu prilazim - pred SVOJE lice« -istakao C. M.) U kojemu se . otkriva mladost pjesnikova. Ono (more) lice ne otkriva samo mladost, tj. izrastilište vatre prvih oblikovanja, ono je kao LICE prava obrazina, slika koja se pokazuje svijetu; lice je ono kakvom se vidi neka osoba; ono može dakako biti i skrivalište osobe, ali kako su pjesnici kazivači sebe i svijeta oko sebe, ono (lice) more je vrata k nutrini. A lice je i ono što pjesnik hvata u svome okružju; lice svijeta, lice okružja gdje različiti glasovi mrmore u zajedničkoj orkestraciji tako da se ne razaznaje je li to pjev sunca, dlijeto graditelja ili razgovaranje u ljubavi.

C. MILANJA l A. STIPCEVIC ... 497

Odnos spram moru bitno je određenje Stipčevića kao pjesnika u ovoj zbirci, a to nije samo odnos prema p~avoj površini omamentiranoj bijelom pjenicom, nego prije svega odnos spram semantike i polisemije mora kao amblema, sinonima i simbola nei7.mjernosti, neuhvatljivosti, tajanstva, prostranstva, kao ogledalo što slike udvaja i sublimira. To je ujedno osobni razračun s arhetipom djetinjstva, sa zavičajnim zovom.

Ponekad snatrim - vratit ću se moru s mištju o gradu pod SLjemenom, grad će il. meni spavati i radovati se koracima mojim kao nekad u bjeloputno-j trci s jeseni.

(Korijeni u pijesku)

Ova- bitna kategorija sublimiranosti prošlog i sadašnjeg, sjećanja koje r1ije samo melankolično sjećanje na prošlost zatvoreno u svoj rezervat nego su slike prošlOSiti ispresijecane sa sadašnjim događajima, osjećanjima, preokupacijama tako da u tom poetskom mementu nije moguće razdvojiti prošlo od sadašnjeg, to više što je projekt sadašnjeg implicirao rezultate prošlosti - to bitno određenje sublimiranosti izraženo je -najbolje stihom »Ostajemo nedovršeni a nismo spomenici« (Zaboravtjeno more) i nije nimalo u suprotnosti s prvotnim određenjem koje se pozvalo na kategoriju mora. Ovaj je stih upravo svojevrsna transkripcija stalne otvorenosti u smislu egzistencijalne upitanosti i kontigentnosti ljudskog bića i njegova nemirna tragalačkog duha, ali istodobno i svijesti o dosezima njegove moći.

Na sličnu problematiku naići ćemo i u prozi Zid bez prozora, stoga bi se u stvari ovaj drugi dio druge faze Stipčevićeva stvaralaštva mogao tretirati i samostalno kao prijelazna faza k modernitetu a da se ne poremeti kronologija razvojna tijeka.

Stanovita metodološka novost u pristupu građi psihološko je poniranje i nijansiranje osobnog doživljavanja svijeta u kojemu se lik kreće. Na to ukazuje činjenica što pisac bira one trenutke u životu junaka koji će ga do kraja razotkriLti, tj. u času njegova osobna klonuća, kao npr. u pripo':'ijetki Suhi plač koja iznimnom psihološkom motivacijom riše lik žandarmerijskog narednika koji u trenutku spoznaje besmisla svog poziva suhim plačem

miluje svoju bivšu uniformu. S tog ugla promatrana sva je ta pri~a iznijansirani postupni razvoj degradacije njegove ličnosti. Ili pak pisac te likove hvata u trenutku njihovih sentimentalnosti i sanja kad iskrsava njihov očaj ili jad, njihova nemoć i pom.irenost sa životom (Tiha putovanja, sUsret, Zid bez prozora). Odatle bitni egzistencijalni stav Stipčevićevih likova, stav naime određenog dupliciteta ličn05ti i kolebanja - svijeta prošlo!S'ti i sv.ijeta sadašnjosti - no i to samo do onog trenutka kada oni, bezvoljni i nemoćni,

nesposobni da se odupru svom bivšem liku i kada sadašnjost kapitulira pred prošlošću, kušaju dosanjati svoje neostvarene čežnje, svoje smislove i ne

. smislove, svoje neotkrivenosti, svoje uzaludnosti i tragičnosti opstanka. Sam naziv zbirke već je karakterističan i simbolizira pojedinačnu sudbinu

junaka ovih priča, likova koji se nalaze iza zida bez prozora, zatvorenih u lwlu svojih fantazmagorija i tlapnja, iza zida svojih sitnih računa i račun-

498 MOGUCNOSTI

čića, zatvorenih u taj magični krug bez otvora u kojemu se logikom _svojih apsurdnih kretanja i, paradoksalno, logikom svog prava na život pomiču,

ali iz kojeg kruga kao da nema izlaza. To je ujedno i ontološki status i datost sudbine, a ne samo egzistencijalna prikovanost za jedno mjesto i jedno vrijeme. Ti likovi žive svoje, da tako kažem, arhetipske živote, živote in illo tempore.16

4.

Treća, je faza koja se nadovezuje izravno na drugu fazu, posebice njezin drugi dio, faza moderniteta koja obuhvaća dvije posljednje zbirke pripovijedaka i zadnju zbirku pjesama. U ovoj fazi ne nalazimo one totalnosti života koju susrećemo u drugoj fazi_ »epskih« romana, a niti nalazimo one tradicionalno romaneskne oblikovane junake u smislu njihove jasne etičke i psihološke iznijansiranosti, nema jasno definirane društvene funkcije junaka, niti se pak s druge strane u ovih modernije oblikovanih likova osjeća određeni prijepor između nekakva idealizma apstraktne provenijencije i tim osjećaji.."Tia kontroverzne društvene strukture. Ono što se dogodilo na općedruštvenom i ljudskom planu, riječju na planu kulturološkom - a to je rasap dotadašnjih tradicionalnih sigurnosti, jednako i rasap dotadašnjih mitova - to je počelo kucati i na vrata književnosti. Ali ne samo to, počeo je kucati i sav onaj vanJsk,i dekor, ona »aura« svakodnevice, što je zapravo fiksacija nezanimljiva siva trivijalna događaja i doživljaja, što i jest ono novo na planu događanja i društvene sfere, a što je s druge str-ane hermeneutička tumačenje dot1čne prozne strukture i intencionalnosti samoga književnoga djela .

.Zivot se pak ponajmanje sastoji od velikih strasti, kobnih sudara i sukoba i nepredviđenosti, a baš nonajvećma od prozaičnih, svakodnevnih, prizemnih, nesenzacionalnih, najobičnijih stVarčica, te mislim stoga da naimanje stoji onaj prigovor koji se u tom smislu odnosi na Stipčevićeva tematsko područje. Naprotiv, time je baš zadovoljen ukus o-nih lroji govore kak'J umjetnost treba da bude odraz zbilje, jer je u tom smislu više teatarska i književna ona književnost koja poseže za senzacionalnim i burnim događajima s obzirom na to da one nisu pretežne u jednom ljudskom vijeku. Time je Stipčević htio reći kako se često dogodi da tek onda kada promislimo o živ9tu, pa bile to i najmanje sitnice, vidimo da su protekle neke stvari za čije trajanje smo bili uvjereni tj: m.is1ili da smo uronjeni u nj, a tako smo izgubili svaku svezu za sadašnjosti. I upravO poradi D:emogućnosti uspostavljanja sveza likovi traju i dalje u iluziji prošlosti.

Stipčevićeva stvaralačka evolucija od zbirke Na granici do zbirke Covjek bez imena gotovo je neprispodobiva. Dok je prethodna zbirka pisana u maniri klasičnog realizma s pravocrtnim jednolinijsk.im razvojem radoje, uglavnom er-erz&hlungom, dotle je ova zbirka koncipirana sasvim drukčije. Na planu kompozicije tu su neswimjivo rezultati psihoanalize, tehnike filmske montaže, odnosno filmskih rezova gledanja unatrag, i:slrus-tva moderne pripovjedne strukture 20. stoljeća. No, modernitet se očituje i na sadržajno-temat-


skom planu. Dok je u prethodnim novelama glavna okosnica radnje bio pomalo uobičajeni primorski krajolik, te praćenje tog junaka iz sela u grad, dok se u pozadini osjećala nazočnost rata ili je pak rat bio neposredno tu (Tragom tijusara), dotle se u zbirci čovjek bez imerJ..a susrećemo s pomalo čudnim i nesvakidašnjim junacima (često na granici bizarnog), posebnjacima, podvojenim ljudima- iznad svega zanimljivim za psihoanalitički_rez- koji svu svoju prošlost vuku za sobom u sadašnjici, koji je ne vuku samo kao balast nego su i nemoćni da joj se opru, pače ta prošlost diktill'a/vlada njima i njihovim projektom življene sadašnjice i »planirane« budućnosti. Opterećeni tim arhetipskim naslagama oni unatoč pokušajima nemaju svoje vlastite unutarnje snage, a ISilaga što dolazi izvana (ili od partnera) ili je nedo-; voljna •i neodlučna ili je uzaludna u prispodobi s ovom da bi mogla nad-vladati tu Svoju opsesivnu prošlf?st, da zanemare taj egzistencijalni" projekt, jer je on bio inkorporiran u sasvim drukčiju socijalnu stvarnost i projiciraju novu koncepciju života koja je suglasna s novonastalom situacijom. Naprotiv, oni sadašnje -situacije u kojima gledaju modele žele uklopiti u dosadašnje (živijene) modele i sadašnjost žele ugurati u model prošlosti., a kako to ne uspijevaju - što je i normalno, a taj im se neuspjeh sveti - napuštaju sadašnji model, koji se opire tom pokušaju uguravanja, i odlaze. Neki odlaze zastalno, neki u potragu za novim modelom, a neki su pak svjesni jalovosti svog pohoda te odustaju pred »ciljem<<. U tom je smislu simboHčan sam naziv zbivke i .svake pripovijetke posebno.

Tako se u pripovijetki Zid bez prozora Helena ne može osloboditi modela Ivana iz vremena početka rata i svaki pokušaj da se oslobodi tog modela i zamijeni ga Markom ostaje bezuspješan, i to baš u trenutku kada se čini

da je na pragu tog uspjeha. Uz zapažanja, to jest uz narativni postupak koji je bi-o poznatiji poslije W. Woolf, poslije njezina praktična ostvarenja i njezine teorijske koncepcije (npr. Heleni su stalno na umu dječje cipele o kojima je čula uzgredno prolazeći ulicom: »A dječjih cipela nema«), u Stipčevića, inače kada je razgovor o ovoj knjizi pripovijedak:B., karakteristična je dramska intencija, tj~ ona situacija u kojoj likovi iznenada ulaz,e u konflikte iza kojih običnO ostaju poraženi, a kako je to često na kraju priče, svaka pripovijetka ima snažan dramski efektni finale, stoga padaju i -oni komentari koji u ime moderniteta napadaju ovu knjigu kao primjer nemocierniteta.17

Sličan je i lik Luke u Covjeku bez imena lik bivšeg, deklasiranog trgovca, čudaka koji živi s brojem dva (2) i znade da io za njega nije običan jedan više jedan. Njega Stipčević hvata u dvostrukoj projekciji, u interjekciji usmjerenoj prema unutra i ekstrajekciji usmjerenoj prema vanjskoj stvarnosti. On toliko živi u svom prvobitnom modelu da jednu sasvim prirodnu reakciju prema Mandinim bedrinla smatra trenutkom slabosti. Nemoćan da prvotni model ugura u sadašnji, Luka je -oljuštena prošlost, čovjek bez imena, bivši čovjek, obrazina; on je sjena svog bivšeg imena.

U drugačijoj modifikaciji modela indikativna je priča Crna ptica. Tu je nastojanje da se sačuva sadašnji model, ali i to kao -i ono prije izgleda nenormalno. Ne radi se tu o klasičnom ljubavnom trokutu. Bizarnost se situacije opravdava Ivičinim ludilom. Maca kao njegova žena želi sačuvati instituciju braka bez obzira na cijenu. Ona to želi i onda kada je model već srušen.

500 MOGUCNOSTI

Svakako su - po mojem sudu - najzanimljivije i najindikativnije u ovoj zbirci dvti.j~ zadnje pripovijetke, Putovanje u noć i Mladić koji je otkrio Ameriku, te ću se na njima malo više zadržati.

Simptomatično je da je kritika odreda isticala_ one novele koje po elementima književna majstorijanja, naraci~i, razmještaju ,i odnosu likova zaostaju za prfupovijetkom Putovanje u noć koja je u svakom smislU riječi

antologijska. Ova višestruko zanimljiva priča, kao i niz novela iz IWvije hrvatske književnosti, izuzetno su primjerene i kao da su napisane za jedan antropološkostrukturalistički rez koji bi nesumnjivo o-tkrio nove kvalitete ovog žanra i nove vidike i spoznaje o takvoj pripovjed.noj strukturi, odnosno tekstualnoj strukturi. Ova proza svojim kvalitetama i karakteristikama strukture nastavljcf smjernice određenih tokova u poslijeratnom razdoblju suvremene hrvatske književnosti, ali posjeduje i individualne crte, i kada se ubuduće bude raspravljalo posebice o hrvatskoj noveli i njezinim tokovima, tematskom i fabulativnom oblikovanju, načinu sižejiranja, relaciji spram zbilje čijim se fragmentima koriste za tvorbu svoje posebne književne zbilje, o korištenju tehničkim po&tupcima filmske montaže i reza - ova se pripovijetka neće moći zaobići pogotovo što ona moZe otrpjeti bilo kakav kriterij.

Psihoanalitičkom metodološkom orijentacijom (opservacijom) i jezikom supstancijalne psiboanahze otkrio bi se u ovoj pr-ipovijesti svijet izuzetne psihološke strukturacije, što bi uostalom ~svaki izabrani ikriltički jezik, koji u određenu smislu mora biti strukturalno koherentan »predmetu«, i potvrdio. Naime, ritmom rečenice, općim »tonom« nivoa označitelja, tobožnjom nezainteresiranošću i ravnodušnošću pripovjedača spram lica, majstorskim iskorištavanjem ich i er-erziihtunga (»I Cim je ušla u kupe, čovjek - kako bih ga zvala, ne znam mu ime, možda bljedoliki frajer - ustane i pomogne joj da smjesti prtljag«.) kojima pisac postiže istodobno i distanciranje od lika i unosi se u samo središte lika i ne govori više o njemu, nego njim samim - svim tim postupcima dakle otkrilo bi se Stipčevićeva strukturalno svladavanje materije, jezi~a, kompozicije, životnosti likova, nijansiranje i cizeliranje psihičkih slojeva likova, njihovog sadašnjeg trenutnog djelovanja i podsvjesnih kretanja psihičke magme u kojoj je situirana prošlost što katkad upliva u prvi plan i nameće se svijesti nudeći joj svoje projekte.

Fabula je ove priče vrlo jednostavna. Pet individua je strpano u isti prostor u jednom kupeu vlaka i oni se tijekom vožnje nekim »igrama« razotkrivaju pokušavajući naći nešto zajedničko. Ali, izgleda nam da su oni jednako bliski, ili daleki jedno drugome na početku kao i na kraju putovanja kada će svaki od njih nastaviti svoj osobni put, zapravo traženje,

No interesantan je način sačimbe same pripovijetke, odnosno njezina struktura. Okv,ir je radnje vagon jurećeg vlaka kroz noć, u čemu se nesumnjivo vđdi utjecaj Stipčevićeva bavljenja kazalištem. U ovoj postavi osjećamo _sceničnost i kazališni dramski »dekor«: jedno »Ograđeno« mjesto radnje koja je u svojim fizikalnim mjerama svedena na minimum kako -bi se pažnja usredotočila na psihički dinamizam lika, što je opet f:ta nivou označitelja maksimalno uklanjanje suvišnih deskriptivnih sredstava. Vanjski (fizikalni) prostor je zgusnut, stisnut do prsnuća, ali je zato unutarnji prostor lika uistinu pukao preko granice svoje uobičajene ispovijesti, te se priča u tom smislu može


nazvati pričom unutarnjeg prostora lika. Dramska je napetost upravO postignuta ovim prijeporom vanjske stisnutosti u jedan prostor i unutarnje ekspanzije lika kojom ekspanzijom likovi zapravo otkrivaju, u trenucima kada se očekuje njihova potpuna sloboda integriteta, svoje osobne projekcije, jer tu na oslobođenom mjestu, oni otkrivaju u biti svoj dramsko-farsični lik.

Zašto dramsloo-farsični?

Nije to samo dramski sukob između dva svijeta - između svijeta Rade i ..1. vana i svijeta Trivića i Milice, .svijeta što bi gH uobičajena konvencionalnost nazvala svijetom mladih i svijetom starih sa svojim posebnim i različitim

žiVotnim konceptima - naprotiv, unutar određeD.a koncepta života jednoga ~~videfa (npr. Rade i Ivana, ili Milice i Trivića) postoje divergencije koje se 0tkrivariu kada se čini da je sve gotovo, u trenu dakle kada očekujemo da unutar određena koncepta nema značajnijih pojedinačnih razlika što bi tom konceptu dalo drukčije atribute. Sa stajaUšta dratnart;ike koja je gradirala do tog momenta i Ivan (kao nosilac mlađeg svijeta) i Tdvić (kao Il?Silac starog koncepta) izgledaju nam u strahu obrata svojeg prvortnjeg koncepta jadni, uplašeni i tužni komediL].anti, u toj farsičnosti, za svoj mali komad sigurnosti, oni su tragično-komični. Tragični su jer se uspostavlja činjenica da i oni nose kicmcept koji sadrži neke fosilne rudimente prošlosti - bl>iske ili dalje -koji se nameću svojom prezentnošću tako da se s njima mora optirati; komični zato što to naposljetku izgleda sve kao ,,igra riječima«, kalo sudbine odigrane unutar priče pripovtjedača. Međutim ovom konstatacijom mi se penjemo na drukčiji plan analize, i promatran0 s t0čke literarnog 10blikovanja likova ti nam ]jkovi postaju ponovo tragični jer iz s~.roje egzistencijalne zadatosti, determiniranosti i ogr:aničenosti, usprkos sV'ojim naporima,_ izgleda, ne mogu izići. Kada se malko odškrinu vrata nj,ihove nutrine, vide se ,njiho-vi straho·vi i bojazni, njihove neurotičnooti. A to sigurno, ka? je riječ 10 Stipčeviću kao autoru, nije nasljedov.anje tradicije, nego iskustvo na.5novijih psihoanalitičkih istraživanja, (·ime se ne tvrdi da je t·o on jednostavno prepisao iz klojeg takvog .rada, nego naprotiv da znanstvene discipline i književne strukture kroče nekako para-. lelno novim putovima ljudskih neistraženih regiona, dakako uz međusobnu t::vijest o tim dlostignućima.ts

Ovo tumačen!je pripovijetk-e kao igre, na nivou priče i pripovijedanja, kao igre sa ·samim pri.povjednim tkivom, sižejem, oblikovanjem lika, čita~ nalfativnom strukturom, dove~o bi do interesantnih naznaka, te u tom s~islu ostaje obaveza antropološkostrukturalističkog reza te priče, kao i sličnih pripovi(jedaka drugih autora. Time se. nesumnjivo otkriva nešto što na prvi pogled može zapanjiti i u svakom slučaju potrti sudove slične onima (citiranim pod bild. 17\ koji govore o nemodernosti i tradicionalizmu ove rpro-ze. Naime, činjenica da Rada (ženski lik iz pripovijetke) daje ljudima što ih susreće u vagonu imena, a .s obzirom na to da ona nije pripovjedač ili kazivač (on se k~ije iza er-erziihlunga priče), i tek tada lik!ovi, tako da kažE"m, prOrade i to u simbiozi s prije poznatim Hkov:ima s kojima je Rada dolazila u dodir, i po tome oni dobijaju svotie osmišljenQe, blizinu, intimitet, plastičnost i moć djelov-anja - nije li dakle tom činjenicom anticipil'ana filozofija strukturalizma, ali i ne samo hladno i nezainteresirano anticipirana, nego je prema njoj zauzet kritički stav: piščev kritički stav poznat je iz završetka priče. Lica koja su po imenovanju

502 MOGUCNOS1'I

oživjela i počela djelovati nisu i djelotvorna; oni se kao paradigma tični modeli mogu po VlOlji porazm.ještati u bilo kakvu z,aželjenu koncepciju sustava, ali više od toga oni ne mogu postići. Kao djelotvorni, odgovorni, slobodni i punopravni subjekti oni u porazznti-eštađu tog sistema ne mogu funkcionirati. Oni se i ne kušaju približiti samosvojnosti Subjekta jer bi ili morali izletjeti iz sustava ili bi pak u njemu doživljavali poraze.

Kod Mtadića koji je otkrio Ameriku imamo drukč,iju situaciju. G. Lukčlcs pišući o Feliksu Krulu Th. Manna navedi: >.~Gubitak perspektive i suštine izaziva privid jedne uništene stvarnosti, neograničene vladavine subjektivnosti, nadmene subjektivnosti čija je savest nemirna, .jer se nikad ne oslobađa straha da će i ~jmanlii dodir sa objektivnom stvarnošću takve kule ad karata, tvorevine misli i doživljaja, smesta morati da sruši.«19

.Ovaj citat iz Feliksa Krula ne navodim uzalud. Naime,· za ovaj StipčeviLev roman možemo reći da je u određenom smislu naš hrvatski roman o ispovijesti hohštaplera. RO,nan je ispričan ich-formom te se on dloista i doimlje kao ispovijest. Ne mislim tu praviti analogiju urrljetničke vriijednosti niti istraživati neke utjecaje, jer ta dva romana određuju dva različita tipa hohštapleraja u dvije različite povijesne strukture. Ovaj roman koji je 'pisan u obliku ispovijesti glavnog lica č~tkim, jednostavtllim, konverzaciono-komunikativnim jezikom te se čita u jednom dahu, ostvarenje je čiji pojedini fragmenti strše u mnjetničkom pogledu, dok opet ima dijelova koji nisu na tod razini, ali isto tako možemo konstatirati da je lik hohšt~plera Lovre da:t u puno1 plastičnosti; naime siromaštvo jezika i feljtonizam na nivou označitelja u. neku je ruku sirom:1štV10 njegova unutarnjeg profila, i upravo taj nedostatak inventivnosti i· nemaštovitosti zaslijepljene egoizmom (»Ja sam egoist, toliko sam svjestan<') prouzročili su nijegov neminovni poraz na kraju. -

»Roman je forma avanture, prave vrijednosti unutarnjosti, Il!jegov sadržaj je povijest duše koja polazi u svijet da bi sebe upoznala, koja traži avanture da bi se is)t:Wala i da bi, obistinjujući se u njima, pronašla svoju vlastitu bit. Unutarnja sigurnost epskOg svijeta isključuje pustolovinu u oV1om autentičnom smislu: heroiji epopeje prolaze šaroliki niz avantura, ali nikada, .međutim, ne dolazi u pitanJje da će ih heroji unutarntji, kao i vanjski svladati; bogovi koji vladaju svijetnm moradu svagda vladati demonima (indijska ih mitologija naziva »božanstvima prepreke«). StogB. Goethe i Schiller su zahtijevali pasivnost epskog junaka, krug avantura koji krasi i ispunjava njegov život jeste oblikovanje objektivnog i ekstenzivnog totaliteta svijeta, a on sam de svijetleće središte oko kojega se okreće razvoj i, u njemu samom, najnepdkretljivija tooka ritmičkog kretanja svijeta. Pasivnost romanesknog junaka nije, međutim, formalna nužnost, nego ona označava odnos junaka prema njegovoj duši i njegov odnos prema okolnom svijetu. On ne mora biti pasivan, pa zato svalro pasivnost ima za njega određeni psihološki i sociološki kvalitet, definiraljući određeni tip unutar mogućnosti gradnje romana.«2°

U svjetlu ovog LukB.cseva postava mi možemo promatrati lik hohštaplera Lovre postupno od prve do posljednje stranice, no .bit će dostatno da promotrimo središnji dio ovog kratkog romana, lucidni fragment napisan u trenu istinskog nadahnuća, zapravo određenu priču unutar priče romana koju Lovro priča Maci a koja je zapravo hermeneutičke tumačenje čitavoga djela. To je


onaj dilo koji, rekao bih, strši, a Strši zato što je to priča samog pripovtjedača a ne junaka. Lovrina priča je njegov životopis, a avro je piščeva oQjena samog tog života, odnosno tumačenje samoga lika u ~omanru. To Ue dakako priča o spomeniku i njegovu postavljanju, prepuna konotativnim nabo-jima.

Trebalo bi podići spomenik zaslu!nom građaninu, vel!· kom čovjeku. A biQ je visok preko četiri metra. Naručili spomenik, odlili u bronzu, ali- nigdje ga smjestiti. -Jedni predlažu jedno mjesto, drugi drugo, a. treći treće. Lalro je reći da bi se mogao smjestiti ovdje ili ondje, ali treba vidjeti da li će se »uklopiti u ambijent«. Svi su se duboko zamislili i ponavljali te riječi. I moja mater Laura je zamišljeno i zabrinuto ponavljala: »H<>će li se uklopiti u ambijent?« Zaključe da .bi najbolje bUo voziti spomenik od mjesta dio mjesta i vidjeti gdje će se najbolje uklopiti u ambiljent. Nije bilo jednostavno tu ogromnu bronzanu ljudeskaru podići na kola. Dovukli su veliku dizalicu i cijeli dan sve do sumraka su stručnjaci om.otavali. odmotavali užeta oklo spomenika. Svaki put kada su ga pokušali dizati, nagnuo bi se sad na jednu sad na drugu stranu. Citav grad je promatrao ili pomagao ukrcavanje spomenika u kola. Oni koji su direktno svojim rukama suQdelovali, davali su savjete što' da se učini. Dovikivali su iz daljine ili su se probijali do spomenika i svoj su savjet praktično pokazivali. Nadzad se netko sjetio da treba toj ljudeskari zavem.ti uže oko vrata i tako ~e podići bez 'bojazni da će skliznuti. Nije se doznalo čija je to bila misao, jer ju je taj iz daljine dobacio, a poslije svatko od njih tvrdio da de to njegova misao. Netko je u šali doviknuo: »Toliko si nas izmučio da si zaslužio da te objesimo!« Ali svi su odahnuli kada je konačno bio spomenik smješten u kola i svi su otišli zatim na spav,anlje. Nikada grad Ilid e ranije zamro- kao tada. Cak ni ~ive duše nije bil'O na dočeku broda ili vlaka, pa su se putnici na proputovanju (a drugih nije ni bilo) zabezeknuli i uplašeni žumo su se prebacivali s broda na ,vlak ili s vlaka na brod. Proširio s,e glas da je gmdom zavladala kuga. A sutradan, stara moja, svd su poranili prije zore. Zapravo nitko D·ije spavao skoro cijelu noć od uzbuđenj.a. T .oga dana nitko nije radio: bili su zatvoreni dućani, uredi, širole, tvolnice, a u bolnicama uz teške bolesnike ostale su s.amo dežurne bolničarke i zajedno s njima Oadikovale E;to ne mogu prisustvovati to-m događaju. Nitko nije jeo ni pio. Nakupio se narod oko sporl!enika, Zavezali su dva duga i debela užeta u kola i upregli nas dJecu da vučemo kola sa spomenikom. Iako je bilo nas mnogo djece, ipak nismo bili u stanju da vučemo tu ogromnu težinu. Stoga svuda oko kola natisnuli se ljudi l gurali ili. Oni prvi rUkama su se oslonili o kola, a ostali u beskrajno:j repini jedan drugome o leđa i tako je ~nula- kočija s bron~nom ljudeskarom koja se izdizala iznad crnih glava i dosiojanstvenim mirom čitala rastvorenu debelu knjižurinu. Vukli smo je iz jedne ulice u drugu, iz jednog trga u drugi, iz dednlog parka u drugi. Tom vozikanJu nije bilo kraja, neprestano smo se navraćali na isto mjesto i opet odlazili u daljjnju ophodnđu. Zaustavljali smo se na pojedinim mjestima, gurkali kola sa spomenikom sad desno sad lijevo, napriljed pa natrag, jedni su vikali: »Ne uklapa se u ambijent«, a drugi: »Uklapa .se u ambijent!« Zatim: »Bolje se uklapa na trgu«, »Bolje se uklapa u parku«, »Bolje se uklapa

'

504

•

MOGUCNOSTI

na čistini pred obalom!« I opet natrag, j opet kolo uokolo. Stariji su se međusobno svađali i nadmudrivali, a nas djecu je to neobično veselilo. Na tom križnom putu zateče nas mrak, već su počeli stizati vlakovi i brodovi, i u očajanju naslonivši se l~đima jedni o druge, sklapale su im se oči, neki su odmah zaspali, a ljudeskara se kao neumorni čuvar izdizao iznad crne polegle mase. Uz njega se nasred ceste raširio razgranat bor, a nedaleko je također nasred ceste stršio osamljen zvonik, bez crkve. Nama djeci dadilja to dugo zaustavljanje i ta duga Butnja, pa dogovorno za zabavu zatreštimo: »Uklopio se u ambijent, ·uklopio se u ambijent!« Naše vrištal\le trgne ljude iz sna, oni najprije srdito zagalame na nas, a onda okrenu glave prema spomeniku. Počnu ustajati jedni za drugima i začas su svi bili na nogama. Svi su vrtjeli glavama ne vjerujUći svojim očima. Dogodilo se čudo kao ono u Jeruzalemu. Najl?rije netko zaviče: »Uklopio se u ambijent!«, a onda za njim cijeli narod je podigao ruke i zaurlala: »Uklopio se u ambijent, uklopio se u ambijent!« k:ao na nogometnoj utakmici kada domaća momčad zabije gol. Sve De letjelo u zrak. I tako spomenik na cesti podigoše, amen.

(Mladić k_oji otkrio Ameriku, str. 69-71)

Nilje ovdlje samo riječ o sinušenosti i dezoriJentiranosti, o priglupim megalomanskim potezima koji su u diskrepanciji sa svakodnevnim malim intimnim toplim ljudskim sithicama, nije to samo kritika određenih struktura našeg društvenog poraća, nilti pak psihologija masovne histerije grupe u očekivanju njezina znača:jna datuma, kritika »teorije ambijentalizacilje« i gradnje bez dug~mučne perspektive, niti de to samo neka kritika alijenacijje proizvoda, prepuna grotesknih situacilja, kada se npr, spas vidi u vezivanju kOnopca oko \Tra ta, humor Iroj i- će kulminirati na kraju kad se bude prihvatio prijedlog djece, nego taj dio ima i dublji smisao. Ovdje interpretac.ija traži svoju hermeneutičku mogućnost tumačenja i razumijevanja što implicira odnos značenda spram svojih relata, što opet z.n1či promatrati tekst na nekoliko samostalnih razina. S jedne strane tumačenj-e je to samog glavno-g problema romana: dezorijentiranost i besperspektivnost onoga· i onakva života lcakav je r.o-manom prezentiran, •osuđenost da se nigdje ne uklopi u ambijent, prepuštenost i ostavljenost nasred ceste uz'"bor i osamljeni zvonik tu u blizini same skore smrti, nasred ceste bez jasna cilja, na cesti, što nije kod kuće, u izvan~slrosti, oWđen, što je jedan pomalo kafkijanski motiv, ali u neku ruku u tuđe sprdala što je ponekad zabava ali ponekad i zamor. To je tumačenje nosivoSti samog lika, ali s druge strane i pripovJedačeva priča o liku/junaku. Roman, doživljavajući određenu evoluciju od prvotnje trilogije, više nije -samo obHk kazivan~a ovakve ili onakve fabulativne građe, on ~je tu i sredstvo predshvljanja, svoj osobni tumač i tumač onog materijala koji iznosi. Lik je prestao biti ijunakro-m, ličnost u klasičnom smislu određen ovom ili onom utilitarističlrom nakanom. On nema nekog svog privat1110g i javnog života koji bi pisac pratio na ta dva kolosijeka, on j'e reduciran (maksimalno) na paradigmu jednog stall!ja i sirt:uacilje antiherojske, antipatetične, u egzistencij-3.lnu situaciju neuglednih i nezamjetljivih eo ipso činjenica, u sviljetu svakodnevna sivila gdje se »trguje« sitnim ulozima {za malo udobniji komoditet i malo bolji ručak). Otvorene dramatske i tragične


tenzije između društva i pojedinca u smislu evidentna pri{jepora temeLjena na usvojenom ideološkom konceptu dakako tu nema, ali zato ima implicitne izlišnosti lika s kojim priPovjedač obračunava u navedenom pasusu, i to na način štO bi ga Lukclcs na-zvao ironičnim prikazivanjem. Zbog ove pripovjedačeve orijentiranosti na »goli život« nema ni onog velilrog brtoja likova kao .što ima u rtnilogiji, tj. broj je likova sveden na minimum, ako li je pak u središtu pažnje autorove refleks jednog lika i ako su stoga porazmještani još neki likovi, onda lje to u stvari stoga da se što bolje oriše, ilustrira, komentira glavno lice. Oni se pojavljuju točno onoliko koliko su se okrznuli o njega, i potom nestanu kao da ih nije ni bilo. Na kraju· ostaje samo poraz. Dakako, sociološka bi analiza ovrog pasusa (i čitava dijela), ona analiza naime koja bi uzela u obzir relaciju kfiJiževnosti i zbilje, otkrila slične indikacije i 1,1stvrdila da je svakalro moguće pronaći refleks bar dijela zbilje u 'OVOj pripovjednoj strukturi i u tim relacijama kušala iznaći društvenu angažiranost i aktualn'Ost tog djela kao i refleks (»utjecalj «) jedne strukture na drugu. S druge bi pak strane semiološka raščlamba zgusnute semantike u ovom pasusu pot:ražila ne samo simbolično značenje nego i amblematsko značende modela kao paradigme. U tom bi se slučaju došlo, između ostalog, d~ onih konstatacija koje sam prije haveo, a sam kip bi npr. poslužio kao prepoznatljiva paradigma krajnJe ljudske duhovne bijede i smušenosti, i groteskno-iroruično-humorističkog oblikovanja na :lianu narativne strukture. A sve ovo dosad navedeno evidentne su oznarke moderniteta, te mislim da shematski prikazujući sav S.Upčevićev stvaralački opus kroz tri :faze i ubrajajući ovu zbirku pripovidedaka kao i onu koja sliJedi u treću fazu - fazu moderniteta - nisam pl'omašio.

Već je istaknuto da roman MLadić koji je otkrio Ameriku na neki način cini sponu knjizi Momak, stvar hoda, anticipirajući problematiku, vrstu jezika, specifični tinejdžerski fraje:r;-ski žargon. Stipčević je naime tu 7.alronio u_ jednu :'.pecifičnu problemaltilru grada, i s te tematske strane najavio - u određenom smislu - pojavu ml'ađe generacije hrvatskih posl:hjeratnih pl'1ozaika koja je takvim r.adovima i ušla u kndiževnost (Majdak Majetić), potvrđujući time da "kao umjetnik budno motri relevantne pomake socijalnh struktura. Stoga. se i u ovom slučaju modernitet potvrđuje ne samo na jezičnom planu, nego prije svega i na planu tematske preokupaei(je, na onom naime planu što bismo ga u rteorijskom osmišljenJju nazwli relaci,dom književnost-zbilja, s naporn&n!Om ·da književnost ne preslikava niti je pak puki transparent zbi1je, nego se služi (pisac) partikularna zbilJje u građenju književne strukture i na taj način stvara svoju novu književnu zbilju, koja se uklapa u čitateljevu koncepciju knliiževnosti kao urndetnosti, odnosno književne stvarnosti, odnosno u koncepciju razumiJevanja iskustva zbilje, pa zbog to@. i kažemo prosto da u tim novelama rezonira aktualna i akutna društvena stvarnost, dakako, kao i u slučaju MLadić koji je otkrio Ameriku, ne izravno, neposredno, nego implicitno. No, u svezi s ovom~knJjigom nameće se problem moderniteta upravo s one strane s koje ga najmanje očekujemo, sa strane naime ·egzistencijalističlrog iskustva iz čije jezgre suklja strah j nemogućnost da se pobjegne vremenu - 1ID su elementi što trepere u osobnotj projekciji lika, iako su oni ponekad fiktivni, odnosno ostvaruju se kao fiktivni bez obzira na njihove pozitivne ili negativu~ ·atribute. To nam izvrsno ilustrira npr. crtica Otvorena vrata, lroja je zapt'avo izuzetni

506 MOGUCNOSTI-

psihoanalitički kroki/rez jedne situaciJje. Fabula je najbanalnija: jedno obično lupanje w:ata. Glavno lice, koje je bez imena, skriva se iza suputnice i razgovara s njom, a pravi se IPSihotelepatsk.i _9ijalog odvija između njega i onog iza swpwtničinih leđa pred kojW se skriva. I dok je razgovor sa suputn.ioom j edna razina lroja nam otk·riva egzistencijalne tjeskobe likova, njihovih mora i str~hava, što je u biti opet »produkt« gradsk!og ritma i načina živ]jjenđa, dotle je 'psihoanalitička razina druga koja u stvari otkriva zlu savjest lika. Ova(i put on joj je pobjegao. No, do kada? Dokle će oVIO traženje u »neprozirnim tminama« uzmicati od on-og što je otkrilo? Neće li se dogoditi da ono otkrivajuće proguta ono otkriveno uvlačeći ga u svoje prvotnje vrijeme? U biti istu ovu problematiku susrećemo i u Dan u godini, samo suptilnije dorađenu i izniljansiranu. •

Ono što je na strukturalnom planu u smislu umjetničkog digniteta postignuto to je homolognost označitelja i označenog, što je zacijello rezultat Stipčevićeva bacanja. naglaska na »formu«, tj. na jezik koji nije Više shvaćen u deskriptivnom smtslu, nego i kao >građa, materijal, supstanc-ija«, a to maći da je obraćao pažnju i arlikulacionim, sintaktičkim n!jegovim vrednotama. Radi se o tome naime da brzina, grozničavost, ·simultanizam, rastrganost, nervoznost ritma gradsk10g žiV'Dta pisac ne opisuje, ne~ se samom strukturom rečenice to prezentira. »Jezična struktura, imajući za cilj da sistematizuje -znake kOda i da ih učini podesnim za predavanje informacija, u isto vreme kopira ćovekove predstave o vezama koje postoje u objektivnom svetu. -Jezična struktura predstavlja. rezultat spoznajnog akta od ogromna značaja. Umetnik reči se obraća materijalu u !rome su konden:rovani rezultati mnogovekne čovekove delatnosti okrenute spoznaji života.«21 Ako otvorimo knjigu bilo gdje,' uvljerit ćemo se u to.

U GradskO(i je sve u redu. Maloprije sam je obišaQ i našao sam obje gazele na puslu: sjede za stolom i pijuckaju limunadu. Dopustio sam im da b_anče samo limunadu. Znam da bi one radij e istrusile bar po j edan konjačić nego da se dave limunadom. Naročito Lola. Ona misli da. će najbolje pokazati svqju guzatost ako kao kakva šv.a:lerka trusi konjak: To je taj prost-ački, selljački mentalitet koji'niđe jednostavno izliječiti. Ja sam ga ipak izliječio. Jednom me digla pa je pokušala i drugi put. Mušterija mi je naručio, majke mi, zagrijao se, i bio bi ostao d3. nisu došli po njega neki čobani. Flisnuo sain je da se tri puta okrenula oko svoje vrteške. Sto sam 1ja? Moram biti odgoditeld, staratelj, otac, ma3čica, brat, kum, sve. ( ... )

Osjećala se izgub~jena, kax> da ni mene nema u sobi, da šupirana već maršira cestom za svoju vukoderinu, a zna da nema vraćanja. Kurvala si se, raščeretili su te pa se sada

. vraćaš. Bježi kuda si d'Ošla dok te ne udavim u blatu. Viču otac i brat i prijete šakama. Otac je u blatu do gležnja i ne pokazuje namjeru da potrči 2Ja njom, jer uza svu srdžbu starke]tia očekuje da mu njegova kćerkica, dobra kurvica. tutne kintu u ruke.

(Na! starate!i)

Već prvi ovlašni pogled ustvrđuje specifičnu uporabu sintakse i đezika općenito. Ritam rečenice ne teče mirno, naprotiv u kulminacOOnoj ttočki on se naglo siječe neočekilvanlm semantičnim oblicima. Sjedenje za stolom l pljucka-


nje limunade nije inače nikakav posao, niti je bančenje limunade bančenje, ;;!.

upravO ovakvim razmještajem unutar rečenice ovi oblici posta:ju stilemi i djeluju neočekivanošću i začudnošću stoga što znače obrnuto nego što leksički (!'lječnički) znače. Dojam je stoga statičnosti zapr2cv-o varka, jer su ti statički motivi ne samo uvod u akciju nego već i sama akcija. Mijenjajući perspektive pričanja pisac postiže izuzetnu simultanost, rez prošlosti i sadašnjosti, treno'mice je u planu makro.a, pa potom u planu Inle, te zatim u planu oca. Na ta.:j

način on pred nama, poput filmske montaže, n1i1esi i reže radnju po volji, premdešta se iz plana u plan kao što siroče -iz sadašnj'Osti u prošlost i opet natrag._ Time se· I)O.stiže to da nam se čini da se sa više ·str:ana osvjetLjava raclntia, odnosno kao da ima više Pr;ivovjedača istodobno.

Nagurava nam se stoga zaključak, koji je kritika već istaknula, da je glavno lice ovih Pripovijedaka u stvari GR~4D' U WUDIMA, neur.otizirenost i zatrovanost sUvremenog čovjeka soliterske usamljene gradske džungle, ravnodušnost l- indiferentnost; totalna opuštenost i nebriga m događanJa oko- sebe, siva gusta nabijena atmosfera što guši i izjeda Ljude rušeći Illi:ihove posljednje ideale, akO ih Ue bilo, atmosfera što ljude pretvara u Satrape i aveti, otuđeri.e izgubljene bezvoljnike, apatične spodobe koje lutil.ju i lundrai}u tim asfaltnim ulicama ne bi li se konačrio pronašle i situirale sebe nekako u to grotlo u kojemu su osuđeni da žive i zakonom kojega su također osuđeni da žoive. Stipčević je ovom problemu prišao kl"'CZ etičko-psihološku prizmu implicirajući i sociološke pretpostavke koje utječu na_ formiranje stanja opuštenosti, razul,arenosti huliganstva što dovodi do blokade etičke svijesti. Postavlja se pitanje može li se uopće potiaviti etička grižnja u takvoj konstelaciji. To j~ stoga i implicitna kritika društva, naime nagle urbanizacije i nepotpune pripravljenosti z3. nju. I tako se začudo Stipčević tradicidskl nastavlija u _određenom smislu na ina~ratore ove preblematike u hrvatskom realiz.rtru, konkretno na V. Novaka, ali s jedne sasvim- specifične i druge strane. U Novak~ je u središtu socijalni problem, u Stipčevića je to podzemlje u pravto-m smislu riječi, to je ono što pliva na rubu kriminala ili je već u samom kriminalitetu. O ovoj neadaptacidi ili.lošo,j cldaptaciji doživ]Jiflda grada Stipčević će progovoriti intimnije i subjektivnije u posljednjoj zbirci pjesama.

Ovu, a i svu Stipčevićevu, prozu možemo promatrati i kao neku Vrstu ideologije, s idejnog, odniosno ideološkog stajališta, kao ndegovo osobno, građansko, a ne samo urntietničko djelovanje u određenim poviljesnim st~kturama i lrultilln-im nadgradnjama; a kako je bar ciklus o Ludru realistički oblikovan, odatle dio socrealističke koncepcije pisanja i tumačenja nije daleko, U tom bi se slučaju ova književnost kao umjetnost degradirala na puku historiografiju i dokumentarnost, M.o ona po biti svoje prirode niti žeLi niti !nože biti. Ona prvenstveoo želi biti umjetnost (književna struktura), a ono što ona kao svoje konotaciJe nosi sa sobom, tj. prepoznat1jive fragmenteme biLo kakve oblasti stvarnosti, to ukazUje na njezinu polisignifikativnost i na to da se umjetnost ne može sačiniti n;aprrosto ni iz čega, nego iz one »mase« u kojoj je uronden pisac, pa taman to biD i sam jezik kao sV'Ojevrsno »sklonište« zbilje. Odlijepivši se na taj način od Puke dokumentamosti i transparentnosti Stipčevićeva proza ima jedatn viši i bogatiji smisatO koji intendir.a univerzalniosti u smislu svojih karakternih obrazaca i smislu poruke što je implicira sama struktura. Jer,

508 MOGUCNOSTI

dopt.LSitiJt ćemo, smisao se teksta i književne postave ne ustoJđ.čuje zavazda, prema onome što je rečeno, nego je smisao teksta stalno otvoren i prijemljiv novim --č.irt;anj.ima i razumijevanjima, te se stoga tumačenja !i interpretacije ne mogu uvijek ,slijepo oslanjati i Lijepiti za sociološke i povijesne strukture kao idealne objektivne znanstvene uzroke/modele prema kojima ćemo onda ocjenjivati i .procjenjivati vrijednost književne postave - što bi dovelo do jalova područja misaone uniformnosti - naprotiv, čitanje zahtijeva određeno shvaćanje književnosti kao umje1inosti i anticipacija određenih okvira određene tradicije (lru!ltu.rološke).

U tom -~ontekstu se može i promatrati posljednja (za sada) zbirka pjesama A. Stipčevića Na tragu svih stvari (1972). Naime ona se svojim globalnim struktliratn,im naznakama nadovezuje na njegov dotadašnji stvaralački rad i uldapa u nj, kao što se uklapa i u tradiciju novije hrvatske poezije, uz ostalo i po. nekoj vrsti implicitne filozofije koja izvire iz ove zbi:ike p(jesama.

Sasvim- jednostavni ~ventar svakodnevice gradskog okružja: ·zgrada, lutka, tijelo i stvar~ te njihovo »>tporno vrijeme« - preraspoređeni u određene odn?Se ru trenutlru kada »imaju riječ« govore više o alijenaciji dvadesetosto,ljetnog usaxnljenog »gradskog nomada« nego biLo kakva deskripcija ili pak znanstvena ekspertiza. To su situacije i trenuci kada se može biti ~edino na tragu STVARI, lUtke u ·izlogu, na tragu svog osobnog tijela, na tragu traženja u Č3!Eovima kada je pridateljstvo slućajno i rijetko te stoga i lutka ima str'ast Ljubavnika.

Ne jći stranputicom znači ići uobičajenom konvencl'On.alnošću, istrošenošću, znači zapravo ne imaJti mogućnost otkrivanja, znači neprisutnost »gozbi riječi«,

· a pjesnik je po vokaciji lutalica i tragač, posljednji dobrovoljni osuđenik na brojanje kljuckanj1a kazaljki i brotiki u potrazi za intimnom toplinom unatoč tome što je .svjestan da neće prepoznati ni njega ni objavu njegove nazočnosti. Taj sviljet efemeril:je i prepoznatih st·vari ukraj kojih proLazimo u nazočnosti

posvemašnje otuđenosti, svijet taj po nama ostaje ubilježen_ u povijest događanja i tako ovjekiovtiečen unatoč tami hladnoće Imja nas okružude, svijet taj ~to je sudružnik u čelm.ndu naše prolazne egzistendje vazda u doLa,zima (»jer uvijek dolazimo a ne vraćamro se«).

Moderni suvremeni tehnicizam, kojemu nedostaju osnovni istinonosni Oovjekoliki temelji, potire i zatire biće u njegovu vlastitu obzorju. »Za strance našeg dioba prepoznavanje de nemGguće« (Rimbaud). Ali, ne samo to! Covjek i pokraj sebe prolazi u odsuću povjerenja kao stranac. · U tom slučaju to tuđstvo nije produkt samo onog izvanjskog, ono ne dolazi ,samo izvana. Ono nije ni arhetipskog podrijetla u smislu nekih uspomena i s tim u svezi to je tuđstvo bez prošlosti. Tto ,tuđstvo dolazi iz samoga bića, stoga se nema kuda ni kamo pobjeći. Ono je unutarnje lrolilro i izvanjsko, i obratno. Preostade samo _ intimizacija, izazov, priJateljstvo s rokružjem da bi se moglo disati; ostaje da se nađe model komunikaC'~je u kOljem bi grešni Gregorije mogao ravnopravno za~esti za stol sugovornikov bez bojazni da će se plonoviti još jednom »algebra besmisla«, naprotiv - s nadom da će se -približiti »licu otvorena mora« i pohvatati poraskidane niiti, porazbacane po napuštenim trgovima svideta grada sVIOga prebivanja. Covjeku stoga ostaje njegov unutarnji prostor kao mjesto skitnje, ispitivanja smisla .i .svog osobnog preispitđ.va~a. Covjek će se ponovo


naći samo u objavi beskraja, čime će se beskrajno očovječiti i čovjek postati beskrađan. StVlari će prestati biti puki amblemi, dok će sviJ.jet tek izazovom dobiti smisoo i proces dezalijenacije će otpočeti.

Sa zdrobljenim kazaljkama i vremenom pod nogama ravnodušan je ovaj svijet ako ga nitko ne izazwa

Upregnut u »dv.opreg svoje samoće« StiPčević vjeruje _p.oput Rilkea da samoća može »i usred prilika koje su vam veoma strane, biti i uporište i domaja, iz koje ćete n~ći sve putove« (Rilke); bez obzira na nove strukture i novi svijet (»bez kont:ia i b.iQelih loočida«) stalna ipak ostaje prisutna !'ladozna-1ost i vjernost izazovu, jer snage se udvostručuju sublimacijom. Zemlja nije snaga samo u smislu autentičnosti i izrastilišta, ona je i riječ i sve ono što oklo sebe okuplja a što je urječivo. »-Prije nego što je bila predstavlJjena kao I'.lati, Zem1ja se o$jećala kao kreativna snaga čisto kozmička, bespolna, ili ako se radije želi, nad-seksualna.«:a Jedino što je u ovom vremenu nestalnosti i zamjena, Pretvorba i sublimiteta stalno to je neumitno otkucavanje vremena, povazdašnje podsjećanje ljudske trošnosti i prolaznosti,' to je implicitni doziv smrti zahvaljujući kojemu se upinjemo prema samim rubovima u krugu stvari.

Ovdje nailazimo i na kritički odnos spram sebe sama (Grešni Gregorije), otuđenja, odnosa spram ontolOške problematike, spram svog okruž!ja, spram smrti (Mrtvo živome), r_ideči; stvari koje su u okružju pjesnik,ova krajolika - stvari koje su eo ipso, a po svrojem ovdašnjem i sadašnjem implicitnom podtekstu navlastito, hLadne i otuđene i neprijateljski vaspoložene prema čovjeku - te stvari Stipčević riječju u izazovu želi očovjećiti, stopliti, intimizirati, privesti u sV1otju blizinu. Krajnja je lrondenziranost, svedena na predmet-sliku, postignuta u pjesmi Zeleni stolovi gdje se hladni alijenanrtni apsurditet predmeta-stvari iz okružđa svakodnevne životne prakse preobrće pisanom rije?:ju u samu osmišljenost kojim postupkom se hladnoća predmeta, aloo· ne 'ndstranjuje, .a ono upirući prstom razotkriva i tako na neki način prevladava. Tu je impregnirana čitava povijest događanja ljudskih »algebri besmisla«, kada smo povezani u okrugu samo }ancem smrti navlastito u trenucima nerUOCi sporazumijevanja »kada vješala pretiču riječi sugovornika«. I tako Stipčević dolazi zapravo do stajališta da je bivstvo krug paradoksalnih zbiva'tja, krug sm:trti. Ovdje se dotičemo onog dna o ko,jemu govori Rilke: »Umjetnička djela rađaju 1se uvijek od onog ·tko se suoči s opasnošću, od onog tko je išao do krada nekog iskustva, do one točke lrotju nijedn10 Ljudsko biće ne može da nadvlada. Sto se dalje prodire život postaje sve čišći, sve ličniji, sve jedinstv-eniji.«

Duplicitet bića i njegovo pražnjenje aktualizirana je višestrukim medijem pozornice (Glumac), zastorom kao velom što skriva ono iza i ono ispred, no pravo pražnjenje događa se u priči k(\j.a se jedinD i pamti. C?brazine i likovi padadu u zaborav; i tako su izlazak iz sebe sama i Z9.laženje u tuđu sudbinu za trenutak igre u središtu svemira. Ali na kraju ostaje gorak okus pustoši što satrapski .ljjapi iz gledališta. Na pozornici svijeta (i velegrada), dok smo zaneseni glumom u svalmdnevnom životu, samo nas iluzija ispunja, za ·tre-

510 MOGUCNOSTI

IWitak dok smo središtem priče, kao protagoniste neosobne autentičnosti. No, 7.a tren. PosliJe u nedostatku intimnih svojstava horizontale pustošije rovare našom intirnom odnoseći nam lik ns.š koji smo se bojali pokazati.

Ni jedna Stipčevićeva zbirka pjesama nije tako primderena onoj Bachelardovoj da je sval;ro čitanje u .stvari sanjarenje, i io navlastito u Sutnji uz Savu gdje je postigao oniričlru kondenziranost izričaja i implicitnu filozofiju onirizma. Toj pjesmi je upravo i primjeren slijedeći i Bachelardov navod:

,...Kad se nesanica, ta bolest filozofa, poveća uslijed nervoze prouzrokovane gradskom bukom, ka~ na trgu Bobaire duboko u noć tutnje automobili, kad zbog brektanja kamiona počinjem ·Proklinjati svoju sudbinu Parižana, ja nađem nelm smirenje uživljavitnjern u metafore oceana. Poznato je da je grad bučno more, mnogo je puta rečeno da se u Parizu, usred noći, neprekidno čuje huka valovlja i plime. Od tih otrcanih prispodoba stvaram sebi iskrenu sliku koja pripada samo meni, upravo kao d;i sam je ja sam iz:rnisld.o, u skladu sa mojom potajnom manijom da uvijek -sebe smatram predmetom svojih misli. Ako tutnjava prometa postane bolnija, nastojim da u njoj pronađem glaS- groma, groma ko }i· govori meni, koji me ne grdi. Onda sažaljevam _samog _sebe. Eto te dakle, jadni filozofe, opet u oluji, u olujama života! Zanimam se apStraktno~konkretnifu sanjarenjem. Moj otoman je J>arka izgubljena medu valovima. Taj iznenadni zvižduk, to je vjetar u jedrima. Zahuktali zrak fijuče sa svih strana. A ja, da bih se ohrabrio, sebi govorim: vidiš, tvoja barka ostaje čvrsta, ti_ si siguran u svojoj lacti. Spavaj unatoč oluji. Spavaj u svojoj hrabrosti, sretan što si čovjek koga napadaju valovi.«

šetao se uz Savu kada je krojio sudbinu a vidio je Korčulu obraslu u modru mahovinu nije bio pijan da bi zamijenio šaš za morsku travu ili za zeleni šal na mostnoj ogradi bio je samo šetač svoje tišine i zaboravljena svijeta kao pravi građanin kada vodi dijalog ljubavi nije bio ni nesretan iako je mnogo znao o -STeći naprosto danas dok je prošetao nespokoje naprosto danas na poljani mora pokraj osušene rijeke.

(Setnja uz Savu)

Na koncu ostaje tako rezonantni upit o izgubljenosti, o lutalaštvu; o traganju ovim svijetom što u ljudslru psihu pdk.uplja sve zapletene tračnice različitih sudbina usamljeD.ih Ahasvera (»o trebali opet po svijetu rasijati vječnog :Zida...:). Ostaje jedino nada da će varnica koja je »putovala ali nije do njega stigla ... , ~ svjetlost što ozaruje i put kazuje, taj orijentir kroz osamljenu i pustu našu egtistenciju osamljenim tamnim ulicama amorfne ljep-ljivosti grada, ostaje dakle nada da će svjetlost jednoga- dana doista stići do njega, a dotle ostaje igra »čovjeka ovoga grada ... , njegove ispružene ruke preko kamenog trga, igre marioneta, pamučna psa i. ptice u krletki. Ostaje i~ra, nijemo osvje-

C. MILANJA / A. STIPCEVIC... .511

dočena igra ulm'aj kamena tornja kao prešutna potvrda ljudske nazočnosti i pjesničke djelatnosti, igra pjesnika koji poput mađ~oničara iz šešira vadi stvari na tragu kojih kuša rasijati ljudsku toplinu.

Cvjetko MILANJA

(zametak)

16 O teorijskod refleksiji o arhetipovima vidi C. G. Jung, Lavirint u čoveku, VK, Beograd, 1969, str._ 163, a o »skraćenjima« vremena i teoriji in illo tempore M. Eliade, Mit i zbilja~ Mh, Zagreb, 1970.

17 D. Cvitan, Konzervativno, »Telegram«, 1968, Đr. 416. 18 Za psihoanalitičku referenciju vidi djela K. Horney, N eurotičnit Hčnost

našega doba, Grafički zavod, Sarajevo, 1964. i A. Adler, Poznavanje čoveka, K:osmos, Beograd, 1963.

19 G. Luk3.csi Tomas Man, Kultura, Beograd, 1958, str. 77. 20 G. Luk3.cs, Teorija roma'IUl, »Veselin Masleša«, SaraJevo, 1968, str. 65. 21 J. Lotman, Predavania iz strukturalne poetike, Sarajevo, 1970, str. 84. 22 M. Eliade,- navedeno djele, str. 208.

•

•

IZ MEMOARA MARšALA MARMONTA

(nastavak)

KNJIGA JEDANAESTA 1808~1809.

Povratak u Dubrovnik. --:- Obaranje Dubrovačke Republike. - Intimne navike vlastele. - Careva strahovanja zbog Krfa. - Franjevci. - O pravoj snazi. - Otac gvardijan. - Patronat. - Potkraljeva ljubomora. - Pomoć Hadži-begU. - Revolucija u Carigradu. - Spletke u Paštrovići1na. - Carska uputstva. - Sastav austrijske vojske: dvadeset i pet ti-suća m.omaka i dvadeset i četiri topovska oružja. - Poželjna diverzija. - Vojvoda od Dubrovnika započinje ratovanje. - Zrmanja. - Neprijatelj odbačen prema Obrovcu. -Potkralj gubi bitku kod Sacile. - Vrhovni štab u Benkovcu. - Nadvojvoda Ivan ohrobren drsko piše vojvodi. a·d Dubrovnika neka kapitulira. - Us[Jjesi velike armije kod Regensburga i Napoleonov pohod na Beč. - Potkralj nastavlja ofenzit,u. - Vojvoda od Dubrovnika nastavlja operacije. - Clause upućen na brdo Kita. - Borba za Gračac. - Ranjavanje vojvode od Dubrovnika. - DoLazak pred Gospić. - Vojvoda od Dubrovnika napada. - Pobijeđeni neprijatelj bori- se u odstupnici. - Gospićki dani su isti s danima u Eslingu: :g. i 22. svibnja. - Neprijatelj potučen kod Otočca. - Nadvojvoda se pridružuje Gyul..ayu. -Kratak pregled vojnog pohoda.

Početkom godine 1808. ;pođoh u inspekciju u Dubrovnik; oko.lnosti me pr.isilile da promijenim uređenje ove zemlje i da oborim vlB:_dU.

Ova mala republika stavi'la se .pod zaštitu Tut'laka kojima je prizna·vala neku -vrst sizerenstva)16) Orhan,97) d['ltlgi turski car u četrnaestom stoljeću,

dodijeli im patent ·kojli su tražili od njega. Potpisa ga otisnuvši na dnn svoju ruku namočenu crnilom. Zauzvrat QVOj zaštiti ·Dubrovčani ustupe VeHkom gospodaru dva rubna zemljišta kako bi ·se odijelili od :Qalmacije i Boke Kotorske i iz.olirald od. Mlečana.

Stanovništvo dubro~ač-ke države brojilo je samo trideset i pet tisuća duša, a teritorij joj je predstavljalo duguljast<J zemlji·šte OO Boke Kotorske do Dalmacije te nekoliko otoka. Plemstvo koje po sta·rosti nadmašuje mnoge od najrStarijih evropskih kuća gospodarilo je od pamtivdjeka. Mnoge obitelji dokazano su vukle porijeklo iz osmog stoljeća: dakle bile su suvremenici Karla Veliirog; njihovo je genealošlro stablo pregledno; bile su bogate i moćne još od tih davnih vremena. T-akva je i obttelj Gozze,98) čiji je pred:aik bio bosanski

!Z MEMOARA MARSALA MARMONTA 513

plemić vr.Lo .bogart stokom koji se nastanio u Dubrovruiku i bio primljen u vladu. Može se i pomisliti koliko je bila ponosna ova ar.i!stokracija.99)

'Dubrovačko poH~čko uređenje koje se u mnogočemu poklapala s mletačkirrr sačinjavalo je Veliko vijeće u koje su primani SVii plemići stari dvadeset i jednu godinu~ OVQ je Vijeće odlučivaLo o svim važnijim poslovima; dok je Vijeće desetorice tvorilo vladu s knezom na čelu. Knez je prebivao u dvoru i ~vao sve časti vlasti, primao strance itd., ali se mijenjao svaki mjesec. Da ne bi dostoj8nstvu Vlođe RepiJ.blitke naškodila jednostavll!Ost, nije mogao nikada po danu izići iz Dvora osim za svečane procesije kada bi se pojavio ukrašen svim atributima svoje vlastL 100) ,,

Dubrovačku buržoazJiju, preporučljivu po karakteru i obrazovanju, tvorili ,su gotovo iJSključivo trgovački kapetani ili bivši poslovni ljudi. Dubrovački v~astelini nisu plovili, aLi su svi imali uložen kapital u trgovačke brodove. Sudovi su se birali na određeno vrijeme iz redova vlastele, kao i administrativni delegati rcwllh okruga.

Seosko stanovništvo vezano kmetskom obavezom uz zemlju ovisilo je o vlasteli kojoj su prJpadala 1sela. Zahvaljujući marljivosti, razumnom gospodarstvu i općem blagostanju, na svijetu nij.e bilo sretnije zemlje. Svatlm je imao Vla:stitu kuću i nije morao stanovati kod <h'ugoga; malenu ali urednu kuću, priddadno opremljenu polrućstvom kupljenim u Francuskoj Hi Engleskoj. Svaka je ob1telj imala i vlastiti ljetnikova:c bilo u Gružu ili u dolini Rijeke dubrovačke, u Zatonu ili Župi dubrovačkoj. Neke bogatije obitelji imale su čak po dva u kojima su prebivale ovisno o godišnjem dobu.

Ovaj dosta- slručen te:dtorij bio je odlično ·obrađivan. Ni prst zemlje nije bio zanemaren. Da bi se povećala obrad.iva povdina pravili ,su ter-ase posvuda gdje je bilo moguće. Narav :Svih staleža _bila je vrlo blaga, selja•ka- sretnih i marljdvih, građana koji su mnogo putovali i koji su ži.v.teli u blagostanju, vlastelima lroji su se obično obrazovali u Sieni, Bologni, ili nekom drugom talijanskoql gradu, otkuda su donosili ·u domovinu mno@O uglađenosti i uče

nosti. Navlllmuti na gospodsko ilivljenje i vl;wt 'IXIDašali su se poput najuglednijih ljudi najvećih gradova naše zemlje. U tome su se i:sticale i žene, tako da su se dubrova&e gospođe mogle usporediti i zamijeniti s najuglednijim gospođama M:ilap.a i Bologn-e. Slavni znanstvenici kaQ otac Bošk0vić,w 1) prvorazredni knjiž"evn.ici, u moje vrijeme opat Zamanja,10~ bili su uk·~ i radost ovoga ~ada. Međutim, pravi dubrovački ter.itorij predstavljalo je more; neu_tlralna zastava omogućavala im je da ga iskorištavaju s mnogo Umješnosti i blagosti.

Ovo malo stanovništvo održava-lo je dvije tstotine sedamdeset i pet brodova koji su odreda obavljali dugu plovidbu i plovili u sve ewopske luke, a ponekad do Antila i u Indiju.

I tom sretnom >Stanovništvu mi dođosmo odjednom oduzeti mir i blagostanje. Zbog svoje "yelike bla-gosti nikada se nisu .srdili na pojedince koji su i mimo svoje volje btli U0rokom njihove nesr~e. dok su kao predstavnici nametnute vlasti s njilma pravi-čno .i nepristrano postupali, jedva da su i mrzili prave tvorce svojih stradanja. Govorim o većini stanovništva, jer .što se tiče vl-astele, iako se nisu srdila na generale, jasno je kakve su osjećaje gajilll prema Caru.

514 MOGUCNOSTI

Dodat ću koju riječ' o unutrašnjim o<lnosima. Vlastela su se dijelila u dvije frakcije, od kOjih- je svaka imala jednaka pra:'{a ali ne .i jednako značenje. Nazivi sal:amankezi i sorbonezi,103) kako su se !nazivali, vjerojatno, datiraju od vremena ratova između Franje I i Karla V i bez sumnje su vezani uz mjesta gdje su oni studirali, odnosno Uz vlad.axa kojemu su služiLi. P.rvi, ugledniji, odreda bogatiji, smatrani su vrlo poštenimC!,: u svojim sudačkim funkcijama bili su nepodmitljivi One drug-e optužirvali su zbog podmitlj:ivosti, a većinom su bild vrlo siromašni. Nemoguće je opisati preUr salamankeza prema sorbonezima. Jednaki po prav.ima, glasajući u istoj dvorani o ~stim pitanjima, na ulici se nisu ni .pozdravljal:i. Sala.mčliillkez koji bi se oženLo sorbonežankom i sam bi postao sorbonez, kao i lJljegova djeca, a obitelj bi ih se svih odr~a. Veliko vijeće ~jeQ.alo je u dvoru 1667.103a) gOdine :kada ga je srušio potres: tada su mrioge qbitelji bile potpuno .iskor.i.jenjene. Nova vlastela regru~rala su se iz građanskog staleža, a ti novi plemići smatrali su se sorbonezima,

Vlastela su općenito bila ohola i gruba prema građanskom staležu, osobito sorbonezi; a građanski stalež opet po uzoru na vlastelu dlje:W.o se na bra'bovštine,svetoga A!Ilte i !SVetoga Lazal'a.104) Prva se s prezirom odnosila prema drugol jer je samoljublje toliko maštoyito u stvaranju raztilka kada želimo poniziti druge.

Zbog ovog pretjeranog samo1jublja manje su se osjetile nedaće koje je uvjetovalo naše prisustvo jer je upraVo ta prisutnost uvelike ubiaži.la glavni razlog nevolja većine.

Postupah vrlo obzirno s vođama zemlje i svim uglednim i važnim ljudima. Međutim, nisam im mogao vratiti sve ono što su izgubili. Poduzmu mjere u granicama svojih mogu6nosti i posvuda, u Beču, Petrogra~u, Carigradu, potraže ~ršlru. Nakon mira u Tilzi.tu pomisle da je njihov-a pitanje riješeno i najneumjerenije riječi vlastele potaklnu plaoove reakcije i osvete pr.otiv prijatelj,a Francuza. Kružila je lista s -imenima 'Pedeset i četiriju obitelji koje su trebale ·biti progrnane.1°5) Ov'D me 'Otkriće razgnjevi i ja im to otvoreno pokažem. Pil'epla~eni senatori zaniječu listu, ali nastave spletkariti, samo opreznije i tajnovitije. ObTate se bosanskom paši i pošalju mu darove da bi ga privoljeli neka se zauzme za njih kod velilrog gospodara. Paša zadrži darove, naruga im ·Se, a mene obavijesti o njihovu demaršu.

Potkiralj prenese carsku zapovijed kojom se naređuje dubrovačkim brodovima neka plove pod zastavom taldjanslrog kraljevstva. Ova mjera bila je izvršena u Carigradu naređenjem francuske ambasade, a u Dubrovniku objavljena javnim ,proglasom. Vlada na-redi da se proglasd. poskidaju. Dođe d<J otvorenog sukoba između nas i vlade i mi se moradosmo odlučiti dolkrajčiti je: za to bio je dovoljan samo jedan ukaz.too) Zabranim senatorima da se sastaju i uspostavilrn novu vlast. Odaberem čovjeka sposobnog za upravljanje admini:.stracijom zemlje; uspostavim sud, miroVille su-ce, sve po.trebne organe vlasti te istovremeno organiziram što· jeftinije administratiVillO ustrojstvO; pobrinem se m mnoge korisne stvari, osobito za,škole.l06a) Na kraju zaplijenim arhivu106b) i zauzmem Dvor.

Rri-ređWah brojne s~ečanosti za gospe dubrovačke.107) Priviknu se na ove novine kao što se na sve čovjek priW!lme; poslije nelroliko mjeseci vratim_ se u Zaiđar.

IZ MEMOARA MARSALA MARMONTA 515

Car je u to Vl"IJeme _strahovao da će Englezi izvršiti opsadu Krfa, primim naređenje da se spremim priteći u pomoć ako zatreba. Zato stupim u vezu sa svim albanskim pašama; utvrdim plan operacija i pripremim sredstva. Na sreću strahovanja se ne obistiniše. Budući da su Englezi gospodarili morem, .da je udaljenost bila velika, da su putovi bili loši i da bismo morali prelaziti iz jedne kotline u drugu, izvršenje ove operacije bilo bi vrlo otežano; a marš dug i naporan. Uputim samo pošiljku baruta i nekoliko oficira, ova pošiljka bude uzrokom nemilog događ:ija. Major Bailleul s tri oficira putovao je sasvim mirno do Antivarija.l08) Kad stignu tamo, Turci ih namjerno izazovu i sasijeku. Zatražim glave krivaca, a skadarski paša obaveže se da će ,mi ih .isporučiti; ali od toga ne bude ruišrta. Zatražim dozvolu za prolaz jednog talijanskog bataljona; međutim poslije uvijenog odgovora dođe do formalnog odbijanja, prema naređenju Velikog gospodara, kako reče paša. Tako morasmo odustati od svake pošiljke kopnenim putem. Pošiljke baruta uputimo morem. Neke stignu na odredište, a neke budu zarobljene.tOSa)

Imao sam prilike Uočiti veliki utjecaj franjevaca u Dalmaciji. Ovi vrlo prosvijećeni redovnici, u svakom smislu daleko superiornij.i ocl ostalog klera u pokrajini, smješteni su u jedanaest samostana. Milosrdni, marljivi u vršenju svojih dužnosti, opsluživali su veliki broj župa. Bilo je od velike koristi pridobiti ih, jer imati njih za prijatelje značilo je pridodati~ vlasti svu moralnu snagu kojom su oni :raspolagaLi. Umijeće netdranskog vladanja osvajača sastoji se u tome da otkrije i pridobije pravu snagu dotične zemlje. Ta snaga ne mijenja se tek tako: Oflla postoji jer je tu prisutna; prelazi iz -ruke- u ruku tokom vremena, tokom stoljeća, ali osobito na način kako su raspodijeljeni prosvijećenost i bogatstva, jer je upravo ta dva elementa i sačinjavaju.

Dakle, stanem se udvarati franjevačkim redovnicima. Kada sam putovao uvijek sam najradije odsjedao kod njih ako se u blizini nalazio ponekii od njihovih samostana. To mi je u svemu bilo od koristi jer sam uvijek bio srdačno dočekivan. Redovnicima, usprkos njihovoj o6itoj poniznosti, ne nedostwje ponosa i vrlo su osjetljivi na postupke predstavnika ylasti. Mnogi od njih bili su sjajna duha i hrabrosti. otac ... ,109) gvardijan samostana u Sinju napravio je u ono vrijeme pothvat dostojan divljenja i koji služi na _čast njegovom značaju i vjeri. ~

U Dalmaciji su česti zemljotresi i ta pojava znala je koji put ~rokovati velike nevolje. U trgovištu Sinju još se vide tragovJ. Tamo je potres pornšio utvrde, a nagomilane ru.Sevine sU ga ovjekovječile. U vrijeme o kojemu govorim otac gvardijan propovijedaše u samostanskoj crkvi gdje se bilo okupil-o svo stanovništvo. Odjednom se osjeti udar. Svi poustaju i požure k izlazu. Propovjednik, ne uzbudivši se nimalo, gromoglasnim glasom povJče: »0 bezbožnici, strepite, a u kući ste Božjoj!« Na to svi posjedaju, a propovjednik nastavi -PTopovijed. Sličan potez nedostajao je slavi jednog Bossueta. 110) -

Malo poslije imenovah ga provincijalom reda. ·

Još od mletačlcih vremena redovnici su običavali odabrati sebi pokroVitelja iz redova ml_etačkog plemstva. Kao njihov patron on se zauzimaše za njihove zahtjeve, a zauzvrat ukazanoj zaštiti oni se moljahu za njega. Pristanem na ovo s oduševljenjein. Poklonim svakom samostanu po jedan Carev por-· tret,Ut) a oni moje ime spominjahu svakodnevno u svojim molitVama, dodijele

e....:";-

516 MOGUCNOSTI

mi povelju kojom se· potvrđuje ta čast mojoj osobi i kojom mi se daje pravo da budem pokopan u habitusu reda svetoga Franje. Ne vjerujem da ću se okoristiti ovom povlasticom; ali ona mi bude od stvar~_tije i neposrednije koristi. Od onog dana kada postah pokrovitelj franjevaca, samim time zadobih više autoriteta nad duhovima dalmatinskih seljaka nego povjerenim zapovjedništvom i brojem svojih VIOjnika.

Ovo imenovanje kojega je pobuda i svrha svakome jasna, oneraspoloži potkralja Italije ikoji ga je smatrao uzurpillranjem vlasti. Potkralj se posluži carevim imenom da bi izrazio svoje nezadovoljstvo. Gazzeta de Milan objavi po mene dosta neugodan članak u kojem je pisalo da je samo Car obnovitelj 'Tjerskih obreda i zaštitnik vjere.112} Ja nisam bio zaštitnik vjere, bio sam :;;amo pok:z'bvitelj nekolicine jadnih redovnika koji su od mene· tražili podrširu kod vladara odnosno kod administracije. Pustio sam da se oluja stiša, sačuvah dostojanstvo na kojemu su mi mnogi zavidjeli i nastavih se koristiti dobrom kojim je ovo imenovanje urodilo po vlast 1 po zemlju.

Još se uvijek moglo qčekivati da će do6i do operacije u Turskoj; neki nagovještaji još uvijek ulijevahu nadu. Međutim, budući da je stanje u Spanjolskoj postajala sve kritičnije, nije se moglo ozbiljno misliti na nova os-vajanja koja. bi mogla izazvati [ nove ratove. Moj borava1k u Dalmaciji trebao se dakle po svoj prilici produžiti.

Da bi mi moj nemirni i lutalački životn~ put bio što snošljiviji, pridržavah se uvijek načela da se prilagoditn svakoj okolnosti kao da ću čitav život provesti u takvoj situaciji. Ova mi je navika uvijek pružala zaQpvoljgivo i oču

vala me od dosade ... U ·vrijeme o kojemu govorim zamišljao sam posvetiti se svakodnevnom i redovitom učenju.

Uza se sam stalno imao probranu biblioteku od šest .stotina svezaka; u trenucima odmora, između bH.a:ka, ove knjige pravile su užitak meni i ofid~ima koji su me oikTU.Žiivali. Proučavao sam iznova povijest i čitao ·s više postupnosti i koristi nego nekoć.

U prosvjeti službovaše rimski opat ZelU, čovjek velikoučen i vrlo nadaren. Usko se povezah s njime i on mi održi potpuni tečaj kemije. Ova je nauka često zaokupljala moje slobodno vrijeme i baš me on u njoj podučio._t 13} Svladam i potpuni tečaj anatomije. Moj glavni ·kirurg Fabre, čovjek velikog talenta koji mi je poslije možxla i život spasio, ili barem ruku.113a) rado se toga prdhvati. I tako čitavu jednu godinu osim manjih prekida p<;>svetim desetosatnom učerdu dnevno i to uvelike doprinese mome skromnoni znanju.

Car je u to vrijeme smatrao vrlo važil'i·m postići pokornost Crnogoraca. Bili smo u miru i dobrim odnosima, ali oni nisu odustajali od svoje nezavL:>nosti. Car, istina, nije zahtijevao od njih da postanu podanicima poput Dalmatinaca, ali je zahtijevao da oni prvi zatraže njegovu zaštitu. Ovo delikatno pitanje koje sam više puta načinja•o s vladikom ne bude nikada uspješno rl·· ješeno do kraja. On je davao nade, ali samo djelomično. Govorio je da mu treba vremena dok pripremi ~uhove, stalno je odgovarao, ako se Car zarati s Turcima, da može računati s cjelokupnim stanovništvom Crne Gore. Napokon se posavjetuje sa skupštinom, a ona smatraše da valja pričekati odgovor na pitanja upućena u Petrograd. Za stalnog konzula kod Crnogoraca odabrah oficira iz dalmatinske legije po imenu Tom.ić, 114) čovjeka vrlo .inteligentnog.


Vladika ga primi s paznJom, ali se usprotivi tome da njegovo stalno prebivalište bude u Crnoj Gori. Zatraži da ga smjestim u Kotor, odakle će ga moći posjećivati u njegovom samostanu na Cetinju uvijek kada bude potrebno pregovarati. Pošto se razmetao izjavama, pa čak kazao da moli za cara Napoleona i njegovu armiju u Dalmaciji, dade mi naslutiti svoje neslaganje s onim što se od njega tražilo. Neovisno o vjerskim odnosima, starim vezama koje su postojale između njega i Rusije, dObročinstvima od nje ukazani.m -i

onima 'koja je još mogao očekivati, njegovoj je politici bolje odgovaralo imati za zaštitnika vladara čije su zemlje udaljene od njegove tri stotine milja, nego vladara čiji posjedi graniče s njegovim te~itorijem. U položaju kakav j.e bi10 njegov želi se imati podr~ku dobročinitelja, zaštitnika, vođe jedn;og, sistema, ali ne i gospodara. Zatražiti zaštitu od moćil)og vladara klakatv je bio Napoleon u odnosu na Crnu Goru, značilo bi nametnuti sam ·sebi gospodara. Pregovori se otegnu daleko u 1808. godinu i, nadajući se da će se povoljno završiti, pripremnim za vladiku bogate darove, među ostalim i jedan Napoleonov povtret ukrašen vrlo lijepim dijamantima, razglasim koja je svrha ovih priprema, ali sve to ne urodi plodom.

Austrijske spletke i savjeti p:t;istigli iz Petrograda zamrse ova pregovaranja. Nakon dolaska glasnika iz Beča vladika izmijeni ton i postupke. Pisah Caru upozorivši ga, ako predviđa raskid s Rusima ili s Austrijancima, da mora iskoristiti privremeni mir i silom pokoriti ovu zemlju. Zatražih osam dana i sedam do osam tisuća momaka. Od Cetinja, velikog samostana ovih nabija, bio bih napravio, nakon osvajanja, utvrdu koja bi dominirala čitavom zemljom. Da bi Cetinje moglo poslužiti za uporište francuskim trupama osigurao bih tamo skladišta. Napokon, da bih oslabio stanovništvo unovačio bih veliki puk. Formirao bi se u Italiji, a zatim bismo ga uputili na udaljenije odredište. Cak sam predlagao, po U2X).ru na Rimljane i KatTla Ve1ikoga, da se jedan dio 1sta.novniš,tva .preseli iz zemlje i da se pošalje, na pr1mjer, održavati i krčiti wesišta logora u Zeistu naokolo piramide;115) ali Car ne prihvati ni jedan od ovih brojnih p-rijedloga.

Vladilka pred,ložli još jednom skupštini da se stave pod Carevu zaštitu,, ali mlako i samo forme radi. Ovaj prijedlog ospore čak i prJ.jatelji i on bude jednoglasno odbačen. Vladikine veze s Bečom posta.jale su iz dana u dan sve češće, a njeg,ov;Q :raspoloženje .prema ~nama 1sve nepovoljnije. On OOk skl,op.i mi:r sa skadarskim pašom, ·svojim iSlronskim nepvijateljem. Ova~ :Sec>aša opet sa svoje strane naoružao :nakon poikolja u Antivariju i usk.raćivnnja prolaska francuskim tnupama za Krf. Govonilo se da će on uz rpornoć Crnogoraca izvll"šiti ilnvazidru Bake. U:z~buna se prošilri pokrajinom, 1ali sve je t:o bilo bez osnova, barem u OO vrijeme. Smirih duhove poslavši određeno pojačanje trupama u Boki, u predjelu Paš:firovli.ća koji graniči sa skadarskim pašalukom.

Istovremeno .se morah ru.mi!ješati u jednu 'malu aferu na granici. TW"Č:in,

po im·enu Hadži-beg, gospodar tvldeset i dva sel<a, v.rlo odan interesima F'lrancuske, nađe se u raspri s oružjem u ruci sa svoj:om braćom. 116) U vrijeme njeg,ova odsustva ,oni se pobune. Natlron povratka '6n stane na čelo onih što su mu· ostali vjerni i potuče pobunjen.i!ke. NaikOIIl uspjeha i neuspjeha, sreća ga napusti i bude prisiljen rpovu6i se u svoju utvrd·u Hutovo. Tamo je odolijevao već šest mjeseci, nalazio se pred predajom zbog pomanjkanja živeža. Preidaja bi za :njega značila sigurnu smrt. Zatraži· mo;ju pomoć. Smatrao ,sam svojom

518 MOGUCNOSTI

dužnošću spasiti ga. Nisam želio presuditi u sporu između njega i njegove braće, već mu samo omogućim da čeka na odll,J!ku paše kojemu je pripadao. Upu1Iih mu generala Delaunaia s jednim bataljonom 79. puka i veliku pošilj:. ku namirnica. Generalru sam naredio da ne zapodijeva neprijateljstva protiv Hadži-begovih neprijatelja, osim .ako se oni ne 'usprotive njegovom prolasku. Sve se završi mi:rno, i oni IS€ povukoše natrag s nama. Hadži-beg bude spašen i dobro opskrbljen, a bosanski paša saznavši za moj postupak zahvali mi. Međutim zalihe se iscrpe i ponovo ustreba priteći mu u pomoć. Tada njegova braća pokušaju pr>už1ti. otpor. Trebalo se vrrati.ti još jednom. Nisam .mogao dozvoliti da nastrada čovjek čije sam interese uporno branio jer smo privržeilliji 1učinjenim . nego primljenim usJugama. Postupajući talko hranimo vlastito djel-cf. Ova~ put povjerih operaciju generalu Clauselu sa znatnim odredom i s ovlaštenjem da pregovara o .povoljnom rješenju kuje -bi osig,uralo mill' u toj obitelj,i. U tome uspijem i mir se vrati na tu granicu. Zatražih kod Porte za Hadži-bega naslov paše od dva tuga.117) Odmah obećaju l dadu ga malo 'kasnije. Način žirvljenja Hadži-bega i svih turskih dostojanstvell'ilka Bosne i Hercegovine podsjećao je na život francuskih feudalaca u srednjem vijetk.u.

U- toku kolovoza 1808. godine primih vijest o ll'evolruciji u Tturslooj. Mustafa Barjaktarl18) krenuo je iz Rušćuka i stigao s trupama u Carigrad da bi Vil'aU.a na ~prijestolje Selima, ali u trenu1Jlw kada stupi u Sail"aj pokažu mu gospodarov leš. Ubijenog Selima naslijedi Mahmud,119) a Barja!kiar bude imenovan v-elilk.Lm vezirom. On se pozabavi reformama koje su bile izazvale teška nezadovolj:stva ,i srušile Selima, međutim, poslije nek-oliko mjeseci i on sam poginu u janjičar:skom ustanku. Poznato je kako hrabro pogine: kada lllvidd da je izgubio igru, dopusti da prodru u pala6u, u trenutku kada je bHa ispunjena pobrmjenicima, Barjaktar potpali prikupljeni barut i odleti u zrak- skupa s njima. Bio je to njegov sprovod, ali je koštao života i mnoge druge.

Zamijetih postepenu promje-nu sta;va vladilk.e i Crnogoraca prema nama. Početkom rujna njihovo neprijateljstvo postane očito. Kovali su Zavjeru u Paštrovićirna koji ,se nalaze na njihovoj gmnioi. Brajići120) odđednom uskrate },X}Slušnost i pnuže utoči·šte il'aznim progonjenim raZJbojnicima. Uputim trupe da uspostave red, stanovnici se odupru i dignu na oružje podržavani od tri stotine CrnogOII"aca. Dođe do boja u koJem pravda bude zadovoljena ali uz sk:U!PU cijenu.' General Delzons krene tamo" ,a,Jd umjesto da povede odgovarajuću silu uze samo dvije stotine momaka. OvO kažnjavanje izvršeno preslabim sredstVJima stajalo g,a ·je pedeset što mrtvih što ["anjenih. Vladika, k:Oji je u stvari poticao ove događaje SV!Ojim spletkarenjem, ispriča se i izjav! da on tamo nije gospodar. Pobuna ko}u je on bio nahuškao buknula je bezgJ.avo i prije nego što je želio. Ipak bijaše to siguran predznak skorog rata s Austrijom.

Zimu posvetih istovremeno brizi o upravnim poslovima, gorljivom nastavku učenja i pripremama za vojni pohod, jer sve najavljivaše S'koru oružanu pobunu od strane Austrije. Nisam želio biti zatečen, m,to prip11·emah sve po

trebno kako bih mogao prikladno izvršiti zadatke koji će mn se nametnuti. Dobijem i carska uputstva: ona su mi u prv.oon ,redu nalagala da u Dalmaciji ostavim samo najnužnije trupe kako bih mogao što v:iše povećati broj vojnika s kojima ću krenuti u boj. Ov<> je uputstvo bilo i pre~še u mom ~teresu a da mu se ne bih privoli-o.


Prvi zadatalk bijaše osigurati opskrbu utvrđenih .mjesta ikoja je valjalo sačuvati i braniti: U Albaniji:121) Kotor, Herceg-Novi i Dubrovnik; u Dalmaci~i: Zadar, KliS, Kni!Il i tv.rđavu Sveti Ni.tkola u SibeniJk.u. Pošto je sve bilo predviđeno za evakuaciju ostalih mjesta, porušimo utvroe koje ·su ih branile. Oružja velikog kalibra već smo ranije bili povukli s baterija prema otvorenom moru i <SPremili ih 1Jlla sigurno mj esto.12:!~

Ci:tavi 60. puk, batal,jon talijanske lake pješadije, četvrti bataljon dalmatilllske 1egi:je, i sve ostalo što nije bilo valjano u M"llliđi, ojačano odgovarajućim brojem topnika i pionira, bude određeno za posade. Bile su to male po.sade ali ipaik dovoljne za na}nužnirju obranu i omogućavale su iskorištavanja 2laliha najmanje za- -šest do osam mjeseci, a to mi je pred predstojećim dogada.jima u).ijeva1o dovoljno sigurnosti. Već sam odamo bio predvidio doba kada ću potraZi ti rat ako rat ne potraži mene. U svakom· slučaju utvrđena mjesta rusu trebala limati veL}ke posade. Da bih dosk:Dčio ovoj nametnutoj teškoći utemeljim narodnu gardu. Udijelivši povlastice, an.ga.ž.irao sam mladiće iz uglednijih obitelji d~ joj se stave na čelo. Nešto malo pohvaLa zagolica njihovo samolđublje i uspijem od njih stvoriti jedinice narodne vojske IS'pOSobine za sLužbu.

Tako su posade utvrđenih mjesta dobile za pomoćne jedinice po jedan dobwr bataljon u Kotoru, dva u Dubrovnilku i 'jedan u Zadru" koji ISU me staj abi samo nešto oružja i dodatak u nami.Tnicama u one dana~ -kada su bili u služ.bi. U Kninu su se nalazile pose-bne mlihe namijenjene opskrbi armi.je kada bude na g·ranioi. Imao sam :dobre vo-jniJke: odane, hrabre, obučene, ali slabu opremu. Amtliljerija je .imala samo dvanaes-t oružja. Imao sam dovoljno konja za: vuču ali ne i za prij-enos Ot~be. Nisam imao nijednog teretnog konja za namirnice, ništa od opreme za pokretne bolnice, sve je trelbalo izradi·ti ođ priručnih sredstava.

U Dalmaciji ima mnogo malih teg.Iećih ikonja, -'POmoću njih -obavlja se sav prijevoz. Plopis je pokazao da ih ima više od osamdeset tisuća. Naredim mobilirociju dvije rttisuće konja. Jedna t1suća bila je namijenđena za prijevoz municije, a druga za ambulante-i živež. Izradimo kovčege za iSIIlještaj munidje, ranarničk'Og materijaLa i živeži. Poslije negoli bi se potrošio teret koji su konji imali nositi oni bi poslužili za prenošehje ranje-Illika. Unovačim jedinicu od tiJSuću pandura, ,oo je jedna v·rst dalmatinSik:ih žandarn, Jia pratnju, nadzor i očuvanje ovih dvije tisuće konja, koji su opet jjmali i :svuje konjovoce.113) Bošto su se obroci hrane sastojali dijelom OO dvopekJa, dijelom od riže, vojni·ai su m·ogli poniijeti bez većeg napora zalihe za osam dana. Pošto sam farmilrao posade na već spomenuti n.ač1n i utVrđena mjesta ostavio u rLllkama sposobnih oficira, sakupim koncem ožujka u okolici Zadra, Benkovca i Ostrovice voj!Slru spremruu za ratov·anje. Bila je jačirrle deset ti-SIUća ,i pet stotina pješaka formiranih u dvije divizije. Prvom divizij10m zapovijedao je general Montrichard, drugom divizijom general CLause!, a sačinjavali su ih ovi pu .. kovi: 8. i 18. lake pješaklije, 5, ll, 23, 79, 81. linijske pješadije, četiri $tine konj<a, dvanaest tQPOv.skih oružja. Prisutna austrijska armija bila je dvostruko brojnija od moje,1:M) ali su je sačinjavale trupe daleko lošijeg kvaliteta, osamnaest isključivo hrvatskih bataljona, svaki s po tisuću i dvije stotine momaka, od toga četirri ba-taljona U&og puka i po dva bataljona sedam osta:lih- pulkova.

520 MOGUCNOSTI

Konjica je imala četiri eskadrona lakdh dragona, Po sedam stotina konja, a artiljel'li,ja dvadeset i čeUri oružja. Ove su se :trrru;pe nalazile pod zapovjedništvom generala Stojčevića. Protiv sebe :imao sam i čitavo stanovništvo koje je po svom ustrojstvu podložno vojnoj disciplini, naoružava se, buni i izvršava sve što mu se nar€t(li,

Ovakva organizi•r?-noot .stanovništVa jamčila mi je 1unaprijed da nakon uspjeha, nalmn zauzimanja zembje, neću imati nikaWve pomoći od stanovništva i da ću !Zateći samo napuštena sela U. prazne lruće. Težina mog položaja i .moja izoliranost zahtijevali su da ne zanemarim ničiju pomoć. Zato političkim putem pokušah malu diverziju koja mi uspije i lmja mi je tada bila od koristi, ali mi zato kasnije stvori određene nePrilike. Svištovskim mirom,H>) koj;i je sklopljel 1791. godine između Austrijanaca i Turaka, Porta je ustupila Austriji uski pojas zemljišta uz rub podnožja planina u dol.ini Une, a koji se nal<izi na lijevoj strani ove rijeke. OvD vrlo plodno i dobro naseljeno zemljište štiti tv:rđava Cetin koju su Austrijanci pod zapovjedništvom generala Devina zauzeli tek poslije tri tjedna borbe prsa o prsa. Za Turke je pitanje vlasti istovremeno .i pitanje posjedovanja. Buduć-i da odbijaju živjeti pod kršćanskom upravom, kada Veliki gospodar ustupi neki teri.torij, često (barem u Ev·r-opi) ()Ili kDji ga nastavaju nai,Puštaju svoja polja i povlače se. Tako se dogodilo i u ovom slučaju o kojem govorim: Veliki gospodar bio je obećao stanovnicima ustupljenog pograničnog zemljišta da će im dati druge odgovarajuće zemlje, ali u Turslroj ·kao i u mnogim zemljama vladari ne održavaju uvijek z.ad.anu riječ, tako ovi nesretnici nt; dobijlll ništa. Ustupljene zemlje budu podijeljene Hrvatima koji ih ilslroriste i podignu lijepa sela.

Covjek voli pravdu i .u dnu srca uvijek gaji snažan osjećaj o svojim pravima. Samo sila i nasilje mogu ga spriječiti da ih ne i.slroristi, ali, kada se ukaže povoljna prigoda, on ih često energično ostvaruje. 'riarko su se Turci stalno bnnili protiv spomenutog mira zbog kojeg bijahu žrtvovarui i još uvijek su se smatrali zakonitim vlasnicima ustupljenf)g zemljišta. Rroteklih osamnaest godina nije ni po čemu .izmijenilo nj,ihovo raspoloženje u ovom pitanj-u. Ti Turci bijahu pogranični kapetani, neka vrst feudalnih gospodara, .stanovali su u čvrstim zamkovima i podsjećali na francusku srednjovjekovnu vlastelu.

Budući da mi je bilo :poznato to stanje, potaknem francUJSkog konzula12(j) da potpilruje nezadovoljstvo. To je moglo izazvati neprijateljstva na granici koja su meni mog1a korisno poslužiti. Za neuljuđene, koji ne misle na sutrašnjicu, bila je to Lijepa prigoda. Sve hrvatske trupe sposobne za borbu bile !SU pozvane pod oružje i napustile svoja sela; utvrđena mjesta smještena jedno drugome u vidokrugu, koja su se zvala čardaci, ostanu povjerena invalidima; čak su i utvrdu Cetin čuvaH starci. Turci nisu mogli odoljeti iskušenju. Jednog lijepog dana oni napadnu na svim sektorima sporna zemljišta, pokolju iznenađene HrVlate po utvrdama i popale sela.127) StanoVIllištvo po~jegne u unutrašnjost, međutim rukovodeći se onim osjećajem pravde o kojem sam malo prij_e g.ovori-o, ovi toliko bijesni i z_aneseni Turci zaustave se sami od sebe na bivšoj granici. Ovaj prepad izazove vel1kli strah po krajini. General Stojčević uputi dva bataljona da je zaštiti i spriječi nova zla, upravo nekoliko dana prije nego što sam imao stupiti u boj. •Car mi je bi·o dao uputstva da sakupim


svoje trupe čim rat bude neminovan te da stupim u boj čim bude naviješten, kako bih izazvao diverziju u korist talijanske armije. IMoje su se trupe već dva mjeseca nalazile na granici, .spremne za pokret. Pošto su započela neprijateljstva u Italiji, odlučim i ja slično postupiti, ali Dprezno i razborito, jer sam mogao izvršiti proboj tek nakon prethodnih uspjeha talijanske arinije. U stvari, ako bih Sltigaoš usred Hrvatske sazna•o da je ta armija potučena, bilo bi mi jednako teško tamo se -održati koliko i nezgodno vratiti se svojim stopama. Moj pokret morao je bit snažan :i odlučan, međutim., s obzirom na slabost mojih jedinica u odnosu na pokrete talij-anske armije, mogao je biti samo sporedan i ovisan.

Zrmanja razdvaja Hrvatsku od Dalmacije. Glavna cesta što prolaZi Hrvatskom izbija na gornju Zrmanju. Jedino su ovuda mogle nastupati vojne jedinice. Međutim, u ovakvim okolnostima sve neprijateljske jedinice smještene na Donjoj Zrmanji i u stanju da je prijeđu ugrožavale su komuniciranje armije sa Zadrom. Da bih očuvao ovo komuniciranje, naredim da se potope svi brodovi u donjem toku rijeke i da se poruše svi mostovi duž njezinog toka.

Generala Soyeza s njegovom brigadom pošaljem s te strane, dok se glavnina mojih trupa smjesti ispred Knina. Posluživši se gazovima u gornjem toku neprijatelj napadne. General Soyez ga odbije, ali vidjevši da pristižu nove snage učini mu se razboritim približiti se meni. U međuvremenu pristigilem mu u pomoć s jednom brigadom. Pukovniku Cazeauxu i lmmandantu bataljona J-ordetu iz 18. puka naredim neka suzbiju neprijatelja pred sobom i neka ga progone s- oštrkom pod slabinama do Obrovca. Ova zapovijed bude izVli'Šena i previše doslovno. Sve popusti, .sve se povije pred bataljonom lmjim je ·zapovijedaro Jordet: četiri stotine momaka bude što ubijeno, ranjeno ili zarobljeno. Međutim, ovaj oficir nasrne s čelom bataljona sve do samog Ob.:: rovca koji se nalazi na podnožju obronka, tada snažna paljba Austrijanaca smještenih 'iza hridina suprotne obale posta tako ubitačna da začelje bataljona ne uzmogne slijed.Uti čelo. A čelo pomiješavši se s Hrvatima sjuri se u samo mjest-o. Ovaj dio jedinice ne uspije se vratiti po bijelom danu. Pošto je brigada smještena pozadi čekala samo na povi'Iatak bataljona da bi krenula u napad, Jordet pomisli da bi bilo dobro zapovjediJti joj da smjesta napadne dolk bi on sačekao mra'k, te 'Se onda rpr.ipojio glavnini sa šezdeset do osamdeset momalka ·lmliko th je iinao uza se. Bataljon stigne, ali nakon nj~ova odlaska Hrvati rasuti po planini vrate se t zarobe Jordeta i njegovu grupu. Ovog zaista odličnog oficir:a kojemu je sve polazilo od ruke i u kojega sam imao neograničeno povjerenje uspijem na sreću ubrzo dobiti natrag razmjenom. Zadržao sam· ga uz sebe; ubijen je ·kao moj pobočnik četiri godine kasnije u bitci kod Ltitzena. f28)

_Neprijatelj okupi svoje trupe na brdu Kita oslonjen na Zrmanju i pokriven jednim od njenih pritoka. Na položaju je bio ukopan, a rezerve je smjestio u dnu doline uz glavnu cestu što vodi u Gračac. Snažna prethodnica od pet do šest tisuća momaka zaposjela je plato Bender; ispred obrambene l·inije, tri bataljona, dva iz Slunja i jedan iz Otočca tvorB.i su prvu vatrenu liniju dosta loše podržavanu. Na dan l. svibnja napadnem je strijelcima 8. i jednim bataljonom ll. kako bih se što više približio glavnini neprijateljskih snaga,

522 MOGUCNOSTI

prouči.o njegov položaj i prisilio ga na pr.ilrupljanje ostaLih rasutih dijelova. Neprijatelj'sku liniju razbijemo u tren oka, jedan dio stjeramo u neku jarugu i pobijemo mnogo ljudi. U pomoć im pris_tigne rezerva od tisuću momak<'~

otprilike, ali je zadesi ista sudbina. Uspijem prosuditi kako je neprijatelj raspoređen i procijeniti snagu njegovog položaja. Već je bilo kasno da nastavimo operaciju i ostavih napad za sutradan.

Tokom noći rijeke nabujaju od strahovite kiše, pravog općeg potopa poput onih što su česti na jugu. Više nije bilo moguće polrušati planirani napad. Cak je i sama Znnanja predstavljala nepremostivu zapreku. Morali smo pričekati dok vode opadnu. U međuvremenu, 2. ·svibnja navečer, stigne mi potkraljevo pismo koje je donio u Zadar patrolni brod. Javljao mi je o lošem početku wojne u Italiji, o svom povlačenju na Piave, možda čak na Adige, Poslije d.zgubljene bitke kod Sacile.129 Na moju veliku sreću ove su mi značajne vijesti stigle prije_ nego sam krenuo u veliku bttk.u, ko~a je sada postala bespredmetna. Sutradan se odlučim povući i pribLižiti se svojiim izvorima opskrbe i živež.u, zato se vratim u Benkovac gdje USI»Stavim glavni štab. Bataljon pandura koji je bio zadužen za pratnju komore izazove nerede, međutim krivci odmah budu kažnjeni. -Pokazana strogost spriječi nove .pobune. 1311

S hrvatskih planina spuste se bande koje vrludahu između kantonmana i uznemirivahu krajinu između Zrmanje i !{rike. Ovaj predah iskoristim da ih polovim i tako očistim teritorij_13t

-usPjesi što su ih Austrijanci' postigli na početku vojne u Italiji, zauzimanje Furlanije i pobjeda u bici kod Sacile, uliju veLiko samopouzdanje nadvojvodi Ivanu. Uputi mi pismo u kojem mi predloži da evakuiram Dalmaciju, što je motivdrao nemogućnošću dobivanja pomoći i mojom potpnnom izoliranošću. On bi mi pružio, navudio je u pismu, najpovoljnije uvjete s obmt-om na ugled mojih trupa i poštovanje prema meni. Smatrao sam nedostojndm sebe odgovoriti na ovo pismo.

Dne ll. svibnja JWimim od potkralja pismo popraćeno biltenima Velike armije u kojima se govorilo ·o uspjehu kod Regensburga132 i o Napoleonovom nastupanju prema Beču. S obzirom na ovo nastupanje potkralj se spremao ponovo početi ofenzivu i napasti Furlaniju. Njegovi uspjesi ovaj put nisu mog1i doći u pitanje, bio sam 'siguran ako t ja krenem, da ćemo se susresti. Odlu~ih ne gubiti ni trenutka i već prekosutra 13. započnem operaciju.

Prijevod i bilješke Frano Baras

BILJESKE

96 Sizerenstvo (fr. suzerainitl~) znači vrhovno pravo siZerena nad vazalom. Sizeren je u feudalizmu najviši senior, gospodar zavisnih vazala, odnosno država koja ima suverenitet nad drugom polusuverenom državom. Za vrijeme rusko-crnogorske opsade i bombardiranja Dubrovnika izjahao je iz grada turski predstavnik Jemin "'"ll saruku sa zelenom prorokovom zastavom« i otišao kazati admiralu Senjavinu da je Dubrovačka Republika >+-vazalna i saveznička država Velike Porte«. Usporedi: dr Lujo· knez Vojnović, Pad Dubrovnika, Zagreb, 1908, knjiga I, str. 250.

97 Orhan (12'79-1359) osmanlijski emir-sultan, sin i nasljednik Osmana I. Dubrovnik je već u XIV stoljeću uspostavio veze s Turskom, ali prvi sačuvani


fermart sultana kojim Dubrovčanima dopušta slobodnu trgovinu u svojoj državi na kopnu i na moru datira iz 1430, dakle čitavo stoljeće kasnije. Usporedi V. Foretić, jedinica Dubrovnik, Pomorska enciklopedija, JLZ, Zagreb, 1975, sv. 2, str. 266.

98 Obitelj Gučetić (Gozze) jedna od najstarijih dubrovačkih obitelji. Spominju se: Vito Gučetić, zapovjednik dubrovačkog brodovlja u XIV st.; Ivan Gučetić (1451-1502), jedan od naših najstarijih pjesnik~ humanista, i Nikola Vitov Gučetić (1549.....:....1610) filozofski pisac i hu~anista, sedam puta biran zR kneza dubrovačkog. Zanimljivo je da i talijanski književnik i dramatičar, branitelj commedie dell'arte i veliki protivnik Carla GoldOnija, Carlo Gozzi (1720-1806) tvrdi da je njegova obitelj porijeklom iz Dubrovnika: ~·De' manumenti storici vogliono che la nostra famiglia derivi dalla famiglia de' Gozze, che sussiste _ ancora in Raugia; la quale fu una di quelle famiglie fonda trici di quella antichissima- republica-«, Vidi C. Gozzi, Memorie inutUi, Torino, 1928, ~tr. 23.

w Od plemićkih porodica kojih je-prije bilo 180 do 190 ostalo je početkom XIX stoljeća Samo- dvade_set3k. Usporedi Josip Bersa, Slike i prilike dubrovačke, Matica hrvatska, Zagreb, str. 12. Popis dubrovačke vlastele u XV st. objavljuje -A-lexandre Soloviev u članku Le Patricia t de Raguse au XV -e siecze, Ilešetarov zbornik, Dubrovnik, 1931, str. 59-66.

100 Posljednji knez Dubrovačke Republike Mato Ghetaldi izabran je 28. I 1808. samo tri dana prije ukidanja Republike. U svečanim prilikama knez je izlazio odjeven u crvenu togu s prekoramenicom od crne kadife i s ogromnom crnom vlasuljom u ·stilu Luja XIV. Usporedi Bersa, o. e. str. 15.

101 Ruđer Bošković (1711-1787), slavni fizičar, matematičar, astronom filozof.

i02_ Bernard Zamanja (1735-1820), latinist, pjesnik i :Prevodilac. 103 Evo kako ih definira L. Vojnović, o. e. str. 15: »Salamankezi i sorbortezi,

pristaše ortodoksnijeh doktrina univerziteta u španjolskoj Salamanci i razvratnijeh načela pariske Sorbonne. U prve se ubrajahu članovi starijeh do~ mova osnivača Republike prožeti starim idejama, u druge pridružena vlastela od godine 1666. i 1669, tali i mlagji članovi starijih domova. Cas jedni, čas drugi dolažahu na vladu-- i jedni druge kontrolisahu. Dvije partije, ·za koje Dživo Natali govoraše da su korisne bile, jer podržavahu ravnotežu u politici, i davahu života drž3vnim zborovima. Neki su salamankezi bili okrutni prema sorbonezima. Mi smo čuli od našijeh starijeh npr. ovu značajnu crtu: kad bi koji hohlo novus, sorbonez, došao u salamankeza po kakvu poslu, ovaj bi mu po djetiću poručio: »-Evo me sad u kortu (dvorište) pak bi sašao i na pucalu (ogradi bunara) od gustijerne bi se razgovarali!-« O odnosima među dubrovačkom vlastelom usporedi i Bersa, o. e., str. 12-13.

t03a U Memoarima je pogrešno navedena godini! 1666. 104 Evo što o tome kaže Bersa, o. e. str. 17: »-Ostali građani ttijelili su se

na bratstva; antunini (bratstvo S. Antuna) i lazarini (bratstvo sv. Lazara) predstavljali su najuglednije redove poslije vlastele. To su bili bolji trgovci, oveći obrtnici, školovani ljudi boljih porodica i vlasnici brodova. Antunini bili su najviđeniji; iz njihovih redova država je birala kancelare, tajnike, konzule, dragomane i druge činovnike; zaslužnog lazarina mogla je država uvrstiti u antunine i to se smatralo za veliku čast. Ova dva reda malo se razlikuju u odijevanju od vlastele-«,

103 Ova lista francuskih pristaša sačuvana je zahvaljujući austrijskom konzulu Timoniju, koji je u prilogu šalje godinu dana kasnije 18. V 1909. iz Rijeke austrijskom ministru vanjskih poslova grofu .Stadionu. Vidi Vojnović, o. e., II knjiga, Dokumenti I.

106 Austrijski konzul Timoni izvještava o dramatičnom toku posljednje sjednice Senata Dubrovačke Republike: >>Vijeće se okupi za manje od jednog sata pukovnik Delort stigne u pratnji konzula Bruera, ratnog komesara, kom'andanta mjesta, tumača Vernazze i dvojice drugih oficira. Nakon što je

524 MOGUCNOSTI

sjeo uz kneza, pukovnik pročita Senatu spis u kojem se dubrovačka vlada optuživala zbog nelojalnosti, da je uznemiravala bosanskog pašu, -da je pokušala izazvati vrenje u narodu; da upozorenje generala Marmonta od prošlog kolovOza nije imalo nikakva učinka ... Na to pukovnik izvadi iz džepa drugi papir koji je sadržavao: ,... Vrhovni komandant, zapovjednik Dalmacije, naređuje slijedeće: Dubrovačka Republika je prestala postojati, vlada i Senat se raspuštaju kao i sudovi. Gospodin Bruere imenuje se privremenim administratororn Države Dubrovačke«. Senatori ostadoše bez riječi; konte J. Caboganapokon uze riječ i reče pukovniku da ni trenutak ni okolnosti ne omogućavaju da se opširnije opravda, ali što se njega tiče da je njegova savjest čista i da preuzima na sebe da potvrdi lojalnost svih svojih drugova i da je Senat spreman pokoriti se božjoj volji izraženoj preko organa njegovog veličanstva Napoleona Velikoga«. Pisani, o. e. str. 302. Izvornik govora pukovnika Delorta i Marmontova ukaza objavljuje Vojnović, o. e., knjiga II, Dokumenti, Ill. Prenosi:m.ga u njegovom prijevodu: »Gospodo, njegova preuzvišenost glavnokomandujući gjenera! oznanio vas je o tragu šest mjeseca, da se sudbina vaše Republike izmijenila; da će je prilike, izazva te od neopozovijeh rješenja Usuda, uskoro sliti sa Kraljevinom Italijom: on je već tada imao pravo da bez odlaganja postavi jednu upravu; ali vam ostavi sve funkcije koje vršaste, ne hoteći da progjete kroz neprilike, ni da vas podloži trvenjima provizorne vlade prije negoli budete u stanju da uživate blagodati definitivne vlade. Njegovo. staranje za vas, za gragjane, za sve stanovnike Dubrovnika pogje jo~ i dalje; on je znao da u državi u kojoj je odavna mali broj imao svu vlast i izvjesne privilegije, a većina samo dužnosti _i obaveze, znao je, rekoh, da u takvoj državi ima dJosta strasti da se zatome. dosta nepravda da se isprave, dosta poniženja da se zaboravom izglade, dosta srdaca da se osvoje. Tumac oč·inskijeh osjećaja cara Napoleona, on vam htjede dati vremena da sve to ispunite. Njegova je preuzvišenost mislila da ćete vi razumjeti njegove poglede i da ćete mu vi u tome biti na ruku.

,...Ali, gospodo, vi ste više povjeravali maglovitim glasovima koje pronošaše ludilo, a možebit i zloba koja se igraše sa vašom lakovjernošću, negoli onim saopštenjima; vi ste posumnjali da vam se stavljaju zamke tamo gdje nije bilo nego nježne pažnje prema vami.

~~sad što sam vas podsjetio na ponašanje glavnokomandujućega gjenerala prema vama, predočit ću vam ponašanje vaše.

»Od onoga. trenutka kad sazn.aste za vašu sudbinu, vaše ponašanje, koje do tada bješe obazrivo i pasivno, postade neuredno i smutljive. Sjetite se proskripcionijeh spisaka u kojima su zabilježena bila imena lica za kOja držaste da su pristaše francuskoga režima; vašega neumjesnog otpora da se u vašijem zidovima ne bi istakla zastava vašega novoga vladaoca; javnijeh ili tajnijeh prijetnja trgovačkoj klasi ako bi se drznula da izvjesi Zastavu cara Napoleona; gotovo zločinačkijeh koraka Senata kod bosanskoga paše, koraka popraćenijeh, da bi uspješniji bili, novcem i pismima tajanstvene sadržin~. ali ne za to manje uvredljive za francuski narod.

»Aklo, gospodo, ovim teškim grijesima nadodam j-:)Š i to da ste iskali da raspalite fanatizam naroda kroz ono što je čovjeku najsvetije, kroz vjeru, naregjujući javne ophode, podignuće oltara, svete pohode za spas Republike i dubrovačkoga vladara, za kojeg u povjerenju znadijaste da više ne postoji. Vi ćete, gospodo, saći u vašu savjest i priznat ćete da je mjera prevršila i da je skrajne vrijeme da svršimo.

»Usljed svijeh ovijeh razlJoga i da bi predupredio velike nesreće, koje bi vam mogle lično da budu udesne, glavnokomandujući gjeneoo.l naredio mi je da vam saopštim slijedeći dekret:

Glavnokomandujući gjenera! armije u Dalmaciji naregjuje:

Cl. l. Dubrovačka vlada i Senat se raspuštaju.

CI. 2. Sadašnji se gragjanski i krivični sudovi raspuštaju.


CI. 3. Uprava zemlje povjerava se za sada i provizorno gospodinu Brueru, fran

cuskome konzulu. CI. 4.

Upravne vlasti raznijeh dijelova Dubrovačke Države ostaju za sada kako su.

CI. 5. Gragjanske će sporove rješavati sud sastavljen od gospode: Nika N. Pozze,

Jakova Natali, Petra Stulli i Antuna Cherse, a u ime njegova veličanstva Cara Francuza, kralja Italije, ali na temelju zakona i običaja dubrovačkijeh.

Krivičnu će pravdu dijeliti isti sud koji će sebi pridružiti tri člana uzeta izmegju graduiranijeh lica.

Sa glavnog stana, u Dubrovniku, 31. januara 1808. Glavnokomandujući gjenera!:

Mannont .... ~>Uslijed toga, gospodo, Dubrovačka Republika i njezina vlada su raspu

šteni i nova je uprava postavljena. >>Prije vašega rastanka, gospodo, ostavit ću vam još jedan dokaz paznJe

koju glavnokomandujući gjenera! goji prema vama, podnoseći vam neke raz, mišljaje koji bi vam mogli biti od koristi.

»Vi ćete odsad unaprijed da živite pod zakonima jednog vladaoca koji ne pozna više takmaca; koga najhitrija surevnjivost ne smije više ni s kim da uporedi; koji, postavljen izmegju minulijeh i nastajnijeh vjekova, bit će za sve generacije prošlosti i budućnosti čovjek prema kome će se odm.jerivati i genij i sve vrste slave. Sred njegovijeh mnogobrojnijeh država, sred najprostranijeh koncepcija, u najozbiljnijem trenutku izrade najsmjelijega i najzamršenijega projekta, njegovo oko pregleda sve njegove provincije i zadržava se na svakoga podanika; njegovo aktivno staranje ispituje i prosugjuje njihove interese; a u zamjenu toga, u zamjenu sreće koju svakome daje, on traži bezuslovnu ali plemenitu, vjernost, bezograničenu odanost, ali bez razmetanja.

»Vi ste dugo vladali, blagodareći auktoritetu osvećenom mnogim vjekovima. V~ ćete! još za dugo imati na ljude uticaja. Upotrebite taj vaš uticaj na to da svakome objasnite blagotvorno djejstvo nove vlade, da srce i osjećaje sviju pri vežete za vašeg novog vladaoca; na posljetku, gosPodo, budite i vi sami dobri, lojalni, vjerni podanici njegova veličanstva Cara i kralja Napoleona i članovi jedne velike i slavne obitelji. Od sad unaprijed nećete imati za sebi ravne ili za vaše poglavice nego one koji su se po visokoj svojoj sudbi u toj slavnoj obitelji rodili.« L. Vojnović, o. e., str. 77-81.

106a Marmont je 2. prosinca 1808. otvorio u Dubrovniku novi Liceum 'corlvktum koji je primio i đake iz Boke Kotorske.

to6b o spisima iz ovog razdoblja usporedi: V. Foretić, Arhivskal građa iz doba francuske vlandavine u Dubrovačkom arhivu, Mogućnosti, Split, br. 12, str. 163--166.

101 O svečanostima priređenima u čast Marmontovu u Dubrovniku iscrpno izvještava Kratjski Dalmatin, br. 25, 17. travnja 1808, str. 194-196. Usporedi i Vojnović, o. e., II knjiga, str. 101.

ws Antivari od Antibarum (danas Bar) jer se nalazi·o nasuprot talij;=mskom gradu Bariju. U ono vrijeme utvrđeni grad pod vlašću Turaka.

u•&a Usporedi: Pisani, o. e., str. 293-295.

109 JQzo Glumac ili Glumčević (1751-1839), gvardijan i provinci}al f:ranjevnca, naslijedio Dorotića. Mannont mu je poklonio u kožu uvezan brevijar uz ličnu posvetu; Usporedi: dr Kruno Prijart:elj, Le portrait de NapoLeon dans le couvent de Saint Laurent a Sibenik, AIFZ, br. 18-19, 1966-67, str. 123.

110 Jacques B€nigne B1ossuet (1627-1704), slavni francuski propovjednik i književnik.

52'6 MOGUCNOSTI

111 Usporedi, K. Prijatelj, ibidem, str. 124. t12 Usporedi pismo u dopisivai:J.ju OCI knjige od 3. siječnja 1809. Objavivši

u Kraljskom Dalmatinu 9. prosinca 1808. vijest o Mannonoovu patronatu nad franjevcima, Dandolo ga je odmah i optužio Potkralju u Milanu, kako bi već 3. siječnja 1809. mtogao objaviti u KraZjs1oom Dalmatinu poništenje ranije objavljene vijesti. Ovo je vrlo rječit primjer Dandolova spletkarenja, njegove mržnje i zavisti prema M!armontu.

113 O Marmontovoj pasiji prema kemiji goVlOri i ·sam Dandolov sin Tullio u svujim Memoarima: »Proučavao je kemiju i fiziku već u ono vrijeme dok je bLo u Zadru. Sjećam se da sam vidio kako g~a u tim znanostima podučavaše opat Zelli. Zabavljao se fantazmagoričnim pokusima -kojima bi me pozivao pri~ustovati radujući se mom djetinjastom čuđenju .. ,« T. Erber, Storia della Dalmazia, (Programa dell I. R. Ginnasio Superiore) XXXI Zadar 1888. str. 95.

- HJa jpasio Marrno.ntu ruku k'oja mu je bila smrskana u bici kod Arapi!E'!sa ti Spanjolskf.?j 1812.

tH J3io j_e OO PaVl~ Tomić, usp. _P-. I. Popovi~, o. e . .- str. -76-79. 11:J Zeist u NizozemskoJ. Marmont je tamo dao sagraditi piramidu (150x75

stopa) koju_ su dugo vremena nazivali Marmontberg. Namjeravao je uz piramidu sagraditi selo za vojnike oženjene djevojkama iz tog kraja, dati im zemlju; oruđe i penziju. Bila su otkupljena- zelnljišta i za ostale koji su se tu željeli nastaniti. Usp. Pierre Saint Marc, o. e., stt. 53. U svakom slučaju o'va ideja o preseljenju Crnogoraca djeluje nam monstruozno.

H6 Usporedi: M . .Samić, o. e., str. 149-152, i P. Pisani, o. e., str. 298. 117 »Od dva tuga« (d deux. queues). Tug, naziv za konjski rep na stijegu paše

kao znak dostojanstva, paša od dva tuga iU sandžakbeg (učtuglija). t ts Usporedi bilješku br. 45. un Mahmud II (1785-1839), turski' sultan (1808-1839). Poznat po reforma

ma, uvodi evropslro odijevanje, izdaje prvi list na tursk!om i francuskom jeziku, osniva poštu, modernizira vojsku, itd. Iskorijenio janjičare. Nakon mira u Drinopolju 1829, među ostalim priznao nezavisnost Grčke i proširenu autonomiju Srbije.

120 Usporedi: P. I. Poplović, o. e., str. 19-80, i Pisani, o. e., str. 292.

121 Usporedi bilješku br. 24. 122 Bez topOva je ostaLa i splitska luka, tako da je 8. prosinca 1809. jedna

engleska korveta uspjela unići u luku i zatražiti izručenje velikog trgovač~og jedrenjaka, koji je bio vlasništvo Nikolorića iz Bola, kloji se tu bio sklonio. Splićani su uspjeli pružiti otpor s dva pomoćna topa i potjerati Engleze koji su pobjegli navrat-nanos, ostavivši u brzini čak i sidro. Usp. Erber, o. e. XXXI, str. 66-68 i D. Foretić, Vis u međunarodnim zbivanjima, Mogućnosti, Split, 1956, br. 9, str. 713·

12Z Samo je otok Brač dao 400 mazgi i 200 mazgovodaca! Usp. Oattalinich, o. e., str. 157.

m Pisani smatra da Marmont uve1ičava neprijateljske snage. Navodeći službene austrijske podatke, oh kaže da su se u proljeću 1809. pbd zapovjedništvrom generala Stojčevića DJalazili: 2 bataljon iz Like, 1 iz Otočca, l iz Ogulina, 2 iz Banata, 4 bataljona >~>Landwehra«, l eskadron lake konjice »-Hohenlohe« i jedan hrvatskih seržana koje su Francuzi nazivali »-Crvenim ·kabanicama«. Pisani, o. e., str. 308. Međutim Erber navodi izvještaj kninskog poddelegata Sinobada upućen Dandolu u kojemu kaže da austrijske snage iznose i5 do 30 tisuća ljudi. Usp. Erber, o. e., }QCXI, str. 6.

12.'1 Austrija i Turska sklopile su l. kolovoza 1791. mir u Svištovu (danas u Bugarskoj). Osim ostaloga, Turska je posebnom konvencijom ustupila Austriji teritorij od rijeke Gline do Korane preko Smoljana i Tiševa na Unu. Na ovom području Austrija nije smjela graditi nova ni popravljati stara utvrđenja.


I26 Pierre David (1771-1846), francuski konzul u Travniku od 1807. do 1814. Bavio se i književnošću. Sačuvana značajna ktorespodencija i dnevnik. O D. 'Opširno infurmira Samić, o. e., str. 88-117. D. je prilmzan u Andrićevoj »Travničkoj kronici'<(, kao Davil.

127 Prljavi vojno-politički razlozi i ovaj put izazvali su smrt nevinog stanovništva. Da apsurd bUde veći, sam Mannont nagovarat će godinu dana poslije istog konzula Davida da potakne Turke neka se povuku s tog istog teritorija, on će sa svojim jedinicama čak intervenirati da bi se taj teritorij vratio hrvatskoj Vojnoj krajini. Usp. šamić, o.c., str. 106-108.

128 Liitzen, mjesto u Njemačkoj jugozapadno od Leipziga, gdje je Napoleon potukao Ruse i Pruse 1813.

129 Sacila, mjestance između Conegliana i Pordenonea u Italiji, gdje je austrijski nadvojvoda Karlo potukao princa Eugenea.

130 Usporedi: Catalinich, o. e., str. 160, i Pisaili, o. e., str. 312. 131 Marmont je uputio generala Delzonsa s čitavim jednim :Pukom da

~~počisti+< od pobunjenika teritorij Vrlike, Sinja, Klisa, Splita, Trogira i Sibenika, te da se preko Drniša vrati glavnini armije. U toj akciji strijeljano je više o~bjeglih pandura. Usp. Cattalinich, o. e., str. 160-1~1.

(nastavak u idućem broju)

IN MEMORIAM PROF. JAKSI RA VLICU

•

Covjek koji je gotovo pola stoljeća drugovao __ s našom književnom baštinom, arhivski radnik koji je tragao za novim podacima o pisc1ma naše stare književnosti, ali ujedno i učenjak koji je razmišljao i inventivno razmrsio Više problema te književnosti. Plodan i uspješan znanstvenik, ali i čovjek

akcije, animator i inicijator, uspješan urednik, ništa slabiH predavač. Sve što je radi·o obavljao je mediteranski temperamentno, neumorno.

Jakša Ravlić rođen je 1896. u Makarskoj. Nakon završenih studija djelovao je niz godina kao nastavnik u Spl-itu. Godine 1943. otišao je u partizane. U narodnooslobodilačkoj borbi je izgubio i sina, narodnog heroja. Bio je osnivač, predavač i rektor VPS u Splitu, pa predsjedntk Komisije za kinematografiju SRH, v.iši naučni suradnik Instituta za književnost JAZU ti najzad redoviti profesor (neko vrijeme i rektor) Akademije za k,azališnu umjetnost u Zag.rebu. Bio je v·iše godine predsjednik Matice hrvatske, a zbog Svojih znanstvenih rezultata i dopisni član JAZU. Umro je 21. 12. 1975. i ;pokopan je 26. 12. u Splitu.

Predavajući niz godina književnost u s:rednjoj školi, Ravlić se nije zadovoljio n"'ekim ocjenama, tumačenjima i uopće pogledima na našu književnu baštinu, posebno dakako na neke pisce porijeklom iz Dalmacije i DubroVnika. Tako je počeo rano intenzivno razmišljati o nekim pi,scima te književnosti, tlragati za novim podacLma i uopće proučavati našu staru književnost. Rezul-. tati nisu izostali. S mnogo uspjeha bavio se posebno Gundulićem i njegovom »Dubravkom«, a s ne manje uspjeha je prilazio .i Držiću, pa Luciću, Hektoroviću, Kanaveliću i nekim drugim pisCima iz Dalmacije. Povezan sa sV<Ojim krajem, nije dakako mogao mimoić-i ni svog užeg zemljaka Kači·Ća M·iošića, pa se i nj.im uspješno bavio, a živeći u Splitu zaimteresirao se :i za li'čnost i rad nekih splitskih pisaca, među ostalima i .za L. Botića. U :Svojim radovima donio je Ravlić mnogo novih podataka o tim piscima, a neke je od njih i osvijetlio s novih aspekata. U svakom slučaju je dopunio a nerijetko i lrorigirao naše znanje o nekima od tih pisaca, pa nećemo rnimalo pretjerati ako kažemo da bez Ravlićev;ih radova, otkrića i zapažanja nije više moguće uspješno prilaziti tom dijelu naše književnosti.

Nije, međutim, zaJ:Xlstavio ni hrvatsku književnost kasnijih stoljeća, posebno onu devetna·estoga, pa bi u tom smislu, uz interes za L. Botića, trebalo

Z. MUZINIC l IN MEMORIAM ..• 529

registrirati njegovo uspješno zanimanje za neke sudionike hrvatskog narodnog. preporoda.

Posebno je poglaVlje Ravlićeve djelatnosti njegov redaktorski rad. Bio je, uz ostalo, član uredničkog kola biblioteke »Pet stoljeća hrvatske književnosti•<, pa je tako uredio neka kola te bibli"Oteke, a sarriostalno je stručno i znalački priredio neke knjige, npr. »Zbornik proze 16. i 17. stoljeća« te dvije knJige posvećene narodnom prepol"odu. Priredio je i neke druge značajne zbornike, kao na primjer »Zbornik radova o Marinu Držiću«, »Zbornik radova o Petru Hektoroviću«, pa zOOrnike »Rijeka«, »Zadar« itd.

Bio je desetak godina prije rata ru Splitu i urednik istoimenog glasila predratne pomorsko.-pr.opagandi:Stičke organizacije »Jasfranska straža« pa je, ani,miravši više znanstvenika (Grgu Novaka, Antuna Barca, Petra Skoka, Antu Ercegovića itd.) a također i niz pisaca (Viktora Cara Emina, Vladimira Nazora, Tina UjeVii.ća, Frana Alfirevića, Vladu Vaisavljevića, Antu Cettinea itd.), doprinio da se »Jadranska straža« razvije u reviju koja je, uza sve swje nedostatke, prilično afi,rmi.rala naše more i njegov značaj u očima tadašnje javnosti. Istaknimo posebno da je u tom časopisu Ravlić uspješno vodio kritičar:sko-recenzentskru rubriku u koJoj je s naročitim interesom pratio književnu produkciju inspiriranu morem.

Bio je uopće on zaljubljenik mora i· pomorske književnosti pa je ne samo pratio pomorsku inspi-raciju nego i proučavao književnost, posebno onu stariju inspiriranu morem. Rezime tog njegova interesa predstavlja opsežna studija pod naslovom »More u stal"lijoj hrvatskoj književnosti«.

Od prve rasprave (»Dilber Hasan« L. Botića) pa do posljednje knjige iz ostavštine Lj. Gaja tiskao je nekoliko knjiga, među kojima ona koja nosi naslov »Rasprave iz ..starije hrvatske knjižeVnosti« znači sintezu njegovih zapažanja, pri čemu je v:iše njegovih radova, i to ponekad nipošto beZinačaj:Oih, ostalo zasada zakopano po časopisima, zbornicima, almanasima itd.

Imao je Ravlić izgrađen i do&ljedno proveden metodološki pristup piscima ostajući uvijek pri načelu da je književno djelo redovito manje-više rezultat socijalnih i uopće životnih okolnosti, a treba mu .priznati i još nešto - izrazitu brigu za ljepotu i čistoću jezika.

Da bismo bar donekle upotpunili sliku. djelatnosti i zasluga tog znanstvenika i }avnog i kulturnog radnika, ne smijemo najzad zanemariti t. da je on organizkaQ nekol-i-ko veoma značajnih i' zapaženih pr.oslava i ,savjetovanja (150. godišnjica hrvatskog narodnog preporoda, proslava Ivana Mažuranića, 100. godišnjica narodnog preporoda u Dalmaciji i Istri, proslava 120. godišnjice Matice hrvatske, 400. godišnjica Petra Hektorovića itd.).

Sve u svemu, bio je nesumnjivo plodan i uspješan znanstvenik, kulturni i javni radnik. Njegovom smrću ostajemo siromašniji za jednog vrijednog pregaoca.

ZDRAVKO MUZINIC

PORTRET! IZVORA OREBA

Portr~i danas, čini se, nisu na osobitoj CIJeni. Ukoliko se odlikuju običnom sličnošću ipak se ne mogu mjeriti s mehaničkim sredstvima fiksiranja· čovjekova izgleda, a ukoliko teže pretjeranoj općenitosti i redukciji, gube svako pravo i razloge da se još uvijek nazivlju portretima. Dakle, u tjesnacu izmeđU površne vjernosti modelu ili pak snažne trarispozicije i sublimacije uzorka, ostalo je mjesta samo za one odlučne i hrabre, koji mogu i umiju prići svakom pojedinom licu i tijelu kao znamenu vrste, pa f;to dublje prodiru u ono posebno, to više prepoznaju i našu »zajedničku

stvar«, odnosno samo biološko zajedništvo čovječanstva. Izvor Oreb, nestrpljiv i temperamentan kakav već jest, ponajmanje nam dopp.šta ravnodušnost, ne dopušta nam da slegnemo ramenima i kažemo kako je tu riječ samo o portretiranima, pa »nek se češe koga svrbi«. Jednostavno, sili nas da svaki organizam shvatimo kao mehanizam, a svaki pokret, svaki nabor ili svaku izbočinu tijela napreskočivima u sustavnom čitanju osobe ili lika. Njegove fizionomije podjednako su u očima - tim tradicionalnim »ogledalima duše« - koliko i u karličnim kostima; jednako nam govori gib koljena koliko i vršak nosa. Premda svaka individua ima vlastiti raspored _tog beskrajnog niza elemenata, i premda Oreb teži tome da uhvati neponovljivu osobnu kombinaciju ili »šifru« pojedinca, pa čak je često i s mnogo uspjeha »dešifrira« - ipak, složenost zadatka više upućuje na rod i cjelinu nego li na pojedinačno. Stoga mislim da su najizrazitiji rezultati mnogo više psihogram samog autora, nego li karikature imenoVanih modela.

Izvor Oreb je školovanjem i djelovanjem kipar. To treba imati na umu i pred portretima-crtežima, koje ne shvaćam kao odustajanje od izvođenja u trajnijem, čvršćem materijalu i u prostoru, a ni kao usputno bavljenje jednom minornom tehnikom. U njima također pokazuje punu mjeru svojega talenta i glavni pravac zanimanja. Kao što ih možemo shvatiti kao obećanje budućih reljefa i kipov_a, moramo ih primiti i kao rezultat, kao temeljno i lapidarno svjedočanstvo o ljudima, o svijetu. Upravo kiparskom koncen .. tracljom, koja oštro dijeli bitno od nebitnoga i duboko zasijeca u epidermu ili mazno gladi plohe, Oreb djeluje i u svojim crtežima. Ne samo da je po tome na širokloj- brazdi modernih kipara-crtača, nego je i na v:r;lo usKom terenu suvremenih kipara-portretista. A strast kojom gr-ebe i upisuje, reže i iscrtava toliko je neposredna i u svakom smislu izvorna, da mu moramo oprostiti ako u ponečemu i pretjera.

Izvor Oreb je rođenjem i osjećanjem Velolučanin. To treba isto tako imati na umu, jer nam mo.ž;e pomoći u objašnjavanju nekih motiva, Koji su

7'. MAROEVIC /PORTRET! IZVORA OREBA 531

čisti zavičajni hommage i vlastito samoosv]esciVanje u škrtom otočkom terenu - jasnih obrisa i čistih rasporeda. I ne treba nam frojdističko tumačenje nje

gova iskonskog odnosa prema zemlji-materi. Njegovo opsesivno bavljenjf' likom pjesnika Sime Vučetića, između ostalih, također je nemoguće shvatiti ne vodimo li računa· da je i Vučetić iz njegovih krajeva: štoviše, da nosi neka karakteristična svtojstva otočana; ne, dakako, al11tropološka nego psiholoSka, a među tim svojstvima svakako je i pozorno promatranje bližnjega. Sam je pjesnik u jednoj prilici ustvrdio kako smo »jedan drugome žohari i krtice,<. I ne mogu odoljeti napasti da u povodu Orebovih portreta ne navedem Vučetičeve stihove:

O druže Butana, opet Vas se sjećam! O gospodine Karličniče, opet ste tu na redu. O mo; §jor Kleme, §to me gledate a ne vidite? O svi sveci i svetice iz moga okoliša . ..

Ali Izvor Oreb nije puki bilježnik lokalnog ili regionalnog »malog svijeta«. To su tek lica i osobe što ih je najprisnij.e upio i s kojima, stoga, može najprirodnije i najdalje ići bez straha da će ih »izgubiti«. S takvom poputbinom može i najpouzdanije doći do prave i potpune stvaralačke slobode, a rlloramo posvjedočiti da je njezin prag već obilno prekoračio.

TONKO MAROEVIĆ

•

Mogucnosti-1976-5.pdf - Književni krug Split

Documents

Transcript of Mogucnosti-1976-5.pdf - Književni krug Split