The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service 

 

 

Između imaginarnog i irealnog

«Between imaginary and unreal»

by Anto Čabraja

Source:Zenica Notebook ­ Journal for Social Phenomenology and Cultural Dialogue (Zeničke sveske ­Časopis za društvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku), issue: 04 / 2006, pages: 194­202, onwww.ceeol.com.

Anto ^abraja

194194

Izme|u imaginarnog i irealnog

Osamdesetih godina, David Albahari u jednom od svojih tekstova poku{ava nam do~arati svoj do`ivljaj postmodernisti~ke arhitekture u jednom hotelu u Lisabonu. Uvodi nas u jedan svijet gdje se slike umno`avaju brzinom odbljeska ogledala izazivaju}i vrtoglavicu kod zate~enog prolaznika. Ogledala odbijaju slike samih sebe u apsolutnoj ponavljaju}oj praznini, zamagljuju}i stvarnost, kao posljednji odjeci “klasi~nog” vi|enja prostora. Ta mje{avina stilova je nagovje{tavala nadolaze}e umjetni~ke fenomene u kojima granice postaju nejasne ili neisvjesne, kako u formalnom tako i u sadr`ajnom smislu : izgubiti se u labirintu postalo je jedno od osnovnih pravila i metoda `ivljenja i kreiranja. Danas se arhitektura ne shvata kao umjetnost ogra|ivanja realnog kontinuiranog prostora i kao jednostavno dodavanje novih elemenata. Ona preuzima funkciju premje{tanja i dekonstrukcije sa multipliciranjem relacija me|u formalnim elementima. I kona~no, dolazi do poja~avanja i interakcija sa drugim granama umjetnosti koje su i same bile podlo`ne intenzivnim promjenama ne samo zadnjih decenija ve} tokom ~itavog dvadesetog vijeka. Mijenjanje i uklanjanje granica u samom procesu kreacije se o~ituje i u drugim oblicima umjetni~kog djelovanja i `ivljenja. To je naro~ito bilo evidentno tokom zadnjih decenija zahvaljuju}i ubrzanom razvoju informatike. U postmodernisti~kom periodu je kompjuterski in`enjering bio u svom za~etku glede postavljanja i problematiziranja prostornih koncepcija arhitektonskih objekata. Zahvaljuju}i fantasti~nom razvoju digitalne tehnologije, kreiranje se oslobodilo mukotrpnih popravljanja i bdijenja nad paus papirom i time je steklo do tada nezamislivu slobodu u procesu kreiranja. Pojavu novih materija i materijala, veliki kapaciteti kompjutera u izvr{avanju ra~unskih operacija kao i vrtoglavi nau~ni napredak zahvaljuju}i teoriji relativiteta i kvantnoj teoriji izvr{ili su promjene u na~inu percipiranja realnosti. [iroko gledano,

195195

Zeni~ke sveske

nagovje{taj pojave gubljenja i stapanja granica u formalnom smislu ve} je prisutan krajem 19. stolje}a u Brentanovom1 povratku srednjovjekovnom pojmu intecionalnosti kojeg je preuzeo od Pjer Abelara2. Taj }e pojam postati dominantan koncept filozofije duha u 20. stolje}u. Intencija je dakle za Brentana kriterij koji omogu}ava razlikovanje fizi~kih od psihi~kih ~injenica : svaka psihi~ka ~injenica je intencionalna, ona posjeduje kakvo}u kao objekat premda se uvijek opredme}uje na razli~it na~in (~uti zvuk, vidjeti obojeni objekat, vjerovanje, sud, percepcija, svijest, `elja, mr`nja...3). Brentano razlikuje unutra{nju i vanjsku percepciju : aktovi unutra{nje percepcije su percepcije koje imaju kao objekte psihi~ke fenomene, a aktovi vanjske percepcije su oni koji za svoje objekte imaju fizi~ke fenomene. Njegova teza je da unutra{nja percepcija psihi~kih fenomena mo`e i sama biti izvor izvjesne spoznaje. Psihi~ki aspekti njegovih ideja o unutra{njoj percepciji psihi~kih fenomena bili su relativno lako prihva}eni od strane jednog dijela be~kih intelektualaca a zatim se {ire po srednjoj Evropi. ^lanovi kruga Louvre4 u Pragu, me|u kojima je bio i Franc Kafka, zastupali su Brentanove ideje.

Kompleksno Kafkino djelo posjeduje mno{tvo ome|enih prostora povezanih razli~itim formama ulaza i izlaza : vrata, prozori, klju~aonice ili klju~evi. Svi ti elementi ukazuju na mogu}nost otvarnja prolaza. Prostor je segmentiran, ali fuzioniran preko tih razli~itih prolaza. Predstavljene situacije imaju karakter izoliranosti i izvla~enja ili bijega. One se prelijevaju jedna u drugu kao spojene posude. Kafka vje{to manipulira sa granicama, on je “majstor neizvjesnih granica”5.

Kafka samog sebe stavlja pod lupu. On sistematski koristi Brentanovu metodu u svojim Dnevnicima gdje vr{i neprekidnu analizu samog sebe. Osnova te metode se sastoji u tome da prilikom samoanalize mora{ uvijek zastupati polo`aj neutralnog posmatra~a.

1 Franc Brentano je izvr{io veliki uticaj na filozofiju xx vieka,isto tako na vi{e struja moderne

psihologije.Frojd i Huserl su bili njegovi u~enici Enciklopedija Universalis 2 Pjer Abelar virtuozni dijalekti~ar XII vijek W.Windelband knjiga prva Naprijed 1978

3 Enciklopedija Univeralis

4 Barry Smith University Buffalo

5 Marc-Alain Ouaknin Ba{ zato volimo viline konjice Calman Levy 1998

Access via CEEOL NL Germany

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

196196

U samom crte`u mo`emo prepoznati situaciju iz njegovog djela Proces.Jedna osoba je okru`ena geometriziranom barijerom formiranom od prelomljenih ljestvi u obliku trokuta. Jedna strana trougla ispred ljudske figure je zaklonjena tijelom, a tre}i ugao iza le|a ne postoji. On je izbrisan ili mo`da nikad nije ni postojao, te ga je na{a svijest docrtala. Ako malo bolje pogledamo, mo`da ustvari Kafka i nije nacrtao trougao, nego su to dvoje prelomljenih ljestvi, jedne s lijeve i jedne s desne strane ~ovjeka ili bi to ~ak mogla biti krila kao na Leonardovoj lete}oj konstrukciji, ili su to tek samo pregradni zidovi nekog labirinta kroz koje se vidi...

U svakom slu~aju, to gubljenje granica, to fuzioniranje oblika je tu pred nama i lako nas mo`e odvesti u kompleksne i labirinti~ne hotelske prostore Lisabonskog hotela. Ali gdje se dogodila ta promjena oblika? U kojoj fazi ~itanja? Da li se to desilo prije, za vrijeme ili poslije Kafkinog, Ouakninovog ili mog interpretiranja, ili nekog trenutnog ~itatelja? Mo`da bismo mogli dodati i va{u interpretaciju ili na~in ~itanja?!

Ve} u Gestalt psihologiji se istra`uje psihologija percepcije prostora. Carle Stumpf7 uvodi pojam fuzioniranje (verschmelzung). On time ozna~ava jednu vrstu pasivne sinteze koja nije intelektualne prirode. On tu prevashodno misli na percepciju muzi~kih formi ~iji se zasebni elementi stapaju sa susjednim zvukovima stvaraju}i utisak cjeline. Takva analiza }e bitno uricati na teoriju muzike kod Skriabina8.

6 Idem

7 Über den psychologischen Ursprung der Raumvorstellung , O porijeklu psihologije percepcije

prostora stampano 18728 Skriabin ruski muzi~ar prou~avao odnose boja i zvuka.

Kao mala ilustracija Kafkinog osobitog interesa za pomjeranje granica mo`e poslu`iti i jedan njegov crte`6

Zeni~ke sveske

197197

Slika Labirinta Vje~nosti

To je djelo organizirano na bazi umno`avanja svjetlosti u ogledalima. Time nastaje jedan nepoznat i fascinantan svijet ~istih oblika bez vizuelne podloge. Tu je primijenjena likovna abeceda Kandiskog : a = ta~ka, b = linija i c = ravan ; dakle konstrukcija vidljivog svijeta sa samo nekoliko elemenata izme|u figurativnog i nefigurativnog. Ogromna kompleksnost djela i erudicija autora nije evidenta u samoj realizaciji. Labirinti Vje~nosti nam se odaju kao opti~ke simfonije realnog arhitektonskog prostora, imaginacije, matematike, informatike, i igre ogledala. Kompletan prostor je u pokretu : pod odaje svoju dubinu, plafon se gubi u visini, a zidovi se udaljavaju i vra}aju zaustavljaju}i posmatra~a i prebacuju}i ga u nerealni, ali vrlo prisutni hiperprostor. To je djelo u koje se mo`e u}i, u kojem se mo`e {etati, a ono neosporno poziva na nezamislivo, beskona~no, razgranato putovanje, svo u iskri~avim bojama titana i svjetlosti spotova. Vrata svjetlosti otvaraju se na umno`ene svjetove kao {to su oni opisani u kvantnoj fizici kada mijenjaju na{u viziju prostora, vremena, materije i svetlosti.

Labirinti Vje~nosti predstvaljaju jedno od klju~nih djela 20. stolje}a. Ono nam daje potpuno nove vizuelno-psiholo{ke do`ivljaje iako u sebi nosi gotovo sve taloge pro{losti od Platonovog Timeja preko Bruneleskija, Uccella, Dela Fran}eska, holandskih slikara, Velaskeza, Vermera, Mondrijana, Maljevi~a, Pikasa, Bejkona, pa sve do zen vrtova.

Ali ljepota djela ne ostavlja posmatra~a u ti{ini snivanja, nego ga li{ava osje}anja relanosti i tjera ga da se okrene k sebi, da bi se ponovo vratio realnosti “nigdje drugdje nego kod samog sebe”9. Igra ogledala izometrijski multiplicira sliku u nedogled prema prostorima koji za na{u percepciju postaju

8 Skriabin ruski muzi~ar prou~avao odnose boja i zvuka.

Serge Sala i Francois Labbe su kreatori jednog konstruktivnog arhitektonsko-vizuelnog djela baziranog na kocki pod nazivom “Labirinti Vje~nosti”

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

198198

9 Majster Eckart, Erve Korban, Alchimie comme art hieratique l’Herne 1986

10 Henri Corbin je tvorac rije~i imaginal da bi opisao stanje svjesti u filozofiji orijentalne spoznaje koja

nije predod`bena spoznaja,ve} je neposredna, na na~in na koji je prisutan onaj koji spoznaje samog sebe .

nesagledivi. Granice instalacije su prekora~ene i gurnuti smo u prostor koji se pravilno umno`ava {to stvara paradoksalnu situaciju u kojoj ono {to je bilo jasno definirano postaje nedefinirano i neograni~eno. Povodom izlo`be 2001. godine u prostoru Elektra u Parizu, Michel Ellenberger ka`e slijede}e : “Sve se de{ava kao da nekom vrstom zbunjuju}e konvergencije, mentalni aspekt matematike te`i prema ekstremnim stanjima skrivenim u svemiru. Ili kao da u materiji postoji jedan imaginal10 koji ~ini osnovu za imaginarno u glavama ljudi...”. Stvarni prostor nije vi{e zatvoren nego se pona{a kao otvorena vrata prema nekoj vrsti udvojene realnosti. Sve je postalo nestvarno, a posmatra~ je u tom simulakru ispunjenom iskri~avim svjetlom uveden u prostor me|u-svijeta. U njemu posmatra~ stvara svoju viziju, dok je autor djela postrani, jer nitko i ni{ta ne posreduje izme|u posmatra~a i njegovog iskustva.

“Moje djelo vi{e podrazumijeva va{u viziju nego moju. Nikoga nema izme|u vas i va{eg iskustva” ovaj iskaz bi lako mogao biti pripisan autorima Labirinta Vje~nosti, a ustvari, to su rije~i ameri~kog umjetnika James Turrella ~ija djela tako|er pokazuju matemati~ke, arhitektonske i filozofske kvalitete.

Turrell je u svom djelu uvijek preispitivao formalne granice na{e percepcije. Negovo djelo, kao i djelo Serge Sala i Francois Labbe, je iskonstruiran arhitektonski prostor u kojem koristi unutra{nje ili vanjsko svjetlo, bilo ono vje{ta~ko ili prirodno. Samo djelo jednako zahtijeva veliku preciznost pri izradi jer se temelji na veoma suptilnoj igri sa svjetlosti u datom prostoru. Instalacije su pravljene tako da u prostoru uvijek postoji stvarni ili predstavljeni otvor u obliku prozora ili vrata. ~esto je potreban izvjestan vremenski period da bi se posmatra~eva svijest adaptirala na datu situaciju. Na taj na~in vidimo da Tarel ima svjesnu namjeru da regulira reakciju na{eg oka na svjetlost. On time mo`e da stvori iluziju u oku i da nas dovede u situaciju da vidimo ne{to {to ne postoji u materijalnom obliku.

Sli~no kao i kod Serge Sala i Francois Labbe, prilikom recepcije djela, prostor se dekonstruira dok svjetlost gradi neopipljive objekte. Njegove instalacije ~ine da posmatra~ gubi orijentaciju u prostoru i da ima utisak povi{enog stanja

Zeni~ke sveske

199199

svijesti. Tako dolazi do djelimi~ne izolacije posmatra~eve percepcije, {to je u psihologiji poznato pod ime “osjetilna glad”11. Njegova djela sa konstruiranim prostorom bez podloge ili pozadine provociraju kod posmatra~a intenciju da prepozna prostor u kojem se nalazi kao i suptilnu promjenu u boji okoline ili da sam sebe lokalizira u tom prostoru.

Claire, studentkinja istorije umjetnosti, u svom blogu Art et Caetera opisuje, na veoma lijep i ta~an na~in, svoje utiske u susretu sa Turrellovim djelom Alta White koje je Beaubourg otkupio i predstavio u sali Atelje Brankusi.

“I dugo sam ostala da gledam tu tall glass. Boje su se mijenjale. Posatajale su tako fluidne kao blje{tavi oblaci koji cure. A ono {to je naro~ito ~udno je to {to je nemogu}e definirati odakle dolazi svjetlost. Ne{to se desi, ne{to sli~no duhovnom pribiranju, ne{to vi{e od kontemplacije. Rubovi okvira su tako fino odrezani da se ~ini kao da se svjetlost kre}e prema vama. Svjetlost se pojavljuje kao snaga, snaga koja nas usisava, skoro hipnotiziraju}a. Nemamo pravo da je dodirujemo. Teoretski,da. Ali su svi, (ili skoro svi) nakon prvog kontempliranja djela, primamljeni da ustanu, da se pribli`e da bi se {to bolje suo~ili s tim. Ruku pomjeramo prema naprijed i granica ekrana, barem ona za koju smo smatrali da se tu nalazi, ispotavi se da je nema. Ruka uranja u tall ekran. To postaje skoro kao nau~na fantastika. I onda se na|emo u istoj situaciji kao Alisa pred ogledalom ili kao svi ti junaci nau~ne fantastike koji su otkrili kako da putuju kroz vrijeme : prvo provuku ruku ; ogledalo postane vodenasto i onda ih proguta. Ima ne~eg misti~nog u djelima Turrella, to nije ba{ samo fizi~ki fenomen”.

I na kraju bloga zavr{ava sa ovom re~enicom :“Za one koji nikad nisu vidjeli njedno Turrellovo djelo, `ao mi je, a uz to

apsolutno je ta~no da fotografija ne do~arava nikako ono {to je u realnosti”. - posted by Claire at 10 : 03 PM

Ovaj citat kojeg sam na{ao na webu odlu~io sam uvrstiti iz dva razloga : prvi, jer Claire insistira na preciznosti svog opisa. U Parizu, po umjetnickim krugovima se tra~a o Turrellovom djelu, a ve}ina tih ogovara~a nije ni vidjela njegovo djelo. To je pomalo ~udnovato po{to se zna da je Turrell prisutan u Francuskoj zadnjih dvadest godina. Me|utim, tra`enju razloga ovakvom pona{anju nije ovdje ni mjesto

11 Osjetilna glad ili Sensory Deprivation je voljno ukidanje nadra`aja koja dopiru do ~ula. Ukoliko se u

tom stanju ~ovjek na|e tokom du`e od nekoliko sati , mogu se javiti slu{ne ili vizuelne halucinacije.

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

200200

ni vrijeme. Drugi razlog je taj {to ona daje vjeran opis procesa kojeg Turrellovo djelo inicira kod ve}ine posmatra~a : a to je poku{aj da shvatimo ono {to vidimo.

Njegov najve}i i najambiciozniji projekat je Vulkan Roden koji se nalazi blizu San Franciska. Njegovo realiziranje je zapo~eto sedamdesetih godina. To je najve}i projekt kojeg je ikada ijedan umjetnik poduzeo samostalno (samo u novcu, ulo`eno je oko 30 miliona dolara). Prema rije~ima Martina Herberta Vulkan Roden je predodre|en za kontemplaciju apsolutne svjetlosti. U ovom objektu je Turrell izgradio jedan sistem navo|enja no}ne prirodne svjetlosti (mjesec i zvijezde) podzemnim hodnicima u centralni dio kratera. Prikupljenu svjetlost putem ogledala on zatim fiksira na foto-osjetljivim plo~ama koje slu`e kao matrice za litografije visokog estetskog kvaliteta. Koja je su{tina tih matrica? Mo`emo poku{ati to odgonetnuti znaju}i da Turrellova intencija nije da napravi senzacijski spektakl nego da zabilje`i jednu va`nu komponentu u postojanju svemira i ~ovjeka. Dakle, okosnica tog projekta mo`e da se na|e u prevo|enju dvostruke prirode svjetlosti na samog ~ovjeka, u smislu njene valne i korpuskularne prirode koja in extenso ukazuje na ljudski energetski potencijal utjelovljen u materijalnom tijelu. Daju se naslutiti i implicitne aluzije na efemernost i osjetljivost postojanja.

Drugo Turrellovo djelo pod nazivom Kielder Skyspace nalazi se u Kernu u Engleskoj. To je jedna prostorija kru`nog oblika u koju se ulazi kroz jedan tunel sa kru`nim krovom pre~nika tri metra i ~iji je centar otvoren omogu}avaju}i pogled na nebo.

Zeni~ke sveske

201201

Prostorija je svijetla i prazna, a njeni zidovi i plafon su osvjetljeni neutralnom bijelom svetlosti projektora. Kasnijim posmatranjem neba u tako pripremljenoj sredini do`ivjet }emo pojavu boja koje }e varirati u funkciji stanja neba. Ta situacija nam na jednostavan i elegantan na~in pru`a uvjerenje da boje na{e okoline nisu stalne dokazuju}i nam da i mi mijenjamo, a ponekad i stvaramo boje sa nasim intelektualnim okom kao odgovor na stanje okoline ili na promjene u njoj. Unutra{nja elektri~na svjetlost Skyspace proizvedena i aktivirana solarnim }elijama suprotstavljena je jutarnjoj ra|aju}oj svjetlosti istoka i zapadnoj svjetlosti sutona. Posjetiocima se preporu~uje da ostanu barem 30 minuta da bi u potpunosti osjetili sve efekte mijenjanja luminoziteta. U suton, posmatra~i mogu prisustvovati bogatoj igri svjetlosnih tonova i boja. U konstrukciji svojih djela, u krateru Roden kao i u Skyspaceu, Turrell vodi ra~una o dva glavna elementa, a to su vrijeme i strane svijeta.

Turrell }e zagonetno re}i “Mi smo stvoreni za suton, to je trenutak kada se zjenice uve}aju, a nadolaze}e senzacije nas odvode prema svjetlosti lucidnog sna”. Tim rije~ima nas psiholog Turrell podsje}a na latinske izraze “cognicio matutina” i “cognicio vespertina”. U hermeneuti~koj interpretaciji prvi izraz ozna~ava mudrost, a drugi nauku {to jo{ odgovara i izrazima “scientia creaturae” i “scientia creatoris”. Sklop rije~i “svjetlost lucidnog sna” nas mo`e odvesti i u orijentalnu psihologiju Tibeta znaju}i da je 1959 kao pilot Tarel spa{avao Tibetance, a kao psiholog, se najvjerovatnije mogao sresti i sa djelom tibetanskog mistika Anagarikom Govinda. Naime, poznato je da tibetanski budizam posjeduje dobre metode za spoznavanje tijela, govora i ljuske psihe kao i neke mo}ne tehnike za aktivnu vizualizaciju koje poja~avaju stvarala~ke potencijale.

“U svjetlu mudrosti sli~ne ogledalu, stvari su oslobo|ene svoje “predmetnosti”, svoje izdvojenosti, bez oduzimanja oblika ; one su li{ene svoje materijalnosti, bez razlaganja, zato {to su kreativni princip svijesti, koji je na dnu svih oblika i materijalnosti, prepoznat je kao aktivna strana univerzalne Riznice Svijesti …koja kad je mirna reflektuje ~istu prazninu prostora i ~istu svjetlost neba.”12

Imaginalni svijet, prostorno i simboli~ki, je gotovo uvijek smje{ten na nedefiniranim granicama svijesti gdje nastaju lucidna stanja. Predjeli tog “Mundus imaginalisa” su kod persijskih platoni~ara smje{teni na suprotnoj strani od imaginarnog i irealnog svijeta. Prema Erve Korbenu “karakteristika imaginalnog prostora je ta da putnik vi{e nije na nekom mjestu nego je mjesto u njemu.

12 Lama Anagarika Govinda – Tibetanska mistika Grafos 1986

^asopis za dru{tvenu fenomenologiju i kulturnu dijalogiku

202202

Tako smo se na{li pred starom simboli~kom vizijom svijeta koja je prisutna i na Zapadu i na Istoku. Simboli~ke vizije nisu nikad rezultat obi~nog pogleda, a kada se jave te{ko ih je opisati. Da bi se dogodila takva vizija, posmatra~ mora da bude uveden u tu “umjetnost vi|enja”.13 Dakle, da bi se ostvarila veza izme|u podsvjesti i svjesti, nau~nica Claire Sergent iz centra CEA-Inerm u Orsay-u kod Pariza, svojim kolegama je objasnila proces kojim postajemo svjesni onoga sto vidimo na slijede}i na~in : “Izme|u nesvjesnog i svjesnog ima samo jedna veza a to je PA@NJA”14

Kod svih nevedenih umjetnika u ovom tekstu su{tina djela se ne otkriva na prvi pogled, uprkos jednostavnosti situacije : rje{enje se krije tu “negdje” izme|u imaginarnog i irealnog,u nekom skrivenom dijelu na{eg unutra{njeg oka kojeg tek treba da otkrijemo. U sva tri slu~aja treba pomjeriti ta~ku percepcije i izdvojiti je iz date stvarnosti. Kod Kafke, u djelu Metamorfoza, ~ovjek se budi kao insekt. Labirinti Vje~nosti od Serge Sala i Francois Labbe isto tako zahtijevaju od posmatra~a to mentalno izmije{tanje iz trodimenzionalnog prostora da bi se mogao osjetiti i percipirati hiperprostor, ili drugacije re~eno ~etvrta dimenzija. Turrell posjetioca tiho priprema na njegovu pove}anju pa`nju, da bi mu pomjerio ta~ku percepcije u traganju za svjetlo{}u lucidnog sna.

13 Izraz kojeg koristi K.G.jung u djelu Psihologija I alhemija

14 Naucni ~asopis Science&vie Broj 10062 mart 2006