IZVJEŠĆE O ARHEOLOŠKIM ISTRAŽIVANJIMA U PODRUMSKOJ

PROSTORIJI ZVONIKA ŽUPNE CRKVE SVETOG JURJA MUČENIKA U BRSEČU

Rijeka, 20.09.2013 mag.arh.Mario

Zaccaria

KAZALO

Povijesni i zemljopisni

kontekst............................................................

.................................3

Zatečeno

stanje..............................................................

.........................................................8

Stratigrafija.......................................................

....................................................................

.11

NALAZI.........................................................

.........................................................18

Numizmatička

dokumentacija.......................................................

........................................18.

Lule................................................................

....................................................................

....21

Ostali posebni

nalazi..............................................................

................................................24

2

Kameni

nalazi..............................................................

.......................................................... 25

Vrsta materijala po stratigrafskim

jedinicama..........................................................

..............27

ZAKLJUČAK...........................................................

................................................30

Table...............................................................

....................................................................

.....31

Bibliografija.......................................................

....................................................................

..37

3

POVIJESNI I ZEMLJOPISNI KONTEKST

Brseč je primorski srednjevjekovni burg podno Sisola, između Plomina

i Mošćeničke Drage. Najstariji ljudski tragovi zasad u Brseštini su

brončanodobne gradine koje su nastavile egzistirati u željeznom

dobu: Gradac kod Sisola, Boligrad, Marinov breg, Ozida, Knežića vrh

te Gračišće iznad Sv.Jelene. Starije Željezno doba je trenutak kada

se na ovim područjima etnički profiliraju Histri od Liburna te kao

takvi ulaze u povijest, spomenuti sa strane grčkih i rimskih izvora.

Brseč se prvi put spominje u povijesnim pismenim izvorima tek u

1102.godini kao castrum Brisintina (ali je vjerovatno i sam bio

prapovijesna gradina), u darovnici kojom grof Urlih, sin markiza

Urlika i Adeleite, daruje Akvilejskoj crkvi mnoga dobra u Istri.

Teško je reći kada je Brseč nastanjen pošto vrtače u okolici obiluju

prapovijesnom kao i novovijekom keramikom. Po poziciji možemo reći

da je to tipično visinsko naselje na hridi, izgrađeno pored Brsečkog

polja i lokve, jedno od malobrojnih kraških plodnih polja s ove

strane Učke. Poznato nam je da su prve ljudske zajednice došle s one

strane Učke te je prva gradina upravo Gradac na Sisolu, nastanjena u

Brončanom i s nastavkom u Željezno doba. Ne zna se točno kada su se

stanovnici spustili u današnji Brseč, za vrijeme prapovijesti ili

nakon rimskog osvajanja. Po usmenoj predaji, čini se da je

romanizirano stanovništvo, nakon kolapsa antike (7. stoljeće),

tijekom provala Slavena, izabralo zbijeg na Gradacu (isto je

stanovništvo iz očaja potražilo zaklon u Oporovini, Druškoj peći i

Vrtaškim pećima). Iako Brseč nije označen u Tabuli Peuntigeriani predaja

nam govori o postojanju crkve Svetog Ivana od Grka na Gradacu što

znači da je Brseč morao postojati barem za vrijeme kasne antike.

Brseština je sve do 10. stoljeća u sklopu Hrvatske, sve do trenutka

gore spomenute darovnice, kada kartograf i geograf El-Idrisi u

12.stoljeću spominje kao prvi hrvatski zapadni grad Bakar (antičku

Volceru). Brseština je pod njemačku vlast dospijela negdje između4

1102. i 1153.godine tako što je Akvilejski patrijarh ovlastio

Devince da napadnu Hrvatsku i preuzmu k sebi Meraniju1. Sa smrću

zadnjeg Devinca, Huga VI., u oporuci iz 1372.g. čitava Meranija ide

u korist obitelji Walsee. Brseč je po Riječkom urbaru početkom

15.stoljeća u sastavu liburnijskih općina. U polovici 15. stoljeća

Brseč zajedno s Lovranom potpada pod Pazinsku grofoviju, sa statusom

kaštela, i biva graničnim mjestom Habsurške monarhije sa Mletačkom

republikom (sve do njene kapitulacije u Campoformidu 1797.g.)

1Meraniae et a montibus usque ad mare per totum Forumjuli - Ugo da Ostia u Pier Silverio Leicht, I diplomi imperiali concessi ai patriarchi d’Aquileja, pag. 157, Pagine Friulane, a. VII (1894), n. 10, Udine 1888-1894

5

Slika 2. Brseč, snimak stare jezgre s pozicijom župne crkve

Sv.Juraja Mučenika i zvonika na sjevero-istoku, 1983 (MAGAŠ 1994,

134).

6

Slika 3 . Tlocrt Crkve Sv.Jurja, gradskog zida i zvonika u mjerilu

1:200 (FRANKOVIĆ 1994, 230).

radi čega je pod direktnim udarom. Dva velika sukoba koja pogađaju

Brseč su onaj između Mletaka i Cambraiske lige (1508-1523) te

Uskočki rat (1615-1618), koji su sa sobom nosili nestašicu hrane,

epidemije kuge te demografski pad stanovništva.

7

Na osnovni dosadašnjih istraživanja te usporedbom s drugim

liburnijskim utvrdama može se pretpostaviti da je srednjevjekovni

ulaz u kaštel bio na sjeveru, odnosno sjeverozapadu. Tome u prilog

idu Trostov prikaz (Sl.4) i najstarija veduta Brseča iz 1654.g,

detalj oltarne pale sv.Aurelija u župnoj crkvi sv.Jurja u Brseču

(Sl. 5), najlakša veza s Brsečkog polja s Gradom, urbana struktura

Kaštela i položaj Kašće (Sl.2). Župna crkva sv.Jurja Mučenika u

Brseču je središnji sakralni objekt koja s pripadajućim zvonikom

tvori manji sakralni kompleks te jedini trg unutar gradskih zidina.

Titular je praktički konstanta od Plomina do Trsata. Crkva je

nekoliko puta pregrađivana, pogotovo u baroku, kada su sagrađene

dvije bočne kapele (1647.g.,sakristija je mlađa) koje su promijenile

strukturu jednobrodne ravnokutne crkve u križni tlocrt (Sl.3).

Vrijeme izgradnje crkve je nesigurno. Može se reći da postoji u

15.stoljeću o čemu svjedoči mrežasti svod i poligonalni završetak

svetišta po uzoru na pazinsku župnu crkvu. Akademik Branko Fučić je

otkrio freske koje je naslikao majstor Albert iz Kostanza i koje

potječu negdje oko 1470.godine.

Kao zanimljivo zdanje se ukazao zvonik (Sl.1,3), visok 20 m od baze

na trgu odnosno 24.5 m s vanjske strane, odvojen od crkvenog tijela,

uključen u fortifikacijski korpus zajedno sa zidinama, prvotna mu je

namjena očito bila kao gradska branič-kula, zajedno sa kulom od

Kaštela, koje više nema. Zvonici sa funkcijom „zvonara“ ne postoje u

arhitekturi prije 11.stoljeća te postoje naznake puškarnica u bočnim

nišama (a to se tek ima provjeriti u cijelosti), kao i u onoj koja

stoji nasuprot ulazu. Zvonik je vrlo masivan, širokog perimetra,

glatkih ploha s istaknutim vijencima koji vertikalu zvonika dijele

na tri vodoravna polja s time da je vijenac odsutan kod ulaza

(Sl.6). Na vrhu je za vrijeme baroka izgrađen šesterokutni bubanj.

Struktura od vrlo pravilnih, tesanih, relativno velikih kamenih

kvadara, koja se definitivno razlikuje od strukture obrambenog zida8

koji se nadovezuje na zvonik. Pravilni otvori malih dimenzija,

polukružnog završetka, bez okvira, bikoničnog presjeka te

potkovastog profila koji je posljedica gradnje upotrebom drvene

konstrukcije. Prema vrhu se otvori se povećavaju i završavaju

biforama malo ispod krovnog vijenca. Po svim tim elementima Marina

Vicelja smješta ovaj zvonik u ono što je Karaman odredio „seoskom

gotikom“.

Slika 4. Brseč na bakrorezu A.Trosta iz knjige J.W.Valvsora, Die Ehre

des Herzogthums Crain, Laibach-Nürnberg 1689.

9

Slika 5. Veduta Brseča iz 1654., detalj s

oltarne pale sv.Aurelija.

Slika 6. Ulaz2 u zvonik župne crkve

Sv.Jurja, Brseč.

ZATEČENO STANJE

Ispod prostorije u prizemlju gdje se nalaze stepenice za gornje

katove i po svoj prilici mogući tragovi zazidanih puškarnica u

2 Fučić spominje kako oblik vratiju na prvi mah podsjeća na utilitarnu starokršćansku arhitekturu, po osnovici luka koja je šira od lumena vrata. To ne znači da se to treba datirati u 6.stoljeće već da se oblik u tako tradicionalnom podneblju mogao dugo zadržati.

10

svakoj od tri strana izuzev vratiju (i koji otkrivaju prijašnju

ulogu obrambene kule), ispod poda od kamenih obrađenih ploča, nalazi

se podrumska prostorija sa nepravilnim bačvastim svodom te shodno

tome nepravilni četverostrani prostor u kojem svaka strana ima

različite dimenzije:

- sjeveroistočni zid (Sl.7, 314 cm)

- južnoistočni zid (Sl.8,330 cm)

- južnozapadni zid (Sl.9, 282 cm)

- sjeverozapadni zid (Sl.10, 316 cm)

Slika 7. Sjeveroistočni zid u

početku zahvata.

11

Slika 8. Jugoistočni zid pri početku

zahvata.

12

Slika 9. Jugozapadni zid pri početku

zahvata.

Slika 10. Sjeverozapadni zid pri početku

zahvata.

Cijelokupna prostorija od 10,14 m² ukazuje na nekadašnju prisutnost

drvene konstrukcije prilikom gradnje koja je poslužila pri šalovanju

(još se vide tragovi dasaka) i podizanju svoda. To se može sa

sigurnošću pretpostaviti po prisutnosti nepravilnih bočnih niša za

postavljanje drevnih greda (4 na jugoistočnom zidu, 4 na

sjeverozapadnom te po jedna na sjeveroistočnom i jugozapadnom zidu,

odmah ispod ključa volte). Na sve četiri strane su postavljeni

reperi pomoću kojih se mogla pratiti dubina iz sloja u sloj. Reperi

su postavljeni na 180 cm dubine od gornje strane podnice u

prizemlju. Nakon postavljanja rasvjete moglo se nastaviti sa

analizom zatečenog stanja. Na jugozapadnom zidu je probila vlaga te

13

je bila primjetna kalcifikacija pojedinih djelova zida u tijeku.

Zidovi se sastoje od blokova polu-obrađenog kamenja, vezanih

vapnenom žbukom, a nepravilni redovi su ispunjeni kamenjem

različitih dimenzija te dijelovima crijepa. U svakom slučaju prostor

je imao isključivo utilitarnu funkciju, i to pohrane. Lokalni ljudi

svjedoče kako je za vrijeme njihove mladosti prostor korišten kao

župna riznica, te su se znali igrati što je potvrđeno u premiješanim

materijalnim nalazima gornjih slojeva. Na površini se nalazi

zemljani sloj rahle konsistencije, tamne boje s primjesama vapnene

žbuke, pijeska, tucane cigle, imbrexa, trulog drva, razbijenoga

stakla, komada platna, ruzinavog željeza, fragmenta uporabne

keramike, majolike, životinjskih kosti i recentnog materijala

(papir, stolnjak, omot od bombona). To je ujedno i sloj sa najviše

posebnih nalaza. Postupilo se ravnjanjem SJ 1 i tek onda sa

odstranjivanjem. Prostor je podijeljen u kvadrante (A,B,C,D,E,F –

1,2,3,4,5,6), svaki kvadrant je dužine i širine 50 cm, osim zadnjih

(sektori F i 6). Na južnoistočnom zidu je ostavljen kontrolni

profil kako bi cijelo vrijeme imali uvid na stratigrafiju

(sl.18,19,20) Fotografiranje i iznošenje zemlje je bilo otežano radi

tijesnog prostora, jedinog otvora koji je služio za ulaz odnosno

izlaz i iznošenje zemlje. Cijelokupna se prostorija nije mogla

uhvatiti sa fotoaparatom. Nakon uklanjanja stratigrafskih jedinica

zajedno sa SJ 8, stiglo se do trenutka kada nije bilo preporučljivo

iz statičkih razloga nastaviti kopati te je otvorena sonda 1 (1x1 m,

koja se razvijanjem situacije morala dodatno proširiti) kako bi

uvidjeli koliko dubine još uvijek ima do žive stijene. Materijal se

vadio uz pomoć ljestva i kolotura. Arheologu je dodijeljen jedan

fizički radnik kao ispomoć.

STRATIGRAFIJA

14

Stratigrafskom metodom je ustanovljena prisutnost jedanaest

stratigrafskih jedinica (sl.21):

SJ 1 – Sloj - ispremiješani zemljani sloj rahle konsistencije, tamne

boje s primjesama vapnene žbuke, pijeska, tucane cigle, fragmenta

crijepa, trulog drva, razbijenoga stakla, ugljena, opeke, komada

platna, ruzinavog željeza, komadi kamenih ploča, životinsjkih

kostiju, fragmenta uporabne keramike, majolike i recentnog

materijala (stoljnjak, omoto od bombona, tekstil, guma). Pokriva SJ

3 (sl.11).

Apsolutna visina najviše točke: 1,90 m

Apsolutna visina najniže točke: 2,76 m

PN: 1,2,3,4,5,6,78,9,10,11,12,13,15,16,18

Slika 11. Početak radova. Jugo-zapadni zid. SJ

1.

SJ 2 – Podnica – vapnena podnica bijele boje koja se dijelomično još

uvijek suši. Debljina sloja nije svugdje istih dimenzija, jako je

tanka prema sredini (gdje postoje tragovi probijanja), na uglovima

15

gdje je vapno kolalo, je veće debljine i jako je tvrdo za odstraniti

(sl.12,13).

Materijal: keramika, opeka.

SJ 2A – istovjetan SJ 2, izdvojen jer je tvrđi bio tijekom

uklanjanja.

SJ 3 – Sloj – sloj tamne boje tvrde konsistencije s tragovima

ugljena, vapna, uporabne keramike, majolike, stakla, otpalih komada

šalovanja sa stropa, pužev opeka, žbuke, tkanina, komada trulih

daska koji su otpali s plafona, životinsjkih kosti, ruzinavih

željeznih komada. Nalazi se ispod SJ 1 i slične je boje. U

kontrolnom profilu je odvojen od J 1 po prisutnosti trulih dasaka

koje su otpale s plafona. Slojevi 1 i 3 su ispremiješani i puni

recentnog materijala od prije nekoliko desetljeća.

Apsolutna visina najviše točke: 2,76 m

PN: 14

SJ 4 – Sloj - trag gareži crne boje u sjevernom kutu (AB/1-2). Ispod

SJ 3, iznad SJ 2 (sl.12).

SJ 5 – Sloj- tanki pijeskoviti sloj roskasto smeđe boje ispod SJ 2,

iznad SJ 6 (sl.12,13).

Materijal: keramika, staklo, životinjske kosti;

PN: 17 (Kontrolni profil) zahvalujući kojem znamo da podnica nije

napravljena prije 1585-1595 g.

16

Slika 12. SJ 5, SJ 2 (vapnena podnica) i SJ 4

(crno) sa jugo-zapada.

Slika 13. SJ 2 i SJ 5 sa

sjevero-istoka.

SJ 6 – Sloj – crna masna glinasta zemlja ispod SJ 5. Sloj je deblji

prema sjevero-istočnom zidu te se stanjuje prema jugo-istoku. Sloj

sljedi nagib prema sjevero-zapadu. Ispod SJ 2 prirodni nagib terena

17

počinje igrati ulogu (18%) te se spušta prema sjevero- istoku (kao i

vanjski nasip zidina i zvonika – sl.14).

Apsolutna visina najviše točke: 3, 00 m

Apsolutna visina najniže točke: 3, 17 m.

Materijal: životinjske kosti, keramika

Slika 14. SJ 2 i SJ 6 sa

jugo-zapada.

SJ 7 – Sloj – crvenkasto-okerasti tanki tvrdi sloj glinaste

konsistencije. Nalazi se iznad SJ 8, ispod SJ 6 i 9.

Materijal: keramika

Apsolutna visina najviše točke: 3, 17 m.

Apsolutna visina najniže točke: 3, 19 m.

SJ 8 – Sloj – crni masni glinasti sloj s kasnoantičkom keramikom

(sl.15,17).

Apsolutna visina najniže točke 3, 30 m.

SJ 9 – Sloj – veliki grubi lomljenci, ispod SJ 6, iznad SJ 7

18

Materijal: prapovijesna keramika

SONDA 1 – iskopana je sonda 30 cm dubine sa SJ 8,10 i 11. Sveukupna

dubina od hodne površine na prizemlju do dna sonde je 3,60 m (sl.15,

16). Od vijenca na prizemlju do vanjskog betonskog poda ima 3,99 m

što znači da je dno sonde na dubinu od 4, 34 m od renesansnog

vijenca na visini prizemlja.

SJ 10 – Sloj – crvena zemlja među škrapama, iznad SJ 11, ispod SJ 8

(sl.16,17).

Materijal: prapovijesna keramika

SJ 11 – Lisnata stijena bijele boje, škrape, nakon čega kamen živac

(sl.16,17).

Slika 15.

Sonda 1, SJ 8.

19

Slika 16. Sonda 1:

SJ 10, 11.

20

Slika 17. SJ 8, 10, 11. Sonda 1. Sjevero-istočni dio

prostorije pri samom kraju istraživanja.

Slika 18. Kontrolni profil, južno-istočni

zid, istočni ugao, SJ 6, 9, 7, 8.

21

Slika 19. Kontrolni profil, južno-istočni

zid, sredina, SJ 6, 9, 7, 8.

Slika 20. Kontrolni profil, južno-istočni zid,

južni ugao SJ 6, 9, 7, 8, 11.

22

Slika 21. Harrisova matrica. Shematski prikaz međusobnih

odnosa stratigrafskih jedinica.

NALAZI

NUMIZMATIČKA DOKUMENTACIJA

- PN 17, SJ 5 (kontrolni profil)

Av: Nečitko

Rv: Križ sa sferama na rubovima

Legenda [...] CICONIA [...]

Bz. 0,8 gr.. Mleci, Dužd Pasquale Cicogna 1585-1595,

23

Slika 22. Revers, legenda [CICONIA]

iznad križa.

- PN 13, KVAD. A1, SJ 1.

Benedikt XIV (1740-1758), Sveta Stolica, 1751.g.

Bz. 1,4 gr.

Av: Propeti lav sa zastavom

Rv: BONO-NIA DOCET 1751

Slika 23. Avers, propeti lav sa zastavom.Slika 24. Revers s legendom.

24

- PN 2, SJ 1, Kv. AB-3,4

Marija Terezija (1740-1780), Sveto Rimsko Carstvo, 1765.g.

Bz. 1,9 gr.

Av: lik Marije Terezije Habsurška u profilu - M. THERES. D.G.R.

I.GE.HU.BO.REG

Rv: 1765, vrijednost ispod grba br.1

Slika 25. Avers., Marija Terezija Slika 26.Revers., grb i godina 1765

- PN 4, SJ 1, Kv. AB-3,4

Franjo II Habsburški (1792-1835), Sveto Rimsko Carstvo, 1800.g.kreuzer

Bz. 3,9 gr.

Av: lik u profilu Franje II Hasburškog – FRANC II . D.G.R. I. S.A. GE.HU,BO REX. A.A

Ispod vrata slovo E

Rv: Dvoglavi orao sa brojem 1 umjesto tijela i godinom 1800

25

Slika 27. Avers, Franjo IISlika 28. Revers., Dvoglavi orao

- PN 8, SJ 1, početak 19.st do 1915

Bz. 3,9 gr.

Av: Djelomično korodiran, kreuzer, godina nepoznata, grb s

dvoglavim orlom i legenda

K.K. OESTERREICHISCHE SCHEIDEMUNZE

Rv: Nečitko

(nema slike)

- PN 3, SJ 1, Kv. AB-3,4, 1816 g. kreuzer, Franjo II Hasburški,

Sveto Rimsko Carstvo

Bz. 8,6 gr.

Av: grb s dvoglavim orlom i legenda

K.K. OESTERREICHISCHE SCHEIDEMUNZE

Rv: EINE KREUZER - 1816. Slovo A ispod vijenca

26

Slika 29. Avers. Slika

30. Revers.

- PN 9, SJ 1, 3,7 gr. lira,

Kraljevina Italija, 1919 g. Vittorio Emanuele III (1900-1946),

20 centesimi.

Av: Heksagon sa vijencem od lovora. Unutar heksagona 3 retka na

kojem stoji CENT 20, datum 1919 i kovnica Rim (R)

Rv: Savojski grb sa vijencem lovora i hrasta, natpis REGNO

D'ITALIA, a dnu inicijale A.M (Attilio Motti).

27

Slika 31. Avers

Slika 32. Revers.

- PN 12, SJ 1, KV EF-6,7 , 3.9 gr.

- Kraljevina Italija, Vittorio Emanuele III, 1940.

Av: Žena gole glave (alegorija Italije) koja gleda prema desno,

dok je na njenoj lijevoj strani fascio sa savojskim grbom. Duž

desnog ruba stoji natpis ITALIA, na dnu grla stoji R za kovnicu

(Rim) i vrijednost c.20, datum 1940, godina fašističke ere

XVIII

Rv: Kraljeva glava u profilu prema lijevo, uzduž natpis VITT.

EM. III. RE. E. IMP., ispod C.ROMAGNOLI.

28

Slika 33. Avers. Slika

34. Revers.

LULE

Odmah nakon kovanica u najvrijednije nalaze možemo uključiti

keramičke lule u broju od 4 komada i to sve iz SJ 1 (PN 1, PN 7, PN

10, PN 18). Svaka od lula ne može datirati SJ 1 jer se u njemu

nalaze i recentniji ostaci.

PN 1, Kv. C1

Opis: lula mediteranskog tipa tuljac je iste dužine (4 cm) kao i čašica

(4 cm), promjer obruča je 1,5 dok je promjer čašice 2 cm. Na dnu

tuljca se nalazi prikaz lignje dok je čašica napola uništena,

zahvaljujući čemu vidimo presjek okeraste gline u sredini i okeraste

na površini. Komora čašice ima 3 rupe za dim. Vanjski dio čašice ima

dekoraciju sa kockicama unutar okomitih crta. Čašica ima tragove

paljenja.

Analogija: BEKIĆ 2000, 273, br.9

Slika 35. PN 1

PN 7, Kv. CD-1

29

Opis: lula mediteranskog tipa s razbijenom čašicom što omoguće uvid u

presjek rozo-sivkaste boje dok je na površini s lijeve strane tuljca

sive boje, s druge strane tulja okeraste boje. Tuljac je dug 4 cm,

obruč tuljca ima promjer od 1,5cm, aktualna fragmentirana visina

čaše je 3 cm. Na dnu čaše su vidljive tri rupice za zrak. Jedina

dekoracija su kose crte na obruču tuljca i dvije paralelne crte u

sredini tijela čaše.

Analogija: BEKIĆ 2000, 273, br.5.

Slika 36. PN 7

PN 10, Kv. DE-3,4

Opis: lula mediteranskog tipa sa žigom, proizvodnja iz slovačkog grada

(Banska Štriavnica) Schemnitz, vidljivi su oksidirani tragovi

brončanog čepa na obruču. Isto tako ima zakorene tragove morskog

pijeska što znači da je izvijesno vrijeme bila u moru ili

iskorištena kao građevinski materijal zajedno s pijeskom, što je za

Brseč sasvim tipično. Keramika je sjajne crne ispolirane boje dok je

u presjeku sive. Dno tuljca ima dekoraciju školjke. Čašica je

fragmenitrana i nema ruba čašice. Obruč je 2,4 cm promjera i

30

dekoriran je kosim crticama. Čašica ima 5 cm dužine. S obrnute

strane natpisa na čašici je vidljiv žig sa sidrom ili udicom, teško

je raspoznati radi zakorijelog pijeska. Lula ima jednu rupicu za

zrak iznad grebena.

Analogija: BEKIĆ 2000, 276, br. 7.

Slika

37. PN 10

Žig: M.KONIG

SCHEMNITZ

PN 18, SJ 1 (kontrolni profil)

Opis: Glazirana tamno smeđa lula s uništenim tuljcem i visokom

čašicom (4,5 cm), hrapave teskture, s dvije rupe u komori čašice,

bez vidljivih znakova pečata ili dekoracije. Unutrašnja pečena

zemlja pokazuje sivo-okerastu boju sprimjesama kvarcita. Nije moguće

reći da li je mediteranskog ili zapadnog tipa. Promjer čašice je 2,5

cm.

Analogija: BEKIĆ 2000, 274. br. 7,8,9.

31

Slika 38. PN 18.

OSTALI POSEBNI NALAZI

PN 5, Kv, AB-3,4

Baza svijećnjaka s lavljom šapom (3 cm dužine) koja se nadovezuje na

nekada trokuttni dio sa rupom za svijećnjak. Identična pronađenoj

drugoj bazi u općem materijalu sa keramikom. Pretpostavka je da se

radi o svijećnjaku sa tri lavlje šape. Dio crkvene garniture.

Slika 39. PN 5

PN 6, SJ 1, Kv. AB-3,4

32

Bronačana udubljena aplika 3 cm promjera. Dio veće crkvene

garniture.

PN 11, SJ 1

Bronačana udubljena aplika 3 cm promjera. Dio veće crkvene

garniture.

PN 14, SJ 3

Brončana kopča za cipelu. Po obliku i fakturi za smjestiti u prvu

polovicu 17.stoljeća3.

Slika 40. PN 14

PN 15, SJ 1, kontrolni profil

Brončana baza svijećnjaka 3,8 cm promjera. 4,5 cm preostale visine.

Stupić na bazi ima dva istaknuta kružna ruba. Dio je veće crkvene

garniture.

3 Najbliži opis ovom primjerku je spectacle buckles (1350-1720). Prativši razvojtipologije izgleda nabjliži upravo početku 17.stoljeću što se zapravo podudara sa svim ostalim nalazima u podrumskoj prostoriji.

33

Sl

ika 41. PN 15

PN 16, SJ 1, kontrolni profil

Bronačana udubljena aplika 3 cm promjera. Dio veće crkvene

garniture.

KAMENI NALAZI

Kao tijekom svih arheoloških istraživanja kamena plastika biva

posebno izdvojena iz pronađenog arheološkog korpusa.

PK 1, SJ 1

Opis: Fragment kamene plastike snaborima i jednim kriliom što

upućuje na barokni kipić anđela. Visina 15 cm; širina 5 cm; 790 gr.

34

Slika 42. PK 1

PK 2, PK 5, SJ 1

Kameni fragmenti istog vrha stupa, moguće za polaganje raspela u

utor tijekom procesija u crkvi. PK 2 ( visina= 21 cm); PK 5 (visina=

21 cm), zajednički promjer dna = 26 cm.

Slika 43. PK 2, 5, 3, 4, 7

PK 3, SJ 1

Visina= 49 cm; širina (min 15 – max 24 cm), 52 kg. Po mišljenju

lokalnih ljudi to je uteg od sata, ali vjerojatnije je da se radi o

kutobranu koji je čuvao uglove kuća na raskrižjima od udarca kola.

Pronađen je na mjestu odmah ispod otvora u podrumsku prostoriju.

PK 4, SJ 1, Kv. DE-1

Vrh stupa valjkastog izgleda sa utorom (dubina 4 cm na dnu) i

ispupčenim rubom. Visina=19 cm, širina 20 cm, 15.5 kg, omjer 20 cm.

PK 6, SJ 1 kontrolni profil

35

Profilirana kamena plastika sa tri obruba. Visina=14 cm; širina= 8

cm, 500 gr. Moguća ornamentacija unutrašnjosti župne crkve.

PK 7, SJ 1

Vrh stupa valjkastog izgleda sa utorom (dubina 2 cm na dnu).

Visina=20 cm, 15.5 kg, omjer 16 cm.

PK 8, SJ 8,vidi materijal pod vrećicu br.9.

VRSTA MATERIJALA PO STRATIGRAFSKIM

JEDINICAMA

SJ 1

27 – Jedan savijeni ruzinavi čavao i fragment okova držaća nekog alata (sjekira, motika...);

20 - ruzinavi mehanizam sa kukom i dvije metalne stijenke, 1 fragment novovijekog stakla, fragmenti tri lonaca (kuhinjska keramika) – rani srednji vijek (?), 1 komad tegule (?);

22 – 17 fragmenata glazirane renesansne keramike , 9 fragmenata uporabne keramike (vidi vr.20, 24), drška i stijenka novovijekih posuda, 1 fragment životinjske kosti;

24 – 7 komada uporabne keramike (tamni lonac koji se nalazi po čitavom sloju), 4 komada glazirane

23 – novovijeki komadi stakla (drška, dno, grlo), 1 komad iste tamneuporabne keramike, 1 kom bež fragmenta keramike, stijenka i rub željezne posude, lavlja šapa svijećnjaka kao i PN 5;

28 – novijeko staklo (ručke, dna, čepovi, grla), 1 kom tamne uporabne keramike, 1 glazirani komad, 1 željezna stijenka;

8 – novijeko staklo i dva komada uporabne keramike (vidi 20, 24., 28..);

34 – komad thanine;

37 – komad tkanine;

14 – fragmenti novovijekog stakla (vidi 23, 28...);

6 – fragmenti uporabne i glazirane keramike;

13 – fragmenti uporabne i glazirane keramike;

36

33 – prazna čahura željezna i plastično dugme;

Slika 44. Novovijeka glazirana i uporabnakeramika iz SJ 1

SJ 2

35 – slučajni nalaz iz nakupine zemlje iznošene iz podruma. Fragmentkosti, stakla i tkanine;

36 – novovijeka glazirana keramika, fragment stakla;

SJ 3

12 – uobičajeni fragmenti staklenih stijenki, ručki, dna;

18 – novijeko staklo plus fragment keramike;

17 – tamna uporabna keramika, 1 komad istrošene prapovijesne keramike (?) s dekoracijom na rupice, ostaci ptičjih kostiju;

21 – glazirana i uporabna keramika, moderno dugme

40 – tkanina

19 – uporabna i glazirana keramika

39 – fragment žbuke sa stropa, vidljivi su znaci šalovanja

41 – tkanina i gumena oplata cipele

37

Slika 45. Novovijeko staklo iz SJ 3. Slika 46. Novovijeka uporabna i glazirana keramika

SJ 5

38 – fragment keramike (kontrolni profil);

SJ 6

15 – (kontrolni profil), uporabna keramika;

11 – novijeko staklo, stijenke (mogući prozori od crkve), fragmenti keramike, pougljena kost;

25 – glazirana i uporabna keramika, kosti i životinjski zub;

29 – glazirana, fina i gruba uporabna keramika, rimska ručka (?), ispremiješani materijal, obrađeni kamen (?), pršljen;

26 – uporabna keramika koja se provlači kroz prethodne slojeve;

38

Slika 47. Uporabna kearmika iz SJ 6.

SJ 8

2 – fragmenti kasnoantičke rimske amfore;

5 – fragmenti kasnoantičke rimske amfore;

3 – stijenke i ručke kasnoantičke rimske amfore, uporabna keramika (najmanje tri različite vrste posude,nedostatak rubova otežava identifikaciju);

9 – fragment cigle, zabunom završilo u PK broj 8

7 – ispremiješani materijal prapovijesne i rimske keramike, stijenkestakla, mogući okrugli prozori crkve (vitrage?)

4 – fragmenti kasnoantičke rimske amfore koji se slažu sa onima iz vr.3. Stijenke predstavljaju tragove grebanja; postoje unutarnji tragovi gorenja;

Sloj je ispremiješan jer ima fragmenata novovijekog stakla, iako to treba uzeti sa dozom opreza jer iz kontrolnog profila koji je zadnjiiskopan. Amfora se more rekontruirati, indikativno je da nema ostataka dna, nema ni rubova, rijetki fragmenti ručka. Identifikacija tipa je otežana.

39

Slika 48. Fragmenti kasnoantičke rimske amfore.

SJ 10

16 – prapovijesna keramika

32 – prapovijesna keramika, životinsko zubalo, razne životinjske kosti

Slika 49. Prapovijesna keramika

iz SJ 10.

40

ZAKLJUČAK

U podrumskoj prostoriji zvonika župne crkve sv. Jurja mučenika u

Brseču je stratigrafskom metodom evidentirano jedanaest

stratigrafskih jedinica. SJ 1 i SJ 3 su zapravo istovjetni po

sadržaju ali su podijeljeni jer je SJ 3 pokazao prisutnost trulih

drvenih dasaka koje su otpale sa stropa. Naime, može se vidjeti na

pojedinačnim mjestima na šalovanoj volti još uvijek djelove

nekadašnjih dasaka. Oba su sloja ispremiješana sa recentnim

materijalom. Osim toga, srednjovječni stanovnici Brseča su dolazili

u posjetu te su svjedočili kako su se znali igrati u prostoriji kad

su bili djeca, što potvrđuje pronađene stvari na površini. Ispod ta

dva sloja se nalazila vapnena podnica (SJ 2), gruba i široka po

rubovima prostorije, tanka prema sredini što upućuje na mogućnost da

je podnica izlivena sa svih kutova što znači da se to trebalo

napraviti prije gradnje same volte. U podlozi za podnicu SJ 5 je

pronađena mletačka kovanica s prezimenom dužda Pasquale Cicogna koji

je vladao u godinama 1585-1595, što nam daje terminus ante quem.

Podnica s toga nije napravljena prije kovanja gore spomenute

kovanice. Naposlijetku sljede slojevi koji su se formirali prije

nego što je moguća prijašnja gonić-kula pretvorena u zvonik. SJ 6 je

zastupljena uporabnom i lgaziranom renesansnom keramikom.

Najzanimljivi slojevi su SJ 8 i SJ 10. Prvi je sadržavao visoku

koncentraciju fragmenata kasnoantičke amfore, što je prvi pokazatelj

prisutstvovanja ljudske aktivnosti za vrijeme rimskog doba, odnosno

kasnoantičkog. SJ 10 sadrži prapovijesnu keramiku, teško je reći po

nedostatku ruba, dna ili ručke da li se radi o brončanom ili

željeznom dobu. Pošto je Sonda 1 iskopana radi statičnih razloga i

da se provjeri koliko je duboko živac, ako se kani krenuti u

postupak sanacije ili gradnje, autor predlaže dovršetak iskopavanja

zadnjih kultrunih slojeva što je moguće napraviti u roku od

41

maksimanlno dva radna dana jer slojevi do žive stijene nisu duboki

te se s lakoćom listaju.

TABLE

BROJ VR. KERAMIKA STAKLO TKANINA KOST METAL SJ27 - - - - 2 120 13 1 - - 4 122 26 2 - - - 124 11 - - - - 123 2 6 - 1 2 128 3 15 - - 1 18 2 8 - - - 134 - - 1 - - 137 - - 1 - - 114 - 6 - - - 16 33 - - - - 133 - - - - 1 113 18 - - - - 135 - 1 1 1 - 236 3 1 - - - 212 - 17 - - - 318 1 26 - - - 317 8 6 - 4 - 321 11 - - - - 340 - - 1 - - 319 25 - - - - 339 - - - - - 341 - - 1 - - 338 1 - - - - 515 19 1 - - - 611 4 15 - 1 - 625 14 1 - 3 - 629 72 - - 4 - 626 8 - - 2 - 62 28 - - - - 85 42 - - - - 83 97 - - 1 - 89 1 - - - - 87 17 3 - - - 84 23 - - - - 81 23 - - - - 816 15 - - - - 1032 7 1 - 6 1 10

42

Tabla 1. Vrsta materijala po

broju vrećica.

43

44

Tabla 2. Tlocrt podrumske prostorije u zvoniku nakon dovođenja

SJ 1 na isti nivo, mjerilo 1:50 (crtao Mario Zaccaria).

45

Tabla 3. Tlocrt podrumske prostorije u zvoniku i pozicija

stratigrafskih jedinica, mjerilo 1:50 (crtao Mario Zaccaria).

46

Tabla 4. Tlocrt podrumske prostorije u zvoniku i položaj

stratigrafskih jedinica, mjerilo 1:50 (crtao Mario Zaccaria).

47

Tabla 5. Tlocrt podrumske prostorije u zvoniku, položaj

stratigrafskih jedinica i sonde br.1, mjerilo 1:50 (crtao Mario

Zaccaria).

48

49

Tabla 6.

Mjerilo 1

:10

Kon

trol

ni pro

fil,

odnos

st

rati

graf

skih

jedin

ica

u pod

rums

koj

prostori

ji zvonika

Sv

.Juraj

a Mu

čenika

u B

rseču

(crt

ao i

mje

rio

Mario

Zacc

aria).

BIBLIOGRAFIJA

BEKIĆ, L.1999-2000. Uvod u problematiku keramičkih lula u Hrvatskoj,

VAMZ, 3, 249-279.

BLEČIĆ, M. 2003. Kulturno-povijesni spomenici na području parka prirode Učka.

BLEČIĆ, M. 2010. Železna doba na Kvarnerju (Željezno doba na Kvarneru), Doctoral

thesis. Univerza v Ljubljani.

FOSCAN, L. 1992. I castelli medioevali dell'Istria, Trieste.

FRANKOVIĆ, M. 1994. Sakralni objekti u Brseču, Liburnijske Teme 8 – Brseč i

Brsešćina, Opatija. str. 225-234.

FUČIĆ, B. 1994. Brseč. Šetnja kroz grad, Liburnijske Teme 8 – Brseč i

Brsešćina, Opatija. str. 111-122.

FUČIĆ, B. 2000. Majstor Albert iz Kostanza, HAZU, Udruga Jenio Sisolski,

Zagreb-Brseč.

IVETIĆ, E. 2009. Istria nel tempo, Collana degli Atti, Centro Ricerche

Storiche Rovigno, Rovigno. 29-73.

STARAC, R. 1987. Stanje istraženosti arheoloških lokaliteta na

području Lovranštine u vremenskom razdoblju od neolitika do antike,

Liburnijske Teme, Opatija.

STARAC, R. 1994. Rezultati najnovijih arheoloških istraživanja objavljenih na području

Lovranštine, Mošćeništine i Brseštine, Liburnijske Teme – Brseč i Brsešćina,

Opatija.

SUIĆ, M. 2003. Antički grad na istočnom Jadranu, Golden Marketing, Zagreb.

50

ŠKALAMERA, Ž., MAGAŠ, O., Brseč na kartografskim prikazima, Državni Arhiv u

Rijeci (DAR), Rijeka, 2002.

VICELJA, M. 1994. Sakralni kompleks u Brseču, Liburnijske Teme 8 – Brseč i

Brsešćina, Opatija. str.219-224.

WILKES, J. 1998. Gli Illiri – Tra identità e integrazione, ECIG, Genova.

WHITEHEAD, R. 1996. Buckles, 1250-1800, Devon.

ZGLAV-MARTINAC, H. 2004. Ulomak do ulomka... . Prilog proučavanju

keramike XIII.-XVIII. Stoljeća iz Dioklecijanove palače u Splitu.

Muzej Grada Splita, Split.

51