OBAVIJESTI HRVATSKOG ARHEOLOŠKOG DRUŠTVAGod. XLV., 2013.

UDK: 902/904ISSN: 0352-177X

NAKLADNIKHrvatsko arheološko društvo

ZA NAKLADNIKAHrvoje Potrebica

NAKLADNIČKO VIJEĆESanja Ivčević (Split), Tatjana Kolak (Gospić), Daria Ložnjak-Dizdar (Zagreb), Emil Podrug (Šibenik), Domagoj Tončinić (Zagreb)

UREDNIŠTVOJacqueline Balen, Hrvoje Potrebica (Zagreb)

OBLIKOVANJE I PRIPREMA ZA TISAKSrećko Škrinjarić

TISAKTiskara Zelina d.o.o.

NAKLADA700 primjeraka

OBAV

IJES

TIH

RV

AT

SK

OG

AR

HE

OL

OŠ

KO

G D

RU

ŠT

VA

Zagreb, 2013.

www.hrvatskoarheoloskodrustvo.hr

Obavijest o članarinama

Izvješćujemo da smo obustavili slanje našeg druš-tvenog glasila svima onima koji nisu podmirili svoje obveze prema Društvu od godine 2009.

Također upozoravamo članove koji nisu platili člana-rinu od 2010. godine, da će im se uskoro također obustaviti slanje Obavijesti.

Članarina za redovite i pridružene članove iznosi 200 kn, 250 kn za inozemne članove te 100 kn za članove pripravnike i umirovljenike.

Članarina se može uplatiti kod:- tajnice Društva (dr. sc. Jacqueline Balen, Arheološ-ki muzej u Zagrebu, Trg Nikole Šubića Zrinskog 19)- na žiro račun Hrvatskog arheološkog Društva IBAN HR 3023600001101512624 (općom uplatnicom ili putem Internet bankarstva) uz napomenu da se pod poziv na broj upiše članski broj koji se nalazi na član-skoj iskaznici, a pod model: 06

Za sva pitanja može se obratiti tajnici Društva (jba-len@amz.hr). Nakon uplate članarine za tekuću 2013. godinu, dostaviti će se naljepnica za člansku iskaznicu. Također, obavještavamo sve koji su zagubili člansku iskaznicu da o tome obavijeste tajnicu Druš-tva, kako bi im se mogla izraditi nova iskaznica.

SADRŽAJ

59

62

69

72

75

Riječ uredništva

METODOLOGIJA

Ina Miloglav, Jacqueline Balen

Analiza lipida u stjenkama keramičkih posuda – metoda, uzorkovanje i interpretacija

Katarina Kos, Hrvoje Posilović, Aleksandar Durman

Prapovijesne inkrustacije u Podunavlju

PROJEKTI

Marko Menđušić, Andrew Moore

The Early Farming in Dalmatia Project: an Example of a Successful International Archaeological Collaboration

ISKOPAVANJA

Silvija Salajić

Keltska kuća - Zaštitno arheološko iskopavanja u ulici Stjepana pl. Horvata 36 u Slavonskom Brodu

Silvija Salajić

Romanička crkva sv. Marije

Šime Perović

Zaštitno arheološko istraživanje na dijelu novovjekovnih fortifikacija Zadra - Erizzova vrata

PRIKAZI

Tihomila Težak-Gregl

Hrvoje Potrebica, Kneževi željeznoga doba, Meridijani, Zagreb, 2013.

Mirko Jurkić

XXI. svezak časopisa Međunarodnog istraživačkog centra za arheologiju, Brijuni – Medulin, Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, Histria antiqua, sv. 21, Pula, 2012, 665 str.

Domagoj Perkić

Boris Čargo, Martvilo, Istraživanje jugozapadne isejske nekropole do 1970. godine, Katalozi i Monografije 3, Arheološki muzej u Splitu (ed. Zrinka Buljević), Split, 2010., 279 str.

Goran Bilogrivić

Igor Kulenović, Materijalna kultura, značenje i praksa. Arheološka teorija i arheologija u Hrvatskoj, Spektar 15, Naklada Slap, Zagreb, 2013, 162 str.

ZNANSTVENI SKUPOVI

Ramona Felinger

I. regionalni simpozij studenata arheologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu: “Hominini: biološka i kulturna evolucija”

7

9

17

25

39

44

49

SADRŽAJ

ZNANSTVENI SKUPOVI

Mirko Jurkić

“Privatne i javne igre od prapovijesti do ranog srednjeg vijeka”, 18. međunarodno arheološko savjetovanje, Pula - Medulin - Rovinj, 21. – 24. XI. 2012.

Vinka BubićIV. International Congress of the International Lychnological Association (ILA), Ptuj 2012, Slovenia

Tomislav FabijanićZnanstveni skup „Hrvatska arheologija i Aachenski mir, 812.-2012.“, Zadar, 29. XI. – 1. XII. 2012.

Domagoj Tončinić22. međunarodni kongres o limesu(The XXIIth International Limes - Roman Frontiers - Congress, Ruse, Bugarska, 6. - 11. rujna 2012.)

IZLOŽBE

Maja BunčićIzložba „i palača i muzej“, Arheološki muzej u Zagrebu, 4. travnja – 2. lipnja 2013.

VARIA

Āivo BašićU osnovi (središtu) grbova svijeta leži Drvo života

PERSONALIA

Diplomirali na Sveučilištu u ZadruDiplomirali na Sveučilištu u Zagrebu

77

83

86

91

99

102

105

106

49

Tijekom postavljanja kanalizacijske infrastrukture u Ulici kralja Dmitra Zvonimira u Zadru, izvršena su zaštitna arheološka istraživanja. Identificirani su gabariti nekadašnjeg kanala koji je oplakivao utvrdu „Forte“ te su djelomično istraženi ostatci utvrđenog južnog ulaza u grad - Porta della Con-tra Scarpa odnosno „Erizzova vrata“.

Kombinirana arheološka i arhivska istraživanja na ovom bitnom dijelu novovjekovnih utvrđenja Zadra pružila su neke nove spoznaje, prije svega o izgle-du vanjskog plašta tzv. Erizzovih vrata. Utvrđeno je kako su bila izvedena sa glavnim i dva bočna prolaza, a detalji konstrukcije su potvrđeni i in situ. Iz ukupnih tumačenja lako možemo pratiti potrebu za snažnim utvrđivanjem kroz 16. i 17. stoljeće te postajanje Zadra „otvorenim“ gradom u drugoj polovici 18. stoljeća.

Arheološkim nadzorom obavljenim tijekom gra-đevinskih radova tvrtke „Odvodnja d.o.o.“ u uli-ci kralja Dmitra Zvonimira u Zadru, utvrđeni su novovjekovni arheološki nalazi, preciznije ostaci utvrđenog južnog ulaza u grad (Porta della Con-tra Scarpa odnosno „Erizzova vrata“). Identifici-rani su gabariti nekadašnjeg kanala koji je opla-

Šime PerovićMuzej antičkog stakla u Zadru

Poljana Zemaljskog odbora 1HR-23000 Zadar

sime.perovic@mas-zadar.hr

Zaštitno arheološko istraživanje na dijelu novovjekovnih fortifikacija Zadra - Erizzova vrata

Šime Perović

kivao utvrdu „Forte“, a taj je kanal značajan jer se i nekim suvremenim urbanističkim rješenjima planira njegova revitalizacija. Stoga je početkom prosinca 2012. godine izvršeno kratko zaštitno arheološko istraživanje kako bi se prije građevin-skih (instalacijskih) radova, ispravno i cjelovito dokumentirala situacija.1

Tijekom istraživanja u vrlo uskom iskopanom rovu, od cca 80 cm, uz samu južnu istaku utvrde Forte ubicirane su dvije zidane konstrukcije (A i B), te 30-ak metara južnije jedan duži solidno građeni zid (C) (Sl. 1).

Prva konstrukcija (A) zapravo predstavlja ugao, spoj dvaju zidnih pravaca, prosječne debljine 70-ak cm, od kojih je jedan usporedan sa južnim izbojem (polukružnim bastionom) utvrde Forte i izveden je sa pokosom, a drugi je okomit na njega. Oba ova pravca imaju nastavak u profilu prema sjeveroistočnoj strani, tj. prema samoj utvrdi (Sl. 2). Drugu konstrukciju (B) sačinjava linija zid-

1 Financijsku konstrukciju za provedbu nadzora i zaštitnog arheološkog istraživanja osigurao je izvođač, tvrtka „Odvod-nja d. o. o. Zadar. Stručni nadzor i istraživanje izvršili su ih djelatnici Muzeja antičkog stakla u Zadru - voditelj istraživa-nja Šime Perović, dokumentaristica Jadranka Belevski.

ISKOPAVANJA

Stručni radProfessional paperUDK/UDC 902.2(497.5 Zadar)”2012” 904:623.1(497.5 Zadar)”15/17” Primljeno: 8. 4. 2013. Received: April, 8th 2013

50

nog pravca koji se nastavlja iz dijela polukružne fortifikacije (manjeg bastiona) u blizini tzv. kuće Wolff2, i njegovog produžetka pred dvorišnim ula-zom u današnju garažu bolničkih vozila. Linija te fortifikacije presječena je izgradnjom prometnice, današnje ulice kralja Dmitra Zvonimira, a ovim je istraživanjem utvrđen izgled njenog vanjskog lica ispod ulice (Sl. 3). Obje su konstrukcije u plićim slojevima bile zasute neartikuliranim nasipom od kamenja i ostataka žbuke crvenkaste boje te ne-što ulomaka opeke, također povezane žbukom. U stratigrafskim slojevima sitni nalazi su izuzetno skromni. Ipak, manja količina glazirane keramike, omogućuje dataciju barem jedne faze izgradnje oko vratiju u 17. stoljeće.3

Također, u nastavku kanala otprilike 30 metara južnije, ustanovljen je pravac zida širine oko 60 cm, paralelan sa potpornim zidom iznad počet-ka kupališta Kolovare. Ove zidne linije zasigurno predstavljaju potporne zidove dijela prometnice koja je vodila prema mostu i gradskim vratima (Sl. 6).

Budući da su nalazi iz dosta recentnih povijesnih razdoblja, bilo je moguće koristiti i određene ar-hivske dokumente za njihovo precizno tumače-nje. Naime, izgradnja utvrde Forte, ili „zdanja sa rogovima“ kako se kolokvijalno nazivala, vezana je uz vojnog komandanta Sforzu Pallavicina koji je 1566. došao u Zadar sa zadatkom da pojača gradske utvrde. Upravo je taj mletački vojni inži-njer u jeku mletačko-turskih previranja bio izvrši-telj gradnje utvrde koja brani Poluotok s kopnene strane. Za izgradnju ove impozantne utvrde bilo je potrebno u potpunosti sravniti sa zemljom prostor srednjovjekovnog predgrađa, varoša sv. Martina, čiji su stanovnici od tada naselili južne dijelove grada, unutar gradskih zidina.4 Utvrdu 2 Rijeć je o kući na adresi Ul. Kralja Dmitra Zvonimira 14, koja je sagrađena prema projektu Zadranina Lodovika Wolfa (1831-1904); SEFEROVIĆ 2012.3 ČIMIN 2009, Tabla 8; GUSAR 2007, Tabla 1. Na pomoći u tumačenju skromnih keramičkih ostataka zahvaljujem se kolegici K. Gusar sa Sveučilišta u Zadru.4 RAUKAR i drugi 1987, 280; SEFEROVIĆ 2012, 46 i d.

sačinjavaju dvije duge kortine od kojih je jedna pa-ralelna sa obalom luke Jazine, a druga s obalom Zadarskog kanala. Na jugoistočnom potezu ima konstruirana dva polukružna bedema tzv. uha ili roga.5 Mada je većina utvrđenja izvedena, sa za 16. stoljeće karakterističnim pokosom, na nekim se dijelovima obrambeni sustav unaprijeđivao i s još težim preprekama poput tzv. controscarpe ili suprotne inklinacije pokosa.6 Takav je sustav iskorišten i na južnom dijelu utvrde Forte, gdje su izvedena vrata - Porta della contra scarpa.

Ovakva je bila slika jugoistočnog poteza Fortea, do pedesetih godina 17. stoljeća, kada se u vri-jeme kandijskog rata (1645.-1669.) vrši prokop kanala od uvale Jazine prema Zadarskom kanalu, prateći liniju utvrđenja, tj. južni i istočni rog, kao i kortinu među njima.7 Unaprjeđenje i evolucija obrane ovog dijela obrambenog sustava grada je kontinuirano, a osobito je izražena za uprave ge-neralnog providura Nicolòa Erizza (1723-1726).Za razdoblje njegove uprave se vežu i značajne promjene u elementima branjenja glavnog pristu-pa gradu uz jugozapadnu kortinu Fortea. Ranije započeto poboljšanje ulice ispod Fortea koje je vodila prema Srednjim (Carinskim) vratima, s njegovom intervencijom na prostoru Porta della contra scarpa, dobija potpunu funkcionalnost. On ispred tih ranijih vrata formira jedan širi nasuti plato na kojima gradi kompleks dobro branjenih vrata – Porta Erizzo.8 Taj plato je dobro utvrđen u obliku manjeg bastiona sa polukružnim istaka-ma, jednom prema zadarskom kanalu, te drugom prema samom vrhu južnog roga Fortea. Niži di-jelovi tih utvrđenja sačuvani su i vidljivi i danas. Erizzova vrata nalazila su se neposredno ispred obrambenog kanala tzv. controfosse, koji je bio premošćen manjim drvenim mostićem. Takvim rješenjem, kopneni prilaz gradu vodio je najprije preko malog mosta na prvom kanalu i kroz Vrata 5 RAUKAR i drugi 1987, 280.6 BENVENUTI 1940, 83.7 ISTO, 535-536.8 BENVENUTI 1944, 150.

51

Erizzo, zatim uz bedem do Srednjih vrata u Foši, a odatle drugim mostom do pokretnih mostova ispred Kopnenih vrata.

Izvan ovog novog perimetra Zadra u 18. stolje-ću ostaje prostor u neposrednoj blizini, koji pra-ti obalu prema jugu, i na kojem se formira nova gradska varoš - Borgo Erizzo. Ponajprije zbog oskudice radne snage i u skladu sa nastojanjima Mletačke republike da naseli opustjele krajeve u Dalmaciji zabilježena su preseljenja ljudi i formi-ranje novih naselja ili predgrađa. Jedno od njih je i Borgo Erizzo, današnji Arbanasi, osnovano za uprave providura Nicolóa Erizza.9

O izgledu Erizzovih vrata imamo šture opise za-darskih kroničara, ponajprije C. F. Bianchija i A. Benvenutija10, na temelju čega je 70-ih godina prošloga stoljeća, izrađena i maketa sa idejnim rješenjem tih vrata, a koja se čuva u Narodnom muzeju u Zadru.11 No, određeni arhivski materijal skupa sa provedenim arheološkim istraživanjima, pružio nam je mogućnost za temeljitiju analizu šire zone Erizzovih vrata. Naime, u Državnom ar-hivu u Zadru, čuvaju se projekti za demoliranje spomenutih vrata, za čime se potreba javila u drugoj polovici 18. stoljeća, nakon što su minula turbulentna vremena i potreba za kompleksnim obrambenim infrastrukturama. U Zadru se tako od 1868. godine evidentira demilitarizacija neka-dašnjih bastiona, pa čak i cijele utvrde Forte.12 Ta, na neki način modernizacija Zadra, započinje rušenjem starih mostova i vrata, proširenjem luke i gradnjom novih kopnenih prilaza, kako bi se na koncu odbacio i dio obrambenog oklopa. Naj-prije je, kao uvertira u cijeli proces, 1861. srušen

9 KRSTIĆ, 1988, 13-14. Čini nam se indikativnim da se u naslovu jednog tlocrta Erizzovih vrata nalazi naslov – „Pianta della porta di Borgo Erizzo da demolirsi parzialmente“, DAZd, Miscelanea 117, poz. 3.10 BIANCHI 1888, 105, 171; BENVENUTI 1940, 11711 Riječ je o maketi Zadra iz 1790. godine, iz zbirke maketa Narodnog muzeja Zadar.12 Gradski bastion Ponton (Grimani ) postaje gradski perivoj već1829. godine: PETRICIOLI 2011; STAGLIČIĆ 1987, 8.

stari drveni most ispred Kopnenih vrata i zamje-njen novim, koji je počivao na 35 kamenih pilona. Godine 1869. srušena su Srednja vrata (Porta della dogana), te je proširena cesta prema Eri-zzovim vratima. Rušenje potonjih Vrata otegnulo se do 1874. Među nacrtima njihovo rušenje, i novu nivelaciju ceste uz jugozapadnu kortinu, na-laze se i snimci (tlocrti i presjeci) vrata i mostića koji je vodio na njih13 (Sl. 4 i 5). Upravo nam ovi dokumenti pomažu da u boljem svjetlu sagledamo terenske nalaze sa istraživanja.

Oblik cjelovitog zdanja Erizzovih vratiju vidljiv je iz presjeka njihovog nadgrađa (Sl. 4 i 5). Uz pomoć tih presjeka uspijevamo iščitati cjelovitu razvedenost njihove fasade s vanjske strane. Vidljivo je kako se radi o bogato arhitektonski definiranom plaštu, na kojem su raspoređena tri prolaza. Glavni centralni, na koga je vodio most, i dva sporedna, reduciranijih dimenzija, koja su vjerojatno, većinom imala samo dekorativnu funk-ciju.14 Slična je uloga bočnih vrata, primjećena i na kopnenim vratima čuvenog Michelea Sanmi-chelija, na samom ulazu na Poluotok, gdje je ta-kođer desni otvor sporednog prolaza imao samo dekorativnu ulogu, a dva pokretna mosta vodila su na centralni i lijevi.15 Prema sačuvanim i istra-ženim djelovima Erizzovih vrata s vanjske strane (B), možemo prepoznati uleknuće u zidnoj struk-turi izvan osnovne linije utvrđenja sa pokosom, te desni pomoćni prolaz, koji je razveden sa nekoliko prostorija u samom zdanju vrata, širokom oko 13 metara.

S unutrašnje pak strane sigurno se može locirati centralni kolni prolaz. Naime, istraženi ugao dvaju zidnih pravaca (A) zasigurno predstavlja unutraš-nje lice vratiju koje ima samo jedan prolaz, jer se

13 DAZd, Miscelanea 117, poz. 3; DAZd, SrN, 1870, f. II b / br. 3297.14 DAZd, Miscelanea 117, poz. 3, tlocrt i presjeci.15 Zoran prikaz ovakvog korištenja samo centralnog i jednog bočnog prolaza Sanmichelijevih kopnenih vrata u Zadru je litografija Vincenza Poireta iz 1840. godine: vidi kod SEFE-ROVIĆ 2012, 46.

52

dva bočna koja postoje na kopnenoj strani redu-ciraju (kanaliziraju) u sklopu prostorija utvrđenih vrata (Sl. 5). Jedina disonanca između tlocrta i istražene situacije je u pronađenom karakteri-stičnom uleknuću, usjeku pod kutem od 45°, na samim uglovima ulaznog hodnika. To je posljedica različite osnovne nivelete sa koje je napravljena snimka nadgrađa iz arhiva, i istražene nivelete utvrđenja koja je na većoj dubini, te ima pokos (škarpu), koja se gubi na nadgrađu. To uvjetuje da se pokos u nižim razinama „ispravlja“ uleknućem, okomitim usjekom u tkivo ziđa, dok u višim razina-ma za tim nema potrebe jer su sve linije okomite i vodoravne.16

Godine 1874. je tako izvedeno rušenje Erizzovih vrata te je grad u skladu s novim mirnijim prilika-ma, dobio kvalitetan kopneni pristup.17 Otvorena je na taj način nova široka prometnica koja je u osnovnim gabaritima funkcionalna i danas.

Provedena istraživanja 30-ak metara južnije od spominjanih vratiju, otkrila su liniju solidno građe-nog zida. Prosječne širine od 60 cm, izrađen od fino slaganih neklesanaca povezanih crvenicom, zid je postavljen paralelno na potporni zid početka obližnjeg kupališta Kolovare. Te dvije linije su me-đusobno odmaknute 4 metra, a na temelju situ-acijskog plana o izgradnji vodovoda Zadar - Crno 1831. godine, čini se da smo ustanovili upravo unutrašnji potporni zid pristupne ceste mostu i Erizzovim vratima18 (Sl. 7).

16 Čini nam se da je slična situacija donekle vidljiva i na vra-tima na južnoj kortini, između dva „roga“ Fortea. I na ovim je, cjelovito sačuvanim, vratima vidljivo sa unutrašnje strane (prema utvrdi) okomito platno u koje su usječena vrata tu-nelastog tipa sa jednim prolazom. 17 DAZd, Miscelanea 117, poz. 3.18 DAZd, Inventar raznih nacrta građevinskih objekata u Hi-sorijskom arhivu Zadar, V/F.

Z a k l j u č a k

Kombinirana arheološka i arhivska istraživanja na bitnom dijelu novovjekovnih utvrđenja Zadra pru-žila su neka nova saznanja. Prije svega nadopu-nu o izgledu vanjskog plašta tzv. Erizzovih vrata. Utvrđeno je kako su bila izvedena sa glavnim i dva bočna prolaza, a detalji su potvrđeni i in situ. Iz ukupnih tumačenja lako možemo pratiti potrebu za snažnim utvrđivanjem kroz 16. i 17. stoljeće, te postajanje Zadra „otvorenim“ gradom u 18. stoljeću.

53

BIANCHI, C. F., Fasti di Zara religioso-politico-civili dall’anno 1184 av. Cr. sino all’anno 1888 dell’era volgare, Zadar 1888.

BENVENUTI, A., Zara nella cinta delle sue fortifi-cazioni, Milano 1940.

BENVENUTI, A., Storia di Zara dal 1409 al 1791, Milano 1944.

ČIMIN, R., Kasnosrednjovjekovni, novovjekovni i moderni keramički nalazi, Tarsatički principij, Ri-jeka 2009.

GUSAR, K., Kasnosrednjovjekovna i novovjekovna glazirana keramika s lokaliteta Sv. Križ u Ninu, Ar-chaeologica Adriatica, 1, Zadar 2007, 175-198.

KRSTIĆ, K., Doseljenje Arbanasa u Zadar, Zadar 1988.

PETRICIOLI, M., Zadarski vrtovi i perivoji, Zadar 2011.

RAUKAR, T. i drugi (PETRICIOLI, I., ŠVELEC, F., PERIČIĆ, Š.), Zadar pod mletačkom upravom 1409-1797, Zadar 1987.

SEFEROVIĆ, A., Stari Zadar, gospodar zlata i srebra, Zadar 2012.

STAGLIČIĆ, M., Graditeljstvo u Zadru,1868. – 1918, Zagreb 1988.

HR – DAZd, Spisi registrature Namjesništva, 1870, f. II b / br. 3297.

HR – DAZd, Miscelanea 117, poz. 3.

HR – DAZd – 384, Inventar raznih nacrta gra-đevinskih objekata u Historijskom arhivu Zadar, V/F.:

L I TERATURA I I ZVORI

54

Sl. 1. Plan suvremene prometnice sa istraženim pozicijama (A, B i C)

Sl. 2. Istražena pozicija s unutarnje strane Erizzovih vrata (A)

55

Sl. 3. Tlocrt i presjek istražene pozicije s vanjske strane Erizzovih vrata (B)

56

Sl. 4. Uzdužni i poprečni presjek Erizzovih vrata

57

Sl. 5. Tlocrt Erizzovih vrata

Sl. 6. Plan suvremenog stanja sa interpoliranom rekonstrukcijom

58

Sl. 7. Plan izgradnje vodovoda Crno – Zadar iz 1831. godine