MOGUĆNOSTI YU ISSN 0544-7267 .

GODINA XXXVII rujan-listopad 1990. BROJ 9-10

PRICE O MISKU

HOLOMISKOGRAMI

Zvonimir Buljević

Miško paralelno piše KUGU, KRALJA, dnevnik, zatim dnevnik kao paro­diju dnevnika poznatih pisaca, pa crtice, parabole, pjesme u prozi, kratke priče za novine, kojekakve bilješke, ponešto prevodi i prilično redovno opi· suje svoje snove:

»Nacuclani se Mak danas gotovo rasplakao: - Zašto me tako uporno odbijaju· one koje se meni sviđaju, a zašto mi se nimalo ne sviđaju one koje mi se nude?«

»U mome ie životu sve osim snova ne)Qlko nestvarno.«

-.A što ako je onaj klošar u meni prepoznao sebe?«

Iz KRALJA:

- Kada im nešto nije po volji, žene demonstrat_jvno lupaju vratima ili zveckaju sudem pri pranju i spremanju. Kralj oružjem.

·Kada je god ustrašen, Kralj počinje govoriti Mi, umjesto ja. Tada je najopa~niji.«

»Priča jedan u Jeke kako mu je žena za dvadesetu godišnjicu braka, koja se podudara s njegovim rodendanom, umjesto poklona dala veću svotu no­vaca da ih potroši kako god zaželi .. Kaže da je sutradan sve spiskao na neku · kurvu.«

»Jučer sam opet vidio sebe koji nisam ja. Izgubio se u gomili. Sada po· ~otovo nisam siguran.« . •Danas je kirurg ispričao kako je jutros sašio lice nekoj seljanki. Umire

joj muž, ona ga njeguje, i sve je to mučno i već dugo traje. Noćas je zvao da

826 MOGUCNOSTI

mu doda mlijeka, a kad se približila izvadio je sjekiru ispod jastuka ili pokri­vača, zamahnuo i zahvatio je oštricom po lijevom obrazu.«

»Ant kaže da svi koji se žene trebaju pogledati kakve im guzice ima puni~ ea, pa će znati kakve će im biti guzice kod žena do dvadesetak godina. I rani­je.«

·.za KUGU:- Stangada je drvena ograda koju za vrijeme epidemije tur­ske karavane nisu smjele prelaziti. Nesumnjivo l;ie Split b~anio i na druge na­čine.

»KUGA je roman o vladavini bolesti, a KRAU roman o bolesti vfada­nja.«

»U sanatOriju za tuberkulozne, postavljeqe su skrivene kamere koje-pre­nose sliku iz svake sobe na monitore centralne kontrole. Sef je k9ntrole po­znati psiho-sociolog ..

Zna se da TBC-bolesnici pate od jakih seksualnih poriva, bolje reći, ob­dareni su njlma, što ne znači da se impotentnima preporučuje TBC kao tera­pija, jer ta bolest zna biti neugodnija od ikakve impotencije. U svakom $lu"ča­ju, unatoč vrlo O.estim, raznovrsnim i uzbudljivim seksualnim kontaktima među pacijentima, statistike pokazuju da na jedan takav uspješan kontakt ima blizu pedesetak još uspješnijih onaniranja. Gledajući maštovitije paro­ve, ponekad se ni šef kontrole, kada je sam, ne može suzdržati.«

»Braco je opterećen politikom i mržnjom. Jedno i drugo sputava čovje­ka, udaljuje ga od njega samog.«

•Sto bude više mojih knjiga na policama, bit će ih manje u kuferu. Taj je lijes-kovčeg namijenjen meni, na kraju će me smjestiti u nj, i ja ću istisnuti točno toliko knjiga koliko je moj stvarni obujam.«

»Mak povremeno rađi kao noćni čuvar. Na poslu čita ratne romane, pu­ši, jede, pije, onanira, ali najčešće spava. Jednpm su ga uhvatili s nekom žen­skom i ~znili posljfidnjom opomenom pred otpuštanje.«

•Mia mi je jednom rekla: - Nisi ginekolog, nemoj me tako gledati. Os­jećam se kao gola dok god ga ne staviš.«

»Ant je danas naručio kruh, pršut i sir, sam je napravio sendvič, ali je slažući ga zahvatio i donji dio kravate i halapljivo zagrizao. I inače jede Strašnom brzinom: kupus s dvije kobasice i tri komada kruha pojede u četr-deset i pet sekundi.« ·

»Kaže ki,..;rg kako je jedan njegov kolega na pitanje kakav mu položaj žena najradije koristi, kratko odgovorio:- K.adaveričan.«

Nekim turistima objašnjavam da je Dioklecijan na mnogo načina antici­pirao pojavu Hitlera i Staljina, drugima o njegovim progonima kršćana go­voriin kao o njegovoj političkoj vidovitosti i mudrosti; a kudim ga što. nije bio temeljitiji, pred trećima mu zbog toga zamjeram, četvrtima 'govorim o njemu kao o glavnom krivcu za podjelu između Zapadnog i Istoćnog dijela ~arstva, što je urodilo mile.nijskim podjelama, naciOnalnim i vjerskim, a

ZVONIMIR BUUEVIC l PRICE O ... 827

pred petim mu. to diskretno upisu jem u najveće zasluge. Nekima opet govo­rim o njegovoj političkoj i ekonomskoj kratkovidnosti i gluposti koja ga je navela da zamrzne cijene i strogo ih kontrolira. Jednima ga prikazu jem kao opasnog paranoika, drugima kao ishlapjelog shizofrenika, a nekima kao teš­kog reuma tičnog bolesnika koji je samo zato upravo Ovdje izgradio svoju p~· laču. Danas je na redu Dioklecijan kao seksualni devijant; nije tek tako podi­gao hram i Eskulapu i Kibeli. Da tako ne radim, ne bih mogao izdržati ubitačnu monotonost vodenja uvijek istim prostorima; otkrio sam da mi po­slije većih grupa, pranje suda dođe kao olakšanje. Svejedno ću do koji tje­dan napustiti hotel .- postalo je nepotrebno, a od početka je bilo i glupo. Ti­me se ništa ne dokazuje.

Poslije svakog vodenja, nagrađujem sebe pivom.u »Kibele«. Danas sam. uveseljavao jednog vrlo inte~igentnog Svicarca raznim obli­

cima brojke dva na našem jeziku: dvoje, dvama, dvjema, dvoma, dvije, dvoji­ca~ s dvojicom o dvojici, dviju, dvaju ... kaže da je sretan što ne mora učiti i hrvatski. Išli smo zajedno u •Kibele• i'popili po pet piva. Platili smo popola.

Tražili su te na telefonu. -Tko? - Nemam pojma. I~ao je brkove i bazdio na rakiju.

Dnevnik Miško-Pepys:_ 13. prosinca, Sy: Lucija.- Najprije sam malo radio, a zatim pješice po­

šao na jutarnje pivo u Jeke. Vrijeme je vrlo suho i hladno, ali toplije nego si­noć kad sam svratio u kriptu sv. Duje gdje se održavala misa posvećena sv. Luciji. Pred kriptom gore deseci svijeća kqje više djeluju toplo nego što gri­.ju. Upalili su ih svi koji su zabrinuti za svoje oči jer je ta svetici, nakon što su joj izvadili oči, postala zaštitnica kratkovidnih i poluslijepih- slijepi mo­raju tražiti pouzdanije zaštitnike. Za svaki sam slučaj i ja upaiio jednu svije­ću i pritom sam, Bog neka mi oprosti, mislio kako se moram propitati koji je svetac zaštitnik koljena. U Jeke sam pojeo sendvič s hladnom govedinom i popio· samo tri piva. U dobrom sam se raspoloženju vratio kući, gdje sam na­šao Samanthinu poruku, da u frižideru ima juhe, kisela kupusa, kobasica i suhih rebaraca, a da je ona otišla majci jer staroj nije dobro. To me rasrdilo, jer sam nešto htio sa- SamanthOm. Pokucao sam na vrata Helene i Mie i po-

. zvao ih da zajedno nešto pojedemo i popijemo, što je njih jako obradovalo Mia je otišla kupiti kruha, vina i piva, a ja sam to iskoristio da s Helenom uradim što sam htio. Te su jadne djevojke tako~ge, mogao bih s njima ko­ji put i porazgovarati o nečemu drugom, ali ja sam tako prokleto lijen i sklon ra:znim po_rocima kao što su piće, pisanje i ono najVažnije, pa s njima nemam vremena za nešto drugo. Pili smo, pjevali i plesali i grlili se do četiri sata, a zatim na vodenje grupe turista iz Kanade. Medu njima se isticala lije­pa i visoka plavuša, tako stiješnjena u džins da joj se usjekao izmedu nogu, što je bilo vrlo lijepo vidjeti. Cijelo sam se vrijeme zapravo samo njoj obra, ćao i to je urodilo plodom. Pozvala me u svoju hotelsku sobu i tamo je sa mnom učinila što je htjela. Začudilo me da dlake mogu biti tako bijele i da to ipak izgleda lijepo; pokazalo se da je porijeklom iz Svedske. Najprije u

828 MOGUCNOSTI

•Kibele• na bocu piva i, da dođem k sebi, poslije toga u •Jeke•, pau pivnicu na večiru. Tamo su bili svi osim Anta i džepara, a kirurg je ispričao da je jut· ros pored njega u hodniku bolnice projurio mlađi narkoman s ukradenom kutijom mom ja, a za njim nekoliko bolničara. U trku se uključio i kirurg, u svoje vrijeme prvak na kratkim ili srednjim stazama, zaboravio -sam, sve ih prestigao i oborio na pod jadnika nekoliko metara prije ceste na kojoj bi se onako uspaničen nesumnjivo našao pod nekim vozilom. Tako završava mje­sec. Odlučio sam da ću pisati više nego posljednjih dana i neka mi Bog u to­me pomogne.

» ••• a rodoljublje smo pretvorili u šovinizam .. Cega se god dohvati, čov­jek mijenja nagore.«

•Kaže Haso Muji koji sjeđi i puši:- Ujepo li je tebi Mujo: pušiš i raz­mišljaš!- Jok, veli Mujo, samo pušim.«

.Immanuel Kant je strašno volio svoj rodni Kalinjingrađ. Svakog je da­na u isto doba šetao i razmišljao. Jednom ga sretne prijatelj i pozdravi ga rl-ječima:

- Zdravo Kante!~Setaš ti i razmišljaš?! - Ne, odgovori filowf. ~mo razmišljam.«

»Inst,.;,ktor komandosa:- Vi samo pucajte, a poslije razmišljajte, ako baš hoćete. Ali' bolje ni tada - poslije je ionako svejedno.•

»K~hareye pomoćnice svakog dana dugo pričaju što im se jučer <;logada-~io. Ne razmišljaju~ Pričaju.• · ·

ne:

•lzKRAUA: '-Ja mislim ... pokuša obiasniti ministar kulture, ali Kralj smjesta pia-

- Nemate vi što misliti - vi imate svoga ~lja da misli umjesto vas. Kralj se ražalosti nad samim sobom: »Blago vama- ja sve moram sam.«

»Goethe gleda kroz prozor ne razmišljajući ni o čemu ....:.. umjesto misli,· glavu mu ugodno iS:punjava izvrsno raj nsko 'vino što ga je popio uz pečene jarebice- kad odjednom opazi da kućnim vratima prilazi ona napast od Ec­kermanna. -Jao, pomisli Goethe. opet onaj idiot. a danas još .ništa nisam, pripremio ... I hitro pogleda u svoje bilješke, a s lica mu nestane i zadnjeg traga sreće.«

Moram samome sebi .priznati- zapisao je ·Miško jednoga dalla- da ni­kada nisam bio istinski zaljubljen. Neke me žene strašno uzbuđuju, neke manje, a neke me ostavljaju ravnodušnim ili čak djeluju odbojno, i to bi bilo sve. Jednostavno nisam monogaman. U svakoni' Oi normalnom društvu veći­na mojih probletria. i ne sam? mojih, bila Uspješno riješena u dobro pozna-

ZVONIMIR BUUEVIC l PRICE 0 ... 829

toj i korisnoj instituciji javne kuće. Od Helene, Mie, Samanthe i drugih nika­da nisam ni tražio, ni dobivao ništa više od onoga što bih tražio i dobivao u svakoj pristOjni joj javnoj kući. S tim što je to tamo nesum{Jjivo mnogo jefti­nije', raznolikije i profesionalnije. Ovi su od svoje države u onoj ranoj fazi po- ·~ kušali napraviti nešto kao ateistički samostan, što nam se svima brzo razbi­lo o glavu. J jo~ će se dugo razbijati.

Kad uđem u Helenu, ona mi s~om snagOm gume jezik u usta. Učin~ mi se da sam joj prošao kroz cijelo tijelo i da sišem sama sebe.

Umrijet ću, a vjerojatno neću vidjeti kakva-je u Vijetnam!Q., kakva u raz­, nih Crnkinja, a kakva kod Kineskinja, Japanki, Tajlandanki, Eskimki, Indij-

ki ... šteta. A u Londonu bih ili ~ Parizu sve to moga~ iskušati. ·

Dva ·slučaja deja vue: Nak.:m dvadeset i pet godina braka, ne prekidajući za doručkom čitati

novine, muž posegne rukom za soljenkom, potraži je ne gledajući lijevo i. desno, ne nade je, pogleda preko novina u ženu i obuzme ga čudan osječaj da je to lice jednom negdje već vidio. ·

Drugi slučaj: . Immanuel Kant je u svome rodnom Konigbergu (Kalinjingradu) svako­

ga dana u točno odredeno vrijeme išao istim putem u šetnju, hodao i razmiš­ljao i uvijek se J.l isto vrijeme vraćao kući. Jednog je dana nasred puta zastao, pogledao u (P)ruski pejsaž ispred sebe i zgranuo se uvjeren da je to jednom već negdje vidio.

Kirurg je govorio o dvije vrste mišića: poprećno-prugastima i glatkima. S poprećnoprugastima upravljamo svojom voljom, pa ih još zovu voljni mi­šići, a glatkiina upravlja neurovegetativni sistem, pa njinia ~e upravlja naša volja.

-Znao sam- rekao je Janez- da je pimpek običan nevoljan mišić. Pritom me pogledao. Pitam se je li aludirao na moje ime: mišić- Miš­

ko?!

Pregledi 1 ćekanje na nalaz u hematologa: dva sata nade, straha i oP.,t nadanje, dok ne doznaš da se zlo stvarno dogodilo. Tebi, a ne nekom dru­

r gom. A onda eksplozija zgusnutog užasa: svraćajUći kirurgu, najprije sam čuo plač i urlanje, ridanje, a onda vidio kako jednog mladića dvojica drugih drže svom snagom' da im se ne istrgne.- Kirurg mi-r~ da mu je· upravo umro brat. Zatim me odveo na snimanje koljeria. Preko reda .. ,

Stalno oćekujem da mi se nešto strašno dogodi. Neka neizlječiva bolest, . dugo i teško umiranje, užasna nesreća ...

Inače, bolnice se ne bojim. Moji su dosadašnji boravci u njoj, -orio zbog koljena, bili neka. vrst odmora. Citao sam knjigu za knjigom, a Samantha uvijek udesi·da budem sam u sobi. Dok mi je noga u gipsu,_stvarno može sa mnom raditi sve što želi.

830 MOGUCNOSTI

Slikar je ispričao da mu je tetka imala još jednu mani ju- sačekivala bi prolaznike i pitala ih koliko je sati, a sat nikada nije htjela kupiti- jednos­t~vno ga riije podnosila u kući. -

Danas je kuhar rekao da je u svojoj četrnaestoj godini bio uvjeren da će postati kompozitor, nešto poput Cajkovskog. Džepar mu je dobacio da je dje­lomično uspio, a kuhar ga s priznanjem lupio po ramenu.

Janez ~bog istog-prezimena zove kuhara Prežihov.

Tadeuszov je otac, Andrzej Kostrowitzky, bio vrlo cijenjen stručnjak u tvornici municije~ a uz to i rezervrii kapetan, što mu je osjetno podizalo ug­

' led. U toj se .!fvostrukoj ulozi našao zajedno sa sinom u jednoj delegaciji ko­ja je posjetila SSSR tisuću devet stotina tiideset i druge, nakon potpisiVanja pakta o nenapadan ju. Dok su prolazili kroz neku šumu, kvar ih je na auto-mobilu prisilio da u njoj prenoće. ·

Tadeusz je sanjao da ·mu oca izbacuju iz kamiona i odvode ga žicom ve­zanih ruku nekoliko metara dalje od mjesta na kojem su se upravo nalazili, gurnu ga tako da je pao na koljena i netko mu iz revolvera ispaljuje metak u potiljak~

Otac mu je za to vrijem~ spavao snom bez snova. I on je sanjao svoju stnrt.

Braco je iSpričao kako su na željezničkoj stanici u Moskvi nekoga ispra­ćaJi. Jedan se !yfongol, krivonog i zdepast, crne kose i tainna lica izjedenog nekim davnim čirevima, kosih i gotovo zatvorenih očiju, opraštao,s prekras-. nom Ruskinjom, zlatokosom, nježna, malo prćasta nosa, divna oka i uha ... A kroz prozor je susjednoga kupea provirivala zgodna crnooka Mongolka i ogorčeno gledala tu scenu. Supr.otno Od Brace, ona se vje~ojatno pitala što tako krasan mladić nalazi u toj gadljivoj bijeloj glisti, neljudski svije~lih oči­ju.

Ervin Lehmann je bio ponosan što je Zidov i što je Nijemac. Posebno je bio PQnosan na izuzetni doprinos židova veličini Njemačke, o čeniu· je napi­sao niz studija, na kraju sak\lpljenih i objavljenih u jednoj knjizi. Bila je to prava svečanost u domu Lehmannovih. Na zidu slike Bismarcka: Hinden­

, burga, gravira s likom Fridrika I Barbarosse· ... Sin ga je gledao nježno, za­divljeno i s poštovanjem .

. . . Da bi ga se nakon samo petnaest godina sjećao samo s. mržnjom ili nikako, osim što je povremeno sanjao rebrasti dimnjak logora smrti sa: sa-· mo jednim pramenom dima koji, izvijajući se i uvijajući, poprima lik staroga Ervina, a zatim se. širi i raSplinjava u nišia nad tmurnim pejzažem njegove voljene Njemačke.

Sin je prebijenog 'sluge na dobru u Dakinjki pokrenuo partijsku ćeliju, svojim je rukama pobio cijelu vlastelinsku obitelj koja se tamo sklonila pred nerediina u Piteru, 3. nakon petnaest godina njegovi su ga tako prebili da ni-je ni stigao do Vorkute. .

ZVONIMIR Bf]UEVIC l PRICE O ... 831

Kako oprostiti očevima za sve komplekse što su nam ih nabili? Kako im oprostiti zbog sveg~ na što su pristajali, što su mislili i radili? To što su _mo­rali, morali su- ali kako-im oprostili na takvoj 'vjeri i takvoj gluposti?_ Na~ še je očeve nemoguće nadmašiti u njihovoj naivnosti (bez nevinosti) i njiho­voj tvrdoglavosti; nikada u povijesti nije toliko očeva gubilo glave čak. i kada nije. bilo .nepoSredne opasnosti da ostanu bez nje.

Kad su došli Talijani, baki je bilo svejedno, jer su oni držali do crkvenih praznika. Baki je bilo svejedno i kada su došli komunisti, jer se prve dvije godine na najveće crkvene praznike nije išlo u školu, a na Božič se nije nira­dilo. Poslije joj više nije bilo. svejedno, ali je komunistima u obitelji bilo sas­vim svejedno što je baki svejedno, a što joj nije svejedno.

Svi smo mi nešto kao Ljaramani: kući katolici, a prema vani, ako se mo­ra, i Turci. Ili obratno. Ovisi.

· Kada shvate da nisi njihov, prekasno je, iskoristio si ih. Tako se, manje­-više, svy događa. Od karijere do nacije, od revolucije do njezina raspadanja. '

Makov je otac poslije rata pokušao leutom pobjeći u Italiju. Prijavio ga je brat i Makov je otac odležao godinu dana. - Da sam uspio - kaže

. Mak - ja bih danas bio Amerikanac, Australac ili Kanađanin i živo bi me se 'je balo što se ova zemlja nikada neće iskobeljati iz vlastitoga suvremenog i povijesnog smeća. A stric se, priča dalje Mak, još uvijek čudi i nikako ne mo-. že shvatiti zašto njegov rođeni brat i dan danas okreće glavu kad ga god sret" ne.

Paul Scarrcin i njegova žena madam Maintenent. <:;ospoda Smjesta;Pri~ vlačna tema.

Još mi je nelagodno dok kupujem prezervative. Pribjegavajući eufemiz­muj tražim »zaštitne gumice« i čekam pred trafikom dok

1ne bude bez ijed~

nog kupca. Cuo sam za nekog tipa koji je, navodno, provalio u trafiku za vri­jeme trodnevnih praznika, jer mu žena ne da bQ_z toga, a on jednostano ne može izdržati.

Možda napišem novelu: uhvatili ga i on na policiji objašnjava zašto je tO uradio. Najprije mu, n3.ravno, :pe vjeruju, ali ,kako je uhvaćen nakOn provale, a u džepu mu našli. samo prezenrative, puštaju ga. Toliko se uplašio, da mu se dva mjeseca poslije. toga nije dizao. PrOblem je riješen tako što·mu je žena počela opet uzimati pilule. ·

·vještica sjedi na metli, leti i vrišti. Metla, odnosno štap koji sjedne stra­ne ima dlake, najjednostavniji je falusni _simbol. I Mia je svaki put vrištala.

,cesare Pavese mi se dugo o_dupirao i dok nisam pristao na kompromis, nije se' s njim ništa dalo uraditi. Dapače, povremeno mi se čini].o da Pavese parodira merie. U biljCšci sam o Marquew rekao da on o nemogućem i nad­realnom piše kao da je stvarno, a o·običnim stvarima kao da su nadnaravne,

832 MOGUCNOSTI

da bih kod Pavesea naknadno proi;itao nešto što je Marqueza najavilo tride­setak godina ranije. Evo, u •Il mestiere di vivere• - ll. XI 43:- Pričati" ono što je nevjerojatno kao da je stvarno - starinski način. Pričati stvarno kao da je nevjerojatno - suvremeni način. t

Možda· Mak uistinu nije pročitao ono sa staklenim stolom - mOžda je to stvarno doživio.

Dnevnik Miško-Pavese: 16. XII. 19 .. Kako možemo normalno razgovarati kada ti cijele dane i;i.

taš Dostojevskog, zatim opet danima Ujeviča, pa onda, što ja znam, recimo Faulknera ili Kafku. Glava ti je puna misli koje nisu sasvim tvoje, izvorište im je u nekim drugim i drugačijim ljudima i vremenima. Postaješ nestvaran,

. čini se da si stalno pod povišenom temperaturom, u groznici; drugi te gleda­ju u čudu, ne mogu te pratiti, a i mi tebi moramo izgledati isto tako izvanvre­menski. Kako razgovarati sa čovjekom kojem su potpuno strane moje brige i moje radosti?! Ako se ja tjednima mučim oko izgradnje svoje kuče, bolje ti je da mi ne dolaziš sa svojim Schopenhauerom - bacit .ću ti ga u glavt.i.

Svi međuljudski konflikti i zavrzlame u djelima Dostojevskoga posljedi­ca su patološke potrebe svakog njegova lika da se stalno upetljava u najin­titij.niji život s,vakoga koga susretne.

Dnevnik Miško-Krleža: 2. XII 19 .. , u 8 h uveče , Samantha se zgraža gledajući TV vijesti i svi se mi tako zgražamo iz da-

na u dan, zgražamo se godinama 'i desetljećima, i mirne se savjesti može reći da to zgražanje nad našim prvim ljudima zapravo traje već stoljećima, ali tko je iki.da o ikakvom zgražanju raju pitao, baš J<ao što nikome nikada ne

. pada ni na.kraj pameti da tegleću marvu priupita ho€e li slušati ili će se Zgra­žati i dokle će to sve tako trajati i kamo to uoPće vodi.

Ovi su Dani mrtvih pretv~rili nebo u sivi psalam tišine i neke jeze u ko­joj živi u strahu od vlastite smrti, lojanicama osvjetljavaju i cvijećem ukraša­va ju zapuštene grobove »milih i dragih« od kojih su mnoge sami tamO otje­rali svojom nemarnošću, teškim primitivizmom, glupOšću· ili beskra:jnom mržnjom - ili su, u najmanju niku, strpljivo očekivali: da dotični konačno· odapne, otegl'le, crkne, »ode na onaj bolji svijet«. Posjećuju tako grobove, trpaju se u pretrpana i smrdljiva vozila javnog prometa, pričaju pritom i smiju se, a pred grobom zure tupo pre~ se, zure uprazno. savrše~J.O ravno­dušni spram svega što je taj čovjek dolje ispod njihovih neopranih nogu ika­da značio, pa i $pram činjenice da im je možda život poklonio ili da još uvi­jek troše njegovo nasljedstvo u vidu stana, vile, zemlje, broda ili automobila i tko zna čega sve ne, ponekad čak i žene koju, nesvjesni svoga odurnog li­cemjerja, prate do njegova posljednjeg počivališta iz kojeg pokojnik možda .

. sve to vrlo dobro vidi, a fatalno je i totalno nemočan, kao što je uostalom bio nemoćan i za života, i ka:o što smo, takoder uostalom, svi mi zajedno ne­moćni, ali tu se ništa ne može, nikada se ništa nije moglo i nikada se ništa neće moći učiniti, i zapravo je o svemu tome savrieno nepotrebnO i jalovo i misliti i govoriti i pisati. -

Kiša me omela da udel" do Jeke ili do pivnice i da budem Miško, ta me blesava j~enska kiša prikovala pred 1V ·ekran s kojega palucaju modrikasti

' ZVONIMIR BUUEVIC l PRICE 0 ... 833

plamičci f žustri jezik spikera koji napfosto nije u stanju niti se trudi·da ba­rem malo int.eligentnije prikrije svoju mržnju spram jednog· od klubova, a nije u stanju zbog jednostavnog razloga što nikakvom inteligencijom nikada nije ni raspolagao, jer da ju je imao, ne bi bio ondje gdje se sada nalazi.

K.arcinomanija. Helena i Mia otputovale su na svoj kretenski otok, a Sa­mantbu •boli glava•. Sto je zapravo taj nesretni libido, kome to uopće treba, čemu to sve i zašto? Sve je to čista perverzija i prevara; lažemo jedni druge i sami sebe bez ikakvog pardona i nemilosrdno.

Dnevnik Miško & Miško: 15. XI iste godine, u IS h U što se pretvaram, kakav sam ja zapravo pisac kada patodiram u kojoj

sam mjeri ja autOr, a koliko oni koje parodiram? Nije li mi se cijeli život pre­tvorio u nekakvu parodiju na temu Wildeove. »Slike Doriana Graya«? S tim što ja za razliku od njega imam skriveni kofer koji mi odbrojava dane. Ali ta­da to više ne bih bio ja, kao što ni Dorian G;ray više ne bi bio on da je promi­jenio Dačin života.

Miško & Miško: DAROVI I UZDARIA Napisano u noći izmedu subote i nedjelje 24. i 25. IX iste godine Nakon

što sam napisao, pa prekrižio: »Timeo Danaos ... « itd., nastavio sam: Darovali malome Aleksandru mač i kompletnog Aristotela. Uskoro je

znao i mogao.gotovo sve, osim što- nije mogao znati da silnice povijesti idu niz dlaku osvajačima s Istoka; a uz dlaku kretanjima sa Zapada.

* * * Cezar se vratio iz Galije i obradovao Bruta prekrasnim trofejnim bode­

'žom.

* * * Lope de V ega' je često i s oduševljenjem pisao o kralju. Zahvalni je kralj

svoga pjesnika darivao zlatnikom čim bi ga ugledao. Trebalo je vidjeti s kak­vom je vještinom slavni pisac hvatao zlatnikc; i kako je trčao oko cijelog blo­ka zgrada da opet susretne kralja. Tako ~e malo toga promijenilo zadnjih stolječa.

. * * *

Tata Ef~aim pokloni sinu Davidu za osmi rođendan bicikl, a devetogo­dišnji Adolf iz susjedstva pozeleni od bijesa.

* * * Darovali Martinu Lutheru Neklngu katedralu 1 on odmah iz!ijepi na vra­

ta svoj decibao.

* * * Felix Carpio, genijalni prijatelj Lope de Vege, konstruirao je i.dotično­

me poklonio ur!)daj koji je omogučavao istodobno pisanje lijevom rukom i

834 MOGUCNOSTI

desnom nogoril, te desnom rukom i ,lijeVom nogom. DaroViti je Lope de V ega vrlo brzo shvatio da tragedije najbolje ispadnu kada ih piš~ lijevom nogom, drame desnom rukom, komedije desnom nogom, a vodVilji lijevom rukom. Usta su mu ostala slobodna za primanje honorara. Kada bi se razbolio, nije imao što jesti.

* * * E vande! je po Mateju, 2 ~ ll: , .. pa otvoriše date svoje i darivaše ga:

zlatom, i tamjanom, i smirnom. 'r

Spasioci i oslobodioci vole bogate darove.

* * * Američkqm je predsjedniku zabranjeno zadržavati darove skuplje od

pet dolara. ' *

* * Darovali Krleži kompletno luksuzno izdanje Tina Ujevića, pa pobjegli.

* * * Poslovođa Jozo pokloni novoj blagajnici'skupo čipkano rublje kupljeno

na uglu Zarko(re, a ona njega obdari sidam o čemu oboje još koju godinu ne-će ništa znati. '

* * * Lanuvši pred kim ne treba da Bog nije stvorio čovjeka, nego čovjek Bo­

ga, Teodor Ateist je već u četvrtom stoljeću prije Krista dospio u tugaljivu situaciju da ostane bez domovine ili beZ glave.- Uviđajući da domovina može bez takvih filozofa" hitro zaključio da on kao filozof može lijepo i glatko bez takve· domovine. ~ kako je uz to svakom filozofu vlastita pamet najdragocje. niji dar ove blesave prirode, te kako je sav razum praktički smješten u glavi, nju treba pod svaku 'Cijenu sačuvati i kidnuti tamo gdje će te primiti takvog kakav si, a ne kakav bi trebao biti. Nađeš li takvo mjesto, naći ćeš i svoj dom. A gdje ti je dom, tu ti je i domovina.

Gdje se skrasio T.eodor Ateist? Đavo će ga znati - valjda u Heidelberg ili Freiburg"; tamo i danas ~naju

za nj. Za Affieriku jt:: bilo prerano.

* * * Tada David daruje za četvrti" rođendan ·sinu Arielu drveni aviollčić, s gu­

mom za navijanje propelera. Susjedov mu ga Hamid pokušao oteti, ali ga ne­š-to j3;či i uhranjeniji Ariel zvizne cipelom u ~esno koljeno. Nakon· dvadeset godina, ;H;amid s bombom u ruci ustane sa svoga mjesta u avionu i reče da je avion otet i neka nitko ne mrđa, inače će a·ktivirati bombu. Zadužen za sigur'­nost, Ariel hitro izvuče revolver i -raznese mu koljeno. Sretan zbog ispunje- . nog sna, Hamid se samo nasmije ~ aktivira bombu, ali ona nije eksplodiral.l. Proizvedena je u Svicarska j, a zna se koliko· Svicarci cijene svoju neutral­nost, premda im je izuzetno· drago zarađivati, pa makar i prodajom oružja gladnima. ~sim toga, Svicarska je puna krava, satova i špijuna

ZVONIMIR BUUEVIC l PRICE 0 ...

Kad ih vidje silan aga, on namaknu go j ne vole i dželate, ljute rise,

* * *

ter ih turskijem darivao darom: svakom momku oštar kolac daje, kome kolac, kome li konopac, kome britku palu namjenjuje

* * .•

835

Aristotel na samrti podari Teofrasta iz Erozosa ravnateljstvo111 nad.peri­patetičkom školom i svim svojim sp/sima. Te<:>frast odmah neviđenom lako­ćom napiše svoje »Karaktere«, a nije loše prošao ni Umberto Eco. Ecco te la.

* * * Max Brod primi od Kafke na dar samoga sebe.

* * * Stidljivog Matu upoznaju s Maggie dan uoči njegova rođendana. Sutra­

dan mu ona preda paketić vezan zlatnom vrpcom i on ga s nestrpljenjem ot­vori - u njemu su bili nekakVi gumeni kolutići kojip1a nije znao namjenu. Ona mu navuCe jedan i reče da će to ubuduće sam raditi. Darovi obvezuju, ali kako je bio nespretan, sljedeći put gumica sklizne i njih dvoje poklone ži­vot krasnoj. zdravoj djevojčici od tri i po kilograma.

* * * Lope de V ega je već u najranijoj mladostj čvrsto odlučio da će kada od­

raste svakoga dana barem jedanput jesti. Ima nas svakakvih. Kako je jedino znao pis.ati, u tu je svrhu morao Z& života napisati više od tisuću pet stotina kazališnih djela, a sva su morala biti po volji kralja, svećenstva, publike, kri­tike, vlasnika kazališta, ravnatelja i svih glumaca, inače bi morao preskočiti niz ručkova. Njegova sklonost ili, ako hoćete, fanatična odlučnost da s vre­mena na vrijeme pOjede još ponešto osim ručka, recimo doručak ili večeru, prisilila ga je da napiše još i cijele hrpe epova, gomile priča i romana, te brda pjesama, crkvenih prikazanja i soneta. Umirući, svoj je uređaj za pisanje pO­klonio fratru koji ga je došao ispovjediti i dati mu odrješenje, nekom Gabrie­lu Tellezu, što je ovaj prihvatio, ali 'budući da nije morao pis<tti da bi jeo, pot­pisujući se kao Tirso de M-olina, napisao je samo nešto više od tri stotine kazališnih djela, uglavnom komedija. Neki misle da je to stroj sam napisao, pQ inerciji.

* * * TĆ>nču vodoinstalateru pokloni cura kravatu i nauči ga vezivati· je. On či­

tavu ušteđevinu pretvori u .devize i kupi novu novcatu diplomu. Kakva i ide uz takvu kravatu. ·

836 MOGUĆNOSTI

* * * Indijanci nisu mogli doći sebi od čuda i od sreće: darivali su ih prekras­

nim nakitom, pićima bogova, nečim što odražava 'sve Što se vidi,-pa i ono što nitko dotad nije mogao vidjeti - samoga sebe. Gnothi seauton: Zauzvrat ni­su odnijeli niš_ta stvarno vrijedno. Ono malo žute kovine, a rekli su i nešto nerazumljivo o preuZimanju zemlje, ali to je vjerojatno nesporazum. Tko može odnijeti zemlju i što bi mu?! ·

* * *

Pazi kako prelaziš ulicu i ne uzimaj bombone od nepoznatih.

* * * .Stipe, građevinski poduzetnik, uoči Nove godine pokloni sto tisuća ma­

raka jednom šefu odjela u ministarstvu industrije. Druge Nove godine, ovaj s njim pošteJ;l<> podijeli paket od kuće.

* * * -A ako ti dam stotku, oš mi onda dat? - Nisan ja takva. --,A za tri stotke? - Oću, akO nli još nešto kupiš.

* * * Navrati kralj Andrija početkom trinaestog stoljeća u naš Split, pa obra­

dovan veličanstvenim dočekom odluČi obdariti grad i njegove odličnike po njihovoj želji. Bio je siguran da će zatražiti Klis s tvrđavom kojom se kontro­liraju i brane.pristupi gradu, a bio je voljan dodijeliti im i kne.ževsku vlast ~d bližim otocima, što bi obogatilo i njih i grad. Ali ništa od toga. Kako su već tada u Splitu bili načisto sa svojim prvacima, nikoga ·osim kralja Andrije nije začudilo kada su se nakon dugotraJnog i žučljivog dogovaranja pojavili pred njegovim veličanstvom i pokorno ga zamolili da im ne_komplicira život · prevelikim darovima, a oni će ga jednako veličanstveno ispratiti. Zabezeknu­ti im kralj ispuni molbu nemoćno raširivši ruke i zbog nećega,odmah zatim pritisnuvši svoj kraljevski kažiprst desne kraljevske ruke u desnu kraljevsku sljepoočnicu, i zavrti ga ·nekoliko puta amo-tamo. Ako ne vjerujete, čitajte Tomu, arhiđakona.

* * *

Ako Bog nekoga želi kazniti; nadari ga talentom, a uskrati mu upornost i volju. Ako mU se želi narugati, nadari ga prevelikom upornošćU i voljom, a ne da mu ni mrve talenta. Tek ka<;la nekoga izuzetno mrzi, Bog će ga nadariti i velikim talentom i velikom voljom.

* .• *.

Kada kraljevi osiguravaju svoju ·vlast nagradivanjem odanih umjesto sposobnih, ne trebaš biti naročito pismen da bi svakoga dana kraljevski jeo,

ZVONIMIR BUUEVIC l PRICE 0 ... 837·

' a usput ćeš sebi i svojima osigurati više nego zavidnu sadašnjost i blistavu budućnost. Kad se već našao tko će platiti, boli te briga tko će vratiti.

* * * Neki mladić, zvao se Shakespeare, poljubi mladu krčmaricu zaraženu

kugom, ~ona mu Uzvrati pečenim piletom i vrčom vina. Shakespeareu je bi­la namije:'njena gora sudbina.

* * * Nesebičnu je Minju-dinju priroda osim živahnom nesebičnošću i živah­

nošću ubpće, nadarila i dvjema lijepim, čvrstim, odvojenim i povelikim .sisa­ma raskošnih bradavica, koje su u pravim trenucima izgledale kao sise na si­sama i izbezumljivale svakog normalnog. Ako je istina da će nas na onome svije"tu piulti što smo uradili sa svojim telentima, lijepa Minja-dinja neće morati posramljena oboriti glavu. Ni na zemlji se nije ničega stidjela, a i za-što· bi?! ·

* * * Popivši malo više medovine nego inače~ a pio je vrlo mnogo, ugrijani i

razdragani sv. Nikola pobrka hodnike i police u svome skladištu za sva vre­mena i tako se dogodi da je maleckome imenjaku Koperniku za njihov zajed­nički imendan, što uz ciču-zimu i te kako opravdava onaj višak medovine, go­dine Gospodnje MCDLXXX., ostavio u čizmama i pokraj njih hrpu žvaka, mlijećnu čOkoladu •Josip Kraš• i dva školska globusa- onaj sa Zemljom i · onaj drugi, sa_ zvjezdanim nebom, što će pet stptina i deset godina kasnije u jednoj vrlo pobožnoj obitelji u blizini Krakova izazvati nemile scene i sum­njičenja zbog krađe darova kupljenih u Zagrebu nakon uspješnog šverca elektronskim satovima i raznim alatom. U snijegu se još te davne godine mogao pratiti od kuće do kuće i od gostionice do gostionice trag bradatog starca, ali kako je bilo sve hladnije, stope išćezavaju usred neke livade, a nje­ga evo gdje se šulja pod toplim nebom juga, pomalo kleca i zanosi pod tere­tom darova i medovine uz mramorna stepeništa i po dugim hodnicima neke palače; da bi pred vrata sobe u kojoj spava petogodišnji Cesare Borgia, osta­vio kutiju s_oružjima iz njegovih najčudnijih snova.

* * * Petar A. dobije od punice za rođendan bocu viskija i već je sutradan od­

nese svome zubaru, koji se s bocom i pokvarenim kolor televizorom smjesta uputi u privatni servis svoga prijatelja Mile B. koji mu nikada nije naplaći­vao popravke, a ovaj je po sinčiću pošalje svome prijatelju, inače vodoinsta­lateru Hrvoju M. s uputom da ga lijepo pozdravi, pita kako mama i može li, on a ne mama, .što prije doći i pogledati što je s tim prokletim bojle­rom - opet ne radi i curi. Hrvoje M. reće da to nije trebalo i da bi OI) došao tako i tako, ali ipak uzme bocu, jer je već znao što će s njom - iste je većeri s bocom svratio do Minj e-dinje, što ovu neobično obraduje, zna se pošto' je danas ovakav viski, pa i ona obraduje njega, ali donijetu bocu ne otvori, jer je imala drugu, načetu, a onu odnese ginekologu zbog nekih svojih strahova

838 . MOGUCNOSTI

i tu dozna da joj nije ništa, da je zdrava kao dren, ali neka svejedno dode kad god zaželi, njemu će svaki put biti veoma drago. A kome ne bin Gineko­log reće da, što se boce tiće, nije trebalo, da je njemu zadovoljstvo pregleda­vati takva što i drugi put neka slobodno dode bez ićega. Bocom je namirio neki sitniji novčani dtig svome bratu, a kako je ovaj imao sina koji je upravo pripremao nekakav magisterij iz arheologije i morao ~e nekako dočepati fo­tografija što ih je imao fotograf jednog od gradskih muzeja, odnese dotično­me bocu i taj je nesretnik poloće za dan dva. A koliko se toga njome još mog­lo postići i platiti! Inaće dosta tmuran tip, hipohondričan, ćelav i svadljiv, fotograf je za to vrijeme bio osjetno bolje volje - nimalo ga nije uzrujavalo ~to su mu fotografije ispadale znatno slabije.

* * *

Tin Ujević pokuša još 1955. godine umrijeti, ne bi li nekako obradovao i razvedrio sVa ta smrknuta ]~_ea oko sebe, ali mu to još. ni do dan danas nije uspjelo~ Obradovati i razvedriti uspio je neka nova lica, ali 'Sa smrću mu ne ide. Smatramo sasvim osnovanom sumnju da će se tako nešto ikada dogodi­ti.

* * *

Pokloniilii menii Daniila "Harmsa ... Još jedan kojeg nikako <la umru.

* * Kako je jedan od najdragocjenijih prirodnobožjih darova izvrstan

sluh - uz kakav-takav vid - Ziki zvanom Mikrofon, zalomilo se da radi na praćenju i osluškivanju nekolicine relativno živih domaćih pisaca po lokali- . ma. Sve je to kao logičnom posljedicom urodilo da je postao neizlječiv alko­holik i peSimist s vrlo naglašenim nihilističkim sklonosthn_a. Nije na vrijeme shvatio da se nesretnika valja kloniti, jer su -neka vrst zaraze.

* * *

Harms nije bio iri blizu izjelica poput Balzaca koji je svojim moćnim pe­rom s pravom žigosao trulo i preždrto kapitalističkO društvo svoga vremena i svakodnevno pisao kao mutav, jer je poput Lope de Vege samo to znao, i poput njega je bio fanatično privržen lijepim damama i dobrom jelu. Ne. zna se kako je točno bilo s damama, ali što se jela tiće mogao je, kažu, smazati dvadeset bifteka redom. Ili su bifteci u Parizu bili mnogo tanji i manji nego danas-- ili su bili. neizmjerno jeftiniji. Sto se tiće dama, s razlogom sumnja­mo da bi se mogao natjecati s G. Simenonom, Kad. se dobro promisli, moglo bi se reći da bi sVi pisci mogli pisati koliko Balzac, G. Simenon ili Lo pe de V ega, ali to ne rade, jer ih uglavtlom gnjavi. Nerado zloupotrebljavaju svoj dar, osim s vremena na vrijeme, a i ne jede im se stalno. Radije piju. Sto se tiče žena·pisaca, stvarno ih j~ malo. Nije da nemaju dara, ali su prečesto- na dijeti. -

ZVONIMIR BUUEVIC l PRICE 0 ... 839

NEZAUSTAVUIVI MišKO

»Otac mi je preživio dva rata. Rodio se u staroj Austriji, poslije se obreo u SHS, malo kasnije Jugoslaviji, pa pod Italijom, pa u tzv. NDH, pa kraće vri­. jeme u emigraciji, pa u novoj Jugoslaviji koja se takoder s vremena na vrije­m~ pomalo mijenjala. Premda nikada nije uzimao pušku u ruke protiv bilo koga, uvijek je bio protiv .onih na vlasti. Kada su komunisti bili u nemilosti, pomagao im je kad hi god bio u prilici, kada je ljudima u njegovoj blizini pri­jetilo hapšenje ili gore od toga, upozoravao ih je da bježe, spasio je nekoliko Zidova, a uvijek je govorio da je spreman pomoći svakom čovjeku koji je u nevolji. I bio je._ Jednom je sakrio nekog tipa koji se tresao od straha jer mu je za phama bila gomila spremna da ga linčuje - pokazivao je pimpeka, is­pod kaputa nije imao nićeg, a bilo je hladno. U službi zbog toga nije napre­dovao, ali borba se za viši standard nije uklapala u njegove standarde, njego­vi su standardi bili Sasvim drugačiji. Neuhvatljivi. Informbirovce nije poma­gao, jer takvih nije bilo u našoj bližoj okolini ili jednostavno nije bio u prilici. Neprilika se nije plašio i to sigurno nije bio razlog stanovitog odusta­janja posljednjih' godina -prije bi se moglo reći da više nije bio dorastao modernim načinima progonjenja. Volio je čitati i od njega ~ni je ostala velika biblioteka, ostali su i neki zapisi koje ljubomorno čuvam, ali nije imao lite­rarnih amlJ.icija - nikada ništa nije loše rekao o ljudima koji su mislili dru­gačije od njega i drugačije se ponašali ... Trebalo je proći desetak godina od njegove smrti da shvatim kako nikada ni o kome nije rekao ni ništa posebno dobro. Možda· je ipak mogao biti pisac- uvijek je radio suprotno od onoga što bi se u datom trenutku isplatilo.

On je ostajao isti- vremeria su se mijenjala.«

Barbara, zove se Barbara i tq graniči s nevjerojatnim: to lice, taj ten, ta haljina, ta pažljiva odmjerenost svakog pokreta što otkriva da ništa ne radi nasumce, nepromišlj~rio, slučajno; neka čudna strogost, ali ne i nepristupač­nost- sjedila je do mene u zamračenom kutku '»Jekec,jer je bilo pretrpana, mirna, nedodirljiva, zanijeta nečim u sebi, obuzeta nekom sjetom, što li, ne­čim što se ne da ispričati .- .. Kako povjerovati samome sebi da mi je to ona zavukla prste izmedu nogu, vješto potegla patent; ispipala me i kimnula odobravajući. Test testisa. Ostavila mi je broj telefona, ali je cijena takva da čisto sumnjam kako ću ga Uskoro ponovno koristiti. A stan joj je takav da ni­kakva svota što je zatraži u prvi mah ne izgleda prevelika.

Dvadesetogodišnjaci su čvrst temelj svakoga društva. Da bi se s njima lakše manipuliralo, loše ih obrazuju, kinje ih, varaju, šalju u prve redove ili na najgore poslove; oni puCaju, ubijaju, vjeruju, voze tenkoVe, brodove, auto­mobile, Samohodne topove, avione ... Kopaju, strUžu, grade, ruše, režu, sije­ku, J?ilaju, a ne znaju se kao ljudi ni napiti. Od njih ustrajno prave budale, poslušne izvršitelje, a na njih se smjesta odražavaju sve nevolje društva u krizi: oni su bili nezaposleni ili najlošije plaćeni ili rade najgore i najteže po­slove; oni nemaju stanova, nemaju .budućnosti, n~maju sadašnjosti', a pro­šlosti se najćešće stide.

840 MOGUCNOSTI

:1 tu se vrlo teško bilo što mijenja, a sve je moglo i moralo biti drug11čije. Vrijednosti su odavno uspostavljene, n11sljeđuju se, nllstavljaju po inerciji i sada smo tu gdje smo.

kako je ono rekao slikar:- Samo je idiot mogao ovako loše sklepati svi-jet!

Stvarno realistički tekst bi morao biti takav da, ako netko opisuje auto-. m obil, onda bi čitalac i· do pet stotina godina. na osnovi pročitanoga morao

znati o čemu je riječ, čemu ta naprava služi, kako izgleda i kako funkcionira. Uostalom, do pet će stotina godina automobil biti upamćen kao čudo primi­tivnosti ili nitko o njemu neće imati nikakve predodžbe jer će do pet stotina godina svijet biti, lako je moguće, primitivno čudo u kojem će biti zaborav, ljena sva prošlost. Ni prvi, ni zadnji put.

A možda će uskoro neki čudni strojevi letjeti nebom.

Sanjao sam da sam čačkalicom izvadio sam sebi oko, skuhao ga i pojeo.

Ubije li netko džepara ili se utopi, ili strada na bilo koji ·način, izići će mu l!- novinama slika snimljena u prosektuii i nitko.neće znati o kome sera­di. Ni mi.

' Rekao sam mu. to sinoć, pa me udario nogom u koljeno, ali je pogriješio

- lupio je ulijevo, a ne desno.

»Ja cijelog života nisam uspio pronaći djetelinu sa četiri lista - priča jutros onaj fotograf u Kibele - već sam mislio da i ne postoje, ali jednom, dok su mi djeca još bila mala, negdje oko tri godine, pošaljem ih u vrt ispred

· kuće gdje smo bili u gostima jer su počela gnjaviti da idemo kući, da im je dosadno. Mislio sam da će se zadržati barem jedan sat dok im i to ne dosadi, ali evo ti njih v~ nakon pet minuta, svako s dvije četverOtisne djeteline u ru­ci. I sada ih čuvam.«

Ponekild imam dojam cia pišem samo za ona dva čovjeka koji dojavljuju vlastima i crkvi čim naiđu na nešto nepočudno. A možda je to samo jedan čovjek koji javlja jednima i drugima. Crkvi honorarno. Ne mrzim ga; kako mrziti možda svog jedinog čitaoca?!

Danas me opet jedan vrabac uporno pokušavao kljucnuti u oko, Sto to u meni kod nekih izaziva odbojnost, pa čak i niržnju?,Da upitam Anta?

Djetetu ne treba dugo da shvati kako je •ne• vezano za oslobađanje od obaveza. Zeus- otac, bog, gromovnik. Zašto? Otac grmi beskm)lpromisno, dere se, tuče, traži, zahtijeva i ne možeš mu ništa. Američki su očevi uspjeli da im se obra~ju sa •Go~p~ne«.,

' Da se nisi maknuo ostavili bi te na miru, ne bi te ni zamijetili. Od bitne je važnosti ne mrdati·se. Pa tako na poslu, u vojsci, u rovu i uopće.

ZVONIMIR BULJEVIC l PRICE 0 ... 841

Jesen. Jutros me u parku zapahnuo težak miris trula lišća.

Kirurg često vidi djevojku u bijelome, s otvorenim kišobranom. Sudeći po pozadini, to mora biti negdje na jugu,_ u nekom lječilištu ili odmaralištu, ali nema pojma je li tu sliku zamislio čitajući ili ju je vidio u nekom filmu. Cak mu se nekako miješa s najranijim 'sječanjima iz djetinjstva. Taj doživljaj prati čudna atmosfera sna, ali i mirnoće što je donosi dokonost, potpuno izostajanje bilo čega .neugodnog, bilo kakvih događaja.

I sam ponekad 'zurim noću u osvijetljene prozore stanova i zamišljam. da tame žive neki sređeniji ljudi, smireni u ugodi i spokojstvu obiteljskog ži­vota; be;zbrižni, vedri i nekonfliktni tipovi koji zrače sigurnošću i vjerom u druge i u zajedničko sutra ... Ja sam blesav- u tome je moj problem.

No'va je godina pred vratima. Više nema Mie, više nema Helene, više ne­ma mene onakvog, i Samantha se promijenila, i zgrade izgledaju drugačije; više nema Helene, više nema Mie- i kao da ih nikada nije ni bilo, nikako se ne mogu sjetiti kako sti izgledale, što je koja od njih ikada rekla, da li se' iz­među nas ih;da išta dogodilo. Više t:tema _Mie, više nema Helene, više ih ne­ma, više ih-nema, nema nas.

MISKO- NJIM SAMIM

Rekli su mu da više' neče pniti suđe, da su ga prebacili u knjigovodstvo. Kancelarija je u velikoj sali hotela podijeljenoj pregradama, a u svaki su ta­ko dobiveni prostor smještena četiri velika stola za kojima sjedi po desetak ljudi i ne rade ništa. Prostorije su otvorene prema sredini sale gdje za najve­ćim stolom sjedi samo 'šef. Svi zabrinuto gledaju kako Miško prilazi šefu i hitro odvraćaju glavu kad on pogleda u njihovu pravcu. Na Miškova kašlju­canje, šef prestane pisati guščjim perom i objasni mu da on uopče neče radi­ti u kancelariji, nego na terenu- njegova je dužnost da kontrolira sve skl~diš­tare i da odgovara za eventualne manjkave- što će ga nesumnjivo dovesti u neugbdne sukobe sa svakim od njih, ali što se tu može- netko mora i. to ra­diti. Zadnjeg su kontrolora te mrcine smazali za Dan pobjede. Miško je pitao kakO se to radi. a šefsamo slegne ramenima: ne. zna ni on sam, ali misli kako je važno ne srljati i sve će uskoro biti jasno; i još nešto- prije nego počneš. moraš ispuniti ovaj fonilular! Bio je to formular za kredit što ga je uzimao šef koji i!' sebi gradio kuću, pa Miškova potpisivanje izazove spontani izljev veselosti za svim stolovima. Neki su ćak poustajali i zapljeskali, ali su opet brzo sjeli kako im nitko ne bi oduzeo mjesto. Miško je potišteno mislio kako mu sve to nije trebalo, kako bi. mu bilo lakše da je nastavio prati suđe ili da je jednostavno napustio hotel i bacio se na vodenje turista ili davanje repeti-cija iz latinskog ili nekog drugog jezika . . .. .

Miško se probudio nezadovoljan snom i nezadovoljan što je več šest sati i1pet minuta i što mora požuri ti u hotel. Obrijao se osjećajući mržnju pomije­

šanu s gađenjem prema tome licu u ogledalu, pojeo komadić prepečenog

842 ·MOGUCNOSTI

kruha da potisne nagon za povraćao jem, obukao se i izišao. Na Pola puta do hotela opazi da je zaboravio obuti cipele; odgrne kaput da pogleda i samo štO mu se ne smuči zbog davno neočišćenih i lnedotjeranih noktiju na prsti~ ma golih nogu. Naravno, zaboravio je i hlače! Panično se skupi i priljubi ko~ ljena jer mu se približila ona sisata mršavka iz »Jeke«. Nadao se da, ga neće opaziti, ali ona priđe i 1čedno ga zamoli da joj održi desetak sati iz latinskoga, jer da je ona izvanredni student medicine. Miško pristane i pokuša se udalji­ti, ali mu ne 'uspije- povukla ga je za kaput i ok:fenWa preriia sebi, izvadila iz crne. dlakave torbice žuii, drveni metar na rasklapanje i nakon što ic s .dva­-tri spretna pokreta -iZazvala kOd izbezumljenog Miška erekciju, izmjeri ni u ga. Miško je u jednom kratkom trenutku bio sretan što nema ni gaćica, jer bi sigurno bile prljave. Uzdahnula je i rekla da će još vidjeti, da možda uz malo mašte ti sati neče biti izgubljeni, ali da sada stvarno više ne_m~ vre~e­na; frizura joJ je »naprosto grozna«, pa mora svratiti kod kirurga da se po­češlja pred jednim od onih zrcala koji otkrivaju kakva je straga. Stežući ka­put oko sebe, Miško je pratio Pah;nju i slušao brbljanje inaće šutljive kono-. barice. Govorila je kako se rOdila s nekom kvržicom u vagini i da če joj .to kirurg sigurno pogledati. Ona je uvjerena da nije ništa opasno; bilo bi šteta, jer to njoj i svima samo povećava zadovoljstvo. - Zapravo, dodala je, kirurg jedini od vas zna sa ženama, on ih razumije u dušU. Tu se odjednom nasmi­jala i rekla da je u svih Miškovih prijatelja točno za tri centimetra dulji i da je to neobično - kao da uvijek ima posla samo s jednim od njih. Prije nego se popela do ulaza u kirurgovu kuću, zastala je, izvadila iz dlakave torbice bocu s pivom, pa je Miško morao "ispuStiti kaput koji se odmah širom otvori. Cvrsto ga stegne šakom jedne ruke, a drugom opet izmjeri.- Znala ,sam, evo ta tri centimetra koja su nedostajala- jesam li rekla da ste svi vi isti! -Miško se pobuni:- Kao da i kod vas, ženskih. nije ista!?- E vidiš, i nije- ja 1maril kvržicu! Miško povrijeđeno zašuti i istodobno osjeti potrebu da i on dobije kvržicu ili da osjeti ili barem vicH i opipa ·njenu. Nešto joj je u tome smislu i predložio, ali ona odgovori kako od toga nema ništa i kako joj se -čini da Više nema nikakve potrebe ni za latinskim. Snijega iščeZne za vnliima kirurgove zgrade, a Miško ostane s bljutavim okusom toplog piva u ustima. Ljutio se što je nije pitao je li i kuharev tri centimetra dulji i kako to uopće može zna­ti, a onda požuri kući i već izdaleka opazi da ga Samantha čeka s hlačama i cipelama u ruci i smije mu se ...

Miško se probudi i pogleda na sat - grozno, šest sati i šest minuta. Po­misli kako bi bilo fino da Samantha nije na dežurstvu, pa da ga riješi ove erekcije. Samo kad ne bi sada morao u tllj prokleti hoteL A -J<aka bi bilo da· danas ne ode, da prekine jednom zauvijek! To će i tako jednom uraditi; što prije to bolje. Miško.se odgrne da ustane, pogleda se izmedu nogu pitajući se što će s takvom erekcijom i ugleda nasmijanu Miu kako upravo poseže za' nabrekiim udom, prebacuje se preko Miška i sjeda na njega i dalje ga držeći obim šakaina. Svladavajući se da ne jekne od bola, Miško je pokuša upit"ti kada se vratila i što je s Helenom, ali nije imao snage progovoriti. Trljala se koluta jući očima, a onda naglo oslobodi dlanove i nabije se do kraja istodob­no otvorivši usta iz kojih joj izleti jezik i gotovo zadavi ~iška. Krkljali su i Miško se kašljući probudi, pogleda na sat i pomisli kada će već prestati ove more s moranjem na posao i-kojeg'vraga ide u taj prokleti hotel za tako mi-

ZVONIMIR BULJEVIC l_ PRICE 0 ... 843

zemu plaću i nikakvu sigurnost', a sasvim mu je dovoljna Samanthina plaća, dakako, uz vodenje turista, davanje repeticija i iznajmljivanje stana studen­ticama. Miško pomisli kako bi morali dati oglas o iznajmljivanju, jer se one sigurno više neće vratiti. Najradije bi još ovoga jutra prekinuo s hotelom, ali nije htio ostaviti kuhara na cjedilu beZ ikakve najave.'

Miško se obrije, obuče i izide na ulicu - i odjednom shvati varku po­podnevnog spavanja i košmarskih snov&: ovo nije šest i petnaest minuta ujutro, nego šest j petnaest uvečer i on ne mora na posao, nego može ravno u •Jeke• gdje su se vjerojatno već svi okupili. Malo uznemiren zbog nabrek­nutosti koje ga ni onako uzbu,dljiv san nije oslobodio, prije neguje ušao u lo­kal, Miško gotovo nesvjesno zastane i provjeri jesu li na njemu hlače i cipele. Konačno više ~ije san.

Svi Su tamo.. - Progoni me ideja - govorioje Janez ~ kad god s nekim prvi put raz­

govaram, a ide mi na nerve, što bi taj uradio da ga iznenada poljubim u usta. Kuhar se nasmije: - Ništa neobično - ja tako ocjenjujem ljude: ako mi se čini da zaslužu-

ju poljubaC\, prošli su na ispitu. - Znači li da smo svi prošli taj ispit? -Znači.

Kirurg oportunistički primijeti da svi mi ocjenjujemo svoje moguće par­tnere po tome bi li nam bilO drago s njima ući u krevet. Sasvim nepotrebno doda da je to osnovni kriterij. '

- A ja - • reće Braco - ja se ponekad jedva suzdržavam da .ne pljunem čovjeka kojeg prvi put vidim: .Samo zato što mi se ne sviđa.

- Znači da smo prošli i tvoj ispit. Braco prešuti da ne znači, ali to Mišku nije promaklo. Bi-;, je nekako bol­

no svjestan svake njihove iz'govorene riječi i svakOg njihova i svog pokreta. Nisu krili da usput pažljivo prate igru Snježaninih sisa. Ant umoči prst u ča­šu i objasni im da to rade jer su ih mame ranb odbile od sise. Miško isprića kako je u snu išao iz sna u san i kako je nekoliko puta sanjao da ne sanja, ne­go da se probudio, tako da ni sada nije sasvim siguran da opet ne sanja. Mak ga lupi kriglom u koljeno i Miško bolno jekne: · ·

- Jesi li ti lud?! - Vidiš da to više nije san!

Janez odgurne Maka i zaštitnički zagrli Miška. Miško mu zadrži ruku koju je zavukao u džep s lisnicom:- Ali to bi trebao raditi džepar! Pahulj as­ta ih. poslu~i pićem što ga je riaručio Miško, medutim, kako nije imala sitniša da mu vrati, reče da će potražiti u svojoj torbici. Miško se radoznalo nagne da bolje vidi kako uzima emu torbicu, samo što ova nije bila dlakava,·i vadi· iz rije zgužvanu maramicu, pribor za šminkanje, drvodjelski metar na raskla­p~nje, ·a tek onda mali novčanik sa sitnišem. - Ovo je nevjerojatno, pomisli Miško - u snovima znamo o sebi i o drugima mnogo ,više nego kada smo budni. Džepar se unio vlasniku »Jeke« u lice i rekao mu da je samo idiot mo­gao ovako loše skl.,Pati svijet, Mak je umakao prst u vino, a kuhar je rekao da on ide - i nije se maknuo. -Ovo me oni zezaju- pomisli Miško i odluči da im ne nasjedne. Tobože ravnodušno upita kirurga je li ona kvržica u Pa'

844 MOGUCNOSTI

hulje opasna, a kirurg samo odmahne rukom:- Ama kakvi- to joj je jedna od prednosti. Ali da tek vidiš bradavice!• Ant je sv<>j ručni sat umakao u vino i provjeravao radi li još. Dobar je- stvarno je nepromočiv .. Zatim su svi sta­vili svoje satove u čaše' i pili iz njih. Miško pomisli da piju vrijeme. Ant je Si­nu druga tate govorio kako je najveće dostignuće svake revolucije otvaranje Pandorine- kutije, ali je to u pravilu popraćeno nesposobnošćJ.I da je pravo­dobno zatvore. Nemoralnima je u takvoj situaciji sjajno, prosječnima i do­bro odgojenima loše, a sposobnima, _moralnima.i inteligentnima očajno. Miško popije svoje pivo i zatraži još jedno. Pitao se nije li ovo ipak još uvijek samo san. Džepar ga uštine ispod lakta da mu pokaže kako ne sanja i strogo zatraži da rriu ·Miško smjesta objasni kako to \da Hamlet nikada nije išao ti WC i kako to. da nema hrvatskog književnika sve tamo do početka dvadese­tog stoljeća koji bi spomenuo Pizdu? Po· svemu sudeći pisci nisu ni znali što je to. Kako su se uopće razmnožavali? Jesu li ti pisci imali djece, a ako su imali~ tko je to obavljao umjesto nji'h? U svakom slučaju, oni koji su znali o čemU se zapravo radi, vjerojatno nisu ni bili pisci, inače nas više uopće n~ bi ni bilo.

Miška je ljutilo što džepar govori ono što je on, Miško, zapisao negdje u svojim bilješkama. A ljutila ga je i nepodnošljiva vulgarnost te ideje 0 Ham­letu i piscima devetnaestog stoljeća kod nas - dok je to pisao izgledalo inu je duhovito, a ovako izgovoreno djelovalo je više nego prostački. Samo, odakle to džepar uopće zna? Nije li on denuncijarit- ne bi bilo Iti čudno, ka­žu da policija upravo takve najčešće angažira za svoje prljave poslove, a to ujedno objašnjava činjenicu da ga nikad nisu uhapsili_.

- Ne, ja nisam nikakav špijun - džepar je bio sve opakiji; opet se po­služio jednom davnom Miškovom mišlju. - Ja iapravo imam sve manje mo­tiva da uopće ustanem iz kreveta i da bilo što radim. I uopće, Mišo-pišo, bra­te rođeni, nije red da jedan Pisac tako često piše »Uopće« i »zapravo«!

Onda se okrenuo kuharu:

- Ja zapravo mislim da ni naš Miško uopće nema pojma kako pizda za­pravo izgleda. Ili je to mOžda· piscima zabranjeno pisati? Kažete da nije!? Znači da ipak ne znaju ili pak misle da je to nešfo prljavo, pokvareno i sra-motno. A kako bi bilo da mu pokažemo? ·

Svi su odobravajući kimali glavama, a Miško je stajao kao oduzet. Nije imao snage da išta ka~e; u glavi Su mu se vrzmali nekakvi Mallarmeovi stiho­vi o tužnom tijelu i pročitanim knjigama, nešto je valjda i protepao na francuskom, ali ga nitko nije slušao. Džepar nešto šapne Janezu, a on pri~ stojno zamoli pahuljastu da ·se popne na šank i svuče. Ona odlučno odbije, reče da ona nije takva kako olli -misle-i da se ni za kakve novce ne bi popela na šank, ali na stolicu iza šanka može. Skinula je suknju, zatim i eme čipka­ne gaćice i popela se na stolicu. Kada je obišao šank i došao do Snježne, u ki­rurgovim je rukama već bio štapić za pokazivanje, Ozbiljno se nakašljao, po­pravio kravatu i frak j pogledao u djevojku da vidi je li spremna. Snijego je stajala na stolici s I"\lkama iza leda i lagano se njihala čekajući da sve to za­vrši i da se vrati svome poslu. Kirurg je rekao da će biti !mi tak, da se tu iona­ko nema mnogo toga kaza,ti i pokazivati. »Ovo je, rekao je, tipični ženski spolni organ, srednja Dalmacija, prosječne gustine dlaka, prilično tamnih,

ZVONIMIR BUIJEVIC l PRICE 0 ... 845

ali ne sasvim crnih, što ukazuje na karakterističnu rasnu miješanost stanov­nica ovog područja, kroz burnu povijest izloženih prodorima sa sjevera, ju­ga, istoka i nešto manje zapada.« Da pokaže izloženost prodorima sa svih strana. Pahulja se ljupko dva puta okrenula. Kirurg je nastavljao ne prekida· jući se: »Vjerojatno je dlaka u prvoj fazi bila mnogo svjetlija, da bi nakon

, petnaeste godine osjetno potamnila«. Pahuljica potvrdno kimne glavom. ·Idemo dalje; molio· bih mladu damu da prebaci desnu nogu preko mog lije· vog ramena . : . Tako. ZahvaljUjem!« Kirurg je objašnjavao pomažući se prstima lijeve ruke i pokazujući štapićem koji je držao u desnoj'. »Ovo sp velike usne, ovo male, ovo je klitoris ili dražica, a ovo je jedna netipična

. kvržica, jedan mali defekt od rodenj11 koji ništa ne smeta, dapače. Tu je ulaz u rodnicu, ovo je otvor mokračne- cijevi, a Vrata maternice su dublje, ne vide se•. Kirurg odjt;dnom zastane -" prvi se put našao iza šanka i bilo mu je čud­no vidjeti znance od pasa prema gore, uredno poredane jedan pored drugo- · ga. Osmjehnuo se: •Sličire na sedam patuljaka. Silazi Snjeguljica, sada ču im pokazati muški spolni organ.• Kuhar odgurne Miška da se bolje smjesti, dje­vojka siđe sa Stolice i nastavi posluživa~i zaboravivši navući gaćiCe i suknju, a kirurg prstom dozove Janeza da na njemu demonstrira. Dok je Janez prila­zio, penjao se i otkopčavao hlače, kirurg je g<Worio da ženke iz ljudske vrste spadaju u sisavce~tobolčare s izrazito crvenom podstavom, a muškarci su,' što se lijepo vidi iz priloženoga, ponovno, ili barem svako malo, u fazi homo erektusa! »Upozoravam cijenjeno gledateljstvo da će poslije ove lekcije imati prilike prisustvovati prvom1javno prezentiranom snašaju, organiziranom/is~ ključi vo u znanstvene svrhe, s time što će se· sav prihOd ostvaren na piću konzumh;-artom za vrijeme predstave dostaviti društvu malodobnih p1ajki.'«

... Miško se probudi i pogleda na sat: šest je sati i osamnaest minuta; ali ne uverer1 nego ujutro - jadni MiŠko ipak mora na posao, a zadnji je dan u- godini, Silvestrovo je, a snovi su ga u nastavcima izmučili, a erekcija nika~ ko da mu splasne, a Samantha je kod mame, a Mia i Helena u nekom hotelu u Veneciji nemaju šanse izvući se ispod podivljalih mornara, a Elza je tko zna gdje i tko zna s kim i tko zna kako, a za Barbaru nema u oVom trenutku ni volje, ni vremena ni novaca. Miško ulazi u hotelsku kuhinju, ali u kuhinji umjesto uobičajene vreve, vike, smijanja i lupkaranja svim i svačim, jednos~ tavno nije bilo nikoga. Miško pogleda na sat - kvragu, stao mi je! Iza zida odjekne strogi kuharev glas: .

-Ovdje smo. Svi su sjedili za stolom, uključujući i slikara, i svi su držali na koljenima

po jedan pršut i staklenku s ljutikom.·Miška je njegov dio čekao na stolu .. - Dugo ste ovdje? - Dogovaramo se za ~ovu godinu. - Ali kuhar i ja moramo biti u hotelu! - Doček počinje ka~ završim.o. - Ali ja najkasnije završavam - sve mora biti oprano i sređeno do su t-

-I ja do sutra moram tranširati tri svinje. - A ja izvaditi tri slijepa crijeva i dva tumora na mozgu.~ - A ja moram predati nacrte za novu bolnicu.

846 MOGUCNOSTI

- A ja _skuhati za vas i za svu ovu gamad. I sutra; i da~as, i jučer. · - Ja idem do Planice, ali ću se vratiti na vrijeme. - I ja ću imati posla - te noći nitko ne pazi na džepove. - A mene čeka deset listova i petnaestak tisuća kružića. Od ovog je trenutka Mišku savršeno jasno da i dalje sanja, ali nema sna~

ge ni želje da se probudi - čak ga zanima da vidi &to mu to još imaju ponu­diti. Naravno, zloban pogled Anta:

~ Bilo ti je glupo što si se maloprije probudio, ono dok smo bili u •Je­ke«. Preplašio se muškog spolnog organa!

- Nije točno - pobimi se Miško - san je postao glup. Bilo mi je jasno o čemu se radi Čim je kirurg najavio snošaj sa Snjeguljicom.

Džepar od ushićenja pljesne rukama: - Cuj ti njega - sno~aj. Još jedan iz devetnaestog stolječa koji ne zna

kako se to kaže. -·Ni to ·nije točno: hrvaiski su pisci toga vremena dobro znali kako se

to zove i kako se to radi, ali su· uz to bili i pristojni. Gospoda, a ne dripci kao sada. ·

- Svejedno ti je glupq što nisi ostao s nama u »JekeCI[. Trepao si vidjeti kako to Snijego izvodi.

- Njemu je ona •Pahulja•. Njemu je nezamislivo da bi to ona mogla javno raditi!

- Svi mi hi1amo kojekakvih iluzija. Mislim-, o ženama.

Miško reče da ga je počela boljeti glava - nije znao kako bi drugačije opravdao iZnenadni poriv da otide, da se probudi. Kirurg ga brižno Upita kakve je vrste ta bol, a džepar pretekne Miška:

- Naravno - tupa!

Miško Se uputi Prema izlazu, ali je tamo već stajao kUhar s visoko podig­nu~im pršutom da ga mlatne. Miško se vrati i sjedne.

- Miško - uniolno će Mak - ostani s nama, bit će llam lijepo. -:- Miško, šank je otok spasa, brod sPasa u ovom zagadenom. nevreme-

ll:U, -u ovoj oluji koja ne pr~staje. ·

-Miško, samo stra$n0 glupi-mogu sve izdržati; sva je J?OĆ njihova. - A ja moram ubiti oca u sebi·- reče sa zakašnjenjem Braco.

· - Miško, nisi li U' svome »Kralju« zapisao da može vladati samo onaj koji prigrabi svu moć, a odbaci svaku odgovornost.

- Priznaj da nisi mislio samo na monarhiju. :- Miško, kvrc je u glavama koje nikada nisu imale oči za Plejade na ne­

bu, ni za nevolje ispod njih.

- Miško, nitko ni blizu nije glup koliko se drugima čini, ali ni blizu tako' pametan kako o sebi m~sli. Svi mi -plaćamo sve Pristojbe ~ svaki. svoj korak.

Bili su to čudni, ponekad iskrivljeni odjeci njegovih misli i zapisa. I to mu se smjesta vratilo:

ZVONIMIR BUUEVIC l PRICE 0 ... 847

- čuj, sve što ijedan pisac zapiše, napisao je samo da bi se opravdao. I iz osjećaja krivnje - što je j_edno te· i~to.

-Svi mi_ znamo za Mi u i Helenu i Elzu, ~li nije važno, uopće nije važno. U seksu je i u politici sve dozvoljeno, tu se nikada ne postavlja pitanje etič· nosti, tu je važno djelovati, a ne razmišljati- razmišljanje je ograničavajući faktor, nešto poput auta umjesto kreveta. Ako te etika navodi na nedjelova· nje, kao ljubavnik i kao pplitičar sasvim si izvisio, ponašaš se neljudski. Za razliku: ako te želje i potrebe navode ~a neetičnost- postupio si-onako kako se jedino treba i mora postupiti. Neetično, ali ljudski! ·

- Za razliku od tvoje ananije: nije li grijeh zamišljati, umjesto se potru­diti i usrećiti neko stvorenje koje .bez toga ludi?!

- Dobro, pisac si i moraš izmišljati - tO je tvoje prOkletstvo. Ali ima pravo kirurg - zašto ga ne uguraš u bilo koju i bilo čiju toplu rupu, i bit će lijepo i njemu i ~pi?!

nju.

Miško se pitao kako to da opet nema snage da išta kaže. Mišk~_ se pitao zašto šuti. Miško je smatrao da ga san ne opravdava. Ne .opravdava njegovu šut-

Kada je napokon progovorio, glas mu je zazvučao nekako strano; kao da je prehlađen ili kao da sebe sluša preko lošeg magnetofona:

- Ti, sjecikeso, tebi je valjda jasno da nam za svinjarije ne treba moti· va, da su one oduvijek ugrađene u nas ....

Džepar se uplašio: -Nisam ja ... Možda ovo ipak nije san - potišteno će Miško sam sebi ....:. ili je od juče­

rašnjeg pijanstva! Da provjerim kod Sina druga tate:

- Ne baviš se politikom, jer nisi glup!?Ili nisi glup jer se ne baviš poli ti· kom?! '

-Obrni! (" - Dobro,' pokušat ću':._ za političare se ne može reći da se baVe politi-

kom jer su glupi, nego·da su' glupi jer se bave politikom! - J oš jednom okreni. - Usijani kreteni koji smatraju da su pozvani mijenjati svijet, a presta-

ju čim vide kako je to lako. Ili čim shvate koliko se isplati ne mijenjati ga. - Odlično. Vidiš da to nije san! Iz kuhinje se čuo smijeh. Miško se okrene i na vratima ugleda pokojnog

oca na kojem se raspadala odjeća, zelenkasta koža na licu i sijeda kosa od koje je ostao samo jedan neprikladni pramen gdje je oduvijek, po Miškovom sjećanju. bio potpuno ćela_v:

Miško se od straha probudi i pogleda na sat: bilo je točno šest sati i dva· deset i. jedna minuta. ·

U prvoj trafici kupi novine. To kao dokaz da ne sanja, nije bog zna što, ali ga ipak umiri- Q.anašnji datum, program na TV i rezultati jučerašnjih u tak·. mica u košarci. Iz autobusa iziđu promrzle djevojke sa sela, s knjigama 'is-

848 MOGUCNOSTI

pod ruku, ružne i zdepaste, ali nasmijane - do početka nastave ima još dva sata i dogovaraju se kamo će na kavu. :Z:a ime božje, pa kada se one bude? I kakvi su im snovi? Miško Svrati u javni WC i pišanjem pokuša smanjiti erek­ciju. Uzalud. NijeJi on9 kirurg rekao da to može biti simptom multiple skle­roze?! Kako to izgleda sve zaboraviti? Odjednom više ne znaš da je revolucija u Francuskoj izbila 1789, da je Hitler došao na vlast 1933, da je E - mc', 7 x 7 - 49 da su zvijezde u Orionu Rigel. Saiph, Alni tak, Min taka i Bellatrix, da nema nacije koja nema svoje Katinske.šume i Foče, a kada vidiš golu žen­sku, samo se bespomoćno zableneš. Miško se dokono zaustavi da pogleda kako neki ribar slaže mrežu. Oštar je jutarnji zrak godio Mišku i da nije ~rekcije, mislio bi da je napokon sve u redu:

Miško sjedi u kavani, maže maslac na kruh, a čajem ga je poslužio mladi konobar, pokreta usporenih jutarnjom mrzovoljom .. Za susjednipl stolom čavrljaju one učenice sa sela, povremeno pogledaju u Miška, a onda se prigu­šena smiju, kao krv zažarenih lica i ušiju. Miško osjeti zadovoljstvo šte je tu, a ne u hotelu. Pokuša zamisliti ljutnju šefa kuhinje i kuharevo slijeganje ra­menima i zažali što to ne može vidjeti- poput uvrijeđenog djeteta koje bi da vidi kako mu roditelji plaču nad grobom.

Odjednom se dogodi tišina puna neke zebnje. Miško je opet u kuhioji, u ruci mu pršut, a staklenka. s ljutikom na stolu pred njim, Braco mu govori da nije smio bježati od oca, da mu je stari krasan čovjek - kamo lijepe sreće da je moj takav. Kuhar mu prijeti nedavno ],ovrijedenim i otečenim prstom, zatim smijehom pokazuje da se samo šalio, ispričavajući se širi ruke i brzo prilazi Mišku nastojeći·ga poljubiti u usta. Miško odgurne stolicu, odmakne lice, zgrabi ljutiku, malo poklekne i odbaci se prema stropu iznad razljuće, nog društvanceta - skakali su za. njim pokušavajući ga zgrabiti za noge, pa ih je morao zgrči ti. Pritom opazi da je opet zaboravio i hlače i gaćice i čarape i cipele. Pršut i staklenka su ga preopteretili i vukli prema dolje, a bilo mu je žao ispustiti ih- Samantha će se tako obradovati kad joj donese. Ali unatoč žestokom mahanju nogama i uvijanju cijeloga tijela, sve je više gubio visinu i to upravo dok Je biO točno iznad kuhara koji nije krio namjeni da mu uvali u rekt)lln svoj otečeni prst. Miško ga zvizne pršutom, razbije mu staklenku o

. glavu i u zadnjem trenutku izbjegne prst.- Letim, pomisli Miško- znači da ipak ne sanjam.

_ Sat je pokazivao da je ~k šest i tri minute.

Ima li uopće smisla ustati, brijati· se, skuhati čaj, qamazati maslac na kruh, olakšati ~e u WC-u, onaniranjem se osloboditi erekcije, otići u hotel ili u »Kibele• ili. •Jeke• ili. bilo kamo i vidjeti i doživjeti bilo što- kad ćeš se opet probjlditi?! Pomisli kako je erekcija koju trenutno nije osječao na neki način spa jala sve oVe snove. Otkrije se da provjeri i zgrane se - čudovištu je bilo preko pola metra! Ali ni to nije sve - nježne su žertske ruke oko njega plele vijena.; od tratinčica. - Sada. bi bilo glupo da se probudim, pomisli Miško i probudi se na vrijeme da čuje kako su zalupila vrata i da vidi Saman­thu kako ulazi lagano zateturayši od umora. Svukla se i legla pokraj Miška, ppdvukla ruke ispod podignutih nogu i· priljubila koljena uz gola ramena:

- Hajde, što čekaš?!

ZV(JNIMIR BUL.TEVIC l PRICE O ... 849

Miško se proqudi i rukom zakloni oči zaslijepljene suncem; nalazio se na Mrujarlu, ispružen na jedinoj nezauzetoj klupi ispod crkvice svetog Niko­le. Silvestrovo je, ali je dan sunčan i toplo je. Dvije se blizanke drže za ruke i trče uzbrdo smijući se, u mornarskim odjelcima. Samo što su zamaknule na zavoju, niz betoniranu se stazU stušti .Janez na skijama vičući: »Mjestaaa!« i .Cuvaaaj!<. Miško odskoči i pogledom isprati Janeza koji je već lebdio nad gradom, a sitite fi!!'lrice ljudi na Rivi bježe panično poput pilića pred jastre­bom. - Je li ovo njegov ili moj san? - pomisli Miško i ugleda sebe kako s Helenom napušta stazu i odlazi u grmlje. To je onaj drugi Miško - možda pravi? Ovoga Miška pretekne smrtno ozbiljni i namršteni Mak s njemačkim šljemom na glavi i mitraljezom »šarcem« na ramenima, a na opasaču mu vi­se i zveckaju ručne bombe s drvenom drškom. Prilazeći crkvici svetog J ere Miško je prošao kraj kuhara koji je na klupi redao pasijans, a na drugoj je klupi sjedio Braco i čitao »Komunistički manifest« i ludački se smijao. Na zi­diću je pored crkve sjedio Ant sa čašom crnog vina; izazovno je pogledom is­pratio Miška, umakao prst u ćašu i lizao ga. Džepar je oštrio britvu o remen. nategnut ·za jednu granu, spremajući se da'sam sebi otkine izraslinu na jezi­ku._Slikar je kružićima dovršavao crtež crkvice s čempresima, a iz upaljene mU je baterije, vezane-za čelo, kapao otopljeni ·vosak. Po strmim klisurama iznad pustinjačkih spilja pentrao se _Janez s jednom nogOm u gipsU, a iz »mercedesa« je izišao kirurg, sagnuo se da poku_pi nešto sa sjedalice i zalu­pio vrata nogom. Imao je bjeline umjesto očiju, u jednoj je ruci držao krvavu inesarsku ·sje]9.ru, a u drugoj je za kosu držao odsječenu Samanthinu glavu: Cim je ugledala Miška, glava mu isplazi jezik, ali ga brzo uvuče svladana ž~s­tokim napadajem kihanja. Sada· džepar pljuje krv i prijeti šakom kirurgu, Mak puca iz mitraljeza u stražnjicu kuharu koji poskakuje od zadovoljstva, " Braco vadi iz ruksaka knjige i baca ih na lomaču, kirurg se oslobodio glave i · sada širom otvorenih očiju gleda negdje pored Miška, a ruku je zagnjurio do lakta u Pahuljičinu vaginu. Nije dugq tražio - kimnuo je glavom i izvukao staklenku sa svojim trotjednim sinom. Bilo je to nešto-kao punoglavac i juri­lo je s jedne strane staklenke na drugu, sudarjljući se s n~vidljivim prepreka· ma kud god krene. Pahulja olakšana uzdahne, onako gola prostre stolnjak

, po travi, iz velike pletene košare povadi pribor za dOručak na travi, a zatim i dorućak- narezana hladna pečenja, strugani hren, kruh i vino. Kirurg u bi­jelom odijelu prilazi malo ukočenog držanja s nekom nepoznatom djevoj­kom, takoder u bijelome, s bijelim 1čizmicama, bijellm šeširom, bijelim čip­kastim suncobranom i bijelom pudlicom u slobodnoj ruci. Mak je zagrabio odviše hrena, pa puše, ttza nogama i pokušava ohladiti jezik u čaši punoj vi­na. Na Braci se raskrečila djevojka u uniformi visokog oficira armije EEZ . kojoj za to vrijeme Janez i džepar dodaju male komadiće kluha i mesa, što ona prima s osmijehom, zahvalnoSti, žvače i guta· ne prekidaj ući i ne" mije­njajući svoj goredolje ritam. Kako i Bracu treba hraniti i napajati, Janez i džepar jedva imaju vremena za sebe .. Slikar je u panici odbacio započeti crtež doručka, raširio je drveni tronoža~ sa starim i velikim fotoaparatom na

, mije& i snima sliku za slikom. Ant pije ravno iz boce, a kuharu iz trave viri samo gla:va i plazi jezik prema Pahulji. Ona ga 'tlapokon shvati, nalije mu ća- . šu vina u usta, poslije čega kuhar cokne jezikom, zadovoljno se oblizne i za­traži još. Preko livade projuri neki ustrašeni mladić, a za njim starija· žena

850 MOGUCNOSTI

zavijorenih kosa, s kuhinjskim nožem u podignutoj ruci - zastala je samo da otkiDe komadić mesa što je i mladić iskoristio da sjedne i ispuše se, a on· da sU nastavili. Kirurg bijelom maramicom obriše usne, vrati. je u džepić i objasni djevojci pored sebe da još nitko'od noža nije pobjegao.

Miška probudi šuškanje pored kreveta. Nekoliko je godina mladi, ovo je njegova hotelska soba na Boulevard des Italien, pored njega spava Elza, a pred ogledalom iznađ slivnika brije se krupni, mišićavi crnac. U ogledalu opazi ustrašenog Miška, namigne mu i nastavi s brijanjem. Miško prodrma Elzu i upita je. tko je sad ovaj. Elzi se nije otvaralo oči: - Tko će ih sve znati. J.e li 1možda crnac? :- Jest. - Oh, to ti je moj slonić; on ti je nešto poput tvo­ga kuhara. Koji put prespava kod mene -'kad bježi, kad mu treba alibi, ili kad nema novaca. Cniac se Prijateljski nasmije i okrene - Miško ugleda crni, naborani penis, kako se onako dug i deb'eo klati upravo kao surla slona. Crnac ga je pitao što čeka, valjda se ne ustručava pred njim?! On se i Elza su· više dobro znaju da bi im to smetalo. Daj, ne budi glup-- ovo ti je Pariz, a ne tvoj jebeni Split -uvali ga što prije i što dublje, udi joj u intimu do dna! J oš uvijek ne otvarajući oči, Elza potvrdno kimne glavonl i posegne rukom za Miškom. f\li Miško više nije bio tu. Probudio se, pogledao na sat, vidio da je već prošlo devet i sjetio se da u deset ima jedino današnje vodenje: stvarno treba biti kreten, pa od cijelog svijeta izabrati upravo Split za doček NoVe!

Miško ustane, obrije se, opere površno kao i obično, podgrije bijelu ka­vu i sjedne za pi~aći stol da opiše ovaj čudni niz snova. Nešto se u stroju za· gla vilo i nije mogao _ni naprijed, ni natrag. Miško uzme kemijsku olovku i ljutito je odbaci, jer se sjetio đa se istrošila i đaje sinoć zaboravio kupiti par noVih, s desetak uložaka. Miško izađe, kupi novine, kupi kemijske olovke, a u samoposluzi kupi kruh, dva kilograma domaćih kobasica i osam boca pive. Sve to spren;ti ispod stola u uredu za vodiče i spusti se na Peristil gdje- su ga već čekali. ane su same ženske u jednobojnim tunikama i Miško im prije VO·

đenja na latinskom održi uvodnu riječ. Rekao je da je Dioklecijan zapravo bio tragična figura svoga vremena: naslijedio je carstvo u- raspadtJ_nju, deka­dentno i istrošeno u svakom -pogledu. Zet mu je biO blesav, žena i kćer tako­der -,prihvaćanjem politički nepodobnog il:ršćanstva iznevjerile su vjeru otaca i povjerenje muža i oca, čijem su bolesnom tijelu i umornom duhu za­dale možđa najbolnije udarce.

Miško se znojio, -bilo je pretoplo za ovo doba godine, ali se morao pri­državati nekih pravila pri vođenju grupa i ne si<iđati kravatu s gologa tijela. Sa zavišću je gledao kako one odbacuju svoje tunike u prvu plastičnu košaru za smeće. Popipao se da vidi je li zaboravio navući hlače - bilo bi oča]no da se pred njima pojavi u donjem rublju - sprijeđa mu je uvijek žućkasto ... A te su Rimljanke predstavljale repreze:ritativan uzorak koji je savršeno ilustri­rao svu vel,ičinu Rima i njegovu izuzetnu rasnu, političku i nacionalnu tole­rantnost. Bila je tu jedna Vijetnamka, jeđna Japanka, jeđna Crnkinja, jedna Eskimka, jedna Germanka, jedna A varka, Britanka, pa Vandalh, pa Traćan­ka, pa jedna Grkinj<>, jedna Perzi janka, jedna Indijka i jedna R,uskinja .. Pro­pustio je đa ih. provede krqz Krešimirovu ulicu kako bi' mogao uživati u us­klicima divljenja kada se odjednom nadu na OtvorenOm prostoru Peristila i nije znao kako bi to nadoknadio. Bilo mu je drago što su prolaznici toliko

ZVONIMIR BULJEVIĆ l PRICE 0 ... 851

naviknuti na svakakve strance, pa se nisu osvrtali na potpunu golotinju ove grupe. Samo im je nekoliko švercera ponudilo rebatinke, više po navici nego što su mislili napraviti posao s golim strankinjama. Vođenje je bilo završeno pred Zlatnim vratima, a onda je Japanka na svome foto-aparatu namjestila blendu, ekspoziciju j.udaljenost~ i zamolila Miška neka ih fotografira na ste­penicama ispod Meštrovićeva Grgura Ninskog. Kada je i to bilo gotovo, Rus· kinja ih je energično pozvala na red i od svake pokupila po jednu novčanicu, uručila ih Mišku, odmahnula rukom na njegovo zahvaijivanje i zamolila ga da ih još ne napusti, nego da im pokaže gdje bi mogle nešto dobro pojesti, a prije· toga bi možda mogli svratiti i na neko pi~. Mišku spontano padne na pamet da bi se vodenje po Dioklecijanovoj palači moglo sasvim lijepo obavi· ti kroz šetnju od kafića do kafića - čak je pomislio kako je. ovo dokaz da nam najb.olje ideje dolaze upravo u snu! Za turiste odgovarajućih sklonosti taj bi se obilazak mogao nazvati »DiokleCijanova šetnja« ili nekako slično, a Miško bi. spojio korisno s ugodnim. Vjerojatno bi se moglo zaint~resirati i vlasnike kafića da sudjeluju nekim postotkom ... Miško predloži da svrate u LUX-a, i dok su tamo ispijali svoje piće, upita vla'snika, Ivu, da mu kaže što ffiisli o takvom vođenju grupa. - Nema potrebe da se misli - to treba od­mah početi! Ivo u nastupu oduševljenja počasti strankinje, a Miško pomisli da on u njima vidi samo goste, obučene bjelkinje,' prvu od bezbroj takvih grupa; čini se da su samo u Miškovim očima bile gole.

· Miško se probudi. ·Ja sam bxl., mislio je - kako se ~ći iz vrzinog kola snova, čime·poče­

ti? Isuse, zašto nisam stranac, zašto se nisam probudio u nekom hotelu pred kojim me već čeka autobus. Otići, otići odavde zauvijek, vratiti se u svoju zemlju, vratiti se u Australiju ili negdje uz Nil ili na hladne obale sjevera ... Kuca li to moje srce na žalu nekarskom ili srce Teodora Ateist.e? Ne, ja: sam· glup, ja sam glup, ja sam beznadno glup i bespomoćan i nepotreban i nespo· soban i tome jednostavno nema lijeka. Ja sam idiot, ja sam debil, ja sam kre· ten, ja sam moran. Ja sam najgluplje stvorenje od svih koje sam ikada upoz. nao. ·Bože, zašto mi nisi odredio mjeru gluposti koja mi ne bi dala da znam da sam glup, zaŠ;to ~e nisi obdario narcisoidnošću bez obzira na sve ostalo?

Miško nije. imao snage da zatvori Usta - pustio je da mu iz njih curi sli­na, ustao po cigarete i dok je pripaljivao, zagledao se u sebe na krevetu. J oš jednom promrmlja: »Idiot!•, pomisli da je riječ o heautoskopiji i da je to možda objašnjenje za nedavne susrete sa samim sobom. Osim ako nije i njih sanjao. Ili ako nije zalutao u snove svojih znanaca, a možda čak i nekoga po-sve nepoznatog. "

Miška su smjestili izmedu Germanke i Eskimke. Eskimka je jela sirove srdele, a Germal).ka je čvrsto držala smeći but. i zubima otkidala velike ko· made mesa: Miško im je govorio da je nesretan, da im Zavidi i da bi mu si­gurno bilo mnogo bolje bilo gdje i bilo kada umjesto u ovoj zemlji ovdje i to upravo sada. Japanka-.zacvrkuće da je svugdje ovdje i da je uvijek sada i da još nikada nikome nije uspjelo da bude na nekom drugom mjestu i u dril· gom vremenu. Gleđala je u Miška s nekom tugom i žaljenjem .:... To morate utuviti u tu vašu tvrdu balkansku tikvu jednom zauvijek: svi smo mi doživot­ni zatočenici svoga vremena i prostora i tu se ništa ne da izmijeniti.- Glupa­ča, pomisli Miško i probudi se. Dovoljno je otputovati.

852 MOGUCNOSTI

UVIJEK JE SADA I SVUGDJE JE OVDJE

Kuhar je rekao da je nj.,-gova oca pogodio infarkt kada je čuo da mu je sin prethodnog dana zaboravio platiti račun za struju, Janez je rekao da je strah od neuspjeha najčešći uzrok neuspjehu, Ant je rekao da je lakše podni­jeti neke neuspjehe, nego neke uspjehe,·a džepar je rekao da je to točno ako

' se radi o tuđim uspjesima i neuspjesima. Ne, rekao je Ant, mislim na vlastite neuspjehe i uspjehe: iina neuspjeha na koji si računao, _a ima uspjeha koji ti nekako ne pripadaju, izlude te, najradije bi im izmaknuo.

- Svaka žena ima svoju tajnu! - rekla je 'Pahuljica nalijevajući Maku pivo i odgovarajući na neko njegovo tiho pitanje.

- I muškarac - reče Mak - samo što su muškarčeve tajne u pravilu manje od ženskih.

. Miško je u sebi pisao - bilo ga je sram bU ježiti pred drugima; pisanje je utoliko slično nekim drugim potrebama ili funkcijama ili intimnostima koje radije krijemo - Miško je i ovo zapisao negdje u sebi, a onda je nastavio nadajući se da neće zaboraviti do večeras: Mačka sanja pticU, u snu je zasko­či, zarije u nju kandže i zube i s gađenjem otkriva da je sva od perja. Mačka se zatim probudi suha grla. i ustiju kao da je žvakala pamuk. Odluta na Mar­jan, ude u Prirodoslovni muzej i baci se na prvu punjenu pticu. - Sto bi njoj bilo bolje nego meni! .

- Da sam bogataš, pola bih godine provodio na sjevernoj polutci, a po- / la na južnoj.

- I uvijek bi se mogao brčkati u moru?! - Ne, uvijek bih se mogao skijati .. - Janez, Janez! - Da sam ja bogataš, najprije bih napravio ogromnu iglu; a onda bih

naredio da provedu devu kroz ušicu te igle. Kirurg ugleda Bijelu sa suncobranom uz dugu kamenu ogradu - a što

ako je sve to samo stvar bogatstva?! -Kuhar upita kirurga mora li uvijek biti tako nepodnošljivo čist. Djevoj­

ka sa suncol5tan.om iščezne i kirurg opazi da ga svi gledaju. Stvarno - kako mu se da?! Kirurg oklijevajući reče da nisu u pravu i da je on zapravo samo · podnošljivo prljav. Džepar se uvrijedi:

- Ako si ti podnošljivo prljav, što sam onda ja? - Pa moglo bi se reći da ti uopče nisi nepodnošljivo čist - reče Mak. - Nije čak ni podnošljivo čist - reče Miško. - Dapače, može se reći da uopće nije čist- reče Janez. - On je zapravo nepodnošljiv - pokuša zaključiti Ant, ali se javi i Bra-

co: - .Pa šta ako je prljav i lopov - glavno da je naš! - Nečemo politiku u ovom lokalu! ....:. Noćas sam sanjao- reče vlaSnik »Jeke«, a Miško se_ naježi i skupi_ra­

~ mena -, da sam davno nekoga ubio i pokopao, a policija je tek sada našla neke dokaze i traže me, a ja umirem od straha.

ZVONIMIR BUUEVIC l !;'RICE O ... 853

- Svi smo'mi potomci nekih ubojica - uopćavao je Ant - Taj vam je san prenijet genetski.

- Đavola - .reče kuhar - on svake godine zataji neke prihode i ovaj san samo simbolizira njegov strah od poreznih organa.

- Kako ste vi pametni! - džepar je još uvijek bio ljut radi onoga o čis-toći i onoga da je lopov. , ·

J e ka donese dio razgovora s drugog kraja šanka: . - Oni su vrlo {ina obitelj - svi su članovi partije! Braco se zagrcne i polije crnom kavom, a Sni j ego mu odmah doda čistu,

ovlaženu spužvu. Miško je pogledom tražio dlakavu torbicu s metrom, grizu-. ći se zbog svoje nesigurnosti. Budala, budala, budala! Budalo blesava, jed­

nog češ se dana probuditi i bit če ti sedamdeset i pet godina i sve če biti pre­kasno~ p~ekasno za sve - a možda je to već i sada: umre~ li kroz dvadeset· četiri sata, umrijet će čovjek koji još nije okusio jastoga.

- Znate li da još nisam jeo jastoga!? Janez ga pogleda·: - Nisam ni ja, pa šta? - Koliko bi to sada koštalo? - S dobrim vinom, u dvoje, otprilike pola tvoje plaće. - Lijepo; moj će jastog ostati kroz dogledno vrijeme nepojeden. - Danas ga malo tko može sebi priuštiti. Osim stranaca. - Nije točno. Mak ga može uloviti, kirurg dobiti na dar, kuhar ga može

ukrasti, džeparu novac nikada riije bio problem, Ant može u dva dana ne­kom seljaku isprojektinlti kuću i ako baš hoće može jesti svakoga dana jas­toge. Janez takoder - dovoljno mu je prepoloviti dnevnu dozu viskija, a Braco nakon svake modne revije donjega rublja ionako jede jastoga i to u kakvome društvu!

Vlasnik se »Jeke« nasmije: ..,- Da ih svi jedemo ne bi ih bilo dovoljno. Kada su prije rata komunisti

govorili da će u društvu za koje se oni bore vladati potpuna jednakost, moj bi otac pitao: - A tko će u tom vašem društvu jesti jastoge?

- Vidjeli smo tko ih je jeo i tko ih jede. Braco.ovako nešto ne propušta: -Nemojmo tako 'drugovi, štO biste vi htjeli? KomUnizam se, drugovi, ne

može ostvariti preko noći, drugovi: iskUstvo nas uč( da se komunizam posti­že postepeno, drugovi- nismo ovce pa da u nj nahrupimO Odjednom, drugo­vi- zaglavili bismo se. I tu, drugovi, mora biti nekoga reda, drugovi; najpri­je ga osiguravamo najzaslužnijima, jer nije svejedno, drugovi; kada se tko priključio i na kojem nivo!-', <4"ugovi. A to što neki nikada neće doći na red, to je drugovi normalno - neka nitko ne misli, drugovi, da ćemo mi radi ko­jekakvih dripaca, pa čak i neprijatelja, zanemariti naše najodanije drugove, drugovi! Uostalom, drugovi, nitko ne može negirati naše ogromne uspjehe i zasluge; ne smije se gledati samo 'crno -· čak se može reći .da su stvari vrlo šarene, drugovi. Danas drugovi gotovo svaki radnik ima t~levi"ior, a tko ga je prij~ rata imao, kažite, tko?

854 MOGUCNOSTI

Vlasnik »Jeke« ispriča kako su pOslije rata u njihov privatni stan smjes· tili još dvije Obitelji - djeca su· im bila primitivna, ali barem pristaj na, za razliku od očeva koji su bili budiboksnama: jedna bi od njih kad god se na­pio, skidao opanak, lupao njime o stol i vikao kako je pitanje dana kad ćemo prestići tu jebenu Ameriku.

·Ant umoči prst u vino i okrene se Braci: - Lako ti je sada pizditi - gdje si bio prije deset godina!?

Kirurg se namršti na zvul automobilskih sirena iz neke svadbene prat­nje i zatraži još jedan viski. Braco je' krivo razumio kirurgovo mrštenje:

- 'Poslušnima je i ustrašenima najlakše vladati, ali da ni oni koji vlada­ju takoder :nemaju ili kičme ni srca, ni mozga, to je već biološki i sociološki fenomeri.

- O vlastima tako oduvijek misli većina podanika. - Ružne li rijeći: podanik! - Sinoć je jedan majmun na televiziji rekao da će se suša~negativno od-

raziti. · '

U Mišku zacvili škripanje brodske oplate, zaljulja se fenjer nad-stolom s kartašima i pićem: otići, otputovati, biti negdje drugdje i nekad prije ili kas­nije. Nešto tako odurno i blesavo kao vrijeme na koje smo,osudeni,'teško je i zamisliti . . . .

- I prostor. i prostor! Bracu obraduje Miškova glasno raZmišljanje.

Ich hah' mein Herzim Heidelberg verloren. Miško opet pomisli na svo­ga Teodora Ateistu kojeg je usrećio žalima Neckara, premda je Teodorovo doba bilo bliže hajdelberškom pračovjekp nego hajdelberškim studentima. Trenutak se pitao zbog čega je pomislio na Hermesa Trismegistosa ... Pa · da - to je pročitao na istoj stranici gdje i ono o heautoskopiji i Heidelbergu još dok je pisao o Teu. '

-Ja nikada ne ugazim u crtu na trotoaru - reče Janez. - Ja uvijek najprije zakoračim desnom nogoffi. - Protiv uroka .je jlovoljno prekrižiti srednjak preko kažiprsta. Ovako. - Sve su to gluposti - dovoljno je kucnuti tri puta u drvo. - Sto bi se dogodilo da ustaneš na lijevu nogu? - Osjećao bih se i ponasao kao čovjek koji je ustao na lijevu nogu. - Čujem.da socijalno nagrađuje za ubojStvo umirovljenika sa tri njego~

ve penzije. -Slabo. U »Jeke• je postalo pl'\'tijesno i prebučno. Miško predloži da se izvuku i

da im pokaže Dioklecijanovu palaču na potpuno nov način. Kazaljke su sta­roga sata na zvoni~ pokazivale zaustavljeno vrijeme, prolaznici su nosili torbe iz kojih je virio kruh i čulo se zveckanje boca, plakati su pozivali na do" ček Nove i Miško pomisli kako bi mu ianijih godina izgledali neveselo i dep­rimirajući na samu pomisao kako će izgledati dan nakon dočeka; tada još ni­je znao zaus~vljati vrijeme. I još pomisli kaJcO je zrak čist, tako čist. Kirurg duboko udahne i reče da je zrak tako čist, ·a Ant se namršti jer nije volio ka-

ZVONIMIR BULJEVIC l PRICE 0 ... 855

da sebe uhvati da razmišlja poput drugih. Mak ih natjera da svrate u »Atlan- · tica«, jer da je to najbolje dekorirana bircuga u Splitu, ali se u nju od gužve naprosto nije moglo ućL Nije se mogla ući ni u »Libertas«,. ni u »Zlatna vra~ ta«, nije se moglo ni kod Ive u »Luxa«, ni u Gage iz koJeg je odjekivala pjes­ma, a slično je bilo i u »Dva Bračanina« i »Posejdona«. Počeli su se nervirati i Miško bez žaljenja odustane od svoje ideje da pokaže ostatke Palače u »Al­kara« i »Portala«·,'u podu naznačene 9statke termi u »Adriatica«, pogled na Jupiterov hram iz kafića »Jupiter«· ili pogled na Peristil iz »Luxora«.- Kra­ljevstvo za lokal!- procvili Mak. Za divno čudo »Kibela« nije bila pretrpana. Doduše, nije sC moglo sjesti, ali je dio šanka bio slobodan i njih se osmero smjeste u taj dio lokala. Da ublaži krivnju zbog odlaska iz »Jeke• i lutanja, Miško naruči prvu turu i ogleda se. Za prvim je stolom četvero starijih ljudi halapljivo grabilo iz tanjura žlicu za ~licom juhe; u nejednakom su ritmu sa­gin jali glave glasnO srčući i sličili su na zamašnjak ili kako se zovu one polu­ge što povezuju kola lokomotive i kreću se naprijed i natrag, gore i dolje ... Za drugim su stolom sjedili tipovi iz Urbanističkog i Miško opazi da im je Ant samo nehajno mahnuo rukom i nalaktio se na šank okrenuvši im leda. Za trećim je_ stolom onaj fotograf pričao o noćašnjem snu: kako je pokuša· vao ogromnim aparatom,·nekom'vrstom teleskopa snimiti mjesec, ali kad bi ga god uhvatio, naoštrio na nekom __ detalju ~đura i klanaca, nešto bi se do· godilo s filmskom pločom ili s okidačem ili bilo čime, i mjesec bi izmakao ili se zamutio i sve je trebalo počinjati· iznova. U jednom se trenutku fotograf· -pisac okrenuo., pogledao u Miška kao da ga vidi zadnji put i ponovno poseg­nuo za čašom ·ispred sebe.

Janez reče da mu ovo novogodišnje raspoloženje po lokalima čini vese­lje i vraća izgubljeni optimizam, a Ant mu se-naruga da su ludnice pune vese· lih optimista. Kirurg pomisli kako su ludnice pune užasa, ali prešuti. Mak upita kuhara što. on. misli; zašto slikar do sada nije o.držao. nijednu izložbu .. Kuhar slegne ramenima, a BtaCo se umiješa: - Zato što je lako naslikati, ali daj ti sliku zalijepi, uokviri, nabavi stakla, nadi prostoF za izložbu, plati pla-kate i dava će ga znati što još. ·

- Isto. ·kao što je 1'1-ko napis~ti knjigu, ali daj je ti objavi! Iskilaviš se dok ti usp~je.

- Ili kao što je lak() napraviti dijete. I lako i lijepo: ali je ono dalje ajme majko.

- A zamisli da u tu svrhu svaki put moraš zalampati čak do Sargaskog mora. Ili kao lososi do onih jezera!

- A onda se još raspadneš. - A zamisli da se za žensku moraš boriti sa svakim_ uspaljenim mamla·

zorn u blizini.- I to glavom o glavu kao jelenovi, bikovi, ovnovi ... - Sinoć sam sanjao Elzu - reče džepar. - Nisam joj vidio glavu, ali

nekako znam da je to bila ona. · · - Kako si se to danas obrijao, je li Mak? - Ionako mi ne biste vjeluvali.

,.,

- Dobro, onda ništa. - Ispao mi je iz ruke električni aparat i pao u klozet.

856 MOGUCNOSTI

- I smočio ~e? - E da je samo to: zaboraviO sam_ potegnuti vodil iza sebe.

- Jučer mi je u kadi pala na pamet scena iz filma • Psiho•. Zapravo zlo-činac nema nik~kvih šansi ako ga Da vrijeme dpaziš - samo uperiš tuš pre­ma njerr~.u i odvrneš do kraja ventil s vrelom vodom.

Suludo i iracionalno; Miško je opet mislio o vremenu. -Jesi li ikada jeo mušule?- upita Ant Janeza, a on se nasmije. Mak re­

če da ih u. Sib(,niku zovu kunjke, a kirurg se sjeti da mu je o tome govorila Ines. Oh, Ines! '

Vlasnik »Kibele• 1stavi na šank id jelu kuhanoga suhog mesa i tanjur na­

rezanih kobasica sa senfom i čačkalicama i počasti -sve goste pićem po želji. Miško pomisfi na zaustavljeni sat- vrijeme se stvarno ~ustavil~. osjećao je to svakim svojim nervom. Kuhar reče da pokvareni sat na trgu dva puta dnevno pokazuje apselutno točno vrijeme. a Bl-aco se naceri:-::- Ne pokazuje dva puta, nego jedan.- Kako to misliš?- Da se kladimo po piće!?- Važi.­Krug je razdijeljen na dvadeset četiri sata. a ne na dvanaest. Meni boca din-gača. - '

Pokušaj zamisliti nešto, nagovarao je Miško sam sebe- neku slikU:.ne­ku uspomenu; neko lice; možda Helenino ili Heleninu, Miu dok. se briše iz­medu nogu ili dok onako gola dotjeruje nokte, Samanthu u trenutku orl>;az­ma ... Umjesto toga Miško vidi. ostaijelog sebe kako posež.e za zadnjom knjigom u kuferu, panički je grabi i žestoko mašući rukama odlijeće s njom u zubima do najviše grane jedne okljaštrene platane u Zagrebačkoj ulici, a . ispod stabla još oronuliji Buljević podmuklo maše olinjalim repom i hvali ga.

Trenutak ukočenosti, trenutak potpune tišine, trenutak kada zaustavlje­rii sat pokazuje apsolutno vrijeme, bezvremeni trenutak zaustavljanja u bes­konačnosti, u »uyije;k je Sa4a« i »svugdje je ovdje«. Kao u nijemom i pretje­rano usporenom filmu, svi podižu čaše, svi su nasmifan1 i svi su još tamo i još je sada, jer je uvijek sada i svugdje je sada i svugdje je ovdje.

PJESME

Veno Taufer

PUTOVANJE ODO

dođe doba kada je u raskolu dođe kada je meridijan u trci iako u- bijegu nije moguće ukloniti se_ vjetru ni mokrini u obući pticama u letu svemu božjem svijetu ukratko tu je cvijeće ili djevojka na kalendaru jest tek pitanje povijesti rimske ili arapske brojke

~ nazora proizvodnje i materijala kalendar je ipak otkrivenje okrutnost nije problem rješiv u sadašnjosti

. cvijet ili djevojka ili vijak foC111ule su , jednadžbi budućnosti i tako je

povijest u zajednici ovdje 0 u raskolu pola u vjetru pola u lupi snijega na brijegu pola na suncu pola na daždu

, pola na nebu pola na svijetu u trci u tijelu u očima zajednice , kalendar u danu tu je

858 MOGUCNOSTI

GAZELA O NAVIJANJU SATA

ne znamo budimo li se iz sna ili padamo u san jer sat ne bije ne znaš jesi Ji plesala crnačke plesove nisi Ji plesala među tarcima sjenki jer sat ne bije ne znam išao sam s duhovima medu sjenkama svjetla nisam Ji bio susretljiv s dubovima jer sat ne bije ili želiš da ti tijelo obuzme tropska groznica da loviš sjenke plesa da bi ples urekla jer sat ne bije rad bih ubijao i raspinjao da čujem govor dubova da bih urekao duhove jer sat ne bije lahor pred svi tanjem je i tvoje tijelo nečujno kucaj za kucajem probada kazaljka koja taji jutro jer sat ne bije zima jutarnja sve dublje u mojem tijelu usječena kazaljka koja taji rodenje i smrt jer sat ne bije ne znamo je Ji sat navijen jesmo Ji liljučić izgilbili u tvome ili mome tijelu jer sat ne bije ne znamo jesmo H ga u snu ili budni izgubili jer sat ne bije stiže predjutamji tren kada se ništa ne događa · kada netko umre ili se rodi jer sat ne bije ne znamo kazaljka ili se tijelo tijela dodiruje ili to i.za stakla tiho sviće jer sat ne bije

LIJEPA VIDA

mladeži sjemena na tlu kao mokrina u klaonici iz podzemnih hodnika puze lišajevi s bankarskim žigovima sjaj kao na mjesečini kamen otvoren u cvijetne listiće gdje je djevica za baklje orgulja gdje pjesnik spava na šiljcima kazaljki gdje se okrene kamen rezan siječe začeće mesa šapuće da se pomaknu prašnid zvijezda da se čuje kao šapat da pukoe stup vjetra

i dopuze kukd grizu Ječe mljackaj u u papirnati zrak žvaču staklo Hm prži zapad znojni prsti pipaju ptičji vrat ta šminka nije boja za tvoje usne

VENO TAUFER l PJESME

kazaljke zijevaju u torbici plesni t~or kima starica u operi pjevaju zidari starac se smješka eurikleji se konačno pas ljubavnika obraduje dva se psa raduju jedan drugome brotber bill a true friend killed by accident in pans july 29th 1930 born april 20th 1925 he has many blue ribbons to his credit

· u lećama kukaca sijevaju razni gradovi · posred željezni penis vapi cvilu u nebesima

LIJEPA VIDA

što bi kada ne znaš slušaš li kukavicu ili sovu čuješ li vjetar ili kišu što bi kad ne znaš bije li sat ili to metar hoda oko tvojih udova ili to škripi pijesak pod tropom lađe što bi kada nož o sjemenke struže ili jezik siše u kostima ne znaš para li se to pepeo ili zvijezda klizi niz tamu što bi kada ne znaš

·grmi li iza saturna ili čuješ snijeg u očima pada glas pada vrijeme pada p/avet pada zrak pada žlica pada list pada dim pada zemlja pada zid pada muk pada muba pada sluh pada gnjev pada pomrčina pada suša · u prah pust i gluhi vJ!

859

860

TRUBAC PRED PAKLOM

svira duša na četiri na tri na jednU i više

i više po dufi svira di. svira ·

po duši pjeva duša da svira

da pjeva s dušom

. svira da svira s dušom

gori' l

duša da s~ra da gori

u duši svira da svira

u duši puče

duša cJa svira da puče

iz duše svira da svira

iz duše se.otpre duša da svira

se otpre bez duše svira da svira

bez duš~ se diže duša da svira

se diže za dušu svira da svira

za dušu zapre duša da -svira

da zapre ponad duše svira na jednu na tri na četiri i manje

i manje

MOGUCNOSTI

. VENO TAUFER l PJESME

MRTVACKA KOST

ako sretneš mrtvačku kost žena koju si sreo pred n)om se v.t1zća unatrag ako sretrieš mrtvačku kost jezik sikne u korijenu oči bahuljaju kroz mozak ne možeš pregristi glas slinava paučina visi o riječi ako sretneš mrtvačku kost prsti u umivaoniku se okreću kao galeoti ako sretneš mrtvačku kost mačak ti pretrči preko lijeve ruke mlfnski kamen objesi o udo ako sretneš mrtvačku kost prospe se pijesak iz glazbe i teče memla suha pepela propadneš u provaliju zuba ako sretneš mrtvačku kost oslovi te maslačkova mliječ pricuri ti ~za nokata rečeš Cl11o čuješ bijelo izgovoriš bijelo okrene leda ako sretneš mrtvačku kost

· iza leđa (e olaje kišnim kapljicama tresne ih o bijeli zid ako sretneš mrtvačku kost koraci naprijed nevidljivi natrag nečujni prah svjetlosti prah svjetlosti prah svjetlosti

GOSPODIN BARODA

J kakvu ranu mi prinosiš u vječnu. ranu

čiju ranu mi prinosiš u moju ranu

od uvijek za uvijek

861

862

GOSPODIN BARODA

molim UZJtJi me niitragkišo oblače uzmi me natrag ti piico i Vodo i kamene

uzmite me natrag molim još prije moje smrti prognana u ove mu tave rane

zamjerku molim i oproštenje što vas zovem kišo oblače ptico vodo kamene još prije moje smrti amen

GOSPODIN BARODA

zašto mame imaju glave zašto sabljelmaju kite

GOSPODIN BARODA

usud gospodine haroda tvoj put gospodine baroda kopam jamu mekšam vrijeme mekšam žalost koje ovdje nema mekšam turke kojih ovdje nema mekšam ženu koje ovdje nema mekšam smrt koja je ovdje badava kopam svoj dobitak gnjusan je gatlljivi nož gospodine ' gnjusno je ljigavo nebo brate tresu kola cvili kotač dječurlija

_usud gospodo haroda tvoj put gospodo haroda

MOGUCNOSTI

"

VENO TAUFER l PJESME

GALEOT

svakim prstom pojedinačno se bos prikradam ne znam jesu li vrata ipak je propuh

kamenje pomaknuta voda tamna moida kaJj,.va zadab utvara koje su ovdje bile još ovoga, trena paučina se leluja i krije

natrag natrag na lađu da gori te jadi ne snađu neotkupljive prijetnje su pljuska/e lice korice su utisnule mač u procijep

koraknuo si na stakleno dno otoka ako zakolješ goluba ili dijete zakOpaš veslo ne zaboraviš više

veslo kroz sivu maglu jedro kroz sivi vjetar svjetlost pod vodom tijela u drvetu u koii pijesak

GALEOT.

samo vuCite ove žile vesla još radujte se još duboko u meso mora još duboko kroz val još u bezdan još do dna znoja

Preveo sa slovenskog: Radoslav Dabo

863

OMAMUEN METAFOROM

(Završetak)

PETO MI'..JACKANJE

Borislav Vujčić

Ostavio sam Herberta u mamurluku jutra, negdje u kopreni primopre­daje sjene i svjetlosti, protutnjao pored Nere u kuhinju(: mogao si me polju­biti, kurvin sine!), pripalio cigaretu i počeo poslovati oko kave i osvježujućeg napitka;

Gdje si bio? Kurvao si se, a? Gade!; tutnjala je Nera pospanognjevnom ljubomorom.

U raju.! Bio sam u raju, baby!, uzvratio sam ne popuštaj ući u pažnji koju ~am upravio I'la omjer vode, kave i šećera. Nera mi nikada nije znala priredi­ti kavu po omjeru koji sam jedino priznavao. Nisam· ja Mali Mujo koji će za svima Turcima.

Ne zovi me, baby! Cuješ li? Call rpe Texas, baby!, ironično sam dobacio Kirk Hamiltonov naslov iz

serije western-romana. Dobacio sam joj i ključeve mečke s privjeskom ban­ke u kojoj harači očerupani direktor. Privjesku sam prikačio i četiri kralja.

StoJe ovo? Neka ti vidovita Manda dešifrira. Nera me napustila. Oteturala je u našu bračnu postelju gdje se uhvatila

paučina izmedu pojmova kao što je bliskost i povjerenje. Ostavila me za sto­lom gdje smo u posljednje vrijeme obavljali bračne dužnosti. Ja i lonci! Ja i ajvar! Ja i ostaci večere. Rastopljeni vosak voštanice, opušci, odgrisci - opti-mistička potpora ·dana u zamahu. . '

Pogledao sam kroz prozorčić. Dqbitak se ·kočoperio na parkiralištu. Sa­mo da sunce poskoči pa da opŠirnijim blještavilom počne jematva zavisti ..

l

BORISLAV VUJCIC l OMAMLJEN ... 865

Valjalo bi povesti brigu oko sažimanja neprospavane noći. Ispričat ću kaktu­siću u ćošku varijantu pobjede. Herbert je napustio poprište. Ne sviđa mu se ovo slavljenička primirje. Mali Mujo! He, he, he!

Natiskap sam lovu u lonac, poklopcem začepio i novčani dobitak sakrio iza praznih boca. Tko zna šta debeloguzi bankar smišlja.

Kapci mi otežaše. Kava mi ne~natno pripomaže. Ornanu<> sam u omjeru. Prelistavao sam Prattov strip. Drijemao. Kunjao. Iskašljao sam žuti visuljak sline. Pluča su mi kao asfalt. Pripaljujem novu cigaretu. Osluškujem žamor · na ulici, otkoračaje, vrištailje motora, <;:viljenje guma. lstresam iz uha na­srtljive okrajke riječi. Bole me oči. Kao u dobre star_e dane studentskih tulu­ma, poslijeponoćnih intelektualno-emotivnih premetačina. Kod Ivana, uz ko­njak i indijski čaj. Logika, Estetika, Etika, zabilješke, monolozi, skepticizam, gnosticizam, logocentrizam, Heraklit, Hegel, struktilralisti, egzistencijalisti, hrestomatije, zbornici, svježa predavanja, šum tramvaja Maksimirskom, au­tobusa, njegov glas, prigušen zbog Irme koja je spavala u naslonjaću is­crpljena i iznervirana našim beskrajnim tragalaštvom po pustoši pojmovlja. 'Dok sam čerupao debeloguzog bankara, dok sam •vrrruuummrruu/krikom• u prosjeku devedeset na sat hodočastio zlatno-srebrno-blijedoj kopreni sva­nuća, u meni je dominirao užas spoznaje da sam grobar navlaStito pojmlje­'nog i naslijeđenog helenizma, da sam pojmljena i naslijeđeno ukopao, crno­ljavim zaboravom zatrpao na.nekom proplanku' postiđenog bića, okrenuo leda ukQpištu/proplanku, srodniku ostavljajući bestidne varijante nadgrob­nica da svjedoče o jednoj nemuštoj improvizaciji prkosa, koju je ·prirubni dažd pretvorio u samopotop nauma i koju je poplava izbacila za ovaj stol u . kuhinji kao crkotinu minule čežnje, kao otežano postojanje uškopljeno za bi­lo koju vedrinu i splavarenje. Uzalud bijaše zazvani mrak, spušteni kapci i nasilno zakrite oči u scenskom igrokazu i dramatskoj diobi finalnog utrnu­ća: ledina ždere neuko postavljene nadgrobnice, proplanku/ukopištu ne do­laze samilosti, tek gdjekoje moje otvoreno i bespoštedno pijanstvo, šepavo, sakato, ćoravo, gOloguzq. ćelava, praznih ruku i-praznih džepova u kojima umorom odjekuju praznine izmaštanog polisa, ujednačene ljubavi, optočena č~denja i ushićenja.

To me, pomi~lih, ostaci ideje znalački mljackaju. Ostaci u ostatku.

Uvijek se nešto nađe da potpiruje proplamsaje nemira. Tek što je dojam napustio žarišta nemira, javio se dobitak. U trenutku spokoja, dobitak pre­pušta harač svanuću, svanuče parkiralištu, parkiralište Nerinim ugrizima .. Nerini ugrizi prepuštaju doknadna tokarenje užasa navlastitom mjerkanju omjeia. habitusa, a ovi pak obvezama, motivima, :vamirivanju što se sve od· vija pod dojmpm da je riječ o istrajavanju u poluprostorima, poluprizorima, polusrcu koje regulira tragična, luksuzna, uškopljena dijalektika.

Sunce se rada, usidrena je lada. Yeahhh! 1 Sunce se rodilo, Ništa se dogodilo. Yeahhh!,_pjeva Mujo gledajući Turcima u leda.'

Ne napušta me mljackanje ostatka ideje. Zacijelo je upravljeno na onaj u meni ljubomorno ušćuvani zalogaj ponosa kojim pobožno njegujem šezde-

866 MOGUCNOSTI

set osmu. Mljackanje nabacuje nesabroj' opomena, opomena/rugalica, slini, bali, pjeni, škripi socijalnom protezom, filozofskom odredbom da je sve •u raspadu«, sociologijOm - da je sve u adaptaciji, integraciji, socijaliz~ciji i_ re­gulativi, zavodi me dežurnom aparaturom političkog osmišljaja vremena, dobitkom koji se kao paun šepuri i-izležava na improviziranom parkiralištu ispred stana, burnom biografijom, isječcima svijesti, drskošću kojom se šti-' tim od lešinara koji su se ugnijezdili na proplanku/ukopištu. O, tako bi slas­no, osjećam, odmljackalo zaštićenu oazu, jedini podatak i jedinu potporu, uslinilo, ubalilo, usitilil6 ono što krupnjajućim ozarenjima u meni diktira nove sadržaje prkosa i štita u intimno-imperativnoj pustoši oštećenog relje. fa. Mljackalo bi me; znam, pa bi me u prQcesu mljackanja tješilo isllljuvcima prividne zaštićenosti, i kao prožvakani zalogaj probavilo otpustom u složaj uhodanih motiva, pa bi me, zajedno s oazom, čuđenjem i nenađenošću, šče­pala zamračena kanalizacija, infrastruktura udesa, močvara po kojoj bi bez­načajno plutao kao lišaj, kao mrtvo koordiilirajuće ishodište prkosa, okru­žen sivo-zelenim mahovinama, izbljuvcima, izmetima, sam, sa sidrom. svoje težine, nepomičan, pokoran i osramoćen, nalik na ukroćeni orgazam u jenja-, vajućim posredovanjima izmedu strasti i paradoksa. Ovdje u kuhinji, okru­žen mirazom svoje žene, ormat;ćima, hladnjakom, servisima, krpicama, vos­.kom, smradom iz sudopera, horoskopima, Juilendarima, loncima i lončići­ma, u raskinuću bračnog saveza, traljam po omjerima, kunjam, upadam u novi ekskurs, u novu opsjenu, branim se od čeljusti,-od mljackanja, od prO­ždrljive nemani koja u ostacima· i zaštićenim oazama prepoznaje desert velike žderačin~, koja mi zavodljivim gestikulacijama Poništava razmake, kopče taštine i utjehe, kojoj sam potreban za umak, za slinu, pjenu, za bič i arlauk, za trpnju i posljednju točku.

Imam osjećaj da se ideja u raspadu upornim mljackanjem želi okupiti, organizirati, a od bljutave sluzi načiniti prilagodljivu varijantu utjeskobljene strukture. Stidljivo nagađa postojanost, provjerava razloge raskinuća, razlo­ge miraza1 razloge mamurlukom optočene panike; ispipava ćelavost nade, te­žinu u očima, polusrce, čađava pluća, kronologiju nezajamčene postojanosti; znalački uvlači neotporne ogranke i isturene straže bića, tapka, pleše, urla, ohrabruje lijene lešinare proplankajukopišta, Jedinu, zabavlja se slinom i pjenom, nazdravlja okrutnoj gozbi, patetično recitira jelovnik i prijeti kris­talnom krunom kolebljivim gozbarima. Kurvo!, Droljo!, Kopile!, urlam u na­umu da zaštitim svoju oazu. Smije se, podlO se smije, pokazuje mi N erin mi­raz, detalje, podatke, otvara dnevnik, tilj udno me šamara prijekorima, zabo­ravima i improvizacijama, baca mi, u.lice rožnate mrvice nastradalog ljus-­kavca, čeka iskliznuće, iščašen je---'-- doći ću svojevoljno! - doći ću u sjeni apsurda, pokoran, u čizmama od dva pedlja, kao odbačeno pse~o. kroz kalju­žu, bez nade da ću očistiti lice, umoran, umornih i šutljivi!:> likova, sasma pri­lagodljiv za mljac/mljac ritual i kompromis koji mi se nudi, koji mi oštrim sječiVom dere kožu, rovari zagonetkom pribivanja, baš onako kao što je Ivan Kashlar govorio u trenucima očaja u Maksimirskoj, negdje u prvim iskašlja-· jima dana, naslonjen na štap i raspro~trto beznade: kaljuža, plišani futuri, legure ravnodu~nosti, dragi moj Zbiljski, svadljiva narav umetnuta u sekcije nade, prostenjavanje kazne, hostija od kaljuže, ushiti i ukopi, pa opet kalju­ža, naši mahniti solilokviji u pljesnivoj obljubi, krhotine zvijezda, prižmire-

BORISLAV VUJCIC /OMAMLJEN ... 867

no oskvrnjivanje časti.. ljušture u taktičkim planovima, legije ljuštura, krkljanac, kaljuža - eto, to je to, to smo mi, to su oni, to je ta kalj užom po· sredovana deklinacija, žderačina, gozba bitka i bića, hrbata-i, naslova, pojma i strasti, znanstva i iracionalnog ostatka ... ljuštura, strugotina, kaljuža? Mali Mujo i Turci?!?

A što je ostalo?.

Ostao je štap, žuta čađa, tragovi nesnairlljivosti, nejako tijelo u rtesvaki­dašnjem opcrtaju sezanja u visočja, slutnja ironičnog retroviz?ra i klačarda negdje tamo u Maksimirskoj, sjećanje na vedrinu u očima u kojima se odig­ravala bezobzirna vrtnja propeća, ona lu.ksuzna akrobacija suutješnih nago­vora po~nanstvu i prijateljstvu od kojih čovjek, sa zabranama i tamnicama u sebi, ako ih uistinu doživi, može mirnije živjeti. Odjeci! Ostalo je odjekivanje, isijavanje vrtnje dijamantnog križa, trn u srcu, trn u oku, trn u mozgu, šum svrdla, ovojnica dodira, ukvasana magma, gejziri, zublje i nedorečeni omjeri propeća.

Ostaci, otopine, ogrisci, ljušture, strugotine, kaljuža, zna11ci jednadžbe. Plišani futuri, trema osvrta, Turci .. Mujo, dobitak, Nerin miraz, deset do

· osam, stražar na pragu Centra, te-ta-to/ta-i-ta/taj-taj, avaj! Ponad okružja ponovno zrcale. Ivanove oči, neiskvarene, u ne~m obvidima djetinjaste, oči boje Andaluzije, pomalo umorne, nalik na izgubljenu drevnost, sjetne i mud­re, prižmirene, zaustavljenog pogleda n;t nekoj od uporišnih točaka prkosa i prezira. Ivanove oči lutaju od postaje do postaje, od poprišta banalnosti do kasapnica ravnodušnosti, biču ju ostatke savjesti, opominju i signaliziraju na očitosti zapisanih enigmi vremena i prostora gdje je i naš bunt nešto značio, i ne da je sramota, ne d3. je porazno, ne samo da je za plač nego je ~ za osu­du/presudu/egzekuciju ova izgubljenost, ova jutarnja tlapnja dok čekam »deset do osam• u kuhinji stana kao inventar braka, obiteljske ćelije, zabo­rava i ostalih tre/mre odredišta.

Završio sam, kako je ivan proročanski predvidio, u nijemim postajama, razdaljen od kristalnih ugriza studentske slutnje, zabačen u smetove meća­ve, otkopčan od okupljenih silnica energije, u selendri, Bogu iza leda, kao opsjena, tlapnja, sasma nalik na sudbinu moga oca ·koji -se vucara po brako­razvodnim parnicama i noćnim klubovima, nezainteresiran za političko ot­kuvavanje veša, za filozofijsko čorbanje, nagađanje, nekrologe i opću patolo· giju senzacija. Moj otac Ismet Zbiljski nije oduševljavao Ivana, iako smo očeve eseje imali kao referentnu literaturu. Tragičar, govorio je Ivan, neupu­ćeni tragičar koji živi pod dojmom cinizma. Dojam će ga koštati ugleda, spo· koja i, ako ovako nastavi, života. Jugoslavenska furka duha, shit, shema, jed· nadžba, znaš već: ostaci, .otopine, ogrisci, ljušture, strugotiQe, kaljuža! Mož­da i moj otac sjedi za kuhinjskim stolom, kunja i bezvoljno razmiče zavjese sumnjivih postaja intelektualnog gubitništva, ispija kavu i puši cigaretu za cigaretom, prebire po jednadžbi udesa nagađajući što je bolje: ostatak ili otopina, otopina ili ljuštura, ljuštura ili strugotina, kaljuža ili odgođena smrt, odgođena smrt ili mansarda u Vlaškoj gdje živi sa siromašnom baleri­nom, siromašna balerina & mansarda ili trosoban stan & ucviljena i bolesna žena, bohema ili spokojnd kljucanje penzije, zaborav ili nepregledne -otima·

868 MOGUCNOSTI

čine upitnosti o mjestu gdje je zglajzao, tko ga je nasanjkao i zašto, tko mu je razjebao karijeru, život, nadu ....

Ivan Kashlar, lingvist, akademska nada, anarhist, posljednji lik u ljubo­morno uščuvanoj oazi kojom se štitim od konačne verzije zalogaja, srka, zdravice i mljackanja, zrcalo mojih nenađenosti, bolesnik, modrooka zbilja i svjedok bezbožne šetnje labirintom pojava i pojmova, miljenik bake Marije Ritter-Zbiljski, opon(:!nt i destruktivna pojava po mišljenju naše učiteljice Hilde, nast~adao je (: kao kučak!, govorio je) od posljedica trajne uZnemire­nosti i pendreka. Bilo je trenutaka kada sam mislio da je Ivanova smrt pra­vedna. Smrt je rasjekla očekivanja. Raskinula je prediva iluzije. Tiho, nena­metljivo, bez iluzije u patetičnu varijantu legende. Zacijelo sri:trt tako rasije­ca sudbine koje su se odvažile imenovati rastrojstvo nužnosti i slobode! Daleko od idile, od angažiranog ,svjedoka, anonimno, jednostavno, kao da se kap kiše ispuzla s krovišta u močvarno nepostojanje jedvačujnim - strhop, buch!, smrt je zakrila moje posljednje zrcalo, ostavila me da se ogledam· u ironičnom retrovizoru metafizičkih i banalnih prbsijavanja, da se lelujam na tračnicama i provlačim kroz sumnjive kadrove okrutne veTz:ije filma' gdje su glavne uloge aođijeljene strugotinama, ogriscima,_ ljušturama i ostaloj po­razpo nepomič__nOj svojti pokornog obožavanja ništavila.

Stroph/sth~oph, roph, krhhhhrr, in memoriam u časopisu društvenih i ostalih pitanja, sintagme, atribucije, komparacije, oprezne suze, crna krpa u Maksimirskoj na broju sedamnaest, vijavica bijelih pahuljica, mutno i mlo­ha·vo sjećanje, tamnoplava sućut, ni izbliza nalik na opominjuće Ivanove oči, i mi koji smo preživjeli, mi - drugovi po slutnji, snuždeni, oborenih glava, kao visibabe, mi - okupljeni prigodom sahrane, pokunjenih glava, sa svih strana obveza i dužnosti, sedamnaest sati poslijepodnevnog_meteža, bez rije­či, otvorena zemlja, nestrpljivi grobari, žene bivših drugova, ozbiljne, impro­viziraju bol gubitka, šmrcanje, naborana čela, kiša, kaljuža, topla utroba zemlje, vezivo uzajamne krivnje, kajanja, zahorava, spušteni kapci, šaka zemlje, od zemlje si nastao i u zemlju se '1 ~tćaš, laka ti zemlja Ivane, sthroph-hropsh!!!

Gdje smo bili u času-Ivanove smrti? ·Nitko se od nas, bivŠih drugova, bivše za vjereničke unije, precizno ne

može sjetiti. Zivimo dinamično, zar ne? Dinamično?

Smrt je nastupila u petak, negdje oko petnaest sati, dok se emitiraju dnevne novosti i dok se pripremaju obiteljski objedi po receptu »brzog kuva­nj a«, a u boljim varijantama, u to vrijeme se tamane deserti, ispija vino, ka­va, pripaljuju cigarete i zavlači ruka pod suknju. Gdje smo bili, drugovi? Sto smo činili, a -što nam je bilo učiniti?

Ja sam zacijelo drijemao, u N eri slti.tio obećani »komad žene«, upražnja- · vao odmor ispijajući vino i pušeći cigarete, prelistavao novine, čitao naslove, driblao samogađenje, uigravao svježinu u raspuzloj koncepciji dosade i če­kao poslijepodnevnu dozu sna. Petak je odgu!jen u provjerenoj ritmici: ju­tarnja smjena(: Jh, IV' i l'), tri sata, veliki odmor, šetnja do kioska gdje upla­ćujem loto, kava i votka kod Ane, eventualni eldkventni driblinzi slučajnih

BORISLAV VUJCIC /OMAMLJEN ... 369

sugovornika, novine, aperitiv & travarica negdje oko podne, podgrijavanje ručka, samački Objed za ovim stolom, vinO' ...

Gospode, pomislih, zar je potrebno stajati na rubu groba pa da se sjetim dana u kalendaru kpji nešto znači, koji ima pečat, nešto od sakralnosti i upitnosti!?! Zar su nam potrebni nenadoknadivi gubici- pa da izyršimo pre­tres minulosti!?!

Kovčeg u obliku trapeza, prošaran jeftinom imitacijom pozlaćenih vi­njeta, položen uzduž rake kao tamno zrcalo gdje su sahranjene strasti bunta, prkosa i povjerenja, imenuje težinu trenutka novim zapovjedima i novim gorčinama. Osjetio sam bol, težio~ u utrobi. Ponovno se ironija poigrala mo­jim prizorima samilosnog i suglasnog samoproganjanja. Sjećam se detalja, ananije rutinSkog podmirivanja prazninom zapovjedenih čvorišta dana kada je Ivan preminuo, a nisam se iz te praznine, iz tih zapovjedenih čvorišta pi­tao gdje je, što. radi, ima li što jesti, konačno - umire li inoj e svijetlo po­zn~nstvo u Maksimirskoj.

Grobari nas gledaju nepritajenom nestrpljivošću, mršte se i čude bez­rječju okupljenih, ozbiljnim licima bivših drugova koji poštuju sakralnost trenutka i koji se, kao i ja, zacijelo nalaze u ukočenom stanju upitnosti, bes­pomoćni kao zemlja koja se blatnjavim potočićima vraća u raku.

Gdje smo bili, što smo mogli učiniti?

Gledao sam posvuda uokolo rasute nadgrobnice, postojanu ironiju nc­raskidivog susaveza života i smrti, vraćao se u prostor sakralnog ispraćaja Ivana Kashla:ra, gledao spuštene kapke bivših drugova Saše, Leva, Zagor­skog i njihovih, za ovu situaciju i atmosferu, vješto opremljenih žena, navod­no tužnih i ucviljenih a tako ravnodušnih, ravnodušnijih 'od grobara kojima je ovo posao, pa sam tražio prostor gdje bi se smjestila Irma, Ivanova nesu­dena žena, njegova nerodena a tako uvjerljivo snatrena sestra, gnjevno pro­plakao, zaiidao, osjetiO Sašinu ruku na ramenu, tapšanje, sućutni balet prstiju i riječi: ah, tako je, što se tu može. Ništa! Ništa, uistinu ništa! Sto bi se moglo? Zemlja uzima što joj priP.ada, a Ivan Kashlar, kao i za života, ostat će prikraćen za nadgrobnicu, pod zemljom, bez oznake, kao da ga nije bilo, kao da nije postojao, tek u sjećanju, u srcu, duši ili pričama, ali gdje je to srce, gdje je ta duša, tko će sastavljati te priče i tko će ih slušati?

Kojim i ~kvim akcentom će sjećanje odjekivati?

Pogrebna ceremonij;l okončana je bršljanom samooptuZbi i proganja­nja savjesti za propuštenim. Imao sam osjećaj .da unatraške koračamo, da je naš hod sućutnog uvraćaja trjeftine maksime života jedna od onih izopače-

' nosti o kojima se nerado raspravlja. U takvim· trenucima čovjek osjeti da je mnoge stvari propustio, da ga je zaborav obuhvatio. Zaboravili smo na Iva­na. Bili smo - i jesmo! - s iranci ti poznanstvu. Kurvini sinovi, eto što smo mi! Dok je Ivan umirao(: umirao je, kažu liječnici, dugo i sporo!), ja sam se dosađivao, prežderavao, Saš~ je sastančio, Lev zavlačio ruku pod suknju svo­je jebežljive žene, Zagorski sređivao privatnu arhivu, Irfan Zen Babić kojini·­je došao na ukop, zacijelo je meditirao ili iščitavao »istočnjačke verzije spo­koja« -i čemu onda Ovaj potres u .nutrini?, čemu ova sućut?, ta zar ne rekosmo~ s manje ili više bola, da se tu ništa ne može, život teče dalje, život

870 MOGUCNOSTI

općenito teče, bezobzirnost je konstanta, treba se opskrbiti, zaštititi svoje us­rano »ja«, žderati, napijati, zavlačiti ruku pod suknju, nabavljati po povolj­nim kreditima namještaj, krevetninu, automobile, čarape, sapune, kasete, treba proživjeti svoj komadić, svoju bačenost, provocirati bitak upornošću zaborava, okrutno, okrutnije, bezobzirno, bezobzirnije, aj/aj!jvinca daj !jcaj/caj/caj!, a opet, zaboga i dodavala!- zar se tako živi?, zar je naš život i u intimnim posredovanjima postavljen onako kao što su postavljeni »svi Turci i Mujo«, zar nisam mogao nešto više, nešto bolje,,nešto prozračnije, vedrije i spasonosni je učiniti za Ivana, zar sam morao pušiti marlboro dok Je Ivan skapavao sa sramotnim opuškom u okrajcima usta, žedan i usam­ljen, s rukom u zraku, kao da je hvatao zvijezde, svoj komadić neba, u grču kojemu bi pristala kristalna čaša napunjena vinom, baš onako kao što je in­timno priželjkivao pozdraviti smrt. Sjećam se da mi je govorio kako ima na­mjeru kupiti skupocjeno vino u vinoteci, kako, usprkos svim nedaćama, strpljivo čuva honorar od recenzija i rijetkih članaka na žiro-računu, te da će u času smrti podići čašu u ime darežljivog trenutka za čijim iskustvom odu­vijek čezne. Izdalo ga je strpljenje. Kupio je vino, pravdao se da će ga netko drugi kupiti jer »Ostalo je još dvije-tri boce« iz godišta kada se rodio, ispio ga u samoći, bez čaše i nekog posebnog razloga, navodno »U ime godišnjice obustave sentimentalnih odnosa« njega i Irme, potrošio honorar, odbacio botilju, pao u cinizam, samoironiju, otužn~ meditaciju i nadao se da će napi­sati nove radove, da će »lova procuriti« prije negoli smrt pokuca na vrata, a koliko znam - radove nije napisao, lova nije procurila, vino nije kupio, pre­minuo je bez zdravice, u imaginaciji, slutnji, u društvu stapelije, ugljevlja, prašine, sa sjenom slućene sestre, u odbačaju bačenosti, kao grč u grču ...

Saša, Lev, Zagorski, ja i njihove žene prešutnim dogovorom otišli smo u ))rupu«, kavanu gdje smo nekoć detaljima naše mladosti neupitno nazdrav­ljali. Nedostajala je Irma, Irfan, moja studentska verzija ljubavi Mateja, Ivan i naša konobarica Dunja. »Rupa« se znatno promijenila. Stolovi su ma­nji, zidovi obloženi dnretom, vlada neki mir, neka učtivost nalik na naše su­ćutne obzire, trenutačno uvažavanje ni izbliza radosno kao ono iz vatrenih dana odanosti ideji prebolijevanja epohe.

Nijemo smo nazdravili, suutješno se pogledali, spustili poglede i otpili po gutljaj. Nitko se nije usudio poremetiti ravnotežu zapovjedenog trenutka. Saša je nervozno popravljao čvor kravate, Zagorski se meškoljio, okretao ča­šu, a Lev je nijemo piljio u reklamu blještavih boja.

U nama je odjekivao žamor i žubor minulih dana, njihovim (kao i mo­joj) ženama strano proticanje. Gledao sam te tri maske koje uveseljavaju život mojim bivšim prijateljima. Spoticao sam se u pogledu. Pokupljene u trenuci­ma nježnosti i potrebe po postajama njihovih uspona, tri maske se ispipava­ju otmjenim distancama, piju vino u ime njima stranih vremena, u ime čov­jeka za koga kao da su prvi put čule. Ne mogu utajiti prezir. Raskriva se, vidim ga, već blebeće: ovo je ispod nivoa! Ci tam im na lukavo zaštićenim lici­ma improvizaciju samilosti. Ispod sloja suosjećanja raskriva se galerija pa­rodije, mast, tinta i indigo prezira. Zar je ova tišina neophodna?, pita se gos­pođa Zagorski. Tko će ga znati, draga moja. Moj Lev inače nije ovakav, odgovara druga maska. Steta, bila je ovo prilika da vidim grad, da kupim ne·

BORISLAV VUJCIC / OMAMUEN ... 871

što. Saša, zaboga- što ti je?, mršti s~ Sašina žena. Irfan je, kao obično, naj­vidovi tiji. Nije se pojavio na pogrebu. Ne želim sudjelovati u samilosnim promenadama, a još manje aktivno reproducirati parodije. Vidoviti Irfan! Mudro se zaštitio od neugodnosti. Moja bi maska na isti način improvizirala samilost, nestrpljivo izdržala nijemu zdravicu, a onda bi provalila šikara upitnosti: tko?, što?, kako?, ovo-ono?, govori šutljivo kopile, tko je taj Ivan?, zašto je ukopan na sirotinjskom groblju?, gdje mu je žena? Uostalom, što im ja tu zamjeram! Zar se i sam nisam preznojavao dok sam Neri objašnjavao neodgodivost odlaska, zar nisam progutao samoga sebe kad sam posudio odijelo za ovu priliku, zar sebe nisam izrigao dok sam satničaru objašnjavao razlog trodnevnOg izostanka, zar mu nisam htio razbiti gubicu kad se zlo­kobno nacerio pitajući me za potpisnike, za preminulog Ivana?!?

Izmrcvarili su me sumnjičavi i oprezni pogledi bivših drugova, maske i pantomima samilosne zdravice. Gospode, koliko situiranog očaja, koliko lici­tacije na jednom mjestu! Koliko mučnine!

Očajna legura tjeskobe i sjećanja popustljivo rasprema ćud strasti u maksime upornih nadopuna. Treba živjeti, ne? Nismo uspjeli okončati ni jednu litru crnoga! Sumnjiva smo mi legura, prdež u dahu poznanstva. Vonj opremljenih pojmova. Nemušta strast. Rđa!

Zrcalo, naša gravitacija prijateljstva počiva u zemlji. Vani je kiša i sni­jeg. Hibrid studeni. Gemišt, špricer, jeftini koktel ugođaja.

Pružaju se ruke, nude se adrese, telefonski brojevi. Nijemo, bez zdravi­ce, obzirno, kurtoazno, kilavog osjećaja, bez riječi podrške, ohrabrenja: vi­djet ćemo se, zar ne?, ruka ruku mije, natiskivanje oko šanka tko će platiti li­tru crnoga, tko će se isprsi ti u širini suosjećanja, diskretni osmijeh jedne, druge i treće maske, malo dostaje pa da kažu: bilo nam je drago!, nijemo· ki­manje glavom, odmahivanje rukama, pa opet: vidjet ćemo se, svijet je mali, zar ne?, do slijedeće prilike!, gdje ćemo se vidjeti, zaboga?, gdje?, u paklu!, pakao je naša slijedeća prilika, samo vi idite, iskoristite priliku, kupujte, oti­đite u kazalište, javite se bližnjima svojim da ste bili u Gradu!

Ostao sam sa sjenama minule legure poznanstva, tragao za nekoć bez­brižnim obrisima suglasnih likova, naručio novu litru crnoga, novu čašu i prepustio se najavama bespoštednog pijančevanja. Vidio sam da se bivši drugovi ne žele sjećati »Vatrenog gnjeva«, da ih ne interesira minulo iskus­tvo i raskinuća. Ufurali su se i furaju sinkope sustava, pjevaju akordima neu­pitnih arija, dnevnice, honorari, banketi, povišice .• skokovi i prepone u kari­jeri, spokoj kućnoga praga, odmor, arhiva, skijanje, akvariji, herbarij, urni­-irni-urni, krletke, papagaji, kadrovska furka, nogometno prvenstvo, skandali i polemike u nastavcima, osjećaj zalogaja, vodoravan hod, uporišta, staništa, ishOdišta, delegatska baza, forumi, pokloni, statusna simbolika, perverzija u sitnim noćnim satima, krediti, politička pantomima, blenda na minimumu savjesti, zavjese, krinka, magla, ljušture, ogrisci, strugotine, izmeti kompro­misa ...

Gdje je odlepršala ono tkanje? Gdje prsnula crvena nit? Gdje je popusti­la spasonosna žila kroz koju smo propuštali naše uzajamnosti, odanosti i čežnje kozmopolitskih objedinjenja, s~ zakletvom da »Zid treba razoriti!«.

Gdje?

872 MOGUCNOSTI

Drugovi šetaju ulicama Grada. Svatko je izabrao svoju stranu, svoju uli­cu. Razmijenili su adrese, telefonske brojeve. Otvoreni su kišobrani. Otvore­ni su štitovi. Zatvoreni su oklopi. Zene ih drže za ruku. Ponosni su namiste­rij svoje mladosti. Kalkuliraju. A taj Zbiljski, ne znam što da ti kažem, tra­gična pojava, latentni alkoholičar. Da, što radi ... ? Ne znam. Čini mi se da je profesor u nekoj selendri ... pogledaj, sniženje. Da kupimo, a?

Zavidio sam Ivanu. Govorio sam kako mu zavidim na opušcima, na ledi­ni sirotin j skog ukopišta. Zahvaljivao sam se, jednom, drugom, trećom ... ča­šom za potres nutrine, za nenadanu nostalgiju bliskih i podijeljenih trenuta­ka.

Saša, Lev i Zagorski driblaj u fantomsko u sebi. Snašli su se. Opskrbili su se zaštitnim omotačima, pozajmicama svirepih imperativa zbilje. Imaju štitove na kojima dominiraju anagrami tekuće furke. U svakom od njih čuči Mali Mujo. Proračunatim pomacima učvršćuju visoke kote svojih statusa. Malo humora, dobroćudnosti, laži, patetičnih izjava, i, eto! Aklimatizirali su se. Mali Mujo, Vrhovni meštar. Mehaničar klima uređaja u duši. Zna Mujo što je potrebno dežurnim sinoptičarima .. .

Koja gora, Ivane? Koja gora, brate ... Cime da se zaštitim? Od koga? Zar smo svi Turci i Mali Mujo u isto vrijeme? Kako se imenuje ova dijalekti­ka? Treća litra crnoga, sinteza!

Žao mi je što Irma nije došla. Ne znam zašto. Naprosto - žao mi je. Možda je rađala treće, četvrto ili prvo dijete!? Možda je stenjala u posuđen oj postelji, plakala u grču, možda je bila na turneji, brakorazvodnoj parnici!?! Sam Bog zna gdje je bila u trenucima sahrane.

U međuvremenu je zasniježilo. Negdje na izmaku dana i na izmaku tre­će litre crnoga. Zabauljali su zagrebački snjegovi. Opojni i tajanstveni pod neonom. Kao nokturno. Tako je sniježilo onoga dana kad smo Ivan i ja is­pred HNK-a čekali Irmu. Došla je nakon koncerta. Vrckava, vragolasta, na­smijana, u nekoj zaoštrenoj intonaciji mahnite bjeline. Priključila nam se i Mateja. Pili smo crno vino. Slušali Irmin i Matejin koncert, negdje oko po­noći-u Maksimirskoj~ Flauta i gitara. Koncert za Ivana i Krha. Poljupci za Ir­mu i Mateju. Bijeli, nedužni poljupci ...

Stihovi, zakletve ... Gdje su sada Irma i Mateja? Sedam i trideset. Petak. Dakle, Ih, IVe, JC, šetnja do kioska, tri sistema,

ti-i-ti brojevi, bez obzira na dobitak, na plijen, ne treba propuštati moguć­nosti, šetnja do kavane ... Sedam sati, trideset i jedna minuta, petnaest se­kundi ...

Zvrrrrrrrrd (Sat) Zvrrrrrrrrr! (Telefon) Zvrrrrrrrrrl (Zvonce na vratima) Sedam sati, trideset i jedna minuta, dvadeset i jedna sekunda. Da? (Glas

debeloguzog bankara, prigušen) Da se nagodimo? Cuo sam za Vaše proble­me ... Nije zgodno reći ~baby« u ovakovim osjetljivim prilikama. Odjebi, re­koh i spustih slušalicu; Vaše mlijeko, profesore. Kako je mala? Hvala na pi­tanju, dobro. Do skorog viđenja.

BORIS LA V VUJCIC /OMAMLJEN ...

Nera: Tko je to bio? Tko je zvonio? Idem ja, rekoh. Daj mi ključeve!

873

Poljubi me ... , ucjenjivala me je poigravajući se ključevima. Batali, re­koh. Zaudaram na pakao, smrt, arhivsku plijesan i neprospavanu noć.

Dobro jutro, profesore Krh. Lijepa kolica. Neobična ... , odjeknula je prva zavist u liku pravednika selendre.

Krpi se, pravedniče!

Imali ste burnu noć, zar ne? Olujnu, rekoh i uskočih u zavodljivu varijantu dobitka. Otvorio sam pro­

zor do volana i dobacio pravedniku: mala je dinamit! . U retrovizoru sam vidio N eru kako mi rukom prijeti s prozora. Žvalila je

jutarnju dozu gnjeva i čuđenja. Vidio sam i ostale navike umetnute u likove, [unkcije, obveze kako se pokorno zavlače pod kožu petka. Pravednik, znatno umanjen i izobličen, ulazi u caffe-bar, iščudava se osvrtima prolaznika koji napasaju iznenađenje.

Potkožno umaknuće. Ne brini Herberte! Održat ćemo obećano predava­nje. Govorit ću o probavnom traktu političkog sustava, o retrovizoru i ironi­ji, o Ivanu, o reljefu kolapsa, o idejnim anestezijama, mlohavo-bucmastim si­noptičarima, o kanibalizmu, zapovjedenom čekanju, grijehu pomazanika, la­vacrumu, o začinima, roštiljanju, stapeliji (stapelia gigantea), o toj ružnoj i ironičnoj inkarnaciji Irmine pažnje koja me uvijek opominje na ćošak Insti­tuc;ije gdje skapava usamljeni Cereus, moj jedini svjedok, sugovornik i supat­nik. Govorit ću otmjeno, u rukavicama- testatio fidei!- onako kako je za­povjeđeno, kako to traži metodičko-didaktičko guljenje obrazovno-funkcio­nalnog zadatka, pa ću ilustrirati prizorima svakodnevlja postav provokativ­nog sadržaja(: ljuskavac nadiže oklop, dopušta mravima da se razmile pod · ljuske, sklapa ljuske, zatvara mrave i čeka u 'ladovini da se okonča obračun izmedu mravi i parazita, a kad se obračun okonča, lukavac se otkotrlja u ba­ru, potok, podavi mrave, vraća-se u 'ladovinu gdje ga napastuju novi paraziti, čist, olakšan od gnjida!), zahtijevat ću da poštuju zapovijedi koje forma pra­escripta propisuje_ začetim· ironijskim pomacima maturanata, budućih sveu­čilištaraca, pravednika, snagatora, liričara i potkoženih umaknuća!

Hr (r) n k

Baby/hrk: uuuummm/iza zavjese/KAO JUCER/yeeeeah/iza zavjese .... krenuo sam u dubinu sobe svjesnom namjerom/da materijali­ziram nemoguće snagom poruke/razuzdanost histriona ... neka drugi broje križeve . .. KAO JUCER/uuummm/iza za vj e· se/KAO JUCER/aaammm/ iza zavjese/ .. . što me plaši zvuči poznato . ... (J. B. Š.)

Mečkajhrk Vuuuummmmmm/rrrrm/vrmjvuuuuuuu/ shuffi .· .. Nera/brk: Propišat ćeš krv, kopile! Iris/hrk: Abortira\ ću!

874 MOGUCNOSTI

Ploča/hrk ........... predlažem slijedeći

DNEVNI RED:

1. Moralna podobnost prof. Krha .................................. . 2. Razno.

Ipor Krh/hrk: uhrrrhrrrr l rhhrrrr /uuuhrrrr

šESTO MUACKANJE

Učionica četvrtog ekonomske. Br. 6, gornji kat. Posljednji sat prvog rad­nog dana dvadeset i devetog tjedna. Nastavna jedinica br. 12, tematska cjeli­na VII: čovjek i suvremeni svijet. Prisutno: dvadeset i osam učenika; rashod: dva učenika, jedan je dežurni a drugog je Krh udaljio sa sata nakon što je »nedopustljivim bezobrazlukom« ignorirao sadržaj nastavne jedinice i način interpretacije. Kunjati na satU gdje se govori o »planetarnoj igri«, bestidno zijevati i hrkati u tišini kroz koju je Krh sijevnuo »povijesnim paralelama« sveopćih poniženja i nadigravanja za višu zbilju, moralo je završiti rashoda­vanjem, neopravdanim satom i raznostraničnim gnjevom. Konačno, riječ je o posljednjem predavanju.

Učionica je prenatrpana sjenama proljetnog sumraka, dimom ispušenih cigareta, riječima »planetarnog okružja«, i prigušenim nestrpljenjem matu­ranata.

U zatamnjenom prostoru vrisnula je plamena podrška umoru, plamen žigice i žar novopripaljene cigarete. Krh sjedi za katedrom. Poduprt dlanom o bradu, s cigaretom između ispruženog kažiprsta i srednjaka, nalik je na alegoriju posljednje točke kojom se okončava višegodišnje iskustvo beskraj­nog pretresanja i izdržavanja u prostorima intimne nenađenosti.

Testament/predavanje Krh je otpočeo rekonstrukcijom na početku školske godine zadanog kostura pojmova i pojava, i kroz nabačaj širokog re­gistra imena, glasom kakvim se izgovaraju lirski nekrolozi, maturantima rve rekao da je bilo riječi o Beckettu, Heideggeru, Bretonu, Wittgensteinu, Lukicsu, Marcuseu i o ostalim vinovnicima europskog duha, zahvaljujući kojima su obradili fenomene raskola, polusrca, strugotina, ljuštura i drugih suodređujućih »egiistencijala kolapsa«, te, ako se sjećaju, bilo je riječi o po­javama u političkoj panorami, primjerice - 68-a, pa estetska/etička i općeni­to društvena koncipiranja ljudske nenađenosti, a nisu se zanemarivale pri­rubne, tj. alternativne varijante, govorili smo o subkulturi, rokerima, filmu (:upadica iz srednjeg reda- o Clousseau!), o rock poeziji i gnjevu J. B. Stuli­ća, što sve skupa, ako je pojmljena, može biti dostatan predgovor za posljed-

BORISLAV VUJCIC / OMAMUEN ... 875

nju, dvanaestu temu iz Pete tematske cjeline: čovjek i suvremeni svijet, gdje će biti riječi, na tragu svijetlih zasada duha, o planetarnoj igri ...

» ... kao što stoji u zvaničnom određenju da je kazališni prostor rupa blještavila gdje se svako očekivanje, poput gladi, pohlepno otvara svake ve­čeri, u trenutku kada zablista obzor u čovjeku i čovječanstvu - svoju pro­ždrljivu gubicu otvara Himera, neobično frustrirane socijalnim uređe­njem ... «

ZVRRRRRRRRRR/ZVRRRRRRRRRR!

Zvrr!

Uzalud je profesor Krh nastojao okončati misao. Maturanti su iskočili iz klupa. Predavanje je ostalo bez posljednje, završne i zaključne misli, pouke koju im je namijenio.

Sudeći po bučnom istresanju nestrpljenja, smijehu, galami, hitnji i is­pretur.?:mim klupama, maturantima~ekonomcima malo je stalo do posljed­njih misli Krhova predavanja, a do eventualne poruke/pouke još manje.

Nekolicina njih iz pnrih klupa već mamuzaju hodnik i stubište; vrata~ lomna jurišaju prema izlaznim vratima, urliču, ne biraju riječi, neukusno na~ stavljaju odjekivati »otpojasanu igru zaborava svijeta«; malo tko mari za žučne proteste čistačice Mile, za njezine prijetnje. Copor! Stado! Horda, bjes~ ni čistačica. Iz zvučnika vrišti Johnnyjev vez, uzrujani solo okrijepljen bub­njevima.

Mršavi je prokljucao igru. Pročitao je »dnevni red« na oglasnoj ploči. Možda mu je Iris otkucala neke podatke i pojedinosti. Možda ga je I par na­govorio, dežurni nastavnik, a možda i Nečastivi. Gnjida. Kolaboracionist. Suraduje sa svakom šušom~mušom. Zahvaljujući Krhovoj samilosti spram raskošnog kompleksa manje vrijednosti, spram pubertetskih vibracija Mrša­voga, Mršavi je postao glazbeni urednik školskog razglasa. Eto kako ruka ru~ ku mije u sućutnoj verziji!

Tek što se oglasilo školsko zvono, Mršavi je pustio da Johnny vrisne: hej, dolaze- kao krv crveni, kao ... Gnjida! Između petog i šestog sata, dok su Krhu radne kolege nemilice okretali leda, Mršavi je pustio »mrtve faza~ ne«, osmijehom kakav samo može Nečastivi aranžirati na pubertetskom licu. Eh, sine moj!, promimljao je Krh. Daleko si od furke i Johnnyja! Budi sretan što je pala zadnja riječ!

Izdosađivana lica ekonomaca napuštaju poprište nastavnog procesa. Za njih je - he i dolaze .. . - dobro odsviran gnjev, tko zna spram čega i zašto. Bitno im je da mogu zalelujati guzovima, potpiriti strast i što bezbolnije na~ pustiti šest sati odradene dosade. Ostavili su učionicu u neredu. Opći kaos. Učionica nalikuje na kavanu nakon tučnjave. Rasturena je simetrija u tri re­da ~ostavljenih klupa. Kao na svadbi kad progovori piće i pjesma!

Ostaci, ogrisci, ljušture ... Ostao je još neko vrijeme za katedrom i čekao da izblijede prizori. Po~

žudno je uvlačio dim i razmišljao da li da potpiše ili ne potpiše sat. Osjećao se glupo, prazno i jalovo. Ne može se reći da d~nas nije uložio napora i ener~ gije. Satničar ga je u prijepodnevnoj smjeni propisno izvezao. Pružio mu je priliku da se temeljito pretrese. I napije. I otrijezni. Uvalio mu je dežurstvo

876 MOGUCNOSTI

na gornjem katu. Probleme. Došao je sekretar »Crvenog križa« i tražio da »jedan od razreda pode na pogreb Anje Sušnjar«. Anja je imala unuku koja pohađa ovu školu, molim. Molim? Sekretar mu je pokazao ceduljicu na ko­joj je Iporov potpis i pečat mjesnog ogranka »crvenog križa«. Još jedna su­radnja. Božena mu je donijela ceduljicu za glazbare. Ponovno potpis, pečat. Sto on potpisuje? Nastavnu jedinicu. Bijeli pravokutnik u kojemu već četiri godine čuči njegov potpis. što je ovO - krh ili hrk?, pitala ga je tajnica. Isto ga je pitao i pedagog. I Ipor. To je, odgovarao je samoironično, srk! Srk! što znači - srk? Srk je isto što i hrk. a hrk je isto što i krh! Krhko je znanje. Ne­ma problema, vodite sve razrede. Ionako bi od svih mogli jedvimice sastaviti dva. Ovdje piše samo jedan, navaljivao je sekretar. Izaberite sami. Mogu? Možete! Hoćete potpisati? Hoću! Zašto se ne potpisu jete Zbiljski? Predugač­ko je, čovječe. Zakasnit ćeš na pogreb.

Peti sat u društvu nekolicine štrebera i oznojenih finalista školskoga ku­pa održao je »Sat razrednika«. Po slutnji je pravdao izostanke, zajedno sa Sa­njom zbrajao, proračunavao poStotak, sređivao pedagošku dokumentaciju kao kakav knjiški moljac, potpisivao pedagoške rešetke i omrežja čas »krhom«, čas »srkom«·ili pak »hrkom«. Nasmijavao je Sanju »sređivanjem završnog računa«, toleriran isparavanje znoja i ushićenja novopečenih fina­lista školskoga kupa koji su »prosvrdlali bravare sa šest golova« i na taj na­čin im vratili milo za drago od prošlogodišnjeg natjecanja kada su ispali u prvom kolu, križao prazna poljišta i slušao umorno gonn-donnnn koje se otužnim sinkopama raskrilila ponad selendre u zazivu i opomeni samilosno­-prožimajućih egzistencijala; otpustio je nogometaše od obveze prisustvova­nja na »posljednjem satu razrednika« i rekao im da mogu na njegov račun popiti »pivO ili sok«, neka sami izaberu, u »sadržaj rada« upisao »tekući pro­blemi i profesionalna orijentacija«, vrisnuo potpisom i Sanji rekao: baš si srce!, zatvorio dnevnik, pripalio cigaretu i bezbojnim pogledom prošetao praznim razredom izbjegavajući da gleda arhetipe buduće poslušnosti, Sa­nju, Veru, Marka, Tonku i Anđelku, taj anemični quintet koji potpiruje Ipa­rove zanose o »cvijetu inteligencije Centra« i »Središta uopće«; odgegao se do prozora i preko aluminijskog krovišta piljio u pravcu crno-zelenih borova koji su nijemo iščekivali sprovodnu povorku i Anju Sušnjar. Recite budućem razredniku da pripazi na pelud cvijeta inteligencije, rekao je leđima okrenut anemičnom quintetu. Upozorite ga na »crkvenjake« fra Bune, na tatine i mamine maze, na nogometne zvijezde i skrenfte pažnju, razumljivo, na svoju upornost. Sto to znači? Znači li to da nam Vi više nećete biti razrednik?, pa­tetično je priupitala Sanja. Da, to znači baš to, odgovorio je Krh. Steta!, od­jeknuo je jednoglasno neuvjerljivi uzdah quinteta. A zašto?, provocirala me je Sanja. Zašto? Mali gade, promrsio je Krh ne odvajajući pogled od spro­vodne povorke koja se približavala željeznoj kapiji ukopišta. Pitaš me - za­što? želiš patetičnu zabavu u ritmu zvona: gonnnnn-krh-donnnn! Ti me pitaš zašto, a već si izjavu potpisala, priložila si je u dossier, pojavit ćeš se kao svjedok na procesu. Zeliš se osvetiti što tvoja cinkarenja nisu našla odjek u razredniku. Razrednik Krh Zbiljski, prezire štrebere! Tako si govorila. Sjeti se! Zacijelo si zadužena da isprovociraš Krha na satu razrednika. Baš si srce, Sanja! Trulo i opako srce, danak-srce, srce-srdžba, pljuvačka od srca! Tatica ti je obećao krstarenje u Grčkoj: Krf-Pirej-Rodos-Heraklion-Katakolon ako

BORIS LA V VUJCJC / OMAMUEN ... 877

mu doneseš peticu do petice nakraju godine. Smeta ti četvorka, poklonjena četvorka profesora Krha. Smeta ti što te razrednik vrijeđa kada ti govori da se logika ne štreba, da logika podrazumijeva nadarenost. Mrziš Azru, mrziš Iris, mrziš nogometnu ekipu. Mrziš četvorke. Mrziš logiku. Ništa od gnjeva! Slušaj zvono, Sanja! __ Goonnnn-donnnn. Slušaj pokretni koncert smrti. Ne pi­taj - zašto? I hladna, tvrda riječ je pala!

Hej, dolaze! Kao krv crveni, kao . .. Bilo bi pametno proniknuti paučinu nemilosrdne proze i zapečatiti isku­

stvo opojnim poetskim izletom, opširnijim obljubom vedrine, s onu stranu obveza, optužbe i umora! Kako? Zar ovdje?, pitao se Krh stiješnjen između dima i sjena među zidovima učionice br. 6. Ovdje u gubici provincije?! U srcu pakla?! Gdje?

Gdje su prostori IGRE? Kiosk za srećke!?! Nogometni stadioni!?! Posuđene postelje!?! Galerije,

festivali, muzeji, premijere, promenadni zazivi srca, pakao?!? Igra? Potok? Kamen oko vrata! Oni dolaze! Kao glavinje, kao zubljonoše osvete! Oni dolaze, profesore

Krh! Oni su finalisti kup·sistema nadmetanja egzistencijala. Oni će na gozbu.

Mljackat će podacima, ograničenjima, tvojim prijestupom. Pravit će viceve. Godinama će ovim prostorom u posprdnoj referenci odjekivati - baby!

Baby?

STEDIRIL*·d! Jednu dražeju na dan, od petog do dvadeset petog dana od početka mjesečnice.

Anđeli! Ukinu ti anđeli!

Jedna dražeja = jedna egzekucija u omjeru 0,25 mg Levonorgestreluma i 0,05 Ethinylestrdioluma.

Sporazumski otkaz. Driblanje statusa, skandala, ugleda i nevinosti. De­monstracija demona. Demo snimka očaja!: baby, baby!

Jedna dražeja za sprečavanje bremenitosti uma. Omjer: šesti sat, učioni­ca br. 6, školsko zvono, Johnny, otopine gnjeva, sumrak, An jina sahrana, sat razrednika u trećem kulturno-umjetničkog, pa posljednja tema posljednje cjeline, posljednje predavanje, nakon svega - abortus!, poremećeni omjer, dim cigarete, nedovršena misao, simbolična signatura/nadgrobnica odluke da umakne urbanim zahtjevima propasti čovjeka, ostatak, ogrizak, ljuštura, lijeno izvlačenje guzova utegnutih u blue-jeans krpe, urlanje po hodniku, šti­panje bezbrižnih i tek regrutiranih drkadžija koji se koriste prilikom, draže­ja kao zjenica, ohrabrenje porinuća ...

Nitko od maturanata nije našao u sebi toliko dostojanstva da mu kaže: laku noć!, do viđenja!, ili pak - jebi se Krh sa svojim povijesnim paralelama planetarne igre. Nitko mu nije riaznačio da je zagrizao komadić teme, da je u se uselio značenje »odjekujućih ishoda i ishodišta«!

878 MOGUCNOSTI

Zacijelo će, mislio je Krh, dok budu i ako budu proučavali lekciju bes­ramno zavlačiti srednjak ili olovku u pičku, opipavati ratoborni ili raspali hi­men, zazivati razdjevičenje ili prizore strasti i bola kada su polagale >>ispit zrelosti« u kakvom mračnom i nedostojnom trenutku mladosti. Momci će trenirati i hvatati kondiciju uda kako bi što bezbrižniji izašli na zajedničko regrutska kupanje. Možda se prisjete i njega, izbezumljenog između metafo­ra, kao napasti u simetrijama obveza i obrazovnog rada.

Dok povećavaju razmak žureći se prema caffe-baru »Lily«, ritualnom okupljalištU nakon »probavljene dosade«, šarmiraju neuku nedorečenost ba­Javim i mladolikim cinizmom, ironično raspredaju o poslovima i danima ko­ji ih čekaju, komentiraju »dnevni red« sastanka, prvu i jedinu točku »moral­na podobnost prof. Krha«, dijele se u dva tabora, jedni su za nj, drugi su protiv njega, argumentiraju, ulaze u caffe-bar, žučno diskutiraju ... mag­la ... dim ... smijeh ... jeftina obrada senzacije ...

Još neko vrijeme Krh gleda u crno-zelenu ploču boje borova, analizira ))kronologiju planetarne igre{{' čudi se kredom nacrtanom kosturu kojeg je oživio imenima, skraćenicama, filozofijskim i političkim ograncima, trendo­vima i godištima. »Kronologija« mu nalikuje na reljef i psihogram intimne propasti, na ornamente pečata koji ga je udario u tjeme ))u ime zlobne igrec(, bijedne i obogaljene utakmice koja je počela, kako je ubilježeno u dossieru, onom bijelom mrljom listopadskog akvarela kada je Iris došla u Centar, a koja, evo, okončaVa posljednjim potpisom, posljednjim satom, posljednjim predavanjem ...

Gotovo, a? - pita čistačica Mila. Glas čistačice vraća Krha u surovo obzorje zbilje.

Gotovo tetka Mile, odgovara Krh. Ne ljutite se što sam pušio u .razredu. Pogledajte ovo, bijesno reče čistačica. Kao da je pala bomba. Platit će

oni meni. »Predstava je završena«, rekao bi Johnny.

Napustio je učionicu, sjene, taloge dima, mrzovolju čistačice Mile koja metlom i psovkama prikuplja papiriće, omotnice i vrećice bombona, ogriske sira, salame, jabuke i ostale odbačaje učeničke nervoze.

Koračao je zamračenim hodnikom prema zbornici. Osluškivao je otko­račaje u tamnini prostora koji je, u nekom od mamplka ;imenovao »l'en­nui«. Otkoračaji su naizmjence o_dj~kiVali: forma praescripta/festatio fidei­/forma/festatio/baby /forma/festa tio fi dei. U odjecima otkorača ja snašli su se potrnuli zvuci, psovke i škripanje iz učionice br. 6. Srećom, Mršavi je is­ključio razglas. Bilo bi to zborno pjevanje i umorna grmljavina.

Kompozicija »vlaka bez voznoga reda« danas je poprimila novi redosli­jed. Na začelju je agava. Slijede: nježna aralija, šparožina, drvo sudbine, vili­ne vlasi, mimoza sramežljivica, aloja, srebrna svijeća, Kristov trn, gospina pogača, ficus, nježna aralija, jelenji jezik ... i, naravno, Cereus u ćošku, kao lokomotiva mrtve kompozicije kojoj još nedostaje Ivanova stapelia u Irmi­nom pitaru na kojem je, lakom za nokte, ispisano iskošenim slovima »volim te<c,

BORISLAV VUJCIC / OMAMUEN ... 879

U tamnoj prostoriji zbornice Krh pere ruke. Osjeća zavodljivo trenje sa­puna i hladnog mlaza vode koji pršti iz slavine. U tamnom otvoru lavaboa nestaje bijela nečist. Otopina »planetarne igre«, srk za tamnine i kanalizaci­ju, pomislio je dok je zapljuskivao lice.

Zavrnuo je slavinu i maramicom obrisao lice i ruke. Zacijelo ovako gine­kolozi olakšavaju savjest, mislio je i gledao u presudu. Obrisao je ostatke krede kao što kažnjenici brišu tragove, odbacio maramicu u koš i zaputio se prema izlaznim vratima. Grimasa gađenja na trenutak mu je paralizirala li­ce. Zaboravio je potpisati knjigu »dežumog nastavnika«. Još jedan krh-srk­-krh potpis. Po uhodanoj praksi, trebao je »U kratkim crticama« opisati po­slijepodnevna zbivanja na gornjem katu. Sto se dogodilo, kako je odraden nastavni proces i tome. slično. Kratkim crticama!

Otvorio je knjigu »dežurnog nastavnika«, upisao: predstava je završenaL prof. Kr h Zbiljski, datum, i u trenutku kada je naumio pljuvačkom zapečatiti presudu ispisanu na A4 formatu selotejpom pričvršćenu za vrata Iporove kancelarije, na vratima zbornic~ se pojavila čistačica Mila. Gurala je kartOn­sku kutiju prenatrpanu otpacima, bezvoljno vukla metlu za sobom i upitala: istina je što se okolo priča?

Istina? Ne znam o kojoj se istini priča, tetka Mile. Eh, da ... zamolio bih Vas da mi poklonite, prodate, posudite, što već želite, pitar i kaktus. Obećao sam barabi da ću ga odnijeti u postojbinu. Znate, Cereus pati za južnoame­ričkom vedrinom.

Čistačica se zblenula. Odustala je od pripremljenih pitanja i nagadaju­ćih trač-priča. Uzmi, nema problema, ionako mi je žao gledati kako jadnik propada.

Hodnikom odjekuju riječi: laku noć!, laku noć, sine!, pa - idemo bara­bo, evo vidiš da sam održao obećanje ... ti si mi jedina krpica! Cereus, pred­stava je završena!

Spušteni su kapci brige, I bijega!

Nije nama odredeno da živimo u sjeni bogova. Mi smo clownovi. Lako­zaljubljivi clownovi. Lakozapaljiva smjesa preljubničke naravi vedrine i smrti. Ne mršti se, b3:_rabo! Drži te ruka otklona, prkosna kopča dijalektič­kog sraza provjere i propisa.

Iz kabineta povijesti provirila je glavi~ povjesničara. ES samilosnim i odmjerenim koracima prilazi Krhu, začuđenim pogledom gleda u kaktus i pitar u Krhovim rukama. To je ona ista glavica koja je potpisala Ad. 8 u »dos­sieru nepoćudnog Krha«; tu su one iste perverzne oči, doušničke uši, ista masna kosa i lukave grimase; tu su i oni jedva čuj ni otkoračaji gnjide koja se zblenula nakon što je Krh šahovskim pozicijama i figurama imenovao radne kolege, a sebe- clownom.

Imamo društvo, Cereus. Sjećaš se kolege? Sjećaš se kako je strasno ispi­sivao Ad. 8, kako je zazvonio na uzbunu, kako je animirao Komitet za druš­tvenu samozaštitu i uzeo na razmatranje »Krhov cinizam i sintaksu medu­ljudskih odnosa«!?! Sjećaš se samo kako je stvar detaljizirao, kako je u sino­nimima vidio »Zastrašujuću aluziju i nedopustivu varijantu degradacije moralnog i ljudskog lika prosvjetnog radnika«!?! Sjećaš se gada kako je, u v-

880 MOGUCNOSTI

rij eden i ponižen, hvatao »pozitivne činjenice« po panorami režiranog skan­dala, kako je pisao izvješća brižljivim očima, a jedna je kopija došla na pult Ipora, sva išarana raznim bojama i prirubni_m zabilješkama, kojom je Otac Olimpa treba kazniti Tantala!?!

Korektor cinizma profesora Krha, jeguljava i hladna pojava koju je Krh u »intimnoj sintaksi oznaka« imenovao »ES«, bešumno se spušta stubištem i čeka ohrabrenje za već opremljeno pitanje, molbu i kolegijalnu pomoć.

Žućkasto svjetlo boje mokraće udara im u leđa. Dvije izdužene sjene, iz­među kojih je i sjena kaktusa nalik na iskilavljeno mudo udesa, nevješto stvaraju pletenicu uzajamne bezobzirnosti i poremećenosti kolegijalnih od­nosa. Sjene se u slijedećim otkorača jima lijepe za radijator, pentraju po pro­zoru i gube u tamnini stakla, pa se ponovno, u izobličenom i nakaznom na­crtu, ravnaju spram simetrija svjetlosti koja se kao slap obrušava preko ruba stubišta na njihovo tjeme.

ES ima tremu. Beskrvnim rukama oblikuje naum. Odgađa pitanje, mol­bu za posljednje otkoračaje zajedničkog spusta prema izlaznim vratima. Krh ga ne ohrabruje. Gleda u kaktus i razmišlja biko će ga smjestiti u mečku. Ot­puhuje pepeo i donosi odluku da ukloni opuške iz pitara. Uživa u kilavoj jed­nadžbi licemjera koji će na zakazanom sastanku ponoviti, potvrditi Ad. 8 dos­siera, koji će bacati drvlJe i kamenje na Krhovu moralnu podobnost. To je već uhodana praksa. Treba samo namjestiti masku. Izoštriti optužbu, ne­dvosmislenim akcentom zapečatiti zlobu. Otisci ognja i otisci zavisti uresili su oklop gnjide. Da Nera nije potpisala u Komitetu kako njezin muž boluje od involutivne melankolije, ES bi ga dokusurio kalemom svoje srdžbe.

I tako se, dragi moj ES, ili Ad. 8, nježnost naših odnosa rasukala, upravo onako kako je zapovijed zahtijevala od nas samih, zar ne?, rekao je Krh na izlazu iz Centra odbacujući prikupljene opuške. Cipelom je šutnuo opuške koji su ostali na betonu j>od balkonom, otpuhnuo pepeo iz tijesnih pripoja žalobnog kaktusa i uputio se prema mečki ne o~pozdravivši bivšem kolegi.

Bivši kolega je premještao težinu tijela s noge na nogu, beskrvnim ruka­ma oblikovao konačnu odvaženost na molbu, zaslinio kako mu je krivo, ka­ko nije znao da će sve ovako tužno ispasti, ljudi smo, nitko ne zna kakav će biti ishod nekog nauma, nije mislio ništa loše, ali kad je već loše, kad odlazi, ako može, ako mu nije teško da prepravi jedinicu njegove rođakinje, one ma­le kojoj dijalektički materijalizam ne ide dobro, one, ta mora je znati, Jid, treća klupa desno, tko zna tko će doći na njegovo mjesto, možda dođe netko tko ne mari za socijalnu ugroženost učenika, poslije mogu na piće, častim!_

Krh otvara vrata mercedesa, pažljivo smješta kaktus u prostor između prednjeg i zadnjeg sjedišta, uključuje kasetofon i umjesto odgovara pušta da Johnny tepa nasrtajima gnjeva: predstava je završena ... Čuješ li ES? Čuješ li gnjido? Čuješ li Ad. 8? Predstava je završena! Nije Krh Zbiljski aranžirana povijest da je statisti prepravljaju kako im se digne! Nije on od egzekutora podmitljive naravi udesa! Časti se u društvu svoje crvljive savjesti! Čuješ li?!?

Bila je to još jedna svojeručno potpisana samopresuda. Bila je to još jedna zaključana kapija. Taština ES-kolege otklanja poniznost molbe. Pri­družuje se optužnici. Hajka je U: toku. Jedva čeka da involutivnog melankoli­čara ubaci u čeljust najavljene osude. Bit će to sočan zalogaj, smijuljio se i

BORISLAV VUJCJC / OMAMUEN ... 881

gnjevnim otkoračajima otprašio prema kavani gdje se vrše posljednje pri­preme za sutrašnji sastanak.

Idemo, Cereus!, reče Krh. Steta što te ne mogu pomilovati po malaksa­lom tjemenu.

Podrigivanje zbilje

ili: proces ukomljavanja jedne lirske pojave

Iris je nekoliko puta uzastopce ponavljala jednu te istu rečenicu. Ne možemo pobjeći! Krh je iz perspektive volana skicirao kroki budućeg života. Vozio je vra­

tolomnom brzinom. Ništa manjom brzinom vršio je inventuru poznanstava. Smjenjivala su se lica. Nikako nije mogao pronaći lice koje bi mu pružilo ru­ku. Vjerovao je da takvo lice postoji u njegovom kalendaru druženja, da će se pojaviti dočim pređe granicu.

O, bože! - vris~ula je Iris i briznula u plač. Bila joj je muka od vratolomne vožnje. Ili od neizvjesnosti? Nekim žena­

ma se utroba prevrće kad osjete apsolutnu neizvjesnost u najavljenoj per­spektivi. A možda ju je smeiala višekilometarska šutnja prof. Krha koji se predao vožnji i zadubio u situiranje posljedica njihova zajedničkog bijega. Rekao je: idemo! Ona je pokupila najnužnije stvarčice i uskočila u kola. Tek nakon dvije stotine kilometara se sjetila da je zaboravila plišanog medvjedi­ća. Zaplakala je~ I posumnjala, naravno.

Kr h je suvereno kontrolirao raspuzlu paniku u sebi. Mirno je pušio. S ci­garetom medu usnama i crnim naočalama, vješto je manevrirao na auto ces­ti. Kao da ga je zadovoljavala ta meandra bijega. S lakoćom je pretjecao teš­kotonce i neke oprezu vične vozače. Ignorirao je obiteljsku kornjača-vožnju. Povremeno je gledao na vibrirajuću kazaljku u zeleno osvijetljenom brojča­niku i zata jeno proračunavao:

- koliko još ima do granice? - koliko je daleko odmaglio od dossiera, lpora, Nere, Hilde, Gubičas·

tog, navlastita poraza ... Don't worry, baby! - rekao je- Irisinom očaju. Iris je uzvratila prijekornim pogledom. Ili kako to već stoji u dežurnom

šlageru, primjerenom za ovakav trenutak: pogledala ga je kao ranjena srna! Kao skotna kuja, ako ćemo pravo.

Morao je uspokojiti njezin nemir. Pronaći ravnotežt. izmedu neizvjes­nosti i sadašnjeg trenutka. Znao je_: da će Iris valjano iskoristiti zatišja i po­nuditi mogućnost preinake, a možda i puta unatrag. Iris je, konačno, žena. U ovom trenutku asistirala bi i Ovidiju u nedoumicama ...

Dakle, riječi ...

882 MOGUCNOSTI

On je kao duh. Kao moć. Nema te cijene kojom bi on platio ovaj poraz. Radi ti o glavi - rekla je između smušenosti i prijetnje.

On je najobičniji govnar. Da nije gnojište, ne bi takva ruža izrasla iz nje­govih ... - vrisnuo je, stišao se, pa umukao Krh.

Osjećao je hajku. U kostima. Zivčevlje se raštimalo. Sto ako Iris osje-ti? - pomislio je. Sto ako u njemu prepozna kukavičluk?

Niz čelo se spuzao sićušni patačić znoja. Muka mi je - reče Iris. Izdrži još malo. Zabavljaj se pejzažima. Pogledaj ove krasne proplan­

ke - reče Krh skrivajući drhtavicu u glasu. Krasni proplanci? Strnište! Stratište ljudske gluposti. Beskr-ajno zgariš­

te. Rijeka je crna, masna, bolesna. Tisuće raznobojnih plastičnih vrećica visi po suhom granju. Sve je ranjeno. Citava Zemlja izdiše u promuklom hropcu. Svijet skapava u teškoj i neizlječivoj brazgotini, u danonoćnom sadizmu ljudske perverzije. Incest industrije? Pomislio je na Zvtze. Njezine bademas­te oči, široka bedra i nezgrapan hod ostavljale su neki čudan dojam, prije svega tjeskoban. Sve se pretvorilo u konzervu, u beskrajnu i neutješnu kom­poziciju konzervi koje sprovodnom sporohodnošću lagano klize tračnicama ljudske ništavnosti. U ždrijelo inferna!

Dossier svih nas je ovdje! U ovoj umrloj šumi. U ovoj crnoj rijeci. Na ovom ukopištu gdje su skončale lirske metafore. Svi smo u koloni ...

Krh se prestrojio na lijevu traku i tako izbjegao da ga stisnu oprezni vozači.

Nagazio je papučicu. Mečka se trznula i strelovito zagrizla u nove kilo­metre.

Iris je s gađenjem gledala u puste pejzaže. Pogledala je u retrovizor i ne­koliko puta se, istežući vrat, osvmula. Dlanovi su joj bili mokri. Dohvatila je upaljač i cigarete.

Uhvatit će nas. Uhvatiti. Osjećam da je postavio klopku. Vidjet ćeš - re­če pripaljujući cigaretu.

Ne puši. Povraćat ćeš ... Nije ga poslušala. Među drhtave usne stavila je filter i pripalila. Povukla

je nekoliko dimova. Blago se iskašljala i zatim ugasila cigaretu u pomoćnoj pepeljari na vratima. Zadržala je grimasu gađenja na licu i stišala radio.

Uzalud - reče i nasloni se na naslonjač. Zloslutnice. Ne vjeruješ ovim rukama. Ti ne vjeruješ ovim rukama

- reče u bijesu Kr4. Podigao je ruke s volana i razgibavao grč medu prsti­ma koji je već nekoliko sati intenzivno osjećao.

Rukama, mojim rukama ne vjeruješ - zavapio je Krh i napičio do das­ke. Briznuo je u mutno, nerazgovijetno i tjeskobno stanje. Kao da se obreo na kapiji promašaja. A šibao je dvije stotine kilometara na sat.

. Više vjerujem u prst sudbine - otpovrnula je Iris držeći se rukama za trbuh.

Prst sudbine!? Kažeš ... prst sudbine! Ha! Prst sudbine je ovaj znak. Po­gledaj! Još 135 kilometara. I gotovo!

BORISLAV VUJCIC / OMAMUEN ... 883

Iris je pogledala znak na kojem je uspjela pročitati brojku. Pokušala je pročitati što piše na znaku: Okrenula se i čitala što piše s druge strane. Znak se strelovitom brzinom udaljio. Izgledao je kao izbušen trokut. Minijaturno sito.

Krh se nasmijao. To naši gastarbajteri probaju prošvercane pucaljke dočim prijeđu grani­

cu. Cudan način obilježavanja povratka rodnoj grudi, zar ne?~ reče Krh u pokušaju da razblaži promuklo stanje stvari.

Iris je zatv~rila oči i potiljkom češkala plišana sjedište.

Tjestav odljev tjeskobe. Bljedunjav opip uzajamnosti. Ponor. Zbilja/cje­diljka trusi bjelilo. Irisina mliječ. Mljekulja sudbina liže skorup. Mijesi se

· tjestenica, dragi moj profesore, i ne rastvoriš li svojim šarmom ovo kruto stanje stvari, sve bi moglo samo od sebe otići u arhiv Promašaja.

Znaš li ti, draga moja Iris - počeo je Krh sabranim glasom rastvarati kruto stanje stvari - da je 1404. godine, u vrijeme dok je posvuda vladalo lu· dila i dok se plesao ples smrti, Karlo VI odobrio svojoj ludi četrdeset sedam pari cipela, a da je Guillaumeo Fouel, luda Izabele Bavarske, za pola godine dobio na uporabu sto pari cipela, što će reći . . . ·

Prestani! Prestani molim te! - vrisnula je Iris.

Njezin krik je skoro dva kilometra tumarao agregatnim stanjem njihova nesuglasja. I straha.

A da ti ispričam neki vic? Može? Razvedri se, baby! U pouzdanim si ru­kama. Idemo na Zapad. Razumiješ li ... na Zapad! Dakle ... Mali Mujo dežu­ra u dućanu, mahala se budi, merači kahvu, kadli pet mušterija u isti mah vrnuše u Hasin dućan ...

Prestani! Prestani! Prestani! - vrištala je Iris briznuvši u plač. Ne cmizdri! - izderao se Krh.

Ne prijeti mi! Čuješ li? Ne prijeti mi. Nisi na satu. Nećeš me valjda uda­ljiti sa sata - ironično je nadodala Iris.

Iris, ne budi ironična - reče Krh nervozno čupajući cigaretu iz polu­zgužvane kutije.

Strah me. Razumiješ li ... strah! Misliš da je sve ovo meni izlet, da idem na skijanje, da mi je svejedno i

da sam flegmatik?

zor.

Strah me je. Strah me je. Strah - ponavljala je Iris. Ne cmizdri_! Čuješ li? Ne cmizdri, jebem ti ... Ne deri se na mene. Ni otac' se nije derao na mene. Ne spominji mi tog govnara! Nikada više! Krh je primirio i uravnotežio svoj bijes. Iris je plakala i buljila kroz pro-

Oprosti - reče popustljivomaznoimeko. Svi smo mi krvavi ispod kože - reče oholo Krh. Pripali mi cigaretu. Oprosti mi, molim te.

884 MOGUCNOSTI

Obgrlio ju je lijevom rukom i mazno češkao iza uha. Godila mu je njezi-na toplina, nJezin znoj straha na vršcima prstiju.

Opraštam - reče oblizujući znoj s jagodica. Hvala ti - reče Iris naslonivši glavu na Krhovo rame.

Vidjet ćeš ... sve će biti dobro. Nadajmo se. Bolje ti je, a? Jest - nasmiješila se i pokušala još dublje akcentirati svoju nježnost. Volim te, Iris. Znam. I ja tebe volim. Pogledaj - reče Krh podvirivši se pod šoferšajbu. Sto? '

Ptice. Lete na Zapad. Kako su spokojne - reče Iris. Koje su to ptice koje u ovo vrijeme lete

na Zapad? ·

Ne znam. Možda je to njihova egzibicija!? Ne znam ... O, da mi je krila! Imaš ih, golubice - reče Krh nastavljajući melodramsku situ'aciju. Iris je raširila ruke, zamlatarala nekoliko puta, a nakon leta aterirala i

sklopila ru.ke u poniznost. Gu-gu - promrmljala je opojnim glasom. Nasmijao se njezinoj igri. Jednim iskrenim ))oprosti«, ozarila mu je du­

šu. Razigrala maštu. Ponovno ju je osjećao. Eto, lijepo je odjeknulo to, inače banalno, »gu·gu«. Odjeknulo je nekom blizinom. Suutješno. Djeljivo. Pobož­no. Možda ga je život smekšao. Poželio je Irisina krila. Poželio je jezik ptica, visine, savršenu intuiciju parenja i gnijezda. Raznježio se. Malo ga dijeli pa da otpočne tepati: maco, mače, mišu, kokice! O, ta prokleta težnja k đavolu! O tim stvarima raspredao je Baudelaire u svojim Krijesnicama, a Sartre je, raspredajući o Baudelaireu »težnju k đavolu« doveo u pitanje ... Covječe, batali rukopise sumnje! Tebi se radi o glavi! O glavi! Nabij gas, gutaj kilomet­re! Mnogi su svoje nemire ostavili u nasljeđe onima od kojih je i tvoj nemir. Imaš svoj križ, imaš svoju mučninu, imaš svoju otvorenu biografiju, svoju Iris, svoj strah ... Batali obrasce. Koja bi te riječ izbavila? Koja?

Gu-gu - uzvratio je kroz nevješto improvizirani smijeh. Iris ga je začuđeno gledala svojim plavim očima. Prasnula je u smijeh.

Tisuće malih i izbljuvanih intonacija straha ispunilo je njihov medupros­tor. Bjesomučno su se smijali. Do suza. Smijali su se natmurenim licima vozača kOja su se nenadano pojavljivala i začas izgubila. Smijali su se razig­ranim bojama neba, pustoši okoliša.

Cereus je šutio. Klatarao se na zadnjem sjedištu i šutio.

Kazaljke su se poklopile. Pet sati i dvadeset pet minuta. Netko misli na njih. Lovci?

BORISLAV VUJCIC / OMAMUEN ... 885

Da, lovci. Usidrila se zatišje u nabore mrgodne zbilje. Približavali su se jedvapo­

mičnoj koloni automobila. Obris kolone namah je raspršio raspojasanu oa­zu nježnosti. Pustoš & žablja perspektiva. Konzerve. Rasukano živčevlje. Pri­jevoznici, avanturisti, sanjari. Roblje zapadnoeuropske varijante blještavila. Svi ovi ljudi putuju za svojim primarnim potrebama koje socijalizam nije ri­ješio na kućnome pragu. Prikočio je i nijemo piljio u registracijsku oznaku. Iz ispušivača je sukljao modrikasti dim. Otrov. U retrovizoru je vidio kako mu se približava njuška nekog skupocjenog automobila. Ubrzo su doperjali i drugi automobili. Bio je u kliještima kolone.

Gotovi smo! Majko moja - prostenjala je Iris.

Možda je neka prometna nezgoda. Događa se to. Znaš koliko manijaka krstari auto cestom - pokušavao ju je smiriti.

Sl!mnjam. Okreni se! Pokušat ćemo na nekom drugom prijelazu. Kasno je. Izgubili smo mnogo vremena. Sad ili nikad! Ne možemo iz kolone. Ovaj ludak se prilijepio za nas. U klopci smo.

Gledao je u retrovizoru ispijeno i voštana lice vozača. Nijemi otisak ilo-vače. S vremena na vrijeme ta nijema figura, ta mutna maska kimnula bi glavom ženi koja je neprestance nešto brbljala i riječi okrepljivala širokim rasponom gesta. Sa zadnjeg sjedišta virila je sićušna glavica iskobečenih oči­ju. Pogled mu se prikovao za retrovizor u kojem su se smjenjivali paralelog­rami žuči gojazne gospode. Zacijelo je dotična mužu objašnjavala razlog za­stoja. Možda je tu stanku iskoristila za svoje nenamirene dojmove. Sad su u povratku i sxe im je dozvoljeno. Citav prizor je tek fus-nota za neku raspravu iz oblasti viktimologije. Iscereni realizam. Uključio je brisače da odagna ok­rutnost asocijacija koje je taj banalni prizor u njemu neprestance stvarao. Znao je da mora očuvati hladnokrvnost, iako je osjećao vrelinu, paljevinu, zgarište u žilama. Osjećao se kao bačva baruta, kao kap kojom će čvrsta bra­na prsnuti.

U nepomičnoj koloni, barem dokle je sezao pogled, ništa se nije događa­lo. Nigdje pomaka! Ni za lijek. Kolona se nalazila u sjeni brijega. Na padina­ma, s druge strane, prosula se pozlata sunčeva zalaska. Neobičnost prizora apostrofirale je stado ovaca i rumena pastirica. Osmoza blagosti, pomisli Krh. Prodrmao ga je taj lirski intermezzo. Osjetio milinu, cjeljivost. Uskoro se pojavio i stari pastir. Koračao je spokojno za kravama koje su vukle svoja nabrekla vimena. Vrcnula je iskrica mašte: sa zastavom Irisinih zjenica ne­ustrašivo je ukoračio u prostore neizvjesnosti. Napustio je patetiku jalovog tumaranja po ispraznim motivima građanskog dnevlja. Ostavio je ženu, dije­te, posao i zarovao po poetici auto ceste. Uživao je u slatkastoj metamorfozi ushićenja i prižmirene jeze. Drogirao se otvorenom perspektivom. Tisuće i tisuće malih i dražesnih mogućnosti (koje je doživljavao kao živa bića!) mu­valo se njegovom nutrinom. On je domaćin tog plamenog tuluma i bilo mu je neopisivo ugodno ljuljati se u opciji napuštanja dotadašnje zbunjenosti. Bila je to pobjeda kad je za.ključio rukopis osobne patnje, kad je osjetio da izniče novo korijenje. Blažena nedefiniranost! Na trenutak je imao bogat­stvo: 666 smaragdnih rombova od kojih će načiniti piramidu za Iris. Zamisli-

886 MOGUCNOSTI

te, piramida prof. Krha, tamo negdje na obzorju njegove neponovljive igre, negdje na periferiji ljudskog kaosa, a u podnožju piramide - Iris u velu, mokra od strasti, blagoraspomamljena, razigrana, zaljubljena ... pleše dok on svira u sjeni razbuktalog Cereusa na flauti etidu za Novo Izvorište. I ne­sabroj očajnika pobožno sluša njegovu glazbu kojom se iscjeljuje zavist u stopalima ...

Crni je plašt pao na brijeg. Pastir i pastirica su otplovili u akorde bodlji­va života. Zadah leda, zadah metala vratio ga je u neuništivi nacrt svakod­nevne panike. Iris je zatvorenih očiju teško disala. Curila je neka cmoljava glazba sa radija. Ugasio je motor i otvorio novine. Vozač ispred njega ne­rvozno je pritiskao' papučicu gasa. Iz ispušivača je nervozno isparavala nje­gova nervoza. Namaknuti zastori na stražnjem dijelu onemogućavali su Krhu da vidi o kojoj se nervoznoj pojavi radi. Po uhodanoj navici otpočeo je čitati novine sa zadnje strane. Na televizijskom programu večeras je ... U sklopu sportske srijede prenosit će se polufinalne utakmice kupa europskih kupova. Naši nogometni klubovi brisani su s europske scene već u prvom ko­lu. Na drugom programu je horror film. Iz ciklusa ...

Simulirao je znatiželju. Proučavao je sinopsis filma i nagađao kojim će rezultatom završiti utakmice. Ipak, kroz novine je gledao nepomično stanje kolone. Zbilja, bit će gadno ako ga uhvate. Gadno! Jebao si ježa, profesore! Jebao si ježa ako te uhvate. Iris je pokupio u vrijeme terapije nakon neus­pješnog abortusa. Stajala je na pragu mature, na pragu svoje perspektive, a ti si je napumpao do grla, zar ne? Da, to je istina. U Nerije pogubno odjek­nuo skandal. Pokazala mu je preporučeno (plavo) pismo iz općinskog pravo­suda: poziv na brakorazvodnu parnicu. Potpis: Pravednik selendre. Imao je još jedan poziv s potpisom Pravednika selendre. Tužio ga je Centar, odnosno lpor zbog uvrede osobnog integriteta. Opsovao mu je mater i u kavani, tog i tog dana, u prisustvu tih i tih sVjedoka, govorio je da je lpor: latentni nacio­nalista, paranoik, latentni homoseksualac, latentni diktator, šoven, budala, papučar, skorojević, gnjida i visokopotentni gad. Istina? Da! E, tužio ga je i Gubičasti. Angažirao je odvjetnika koji će mu, kako se glasno pričalo po čar­šiji, staviti sol na rep. Tužba: otmica maloljetnice + zavođenje iste još dok je bila u pubertetu. Vlasnik mercedesa je angažirao svoju mafiju. Otac ga je razbaštinio. Istina? Da, da. Sup-ovci su mu za petama. Gadno! Jebao sam je­ža ... ako me uhvate - promrsio je tiho.

Molim? - upita Iris. Ništa, ništa. Dušo, je li ti bolje? Podilazi me jeza. Nisam ni sanjala da ćemo ovako završiti. Kao odbjegli

psi ... Ne brini! Izvući ćemo se mi ... već nekako ...

Kolona se pokrenula. Živnuo je limeni mehanizam sastavljen od nepreg­lednih pršljenova. Vozaču ispred njega je laknulo. Pričepio je gas do daske. Sva sreća što mu je funkcioniralo kvačila. Zapizdio bi u dupe teškotonca. I bio bi to kraj jedne crne vunice. Kola su mu se u zaglušujućoj buci tresla. Svakog časa mogla su prsnuti. Dim je sukljao i stvarao auru oko te zakrabu­ljene, nervozne pojave.

BORISLAV VUJCIC / OMAMUEN ... 887

Ugušit ću se. Idiot! Kao da mu gori pod nogama - reče Iris izmedu dva gromoglasna i dugotrajna iskašljaja.

Krhu je godila ta od ugljika stvorena aura. Kamenčić na srcu se pom je­rio. Zlokobne misli da je uhvaćen u jednu glupu klopku, namah se raspršiše. Kamenčić se otkotrljan u podnožje srca. Put se otvorio. Nije mogao zatajiti unutrašnju nacerenost. Ozarena lica okrenuo je ključ, pritiskao nekoliko pu­ta dugme, a kad je mašina zabrujala izgovorio je neku nerazgovijetnu man­tru željeznom rzanju svim konjiina ispod sebe. Poljubio je Iris u potiljak i se­bi namignuo u retrovizor. Iris je povraćala u skupljene dlanove. Trzala se u grčevima i jecala. Dok su joj se slina i sluz, kao koktel jednog najavljenog po­raza, cijedile niz bradu, s mukom je izustila: zatvori prozor ... umrijet ću!

Omamljen i ushićen derivatnim isparenjima Krh je bezbolnije osjećao mučninu. Vjetar je donosio nove i nove, sasma svježe oblake dima. Pozdrav­ljao je taj odvratni vonj. Dok ima dima, ima i mogućnosti da pobjegne! To je bitno. Nada se isteže. Nije dobar izraz »isteže«, pomisli. !steže? Mogla bi cvrcnuti. Tanka je to nit ... ta nada ... ta nada koja se isteže i koja od svega ovisi. Jednim grlenim smijehom otklonio je metafizički ćorsokak. Nada je, mislio je, u probavljenim kilometrima. Još nekih četrdesetak kilometara i sve će izgledati drugačije. I ta nada koja se isteže. Posebice ona.

Iris je s gadenjem brisala sluzave dlanove. Lice joj je dobilo boju kosit­ra. Boju rastaljenog kositra. Izgledala je kao posljednji sluga Umora. Izgle­dala je, zapravo, izbezumljeno, tužno, nesretno i očajno.

Sto ako prokrvarim? Sto ako krv šikne ... - govorila je u panici. Nećeš! - mirno reče Krh. NeL-u?

Nećeš - olpo\Tilllu je minw.

Kako to misliš da neću? · Lijepo ... Lijepo? Sto ti znaš o tim stvarima? Ništa. Znam da je nebo na našoj strani ~ rekao je nadvirujući se da vidi

koliko je kolona duga. Užasnuo ga je prizor: kolona je migoljila do u beskraj. Zacijelo ponovno izvozimo kakav kazan, pomislio je i misao optočio sočnim psovkama ...

Bože, ti misliš o kazanima dok u meni kulja krv ...

Ne paničari, Iris. Molim te ... Strah me je ... strah - jecala je Iris iz sredine svoga klupka. Sklupčala

se u nerazmrsiv grč i iz grča optuživala. I mene je strah, zaboga miloga! ~ zaurla Krh. Kroz glavu mu prostruji oganj. Okrutni bog. Nije ta baraba mogla od

svih ovih nacjepina vremena sačiniti jedan neutralan vijek za širu uporabu. Jedan vijek za neutralne pojave, bezazlene pojmove! Jednu pitomu panora­mu za lirske revolucionare! Tja!

Kolona se na trenutak zaustavila. Nije mogao sve nasrtljive trnce pro­pustiti kroza se, kadli se opet pokrenula. Snapastovao ga je pozamašniji po­točić znoja. Ledeni znoj. Tijelo je plutalo u studenoj stranosti iznutrica. Kao

888 MOGUCNOSTI

plovak na mamurluku nesvanulih iščekivanja. Iris je dograbila spužvicu i ob­risala mu znoj. Slijedio je glomaznu grdosiju, neku hladn jaču. Nervozna po­java je šmugnula izmedu dva pršljena gvozdene kolone. Približio se hladnja­či na pola metra. Bljesnula su crvena svjetla. Naglo je zakočio. Iris se kao lutka zaljuljala na sjedištu. Cereus se otkotrljan u procijep izmedu prednjih i zadnjih sjedišta. Blago je tresnuo u potiljak hladnjače. Voštana lice vozača odostrag naglo je živnulo. Kao da nije očekivao kočenje. Udario je u Krhovu mečku i doslovce ga ukliještio. Krh je histerično vikao i udarao rukama po volanu. Psovao je i proklinjao sudbinu. Svim svecima skresao je čitavo rodo-savije. -

Smrklo se. S lijeve i s desne strane pojavile su se baterijske lampe. Snop svjetlosti

obrušio se na Krhovo i Irisino lice. Dolijao si - reče Nepoznati. Bio je u društvu dvojice plavaca.

' Na obzorju se pomaljao krvavocrveni uštap. Zasvjetlucale su kromirane lisice.

Plavo-ljubičasta rotacija. Iscerena pojava unajmljenog detektiva. Okus suhe gorčine. Ispružene ruke ...

Izvolite - reče Krh. Iris je prokrvarila i ponovno počela povraćati. Na usta joj je udarala bi­

jela pjena. Kao da je izbacivala njegovu spermu. Nasmiješio joj se dok je ulazio u plava kola. Uzvratila je nekim zapjenje­

nim paralelogramom, gadljivosluzavim osmijehom koji mu se kao britva urezao u buduća sjećanja.

Cetiri godine je dešifrirao taj osmijeh u ćeliji iza rešetaka. I sve je rom­boide potrošio, a da nikako nije mogao dokučiti gdje je i kako jeod života prevaren.

-Kraj-

SIČANJ

ZVONIMIR PENOVIC

PODNE U SPLITU

Zvizdan je ogloja kosti ponistran Ladovine drimaju i muče Dok nebo jazik vadi Osićan stra} sluteći se

Cistač julie dan smečija Podne smo razlomiH Stol nan prja obid I koltrine na ponistran pivadu o davno zaboravjenin užancan Al' ća je naše naše je

Je daje na nebu kako je i na tlevu jerbo ako pogledaš u nebo pitaš zašto si se radija ako pogledaš u zemju pitaš se zašto moraš umrit A onome ča leži na sarcu nF trujenja Pa svako je opravdanje jednostavno

890

TROGIR

MOGUCNOSTI

8. RUJNA 1973. U SOLINU

Tamo ?di su ea b la izila zvizdan judi se okupjaju daY ne ožeže

Prodavači cine itaju A dva čovika u čizman motikom zatrpavaju greb tek andar

jedan usadi drveno uzglavje i na njem' odmara kapu,

Dok s ponistar se vidi da dan je nezavršen al' meu nan smo.

Ženetine se pak za ruke veziju i udaraju gužvu Kuće rastvorile justa kako bi se režentale a judi tuku sparinu ča neće da izlazi, Konji pušu ariju. Okrenut ka sebi dobro ću se nagledat', Jerbo se bojin cvita koji se o' }uskog dodira otvara.

Stojin na svojon zemji Podaje tvornica slavi praznik Dani biže čaje je, ukorak i' s li din pa 'ko kome. No, pašica o' jubavi se nika' ne da' ostranit

a da ne odvali krastu sa sarca.

Iza čovikovF leđa ka' i iza riči- svašta. Debele žene padaju u nesvist. A jer se judi gUraju i sine su in mokre. Bičiklete nazidali ni pjunue_ne maš~ Al' Solin svaku dlaku jema na svon mistu. Nagovor Kruv cili škvorcan o' di teći' ruk'.

Tišina ko ubijena zvir u njegovan sarcu leži potrbuške Ni maške, ni pasa nima. A dan do kostiju o' kiše mokar~ srja. Obi d pun žlic', al uvik je stvarnost slaj a na fete vengo cila Iako je trbu j gladan zu biii nije priša, jerbo

ZVONIMIR PENOVIC / SICANJ 891

Na brzu ruku se ne more narest pod suncen a Judi zriju ka' i grozje, kojemu po koje zrno uvik ostane nezrilo. Pa zato šporak o' noći minjan san dok od svega ča još nisan reka' drću ruke I dajinn je kraća kad putuješ istin puten, A u irhlnii fusko sarce urani da se raduje a kasni da plače. Niki su .Jlll..li saželi sebe ka' novac su, ča se u maramici jako zaveže. Moj otac 1 a-. i;,rhužan životan. I Bog je na njega p j unija, a ka' pjucaS 11.1 (··m--ika vrimena uvik jemaš dovojno. Na brke koje j~.-· f1Ustija svaki čas stavja ruke ka' male vrepce

. ča dolaze na zrile trišnje. Život je mižerija, jedina štraca koju maš prodat. Oprosti nan Gospodine, noć je ono čega se strašim o Jer akad je svita i vika justiman je uvik boje išlo brjat vengo

prigrist jazik A pravda je grana koju ne maš prez šćapa dovatit da bi s nje ubra pa Ovi život je izgubi' obraz i pada po nan ko kiša po šupju krovu Ajme namin, ajme namin.

Burin je zakukurika. Tice se razmištaju u zelenilu More na !arcu uza zid piša. Bol je neizreciva samo dok se boluje poslin je maš lako zaboravit, a nada ka' dma koju badvaš, ako ti je nima 'ko privatit uvik pada u vodu. Ali jubav je ka' krov, i ka'_.si sit uvik ti lipo vonja. Jerbo drugi nas kite cvićen bilO li tuzi bilo u veseju. Misec se sorija s neba leži ka' pantagana na tlevu, Noć nan ka' udovica u justin uvik nosi krik, Ukoliko je Klitemnestra stvarno ubila Agamemnona Svako je odricanje teško. Zato vukovi ostaju vukovi, Ali ni putevi Gospodnji ne žure zarest. Ca je bilo bilo je, ča smo rekli rekli smo, Ako smo štrace od judi neka smo. Dok zagrjeni s grdelinin pismu kan tali smo Burini nan rumbavali kapu na glavan. I ča je nepravda veća to je jasnija noć, al' zato padamo jerbo se jedino padan more uskrsni ti. A s juskin se životan može samo iz dana u dan živi t, Pa je li ujopće nepravda istinita.

892 MOGUCNOSTI

OMIS

lema iskrivjen vrat Na vrju mu jazika }Udi valiže odmaraju

galeb kjun slan. I pjuca na život i liči dušu? Jer o' sriće se mar(} samo mrvicu živi t jerbo jena paza drugon nika' ne dolazi.

Biži u kan tun ka' siromaški sin I uzda se u svoju pacjencu i nikome ni riči. Justa mu ča 'oćedU pravicu

priJa dama· izlizana Al' 'ko jema čistu .dušu pod noson stalno jema cvit. Prem' nikor višje nikor manje svak zubin zaškripje.

I crno pod noktiman mu ka' muve ulaze nan u jači.

Prava. se nježnost u mrvama dili, Jerbo }uska radost je ka' spuštena grana uvik i drogi s nje ponešto uberu. Al' o' šapata se ne postaje pjesnik, a ja san: Pinka o' rič', Pa zato puštan justa da rade svoj pasa} Ka' cvit koji će se prometit u plod. A život ni stina pa da more mučat pa da more stisnit zube.

Sunce više ni' u š kvari Muni ta o., svitlosti gramfa sarca udovic' Vrebac vreba s čovikova bacije se s ponistar A akoli zidovi počnu govorir o' kuć., svitlucadu zubi, Dok se dica intrigaju u kraste Gospodina našega na ška_nciji Ka' bačenin kamenon bumbižajen i' jokon, Jer more se i dan u rukan držat' u nježnon zagrjaju,

A Cetine jazik je šćap na mojoj ćiverici O' prve, o' bota., da' mi je priko ćunke. I dok cokuli vazimjen nogu prsti mi vonjaju po Omišu, Tražin ča nać' ću Prem' veseje čoviku uvik kapu nakr_ivi.

ka' jubav.

ZVONIMIR PENOVIC / SICANJ

SOL TA

Skojić žgincan, ka' da su ga mornari na zub vazeli i itili priko palube. Zvizdan se na njemu sunča Ko' bolesnik koji trpi neku naslidnju kob, No u to doba glas pivca nima izbora. A čovik je ka' i škatula, niku se lako a po nikima tribaš tuč' da i' otvoriš, Dok je rič j uska kap ja na listu

do koje vitar ništa ne drii.

More mu jide trbu j. A u tuđoj patnji čovik se nika' ne minja. I dok noge izvlači iz mora kaša} mu frišak,

893

Vlastita koža tisna. A jema li strašniji' način dolaska na svit o' raja­nja. O So ita, vučeš me za jazik i naginješ, Dok širi se zadah i čini se da je od juga doša'. Zivaš i isparavaš, Ka' ča miris izlazi svukud iz ploda jabuke. Zato sidi mirno i svidoči stid Poput svega drugog. Jer samo ka' se želiš_ okrenit čoviku korak nije velik.

Vino vonja po justiman jer nikad ni' bilo gospodar sebe Vitar ko divja zvir pod cablon piša, zbog snošjivog postojanja, Pa nan je zato svejedno postajemo li osamjeni. Na kredenci bocuni side, jerbo više nimaju kud. Jecadu. Dani in stisnuti ka' zubi, ne mogu ni joka sklopit. Nebo se znoji kao žena ča se prisvlači, no sum ja je ka' svit velika A srića suviše pritajena pa čovik ne može jemat nevoju i nima t stinu na sarcu. O šolta, more te za žuntu dobilo, Ka' čovik kad nešto ne može razumit stojiš nima, Al' ča se više stidimo sve smo Jipši.

Pozajmila prste suncu. U nama ka' jubomora reste. Tišina u 'ladu sidi, stavja dlan na justa. Rupa u zidu o' naši' nik' je tepla, Trag 'tice na zemju pada, ali oprezno, Dok svon hodu trčeći bižin. Ali mi nikad ni rič bila jača o' razmišjanja, Premda cilega života drža san s~ daleko o' judi i bi' mi je biji svit ali bolnije sarce. A šolta koja neće izdržat gotovo nikakvo uzbuđenje r brat i sestra mi je, j moja je sina, Pa ča je tu je.

894

BRAC

Na koliniman mu sveci side Dok na prsiman drži uspavano sunce S cijen i prez njega Jerbo niko se ne raja rašireni' ruku. Tica sorila let, gušter se na forcu zaitija I črčak zacenija jer lašje je očepi t justa vengo bit' nesritan.

Njegova stisnuta šaka ča sliči maloj životinji daje praznini po ćiverici

da promini misto, Krila jarebic' isfrižana nebon I arija koja nan grlo vata neopranin rukan Pa 'ko može nać' taku jubav da o' te jubavi ne bi triba umirat, Al' ča je veći cvit to je stvarnost bezazlenija.

Vapori gucajue more vatadu forcu Ka' mušic' jema jus.ki' src' Uncutarija da nas obiježi ujida nas Su v dan ka' pas do naši' nog'

krivi vrat A nebo je ka' demijana, ako je tvoja paziš je a na tuju bacivaš havane No, poznata istina služi poput kruva

svima.

Grišne že je su jedine prave noći Pun misec oda oda tvoj in julican? a njegove palce slikQvaju stranci. Klonula mu ruka pada prez jubavi

MOGUCNOSTI

A sve ča jubav ne podržava ne usuđuje se ostaviti trag Zato si ga i posla' 'di mu je i misto.

NogFl mu je razbila čunku pos tolu a on izmeju dva cvita traži misal I čuva zdravje u škartocu o' mora. I neka. Jerbo ni tuji,

ni tuji.

ZVONIMIR PENOVIC! SICANJ

OTOKCIOVO

Dan glavu nosi na njegovan ramenu I rič mu koja želi temu načeti strmoglavice se pomiče

svu g di ka' ubl)"ena 'tica,

A život kojeg jujuškan da odčepi justa tek u gotičkoj suknji,blidi, Ne podižući prašinu po podu. Dok se ja i on uvik smijemo jedan drugome

ko dva bolesnika, držeći se svak za svoju ranu.

Kad iz džepova istresa svoje rUke ko divjač ča se u travi krije

prsti mu šuškaju, A na postoJi jema bužu pa jedino tu more zaviriti u se:

da se podsiča. Dok u zamahu korak svoj daleko na jeno drugo misto prenosi za smrtnika sav zemajski stra} osićajući.

Lice ti je puno pličine beskrajno jasne ka' glavu okri ćeš s neizrečenon riči skupa, Ali najbo je je zablude zaobići, Jerbo na mistu nadahnuća uvik nebo očarava. A svaki obHk u anji će iščeznuti.

U ariji i u vodi.

Jazik ti znojan u grlu Piz o' života s rukaii pomišan A val na obalu is tiran ka' dah iz veliki' just' I ti mi se baciješ kamenčićima sve ovamo

do sarca. Dobro je. Jer Boga prez straja svugdi držimo. No, ne čitaj nad mojon glavan povazdan, Jerbo pilotini o, n"či ča me odvažno zatrpaje namištan trapulu.

Na nožni prst si mi s ta' pa da ostanen priseban minjan anjela, sluteći blago pomicanje vode meu riban.

895

896 MOGUCNOSTI

NA DAN SVETOG PASKE U PRIMOSTENU BURNON

Dok je živija jema je i pin j ur i teću i sarce

I ruku koju je kala va na sarce ka' bi vidija čovika. I Bog je njemu u svemu zafalan prez buke i vike.

I jema je pravde i za prosiP.,at a govorija po naški

i ni' ima vrimena za zvizde gledat, A u duši svetog Paškvalina bila je škancija u njan i smokav',

rogači, maslin

i kozji' brabonjak'. Blago namin.

A u njidrin on drži brokve o' istin' da nike o' nji' ne zardaju

i nF potribno rič izjustit, i njegova ruka uvik je friška. Pa oJ ovako al onako on vidi sve i zna sve A ružne riči ni o' njeg' nikome

i ni o' koga njemu.

Divojk'e se u sarcu svetog Paške stiskaju A ovi zvizdan da' bi ti iz just' ali bi s tebon s ta' i kreja ti sve okolonaokolo s korakon jača, Al' dohodi noć u sandalama svetog Paškvalina ka' sažajenje koje tuju bol otima. Tako danas .j sutra.

SICANJ

rogasto ea bl o ka' čovik skučila se lišće plazi jazike kad vrime ogladni koraci se roje plisniv porod zemja prizimi sita tilo tame udebelilo se grebi gladni zobači tista

ZVONIMIR PENOVIC / SICANJ

KLETVA MISECA

Dok si ji' žabe s repican 0 1 gušteric' vezivali ti pupak Mačijin košćican boli, I u zmijsku košuju utirali te cila cilcata.

Sit žab' i napojen poslin luda pijuć'

ispo' noža ti guša, jerbo si zaglavija puno. Al' neš ti tebe, ča sinan ti.

\

Usa' ti jazik davajuć pokore Crvi ga rastočili ko ribje meso, a pasi te nimali 'di ugrist cila škvorcana. I dani ti betežni

koje brojiš. I ono ča tražija ne naša'.

Zvizde ti rigale žuč a bezdani okolo tebe. Ka' zagriza početak zagriza i kraj. jer stra} ti na ćiverici ka' grabjivica sidi, i ništa više. Pa ča još 'oćeš, ka' te ionako nebo drži pod postejon ka' vrčinu.

CESTO SE PITAN KAKOVU TO KAZNU TRPIN

897

On me kazni da svakega dana barenko jenon si din na morskoj sti· ni. Na ruki mi istetoviraše ribu, ali o ti koji mi nju ucrta nika' ni' vi­dija more. l uvik mi se čini da ukraj mora jena riba pluta, baš ista ka' na moj on ruki. Tada se pitan kakovu trpin kaznu, da li tu ča ne mogu a da svaki dan bar jenon ne sidin na stini, ili tu ča istu ribu ka' na ruki vidin u moru kako jedva pluta? Stoga koračan sum ji u potijak, otkrivajuć' svoju kolebjivost.

898 MOGUCNOSTI

SNUZDENOST

Predamnom je stajala velika litica o~ leda. Smrznutin rukaman san se penja', dok mi je za leđima narod klicao. Svaki glasni poklik za­bada' se u led ka' klin, po kojemu san se ·uspinja'. I penjuć' se k vrju pod rukan mi se odla!paše mnogi komadi ledene litice, ali svaki put ka' uspravin pogled prema gore ruke čvrsto ugra­be gromadu, i nasta vin se penjat. Popnen se do samog vrja i jači­man ugledan onjaša, hladna držanja, za pojason mu visili golemi kjučevi. On me svojin velikin dlanoviman zakloni ka' ča su prvi kršćani sviću zaklanjali, da je o' uzbuđena daha ne ugase. Po zama­hu tila i čitavon stavu drža' se ka' kovač. Tada ja pogledan prema nebu i zapitan se: Ako nosi kjučeve i zakjučava zašto se andar utva­ra ka' kovač, pa zakjučin da sredina ne raja Krista, i sunovratin se.

No, čovjek se mora oduprijet vlastitom dojmu, kao što je Platon sjašio s konja da konjski ponos ne bi prešao na njega.

CUVSTVO

Taj Mate je u namin. Mi smo Mate. Vidiš ga svugdi, zoveš ga i pitaš. Cak je odi ven u tvoju garderobu. Pije iz tvojega žmula. Neko je u smokvu stavi' nike lancune, kojin plaši vrepce. Ta pon}a· va je Mate. Covik je s otin lancunon prikrija čitav svit, ka' s prosti· račen. želi ga oslobodit' te vazme prostirač s jednega kraja, zamota ga i obisi o smokvu puštajuć' povitarcu da ga }uja. Ka' smokve sazri· ju i ka' i' on pojide skida ponjavu, i ponovo je prostire čitavin svi· ton. Jopeje smota i kroza nju viri u tuju intimu. A Mate je svugdi u namin, u našoj odići, jide iz našega posuda islu· ži se našin jazikon. Sličimo ka' gavran gavranu. Pa kako govorit' istinu, a da ne zadržimo stra} o' istine.

POGANIN

Krvavi otisak stopala vodi' je o' kamenog zida prama poganskon grebu u poju. Noći se čuja lavež pasa i neko je došavši tu puca u maslinu. Poton judi dovedoše fratra, koji se nakon svoje molitve okrene na· rodu i reče: »To je bio poganin.« Jerbo vuk radije prigori dlaku vengo ćud.

. ZVONIMIR PENOVIC / SICANJ 899

U DNU NOGU

Svi se oni izredaše sidit pored uzglavja starice koja umire pa dojde red i na Čejade, koje je ona davno oplakala. Tada starici na noga­man naglo izrestu nokti. Provjeri je li Cejade zaspalo te se vrati na kušin i spokojno umre. U taj čas Ce jade otvori }oči i spazi veliku bi­lu 'ticu koja odlijetaše, pa pozove ukućane. Oni poslin zakjuče da ne vaja stat, u dnu nogu bića koje mora izdani t. A ja se pitan: Koliko puta čovik triba pridanit ako mu je put ozbi­jan, jerbo ea bio sa zabranjenin voćen uvik reste blizu njega.

POSTO LE

Dok su dica tukla jenu divojčicu naide car sa svojon pratnjon. Po­nudi jon jabuku koju ova odbije, a na to se čapa za zlatnik ali ni to ona ne vazme. Car u dilemi zastane da s vrata strga svoje božanstvo i pruži divojčici, koja i njega odbije. Uze je tada~ si dne na koJino i zapita: »Da li si ti tako i škrta~ ka~ ne vazimješ Poklone?« Nato ona Dioklecijanu počne: »Mater me sa starijon sestron pošaje Gospi na zavit~ meni ka~ mlajoj dadne obući njezine cipele. Cim smo odmakli o~ kuće sestra mi i~ skine, da se o' rose ne unište. Prid crikvon ona i' sebi obuče~ a obilazeć okolo kipa rovinjavale su $e. Ka~ molitvu za­vrši za dar Gospi sestra ostavi zlatnik~ iako je o' tega za me~ mogla kupit nove novcate postoJe.« Jerbo ča smo bliže nebu vidimo "!anje zvizd'.

SLOVO O ANASTAZIJU

Anastazije je bojao platna i sukna o' njegove radijonice je tekla pi­turana voda, i iz onog _sukna koje se sušilo ci dila se ka' usirena krv. Neko je sa suznin j okon a neko sa ushićen jen gleda' Anastazija ko­ga su vodili baciti u more, s nabijenin mlinskin kolon okolo vrata. Da njegovo ime i njegova propovid odu na dno. Ti KlaudiJe~ Flavije, Mesina~ Galije, jemali ste suzu na obrazu i gle­dali odlazak mučenika~ ti Tercije, Konstancije, Urbane, Septimije, Karaka] e, Nerone, Tite i Gabinije, zadovo j no ste gledali muku boja­disara sukna. A ti Flavije, Septimije~ Konstancije, Mesina i Galije, Nerone, ti Ter­ciJe~ Klaudije, Urbane, Karakale~ Tite i Gabinije ostavili ste svoje kosti u mojin kostiman. Anastazije oče prvi' kršteni' Salonita·naca, Anastazije prvi mučeniče iz Salone, nauči me ljubiti do krvi~ jerbo će već sutra doći novi po­gani- koji će nas u isti greb pokapati.

Bože~ ali šta ako smo jeli od istog kruha i pili iz iste čaše.

900 MOGUCNOSTI

BAJKA O FARAONOVOJ SIDALICI

Faraonovo prijestolje, ukrašeno vitkim zlatnim nogama u obliku zmijskog tijela, poslužilo je za stvaranje usmene priče o strašnim posljedicama za svakoga tko bi se umjesto faraona usudio sjesti na nj. Zmije bi tada u tren oka oživjele i izu jedaJe uljeza. Priču je lansi­rao sam umjetnik čija su izuzetna nadahnuća i modelirala tu sjeda­licu, tvrdeći kako ih je toliko vjerno izmodelirao upravo zbog toga da te zmijske noge mogu jednog dana i oživjeti. S druge pak strane uvjerljivo pokazujući i vjernost zmija prema faraonu, koje su prijes­tolje ljubomorno čuvale samo za njega. Jer je jedino on imao pravo da ukrašava prijestolnicu, i na kraju, s poštovanjem jednih i drugih s prezirom, jedinog njega nazivahu dvorskim umjetnikom.

Ali, postoji mogućnost da je priču priširija sam faraon. šajući je pri­ko svoji' doušnika meu narod, kako bi ga drža' podaje o' pristolja.

Dakle, ovdje je sve podijeljeno kao Grčka u doba koje je Tukidid opisao.

Ne prez razloga.

NI PIVAC NI KOKOS

Žena je od svoje neimaštine }emala samo jeno jaje, koga o' brižnĆJg čuvanja stavi pod vlastiti pazuv. Na kraju se izleglo pile koje ne biše ni pivac ni kokoš, vengo i muško i žensko. Nosi' je jaja ka' ča kokoš nOsi, piva iako gapivcen niko ni' zva', aja­ja su mujemala tvrdujusku o' koje smognu činit lance, za ruke oni' u pržunu. Ali pisma koju je pivac piva za nji' je bila nerazumjiva; us­taj. lezi, digni se, obid, večera, voljno, sve se u njoj ponavjalo. O' za­tvorenika niki u sebi zapi va: Ajme; ajme . .. A pivac je i daje nosija jaja. Sve dok jena se janka ne donese na pazar operošanu kokoš. Ka' je takvu ugleda »pivac« prvi put vidje svoju anatomiju, onako prirodnu. Pogleda je nekoliko put' i zanimi. Al', o' svitla kojin nas pravda osvitljava nika' nećemo oslipit.

RICI

Jeman se u vam' i pomalo se odvežijen, ali me svaka o' vas ogranfa.

OSUNCANE LIVADE (spjev)

Neven Jeličić

PRVO POGLAVUE

U početku bijaše nječ

Evanđelje po Ivanu, I, l

Bonaca spi (Podnaslov za l. i 2. poglavlje)

l. Ogledamo sliku duha i uporište u drevnom tlu

I.

l.

Riječi nisu od mramora i gize u očima galebovi ·djeca juga more koluta i obale ispijene trepti more i buja val govori tkani niz zalaze sunca niti sjena na ocvaloj pučini.

2.

Govor spi u· tmici obluci misli pate se u viz1]i' goblena i navirućih slutnji u riječima i slici prekaljen od orahova drva rast.

902

3.

Za talasa val ušuška _u žamor vrh timora sokol u letu raširivši' krila žari i pali daljina odveć je suton na obrisima večeri rođeni mi ljubav dugujemo zemlji.

4.

U miru, kruhu, ljepoti, slobodi bujica misli i plamenovi u nama uzvišeni, stuboki osjećamo. plam sa vrha od plama iznutra grije i žari toplina u licima sućut uzavrela taština pjesma ostavlja svoj trag nizati riječi svatko je riid.

II.

l.

Žamor ·u duši samrtni svici mi svjesni smo pedlja istine u zraku u dahu u glasu u vremenu u trenu mi upoznajemo riječ kroz život prirodu i biće, glas i govor i javu i san i odveć stazama stvaranja narav plahu.

2.

Ogrijani pjev na zgarištima vatre

MOGUCNOSTI

kotači pokreću trajanje i sudbinu i izvorište stiha trag i nije u govoru vremena već na licu vremena i riječi već ožiljak tjeskobe vječni zaluta u osjet u riječ u nutrinu.

3.

Cvrkut od zora i svanuća i govora bića obrušena svjetlost tiho dahće i sipi i sja i uvirući na obalama stvorena i doživljena slika obasjavajuć riječima lik. govorenje i komad kruha sa soli u ljubavi tjelesa oživljen sluti se i promiče stvoren stih to zov prirode u izvorištima prapočetaka govorenja šapuće glasom.

NEVEN JELICIC / OSUNCANE LIVADE

4.

I nije Ji u gluho doba noći gluhije od tame na obzon"ma srca kolutati očima svejedno i osjećamo li žar navirućih riječi i osjećamo li dah urinut u srce u njedra i u misli u govoru stvoren u nama glasa Ji se riječ koja nasta ili stih stvoren.

III.

l.

Sija li to sunce u zraci svjetla rominja li kiša niz oluke neba čuje li se žagor strništa i yoda trepti li nad nama tiha tjeskoba ovita su lica nad obzorom dalfina satkana su jutra u licima zora.

2.

Cujem tiho u ranim zorama govor stabala i rast lista čujem i čujem ono što vidim i znam

903

nepokrito tijelo ispisuje znamen§ poti se tiho govorenja plamen.

3.

Znamen otkrit ko stopala trag prionut uz dah prionut uz miris čeznem uz zemlju vezan uz niti (svjetlo i plam) sjaji se nad vodom zov ekstaze.

4.

U dubini sja i to svatko zna korijenje života oporost i lagodnost i tjeskoba i nije samo stih onaj što sve vezuje i spaja zraka je sunca od sedefastog sjaja i ori se bespuće pokreti kroz duh.

904

IV.

l.

Ti'ip, tiip čuje Ji se zvuk kap vode i kiša i muk tiip, tiip čuje li se huk rominja tiho iz sna raspet golubinjak na dlanu u duši nevera u dnu bonaca.

2.

Tiho se smiju i sati i dnevi na obzoni od sunca do goleti ogoljeno zrno kukolja i misli.

3.

Osjećam i vidim u bis trini osjećam i vidim u nutrini slutim i govor i šutnju u daljini već tih i miran u dubini povrh huma u omarini osjećam i riječ i utrt put, ko jutro u sudbini.

4.

Lijep je dah, lijep je dan pjevaj slavuju suncem opijan pjevaj o ljepotama na izvorima stiha rasti pjesma na izvoru riječi poteci rijeko niz misli od riječi poti se kap od riječi niz misli šušti stih i brza riječ

MOGUCNOSTI

zora blaga i život i stih i zora i riječ rodeni su već.

v.

l.

Paprati žute batrgana krila lik iz trava i nizih blizina stvaran od drva na drevnom tlu pokret u slici i liku i zovu i glasu šumori rijeka i brza potok i rađa se stih glasi se lug i tihi obzor na prilazima riječi.

NEVEN JELICIC / OSUNCANE LIVADE

2.

Iz svekOlike sjete iz dubine lista u bilju? u travci, u listu očvrsla stabljika i korijen od stabla drvenasta osjećam i gledam.

3.

Na planini u visini vrh svega ptica ponad daljina i maslina u očima Ptice sačuvan pogled i zanosa pjev velika je svečanost u datostima otkrivene suštine lomi se sunca zraka -i duga u kiši i omarini.

4.

Brza potok suhi list verze nižem i nisam skrit na dlanu gle malen cvijet u strasnoj igri već je sam i nikad nije odveć lijep od maline ušuškan šum lišća sav, tiho sja Jist i biljka niče u godovima god.

VI.

l.

Pčela pronosi i stvara med cvjetna su polja i doline čovjek je danak potomstva pasa/e su nevere i tmine ognjište sažima svoj plam pucketanje grančice na njem i java i san.

2.

Uz komin kolovrat zasja i pucketa riječi plam zaigra i utka u govorenje i stvaranje i trajnosti put misao od iskri stiha, značenjem riječi toplinom obasja naš lik osjetili smo i obale i more i govor pjesme, glas i nj"eč i stih.

3.

Gle, jer sam mlad, osjećam i otkrivam duh i uporište u drevnom tlu ogledamo sliku u riječima niz svjetlo i plam

905

906

tu pred nama u tlu i stazama postanka i bića u visini u nizini u trajanju u glasu sudbine

MOGUCNOSTI

u dubini~ u tišini, u trenu plama, riječ otkrita sama.

4.

Zalud svijeta zalud cvijeta u laticama boja i ljepota osjeća se golet u kršu i govor i glas osjeća se sjeta i mljena. i promjena i lik žena osjećaj to kroz misao minu zelen list trven list i glas govorenja u riječima zelen ·plod malen plod obasjan suncem ko stiha trag od sunca u riječima glas sudbine što ko svjetlo sja u stihovima mladost škripje i lom~ se traje i sja u riječima sva.

DRUGO POGLA VUE

2. Brod odveć uz hod stoljeća vezan je kopnom

I.

l.

Lada se njiše vali se pate obrisi svjetla tamjan od ljepote jedra su jedra i ploviti treba bliz obala blizu u tišini bez kapi suze na licu

: dostojanstveno, tiho, u vedrini . ..

2.

Kad se desi da nabuja val kad preplavi kamen i morski žal tad galeb bijel vije se visoko na površini sjajnija boja no ljudsko oko.

3.

Jecaji klize ko treptaji krila galeba uznesena uz obalu idući čujem glas slanoća i vapaj odiseja kroz uzburkane vale moj pogled i blizina let u jutrima obasjan let zrakama sunca.

NEVEN JELICIC / OSUNCANE LIVADE

4.

fJ jutro htijući uz more biti tamnoća na nebu od svjetlosti ne da se skriti pod nebom zaplamsa zraka rodi ~e sunce obasjan u svom cijelom nizu Jet ptice i sati zora od obamr/ih noći su blizu i blizina je huda u slan oći kapi maestral je tih.

II.

l.

Lada brodi mimo nevere i škoja odvezane cime radost i justa poškropljena valdm na pramcu Jade okrenut pučini je uzlaz i izlaz na more što okružuje kopnene obale od jutra do zore.

2.

Pogled nam ispraća leu t pogled nam zahvaća sveudilj i svjetlo i tamu mirnoća dana žudi osamu.

3.

Osama je gorka ribara u Jadi pedalj bonace i tihi su sati odvezani kolut od konca života u duši su jedra op/ovijena mora i tada se vidi u kupi pijeska na obali stopa gdje ladu on čuva.

4.

Ladu u večerima u lukama gradova u žamoru masa u neonu i svjetlu od auta i sirena koloplet misli od žudnja i htijenja sve se salomi u dodiru vesla ustrajna je mora tjeskoba i pjesma.

9fJ7

908_

III.

l.

Kad dan se rodi u praskozorju kad procvjeta lis t masline u zoru kad propupa pup čvornatih plodova čuje se zvuk ribara, mora, sirena sa mora i brodova.

2.

Slika na obzoru udišemo njene njiske dah u moru je život dubina je ispod nas ..

3.

Kad zaiskri sunce na blizim ob/ama pod nogom šumori šušur od žala ljepota je naga ko kamen ko obala i nije odveć sama na svjetlosti dana.

4.

U uvali smirenja i žamor govorenja opija ko 'suton ko san slika je žena opruženih o sprudove u ljetno podne barka je ko pjesma što kliče u zon· kad zaleprša sunce kad svjetlo se rodi.

IV.

l.

U kalama u večeri_ osjeća se miris soli radost i tuga stopljeni su u pjesmi jer svaki drhtaj koji minu kroz tijelo uvire u pjesmi od riječi.

MOGUĆNOSTI

NEVEN JELICIC / OSUNCANE LIVADE

2.

Uz obalu idući brod odveć uz bok stoljeća vezan je kopnom na oludma neba sluti se noć nad kupolom grada otkucava ponoć.

3.

l selo i grad i ribar i lada i trud i napor i svemir i nj"eč čovjeku su urezani u mišljenje sasvim u tančine već.

4.

I nije zalud kopati kamen i nije zalud lomiti triješće i nije barka od ribara sama u njoj spi i san i nada i kad gleda niz pučinu ponosit i kad krpi mrežu uznosi t čuje zvuke dalekih gradova kiša je, danas je dan od voda, kruha, ljepote, sloboda.

v.

J.

Misal se raspe ko pjenušavi val uz hrid pripijena drvena lada uz bok kopno je na obje strane a mi plovimo i šutimo uz to dok hvalospjevi reski zvone i škrguću kupa -se val na zlaćanom suncu.

2.

Na moru namreškana površina ko bora na licu ostarjele žene kroz bonace gdje spi ' oluje i nevere užgala se kap.

3.

Kap od vina kap od ulja kaplje su u tijelu i plamičak iskri od koljena do uvala

909

910

brodovi i djeca ljudi i mornari navijek oplovljavaju u razmišljariju obale s.veveć.

4.

U slanoći u mirnoći u grohotu i u grijehu u životu i u smrti u haljini i na plesu miču se koljena prelijepa gospo huči more pred visim planinama škrapa i škoj nesputani su u igri svjetla i sjene uvijek.

VI.

l.

Brod na obalu hitnut iz mora na kopno porinut ko čovjek bez zraka u dahu nebesa 'ćuti da nema tijelo a misao je tek pupa mesa.

2.

I tvrdi od kosti i zublji od noći snovi su čovjekovi nad čovjekom u nutrini.

3.

Ovlažena kapa kap svakom rad je biti mlad svakom svugdje svekoliko se brodi uz lice usna pri spi} e da ne boli a oka dva ko vesla dva brod uz kopno uz hod stoljeća je vezan.

4.

I na nebu i u zemlji i u glasu i u vatri očekuj ono što znaš da vidiš kad raspe se· sitnih vila raščešljana kosa nakon kiša

MOGUCNOSTI

NEVEN JELICIC / OSUNCANE LIVADE

kada pauk plete niti na kojima želi biti skrit Zatrepti kaplja i čuje se mora zvonka nit.

TRECE POGLA VLJE Na usnama sna utihnuli smo već (Podnaslov za 3. i 4. poglavlje)

'

3. U lukama beskraja čovjek je u međuprostoru

I.

J.

Tiha je riječ~ umoran san mrve se zvijezde potpuno ugasnut dan pepeo sna ra§_Pe se na dlan i misao šuti kao bi1jka u noći bez svijetla mirisna.

2.

Tišine su doba ocvalih svanuća tjeskoba je tama što plovi što huči na rubovima noći.

3;

U svitanje okrenut zrad što zrači iz svjetla dubine raskrižje misli u parapetu snova i misal i svjetlo obOjeno nebo nad nama sviće oživljeni san.

4.

U morima daljine šire se i duboke istine ugušene u valima daju se na očima posljednji titraji slanih kapi orošenog vala lađa plavi povrh istine i žala plima je plima a lađa je more u lukama b<;skraja čovjek je znak plač tjeskobe u međuprostoru.

911

912

II.

l.

Na usnama sna utihnuli smo· već vrijeme otkucava sat minuo je dan i izašle su u polja već krijesnice tu su da poju svjetlom zažarene cigarete i neonska svjetlo čuje se već vreva u gradu od ljudi i misli.

2.

Na ulicama i bulevarima U trgovinama i izlozima šareni se noć u boji reklama svjetlo je noćno i igra i osama.

3.

Na po11.1bu asfalta niče pločnik na_ ni. bu pločnika niče kuća a u kući skriven oblutak noći obilazi naše snove

- kao da nas zove glas iz neke ~isuću nove.

4.

U neonu i lampi u svjetlu i /ampionu gasne stih čovjek je trpak gorak ko zemlja u soli skriven i osamljen u soli i boli od praznine večeri ugasnu ta i prenu ta u snu i javi rada se misao u međuprostoru.

III.

l.

Covjek to čvrsto stoji istina još ne blijedi ranjiv ko kišna zora u pogledu u oku traje suza, naša ljubav zažarena srca i pogledi.

l

MOGUCNOSTI

\

\

NEVEN JELICIC l OSUNCANE LIVADE

2.

Išli smo u kino nismo propustili zabavu na oluku grada bukti zvuk sirena sa brodova.'

3.

Nekamo otići zar ne nekamo se skriti pa to je već sve u duši tugu piti i na raskrižju nada · pelin i nektar u srcu i duši salomiti dah a pehar pe preliti.

4.

U brzacu u tjesnacu u tjeskobi i gordosti u tugi i razumu obznanjena ljepota obgrljena dobrotom o Venero šapni mi na uho što je to što runi tvoje misli i tvoje tijelo za mojim ovapnjelim usnama.

IV.

l.

U mekoti u nagosti istine i riječi čovjek je za/om/jen i od zemlje veći· za dvije stope trajanja jer u trzaju rada se svitanje.

2.

U danima u kojima jesam san i java.u međuprostoru u lukama beskraja okovan tjeskobom na vijencu i štitu ovit.

3.

Covjek mirno brodi kad u tišini korakne tek tolik'? da bi osjetio mrvu pokreta

913

914

dodir usana i mekotu cjelova i papirnate misli zažarene u stegnima ~a obzoru jutra.

4.

U dubini u suštini u jednini u sudbini svak izbira nisku oko vrata ljepota je mladosti u dahu koji rominja, obasiplje tijela i s dušom se zatalasa u kolopletu tijela put i ćud se bjelasa.

v.

1 ..

Na svemu ti hvala tr presvijetli snu što obljubi javu u međuprostoru u lukama beskraja umilno tih brodi brod, ovjenčan stih.

2.

Kornjače tiho puzu čovjek je koraka sigurnog a misao leluja i dopuza nesigurno.

J,

Mučilište duha i izvlačimo misli kao konce iz utrobe i misli i riječi navijek su svježe niti jer osjećamo miris -zanosni jer osjećamo pokret uznosni i dah na usnama je već u riječima sav.

4.

Kada spi, kada se budi čovjek je malen svi smo mi i više no ljudi od nas od vas ja čujem neku riječ

MOGUCNOSTI

NEVEN JELICIC l OSUNCANE LIVADE

ne to nije stih u mojim vjeđama se poti i noći koloturje ili stih.

VI.

l. Koloturje i sti]egovi n.evere i bonace nemiri i zore čujemo u daljini čuti će se riječi od uvertira ostaje nam već osjećati.

2.

I kad zabrazdi stih i kad zazvuči riječ mi smo u zagrljaju manji je strah od sudbine već.

3.

Volim~ o plameno volim san i javu okupano sunce i livadu u lukama beskraja brodovi nisu sami odvezani~ odlutali imaju lice u osami.

4.

U stoljeću raden da brodim privezujem leut uz obalu laste lete ka jugu s mora se sprema oluja u srcu zgrušana krv i ne čuje se zvonka glazba galeb vije melodiju iz sna rađa se u meduprostoru izvor jave i sna.

915

916 MOGUCNOSTI

CETVRTO POGLA VUE 4. Na rubovima svojih misli, cvijet laticama misli oivičen

I.

l.

Na rukovetu misli osjenjena riječ giba se l talasa glas sna žena u naručju miomirisom taštine sja utkan u stroje glasova i zibanja pokreta ulegnut u njihanje i san glasa se glas žena, talasaju se vali.

2.

Na rubu sna zdenac života spi u dnu bunara otkucavaju kapi odvaljeni o stijenke svo} tihi šum uvijek u snu osjećam ljepotu !l}ežnu.

3. Prenu me san ili probuden iz jave lomi se brid niz leda i piiti slonovače boje i bje/ičaste zrake što obasja vaju od svjetla mekotu i lica i grudi i stijenki vatrena pogleda vezanog, oivičenog u ženi.

4.

Na prstima šuljaju se oblaci i vali golicaju jezik i draže su nam draži osvijetljeni vrutak istine nama tiho ovladava i potresa sve oko nas i u nama rođen plamen ne gasne već uhranjen nadom- i sjetom tihano brodi niz mekoću tijela niz bridove okupanih misli satkanih iz sna.

II.

l.

Ishodeni u javi na golim bedrima našli smo san stvoren od,_ nas od ljubavi, od loma, od latica cvijeta

NEVEN JELICJC / OSUNCANE LIVADE

od goleti krša, od ustajalog mora od cvrkutava pjeva, od zore planina od srca i kruha, sudbine i pjesni.

2.

U kratkoći u mirnoći zaiskri naš san u tami i u snu zaspi naše tijelo umor povrh tijela spi u njemu i u njemu je stijeg i olujna mirnoća.

3.

Na pogledu, u šapatu niz riječi čoVjek je raden, ugašen do svjetla pri svjetlu uziban u kolijevci rodenja svoju ljepotu tka kao riječi sitne i meko tom odzvanjane zvukom i čujem tvoj glas u nama u snu.

4.

U·ljepoti, u nagosti, u dodiru, u pokretu zaobljeni kao ogledalo na bridu sna očekujemo isplovljenja i mirni smo posve odvezana jedra ne zovu šutnju već kapima rose unose nespokoj žare u grudima i nadimlju srce srce od misli i ovjenčane la ticama rječitost i nabujale, Oivičene snom.

Ill.

l.

Na rubovima svojih snova la ticama misli oivičen -smiješan i gord šutim u misli spi u meni mijena i svjetlo štedljivo sija toplina i mekota (gipke riječi i savit/jiva misao) kao dan, kao izvor, kao san.

2.

Uporište u sebi pranadoh li već iskapana tama u očima sna na ugarku ležim i slušam travke i ptice što lijeću i oblijeću.

917

918

3.

Bliže od sunca zatalasani veo koprerie nad nebom od- sunčeva sjaj8 plavi se nebesko plavetnilo i usijana zerillja lomi tvrdoću nad plamenom trajanja u korijenju riječi, u rođenju govorenje.

4.

Lijep li je dan, lijepo li je sunce tvrdi je san, od iskona do vazda čuje se poj i roba na rijeci i more u morskim uvalama u zaljevima barke i ljudi u lukama i gradovima svijetlim tvrdoća je kamena na ulasku u g~d i vrata su stopljena i od sna.

IV.

J.

Na vrhuncu sveg reskog sanjarenja otupjele oštrice misli oslabio pjev iz srca osluhnuvši da je sve rečeno o snu predavši se snu sanjarim glasno glasom iz sna.

2.

Oivičen rubovima cvata latica sakupljen u sebi glib i kamen jer povrh nada i pjesmi ostaje znamen, trag, plamen.

3.

I u svoj svojoj ljepoti obale sna opijene suze sa lica ispijene bljedilo vatri u nama zalomljeni vapaj u oazi betona pogledi otvoreni ka nebu.

MOGUĆNOSTI

NEVEN JELICIC / OSUNCANE LIVADE

4.

U snu vidim sliku svog nestanka u snu vidim sliku svog rodenja u ogledalu sjaja livade, cvatu i travom i cvijećem u dubini svog bića htijući istinu verze pokrećem čuje se u dubini ljepote šumor u rukama mrvice sna u očima stoljetna ljepota.

v.

J.

U zori uzvik odvaljen niz padine sna miomiris zvijezda i zaluta sunca odsjaj budi se more huče već vali život je pOsve pun i potpun u ljubavi sjetno} cvjetova ljuljuškaju se slane kapi od mora i vali.

2.

Tih.. zagonetan i mio bio je tren izustivši ono što nisam smio o ljubavi rijeti i sve u snu vrckav, skriven mrijeti.

3.

I dok pišem ove riječi u meni je plamen i svjetlo i jakost i duh u meni u svijeći gori ulje, gori plam sviće iara, na prsima sna rada se dan.

4.

I vesel i brižan šutim usred svih strepnji osluhnut sam smio ono što šuti u meni što niče što pokreće mi misao iz izvora sna u rodenjri bića i riječi oslikane površine dubina iz sna.

919

920 '

VL

},

Spočitani dani veselja i pjesme ušavši u me zacijelo su sni jer trak svjetla slabi a plamen u meni i mnogi dni gore tiho ko lojanice plam jakost i taština u osami je biti sam.

Jedna riJeč~ cijela riječ jedan čovjek, potpun čovjek kao lik iz priče, ljudsko biće postvareno snom u snu niče.

],

Zalutavši u pjesmu svjetlo ne sagledavši na srazu sjaja i ljepote pate se misli ovjenčan govor do slobode do ljubavi i ljepote,

Iz satkana sna čuje se i druga strana težak hod sudbe hodi i misao se uzv~lji i glasa se gol golcat čovjek je u vodi i život niče u kapi na dlanu u osami odškrinut prozor

MOGUCNOSTI

na izvoru života u vječitosti trajanja zublji od dna čovjek je u životu, u izvoru sna.

(Prva četiri poglavlja)

PJESME PIJESKA I MJESECA

Duje Kesić

STARA KRUSNA PEC

Stara krušna peć u svemiru sjećanja luči raznobojan bljesak od toliko rojeva zvijezda od toliko pijeska suza Sam u sobi zapita} se dok sniježi: Kamo će se spojiti naša lutanja

, što kad ne bude sjećanja svaki krug bude jednako težak put dug nesagledan

VAGA ISTINE

Sveti MihoVI1 na m j es ecu na velikoj vagi istine duše važe O neizvjesnog Ji usuda njihova! Oni koji u gn}ehu ogrezoše nikada neće oćutjeti milosti nebeske vječno će gorjeti u tami zlih sila Razmišljajući o staričinim riječima djećak je dugo sjedio na kamenu onkraj stoljetnog brijesta promatrajući mjesec ne bi li vidio svetog Mihovila kako na velikoj vagi istine duše važe

922

ZA SVAGDA J:ZGUBUENE OCI

One plave ptice odletješe s one bijele kule s one bijele kule noseći tvoje oči čarne, oči čarne preko sive tuge preko šarne duge u beskra je zavičajne. Otkuca ponoć s one crne kule s one crne kule ja ne vidjeh tvoje oči smeđe tvoje oči smeđe i beskouačne odnesoše ih dva gavrana vrana poljima poplavljenim i pokošenim daleko od one bijele kule preko one crno-sive duge da ih više nikad ne imadem nikad ne imadem

VILINSKA IGRA

Medu plavim i valovitim brdima na vjetronanosnim pašnjacima vile su u noći u dubokoj noći igrale kolo na brijegu na visokom brijegu kobile i ždrijebad su u galopu u sudbinskom galopu vremena povlačile okomice od dola do brijega u tami do crnog snijega, vile su u igri u divljoj igri konjske pjene i djevičanskog znoja stizale i prestizavale vjetar u bijegu pretapale se u smeđem snijegu kose su im ostale duge razasute, vjetar kosa svjetlucao je u ritmu noći u miru voda otopljenih nada kose vjetra oslobođene stege prelazile su iz vremena u vrijeme s brijega na brijeg pa se dadoše u bijeg i iznikoše s prvim pijetlovskim pjesmama

MOGUĆNOSTI

DUJE KESIC /PJESME PIJESKA ...

ALEKSANDAR MAKEDONSKI U SALONI

Aleksandar Makedonski je pro jahao rimskom cestom na vitkom arapskom konju toplom od'sunca? od noći sjajnom Onkraj amfiteatra uz prastari čempres tik uz sarkofag privezao je konja uputivši se prečicom do terma prema ogledalima vidje kako je jesen silazila k vinogradima i krvlju na lozjem lišću urezivala odlutale potrete Darija i Filipa, Diogena je zaklonila bačva do presjeka očiju Gordijev čvor bi kristalom sjećanja: niti konopca premrežiše zemlju oblaci-ptice kao rijeka moru utječu u Indiju zaborav u duši ne može biti u Vječnosti zapreten Aleksandar u praznom amfiteatru ili teatru jaše spuštenih uzdi uvijek se na polazište vraća i spoznaje: pijesak se u arenu posipa da bi se krv isisala iz trave i zemlje

DOLAZAK CIGANA

Došli su Ciganin i njegova kći glatka sedefasta mekana kao svila, topla kao žeravica u noći je bivala noć iščezla je poput sjene govorili su da ju je otac obeščastio i ubio priča se: zato su zvijezde crveno-žute u ovim gustim ljetnim noćima Kasnije su dolazili novi Cigani ali se nisu' veselili čak ni vatre ;,isu palili

923

924

NASE RANE NEPREBOLNE

Hladan vjetar nikako da se zakači o usamljeno drvo kao pčelinji roj Dah je zatalasalih pašnjaka sažiže nas kad se obnavljamo izrastajući na proplandma daleki i proljetno svježi u ovom krajoliku drhtavih sjena Kiše nas vraćaju brdima i vododerinama odavnine prohodanim u svakodnevici u snima, urastaju u naša tkiva nastanjuju sve naše organe postaju naše rane neprebolne

NESTANAK

Vjetar je jačao i jačao Uspon bijaše težak sve su lakše i lakše padali u provalije samoće i dječak u tuđim bespućima izgubi masku Otada ga ne sretoše ali ga osjetiše savitljiva poput gudala vjetra pjevao je vedar kao ševa završavajući nekadašnje svoje poslove na bregovima rodnog kraja lebdeći

SOPENOV NOKTURNO

Dvorištem i predsobljem razlijevao se treperav Sopenov nokturno Uz prigušen šum vrata djevojka se nečujno udaljivala u unutrašnjost kuće Namještaj u gostinjskoj sobi je bio starinski, crno-smeđ tamniji od sutona,

MOGUCNOSTI

DUJE KES~C /PJESME PIJESKA ...

luster kristalan i kitnjast drhtao je o visokom stropu, u vrtu se nalazio plijesnozeleni zdenac kroz namreškano titranje lišća blistala je rijeka presijecajući dolinu Za škripanja koluta na zdencu dječak je iščezavao u sipljivim ostacima pijeska i mjeseca Kišilo je dok je netko prizivao majku

BIJELI KONJI CRVENOM MJESECU PUTOVAHU

Za pašnjak bijahu bijeli konji srasli vezanih nogu plamenih gn"va -crveno111j mjesecu u crnoj noći putovahu u crnoj noći vjetrovitoj i bez zvijezda

925

od prvog preko inih do sedmog neba motreni uročnim očima jese· njih kiša

za pašnjak srasli bijeli konji putovahu Njihove dlake nemirne i sjajne vjetrom tkane raznosi/e su utvare ovih brda i dolaca visoko do neba do ;r.vijezda drhtavih povrh krošanja stabala i nebesa pospanih na talasima pjesme zvona tužne i memljive _ za pašnjak srasli bijeli konji putovahu Trčali su u susret vjetru nogu vezanih iz zemlje. vlažne i meke izvlačeći ih crvenom mjesecu u crnoj noći putovahu za pašnjak bijeli konji srasli vezanih nogu plamenih grlva crvenom _mjesecu u bijeloj noći putovahu

PRITVORENA VRATA

Daleka~ suncem opaljena djeco mora igrate se praiskonskim pijeskom šljunkom i solju gradeći male tamnice bez prozora za pšenična žuta neposlušna zrna U ime bjeline i čistoće vaših duša u ime suza vaših neisplakanih

red te kamo nas vode s razlivenom· mjesečinom po licima šutljivim dolinama izbrazdanim vododerinama sakupljasmo pale zvijezde i neugasle opuške u prisustvu vila, patuljaka i zlih čarobnjaka vjetar je siv i kositren voštanih krila obijao pragove iščezlih duša: zatočene jeke u srcima oslobođene odlutaše klancima i proplandma planina koje jesu i planina što su čežnja da bi ponekad u ritmu kiše na naša pritvorena vrata zakuca/e

POPUT VJETROKAZA

Još nedavno dječak se plašio silaziti sam u podzemnu željeznicu okomitim škripećim stubama Sada na korijenima jela i borova pod zaštitom vjetra postavljen poput vjetrokaza medr.t crnom zemljom i crnim nebom osluškuje cijelu noć kako rijeka protječe u ušnaj školjci svijeta koji jedino u snu može predočiti: Metalni prsten pokretnih stepenica nestaje u dnu bez dna od onostranog bivstvovanja odjekuje isprekidana svirka vjetra i hodnika praćena besposlenim papirima u plesu ocrtava vlak svijetao i prazan kako saobraća u vidokrugu njegovih ruku Kroz kapiju~ k onom kamenitom usponu, izišao je s ostalima u obilni rog tmine jer svjetla bijahu pogašena u njima, šumama, nebesima~ ni od koga daha kad rano u zoru krenuše

MOGUCNOSTI

DUJE KESIC /PJESME PIJESKA ...

U DIMU SLIJEPIH METAKA

Dječak se sagnuo i brižno podigao žutog plišanog medvjtidića plaho ga hvatajući preko udova teška četvoroprežna kola pokrivena prljavim pokrovom krenula su zatvoriti smiješni krug U dimu nastalom od praska slijepih metaka nife bilo ni starog niti novog mrtvaca U zraku su se otapa/i šumor jablana i udaljeno blještavilo rijeke Netko je snažno nategnuo savitljiv vrbov luk i strijela je 'poslije dugih godina mirovanja poletjela mirno vjetrokaza Na drugoj obali u bijelim prugama oblaka ovce su se razbježale proljetnim livadama, preplašen zec uzalud je bježao krivudavim putem htijući preskočiti sivi zid vremena Ne razumijevajući igru života i smrti bespomoćno cvileći bi uhvaćen u stupicu

LOPTA

Lopta je letjela od neba do mora nepraVJ1nim letom, baš kao šišiniš u predvečerje Nabala se na glogov tm, raspukla se svi su plakali čak pas, mačak i grlica Jedan po jedan odlazili su dječaci i snovi Nisu se vraćali. Plodovi divljih kestenova i dalje su padali na prašnjavu cestu po kojoj su djeca vozila bicikle i okretala obruče Jedan dječak zaboravljen u prošlosti i dalje je pratio isprekidan let lopte Nije našao shpdno pokupiti dječake i snove koji su ispali iz nje kad se ponovo rasprsnula

927

928

OVA NOC NIJE ZA SONJU

Alkohol u oblacima duhanskog dima opija zvijezde o kojima smo pričali Sanji prije odlaska u voćnjaku ružičasto-bijelom Iza neprobojnih ograda šljapkaju naše trudne noge kroz gusto blato i prljavu vodu kažem: Ova noć nije za Sonju bolje da je daleko ' u vrtu onkraj rijeke u kojem ljudski šute breze i žalosne vrbe Naše srašćivanje s tminom zbiva se u bunaru inima nas kaJem se prima voćka u rano proljeće umire bespomoćna je harmpnika pjesma i pjevačica Kiši i noć je opet noć poslije noći nastanjena u očima polumjeseca utkana u puteve kojima prohodimo Blatnjavi i mokri do kostiju sva tko sebe napušta u pomrčini kažem: Ova noć nije za Sonju bolje da je daleko u voćnjaku ružičasto-bijelom

U BIVSOJ ŽELJEZNICKOJ POSTAJI

U bivšoj željezničkoj postaji na brijegu zaštićenom betonskim vjetrobranom naselili su se Cigani s kolima i pjesmom Uokolo medu čempresima i arišima

MOGUCNOSTI

na mjesečini su svjetlucali otpad i odbačene stvari Danju su podsjećali na istrunule leševe Zaudaralo je. Večerima su se Cigani grijali oko vatri razbacanih po humdma Plač njihovih beba putovao je daleko preko iglica borja visoko do mjeseca Tu i tamo prianjao je na krov njihova bijednog prebivališta Nije se znalo je Ji mjesec plakao ili je bila samo jeka što se sporo vraćala iz tajanstvene dubine noći

DUJE KESIC /PJESME PIJESKA ...

QKRETAJI OJJRUCA

Dječak je svakodnevno okretao brdom nagrizeni obruč zakrivljenom metalnom šipkom držeći je nesigurno u ruci kao da okreće obruče vremena u oku ravnodušnog usuda Otvarao Je~ rastvarale su se staze u aleji šumorećih čempresa vodile u nigdinu i dalje svom dubinom kroz snove preko mosta do ribnjaka nad kojim se zrcalio·uštap Podneva bijahu njegova zlatna krljušt zalog ponuđen suncu svjetlost u svjetlosnom krugu sedmo nebo u varljivoj raskoši

929

ostalo je ono što se vazda vraća: češljugari pjesma na vršcima trnja lastavice u pješčanim gn1]'ezdama pod strehom

VRAPCI

Kruh ispečen u dglanoj krušnoj peći bio je topao poput majčinih ruku sladak kao žitak zlatni med Vrapci su halapljivo gutali hvatajući šupljikave mrVice u letu leteći čudnim putanjama Katkad su izbivali iz svijeta granatih topola i šutljivih borova U povratku su blistali okupani nebeskim plavim sjajem Povrh pernatih glavica imali su aureole od vjenčića cvjetova d~vljih kestenova

930

PECINA

Nad izvorom rijeke, uz kosinu do pi::ćine dugo, dugo su se uspinjali radoznali, umorni, crvenih Jica prisjećajući se prića baka i majki o svetom životu časnih sestara u ovom ćak i od Gospoda zaboravljenom krajoliku Na ulazu u pećinu začuđeno šutjele su ruševine gospodarske kuće U punoj i praznoj pećinskoj nutrini bijeljeli su se poput sipinih kostiju glatki ležaji dostojanstveni i nijemi izdubljeni upornošću ruku, u kamenu granici i beskonačnosti nedostupnog života·

NEBO JE BILO PLAVO

Nebo je bilo plavo, podbuhloplavo od neprestanog vjetra U jezgri neba i snova mnoštvo je mnoštvo ševa pjevalo u bijelim travama dolazile su sa snježnih brda u noći vlažnoj od voda sedam je bijelih konja sa sedam smeđih sjena bježalo ivicama planina što dalje, što dalje od zlatnih šatora preko srebrenih zemnih voda kroz nevidljive mreže zlih duhova noći uz divlje kamenite gudure što dalje, što dalje od zlatnih šatora sedam je bijelih konja sa sedam smedih sjena s vrhova borovih grana nestajalo na mjesečini

MOGUCNOSTI

DUJE KESIC /PJESME PIJESKA ...

BRODOVI

Brodove su dubli u trulom drvu, kad drva više nisu imali ili su im se perorezi istupili

· flotu su popunjava/i papirnatim brodovima Porinuće je bilo svečano: brodovi ·su slani s brvna u potok op/oviti svijet Svima su nadjenuli imena, jedino dječak nije imenovao svoje Oni su bezimeni poput lišća poput latica upoznali svijet U južnim lukama sretali su dječaka aH ih nlj"e poznao, uostalom on nije više ni sebe u zrcalu prepoznavao

AGAVE

Na agavama koje su godinama rasle medu stijenama uokolo spomenika na njihovim sočnim i mekim listovima urezivali su imena dana, golubova~ gradova, srca probivena strijelom i imena zaljubljenih Vrijeme zacjeljuje rane, pa kad su djeca njihove djece htjela pročitati zapise nije ih bilo, jer agave bijahu mlade Sljedeće godine lijepim su cvijetom procvale

931

DIJALEKTICKA GIPKOST

Ivan Pandžić

Silvije Aurelije, apsolvent Filozofskog fakulteta u Zagrebu, nije volio na svjetlo izvoditi -otpatke prošlosti niti dokazivati da je vrijeme u kojem je teo­rija pobijedila zdravu pamet zapravo stalna proizvodnja praznog identiteta. Medutim, osim mudroslovljem Silvije se bavio i poviješću, posebice povijes­nim pravom ponekih narqda. Bio je začuđen kako povijesna prava pojedinih naroda naprosto kapne, sVode se na puki spomen i tako nestaju u monotoni­ji vremena.

Silvi jeva najprisnija prijateljica bila Lovorka Luksor iz Bihaća. Studira­la na istom fakultetu, samo drugu grupu. Strast joj bila arheologija. Nastav­ljala tako stare tradicije grada u kojem je rodena. I ne bi Silvije tako volio povijest da ga Lovorka nije uporno izazivala. Jednom mu, čak u brojnijem društvu, dobaci:

..-- Ondje gdje je fraza pripriječila p~t u povijest, vijore se samo krpice poraza.

Mnogi se nasmijaše, neki začudiše, ali Silvija lecnu takva formulacija. -'Ako je fraza stalna proizvodnja praznog identiteta, onda ona odista

priječi put u povijest. Svaka se slabost brani nedodirljivošću, a k tome, isku· stvo nas uči, nijedan kralj ne želi biti gol. Tada on postaje podsmijeh ili bol· ni stid. Moć bez opsjene naprosto ne funkcionira.

Lovorka još pripomenu: »Kakav si ti historik kada ne znaš da se pravo jačega oduvijek nazivalo Pravdom.« ~

- I pod trnovom krunom treba znati kraljevati -'posudi Silvije biblij­sku zgodu.

Kao liberal, Silvije je uporno odbijao kvalifikative kako je ovo vrijeme totalitarizma, linearnog toka, pobjede teorije nad zdravim razumom i tome slično. On je totalitarizam doživljavao kao tipičnu pojavu nihilizma. Naše in· strumentalizirano vrijeme, govorio je, učestalom upotrebom podvala i laž

IVAN.PANDžiC / DIJALEKTICKA ... 933

može pretvoriti u istinu. Kad bi u vrijeme općeg procvata istina gubila na dignitetu, s.upstancifa bi se svijeta iscvjetala u besmisao, što je nemoguće. O~sim toga, oboren, pogled ne znači vazda i ograničen suverenitet. Kako se može gubiti u igri u kojoj svatko dobiva! Razlozi opstanka ponegdje su razli­čiti, ali ipak, u konačnom zbiru, ljudstvo ide naprijed. Da se pojedinac ne bi osjećao povrijeđenim kao podstanar, politika je pojam podstanarstva proši­rila na čitave- narode.

Tako povijesno~ prijetvorbom jednakost postaje istost! - U svijetu dijalektičke prakse - priprijeti mu Lovorka - kompleksi

se mogu projicirati u fiktivnu nadmoć. Takvom nadmoći i povijesni precizna­ci mogu se mijenjati. Alkemijom podmetanja svoju laž možeš podmetnuti nekome drugome kao najvišH- istinu. Je li obratno moguće, još nije dokaza­no. Sve je u postupku. Uostalom, narodi koji su dio jedne istosti, zašto ne bi mogli mijenjati i povijesne predznake jedni drugima. Tada više nije bitno tko je prvi otpočeo povijesni preokret, ili opet, tko ga je dobio. Svi smo jed­naki i k tome - jedno! Pa i praya se mogu tako razmjestiti da nitkq ne bude ugrožen, posebice ako su ona po mjeri brojnijeg. Povijest nas poučava: i kad imaš sve, opet možeš tražiti još, osobito ako si ugrožen. Zakoni dijalektike su gipki. Unutar jednoga tla mogu biti različiti a kamoli kad dosegnu općost. To su nemjerljive širine, a širine, ,zna se, razmiču· horizonte. Iza načete ne­beske opne nakon toga sve je moguće. I neokrunjen kralj tada može kralje­vati. Njegovo je da bira hoće li biti gol ili u grimizu. Narodu je ionako sve svejedno čim je čelom dotakao opsjenu.

- Nečeš valjda reći da podvalama i lažima na kopni identitet nekih na­roda? - 110malo priprijeti Lovorka.

- Htjeti, nikada ne može biti u indikativu - reče Silviie. Volja za ffioć uvijek teži za supstancijom; ona je vazda u konjunktivu, dakle u načinu ko­jim se izriče volja, mogućnost ili neka zamisao.

Fieri potest ut erraverim - nasmiješi se Silvije. - Tko je manji od čovjeka štiti se ljudskim kompleksima da barem ta-

ko ima nešto ljudsko - opet će Lovorka . .:... Da, tako je i s narodima. Tjerajući varku, oni vazda ponavljaju: Ustajte, sutra je već počelo! - Supstancijaliziran revolt nalik je na odriješena psa; čim je slobodan,

on prestaje gristi. - U prirodi je sve svrhovito. SamO čovjek im~ sudbinu. - Svaka je sudbina istinita i pomalo metafizična. Raste s kvadratom

svoj ega poraza. - Ka,d bi barem vjetar bio svjestan da pušući razdire vlastitu egzistenci­

ju. - Ropstvo je rješenje za roba, ali što je s gospodarom?

Usidren u svoje spoznaje plutao je Aurelije kao kakva olupina dodiruju­ći tek na trenutke rubove svoje egzistencije, svoje potrošene biti. Njegova diskurzivna rasudba razdirala ga je poput sumanuta orkana. Nije znau da je šutnja najekspresiVniji govor. Ako već nije stil, onda je šUtnja kozmički sti·

934 MOGUCNOSTI

lem, ekspresivi-10 i depresivno sredstvo kojim se izriču duh~vne pustinje i druge neuralgične točke što se u perspektivi sabiru u zajedničku istost.

Dok je gazio to ukleto tlo, taj nacereni asfalt s isplaženim jezicima, Silvi· je nije osjećao dan kao nekakvo vrijeme, kao osvijetljen prostor u kojem čovjek može nazrijeti obrise vlastita poraza. Njemu je vrijeme bilo obaveza, teret koji se teško nosi poput komjačine kockaste kućice, špilja s predzna­kom bezakonja. Ni Lovorka svojim upadicama nije mu mogla puno pomoći. »Covjek se rada i umire sam«, bilo njegovo limfotočno načelo u kojem je p lu­tao kao nagnut mamut u pleistocenskoj ~ori. Mamut je i izumro jer je spoz­nao, tako glasila neka pametna bilješka koju je naslijedio od prijašnjih na­raštaja.

Istrošen do posljednje spoznaje, znao je Silvije proturiti kozmosu u njedra poneku porugu koja se po principima prirodnih zakona vazda vraćala na svoje polazište.

- Oni nisi ništa učinili za mene - ponavljao je - ali sam zato ja učinio m~ogo protiv. sebe. Odbijao je to kao svoj temeljni sažetak jer je vjerovqo u maksimu: Sve spoznati znači prestati postojati/Jednom mu je i Lovorka rek­la: »Tko sam sebi neprestano kliče hosana, mora se sam i razapeti. Ako pri­tom ne vjeruje u uskrsnuće, ne znam što će mu preostatit«

Razdirući krpice svoga identiteta, ulazio je Silvije u oksimoronske opre­ke, svjedočio kako se malim narodima dobro dogodi uvijek s obrnute $trane. Znao je da privid, makar koliko bio nestvaran, ipak odreduje ljudsku sudbi­nu i ljudi se počinju ponašati kao bijesne zvijeri u tijesnome kavezu. U slo­bodnom životinjskom carstvu redovito pobjeduje snažniji, u ljudsko­me - himbeniji. Tako himba postaje oblikom uljudbe, ili opisno rečeno: Maria Antoaneta za prozorskim staklom kad je kliknula: »Sto ne jedu kolače kad već nemaju kruha!« Tako se povijest prostorom povlači kao beščašće, kao zalutala ironija koja je na ulazu u labirint zaboravila prave razloge.

Snažnim korakom otimajući prostoru njegove dimenzije, Silvije je po­navljao kako je zapravo moć bespuća u njegovu umnošku s kvadratom puta. I kad čovjek izmnoži glupost 's masom vlastitog tijela, govorio je, neminovno stigne do Berlinskog zida. Stari Trg tada postaje ·mekom metaforom za sve­opće nasilje. Poklik: »Bože, neka dade kri:Ujevstvo tvoje«, može značiti pri­hvaćenje nužnosti, amor fati koja potom post~ je jezgrište za svako novo rop­stvo. Covjek koji nema što izgubiti može postati vrlo opasan. Podrtine riječi utapaju se tako u vlastitom smradu i što im drugo preostaje nego da posta­nu Cloaca Maxima. Jer je znala da će čovjek zagaditi sve, Priroda je izmislila more i minerale da zaštiti svoju cvjetnost do nove kozmogonije.

»Covjek se mora cio smjestiti u ~voje iskaze«, mrmorio Aurelije, a nje­gov najrazgovjetniji govor svakako je Cloaca. Sve što teče, nemirno je i neu­taženo i traži svoje uvorište, kako je spoznala starodrevna mudrost. Neka se stoga »ministranti smisla« sjate na, jedno poprište, na označ~no zborno mjesto i neka otpočnu pjev u slavu svemirskoga sklada. Netko će valjda pre­živjeti.

Silvije je osjećao kako s njega spada vrijeme kao sasušena glina s goto­va modela. Hvatao je stoga čuperke razdrte jave, kitio oltariće prošlosti i pit-

IVAN PANDŽIC / DIJALEKTICKA ... 935

kom nostalgijom ovijao vlastite pukotine. Istina, tnrsio je, svatko se ukot­vljuje u svoju mjeru i ne može iz nje, makar ga ona tištila kao oklop mlbrek­la kukca. Sve se napinje do svoje mjere, ostalo je stvar šavova. Tako, vjero­jatno, nema veće nesreće za narode nego biti mali narod a imati previše pjesnika, posebice velikih. Takvi velikani ne -mogu se obrnuti u svome vre­menu jer im je ono pretijesnO pa stoga tlače vlastiti puk do svoje zamišljene mjere.

- Živjelo imaginarno Ništa kao _vječita težnja hrvatskoga puka - jed­nom Silviju dobaci i Lovorka i to u trenutku kad je politički pluralizam pu­nio obzorja i prijetio potpunim rasprsnućem svakog smisla.

- Zar je -bolja ona nepovijesna fraza - odgovori Silvije - dosegli smo slobodu, sad je istina naša.

- Ne zaboravi - ponešto pakosno doda Lovorka - da je iluzija bit i Ljepote i Slobode!

- Svijet je svoj vlastiti opori jek, i biti znači stalilo ostvarivati svoje Ni-šta.

- Svijet je vrhunac Božje ironije - htio si valjda reći. - Ironija je najotmjenija dama koja je omogućila novovj,eku povijest.

Istina, trut koji oplodi maticu, i sam pogiba, ali se pčelinjak ipak množi. Mož-da je i _Bog, stvorivši svijet, i sam izdahnuo~ no stvorenja traju. Inercija je najprisnija intimnost svih zemaljskih tijela. Vrtnja kad jedanput otpočne više ne ispituje svoje prvotne razloge. Samo čovjek, prolazeći kroz prirodne zagonetke, ponekad gurne poneki eksponat i potom nastavi put kao da se ni­šta nije dogodilo. Sva je sreća što se sudbina lijepi za njegove stope te ne može daleko. Do prve špilje, kao što je to učinio i Neron. Tu se okupa u suk­rvici; i rikne. Zgodno rečeno kad se radi o drugima. Saloma s glavom Ivana Krstitelja na pladnju može biti povod i za umjetnička nadahnuća. A vlastiti i mali prst - boli. To je ona priča o velikim pjesnicima i malim narodima. Oni otimaju tudi identitet jer nemaju svoga. Ali, tko se unutar povijesti želi njoj i prepustiti, nalik je na čovjeka koji se za brodoloma hoće držati za valo­ve. Spoznavši prirodne zakone, kažu, mamut je radije izumro.

- Ne budi ono što nisi - reče Lovorka - ~ali čovjek velike mržnje. - Ići malen ili velik ispod zvijezda - pitanje je sada. - Ni sitnice nisu sitne kad već upravljaju ljudskom sudbinom. - I mir je rezultat neke napetosti - gnomski gukne Aurelije.

U nekoj ljubičastoj sumaglici Zagreb je tih mjeseci živio trobridu dimen­ziju prostora, jer se za četvrtu uporno izboravao, a to je vrijeme. Verbalizam je popustio. Splasnule su mrtve riječi i gotovo najživlji govornici bili su vrap· ci. Njihove strehe bile uvijek iste; barem se njima tako činilo. Sto je potkrov­nim st~narima prokišnjavalo, oni nisu marili. Možda i jesu, ali su vjerojatno znali" da Stambena ne trza ni na jedan stanarski poziv. Svoju podstanarsku kob oni pretvorili u kraljevstvo. Tako je najbolje. Promakla im je samo Kafki­na s kaska o preobrazbi čovjeka u kukca. Da su za nju znali, oni bi je sigurno upotrijebili. Ovako se- kukac iskobeljao sam, prepustivši se smrti, naravno. To mu jedino i preostalo. Izgubio je život ali je dosegao legendu i neka ·se sa­da antropolozi i kulturolozhriisle što je zapravo bolje. Hoće H-šutnja postati

\

936 MOGUCNOSTI

i njihov najeks'presivniji govor. Za šutnju kao oblik prijetnje znao je i slavni knjaz Miloš Obrenović ali, kako- on pripada nepovijesnom vremenu, nitko ne uzima ozbiljno njegovo iskustvo. Tek u novije vrijeme govori se o šutnji kao vrhunskoj stilemskoj tenziji. Sad je profunkcioriirala i narodna mudrost: tko dobro šuti, pametno misli. Ali, kako je u novoVjekoj povijesti narod ap­strakcija, nitko nije preuzeo njegovo surovo iskustvo. Njegove siritagme po­stale su popločan put kojim samo kar.avane gaze. Znalo se: Sloboda je samo jedna a njezin vjekovječni pravorijek bila je Pravda. Od te spoznaje do veleb­ne misli, kako je cjelokupnu povijest zapravo lako prevrednovati, nije bio da­lek put. Jednostavno objaviš puku: Istina je odsad naša a Pravda je njezin praktični izraz. Bez prakse pak nema Istine ni Slobode a kamoli Povijesti. Povijest je izmirenje svih opreka u -kreativnqm vrhu do kojega mogv uzletje­ti samo slobodni ljudi kao što su ravnopravni gradani. Ali kako, prijatelji, sa­da nemam pri ruci svih tih uzleta (moj grijeh), ne usuđujem se prepustiti sje­ćanju i mašti jer bih mogao zalutati u tim gvdurama duha i_ pasti u močvaru kao nekoć nesretni Ikar. Srećom, naši marni ljudi smislili su Vremeplov~ sli­jepili celuloidnu vrpcu po vlastitoj mjeri i ponudili je potomstvu. Na tisuće kilometara fluidne sreće govori o dosegnutom zavičaju. Odista, sve je u cva­tu. Tek na momente neke šeprtlje zamute vodu ali, zna se, gorski potok ne trpi mutljag i teško je obuzdati njegov siloviti tok. HUk i mUk ritmizirano se slijevaju u glazbu, u velebnu sintaksu tišina što pauzom navješćuju revoluci­onarnu oluju. Kako se samo vrijeme povija pred povijesnim prevratom; kao povijenO klasje pred naletom ·proljetnog vjetra. Sve usporedbe pred tom isti­nom gube svoj tertium comparationis.

A kako je došla ta silovita budućnost, Silvije se vrlo dobro sječa. Počelo je najprije kucanjem na vratima a potom je uslijedio zov. Onda majčin plač pa očev očaj. l3udućnost je nesigvrnim. korakom ušla u naš dom ali je zato popunila svaki kutak. Sto smo drugo mogli nego zaliti je suzama. Tako smo i učinili./

Naša povijesna noć t~ko se suzom iscvjetala u prvu slobodnu zoru. Ja sam plakao jer sam suosjećao s majkom; moja mlada sestra plakala je sa mnom jer je red da se poštuje stariji.

Očevo vrijeme dogorijevalo je pod krevetom jer se majka sjetila da oče· vu neopreznost pretvori u fiktivni bijeg. Otac je sve noći provodio u gorskoj pećini osim te zlokobne kad je morao biti u kući da se zbude ono što se zbi­lo. Kad je sve opustošeno, gol je izletio ispod kreveta, dohvatio prvu odjeću i odmaglio u noć. Za sobom nije ostavio nikakav trag. -Ni majci nije kazao. · Djed je ujutro plakao i za njim.

Maj.ka je svoju šutnju iskupljivala suzama.

Našu kuću ispunila je praznina. Nijedna praznina, međutim, nije ravno­dušna. Da, upravo tako! Maka'r je to naš odnos spram pustoši, treba reći i ne­pravilnu rečenicu da bi se izrekla istina.

Zato zapravo i plačemo jer ne znamo što je istina.

Prostori mojega djetinjstva,' bilježi Silvije, više nisu bili moji. Netko je pogazio i oskvrnUo njihovu intimu. Stid je popločao sve prilaze našem do­mu. Djedov plač odvijao se kao dalek dim što nestaje za zakrvljenim nebo-

IVAN PANDZIC l DIJALEKTICKA ... 937

sklonom. Ja sam svoje slutnje- uplitao u tu tugu hoteći se prikrasti do Boga da mu kažem kako se zabunio pri svom velikom djelu - stvaranju svijeta.

Novi postanak prostora treperio je u našim slutnjama. U vremenu bez diinenzija treba ubrati ono što ti se pruža. Stid je nepo·

vijesna kategorija koja s vremenom prerasta u -ontološku zadanost. Hvala kobi što je ustrajno zalijevala te moje prve strepnje. Od životnog mnoštva dobio sam nultu mogućnost a opet su neki pakosno govorili: dobio si previ­še. I jesam! Uzvratit ću svakome istom mjerom tko nepozvan pristupi mome iz/izanom pragu.

Makar princip praga nije dovoljno obrađen u pretrpanom ljudskom poj­movlju, ipak on razdvaja. pustoš i zavičaj na dva nejednaka dijela. Biti na pragu znači biti s one strane. Sto to zapravo znači kazuje molitva za zdjelu leće koja otvara njedra svakom porazu. -

Kad se razdanilo, Silvije se više nije mogao prepoznati i možda je već ta­da počel:i njegova potraga za vlastitim identitetom. Nisu mu kazali. Noć ispi­suje čudne obrise, riše rašljaste figure te je Silvije Aurelije, mladić s nape­tom pesnicom razdrljio svoje prste i upustio gnjev u njihove napete opne. Nije bio labud, ali još manje guska. Kad su guske spasile Rim, nisu znale što su zapravo 11:činile. Labud barem zna da je njegovo pl1,1tanje vodom okrutna uzaludnost koju on mora izdržati. Gluhi .planinski masivi što su pognuto mumlali oko Silvijeve Svijesti, bili su njegova prva spoznaja o potrošenoj maski koju ljudi umilno zovu - život. To ogoljela semantičko značenje Silvi­.ie nikada neće p~onaći u svom rječniku; čak ni u pomoćnim udžbenicima. Da osluškuje vrapce, bio je za to odista prestar.

Stepeništem kojim je silazio svako jutro kad je išao u »staru kuću«, sad je klizio stid kao nepovijesna kategorija. Možda je polako postajao i ontolo­gijom.

Silviju to nitko nije kazao. Tko jednom prihvati opsjenu kao istinu, ni istina mu više mnogo ne vri­

jedi, govoriO grafit n·a zgradi Ministarstva-pravde. Vjetar je, medutim, i dalje bio riestašan te je raznosio papiriće i lišće svjedočeći tako da je ravnodušan na svako potrošeno vrijeme ·koje nije poštovala otkucaje s tornjeva. Jer je šablonizirala treninge, dijalektička gipkost odjednom popustila na bitnim mjestima te se u strahu od &tida počela odij-evati političkim pluralizmom.

Bilo je to carevo novo ruho. ~

Dok su se svi divili čarobnoj tkanini, samo je dvorski luđak suludo po­navljao: »Car je gol. Car je gol!«

Za tu istinu vječnost je vjerojatno bila premala cijena. Tako su barem shvatili njegovi dželati.

POSUEDNJIH DVANAEST SATI

Hrvoje Culić

noćas u snu ubio sam nekog

cijelog dana današnjeg čekao policiju

(I. Malinovski: •Poetomatika•)

. Poslije podne u dva došli su_ i kazali: »Noćas u dva sata nad vama će biti izvršena smrtna kazna«.

BezbojnO. Udarac groma nije uslijedio. »Želite li se vidjeti sa svojima? Imate li drugih želja? Bit će vam udovo·

ljeno u granicama dozvoljenog i realno mogućeg.« Moji nisu ovdje, iako su u meni, sam sam. želja nemam, osim neostvari­

vih, ali ipak: ·ostavite svjetlo, donesite pisaći stroj, papir, pivo i crnu kavu. Pustite me da budem sam, barem ovih posljednjih dvanaest sati. Da mislim i pišem, sebi.

Zašto me ubijaju? Zato što sam ubio, kažu. TA ja sam već tri desetljeća mrtav: mogu me samo prestati ubijati tako da me konačno zaista i ubiju! Ovo je ipak kraj: točka na kraju duge, jalove rečenice. A koga sam ja to ubio?

San. Je li to san? U kući moje majke, u prizemlju, dočekao sam ga na po­sljednjim stepenicama, pred vratima, na nož, domaćeg stranca. Visok, mršav i košćat, u svijetlom, gotovo prazničkom, naglašeno kariranOm odijelu. Jefti­nom, ali novom i čistom. S kačketom na glavi. Silazio je bezbrižno, za svojim poslom, kao živa lutka, pomalo odsutan, miran. U mojoj kući bio je kao u svojoj kući. Tu očito nije spadao. I ja sam ga otpremio. Na nož i krvavo. Je li to bio nož? Pružio sam ga krvavog i masnog, uspravnog- nekome· u ruku, nečijoj ruci, nekom dječaku. Odnesi to miliciji.

Bili su prisutni: meni za Iedima moja majka, zapravo majka i supruga (jedna ili dvije? ona bliža uočljivo je starija i nekako stvarnija); moja kći s li­jeve strane: na granici mog vidokruga, malo sprijeda; i taj dječak do .mene -

HRVOJE CULIC / POSUEDNJIH ... 939

tko je on: moj brat ili sin? Svi su statirati. I ja sam statirao. U glavnoj ulozi bio je nož. Ako je to bio nož? U sv;;~.kom slučaju bio je krvav i čvrst, visoko us­pravljen, a utroba probušena i rasporena. Harakiri iz usluge, direktan i odlu­čan. Odlično izveden, be.z dvoumljenja, bez grižnje savjesti, s razlogom.

Stranac pedesetih godina, s kapom na glavi, s obodom (važan je obod, zašto? Sto takav traži u mojoj kući? Koga on zapravo plaši?!); eliminiran- i d3.lje je stajao, ukipljen, uspravan i miran kao zaustavljeni sai.! Zaustavio se na nožu i čekao. Svi smo čelulli. Daleko čudnije i mučnije nego ovo sada. Ovo je tišina, i ono je bila tišina. Ali nešto .se irebalo dogoditi. Sada, sutra (noćas, zapravo)- ništa se :peće dogoditi: sve je ispražnjeno, svršeno.

Da li je to bio san? Ovo sada jest san, ali ne moj: glavni glumac je odsu­tan - gledaoci su zauzeli pozornicu. Meni se spava, umoran sam i gladan (ipak neću jesti, nemam vremena za to).

Cekanje. Svi su znali, znaju. Ulica je živjela, ulica živi u očekivanju. Oni van, ja unutra. Zidovi postoje, zaista, teški, čvrsti i neprozirni. Zamor ne do­pire, ali se podrazumijeva. Cekanje. Nije bilo, neće biti pravog iznenađenja, barem ne za mene -·ulica je bila iznenađena, to me čudilo i smetalo: kome­šanje, komentari. Zašto? U čemu je razlika, prije, onda.,.... i sada? Ja sam isti, i oni su isti. Kakvu to predodžbu imaju o meni, sliku koju sam poderao, koju će promijeniti kad se za mnom zalupe vrata niskog bunkera na kotačima, u plavom? Udarit ću glavom: nisko je, morat ću s~ sagnuti. A pajaci? Mali i de­beljuškasti; dvojica na kratkim, zdepastim nogama, stupaju čvrstim sitnim koracima - dva puna mjeseca, nisko nad horizontom, ja u sredini: balon pluta zrakom, trzajući konopac kojim je privezan. U svakom slučaju bit će ozbiljno, i oni će biti ozbiljni. Bili bi čak simpatični da nisu onako suzdržani, pretJerano mučaljivi za ovu tišinu koja viče. Cemu to? Bolje bi pristajala mu­zika, bilo kakva, uz narazgovijetan šapat. Ili lavež psa, buđenje, zora (neće biti zore; sivo, olovno, nestvarno nebo). ·

To su kulise: ti glasovi, ta lica, ti ljudi. J a već gotovo mrtav - a oni se vrpolje kao na zubarskOj stolici. Pa mene će ubiti, ne njih! Žene cvrkuću, lu­petajući rukama kao krilima i lamatajući glavama: lijevo-desno, desno-li­jevo, naizmjence i ubrzano. Sve je, uostalom, ubrzano vani na ulici, kao u po­l udjelom nijemom filmu, iako buče. Jedino ja koračam polaganim korakom, pažljivo a ipak snažno laktovima poduprt, napqla uZdignut, podvijenih nogu, mekano lebdeći iznad zemlje. Tl\ nisam bolestan, neću pasti - pustite me! (Trezveni glas iz publike: »On je LUD!«)- Lud?!- Ovo je san. Samo, tko su spavači: ja ili oni? A onaj s kačketom, zaustavljeni: sanjam li ja njega ili on možda mene? Nož. On je stvaran i krvav, sigurno, sve ostalo može biti san.

Koga sam ja to zaista ubio? Svoju budućnost (prošlosti nemam, rekoh: davno već mrtav) ili čudnog stranca? Tko je .on? Muž moje majke? Ne sliči nikome koga bih poznavao- a ipak svi ga oplakuju, dobacujući mi sažaljivo­-optužuj uće poglede!

A nož za rezanje papira, tup s obje strape i šiljast? Njime obrezujem knjige, dakako. Ne obrezuju se jedino knjige. Bolje je bosti. Naglo, ne raz­mišljajući, samo jednom dobro (i duboko) zamahnuti. Ne ja - moja ruka. Sudite joj, ako se ruci može suditi! Kratki spoj u glavL- i ruka radi. Odmor od misli, u hipu - i velika nagrada s početkom noćas u dva!

940 MOGUCNOSTI

»Živjeti i prestati živjeti zamišljena su rJesenja. ·Opstanak je negdje drugdje.• (Tko to govori?) Gdje drugdje? Ni ovdje niti tamo- nigdje. Pogo· tavo ne ovdje. Nema opstanka, ne za mene. Odmor nepr~kiD.ut, stoljetan, vječan. Gotovo da ne vjerujem! Pitaju me da li se pJašim, kajem li se, želim li još nešto. Ubih, učinih pravo: nevin sam - ne pitajte zašto! Ne budite me. Zašto prekidati san?! Otječem, sve sam lakši, još malo pa mrtav, konačno. Ne od vaših puščanih metaka: vi ćete probušiti punjenu vreću poljskog plaši­la za ptice kao što sam i ja dokrajčio živu punjenu lutku, u snu. U čijem snu?!

Noć je. Bit će ipak zore. Za druge. A ja? Ako se probudim- zatucite me, tako vam boga, zatucite me odmah, jer

san ma kako stravičan bio

manje je strašan od strave ove jave bez sna

Dolaze. Kasno je. Ni pakao niti raj neće mi ganuti srce: umjesto azurnih nebeskih krila

zemaljski plavi andeli nose

nabite puške (1972)

PJESME

Ismail Khoi

U EKSPLOZIJI JESENI

U eksPloziji jeseni stojim.

U eksploziji jeseni dgani lišća čini se slave svoju selidbu:

Jer, u svakom kutu, drveće se rastvorilo u vodqskoke vatrometa.

I, u bremenitoj buci, tišine, \ radostan feniks boja i mirisa

širi svoja krila - u zimi zvuka i pepefa.

»Vratit ću se«,

Vratit će se

I list je porazio Smrt.

Feniks pjeva.

Feniks zna.

U eksploziji jeseni stojim I, na pragu ruševina i nepostojanja, moje oči mirišu

svim istinskim bojama;

I ruševine mog obzorja ispunjene su bojama

942

i mirisima nježnosti i klonuća. I vidim miris boje

u boji mirisa.

I toliko sam svjetao da osjećam kao da Sam od svjetla i Jeta sačinjen

I meko-milovanje zraka, čak, . u puhanju svile vjetra

teško je

na krilu galeba mog daha. I ja sam takav da kad bi mistici i mučenici i sveci

i Bog kad bi znao, oni bi znali da ako je postojanje potrebno onda je to moje Postojanje.

U eksploziji jeseni znam

da Smrt će biti poražena. U eksploziji jeseni

pjevam, sa znanjem jasnijim od sunčeva sjaja, da Smrt nije Kraj: Jer, ja Znam,

da će sjeme sna ponovo dati izdanke pupanja kolijevci vjetra; I, poslije zimskog Sna-smrti, Sve što se čini besplr:Jdno, S puno slasti i radosti

osjetit_ će materinstvo.

U eksploziji jeseni stojim u eksploziji jeseni

kolanje moje krvi, prevrtanje moje utrobe toliko se širi u svjetlost,

u kristal da vidim

da u eksploziji VREMENA stojim.

U eksploziji Vremena stojim. I trenutak postaje prvi trenutak

MOGUCNOSTI

ISMAIL KHOI /PJESME ...

i trenutak postaje tajna i Svršetak dolazi k početku i trenutak se otvara i širi se tpruža

grleći Dan Tjedan Još-nedošlo Prošlo.

I mjeseci i godine i stoljeća, u golubu-nalik milenijima, lete iznad mene. I kolo moje krvi i moje utrobe

toliko se širi u svjetlost, u Kristal da vidim

da u eksploziji SVEMIRA stojim.

U eksploziji Svemira stojim i nebo je lijepo

kao aureola nad mojom glavom.

I trenutak je prvi trenutak, početak;

I u Vječitom trenutku, u Trenutku Vječnosti,

užurbani cigani kometa slave svoju selidbu.

I posvuda, drveće je Mliječnog puta otvorilo vodoskoke vatrometa.

U eksploziji Svemira stojim i moja se auoreola spušta na moju glavu i moje nebo se širi i pruža a to nije list što pada: to je Smrt koja bježi sada. I najsretnija tuga prosipa zvijezde

iznad moje utrobe i krvi moje.

Jer poezija me voli.

Teheran, 1972

943

(•Na obali sjedenja i postojanja•)

944 MOGUCNOSTI

KAO- SONET (19)

Kad je poljubim, i sunčeva sjena u njenim trepavicama

živne.

Kad je poljubim, tada, njena je spavaćica drhtavija

Kad je poljubim, tada, noć nam biva duboka i laka

Tada,

od želje.

kao san.

stasam u zori njenog osmijeha; i Ljubav je kao -baršun sunčeva sjaja

i, na granama mojih ruku,

i vrhunac se moje gordosti tali

u mom pogledu;

cvjeta sunce ljepše od milovanja;

pod sunčevim sjajem njenog stida.

Tada., samo sam slap poniznosti i žudnje; i, poput pitoma tigra, padam pred njene noge.

Tada, u njenoj nagosti,

I tada, ličim na lopoč orošen u vodenim vrtovima; i od njene nezasitne požude

nosim na sebi kristalnu odjeću

sunčeva sjaja.

do mog potpunog uništenja, ja pijem!

Teheran, 1971 (•Iza noći Sadašnjeg Covjeka«)

ISMAIL KHOI j PJESME ...

KAO - SONET (15)

Dobro je što te imam.

U ovom prolazu što vodi kroz užas i mrki mrak,

bezvoljna i besplodna noć kroz lance prolazi.

Medutim, sa svojim dugim kosama ti si sa mn oni;

i sve dok si ti sa mnom, noć će teći kroz svilu

i milovanje tvoje kose.

S kojeg to horizonta dolaziš, ti, koja se više žrtvuješ od Sunca? Kako uspijevaš poput visoke omorike rasti

u prljavštini ovog polja-gliba-i-leševa?

Reci mi Koji je kutak ove zemlje još ostao neokaljan,

O, ljubljena!?

Iz koje to dimenzije noć puše da sam postao taman i lagan, i ispunjen zvijezdama i tugom?

-Oh, prijeđimo i zaboravimo ... !

Kad mi prilaziš djelo se moje tijelo pretvara u krila j. treptaje. Kad te gledam postajem prozračan i čist.

Kad progovoriš Sunce se doista rada,·

Tada shvaćam da ni gadosti, ni laži, ni prevare nisu vječne,· tad~ pjevam

uz flautu tišine, jer Mola vi* je bio u pravu:

945

* Djalame Din Rumi Malavi (13. st.) jedan je od najvećih. klasičnih iranskih mističnih pjesnika.

946 MOGUCNOSTI

uvijek pjeva ti, o ljubavi uvijek.

Teheran, 1971 (•Iza noći Sadašnjeg Covjeka«)

PREDGOVOR

Ptica koja vene u želji pupanja' j:Jati.kao što i ja patim

od želje da progovorim.

O, pupovi tajfuna, što puPa te na granama moje krvi~ u vrtu mog srca

iza bedema zaklona!

»Sto pupate na granama moje kiVi?« •Ne! O, pupovi tajfuna! O, uvenuli pupovi tajfuna

u nadi i·s nadom pupanja!«

Zamislite da bedem padne, I da se urnebesom ispune staze; Cije uho je spremno da čuje prolaznika?

Kamenje obale gluho je, o valu! I tvoje svrdla ne može probušil:i Kamenu-zavjesu njihovih ušiju.

što je uopće more steklo čisteći obalu metlom svojih valova u praskozorju postojanja?

Sretan, o biti sretan kao planina, u zabačenom kraju gdje nema ničeg osim vječnog sna.

Teheran, 1972 (•Na obali sjedenja i postojanja«)

ISMAIL KHOI /PJESME ...

POVRATAK

Grbavac neba, stari ratar S punim krilom sjemenki- zvijezda, sije po tlu noćne ravnice: poput broševa, poput bisera. _

Uvečer otkriva Mjesec, na krovu Kradljivca-grozdova. Idućeg jutra, Sunčeva žetva grožđa.

Idućeg jutra otkriva, opet, 'nepomične Cemprese, kao i uvijek pomičan vjetar, obješen Jist, poput naušnice vjetra; Svijetli grozdovi grožđa vise, kao svifećnjaci

loze; I sjemenka ponovo stavlja svoj lijes u zemlju.

l iduće večeri, opet Grbavac neba, s punim krilom sjemenki,

zvijezda ...

Teheran, 1964

947

(»Na nježnom konju zemlje«)

POGLED

Tamo gdje se more igralo bojama.

• • •

Tamo, morske boje, i igre i cvjetna polja oblaka. »Riječ, govor, zvuk«

i sretna tuga koju sam u sebi pjevušio.

Jedino u meni bijaše misao na jučer i sutra.

Mogao sam vidjeti da postojim mogao sam vidjeti ljepotu postojanja, Morske boje, i igre tamo, i ja

u čijoj mašti je raslo trnovita grmlje napuštenog božjeg vrta.

Sunce, Na razbijenom zidu oblaka.

948 MOGUĆNOSTI

Morske boje i igre tamo i , slatki osmijeh vanvremenske zvijezde, probudene suze u mom pogledu;

A nebo plavo i nabujale samoće;

Cemerni ponos sokola mog uzdaha.

Teheran, 1967 (»Na nježnom konju zemlje«)

O UMIRANJU LISTA

U uvelosti lišć:1 Samo je okrenut Hst knjige jednoga godišnjeg doba.

Nema žalosti umiranja u Uvelosti lišća.

Sa saznanjem jasnijim od sunčeva sjaja ja sad pjevam:

Sve je bilo uzalud.

Sve ja bila laž

Uzalud? Sve? _O~ ne.

sve što je list mog srca · s uzdrhtalom flautom vjetra

pjevao o smrti.

Beznačajnost smrti lista nije Kraj razdoblja pupanja. Ne, Kraj razdoblja pupanja nije u beznačajnosti smrti lista.

To je divota predosjećanja i zanosa što sad jJjeva u meni:

vrt koji vjetar odnosi vratit će se

bujniji.

ISMAIL KHOI /PJESME ... 949

Vrijeme je da padem u kišnoj odjeći i da se pomiješam s pjesmom i travama.

Teheran, 1970 (•Iza noći Sadašnjeg Covjeka«)

(Ulomak iz dulje pjesme naslovljene »Sa znanjem sjajnijim od Sunca«)

DALJINAMA

More moje! O kolijevko! O grabe! Kad, u lelujanja tih daljina, Vrabac Jutr.i pjeva sonete, Kljuca jući zrna po beskrajnoj ljepoti

tvojih žitnih polja, Ova mima, mala rijeka O olujnom kitu sanja.

PRIJE OLUJE

Otvoren prozor, kao oči umrlog diva, Buljeći, bez vida, u zastrašujuću snagu

diva ispred sebe ... u planinu I nebo: tu voda, tamo pepeo. Vile su u letu sanjale sumorne snove o čudu raskošnog plavetnila

izvrnu tih jezera.

Lišće je, od uha do uha, šaputalo poruku vjetra:

Jedna polovica odobraVajući, Druga p~lovica niječući.

Teheran, 1969 (»Na krovu vihora«)

950

U prašnoj odjeći glasnik vjetra je Galopirao prema drugim šumama. Zavjesa je podrhtavala, poput krila leptira. Vidjeh mjesec kako blijedi.

MOGUCNOSTI

Teheran, 1963 (»Na nježnom konju zemlje«)

MJESTO SASTANKA ŽIVOTA I SMJELOSTI

Naša pustinjska samoća nije laka. Ruka ti zadrhti na pragu dodira. Pazi! Naša pustinjska samoća nije Jaka. Naša pustinjska samoća

- To područje Svjetlosti i ponosa~ Ova bezizmjemost goleti . ..

Ovdje Kosa kiše milovanjem Nikad kišobran otvorit neće Na ramenima tvoje žeđi. Ovdje velikodušnost slapova Nikad bisere prosipat neće Po kosi zamora tvog; I pogled na izvore Nikad smisao da ti neće Koracima tvog dolaska; I grana tvoje plodnosti

nije laka.

Nikad se u nadolaženju sjene širećih krila -odmarati neće - Kao prebujno stablo -Iznad mladih ptica, lišća i klica U gnijezdima rasta.

Ovdje U trn-grmlju uzbuna šuštanja Bit će ukr'as tvoga uma; A Smrt, Ta Smrt zajedljiva, Smrt u bijegu,

------

Bit će susjed tvojoj vječnoj uspmljenosti U zmijskom divljem otrovu ljutom .

•

ISMAIL KHOI /PJESME ...

Naša pustinjska samoća nije laka Pazi!

Ovdje Sunce je kao posuda taljenja i sjaja; I svjetlost poput biča budnosti Teče kao more venama oluja

s obala gnjeva i pijeska. Takva je mlakost čovjekove krvi.

Ovdje U noći poput same noći, Trebalo bi da si u sto neba budnih pogleda, Inače tisućuoki div Straha Prepriječit če ti uskoro put; I u danu, poput sama dana, Trebalo bi da si budniji od oprezna gledanja, Inače bezrefleksno ogledalo fata morgane Pokazat će ti ubrzo tvoj vlastiti odraz kao crtež na vodi.

Ruka ti drhti na pragu dodira. Pazi! Ovdje Ljudi usput uspinju nebo parajući vrhunac

neustrašivosti, Pomoću konopa zmija.

S MOJOM VELIKOM MALENKOSTI

951

Teheran, 1969 (•Na krovu vihora•)

»U malim se vodama male ribe legu«

Iz malih riba ove rijeke Kit se nikada roditi neće. Znam svoju veliku malenkost; I prihvaćam je. Ali Kad luk padajućeg kamenčića Uznemiri tisuću-godina-star san zatona, Onda ova pesnica bijesa sigurno ne udara

uzalud U zidove moga srca.

Teheran, 1969 (•Na krovu vihora«)

952

O PROPADANJU

»Kako se zove ovo mjesto? Gdje sam?«

Užas se u meni

pretvara· u vrisak.

Tišina je osluškivala. I bilo je lista ·

snažnije kucalo.

Usred šume nevjerovanja~ Tisuće putova zbunjenosti,

tada se iznenada bodež izgubljenosti

rasplinu u sva četiri pravca.

Zastadoh ukočeno: Bio sam primoran st a ti.

Zemlja je popuštala. A glib,

Gledao sam:

ispod mojih nogu, poput nezasitnog jedn jaka, želio je moje mrtvo tijelo.

puhala je sumnja. A U jedva vidljivoj svadi lišća

bilo je jasno Da će nebo biti raskomadano."

I mjesec je

MOGUCNOSTI

od straha problijedio. Teheran, 1969

KAD SAM BIO DJECAK

. Kad sam bio dječak, let papirnatog zmaja odnosio me

(»0 onima koji prolaze kraj mora«)

ISMAIL KHOI /PJESME ...

s krova ranorastvorenih očnih kapaka u visine ... u sunčeva narančasta polja. Oh, te kratke razdaljine! .

Kad sam bio dječak, Dobrota je bila žena sa zadahom cigareta čije se krupne suze iza naočala od debela stakla miješahu sa zvucima Korana.

Kad sam bio dječak, . tu je bilo više vode, više zemlje, više zraka; A u noći, cvrča/i su cvrčci usred taknja glazbe, mjesečine i tišine.

Kad sam bio dječak --radoSt, to je bila crta -

od kamena do cvilenja onog starog, jadnog pseta. Oh, te neville, nemilosne ruke!

Kad sam bio dječak mog8o·sam gledati vjetru predana krila nemoćnog goluba grivnjaša

Mogao sam, da,

pomoću tvojih škara.

mogao sam gledati i smijati se s ponosom okrutnim kao iskrenost.

Kad sam bio dječak, bila je dostatna jedna priča iz svih tisuću i jedne noći da bi bili potpuni tvoji snovi i tvoje budne sanjarije.

Kad sam bio dječak, bog je bio moćniji.

Kad sam bio dječak, najpitomiji čvarci sreće

953

954

imali su svoja gnijezda u prozorima tvog osmijeha. Oh, mačke mojih misli nisu bile tako brojne u tim danima.

Kad sam bio dječak, Ljudi nisu postojali.

Kad sam bio dječak, bilo je i tuge no bila je kratka.

POMAST

Iz. kose noćne dužine, koju Vjetar slobodno raznosi, izrezat ću miomirisnu viticu mira; Iz vinograda najviše galaktike, zreo grozd. zvijezda. Iz prijateljstva - tog vrta prijekora i uvreda -samo gram nerečenih laži,· Iz krune nerada i nepokretnosti, negaciju cijelog moga bića. Iz boravka mog medu svima vama, . tulipan, pustinju samoće. Iz sna o dobroti granu-lubenice otvrdivanja: potvrđivanja da oprezna dobrota nalazi svoju najčistija stvarnost u ružnim snovima. Iz stasa vitke kiše -kad zamre u laguni -jedan ocean velikodušnosti. Iz nježnog mog sjećanja na Boga, - na pragu pijanstva -zoru

blagih osmijeha i praštanja.

Onda, sve ovo stavit ću skupa

MOGUCNOSTI

Teheran, 1968 (•Na krovu vihora•)

ISMAIL KHOI /PJESME ...

u sveti mužar VJerovanja. Pojavit će se prah: prah

svjetliji od očiglednosti.

Taj ću prah pomiješati s kapljicom rose, iz oka najsvježijeg cvijeta, u vrtu iskrenosti.

Onda, povikat ću: O, srce! budi mirno, jer za tu tvoju prastaru ranu, ovdje, imam pomast, pomast .. ·.

BITI (4)

Noć,

duboka Poput samoće PreHjeva se.

Tuga, poput planine:

Sreća -kao da je Kruna Snijega na nfoj.

I nebo, sa svojim treperenjem, otvoreno, poput mogilćnosti;

I kao otvorenost u svim pravcima, bezmjerna.

Ja, sličan sebi, sličan cvatnji, ili bilo čemu u proljeće, .

955

Teheran, 1969 {»Na krovu vihora«)

956 MOGUCNOSTI

možda šumi, staroj i mladoj, prošlogodišnjoj i ovogodišnjoj, Obnovljenoj i novoj. I, u tišini, pitam treperenje na nebu: - »Da Ji će i ova godina, takoder Ličiti na moje dosadašnje godine:

Samo još jedan korak prema izgubljenosti u sjećanju zalutalog Nepostojanja?

Ili, kroz pupoljke koje vidim na svakoj grani, ovog puta, hoće li nešto biti dodano vječitoj nejednakosti Svijeta?«

I ti treptaji u nebu, Tihi i nasmijani, Cini se da vide probudenu šumu, Cije staro žilje, prepletenih grana, ukrašuje mladost rasta.

PREMA RAVNICAMA JEDNAKOSTI

Pusti Ovu odvrat~u svud prjsutnu laž Da ukrasi razvalinu svoje nutrine

rječitošću i licemjerjem.

Ne plaši se i nemoj biti tužan o, družbeničel

Ove trnovite doline Ove granitne zidine Vode

korak dalje K ravnicama jednakosti K nabujalim vodama I granama plodnosti.

Korak dalje, Ljepšu od cvjetanja

i galiju od očevidnosti, vidim

tu lijepu izvjesnost, tu izvjesnu ljepotu

Teheran, 1969 (»Na krovu vihora«)

ISMAIL KHOI /PJESME ...

Kako se smije

Sretna,, O, sretna

u odjeći zore.

Pobuna rušenja i oslobođenja.

957

Teheran, 1970 (»Iza nod Sadašnjeg Covjeka•)

KAd-SONET (23)

Ona je lijepa kao razumijevanje ili samoća. Ona je neophodna kao sigurnost ili ljepota. I, poput ljubavi, ona je potrebna i lijepa.

Moja je Djevojka zvijezda kiše na obrazu Zore; njeno je lice kao ogledalo providnosti. Moja je Djevojka u zeleno obučena kao Proljeće. Ona hoda tiho i nježno

po mostu duge: s kosom od kiše i rukama od sunčevih zraka i zagrljajem od-čistog milovanja i pogledom čija se obzorja šire i šire izvan drugoq svije.ta i nose me prema radosti pjevanja i miru Nepostojanja.

Moja Djevojka čisto je mi1ovanje,

ona je kiša, ona je sunčeva svjetlost.

Kad pogledam u njenu dubinu, odjednom, ah! svijet je lijep:

o koliko dalek i slijep sam bio! -Vidim.

958

Kad pogledam u njenu dubinu, Rudaki • ustaje, ponovo, iz tame slijepila

i izbivanja da vidi kako svijet postaje nježan

. pod koracima voljene.

Kad pogledam u njenu dubinu odjednom gadost, zlo i laž iščezavaju;

MOGUCNOSTI

I ja gledam kako radost mog pjevanja klija i raste s kišom, suncem i milovanjem.

I mir je mog Nepostojanja ispunjen svime što je dobro svime što je lijepo svime što je istinito.

Kad pogledam u njenu dubinu, odjednom, gle! Bog postoji;

I sve što postoji neophodno je i lijepo; O, kako slijep i dalek sam bio!

-Vidim.

Oh Od radosti pjevanja do-mira Nepostojanja Djevojko moja!

KAO-SONET (25)

Po velikoj radosti tanka prašina tuge.

Uvijek ima nešto što mrači Sreću: mala natmurenost oblaka ...

Oh rasprsnut ću se od plača.

* Abuabdulla Rudaki (oko 860-941) veliki srednjovjekovni perzijsko-tadžički pjes­nik, osBivač tadžičke srednjovjekovne književnosti. Bio je in3če slijep. U jednoj od najpoznatijih svojih pjesama kaže: »Uzalud nastojiš urediti svijet ... «

ISMAIL KHOI /PJESME ...

Zašto vodoskoci šaputanja ne bt uvijek pjevali u meni?

Uvijek se bojim da će ptice pjevanja · pobjeći iz mene:

-iz mene čija grana proljeća

iznenada s uzdahom uvenu.

Uvijek se bojim . da Lijepe i Kristalne riječi neće možda~ kao krilate kapi

· otići plešući iz mene: -iz mene

čiji se rušeći vodoskok radosti zauvijek zamrznu u iznenadnoj zimi mog uzdaha.

Uvijek se bojim da će Poezija možda umrijeti u meni.

Ah, Gdje si, gdje si Ti sada? Klld cvjetanje je tajna

koju otkriva božur tvog osmijeha u proljeću tvoje radosti;

I Vječnost je beskrajna Sadašnjost koja počinje s tvojim pogledom.

Uvijek se bojim ... Oh,

zašto ne mogu sjediti u kutu bezbrižan?

Koja teška odgovornost je dana meni· da trpim to ogromno nebo na svojim ramenima?

Biti slomljen, Da,

u trenutku kad trenuci prolaze kao termiti~· ni nebo nije siguran krov

nad tvojoin glavom; a tvoj lutajući pogled nikako. ne nalazi put do zaklona.

Biti umoran? na pola puta

kada, gledajuči u pakao straha, .

959

960

vidiš da sjena~ tvoja vlastita sjena~ pri svakom koraku, postaje zid

I onda, silom, sjediti uza zid koji se neprekidno ruši

I biti odbačen od svega

Reci mi, Je li me voliš istinski? Je li me voliš kao istinu?

u tebi, ispred tebe.

u tebi na tebe.

u grob sljepila.

I hoće li i dalje poezija postojati?

• • •

Kraj rijeke pjevanja . sjedim

, svjetliji od blagoslova. Otvoren u sva obzorja

kao Bog kao Ništavilo

Pored rijeke Blagoslova, svjetliji od pjevanja.

ZELENOMASLINASTI ISPUNILI ULICU

O čemu razmišljaju ti zelenomaslinasti Stojeći nepomično

u stroju poput željeznih stupova Sto podupiru krov svijeta?

MOGUCNOSTI

Teheran, 1973

ISMAIL KHOI /PJESME ...

O čemu razmišljaju ti ljudi? Je li moguće da je neka bol, s nepoznate strane spoznaje, zarila svoje kandže u srca ovih bešćutnika?

-zbilja bešćutnih?

Tako oni izgledaju Kad ih gledaš izdaleka.

U pogledu svakog od njih, poput zamrle zmije,

-Da.

muklo je klupko zastrašujuće bešćutnosti Jao! ' Jao!- ako se iznenada probude.

Njihovi očevi po polji"ma pobožnost sifu a pogled im je vodoskok čudenja što doseže do srži raja i kao da kažu: »Oblaci, bezbrojni oblaci, zašto ove godine ne donesoste kišu?«

Oh, moraju, odista moraju, moraju uvažiti glas što se čuje kroz tutnjavu grmljavine: »Oblaci su krave!

želite li se napiti njihova mlijeka, morate zasukati rukave , i pomiriti se s mogućnošću zadobivenog udarca oblake treba po musti! Inače, makar upalili stotine fenjera

vaših.suza naći ćete samo tamu neba na sve četiri strane, uvijek tako prazne; a kad bolje pogledaš naći ćeš ispucalu zemlju poslije svake umjetne kiše.«

Njihovi očevi po poljima siju pobožnost dok su njihova braća

u stranom gradu, nepozvani gosti zbunjeni, izgubljeni, potišteni odbačeni, napušteni.

961

962

Jao! O, čuda! Izgleda da ti beščutnici, mislim na te u zelenomaslinasto obučene . .. (Ovo je trenutak kad treba reći, to je trenutak kad treba otvoreno kazati Prava je poezija gola kao sam vid. Medutim ja sam vezan uz tiskarska slova

·Ah tome je već dugo vremena da se i tiskarska slova boje gole istine. I zato moj govor opet mora biti sličan šutnji.'

MOGUCNOSTI

I zato opet trebam zaviriti u kovčeg svoje mašte i provjerit je li u njemu košulja od prašine, satkana od is trulog svilenog simbolizma za moj stas vida. Da, tuje ... )

... Medutim, govorio sam o tima u zelenomaslinastim odijelima. , Cini se da ti bešćutnici nisu nikli iz ove iste zemlje nisu pili ovu istu vodu i kao da nijedan od njih nije, kao ja, list iz ovog istog Vrta

Za svoju vlastitu smrt Vrt

se urešava zelenomaslinastim četama.

Ne mogu to vjerovati~ o Bože! To je kao da sanjam ružan san. Gle! Eno dolazi .duh jeseni cereći se svojim žutim zubima.

Crveni trenu.tak kao što znate

na putuje. Prije ili poslije Andeo Pakla povika t će

»Vatra!«

I vidjeh tužan cvijet jasmina, izrastao na peteljci budnosti, kako gleda zabrinuto u zelenomaslinaste. »Kome ću reći,

uzvikne on, da moje srce krvari? i da me boli, boli, boli dok ih gledam

ISMAIL KHOI /PJESME ...

takvima kakvi su: najopasniji bijednici najužasnija tijela neznanja i moći ... «

O MOJOJ ZEMLJL O GNJEVU I TUZI

l

Veliki Rat Suprotnosti -kažu a i ja to znam -

uništit će sva uništavanja na koncu.

Veliki Rat Suprotnosti je -znam~

miješalica vode i vatre. Veliki Rat Suprotnosti

- bez dvojbe -neće prepustiti ovu zemlju .vJetru. I ja vrlo dobro znam da će ova prostrana zerD.Jja postati cvjetna, ·

da, cvjetna, samo kad dođe do sjedinjenja

prošlog i budućeg.

Ja vrlo dobro znam da Raj ne postoji.

Ali, ako i postoji, nije, ni u kom slučaju, izvan naše sudbine.

Znam, ja to dobro znam, da Bog još uvijek postoji u mojoj Zemlji: jer, prosjaci još uvijek postoje u mojoj Zemlji:

I ja znam još mnoštvo činjenica te vrste.

Mogu lako zamisliti dan u kolne će sve biti pretumbano; to nježno, slavno svjetlo,

963

964

u daljini, vodit će ovu Karavanu Beskr.J,ćnika do obećanog zaklona: samo kad dođe Zora

čija su obzorja bila natopljena krvlju,

· samo za trenutak.

I ja mogu lako zamisliti taj dan

koji nije mnogo dalji od sadašnjosti. I, za taj dan, koji će doći uskoro, spreman sam

umrijeti na njegovu pragu:

MOGUCNOSTI

kao rosa na obrazu noći~ jer, bez obzira na sve, Ja volim svoju zemlju.

2

Moj je gnjev, medutim, mudriji od moje mudrosti, · izgleda;

i moja tuga sposobnija od moje sposobnosti.

Zašto, inače,

Ja volim svoju zemlju, moj gnjev, budan i buntovan, urliče u meni: »Da, ja voli~ svoju zemlju; i volio bih postati oblak, s tijelom kuge; i razbacivati zrna svog crnog otrova,

neprekidno,

kad kažem:

po besplodnim ravnicama ovih zaspa/ih polja; i volio bih postati vjetar, s dahom vatre; i saditi grmlje slično plamenu mog uzdaha,

_ na svaki pedalj zemlje, u opustjelo} nemoći

ovog ne-postojanja koje je Suština.

s've ovo govorim neiz mržnje

već iz ljubavi;

ISMAIL KHOI /PJESME ...

Kao kad kažem Ja vOlim svoju zemlju.«

Moj gnjev to viče; i, zatim,

moja tuga, dublja od noći, jadikuje u meni:

»Ah, Ah! ... Starost i rak su neizlječivi, što očajan sin da učini, osim da se pomiri da mu za Majku

nema nade; i poželi njenu smrt?!«

Da, moj je gnjev mudn]i od moje mudrosti.: i moja tuga

sposobnija od moje sposobnosti.

965

Teheran, 1971 (•Iza noći Sadašnjeg Covjeka•)

I SJEVER TAKOĐER

Kiša će razoriti jug Grada.* Kiša

će razoriti jug Grada.

A ja - čudno!- nisam tužan.

Gledaj! Oblak je rasprskao svu svoju tugu

u predjelu kiše a ja, koji Sijm bio u tugu zaljubljen, samo gledam

i nimalo nisam rastužen!

* Pjesnik govori o južnom višemilijunskom dijelu Teherana gdje se nalaze pučke čet­vrti- proleterski i beskrajno bijedan dio grada. Južni dio Teherana živi svojim izolira­nim načinom života. Tu gotovo nikada ne zalazi aristokracija i buržoazija zbog opas­nost~ koje tu prijete. To su. 'gradske četvrti uskih rilskopanih teško prohodnih uličica s ·kockastim zemljanim kućama. Blještavi sjeverni dio Teherana rezerviran je za boga­taške palače i dvorce.

966

I samo gledam; ali ništa ne vidim osim oblaka,

koji pjeva ... svoju tugu?

Nef Ja bih trebao slaviti

Nestanak svoje Tuge.

I samo gledam; ali ništa ne vidim osim oblaka, Koji pjeva svoj noćni gnjev; i igra se groma

u mojim venama~ u kojima bjesni probudena

i IJ.epokorna bUčnost njegova biča. Nestanak Nježnosti u mom srcu

trebao bih proslaviti večeras.

U ovom trenu pričljiv sam i eksplozivan~ kao gnjev; i kao gnjev, ja sam kadar:

. Kadar sam uzeti »Divan« Hafeza*; i, vlastitim ga n1kama iskidati u komade,

list po list,·· i kadar sam, kao bodež i umiranje vjerovati u potrebu Krvi i Jeseni; i kadar sam stajati uspravno,

pri naletu vjetra, i uništiti djeli vrt cvijeća

i rose; Staviše kadar sam čak

iz neposredne blizine gledati odsijecanje glava tisućama

mlade janjadi.

Kao gnjev ja sam

MOGUCNOSTI

* šemsudin Mohamed Hafez (umro 1389), jedan od najvećih perzijskih pjesnika. Njegov »Divane sastavljen od SOO ghazala, mnogi Iranci znaju naizust. Izvršio je velik utjecaj na cijelu istočnjačku poeziju i utjecao i na mnoge evropske pjesnike. Za većinu iranskih sUvremenih pjesnika, Hafezov savršeni stil i profinjena izražajnost su nedos­tižni. Medu te pjesnike, poklonike Hafezove poezije, ubraja se i Ismail Khoi.

ISMAIL KHOI /PJESME ...

u ovom trenu pričljiv i eksplozivan.

Jug Grada bit će razoren; ali to nije razlog za tugu.

Ja čvrsto vjerujem u oblake, i siguran sam da oblad Znaju~·

ne siju oni uzalud svoje sjeme, pregršt po pregršt,

na ovu zemlju izgladnjelih ljudi.

Jug Grada bit će razoren; ali to nije razlog za tugu

zaista nije to razlog za tugu. Jug Grada mora biti razoren. Nepravda?

- Ne! To nije nepravda.

Nepravda je biti milosrdan prema rupama. Nepravda je biti milosrdan

prema grmovima u dolinama. Biti na vrhuncu i imati samilosti prema dolinama: Nepravda je uvijek bila upravo to,

poplava kaže, i ja kažem,

Nepravda je uvijek upravo to.

l poplava kaže: »Sve rupe moraju biti ispunjene. I planine i doline ne smiju postojati. Cijela površina Zemlje

·mora biti ravna. Sretno, O, Sretno!- Sunčevo blistavo cvjetanje

po otvorenoj ravnici!«

Gledaj! Velikodušnu propast!

Moćan, rušilački gnjev i zveka! Tamo! · Napad iz džungle okrutnih i bijesnih slonova!. l strah od pretumbavanja hvata srce Zemlje i -vremena!

967

968

Gledaj! Najveličanstveniju poplavu! Strasnu kao ep~ koju pjeva jedinstvenost Prirode

Gledaj! &ko je vješta i kadra!

Gledaj! Gledaj! Tko je ikad tvrdio

i Povijesti!

da rušenje nije uzbudljivo? Tko je ikad tvrdio

da je rušenje tužno?

Jug Grada bit će razorim. I to nije razlog za tugu. Jug Grada bit će razoren

naletom vode;

Sjever Grada uništenjem Juga ...

OBLIK KASPIJSKOG MORA

Na obali, samo na obali,

more se razbija,

val za valom u valovima,

I sad sve je mirno i ne pleše

u oluji

uzduž žala. - Vidiš li,to?

opijeni val, na obali,

MOGUCNOSTI

Teheran, 1969 (•Na krovu Vihora•)

ISMAIL KHOI /PJESME ...

na obali samo more,

more slično sebi samu;

I sad sve je mirno i pogled je poput ptice u slobodi, na krilima vjetra; i voda je od sunčeva sjaja u odsjaju plavom osunčane vode;

i pi tome vode, vode krasne,

u kratkoći svjetla-sunca u krasno ti svje tla-sunca -pitoma i mirna -

još su samo slika modrog prividenja; i tu odmah preko ptica-oblaka,

ili mali oblak ptica, u slobodi milujućeg pogleda, sve je kao živopisni crtež na ploveća j svili plava sna.

Tik kraj mene, žal se igra morem,

valovima.

U daljini, na pučini, more, more ... Vidiš li to?

Ptica koja tamo leti u visini, slična sjem"'; povrh vala,

na~učini, to je more samo,

na ogromnim krilima Simorga * vode, čija sjena širi svoja krila,

slična-sjeni,

nad vrhuncem putu jućeg Rafa**,·

969

* Simorg, u doslovnom prijevodu znači •trideset ptica«. U pe:nijskoj mitologiji pred­stavlja ogromnu-pticu. ** RM je ime planine u kojoj, prema perzijskoj mitologiji, živi Simorg.

970

i ta sjena, slična sjeni širi svoja krila

a u nebu pjesma kao more: i prozračnost koja širi vidik, i duga kao pjesma iznad mora; od lutanja valova riječi · do lutanja riječi valova.

U daljini, na pučini more, more ... Tik kraj mene, val-za-valom na oban

no međutim, more tu dolazi do svog pravog kraja; ali bez val-za-valom žala more ne bi bilo potpuno.

MOGUCNOSTI

(•Na obali sjedenja i postojanja•)

KAO DIJETE, U SNIJEGU

Ponovo sam naučio da moram biti siguran

da Postojati ne znači sanjati,·

Ipak. dobro je, I čovjek može biti Kao Mašta:

, svjetlost u letu. Ne, u ne-postojećim-područjima

od ne-znam-tamo-kamo, u-kom-vremenu, uzvišenijim od bilo kojeg neba;

Nef no, bez dvojbe, Upravo na ovoj Zemlji i upravo u ovom trenu. Prazna »zemlja-tišine« davno zaboravJjeDih

svih ovih jednostavnih ljepota bijaše kao grob. Neka sjećanje na nju bude izbrisano iz mog sjećanja: Oh, taj .smrtni-san,

ISMAIL KHOI /PJESME ...

taj vrtlog, iz čijeg prozorskog-okna~ tame, sve što je blizu bijaše tako daleko od dosega mog vida i mog sluha kao kolijevka od graba.

Oh, te ceste jutarnjih

odlazaka; sretna tuga zatim pahuljice darivanja, rad, kao bodež-oštra studen; i, zatim, slika dolaska kući:

vrata zvono

žena

T~ dobrodošlica osmijeha, mekoća umora, zaspala mačka i sretna toplina.

Sve je bilo kao da sam umro: da zaboravim· sve te obične ljepote.

·Ponekad, §etnje po bijeloj šumi zime,.

djeca;

s kišobritnom snijega iznad tvoje glave, buden je i čuđenje

providnije od proVidnosti potolai planinskih snježnih-voda,

utječe u tebe i puni te.

I, zatim, na vršku vjetra, u trenutku kad je vjetar-završetak cvokotanja na tvojim leđima,

iznenada, pljusak iznenađenja,

tako stoji licem u lice s otvorenom suštinom

svakog •Sto-je-to?• očaravajući je prizor.

971

972

I to više nije snijeg koji pada,

ne! to je jato, vidiš, valovito jato sjemena-maslačka, raspršenije od svjetlosti krila galaktike, koje se oblikuje ispred tvojih očiju;

i, zatim iz bijele šume-zime _ s kišobranom snijega iznad tvoje glave vidiš u zeleno-odjevenu Gospodu Proljeća, nasmijanu

ispod kišobrana kiše.

POnovo sam naučio da moram učiti. Ponovo sam naučio

da se čak po kiši može zapaliti vatra.

Ponovo sam na.učio da govor

nije beskoristan; i da sama beskorisnost nije beskorisna.

Ponovo sam naučio da čovjek mora učiti od češljugara koji slobodno pjeva na vjetru; i da čovjek može biti prirodan: poput snijega koji pada, i, poput mačke koja iza vrata, golija od siromaštva i kukavnija od molitve, traži nježnost i toplinu

gazdarice i kuće; i da čovjek može plakati prirodno: poput podzemnog pritiska koji otvara najčistije vocfoskoke

slatko-pjevajućih potoka, u iznenadnim ustima Dapuklog-stijenja.

Oh, Oh, kBko je jednostavan ovaj svijet! I ponovO sam naučio da ovaj svijet

može biti lijep, takoder:

MOGUCNOSTI

ISMAIL KHOI l PJESME ...

na vrletnim visinama buđenJa~ na vrhu zadivljenosti;

u iznenadnosti.

Naučio sam, čak

da ispod pepeljastog; umornog pogleda najmračnijeg tugom-okrečena neba,

da takoder čovjek može biti čist i blistav

kao blagost očiju svjetla.

Cesti tka za tvoje ponovno buđenje, O, Pjesriiče! Prazna »zemlja-tišine« davno zaboravljenih

svih ovih jednostavnih ljepota bijaše kao grob.

973

Teheran, 1974 (neobjavljeno)

KAO-SONET (20)

Sličan sam uspavanoj vodi U bistrom jezeru; I bio sam sličan bistrom jezeru, Sa sjenom oblaka Puneći svoje ogledalo tugom, kao sumrak.

Onda, Zajedno sa zorom Došla je tvoja ljubav- kao nabujala rijeka -prodornog pogleda i uzdrhtala,

koja je dolazila prelijeva jući se; Da me držiš u čv_rstom zagrljaju, I spasiš od tisuću ruku .

od uzbudenihi zaigranih valova

Onda, Tamo su bili visoki i ponosni čempresi svjetla Koji su rasli u vrtovima mog čuđenja i znanja. Onda, vidio-sam, da sam pio sreću Iz fontana od kristala.

974

Onda, vidio sam, da sam bio lakši od zraka, Lebdeći u zraku, Kao zrak.

I onda~ sa krovova svjetla, kristala i sreće,

U velikom ogledalu Zore, vidio sam,

Da sam ljepši od Boga.

KAO-SONET (21)

Sto su oči?

I za što su oči, ako nisu za sklapanje,

Da te mogu vidjeti u sebi; I biti slijep i daleko od mjesta gdje Nema ničeg na vidiku osim laži i licemjerja,· I da bih bio svijetao u sebi,

izručen u svjetlost tamo gdje je sunce predio tvog sna.

Reci im Da otvore prozor.

Reci im da otvore prozor: da otvore prozor Za uskogrudost svakog duha

iz pakla njihovog disanja; O, moj družbeniče, guši me.

Iza ovog prozora, Je kristalni san, zvijezda, I djevičanski Mjesec, i najčistije -stalno More -Dišem u čistoj samoči.

Sto su oči?

MOGUCNOSTI

1971

ISMAIL KHOI l PJESME ...

I za što su oči, , ako nisu za sklapanje;

Očni kapci je li to prozor Koji se otvara obzorjima spasenja?

975

Teheran. 1972 (»Iza noči sadašnjeg Covjeka«l

(Preveo Dragutin Dumančić)

ISMAIL KHOI (BIUESKA)

Dragutin Dumančić

Ismail KHOI je istaknuto ime moderne iranske poezije. Pripada grupi najradikalnijih, lijevo orijentiranih intelektua:laca svoje zemlje. U njegovoj poeziji taj lijevi internacio:rlalizam u trajnoj je sprezi s njegovom kritikom šahove strahOvlade i s njegovom nadom u socijalno pravednu budućnost svog naroda.

Khoi potječe iz srednje građanske klase. Rodio se u Mašedu 1938. u po­krajini Horasan. Osnovnu i srednju školu pohađao je u rodnom gradu. Stu­dij filoz·ofije završio je na Teheranskom sveučilištu 1961. Na Londonskom sveučilištu 1968. brani doktorsku disertaciju iz čiste filozofije. Radio je jed­no vrijeme kao predavač filozofije na Sveučilištu u Teheranu, ali je odatle bio uklonjen zbog suviše slobodno iznlženih ljevičarskih ideja.

Na njegov je odgoj veliki utjecaj izvršio njegov djed koji je i sam pisao poeziju - zapravo imitaciju velikih .perzijskih pjesnika horasanskog kruga. Perzijska pokrajina Horosan je dala cijelu plejadu velikana klasične perzij­ske poezije. Spomenimo samo najveće: Ferdusi, Omar Khajam, Atar, Asadi, Muizi, Kosroj, Dami, Enveri, Sahi i drugi. Klasična perzijska poezija bila je ogledalo perzijske duše kroz cijelo povijesno razdoblje perzijske države. Ona je, poput naše narodne poezije, izražavala sve težnje i nade naroda. Tu ulogu ona igra i danas. Premda perzijsku poeziju nije stVorio i uobličavao narod,­kao što je to slučaj s našom epskom i lirskom poezijom, narod ju je prihva­ćao i pamtio prenoseći je na potomstvo. Tako je to i danas. Svaki Iranac zna naizust veliki dio pjesničkog nasljeđa svoje zemlje.

Klasična perzijska poezija je poezija forme, metra i rime. Stoljećima ju je takvu pamtio i prenosio iranski narod. Moderna poezija slobodnog stiha, lišena striktnih formi i rime nije imala nikakve mogućnosti da bude prihva­ćena u narodnom pamčenju. Prvi pokušaji takve poezije bili su uzaludni. Me­dutim, pojavom velikog pjesnika Nime Jušida jaz izmedu klasične i moderne

DRAGUTIN DUMAN CIC l ISMAIL KHOI ... 977

poezije bio je premošćen. Poslije Jušida moderna poezija utirala je se:bi put. Citave plejade izuzetnih pjesničkih imena zapljuskivale su plodne obale iran­ske poezije. Iako još i danas ima u Iranu dosta (pa i dobrih) pjesnika koji stvaraju u klasičnoj maniri, moderna iranska poezija prokrčilaje sebi trajan put do iranskog čovjeka.

U mladoj generaciji iranskih modernih pjesnika značajno mjesto pripa­da Ismailu Khoiu. Khoi se ubraja medu pjesnike koji su i svojom poezijom i javnim djelovanjem izražavali otpor strahovladi posljednjega perzijskog ša­ha Mohameda Reze Pahlevija. Zbog toga je pjesnik bio proganjan, zatvaran a njegova poezija zabranjivana.

Osim poezije K.hoi piše i rasprave iz filozofije. Bavi se također i prevođe­njem. Pored ostalih djela preveo je na perzijski Nietzscheovo djelo »Tako je govorio Zara thus tra«.

Objavio je više zbirki pjesama do 1973. Od tada su sve njegove izdane knjige zapljenjivane i spaljivane. Navodimo naslove njegovih najvažnijih knjiga: »Nemoćan«, 1956; »Na nježnom konju zemlje«, 1967; »O onima koji putuju morima«, 1970; »Glas ljubavi,« 1970; »Na obali sjedenja i postojanja«, 1972; »Na krovu vihora«, 1970; »Iza noći Sadašnjeg Covjeka«, 1973.

Dobar dio prepjeva Khoievih pjesama što ih ovdje objavljujemo nači­njen je u Teheranu 1974/75. Pjesme su prepjevane s autorovom pomoći. Naj­veći je broj pjesama sam Khoi izabrao i predložio za hrvatski prepjev. Tako su u Ovaj izbor- uzete i neke dotad neobjavljene pjesme. Nekoliko pjesama prepjevano je uz pomoć engleskih prijevoda.

FRANCUSKI PUTOPISI KROZ DALMACIJU OD PRVOG KRIZARSKOG POHODA DO KRAJA XVIII.

STOUECA

l.

Marija Kandido-Rožman

UVOD

Zbog svog geografskog položaja, zemlje Južnih Slavena, pogotovo Dal­macija, taj dugi pojas Hrvatske uz Jadransko more, stoljećima su bile privi­legirani put izmedu Istoka i Zapada. Migracioni tokovi češće su slijedili pra­vac istok-zapad nego sjever-jug. Isto tako je bilo i s velikim vojnim pohodi­ma i trgovačkim vezama. Tim velikim kretanjima ljudi prenosila su se i obavještenja o prijedenim zemljama: u,. kakvom god obliku bila, ta zapažanja su dugo vremena bila jedini izvor informacija o tim zemljama, opisi putnika jedini otvoreni prozor prema vanjskom svijetu.

Prvi kontakti između Francuske i Dalmacije, koji su ostavili vidljive tra­gove, potječu iz srednjeg vijeka, iz vremena križarskih ratova. Nastavili su se tijekom stoljeća, većim ili manjim intenzitetom, ali nikada nisu potpuno pre-stali. ~

Cesto su bili predmet mnogih istraživanja: ponekad u širem kontekstu, kao kod R. Warniera' koji, baveći se općenito balkanskim zemljama, govori i o Dalmaciji. Podrazumijeva se da jedna takva studija, čak vrlo dobro urede­na, nipošto ne može na nekoliko desetaka stranica donijeti nešto više od kratkog i sažetog pregleda problema. Drugi istraživači su se bavili osvjetlja­vanjem jednog ili više posebnih problema. Navest ćemo tek neke od njih,

/kao: P. Matković2, J. Tadić3, L. Vojnović4 ili M. Deanović5 ; svi oni su ostavili radove od velikog značaja. Medutim, što se tiče same Dalmacije, pogotovo francuskih putnika po Dalmaciji, nije postojao ni jedan sintetički rad. Plani­rajući ovu doktorsku disertaciju pod naslovom •Dalmacija u francuskoj književnosti« prije svega smo željeli ispuniti tu prazninu predstavljajući dje­la svih francuskih putnika kroz Dalmaciju, polazeći od prvoga križarskog po­hoda do kraja 18. stoljeća.

MARIJA KANDIDO-ROZMAN /FRANCUSKI PUTOPISI ... 979

Drugi dio obrađivao bi pisana francuska svjedočanstva iz vremena Na· poleonove Ilirije, a treći dio utjecaje ovih cjelokupnih djela na francusku književnost devetnaestog stoljeća. Drugim riječima, pretpostavljamo da se slika Dalmacije u Francuskoj, na~tala najvećim dijelom zahvaljujUći opisima francuskih pUtnika u prethodnim stoljećima, neminovno mora ·odraziti u li· teraturi devetnaestog stoljeća, pOsebno u francuskom romantizmu.

U ovom radu obrađena je, dakle, samo prva trećina projekta; kako je. sa­kupljena dokumentacija bila veoma bogata i zanimljiva, smatramo da može biti predstavljena kao cjelina pod nazivom »Francuski putopisi kroz Dalma· ciju od prvog križarskog pohoda do kraja XVIII stoljeća•.

Predstavljajući djela francuskih putopisaca kroz Dahnaciju, poštivali smo dva postulata:

- Uzimati u obzir samo objavljene putopise, dakle, one koji su bili do· stupni javnosti. Jer, osobni kontakti (između trgovaca ili stručnjaka Francu­za i Dalmatinaca npr.), posebne prepiske, zapisi raznih konzularnih ili dru­gih predstavnika, nastali u vrlo povjerljivim krugovima, često čuvani u naj­strožoj tajnosti, dnevnici s puta neobjavljeni ili objavljeni mnogo kasnije, bez obzira na njihovu vrijednost, nisu ušli u okvir ove studije, jer nisu prido· nijeli, pretpostavljamo, stvaranju slike Dalmacije u Francuskoj. Tako jedna čak i gruba kompilacija, ukoliko je objavljena i u velikom broju distribuira· na, postaje značajnija od najpronicljivijega neobjavljenog rukopisa.

Zatim izbjegavati kataloška predstavljanje putopisa i putnika kao i su­višna ponavljanja koliko god je moguće. Pred svakim poznatim putopisom, prethodno komentiranim i analizirariim, reducirali smo svoje primjedbe na· glašavajući samo naša razmimoilaženja. To se posebno odnosi na opis čet· vrtog križarskog pohoda' kojemu smo namijenili ćak oko četrdesetak strani· ea, dok je analiza vrlo poznatog i znaćajnog putnika Alberta Fortisa na pri­mjer svedena na dvanaestak stranica, iako se radi o prvom iscrpnom djelu o Dalmaciji objavljenom na francuskome jezikU.

Ova metoda, prihvaćena kao postulat, diktirala nam je različite anali tič· ke pristupe. Tako na primjer kada se radi o XIV i XV stoljeću u kojima nala· zima vrlo malo putopisa koji govore o Dalmaciji. siromašnih po broju strani· ea i bogatstvu zapažanja, izabrali smo individualni pristup svakome od njih vodeći računa o svakoj zabilješci, bez obzira na njezino povijesno značenje, smatrajući da je svaki opis, nastao u vrijeme kada su se informacije sporo i teško prenosile između tako udaljenih zemalja, od izrazite važnosti. Tako se zahvaljujući tim šturim zapažanjima hodočasnika na putu u Svetu Zemlju, u Francuskoj stvarao sud o Dalmaciji: vrijeme organiziranih putovanja i pla· vih vodiča j oš je daleko i Dalmacija neće, poput Francuskoj mnogo udaljeni· jih zemalja još dugo postati predmet vulgarizacije, turistički cilj. Nikada ne· će imati svog Lotija sitog »kozmopolitskog sajma« (foire cosmopolite)7 čak ni danas; na kraju XX stoljeća.

U XVI stoljeću dalmatinski put prema Orijentu postaje sve zakrćeniji, ali Dalmacija ostaje samo mjesto prolaza hodočasnika: nitko se tu ne zaus· tavlja, nitko na nju ne obraća posebnu pažnju. Pa ipak, putopisi s.e slijede, zapažanja ponavljaju, ali nastaju o- uistinu.rijetki- i novi, originalni opisi. U njima se počinje nazirati pomalo stidljiva sistematizacija u zapažanjima,

980 MOGUCNOSTI

skromna slikovitost u opisivan jima. Zbog toga smo pokušali pratiti naše put­nike pojedinačno, analizirajući njihove putopise po temama. Ako se ta ten­dencija k diferencijaciji u XVII i XVIII stoljeću nastavlja, broj opisa se dras­tično smanjuje u odnosu na XVI stoljeće: čuveni put prema Orijentu, koji je do kraja XVI stoljeća vodio od Venecije preko dalmatinske obale i grčkih otoka prema Turskoj i Palestini, zamijenjen je udobnijim putovima. Belgij­ski putnik Vincent de Stochove, poslanik francuske ambasade koji je 1630. putovao u Tursku, u opisu tog putovanja veli:» ... Ima nekoliko godina da su se oni koji su željeli ići na Istok ukrcavali u Veneciji, ali otkako su Francuzi u savezu s Turcima (a taj »Savez« star je već oko stotinu godina - Dekret o kapitulaciji donesen je 1535) iz Marseillea i obala Provence isplovljava veći broj brodova u Tursku, nego iz Venecije, sada se taj put smatra udobnijim od onog iz Venecije ... « 9

Iako se više putlJ_je i strane zemlje sve više privlače Francuze10 , politički razlozi nagone francuske putnike da mijenjaju rutu. Ako je francusko-turski savez barem donekle uzrok tome, glavni razlozi leže u dugim ratovima izme­du Turske i Venecije-n zbog kojih navigacija pod zastavom Republike\postaje poprilično opasna.12 Osim toga, ne treba zaboraviti da su turske granice bile udaljene samo nekoliko kilometara od dalmatinske obale, te da na tim pod­ručjima nikada nije bilo mira i da je ratno stanje bilo stalno prisutno.13 Ka­da se radi o XVIII stoljeću, pogotovo prije 1789. godine, francuski putnici kroz Dalmaciju su vrlo rijetki: osim crtača Cassasa i geografa Bellina ni je­dan francuski putnik nije oStavio značajnije tragove o svom prolasku kroz Dalmaciju.14 Trebat će sačekati kraj stoljeća i osnivanje konzularnog pred­stavništva u Travniku u Bosni (od 1793-1797), kada je nekoliko francuskih

-diplomata prošlo kroz Dubrovnik i Bosnu15 , te stvaranje Ilirskih Provincija 1809, ali to bi već bilo drugo povijesno poglavlje.

Ne čudi, dakle, što je vrlo bogato djelo Talijana Alberta Fortisa Viaggio in Dalmazia imalo tolik odjek u čitavoj zapadnoj Evropi, te je nakon pojavlji­vanja na talijanskome, u vrlo kratkom roku bilo prevedeno na francuski, njemački i engleski. To djelo služilo je· kao izvor inspiracije više Qd pola sto­ljeća nakon svog objavljivanja, u Francuskoj i drugdje, pa smo ga zato uklju­čili u naše istraživanje. Takoder smo uključili i dva djela koja ne pripadaju putopisnoj literaturi: radi se o onim djelima koja su na diskretan način bila inspirirana Fortisovim putovanjem; jedno pripada onim »romanesknim«, drugo nosi naziv PUtovanje ... iako njegov autor nikada nije posjetio Dalma­ciju.16 Oba ta djela ispoljavaju predromanti"čarsku senzibilnost zasnovanu, barem na formalnom planu, na poznavanju stranih zemalja, dakle, na puto­pisnoj literaturi.

MARU A KANDIDO-ROZMAN /FRANCUSKI PUTOPISI ...

I

PRVI KRIŽARSKI POHOD

(Raimond d' Agiles i Guillaume de Tyr)

981

Prvi opisi zemalja Južnih Slavena nastali su u srednjem vijeku i zapisi su povjesničara prvog i četvrtog križarskog pohoda.

Dva od ukupno četiri puta, kojima su se križari prvog pohoda koristili, išla Sl! preko Balkana. Tako je jedna ekspedicija pod vodstvom Raymonda IV Toulouskog, grofa i papinskog poslanika, Adhemara od Monteuilja, pre­šla Italiju, Dalmaciju i planine Carstva.

Još se nije radilo o pravim vojskama: križari su putovali svaki za svoj ra­čun, bez obaveze priznavanja ičije zapovijesti;\ grupirani oko najpoznatijih plemića, ali bez dužnosti da budu poslušni.

Dva kroničara_- Raimond d'Agiles17 u svom djelu »Historia Francorum qui ceperunt Jherusalem·«;t 8 i Guillaume de Tyr, 19 u djelu »Historia rerum transmarinatum«,20 na latinskom su jeziku opisala taj pohod.

Guillaume de Tyr piše osamdeset godina nakon događanja, dok Rai· mond d' Agiles piše o onome što je vidio i uradio, o onome što su vidjeli i uči· nili njegov priric i njegovi sljedbenici, neposredno opisuje zamisli i ponaša· nja križara. ,

Vidjet ćemo uz pomoć analize tog dijela opisa, u kojem se govori o sla­venskim zemljama, kako se Guillaume de Tyr služio teksta~ Raimonda d' Agilesa da bi složio svoju pripovijest, kako ga je proširio, kao što je to i nje·

, gov vlastiti prevodilac poslije učinio.

Raimonđ d'Agiles počinje svoju kroniku opisom teškoća koje su hodo­časnici morali prebroditi prolazeći kroz Dalmaciju: »Zemlja pusta, planin· ska, bez putova, gdje kršćani u toku tri tjedna nisu sreli ni životinje, ni pti­ce.«21 Guillaume de Tyr, u ulOzi povjesničara, na početku daje geografski položaj Dalmacije koja se, po njemu, nalazi »između Mađarske i Jadranskog mora.«22

Ni jedan od dvojice kroničaia ne precizira rutu putovanja, niti navodi imena gr3.dova ili sela kroz koja su prošli. Guillaume de Tyr navodi »četiri biskupije: Jadres, S palete, Antibare i Ragusa• ;" obavještenja je sigurno do­bio od nekog prijašnjeg kozmografa, te ih navodi bez reda. Križari nisu pro· ·šli kroz te gradove; spuštajući se iz Lombardije, zasigurno su krenuli starom rimskom cestom od Oglaja-(Aquileia) do Senja, zatim se penjali u unutraš· njost zemlje, u liku-(Arupium) de Sollina-(Salona) u Dalmaciji, da bi na­stavili preko Citluka kraj Sinja-(l'Aequum), prateći obalu od Dubrovni·, ka- (Rhagusium) i Budve do Skadra."

Raimond d'Agiles u nekoliko riječi opisuje težak prijelaz jednog maglo­vitog kraja: »Ostadosmo oko četrdeset dana u Esclavoniji, uvijek hodajući kroz tako gustu maglu da smo je mogli tako reći dirati i gurati ispred sebe či­-neći i najmanji pokret.c:25

Guillaume de Tyr traži uzroke ovim maglama koje su poslj~dica

982 MOGUCNOSTI

»Dubokih tekućih voda i močvarnih jezera tako da je malo prohodn~ zemlje. Zrak je tako pun guste magle da su oni koji su išli otraga s mukom slijedili one koji su bili sprijeda ... jer ova je zemlja puna potoka i baruština da se svakoga dana podiže iedan ogroman oblak ... «26

Ako su hodočasnici prošli kroz šumovita i planinska područja Uke i Gorskog kotara, krajeva bez velikih rijeka i potoka (karakteristika kraškog tla), morali su prijeći i nekoliko kilometara po močvarnom terenu u dolini Neretve. Medutim, taj put nikako nije mogao trajati četrdesetak dana, a ako je taj zrak bio toliko zagušljiv, kako to da je ta dolina već stoljećima bila na­seljena?

Slažemo se s tim da je taJ prijelaz bio naporan, to više što se odigravao u zimskom periodu. Shvaćamo takoder i pretjerivanja dvojice kroničata. Pu­ni poleta i simpatija prema tim ljudima koji su napuštali svoju domovinu, roditelje, prijatelje i ova svoja velika imanja da bi slijedili Krista i dobrovolj­no se prepustili bijedi, oni naglašavaju teškoće tih napornih i opasnih puto­vanja.

Još će rječitiji biti Gabriel de Preav, prevodilac putopisa Guillaume de Tyra. Opis tog · ·

»zraka ... tako groznog i tamnog, da bi ga se moglo lako oblikovati i sjeći nožem ... područje tako bogato izvorima i potocima, rječicama i močvarama iz kojih stalno izlazi para takve gustoće i u takvim količinama da je zrak go· tovo sasvim pokvaren i kužan« 27

davao je mnogo dirljiviju sliku tih ljudi izgubljenih u tminama i šuma­ma, što je pogodovalo ukusu čitalaca šesnaestog stoljeća koji su se zanosili knjigama o Orijentu i putovanjima u Svetu Zemlju.

Teškoće križara nisu bile isključivo posljedica prepreka na putu. Pitanja opskrbe bila su još ozbiljnija i zbog nerazumijevanja stanovništva. Za Rai­monda d'Agilesa ono je bilo divlje i prosto," a za G. de Tyra •okrutno, navik­lo na kradu i razbojstva/9 za G. de Preava »najdivljije, najosornije i najne­pristupačnije na. svijetu, naviklo na kradu, otimanje i skitnju.« 30

. G. de Tyr daje još podatke o toj populaciji i tvrdi da je ono stanovništvo koje živi kraj mora

»drugačije naravi, odjeće i jezika; oni govore roma~ski, dok ovi govore samo slavinski (esclavonois) ... Po pašnjacima ima mnogo stoke kojom se hrane.« 31

Po Raimondu d' Agilesu »to stanovništvo nije htjelo održavati nikakve trgovinske odnose, niti

osigurati vodiča. Bježeći iz svojih sela i dvoraca masakrirali su, poput krda, nejake ljude, stare žene, siromašne i bolesne, koji su zbog svoje nemoći tek izdaleka pratili vojsku, kao da su učinili mnogo zla .. «32

Gabriel de Preav nadodaje da su »bježali poput divljih životinja.«"

Guillaume de Tyr je svjestan činjenice da su se sukobi morali pojaviti već n.a samotri pitanju razine materijalnih žiVotnih potreba: ako ovdje i ne govori o pljačkama počinjenim od strane hodočasnika u Dalmaciji, daje sli­ku razaranja i nasilja koje su provodile druge grupe križara, premorene i iz·

MARIJA KANDIDO-ROZMAN /FRANCUSKI PUTOPISI ... 983

gladnjele pod vodstvom Waltera de Poissyja naspram populacije Zemuna, Biograda i Niša koja im je odbijala dati hranu.

Ovdje G. de Tyr opravdava sukob rečenicom: »Mesa je strašno nedostajalo«,34 dok G. de Preav kaže: »Nekoliko dana su bili u velikoj opasnosti da umru od grozne gladi.« 35

Dakle, bijeg stanovništva pred križarima u šume i planine, kao i njihovi na­. padi, jasan je.

Raimond d'Agiles opisuje taj sukob gledajući ga kroz religijsku prizmu; važnost misije opravdava osvetu vitezova i »slavni grofov podvige:

»Našavši se jedanput sa par svojih vitezova okružen Slavenima jurnuo je žestoko pre_ma njima i oteo im čak šest ljudi; ali onda su mu Slaveni zaprijetili s puno više siline i grof, osjećajući se obaveznim slijediti marš vojske, izda naređenje da se iskopaju oči njegovim zarobljenicima, da se jednima odsijeku noge, a drugima ruke i nos kako bi se mogao, dok su njihovi drugovi bili užasnuti tim prizorom i zaokupljeni njihovim bo­lom, dati u bijeg i sigurnije spasiti zajedno sa svojim vitezovima.« 36

On je duboko uvjeren u to kako je to putovanje dobročiniteljsko djelo: »Bog je htio, mislim, da. njegova vojska prođe kroz Slavoniju (Esclavo­

nie), da bi se ti divlji ljudi, koji ga nipošto ne poznaju, vi~eći hrabrost i strpljenje njegovih vitezova, prije ili poslije odrekli svog divljaštva, ili ostali bez oprosta na sudnji da:n.«l7 .

Dva kroničara završavaju pripovijest puta kroz Dalmaciju susretom tu­luskog grofa s »Kraljem Slavena«, Bodinum, u Skadru s kojim

» ..• je grof vodio česte srdačne razgovore i dao mu mnogo poklona da bi vojska mogla kupiti i u sigurnosti potražiti sve ono što joj je trebalo.«38 Me·· du tim, narod nije prihvatio ~ir i Raimond d'Agiles zaključuje:

,,Potražismu način da pobjegnemo, a ne da se svetimo.« 3\l

Vidjeli smo da je Raimond d' Agiles prešutio svako objašnjenje sukoba izmedu hodočasnika i domaće populacije. On vidi činjenice, opisuje ih na jednostavan način svećenika i hodočasnika, dajući im blagu ideološku oboje­nost, i to je sve. On ne vidi da su uzroci sukoba vezani s dvjema stranama: hodočasnici, u velikoj većini čak ni ne znaju gdje se nalazi ta Sveta zemlja, vrlO su loše pripremljeni za taj naporan put od više tisuća kilometara, kroz zemlje o kojima ništa ne znaju;.ni jezik, ni običaje, zemlje nedovoljnih mate­rijalnih izvora dobara. Nije u stanju shvatiti da je početni entuzijazam oba­vezno morao splasnuti pred brojnim poteškoćama, u često krvavom pohodu.

On ne shvaća položaj Južnih ·slavena; često prisiljeni na to da brane svo­ju zemlju, pokrštenu od strane Franaka u kasnijem razd~blju, koja je u svo­joj jezgri imala dosta značajnu bogumilsku zajednicu, oni nisu bili isto toli­ko oduševljeni svetim ratom kao križari. 'Legenda kaže da je malo vremena prije toga- 1089. hrvatski kralj Dimitar Zvonimir htio odgovoriti na poziv Alexisa i d'Urbaina II, koji su ga zamolili da sudjeluje u oslobađanju Jeruza­lema, ali je jer nije imao većinu na svojoj strani, ubijen.40

Razlike u interesima i kulturama bile su tolike da, tako reći nije bilo ni jedne dodirne točke izmedu dvaju naroda. To više što jedno dru.štvo, čija se

984 MOGUCNOSTI

ekonomija zasnivala isključivo na r.obnoj razmjeni, nije znalo što bi s nov­cem koji bi mu križari ponudili u zamjenu za prehrambene proizvode. Ako je umjesto razmjene došlo--do pljačke, vidi se da su razlozi za tako nešto bili duboko ukorijenjeni i s jedne i s druge strane.

"Guillaume de Tyr je pisao s pomakom od osamdeset godina u ulozi po­vjesničara, a ne neposrednog svjedoka. Preuzet će opise Raimonda d' Agile­sa, ali s bitnim razlikama: najprije će zamijetiti da je stanovništvo bježalo pred hodoča-snicima od straha,_ a grofov »pothvat« neće više biti tako »sla­van« kao što je to bio kod Raimonda d'Agilesa.

Zaneseno će pisati o pothvatu, ističući u svojim opi~ima surovost zemlje i ljudi, a to oduševljenje u opisima dovest će do pretjerivanja u njegovu tek· stu, pogotovo u njegovom kasnijem prijevodu .

. II

CETVRTI KRIZARSKI POHOD

(Villehardouin, Robert de Clari, Martin de Canal)

Pohodi u Svetu zemlju nastavili su se u toku čitavog XII stoljeća. Ali, ni drugi, niti treć_i križarski pohod nije išao pogibeljnim putovima prvog poho­da, kroz Dalmaciju.

Da bi se dobili cjelovitiji zapisi o dalmatinskoj obali, trebat će ćekati pu· nih stotinu godina, tj. godinu 1~02. i prolaz četvrtog pohoda. Taj drugi prije· laz preko Dalmacije ostavio je u povijesti križarskih pohoda, kao i u povijesti Dalmacije, primjer bez presedana, primjer uništavanja kršćanskog grada od strane kršćana, a u ime kršćanstva. Riječ je, naravno, o zauzimanju -Zadra, događaju koji označuje prekretnicu u povijesti srednjeg vijeka. Moramo, dakle, potanko proučiti događaje koji su se zbili na dalmatinskoj obali. Dva p/znata kroničara će-nam pomoći da ih shvatimo.41

Svrha četvrtog pohoda bila je jasna: iznova osvojiti Jeruzalem koji je, nakon vladavine kršćana iZ vremena Godeffroi c;le Bouillona 1187, pao li Sa­ladinove ruke. Već je tre,ći križarski pohod, pod vodstvom Frederica Rido· bradog, Phillippe Augusta i Ričarda Lavljeg Srca upotrijebio, kao praktični ji i sigurniji, pomorski put za Orijent. Neuspjeh te ekspedicije bio je uzroko­van neslogom medu vodama, a ne teškoćama puta. Tako se za sljedeću ek- , sp_ediciju mOrski put sam od sebe nametnuo.

Papa Innocent III, smatrajući svojom prvom dužrlošću osvajanje Svete zemlje, poslao je po čitavoj kršćanskoj Evropi svoje poslanike da se zauzima­ju za novi pohod. Medu njima se posebno isticao svećenik Foulques, župnik od Neuillya. Njegove vatrene propovijedi nagnale su mnogo ljudi da uzmu križ. Kada je smatrao da su spremili za put, -iskoristio je jednu zgodnu ·prili­ku da nagovori na put plemiće i vitezove: 28. studenog 1199. šampanjski grof Thibaut III organizirao je veliki turnir U Ecry-sur-Aisne. Svećenik Foulques je tu održao govor, nakon kojega se više Od tisuću plemića, najpoznatijih u

MARIJA KANDIIXJ.R02MAN /FRANCUSKI PUTOPISI ... 985

Francuskoj, stavilo pod križ. Geoffroi de Villehardouin navodi veliki broj imena42 kao i »Estoire d'Eracles empereur.« 43

Geoffroi de Villehardouin spominje velike oratorske sposobnosti sveće· nika Foulquesa i naziva ga »svetim čovjekom«, ali je nepobitno da je on u ·svom zadatku bio dobrano potpomognut obećanjem pape u kojem se tvrdi da će

» •.• svi oni koji krenu u križare i budu služili Bogu godinu dana na Isto­ku biti oslobođeni svih svojih grijeha ... Budući da je ovaj oprost bio ta· ko velik, ganuo je mnoga srca i mnogi uzeše križ.« 44

Postoje i drugi razlozi koji su nagnali-posebice plemstvo da uzme križ. Postojala je već jednovjekovna tradicija da svaka velika plemićka obitelj iz jedne generacije u drugu pošalje svoje predstavnike u boj protiv nevjernika~ u čast Krista i kršćanstva. Religija je, dakle, bila već dobro ukorijenjena i po­tvrđena tradicijom. Osim toga, postojali su i manje plemeniti, ali u svijesti ljudi srednjega vijeka i ne manje prisutni, isto toliko važni razlozi za preuzi­manje križa: duh viteške avanture, čar nepoznatog i želja da se na Orij~ntu stvore trajne postaje. Sve je to pridonosilo stvaranju križarskih vojni.

Medu desetak kronićara koji služe za studij tog pohoda, postoje dvojica od velike važnosti za nas jer oni, osim opsade Constantinopola, daju opise događanja na dalmatinskoj obali.

To su opisi očevidaca neposredno povezanih s događajima. Prvi opis pri­pada Geoffroi de Villehardouinu, a drugi pod nazivom »Osvajanje Constanti­nopola« francuskom vitezu Robertu de Clariju.45

Pa ipak, stav dvojice autora naspram istih događanja bitno je različit: Villeshardouin, ratnik i diplomat, prilično visokog plemićkog ranga, deset godina zapovjednik Champagne postaje cijenjen već od prvih skupova. Bio je jedan od najslušanijih savjetnika barona kako u pregovorima, tako u ope­racijama čisto vojnog karaktera. Njegova uloga je uvijek u prvom planu. Do­bro je obaviješten o svim političkim i ideološkim strujanjima unutar kršćan­ske vojske, kao i sa svim javnim i tajnim odnosima između vođa križara i Mletačke Republike.

Robert de Clari, mali posjednik, siromašni vitez i obični križar, ne služi se svojom pronicljivošću da bi otkrio dublje uzroke događanja. Obavještava o osjećajima i potrebama kršćanske vojske, o njezinom vlastitOm pogledu na događanja, te o reakcijama koje su iz toga proizlazile.

Analizom njihovih dvaju opisa vidjet ćemo u kojoj mjeri je to opisivanje pokazatelj ideologije križara kada je riječ q opsadi Zadra, te o poziciji toga dalmatinskog grada u odnosu na Veneciju.

Geoffroi de Villehardouin započinje svoju kroniku nabrajanjem imena grofova, barona i biskupa koji su odlučili poći u križare, fascinirani obećanji­ma oprosta »svetog čovjeka« Foulquesa od Neuillyja i kardinala, poslanog od pape, gospodara Pierrea od Capesa. Tako se na sjeveroistoku Francuske formirala plemićko-viteška vojska koja je. više puta zasjedala da bi se odluči· lo kada i kojem putem krenuti.

986 MOGUCNOSTI

Za put u Svetu zemlju bila im je potrebna flota. Odlučili su poslati glas­nike »najbolje koje su mogli naći«/6 u potragu za brodovljem._ Medu šestori­com glasnika nalazio se Geoffroi de Villehardouin, zapovjednik Champagne, koji je već od samog početka postao pravi voda poslanstva. U teškim p.r;ilika­ma on je govorio u ime svojih suradnika; svi zaključiše da je Venecija, među svim lukama, najbogatija brodovljem. Mletački senat i njegov dužd Henri Dandolo, koji je bio »veoma mudar i veoma hrabar« 47 suglasili su se s time da prevezu i hrane vojsku od 45.000 konjanika, 9.000 štitonoša i 20.000 pješa­ka, već od njihova polaska iz Venecije, bez obzira na krajnje odredište puta. Križari su obećali platiti S~.()(X) maraka. Mlečani zaključiše: »l evo što ćemo još učiniti: nadodat ćemo pedeset naoružanih galija za ljubav Božju (u ime Boga) pod Uvjetom, dok god naš ugovor traje, od svih osvajanja koja ćemo poduzeti kopnom ili morem, mi dobijemo u zemlji ili novcu polovicu, a vi drugu. Dakle, posavjetujte se i odlučite možete li to učiniti i podnije~i.«48

Nakon smrti grofa Thibauda de Champagne, protektora Geoffroija de Villehardouina i povratka glasonoša, križari su za vođu izabrali pijemont­skog princa markiza Bonifacija de Montferrata, vrlo cijenjenog od vitezova i francuskog kralja čiji je bio rodak.

Nakon Uskrsa križari su počeli napuštati vlastite zemlje i skupljati se u Veneciji. Tu su se smjestili na otoku Sveti Nikola.

Medutim, brojni su križari krenuli drugim putovima i lukama, a oni koji su ostali vjerni mjestu sastanka »bijahu veoma uznemireni budući da nisu mogli održati r.iječ i platiti dogovorenu svotu Mlečanima_,, Villehardouin pri­govara hodočasnicima da su vješto izbjegli prolaz kroz Veneciju »radi velike opasnosti« ... zbog čega su se osramotili i zaslužili ukor«·.so ·

Da se vojska ne bi rasula, hodočasnici su predali Mlečanima sav njihov imetak, ali im je nedostajalo još 34.000 maraka. Dužd Dandolo nalazi rješe­nje, obraćajući se svojoj naciji:

»Gospodo, ovi ljudi nam ne mogu platiti više i sve ono što su nam platili dobili smo poradi ugovora kojega se oni ne mogu držati. Ali, naše pravo tada ne bi bilo svagdje priznato i to bi bila velika sramota za nas i našu zemlju. Potražimo, dakle, sporazum. Ugarski kralj nam je oduzeo Zadar u Esklavoniji (Jadres en Esclavonie),jedan od najjačih gradova na svije­tu i nikad, sa svom moći koju imamo, nećemo ga moći osvojiti bez po­moći ovih ljudi. Zamolimo ih da nam pomognu kako bismo ga osvojili, a mi ćemo im oprostiti 34.000 maraka koje nam duguju sve dok nam Bog ne omogući da ih zajedno zaradimo, mi i oni.« 51

Stari i slijepi dužd Dandolo i sam primivši križ u crkvi svetoga Marka, uspio je nagovoriti križare na to da prihvate taj ugovor, ali je bio, kao što to Villehardouin navodi, »Veoma napadan od onih koji su željeli rasulo vojske«. I sami su Mlečani počeli odlaziti u križare.

ju. Na dan proslave svetog Remija godine 1202. križari su napustili Veneci-

»l kada brodovlje bi natovareno oružjem, hranom, vitezovima i zapov­jednicima, štitovi bijahu postavljeni uz palube i nadgrađe brodova, isto tako i zastave od kojih neke bijahu tako lijepe.

MARIJA KAND IDO-ROŽMAN/ FRANCUSKI PUTOPISI ... 987

I znajte da donesoše na brodove katapulte i ratne strojeve, oko tri stoti­ne i više i sve te naprave koje.služe za osvajanje grada, i to u velikim ko­ličinama ...

Uoči svetoga Martina dodoše pted Jadres u Esklavoniji i vidješe grad zatvoren visokim zidinama i visokim kulama; i zaista teško biste mogli poželjeti ljepši, snažniji i bogatiji grad. I kad ga hodočasnici vidje­še, mnogo se zadiviše i govoraše jedni drugima: Kako se može silom za­uzeti takav grad, ako sam Bog to ne učini? Prvi brodovi, koji dodoše pred grad, baciše sidro i čekahu ostale«.52

Kada su svi brodovi stigli~ »zauzeše luku silom i slomiše lanac koji je bio vrlo jak i dobro postavljen i spustiše se n~ obalu, tako da je luka bila izmedu njih i grada«."a

Zadrani uplašeni svom tom vojskom, koja se je postrojavala pod njiho­vim zidinama, predložiše Dandolu kapitulaciju: »Oni će predati grad i sva njihova imanja (osim njihovih života) njemu na raspolaganje_,, 53 -

Već se pregovaralo kada je jedria grupa križara koji su, po Villehardoui­. nu, htjeli rasuti vojsku, uvjerila opsjednute da će jedan dio hodočasnika odustati od bitke. Robert de Boves im reče: »Zašto predajete vaš grad?' Ho­dočasnici vas neće napasti i njih se ne morate plašiti. Ako se možete braniti od Mlečana, možete biti mirni.« 54

Zadarski glasnici su se vratili u grad po savjetu onih »koji su htjeli raz­biti vojskw'-i žitelji tada odlučiše braniti svoj grad.

Dužd je u jednom trenu mogao strepit-i od toga da će mu plan propasti; trebalo je, bez obzira na cijenu, spriječiti protivnike da zavedu vojsku. Naro­či~o je bio zabrinut i razdražen kada je opat de V aUx, reda de Citeaux, ustao i izjavio: »Gospodo, Zabranjujem vam u ime rimskog pape da napadate ovaj grad, jer to je kršćanski grad, a vi ste hodočasnici.«55

Dužd je tražiO provedbu ugovora: »Gospodo, prema ugovoru ovaj je grad pod mojom vlašću, a vaši ljudi su ga raskinuli. Obećali ste mi da ćete mi pomoći da ga osvojim, pa tražim od vas da to i učinite.« 56

I ovoga puta je odanost nadjačala religijske osjećaje kod večine vojske, te oni izjaviše duždu: »Gospodaru, pomoći ćemo vam da osvojite ovaj grad, usprkos onima koji to žele spriječiti.« 57

Dandolo ostvari svoj naum te požuri s početkom opsade. Ratne naprave su donesene i oni »podigoše katapulte, bacače i ostale sprave kojih podosta imaše i s morske strane podigoše ljestve s brodova. Tada bacači počeše uda­rati na gradske zidove i kule_,,ss

Sest oga dana jedna kula bi osvojena i Zadrani morahu kapitulirati. »Oni zatražiše dogovor, upravo onakav kakav su bili odbili, po savjetu onih koji su željeli razbiti vojsku .. {{ Čim su saveznici postali gospodari Zadra, Dandolu nije bilo teško uvjeriti ih u to da je trenutno nemoguće nastaviti s pohodom zbog već kasne sezone:

»Gospodo, osvojili smo ovaj grad uz milost BožjU, a i vašu. Zima je do­šla i sve do Uskrsa mi ·se ne možemo micati odavde, jer na drugome mjestu nećemo imati opskrbe', a ovaj je grad veoma bogat i opskrbljen

988 MOGUCNOSTI

svakim dobrom. Podijelimo ga, dakle, na dva dijela: mi ćemo uzeti jed­nu polovicu, vi drugu.« 59

Tako su se Mlečani smjestili u luku, a Francuzi unutar gradskih zidina. Nekoliko dana poslije planula je svađa izmedu Mlečana i Francuza. To je bio obračun »tako velik i tako žestok; sa svih strana trčalo se po oružje. A gužva je bila tako žestoka, da je ostalo vrlO malo ulica u kOjima se nije vodila bor­ba mačevima, kOpljima, lukovima. Bilo je mnogo ranjenih i ubijeniha.60

Tri tjedna nakon tih događaja u Zadar je stigao markiz de Montferrat, a ubrzo nakon njega i glasnici njemačkog kralja Philippea. Philippe je imao ti­jesne rodbinske veze s Issakom; carem Constantinopola, zbačenog s prijes­tolja od strane vlastitog brata i bačenog u zatvor zajedno sa svojim sinom Alexisom. Alexis je uspio pobjeći i pridružiti se Philippeu da bi od njega tra­žio pomoć za oslobađanje oca iz zatvora i novo osvajanje prijestolja. Prvi kontakt s križarima uspostavio je dok su se još nalazili u Veneciji. Boniface de Montferrat kao »gospodar vojske« odlučio je, zajedno s ostalim velikim plemićima, pomoći Alexisu pod uvjetom da njegov otac, kao i on sam, po~ mognu križarima u osvajanju Svete'zemlje. Stoga je bio poslan u Njemačku Philippeu koji je, u svojoj dvoznačnoj ulozi uglednog vladara i Alexisovog

·strica, mogao pristati na preciznije uvjete koje su postavili križari. Villehar~ douinov tekst navodi da su se ti prvi pregovori vodili izmedu vojnih zapov~ jednika. Pri povratku glasnika kralja Philippea u Zadar, vrlo vjerojatno ječi­tava vojska bila upoznata s Philippeovim i Alexisovim prijedlozima: Križari će osvojiti Constantinopol i osloboditi Issaca (Sursaca u Villehardouinovim tekstovima) koji će zauzvrat platiti »dvjesta tisuća srebrnih maraka i hrane za sve u vojsci, velike i male. A on će s vama u zemlju Babiloniju poslati (ak.o smatrate da je to bolje) 10.000 ljudi na svoj trošak. Ovu uslugu će pružati u toku jedne godine, a čitavog života će o svom trošku držati 5.000 vitezova, koji će tu prekomorsku zemlju čuvati.«61

Uz tu materijalnu pomoć l!)sac će »čitavo Rimsko Carstvo staviti pod vlast Rima, od kojeg se davno odvojilo«.62

Bilo je jasno da jedan takav ugovor od kapitalnog značeflja ne može proći nezapažen ili biti razmatran isključivo medu vojskovođama. Stoga ga je parlament sutradan proučio i bez obzira na prednosti koje su se u ugovo~ ru odnosile na čitavu vojsku, bio. je žestoko napadnut od opata de Vauxa i "· .. onih koji su htjeli razbiti vojsku; rekli su da n~ takav ugovor neće nikada pristati, da on znači napad protiv kršćana, da nisu nipošto zbog toga krenuli, već da žele ići u Siriju«.63

Nesloga je bila žestoka i Villehardouin je dramatično opisuje:

»l ne čudite se riimalo tome što su ovi ljudi bili nesložni, jer su i bijeli redovnici reda Citeau bili takoder zavađeni u vojsci. Svećenik 4e Laos, sveti i čestiti čovjek, kao i drugi svećenici oko njega, propovijedali su ljudima da za Božju ljubav drže vojsku na okupu i pridržavaju se ugovo~ ra, budući da je to najbolji način da se osvoji prekomorska zemlja. A opat de V aux i oni koji su bili oko njega propovijedali su i govorili da je sve to loše i da je bolje da se ide u SirijU i učine ono što mogu.« 64

MARIJA KANDIDO-ROZMAN /FRANCUSKI PUTOPISI ... 989

Usprkos brojnom osporavanju najutjecajnijeg vojskovođe (Villehardou­in ih izričito imenuje), odlučuju ipak prihvatiti ugovor, iako » ... je Francuza koji su se zakleli bilo samo dvanaest, nije ih ni moglo biti više«.65

Sto se tiče ostalih križara, barona ili običnih vojnika, mnogi su napustili Zadar. Villehardouin spominje brojku od SOO onih koji su pobjegli jednim trgovačkim brodom, a mnogi drugi su napuštali vojsku iz dana u dan: »Tako je odlazila vojska smanjujući se svakoga dana«.66

Pred opasnošću od mogućeg cjelokupnog rasula vojske vojskovođe su odlučili poslati jednu delegaciju papi » ••• budući da im je zamjerao (bio ne­zadovoljan) osvajanje Zadra•" da ga zamoli za oproštaj (odrješenje). I u ovom slučaju Villehardouin ponajviše ističe glavni razlog koji je nagonio kri· žare na to da prihvate rat koji bi, kao dobri kršćani i hodočasnici, trebali iz­bjeći: čuvati vojsku qkupljenu.

Prema Villehardouinu i sam papa

» ... se smilovao nad baronima, te im poručio da im šalje svoj blagoslov i da ih oslobađa, kao što bi svoje sinove; toplo im je preporučio da vojsku drže zajedno, jer je dobro znao da se bez ove vojske služba Božja (duž­nost) neće ·moći obavljati«.68

Nakon zime, u vrijeme skorog Uskrsa, križari se pripremaju za odlazak iz Zadra: »Kada je brodovlje bilo spremno, na Uskrsni ponedjeljak, hodočas­nici se smjestiše u luci izvan gra'.da, dok su Mlečani porušili grad, kule i zidi-~~ .

Tako se jednom jednom lakonsko'm rečenicom Villehardouin osvrće na totalno razaranje Zadra. Taj događaj ga naizgled nimalo ne pogađa, medu­tim, nastavak »odaje« stvarni način odigravanja drame. Iako su križari is­poslovali papin oprost, njihova savjest je samo dodatno opterećena: », .. je­dan od visokih barona vojske, Symons de Monfort," kao i šest ostalih baro­na i opat de Vaux, zajedno s velikim brojem hodočasnika, napuštaju tada vojsku i odlaze kod mada~skog kralja•.

» ... to je bila velika šteta za vojsku i velika sramota za one koji su to počinili. Tada brodovlje počne napuštati luku; rečeno iln je da kreću za Krf«.71

Villehardouinova priča o zauzimanju Zadra i putu od Venecije do Krfa duž dalmatinske obale tu se prekida. U usporedbi s nastavkom njegove kro­nike, tj. opisom zemalja Constantinopola i kasnijih događanja, opis zauzima­nil~- Zadra i njegova rušenja. vrlo je štur. Osim ortografije Zadra (Jadres) i na­pomene da se taj grad nalazi u »Esclavoniji« (slavenskoj zemlji)72 i tvrdnje (uostalom poprilično shematske) da » ... je grad opasan visokim zidinama i kulama«, i da bi »teško mogli zaželjeti ljepši, snažniji i bogatiji grad« 73 kao i objašnjenja o Zadru iznesenih od strane dužda križarima, Villehardouin ni jednom riječju ne opisuje stanovnike Zadra,_njihov etnički sustav, njihov broj ili njlhovu sudbinu za vrljeme boravka križara u gradu. Takoder ne go­vori o gradu vid~nom iznutra (što će učiniti u slučaju Constantinopola i dru­gih gradova). Uostalom, u tišini prelazi čitav put od Venecije do Zadra koji je pak trajao od prvog listopada do desetog studenoga 1202. dakle četrdeset da-

990 MOGUCNOSTI

na za udaljenost od oko 200 km ili, i dalje po Villehardouinu, manje od tride­set dana i to s jednim zaustavljanjem u Durrazzu (DUres), čiju duljinu Ville­hardouin ne navodi. Iako vrlo često opisuje događaje koji su uslijedili posli­je zauzimanja Zadra, Villehardouin nam ne govori zbog čega je zapo­vjednik ekspedicije Markiz de Montferrat stigao pred Zadar mjesec dana na­kon njegove vojske. Boravak kršćana na otoku Sv. Nikole, nasuprot Veneciji, od svibnja do listopada 1202. Villehardouin objašnjava, isključivo nemoguć­nošću hodočasnika da sakupe svotU dužnu Mlečanima za plaćanje puta ili, preciznije, ,razliku od 34.000 maraka koju hodočasnici nisu imali da bi do kraja isplatili Serenissimu. Teško je pak zamislivo, da »najveći baroni koji postoje bez ~rune« 74 nisu mogli sakupiti tu svotu koliko god velika ona izgle­dala.75 Međutim', upravo su te činjenice od kapitalnog značenja za razumije­vanje nemilih događanja koji su se odigrali na dalmatinskoj obali. Pokušat ćemo, dakle, objasniti ta događanja analizirajući Villehardouinov tekst, a služeći se kronikom Roberta de Clarija, te ostalih pripovjedača toga vreme­na, kao i rezultatima brojnih povjesničara koji su se bavili tim pitanjem.

Ono što nas najviše zanima jesu odnosi izmedu Venecije i dalmatinskih gradova - posebice Zadr~ koji je na koncu dvanaestog stoljeća bio najzna­čajniji i gotovo jedini koji je mogao odolijevati moćnoj Veneciji. što se tiče Dubrovnika, on se predao Veneciji bez vojnog otpora nakon pada Zadra i po­čeo je veliki uspon tek koncem stoljeća.

Od svojih početaka Venecija se okrenula moru i pomorskoj trgovini. Njezino relativno siromašno zalede, s jedne, i sve jače trgovinske razmjene Istoka i Zapada, s druge strane, mogu se smatrati osnovnim razlozima njezi­ne ekonomske orijentacije. Njezina politička organizacija, vrlo demokratska - u odnosu na feudalne posjede na Zapadu - bila je istodobno rezultat i najsnažniji pokretač njezina brzog prosperiteta. Smještena na najkraćem i najpovoljnijem putu od Male Azije i Grčke prema Zapadu,· Venecija nakon toga vrlo brzo postaje najjača evropska pomorska sila i »kraljica Jadrana«-. U odnosu na Genovu, njezinu veliku suparnicu, imala je u to vrijeme znatnu geografsku prednost, izrazito veću sigurnost navigacije u zaštićenim vodama Jadrana, osobito duž dalmatinske obale. S druge strane, Dalmacija je obila­to opskrbljivala Veneciju kvalitetnim drvom, potrebnim za izgradnju flote, isto kao i radnom snagom, mornarima ili -galij otima koje je dovodila nakon vojnih pohoda u HrvatskOj. Jaka konkurencija Genove i Pise nagonila je na to da održava nadmoć na Jadranu i, ako spojimo sve· te faktorer lako ćemo shvatiti zbog čega je Venecija stoljećima pokušavala prisvojiti dalmatinsku obalu ili barem u što je moguće većoj mjeri usporiti razvoj gradova, kao što su Trst, Pula, Sibenik, Zadar, Trogir, Split ili Dubrovnik. Bilo je potrebno ne samo postići trenutnu nadmoć na Jadranu, nego i spriječiti mogućnOst ne­posrednije opasnosti u budućnosti.76 Još prije Dandola, oko desetak duždeva vodilo je mletačku flotu protiv dalmatinskih gradova koji su, ovisno o odno­su snaga, mijenjali gospodare priznavajući :naiZmjence vlast Venecije ili legi­timrio pravo hrvatskih kraljeva ili vojvoda. Od 1181. i u toku jednog desetlje­ća dužd Henri Dandolo je, bez najmanjeg uspjeha, pokušavao podrediti Za­dar. Lako je shvatiti da mu je jednostavno bilo nemoguće -propustiti takvu priliku, kao što je prisutnost moćne križarske vojske u Veneciji, nad kojom je, i sam preuzevši križ, imao udjela u upravljanju, našavši 'se tako na čelu

MARIJA KAND IDO-ROžMAN/ FRANCUSKI PUTOPISI ... 991

moćne flote u savezu s križarima koji su mu dugovali značajnU svotu novca. Tom posljednjem čimbeniku mnogi povjesničari uglavnom pripisuju skreta~ nje četvrtoga križarskog pohoda, dok ostali u Philippeu od Souabea vide glavnog krivca, budući da je Boniface de Montferrat bio isključivo njegov djelotvorni instrument.77 Ovdje ćemo se trenutno zadovoljiti zaključkom da je Venecija bez ikakve sumnje imala vrlo jake razloge da učini sve što je u njenoj moći u osvajanju dalmatinske obale, posebno Zadra.

Odnosi izmedu križara i Venecije vrlo su jasno određeni već na početkU Vi· llehardouinove kronike. Iznosi, bez dvosmislenosti, da su predstavnici viso­kih barona, »glasnici«, bili opunomoćeni da odaberu flotu i pregovaraju: » .•• i oni su se dogovorili da će najveći broJ brodova naći u Veneciji, više ne­go u bilo kojoj drugoj luci«.7 s

Poznavali SU; dakle, snagu Venecije i usprkos protivljenjima nekih baro­na, odlučili otići onamo. Predočivši kreditna pisma duždu Dandolu, zamolili su ga da saZove svoje vijeće pred kojim bi oni iznijeli svoje zahtjeve. Tek čet­vrtog dana Vijeće i dUžd priffiaju predstavnike i oni im iznose molbu kojom traže da im se stavi na nlspolaganje flota, koja bi ih odvela u Svetu zemljU sa svrhom »skidanj~ sramote s Isusa Krista«. Na Dandolovo pitanje u kojim bi uvjetima oni željeli imati tu flotu, glasnici su im· odgoVorili: »Na svaki na­čin ... koji vi predložite ili savjetujete, samo da ga možemo učiniti ili podnije-ti.«79 . .

Nakon rOka od osam dana, Mlečani iznose hodočasnicima svoje prijed­loge. Nećemo u cijelosti citirati tu ponudu, već je dovoljno poznata. Medu­tim, ona sadrži jedan pasus od velike važnosti, koji do sada nije bio dovoljno objašnjen ni sagledan u čitavoj svojoj dalekosežnosti, iako je, koliko god je to moguće, precizan, riječ je o onom dijelu prijedloga gdje je rečeno da će Mlečani dodati križarskoj vojsci

» ... pedeset naoružanih galija za Božju ljubav, bez naplate od barona, pod uvjetom da do~ ugovor traje od svakog osvajanja, bilo u zemlji ili novcu, na kopnu ili moru, imat ćemo jednu polovicu, vi drugu. Savjetuj­te se da li to možete uraditi i podnijeti.«80

Jasno se vidi da hodočasnici od :Republike zahtijevaju takve uvjete ugo­vora koje ovi mogu ispuniti, a kada je taj prijedlog iznesen, Mlečani pitaju h9dočasnike mogu li oni obaveze takvog ugovora ispuniti. Radi se, dakle, .o pregovorima u koje se i jedna i druga strana upuštaju slobodno, poznavajući sve aspekte predloženog ugovora. Dužd to najjasnije kaže: »Savjetujte se možete li· to učiniti ili podnijeti«.

Nastavak je dobro poznat i ne iziskuje komentare. Ipak, po_trebno je od­govoriti na sljedeće pitanje koje se odnosi na uvjete predloženog i prihvaće­nog ugovora: glasnici, ljudi izabrani riledu najboljima, koji su od barona do­bili punomoć da pregovaraju- u njihovo ime, jesu li bili u stanju dokučiti opasnost koju je prijedlog u sebi nosio? Radilo se o putu za oslobađanje sve­tih mjesta., tj. o protjerivanju Turaka iz Palestine bilo direktno (preko saint Jean d' Acre), bilo preko Egipta (Babylonie), gdje su se krščani nadali da će uništiti glavninu muslimanske vojske i tako konačno riješiti pitanje Orijen­ta. Nipošto nije _moglo biti govora o »pomorskim« osvajanjima _ni o »novča-

992 MOGUCNOSTI

nom« plijenu koji bi podijelili Mlečani i križari. To više, što je mogla značiti ta ponuda Mlečana o dodavanju pedeset galija u službu pohoda •za ljubav Boga i kršćanstva«, ali pod uvjetom da se podijeli plijen osvajanja? Formula. »Za ljubav«, povezana s uvjetom podjele, isključuje mogućnost interpretacije kao besplatne ponude, bez troška za barone, kako je govorio Dandolo. Glas­nici nisu mogli ignorirati značenje stavki ugovora, to više, jer je po njihovu povratku u Francusku, gdje su ih izložili, veliki broj križara odbio poći na put koji vodi kroz Veneciju jer su se »bojali velike opasnosti u koju su se oni iz Venecije upustili•." Villehardouin to kaže bez ikakvog daljnjeg objašnje­nja, citirajući kasnije imena pozl1atih barona koji su krenuli drugim putovi· ma. Bilježi, dakle, dva puta opasnost prolaza kroz Veneciju, tj. ugovora, jer je on, prema Villehardouinovu tekstu, bio jedini koji se mogao uzeti u obzir. Naime, oni koji su se bili odlučili za druge putove, morali su, sa čisto vojnog gledišta,_ strahovati od mnogo veće opasnosti, kao što je jedna organizirana vojska, zavidno opremljena i mnogobrojna, dakle ona od Venecije »glavnina vojne«. Vrlo dobro znamo ·da te male grupe križara nisu uspjele osloboditi Svetu zemlju, što već samo po sebi ukazuje na opasnost preslabe vojne ek­spedicije. Dakle, ne može se sumnjati u pravu prirodu istinske opasnosti za križare, tj. u opasnost koja prijeti duši a ne tijelu: ona je bila u Veneciji, u sa­mim stavkama zaključenog ugovora. Villehardouin izgleda vrlo svjestan to­ga: izrazi koje pridaje onima koji nisu htjeli sudjelovati u pothvatu onakvom kakav je bio određen ugovorom, vrlo brzo se mijenjaju: oni koji su se plašili postaju oni »koji htjedoše razbiti vojsku«, dakle, kategorija ljudi koji se sup­rostavljaju križarskim planovima. Međutim, ta kategorija predstavlja dobru poloviriu vojske, a čak i više, ako se uzmu u obzir kasnija »dezertiranja«. Već U Veneciji hodočasnici su bili u stanju platiti samo 60 posto svote koju su du­govali Mlečanima, i to po prodaji svojih dobara nakon što su pojedinačno platili- svatko svoj prijevoz. Navedeni smo, dakle, na pitanje o naravi katego­rije i pokušat ćemo pronaći odgovor.

Odmah možemo reći da su posjedovali trozna._čno svojstvo kršćana, ho­dočasnika i vitez_ova. Kao vitezovi dugovali su poslušnost svojim plemićima, kao hodočasnici papi, a kao kršćarii vlastitoj savjesti i moralu. Međutim, pa­pa se suglasio s pohodom, pa čak i prolazom kroz Veneciju: najveći baroni su takoder pošli tim putem. Kakav je, dakle, mogao biti jaki razlog, koji je polovinu vojske nagnao na to da odbije poslušnost gospodarima i papi, ako ne potpu~o poznavanje ugovora, mogućnost neuspjeha pohoda, koju je u se­bi taj ugovor eksplicitno .sadržavao i moralna obaveza naspram Boga i kršćanstva, bez ikakvih posrednika, ukoliko se. oni slože s planovima koji im izgledaju opasni i neopravdani. Nepobitan prilog toj tvrdnji leži u odbijanju cistercita, predstavljenih od strane opata de Vauxa da zauzmu kršćanski grad Zadar, i u njegovom odlasku nakon neuspjeha njegovih nadanja. Zna­mo onovremensku ideološku važnost cistercita i znamo s kojom se žestinom taj isti opat, nekoliko godina poslije, borio protiv albigenskih bogumila u sa­moj Francuskoj. Okvalificirati ga kao dezertera i neprijatelja križara, kao što to Villehardouin čini, nelogično je i nepravedno s kršćanske i moralne točke

' gledišta. Možemo, dakle, iako samo shematski, razlikovati dvije kategorije među križarima. S jedne strane, one čija je moralno-kršćanska strana. nadja­čala vazalske obaveze, one koje je iskonska i nepokolebljiva vjera· činila

MARIJA KANDIDO-ROžMAN /FRANCUSKI PUTOPISI ... 993

spremnima da podnesu nedaće, koje je sa sobom mogao povući njihov ne7 posluh. S druge strane, oni za koje je to religijsko vjerovanje bilo od sekun­darne važnosti bilo nakon pitanja poslušnosti vladarima, bilo nakon materi­jalnih beneficija i viteške časti koja je, u ovom slučaju, zahtijevala poštova­nje dane riječi, dakle ugovora.

Ako promatramo kasniji razvoj zapadnog feudalnog društva, vidjet će­Ino da poimanje ugovora, u smislu mentalne kategorije, postepeno zamje­njuje vrijednosti vjere koja je dotle dominirala i koja će, iako slabeći, nasta­viti vladati tokom više stoljeća. Upravo od 12. stoljeća slobodni gradovi Za­pada uzimaju pun zalet i buržoazija se snažno razvija, zauzimajući sve važni­ju ulogu u životu zapadnog društva. Cetvrti pohod je, mogli bismo reći, prvi jasni primjer nove podjele društva, prvi uzmak vjere, naspram trgovačkog profita i materijalnih koristi. Službeni i neopoziv angažman križara s Vene­cijom, u kojoj je taj novi mentalitet gotovo potpuno zamijenio dotadašnje norme i mnogobrojne opomene »Presvijetloj Republici« od strane pape, up­ravo po pitanju njihova trgovanja s »nevjernicima«, koje -je išlo dotle da se isporučivalo oružje usprkos papinskoj zabrani, dovoljno govore o tom duhu. Sve je to nuUilo plodno tlo i pogodnu klimu latentnim tendencijama zapad­nog feudalnog društva. Bio je to savez s đavolom, slobodno odobren od obi­ju strana. Tek u njegovu izvršenju jedna strana je postala svjesna vlastitih mogućnosti i granica.

Vidjeli smo da se četvrti pohod pretvorio iz religijskog pothvata u eko­nomski, tj. u racionalni pothvat. A jedan racionalni pothvat ne može voditi računa o kategorijama mor'ala »dobrim« ili »lošim«, »kršćanskim« ili ne­kršćanskim«. Očito je da je racionalno ponašanje u početku trinaestog sto­ljrća još vrlo daleko od svog čistog stanja kakvo će se pojaviti u svijesti ljudi tek mnogo kasnije. Medutim, nemoguće je objasniti pOnašanje koje nas ov­dje zanima a'ko ustrajno odbijamo, kao što su to mnogi povjesničari činili, svrstati ga u objašnjenje povijesno-literarnih činjenica. Također je očito da Villehardouin i sam pristaje na tu dvojnost u ponašanju i to je odgovor na njegovo »objašnjenje« moralnog poraza pohoda, njegovog određenja: »Oni koji su htjeli razbiti vojsku«, koji pridaje gore navedenoj prvoj kategoriji. Taj kvalifikativ ponavlja se gotovo na svakoj stranici i jasno pokazuje nela­godu što je vladala medu križarima: ona postaje objašnjiva tek nakon anali­ze teksta, događaja takvih kakvi su se oc\igr~li. Tada je razumljivo zbog čega Villehardouin prešućuje potčinjavanje čitave Istre i ostalih velikih hrvatskih regija sve do Zadra Veneciji82 u toku prijelaza križara od Venecije do Zadra, činjenice koja mu je .zasigurno grizla savjest, kao i njegova djelomična šut­nja o teškim događajima, koji su se odigrali u samom Zadru. Detalj rio opisu­je pregovore izmedu vojske i Venecije, s jedne, i Zadrana, s druge strane, ali ne spominje papinsko pismo kojim je papa izričito zabranio hodočasnicima i Mlečanima da napadnu Zadar. Ne spominje ni križeve koje su Zadrani po­stavili na zidine, na4ajući se da će time utjecati na svijest napadača.83 On ne navodi razloge sukoba izmedu Mlečana i križara; Robert de Clari to prešUću­je i samo će nam jedan anonimni kroničar i Innocent III reći da su saveznici opljačkali Zadar, ne poštedjevši ćak ni crkve." Ni Villehardouin ni Robert de Clari ne spominju ni papinsku molbu za obustavljanje rušenja grada i vraćanje opljačkanih dobara Zadranima. Zbog čega ta tišina? Odgovor se na-

994 MOGUCNOSTI

meće sam od sebe: ne mogu se (u slučaju Villehardouina i Roberta de Clari­ja) iznositi i opravdati, a želeći sačuvati koherentnost teksta, činjenice koje se međusobno nipošto ne slažu. Ako se prizna pljačka, svađa oko plijena i ru­·šenje grada, koji priznaje papinsku moć usprkos njegovoj zabra~i, onda je nemoguće opravdati konačni cilj pohoda.85 Ako se taj cilj ne može opravdati, odbijanje polovine vojske da u njemu sudjeluje postaje, dakle, legitimno, itd., itd. Villehardouin, koji je ujedno i krščanin i hodočasnik i jedan od od­govornih za ekspediciju, ne može pomiri~i te slučajeve. Htio on to ili ne, nje­gov sud ne može biti nego parcijalan. On sve nevolje križara gleda kao na po­sljedicu slijeda manje više slučajnih događaja. Ipak, prisiljen je na to da nade barem jednu za to više ili manje odgovOrnu grupu: »one koji su htjeli razbiti vojsku«.

Odnos Innocenta III prema križarima prije i nakon rušenja Zadra po­tvrđuje našu pretpostavku. Spretan diplomat i dobro upućen poznavalac sta­nja svijesti svoje epohe, s položajem uvijek dvojne naravi: ne suprotstavlja se - barem ne formalno - sudjelovanju Mlečana pohodu. Svjestan je toga da je jedino Presvijetla Republika sposobna staviti na raspolaganje dovoljna sredstva za takav pothvat. Svjestan potencijalne opasnosti od moguće devi­jacije,86 on zabranjuje napadanje kršćana pod prijetnjom ekskomunikacije, teške kazne u to doba. Međutim, kada se događaj zbio, ne može napasti one •koji su htjeli razbiti ,vojsku•, znajući vrlo dobro kakav je odnos snaga koje djeluju u oba smjera.- Takoder ne može osuditi križare i Mlečane, osim pri­vremeno: prvom prilikom daje im sve šanse da zasluže njegov oprost.87 Nje­gov odnos prema četvrtom pohodu ostaje i dalje isti - na nebo se stiže tek paktom s vragom- zlo će biti kompenzirano većim dobrom u budućnosti.88

Svi pokušaji Hrvata i mađarskog kralja da se postigne što brža reparacija zla, ostat će svjedočanstvo njihove nemoći da isprave poljuljani red.

• • •

Kronika Roberta de Clarija slijedeći povijesni izvor za proučavanje čet­vrtogkrižarskog pohoda, nije bogata obavještenjima o onom dijelu pohoda koji nas zanima: historijski podaci često su iskrivljeni (zbog navedenih razlo­ga), ali ta izobličenja nisu manje zanimljiva. Ona vrlo dobro pokazuju stanje svijesti malih ljudi, sitnih vitezova ili seljaka koji se iznenada nalaze uplete­ni u velike događaje čiji im domet uglavnom izmiče. Robert de Clari uglav­nom iznosi glasine koje su se širile vojskom, glasine već iskrivljene prenoše­njem od usta do usta, a možda još više protokom godina, do trenutka kada je počeo bilježiti uspomene koje_ su ostale u njegovu sjećanju. Kronološki n~~d je tada p.oremećen, konkretni podaci često netočni. Medutim, njegov pri­kaz ostaje vrijedan ako ne kao precizno dokumentirani povijesni izvor, a ono kao literarno djelo sa samih početaka francuske književnosti: osobni os.­jećaji, subjektivna odobravanja, »razne vijesti«, zauzeli su. u njegovoj kronici važnije mjesto od stvarnih činjenica. Jednom riječju, kronika Roberta de Clarija sadrži više legendi nego objektivnih podataka. Pisana poput svih onovremenskih kronika, tako da bude glasno čitana pred publikom, dosta vremena nakon opisanih događaja, ona daje dogadajinla patinu legende ko­ja je zasigurno očaravala slušatelje: jedna vojska od petnaest do sedamnaest

MARIJA KAND IDO-ROŽMAN j FRANCUSKI PUTOPISI ... 995

tisuća vojnika na sastanku u Veneciji postaje četiri puta brojnija: pedeset do šezdeset tisuća »naoružanih ljudi«. Impresioniran tim brojem ljudi pod oružjem ostaje u istom raspoloženju i kada opisuje odlazak iz Venecije:

»l kad je mornarica isplovila iz mletačke luke i( ... ) dromoni i ove boga­te lade i toliki drugi brodovi (stvoriše takav dojam), da je to bilo za gledanje najljepša stvar otkako svijet postoji, jer je ovdje doista bilo 100 pari trUba, sto od srebra, sto od mjedi, koje su sve zatrubile pri kretanju na put. I toliko je bilo bubnjeva raznih vrsta i drugih instrumenata, da je to bilo pravo prav­ca to čudo.«89

Takoder će biti zadivljen ogromnim konstantinopolskim plijenom koji dosta detaljno opisuje. Sto se tiče zauzimanja Zadra, podaci koje daje nisu brojniji od,Villehardouinovih. Ipak nam kaže da nisu svi željeli sudjelovati u pothvatu, nego samo »najveći ljudi«.

Radi li se, kako je Jules Tassier zabilježio, o kivnosti u odnosu na visoko plemstvo koju je Robert de Clari tako izrazio? Nemoguće je odgovoriti ni u jednom ni u drugom smislu. Sam tekst ne dopušta donošenje takvoga suda.

Zauzvrat Robert de Clari vrlo snažno opisuje nelagodu vojske za vrije­me njezina boravka na otoku Sv. Nikola kraj Venecije, kao i radost u trenut­ku odlaska: shvaćamo suze, veselje i upaljene baklje hodočasnika, čitav taj spektakl koji je toliko impresionirao kroničara. Kao zaključak utvrdit ćemo da se djelo Roberta de Clarija može smjestiti' negdje na pola puta izmedu djela Villehardouina i djela Maistre Martina de Canala. Ovo posljednje ·ne· ma praktično nikakve vrijednosti povijesnog izvora za proučavanje četvrtog pohoda, osim naizgled, a što se tiče njezina sadržaja, to je legenda u čistom obliku. Zbog.toga ćemo proučiti njegovu ideološku stranu, tj. deformaciju povijesnih činjenica, uslijed prenošenja s jedne generacije na drugu, da bi na koncu djelo po~talo, za autora o kojemu se govori, apologija mletačke os­vajačke politike, slavljenje viteške hrabrosti tamo gdje je zapravo nije :hi bi­lo. Napomenimo osim toga kako nije nemoguće da je napisana pod formal­nim utjecajem chansona de 'geste, koja se u to doba još njegovala, dakle sredinom trinaestog stoljeća u Italiji.

* * *

Za Martina de Canala se zna da je bio ·.carinski službenik u Veneciji i da je svoju Chronique des Venitiens napisao oko 1275.90 na francuskom jeziku koji je više volio od talijanskog.

Dio kronike, koji se odnosi na zauzimanje Zadra, počinje paragrafom XXXV i završava paragrafom XLIII. Na početku su vrlo sažeto opisane pri· preme križara za pohod. Medutim, legendarni aspekt kronike prozire se već u početku: francuski baroni poslali su svoje glasnike direktno »plemenitom duždu Venecije gospodinu Henriku Dandolu i zamolili ga da im dade brodo­ve kako bi prešli preko mora« (XXV). Prema Martinu de Canale, Dandolo im je odgovorio: »Recite vašim gospodarima da će, ako žele doći u Veneciju u bilo koje vrijeme, naći brodovlje spremno za prijelaz preko mora, i da čak njezina vojska želi prijeći s njima u službu Sv. Crkve.« (XXXV). Vidimo, dak-

996 MOGUCNOSTI

le, da Martin de Canal ne kaže ništa o mogućnostima križara da traže flotu na drugome mjestu- činjenica koju je mogao zanemariti. Medutim, nasta­vak je dobro poznat: mislimo na ugovor koji ni jednom riječju ne spominje. Za njega, se dužd stavlja u službu crkve, s radošću kršćanina koji misli samo na to kako da joj pomogne, bez ikakve primisli. Ne samo da bezuvjetno želi pomoći hodočasnicima da pre brode :more: » .•. ako žele doći u Veneciju u bi­lo koje vrijeme, naći će brodovlje spremno«, nego je spreman na to da im se i osobno pridruži. Sto prema tome drugo očekivati nego konstataciju na kra­ju paragrafa, koja se odnosi na hodočasnike: » ••. i kažite da bolje društvo ne­će moći naći na čitavom svijetu«. Pretjerano slavljenje vjere i darežljivosti je na vrhuncu. Spominjanje jednog manje plemenitog ali istini bližeg detalja čini se na diskretan način, u prolazu. Kada su se tesari prihvatili posla, dužd

» ... Odmah dade iskovati srebrn novac da isplati majstorima nadnicu koju su zaslužili. Mali komadi novca, koje su i'mali, nisu im bili tako po­godni. I od vremena gospodara Henrika Dandola i dalje započeše u Mle­cima kovati plemeniti srebrni novac koji se zove dukat, a koji kola svije­tom zbog svoje dobrote (XXXVI).

Trgovački oblik ugovora, koji se manje-više može naslutiti u opisima Vil­lehardouina i Roberta de Clarija, kod Martina de Canala sasvim nalikuje i ideološki obojenoj legenQ_i: evocira vrijeme izgradnje flote kao »vrijeme čes­titosti«. Dužd odmah izvlači »dobar novac« za plaćanje radnika. Dobio ta sa­mog dužda i osnovanost ekspedicije zamjenjuje se dobrotom novca »koji kruži svijetom« od tada, jer, naravno, on je »dobar«. Budući da je već sve »dobro« i »plemenito«, jasno je da'Mlečani primaju križare »vrlo dobro«, s »velikom radošću i slavljem« (XXXVI). Papino se odobrenje samo od sebe podrazumijeva i, nanovo, čast je za papu da mu dužd odaje priZnanje, uzevši vlastitim rukama od njegova predstavnika križ, a ne obratno! U tom kontek­stu legat nema drugu ulogu nego da svima podari oprost i nestane iz priče. Ukrcava se s »velikom radošću i slavljem« (XXXVI). čak i vjetar (Bog, priro­da) povoljan je za ljude pokrenute tolikom darežljivošću, dobrotom i vje­rom: »mornari razapeše jedra prema vjetru i pustiše da lade zaplove morem punim jedrima pod snagom vjetra«. (XXXVII) Došli su, dakle, do Zadra bez poteškoća. Nažalost, Zadrani su »bili toliko prkosni, da su odbijali gospod­stvo dužda gospodara (nad sobom) i plijenili putnike po moru, sagradivši ta­ko zidove oko svoga grada.• (XXXVIII) što li su Zadrani suprotstavljali do­broti, darežljivosti i širokogrudnosti? Očito, sve suprotno: taštinu, neposluh, lopovluk. Otvorenoj svijesti križara (napustili su domovinu, bogatstva, idu u avanturu, u nesigurnost) Martin de Canal suprotstavlja zidine, zatvorenost, impermeabilnost, sigurnost nezaslužene udobnosti. Bog ili priroda još jed­nom ulaze u igru. Naravno, nije osveta ona koja pokreće dobre. Sama Božja riječ ih zaustavlja i sugerira ·im kaznu koju tašti zaslužuju, čak i više, ona ih prisiljava na to da stam;t. Evo rečenice koja slijedi nakon one koju smo upra­vo citirali: »Vrijeme se promijenilo, more se razbjesnilo. I da spasu brodov­lje, bili su prisiljeni iskrcati se na suho«. Kazna koju treba zadati Zadranima i spašavanje flote ovdje su vrlo blisko povezani: može se reći da se međusob­no uvjetuju. Sto li je, dakle, dužd kazao iskrcavajući se? Prvo, potvrdio je svoje pravo na posjedovanje Zadra: »Gospodo! Vidite li tamo grad? Znajte

MARIJA KANDIDO-ROZMAN /FRANCUSKI PUTOPISI ... 997

da je to moj posjed«, a onda Martin de Canal ponavlja svoje optužbe protiv Zadrana, stavljajući ih u usta dužda, stvarnog gospodara grada: »Ali, njegovi su st~novnici tako drski da su odbili moju vlast nad njim. Hoću da me ovdje sačeka te, jer im namjeravam pokazati kakvu nagradu trebaju primiti oni ko­ji odbijaju zapovijedi svoga gospodara« (XXXVIII) Naravno, budući da grad po pravu pripada jednom gospodaru, u ovom slučaju duždu, on zbog toga mora zadržati pravo da se koristi svojom moći. Zbog toga on želi pokazati da je zaista sposoban sam ga osvojiti, bez tude pomoći. Kada su mu hodočasni­ci ponudili pomoć, on je mora odbiti: »Za ime Božje ( ... ) neka nitko od vas ne stupi nogom onamo. Hoću radije da vidite ono što ja mogu izvesti zajed­no s mojim Mlečanima.« (XXXIX) Pravo i upotreba sile onog koji je »njihov legitimni vlasnik« idu zajedno; zbog toga će hodočasnici sudjelovati isključi­vo kao promatrači u demonstriranju njihova zakonitog prava. Sva nastQja­nja Zadrana da obrane grad bit će uzaludna, pravda će pobijediti, zli, často­ljubivi »lažni potomci« bit će prognani iz grada koji su prisvojiti, dok će zidovi, najvidljiviji simboli neposluha, biti srušeni i nestati zajedno s njiho­vim častohlepnim graditeljima.

Onda ·će, konačno, gospodar moći pozvati svoje prijatelje da podijele njegovu kuću i» ... pozva Francuze sa svih strana«. Ničega se više ne moraju bojati: božanski bijes je prošao, more više nije »bijesno«, razulareno, ostaju samo tragovi toga bijesa: uzburkano je, još uvijek nepovoljno za plovidbu, razlog više za produženje punog zadovoljstva posjedovanja svojeg iznova po­vraćenog vlasništva. Provest će zimu dobro zaštićeni, čekajući novi Božji znak: na nj se neće dugo čekati. Upravo u tom trenutku, veli Martin de Ca­nal, kada je vijest o tim ~ogađajima dospjela do pape, predstavljen mu je »maloljetnik« Alexis, vladar Constantinopola, čiji podanici su- slika i prili­ka Zadrana- »tako drski da ga neće za gospodara. Ono (svoje roditelje) vas, kao sin oca, moli za pomoć. Pomozite mu kako bi zadobilo svoje carstvo.« (XL) Naravno, »dobar otac« se ne može predomišljati: najmjerodavniji pred­stavnik Boga oca na zemlji, on samo ispunjava božansku zapovijest, skrećući križare s puta u Jeruzalem i usmjeravajući ih na Constantinopol, istodobno opravdavajući prethodni potez :križara i Mlečana. Zamolit će ih onda da uči­rie još jedno dobro i herojsko djele;>, da vrate jednom razbaštinjenom ono što mu po božanskom pravu pripada. Ni Mlečani ni Francuzi ne mogu odbiti tu dvostruku obvezu, vitešku i božansku. Dandolo je, medutim, taj koji će re­ći: »Nitko ne smije odbiti poruku pape. kao duhovnog oca, nego mu se svi moraju u svemu pokoravati« (XLII). I sam dobar otac, gospodar; pastor, pravednik, on ne može učiniti ništa drugo do nježno zagrliti to dijete ))svo­jim rukama«.

Bog će još jednom dati znakove svog blagoslova, svoga slaganja:

))U proljeće, ( ... ) kad se more smirilo i nastupilo ljeto, ostavi dužd gos­podar Zadar pod dobrom stražom. I otiđe odande zaplovivši svojim bro­dovljem .. Vrijeme-je bilo jasno i lijepo. I mornari razapeše jedra. I vjetar ih nadme ... « (XLIII)

Već smo rekli da analiza Kronike Martina de Canala ne pretendira na ukazivanje njezine povijesno-izvorne ništavnosti: ono se zamjećuje pri

998 MOGUCNOSTI

prvom komparativnom čitanju. Zauzvrat nam taj opis izgleda vrlo zanimljiv, u smislu legende, vrste, koja je dugo više koristila političkoj ideologiji, nego literaturi. Tako se podrazumijeva da svako djelo, kvalificirano kao legenda, mora biti praćeno u svom povijesnom o~viru, suočeno sa činjenicama na ko­je se odnosi i kojima se inspirira, ako se žele osloboditi signifikativni ele­ffienti koji u krajnjem slučaju i odreduju njegovu kategoriju legende. U na­šem konkretnom slučaju naveli smo te elemente. Očito je da se oni slijede u nizu čija diskurzivna uloga može biti označena kao nužna veza koherencije djela: naime, ne postoji ni jedan elelnent koji bi mogao uništiti tu koherent­nost. Za potrebe stvari historijske činjenice će biti deformirane, odnosno iz­mijenjene ili izostavljene. S druge strane, taj opis, obogaćujući i zaokružuju­ći se, može u svom usmenom prenošenju biti obogaćen novim elementima, unoseći novu sredinu, sasvim gotovu globalnu strukturu u koju će se moći ukomponirati bez ikakve opasnosti da ga razruš~. Međutim, baš su ta dva elementa najvažniji nosioci svake narativne strukture - koherentnost i bo­gatstvo- koji će, u slučaju pomoći jednoj politici, uostalom i starijoj od kro­nike Martina de Canala da se opravda u toku stoljeća sve do nama bližih epoha. Na isti način, na koji je narodna poezija u Jugoslaviji (pjesma Kralje­viću Marku, npr.) stoljećima koristila nacionalnoj borbi protiv osvajača, »Mletačka kronika« Martina de Canala mogla je vrlo dobro poslužiti odre­đenoj politici; afirmaciji poznatoga »historijskog prava« nad dalmatinskom obalom.

(Nastavlja se)

S francuskog preveo: Marin Rožman

BlUES KE

1 R. Warnier, La di:couverte des pays balkaniques par ]'Europe occidentale de 1500 a 1815, u Cahier d'histOire mondiale, No 3, Paris, Librairie des Meridiens, 1955, str. 915-948.

2 P. Matković, Putovanja po Balkanskom poluotoku XVI vieka, dans Rad, JAZU, t. XLIX, LVI, LXII, LXXXIII, C, CXII, CXXX, Zagreb, 1882-1898.

3 J. Tadić, Promet putnika u starom Dubrovniku, Dubrovnik, izdanje Turističkog saveza u Dubrovniku 1939.

4 L. Vojnović, La Monarchie Fran9lise dans l'Adriatique, Paris, Barcelone, Bloud et Gay, 1918.

5 M. Deanović, Anciens contacts entre la France et Raguse, Zagreb, Biblioteque de !'Institut Franvais de Zagreb, 1950.

6 Jedno od posljednjih djela koje govore o četvrtom križarskom pohodu i koje smo čitali nakon redakcije ovoga teksta potvrđuje naše analize. Cf: J. Dufournet, Les ecrivains de la I~ Croisade, Villehardouin et Clari, Paris, Societe d'edition d'enseigne­ment superieur, 1973.

7 Jean-Marie. Carre, Voyageurs et i:crivains fran~s en Egypte, Le Caire, 1932, t. I, Introduction ·

8 Voyage du Levant du Sr. de Stochove, Seigneur de Ste Catherine, Bruxelles, chez Hubert Antoine Velpius, 1650.

9 Ibid., p. 25.

MARIJA KAND IDO-ROŽMAN/ FRANCUSKI PUTOPISI ... 999

10 R. Warnier, o. e. pp. 916-917. 11 Tri rata u XVII i početku XVIII stoljeća: Candie- (1645 -1669), More­

e-(1648-1699); te treći rat-(1714-1718), što u totalu rezultira s pedesetak godina ratovanja.

12 Svi francuski putnici ukrcavali su se u Veneciji i putovali na venecijanskim bro­dovima.

13 Cf. Grga Novak, Pr9šlost Dalmacife, Zagreb, izdanje Hrvatskog izdavačkog bib- . liografskog zavoda, 1944, 2 volumena.

14 Ovdje naznačujemo da je francuski konzul na Krfu (od 1781. do 1797), A. Gras­set de Saint-Sauveur objavio VIII godine svoja sjećanja. Njegova opažanja Jonskog ar­hipelaga su vrlo zanimljiva. U svesku III iznosi svoja razmišljanja o Dalmaciji, posebi­ce o njezinom političkom i strateškom značenju.

Ne znamo je li Grasset zaista posjetio Dalmaciju, jer u tih desetak stranica koje joj posvećuje (str. 303-311) ne nailazimo na isto bogatstvo zapažanja kao u ostatku njegovih uspomena, evociranih naslovom njegova djela. Cf. Andre Grasset de Saint­Sauveur, Voyage historique, litteraire et pittoresque dans les isles et possessions ci-de­vant venitiennes du Levant ....

15 M. Samić je osvijetlio taj period: Cf. M. Samić, Les voyageurs fran~is en Bos­nJe a la fin du X VJIF siecle et du debut du XJxe et le pays tel qu'ils ]'ont vu, Paris, Di­dier, 1960.

16 Radi se o djelu Les Morlaques I. Wynne i o Voyaqe pittoresque et historique de l'Istrie et Dalma tie, redige d' apres l'itineraire de L. F. Cassas par Joseph Lavallea. Pogledati našu studiju, str. 186 do 211.

11 Raimond d'Agiles- kanonik katedrale od Puyau Velayu, kada je 1095. Urban II došao propovijedati križarski pohod u Clermont. Vjerojatno veoma mlad, budući da je tada bio đakon, pratio je svog biskupa slavnog Ademara u križarski pohod. Za vrije­me ekspedicije je zaređen i postaje kapelan Raimonda, grofa tuluskog i za samog pu­tovanja, najkasnije 1097, odlučio je riapisati sve što se bude događalo pred njegoyim očima. Napustio je Jeruzalem prije 14. kolovoza 1099, i od tog nam trenutka ništa ne kazuje kakva je bila sudbina povjesničara, niti da li se vratio u Evropu ili umro u Pa­lestini. Nagli kraj njegova djela donekle potvrđuje drugu pretpostavku. Cf. M. Guizot, Notice sur Raimond d'Agil.es, u:. Histoire des Francs qui ont pris Jerusalem par Rai­mond d'Agiles, Collection des Memoires relatifs a ]'histoire de France, Paris, ed. J. L. J. Briere, 1824, str. 223-226.

18 Raimondi de Agiles Canonici Podiensis Historia Francorum qui ceperunt Ihe­rusalem, u: Gesta Dei per Francos .... Hanoviae, Typis Wechelianis apud heredes Ioani Aubrii, 1611, svezak I, str. 130-140 (odlomci koji se odnose na Dalmaciju). To je jedi­no izdanje. Mišljenja su povjesničara podijeljena: vrijednost tog djela je osporavao A. Molinier (Cf. Les sources de ]'histoire de France, Paris, ed. Alphonse Picard et Fils, 1902, str. 283); dok je za Michauda to povijest koja zaslužuje punu pažnju. (Cf. Chroni­ques de France, 1° partie, Bibliotheque des croisades, Paris, ed. Ducollet, 1829, str. 27.)

19 Guillaume de Tyr, povjesničar, rođen u Siriji, vjerojatno u Jeruzalemu oko 1130, umro izmedu 1187. i 1190: godine plemićkog je podrijetla. Postaje arhiđakon crkve u Tyru 1167, odgojitelj sina svog protektora kralja Jeruzalema Amaury, zatim kancelar svog bivšeg učenika kralja Bauduina IV (1174). Nadaren, često zadužen za po­litičke misije u Constantinopolu i Italiji po mišljenju jednog od njegovih brojnih na­sljednika, otrovao ga je za jednog putovanja u Rim poslanik novog patrijarha od Jeru­zalema Heraclius, čijem se imenovanju usprotivio. Cf. La Grande Encyclopedie, Paris, Lamirault, t. t. XIX. str. 582.

20 Willermus Tyrensis, Historia rerum in partibus transmarinis gestarum ... , u: Gesta dei per Fra:qcos .... , Hanoviae, Typis Wechalianis apud heredes Ioan. Aubrii, 1611, svezak II, str. 660-661. (Odlomci koji se odnose na Dalmaciju.)- To je bila ču­vena povijest. Ona ocrtava sudbinu francuskih ustanova na Orijentu iz vremena Go­defroi de Bouillona do 1184. godine. Cine je 24 knjige i u prvih petnaest autor govori o događajima u kojima nije sudjelovaO, ali o kojima je sakupio podatke od autora kao što su Tudebode, Albert d'Aix, Foucher, de Chartres et Raimond d'Agiles. Od 1143. g9· dine djelo ima vrijednost originalnog izvora, posljednjih osam knjiga govori o događa­jima njegova vremena. Prilično rano je prevedena s latinskog na francuski, možda ju je preveo Plagon ili Plangon, o kojemu se ništa ne zna. U velikom broju rukopisa taj

l()()() MOGUCNOSTI

prijevod je nastavljen raznim francuskim tekstovima sve do kraja XVIII stoljeća što su ih razni autori, svaki za sebe, sastavljali na Orijentu, nakon nadbiskupOve smrti. Tako je nastao Veći broj zbirki u kojima je prijevod Historiae ... uvijek na prvome mjestu, ali praćena raznim Continuations (nastavcima), što su uglavnom predstavlje­ne kao nezavisne kronike. Te zbirke su u srednjem vijeku poznate pod nazivom Livres de la terre Sainte, Chroniques d'outre·mer, Livres du Conquest i Livres d'Eracles. Dje­lo Guillaume de Tyra prvi put je objavio u Bcileu 1549. godine in-folio Philibert Poysse­not de DOle. Henri Pantaleon izdaje novo izdanje u istom gradu 1564, Bongars ga uv­rštava u svezak II njegovih Gesta Dei per Francos. God. 1573. Gabriel Dupreau (Du Preav) će u Parizu realizirati francusku verziju pod naslovom Francia de Orientale. Cf. Histoire de la langue et de la littera ture franfaise, Petit de Julleville, tome II, str. 309. Louis Brehier, Les Croisades, l't?glise et )'Orient au Mayen-Age, Paris, ed. Gabalda et Fils, 1928, str. 3. M. Guizot, Histoire de la premiCre croisade, Histoire des Fails et ges­les dans les regions d'outremer depuis le temps des successeurs de Mahomet jusgu';i l'an 1184 de J. Christ par Guillaume de Tyr(Collection des Memoires relatifs a ]'histoi­re de France), ed. J. L J. Briere, Paris, 1824, str. 3-13.

21 »Sclauonia etenim est tellus deserta et inuia, et montuosa, ubi nec feras nec vo­lucres per tres hebdOmadas vidimus«, Raimondi des Agiles, Historia Francorum .. str. 139.

22 Guillaume de Tyr et ses continuateurs, texte fram;ais du XIII0 siecle revu et an­note par M. Paulin Paris (Histoire generale des croisades par les a auteurs contempo­rains). Paris, Firmin-Didot et Cie, 1897, str. 77.

n Ibid., str. 77. »qua tor metropoles, Iazaram et Salonam, quae alio nomine dici­tu·r Spaletum, Antibarim et Ragusam«, Wilermus Tyrensis Historia rerum ... , str. 660.

24·Cf. Franjo Rački, Borba južnih Slovena (Les guerres des S la ves du Sud), Rad, JAZU, tome XXXI, Zagreb, 1874-1875, str. 23; Petar Matković, Putovanja po Balkan­skom poluotoku za srednjeg vijeka (Les voyages a travers les Balkans), Rad, JAZU N° 42, Zagreb, 1878, str. 93-94.

25 »Quadraginta etenim fere dies in Sclauonia fuimus, in quibus tantam spissitu­dinem nebularum passi sumus, ut palpare et per motum remouere eas a nobis aliqua­tenus possemus«. Raimondi de Agiles, Historia Francorum ... str. 139.

26 Guillaume de Tyr et ses continuateurs . ~ ., str. 77-78. 27 Histoire de la Guerre Sainte, dite proprement la Franciade Orientale ... Faite

Latine par Guillaume Archevesque de Tyr ... , traduite en Franfais par Gabriel du Pre­a v, Paris, chez Nicola Chesneau, 1573, str. Sl.

28 »agrestes et rudes« ... Raimondi de Agiles, o. e., str. 139. 29 Guillaume de Tyr et ses continuateurs, ... str. 77. 30 Gabriel du Preav, o. e., str. SO. 31 Guillaume de Tyr et ses continuateurs, str. 77. 32 »>ncolae Regionis (adeo agrestes et rudes sunt, ut) nec commercium nobis, nec

ducatum praebere voluerint: sed fugientes de vicis, et castellis suis, debiles, anus pau­peres et infirmos, qui a longe prae infirmitate sua sequebantur exercitum, ac si mul­tum nocuissent, ut pecora trucidabant ... « Raimondi de Agiles, Historia Francorum .. . , str. 139.

33 Guillaume de Tyr et ses continuateurs, str. 77-78. 34 Ibid., str. 78. 35 Gabriel du Preav, o. e. str. Sl. 36 Preveo M. Guizot, Histoire des Francs qui ont pris Jerusalem par Raimond

d'Agiles, (Collection des Memoires relatifs a ]'histoire de France). Paris, ed. J. L. J. Bri­ere, 1824, str. 228-229.

37 Ibid., str. 229. 38 Ibid., str. 229-230. 39 Ibid., str. 2_30. , 4° Cf. Ferdo Sišić, Pregled povijesti hrvatskoga naroda (Zagreb, Matica hrvatska,

1962, str. 142). 41 Geoffroi Villehardouin, La Conqw?te de Constantinople, texte et traduction no­

uvelle avec notice, notes et glossaire par Emile Bouchet, tome I, Paris, ed. Alphonse Lemerre, 1890.

MARIJA KAN DIDO-ROŽMAN/ FRANCUSKI PUTOPISI ... 1001

Robert de Clari, La Conquete de Constantinople, Paris, edite par Ph. Laurer, Champion, 1924.

42 Villehardouin La Conqueta ... str. 4-10. 43 Livre XXVII, pogl. XXII, u: Recueil des Historiens des croisades, tome II, His-

tOiiens Occidentaux. 44 Villehardouin, La Conquete .. str. 4. 45 Vidjeti bilješku br l. 46 Ibid,. str. 10. 47 Ibid., str. 12. 48 Ibid., str. 16-18. 49 Ibid., str. 36. 50 Ibid., str. 36. 51 Ibid., str. 42-44. 52 Ibid., str. 52. 52a Ibid., str. 52. 53 Ibid, str. 54. 54 Ibid., str. 54. 55 Ibid., str. 56. 56 Ibid., str. 56. 57 Ibid., str. 56. ss Ibid., str. 56. 59 Ibid., str. 58. 60 Ibid., str. 58. 6 .1 Ibid., str. 62. 62 Ibid., str. 62. 63 Ibid., str. 62-64. "" Ibid., str. 64. 65 Ibid., str. 66. 66 Ibid., str. 66. 67 Ibid., str. 70. 68 Ibid., str. 70. 69 Ibid., str. 72. 70 Ibid., str. 72. 71 Ibid., str. 72. n O ovoj temi Petar Skok u svojoj knjizi Tri starofrancuske kronike o Zadru god.

1202, Zagreb, JAZU 1951. kaže: »Interesantno je napomenuti još ovo. Premda je Ville­hardouin prije dolaska u Zadar proboravio dulje vrijeme zajedno s krstašima u Mleci­ma, on ipak u svom djelu ne zove hrvatski Zadar na današnji mletački Zarra, nego je stvorio starofrancuski oblik Jadres na osnovu našega naziva Zadar, gen. Zadra ili, što je vjerojatnije, na osnovu starodalmatinskog romanskog naziva Jadra, koji upotreb­ljavaju i domaće latinske listine« (Cf. str. 24- 25). Još uvijek prema Skoku: »Kad Ville­hardouin tvrdi da se Zadar nalazi u 'Slavenskoj zemlji', kad nam potvrđuje, da se tako izražavao i sam mletački dužd, slijepi starac Henrik Dandolo, onda se time zacijelo po­tvrđuje samo jedna u ono vrijeme opće poznata činjenica« (Cf. str 16).

73 Villehardouin, La Conquete ... , str. 52. 74 Ibid., str. 14. 75 U ovo vrijeme svugdje po Francuskoj grade se veličanstvene katedrale (Char­

tres, od 1194. do 1220. npr.) čija je cijena bila mnogo veća. 16 Već krajem devetog stoljeća Venecija je plaćala danak hrvatskim vladarima za

slobodnu plovidbu duž dalmatinske obale, čiji su gradovi takoder razvijali snažnu po­morsku trgovinu. Cf. Ferdo Sišić, Pregled povijesti hrvatskog naroda, Zagreb, Matica hrvatska, 1962, str. 116.

77 Kao primjer možemo citirati: J. de Mas-Latrie, Histoire de ]'Ile de Chypre, to­me I, Paris 1861, str. 162 itd., Jules Tessier, Ouatrieme croisade. La diversion sur Za­dar et Constantinople, Paris, Ernest Leroux, 1884, str. 133-238; Emile Bouchet, La

1002 MOGUCNOSTI

Conquete de Constantinople, Paris, Lemerre, 1891, t. II, str. 27. Oni pristaju na prvu interpretaciju. Bouchet optužujući Philippea de Souabea pridružuje se jednom povjes­ničaru s kraja prošlog stoljeća: Paul Rian t. Rian t je objavio više članaka na ovu temu, vidjeti: Innocent Ill, Philippe .de Souabe et Boniface de Montferrat, u: Revue des ques­tions historiques, vol. XVII, 1875, str. 31 i dr.

Među hrvatskim povjesničarima koji su posvetili posebne studije ovom proble­mu Ferdo Sišić u svom radu: Zadar i Venecija, u Rad JAZU, voL 142, Zagreb, 1900, str. 25-252, navodi razna mišljenja o toJ temi, ali se sam uzdržava da dade svoje. Pedeset godina kasnije Petar Skok u Tri starofrancuske kronike o Zadru, op. cit., str. 14-16, naginjat će radije prvoj interpretaciji. Još bismo željeli spomenuti Natalis,de Wailly i E. Farala koji su izdali Villehardouinovo djelo. Po njihovu mišljenju, takav ishod čet­vrtog križarskog rata posve je slučajan, posljedica je nepredvidljivih okolnosti. Cf.: Na talis de Wailly, La conquete de Constantinople, par G. de Villehardouin avec la con­tinuation de Henri de Valenciennes, texte original accompagnć d'une traduction par Natalis de Wailly, tome I, Paris, ćd. Didat, 1872; Edmond Faral, Villehardouin~ La Conquete de Constantinople, (Les classiques de ]'histoire de France au mayen ćige, to­me I,) Paris, Socićtć d'ćdition: Les Belles Lettres, 1961).

78 Villehardouin, La Conquete ... , oc. str. 12. 79 lbid., str. 16. 80 Ibid., str. 16-18. 81 Ibid., str. 34. 82 Cf. Devastatio Constantinopolitana, u Monumenta gennaniae historica, Scrip­

torum, tome XVI, Hannoverae, chez G. H. Pertz, 1859. str. 10. u Cf. Correspondence d'Innocent III, Patrologie latine, tome I, ćd. Migne, col.

1179. 84 Devastatio Constantinopolitana .. . , str. JO i Correspondance d' Innocent III. .. ,

col 1179, 1182. 85 Papin poslanik Pierre Capuano opravdava ih govoreći »da će jedno zlo biti uz­

vraćeno većim dobrom«. Cf., Exuviae sacrae Constantinopolitanae, publiće par Riant, Geneve, 1877, tome I, str. 72.

86 Cf., E. Bouchet, tome II, str. 21. 87 Ibid., str. 83. 88 Cf., A. Frolov, Recherches sur la deviation de Ja IV' croicade vers Constafltinop­

le, P. U. F., Paris, 1955, str. 44. Frolov kaže: »Dva njemačka prelata, biskup Haberstadt Conrad de Krosigk i Martin Lintz, župnik od Pairis, molili su da budu oslobođeni nji­hovih zakletvi. Papin poslanik Pierre Capuano nije na to pristao budući da se nije ra­dilo o smrtnom grijehu (minus malum)«.

89 Robert de Clari, o. e., § XIII. 9° Cf., P. Skok, str. 163. (Citirano prema izdanju P. Skoka)

PUCišKA CITAONICA »HRVATSKI SKUP<< U SVJETLU PREPORODNIH ZBIVANJA U DALMACIJI

Josip Vrandečić

Suvremena hrvatska historiografija nije poklonila zasluženu pozornost dalmatinskim preporodnim čitaonicama. 1 Zaokupljena prvenstveno cjelovi­tim političkim pitanjima pokreta osvijetlila je trenutak njihova začetka~ doti­čući svojim pristupom vremenski prostor šire preporodne evolucije. Pojedi­načne povijesti čitaonica nisu se istražile, pa je rriozaik njihove složene poli­tičke i kulturne svakodnevice ostao nedovršen.

Vlastiti nemar historičari su pripisali o'skudici izvora, aH i političkim ne­prilikama vremena, kojemu grada kao svjedok hrvatskog i slavenskog obi­lježja Dalmacije nije odoljela.2 Pristupajući njihovu promaklom značenju, novija istraživanja pobliže osvjetljavaju političku i kulturnu ~logu.čitaonica, cjelovito sagledavajući njihov nastanak u okviru šire problematike hrvatsko­ga narodnog preporoda u Dalmaciji.

Na historijsku pozornicu 19. stoljeća Dalmacija stupa kao politički i na­cionalno podređena, a kulturno i privredno zaostala hrvatska zemlja. Kon­stituirana kao zasebna kraljevina u austrijskom, cislajtanskom sklopu zema­lja odijeljenf\ je zasebnim. upravnim, gospodarskim i jezičnim sustavom od matične Bansl!;:e Hrvatske. Premda hrvatska i srpska inteligencija još 1797. godine traži ujedinjenje Trojednice, njene gospodarske, političke i kulturne veze sa Zagrebom postaju simbolične.3 Nakon kratkotrajne francuske epizo­de u Dalmaciji, Bečkim kongresom Habsburgovci ponovo prisvajaju pokraji­nu, neznatno prilagodavajući postojeće gospodarsko stanje svojoj vlastitoj apsolutističkoj koncepciji. Stvarajući umjetnu, o Beču potpuno ovisnu državno-pravnu jedinicu, Austrija neprirodno prekida prOces začetka politič­ke, gospodarske i kulturne integracije hrvatskih zemalja.

Usprkos izmjenama u socijalnoj strukturi stanovništva, Dalmacija i nadalje ostaje izrazito seljačka zemlja sitnoga zemljišnog posjeda koji čini

1004 MOGUCNOSTI

glavnu osnovu njezina privrednog života. Okoštala, socijalno nemobilna društvena struktura agrarne zajednice iznenada je zahvaćena procesom transformacije feudalnih u kapitalističke društvene odnose, pojačane tež­njom vlasti da se postojeće stanje modificira propisima austrijskog građan­skog zakona. Moderan katastar uz prethodni premjer zemljišta uvjetuje pri­jelaz s tradicionalnog poreza desetine na zemljarinu, popraćen siromaš­tvom, nezadovoljstvima i otporom, odvodeći brojno osiromašeno seljaštvo u mrežu pojačane trgovačke i lihvarske eksploatacije.4

Dinamični ratni događaji na prijelazu u 19. stoljeće političkim i vojnim posljedicama pogađaju dalmatinsko pomorstvo, uvjetujući stagnaciju pri­vrednog života, zamiranje istaknutih naselja i opadanje stanovništva. Proces propadanja dalmatinskog brodarstva pospiješen je krizom jedrenjaka koji zbog gospodarske izoliranosti pokrajine i nekonkurentnosti »Lloydovim« parobrodima nemaju dovoljno vlastite akumulacije za prestrukturiranje po zahtjevima pomorskog tržišta.5

Za razliku od prijašnjih vremena, kad~ dominantna uloga u komunal­nom životu pokrajine pripada plemstvu, uvjeti ranokapitalističke ekonomi­ke početka 19. stoljeća fluktuiraju društvenu moć u korist novih socijalnih slojeva, prije svega građanstva. U uvjetima veoma ograničenog pretkapitalis­tičkog liberalizma javlja se društveno raznolik sloj trgovaca, pomorskih ka­petana, advokata, profesora, činovnika, koji suženi gospodarski tokovi ali i apsolutistički državni intervencionizam neprirodno raslojavaju.· Imenova­njem upravnog aparata pokrajine stvara se umjetni, društveni sloj činovnič­ke oligarhije koji prisvaja sve ključne gospodarske i političke pozicije u Dal­maciji monOpolizira jući njezin cjelovit privredni i upravni život. Crpeći sna­gu iz uno.Snih pokrajinskih gospodarskih i upravnih profita brane austrijsku politiku čuvanja postojećeg stanja, svjesni da im integracija hrvatskih zema­lja može ugroziti dominantnu poziciju monopola na svim područjima društ­veno-ekonomskog života.6 Izuzetno raznolik društveni međusloj sitnih podu­zetnika, vlasnika obrtničkih i manufakturnih radionica, liječnika, odvjetni­ka, profesora, bilježnika znatnim je dijelom i sam apsorbiran od strane vla­dajuće oligarhije. Ipak dio njegova intelektualrto-građanskog sastava, svje­tovnog i crkvenog porijekla, dijelom školovan na talijanskim sveučilištima, upoznaje ideje evropskog liberalizma koje ga potiču na razmišljanje o vlasti­tom nacionalnom identitetu. Obnavljajući povijesno pamćenje sačuvano u zaboravljenim djelima Pribojevića, Luciusa i drugih hrvatskih autor~ koji su posvjedočili teritorijalnu, državnopravnu i nacionalnu istovjetnost naroda s obje strane Velebita, istiću potrebu formiranja širega državnog organizma utemeljenog na upravnoj, tržišno-trgovinskoj i općOj gospodarskoj integraci­ji. Takve zahtjeve osobito podržava trgovački dio građanskog medusloja koji se opterećen carinsko-poreznim barijerama prodaje svojih viškova, suočava sa štetnim posljedicama gospodarske orijentacije Dalmacije na tržišta tali­janskog dijela Monarhije na kojima ne uspijeva plasirati nekonkurentnu ro­bu obrtničke ili manufaktume proizvodnje. Videći izlaz u prirodnoj, gospo­darskoj vezi s neposrednim tržišnim zaleđem, koje bi uz poboljšanje posto­jeće tranzitnosti omogućilo njihov uspješniji nastup na integrativno cjelovi­tom području, protive se privrednoj izolaciji Dalmacije nastojeći je uključiti u tržišflo liberalnije gospodarske tokov...e.

JOSIP VRANDECIC l PUCI$KA CITAONICA ... 1005

Integracijska ilirsko gibanje u banovinskoj jezgri svojim nacionalnim impulsima zahvaća dalmatinski preporodni krug koji osjećaj hrvatskog i sla­venskog političkog jedinstva izražava pjesničkim poslanicama Kaznačića, Ivičevića, Karamana i ostalih. Izdavački pothvat Božidara Petranovića koji u ~>Srbsko dalmatinskom magazinu« (1836) dokazuje ljepotu i književno bogat­stvo narodnog jezika, nastavlja Ante Kuzmanić, čija »Zora dalmatinska« (1844) već manifestno razdvaja »hfvatsku« od »talianske« stranke.7 Prepo­rodne godine ilirskog gibanja oblikuju osjećaj nacionalne _svijesti kao povi­jesni preduvjet kulturne, gospodarske i političke integracije hrvatskih zema­lja.

Premda Dalmatinci pozdravljaju proklamaciju četrdesetosmaškog Usta­va, napori Kuzmanićeve »Zore .. ,« da se iskoristi u nacionalne svrhe nemaju uspjeha. Novinski članci, proglasi i pozivi prekovelebitskih Hrvata ostaju bez rezultata jer dalmatinskoj upravnoj oligarhiji nije u interesu jedinstvena Trojednica. »Zahtijevanja naroda« velike zagrebačke Narodne skupštine Austrija nije spremna ostvariti, bojeći se da bi pripajanje Dalmacije Hrvat­skoj ravnotežu habsburškog nacionalnog konglomerata poljuljala u ugarsku korist.

Uspostavom »Oktroiranog ustava« (1849), a posebno njegovim ukida­njem (1851), ozakonjen je apsolutizam koji je onemogućio svaku političku djelatnost.

Poraz Monarhije u talijanskom ratu 1859. godine, a još više katastrofal­no stanje državnih financija, prisiljavaju cara da liberalnim manifestima ob­javi ustavnost, a sazivom »pojačanog Carevinskog vijeća« otvori pitanje bu­dućeg državnog uredenja. Usprkos Dalmatincu Borelliju, za kojega još nije vrijeme za jedinstvenu Trojednicu, hrvatski se zastupnik Strossmayer zauzi­ma za cjelovitu integraciju hrvatskih zemalja na osnovi njihova povijesnog i etničkog državnog prava.8 Premda je caru poznato da odnarodena dalmatin­ska inteligencija neće pristati na sjedinjenje, -odluka da državnopravne od­nose pokrajine spram matice imaju urediti zastupnici obaju sabora, postaje povod dinamične djelatnosti raslojavanja građansko-intelektualnih grupaci­ja Dalmacije. Bečki istUp conte Borellija postaje teorijsko ishodište auto­nomno-talijanaške stranke »Slavo i itala-dalmata« koja, bojeći se gubitka kulturnog i povijesnog identiteta »dalmatinske dOmovine«, zagovara njezinu zasebnost boreći se za očuvanje teritorijalne i političke pokrajinske cjelovi­tosti. Na bitno drugačijoj koncepciji integracije hrvatskih zemalja Miho Kla­ić, Mihovil Pavlinović, Natko Nodilo, Juraj Biankini, Gajo Bulat i drugi gra­đanski prvaci pokrajine formiraju Narodnu stranku koja uz borbu za narod­ni jezik, tržišno, općeprivredno uključivanje Dalmacije u gospodarsko-raz­vojne procese svoga vremena, ističe zahtjev za političkom demokratizacijom postojećega društvenOg uredenja. Pojava njihova glasila »Il Nazionale« (Na­rodni list), označava početak nove preporodne faze u kojoj list dosljedno za­stupa političku i nacionalnu doktrinu stranke.

Zatečeni organiziranim nastupom narodnjaka autonomaši traže pomoć v.elikog Nikole Tommasea, čijoj se jalovoj tezi o zasebnoj dalmatinskoj na­rod:r;l.Osti suprotstavlja Nodilo dokazujući da u Dalmaciji žive samo Hrvati i Srbi kao članovi jugoslavenskog narodonosnog stabla.9 Razočarani ovakvim ishodom polemike autonomaši izbacuju naro&njački tisak iz »casina« i »ga-

1006 MOGUCNOSTI

binetta«, dajući im povod za osnivanje vlastitih preporodnih čitaonica. Pre­mda je njihov nastanak počeo već 1849. godine otvaranjem kotorske čitaoni­ce, nastavlja se nakon apsolutizma osnutkom »Slavjanske čitaonice« u Do­broti (1862), koja po riječima njezina uglednog predsjednika Vida Kamena­rovića, ima sačuvati pomorske tradicije, trgovinu i nacionalni »slavenski jezik«.10 Inicijative bokeljskih narodnjaka potiču i ostale preporof.i_itelje, pa se nakon pedantno provedenog uvida Namjesništva početkom siječnja 1863. godine otvara i splitska »Narodna Slavjanska čitaonica«, koja uskoro poči­nje s radom. Kada je u vdjači 1863. g. počela djelatnost zadarska »Narodna čitaonica«, uslijedilo je njihovo osnivanje po svim istaknutim dalmatinskim mjestima: Dubrovniku 1863, Sibeniku i Obrovcu 1866, Trogiru 1867, Jelsi i Pučišćima 1868, Imotskome 1870, Makarskoj i ostalima po primorskom i za· gorskom dijelu pokrajine.11 lako formalno·pravno udovoljavaju »Austrij­skom zakonu o udruženjima« od 26. XI 1852. g., pa pred javnošću istupaju kao kultumo·zabavna i apolitična društva, njihova stvarna djelatnost bitno prelazi okvire odobrenih statuta. Čitaonice postaju istaknuta okupljališta Narodne stranke u kojima se u svakodnevnoj aktivnosti raznolikim oblicima djelovanja: zabavom, pjesmom, glazbom, razgovorima, domaćom i stranom knjigom i novinama, razvija kulturna i politička nacionalna svijest. 12 Djelat· nost izbora općinskih uprava, saborskih zastupnika, programske orijentacije stranačke politike nije mogla izbjeći osjetljivom autonomaškom protivniku koja ih optužuje za antiaustrijsku, jugoslavensku aktivnost. Usprkos tome, mreža njihovih organizacija obuhvaća čitavu zemlju, posta jući moćni nado· nalni front okupljanja većinskog stanovništva Dalmacije ..

Pučiška čitaonica »Hrvatski skup« osnovana je veoma rano i generacij· ski pripada najstarijem, već spomenutom krugu narodnjačkih društava. Nje· zino utemeljenje vezuje se uz djelovanje petorice narodnjaka: Petra Kovači­ća, Jurja Lukinovića; Valerija Michielija·Tomića, Luke Grega i Andrije Kova­čića, koji su se dopisom od 29. lipnja 1868. godine obratili bračkoj, supetar· skd j preturi s molbom da im se odobri mogućnost okupljanja u kući Vicka Lodeta sa ciljem »da njihovo druženje služi napredku i koristi« .U Dopis je Pretura 23. srpnja proslijedila Namjesništvu koje je na osnovi preporuke o koristi osnutka čitaonic.e, postojećih zakona i predočenog statuta, odobrilo njezinu djelatnost. Statutom pod nazivom »Pravila Hrvatskog Skupa« sas· tavljenim od sedam kratkih poglavlja, petorica »utemeljenih drugova« daju osnovne odredbe rada društva koje se svojim pravilima odnose na njegovu namjenu, sastav, uvjete primanja, status članova, izbor upraviteljstva, vrije­me sastajanja, osnutak i djelovanje knjižnice.14 Upraviteljstvo koje se mije· nja svake godine čine ravnatelj, predsjednik, blagajnik, tajnik i knjižničar. članovi se dijele na »utemeljne« i »uživateljne«, koji za razliku od prvih ne moraju biti iz matične, pučiške općine. Temeljna je namjena »Skupa« govo­riti i učiti hrvatski jezik »kod svake prigode, zajedno sa ostalim sunarodnja· cima« .'S članovi se potiču na širenje društva, pa oni »koji budu živili u zajed· nici« mogu pozvati svoje ostale drugove da zajedno uživaju u koristi i zabavi. Na poziv upravitelja, članstvo se sakuplja i odlučuje barem trećinom »Ute­meljenih« i većinom »UŽivatelj nib« drugova. Osnovana je i biblioteka s knjiž· ničarem odgovomim za imanje društva koje bi se u slučaju prestanka njego­va postojanja nispodijelilo odlukom većine. 16

JOSIP VRANDECIC l PUCISKA CITAONICA ... 10.07

Usprkos jasnim naznakama statuta, teško je povjerovati da je djelatnost čitaonice ostala u kulturno-prosvjetnim okvirima rada, jer je osnovana u iz­razito narodnjačkoj sredini koja je svojom aktivnošću počela mijenjati poli­tički izgled Brača. U Pučišćima, centru najveće od sedam otočkih općina, uz načelnika Mora i župnika Lukšića prednjače Maroevići, Kovačići i Mladinei, u Gornjem Humcu Trutanići, u Povljima Ostojići, u Sumartinu Ma telj ani, Ja­novići i Novakovići, u Novom Selu Vrsalovići, dok se u Selcima osim Didoli­ća, od kojih je Toma prvi otočki zastupnik u Dalmatinskom saboru, ističu obitelji Stambuk i NiseteoY Zbog toga nije čudno da se prilikom izbora za prvi Dalmatinski sabor uz Stivansku, i pučiška općina izjašnjava za sjedinje­nje sa Hrvatskom. Njena narodnjačka orijentacija potpuno je zagarantirana kada nakon prvih općinskih izbora 1866. godine, na njezino čelo dolazi vijeće s načelnikom Antunom de Ivelliom, i prisjednicima Jurjem Michellijem-To­mićem, Vickom Niseteom, Petrom Ostojićem, Sebastijanom Zuppaneom, Mihovilom Morom i Andrijom Kovačićem.18 U takvoj duhovnoj i političkoj klimi i formalno je 30. rujna 1868. godine na dan sv. Jerolima otvorena čitao­nica »Hrvatski skup« i tom je prilikom za njezina predsjednika izabran žup­nik i bivši načelnik Mihovil Moro. Premda na Braču u to vrijeme živi 18.967 priznatih i samo 33 potalijančena Hrvata, predstava nije protekla bez »auto­nomaškog dekora« }> ••• grupe biesnih gnjeva i jada« koje su doplovile iz Po­s tira, Bola i Splita} 9 Njihovim neosnovanim napadima i insinuacijama o ruskoj i pruskoj pomoći narodnjacima, što je u klimi poražene Monarhije moglo biti osobito osjetljivo, oduprla se brojna pučiška omladina na čelu s predsjednikJm Morom. Napadima se ipak najbolje suprotstavio omaso~lje­ni »Skup«, koji je, prema pisanju »Narodnog lista«, već sutradan okupio 200 članova koji su uz knjige lijepe književnosti imali sedam hrvatskih, šest tali­janskih, jedne engleske i dvije njemačke novine.20 Simboliku njihove politič­ke ustrajnosti izrazio je natpis na ulaznim vratima čitaonice »česta kaplja kamen dube«, pozivajući sve zaljubljenike knjige i zabave.21

Nadanja »Narodnog lista« da će čitaonica »mal po mal zaokupiti u svoje krilo sa kraja na kraj cio otok« s vremenom su se potpuno ostvarila jer po pisanju glasila, » ... Sto su Supetar, Stivan, Milna, Bol ili Nere;lišća različiti od Pučišća? Nije li to sve jedan narod- nisu li svi oni ... zgolja Hrvati.« 22 Ta­ko je najstarija 'otočka čitaonica počela djelovati pozivajući i ostale bračke preporoditelje da narodnom riječju potaknu nacionalno osvješćenje otoka, svjedočeći o njegovu istinskom hrvatskom i slavenskom obilježju.

1008 MOGUCNOSTI

BlUES KE:

1 Svojim radovima problematiku čitaonica su dotakli: Julije Grabovac, »Narodne čitaonice« i njihova uloga u narodnom preporodu u Dalmaciji (1862-1870), »Zadar­ska revija« 1963. br. 5. str. 363-373: Isti, Narodne čitaonice, Zbornik »Hrvatski narod­ni preporod u Dalmaciji i Istri« Matica Hrvatska, Zagreb 1969, str. 191-218; Rade Pet­rović, »Nacionalno pitanje u Dalmaciji u XIX stoljeću«, Svjetlost, Sarajevo 1968, str. 213-226.

2 Cjelovita dokumentacijska građa potrebna za rekonstrukciju pučiške, kao i veći­ne dalmatinskih čitaonica nestala je u paljevini za vrijeme talijanske okupacije u II svjetskom ratu.

3 R. Petrović, nav. dj., str. 25-26. 4 Stijepo Obad, Dalmatinsko društvo u preporodno doba, Zbornik »Dalmacija u

narodnom preporodu 1835-1848.«, Zadar 1987. str. 300 (14); R. Petrović nav. dj. str. 58.

5 R. Petrović, nav. dj., str. 28-40. 6 J. Grabovac, »Narodne čitaonice« i njihova uloga ... , str. 364. 7 Isto, str. 365-366. 8 Grga Novak, Narodni preporod u Dalmaciji, Zbornik »Hrvatski narodni prepo-

rod u Dalmaciji i Istri« Matica Hrvatska, Zagreb 1969. str.78. 9 J. Grabovac, »Narodne čitaonice« i njihova uloga ... , str. 367. 10 R. Petrović, nav. dj., str. 216. 11 J. Grabovac, »Narodne čitaonice« i njihova uloga ... , str. 369. 12 R. Petrović, nav. dj., str. 213. 13 Historijski arhiv Zadar (dalje HAZd), Spisi Registrature Namjesništva, sv.

2085' br. 10791. 14 HAZd, »Pravila Hrvatskog skupa«, Spisi... sv. 2085, br. 10791. 15 Isto, Poglavie II. 16 Isto, Poglavie VI. 17 Dasen Vrsalović, Povijest otoka Brača, "·Brački zbornik«, br. 6, Izdanje Skupšti-

ne općine Brač, Supetar 1968, str. 348-49. 18 »Il Nazionale« (Narodni list), br. 34. od 28. IV 1866. 19 Prilog »Narodnog lista«, br. 83. od 14. X 1868. 20 Isto. 21 Isto. 22 Isto.

JOSIP VRANDECIC / PUCišKA CITAONICA ...

PRAVILA HRVATSKOGA SKUPA U PUCISćiM DNE 29 LIPNJA 1868

Poglavie I

Utemeljenje Družtva

1009

l. Hrvatski je Skup jedno osobno utemeljeno družtvo, koje se obvežu je pla­ćati (3) forinta posebice kad se upiše, a svaki miesec (SO) novčića, dočim bude član družtva.

2. Osobe koje sastavljaju ovo družtvo zovu se utemeljiteljni drugovi. 3. Svota sakupljenih novaca sačinjava družtvenu glavicu, s kojom će druž­

tvo upravljati. 4. Broj utemeljenih drugova može se umnožiti po družtvenom pravilniku

broj l.

Poglavie II

Namiena Družtva

S. Poglavita namiena Hrvatskoga Skupa jest govoriti i učiti hrvatski jezik i učiti ga kod svake prigode i zgode ostalim 1iunarodnjacima.

6. Tu svoju svrhu postići može štivenjem učenih i znanstvenih knjiga i lis­tova, češćim sastancim, ugovaranjem o domorodnom napredku i koristi.

Poglavie Ill

O raznim drugovim i njihovem primanju

7. U Hrvatskom Skupu, drugovi su dvovrstni t. j. Utemeljiteljni i uživateljni -Uživatelj ni se dile: a koji će pribivati u Obćini Pučiškoj moraju plaćati SOnovčića na mie-

sec, b koji budu izvanskog pribivališta plaćati će tri forina na godinu- Sva­

ki drug može pristati k' jednom ili drugom redu kada se podloži duž­nostim i naredbam obstojećih pravila Bl i BIO.

Poglavie IV

Razlika Drugova

Razlika drugova sastoji 8. Da utemeljni drugovi uživaju sve vlasti i prava što no pripadaju zakonito

uređenom u družtvu t. j. a popraviti i razvući pravila, upraviti s imućstvom, imenovati ih među

sebe upravitelj stvo, uređivati i pridstavljati u svemu i po svemu druž­tvo;

1010 MOGUCNOSTI

b uživateljni drugovi mogu pregledati godišnje račune, sustvovati bez prava glasovanju utemeljenih drugova, dovesti goste i tuđince Hrvat­skom Skupu.

e braća i otci, koji budu živili u zajednici kojegamudraga druga, mogu polaziti i uživati koristi i zabave druitva.

Poglavie V

O Upraviteljstvu

9. Pet drugova će sačinjavati upraviteljstvo - Ravnatelj - Predsiednik -Blagajnik- Tajnik- i Knjižničar- Svake godine će se imenovati i bira­ti upravitelj stvo, i prvo nego li ostupi, pridat će račun i sklad drugom. Ovo petorice mora se dogovarati o svim poslim, potrebam i dužnostim družtva, biti će odgovorni prama političkoj pokrainskoj Vlasti; u ime družtva zastupati će kod javnih zadruga i častnih osoba.

Poglavie VI

O sakupljenju družtva

10. Družtvo će se sakupljati svaki put netom bude upraviteljstvo pismeno pozvalo i to barem tri dana prvo siednice. Zakonito će biti svako sakupljanje kada bude barem sustvovao treći dio utemeljenih drugova, a zakonito će biti svako odlučenje kad bude pri· ml jeno većinom sakupljenih drugova.

Poglavie VII

OKnjižnid

ll. Knjižničar mora biti odgovoran svijuh knjiga i ostalog družtvenog ima· n ja- platiti da bi što iščeznulo. Da bi se družtvo razišlo, imanje družtva će se po većini glasova odrediti.

Nro. 10791. Li attesta l'esistenz,_a della societa »Hrvatski skup« in Pucischie a termini della legge 18. Novembre 1868. e del presente Statuto. Dali' i. r. Luogotenenza dalmata Zara li 12. Agosta 1868. Per il Luogotenente (mjesto potpisa)

NOVE EPSKE PJESME IZ DALMACIJE O NOB-u

Ivan Mimica

Epsko deseteračko pjevanje, kao i ostale vrste usmene i pučke književ· nosti na području Dalmacije, a posebno u njezinom zagorskom dijelu, imalo je dugu i izuzetno plodnu historiju. Taj tip književnosti u svojim novim obli­cima sačuvao je stvaralačku vitalnost sve do našeg vremena. U središtu paž­nje epskih pjevača-stvaralaca i konzumenata epske poezije do drugog svjet­skog rata bile su tradicionalne uSmene epske pjesme, junačke i novelističke, u prvom redu pjesme o kotarskim i senjskim junacima i njihovim raznoli­kim doživljajima i podvizima. U tom vremenu, kao i ranije, stvarane su i pje­vane i različite pripovjedne pjesme u rimovanim desetercima o brojnim suv­remenim temama obiteljskog i šireg karaktera. Qd rata, medutim, pa sve do naših dana dominantno mjesto imaju upravo nove epske pjesme koje u ri­movanim desetercima, obično u pisanoj formi, kroničarski pjevaju o različi­tim, užim i širim povijesnim i suvremenim temama. O suvremenim događa­jima nove epske pjesme pjevaju ozbiljno ali i humoristički.

U godinama narodnooslobodilačkog rata, u uvjetima neprestanog geril­skog ratovanja, brojni dramatični događaji, veće i manje bitke, podvizi i pat­nje partizanskih jedinica i njihovih boraca, stradanja i žrtve naroda- bili su poticajna tematika za lirsko i epsko pjevanje. U tom vremenu nastajale su i bujno cvale borbene partizanske i revolucionarne pjesme, u prvom redu i najviše pjevane lirske pjesme i balade različite provenijencije, ali i epske pjesme, najčešće u rimovanim desetercima, a sasvim iznimno one bliske tra­dicionalnim junačkim pjesmama. "

NovOstvorene epske pjesme o događajima i likovima iz NOB-a čitale su se i recitirate iz knjižica ili rukopisa, ali i pjevale uz pratnju gusa:la i bez njih, kad je za to bilo prigode.

Najpoznatiji i najplodniji pučki pjesnici ratnih epskih pjesama u Dalma­ciji u vrijeme narodnooslobodilačke borbe i u prvim poslijeratnim godina­ma bili su seljaci borci Nikola Sikirica (r. 1901) iz sela Jabuke (općina Sinj) i Stanko Skare (1900-1969) iz Biorina (općina Imotski). Ni jedan ni drugi ni­su pohađali škole, već su sami svladali pismenost i stekli raznovrsna znanja. Imali su širi interes za društveni život i političke odnose, te bili ugledni i po­štovani ljudi u svojoj sredini. U stvaranju epskih pjesama o različitim tema-

1012 MOGUCNOSTI

ma okušali su se i iskazali već prije rata, a kad su se našli medu borcima, čim su im to okolnosti dopuštale, oni su o ratnim događajima, lokalnim i ši­rim, počeli stvarati epske deseteračke pjesme, umnožavati ih, a poslije i štampati, te čitati i pjevati pred suborcima i pred narodom na različitim pri­redbama i u drugim prigodama.

Tako -se Nikola Sikirica, koji je u toku rata u partizanskom pokretu obavljao brojne značajne dužnosti, medu ostalim bio i član ZAVNOH-a, za stvar revolucije borio i pjesničkom riječju. Njegove epske pjesme n.astale u ratnim danima 1943. i 1944. godine objavljene su u zbirčici Ratne pjesme ko­ja je do 1945. g. doživjela četiri izdanja. Autor je kasnije te pjesme, posveće­ne temama i likovima NOB-a i revolucije, pretežno ratnim zbivanjima u Dal­maciji, dopunio i proširio i dodao im nekoliko novostvorenih, te pod istim naslovom, Ratne pjesme publicirao 1961. g. u Splitu (str. 121). U zbirku je uvr­stio ove umotvore: Prvoborci Dalmacije, Osvetničke bombe 1941, Slavni put Druge proleterske dalmatinske brigade, Krvoproliće u Cetinskoj krajini, Po­četak drugog svjetskog rata, Sedma neprijateljska ofenziva, Prve borbe na moru, 'Pionir' napada konvoj i Oslobođenje Dalmacije.

Poslije toga on je objavio još jednu zbirČicu pjesama pod naslovom Izabrane nove narodne pjesme, Split, 1968, u kojoj su se našli različiti umot­·vori, dijelom posvećeni narodnooslobodilačkoj borbi, a dijelom drugim te­mama: Zovu Tita, Cetinski borci na Sutjesci, Kamešnice, naša zaklonice, Smrt Roberta Kenedija i Rat u Vijetnamu.

I Stanko škare je u ratu obavljao važne funkcije, bio je prvi predsjednik Oblasnog NOG za Dalmaciju početkom 1943, član Predsjedništva ZAVNOH-a i vijećnik na Drugom zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu, ali je u isto vrijeme anga­žirano stvarao bbrbene pjesme, pretežno epske. U svibnju 1943. g. na Moso­ru u knjižici Pisme o krvavom ratu (600 primjeraka) objelodanjen je vredniji dio njegovih ratnih .epskih ostvarenja (umnožen na aparatu za kopiranje}. Predgovor tim pjesmama pod naslovom Legenda napisao je pjesnik borac Jure Kaštelan. Autor je i dalje stvarao pa je drugo izdanje Pisama o krvavom ratu dopunjeno s nekoliko nm~_ih pjesama izašlo 1944. g. (u tisku »Vjesnik«, 6000 primjeraka), a zatim treće prošireno izdanje u slobodnom Zagrebu 1947 (u izdanju Izvršnog odbora HRSS).

U trećem izdanju, u prvom dijelu knjige, pod naslovom Ratne pjesme nalazi se 10 epskih pjesama spjevanih u rimovanim desetercima, dok drugi dio knjige, koji ima naslov Razne pjesme, sadrži ll različitih, dužih i kraćih lirskih i lirsko-epskih umotvora. Evo naslova Škarinih epskih pjesama: l. Pjesma o krvavom ratu (Biokovo, ožujak 1943), 2. Njemačka udara na Po­ljsku (Biokovo, ožujak 1943), 3. Hitler udara na Jugoslaviju (Mosor, kraj ožujka 1943), 4. Ustaša zločinac (Mosor, kraj ožujka 1943), S. Rat u Rusiji (Kamešnica, početak travnja 1943), 6. Bitka pod Staljingradom (Biokovo, po­četak ožujka 1943), 7. Izdajstvo Mačekovo (Kamešnica, travanj 1943), 8. Na­rodni ustanak (Mosor, kraj travnja 1943), 9. Vođa naroda (Mosor, početak svibnja 1943) i 10. Sedma ofenziva (Zagreb, jesen 1946). Od navedenih pjesa­ma najuspjelije su Narodni ustanak, Izdajstvo Mačekovo i Sedma ofenziva. Ovu posljednju, inače najdužu pjesmu svoje zbirke (488 stihova), autor je po­novno publicirao 1955. g. u zasebnoj knjižici, dodavši joj dvije kraće lirske

IVAN MIMICA/ NOVE EPSKE PJESME ... 1013

pjesme (vlastita naklada). Poslije oslobođenja Skare je spjevao odulji umotvor Pjesmu o hvatanju Draže Mihajlovića, Zagreb, 1946.

Skarina zbirka Pjesme o krvavom ratu postigla je velik uspjeh kod pub­like; u tri poslijeratna izdanja tiskana je u 30 tisuća primjeraka. Prema jed­noj anketi iz 1950. g. to je bila jedna od najčitanijih knjiga u Hrvatskoj.

O popularnosti Skarinih i Sikiričinih epskih deseteraca u godinama rata i u danima slobode govori i činjenica da su pojedini dijelovi tih pjesama ili pak cijele pjesme preuzimani od naroda nastavljali živjeti u usmenom pre­nošenju. ~uzikolog Stjepan Stepanov snimio je u Konavlima epsku pjesmu Pjesma o sedmoj ofenzivi koja je u stvari varijanta Skarine pjesme Sedma ofenziva.•

Manji ili veći dijelovi epskih umotvora Nikole Sikirice odvojeni iz svoje umjetničke cjeline pjevali su se u narodu, uz odredene melodije, kao samos­talne pjesme:

Paveliću, obraz ti ko tava, Krvava ti na ramenu glava!

Republiko, cijelom sv'jetu diko, Tebe slavi malo i veliko, Za tebe se silna krvca lila, Da bi sretna svima nama bila!

Dalmacije, mož' se ponositi, Svoj Hrvatskoj krasan uzor biti, Ti si bratstvo i jedinstvo slavno, Učvrstila med' nama odavno. Složila si Srba i Hrvata, U toj borbi ko dva mila brata.'

I više drugih epskih pjesnika i guslara, iako ne tako plodno i uspješno kao Sikirica i Skare, našli su inspiraciju u ratnim događajima. Neki od njih su otprije imali odredeno iskustvo u stvaranju epskih deseteraca, a nekima su to bili prvi pokušaji. Tako je guslar Marko Cigić (r. 1913) iz Otavica (kraj Drhiša), jedan od najboljih suvremenih dalmatinskih pjevača-stvaralaca no­vih epskih pjesama, svoje prve deseteračke umotvore o narodnooslobodilač­koj borbi počeo stvarati pred kraj rata, dok je bio borac Osme dalmatinske udarne brigade. To su bile pjesme Oslobođenje Istre i Oslobođenje Knina (prva kraća varijanta).

I poetski prvenac danas poznatog pučkog pjesnika i guslara Mile Kraji­ne (r. 1923) iz Zasioka (općina Sinj; od 1946. živi u Osijeku) našao je inspira­ciju u prvim ratnim danima. Njegova prva epska pjesma Mojom zemljom tu­din gospodan' nastala je u prosincu 1941. U njoj je autor opjevao stvarni dogadaj kad su njega i više drugih seljaka uhvatili Talijani i držali u zatvoru u Sinju oko mjesec dana.

Guslar Ivan Caljkušić (r. 1920) iz Lovreča (opčina Imotski) svoj prvi umotvor Hitlerov napad na Jugoslaviju spjevao je 1944. kad je bio borac Tre­će dalmatinske brigade Devete divizije, i pjevao ga uz gusle svojim suborci­ma na priredbi u Erdeviku kod Sida. Tu pjesmu autor nije s<: ·uvao.

1014 MOGUCNOSTI

Pučki pjesnik i pisac ratnog dnevnika Ivan Špika (r. 1925) iz Segeta Do­njeg kraj Trogira, sada umirovljeni rezervni potpukovnik, u godinama ·rata kao borac i četni oficir u Trećem bataljonu Druge dalmatinske brigade vodio je dnevničke zapise važnijih ratnih događaja, ali je u isto vrijeme epskim de­setercima opisivao napad nacističke Njemačke na Sovjetski Savez i borbe na Istočnom frontu. Ti stihovi su poslije izgubljeni. Medutim, krajem šezdese­tih godina Spika je važnije događaje svojih dnevničkih proznih zapisa preto­čio u rimovane deseterce i stvorio opsežnu epsku kroniku u desetercima Pjesma o ratnom putu Druge dalmatinske proleterske brigade koju je. obja­vio u Zagrebu 1970 (vlastita naklada). Pjesma je sastavljena od 652 katrena. Na isti način pjesnik je opjevao i ratna zbivanja iz 1941. i 1942. godine na području svog trogirskog kraja, te 1975. publicirao u knjižici pod naslovom .Pjesma o trogirskom terenu u ratu (vlastita naklada).

Nikola Bulović Gredar (r. 1910), zemljoradnik, iz Biteliča kod Sinja, au· tor popularne partizanske pjesme Na Cilašu pušk"a puče (Poletila jato vra­na), vezane uz stvarni događaj od 3. siječnja 1942. g., koji je svoje prve pjes­me epske i lirsko-epske (deseteračke i osmeračke) počeo sastavljati nepos­redno pred početak drugog svjetskog rata, u toku narodnooslobodilačke borbe, u kojoj je i sam sudjelovao, kao i poslije oslobođenja, sastavio je više pjesama, medu njima i deseteračku pjesmu o partizanskom napadu na žandarmerijsku stanicu Panj (kod Cetine) 1941. godine.3

Uz čuvena i manje poznata imena pučkih epskih pjesllika i guslara-stva­ralaca u vrijeme narodnooslobodilačke borbe pojavio se i velik broj anonim­nih stvaralaca, običnih boraca, žena, djevojaka i staraca, stradalnika i očevi­daca, koji su u izuzetnim prigodama, u povodu pojedinih događaja i vlastitih doživljaja i stradanja progovorili desetercem epske narodne pjesme, stihom i načinom izražavanja koji im je bio blizak i za njih zapravo jedino sredstvo literarnog prikazivanja. Takvi pojedinačni poetski plodovi njihova rada naj­češće su ostajali u užoj sredini, a nerijetko su ih njihovi sastavljači zadržava­li za sebe ili za bliski krug svojih srodnika i prijatelja.

Cjelovitu sliku takve pojedinačne epske produkcije, vrlo različitog kvali­,teta, uglavnom anonimnih pojedinaca, koji inače do tada J?isu bili ni pjesni­ci, ni guslari, ni pjevači, zacijelo nećemo imati nikada. Mnogi od takvih umotvora su izgubljeni ili zatureni, neki su nestali u vrijeme rata, a neki po­slije u miru, to prije i to lakše što ih ni sami autori, ni njihova bliža okolina nisu smatrali osobito vrijednim. '

Evo za ilustraciju nekoliko takvih stvaralaca i njihovih pojedinačnih pjesničkih proizvoda do kojih smo došli: Katica Giljević iz Baćine (kraj Plo­ča): Pjesma iz logora (1942) i Uspomena iz internacije (1943); Jure Vrdoljak iz sela Otoka kod Sinja, borac Desete brigade Dvadesete divizije: Pjesma o 10. brigadi 20. divizije (ožujak 1944- 1945); starac Marko Andrijić Cućera, zemljoradnik iz Blata na Korčuli: Pjesma borbe za oslobođenje Blata od Ni­jemaca (1944); seljanka iz Stankovaca: Primorkinja zagorkinju zvala (prvi stih);' Marinko Spika iz Segeta Donjeg (kraj Trogira), tada omladinac i sko­j evac: Pjesma o prvoborcu i organizatoru ustanka kotara Trogir Jozi Lozovi­ni-Mosoru iz Segeta Donjeg (1946) itd.

IVAN MIMICA/ NOVE EPSKE PJESME ... lOIS

Znatno- obilnija produkcija novih epskih pjesama o ratnim temama od one koja je nastala u vrijeme same borbe, stvarana je poslije oslobođenja i dalje pedesetih, a osobito šezdesetih, sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. štoviše. kao da su stanovita vremens,ka distanca, te bogatiji, pouzda­niji i pristupačni ji dokumentarni izvori, različite knjige povijesnog i memo­arskog karaktera i druga publicirana grada bili uporište i poticaj. pučkim stvaraocima da cjelovitije i realnije opjevaju odabrane teme i objektivnije ocijene pojedine događaje i njihove sudionike. Na stvaranje novih epskih pjesama i održavanje ove poezije uopće pozitivno je utjecala i živo prisutna tradicija NOB-a i revolucije; osobito brojna prigodna obilježavanja datuma važnijih događaja i jubileja pojedinih jedinica NOV, kao i druge manifestaci­je koje su mogle biti okvir i prilika epskim stvaraocima da se pojave sa svo­jim prigodnim umotvorima.

Vidjeli smo da su u tom razmjerno dugom razd9blju uspješno sastavlja­li nove ratne pjesme i publicirali ih pučki pjesnici Nikola Sikirica i Stanko Skare, koji su se već u ratnim danima afirmirali kao uspješni epski stvaraoci ratnih pjesama. U tom vremenu iskazali su se i mnogi od onih koji su svoje prve pjesničke proizvode stvorili u vrijeme rata, a od kojih smo neke već spomenuli, ali se javilo i više novih stvaralaca. Među poznatija imena posli­jeratnih dalmatinskih pučkih epskih pjesnika i guslara-stvaralaca, a koji su pjevali o događajima i likovima NOB-a i revolucije, svakako idu Marko Cigić,

.Josip Mrkonjić iz Zmijavaca (općina Imotski), Nikola Bulović Gredar iz Bite­lića kraj Sinja, Ivan Spika iz Donjeg Segeta kraj Trogira, Mate Pleić iz Novih Sela (općina Omiš), Mate Gaće iz Zagvozda (općina Imotski) i drugi.

Medu navedenim imenima posebno su se isticali kao plodni i uspješni epski stvaraoci, ali i kao vješti guslari Marko Cigić i Josip Mrkonjić.

Svoje epske pjesme stvarane u dužem razdoblju Marko Cigić je objelo­danio u zbirci Pjesme iz drugog svjetskog rata .1969. godine s predgovorom pjesnika Slobodana Grubača {vlastita naklada, 6000 primjeraka). Zbirka sad­rži 11 pjesama. Ponovljeno izdanje te zbirke, prošireno sa 5 novih umotvora, izašlo je 1972. (vlastita naklada, 8000 primjeraka) Poslije toga Cigić je spje­vao još petnaestak epskih deseteračkih pjesama o narodnooslobodilačkoj borbi koje nisu publicirane. Gotovo cjelokupno Cigićevo epsko pjevanje po­svećeno je poznatim likovima naše revolucije i krupnijim događajima dru­gog svjetskog rata na tlu Jugoslavije. Umotvori u Il. izdanju Cigićeve zbirke nose ove naslove: 1. Drugi svjetski rat, 2. Napad na JugoslaviJu? 3. Narodni ustanak 1941, 4. Druga neprijateljska ofenziva, 5. Cetvrta neprijateljska ofen­ziva, 6. Borba na Neretvi i Drini? 7. Peta neprijateljska ofenziva, 8. Borba na Sutjesci u V. neprijateljskoj ofenzivi, 9. Desant na Drvar, 10. Oslobođenje Knina, ll. Rana mladost, 12. Prva neprijateljska ofenziva, 13. Smrt Rade Končara sa 25 splitskih rodoljuba, 14. Treća neprijateljska ofenziva, IS. Dru­go zasjedanje A VNOJ-a u Jajcu, 16. Smrt Ive Lole Ribara.

Godine 1980. u vrijeme bolovanja i smrti Josipa Broza Tita drniški gus­lar je sastavio dvije uspjele pjesme o tim dramatičnim i bolnim događajima, pod naslovom Smrt druga Tita, predsjednika SFRJ i Pogrebni ispraćaj dru­ga Tita.

1016 ~MOGUCNOSTI

Za pisanje svojih epskih pjesama Cigić se temeljito priprema, proučava odgovarajuće izvore, čita povijesne knjige, memoarske zapise, novinske č1an­ke i dr. On vješto oblikuje zadanu građu, stihovi su mu znatnim dijelom gip­ki, a rime neusiljene. U njegovim pjesmama nerijetko zaiskri kraća lirska sli­ka, uspjelo poredenje, izraz.

Guslar Josip Mrkonjić, zvan Tulić (1902-1983), seljak iz sela Zmijavaca (općina Imotski), za razliku od Cigića, pjevao je o širem i raznovrsni jem kru­gu tema, ratnih i svakodnevnih, ozbiljnog i šaljivog sadržaja. Skalu nije po­hađao već je pismenost savladao sam, i to tako dobro da je tridesetih godina bio dopisnik nekih' tjednika namijenjenih selu i seljacima. Svojim epskim umotvorima o oslobodil<:\,čkoj borbi i revoluciji oglasio se poslije rata.

Zbirku svojih poetskih ostvarenja, sastavljenu pretežno u rimovanim desetercima objavio je 1974. pod naslovom Pjesme {vlastita naklada, str. 164). U zbirku je unio 28 pjesama različita sadržaja. Najviše ih je posvećeno događajima iz drugog svjetskog rata, odnosno poznatim borbama i pobjeda­ma Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda: Borbeni put Prve dalmatinske brigade, Zašto se ratuje i gine, Za slobodu nema drugog pu­ta . .. , Partizanske akcije 1942. g. na moru, Pad grada Berlina 1945. g. i samo­ubojstvo Hitlerova, Dvadesetšesta divizija bedem na Visu 1944. g., Neuspjeli Hitlerov desant 1944. g. na grad Drvar, Ratne krvave borbe na Sutjesci 1943. godine, itd. Lijep broj Mrkonjićevih umotvora pjeva o ratnim događajima iz Imotske krajine i susjednih joj područja: Biakova slavan si vinčana, Partij­ski sastanak 1941. godine u Imotskom, Biokovski partizani !ikvidiraju ustaš­ko žandarske stanice 1942. godine, Kompartija spasava pravoslavne Srbe imotskog kotara 1941. godine, Hrabre brze partizanske čete, one svukud Bio­kovom lete.

Po pjesničkoj uspjelosti tekstovi u Mrkonjićevoj knjizi prilično su neu­jednačeni. I u onim pjesmama koje su uspjeli je ima pojedinih mjesta, stiho­va i rima koje djeluju kruće i suhoparnije, dok na drugoj strani i u onima manje uspjelima nađe se svježih i snažnih poetskih slika, stihova i metaforič­kih izraza.

Neki od dalmatinskih suvremenih pučkih pjesnika, koji su bili borci. a koji su poslije rata stekli srednje i visoko obrazovanje te obavljali različite funkcije u JNA i u građanskim zvanjima, epskom su se pjevanju vratili ne~ gdje šezdesetih i početkom sedamdesetih godina, kad su se našli u mirovini ili kad se intenzitet njihova profesionalnog i društvenog angažiranja sma­njio. Zanimljivo je da svi oni potječu sa sela i to iz mjesta u kojima je u nji­hovoj mladosti bila živa epska tradicija i kačićevski način pjevanja. Medu tim stvaraocima na ovom mjestu valja i~dvojiti Matu Pleića, Juru Brzicu i Ivana Spiktt, o ovom posljednjem neki osnovni podaci već su iznijeti na pre­thodnim stranicama.

Mate Pleić (1913-1981) iz Novih Sela (općina Omiš), rezervni kapetan JNA, kao umirovljenik živio u Splitu - napisao je deseteračku pjesmu o M o­sorskom bataljonu i njegovu komandantu Dani Marušiću i objavio je u za­sebnoj knjižici pod naslovom Komandant Dane i njegovi Mosoraši 1965 (vlastita naklada). Zatim je u oduljoj pjesmi opjevao krupnije događaje na­rodnooslobodilačkog rata u čije je središte stavio velike bitke iz pete neprija-

IVAN MIMICA/ NOVE EPSKE PJESME ... 1017

teljske ofenzive. Tom umotvoru i knjižici u kojoj je objavljen dao je naslov &dost i tuga pobjede. Bitka na Sutjesci, 1969 (vlastita naklada). Ova zbirči­ca doživjela je još dva izdanja, drugo 1974, a treće 1975. godine.

I Jure Brzica (r. 1919) iz zabiokovskog sela Zagvozda, mornarički oficir u mirovini, živi u Splitu, takoder je objavio dvije zbirčice svojih pjesama, prvu pod naslovom Pjesme o Titu, revoluciji, slobodi i domovini, Split, 1974 (vlastita naklada). U toj zbirci nalazi se 9 umotvora različite dužine; medu njima i ovi: Pjesma o drugu Titu, Pjesma posvećena 30. godišnjici bitke na Sutjesci, Pjesma o njemačkom pokolju stanovnika Donjeg Doca u Mosoru 26. 3. 1944. godine, Pjesma posvećena IX dalmatinskoj diviziji, Pjesma a po­gibiji Prvog partizanskog odreda na Peristeru -Makedonija, itd. Deseterci ovih pjesama grupirani su u strofe različita broja stihova. Rimovanje nije dosljedno provedeno. Godine 1980. Brzica je u povodu smrti i veličanstvenog ispraćaja posmrtnih ostataka predsjednika SFRJ napisao Pjesmu o smrti druga Tita i objavio je u knjižici istog naslova (vlastita naklada, str. 14).

Gotovo svi do sada nabrojeni pučki pjesnici koji su pjevali o NOB-u i re­voluciji, kao i brojni drugi koje nismo spomenuli, poznavali su i voljeli našu usmenu epsku poeziju tradicionalnog sadržaja. A većina njih znala je i vješti­nu guslanja, pa su pjevanje svojih epskih umotvora povremeno, a ne~ goto­vo i redovito pratili uz gusle. Od naših pjevača-stvaralaca kao vješti guslari isticali su se osobito Marko Cigić, Josip Mrkonjić, SimUI-:i Vrančić, Ivan Calj­kušić, Mile Krajina i Jure Brzica.

. U novim epskim pjesmama dalmatinskih pjevača opjevane su mnoge te­me iz vojevanja NOV sa šireg jugoslavenskog prostora, kao i brojni događaji iz Dalmacije. Od r;1tnih tema šireg karaktera najčešće su opjevavani napad sila Osovine i njihovih saveznika na Jugoslaviju, zatim dizanje naroda na us­tanak, te velike bitke u sedam neprijateljskih ofenziva, a posebno legendar­ne bitke za ranjenike na rijeci Neretvi i bitke na Sutjesci, u četvrtoj i petoj neprijateljskoj ofenzivi, u kojima su sudjelovale i imale istaknutu ulogu pro­slavljene dalmatinske jedinice, a naročito Druga dalmatinska brigada.

Cest je predmet novih epskih pjesama i borbeni put, te ratni podvizi po­jedinih jedinica NOV i POJ, kojima su nerijetko pripadali i njihovi pjesnici.

Epski kroničari, razumije se, nisu mogli mimoići ni neprijateljska palje­nja naselja i okrutno ubijanje nedužnog stanovništva. Ti nemili događaji obično su obr:adeni potresno, s dosta lirskih mjesta, kao u pjesmama Krvo­proliće u Cetinskoj krajini Nikole Sikirice i PJesma o njemačkom pokolju stanovnika Donjeg Doca na Mosoru 26. 3. 1944. godine Jure Brzice.

Njemački pokušaj u sedmoj neprijateljskoj ofenzivi da iznenadnim de­santom na Drvar uhvate vrhovnog komandanta NOV maršala Tita, privukao je posebnu pažnju epskih stvaralaca i u toku samog rata i poslije oslobođe­nja. Taj događaj je imao sve bithe preduvjete da bude izvanredna tema ep­ske pjesme: i ličnost glavnog lika, i dramatičnost i važnost bitke, i junaštvo branilaca Drvara i vrhovnog komandanta, i neuspjeh neprijatelja. Stoga ne iznenađuje što se više poznatih dalmatinskih pučkih pjesnika okušala na toj temi. Medu njima su Nikola Sikirica (Sedam neprijateljskih ofenziva), Stan­ko Skare (Sedma ofenziva), Josip Mrkonjić (Neuspjeli Hitlerov desant na Drvar 1944. godine), Marko Cigić (Desant na Drvar), Mate Gaće (Pjesma o

1018 MOGUCNOSTI

sedmoj ofenzivi) i dr. Sve ove pjesme možemo smatrati uspjelima, ali najbo­lje medu p jima su Skarina i Cigićeva pjesma.

Od ratnih zbivanja na tlu Dalmacije i partizanskih jedinica koJe su dje­"lovale na njenom -području epska pjesma je opjevala stradanje Prvog split­skog odreda 1941, mosorske partizane, biokovske jediniCe, hvatanje i strije­ljanje narodnog heroja Rade Končara 1942. godine, glavne borbe na moru, obranu otoka Visa, paljenje sela i ubijanje žitelja potkamešničkih sela i Doca Donjeg, oslobođenje Knina, oslobođenje Dalmacije itd. Prikazano je i više manjih, pojedinačnih akcija partizanskih jedinica i grupa, kao npr. partizan­ski napad na ustašku žandarmerijsku stanicu u Panju (kod Cetine) 1941. g., likvidiranje žandaiskih stanica· i ustaških uporišta u Imotskoj krajini 19'42, zarobljavanje neprijateljskih brodova »Merkur« i »Mira« i parobroda »Vis« s hranom i drugim materijalom 1942. g. itd.

Među važnija i uočljivija izražajna obilježja epskih pjesama o NOB-u i revoluciji, kao i novog tipa epske poezije uopće, ide kroničarski način prika­zivanja i s tim u vezi težnja za sažetim izražavanjem, zatim epski deseterac (metričke sheme 4+6) i rimovanje provedeno najčešće manje ili više do­sljedno. Obično se rimu ju dva i dva stiha, ali mje.s-timice može biti i drugači­je. Rimovanje je značajan činilac zvukovnih vrijednosti i melodioznosti ovih stihova.

Kako se u osnovi ove poezije nalaze stvarni događaji, suvremeni ili iz bliže prošlosti, a cilJ je pjesnika da ih prikaže što vjernije, autori obično, ako se ne radi o manjem događaju u kome su sami sudjelovali ili bili očevici ili pak slušali kazivanja samih učesnika, proučavaju pisane izvore o svojoj te­mi. Neki od njih istinitost svojih stihova posebno ističu, te poput Kačića na­vode kojim su se povijesnim i dokumentarnim izvorima služili. Tako na pri­mjer za svoju pjesmu Pogrebni ispraćaj druga Tita M. Cigić piše: »Gradivo uzeto iz Večernjeg. lista, od 4. maja 1980. g.«

No bez obzira na kroničarski karakter te poezije i težnju pjesnika za rea­lističkim prikazivanjem, pučki stvaralac nije nezainteresirani promatrač, on je jasno opredijeljen, emocionalno i uvjerenjem vezan uz revoluciju i njene ideale, uz događaje o kojima pjeva, a u kojima je nerijetko i sam sudjelovao. Stoga jeta poezija duboko angažirana, u njoj se uzdižu herojska djela NOV i njenih boraca i komandanata, njihove pobjede i njihovo požrtvovanje, a is­kazuje mržnja i prezir prema neprijatelju i njegovim zlodjelima.

Karakteristično je da se te pjesme, iako najčešće nastaju u pisanom 'me­diju, a nerijetko su publicirane ili snimljene na kasete ili gramofonske ploče, često pjevaju uz gusle na kulturnim priredbama i drugim manifestacijama, i tada obično imaju prilično brojnu i pažljivu publiku.

Nove epske pjesme u rimovanim desetercima uopće, pa i one o nal-odno­oslobodilačkoj borbi i revoluciji do sada su bile i od izdavača i od proučava­telja zanemarene, a nerijetko i potcjenjivane. Svoje epske proizvode sami au­tori su, kad su to mogli, snalazeći se ·svakojako, često i uz znatna odricanja, publicirali u zasebnim knjižicama, ponekad u dosta visokim tiražama. Naj­

. veći pak dio nove, po uspjelosti dakako vrlo različite epske produkcije, osta­je u zapisima svojih pjesnika ili, što je rjeđe, u njihovu pamćenju. Rijetki su i

IVAN MIMICA/ NOVE EPSKE PJESME ... 1019

stručni radovi koji se dotiču problematike ove poezije, a još su rjeđi oni koji bi je sustavno i cjelovitije obradivali.5

Pojedini stručnjaci smatraju da su nove epske pjesme uglavnom suho. parne kronike u stihovima, da su to tekstovi bez izrazitih književno-umjet­ničkih atribucija, te da oni svojiin neznatnim umjetničkim kvalitetama i ne zavređuju veću pažnju. Pri tome se obično gubi iz vida da je ovo specifičan tip epske poezije koja nastaje i traje u skladu sa zakonima svoje poetike, da ona ima značajnu društveno-političku i kulturnu ulogu, ali i književnu fun­kciju kod svojih, i danas prilično brojnih konzumenata.6

·

I u novoj epskoj poeziji o narodnooslobodilačkoj borbi, i pored često kroničarskog nizanja deseteraca i shematičnog izražavanja, nadareni' i sa­mosvojniji pučki i narodni pjesnici, kao što to biva u svakom umjetničkom stvaranju, uspijevaju, iako to nije primarna težnja u ovoj vrsti poezije, poka­zati specifičnost svog stvaralačkog nerva i uzlet mašte, izgraditi nerijetko ne­običnu i živu pjesničku sliku, stih, izraz.

Takvih.kreativno samosvojnih crta može se naći najviše u pjesmama Stanka škare i Josipa Mrkonjića, a ima ih i u stihovima Marka Cigića, Niko­le Sikirice, Jure Brzice i nekih drugih. Evo sanio nekoliko primjera iz jedne Skarine i jedne Mrkonjićeve pjesme.

U pjesmi Sedma ofenziva škare je, zadržavši realističku osnovu, odstu~ pio od kroničarskog praćenja događaja, te u pjesmu, u njen početak unio motiv o Hitlerovu pisanju pisma (knjige) svojim generalima da uhvate vodu partizana, zatim motiv čitanja pisma i vijećanja oficirskog kora, te priču jed­nog njemačkog oficira o tome kako se uzaludno raspitivao o Titu, u kojoj ima dosta legendarnih i bajkovito-epskih elemenata. Na oficirovo lukavo raspitivanje i obećanje nagrade ako mu kaže za putove partizanske vojske i za njena vrhovnog komandanta, starica odgovara ovako:

»Daleko je brdo Durmitore, Do oblaka uzvile se gore, Na vrh toga brda ponosita, Stab je vojske partizana Tita. Na planini popeo čadora, A nad čudor nadvila se gora, Pred čadorom koplje udario I ratnu je kartu rastvorio. Za koplje je privezo paripa, Silan dorat, do nebesa đipa. Najljepšim ga sedlom osedlao, A ljuto~ ga uzdom zauzdao. Na doratu dlaka mu crvena, Sva dušmanskom krvlju Obojena, Iz nozdrva mod~r plamen liže, Iza sebe gusti oblak diže. Konjic mu je kao bijela vila, Rekao bi da imade krila ... Tito nosi zvijezdu petokraku Sto mu sjaje po noći i mraku,

1020

Petokraka od kamena draga, Vrijedi ona nebrojeno blaga. Kad mu zvijezda petokraka sine, Obasja-mu ~taze kroz planine. Takvog nema na svijetu junaka, Niti ga je porodila majka, ~ao majka Tita velikoga, Diku, ponos naroda radnoga. Koliko je u godini dana, · Toliko je odnio megdana.

MOGUCNOSTI

I dalje slično, sv~ u duhu. i stilu tradicionalne usmene jun·ačke pjesme. Josip Mrkonjić svoju epsku kroniku Ratne krvave borbe na Sutjesci

1943. godine počinje lirskom slikom:

četrdeset treće u proliće, Kada laste i slavuj doliće, Slavuj poče u šumi da piva, Jer se šuma listom zaodiva, Te se ona iz svog sana budi, Kad na pasa' idu radni ljudi. Miseca je petnaestog maja, Borba ljuta tada se nastavlja. Zemlja tutnji ko da se potresa, Grmljavinu čuješ do nebesa; Borba poče ne pamti se veća, Sto zapamti četrdeset treća, Kod Sutjeske, kud protiće rika, Koja nosi konja i vojnika. Ona ratne nosila junake, Kao vitar pod nebom oblake.

U toj pjesmi, dalje, a slično je i u nekim drugim umotvorima toga pjes­nika guslara~ mjestimice se susreću žive i plastične slike, svježi stihovi i snaž­na poredenja:

U Svaba su trojstruki rovovi, Iz nji' lete kugle ko gromovi.

U toj bitki ne bijaše sata, Da ne padne iljadu granata. Na sve strane pala crna tama, A zemlja se pod nogama drma, Od taneta vrući vitar duva, Od topova grmljavina gruva ...

Pas uz Tita malo dalje lega, Gospodara svog očima gleda, Luks je viran Titu gospodaru, U teškome paklenome žaru; Bomba pada, zemlja se potresa,

IVAN MIMICA/ NOVE EPSKE PJESME ...

Grmljavinu čuješ od nebesa. Pas je Titov otvorio oči, Gospodaru u pomoć priskoči, On na prsa Titova je lega, Komad bombe pogodio njega; Ti komadi od vruće granate, Živog pasa smrtimice 'svate, Ziva pasa više ne imade, Rastrgan je tude na komade. U toj strašnoj eksplozivnoj buci, Tito ranjen na lijevoj rud, Vrući geler u ruku ga svati, Desnom rukom, te livu privati, Iz ruke se crvena krv lije, On se smije, ko da ništa nije.

1021

Nova epska poezija u rimovanim desetercima o NOB-u i revoluciji na­stala u Dalmaciji sadrži bogatu i zanimljivu poetsku gradu. Ona je imala a i danas ima odredenu kulturno-povijesnu i društvenu funkciju, a zanimljiva je i kao umjetnički fenomen, kao specifičan tip suvremene epske poezije. Živ interes čitalaca i slušalaca, a da toga interesa nije bilo, takva poezija ne bi ni trajala u javnom komuniciranju, prilično je siguran parametar da su te pjes­me otkrivale i zadovoljavale odredene duhovne potrebe svojih konzumena­ta, i da to još uvijek čine. Više pažnje nego do sada ta poezija zaslužuje i od znanosti o književnosti i od književne kritike.

BIUESKE

1 Usp.: Ante Nazor, »Borbene i revolucionarne pjesme. (Dalmacija 1941-1945). Mogućnosti, god. XXVIII, br. 8-9-10/81, str. 972. Snimak se čuva u Zavodu za istraživa­nje folklora u Zagrebu.

2 Isto, str. 971-972. 3 Pjesmu je zapisao muzikolog Jerko Bezić 1965. u Biteliću od guslara Mitra Bu­

lavića, i donio je u svojoj raspravi »Muzički folklor Sinjske krajine«, u godišnjaku Na­rodna umjetnost (Studije i grada o Sinjskoj krajini), knj. 5-6, god. 1967-68, notni primjer 9, str. 231-239. U Bezićevu zapisu nema naslova. Poslije je tekst Ove pjesme preštampan u antologiji: Ivan Mimica, Za slobodu nema drugog puta. Epske desete­račke pjesme o NOB-u i revoluciji nastale u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1988.

4 Drago Gizdić, Dalmacija 1944-45. Prilozi historiji narodnooslobodilačke bor­be, Epoha, Zagreb, 1964, str. 89-90. Gizdić navodi 21 stih koji je čuo pjevati u blizini šibenika na putu za Dubravu; to je zacijelo samO početak epskog umotvora koji nije sačuvan.

s Prošle godine je objavljena zbirka: Ivan Mimica, Za slobodu nema drugog puta. Epske deseteračke pjesme o NOB-u i revoluciji nastale u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1988. Uz antologijski izbor novih dalmatinskih epskih pjesama o NOB-u i revolu-

1022 MOGUCNOSTI

ciji, zbirka sadrži uvodnu raspravu »Nove epske pjesme o NOB-u i revoluciji,« zatim osnovne podatke o izvorima uvrštenih pjesama (Odakle su pjesme uzete), te, na kraju knjige, kratke stvaralačke i životne biografije pjesnika kojih se pjesme nalaze u zbirci (Pjevači odabranih pjesama).

6 Mišljenje blisko našem izražava i Maja Bošković-Stulli u članku »Narodne pjes­me u okviru pjesništva NOB-a«, u knjizi »Usmena književnost nekad i danas«, Beog­rad, 1983, str. 183-_186.

DVA NEPOZNATA DJELA J. L. DAVIDA

Grgo Gamulin

Vjerojatno neće biti potrebno za ovaj »autoportret« Jacgues-Louis Davi­da tražiti i mobilizirati neku osobitu stručnu analizu i argumentaciju: osob­na sličnost s velikim slikarom je frapantna, a osobito s njegovim poznatim »Autoportretom«- u Louvreu. U Tradiciji, međutim, u obitelji vlasnika, održa­lo se mišljenje da je zapravo riječ o Gortrem A. Chemiera.

Naš Se »Autoportiet« nalazi u jednoj privatnoj zbirci u Dubrovniku i očito, to nije dovršeno djelo, ali ne_ predstavlja ni skicu za louvreski portret. Vjerojatno je dob slikareva otprilike ista, ili barem nema neke veće razlike; može biti, dakle, da je nastalo u vrijeme prvog Davidova zatvora (1793) ili možda nešto prije toga.1 U usporedbi s louvreskim »Autoportretom«, ovaj naš djeluje bez dvojbe svježije, i kao neposredno nabačena skica, odnosno, nedovršena, ali veoma živa improvizacija.

Drugo djelo istog velikog slikara nalazi se u Splitu u zbirci J osipa J eliči­ća; to je oval »Porti'et mladića« tipično Davidovih boja i crne kose i crveni plašt. Lijevo gore iza glave mladića nalazi se monogram, kakav znamo iz lek­sikona. Crtež lika je besprijekoran, a takva jednostavna klasična (bezizra­žajna) lica, bilo muška bilo ženska, nalazimo često na Davidovim djelima.>

Idealizam androginog lica, široki nabori, pa uostalom i uobičajeni mo­nogram, elementi su, nadam se, dovoljni da opravdaju ovu atribuciju veli­kom slikaru. Već i jednostavna kromatika, s idealnim likom portretiranog dovode nas na prag rješenja, a pisac ovih redaka sam je, na dotad nepozna­tom i anonimnom djelu, s iznenađenjem otkrio mori.ogram relativno slabo vidljiv.

1 A. Schnapper- A. Serollaz, J. L David, l'album - katalog izložbe u Parizu i Versaillesu 1989/90. sl. 135, str. 31.- A. 'Humbert, David (prijevod Matica Srpska, No­vi Sac.!. 1953. str. 157.

2 A. Schnapper- A. Sćrollaz, sp. dj. sl. 185, 230, 235.

SKULPTURE MATKA MIJICA

Joško Belamarić

Prirodno je da svatko od nas u agregatu usputnih oblika koji se kriju u kombinacijama prirodnih stvari - u patini sparušene žbuke, u nekom oblaku što se rasplinjava na nebu, u zvuku zvona- vidi antropommfne, zoomorfne ili barem biomorfne oblike. Mario Praz u jednom svom eseju radi malu evi­denciju pasusa koji pokazuju kako su se umjetnici uvijek iznova, kao svojim osobnim Otkrićem, iznenađivali pred tim fenomenom: trošni zid otkriva fan­tastične pejsaže, u oblacima skaču lasice i zečevi, ali isto tako- stupovi po­staju karijatide, kapiteli dobivaju ljudska lica, noge mobilijara pokazuju lav­lje čambre, Stasikrat u gori Athos vidi Aleksandrova lice i želi od nje napra­viti njegovu divovsku skulpturu.

Skulptura i slikarstvo stoljećima humaniziraju amorfnu tvar. A na no­vom llizu skulptura kojima nam se otkriva Matko Mijić, nađeni predmeti (klupko žice, viljuška, brava ... kojima su vrijeme i upotreba izbili izvornu namjenu) svode se na sušti oblik pretvarajući se u čistu skulpturu. Kao da u predmetima koji nas okružuju postoji snaga da se sakraliziraju nakon što su odbačeni. To što je u njima razbijeno jedinstvo forma- funkcija, njihovi ob­lici (u oštećenosti, u koroziji i deformiranosti) oslobađaju se i vraćaju sebi.

Mijića, dakako, privlači metal i to ne samo zato što je on naučio da misli u bronzi i metalu, općenito,-već zato što nijedna tvar ne propada tako ras­košno i tako vremenita kao metal. Ali, ne radi se tu samo o privlačenju po zovu slikarskih efekata. Predmet se pretvara u kip, ali i u drugi predmet, i tu leži neobičnost ove iznenađujuće serije. Mijić stvara pseudoutenzilije, apara­te neke vlastite kiparske liturgije, koja nije razriješena od simboličkih dvos­mislenosti. Neke od njih kao da su uperene tijelu, druge kao da se obraćaju šumskom dijelu naših osjeća~a, a neke se ne daju svesti ni ria što.

Umjetnost ·Matka Mijića je deminutivnog karaktera Jer se svodi u obuh­vat dlana. Ali, stvara se ticalima osjetila koja sežu duboko u podsvijest koju nemamo pravo go neta ti. V ovoj skulpturi koja nastaje u nepomućenoj rados­ti stvaranja, stječe se poštovanje prema božanskoj materiji izvučenoj iz vat­re, prepuštenoj da korodira, i intuitivno otkrivanje čvorova zarobljene ljud-