Etnicki sterotipi o Romima u srpskim medijima

36
UNIVERZITET U BEOGRADU FILOLOŠKI FAKULTET Katedra za iberijske studije Etnički stereotipi o Romima u elektronskim i štampanim medijima Seminarski rad iz kritičke analize diskursa na diplomskim (master) studijama

Transcript of Etnicki sterotipi o Romima u srpskim medijima

UNIVERZITET U BEOGRADUFILOLOŠKI FAKULTET

Katedra za iberijske studije

Etnički stereotipi o Romima u elektronskim i štampanimmedijima

Seminarski rad iz kritičke analize diskursa nadiplomskim (master) studijama

Beograd, januar 2014.

Studentkinja:Profesorka:Nevena Drinčić, 2007/726 m

Ana KuzmanovićSADRŽAJ

APSTRAKT……………………………………………………………………………………….2

1

ABSTRACT……………………………………………………………………………………….2

1. UVOD…………………………………………………………………………………………..3

2. ROMI U SRBIJI………………………………………………………………………………..4

2.1. Problemi sa kojima se romska zajednica

suočava………………………………………...4

3. STEREOTIPI I PREDRASUDE O ROMIMA………………………………………………....5

3.1. Definisanje osnovnih pojmova..…………………………………………………………..5

3.2. Uobičajeni stereotipi o Romima…………………………………………………………..6

4. ROMI U ELEKTRONSKIM I ŠTAMPANIM MEDIJIMA…………………………………...8

4.1. Metodologija istraživanja……………………………………………………………….….8

4.2. Analiza naslova novinskih članaka o Romima...

…………………………………………..9

4.3. Analiza sadržaja novinskih članaka o Romima………………………………………….10

4.4. Upotreba fotografija u izveštavanju o Romima………………………………………….13

5. ULOGA MEDIJA……………………………………………………………………………..14

6. ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………………15

LISTA REFERENCI…………………………………………………………………………….17

2

APSTRAKT

U Srbiji živi čak 450 hiljada Roma, što je veliki udeo u

celokupnom stanovništvu, zbog toga je bitno skrenuti pažnju na

probleme ove etničke zajednice. Romi se suočavaju sa mnogim

problemima, diskriminisani su, etiketirani i na marginama

društva. U ovom radu analizirala sam kako mediji utiču na ove

pojave, odnosno kako etnički stereotipi o Romima u elektronskim i

štampanim medijima utiču na formiranje stavova čitalaca.

Da li su i u kojoj meri u novinskim člancima prisutni

stereotipi o Romima, kao i kojim se elementima i strategijama

novinari služe prilikom izveštavanja pitanja su kojima se bavi

ovaj rad. Koristeći principe kritičke analize diskursa,

analizirala sam članke internet portala Novosti Online, Press

Online, kurir-info.rs, i telegraf.rs o Romima objavljenih u

poslednjih nekoliko godina. Posebno sam se fokusirala na

kumulativne i skrivene efekte u novinskim člancima, kao i

medijske obrasce kojima se novinari služe.

Došla sam do zaključka da mediji u izveštavanju koriste

različite strategije, kao što su senzacionalistički naslovi,

pominjanje etničke pripadnosti izvrišilaca krivičnih dela,

navođenje i citiranje izjava zvaničnika i običnih gradjana,

upotreba emotivnog i stereotipnog govora, upotreba

3

karakterističnih fotografija. Diskriminacija Roma je toliko

ukorenjena i sveprisutna, da mediji često puta i nesvesno

podstiču predrasude i etničke stereotipe, zbog čega je teško

uočiti ove obrazce. Može se zaključiti da su stavovi autora

novinskih tekstova neutralni ili negativni, i da se glas Roma u

medijima veoma retko čuje zbog toga što oni kao marginalizovana

društvena grupa nemaju pristup sredstvima javnog informisanja.

Ključne reči: Romi, etnički stereotipi, diskriminacija,

stereotipi, mediji, predrasude

ABSTRACT

450 thousand Roma lives in Serbia, which is a large

percentage of the entire population, therefore it is important to

draw attention to the problems of this ethnic community. Roma are

faced with many problems, they are discriminated, labeled and on

the margins of society. In this paper, I have analyzed how the

media influence on this phenomenon, and how ethnic stereotypes

about the Roma in the electronic and print media influence the

formation of attitudes of readers.

Are stereotypes about Roma present and to what extent in the

newspaper articles, as well as which elements and strategies

journalists use when reporting, are issues this paper deals with.

Using the principles of critical discourse analysis, I analyzed

articles about Roma of the internet portals Novosti Online, Press

4

Online, kurir-info.rs, and telegraf.rs published in recent years.

I have particularly focused on cumulative and hidden effects in

newspaper articles and media forms that journalists use.

I came to the conclusion that in reporting media uses a

variety of strategies, such as sensationalist headlines,

references to ethnicity of criminal offenders, states and

quotations of officials and ordinary citizens, the use of

emotional and stereotypical language, the use of typical images.

Discrimination against Roma is so rooted and omnipresent that the

media often unconsciously encourage prejudices and ethnic

stereotypes, making it difficult to spot these patterns. It can

be concluded that the attidudes of the authors of newspaper

articles are neutral or negative and the voice of the Roma in the

media is rarely heard because as a marginalized social group they

don’t have access to the public media.

Key words : Roma , etnic stereotypes, discrimination ,

stereotypes , media, prejudices

1. UVOD

S obzirom da su Romi jedna od najugroženijih i

najneprivilegovanijih društvenih grupa, odlučila sam da

analiziram koji su to etnički stereotipi o Romima u srpskim

elektronskim i štampanim medijima i kako ovakav način

izveštavanja utiče na čitaoce. Romi su jedna od najbrojnih

5

etničkih zajednica u Srbiji i njihov broj iz godine u godinu

raste, zato smatram da je ovaj problem veoma važan. Cilj ovog

rada je da skrene pažnju na društveni problem diskriminacije

Roma, kao i da otkrije načine na koji se ovaj problem manifestije

kroz analizu novinskih članaka u kojima se podstiču etnički

stereotipi. Poseban akcenat stavljen je na razvijanje kritičke

svesti, na otkrivanje skrivenih poruka koje mediji prenose. Ovaj

rad ne predstavlja konačnu analizu ovog pitanja, već postavlja

osnove za buduća istraživanja.

U israživanju sam koristila saznanja autora koji su se

bavili problemima romske populacije u Srbiji i okruženju, kao i

relevantnu literaturu koja se bavi kritičkom analizom medijskog

diskursa. Koristila sam i statističke podatke i ankete sprovedene

u Repubici Srbiji, kao i izveštaje romskog centra i kampanje

Saveta Evrope protiv stereotipa o Romima. Na početku sam

predstavila osnovne podatke o Romima u Srbiji, kao i najčešće

probleme sa kojima se suočavaju, nakon toga sam definisala koji

su to uobičajeni stereotipi o Romima, a zatim sam analizarala

novinske članke, tako što sam posebno analizirala naslove

članaka, sadržaj novinskih članaka i upotrebu fotografija u

izveštavanju. Došla sam do zaključka da mediji više pažnje

posvećuju vestima u kojima su Romi počinioci krivičnih dela,

izvori zaraza ili nasilnici, a manje su zastupljene priče u

kojima su Romi žrtve. Mediji koriste različite strategije u

izveštavanju, a medijski obrazci u vestima o Romima se

ponavljaju, što doprinosi i podržava negativne stavove i

6

stereotipe o Romima u društvu. Time se pravi još veći jaz između

većinskog stanovništva i Roma i podstiče se diskriminacija.

2. ROMI U SRBIJI

Prema rezultatima poslednjeg popisa stanovništva iz 2011.

godine, u Srbiji živi 147 604 pripadnika romske nacionalnosti

(Republički zavod za statistiku). Međutim, prema procenama

stvarni broj Roma je znatno veći, najveći broj istraživača smatra

da ih u Srbiji živi oko 450 hiljada (euractiv.rs, 11.3.2011.).

Sama činjenica da se veliki deo njih ne izjašnjava kao Romi

navodi na zaključak da biti Rom sa sobom nosi negativne

konotacije i da u Srbiji postoji dosta predrasuda i

diskriminacije prema Romima. Prema prethodnom popisu stanovništva

iz 2002. godine, u Srbiji je živelo 108 193 građana romske

nacionalnosti, što znači da je prema zvaničnim podacima broj Roma

povećan za 36% u devet godina između dva popisa. Romi su treća po

brojnosti etnička grupa u Srbiji (Zdravković, 19.12.2012.).

2.1. Problemi sa kojima se romska zajednica suočava

Romska zajednica suočena je sa mnogim preprekama, žrtve su

predrasuda, društvenog nasilja, maltretiranja i diskriminacije. I

sami smo svedoci teškog položaja Roma, ne samo u Srbiji, nego i u

regionu, a kao primer toga možemo uzeti citat iz Izvežtaja o

poštovanju ljudskih prava u Hrvatskoj iz 2005. godine: „Romi su

7

bili suočeni sa mnogim preprekama [..] nedostatak obrazovanja,

nedostatak dokumenata o državljanstvu i ličnih dokumenata, visoka

stopa nezaposlenosti i proširena diskriminacija. Romi su

najobespravljenija narodna skupina trenutno u Hrvatskoj. Većina

Roma živi daleko ispod egzistencijalnog minimuma“ (prema Grgić,

2006:4). Situacija je slična i u Srbiji, što možemo videti i iz

izjave pokrajinskog sekretara za rad i zapošljavanje Miroslava

Vasina, koji je izjavio 10. marta 2011. godine da je, bez obzira

na kontinuiranu pomoć koju Romi u Vojvodini dobijaju u raznim

oblastima, situacija i dalje više nego katastrofalna. „Romi su

apsolutno najsiromašniji među siromašnima u Srbiji.”

(euractiv.rs, 11.3.2011.).

Prema istraživanjima o diskriminaciji u Srbiji, najčešće su

one na osnovu rase, boje kože i etničkog porekla. Više od

polovine građana Srbije smatra da je diskriminacija u našoj

zemlji prisutna u velikoj meri. Sprovedene ankete pokazuju i da

građani naše zemlje smatraju da su diskriminaciji najviše

izloženi Romi. Kada je reč o nacionanoj pripadnosti kao razlogu

diskriminacije i rasnoj diskriminaciji, česti su primeri

uskraćivanja prava kvalifikovanim radnicima i uskraćivanje

mogućnosti da se adekvatno obrazuju i profesionalno usavršavaju

(Politika Online, 27.11.2011.). Zapošljavanje, napredovanje u

poslu i zdravstvene usluge su oblasti u kojima je diskriminacija

najprisutnija. Građani odgovornost za pojave diskriminacije

najčešće pripisuju sebi samima, ali takođe smatraju da

odgovornost snosi i Vlada Srbije, ali i mediji (35% ispitanika

8

smatra da su mediji odgovorni za pojavu diskriminacije) (Politika

Online, 18.11.2010.).

Može se doći do zaključka da je jedan od najvećih problema

sa kojima se romska zajednica suočava diskriminacija. Od svih

etničkih grupa, Romi su najčešća meta neprijateljskih stavova i

predrasuda (Čorkalo i Kamenov, 2003, prema Grgić, 2006:4). Ovakva

je situacija logična uzme li se u obzir socijalni status Roma,

budući da je poznato da su najneprivilegovanije grupe u društvu

najčeše žrtve predrasuda (Operario i Fiske, 2001, prema Grgić,

2006:4). Neki autori položaj Roma opisuju kao položaj „potklase”

ili „preostale klase”. U pojmu potklase usko su povezani koncepti

siromaštva, urbane segregacije i etničke diskriminacije (Šućur,

2000, prema Grgić, 2006:5).

3. STEREOTIPI I PREDRASUDE O ROMIMA

3.1. Definisanje osnovnih pojmova

Prema definiciji Oksford rečnika stereotip je široko

prihvaćena, ustaljena, ali pojednostavljena slika ili ideja o

određenom tipu ljudi ili stvari (Oxford Dictionaries, 2013).

Prema definiciji Kembridž rečnika stereotipi su rigidne ideje

koje ljudi imaju o nekome ili nečemu, posebno ako su neistinite

(Cambridge Dictionaries Online, 2013). Kako smatra Mihajlović,

predrasuda označava iznošenje tvrdnji u čiju je tačnost pojedinac

strogo uveren, premda one nisu potkrepljene činjenicama, niti

9

zasnovane na argumentima, već su donešene bez prethodnog

proveravanja njihove tačnosti i razmišljanja. To su neopravdani,

neopravdano generalizovani i logički neosnovani stavovi, praćeni

intenzivnim emocijama, koji se uporno održavaju i otporni su na

promenu. (Mihajlović, 2013:14). Etnički stereotipi su posebna

vrsta stereotipa i predstavljaju zaključke o osobinama pripadnika

određenih naroda, koji se izvode na osnovu iskustva sa njima.

Mihajlović u svom radu ističe da stereotipi mogu biti pogrešni

kao i sve generalizacije. O stereotipima se govori onda kada se

takva pogrešna shvatanja uporno održavaju, nasuprot podacima i

činjenicama. Zato se ne može prihvatiti da su negativni etnički

stereotipi samo pogrešne generalizacije, nego ih treba smatrati

psihičkim pojavama povezanim sa predrasudama. Karakteristike

zajedničke predrasudama i stereotipima su: neopravdanost i

neosnovanost, uporno održavanje, emotivni odnos (pozitivan ili

negativan) koji uključuje osuđivanje, potcenjivanje ili

neprijateljski stav prema grupi i njenim pripadnicima, krutost

takvih stavova i stečenost istih socijalnim učenjem (obično

učenjem po modelu) (Mihajlović, 2013:21).

3.2. Uobičajeni stereotipi o Romima

Stereotipi mogu biti i pozitivni i negativni, i može se

zaključiti da o Romima postoji veliki broj stereotipa, i to

uglavnom negativnih. U ovom odeljku baziraću se na najčešće

negativne stereotipe o Romima, koji su upravo i razlozi zbog

10

kojih su Romi diskriminisani. Ovi stereotipi često se mogu uočiti

analizirajući novinske članke u srpskim štampanim i elektronskim

medijima, pa je zato bitno da ih definišemo pre nego što pređemo

na analizu novinskih članaka.

Među predrasudama i stereotipima o Romima dominiraju stavovi

da su Romi manje vredna ljudska bića, bez ličnog dostojanstva.

Ustaljeno je uverenje da i drugačija boja kože čini Rome

drugačijim od ostalih. (Mihajlović, 2013:53). Često se

doživljavaju kao homogene grupe i mnogo puta svode na njihov

‘Ciganluk’. Oni se ne doživljavaju kao osobe nego kao ‘Cigani’.

Romi koji se ne uklapaju u sliku koju drugi imaju o ‘Ciganima’

često puta se ne doživljavaju kao Romi (Roma campaign Dosta,

2007).

Verovatno najčešca predrsuda o Romima je da kradu. U stara

vremena, Rome su optuživali da kradu, danas ih optuzuju za manja

kriminalna dela kao što su džeparenje i provale.

Naravno, bilo bi glupo pretvarati se da Romi ne kradu isto kao

sto bi bilo glupo pretvarati se da Belgijanci, Mađari ili

Britanci ne kradu. Moguće je da je, zbog toga sto su Romi suočeni

s velikim siromaštvom nešto verovatnije da se neki od njih okrenu

sitnim krađama kao strategiji opstanka (Biberović, 15.2.2007). U

velikoj meri ovakvim stavovima doprinose i mediji, jer se obično

u izveštavanju o krivičnim delima većinskih naroda, nacionalnost

ne pominje, ali ako to uradi pripadnik romske zajednice, tada se

etnička pripadnost ekstplicitno naglašava, kao što će biti

predstavljeno kroz primere novinskih članaka u nastavku rada. Dok

11

se, recimo prilikom izveštavanja o krivičnim delima istaknutih

političara i direktora uglednih firmi, koji su u središtu

skandala zbog prevara gde se radi o iznosima višestruko većim

nego što su Romi ikada ukrali, obično koriste elitniji i nekako

čistiji pojmovi (Biberović, 15.2.2007).

Romi se često doživljavaju kao nomadi. Čak i u prošlosti ,

nomadstvo je retko bio izbor, a više pitanje potrebe. Lokalni

zakoni su sprečavali Rome i ne-Rome bez stalnog mesta boravka da

se nastane, jer su smatrani pretnjom društvenom poretku ili zbog

straha da bi mogli postati zavisni o socijalnoj pomoći.

Uobičajeno povezivanje Roma s nomadskim načinom zivota ima

višestruke političke implikacije: problemi, kao sto su

deprivacija i diskriminacija se nekad ne uzimaju ozbiljno jer se

vide kao neizbežne posledice navodnog nomadskog načina zivota

Roma. Imigraciona politika ciljano kontroliše romske zajednice,

dok za mnoge Rome cak i izlet u susedni grad moze predstavljati

nepremostiv problem (Biberović, 15.2.2007).

Romi se često smatraju prljavim. Optužuju se da su alergični

na sapun i da su izvor zaraze. Ovo su definitivno stereotipi.

Neki Romi imaju ograničen pristup tekućoj vodi jer žive u

izolovanim naseljima bez česmi, vodoinstalacija ili toaleta.

Pronalaženje boljeg mesta za život ili unapređenje životnih

uslova često je teško ili nemoguće. Odgovornost za promenu ove

situacije leži na državama i vladama koje imaju obavezu da

doprinesu da svaki građanin ima pristup osnovnim socijalnim

pravima (Roma campaign Dosta, 2007).

12

Posebno su izraženi i stereotipi o romskim ženama i deci.

Tipična Romkinja se posmatra kao prljava, sa mnogo, uglavnom,

gole dece, pretučena od muža i iskorišćena od svoje šire

porodice. Udaju se sa 11 godina i imaju prvo dete sa 13. Kako je

stopa nataliteta kod Roma generalno viša nego kod ne-Roma u

mnogim zemljama postoji strah da će Romi prerasti većinsko

stanovništvo. Romska deca često se predstavljaju kao prljavi

prosjaci i džeparoši. Njihovi roditelji ne vode dovoljno računa o

njima i pretpostavlja se da ih iskorištavaju. (Roma campaign

Dosta, 2007).

4. ROMI U ELEKTRONSKIM I ŠTAMPANIM MEDIJIMA

4.1. Metodologija istraživanja

Razlog zbog koga sam izabrala analizu elektronskih i

štampanih medija je sve veći uticaj ovih medija u današnje vreme

kada gotovo svi imaju pristup Internetu. Analiziraću odabrane

članke u kojima se izveštava o Romima najčitanijih dnevnih

novina, Novosti, Press i Kurir, kao i članke jednog od najčitanijih

medijskih portala telegraf.rs. Sve članke pronašla sam na internet

portalima ovih dnevnih novina, zbog toga sam ih definisala kao

elekronski i štampani mediji.

Zbog ograničenosti prostora, članci nisu detaljno

analizirani u skadu sa Van Dajkovom šematskom strukturom teksta,

uzimajući u obzir makro i mikro nivo, već sam se više bazirala na

13

Ferklovu dimenziju društvene prakse (prema Lakić, 2009:99)

odnosno kako tekstualna forma i ideološki efekti utiču i

doprinose društvenim promenama, u ovom konkretnom slučaju kako se

kroz novinske članke formiraju etnički stereotipi o Romima. Po

mišljenju Normana Ferkloa, pojedinačan tekst je sam za sebe

poprilično beznačajan: efekti moći medija su kumulativni, deluju

kroz ponavljanje određenih načina rukovanja uzrocima i

posledicama, određenim načinima pozicioniranja čitaoca

(Fairclough, 1989:54). Ovaj rad teži da razotkrije ustaljene

medijske obrasce u izveštavanju na konkretnom primeru

predstavljanja Roma u medijima u Srbiji.

Dakle, novinske članke neću pojedinačno proučavati, već ću

kroz veliki broj članaka dokazati da postoje tendencije koje se

ponavljaju, zbog čega se stvaraju ili podržavaju stereotipi o

Romima. Prvo će biti analizirani naslovi novinskih članaka, a

potom i sadržaj vesti. Posebna pažnja biće posvećena i upotrebi

fotografija prilikom izveštavanja o Romima, s obzirom da je,

zajedno sa naslovom, fotografija glavni nosilac značenja i

predstavlja deo vesti koji se najlakše pamti.

4.2. Analiza naslova novinskih članaka o Romima

Kako smatra Van Dajk, naslovi subjektivno sumiraju ostatak

novinskog izveštaja, a i većina čitalaca pamti samo više nivoe

makrostrukture novinskih članaka (prema Lakić, 2009:93). Tako da,

već na osnovu naslova, možemo doneti određene zaključke o

14

subjektivnom stavu autora teksta, jer lingvistički izbori

formiraju određen stav u tekstu.

Kada sam tražila novinske članke o Romima, ono što sam odmah

mogla da zaključim je da se većina vesti o Romima nalazi u

rubrici hronika, i da najveći deo vesti govori o kriminalnim

radnjama koje su počinili Romi. Vesti su uglavnom o kradjama (100

pljački u Francuskoj izvela deca hrvatskih Roma; Kriminal usred grada: Otimaju ženama

torbe na nadvožnjaku kod Arene; Romi pokrali maturante?!...), o tučama (Beograd:

Tuča romskih mladića kod Sava Centra; Romi nindža ratnici: Masovna tuča motkama u

dvorištu!; Tuča Roma u GSP-u, prebijeni hip-hoperi!...), kao i o mnogim drugim

zločinima (Protest protiv zločina koje čine Romi; Malu Medi Meken oteli Romi?;

Beograd: Maloletnik osumnjičen da je tukao i silovao; Zemun Polje: Problem su Romi,

šuga i krađe; Romska deca bacaju se pred kola i ucenjuju vozače za novac...). Ono što

se takođe može zaključiti je i da se, skoro u svim naslovima

eksplicitno navodi etnička pripadnost počinioca krivičnih dela, a

čak i kada se ne navede u naslovu, obavezno se napominje u

sadržaju vesti da je određeno krivično delo počinila osoba romske

nacionanosti. Ovakav postupak nije karakterističan za pripadnike

ostalih nacionalnosti i nacionalnih manjina, što jasno navodi na

zaključak da mediji podstiču stereotipe o Romima. U ovom slučaju

radi se o stereotipu da Romi kradu i da su skloni krivičnim

delima, ali to nije jedini stereotip o njima koji se može naći u

naslovima novinskih članaka.

Takođe, možemo naći i primere predrasuda prema Romskim

ženama, u naslovima kao što su: Rođena samo da se uda: Romkinje prodaju

još kao devojčice, bez prava na izbor često su meta nasilnika; Pokušali da otmu

15

devojčicu (13), kako bi je udali za svog sina (17); Godišnje: U svetu se porodi sedam

miliona maloletnica. Iako se u poslednja 2 navedena naslova ne

pominje ekscplicitno da se radi o Romima, kasnije se u tekstu to

naglašava. Ovi naslovi podstiču stereotipe da se sve Romkinje

udaju veoma mlade, bez prava na izbor i iskorišćene od svoje šire

porodice.

Jedan od čestih stereotipa je i da su Romi prljavi, što

možemo videti u sledećim naslovima: Nadležni o situaciji u Kamedninu: Ne

možemo da ih teramo da se kupaju; Romi bacaju, komunalci čiste; Ruglo kod

Brankovog mosta. Ovakvi naslovi još više podstiču stereotipe,

posebno ako se radi o izjavi nadležnih organa, jer oni imaju

političku moć u društvu, kao u slučaju prvog naslova, gde su

navodno izjavili „Ne možemo da ih teramo da se kupaju“, kao da je

krivica Roma što jednostavno neki od njih nemaju osnovne

higijenske uslove za život.

Naslov koji mi je posebno privukao pažnju glasi Zorica izvređala

Jelenu: Ona je Romkinja i klošar (telegraf.rs, 28.11.2013.). Dakle, u

tekstu se ne radi o Romima, već o jednom rijaliti šou, ali na

osnovu naslova jasno se može zaključiti da je stav autora teksta

da je biti Rom nešto negativno, i da je reći nekome da je Rom

uvreda.

U moru negativnih naslova o Romima, posebno bih izdvojila

jedan, navodno pozitivan – RS: Ovo je prvi i jedini Rom u policiji

(telgraf.rs, 18.11.2013.). U tekstu se govori o mladiću sa

fakultetskom diplomom koji radi kao policijski inspektor. Ono što

mi je prvo privuklo pažnju je sintagma prvi i jedini, pa sam se

16

zapitala da li je autor teksta stvarno vršio istraživanje svih

policijskih ustanova i strukture zaposlenih, pa zna sigurno da je

to prvi i jedini Rom koji radi u policiji. Pa čak i da je to

tačno, zašto to naglašavati? Sa druge strane ova sintagma navodi

na zaključak da je u pitanju izuzetak od pravila, što samo

dodatno podstiče stereotipe da su Romi neobrazovani, i da nisu

podobni da rade na nekim boljim pozicijama i funkcijama. Ovaj

naslov je jasan primer diskriminacije prema Romima.

4.3. Analiza sadržaja novinskih članaka o Romima

U ovom odeljku analiziraću novinske članke o Romima po

principima kritičke analize diskursa. Na mikronivou analize biće

razmatrana sintaksa medijskih tekstova, upotreba stilskih i

retoričkih figura, metafora, kao i upotreba emotivnog i

stereotipnog jezika. Na makronivou analize biće reči o

intertekstualnosti, to jest o međusobnoj povezanosti različitih

novinskih tekstova, pri čemu će i širi društveni kontekst biti

uzet u razmatranje. Posebno ću obrati pažnju na ponavljanje

medijskih obrazaca prilikom izveštavanja o Romima i na to kako

lingvistički izbori u tekstovima utiču na formiranje mišljenja

čitalačke publike.

Sa stanovišta mikrostukture prvo ću analizirati kojim se

lingvističkim sredsvima služe autori novinskih članaka, pa ću se

prvo osvrnuti na imenice i imeničke fraze, kao i glagole i

prideve koje koriste u izveštavanju.

17

Imenice i imeničke fraze koje se najviše koriste prilikom

izveštavanja i koje se ponavljaju u različitim člancima o Romima

su: kriminal, krivično delo, trgovina ljudima, nemaština i beda, siromaštvo, zločini,

krađa, pljačka, incident, prljavština, deponija, teški uslovi, predrasude, otmica, širenje

bolesti, beskućnici, nasilje u porodici, nasilje nad ženama, otmice devojaka, napadači,

tuča, veliki broj dece, širenje zaraza, nehigijena... Za romska naselja često

se koriste sintagme zapuštena straćara, nehigijensko naselje, romski kamp,

romska mahala, baraka. U opisu Roma koriste se pridevi kao što su:

prljavi, zapušteni, ugroženi, dosadni, izolovani, neobrazovani, nesocijalizovani, nasilni,

socijano ugroženi. Glagoli koji se često koriste u člancima o Romima

su: prose, kradu, ucenjuju, iznuđuju novac, opljačkali, oteli, biju, uništavaju, napao,

tukao, silovao, obijaju.

Iz ovih jezičkih elemenata moguće je zaključiti da su

mediji, već kroz mikronivo, stvorili određenu sliku o Romima kao

počiniocima krivičnih dela, nasilnicima i pljačkašima. Romi su

predstavljeni i kao prljavi i prenosioci zaraza. Oni su

predstavljeni kao pretnja, kao nešto od čega treba strahovati,

kao nešto što ugrožava bezbednost i slobodu lokalnog

stanovništva. Samo njihovo prisustvo je dovoljan razlog za strah.

Mediji koriste razne tehnike kako bi postigli ove efekte. Na

primer, u jednom članku o problemima lokalnog stanovništva na

početku teksta stoji: „Suočeni sa mnogobrojnim problemima, pre

svega bezbednosnog i zdravstvenog karaktera, starosedeoci ovog

naselja su se proteklih nedelja organizovali, prvo peticijama

pokušali da skrenu pažnju nadležnih, a onda i masovnim protestima

u kojima je bilo i pretećih poruka na rasnoj osnovi... Oni za

18

celokupnu situaciju u nekada mirnom kraju, krive svoje relativno

nove komšije, pripadnike romske nacionalnosti koji su se doselili

u Kamendin.“(novosti.rs, 6.11.2013.). Navođenjem reči običnih

ljudi, ljudi iz naroda, novinari čine svoj tekst pristupačnijim

čitalačkoj publici, omogućavajući joj da se posveti sa njima i da

lakše prihvati određene stavove, a time opravdavaju i svoje

leksičke izbore. U istom članku stoji i izjava jedne od

okupljenih građana koji protestvuju zbog doseljavanja Roma:

„Peticijom koju je potpisalo već više od 5.000 naših komšija,

tražimo da se zaustavi dalje doseljavanje stanovnika koji

ugrožavaju živote nas i naše dece.“. I ostali navodi u članku su

u sličnom tonu: „Nemam ništa protiv Roma, niti ih mrzimo! Ali ovi

ovde su potpuno nesocijalizovani. Zbog njih ne smemo da držimo

otvorene prozore jer ulaze i kradu. Pljačkaju prodavnice, nasilni

su, a ima ih i koji se prostituišu i prodaju drogu. Nije im

dovoljno što ne plaćaju komunalije, struju, ma ništa”, „SRAMOTA,

nisu Romi ugrožena manjina kako to iznose neke nevladine

organizacije, nego mi, koji smo primorani da na ovakav način

živimo sa njima i strepimo hoće li nas ili našu decu zaraziti

danas šugom ili napasti za stotinak dinara.”(novosti.rs,

6.11.2013.). Iz svega navedenog, jasan je stav autora teksta.

Lokalno stanovništvo je žrtva, a krivci za sve probleme su Romi.

Zanimjivo je da u tekstu nema nijedne izjave nekoga od doseljnih

Roma i problema sa kojima se oni susreću.

U tekstu Rođena samo da se uda: Romkinje prodaju još kao devojčice, bez

prava na izbor često su meta nasilnika, podržavaju se stereotipi o Romskim

19

ženama citiranjem izjave Danice Jovanović, koordinatorke SOS

telefona na jezicima nacionalnih manjina. „Znajući situaciju u

kojoj Romkinja živi, da nema pristup telefonu, da je izolovana u

svom nasilju, da je neobrazovana, da nema pristup mobilnom

telefonu, one praktikuju da dolaze u naš prostor […]- Prema

istraživanju Ženske romske mreže Srbije, životni vek jedne

romkinje je 48 godina. Kada ima 45, ona je već starija, ona je

već 20 godina u nasilju ili možda 30, jer je udata vrlo vrlo rano

[…]- Tu se devojčice prodaju sa 12, 13 i 14 godina, ne pitaju se

ni za izbor seksualnosti, ni da li će se obrazovati dalje. Ona se

ništa ne pita, ona je rođena samo da se uda, što je, prema mom

mišljenju, strašno za svakoga.” (telegraf.rs, 31.3.2013.). Stiče

se utisak da se sve Romkinje udaju veoma mlade, protiv svoje

volje, da su neobrazovane, i da je njihova jedina svrha da se

udaju i rađaju decu. Takođe iz ove izjave se može zaključiti da

su sve Romkinje žrtve nasilja u porodici, kao i da je njihov

životni vek kraći samo iz razloga što su žrtve maltretiranja.

Evidento je da postoji problem nasilja u porodici, ali to nije

isključivo problem romskih zajednica, kao što ni sve Romkinje

nisu žrtve porodičnog nasilja. Ovde se još jednom podstiče

stereotip da su Romi nasilnici, ne samo prema lokalnom

stavnovnišvu, već i prema svojim ženama i deci.

Tekst pod naslovom Kragujevac: Niko ne brine za crne anđele! jedan je

od retkih koji ne govori o kriminalnim delima ili incidentima

koje izazivaju Romi, već o problemima romske dece. Za romsku decu

koristi se metafora crni anđeli. Iako je cilj teksta da skrene

20

pažnju na društveni problem, predstavljena je stereotipna romskog

deteta. Dečak iz Kragujevca opisan je rečima: ne ide u školu,

nema svoju kuću ni zdravstvenu knjižicu, nema igračke

(telegraf.rs, 25.10.2013.). Navodi se i da deca prose svakog

dana, žive sa roditeljima u zapuštenoj straćari, prljavi su i

dosadni dok neumorno traže “koji dinar” od gostiju kafića. Iako

tekst izaziva sažaljenje kod čitalaca i posmatra romsku decu kao

žrtve, ne navodi se ko je odgovoran i ko bi trebalo da reši taj

problem, niti kako taj problem rešiti. Iz teksta se može

protumačiti i da su sami Romi odgovorni za ovakvu situaciju, što

se može videti i po komentarima čitalaca na tekst. Kakvi

stereotipi vladaju o Romima najbolje se može videti i u ovom

komentaru jednog od čitalaca na ovaj članak: „Kakvi bre anđeli, o

cemu pričate? Truju decu i drogiraju ih od kada su bebe da bi

bile mirne dok prose, pa ih onda sakate da bi izazivali

sažaljenje dok prose, ili ih uče da kradu pošto do 14. godine ne

moze da im se sudi. Tad su već udati/oženjeni i izrodili su po

neko dete koga ce opet ovako maltretirati i sve tako u krug! Koga

ja tu treba da žalim tačno? Meni je samo žao nas koji nismo

cigani i kojima oni sve prljaju, presreću po ulici i traže pare,

nekad su i nasilni ako im ne daš, udare ti kola i slično. Sve bi

ja njih na prazne njive po Srbiji pa neka rade nešto korisno, a

ne da prljaju gradove i budu na teretu socijalnih sluzbi!” (MmM,

26.10.2013.).

4.4. Upotreba fotografija u izveštavanju o Romima

21

Jedan od bitnih elemenata novinskog članka kojim se novinari

služe kako bi postigli određene efekte na čitaoca je i

fotografija. To je jedan od elemenata koji se, pored naslova,

odmah uoči i jedan od glavnih nosilaca značenja. I pored toga što

imaju funkciju da sumiraju novinske izveštaje, one su i izraz

ličnog stava autora. Fotografije su postale neizostavan deo skoro

svakog novinskog članka. Ferklo smatra da je fotografija

podjednako važna za razumevanje poruke novinskog članka kao i

verbalni izveštaj (Fairclough, 1989:28).

Fotografije koje prate izveštaje o Romima su

karakteristične, jer bez obzira o kakvom se tekstu radi, da li se

govori o problemima Roma, krivičnim delima čiji su počinioci

Romi, ili nekim drugim temama o pripadnicima romske populacije,

uglavnom se upotrebljavaju slične fotografije. Na većini

fotografija predstavljena su romska naselja, koja su obično

prljava, blatnjava i sa gomilom smeća. Najčešće je na slikama

veliki broj Roma, uglavnom su to žene sa velikim brojem dece, u

pocepanoj ili staroj odeći. Često se ponavljaju slike žena i dece

koji prose na ulicama. Poznata izreka kaže da slika govori više

od hiljadu reči, a ove fotografije nam govore da su Romi

siromašni, prljavi, da imaju veliki broj dece i da se uglavnom

bave prosjačenjem.

Možda je svrha okvakvih fotografija da izazovu sažajenje i

da skrenu pažnju na probleme sa kojima se romska populacija

suočava, ali činjenica je da podržavaju negativne stereotipe o

Romima. Upotrebom ovakvih fotografija, koje su slične i koje se

22

ponavljaju, autori novisnkih članaka, iako u većini slučajeva

verovatno nesvesno, dodatno doprinose predrasudama i

diskriminaciji Roma.

Fotografija 1

Fotografija 2

Fotografija 3

Fotografija 4

23

Fotografija 5 Fotografija 6

5. ULOGA MEDIJA

Uticaj medija na formiranje određenih mišljenja u društvu je

nesumljivo veliki. Kao što smo videli u sprovedenoj anketi o

diskriminaciji, građani naše zemlje smatraju da su diskriminaciji

najizloženiji Romi, a čak 35% građana smatra da su mediji

odgovorni za ovu pojavu. Ferklo smatra da mediji funkcionišu kao

sredstvo za izražavanje i reprodukciju moći vladajuće klase

(Ferklo, 1989:51). Prilično je očigledno da ljudi i organizacije

koje mediji koriste kao izvore u novinskim izveštajima ne

predstavljaju podjednako sve socijalne grupe u društvu (Ferklo,

1989:50). Dakle, društvene elite su te koje imaju moć i najveći

uticaj na izveštavanje u medijima. Kako veoma mali broj Roma

pripada društvenim elitima, zbog mnogobrojnih problema sa kojima

se suočavaju, oni imaju ograničen pristup sredstvima javnog

informisanja. Zbog toga se u medijima ne čuje često njihov glas,

već su članci predstavljeni iz perspektive određenih zvaničnika,

organizacija ili građana koji su na neki način oštećeni od strane

24

Roma. Pa čak i kada se izveštava o problemima ove nacionalne

manjine, izjave Roma retko se navode.

Mediji, ponekad nesvesno, ali često puta i svesno šire anti-

romska osećanja. U slučaju počinjenog kriminalnog dela pominjanje

etničke pripadnosti nema nikakav pozitivan učinak. Mediji

generalno ne obraćaju pažnju na priče u kojima su Romi žrtve, kao

što je slučaj i sa rasističkim ispadima i govorima mržnje spram

Roma izrečenim od strane političara, a to su dela u čijoj osudi

mediji mogu odigrati značajnu ulogu. Mediji mogu biti vredno

sredstvo u podizanju svesti i promociji različitosti i

multikulturalizma ukoliko su posvećeni promenama. Umesto

fokusiranja na negativne vesti o Romima težište treba staviti na

pronalaženju afirmativnih priča i dati Romima priliku da se čuje

njihov glas.

Postavlja se pitanje zašto većina vesti o Romima govori o

njima u negatinom kontekstu. Karen Varingo smatra da je to zbog

toga što je mnogo lakše prodati, čak i urednicima, članke koji

potvrđuju postojanje stereotipa umesto članaka koji deluju protiv

njih. Priče koje se zasnivaju na senzacionalizmu i koje

oslikavaju Rome kao niža bića su one koje se prodaju. Stvarnost

je mnogo teže razumeti. (Waringo, 6.6.2006.). A možda je to i

zbog toga što bi onda drušvo moralo da se suoči sa problemima

Roma i da pokuša da ih reši, a to predstavnicima vlasti ne

odgovara, jer iziskuje veliki napor, organizaciju i finansijska

sredstva.

25

6. ZAKLJUČAK

Mediji imaju veliku moć u oblikovanju naših mišljenja, ali i

veliku odgovornost u društvu. U ovom radu prikazano je kako

mediji izazivaju i podržavaju stereotipe o Romima. Prvo su

predstavljeni statistički podaci o broju Roma i problemi sa

kojima se oni suočavaju u Srbiji. Najveći problem romske

populacije u društvu je visoka stopa disriminacije. Razlog tome

su mnogobrojni stereotipi i predrasude koje ljudi imaju o njima.

Kroz analizu novinskih članaka objavljenih poslednjih nekoliko

godina, pokušala sam da prikažem kojim se obrazcima mediji služe

i na koji način utiču na negativne stavove o Romima. Prvo sam

analizirala naslove novinskih članaka, kako bi otkrila medijske

obrazce koji se ponavljaju, a zatim i sadržaj nekih od članaka,

za koje sam smatrala da u najvećoj meri podržavaju predrasude i

doprinose diskriminaciji Roma. Kao posebnu strategiju kojom se

mediji služe izdvojila sam i upotrebu fotografija u izveštavanju.

Mediji se služe različitim strategijama u izveštavanju, a

jedna od njih je korišćenje i ponavlje karakterističnih imenica,

sintagmi, glagola i prideva. Analizom ovih jezičkih elemenata

može se zaključiti da mediji korišćenjem metafora, emotivnog i

stereotipnog govora utiču na negativnu sliku o Romima. Kako bi

privukli pažnju čitalaca služe se senzacionalističkim naslovima u

kojima veoma često pominju etničku pripadnost. Najveći procenat

vesti o Romima nalazi se u rubrici hronika i govori o krivičnim

delima čiji su počinioci pripadnici romske nacionalnosti.

26

Činjenice se potkrepljuju izjavama zvaničnika i običnih građana,

ali se veoma retko navode izjave Roma. Iako sam se u svojoj

analizi fokusirala na negativne članke o Romima, pronašla sam i

dosta članaka koji se bave problemima romske zajednice. Iako je

cilj da se skrene pažnja na probleme Roma, ponekad se čak i u

takvim člancima nesvesno podržavaju stereotipi o Romima. Romi su

predstavljeni kao veoma siromašni, neobrazovani, prosjaci,

beskućnici, i iako je činjenica da su to sve problemi sa kojima

se veliki broj Roma suočava, veoma retko se mogu naći članci o

advokatima, nastavnicima, političarima ili doktorima romske

nacionalnosti. Stiče se utisak da su Romi jedna homogena grupa i

posmatraju se kao građani drugog reda.

Uopšteno govoreći, kada se pominju siromašniji narodi u

medijima, uglavnom je to u kontekstu loših vesti i negativnih

posledica na svetski finansijski sistem (Goatly, 2000:264). Time

se pravi još veći jaz izmedju privilegovanih i ugroženih

društvenih grupa, podstiče se rasizam i klasne razlike. S obzirom

na odgovornost koju mediji imaju u društvu, trebalo bi da više

prostora posvete društveno angažovanim vestima, kao i da

objavljuju više afirmativnih priča o Romima.

LISTA REFERENCI

Primarni izvornici

27

100 pljački u Francuskoj izvela deca hrvatskih Roma. (2013, 30.

septembar). kurir-info.rs. Preuzeto sa:

http://www.kurir-info.rs/100-pljacki-u-francuskoj-izvela-deca-

hrvatskih-roma-clanak-1009753. Stranici pristupljeno 12.1.2014.

Beograd: Maloletnik osumnjičen da je tukao i silovao. (2013, 17.

januar). novosti.rs. Preuzeto sa:

http://www.novosti.rs/vesti/beograd.74.html:415409-Beograd-

Maloletnik-osumnjicen-da-je-tukao-i-silovao. Stranici

pristupljeno 11.1.2014.

Beograd: Tuča romskih mladića kod Sava centra (2013, 26. januar).

novosti.rs. Preuzeto sa:

http://www.novosti.rs/vesti/beograd.74.html:416743-Beograd-Tuca-

romskih-mladica-kod-Sava-centra. Stranici pristupljeno

12.1.2014.

Godišnje: U svetu se porodi sedam miliona maloletnica. (2013, 31.

oktobar). telegraf.rs. Preuzeto sa:

http://www.telegraf.rs/vesti/867624-svake-godine-u-svetu-se-

porodi-sedam-miliona-maloletnica. Stranici pristupljeno

12.1.2014.

Kragujevac: Niko ne brine za crne anđele!. (2013, 25. oktobar).

telegraf.rs. Preuzeto sa: http://www.telegraf.rs/vesti/862953-

kragujevac-niko-ne-brine-za-crne-andjele-foto. Stranici

pristupljeno 13.1.2014.

28

Kriminal usred grada: Otimaju ženama torbe na nadvožnjaku kod

Arene. (2013, 14. septembar). telegraf.rs. Preuzeto sa:

http://www.telegraf.rs/vesti/beograd/790816-kriminal-usred-grada-

otimaju-zenama-torbe-na-nadvoznjaku-kod-arene. Stranici

pristupljeno 11.1.2014.

Malu Medi Meken oteli Romi?. (2010, 3. septembar). pressonline.rs.

Preuzeto sa: http://www.pressonline.rs/svet/globus/131915/malu-

medi-meken-oteli-romi.html. Stranici pristupljeno 9.1.2014.

Nadležni o situaciji u Kamendinu: Ne možemo da ih teramo da se

kupaju (2013, 12. novembar). novosti.rs. Preuzeto sa:

http://www.novosti.rs/vesti/beograd.74.html:463437-Nadlezni-o-

situaciji-u-Kamendinu-Ne-mozemo-da-ih-teramo-da-se-kupaju.

Stranici pristupljeno 12.1.2014.

Pokušali da otmu devojčicu (13) kako bi je udali za svog sina

(17). (2013, 22.februar). telegraf.rs. Preuzeto sa:

http://www.telegraf.rs/vesti/558190-pokusali-da-otmu-devojcicu-

13-kako-bi-je-udali-za-svog-sina-17. Stranici pristupljeno

11.1.2014.

Prevara: Lažno prijavili silovanje sina. (2012, 2. avgust).

telegraf..rs. Preuzeto sa:

http://www.telegraf.rs/vesti/beograd/288059-prevara-lazno-

prijavili-silovanje-sina. Stranici pristupljeno 10.1.2014.

Provaljeni: Policija uhapsila troje Roma zbog otmice deteta.

(2013, 23. oktobar). kurir-info.rs. Preuzeto sa: http://www.kurir-

29

info.rs/provaljeni-policija-uhapsila-troje-roma-zbog-otmice-

deteta-clanak-1050789. Stranici pristupljeno 10.1.2014. Stranici

pristupljeno 12.1.2014.

Protest protiv zločina koje čine Romi. (2009, 13. februar).

pressonline.rs. Preuzeto sa:

http://www.pressonline.rs/svet/globus/58594/protest-protiv-

zlocina-koje-cine-romi.html. Stranici pristupljeno 9.1.2014.

Rođena samo da se uda: Romkinje prodaju još kao devojčice, bez

prava na izbor često su meta nasilnika. (2013, 31. mart).

telegraf.rs. Preuzeto sa: http://www.telegraf.rs/vesti/615980-

rodjena-samo-da-se-uda-romkinje-prodaju-jos-kao-devojcice-bez-

prava-na-izbor-cesto-su-meta-nasilnika-foto-video. Stranici

pristupljeno 10.1.2014.

Romi bacaju, komunalci čiste. (2007, 15. februar). pressonline.rs.

Preuzeto sa: http://www.pressonline.rs/info/beograd/4197/romi-

bacaju-komunalci-ciste.html. Stranici pristupljeno 9.1.2014.

Romi nindža ratnici: Masovna tuča motkama u dvorištu!. (2013, 31.

oktobar). telegraf.rs. Preuzeto sa:

http://www.telegraf.rs/video/337506-romi-nindza-ratnici-masovna-

tuca-motkama-u-dvoristu. Stranici pristupljeno 11.1.2014.

Romi pokrali maturante?!. (2010, 26. septembar). pressonline.rs.

Preuzeto sa: http://www.pressonline.rs/info/politika/134497/romi-

pokrali-maturante.html. Stranici pristupljeno 9.1.2014.

30

Romska deca bacaju se pred kola i ucenjuju vozače za novac.

(2014, 5. januar). telegraf.rs. Preuzeto sa:

http://www.telegraf.rs/vesti/914074-beogradjani-oprez-romska-

deca-bacaju-se-ispred-kola-i-ucenjuju-vozace-da-im-daju-novac.

Stranici pristupljeno 12.1.2014.

RS: Ovo je prvi i jedini Rom u policiji. (2013, 18. novembar).

telegraf.rs. Preuzeto sa: http://www.telegraf.rs/vesti/867624-svake-

godine-u-svetu-se-porodi-sedam-miliona-maloletnica. Stranici

pristupljeno 12.1.2014.

Ruglo kod Brankovog mosta. (2013, 15. novembar). novosti.rs.

Preuzeto sa: http://www.novosti.rs/vesti/beograd.74.html:463962-

Ruglo-kod-Brankovog-mosta. Stranici pristupljeno 10.1.2014.

Tuča Roma u GSP-u, Prebijeni hip-hoperi. (2013, 26. januar).

telegraf.rs. Preuzeto sa: http://www.telegraf.rs/vesti/514513-tuca-

roma-u-gsp-u-prebijeni-hip-hoperi. Stranici

pristupljeno 12.1.2014.

Zemun polje: Problem su Romi, šuga i krađe! (2013, 6. novembar).

novosti.rs. Preuzeto sa:

http://www.novosti.rs/vesti/beograd.74.html:462515-Zemun-Polje-

Problem-su-Romi-suga-i-kradje. Stranici pristupljeno 12.1.2014.

Zorica izvređala Jelenu: Ona je Romkinja i klošar!. (2013, 28.

novembar). telegraf.rs. Preuzeto sa:

http://www.telegraf.rs/jetset/888550-zorica-izvredjala-jelenu-

31

jovanovic-ona-je-klosarka-i-romkinja-video. Stranici

pristupljeno 13.1.2014.

Fotografije

Fotografija 1: Preuzeto sa

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:41

0521-Romi-pre-900-godina-iz-Indije-dosli-na-Balkan. Stranici

pristupljeno 14.1.2014.

Fotografija 2: Preuzeto sa

http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/260183/Prosecan-zivotni-vek-

Romkinja-je-48-godina . Stranici pristupljeno 14.1.2014.

Fotografija 3: Preuzeto sa

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:326241-

Romi-prose-bolji-zivot. Stranici pristupljeno 14.1.2014.

Fotografija 4: Preuzeto sa

http://www.novosti.rs/vesti/srbija.73.html:343104-Deca-prose-za-

sebe-i-druge. Stranici pristupljeno 14.1.2014.

Fotografija 5: Preuzeto sa http://www.telegraf.rs/vesti/615980-

rodjena-samo-da-se-uda-romkinje-prodaju-jos-kao-devojcice-bez-

prava-na-izbor-cesto-su-meta-nasilnika-foto-video. Stranici

pristupljeno 14.1.2014.

Fotografija 6: Preuzeto sa

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:46

32

8688-Trecina-romske-dece-ne-zna-srpski. Stranici pristupljeno

14.1.2014.

Sekundarni izvornici

Biberović, M. (2007, 15. februar). Uobičajeni stereotipi i predrasude o

Romima. Centar za podršku, informisanje i zajedničko delovanje

romskih NVO, TK-a. Dostupno na

http://romskicentar-tk.org/index.php/ba/news/1/34-uobieajeni-

stereotipi-i-predrasude-o-romima. Stranici pristupljeno 8.1.2014.

Bojković, T. (2010, 18. novembar). Srbi za diskriminaciju krive

sami sebe. Politika Online. Preuzeto sa

(http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Srbi-za-diskriminaciju-

krive-sami-sebe.sr.html. Stranici pristupljeno 7.1.2014.

Cambridge Dictionaries Online. (2013). Cambridge University

Press. Dostupno na

http://dictionary.cambridge.org/dictionary/british/stereotype_2.

Stranici pristupljeno 8.1.2014.

Derikonjić, M. (2011, 27. novembar). Diskriminacije ima na svakom

koraku. Politika Online. Preuzeto sa

http://www.politika.rs/rubrike/Hronika/Diskriminacije-ima-na-

svakom-koraku.sr.html . Stranici pristupljeno 7.11.2014.

Fairclough, N. (1989). Language and Power. London: Longman.

Dostupno na

http://npu.edu.ua/!e-book/book/djvu/A/iif_kgpm_Fairclough_Languag

e_and_Power_pdf.pdf. Stranici pristupljeno 8.1.2014.

33

Goatly, A. (2000). Critical Reading and Writing. New York: Routledge.

Grgić, N. (2006). Ispitivanje izraženosti predrasuda prema Romima. Zagreb:

Filozofski fakultet, Odsek za psihologiju. Dostupno na

http://darhiv.ffzg.unizg.hr/431/1/GrgicNatalija.pdf. Stranici

pristupljeno 7.1.2014.

Lakić, I. (2009). Modeli analize novinskih članaka. Nikšić: Riječ, nova

serija, br 2. Dostupno na http://www.ff.ucg.ac.me/dokumenta/Rijec

%20II/Igor%20Lakic.pdf. Stranici pristupljeno 9.1.2014.

Mihajlović,I. (2013). Socijalna distanca prema Romima i altruizam. Niš:

Filozofski fakultet, Departman za psihologiju.

http://www.filfak.ni.ac.rs/studenti/preuzimanje/radovi/master_rad

ovi/psihologija/rad_ivana_mihajlovic.pdf). Stranici pristupjeno

8.1.2014.

Oxford Dictionaries. (2013). Oxford University Press. Dostupno na

http://www.oxforddictionaries.com/definition/english/stereotype .

Stranici pristupljeno 8.1.2014.

Procene da u Srbiji živi oko 450.000 Roma. (2011, 11. mart).

euractiv.rs. Preuzeto sa http://www.euractiv.rs/srbija-i-eu/1362-

procene-da-u-srbiji-ivi-oko-450000-roma. Stranici pristupljeno

7.1.2014.

Republički zavod za statistiku. (2011). Stanovništvo prema

nacionalnoj pripadnosti. Rezultati izveštaja. Dostupno na

http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/Public/ReportResultView.aspx?

rptId=1210. Stranici pristupljeno 7.1.2014.

34

Roma Capaign Dosta. (2007) Je li ovo stereotip? Sredstvo za borbu protiv

stereotipa prema Romima. Council of Europe: Roma and Travellers.

Dostupno na http://www.coe.int/t/dg3/romatravellers/JP3/arc/Tool-

stereotypes-serbian.pdf. Stranici pristupljeno 8.1.2014.

Waringo, K. (2006, 6. jun). As seen as told – The representation of Roma in

the media. Brisel: Evropski parlament. Dostupno na:

http://www.coe.int/t/dg3/romatravellers/JP3/arc/Tool-stereotypes-

serbian.pdf. Stranici pristupljeno 8.1.2014.

Zdravković, M. (2012, 19. decembar). Etničke promene u Srbiji

između popisa 2002-2011, 3. Romi. makroekonomija.org. Preuzeto sa

http://www.makroekonomija.org/0-miroslav-zdravkovic/etnicke-

promene-u-srbiji-izmedu-popisa-2002-2011-3-romi/. Stranici

pristupljeno 7.1.2014.

35