SVEUČILIŠTE U RIJECI

FILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI

Odsjek za povijest

Civili u Prvome svjetskom ratu (Pula 1914–1916)

Prema vijestima iz novina Naša sloga (1914. – 1915.) i

Hrvatski list (1915. – 1916.)

Rijeka, siječanj 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

FILOZOFSKI FAKULTET U RIJECI

Odsjek za povijest

Civili u Prvome svjetskom ratu (Pula 1914–1916)

Prema vijestima iz novina Naša sloga (1914. – 1915.) i

Hrvatski list (1915. – 1916.)

Kolegij: Student:

Vojna povijest 19. i 20. stoljeća Mirna Kučić

Nositelj kolegija: Studijska grupa: Prof. dr. sc. Darko Dukovski Povijest - Hrvatski jezik i književnost

Ak. godina 2012./2013. Godina studija: 1.

godina diplomskoga studija

Rijeka, siječanj 2013.

Sažetak

U radu se obrađuje tema života civila u vrijeme Prvoga

svjetskog rata kroz prikaz zakona, naredbi i zabrana kojima je

stanovništvo bilo opterećeno, odnosa prema vlasti, dostupnost i

cijene živežnih namirnica, školstvo, humanitarne akcije,

novčane prilike te zdravstvena pitanja. Svi podaci o životu

civila u ratu jesu iz vijesti novina Naše sloge (od 1914. do

polovice 1915.) i Hrvatskoga lista (od polovice 1915. do listopada

1916.). Prikazan je većinom život civilnoga stanovništva u

Puli, a u manjoj mjeri i onaj u ostalim krajevima austrijskoga,

odnosno ugarskoga dijela Monarhije.

Ključne riječi:

Prvi svjetski rat, civili, Pula, austrijski dio Monarhije,

ugarski dio Monarhije

Sadržaj

1.

Uvod................................................................................................................................6

2. Civili u ratu......................................................................................................................8

2.1. Civili u Puli..........................................................................................................8

2.1.1. Sastav stanovništva Pule. Narodnost. Odnos premajeziku.................................8

2.1.2. Zakoni, naredbe i zabrane....................................................................................8

2.1.3. Dostupnost i cijene hrane..................................................................................12

2.1.4.

Evakuirci............................................................................................................17

2.1.5. Odnos prema kralju i caru. Narodni blagdan.....................................................19

2.1.6. Dobrotvorne akcije. Školstvo............................................................................20

2.1.7.

Novac.................................................................................................................21

2.1.8. Zdravstveno pitanje...........................................................................................22

2.1.9. Utjecaj rata na žensko stanovništvo..................................................................23

2.2. Civili u drugim mjestima austrijskog dijela Monarhije...............................................23

2.3. Civili u ugarskom dijelu Monarhije..............................................................................26

3. Zaključak...............................................................................................................................28

4. Izvori.....................................................................................................................................29

1. Uvod

Rat koji je trajao od 1914. do 1918. godine uvelike je

obilježio živote onodobnih ljudi diljem svijeta. Nesumnjivo su

ratom najviše bili ugroženi oni koji su mobilizirani u vojsku,

koji su se borili na bojištima i svakodnevno strahovali za

svoje živote, ali treba imati na umu da ništa lakše nisu prošli

ni civili. Kada se istražuje podatke o tome kako je u vrijeme

rata izgledao život civila, kojim su zakonima i zabranama bili

opterećeni, je li rat utjecao na dostupnost i cijene živežnih

namirnica, školovanje djece i mladih, zdravstveno stanje,

mogućnost pokretljivosti i slična pitanja, uvijek je najbolje

posegnuti za određenim arhivskim izvorima ili pak novinama,

listovima koji su izlazili u ono doba i u kojima su, između

ostalih vijesti, objavljivane i naredbe od vlasti te opisivani

događaji iz svakodnevnice civila. Za potrebe ovoga rada –

kratkoga pregleda života civila u ratu, korišteni su listovi

Naša sloga i Hrvatski list koji su izlazili u Puli. Istraženi su

njihovi brojevi u razdoblju od 1914. do 1916. godine i to Naše

sloge od broja 1., god. XLV., 19. veljače 1914. do broja 21.,

god. XLVI., 25. svibnja 1915. kada je list prestao izlaziti, a

Hrvatskoga lista od početka njegova izlaženja – broja 1., god. I.,

1. srpnja 1915. do broja 472., god. II., 27. listopada 1916.

Naša sloga poznate su dvojezične1 novine, prve u Istri

pokrenute na hrvatskom jeziku, koje su izlazile u Trstu od

1870. do 1899. te kako je već spomenuto, u Puli od 1899. do

1915. godine.2 Iz naslovnica istraživanih brojeva može se

iščitati da je Naša sloga bila list poučnog, gospodarskog i

1 Bile su to talijansko-hrvatske novine.2 Podaci o godinama izlaženja nađeni su u Istarskoj enciklopediji na internet stranici: http://ino.com.hr/nasa_sloga.html

političkog tipa koji je izlazio svakoga četvrtka od izdavača i

tiska Laginja i dr. u ulici Giulia 1 u Puli, čiji je glavni urednik

bio Jerko J. Mahulja, a glavni suradnik Matko Mandić u Trstu. U

vrijeme rata glavne su rubrike gotovo uvijek bile naslovljene

Europejski rat (vijesti s ratišta i politička pitanja) i Razne viesti

(domaće vijesti, obznane cr.k. kotarskog poglavarstva

(kotarskog poglavara Schönfelda, kasnije nasljednika mu

Pfeiffera), a pri kraju svakoga broja nalazili su se oglasi i

reklame.

Nasljednik ovih novina bio je Hrvatski list koji je pisan

isključivo na hrvatskome jeziku, od 1915. do 1918.3 godine.

Nakladnik Hrvatskoga lista bio je Josip Krmpotić, vlasnik tiskare u

ulici Gustoza 1, a odgovorni urednik Josip Hain. List je

svakodnevno donosio vijesti s ratišta, tj. sa svih bojišnica,

rubrike Domaće vijesti i Razne vijesti te romane u nastavcima, oglase

i reklame. Ovo se istraživanje većinom temelji na prikazu

života civilnoga stanovništva u Puli gdje su spomenuti listovi

i izlazili, a tek će se dotaći civila u ostalim krajevima

austrijskoga dijela Monarhije, odnosno najmanje će se, baš kao

što se vrlo oskudno javljalo u navedenim listovima, prikazati i

život civila u ugarskome dijelu za potrebe kratke usporedbe

navedenih dvaju dijelova države.

3 Posljednji je broj izišao 18. prosinca 1918. g.

2. Civili u ratu

2.1. Civili u Puli

2.1.1. Sastav stanovništva Pule. Narodnost. Odnos prema

jeziku.

Prije no što se krene u obradu srži tematike ovoga rada,

važno je dobiti uvid tko je uopće činio Pulu o čijim će

civilima, kako je najavljeno, biti najviše riječi. Puljski

kotar, kako se donosi u 29. broju Naše sloge, 30. srpnja 1914. (u

svrhu kritike smanjenja broja Hrvata od 1800. godine i poticaja

čitateljima da se ne srame svoje narodnosti), činilo je 94 983

stanovnika od kojih je najviše bilo deklariranih kao Talijana

(42,8%), zatim kao Hrvata (32,1%) te kao Slovenaca (3,8%) i

ostalih (21,3%). Hrvatski list u svome prvom broju, 1. srpnja

1915., donosi pak podatke broja stanovnika grada Pule bez

okolice s popisa 1910. godine prema kojima je u Puli živjelo 37

684 stanovnika od kojih je najviše bilo deklariranih kao

Talijana, zatim kao Slavena4, pa Hrvata (17,96%) i ostalih.

Ovi su podaci bitni, među ostalim, i zato što se prije i

tijekom rata u listovima na više mjesta5 poticalo čitatelje na

obranu svoje narodnosti i jezika od germanizacije i

talijanizacije, koje su u vrijeme rata ponešto oslabjele zbog

važnijih (ratnih) pitanja, što je posebno vidljivo iz upotrebe

i hrvatskoga jezika (uz njemački i talijanski) u oglasima po

zidovima Pule, postavljanja trojezičnih natpisa na ulice,

traženja da se hrvatski koristi u dopisivanju puljske općine s4 Broj Slavena je zasigurno uvećan zbog rezultata Hrvatskoga narodnogpreporoda i Ilirskoga pokreta.5 usp. Narodna sloga, God. XLV, br. 1., „Časti svoj jezik“, br. 25.,„Banjole. Talijani iz Pule potajice otvorili društvo „Unione Italiana““,br. 25., „Povrede hrvatskoga jezika na c. k. financijskom odvjetništvu“,br. 29., „O narodnostnom stanju u Istri“, „Škola u Loboriki“ i „IzSovinjaka“; Hrvatski list, God I., br. 1., „Puljski „Hrvatski list““, br. 8.,“Govorimo hrvatski“, br. 12., „Istra i Dalmacija su hrvatske zemlje“

hrvatskom okolicom te u tzv. brzojavkama.6 U obrani hrvatskoga

jezika i hrvatske narodnosti u Istri je najviše djelovala

Družba svetog Ćirila i Metoda kroz brigu o otvaranju i uzdržavanju

hrvatskih škola o čemu će kasnije biti više riječi.

2.1.2. Zakoni, naredbe i zabrane

Iz iščitavanja brojeva Naše sloge i Hrvatskoga lista može se

primijetiti da su stranice najviše, vezano uz temu civila u

ratu, ispunjale naredbe, zabrane i zakoni – oni općeniti i

posebice izvanredni kojima se svatko morao pokoravati, inače su

slijedile novčane i zatvorske kazne. Početni izdan zakon u

vrijeme rata bio je onaj koji se ne tiče direktno civila, ali

bitno mijenja njihov svakodnevni život, a to je zakon o općoj

mobilizaciji vojno sposobnoga stanovništva na kopnu i moru koja

se ponavljala kasnije kroz velik broj najavljenih ponovnih

pregleda, kako 'pučkih ustaša' i onih manje sposobnih muškaraca

i mladića te učitelja i ostalih radnika koji su inače bili

prijeko potrebni za funkcioniranje života u gradu, a sve zbog

potrebe za sve većim brojem vojnika.7 Usko vezan uz ovaj zakon

bio je i onaj o državnoj novčanoj potpori obiteljima

6 usp. Hrvatski list, God I., br. 1., „Trojezični oglasi po zidovima Pule“ i br.16., „Imenovanje ulica u Puli“, br. 46., „Uredovni jezik“7 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 29. „Izvanredni zakoni. Opća mobilizacija isazov narodnog ustanka“, br. 32. „Amnestija (pomilovanje) svim onima kojisu se ikada ogriješili o vojnu službu“, br. 32., „Pučanstvo ratne luke uPuli“, „Dalnji pozivi novaka“, br. 36., „Daljni pozivi u vojsku“, br. 41.,„Pregled pučkih ustaša“, br. 51., „Sazivna obznana“; Naša sloga, God. XLVI.,br. 10., „Sazivna obznana“, „Saziv i pregledavanje bosansko-hercegovačkihzemaljskih pripadnika“, br. 16., „Novačenje svih osoba od 18 do 50 g.“, br.17., „Kada će biti pozvani pučki ustaše “, br. 19., „Za učitelje – pučkeustaše“; Hrvatski list, God. I., br. 86., „Obznana“; Hrvatski list, God. II., br.262., „Sazivna obznana“, br. 402., „Poziv mornarima“

mobiliziranih koji su hranitelji obitelji, ali isključivo ako

su radnici ili kmetovi, što se trebalo pismeno dokazati.8

Država se obvezala isplaćivati obitelj mobiliziranog ako ona

živi na području Monarhije te ako su njeni članovi pripanici

Austrije, Ugarske, BiH ili Hrvatske, dok se hranitelj nalazi na

ratištu te još šest mjeseci nakon u slučaju njegove smrti i to

80 helera (h) dnevno svakomu odraslomu članu za prehranu i još

polovicu ako žive kao podstanari, odnosno 40 helera djeci do 8

godina, svakog 1. i 16. u mjesecu. Valja primijetiti da se

isplate nisu događale u predviđeno vrijeme, već se s njima

kasnilo i dobivali su ih samo određeni.9 Naredba o isplati

mirovina udovicama i sirotama poginulih vojnika dana je s

popisom prihoda koji nisu smjeli prijeći iznos od 540 kruna

(K), a da se od toga nije moglo preživjeti dokazuju kasniji

članci, kao onaj da su se neke bogate gospođe nudile udomiti i

školovati djecu poginulih u ratu.10 Od 30. prosinca 1914.

obećan je dvostruko povišen iznos obiteljima ratnih

zarobljenika.11 Država je potporu obećala i civilnomu

stanovništvu koje bi u svrhu ratovanja bilo iseljeno iz svojega

boravišta – odraslima po 1 krunu, a djeci po 60 helera

dnevno.12 Iz kasnijih brojeva Hrvatskoga lista, nakon što je doista

8 usp. Naša sloga, God XLV., br. 29., „Za rođake mobilizovanih. Državnepotpore njihovim obiteljima“, br. 30., „Zakon o novčanoj potpori zaobitelji mobilizovanih“, br. 50., „Za obitelji poginulih u ratu“9 usp. Hrvatski list, God. I., br. 146., „Potpora obiteljima mobilizovanih“;Hrvatski list, God. II., br. 275., „Udovicama i sirotama na znanje. Potpora“10 usp. Naša sloga, br. 41., „Mirovina udovicama i sirotama poginulih vojika“;Naša sloga, God. XLVI., br. 17., „Naputak o opskrbi sirota pripadnikazajedničke vojske“11 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 4., „Povišen prinosa obiteljimazarobljenika“12 usp. Naša sloga, God. XVL., br. 35., „Zakon o zaštiti civilnih osoba kojesu u svrhu ratovanja odalečene iz svojega boravišta“ i „Naredba kojom seodređuje visina opskrbe“

došlo do evakuacije Pule zbog mjera predostrožnosti, vidi se da

je među emigrantima vladala glad i da su bili prepušteni sami

sebi što znači da se zakon i naredba doneseni u kolovozu 1914.

nisu ispoštovali.13

Samo nekoliko dana po početku rata objavljena je naredba

c. kr. ratnoga lučkog zapovjedništva da se stanovnici Pule čim

prije opskrbe hranom i gorivom za vrijeme od tri mjeseca, da

civili koji su zaposleni u vojničkim zavodima moraju ostati u

gradu, a poziva se da ondje ostanu i civili zaposleni na

mjestima za opće dobro (osoblje zavoda za rasvjetu, vodovod,

pogrebna poduzeća, vatrogasci, radnici u tvornici leda,

poduzeću za prijevoz, bolničari, dušobrižnici, trgovci, mesari,

strojari, pekari, zanatlije i sl.).14 Onima koji se ne bi

pridržavali naredbe, prijetila je kazna prisilnog napuštanja

grada. Careva naredba o prisilnom počeku – moratoriju, i to ona

početna, propisuje da se svoje dužnike mora čekati na isplatu

još 14 dana. Kasnije je moratorij produljivan. Od počeka su

bila izuzeta dugovanja banke civilima do 200 kruna, najamnine i

alimentacije.15 Svi dijelovi stanovništva morali su plaćati

porez na svoje dohotke, a iznos toga poreza nerijetko se, zbog

ratnih prilika, povećavao.16

Seljake je u vrijeme rata posebno morio zakon već

prethodno (1912. godine) ustanovljen, a koji je propisivao da

13 usp. Hrvatski list, God. I., br. 93., „Dječji dom u Beču“14 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 31., „Za one koji žive u Puli“15 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 30., „Moratorij – prisilni poček“, br. 32.,„Moratorij produljen za daljnja dva mjeseca“16 Naša sloga, God. XLVI., br. 2., „Za odmjerenje poreza od dohodarine“; Našasloga, God. XLVI., br. 8, „Novi porezi“; Hrvatski list, God. I., br. 12., „Novaizjava za opći porez od tečevine“, br. 16., „Novi porezi“; Hrvatski list, God.II., br. 280., „Izvanredni porezi na veće trgovačke iznose, odnosnodohodke“

za potrebe vojske država može otkupiti ono što je seljacima

bilo važno za preživljavanje, tj. stvaranje prihoda – konje,

magarce, volove, vozove. U zakonu je stajalo čak i da država ne

treba platiti odštetu seljaku, već da od njega može samo

posuditi blago, a onda, ako nakon rata ono bude istrošeno i

izgladnjelo, isplatiti procijenjenu razliku, od čega se kasnije

ipak odustalo.17 U praksi se seljacima rijetko i po ništavnim

cijenama isplaćivalo oduzeto iako je izdana naredba

ministarstva financija o isplati putem poštanske štedionice, a

često se kršilo i pravilo da ljudi nisu dužni predati životinju

koju su odredili za rasplod ili onu koja koristi za službu

duhovnika.18 Slični posljednje navedenom zakonu bili su Zakon

za ratne činidbe ustanovljen u prosincu 1912. te naredba

Ministarstva za zemaljsku obranu iz srpnja 1914. koji su

nalagali ličnu službu ukoliko su civili poput postolara, kovača

i sličnih zanimanja bili potrebni za obavljanje posla na

bojištu te predaju transportnih sredstava (volova, konja,

automobila, brzovoza, zrakoplova, golubova za širenje vijesti)

i kuća, zemlje, posjeda, tvornice, radnika ako su bili potrebni

za rat, pri čemu je obećana naknada koja se naknadno odlučila

ustanoviti19. Iz redaka Naše sloge vidljivo je da je ta naknada

bila obično premala pri isplati (za lične radnje bilo je

obećano 5-8 K, za voz s parom konja 6 K, s jednim konjem 4 K, s

parom volova 5 K, a s jednim 4 K; za opremljenog konja sa17 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 34., „Što je dobro znati u vrijeme rata“;Naša sloga, God. XLVI., br. 11., „Podavanja u ratno doba“18 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 32., „Isplata za prepreg i vozove“, br.34., „Što je dobro znati u vrijeme rata“; Hrvatski list, God. I., br. 153.,„Oglas o podizanju pripadajućih iznosa“19 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 34., „Ratna činjenja“, br. 46., „Poddržavnom zaštitom“; Naša sloga, God. XLVI., br. 15., „Plinara, munjara igradski vodovod u Puli pod vojničkim nadzorom“

sedlom 3 K, za motore i automobile 6-40 K, za goluba 1,5 K), a

iako je postojala mogućnost žalbe, ona je bila komplicirana:

odlazilo se u Trst pa u Beč na povjerenstvo. U srpnju 1914.

izdana je naredba o osnivanju žetvenih komisija sačinjenih

naravno od civila koje su morale besplatno brinuti da se žetva

i poljske radnje obave pravodobno čime se zapravo željelo

provjeriti imanja seljaka i njihove prihode čije su dijelove

potom morali davati državi ako je ona to zatražila (pšenicu,

brašno, kukuruz, grah, leću, krumpir, vino, životinje itd).20

Također, država se miješala i u izbor onoga što će se sijati, a

što ne, u 1914. godini.21 Zbog naredbi i zakona ovoga tipa

dolazilo je do čestih zastoja u poljodjelstvu i radu.22

Zanimljive su naredbe preventivnog karaktera kao one o

zabrani svake vrste signaliziranja, gašenja svjetla nakon 21 h

u obalnim ulicama i na uzvisitijim mjestima u gradu (na

prozorima se trebalo zatvarati kapke da ne prodre ni tračak

svjetla), zabrani gledanja kroz prozor, stanovanja na tavanu,

vikanja ili pjevanja nakon što nastupi noć, odlaska na ulicu

nakon 22 h, koje su se ponavljale u skoro svakomu broju

Hrvatskoga lista.23 Od zabrana važnih za živote civila još valja

spomenuti zabranu plovidbe duž obale Dalmacije, zabranu

približavanja željeznici i prostorima koji joj pripadaju,

zabranu prometa papkarima kada su Pulu okružile zarazne bolesti

slinavka i šap, zabranu pohrane letaka koje neprijatelji bacaju

20 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 32, „Za žetvu i druge poljske radnje“, br.34., „Ratna činjenja“21 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 34., „Poljodjelci Austrije“22 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 36., „Zastoj u poljodjelstvu“23 usp. Naša sloga, God., XLV., br. 48., „Signaliziranje zabranjeno“, br. 32.,„ Rasvjeta u Puli“; Hrvatski list, God. I., br. 1., „Važno za Pulu“, te njegoviskoro svi sljedeći brojevi navedenog i God. II.

te zabrana nošenja maski u vrijeme karnevala.24 Civili nisu

smjeli koristiti električne džepne svjetiljke osim za

najnužniju upotrebu i samo ako im je staklo zasjenjeno, zbog

čega je zanimljivo i ironično u istomu i nekoliko daljnjih

brojeva lista uočiti reklamu o velikoj prodaji istih.25

Gostioničarima i vlasnicima kavana u vrijeme rata naređivalo se

zatvaranje lokala najkasnije u 21 h, a trgovcima svojih radnji

u 19 h, no istodobno je za njih vrijedio izvanredan zakon

donesen tijekom rata o mogućnosti rada i nedjeljom (osim

ponekih izuzetaka).26

Uz naredbu o potrebi obavezne prijave najbližoj

redarstvenoj stanici svih osoba za koje se zna da se bave

uhodarenjem i špijunažom, postojale su i naredbe provjeravanja

svih sumnjivih osoba i osoba koje ulaze u grad, npr. naredba da

svi biciklisti i automobili moraju stati na prvi poziv žandara

i drugih organa sigurnosti jer će u protivnom biti strijeljani

te one vezane uz reguliranje prometa, primjerice ulaženju u

tramvaj (koji za rata nije ni vozio kroz sve ulice) samo s

lijeve strane, mogućnosti vožnje s užganim, ali potamnjenim

svjetiljkama samo na desnoj strani kočije te naredba da svi

koji putuju električnim tramvajem iz Šijane kroz Pulu moraju

biti pregledani i imati posebnu legitimaciju za ulazak u

24 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 36., „Zabrana plovidbe duž obaleDalmacije“, br. 51., „Ne približavajte se željeznici“, br. 38., „Slinavka išap u Puli“, br. 42., „Obznana“; Naša sloga, God. XLVI., br. 5., „Zabranakrabulja“; Hrvatski list, God. II., br.399., „Obznana“25 usp. Hrvatski list, God. I., br. 140.„Obznana“, „Velika prodaja džepnihelektričnih svjetiljki“26 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 30., „Veća sloboda male trgovine i obrta ublagdane“, br. 32., „Zatvaranje gostiona i kavana“; Hrvatski list, God. I., br.85., „C. kr. tvrđavni komesar“

Pulu.27 Legitimaciju izdanu od zapovjedništva ratne luke i c.

kr. kotarskog poglavarstva morali su imati svi koji žive u

Puli, a jedino uz predočenje dokumenata i strogih provjera

izdavala se i služinčadi koja je u grad dolazila raditi te samo

određenim osobama koje su htjele u Pulu ili iz nje.28 Trebala

je i pri prelasku granica između pokrajina Monarhije, iako nije

bila potrebna u slučaju svojevoljnog napuštanja Pule.29 Civili

se nisu smjeli približavati utvrđenim mjestima osim danju po

javnim putevima. U protivnom bi bili strijeljani; preko gradske

ograde mogli su samo u određeno vrijeme i samo ako su odlazili

u šetnju, a u noći su se smjeli voziti kočijama isključivo ako

su se prethodno najavili kočijašima koji su trebali ishodovati

posebnu dozvolu za vožnju noću od redarstvenih vlasti.30 Kako

ne bi bili napadnuti pucnjavom, svi ribari i vlasnici čamaca iz

Pule u noći su trebali imati posebno osvjetljene brodice.31 U

slučaju pojavljivanja neprijateljskih aviona nad Pulom,

građanima je izdana naredba o sklanjanju u kuće te zabranjenog

bježanja na ulicu.32 Naposljetku treba spomenuti naredbu koja

je nesumnjivo najviše utjecala na civilno stanovništvo Pule –27 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 32., „Pozor biciklisti i automobili“, br.36., „Pregled na ulazu u Pulu“; Hrvatski list, God. I., br. 2. „Ulaženje utramvaj“, br. 85., „C.kr. tvrđavni komesar“; Hrvatski list, God. II., br. 381.,„Obznana civilnom puku“28 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 45., „Izdavanje legitimacija za Pulu“; Našasloga, God. XLVI., br. 14., „Odredbe glede ulaza i izlaza“, br. 21., „Zapristup u okružje tvrđe Pula“; Hrvatski list, God. I., br. 6., „Važno za onekoji putuju u Kranjsku“, br. 8., „Putovanje u BiH i Dalmaciju“, br. 68.,„Ograničen pristup u Zadarski kotar“29usp. Hrvatski list, God. I., br. 11., „Policijske odredbe glede promjeneboravišta“30 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 5., „Oprez u približavanju utvrđenimmjestima, br. 14., „Odredbe glede ulaza i izlaza“; Hrvatski list, God. II., br.285., „Promet u noćno doba“31 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 18., „Ribarenje dozvoljeno“; Hrvatski list,God. II., br. 400., „Za ribare i vlasnike čamaca“, 32 usp. Hrvatski list, God. I., br. 1., „Važno za Pulu“

onu o potrebi ispražnjenja grada o kojoj će kasnije biti više

riječi. Ta je naredba stanovništvu najavljivana kroz nekoliko

brojeva Naše sloge, a konačno je na snagu stupila 17. svibnja

1915.33

2.1.3. Dostupnost i cijene hrane

Čim je objavljen rat, tj. već u vrijeme djelomične

mobilizacije, neki su trgovci bezrazložno povisili cijene nekim

živežnim namirnicama, brašnu i kruhu zbog čega je vlast

reagirala zabranom povećanja cijena hrane.34 Ovo povišenje bilo

je samo uvertira u stalno povišenje cijena koje je uslijedilo

za rata. Cijene živežnih namirnica mijenjale su se, prema

naredbama kotarskoga poglavarstva iz mjeseca u mjeseac, ponekad

i iz dana u dan što se može pratiti kroz brojeve Naše sloge i

Hrvatskoga lista.

Tablica 1. Cijene živežnih namirnica u Puli izražene u

krunama35

kg/l 8.8.

29.10.

18.3.

25.3.

15.4.

9.7 20.9.

5.11.

1.4.

23.4.

30.4.

3.5.

13.5.

8.10.

brašno 0.5 0.68 0.7 0.8

33 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 31., „Odlazak iz Pule“, br. 32., „Za onekoji ostaju u Puli“, Naša sloga, God. XVLI., br. 17., „Za ispražnjenje Pule“,br. 20., „Ispražnjenje Pule i okoliša“34 usp. Naša sloga, God. XVL., br. 29., „Proti povišenja ciene živeža“ 35 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 30., „Ciene živeža u Puli“, br. 42.; Našasloga, god. XLVI., br. 11., „ciena mesu u Puli“. br. 12. „Ciene mesu uPuli“, br. 14., „Prodaja općinskog brašna“, br. 15. „Ciene mesa u Puli“;Hrvatski list, God. I., br. 8., „Tablica maksimalnih cijena za najvažniji živež“i br. 39., „Obznana“, br. 70., „Oglas“, br. 114 „Obznana“, ., br. 147.,„Zašto je brašno tako skupo“; Hrvatski list, God. II., br. 261., „Obznana“, br.262., „Obznana“, br. 290. „Obznana“, br. 293., „“Obznana“,br. 303.,Obznana“, br. 388., „Vino na prodaju“ br. 453., „Maksimalne ciene za pivo“

bijelo 8 6 0brašno žuto 0.2

40.42

kruh bijeli 0.56

0.64 0.70

kruh crni 0.40

0.56

jaja (kom) 0.16

mesovolovsko itelećeprednji dios privagom

1.52do1.76

2.2 5.44

4.84

7.44

mesovolovsko iteleće bezprivage

2.08

2.40 7 7.84

mesovolovsko itelećezadnji dio sprivagom

2.06do2.16

5.80

mesovolovsko itelećezadnji diobez privage

2.36

7

govedinaprednji dios privagom

3.08

2.64

3.46

4 4 5.64

7.64

govedinazadnji krajs privagom

2.68

2.94

3.86

4.40

4.40

6 8

svinjetina 5.60

janjetina 3.20

2.60

vinoistarsko;Opollo

1.04;1.24

1.18;1.28

pivo bijelo;ugostionicama

0.68

66;88

0.87;104

Pasarete 3dl

0.16

Iz tablice je razvidno da su se cijene stalno povisivale i to

dosta. Samo se u nekim slučajevima događalo da se cijena poneke

namirnice snizi. Cijene su uglavnom bile uvjetovane količinom

hrane koja je postojala u gradu te o (ne)mogućnosti uvoza, a

bile su postavljane ili ograničavane od vlasti. Vlast je od

1915. počela s aprovizacijom – organiziranim i racionalnim

nabavljanjem te određivanjem količine hrane po glavi.36

Ministarstvo unutarnjih poslova i ostale vlasti

upozoravale su stanovništvo na štednju, odricanje od

neumjerenosti u jelu i piću te svih vrsta gozbi. Savjetovale su

da meso nije potrebno jesti svakoga dana jer da i druga

jeftinija hrana poput jela od mlijeka i brašna mogu stvoriti

sitost, neka pšenično brašno miješaju s drugim vrstama, šećer

zamijene mašću, voće neka suše, povrće što više sade, alkohola

da se odreknu, a da su kava i čaj suvišni.37 Civile je od

početka rata morila nestašica hrane, a stanje se u gradu

pogoršavalo svakoga puta kada bi došlo do vremenskih neprilika

koje su često uništavale i ono malo što se imalo.

Na pleća svih poljodjelaca, tj. žena, mladih (od 14 g. na

više) i staraca u austrijskome dijelu Monarhije, pa tako i na

one u Puli, koji su ostali na zemlji bez jake muške radne

snage, stavljao se teret proizvodnje hrane za stanovništvo te

za vojnike na bojištima.38 Stoga ih se redovito upućivalo na to

što da siju, koja je kultura najpotrebnija u određenom

trenutku.39 Posebna se briga vodila oko toga da se sazna

količina hrane koja postoji u gradu, kakvo je stanje na

poljima, nazire li se dobra ljetina, koju namirnicu treba

naručiti, a također se provjeravalo misle li i u kolikoj mjeri

poljodjelci raditi na polju, primjerice u vremenu branja

maslina morali su prijaviti sa kojih će katastarskih čestica

36 usp. Hrvatski list, God. I., br. 5., “Mjesni odbor za aprovizaciju“37 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 7., „Hrana naroda u ratno doba“, br. 15.„Potrošnja kave u ratno doba“38 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 9., „Vrijeme i rad na polju“39 usp. Naša sloga, br. 34.„Poljodjelci Austrije!“

brati kako bi se procijenilo kolika će količina ulja nastati u

zemlji.40 Zanimljivo je iz novina iščitavati koji su se sve

savjeti ljudima davali kako bi se postigla veća količina hrane

ili sirovina, veća hranjivost pojednih namirnica. Iz takvih

članaka može se saznati da se stanovništvu za rata savjetovalo

da se šljive ne koriste za rakiju nego da se suše za hranu baš

kao i ostalo voće poput jabuka i krušaka, da se čaj može

praviti od listova kupine koje lako mogu brati školska djeca,

da se radi bučino ulje dok nema ostalog ili da se u tu svrhu

sljezov čaj polije vrelom vodom, procijedi te doda sol i ocat,

zatim da je krumpir više hranjiv ako se kuha u kori, da se i s

koprivom mogu pripremiti dobra jela, savjeti kako sačuvati

krumpir od smrzavanja, kukuruzno brašno od vrućine te da

umjesto modre galice koje nema, protiv peronospore može

koristiti i jeftiniji perocid, a da se stoku može hraniti

lišćem sladorne repe ili hruštevima.41 .

Najčešće je u gradu nedostajalo žitarica i brašna što je

prijetilo nestašicom kruha – osnovne namirnice puka pa se

savjetovalo na štednju i miješanje pšeničnoga brašna s drugim

vrstama, kasnije i s krumpirom, a da se višak proda onima koji

40 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 34., „Zadružna zveza iz Ljubljane“; Našasloga, god. XLVI., „Stanje usjeva u Austriji“; Hrvatski list, God. I., br. 97.,„Sabiranje uljika“, br. 98., „Obrađivanje polja u utvrđenom području“41 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 35., „Naputak za sušenje šljiva i drugemanje vijesti“, br. 41., „Sabiranje lišća od kupine (ostruge) za pravljenječaja“, br. 42., „Sušenje voća na suncu“; Naša sloga, God. XLVI., br. 2.,„Kuhanje krumpira s ljuskom“, br. 6., „Da se krumpir ne smrzne“, br. 18.,„Čuvanje kukuruznog brašna da se ne pokvari“; Hrvatski list, God. I., „Ulje odkoštica“; Hrvatski list, God. II., br. 271. „Koprive kao hrana“, br. 277.,„Perocid za škropljenje protiv peronospore“, br. 292., „Sabiranje i uporabahrušteva kao hrana za živad i marvu“br. 385., „Dobra krma za stoku“, br.470., „Čime da nadomijestimo ulje“

brašna uopće nemaju.42 U početku se po tom pitanju nisu davale

stroge naredbe, ali se kasnije pribjeglo njima i kaznama, kao i

komisijskim popisima. Konzumacija žita početno se ograničila na

9 kg po obitelji, brašna na 7 kg na mjesec, a zobi za konje na

3 kg na dan.43 U ratu se kasnije količina brašna smanjila na 6

kg po osobi na mjesec, zabranjeno je pravljenje pogači, a

postojali su i bonovi te doznačnice za kruh i brašno po kojoj

je svaka osoba u gradu mogla koristiti 240 g brašna na dan, a

poljodjelci nešto više.44 U samo nekoliko dana razlike,

količine su bile smanjivane na 200 g brašna na dan po osobi u

gradu, a na 300 g za poljodjelce.45 U srpnju 1915. donesena je

naredba o novoj vrsti kruha od 75% raženog i 25% pšeničnog

brašna.46

Uvoz u državu općenito bio je zaprečavan pa se trgovalo

samo s Ugarskom i ostalim dijelovima države – npr. iz Ugarske

se dovozilo žito, kukuruz, krumpir, a iz ostalih dijelova

Monarhije također krumpir kojega nije nedostajalo u tolikoj

mjeri kao drugih namirnica te američka vinova loza koja se zbog

ograničenih količina davala samo primorskim vinogradarima.47

Samo ponekad uspjelo bi se nešto uvesti iz inozemstva i to iz

42 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 50., „Štedite pšenično brašno“; Naša sloga,God. XLVI., br. 14., „Umijesimo u kruh i krumpira“43 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 8., „Obznana“44 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 11., „Krušne doznačnice u Austriji“, br.13., „Domovi za općinsko brašno u Puli“, br. 13., „Zabranjeno pravitipogače u Puli“, br. 13., „Općinski kruh u Puli“45 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 13. „Nova odredba o potrošku mliva ikruha“46 usp. Hrvatski list, God. I., br. 24., „Novi kruh“47 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 34., „Naručbe amerikanskih loza iz državnihrasadnika“, Naša sloga, God. XLVI., br. 10, „Dovoz žita iz Ugarske“, br. 15.,„Općinski krumpir“, br. 17., „Opskrba živežem u Primorju“, br. 21.,„Prodaja krumpira u Puli“, Hrvatski list, God. I, br. 91., „Gospodarskipregled“

neutralnih zemalja i Njemačke.48 Često se, zbog rata, nije do

posljednjeg trenutka znalo hoće li hrana/sjeme/sadnice doći do

grada, iako su bile naručene, a kad bi doprema doista propala

pisalo bi se narodu rečenice poput „Nek si pomogne svak kako

bude mogao.“ čime su ljudi zapravo bili prepušteni sami sebi.49

Za neke se namirnice znalo da se neće moći uvoziti pa se

naređivalo posebnu brigu oko stvaranja dobre zemlje i sadnje

dovoljne količine određenih kultura, npr. ranog krumpira i

ranoga luka koji prije dozrijevaju te što dužeg gojenja

životinja da bi dobile na težini i dale više mesa .50 Za Uskrs

1915. naredilo se da se janjetina, iako je takav običaj, tada

ne jede nego da se janjad dalje goji kako se postigla njena

veća težina.51 Pri kupovini mesa, od listopada 1915. uvele su

su posebne legitimacije kojima je svatko mogao dobiti 250 g

mesa s privagom ili 300 g unutrice dnevno, svakoga dana osim

ponedjeljka i petka, kasnije i još jednoga dana po izboru zbog

nestašice.52 Za mast i ulje aprovizacija je naredila sljedeće:

120 g proizvoda od masti ili ulja ili 144 g sirove masti po

osobi (građani), odnosno 150 g i 180 g po osobi (seljaci) za

tjedan dana.53 Branila se prodaja vina izvan tvrđave Pula, a

unutar grada njime se moglo trgovati isključivo u bocama od

48 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 18. „Dokinuće carine“, Hrvatski list, God. I.,br. 6. „Pšenično brašno u Austriji“49 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 42., „Pšenično sjeme“, br. 46., „Kupovinaveće količine kave“50 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 3. „Sadimo rani (ivanjski) krumpir i sijmoranu kapulu“, Naša sloga, God. XLVI., br. 6., „Gojite svinje“, br. 15.,„Viesti Gospodarske sveze za Istru u Puli“, Hrvatski list, God. I., br. 91.,„Gospodarski pregled“51 usp. Naša sloga,. God. XLVI., „Štedimo odojke i janjad“52 usp. Hrvatski list, God. I., br. 77., „Obavijest“, br. 79., „Nestašica mesa“53 usp. Hrvatski list, God. II., br. 438., „Mast i ulje“

litre.54 Također, postojala je restrikcija po pitanju goriva –

benzina i ulja koji nisu smjeli nedostajati za vojne potrebe.55

Stoga je samo ratno ministarstvo moglo civinom stanovništvu

dati na raspolaganje određenu količinu benzina, odnosno benzola

koji se, prema naredbi, morao miješati sa žestom kako bi se

dobilo više litara.56 Nestašica se osjetila i među cigaretama:

prvo su se počele proizvoditi 'bez slamke',a onda se cijena

duhana u listopadu 1915. podigla s 6.5 K na 10K.57 Poskupile

su i žigice jer je u tvornici gdje su se izrađivale nedostajalo

materijala, ali i ljudi jer je većina bila po ratištima.58 Kako

bi se ljudima olakšala teška situacija, Ministarstvo trgovine

zabranilo je povišenje cijena šećera, a kada je njega ponestalo

savjetovalo se civilima korištenje sacharina.59 Postojale su i

'sladorne karte' koje su bile uvjet da bi se šećer mogao

kupiti, a prilikom njihova podizanja moralo se potpisati izjavu

da kod kuće ima najviše 10 kg (građani), odnosno 7 kg (seljaci)

šećera.60

Kada se zamijetilo da je količina hrane manja zbog

nedostatka radne snage koja se nalazila na bojištima, odlučilo

se vojnike koji su to zatražili pustiti kući najviše na 15 dana

kako bi pomogli svojima u poljskim radnjama, a za svoje

potrebe, pošto su konji većinom bili uzeti za rat, mogli se do

54 usp. Hrvatski list, God. I., br. 4., „Zabrana izvoza vina“55 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 3., „Za što manji potrošak benzina i ulja“56 usp. Hrvatski list, God. I., br. 13., „Benzin“57 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 16, „Cigari „Virginia bez slamke“, Hrvatski list, god. I., br. 83.„Poskupljenje duhana“; Hrvatski list, God. II., br. 282., „Žigice poskupile“58 usp. Hrvatski list, God. I., br. 101., „Poskupjet će žigice“59 Naša sloga, God. XLVI., br. 10., „Proti povišenju cijene sladora“; Hrvatski list, God. I., br. 13., „Poskupljenje sladora i uvoz sacharina“, br. 63., „Stanje sladorne repe“60 usp. Hrvatski list, God. I., „Sladorne karte“

svršetka žetve uzeti vojničke konje.61 Također se naređivalo da

se svaki komadić zemlje mora zasaditi ili posijati – ako je

plodan pšenicom, raži i povrćem, a ako ne onda ječmom, zobi i

mahunarkama te da se nastoji sijati konoplju i lan koji će onda

ublažiti oskudicu vreće i užeta.62 Ukoliko vlasnik zemlje ne bi

iskoristio svu zemlju država je imala pravo upotrijebiti je za

obradu, a ako bi vlasnik počeo obrađivati pa svoj rad ne bi

dovršio i ozbiljno shvatio, morao je platiti kaznu ili otići u

zatvor.63

Zbog nestašice hrane pojavljivali su se razni varalice

koji su prodavali primjerice nezreli krumpir, a bilo je i onih

koji su od neukog seljaštva pokušavali kupiti hranu po vrlo

niskim cijenama lažući da će im, ako u tom trenutku ne prodaju

hranu, kasnije država ju rekvirirati bez odštete ili uz

minimalnu odšetetu.64 Pojavljivali su se i trgovci 'na crno' te

uzimali posao pravim trgovcima.65 Neki su skrivali hranu i

stvarali svoje zalihe unatoč ograničenjima koja je država

zadavala te su kad bi bili uhvaćeni morali platiti ogromne

kazne.66 S druge strane, postoje primjeri da su određeni

trgovci ne mogavši gledati toliku bijedu ljudi prestali

prodavati određene namirnice, npr. šunku i salamu.67

61 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 10., „Dopust vojnicima za poljske radnje“;Hrvatski list, God. I., br. 11., „Molbe za vojničke proljetne dopuste“,God.II., br. 438., „Konji za poljske radnje“62 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 11, „Vijesti Gospodarske sveze za Istru uPuli“63 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 12. „Obrađivanje zemlje“64 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 36., „Proti krivim trgovcima blagom“,God.XLVI., „Čuvajte se varalica“; Hrvatski list, God. II., br. 420., „Nezrelikrumpir“65 usp. Hrvatski list, God. I., „Nepozvani trgovci“66 usp. Hrvatski list, God.I., br. 91., „Senzacionalan uspjeh pretrage kodmesara“67 usp. Hrvatski list, God. I., br. 74., „Salama i šunka“

U oglasima se može primijetiti da je silna nestašica

namirnica i robe općenito utjecala i na to da su se članci

naslovljeni poput 'Prodaje se', što je rat više odmicao,

zamijenili u 'Kupuje se' jer je novaca još ponegdje i bilo, ali

proizvoda nije. Kupovala je i vlast od civila npr.

zapovjedništvo ratne luke izdalo je oglas da će kupiti svu

živinu, hranu, brašno i žitarice od onih koji odluče iseliti iz

Pule.68 U tom smislu indikativan je i članak u kojem piše da

svatko tko želi prodati ribu može predati istu na mjesnoj

tržnici kod komisije za aprovizaciju.69

2.1.4. Evakuirci

Najvnegativniji utjecaj rata na civilno stanovništvo Pule

dogodio se kroz naredbu vlasti o potrebi ispražnjenja grada

koja je na snagu stupila 17. svibnja 1915.70 Po njoj su svi

stanovnici osim onih koji su bili zaposleni u vojničkim

zanimanjima ili zanimanjima za opće dobro (željeznicama,

poštama, plinarama, poštama; liječnici, inžinjeri, obrtnici) u

području kotara Pula južno od crte Babariga-Vodnjan-Altura,

morali iseliti. Ovi koji su ostali, prema tom su zakonu morali

nositi crno-žutu ili na lijevoj ruci bijelu 'vezanku' te su

uvijek uza se morali imati zelenu legitimaciju.71 Bijele

68 usp. Naša sloga, God. XLVI., „Važno za poljodjelce Pule“; Hrvatski list, God.I., br. 114. – usp. Oglase „Kupuje se“, „Traži se“69 usp. Hrvatski list, God. II., br. 288., „Prodaja ribe“70 usp. Naša sloga, God. XVLI., br. 17., „Za ispražnjenje Pule“, br. 20.,„Ispražnjenje Pule i okoliša“71 usp. Našu slogu, God. XLVI., br. 17., „Za ispražnjanje Pule“, Hrvatski list,God. I., br. I., „Važno za Pulu“, br. 25., „Važno za vlasnike legitimacija“

'vezanke' više nisu bile potrebne tek od travnja 1916. kada su

se i zelene legitimacije morale zamijeniti bijelima.72 Tzv.

evakuirci73 su pak nakon svog prisilnog odlaska iz Pule bili

smješteni diljem Monarhije, najviše u ugarskomu dijelu – u

Rijeci, Svitavi, selima Batto, Baracska, Ercsi, Erd, Loskut,

Tarnok, gdje su provodili težak život u oskudici, gladi,

nehigijenskim uvjetima i neodgovarajućim nastambama. Jedino što

im je olakšavalo život bili su svećenici, učitelji i nekolicina

pripadnika Družbe sv. Ćirila i Metoda koji su iz Pule i njezine

okolice iselili skupa s njima, a koji su se borili za prava tih

ljudi, osnivali hrvatske škole i obavještavali o tamošnjim

prilikama rodbinu ostalu u Puli dopisujući se s njima. Da njih

nije bilo, Puljani ne bi znali gdje im je obitelj jer su se

evakuirani grupirali po narodnostima i eventualno mjestima

stanovanja, a njihova imena pri iseljavanju nitko nije tražio

pa se nisu vodile ni nikakve vrste evidencije o njima.74

Također, udruženja poput već navedene Družbe te Crvenog križa

stalno su u Puli organizirala sakupljanje pomoći u novcu,

odjeći i obući za evakuirane.75 U kolovozu 1915. izdana je

naredba da se evakuirci imaju prebaciti u austrijski dio72 usp. Hrvatski list, God. II., br. 278., „Obznana“73 Sve podatke o njima može se usporediti ili dodatno saznati u Hrvatskomulistu, God. I., br. 11. „Narodni zastupnik i zemaljski prisjednik Dr. IvanZuccon“, br. 25., Družbine škole u Moravskoj“,br.38., „Naši iseljenici uSvitavi“, br. 41., „Položaj naših evakuiraca“, br. 69., „Gibanje iprevaženje bjegunaca“, br. 107., „Strukovne škole za bjegunce“, br. 119.,„Evakuirci u Rijeci“, br. 133., „Pomor djece u taborima evakuiraca“, br.148., br. 162., „ Naši evakuirci“; Hrvatski list, God. II., br. 267., „Sevakuircima iz Moravske“, br. 280., „Molba hrvatskih bjegunaca uMoravskoj“, br. 283., „Pozdrav Hrvata evakuiraca“74 usp. Hrvatski list, God. I., br. 16., „Informacije u pogledu prebjeglica“75 usp. Hrvatski list, God. I., br. 22., „Družbina škola u Moravskoj“, br. 59.,„Zimska odijela za naše evakuirce“, br. 134., „Dar našim evakuircima“, br.148., „Božićnica za evakuiranu djecu“; Hrvatski list, God. II., br. 267., „Sevakuircima iz Moravske“, „Iz naše družbe“,

Monarhije, u studenom 1915. da se mogu preseliti gdje hoće, ali

uz prethodno poslate molbe, no u Pulu se nisu smjeli vratiti

unatoč silnim molbama koje su pisali vlasti.76 Vlasti su

umirivale puljski narod da će u svijetu evakuirci upoznati nove

kulture, naučiti cijeniti svoj narod i učitelje te da će

izučiti određene zanate kojima će se ondje baviti pa će sva ta

iskustva biti pozitivna po njihovu povratku u domovinu.77 Valja

spomenuti da su relativno lakši život u izgnanstvu imali jedino

oni koji su naselili Celje gdje su, kako komentira Hrvatski list,

cijene namirnica, a pogotovo voća i povrća bile povoljne.78

Nakon ispražnjenja grada u Puli je život postajao sve teži,

stoga se često događalo da je vlast zbog nedostatka higijene

zatvarala određene lokale, a nakon što ih neki obrtnici više

nisu htjeli otvoriti, zbog visokih cijena i neisplativosti,

izdana je naredba o prisilnomu otvaranju zbog čijeg

nepoštivanja bi obrtnici morali napustiti grad i gubili bi

pravo na legitimaciju.79 O težini tadašnjeg života svjedoči i

niz sudskih presuda donesenih u Hrvatskomu listu o pokušajima

prodaje mlijeka u koje je dodana voda kako bi se dobilo na

količini i to od muških osoba što nam potvrđuje činjenicu da su

iz grada evakuirane većinom žene (i djeca).80 Zbog nedostatka

76 usp. Hrvatski list, God. I., br. 39., „Važno za naše evakuirce“, „Važno zaevakuirane koji žele povratiti se u Pulu“, br. 44., „Položaj našihevakuiraca“, br. 126., „Za preseljivanje bjegunaca“77 usp. Hrvatski list, God. I., br. 25., „Naši evakuirci u Moravskoj“78 usp. Hrvatski list, God. II., br. 295., „Naši evakuirci u Celju“79 usp. Hrvatski list, God. I., br. 14., „Važno za krčmare“, br. 28., „Zatvorenagostiona „Austrija““, br. 45., „Redarstveno zatvoreni lokali“, br. 46.,„Zdravstvene mjere“; Hrvatski list, God. II., br. 269., „Oglas“, br. 283.,„Zatvorena gostiona“80 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 18., U ime Njegova Veličanstva Cara“;Hrvatski list, God. I., br. 73., „U ime Njegova Veličanstva Cara“; Hrvatski list,God. II., br. 453., „U ime Njegova Veličanstva Cara“

hrane tvrđavni komesarijat naredio je da svatko tko nešto zna o

zalihama hrane u napuštenim stanovima evakuiranih mora to odmah

javiti.81

2.1.5. Odnos prema kralju i caru. Narodni blagdan.

Iako civilima iz Pule u vremenu rata život nije bio nimalo

lak i iako se od njih uzimalo sve što se moglo za vojne

potrebe, njihov je odnos prema Austro-Ugarskoj Monarhiji,

caru/kralju, vlasti i njihovim odlukama u istraživanim novinama

prikazan kao pozitivan. Na to je vjerojatno utjecala cenzura

koju na više mjesta, susrećemo na način bijelim prazninama

ispunjenih stranica novina, no nesumnjivo nisu ni ljudi toga

doba mogli govoriti protiv države i vlasti, a primorani su bili

čak i za rata slaviti careve/kraljeve rođendane i imendane te

Narodne blagdane. O proslavi vladareva rođendana 18. kolovoza

1914. u Puli Naša sloga obaviještava da je cijeli grad toga dana

bio okićen i da su se vijorile zastave, a njegov imendan u toj

godini proglašen je molitvenim danom za nj.82 Godine 1915.

rođendan je proslavljen tako da se vesela glazba orila gradskim

ulicama, a u crkvama su održane večernje – zahvalnice „Tebe

Boga hvalimo“.83 O vladarevu rođendanu 1916. u novinama se pak

govori kao o 'najsvetijem blagdanu' koji se u Puli proslavio

tako da je cijeli grad bio okićen zastavama i sagovima te se

njime orila glazba i klicanje Veličanstvu. Održane su i mise te

81 usp. Hrvatski list, God. I., „Primanje zaliha živeža evakuiranih“82 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 32., „Carev rodjendan“, br. 39., „Imendancesara i kralja“83 usp. Hrvatski list, God. I., br. 41., „U proslavu cesarevog rodjendana“

govori po vojarnama i mensama.84 Osim rođendana i imendana

spominjalo se čak i na jubilej vladara.85 Narodni blagdan

obilježavao se svake godine 5. kolovoza, u ratnom dobu bez

većih zabava, s time da je jedino 1914., zbog „narodne žalosti

zbog atentata“ u Puli odgođen na 12. kolovoza86 Taj je blagdan

jedini imao povoljne posljedice za puk jer su u čast toga dana

pojedini imućnici darivali Družbu za njene potrebe.

2.1.6. Dobrotvorne akcije. Školstvo.

U Puli je još od 1893. godine djelovala Družba svetoga Ćirila i

Metoda, udruga za razvitak hrvatskoga školstva „na narodno-

političkom temelju“, čije se ime u ovomu radu već ponegdje

spominjalo.87 O njoj ima riječi gotovo u svim brojevima88

istraživanih novina iz kojih se dade iščitati da je njezina

glavna služba bilo otvaranje i održavanje hrvatskih škola

diljem Istre, ali od 1915., nakon evakuacije Pule, i šire – u

krajevima u koje su imigrirali njezini stanovnici. Također, i

to iz većeg broja članaka, iščitava se da je Družba u vrijeme

rata svoju službu proširila na pomoć narodu, siromašnima,

gladnima, udovicama, siročadi i izbjeglicama. U vrijeme rata

ona je neumorno radila, a zbog opće nestašice novca i

siromašila. Stoga se kroz gotovo sve brojeve može naići na

84 usp. Hrvatski list, God. II., br. 403., „Carev rodjendan u Puli“85 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 47., „Jubilej vladara“86 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 25., „Proslava Narodnog blagdana“; Hrvatskilist, God. I., br. 4., „Narodni blagdan“87 Opći podaci o Družbi preuzeti iz Istarske enciklopedije na internetu:http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=75388 Upravo zbog pojavljivanja članaka o Družbi i Crvenom križu u gotovo svakomubroju istraživanih novina, nisam posebno navodila naslov svakoga od njih,niti broj novina u kojima se pojavio.

prikaz akcija koje je Družba provela te molbe da joj

dobrotvori, čija su imena i darovi bili objavljivani u

novinama, pošalju financijsku pomoć.89 Članovi Družbe bili su

iznimno cijenjeni u narodu što dokazuju članci posvećeni umrlim

članovima.

Družba je organizirala i vrlo popularne i uspješne zabave

u koju su najčešće uključivana školska djeca, a na kojima se

prikupljalo pomoć za školstvo i siromašne. Osim samostalne

organizacije mnogo je puta takve zabave, koncerte ili pak

tombole s njom provodila još jedna bitna organizacija koja je u

ratu uporno pomagala potrebitim civilima i vojnicima, a to je

Crveni križ. Crveni križ je kroz novine redovito pozivao na

materijalnu (u odjeći, obući, tkanini (za koje je vladala

potpuna nestašica)90, cigaretama, darovima za djecu, poštanskim

markicama, staklenkama) i financijsku pomoć. Od 1914. Crveni je

križ, tj. austrijski Srebrni križ, provodio akciju “Zlato za

željezo“ kojom se skupljalo zlato, novac ili ostale vrijedne

stvari za pomoć obitelji stradalih vojnika. Ta se akcija

spominje kroz gotovo sve brojeve novina i to tako da se

pozivalo na nju ili pak zahvaljivalo i obavještavalo o

mogućnosti preuzimanja željeznih prstena koji su se primali za

uzvrat pomoći.

Osim Družbe i Crvenoga križa u pomoć Puli dolazili su

parobrodi iz Amerike s darovima za djecu pogotovo u vrijeme

božićnih blagdana, a novac su prikupljali svećenici od svojih

89 usp. npr. Naša sloga, God. XLV., br. 30., „Poziv za ublažavanje biedenemoćnika“, itd.90 usp. Hrvatski list, God. II., br. 415., „Sa tekstilnog tržišta“

vjernika ili se pak dobivao kroz organizaciju koncerata od

strane određenih imućnika91

Školstvo je u ratu, kao i svi ostali segmenti, patilo.

Nedostajalo je nastavnika zbog mobilizacije, a i učenika je

bilo sve manje zbog financijskih nedaća. Ipak se nastojalo da

se škole svake godine otvore i zatvore u uobičajeno vrijeme te

da se u njih upisuju novi učenici. Tijekom 1915. nije se

održavala redovita nastava u školama na hrvatskomu jeziku osim

u onoj koju su držale časne sestre od sv. Križa, no od nove

školske godine opet se započelo s radom te se kroz više brojeva

u kolovozu i rujnu pozivalo roditelje da upišu svoju djecu.92

Stipendija je za rata od godine do godine bilo sve manje, no

ipak su se izdavale i to: 1914. od porečko-puljskog biskupa dr.

Flappa bilo je podijeljeno 20 stipendija, od Tršćanko koparske

biskupije 1, od Buzetske zaklade Frane Josipa I. 1; godine

1915. 1 stipendija dr. Jurja Dobrile i možda još tek poneka.93

U novinama su izlazili i oglasi o ispitima osposobljenja za

učitelje.94 Rat je utjecao i na rad knjižnica u kojima je

nedostajalo osoblje ili se neprestano mijenjalo zbog

mobilizacije.95 Opao je broj posuđenih knjiga, a manje je

91 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 38., „Amerikanska djeca za siroteeuropejskih vojnika“, br. 49., „Božićni darovi iz Amerike “, br. 50.,„Prihodi i imena dobrotvora“; Hrvatski list, God. I., br. 156., „Velikisimfonični koncert u priloga naših bjegunaca“92 usp. Hrvatski list, God. I., br. 34., „Zar se ne bi mogle otvoriti škole uPuli?“, br. 52., „Družbine škole u Istri“93 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 37., „Raspis natječaja za 20 štipendija“, br. 42., „Natječajni oglas“, „Natječaj“; Hrvatski list, God. I., br. 50., „Objavanatječaja“94 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 10., „Ispiti osposobljenja“ 95 usp. Naša sloga, God. XlV., br. 48., „Pučka knjižnica“; Naša sloga, God.XLVI., br. 19., „Novi sitni novac“

knjiga i izdano jer je državni novac primarno bio potreban u

vojci.

2.1.7. Novac

Glavno platežno sredstvo u Monarhiji bile su krune,

odnosno manje jedinice heleri/filiri. Odmah po početku rata

stanovništvo se pobojalo za svoje štedioničke uloške te su

mnogi, unatoč komentarima vlasti, hrlili podići ih iz

štedionica96 Stoga se upozoravalo ljude da time samo ugrožavaju

sebe i ostale u državi te im se objašnjavao princip rada

štedionica i uvjeravalo ih se u dobro ekonomsko stanje

Monarhije.97 Vlasti su u to vrijeme na snagu dovele i

moratorij98.

Glavne vijesti u novinama vezane uz novac bile su one da

određeni trgovci i narod, strahujući od gubljenja vrijednosti

papirnoga novca u ratu, uskraćuju sitni kovani novac kod

plaćanja te se osjeća nestašica navedenog u opticaju. Vlast je

neprestano upozoravala da su takva ponašanja i strahovi

bezrazložni, tomu davala dokaze kroz broj kovanoga novca te

prijetila da će biti kažnjeni svi koji se uhvate u djelu.99

Koliko su ljudi bili neuki po pitanju baratanja novcem dokazuje

da su zbog spomenutog uskraćivanja sitnoga novca znali poderati

novčenicu na pola te tako plaćati.100 U početku rata, upravo

96 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 29., „Rat i štedionički ulošci“97 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 32., „Novi papirni dvokrunaši“, br. 33.,„Ozbiljna opomena štedišama“98 O moratoriju vidi poglavlje 2.1.2. Zakoni, naredbe i zabrane.99 usp. Narodna sloga, God. XLV., br. 31., „Radi mienjanja papirnatog novca“,br. 32., „Novi papirni dvokrunaši“., br. 34., „Kovani novac u prometu“100 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 19., „Oštećivanje banknota“

zbog pomanjkanja sitnoga novca, u promet se stavila nova vrsta

novca – papirnate dvokrunke od kojih se u ožujku 1915. ipak

odustalo, a od svibnja 1915. izrađivao se novi sitniš od 10 i

20 helera/filira iz novoga 'srebra' koje su zbog ekonomske

situacije u zemlji činili bakar, cink i nikal.101

Ljude se, po financijskom pitanju, pozivalo na

potpisivanje ratnih zajmova koje je podizala država za vojničke

priprave, a zanimljiva je pojava da su se mali novčani zavodi

zatvarali jer se nisu znali kako nositi s novom pojavom

uzrokovanom ratom – preobiljem novca u rukama manjine, četsto

poljodjelaca koji su ga skupili zbog prodaje hrane po visokim

cijenama te isplatili sve svoje kredite.102 Ostali dio

stanovništva, tj. većina bila je ratom potpuno osiromašena te

su ponekad jedino rješenje vidjeli u dobivanju u igrama na

sreću koje su se u novinama često reklamirale.103

2.1.8. Zdravstveno pitanje

Tijekom rata opasnost podlijeganja novim epidemijama i

zaraznim bolestima bila je velika. Stoga se kroz novine narod

savjetovalo kako da ih spriječe.104 Nalagala se stroga higijena

i stalan oprez. Posebno se provjeravalo krčme i gostionice koje

su trebale redovito zidove bijeliti vapnenim mlijekom da se

101 usp. Naša sloga, God. XLVI., br.9., „Papirnate dvokrunke“102 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 19., „Potpisujte ratni zajam“; Hrvatski list,br. 103., „Potpišite III. ratni zajam“; Hrvatski list, God. II., br. 259.,„Četvrti austrijski vojni zajam“, br. 434., „Novac u ratu“103 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 44., „Srećkovno zakupvstvo 25. Ljubljana“;Hrvatski list, God. I., br. 69., „Ako naručite i to odmah učite“104 usp. Hrvatski list, God. I., br. 29., „Umanjujte muhe, glavne širiteljekužnih bolesti“, br. 66., „Zdravstvena mudrost“

unište muhe – prenositeljice bolesti te održavati čistoću.

Mnoge gostionice koje se nisu pridržavale uputa bile su

zatvarane.105 U Puli se organiziralo cijepljenje protiv kolere,

kozica, ospica, a obavještavalo se i o novootkrivenim

lijekovima za određene bolesti.106 Rat je pridonio utemeljenju

tečajeva u svrhu izobrazbe djevojaka i žena za posao medicinske

sestre, većem senzibilitetu za skrb dojenčadi i njihovih majki

te povećanju važnosti higijene kako bi se izbjegle određene

bolesti.107

2.1.9. Utjecaj rata na žensko stanovništvo

Zanimljivo je kroz novine pratiti vijesti iz kojih se može

primijetiti da su se tijekom rata na scenu sve više postavljale

žene. Žene su zbog mobilizacije postale voditeljice

gospodarstva i glave obitelji. Sve su više imale priliku voditi

financije, susretati se s pojmovima vezanim uz porez,

osiguranja, kamate, ali se u njih nerijetko sumnjalo.108 Ipak,

nakon određenog vremena shvatilo se da su sposobne za mnogo

radova te se žene nastojalo privući i u industrijalne i ostale

poslove kako bi što više muškaraca moglo na ratište.109 Stoga su

žene tražile svoja prava, primjerice cijela je deputacija žena

otišla kod ministra u Beč te tražila da im se omogući

studiranje prava.110 Učiteljice iz Pule su tijekom rata dobile105 Slučajeve zatvaranja vidi prethodno u fusnoti br. 79.106 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 7., „Besplatno ciepljenje protiv kozica“,br. 15., „Novo sredstvo protiv kolere“; Hrvatski list, br. 57., „Ciepljenjeprotiv kolere“; Hrvatski list, God. II., „Ciepljenje protiv ospica“107 usp. Hrvatski list, God. II., br. 437., „Obavijest“108 usp. Naša sloga, God. XLVI.., 6., „Savjetujte ženama“109 usp. Hrvatski list, God. I., br. 155., „Momibilizacija žena“110 usp. Hrvatski list, God. II., br. 355., „Žene i učenje prava“

jednaka prava kao i učitelji te su mogle biti članovima c. k.

kotarskog školskoga vijeća.111 Djelovale su i kroz humanitarne

udruge. Nakon evakuacije Pule, kada je većina žena iselila, u

novinama se sve više pišu crtice o njima, npr. „O karakteru

žena“, „U kojim je godinama žena najljepša“ i slično.112

2.2. Civili u drugim mjestima austrijskog dijela

Monarhije

Život sličan opisanomu u Puli imali su i civili drugih

mjesta austrijskoga dijela Monarhije. U Trstu je, baš kao i u

Puli, vladala naredba zatvaranja prozora kako kroz njih ne bi

dospio ni tračak svjetlosti, zabrana okupljanja i održavanja

svake vrste povorki, potreba za legitimacijom i posebnim

vrstama dozvola za promjenu boravišta, a ondašnjim civilima

bilo je izdano i jednako upozorenje da u slučaju primjećivanja

neprijateljskih lijetala nad gradom, moraju odmah napustiti

ulice i skloniti se u kuće.113 Na Sušaku su na snazi bile

naredbe da glavna kućna vrata u zimsko doba mogu biti otvorena

od 6 h do 21 h, a ljeti od 5 h do 22h; da se sagovi ne smiju

prašiti na ulici te da se navečer ne smije na tavan (isto kao i

u Puli).114 U Dalmaciji je postojala razlika u odnosu na Pulu u

111 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 49., „Iste dužnosti – ista prava“112 usp. Hrvatski list, God. I., br. 41., „O karakteru žena“113 usp. Hrvatski list, God. I., br. 10., „Prikrivanje prozora u Trstu“, br. 11.,„Sakupljanje i povorke u Trstu zabranjene“, br. 17., „Policijske odredbe glede promjene boravišta; Hrvatski list, God. II., br. 283.,Tršćansko pučanstvoi neprijateljska lijetala“114 usp. Hrvatski list, God. II., br. 394., „Nove odredbe na Sušaku“

naredbi vezanoj uz ribarenje – ribariti se moglo samo bez

svjetiljki, tek nekada pod prikrivenima.115

Uzimanje proizvoda od civila za potrebe snabdijevanja

vojske vršilo se i u ostalim dijelovima, a u novinama se

najviše ističe Istra, kotarevi Kopar, Poreč i Pazin.116 Cijene

živežnih namirnica u Gorici bile su više od onih u Puli, a u

Pazinu razmjerno niske u odnosu na Pulu i ostala mjesta

austrijskoga dijela Monarhije (kg kruha 0.92 K, tjestenine

1.40K, volovine/teletine 4K, janjetine 3.40 K, brašna 0.76 K,

kave 8.80 K, ulja 8 K). O restrikcijama po pitanju hrane zbog

njezine nestašice tijekom rata, saznajemo iz primjera

aprovizacije u Berlinu za svježe meso (200 g po glavi na

tjedan).117 O nestašici hrane svjedoče i vijesti o Mletcima gdje

je broj stanovništva iz toga razloga opao sa 160 000 na 30 000

te vijesti da je u Grazu nestalo mnogo pasa jer se i oni od

nekih koriste kao hrana.118 Nestašica žita, a zatim i brašna

vladala je i drugdje baš kao i u Puli. U Zadru se znalo

dogoditi da mnogo obitelji ostane bez kruha jer bi se sav

prodao čim bi se pekare otvorile.119 U jednomu trenutku u

Zagrebu i Trstu je zabranjeno pekarima peći bijelo pecivo, a

ostali kruh trebali su prodavati uz krušne karte.120 U Zagrebu

je gradsko poglavarstvo, zbog nestašice jaja, 1916. zabranilo

115 usp. Hrvatski list, God. I, br. 9., „Ribolovi“116 usp. Hrvatski list, God. I., br. 73., „Zaplijena proizvoda vina u kotarimaKopar, Poreč i Pazin“117 usp. Hrvatski list, God. I., br. 4., „Iz Gorice“; Hrvatski list, God. II., br.380., „U 7 dana 200 g svježeg mesa na glavu“118 usp. Hrvatski list, God. II., br. 436., „Glad u Mletcima“, br. 471., „Psi uopasnosti“119 usp. Hrvatski list, God. II., br. 469., „Razdieljenje kruha u Zadru“120 usp. Hrvatski list, God. I.,br. 95., „Krušne karte za goste“, br. 119.,„Ukinuće bijelog peciva“

njihovu upotrebu kao dodatak piću u lokalima.121 Da se

pribjegavalo raznim načinima snalaženja u vezi s hranom vidi se

iz primjera da su mesari u Berlinu radili 'ratne klobase' od

svinjskog i tustog mesa kako bi imale dovoljno masti da se

njima može mazati kruh, a naposljetku da se mogu i pojesti.122

Iseliti iz svojih gradova i domova bili su prisiljeni i

Slovenci i Poljaci, a da su bili izloženi jednako teškim

uvjetima u tuđini saznajemo iz vijesti o preseljenju

evakuiranih iz Gmünda u Brück gdje ih čekaju barake u kojima će

živjeti po njih 250 do 300 iako su predviđene za 200 ljudi te

iz vijesti o brizi raznih društava, odnosno nebrizi vlasti za

njih.123

Pomoć se za siromašne, udovice, siročad i vojnike po

cijeloj Monarhiji sakupljala kroz Crveni križ, a u Istri je po tom

pitanju glavnu riječ vodila Družba. Pomoć su organizirali i

sami civili, primjerice u Kastvu su žene i djeca šivali zimsku

odjeću za vojnike.124

Mnoge su škole pretvorene u vojne zgrade, nastavnici bili

mobilizirani, no Ministarstvo nastave naredilo je da nastava

zbog toga ne pati već da se usklade vojnici i učenici tako da

se izmijenjuju tokom dana u korištenju zgrada.125 Od imena škola

u ostalim dijelovima spominju se Strukovna škola u Kastvu, c.

kr. gimnazija i privatna ženska učiteljska škola u Pazinu te

121 usp. Hrvatski list, God. II., br. 466.„Naredbe radi jaja“122 usp. Hrvatski list, God. II., br. 432., „Ratne klobase u Berlinu“123 usp. Hrvatski list, God. I., br. 23., „Gdje su naši evakuirci“, br. 102., „Bjegunci u Gmündu“, br. 107., „Naši evakuirci“, br. 133., „Iz tabora našihbjegunaca“; Hrvatski list, God. II., br. 471., „Za poljske bjegunce“124 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 49., „Kastav za naše vojnike“125 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 34., „Otvaranje škola“, br. 39. „Hrvatska gimnazija u Pazinu“

hrvatske škole na Cresu i Malom Lošinju.126 I u ostalim su

mjestima, kao i u Puli, dodjeljivane stipendije.

Odnos prema caru/kralju i proslavama Narodnoga blagdana za

vrijeme rata bio je dakako isti kao i u Puli. Iz svih krajeva

stizale su vijesti o načinu proslave vladareva rođendana. Nakon

žalovanja naroda zbog ubijenoga prijestolonasljenika u Brseču,

nailazimo na vijesti o organiziranju zabave u Postojnskoj

špilji povodom Narodnoga blagdana 1914.127

Što se tiče novčanih pitanja i u ostalim se dijelovima

Monarhije izbjegavalo plaćati kovanim novcem jer se među pukom

smatrao vrednijim, a vezano uz zdravstveno pitanje treba

spomenuti da su i drugdje organizirana cijepljenja protiv

raznih bolesti.128 Od bolesti koje su harale Monarhijom u

novinama se spominju kolera koja je stigla sa sjevernoga i

južnoga ratišta te kuga u Grižnjanu, Pivki, Carso di Piemonteu,

općini Poreč, Vrsar, Vižnjan Kopar i Buzet.129

Žene su u svim dijelovima Monarhije zamijenile muškarce i

dobile veća prava. Zbog toga se sve češće moglo naići na žene u

dotada muškim poslovima. Saznajemo primjerice o ženama-

brijačima u Trstu, ženama-konobarima u Zagrebu te o ženama-

126 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 29., „Strukovna škola u Kastvu“, br. 35.,„C. k. državna hrvatska gimnazija u Pazinu“; Hrvatski list, God. I., br. 53.,„Otvorenje nautičke škole u Rijeci“, br. 58., „C. k. hrvatska velikagimnazija u Pazinu“, „Privatna ženska učiteljska škola u Pazinu“; Hrvatskilist, God. II., br. 458., „Hrvatske škole u Cresu i M. Lošinju“127 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 29., „Brseč: zadušnica za Franju Ferdinanda i njegovu suprugu“ i „Zabava u Postojnskoj špilji“; Hrvatski list, God. I., br. 11., „Proslava Narodnog blagdana u Krku“128 usp. Hrvatski list, God. I., br. 5., „Ne spremajte sitni novac“, br. 10.,„nestašica sitnog novca u Dalmaciji“br. 66., „Ciepljenje protiv kolere“129 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 41., „Kako ćemo se čuvati od kolere?“;Hrvatski list, God. I., br. 468., “Okuženi krajevi“

kondukterima na željeznici koje su nosile hlače jer su bile

praktučnije za prelaženje iz vagona u vagon.130

Ratnih stradanja civila u Puli nije bilo jer tamo nije

bio vođen rat, a iz drugih se dijelova Monarhije dobivaju

vijesti o tome, no vrlo rijetko.131

2.3. Civili u ugarskom dijelu Monarhije

Iz ugarskoga dijela Monarhije također stižu vijesti o

nestašici kruha i izdanim naredbama štedljivosti i miješanja

više vrsta brašna.132 Međutim, Ugarska se protivila maksimalnim

cijenama za žito i sočivo, što kod Austrije nije bio slučaj.133

Tomu je razlog što je u Ugarskoj ipak postojala veća količina

brašna i žita o čemu svjedoči i doprema tih proizvoda u

austrijski dio Monarhije.134 Ipak, iz kasnijih brojeva novina

saznajemo da se i tamo tomu pribjeglo, ali uz razliku da su

maksimalne cijene postavljane prema kotarima i županijama pa

postoje podaci o cijenama za kilogram koje su Budimpešti bile

sljedeće: brašno s kukuruzom ili ječmom: 0.44 K, pšenično

brašno 0.68 K, brašno miješano s krumpirom 0.42 K, a s rižom

0.52 K.135 Žetva 1915. godine ni u Ugarskoj nije ispala kako se

130 usp. Hrvatski list, God. II., br. 376., „Izvršivanje briječkog obrta po ženama“ i „Žene u hlačama“, br. 388., „Posluga u kavanama i restauracijama u Zagrebu131 usp. Hrvatski list, God. I., br. 1., „Bombardiranje Tržića“, Hrvatski list, God. II., br. 283., „Tršćansko pučanstvo i neprijateljska lijetala“132 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 50., „Štedite pšenično brašno“133 usp. Naša sloga, God. XLV., br. 41., „Ukinuće carine za žito i sočivo“134 usp. Naša sloga, XLVI., br. 9., „Odredbe glede žita i muke“, br. 10.,„Dovoz žita iz Ugarske“135 usp. Naša sloga, God. XLVI., „Najviše cijene muke u Budimpešti“; Hrvatski list,God. I., „Maksimalne ciene žitarica i brašna“

očekivalo te je i njoj stvorilo dodatne probleme baš kao i u

austrijskoj polovici.136 Iz članka o sjednici komisije Hrvatsko-

slovenskoga kluba saznajemo da se po pitanju aprovizacije

dualizam pokazao kao pogibeljan jer austrijska polovica nije

imala nikakva prava da bi svoje civile mogla rekvizirati živež

u Ugarskoj, a vojnička je uprava pak imala moć na jednak način

kod rekvizicije postupati u oba pola države.137 Broj 33.

Hrvatskoga lista, god. I., jedan je od rijetkih u kojemu se donosi

usporedba maksimalnih cijena žitarica i brašna u austrijskomu i

ugarskomu dijelu, a iz tablice koja je dana čitateljima može se

zaključiti da su cijene u Ugarskoj bile čak do 10 K više i to

za sve vrste brašna (fino pšenično, pšenično za kruh, raženo

krušno brašno, pšenično obično, posije) te sve žitarice

(pšenicu,raž, ječam krmni, zob) osim pivskoga ječma koji je u

austrijskomu dijelu bio skuplji za 1 K.138 Zbog nestašice i

siromaštva, i u ugarskomu se dijelu (vijest iz Rijeke) dijelilo

mlijeko za nejačad.139 Također, kao što se moglo zamijetiti po

pitanju Pule, i u Rijeci se moralo štedjeti s cigaretama koje

su postajale sve skuplje, a sve češće se i ovdje nailazilo na

pokušaje prodavanja po višim cijenama od dopuštenih ili podvale

lošije robe.140

Zbog mobilizacije koja se i ugarskomu dijelu stalno

ponavljala141 zbog potrebe za većim brojem vojnika i nestašice

radne snage kao i u austrijskomu dijelu, i u ugarskomu su136 usp. Hrvatski list, God. I., „Nova žetva u Ugarskoj“137 usp. Naša sloga, God. XLVI., br. 6., „Sjednica parlamentarne komisijehrvatsko-slovenskoga kluba“138 usp. Hrvatski list, God. I., br. 33., „Maksimalne cijene žitarica i brašna“139 usp. Hrvatski list, God. II., br. 383. „,Mliijeko badava“140 usp. Hrvatski list, God. II., br. 440., „Štednja s cigaretama“, br. 467.,„Prodavala jaja po 60 filira“141 usp. Hrvatski list, God. I., br. 103., „Nova smotra u Ugarskoj“

zatvarani pogoni, poduzeća i tvornice.142 Vezano uz naredbe

stanovništvu u ugarskomu dijelu saznajemo samo ponešto iz

zajedničkih za cijelu Monarhiju, a kao posebna izdvojena je

samo naredba o ribolovu uz upaljene svjetiljke na brodicama u

Rijeci.143 Što se tiče zdravstvenoga pitanja, valja spomenuti da

je i u Ugarskoj tijekom rata harala kolera, no u ponešto manjem

broju nego u austrijskomu dijelu.144 O ostalim pitanjima

obrađivanim u ovomu radu, u novinama se za ugarski dio izravno

ne saznaje.

142 usp. Hrvatski list, God. I., br. 63.,„Tvornica riže u Rijeci“143 usp. Hrvatski list, God. II., br. 400., „Za ribare i vlasnike čamaca“144 usp. Hrvatski list, God. I., br. 19., „Kolera“

3. Zaključak

Kroz prethodne je stranice obrađivana tema života civila u

Prvomu svjetskom ratu kroz pitanja zakona, naredbi i zabrana od

vlasti kojima su stanovnici Austro-Ugarske Monarhije bivali

opterećeni, zatim dostupnost i cijene namirnica, humanitarne

akcije, školstvo, novčana i zdravstvena pitanja, odnos civila

prema caru/kralju i vlasti te položaj ženske populacije.

Osnovni je prikaz dan za grad Pulu i sela koja su mu pripadala,

a dotaklo se i ostalih dijela Monarhije, kako s austrijske

polovice tako i s one ugarske, ovisno o količini vijesti koje

su se pojavljivale u istraživanim novinama Naša sloga i Hrvatski

list.

Nakon provedenoga istraživanja života civila u ratu mogu

se donijeti sljedeći zaključci. Stanovništvo je bilo moreno sa

svih strana po pitanju za nj većinom nepovoljnih zakona i

naredbi na koje se nije smjelo žaliti jer bi podleglo

zatvorskim ili novčanim kaznama, a ponekad i onima koje su

podrazumijevale izgon iz mjesta stanovanja. Pokretljivost je

civila bila vrlo ograničena, njihov svakodnevni život poljuljan

zbivanjima koja su utjecala na pitanje školstva, financijskih

prilika, a situaciju je posebno pogoršavala nestašica hrane,

odjeće, goriva, proizvoda potrebnih za život uopće, koja je sa

sobom nosila visoke cijene. Unatoč sveopćoj nepovoljnoj

situaciji moralo se često ponašati kao da su sve to prouzročili

neprijatelji Monarhije te se moralo uz molitve za svršetak rata

častiti osobu cara/kralja posebno obilježavajući njegove

rođendane, imendane, jubileje te Narodni blagdan. Jedina

svijetla točka za civile u ratu bila su humanitarna udruženja

koja su se do kraja angažirala za pribavljanje i pružanje

pomoći. O stradanjima civilnoga stanovništva u novinama pak

gotovo da i nema vijesti. Rat je sa sobom donio neka nova

razmišljanja i stavove kao i potrebe koje su onda uzrokovale

promjenu svakodnevnice civila i za daljnji život, mirnodopsko

doba. Jedan od takvih primjera je odnos prema ženama i njihova

sve veća emancipacija u društvu.

Istraživani brojevi novina pružaju pregršt podataka,

gotovo da posjeduju moć prijenosa istraživača u svakodnevnicu

civila ratnih godina 1914., 1915. i 1916. Neiscrpiv su izvor

informacija, no za upotpunjenu sliku života civila u ratu

valjalo bi još istažiti i novine s ostalih dijelova tadašnje

Monarhije kao i posegnuti za domaćom i svjetskom literaturom o

tomu pitanju. Naravno, potrebno bi bilo obraditi i 1917. i

1918. godinu. Poticaj daljnjim istraživanjima može biti i ono

čega se ovaj rad tek dotakao, a to je usporedba dviju polovica

Monarhije toga doba.

4. Izvori

Naša sloga, god. XLV. i god. XLVI., Laginja i dr., Pula

Hrvatski list, god. I. i god. II., Nakladna tiskara Jos. Krmpotić,

Pula,

preuzeto sa mrežne stranice INO – Istarske novine online

(http://ino.com.hr/)