Sveučilište u Zadru

Odjel za kroatistiku i slavistiku

Odsjek za hrvatski jezik i književnost

J.R.R. TOLKIEN : GOSPODAR PRSTENOVA

(seminarski rad)

Kolegij : Dječja književnost i književnost za mlade

Mentor : prof. dr.sc Sanja Knežević

Studentica : Marina – Irina Barešić

Zadar,2014.

SADRŽAJ

UVOD................................................32 . J.R.R. Tolkien..................................23. Tolkienova genijalnost...........................43. Motiv prstena....................................74. Fabula...........................................86. Analiza likova..................................107. Gospodar prstenova – književnost za djecu ?.....14ZAKLJUČAK..........................................16LITERATURA.........................................17

UVOD

U ovom seminaru predstavit će se djelo, vjerojatno

najpoznatijeg autora žanra fantastične književnosti,

J.R.R.Tolkiena – Gospodar prstenova. U uvodnom dijelu daju se

neki biografski podaci o autoru, o njegovoj bibliografiji, o

njegovom poticaju da napiše svoju veličanstvenu trilogiju kao i

ostala djela. Nadalje, u nadolazećim poglavljima govori se o

Tolkienovoj genijalnosti u želji da stvori umjetnu mitologiju

za svoju zemlju, o utjecajima koji su izvšeni na ovo djelo, a

imaju veze s raznim elementima iz drugih mitologija. Također,

ukratko će se predstaviti fabula, kao i pojedini elementi koji

imaju svoju simboliku. U zadnjim poglavljima, daje se analiza

nekih glavnijih likova, njihova uloga u cjelokupnoj fabuli, ali

i simbolika i poruka koju je Tolkien kroz njih želio prenijeti.

Zadnje poglavlje razmatra pitanje : je li Gospodar prstenova

doista književnost namijenjena djeci ili je za čitanje ovakvog

štiva potrebno ipak malo više čitalačkog iskustva. Cilj ovog

seminara jest predstaviti u kratkim crtama trilogiju, dati

njezine glavne značajke, ukazati na zanimljivosti te time

objasniti zašto je ovo djelo svevremensko koje se čita već

generacijama i generacijama.

2 . J.R.R. Tolkien

O životu profesora i knjževnika Tolkiena moglo bi se mnogo

toga napisati. Njegov život je zanimljiv i doista bogat raznim

iskustvima. Ovdje će se iznijeti samo neki osnovni podaci kako

bismo bolje mogli shvatiti njegovo stvaralaštvo i njegove

motive za stvaranje svojih djela. Profesor Tolkien rođen je

davne 1892. godine u južnoj Africi, točnije Bloemfonteinu. Na

oxfordskom sveučilištu predavao je engleski jezik. Osim svojim

predavalačkim poslom bavio se i proučavanjem staroengleskog

jezika, kao i brojnim mitologijama. Najviše su ga zanimali

staroengleski jezik, ali i književnost tog razdoblja. Njegovo

posebno zanimanje je zaokupio staroengleski ep Beowulf. Na

temelju tog djela izdao je članak koji je danas temelj onim

proučavateljima koji se bave navedenim epom. Radi se o članku :

Beowulf – čudovišta i kritičari.

Osim pisanja svojih filoloških i kritičkih članaka družio

se s brojnim autorima fantastike koji su na njega zasigurno

izvršili znatan utjecaj. Oni su se znali često nalaziti,

raspravljati o književnosti i znanstvenim člancima,

razmjenjivati ideje, mišljenja i slično. Svoje društvo su

nazvali the Inklings. Na tim sastancima Tolkien je dobivao

svoje prve ideje za svoj zamišljeni svijet.

U svijetu književnosti slabo je poznata činjenica kako je

Tolkien, unatoč tomu što je živio na protestantskom području,

bio veliki katolik. Svoju ljubav prema vjeri naslijedio je od

svoje majke. Ovo je važno spomenuti jer će se Tolkienovo

kršćanstvo oslikavati i u njegovim likovima, iako Međuzemlje

poprilično pogansko područje.

„Prešutna religioznost duboko prožima cijeli Tolkienov seknudarni svijet u obliku

neke vrste „prirodne religije“ odnosno doživljaja numinoznog neposredovanog

obredom niti kakvim drugim organiziranim oblikom bogoštovlja.“ 1

To oslikavanje više će biti na jednoj diskretnoj

komparativnoj razini na glavnijim likovima poput Froda kojeg

često uspoređuju s Isusom. U Tolkienovom životu njegova majka

1 Mrduljaš- Doležal ,Petra, 2012 : Prstenovi koji se šire- junačka potraga udjelima J.R.R. Tolkiena, str. 46

je odigrala veliku ulogu. Ona je na sebe preuzela obvezu

njegovog školovanja i davala mu brojne knjige.

„Kako je Ronald pokazivao strast prema svemu vezanom uz riječi, majka mu je

davala mnoge knjige na čitanje. Najmilije su mu bile knjige o Crvenim Indijancima,

legende o Arturu, "Curdie" knjige Georgea Mac Donalda i Crvena knjiga o vilama.

Manje ga je privlačio Otok s blagom, a Alice u zemlji čuda bila mu je samo donekle

zanimljiva.“ 2

Priča s Hobitom započela je 1937. kada je profesor,

ispravljajući testove svojih studenata ugledao jedan prazan

papir koji je student predao i započeo rečenicu koja je

uzrokovala nastanak cijele serije djela o Međuzemlju. Od 1954.

do 1955. napisao je sva tri dijela Gospodara prstenova. Ovim

je napravio put ka ostalim knjigama. U popisu njegove

bibliografije nalazimo još i ova djela, koja su samo jedan dio

njegovog velikog opusa : 1962. -Pustolovina Toma Bombadila,

1964. -Sitnićev list, 1976. - Pisma Djeda Božićnjaka, 1977. –

Silmarillion, 1980. - Nedovršene priče, 1983. - Povijest

Međuzemlja: Knjiga izgubljenih priča I, 1984. - Povijest

Međuzemlja: Knjiga izgubljenih priča II, 1985.- Povijest

Međuzemlja: Balade o Beleriandu, itd. Od navedenih svakako je

jedno djelo od važnijih, a to je Silmarillion, zbirka mitova i

epova vilinskog naroda, koja zapravo prethodi njegovim

najslavnijim djelima i koju je počeo pisati još prije Prvog

svjetskog rata s namjerom da stvori originalnu englesku

mitologiju.

2 Ea- hrvatski Tolkien portal, http://tolkien.com.hr/portal/content/view/2/5/

Sva njegova preostala djela, sabirao, uređivao i izdavao

je njegov sin Christopher Tolkien. Još se i danas pronalaze

razni Tolkienovi zapisi u obliku bilješki, pisma ili zapisa te

se sabiru i izdaju. Njegova djela doživjela su i ekranizaciju,

jednu animiranu još sedamdesteih godina, a kasnije je redatelj

Peter Jackson uprizorio sva tri dijela Gospodara prstenova koji

su dobili velik broj nagrada Američke filmske akademije,

odnosno Oscar. Tolkien ja ovaj svijet napustio 1973. ostavivši

za sobom djela kojima je zadužio cjelokupni žanr fantastične

književnosti.

3. Tolkienova genijalnost

Tolkien je po mnogočemu bio različit od drugih autora

fantasy literature. Neke od njegovih obrazaca stvaranja priče,

likova i ambijenta danas su preuzeli mnogi moderni autori, a

poneki od njih i ističu kako je upravo Tolkien za njih otvorio

vrata ka stvaranju takvog žanra književnosti. Zašto smatram

Tolkiena genijalnim i posebnim autorom ? Tolkien je svojom

maštom stvorio novi svijet, novu mitologiju, nove dimenzije

vremena. Svojim poznavanjem starije engleske literature poput

Beowulfa i napjeva staroengleskog autora Cynewulfa, ali ujedno

i poznavanjem raznih mitologija, uspio je stvoriti nevjerojatno

djelo sa velikim katalogom likova.

Kada je Tolkien stvarao Gospodara prstenova želio je

stvoriti jednu umjetnu mitologiju za englesko područje, budući

da Engleska nije imala svoju mitologiju. Onda se nalazila u

zoni između keltske i nordijske mitologija. Tako se mnoge crte,

tih dvaju mitologija ocrtavaju i u Gospodaru prstenova.

Primjerice, postoje mnoge teorije kako je lik Gandalfa preuzet

upravo od modela čarobnjaka koje pronalazimo u keltskoj

mitologiji, a ima razne sposobnosti koje pronalazimo i u

Gandalfa. Osim ovih dvaju mitologija, može se pronaći i

elemenata iz germanskog epa Pjesan o Nibelunzima ( motiv

prstena), zatim Beowulf čiji se utjecaj više vidi u Hobitu koji

je prethodio Gospodaru prstenova, ali i kršćanske mitologije, i

to na planu lika Froda. Tolkien mu je dodijelio ulogu

spasitelja Međuzemlja, koja će na kraju ispasti pomalo

ironizirano, ali većina stručnjaka se slaže kako je Tolkien za

stvaranje Froda pronalazio upravo u liku Isusa Krista.

Ono što je također fascinantno jest stvaranje rodoslovnih

stabla. Svatko tko je imalo dublje analizirao Tolkienova djela,

u prilozima koji često dolaze u njegovim izdanjima knjiga,

mogao je pronaći rodoslovna stabla i kalendare prema različitim

lokacijama. Tako možemo pronaći rodoslovna stabla glavnijih

likova poput Aragorna, Gimlija, Legolasa i sličnih. Detaljno su

popisani njihovi preci, njihove godine rođenja i smrti. Što se

tiče periodizacije važnijih događaja, također su popisani svi

važniji događaji i to po razdobljima, zajedno s godinama.

Jedino što je malo drugačije su posebna računanja vremena pa

tako imamo primjerice, računanje vremena po Shireu.

Najzanimljivija i najfascinantnija stavka ovog poglavlja

jest jezik. Tolkien je za svoje likove sastavio posebne jezike

i njima priložio posebna pisma sa svim svojim fonološkim i

morfološkim značajkama. Budući da je Tolkien bio profesor i

staroengleskog jezika, nesumnjivo jest to da je svoju

inspiraciju pronašao i u drevnom jeziku kojim je bio ispisan

Beowulf. U knjizi postoji nekoliko vrsta jezika. Dva glavna

jezika bila su Quenya kojom su govorili Vanyari, Noldori i

poneki Sindari, zatim Sindarin kojim su govorili vilenjaci koji

su ostali u Beleriandu. Poznato je i još nekoliko jezika:

Adûnaic kojim su govorili Númenórejci; Crni govor kojeg je

Suron stvorio za svoje robove, Khuzdûl jezik Patuljaka,

Rohirric jezik stanovnika Rohana, Westron je bio zajednički

jezik, a Valarin je bio jezik Ainura. Vrlo zanimljivo bi bilo

spomenuti kako je Tolkienova želja bila da pjesme napisane na

vilenjačkim jezicima ostavi neprevedenima, jer sam zvuk

vilenjačkog jezika kada se izgovara zvuči čarobno, kao da se

neka magija nalazi u njima.

„ Očaranost jezikom slobodnim od korisnosti, pa čak i književne funkcije,

Tolkienova je nit vodilja u stvaranju vilenjačkih jezika, pa on objašnjava potrebu da

vilenjačke pjesme ostavi neprevedene uzdajući se u samu ljepotu jezika. „ 3

Meni osobno jezik vilenjaka zvuči slično kao

staroengleski. Prije nekoliko godina gledala sam novu verziju

filmske adaptacije Beowulfa, i u jednoj sceni je progovarao

3 White, Michael, 2006: Tolkien – biografija , Zagreb : v.b.z. str. 95

Grendel na staroengleskom. Taj jezik me, na nekim mjestima,

izuzetno podsjetio na vilenjački u filmskim adaptacijama

Tolkienovih knjiga. Fascinantna je sličnost u intonaciji

rečenica i izgovoru pojedinih fonema. Ova tema bila bi izvrsna

za istraživanje sa lingvističkog stajališta.

Gledamo li prostor u trilogiji, vidjet ćemo kako je on

sastavljen od svih geografskih stavki. Međuzemlje posjeduje

planine, ravnice, rijeke i jezera sa svim svojim toponimima. Na

tim prostorima odigrale su se velike bitke koje su također

obilježene u gore navedenim kalendarima. Zanimljivo je

spomenuti kako stručnjaci koji proučavaju Tolkiena su se

pozabavili i imenima tih geografskih tvorevina. Tako primjerice

Mordor ima na prvi pogled zloban prizvuk. U većini nordijskih

jezika, mor označava smrt, a kao što znamo nikada ništa nije

dobro iz Mordora niti proizašlo- Što se tiče Shirea u kojem

obitavaju Hobiti, Shire je za Tolkiena predstavljao njegovo

utočište, njegov bijeg od stvarnosti, njegovu Englesku koja se

nalazila pod udarom nagle industrijalizacije, čemu se Tolkien

izuzetno protivio.

„ Hobiti su Englezi, a Shire je dio Engleske. „ 4

„Gospodar prstenova je kritika modernog svijeta i vrijednosti tehnološke

civilizacije. Knjiga objavljuje vlastite vrijednosti i čitatelja pokušava uvjeriti da su te

4 White, Michael, 2006: Tolkien – biografija, Zagreb : v.b.z. str. 188

vrijednosti bolje od onih koje trenutačno vladaju. Predstavlja napad na moderni

svijet i istodobno istodobno izraz vjere i manifest. „ 5

No, kako je zapravo došlo do imena Međuzemlje ili na

engleskom Middle earth ? Tolkien je svoju inspiraciju za

naziv svog zamišljenog prostora, u kojem će se odvijati

radnja, pronašao u spjevu staroengleskog pjesnika Cynewulfa.

U pjesmi Christ of Cynewulf pronalazimo stih : “Eala Earendel,

engla beorthast, Ofer middangeard monnum sended” “pozdrav Earendele,

najsjajniji od svih anđela, preko međuzemlja poslan čovjeku” Posebno nas u

ovom stihu zanima riječ middangeard. Ovaj termin označava

bojno polje sila dobra i zla, mjesto između raja i pakla,

neba i podzemlja, dakle - Zemlju. Ovaj stih ujedno je i

dokaz koliko je proučavanje staroengleske književnosti i

jezika utjecalo na Tolkiena. Unatoč tomu što se Engleska

nalazila u tampon zoni, po pitanju mitologije između Irske i

nordijskih zemalja, to nije Tolkiena zaustavilo da

upotrijebi svoju maštu i stvori jedan novi svijet, koji se

unatoč svojoj fantastičnosti čini ponekad toliko realnim, da

se čovjek može gotovo mislim preseliti na taj prostor i

proživljavati sve ono što proživljavaju Tolkienovi junaci u

borbi protiv zla.

3. Motiv prstena

5 Colin Wilson u : White, Michael, 2006: Tolkien – biografija, s engleskog prevelaRadha Rojc – Belčec, Zagreb : v.b.z. str. 192.

Još jedan motiv koji je Tolkien jako dobro implementirao,

možemo reći da na tom motivu počiva cijelo njegovo djelo,

jest motiv prstena. Prsten je u književnosti poprimio kroz

stoljeća i stoljeća status arhetipa. Pronalazimo ga u brojni

spjevovima, bajkama legendama. Prsten je simbol vječnosti,

povezanosti, povjerenja. U svakoj kulturi on nosi svoje

jedinstveno značenje, a to je simbol povezanosti između

onoga tko ga nosi i značenja koje taj predmet nosi.

Najpoznatiji primjeri su u Pjesan o Nibleunizima i Beowulfu.

Prsten je često i statusni simbol bilo da je osoba povezana

drugom osobom, ili prsten pokazuje status neke osobe u

društvu poput obiteljskog naslijeđa ili pripadnosti nekom

društvu ili kultu. Samo Tolkienovo djelo započinje pjesmom o

prstenju i o njeogovoj ulozi koju će on odigrati u

cjelokpunoj priči. Pa tako na početku prvog dijela trilogije

Prstenova družina kaže :

„Prstena Tri za vilin- kralje za koje zvijezde siju/ I Sedam za patuljke – vladare

kamenih dvora moći / I Devet za ljude, usuda kletog što zarana mriju/ Al

prsten Jedan za Cara Mraka na prijestolju moći / U zemlji Mordor gdje se sjene

kriju. / Prsten jedan da zavlada svima, Prsten Jedan što traži i seže/ Prsten

Jedan da spoji se s njima i u tami ih sveže/ U zemlji Mordor gdje se sjene

kriju.“6

Već na početku je vidljiva Tolkienova tendencija da

kroz pjesmu opiše ono što će se događati kroz cjelokupnu

trilogiju. Znamo da ćemo kroz retke pratiti borbu između

dobra i zla, pratit ćemo rat raznih bića koji se bore za

6 Tolkien, Johnatan Ronald Reuel, 2005: Gospodar prstenova – Prstenova družina, Algoritam, str. 5

spas Međuzemlja protiv sila zla i tame. Prsten je u ovom

slučaju simbol moći i zato je samo jedan. Jedan koji nosi

svo zlo toga svijeta, jedan koji upravlja svima pa čak i

svojim nosiocima i pretvara ih u bezdušne monstrume.

Tolkien se ovime nije samo referirao na tužnu stvarno

zahvaćenu ratom, nasiljem i umorstvima, već je kritizirao

i slabost ljudi koji će pokleknuti pred onim što im moć

nudi.

„Tolkien je smatrao da je rat posve besmisleno traćenje života, vremena i

energije, a taj su stav dijelili i svi njegovi prijatelji.“ 7

On se obrušava na one koji su željni moći i kako bi ju

dobili učiniti će sve, pa makar to značilo i cjelokupnu

destrukciju svijeta i života na njemu. Zato je Tolkien u

svom djelu i predstavio ljude kao slaba bića.

Zanimljiva je i simbolika koju promatramo unutar ove

pjesme. Tolkien je jedan dio svog kršćanskog duha

implementirao u svoje djelo, pa tako u uvodnoj pjesmi

imamo i simboliku brojeva koja je povezana s kršćanskom

mitologijom. Što se tiče karakteristika Jednog prstena

čiji je nosioc bio Sauron, koji ga je ujedno i stvorio

kako bi vladao drugima u Međuzemlju. Prsten je imao brojne

sposobnosti koje na kraju i nisu baš najpozitivnije

djelovale na njegovo nosioca. Prsten je mogao čitati misli

onih koji su ga nosili, pružao je mogućnost nevidljivosti

i produljivao je život. Svih devetoro ljudi koji su nosili

prstenje na kraju su pali pod vlast Saurona, te postali7 White, Michael, 2006: Tolkien – biografija, s engleskog prevela Radha Rojc – Belčec, Zagreb : v.b.z. str. 167.

utvare- Nazguli. Patuljci nisu pali pod Sauronovu vlast,

ali su postali pohlepni, iznad svega su cijenili zlato pa

su zato nesretno i završili, odnosno njihovo kraljevstvo

je bilo potpuno uništeno. Sporni prsten, zbog kojeg je

sve ovo i nastalo imao je nekoliko nosioca : Isildur,

Deagol, Smeagol/Gollum, Bilbo Baggins, Frodo Baggins, Tom

Bombadill. Posljednja osoba koja ga je imala u rukama bio

je Gollum koji će na kraju priče odigrati jako važnu

ulogu. Zahvaljujući mogućnosti produljivanja života Bilbo

Baggins i Gollum su preživjeli toliko mnogo godina. Kada

je Gandalf shvatio da se Bilbo više ne može odupirati moći

prstena, tešku zadaću uništenja predao je Frodu. Budući da

nositi prsten tolike moći nije jednostavan zadatak, a

velika moć nosi i veliku odgovornost, takvo što mogao je

učiniti samo netko tko je čista srca i uma, a to je bio

Frodo.

4. Fabula

Radnja Gospodara prstenova odvija se u trećem razdoblju

postojanja Međuzemlja. Priča ima svoje težište na starom motivu

borbe između dobra i zla.

„Iz praktičnih razloga mitologiju Gospodara prstenova J.R.R Tolkiena možemo

razmatrati kao intuitivnu usporedbu tiranskog tlačenja i borbene potrage za

slobodom i pravdom. U svojoj biti to je priča o teritorijalnom vladanju i moći koja se

nalazi u krivim rukama – u rukama sila tame, koje valja uništiti da bi se u

Međuzemlje vratio mir.“ 8

Gospodar prstenova je zapravo nastavak Hobita u kojem je

Bilbov pronalazak prstena bio samo okosnica priče i bilo je

potrebno na neki način priču privesti kraju i dati joj sretan

završetak. Tako u Gospodaru prstenova Bilbov prsten, za njegov

111. rođendan, prešao na Froda čiji je zadatak bio uništiti

Prsten u Kletoj Gori gdje je iskovan, i spasiti Međuzemlje od

Sauronove tiranske vladavine. Njegov mentor na tom putu bio je

čarobnjak Gandalf koji je upoznat sa svim onim što prsten može

i svjestan je mogućih posljedica ako misija ne uspije. U

Frodovu pustolovinu uključili su se još i njegov vrtlar Samwise

Gamgee i dvojica susjeda Merry i Pippin. Njih četvorica zajedno

kreću u Bree, a Gandalf odlazi na sastanak sa Sarumanom koji ga

na kraju zarobljava.

U njihovoj pustolovini kasnije im se pridružio Aragorn

čija je zadaća bila voditi Hobite do Rivendella, budući da

Gandalf tada nije bio prisutan . U međuvremenu Crni jahači ili

Utvare su uspjeli locirati prsten, te na kraju i raniti Froda.

Frodo je uspio izvući živu glavu zahvaljujući vilenjaku Elrondu

koji ga je spasio. U Rivendellu je bio sastanak na kojem se

odlučivalo što bi trebalo učiniti s prstenom i kako se obraniti

od Saurona. Budući da su se svi svađali oko nastalog problema,

odnosno oko toga tko će odnijeti prsten, Frodo se dobrovoljno

javio i time pokazao zavidnu hrabrost. Tada je i bila formirana

družina koju su činili : Frodo, Sam, Merry, Pippin, Boromir,8 Gardner, Laurence, 2008 : Kraljevstvo gospodara prstenova- drevne predaje o prtenu i gralu, Zagreb, Mozaik knjiga, str. 3

Aragorn, Legolas, Gimli i Gandalf. Nedugo nakon sastanka

krenuli su na put, ali im je Saruman zadavao probleme zbog

kojih su morali promijeniti rutu i ići kroz rudnike Morije. U

Moriji je započeo raspad družine gdje je Gandalf pao u ponor

kod mosta Khazad – dum dok se borio sa Balrogom, a kasnije će

se vratiti kao Gandalf Bijeli. Družina se tijekom putovanja i

dalje raspadala, tako da je Boromir poginuo braneći hobite od

orka, Merry i Pippin su bili zarobljeni od strane njih, Frodo i

Sam su otišli put Mordora, a Legolas, Gimli i Aragorn u potragu

za Merryem i Pippinom.

Nadalje se priča razvija na tri razine. Na svojim

putovanjima likovi i dalje proživljavaju razne nedaće. Frodo i

Sam upoznaju Golluma koji je postao njihov vodič na putu do

Klete Gore, a ujedno i njihova najgora noćna mora. Gollum želi

prsten za sebe zato je i smjestio Frodu klopku u brlogu paučice

Shelobe.

“ Može lako bit, o da, može lako bit, kad Ona baci kosti i praznu odjeću. Da ćemo ga

nać, da ćemo doć do njeg, Zlata našeg, nagrade za sirotog Smeagola što joj je

pribavio tako finu hranu. I spasit ćemo Zlato, ko što smo se zarekli.” 9

Merry i Pippin su uspjeli pobjeći od orka, a spašava ih

Drvobradaš iz porodice Enta. U Isengardu Saruman priprema

vojsku za rat na način da uništava šume kako bi mogao

proizvoditi još više vojske i oružja. Stučnjaci smatraju kako

je Isengard zapravo opaska autora na nagli razvoj

industrijalizacije u Engleskoj i općenito na sve one pripreme i

žrtve koje su potrebne da bi se pripremio rat. U međuvremenu9 Tolkien, Johnatan Ronald Reuel, 2005: Gospodar prstenova - Dvije kule, Algoritam, Zagreb, str. 378.

Gandalf, Legolas i Gimli su uspjeli pobijediti Sarumanove

armije u Helmovoj klisuri i Hornburškoj bitki, dok je Saruman

stjeran u kut od strane Enta i Huorna , zajedno sa Merryjem i

Pippinom, koji pobjegnu iz zarobljeništva, i tada dolazi do

susreta između dvije grupe.

Posljednji dio prati dvije paralelne priče. Frodovo i

Samovo putovanje prema Kletoj Gori i bitku protiv Sauronovih

snaga kod Minas Thiritha i bitku pred Crnim Dverima gdje se

bore Gondor i Rohan u savezništvu protiv Sauronove vojske i to

sve kako bi odvratili pažnju Sauronu i time dali vremena Frodu

da uništi prsten. Priključuje im se još i Rivendell. Frodo na

kraju uspijeva doći do Klete Gore, uz diskretnu pratnju

Golluma. Jedini zadatak koji je preostao bio je baciti prsten.

Iscrpljeni Frodo podlegao je moći prstena i odlučio ga je

zadržati za sebe. Gollum je uvidio priliku i bacio se na Froda

otimajući mu prsten. Na kraju borbe Gollum je odgrizao prst

Frodu i u cjelokupnoj ekstazi se izgubio i pao zajedno s

prstenom u vatru, te uništio i sebe i prsten. Za to vrijeme

Sauronova vojska je pala, mir je ponovno uspostavljen u

Međuzemlju, Aragorn je okrunjen za kralja Gondora, a Frodo

odlazi u besmrtne zemlje kako bi mogao pronaći svoj mir.

6. Analiza likova

Prvi, najvažniji i najtragičniji lik ove trilogije je

Frodo Baggins. Kada promatramo Frodov lik mogli bismo ga

usporediti sa likom Isusa Krista. On je voljan podnijeti žrtvu

kako bi spasio Međuzemlje. Svojom osobnošću iskače iz gomile

upravo zbog svoje dobrote, hrabrosti i poštenja. Gotovo je

teško pojmiti da bi u jednom tako malenom i skromnom biću,

mogla biti sakrivena tolika snaga i hrabrost da ima mogućnost

spasiti cijeli svijet i živote na njemu. Frodo ima još jednu

prekrasnu karakteristiku, a to je empatija. Frodo prema svima

ima poštovanja, ali i osjećaj samilosti. Tijekom svog putovanja

mogao je otjerati Golluma, ozlijediti ga ili nešto gore, ali on

to nije učinio, čak ga je i branio kada bi dolazio u sukob sa

Samom. S druge strane Froddo je itekako bio svjestan Gollumove

uloge u cjelokupnoj priči, znao je da im je Gollum potreban

kako bi ispunili misiju. Unatoč svim svojim prekrasnim

osobinama, Frodo ne uspijeva odolijeti snazi prstena i na

kraju odlučuje ga zadržati za sebe.

“Evo me, došao sam, rekao je. “Ali sad nisam voljan učiniti ono radi čega sam došao.

Neću izvršiti taj čin. Prsten je moj!” 10

To ne govori o Frodu kao lošoj osobi, pohlepno karaktera

željnog moći, već samo o tome kolika je snaga prstena. Velika

je pohvala što je Frodo uope mogao izdržati takav put, proći

kroz svakojake peripetije i ostati pribran svo to vrijeme. On

je bježi od svojih slabosti. U potpunosti ih je svjestan i

prihvaća ih kao dio sebe.

10 Tolkien, Johnatan Ronald Reuel, 2005: Gospodar prstenova – Povratak kralja, Algoritam, str. 247

“Nego, sjećaš li se što je Gandalf rekao : Možda čak i Gollum ima još nešto obaviti ?

Da nije bilo njega, Same, ja ne bih bio kadar uništiti Prsten. Cijeli naš pothvat bio bi

uzaludan, na samom. Pa hajde da mu oprostimo ! „ 11

U trilogiji jedan od svakako najvažnijih likova je

Gandalf. Gandalf je pripadao skupini čarobnjaka,a bio je poslan

kako bi se suprotstavio Sauronu. Za njega možemo reći kako je

izuzetan poznavaoc povijesti Međuzemlja i upoznat je sa svim

događajima koji su se zbili tijekom vremena, a dobar je i u

procjenjivanju budućih događaja. Krasi ga visoka inteligencija,

mudrost, hrabrost, odlučnost i pronicljivost. Zbog svog

iskustva bio je mentor Frodu na njegovom teškom putovanju.

Jednom je izgubio život, no ponovno se vratio kao Gandalf

Bijeli. Gandalf nije imao svoj dom, bio je lutaoc, a njegov

izgled definirali su duga bijela brada i čupave obrve, a nosio

je plavi šešir, srebrnu maramu i sivi ogrtač. Bio je član

prstenove družine,a borio se protiv Balroga, Sarumana, a

sudjelovao je i u bitci za prsten.

Drugi čarobnjak koji je nkada davno, bio također dio

velikih čarobnjaka je Saruman. Saruman je čarobnjak u vlasti

Saurona. Nekada je bio na strani dobra, ali utjecaj prstena ga

je iskvario. Stoluje u Isengardu, a svojom ratnom industrijom

oko sebe uništava prirodu, i na sebe navlači gnjev Enta koji na

kraju i unište njegovu proizvodnju. Njegov negativni utjecaj

pokazao se i na planu kralja Theodena, kralja Rohana koji se

oslobodio uz pomoć Gandalfa. Saruman nesretno završava, ubija

ga njegov vjerni sluga Grima Gujoslav u Shireu.

11 Tolkien, Johnatan Ronald Reuel, 2005: Gospodar prstenova – Povratak kralja, Zagreb, Algoritam, str. 249

Prijeđemo li na ljudski dio Prstenove družine razmatrat ćemo

likove Aragorna i Boromira. Aragorn se prvotno pojavljuje kao

graničar Strider. Aragorn je bio pod sumnjom mnogih likova iz

vrlo jednostavnog razloga. Bio je potomak drevne carske loze,

točnije bio je potomak Isildurov. Isildur je nekada davno

odsjekao prste Sauronu mačem svoga oca. Prisvojio je prsten i

kada ga je trebalo uništiti, pao je pod njegov utjecaj i predao

se njegovoj moći. Zbog toga su mnogi sa sumnjom gledali na

Aragorna i bili skeptični po pitanju njegovog povratka na tron

Gondora.

„Ovo ću zadržati kao nadoknadu za svoga oca i brata- rekao je; i tako je uzeo taj

Prsten na čuvanje, protiv naše volje. Uskoro je izgubio glavu zbog njega, pa stoga na

sjeveru taj Prsten zovu Kletva Isildurova. Ipak, možda je i smrt bila bolja od onoga

što ga je moglo snaći.“ 12

U trilogiji pronalazimo i jedan element koji smo mogli

susretati u viteškim romanima, a to je ljubav između Arwen i

Aragorn. Arwen je vila, kći vilinskog kralja Elronda. Njihova

ljubav u stvarnosti ne može biti sretna jer je ona besmrtna, a

Aragorn je običan smrtnik. U znak svoje ljubavi ona se odriče

svoje besmrtnosti. Aragorn je sudjelovao u svim bitkama koje su

zastupljene u trilogiji te je svojom hrabrošću i borbenošću

zasjeo na zasluženi tron Gondora. Unatoč svom porijeklu koje

je bilo na zlu glasu, on je svjestan svoje situacije i ne

zamjera onima koji u njega su u njega sumnjali.

„Ja vam osobno opraštam što još sumnjate, reče. Ja nisam baš nalik na kipove

Elendila i Isildura što stoje isklesani u svoj svojoj velebnosti u dvoranama

12 Tolkien, Johnatan Ronald Reuel, 2005: Gospodar prstenova – Prstenova družina, Zagreb, Algoritam, str. 287.

Denethorovim. Ja sam tek nasljednik Isildurov, a ne sam Isildur. Proživio sam dug i

težak život a udaljenost odavde do Gondora tek je manji dio u zbroju mojih

putovanja.“ 13

S druge strane, Boromir nije imao sreću doživjeti sretan

završetak tmurnog razdoblja. Boromir je također potomak kralja

Gondora. Budući da je bio veliki domoljub želio je prsten kako

bi mogao obraniti svoj dom i ljude. Imao je i brata Faramira

koji je također sudjelovao u svim velikim bitkama. Boromir je

svoj život žrtvovao kako bi spasio Merrya i Pippina od sigurne

smrti kada su se pojavili orci. Na kraju ga pronalaze Aragorn i

Legolas i njima izražava žaljenje zbog toga što je želio Frodu

uzeti prsten.

Ostatak neljudske družine činili su još Gimli i Legolas.

Gimli je potomak drevne porodice patuljaka čija se povijest

najbolje oslikavala još u Hobitu. Kao i Legolas susreo se sa

ostatkom družine na vijećanju u Rivendellu i ponudio se kao

pomoć Sudjelovao je u bici za Hornburg, bitci kod Minas Thirita

i Crnih Dveri. Legolas je pripadnik vilenjaka, sin vilin-kralja

Sjevernog Mrkodola Thranduila. On i Gimli imaju poseban odnos.

Prvotno se nisu podnosili zbog loših odnosa u prošlosti između

vilenjaka i patuljaka, ali na putu do Mordora stvaraju veliko

prijateljstvo. Legolas izvrsno barata lukom i strijelom, a

također sudjeluje u svim bitkama.

Ostali hobiti unutar Prstenove družine su bili : Merry,

Pippin i Samwise. Merry i Pippin su nestašni hobiti iz Shirea i

željni su pustolovine. Na putovanju izazivaju svakojake13 Tolkien, Johnatan Ronald Reuel, 2005: Gospodar prstenova – Prstenova družina, Zagreb, Algoritam,str. 292.

nevolje, ponekad uvlačeći cijelu družinu u probleme. Međutim,

iskazali su se kao veliki Frodovi prijatelji kada su ga spasili

od orka, ali i kao hrabri i borbeni prilikom uništavanja

Sarumanovog isengardskog tabora.

Svakako posebno mjesto unutar ove analize trebalo bi

pripasti Samwiseu Gamgeeju. On je jedan izuzetno poseban lik.

Sam je utjelovljenje prijateljstva, odanosti. Sam je osoba koju

bi svatko želio imati za prijatelja. Njegovo srce odlikuje

čistoća, prijateljska ljubav prema Frodu, hrabrost i

nesebičnost. Tijekom putovanja je pazio na Froda, spremao mu

jelo, pazio da dovoljno spava i motrio postoje li kakve

opasnosti oko njih, dvama riječima- žrtvovao se. Jedine loše

strane njegove osobnosti bile su kada se nasilno odnosio prema

Gollumu. Ne zato što je Golluma mrzio, nego zato što je osjećao

da Gollum sprema nešto loše za njegovog prijatelja što bi ga

moglo odvesti u propast. On je spasio Froda i od paučice

Shelobe i od orka. Proveo je s Frodom svo vrijeme, suosjećao je

njegovu patnju, čak se i ponudio da nosi teret prstena iako je

znao što se krije unutar tog malog predmeta. U Kletoj gori je

molio Froda da baci prsten, međutim utjecaj na Froda je bio

prevelik.

Zadnji važniji lik u ovoj analizi je Gollum. Gollumov lik

pojavljuje se još u Hobitu gdje se sukobio sa Bilbom Bagginsom

postavljajući mu zagonetke. Već tada je prsten iskvario

Golluma. Nekada je pripadao hobitima, sve dok jednoga dana nije

pronašao sa svojim rođakom Deagolom prsten u rijeci koji je

ispao Isilduru. Zbog tog prstena Gollum je ubio svog rođaka i

nakon toga pobjegao u Magleno gorje gdje je poprimio osobine

kriptomorfa. Zanimljivo je spomenuti kako Gollumov lik dijeli

brojne sličnosti sa Grendelom iz Beowufla. Bar što se tiče

fizičkih karakteristika.

„Bijaše to sad mršavo, izgladnjelo izmoždeno stvorenje, sama kost i napeta žućkasta

koža. Oči su mu divlje gorjele, ali mu zloća nije više bila ravna nekadašnjoj grčevitoj

snazi.“ 14

U Maglenom gorju se razvio kao podvojena ličnost koja u

jednom trenutku želi ubiti Froda, a u drugom se javljaju

pozitivni ostaci njegove nekadašnje ličnosti. Nakon dugo

vremena Gollum i prsten se ponovno susreću u rudnicima Morije.

Gollum želi svoj prsten natrag i sve će učiniti kako bi ga

vratio natrag.

-„Al naše Zlato neće pogaziti zakletvu“ – usprotivi se Smeagolov glas. - „Onda ga

uzmi, reče onaj drugi „pa ćemo ga mi čuvat! Onda ćemo mi biti gazda, golum! A

onda ćemo drugog, onog gadnog sumnjičavog hobita natjerat da puzi pred nama,

da, golum!“15

Služio se raznim sredstvima, ali nije uspio. Njegov zadnji

kontak s prstenom bio je ujedno i njegova smrt. Ironično je to

da iako je Frodo dobio ulogu spasitelja Međuzemlja, to je u

suštini Gollum. Da nije bilo Golluma prsten možda uopće ne bi

bio uništen. Frodo je prema njemu osjećao sažaljenje i oprostio

mu je zbog svega, a Gandlaf je još davno bio predvidio da

Gollum u svemu ima neki važnu ulogu.

14 Tolkien, Johnatan Ronald Reuel, 2005: Gospodar prstenova - Dvije kule, Zagreb, Algoritam, str. 6815 Tolkien, Johnatan Ronald Reuel, 2005: Gospodar prstenova - Dvije kule, Zagreb, Algoritam, str. 271

7. Gospodar prstenova – književnost za djecu ?

Kada sam vidjela da je u program dječje književnosti

uključen i Gospodar prstenova, moram priznati da sam se

istovremeno i jako obradovala i iznenadila. Tolkienovo

stvaralaštvo je za mene oduvijek bio jedan od vrhunaca svjetske

književnosti i svaka tema vezana za njega u meni budi posebne

emocije. Prvi put sam se susrela s Tolkienovim djelom kada sam

imala devet ili deset godina i to preko filmske adaptacije.

Pišući ovaj seminar pokušala sam se sjetiti koji su to bili

elementi zbog kojih mi se Tolkienovo stvaralaštvo uvuklo u kožu

i ostalo do studentskih dana. Pokušala sam se sjetiti što je to

mene, kao devetogodišnju djevojčicu toliko fasciniralo da sam

zamolila roditelje da mi kupe njegove knjige. Vjerojatno sama

fantastika. Odlazak u neki novi svijet, suživljavanje s

likovima, drugačiji jezik.

Međutim kada sam počela čitati njegova djela, bilo mi je

malo teže razumjeti o čemu on točno piše. Film je mnogo

jednostavnije napravljen. Poznato je da film nikada ne može

obuhvatiti sve ono što sadrži sama knjiga. Tako su izostavljene

su brojne epizode. Djeci koja bi krenula čitati Tolkiena

svakako bi to bio jedan veliki izazov za njih. Velik broj

likova, fabularnih linija, imena likova, lokaliteta ili

predmeta zbog kojih jezik polomimo čitajući ih, velika količina

podataka i nedovoljno čitalačko iskustvo i nisu baš dobar

temelj za dijete. Ova književnost više je namijenjena starijim

generacijama. Ili djeci koja pohađaju više razrede. Sam Tolkien

je naglasio kako svoja djela namijenio odrasloj publici, nekomu

tko može ući u dubinu njegovo djela i shvatiti sve ono što je

on svojim djelom želio postići. U nekim zemljama poput SAD- a

na sveučilištima postoje brojni kolegiji koji se bave

istraživanjem Tolkienova rada. To govori samo o tomu koliko je

složeno njegovo stvaralaštvo i kolika je zapravo bila njegova

genijalnost. Vezano za ovu tematiku jedino djelo koje bi možda

djeci bilo primjerenije je Hobit. Hobit je mnogo fabularno i

stilski jednostavniji, a opet ima onu jednu finu nit fantastike

koja obogaćuje dječju maštu i pruža im mogućnost da otplove u

neke nove svjetove, a možda jedno dana stvore i neke svoje,

nove svjetove u kojima će uživati druge generacije djece i

mladih.

ZAKLJUČAK

Pri kraju analize ovog rada možemo zaključiti kako je Tolkien

ostavio bogat opus svojih djela naraštajima i naraštajima

čitaoca. Njegov stvaralački duh ocrtavao se još u njegovom

djetinjstvu kada je čitao brojne knjige i izmišljao jezike

zabavljajući se sa svojim rođacima. Teškoće vremena u kojem je

živio uspio je prevladati pišući. Za mnoge autore pisati znači

živjeti, za Tolkiena je njegovo Međuzemlje bio njegov bijeg, a

Shire dom. Svojom genijalnošću i maštom zadužio je žanr

fantastične književnosti na duže vrijeme. Mnogi moderni autori

fantastične književnosti često ističu kako je upravo Tolkien za

njih otvorio vrata stvaralaštvu. Tolkien je svojom maštom

stvorio novi svijet, novu mitologiju, nove likove, a

postojećima je dao novu dimenziju. Čitajući njegova djela kao

da i sami možemo proživjeti ono što se događa u knjizi. Uzevši

jedan arhetip, odnosno motiv borbe između dobra i zla, Tolkien

je stvorio nekoliko razina fabule koje su međusobno sve logički

povezane, gotovo bez ikakvih grešaka u naraciji, ako ih uopće i

ima. Iako njegov Gospodar prstenova i nije možda toliko

namijenjen dječjem uzrastu, mladi i odrasli ga svakako

obožavaju i ta djela ostaju u njihovim srcima zauvijek.

LITERATURA

Tolkien, Johnatan Ronald Reuel, 2005 : Gospodar prstenova

– Povratak kralja, s engleskog preveo Zlatko Crnković,

Zagreb : Algoritam

Tolkien, Johnatan Ronald Reuel, 2005: Gospodar prstenova - Dvije

kule, s engleskog preveo Zlatko Crnković, Zagreb :

Algoritam

Tolkien, Johnatan Ronald Reuel, 2005: Gospodar prstenova –

Prstenova družina, s engleskog preveo Zlatko Crnković, Zagreb

: Algoritam

White, Michael, 2006: Tolkien – biografija, s engleskog prevela

Radha Rojc – Belčec, Zagreb : v.b.z.

Mrduljaš- Doležal ,Petra, 2012 : Prstenovi koji se šire-

junačka potraga u djelima J.R.R. Tolkiena

Gardner, Laurence, 2008 : Kraljevstvo gospodara prstenova-

drevne predaje o prtenu i gralu, Zagreb, Mozaik knjiga

Ea – hrvatski Tolkien portal,

http://tolkien.com.hr/portal/content/view/2/5/ (posljednji

pregled : 29.01.2014.)