Vazmeno trodnevlje Habemus papam! - Zavod za kulturu ...

Katolički list

Sretan i blagoslovljen Uskrs

Vazmeno trodnevlje Habemus papam!

Proslava Milanskog edikta zkvh

.org.r

s

Duboka otajstva naše kršćanskevjere – zeko, šunka i farbano jaje, pre-sudna su za razumijevanje stvarnostiKristova uskrsnuća. Njihova odsutnostili nedostatno pridavanje pažnje istima,dovode u pitanje sâm događaj Isusovaprelaska iz smrti u život. Teološki argu-menti praznoga groba, smotanih povoja,ukazanja… čine se gotovo jalovima uko-liko nije zamirisala šunka s mladim lu-kom i hrenom iz uskršnje košarice kojaje, da parafraziram tekst hvalospjevauskrsnoj svijeći, „jedina bila dostojnaznati vrijeme i čas kada je Krist uskrs-nuo“. Šunka tako postaje vjesnica no-voga života, jer je poput Krista prolazilasvoj tegobni put. Kuhanjem na Velikipetak zaronila je u otajstvo smrti da bi,konačno, u vazmenoj noći, izvađena izlonca smrti, zasjala njezina ukusna lje-pota i svima – Urbi et Orbi – navijestila:Uskrsnu Isus doista!

Duhovnost Crkve preporuča svo-jim vjernicima usmjeriti se tih dana naj-većim otajstvima kršćanstva. Uskršnjakošarica postaje zato (sveto)hraništemu kojem se čuva najdragocjenije blagonaše vjere, brižno pripravljano u vazme-nom trodnevlju, najsvetijim danima li-turgijske godine. Praznične đakonijeimaju i svoj pastoralni značaj. One su je-dina poveznica s onima koji iz „oprav-danih“ razloga ne sudjeluju u slavljuUskrsa u crkvi! Naime, gostima koji ćetih dana masovno nahrupljivati trebauprizoriti stvarnost uskrsnuća, a za tosu potrebne ozbiljne pripreme koje izis-kuju vrijeme (kojeg bezočno oduzimljuobredi Velikoga tjedna!). Brižno priprav-ljen i prepun kućni astal (oltar) postaje

liturgijsko središte oko kojega se okup-ljaju uži i širi članovi obitelji, „papajući“šunku uz čašu dobrog vinčeka te kličućiod radosti neizrecive: Sretan Uskrs! Nataj način pashalni misterij probija barije-re uskocrkvenog ekskluzivizma i bivauprisutnjen i djelatan čak i po zekama,šunkama, jajima i ostalim vjesnicima tri-jumfa života.

Premda ga Učiteljstvo crkve i Ka-tekizam izrijekom ne spominju, uskršnjizekan koji nosi jaja i darove temeljni jesimbol Uskrsa. Zaguglate li riječ „Us-krs“ na internetu, iskočit će vam bez-broj slika zecova, kokošaka, pilića, jajasvih boja i fela. To samo govori o osje-ćaju današnjeg čovjeka koji je potrebitistinske radosti i spasenja, koji želi dub-lje zagrebati ispod površine banalnostiovozemaljskog života i po ovim snažnimsimbolima predoznačiti ljudsku otkup-ljenost i „hod u novosti života“ (Rim 6,4).

Dragi čitatelji, držite u rukamaZvonik u trenutku kada ulazimo u Velikitjedan, najdramatičnije i najspasonos-nije vrijeme Crkve. Vjerujem da mi nis-te zamjerili na prethodnim riječima (au-to)ironije, koja, nadam se, nikom niješkodila. Suočeni smo s činjenicom da sučesto najuzvišenije stvarnosti života naj-podložnije devijaciji i bagatelizaciji.Uskrsna radost je propaćena radost, pla-ćena preskupom cijenom da bismo jetražili i kupovali na proljetnim sniže-njima. U ime Uredništva, želim da vasistinski „zdrmaju“ nadolazeći dani kakobismo u uskrsnoj noći ugledali sjaj Pro-slavljenoga. Dragi otkupljenici, sretanvam i blagoslovljen Uskrs!

Vaš urednik

Iz sadržaja

Uskrsna poruka mons. dr. Ivana Pénzesa ..5

Tema broja:Vazmeno trodnevlje .........6

Devetnica sv. Josipuu Subotici ........................10

Razmišljanje:Teologija oslobođenja ....16

Aktualno: Inauguracijska misapape Franje...................... 17

Reportaža:Milanski edikt.................24

Aktualno:Habemus papam – Imamo Papu.................27

Moralni kutak:Novi spolni „odgoj“u Hrvatskoj .....................35

Vjernici pitaju:Prilozi za Crkvu ..............47

Kršćanski stav:Milanski edikt je donioCrkvi slobodu..................48

Priča:Mlada nedilja – It obilazit ......................49

Zvonik � 3/2013 3

Riječ urednika / Iz sadržaja

Teologija zeke, šunkei uskršnjeg jajeta

zkvh

.org.r

s

Čovjek bi uvijek htio nešto novo. Nove prilike, novaiskustva i poznanstva, novo radno mjesto, novi namještaj,novu frizuru... Neki se usude i svom snagom unose pro-mjene i neprestano tragaju za nečim novim. Drugi ostaju naistom mjestu, ali u sebi čeznu za promjenama, za nečim štoim ostaje daleko i neostvareno. Koliko god novost bila vid-ljiva ili ne, ostvarena ili samo u snovima, iza nje stoji neštomnogo dublje. U svima živo, ali u mnogima nejasno i ne-prepoznato. Uvijek prisutna čežnja. Što će ju ispuniti? Ne-prestano traganje. Kada će se konačno pronaći traženo? Uvi-jek nešto novo što privlači iz daljine. Ali zašto to novo kad-tad postane staro i opet se želi nešto novije, bolje? Čini se datoj potrazi nema kraja: traženje, prividan cilj, pa opet ispo-četka.

No, čovjek se ne može prevariti. Toliko će mu se toganametati kao pravo, kao ono za čim traga, ali iako se trudiosebe uvjeriti kako je napokon pronađeno ono traženo, neštomu neće dati mira. Traženje se nastavlja... Svi traže, alimnogi ne znaju hoće li prepoznati ono što traže. Neki ćeodustati i reći: Za mene je prekasno. Nema ničeg vrijednogtraženja. Kako je, tako je. Neke od najtužnijih riječi što seizgovaraju na ovom planetu. Imaju prizvuk mirenja i prih-vaćanja neizbježnog, ali iza njih krije se malodušnost i pre-daja. Kad čovjek odustane od traženja, kao da je odustao odsvega. Čovjek tragač zadovoljit će se sitnicama, ali u njemuće i dalje vapiti praznina kojusamo jedno može ispuniti.Samo je Bog dovoljno velikda ispuni tu tako nemirnučežnju u čovjeku s kojom nezna što će, koja mu ne damira i uvijek ga vuče premavisini. Samo će nebo ispunitisvaku čovjekovu želju kojase pojavi u njegovu srcu. Čo-vjek tražitelj postaje čovjekkoji je našao traženo.

Ali nebo je tako daleko,a živjeti treba sada. Da, alinebo je otvoreno i počinjeupravo ovdje i sada. Nebotako postaje jasan cilj, poka-zuje put i sve drugo postav-lja na pravo mjesto. Ona stal-na želja za novim i boljimpostaje želja za novim čovje-kom. Novi čovjek – živi zavječnost i već su mu sadamisli u nebu. Njega ne plašesvakodnevni problemi jer unjima vidi priliku za stjecanjeBožjeg kraljevstva i po njima

se uspinje ljestvama što vode u vječnost. Novog čovjeka nestraše vlastite slabosti jer se ne pouzdaje u svoje snage,nego u snagu koja je smrt pobijedila životom. I to ne živo-tom kakvog mi poznajemo, nego novim životom. Novim ži-votom koji nikad ne može postati dosadan i monoton, ži-votom pored kojeg ništa drugo ne može zavoditi svojim var-ljivim sjajem. Tako je nebo otvoreno svima koji ga traže inapokon nalaze. Život u izobilju kakav ne možemo ni zamis-liti, takav da ni na što drugo ni ne pomislimo i sve što nassad zaokuplja jednom će nam postati tako smiješno i niš-tavno.

Dok u nama rastu neprestane nove želje, nove zamislii ideje o tome kako ćemo postati drugačiji, savršeniji, kakoćemo se ostvariti, možemo biti mirni i u svim tim željamaprepoznati onu iskonsku čovjekovu čežnju. Ona ga vodi,privlači u nepoznato i novo, zove čovjeka kući. Zove ga tamoodakle je otišao, tamo gdje ga netko čeka i gdje mu je pri-pravljeno mjesto. Koraci su ponekad mali, ali znamo kamosu upravljeni. Znamo i to da nas ne vodi naša snaga, negosila koja pobjeđuje i tamu groba i smrt pred kojom svi drugiostaju nijemi. U tu se snagu pouzdajemo dok danas poči-njemo stvarati novog čovjeka u sebi, koji će sutra padati iustajati, a u vječnosti pronaći ono što sada samo naslućuje iza čim čezne.

3/2013 � Zvonik4

Meditacija

Uvijek noviPiše: Ana Ivković

Kršćanska braćo i sestre!U odlomku Djela apostolskih koji sadrži dio Petrova go-

vora u kući rimskog satnika Kornelija, kojega je krstio s či-tavom njegovom obitelji, pet puta se spominje riječ Bog. Če-tiri puta se ta riječ odnosi na Isusa, a jedanput na svjedokekojima se Isus očitovao poslije svoga uskrsnuća.

U odnosu na Isusa Bog je onaj koji ga je pomazaoDuhom Svetim, koji je bio s njime dok je išao zemljom, kojiga je uskrisio treći dan, te ga na koncu postavio sucem živihi mrtvih. Treba priznati da barem na prvi pogled takav načinizražavanja pomalo dovodi u pitanje kršćansku vjeru u Isu-sovo božanstvo kako ga izražavamo u nicejsko-carigradskomsimbolu vjere. Radije bismo očekivali da Petar u svom govorukaže kako je Isus uskrsnuo svojom vlastitom božanskom sna-gom. No, prava je istina da upravo u ovom tekstu imamo skri-venu trojstvenu formulaciju Božjega djelovanja. Razlika jesamo što biblijski način izražavanja koristi druge izraze i sli-jedi drukčiju logiku. Biblija ne polazi od naučenog predzna-nja o Isusovu identitetu, nego od činjenice da njegov identi-tet tek treba upoznati. A najvažniji korak u tome jest prepoz-nati da je u svemu što je Isus činio, i u svemu što se s njimedogodilo, bio prisutan Bog Otac u snazi Duha Svetoga. Toosobito vrijedi za trenutke njegove muke i smrti u kojima se,u ljudskim očima, Bog činio odsutnim, ali se u Isusovu uskrs-nuću od mrtvih očitovalo upravo to da je Isusov odnos sBogom jači od smrti.

U odnosu na one koje je Bog predodredio za svjedokeIsusova uskrsnuća, može se također postaviti u pitanje Božjanepristranost koju Petar čak ističe na početku svoje Posla-nice, što je izostavljeno u ovom odlomku. Kao odgovor na toovdje treba reći dvije stvari. Prva je da Božje izabranje poje-dinih osoba u povijesti spasenja, u teološkom i vjerskomsmislu, uvijek jednim dijelom ostaje na području tajne, adruga je da nitko od Božjih izabranika nije izabran radi sa-moga sebe nego radi drugih ljudi. Stoga je Bog Isus svojimučenicima naložio propovijedati svim ljudima i narodima da

jedino po vjeri u njega mogu postići oproštenje grijeha, to jestpobijediti svaku moć grijeha, a to znači i samu smrt.

Kada Isus umire na križu, što ima u rukama? Bijedan ne-uspjeh! Toliko toga je želio, a na križu je sve to propalo. Križje simbol djelomičnog života, života koji nije dovršen ni savr-šen. Takva su i naša groblja: u svakom grobu leže djelomič-nosti, pokopana nada, razbijeni snovi, proklijala i razorenačežnja. U uskrsnuću svoga Sina, Bog dovršava Isusovo život-no djelo.

Mi možemo samo pustiti da stvari idu kraju, dovršiti ihmože samo Bog. Uskrsni izazov počiva u tome da vlastiti životunatoč svim lomovima, unatoč svim neuspjesima, unatočsvim upitnostima prihvatimo i vrednujemo kao ono što onjest: naš jedini i jedinstveni život, koji živimo nemirna srca, akoji će se smiriti kada nađe svoj mir u Božjem dovršenju.

Ovim mislima želim svima sretan Uskrs i obilje blago-slova od uskrslog Spasitelja!

† Ivanbiskup

S bijelog je križaIsus raskrilio bijele probodene rukenad procvalim granama voćaka,nad rumenim cvijećem proljetnimi nad nama, koji Gakorak po korak slijedimo.

Isusova bjelina osvaja poglede, svatko šuti;svatko bi htio rećikako Isusova bjelinanapunja mlade radosne dušenovom ljepotom,novom ljubavi.

U sjaju jutarnjeg suncablješte te drage ruke,kao da su obujmilesvežanj bisernog klasja,a ne nas djecu, koja ništa nemaju,ništa drugo ne znajuosim nježno ljubiti.

Tišina razvila koprenusjenastim stazama vrta.Svatko šutii svatko razmišlja:kako je lijepo biti ispod križa,s kojeg je Isus raskrilio svoje bijeleprobodene ruke.

Aleksa Kokić

Zvonik � 3/2013 5

TemaUskrsna poruka dr. Ivana Pénzesa, subotičkog biskupa

U Bogu je dovršenje moga života

B i j e l o r a s p e l o

zkvh

.org.r

s

Sveto vazmeno trodnevlje u svojoj biti nije niz od tri li-turgijska dana, nego je neprekinuti slijed događaja KristovePashe, zapravo tri trenutka jednog velikog Dana. Liturgijutrodnevlja crkveni oci opisuju kao spomenslavlje Krista umr-loga, pokopanoga i uskrsnuloga („sacratissimum triduumcrucifixi, sepulti, suscitati“, sv. Augustin, Ep. 55,24).

Bogatstvo liturgijskih sadržaja i obrednih elemenata doi-maju se pastoralno zahtjevnima, pa se nerijetko više pažnjepridaje obrednosti trodnevlja nego li njegovoj otajstvenosti.Pastoralna potreba za stalnim „tumačenjem obreda“ izvireupravo iz nedovoljne upućenosti vjerničke zajednice za razu-mijevanje vazmenog otajstva i njegove središnjosti u slavlje-nju liturgijske godine. Obredna tumačenja katkada sama pos-taju „obredom“, pa se slavljenje otajstva pretvara u katehezukoja ne može ponuditi iskustvo kakvo omogućuje liturgijskičin Crkve. U tom kontekstu, možda bi bilo zgodnije obrednukatehezu ponuditi kroz susrete s vjernicima uoči vazmenogtrodnevlja u obliku tribina, predavanja i sl.

Bdijenje kao središnjica vazmenog trodnevlja

Vazmeno bdijenje – zbog svoje središnjosti u sveukup-nom kršćanskom slavljenju nazvano je mater omnium vigila-rium, majka svih bdijenja (Sv. Augustin, Sermo 219) – stje-cište je svih slavlja vazmenog trodnevlja. Dan Kristove Pashezapočinje u tami, u noći kad je Gospodin uhićen i otet; ispu-njen je tamom koja je zavladala zemljom kad Gospodin „pre-dade duh“; i dovršava se svitanjem, „rano ujutro“, kad MarijaMagdalena „dođe na grob i opazi da je kamen s groba dignut“(Iv 20,1). Večer Velikog četvrtka sviće zorom uskrsnogajutra.

U nizu različitih obrednih elemenata koji rese svečanu li-turgiju vazmenoga bdijenja, danas, čini se, ponajviše nedos-taje osnovnoga elementa – bdijenja. Bez prethodne liturgij-ske kateheze obrednost vazmenog bdijenja ostaje obavijenanerazumljivošću te stoga i nemogućnošću istinskoga bdije-nja. Vazmeno bdijenje trebalo bi biti doživljeno ponajprije kaobdijenje. No, kako ga doživjeti kao bdijenje kad ga se smještau vrijeme budnosti, u kasne popodnevne ili rane večernjesate.

Liturgijske napomene uz vazmeno bdijenje izrijekomističu da je to noć bdijenja u čast Gospodinu, kada vjernici iz-riču svoju vjernost Učiteljevim riječima: „Neka vam bokovibudu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što če-kaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvorečim stigne i pokuca“ (Lk 12,35-36).

Veliki petak – prvi dan trodnevlja

Crkva u dane velikog posta ne slavi sakramente (sacra-menta penitus non celebrari, papa Inocent I.). Suživljavanje sKristom koji je sišao u smrt i bio položen u grob ne daje mjes-ta sakramentalnom „oživljavanju“ Kristove prisutnosti. Tro-dnevlje se, nadalje, ima razumijevati kao jedan dan, s jednimslavljem euharistije, onim u vazmenoj noći. Takva teološkarazmišljanja, potkrijepljena povijesnim iskustvom daju zapravo onim teolozima i liturgičarima koji su mišljenja da bi li-turgija Velikog petka bila sadržajno jasnija i lakše uklopljivau cjelinu vazmenoga otajstva kad bi iz tijeka obreda mukeGospodnje bio izostavljen obred pričesti.

Današnja liturgija Velikog petka u središte stavlja otaj-stvo križa. Tišina je prvi element koji treba biti zamjetljiv. Ti-šina kao odgovor na otajstvo Božje ljubavi pokazane u križui umiranju Božjega Sina (ulazak u tišini i prostracija). Litur-gija riječi, sa središnjim tekstom muke Gospodnje iz evanđe-lja po Ivanu, „protumačena“ je obredom klanjanja križu. Činotkrivanja križa naviješta Isusovu riječ s križa „Dovršeno je“:u križu je dovršena objava Božjega spasenja. Otkrivanje križanema za cilj „pokazivanje“ križa nego „objavljivanje“ otajstvakriža. S križa je skinut veo – kao i s našeg vjerničkog gleda-nja. Križ više nije mjesto trpljenja. On je mjesto pobjede i spa-senja. To je pashalna dimenzija Velikog petka.

Obred pričesti, kojim se zaključuje liturgija Velikogpetka, ne bi smio tome danu oduzeti središnjost otajstvakriža. Ispravno tumačenje liturgijske simbolike savjetuje namda se obredi pričesti na Veliki petak rese potpunom jedno-stavnošću: bez posebnih uresa oltara, s jednostavnim oltar-nikom, u tišini. U tom kontekstu „običaj“ izlaganja presve-toga sakramenta ili procesije s Presvetim, prisutan u nekimnašim župama, u potpunosti zasjenjuje liturgijski sadržajovoga dana, raskida njegovu povezanost s Vazmom i vazme-nim trodnevljem, protiveći se izravno liturgijskim odred-bama.

Velika subota – liturgija tišineSubota, drugi dan vazmenog trodnevlja, u liturgijskoj je

tradiciji ostao dan bez liturgijskih slavlja kršćanske zajednice.

3/2013 � Zvonik6

Tema

Vazmeno trodnevljeTeološko – liturgijske smjernice

Piše: Dragan Muharem

Unatoč odsutnosti slavlja, Veliku subotu nije ispravno sma-trati aliturgijskim danom, kako ju se počesto predstavlja (R.Grández). Odsutnost obreda nudi kršćanskoj zajednici pose-ban vid „liturgije“: liturgiju tišine i iščekivanja. Liturgija Veli-kog petka završila je razilaženjem u tišini, a oltar je ostao ogo-ljen. Te nam obredne geste posvješćuju da slavljenje Gospod-nje muke i smrti nije završeno zajedničkim obredom. Crkvana Veliku subotu ostaje uz Gospodnji grob razmatrajući otaj-stvo njegove muke i smrti. Zaustavljanje nije bez značenja.Nije li vazmeni post, kojeg Crkva na taj dan preporučuje, po-sebni oblik klanjanja pred Gospodinom? Nisu li tiha molitvai razmatranje, na koje su vjernici pozvani, svojevrsna liturgijanade koja Crkvu ujedinjuje i pripravlja na svečanu liturgijuvazmenog bdijenja? Na Veliku subotu nema sakramentalnihslavlja, pa ni pričesti (osim bolesnicima kao popudbina).Crkva živi Gospodinovu odsutnost. Tome bi danu stoga od-govarao opis iz Knjige Postanka: „Zemlja bijaše pusta i praz-na“ (1,2). Iz te praznine Bog će stvoriti novi svijet.

Slijedeći ovakve teološko – liturgijske postavke, više jenego razvidna neutemeljena praksa blagoslova jela na Velikusubotu, koji se zna pretvoriti u svečanu liturgiju! Također, natom tragu postavljamo upitnim organiziranje javnih pobož-nosti na ovaj dan, kao što je molitva krunice i sl.

Veliki četvrtak – uvertira VazmaČetvrtak je kroz dugo vremena bio izvan niza vazmenog

trodnevlja. Bio je doživljavan kao posljednji dan korizmenogavremena, s posebnim sadržajima: pomirenje pokornika te pri-jepodnevna misa posvete ulja. Poslijesaborska obnova dala jejasnu naznaku da vrijeme korizme traje do Mise večere Gos-podnje, s kojom započinje vazmeno trodnevlje. Time se onapredstavlja kao uvertira ili preludij trodnevlja, „velikogadana“. U Misi večere Gospodnje slavi se ustanovljenje euha-ristije i uspostava svećeničkog reda, ali ti elementi u samomeslavlju ne bi smjeli prevagnuti nad doživljajem ulaska u vaz-meno otajstvo. Liturgija Velikog četvrtka ne bi smjela biti mo-tivirana željom za najsvečanijom euharistijom u godini, negoprije svega željom za pashalnim doživljavanjem euharistije.Ni druge teme koje se vežu uz ovo slavlje – tema svećeništvai bratske ljubavi, pokazane u činu pranja nogu – ne bi smjelebiti izdvojene iz vazmenog otajstva. Jedino i samo vazmenootajstvo daje puno razumijevanje i euharistiji i svećeništvu ibratskoj ljubavi.

Obred pranja nogu, utkan u slavljeeuharistije Velikoga četvrtka, u liturgijije prikazan kao metafora otajstva križa. Iprijenos Svetootajstva, koji slijedi nakonpričesti, na osobit način uvodi u slavlje-nje vazmenog otajstva. Euharistijske pri-like pohranjuju se na prikladno mjesto sjednim ciljem: za pričest bolesnika te zapričest vjernika u slavlju Muke Gospod-nje na Veliki petak. Stoga, u crkvama ukojima se neće slaviti služba Muke Gos-podnje, pohranjivanje Presvetoga na Ve-liki četvrtak se izostavlja. Pohranjivanjeeuharistijskih prilika ostavlja Crkvu dovazmenoga bdijenja bez slavlja sakrame-nata. Crkva ulazi u „veliki post“, u danekad joj je Zaručnik „uzet“.

Razumljivo je, stoga, da čin pohra-njivanja ne ističe otajstvo euharistije nitise smije pretvoriti u svečano klanjanjepred Presvetim. Liturgijske odredbe jas-no zabranjuju izlaganje Presvetoga u po-

kaznici te napominju da se obred prijenosa Svetootajstva za-vršava kratkim klanjanjem u tišini. Osobno klanjanje vjernikakoje može slijediti također će voditi računa o ovim smjerni-cama.

Kongregacija za bogoštovlje u Okružnici za pripremu islavljenje vazmenih blagdana (god. 1988.) jasno naglašava dasvetohranište u koje se pohranjuje Sakrament „ne smije imatioblik groba“ te da se u govoru o mjestu pohrane „izbjegava isâm izraz ‘grob’“ (br. 55). Kapela za pohranu presvetog Sa-kramenta ne pripravlja se da bi označavala mjesto Gospodi-nova ukopa nego kao mjesto čuvanja euharistijskih prilika zapričest u liturgiji Velikog petka. Stoga, u onim crkvama u ko-jima postoji običaj prikazivanja „Isusova groba“ to mjesto nesmije biti identično s mjestom pohrane euharistijskih prilika.

(Izvor: A. Crnčević, I. Šaško, Na vrelu liturgije,HILP, Zagreb, 2009.)

Zvonik � 3/2013 7

Tema

zkvh

.org.r

s

Ovogodišnje korizmene duhovne večeri ponedjelj-kom u organizaciji Duhovnog centra o. Gerarda u Som-boru, započele su 18. veljače predavanjem karmelića-nina o. Petra Janjića s otoka Krka. Središnja tema du-hovnih večeri je „Oživjeti dar vjere u Godini vjere“, atema koju je razmatrao otac Janjić nosi naslov „Objav-ljena vjera i osobni susret s Gospodinom Isusom“.

U prvom dijelu predavanja govorilo se o objavljenoj vjeri,odnosno o Isusu kao objavitelju Oca i o Isu-su kao objavitelju čovjeka. Otac Janjić ističekako se gotovo 90 posto našega života od-vija na razini vjerovanja. Naša je vjera ra-zumski utemeljena, ona pretpostavlja ra-zum, no ona ga također i nadilazi, ali našrazum ne može do kraja shvatiti tajne vjere.Vjera stoga, treba biti ljubavlju djelotvorna.Isus nam objavljuje da je njegov Otac i našOtac, čovjek koji ne ljubi sve ljude automat-ski se izdvaja od Oca. Isus je objavitelj Ocai čovjeka, a tri su vječna pitanja kada je riječo čovjeku: odakle, zašto i kamo? Samo akoje okrenut Bogu, čovjek može doživjeti vr-hunac očovječenja. Čovjek je tu radi Boga,od Boga pozvan i poslan. Netko me je htio.To je jače od želje mojih roditelja. Čovjek je tuda spozna da je stvorenje Božje i da ljubav vrati ljubavlju. Toje temeljni poziv, ističe o. Janjić.

Predavač je u drugom dijelu predavanja govorio o osob-nom susretu s Gospodinom Isusom Kristom. Kršćanstvo je iotpočelo iskustvom jednog susreta; uplašenim bjeguncimaVelikog petka Isus se pokazao živ. Otac Janjić kaže kako Uza-šašćem na nebo Isus nije napustio svoje učenike. Za zemalj-

skoga života Isus je bio omeđen mjestom i vremenom, a sada jena nov i moćan način prisutan među nama. Gospodina mo-žemo susresti u molitvi i u susretu s bližnjima, osobito u svetojmisi i u svetoj pričesti. Taj je susret preobražavajući onolikokolika je naša vjera. Na kraju predavanja otac Petar Janjić go-vorio je o susretu žena s Isusom u Lukinom evanđelju i o nji-hovoj velikoj vjeri. Tu je Marija, majka Isusova, žena vjerekoja je rekla svoje „da“ i kad nije mogla shvatiti. Zatim proro-

čica Ana – žena iščekivanja i dara, primjerponizne vjere. Makar poodmakla u dobi, nijeizgubila vjeru i entuzijazam. Udovica iz Nai-na – svjedokinja govorljive šutnje suza. Onane govori ni jedne riječi već govori suzamaza mrtvim sinom što nadilazi svaku riječ.Žena grešnica – svjedokinja ozdravljujućesnage ljubavi. Peta ženska figura Lukinaevanđelja je žena koja boluje od krvarenja.Ona pokazuje veliku hrabrost, a njezinagesta je skandalozna. Isus njezinu vjeru na-građuje ozdravljenjem. Šesta ženska figura ubiti je dvostruka jer neodvojivo ujedinjuje uraznolikosti dvije sestre Martu i Mariju, svje-dokinje primata osoba. I na koncu tu su ženekoje idu na Isusov grob. One su vjerne usmrti i svjedokinje života. Njihova vjera omo-

gućuje da prve prime radost Uskrsa.Duhovne večeri koje se i ove godine održavaju svakog

ponedjeljka u dvorani Humanitarnog udruženja Nijemaca „St.Gerhard“, svojim skladnim, meditativnim sviranjem uljepša-vaju orguljaš Gabor Drobina, župni vikar župe PresvetogTrojstva u Somboru i flautistice Ivana Antunić i DaliborkaMalenić. /Z. Gorjanac/

Živa vjera donosi plodove„Vjera koja spašava“ bila je tema druge korizmene

duhovne večeri u organizaciji Duhovnog centra o. Ge-rarda u Somboru. Otac Dario Tokić, svećenik, karme-lićanin, doktor teoloških znanosti iz samostana MajkeBožje Remetske u Zagrebu, bio je predavač ove večerikoja je priređena 25. veljače.

Otac Dario navodi kako je evanđelist Luka u više od polaslučajeva originalan u načinu rabljenja riječi „vjera“, te se većidio predavanja temeljio upravo na ovom tumačenju. Gospo-din Bog nam šalje glasnike, posrednike kako bismo neštoshvatili od Boga i od onoga što nam on hoće reći. Interesan-tan je primjer Zaharije, kojeg navodi o. Tokić. Zaharija komu-

nicira preko anđela, ali mu ne vjeruje. U Starom zavjetu ljudisu bili oprezni kada bi dobijali neku poruku od Boga i nisuod prve povjerovali. Dobar je primjer Gideona koji je trebaoosloboditi Izrael. Bog mu je rekao neka krene u boj, neka po-vede sa sobom ljude i neka se bori protiv Izraelovih neprija-telja, no Gideon je želio biti siguran da je to s Božje strane.Stavio je na gumno runo i poželio da preko noći bude vlažno,a cijelo gumno da bude suho. Kada se to doista dogodilo, Gi-deon je poželio da se dogodi i obratno. Drugi je primjer Ma-rije, koja ne traži dokaz, već pojašnjenje kada joj dođe AnđeoGospodnji. Mariji dolazi Anđeo i kaže joj da će roditi spasite-lja. Marija postavlja pitanje tražeći pojašnjenje, željela je tobolje shvatiti. Ona nije rekla da je to nemoguće, već je željela dau to dublje pronikne. To je važno i u životu pravoga vjernika.Vjernik ne traži znakove, već pojašnjenje. Zato se moli Bogu,čita duhovna štiva, razgovara o duhovnim stvarima da bi po-kušao odgovoriti na riječ koju mu Bog svaki dan upućuje. Zatone možemo reći da je vjernik netko tko nikada ne moli i tko ni-kada ne razmišlja o svojoj vjeri. Kada čovjek dobije pojašnje-nje i kada stvari „sjednu“, događa se da se čovjek – vjernik pod-laže onome što mu je rečeno, odnosno da čovjek posluša Boga,istaknuo je o. Dario Tokić. U nastavku, o. Dario je naveo ne-koliko primjera vjere iz Lukina evanđelja, zaključivši na kraju:Vjera može rasti i malaksati, a čovjek treba činiti ono što muBog zapovijeda. I samo zrnce vjere može doprinijeti tome da serade velike stvari. I s to malo vjere što imamo može se puno na-praviti, ali treba raditi, treba je živjeti, treba taj talent kojegnam je Bog povjerio staviti u pogon. /Z. Gorjanac/

3/2013 � Zvonik8

Događanja u Subotičkoj biskupijiKorizmene duhovne večeri u Somboru

Susreti preobraženja

Karmelićanski trećoreci – duhovna snaga u svijetu

Karmelski svjetovni red u Somboru ove godineslavi 100 godina postojanja, stoga je i tema trećeg ko-rizmenog susreta u Somboru „Zajedništvo vjere u Kar-melskom svjetovnom redu“ bila prigodna u ovoj godinijubileja karmelskih trećoredaca. Predavanje je održaoo. Vjenceslav Mihetec, provincijalni delegat za karmel-ski svjetovni red.

Otac Vjenceslav u uvodu predavanja govorio je o poče-cima karmelskog reda kojeg su činili pustinjaci, a crkva sesuočila s problemom jer ih je trebalo nekako situirati. Naime,oni su živjeli bez duhovne i tjelesne zbrinutosti, nisu imali sve-ćenika, nije imao tko voditi brigu o njima, te je odlučeno da seosnuju zajednice, takozvane „Cenobije“, gdje su imali zajed-ničku molitvu, jelo, a opet su živjeli pustinjački. Karmelićanisu u početku zajednica braće koji žele živjeti duhovnim živo-tom. Kasnije se osjeća potreba da upravo netko od njih trebabiti zaređen za svećenike kako bi bili tumači Svetog pisma,propovjednici i ispovjednici. U početku je dakle karmelski redlaički, ne red svećenika, već red braće redovnika vezanih pra-vilom života, a karizma reda je nasljedovanje Isusa Krista umolitvi. U XIII. i XIV. stoljeću vrijeme je prijelaza u Europu.Palo je jeruzalemsko kraljevstvo, muslimanski Arapi prodirui sve kršćansko potiskuju na zapad. Tako su i karmelićanipreko Cipra i Rodosa došli u Englesku i otud se počeli širitiEuropom. U XV. stoljeću vrhovni poglavar reda Ivan Soret –danas blaženik, osniva karmelićanke u klauzuri. Tu se počinjejavljati svjetovni red, posebno u reformi svete Terezije i Ivanaod Križa. Oni su trebali suradnike u svijetu koji su se predvlastima zauzimali za osnivanje samostana. Tada još nemajuneku pravnu formu, one se prave u XIX. i XX. stoljeću. Možese reći da karmelski red ima tri elementa: prvi su svećenici ibraća, drugi su klauzurne sestre, a treći su karmelićani u svi-jetu.

Otac Vjenceslav Mihetec ističe: Trebamo znati da kar-melićani u svijetu nisu nekakav karizmatski pokret, već su red.To su ljudi Bogu posvećeni i zavjetovani, najprije privremeno,a onda i doživotno. Laikat u crkvi u koji spadaju naši treći,svjetovni redovi, zajednica je zauzetih vjernika koji služe Boguu narodu, za narod i koji Boga uprisutnjuju u onim sredinamagdje jesu, te dodaje: Naši svjetovnjaci učinili su velika djelakroz povijest. Sam pokojni papa Ivan Pavao II. bio je karmel-ski trećoredac i nikada nije bio bez škapulara. Ali imamo imalih ljudi za koje nitko ne zna, ali zna Bog.

Na kraju predavanja otac Vjenceslav je iznio statistike:Mi u provinciji imamo 149 članova svjetovnog reda. U Som-boru ima 30 članova s doživotnim, 8 s privremenim zavjetimai 6 u pripremi. Zajednica u Zagrebu u Remetama ima 55 čla-nova – 31 svečano zavjetovanih, 21 privremeno i 3 u pripremi.Na Krku ima 5 članova u pripremi, dok se u Splitu priprema41 član u novicijatu. U svijetu je broj opao. Prije 30 godinabilo je oko 60000 svjetovnjaka karmelićana, a sada ih ima45000, zaključio je predavač. /Z. Gorjanac/

Zvonik � 3/2013 9

Događanja u Subotičkoj biskupiji

U sklopu dvojezične svete mise,subotički biskup mons. dr. Ivan Pén-zes, blagoslovio je 16. ožujka sveto-hranište i kapelu Radio Marije u Su-botici.

Ravnatelj Radio Marije vlč. IstvánPalatinus, pozdravio je nazočne i zahva-lio biskupu na posjetu ovoj instituciji.Istaknuo je važnost činjenice da će odsada Presveti oltarski sakrament bitistalno prisutan u kapeli, gdje se možesvratiti na molitvu i u užurbanoj svako-dnevnici naći trenutak mira. Biskup Pén-zes naglasio je važnost medija, osvrnuvšise na nedavni izbor pape, koji smo putemmedija mogli svi pratiti. Pohvalio je i dje-lovanje Radio Marije u našim krajevima.Vlč. Palatinus je osobito zahvalio Sti-panu Bašiću koji je izradio svetohraništei darovao ga Radio Mariji. Svetu misu susvojom glazbom uljepšali Apostoli RadioMarije. /Csaba Kovács/

Blagoslov kapele i svetohraništa u sjedištu Radio Marije u Subotici

zkvh

.org.r

s

Devetnica sv. Josipu u Subotici

Josip – čovjek vjereU subotičkoj župi sv. Roka i ove godine je od 10.

do 19. ožujka održana tradicionalna devetnica u častsv. Josipu. Svaku večer u 17 sati bio je Križni put, jed-nom je bilo Klanjanje i molitva za izbor novoga pape, ana sam blagdan sv. Josipa pola sata prije mise bile sumolitve za domovinu i za hrvatski narod. Poslije po-božnosti slijedila je sveta misa i prigodna propovijed ina kraju su pjevane litanije sv. Josipa.

Okvirna tema propovijedi, budući da se nalazimo u Go-dini vjere, bila je „Josip – čovjek vjere“. Svaki je propovjednikimao kao zadanu temu po jednu katehezu o vjeri pape, Bene-dikta XVI. Gosti na devetnici 13. ožujka bili su sjemeništarcii poglavari sjemeništa „Paulinum“. Misu je predslavio rektorsjemeništa i ravnatelj Biskupijske klasične gimnazije Pauli-num, mons. Josip Mioč, u zajedništvu s prefektom sjeme-ništa Lászlom Bárányijem. Taj je dan bio posebno posve-ćen molitvi za duhovna zvanja.

U subotu, 16. ožujka, sudionici devetnice obilježili su 55.obljetnicu smrti prvog biskupa Bunjevca Hrvata, mons. LajčeBudanovića. Toga dana prije svete mise okupljeni vjernicimolili su „Bunjevački Put križa“ koji je sastavio prof. Tomis-lav Žigmanov. Taj Križni put prati „put“ Hrvata Bunjevacakroz prošlost i sadašnjost s molitvama za budućnost. Moliteljtoga Križnog puta zaustavlja se kod pojedinih križeva kraj-putaša i moli pojedinu postaju Križnog puta. Pjevači župe pje-vali su pjesmu „Put križa“ iz molitvenika „Slava Božja“ bis-kupa Lajče Budanovića, a prema starom bunjevačkom na-pjevu kako ga je zapamtilaÐula Milodanović.

U nedjelju, 17. ožujka, ka-da je svetu misu predslavio su-botički biskup mons. IvanPénzes, proslavljen je i „Dantrudnica“. Biskup je na krajumise dvadeset i jednoj trudnicipodijelio poseban blagoslovkoji se dijeli ženama prije po-roda prema obredniku „Bla-goslovi. Na toj misi trudnice injihovi bračni drugovi aktivnosu sudjelovali u misi čitanjemBožje riječi i predmoleći molit-ve vjernika.

Na svetkovinu sv. Josipa pola sata prije mise upriličenaje molitva za Domovinu i za hrvatski narod, budući da hrvat-ska zajednica u R. Srbiji toga dana obilježava jedan od svojačetiri državna blagdana. Vjernici su predmolili krunicu sv. Jo-sipa, a djeca su čitala prigodne recitacije u čast sv. Josipu. Nakraju te pobožnosti župnik Andrija Anišić je pred oltarom

sv. Josipa izmolio molitvu kardinala Fra-nje Kuharića za Domovinu i hrvatskinarod.

Ovogodišnja devetnica bila je po-sebno obilježena i molitvom za izbor no-voga pape a onda i zahvalnošću za izborpape Franje. Vjernici su također svakuvečer posebno molili i za teško boles-noga svećenika Lazara Novakovića.

Svaku večer na devetnici je sudjelo-vao lijepi broj vjernika župe sv. Roka alii iz čitavoga grada pa i iz okolnih naselja.Na devetnici je podijeljeno preko dvije ti-suće pričesti.

Andrija Anišić

3/2013 � Zvonik10


Propovjednici na devetnici

Ove godine propovjednici su bili svećenici Subotičkebiskupije: mons. Stjepan Beretić, mons. Josip Mioč,mons. Andrija Anišić, Josip Štefković, Josip Kujun-džić, Jakob Pfeifer, dr. Ivica Ivanković Radak i FranjoIvanković, u nedjelju je gost na devetnici bio subotički bis-kup mons. Ivan Pénzes, a na samu svetkovinu sv. Josipamons. Slavko Večerin, generalni vikar subotičke bisku-pije. /A. A./

Ekumenske službe u SelenčiSvake godine u siječnju, vjernici katoličke i evangeličke vje-

roispovijesti iz Selenče sastaju se u crkvama na molitvama za je-dinstvo kršćana.

Ove godine, 20. siječnja susreli smo se najprije u rimokatoličkoj crkviPresvetoga Trojstva, a 27. siječnja u evangeličkoj crkvi. Molitve se sastojeod pjesama, čitanja Božje riječi kao i propovijedi. U katoličkoj crkvi pro-povijedao je senior Vladimir Valent, a u evangeličkoj mons. MarijanDej. Molitvena okupljanja karakterizira i zajednički agape nakon molitve,budući da se vjernici ne razilaze već pozivaju jedni druge na piće i kolače,šireći na taj način duh ekumenizma i zajedništva prvih kršćana.

Marija Nosal

Hodočasnički križni put mladihTradicionalni veliki hodočasnički križni put mladih trebao je biti u su-

botu 16. ožujka, ali je zbog loših vremenskih uvjeta održan u crkvi MarijaMajka Crkve u Aleksandrovu.

Dvadesetak mladih okupilo se u ranim jutarnjim satima kako bi svojdan započeli u zajedništvu s mladima i Gospodinom. Svetu misu je pred-slavio vlč. dr. Ivica Ivanković Radak, a svojom pjesmom sv. misu je animi-rao VIS Ritam vjere. Nakon svete mise uslijedio je križni put „Svetog Fra-nje Asiškog“ koji su predvodili mladi Subotičke biskupije. Mladima su sepriključili kriz-manici i djecakoji u župi sva-ke subote imajuvjeronauk. Na-kon pobožnostikrižnoga putasvi mladi su seokupili u dvora-ni gdje su uzvruć čaj nasta-vili druženje.

Jelena Ivanković

Zvonik � 3/2013 11


Selenča ima monsinjoraPrije deset godina s radošću

smo dočekali novog svećenika izSlovačke, Marijana Deja. Ove go-dine, naš je župnik imenovan mon-sinjorom. Svečano misno slavlje timpovodom upriličeno je 9. veljače, uzajedništvu sa svećenicima Bačkogdekanata te domaćim vjernicima.

Spomenimo kako je župnik unašu župu prije deset godina došaomlad i s mnoštvom ideja, te smo svibili ponosni na njega. Narod je pri-vukao svojim divnim propovije-dima, te su u crkvu počeli dolazitioni koji su se od nje udaljili. U crkvisu se počele uočavati promjene tega je biskup Ivan Pénzes imenovaodekanom, a ove godine i monsinjo-rom. Ponosni smo na svog župnikai neka mu Bog pomaže u daljnjemradu. /Marija Nosal/

Praznik hrvatske zajedniceproslavljen u Maloj Bosni

Misnim slavljem, prigodnim kultur-nim programom i domjenkom u MalojBosni, selu nadomak Subotice, hrvatskazajednica u Srbiji obilježila je 19. ožujkajedan od svoja četiri praznika – blagdansvetog Josipa, zaštitnika hrvatskog na-roda.

Obilježavanje je započelo svetom misomu crkvi Presvetog Trojstva koju je predvodiovlč. Josip Kujundžić iz Vajske uz koncele-braciju mjesnog župnika vlč. Dragana Mu-harema, bivšeg župnika vlč. Željka Augusti-nova, te preč. Julija Bašića iz Bikova i fraZdenka Grubera. Predvoditelj misnoga slav-lja vlč. Kujundžić je u propovijedi istaknuo mo-ralne vrednote koje danas nedostaju: Mi ži-vimo možda samo jedan segment Josipove kre-posti i onda se pitamo zašto naši narodi izu-miru, zašto naš hrvatski narod izumire? Paupravo zbog toga što ne znamo naše mlade hra-niti pravim, moralnim vrednotama.

Nakon svete mise u vjeronaučnoj je dvo-rani priređen prigodni program u kojem su semogle čuti recitacije djece iz Male Bosne a uglazbenom dijelu predstavile su se mlade tam-burašice iz Ðurđina. Predsjednik Hrvatskoganacionalnog vijeća dr. Slaven Bačić, čestita-jući svima ovaj blagdan, izdvojio je tri činjenicena koje možemo biti ponosni: u hrvatskoj za-jednici vlada jedinstvo što se napose vidi u za-jedničkom radu najvažnijih institucija, dvijetrećine proračuna HNV-a koristi se za pomoćrazličitim projektima u kulturi, informiranju iobrazovanju i službenoj uporabi jezika, što jetransparentno i ravnomjerno podijeljeno teravnomjerna regionalna zastupljenost kakokadrovska tako i u projektima.

Svoju radost što se ovo slavlje održava uMaloj Bosni izrazio je župnik Muharem, jer jeto vrlo lijepa gesta kojom se daje povjerenje ičast jednoj manjoj sredini, a ljudima ovdje tomnogo znači.

Među brojnim uzvanicima, na proslavi subili visoki dužnosnici Veleposlanstva Repub-like Hrvatske na čelu s Valentinom Šarčević,generalni konzul Hrvatske Dragan Ðurić sasuradnicima, predsjednik Skupštine AP Vojvo-dine István Pasztor, zastupnik u republičkomParlamentu Petar Kuntić i mnogi drugi. /Zv/

zkvh

.org.r

s

Brat Richard iz zajednice u Taizéu posjetio mlade u Subotici

I ove godine Subotičku biskupiju posjetio je brat Richardiz zajednice u Taizéu. Susret je upriličen 9. ožujka u župi sv.Roka. Tom prilikom su se okupili mladi hodočasnici i vođeskupina hrvatskog i mađarskog govornog područja Subotičkebiskupije.

Susret je započeo molitvom u župnoj crkvi, a nakon toga uslije-dilo je predavanje brata Richarda, koji je temeljito predstavio pismobrata Aloisa „Prema novoj solidarnosti“. Predočio je „četiri prijedlogakako bismo otkrili izvore povjerenja u Boga“, o čemu su sudioniciove molitve razgovarali u skupinama. Nakon toga je slijedila završnamolitva koju su animirali mladi.

Povjerenik za Pastoral mladih Subotičke biskupije vlč. MarijanVukov, zahvalio je mladima na odazivu kao i bratu Richardu na po-sjetu.

Kristina Ivković

3/2013 � Zvonik12


HODOČAŠĆE U RIM U „GODINI VJERE“

08. – 14. 09. 2013. god.

08. 09. – nedjelja, Subotica: Vrijeme polaska u14.00h ispred župne crkve u Aleksandrovu. Putovanje auto-busom noću.

09. 09. – ponedjeljak, Padova: Posjet svetištu sv.Leopolda Mandića i bazilici sv. Antuna Padovanskog. Kratkiobilazak grada. Dolazak u Asiz u večernjim satima, smještaju hotelu i večera.

10. 09. – utorak, Asiz: Pohod bazilici Svete Marijeod Anđela, te bazilikama i grobovima sv. Franje i sv. Klare,obilazak i šetnja gradom. Dolazak u Rim u večernjim satima,smještaj u hotelu i večera.

11. – 13. 09. – srijeda, četvrtak, petak, Rim: U sri-jedu u 10,30h – Opća audijencija i susret sa Svetim Ocem.Kroz tri dana pohod papinskim bazilikama sv. Petra i grobuBlaženog Ivana Pavla II, nadalje bazilikama i grobu sv. Pavlaizvan zidina, sv. Marije Velike, sv. Ivana Lateranskog. Pohodkatakombama sv. Kalista, i drugim značajnim rimskim crk-vama. Nadalje, obilazak središta Rima, Španjolskog trga,Trga Navona, Fontane di Trevi, Panteona, i ostalih rimskihtrgova i znamenitosti staroga Rima.

14. 09. – subota, Firenca: Nakon doručka polazak izRima. Kratki obilazak Firence i najvažnijih znamenitosti, Ka-tedrale i Krstionice, bazilike Svetog Križa i staroga mosta.Predvečer polazak, putovanje noću i dolazak u Suboticu u ne-djelju, 15. 09., prije podne.

Voditelj hodočašća:

vlč. Ivica Ivanković [email protected]

064/3226613

Cijena hodočašća – 350 EU

Prijaviti se što prije u svojim župnim uredima, a najka-snije do 30. 06. 2013.

Prilikom prijave potrebno je donijeti fotokopiju pasoša iuplatiti 100E (u slučaju otkazivanja nema povrata novca, alisvatko sebi može naći zamjenu). Za putovanje je potrebannovi biometrijski pasoš.

U cijenu hodočašća je uključen: Smještaj u hotelima (***) – 5 polupansiona (doručak i

večera), u dvo i trokrevetnim sobama. Za ručak se brine svat-ko za sebe. Zdravstveno osiguranje i ulaznica za katakombe.

Nije predviđen obilazak Vatikanskih muzeja.Tijekom hodočašća ima puno hodanja, pa se putovanje

ne preporuča osobama koje imaju poteškoća s kretanjem.

Moguće su izmjene programa na licu mjesta.

Tribina „Korizma kroz povijest“u Đurđinu

Prve korizmene nedjelje, 17. veljače, u župi sv.Josipa Radnika u Ðurđinu održana je redovita župnatribina. Tema ovoga susreta bila je „Korizma krozpovijest“, a gost predavač vlč. Željko Šipek, župniksusjedne župe Stari Žednik.

Voditelj tribine kao pravi domaćin svoje župe bio je vlč.Lazar Novaković. Predavač je govorio o trima značajkamakorizmenog vremena: postu, molitvi i dobrim djelima.Osobito je naglasio „post“ od grijeha te dužnost svakogaponaosob da uz pomoć Duha Božjega doživi i provede koriz-mu u znaku obraćenja i priprave za Pashu. Pri tomu, narav-no, ne smijemo misliti samo na svoje dobro, nego još više nadobro svojih bližnjih: „gladna nahraniti, žalosnoga utješiti,gologa odjenuti“, sve na veću slavu Božju.

V. Dulić

Tribina o tavankutskim križevimaTribina pod nazivom Tavankutski križovi održana

je 10. ožujka 2013. godine u organizaciji tavankutskihudruga HKPD „Matija Gubec“ i Galerije Prve kolonijenaive u tehnici slame te OŠ „Matija Gubec“ i župe SrceIsusovo, u prostorijama Društva „Matija Gubec“.

Tribina je tematizirala kulturno-povijesnu baštinu tavan-kutskog kraja, koja se odnosi na križeve krajputaše, a pred-stavila je projekt Tavankutski križovi, čiji su autori učenici OŠ„Matija Gubec“ te njihov mentor, nastavnik Zoran Ðereg. Ciljprojekta je upozoriti na tradicionalne vrijednosti zavičaja, pot-rebu njihova bilježenja, istraživanja i obnavljanja.

Ljubica Vuković Dulić, voditeljica tribine istaknula jeznačaj ove akcije, jer je animirala osnovnoškolsku populacijuda na aktivan način upozna zavičaj i prezentira svoje spoznajevršnjacima. Ravnateljica škole Stanislava Stantić Prćić jeistaknula kako je povod za izradu ovog projekta bilo sudjelo-vanje u Ekološkom kvizu Lijepa naša 2011. godine. To je kvizkoji objedinjuje više tematskih cjelina: ekologiju, vjeronauk,kemiju te izradu prezentacije na određenu temu iz spomenu-tih područja (spomeničko-sakralne baštine, ekologije i dru-gih područja nacionalne kulturne baštine). Te je godine radtrebao biti u okviru slogana Istražili smo – uradili smo – pred-lažemo. Kako u dosadašnjim prezentacijama nije bila pred-

stavljena sakralna spomenička baština, rodila se ideja o pred-stavljanju tavankutskih križeva.

Mentora ovoga projekta profesora Zorana Ðerega upi-tali smo postoje li ideje za nastavak projekta: „Našim je uče-nicima bila čast sudjelovati na tribini o križevima krajputa-šima u okviru projekta Bunjevački put križa. Oni su prikazalinjihov uradak na sličnu temu i time ju, nakon dvije godine,ponovno aktualizirali. Smatramo da je ovaj rad samo početakjednog opsežnijeg rada na ovu temu. U samome radu mi smopredložili niz daljnjih smjernica. Spominjem sada samo neke:dopuniti i temeljito istražiti preostale križeve, tiskati publika-ciju o križevima, izraditi mapu križeva, predložiti uređenje iobnovu pojedinih križeva, promovirati križeve krajputaše sjednom jasnom duhovnom odrednicom poput tavankutskogPuta križa, ali i kao svojevrsnu atraktivnu turističku ponudusela. Kako bi se ovi i drugi ciljevi realizirali, ravnateljica našeškole, Stanislava Stantić Prćić istaknula je potrebu poveziva-nja svih zainteresiranih tavankutskih kulturnih institucija dase zajedničkim djelovanjem konkurira na natječaje za projekteove vrste. Budući da se Tavankut nalazi u skupini od 10 selakoja su ušla u projekt pod nazivom Bogatstvo različitosti, ta-vankutski Put križa mogao bi zauzeti značajno mjesto i u tu-rističkoj ponudi Tavankuta, prije svega mislim na vjerski tu-rizam, ali i rekreativni turizam, pješačenje, biciklizam…“.

Sam projekt uz power-point prezentaciju predstavio jeHrvoje Benčik, učenik osmog razreda. On je istaknuo kakosu važni bili sljedeći ciljevi rada: saznati razloge podizanja kri-ževa, locirati ih, fotografirati, evidentirati križeve, a kao vrlovažnu je istaknuo komunikaciju s mještanima.

Tijekom tribine, koja je održana u okviru projekta Bu-njevački put križa, govorilo se i o projektu i knjizi Bunjevačkiput križa Tomislava Žigmanova te mogućnosti da se pomog-ne obnova Kopilovićevog križa na Somborskom putu, kao iraspela u Bajmaku.

Tribini su nazočili, uz brojne mještane, konzulica savjet-nica Generalnog konzulata Republike Hrvatske u SuboticiVesna Njikoš Pečkaj, tajnik Subotičke biskupije preč. mr.Mirko Štefković, te predstavnica Hrvatskog nacionalnog vi-jeća, zadužena za obrazovanje, Anđela Horvat.

Ivica Dulić

Zvonik � 3/2013 13


Bunjevački put križa u Maloj Bosni

„Bunjevački put križa“ autora Tomislava Žigma-nova izveden je u srijedu, 6. ožujka u crkvi PresvetogaTrojstva u Maloj Bosni.

Put križa predmolio je na bunjevačkoj ikavici StipanBašić, a pjevači zbora sv. Cecilije iz Franjevačke crkve podravnanjem časne sestre Mirjam Pandžić pjevali su obnovljenistari napjev iz molitvenika Lajče Budanovića koji je po sje-ćanju Ðule Milodanović notirao Vojislav Temunović. /Zv/

„Bunjevački put križa“ u crkvi sv. Roka u Subotici

Nakon prošlogodišnjeg premijernog izvođenja, Bu-njevački put križa autora Tomislava Žigmanova izvedenje drugi put u crkvi sv. Roka u Subotici, u subotu, 16.ožujka 2013. godine, u okviru devetnice sv. Josipu.

Tekst Bunjevačkog Puta križa predmolili su ZoltanBaka i Lazar Cvijin, a župni zbor je pjevao stari korizmeninapjev „Put križa“.

Bila je ovo prigoda, za sve one koji su željeli pretplatiti sena knjigu „Bunjevački put križa“ i dati svoj doprinos za ob-novu naših križeva krajputaša. Dragovoljnim prilozima pla-nira se u 2013. godini obnoviti Kopilovićev križ na Sombor-skom putu, poslije Male Bosne, i raspelo na Kalvariji u Baj-maku. /Zv/zk

vh.or

g.rs

Veliki broj sadržaja o Hrvatima u Vojvodini u Zborniku „Urbani Šokci“ br. 6/7

U sunakladništvu Šokačke grane iz Osijeka iZavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata sredinomožujka 2013. godine iz tiska je izašao zbornik radovasa šestoga Međunarodnog okruglog stola Urbani Šokci„Marijanska svetišta Šokaca i Bunjevaca“ (održanog uOsijeku i Somboru 9.-10. VI. 2011.) i sa sedmogaokrugloga stola „Urbani Šokci – Utemeljiteljski pro-jekt udruge“. Zbornik radova za tisak su priredileprof. dr. sc. Helena Sablić Tomić i mr. sc. Vera Erl,obima je 323 stranice, a u njemu je objavljen i jedanbroj radova autora iz Vojvodine.

Sunakladništvo ZKVH-a posljedica je programskogaopredjeljenja – ono, među ostalim, sadržava i međunarodnusuradnju sa sličnim institucijama iz inozemstva u područji-ma kulture, umjetnosti i znanosti glede tema koje su od zna-čaja za Hrvate u Vojvodini.

Nakon uvodnih riječi priređivačica (str. 7-8), u prvomebloku objavljeno je pet radova sa sedmoga Međunarodnogokruglog stola. Njih potpisuju mr. sc. Vera Erl („Sedamgodina djelovanja Šokačke grane Osijek, razine projekta“,str. 11-16), prof. dr. sc. Ružica Pšihistal („Identološkieseji o šokaštvu Vladimira Rema: To smo što jesmo“, str.17-28), prof. dr. sc. Goran Rem („Projekt Urbani Šokci,vidjeti Hrvatsku, šokački punk i metakulturološka osvjetlje-nja“, str. 29-33), prof. dr. sc. Helena Sablić Tomić („Kul-turna energija ‘Šokačke grane’“, str. 35-38) i Vesna NjikošPečkaj („O posljednjem djelu muzikologa, kompozitora idirigenta Julija Njikoša ‘Povijest tambura i tamburaškeglazbe’“, str. 39-42).

Drugi dio, koji donosi radove sa šestoga Međunarod-nog okruglog stola Urbani Šokci, obimom je dulji – od 45. do310. stranice, donosi 22 radnje i on je daleko zanimljiviji izrakursa kulturne i vjerske povijesti Hrvata u Vojvodini.Naime, u drugome dijelu objavljeno je i sedam radnji kojeizravno i u cijelosti tematiziraju neka od marijanskih svetištakod vojvođanskih Hrvata. Prvi je rad Katarine Čeliković„Marijanske pobožnosti, svetišta i književno stvaralaštvo ukalendaru Subotička Danica“ (str. 95-106) u kojoj autoricadonosi reprezentativan izbor sadržaja Subotičke Danice, naj-starijeg crkveno-narodnog kalendara Hrvata u Bačkoj, kojije pokrenut 1884. godine. Ovi su sadržaji bibliografski obra-đeni, a tematski vezani uz marijanske pobožnosti, svetišta iknjiževne sadržaje.

U svojemu radu „Svetište Majke Božje od suza uSubotici – Bunarić“ (str. 107-116) Andrija Kopilović ističepotrebu za temeljitim istraživanjem usmjerenim na tumače-nje štovanja Majke Božje pod naslovom „Vodica – Bunarić“,koji se često javlja u Podunavlju i u nekim drugim područji-ma. On se u radu usmjerio na prikaz subotičkog marijan-skog svetišta Bunarića, od legendi vezanih uz njegov nasta-nak do podataka o uređenju svetišta i liturgijskoga štovanjaMajke Božje.

Katedralni župnik msgr. Stjepan Beretić u radu„Somborska kapela Snježne Gospe“ (str. 133-144) ističe da jegrad Sombor pravi marijanski grad okružen crkvama i kape-lama posvećenima Bogorodici te ih u radu sustavno navodi.Posebno poglavlje posvećeno je kapeli Snježne Gospe, jed-

nako dragoj i katoličkim i pravoslavnim vjernicima pa stogapredstavlja važnu sponu ovih dviju vjerskih zajednica.Alojzije i Katarina Firanj su u tekstu „Kapelica u Nena-diću“ (str. 166-174) prikazali kratku povijest kapelice naovome salaškom naselju i vjerski život vezan uz nju.Značajan dio rada posvećen je vjerskom životu Nenadića,gdje su čitateljima opisane mnoge pobožnosti prakticiraneuz sveta znamenja križeva, misna slavlja i drugo.

U radnji „Gospin sokak u Somboru“ (str. 195-204)Marija Šeremešić daje kratak pregled zemljopisnog polo-žaja i etničkog sastava somborske općine i samoga grada, au nastavku se posvećuje oblicima i podrijetlu imena grada.Posebnu pozornost autorica je posvetila današnjoj uliciTome Roksandića koja je Somborcima još uvijek poznatakao Gospin sokak.

Slavko Žebić se u radu „Svetiše Gospe Tekijske“ (str.205-221) posvetio prikazu brojnih marijanskih svetišta u Sri-jemu, ali je dao sažet pregled i opis nekih Gospinih svetištadiljem Hrvatske. Najveći dio rada bavi se svetištem GospeTekijske u Petrovaradinu, koje je nastalo kao spomenik zah-valnosti Majci Božjoj za dobivene milosti i veličanstvenupobjedu nad osmanskim osvajačima 1716. godine.

Tekst Alojzija Stantića „Hodočašće bunjevačkih Hrva-ta iz subotičkog kraja: Idemo na Jud“(str. 277-310) napisan jeu cjelini ikavicom, a opisuje hodočašća bunjevačkih Hrvataiz subotičkog kraja s nizom detaljno opisanih elemenatahodočašća. Osim pojašnjenja samoga pojma hodočašća,autor u povijesnom prikazu razlaže obilježja hodočašća,navodi najpopularnija mjesta među hodočasnicima, međukojima posebnu pozornost posvećuje svetištu Jud (uMađarskoj). Isti je, inače, objavljen i u najnovijoj SubotičkojDanici.

Recenzentica ovoga zbornika prof. dr. sc. DubravkaBožić Bogović napisala je u svojemu zaključku kako jezbornik vrijedan doprinos poznavanju različitih vidova mjes-ne hrvatske povijesti, ali i u više aspekata jedinstven i origi-nalan te time dragocjen. Takva ocjena o ovome zbornikuzacijelo stoji! /zkvh.org.rs/

3/2013 � Zvonik14


Iriški vjernici u hodu prema UskrsuNa spomendan sv. Valentina 14. veljače (pravoslavni na

taj dan slave sv. Trifuna), spojila su se dva slavlja kojima jenazočio i iriški župnik Blaž Zmaić. Toga je dana, naime, pro-slavljena crkvena slava naše Općine Irig i Srpske čitaonice.Uz brojne goste i domaćina, predsjednika Općine VladimiraPetrovića, obred su predvodili domaći pravoslavni svećenici,a u Čitaonici srijemski episkop Vasilije sa svećenicima, dokih je pratio zbor bogoslova iz Srijemskih Karlovaca. Za pro-teklu godinu dodijeljena je nagrada za razvoj stvaralaštva ukulturi LUČA manastiru Velika Remeta, koju je primio igu-man otac Stefan. Navečer istoga dana župnik je nazočio u Šti-taru (RH) na molitvi uz odar pokojne Matije Baotić, vjernicekoja je pratila mnoge domaće sinove-svećenike kao i samogžupnika iz Iriga i bila na dva jubileja župnika i Crkve, daru-jući tom prigodom pričesni kalež.

Dana 15. veljače započeli smo s pobožnošću križnogaputa, kada je služena sveta misa za pokojne supružnike Ani-čić, koje su za njih prikazale kćeri Ljubica i Zorica, uz žup-nikov poziv da pogledamo duboko u vlastito srce i prepoznamoBožje putove i krenemo novim putovima. Prvu korizmenu ne-djelju, 17. veljače slavimo u Vrdniku svetu misu za pokojnuAgnezu Lovrić, a župnik poziva da u ovo vrijeme korizme do-živimo iskustvo Boga osloboditelja. U ponedjeljak, 18. veljače,župnik nazoči korizmenoj duhovnoj obnovi u Ðakovu sa sve-ćenicima Ðakovačko-osječke nadbiskupije, koju je predvodiovlč. Alojzije Kovačić na temu Dijeliti sudbinu ljudi. Navečersmo u Irigu s vjernicima Šatrinaca i Dobrodola te domaćimvjernicima slavili svetu misu za pok. Mariju Mikulinac udanu njezinog rođendana s pozivom korizme: promijeniti se,postati novi ljudi, dobro činiti, bližnjega ljubiti. U petak, 22.

veljače smo se u Vrdniku oprostili od pokojne LeopoldineBevc (87). Druge nedjelje korizme, 24. veljače, proslavili smosvetu misu u Irigu uz misu i klanjanje u župi, te u Šatrincimaza pokojne iz obitelji Birinji i Majorčik te na nakanu boles-nika, kao i u Dobrodolu za obitelj Putica. Tom prilikom žup-nik poručuje da je nedjelja Saveza-Tabora, glas ljubljenogSina, odnosno dar Božjega susreta. Istoga dana župnik je na-zočio proslavi rođenja drugog djeteta našeg predsjednika Op-ćine, Vladimira Petrovića. U srijedu, 27. veljače, župnik se za-jedno s vjernicima i prijateljima iz Suseka, Petrovaradina,Sente, oprostio od dragog nam prijatelja Karla Rorbachera(87). Župnik se od njega oprašta sljedećim riječima: U našojsmrti je skrivena tajna i cilj našega života.

U petak, 1. ožujka, nakon križnoga puta služena je svetamisa za pokojnu Anku Vodenac. U subotu, 2. ožujka, župnikkao gost nazoči osnivanju Kluba knjige „Eustahija“ u Srpskojčitaonici. U treću korizmenu nedjelju, 3. ožujka, u Vrdniku jeprikazana sveta misa za obitelj Kordić i Karla Rorbachera sporukom: Živimo u ozbiljnom vremenu, vrijeme je korizme: po-kore i obraćenja ali vrijeme milosno i vrijeme spasa. Zato pro-pitajmo naš odnos prema Bogu, bližnjemu i samome sebi. Usrijedu, 6. ožujka, u Irigu je pokopana Marija Černiček-Pav-lović (78). Na četvrtu korizmenu nedjelju, 10. ožujka, u Šat-rincima je služena sveta misa za pokojnog Josipa Takača(dar Katice i Julijane Slobode iz Kanade), te u Dobrodoluza pokojne Janoša i Radojku Pap, pravoslavne vjernike. Uutorak, 12. ožujka, uz pobožnost križnoga puta slavimo misuza pokojnu Mariju Černiček-Pavlović, a župnik tom prili-kom podsjeća na vodu krštenja po kojoj smo ojačani i spašeni,ustvrdivši da znamo kako možemo doći izvoru žive vode, koji jesam Isus Krist. Tako smo i u petak, 15. ožujka, prikazali svetumisu za pokojnu Olgu Vučičević te Maricu Martinović.

f. f.

In memoriam

Terezija Brajkov rođ. Rogić Šime Brajkov(1988-2013) (2012-2013)

Voljeni nikad ne umiru jer zauvijek žive u našim srcima.S ljubavlju Vas se sjećaju: kćerka Marija i zet Marko, unučad:

Zorica sa suprugom Srđanom, Ana sa suprugom Zoranom, Peresa suprugom Milenom te Gabrijel; praunučad: Filip, Josip, Luka,Nikolina, Aleksa i David.

In memoriam

Elvira Francišković

TKO JE BOG?

Ne možeš ga dodirnutividio ga nikad nisi,štap u rucisjedi na stolici.Kad zatvoriš očisrcem vidiš Boga,dušom ga osjetiš,u snovima ga prepoznaješ.Ako znaš slušati,On će ti šapnuti.Tako ćeš ga čuti, zatvori oči tako ćeš ga vidjeti.Zatvori oči i prepusti se.Odluči tko je Bog u životu tvom.

(napisala Elvira)

Zahvalni Bogu što su je imali, od Elvire seopraštaju roditelji Ana i Franjo, brat Zvonko isnaha Laura.

In memoriamAntun Skenderović

(2008-2013)

Pet godina stojim kod groba tvog nemo, aželim ti toliko tog reći, uzalud, ne čuješ me.

I želila bih toliko tog da mi kažeš, uzalud,ne čujem te.

Za tobom tuguje supruga s dicom.

Zvonik � 3/2013 15

Katolička crkva u regiji

zkvh

.org.r

s

Ovih dana svi smo se mi vjernici prilikom izbora novogaPape mogli radovati brzom i kratkom izboru 266. Petrovanasljednika, kardinala Jorgea Maria Bergoglia – koji jeuzeo ime Franjo.

Kako nam novi Papa dolazi iz Latinske Amerike, točnijeArgentine, odmah su krenule priče o teologiji oslobođenja ikakav stav novi Papa ima s ovim, možemo ga nazvati pokre-tom, koji je nastao upravo na tlu Latinske Amerike. Dok sami prije početka konklava razmišljao što napisati za ovaj brojZvonika, razmišljao sam baš o ovoj temi. Naime, na sajmuknjiga Interliber u Zagrebu, Kršćanska sadašnjost je na ras-prodaji prodavala upravo knjigu znakovita naslova Teologijaoslobođenja Gustava Gutiérreza. Kao da se ova tema nekakou Crkvi zaboravila pa su neke druge teme zauzele to mjestou ovom turbulentnom svijetu.

No, izgleda da razmiš-ljanje o ovoj temi i teologijio kojoj su promišljali lati-noamerički vjernici ima isvoje novo značenje. Teolo-gija oslobođenja želi krenutiod angažmana za ukidanjesadašnjeg stanja nepravde iizgradnju novoga društva.Ta se teologija mora potvr-diti u praksi tog angaž-mana koji se ostvaruje dje-latnim i djelotvornim su-djelovanjem u borbi što jeizrabljivane društvene klasevode protiv svojih tlačitelja.Oslobođenje od izrabljiva-nja, mogućnost čovječnijegi dostojnijeg života i stvaranja novog čovjeka prolaze tu borbu,stoji u zaključku spomenute knjige.

Ipak, u konačnici nećemo imati teologiju oslobođenjaako potlačeni ne postignu da se njihov glas čuje i ako na iz-ravni i stvaralački način ne izraze sebe u društvu i u krilu na-roda Božjega, ako ne „postanu svjesni nade“ koju nose: akone postanu čimbenici vlastitog oslobođenja. Zasad se trebaograničiti na napore koji žele produbiti i učvrstiti procese štosu tek započeli. Ovo će razmišljanje malo koristiti ako teo-loško razmišljanje ne bude vodilo u oživotvorenje djelovanjakršćanske zajednice u svijetu, ako njezino zalaganje u djelo-tvornoj ljubavi ne učini korjenitim i cjelovitim; odnosno, joškonkretnije, ako u Latinskoj Americi to razmišljanje ne po-takne Crkvu da jasno i bez pridržaja stane uz potlačenu klasui porobljene narode. Ovo su neki od poziva teologije oslobo-đenja.

Sad već bivši papa Benedikt XVI., kardinal Ratzinger, jošdok je bio na čelu Kongregacije za nauk vjere 1983. je pisaoperuanskim biskupima tražeći od njih da ispitaju rad GustavaGutiérreza, jednog od osnivača teologije oslobođenja. Ratz-ingeru je bilo jasno da je jedan od najvećih problema s ko-jima se Crkva suočava širenje teologije oslobođenja ili točnijeteologijâ oslobođenja koje su polako kapale iz Latinske Ame-rike i preplavljivale Aziju i Afriku. Latinoamerička biskupskakonferencija koja se sastala u Medellinu, u Kolumbiji 1968.,

govorila je o „povlaštenom opredjeljenju za siromaštvo“,strukturalnom grijehu, institucionaliziranom nasilju i isprav-nom djelovanju.

No, Ratzingera je zabrinjavalo što je teologija koja je po-državala ovu ideju imala više uporišta u ovom svijetu nego ukraljevstvu Božjem te što je autentična Isusova poruka po-lako padala u zaborav. Jesu li oni koji su bili za teologiju oslo-bođenja bili katolici koji su se koristili marksizmom ili mar-ksisti koji su se koristili katolicizmom? To nije bilo važno.Donio je odluku da se ovaj tip teologije mora osloboditi svje-tovne ideologije.

Unatoč važnosti koju je dobila teologija oslobođenja, ve-ćina svećenika i biskupa u Latinskoj Americi nije ju podrža-vala. Prema Ratzingeru, pružanje pomoći siromašnima zna-čilo je da društvena pravednost mora ići ruku pod ruku s ka-

toličkim naukom. Da, u Isu-sovoj poruci se radilo ooslobođenju: oslobođenjuod grijeha i obmane kakobi se spoznala sloboda iistina.

Teologija oslobođenja,zaključio je Ratzinger, nijenastala iz borbe naroda pro-tiv ugnjetavača, kako su tvr-dili njene pristaše, nego jebila imperijalistički izvozniproizvod europskih i američ-kih intelektualaca. Oblikteologije oslobođenja koji jeRatzinger podržavao mogaose vidjeti u životu Majke Te-rezije, albanske redovnice.

Ratzinger je tvrdio da je teologija oslobođenja „započinjalaklasnu borbu unutar Crkve“ što je nepomirljivo s Isusovomporukom Radosne vijesti koju je preko apostola usmjeriosvim ljudima svijeta.

Pitanje je li Isus bio zelot (zelot od grčkog: ζηλωτής =revnitelj, revnosnik) postavile su radikalne skupine židovskihrodoljuba, koje su djelovale u Judeji i Galileji od početka I. st.n. e. do poraza u Židovskom ratu 66.-73. g. n. e, te ponovno uposljednjem židovskom ustanku 132.-135. godine.

Je li izgon trgovaca iz hrama bio početak revolucije?Papa Benedikt XVI. u svojoj drugoj knjizi Isus iz Nazareta sepita i zaključuje: Ne, nasilan prevrat, ubijanje drugih u imeBožje nije bio njegov način. Njegova je „revnost“ za Božje kra-ljevstvo bila sasvim drukčija. Nakon čina izgona trgovaca izhrama Isus „ih je učio“, izvješćuje nas Marko. Ono bitno uovom „učenju“ on vidi sažeto u Isusovoj riječi: „Nije li pisano:Dom moj će se zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njeganačiniste pećinu razbojničku“ (11,17).

Na kraju, ostanimo u molitvi, kako je i od nas tražio papaFranjo, na tragu Isusova Evanđelja i poruke koju nam donosi.Molimo da papa Franjo uspije pomiriti razlike i donijeti evan-đeosko rješenje između siromašne Latinske Amerike, Azije,Afrike i sekularizirane Europe i Sjeverne Amerike. I pronaćiput do svih ljudi dobre volje.

3/2013 � Zvonik16

Razmišljanje

Teologija oslobođenjaPiše: Silvester Bašić, OFS

Na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka, papa Franjo je pred-vodio inauguracijsku svetu misu na početku svoga pontifikata.Prije mise Papa se provezao džipom Trgom sv. Petra, na kojemse okupilo više od 200 tisuća ljudi iz cijeloga svijeta. Misno slav-lje je započelo Papinom molitvom na grobu svetog Petra.Nakon toga, u procesiji prema glavnom oltaru, nosili su se paliji Ribarev prsten koji su na početku mise predani Papi.

Na početku homilije Papa je podsjetio kako se misa uz po-četak papinske službe slavi na svetkovinu sv. Josipa, rekavšikako je ta podudarnost vrlo breme-nita značenjem i da je i imendannjegova prethodnika u Petrovojslužbi: blizu smo mu u molitvi,ispunjenoj ljubavlju i zahvalnošću,rekao je Papa i u tome trenutkuTrgom sv. Petra prolomio se plje-sak. Papa je zatim pozdravio „braćukardinale, svećenike, đakone, re-dovnike i redovnice i sve vjernikelaike“. Zahvalio je na prisutnostipredstavnicima drugih Crkava icrkvenih zajednica, kao i predstav-nicima židovske zajednice i ostalihvjerskih zajednica. Pozdrav je Papauputio i vođama država i vlada,službenim izaslanstvima iz mnogihzemalja svijeta i Diplomatskomzboru.

U homiliji Papa je, tumačeći Evanđelje koje se čitalo namisi, govorio o poslanju svetoga Josipa: on je custos, čuvar, i točuvar Marije i Isusa. Sveti Josip to svoje poslanje čuvara Sveteobitelji vrši diskretno, ponizno, u tišini, ali s jednom stalnomprisutnošću i potpunom vjernošću, uvijek, i u najtežim trenu-cima, i onda kada ne razumije. On je stalno okrenut Bogu, ot-voren njegovim znakovima, spremno prihvaća i provodi nje-gov naum. U njemu vidimo kako se odgovara na Božji poziv, sraspoloživošću, spremnošću, ali vidimo također koje je sre-dište kršćanskoga poziva: Krist! Čuvajmo Krista u našem ži-votu, da bismo čuvali druge, da bismo čuvali stvoreni svijet,pozvao je Papa.

Poziv na čuvanje, međutim, ne tiče se samo nas kršćana,već ima jednu općeljudsku dimenziju, tiče se sviju. To je pozivna čuvanje čitavog stvorenog svijeta, ljepote stvorenja, kao štose kaže u Knjizi Postanka i kao što nam je pokazao sveti Fra-njo Asiški: čuvati znači gajiti poštovanje prema svakom Bož-jem stvorenju i ambijentu u kojem živimo. To znači čuvatiljude, brinuti se za sve, za svaku osobu, s ljubavlju, osobito zadjecu, starije, one koji su najslabiji i koji su često „na periferijinašega srca“. To znači brinuti jedni za druge u obitelji: bračnidrugovi čuvaju jedan drugoga, zatim kao roditelji brinu se zadjecu, a vremenom i djeca postaju čuvari roditelja.

A kada čovjek ne vrši tu zadaću, kada se ne brinemo zastvoreni svijet i braću, tada se stvara prostor za uništenje i ljud-sko srce otvrdne. U svakom povijesnom razdoblju, nažalost,bilo je „Heroda“ koji kuju smrtonosne planove, uništavaju i na-grđuju lice muškarca i žene, upozorio je Sveti Otac. Papa jezatim pozvao sve one koji su na odgovornim položajima u eko-nomiji, politici i društvu, sve muškarce i žene dobre volje: „bu-dimo čuvari“ stvorenog svijeta, Božjeg nauma upisanog unarav, čuvari drugoga, ambijenta; ne dopustimo da znakoviuništenja i smrti prate ovaj naš svijet na njegovu putu!

Papa je zatim dodao kako brinuti se, čuvati traži dobrotu,traži da to čuvanje bude s nježnošću. U Evanđeljima se svetiJosip pojavljuje kao snažni, hrabri čovjek, radnik, ali u njegovojduši ima velike nježnosti, koja nije krepost slabih, štoviše, na-

protiv, ona je odlika snažnog duha ipokazatelj čovjekove sposobnostida bude pažljiv, suosjećajan, otvo-ren prema drugome, da ljubi dru-ge. Ne smijemo se bojati dobrote inježnosti, istaknuo je Papa.

U posljednjem dijelu svojehomilije Papa je tumačio u čemuse sastoji vlast Petrova nasljed-nika, vlast koju je Isus Krist daoPetru. Ne smijemo nikada zabora-viti, istaknuo je Papa, da je pravavlast služenje i da i Papa da bivršio svoju vlast mora uvijek sveviše ulaziti u onu službu koja imasvoj svijetli vrhunac na križu; moraimati pred očima ponizno, kon-kretno, vjerničko služenje svetogaJosipa i poput njega širiti ruke da

čuva cio Božji narod i prihvati s ljubavlju i nježnošću čitav ljud-ski rod, osobito najsiromašnije, najslabije, najmanje. Samo onajkoji služi s ljubavlju zna čuvati, rekao je Papa.

Čuvati Isusa s Marijom, čuvati čitavi stvoreni svijet, ču-vati svaku osobu, osobito najsiromašnije, čuvati nas same: to jeslužba koju je rimski biskup pozvan vršiti, ali na koju smo svipozvani da bi zasjala zvijezda nade: čuvajmo s ljubavlju ono štonam je Bog darovao, zaključio je Papa.

Osim kardinala s Papom su koncelebrirali patrijarsi i nad-biskupi istočnih katoličkih Crkava. Također, povijesni događajje bio i sudjelovanje ekumenskog carigradskog patrijarha Bar-tolomeja I. /IKA/

Zvonik � 3/2013 17

Aktualno

Misa povodom početka pontifikata pape Franje

zkvh

.org.r

s

Naslov Svetog Oca i ubuduće ostaje „njegova svetost

papa Benedikt XVI.“Nakon odreknuća od službe papa

Benedikt XVI. nosit će naslov „Papaemeritus“ odnosno „Papa u miru“.

I dalje mu ostaje na-slov „njegova svetost pa-pa Benedikt XVI.“, rekaoje vatikanski glasnogo-vornik o. Federico Lom-bardi. Nije poželjno nje-gov naslov prevoditi rije-čima „stari papa“, dodaoje Lombardi. BenediktXVI. će i nakon odstupa-nja sa službe nastavitiodijevati jednostavni bi-jeli talar, a na nogamaželi nositi smeđe cipelekoje je dobio prošle go-dine od mjesnih obrtnika tijekom pohoda Meksiku. Reguli-rano je još nekoliko pojedinosti vezanih uz Papin odlazak saslužbe. Švicarska garda 28. veljače u 20 sati zatvorit će ulazpapinske palače u Castel Gandolfu, a zatim i povući stražu,dodao je Lombardi, jer nakon odstupanja Benedikt XVI.ostaje i bez papinske gardijske zaštite.

Papa neće potpisati nikakav službeni dokument o odrek-nuću na kraju svog upravljanja Crkvom, jer njegova izjava oodricanju od službe već udovoljava svim crkveno-pravnimodredbama koje reguliraju završetak pontifikata, rekao jeLombardi.

Kineska Crkva zahvalila Benediktu XVI. za „mjesto u srcu“

Skupina katoličkih biskupa, svećenika, redovnica,redovnika i laika iz Kine zahvalila je u pismu Bene-diktu XVI. na njegovoj predanosti Crkvi.

Vijest o napuštanju službe šokirala je katolike u Kini, jersu osjetili „posebnu povezanost“ upravo s tim papom, ističu 7.ožujka iz Vatikana, citirajući navedeno pismo.

Benedikt XVI. Kini je u osam godina pontifikata darovaoveliku pozornost, a tamošnjoj Katoličkoj Crkvi „dao je poseb-no mjesto u svom srcu“, ističe se u pismu i dodaje kako sunezaboravna njegova nastojanja da se unaprijedi dijalog iz-među Svete Stolice i Pekinga, znajući da kineski katolici noseteški križ.

Kardinali uputili brzojav umirovljenom papi Benediktu XVI.

Dekan Kardinalskog zbora kardinal Angelo Sodanouputio je uime Kardinalskog zbora okupljenog u Vati-kanu na trećoj općoj kongregaciji u razdoblju prazneApostolske stolice, brzojav umirovljenom papi Bene-diktu XVI.

„Oci kardinali okupljeni u Vatikanu na svojim općim kon-gregacijama uoči predstojećih konklava složno vam upućujupobožni pozdrav i ponovno upućuju izraze zahvalnosti zaVašu svijetlu petrovsku službu i primjer velikodušne pasto-ralne skrbi za dobro Crkve i svijeta koji ste dali. Njihova za-hvalnost želi predstavljati zahvalu čitave Crkve za Vaš ne-

umorni rad u vinogradu Gospodnjem. Članovi Kardinalskogzbora uzdaju se na kraju u Vaše molitve za njih kao i za čitavusvetu Crkvu“, stoji u brzojavu koji je potpisao kardinal An-gelo Sodano.

Papa Benedikt XVI. ostat će zapamćen i kao najveći Papa propovjednik

nakon Grgura VelikogaPapa Benedikt XVI. ostat će zapamćen i kao naj-

veći Papa propovjednik nakon Grgura Velikoga i velikivjeroučitelj, rekao je istaknuti američki katolički znan-stvenik George Weigel.

Benedikt XVI. pamtit će se i kao vrsni analitičar stanjademokracija XXI. stoljeća, koji je u svojim govorima davao te-meljne moralne smjernice za budućnost. Papa je, prema Wei-glovu mišljenju, ponovno ukazao na ljepotu liturgije. Bio jenastavljač onoga što je započeto Drugim vatikanskim konci-lom i papinstvom Ivana Pavla II., preobražavajući Crkvu kroznovu evangelizaciju, rekao je znanstvenik, dodajući da je ontu preobrazbu u svojoj novoj knjizi nazvao „evanđeoskim ka-tolištvom“. Uspoređujući pontifikate Ivana Pavla II. i Bene-dikta XVI., američki profesor istaknuo je da se radi o „dina-mičnom kontinuitetu“. Dvojica papa su se na izvanredni načinnadopunjavala, u njihovoj suradnji se očitovala razmjena da-rova dvojice muškaraca velike inteligencije – filozofa i teo-loga koji su imali dovoljno poniznosti da vide što kojemu ne-dostaje i kako mogu zajednički svoje talente uložiti u dobroCrkve. /RM/

Socijalist Chaves primio svete sakramente prije smrti

Venezuelanskipredsjednik HugoChavez umro je po-miren s Bogom i sasvojom katoličkomvjerom.

Unatoč godina an-tagonizma prema Cr-kvi, Chavez je tijekomposljednjih tjedana svo-ga života tražio duhov-

no vodstvo i primanje sakramenata. U obraćanju javnosti po-vodom Chavezove smrti, potpredsjednik Venezuele NicolasMaduro rekao je kako je venezuelanski vođa umro „povezans Kristom“.

Iako je godine 2002. Chavez optužio venezuelanske bis-kupe i nazvao ih „tumorom“ za svoje revolucionarne ciljeve,u srpnju prošle godine javno je obznanio svoju želju za sus-retom s katoličkim biskupima. Posljednjih nekoliko godinaChavez je povremeno sudjelovao u službama različitih vjer-skih zajednica. Međutim, u travnju 2012. iznenadio je javnostpojavivši se u katoličkoj crkvi u rodnom Barinasu na obre-dima Velikog tjedna. Nosio je krunicu oko vrata i molio zasnagu u borbi protiv svoje bolesti. /Bitno.net/

Prijetnje kršćanima u Tanzaniji: Očekujte pokolj na Uskrs

Nakon što je u nedavno u Tanzaniji ubijen katolič-ki svećenik Evarist Mushi pred crkvom u kojoj je tre-bao služiti misu, tanzanijski svećenici i biskupi dobilisu SMS-ove s prijetnjama smrću i porukom kako je ovo

3/2013 � Zvonik18

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetuUredio: Dragan Muharem

ubojstvo „tek po-četak“ napada nakršćane.

„Zahvaljujemonašoj mladeži školo-vanoj u Somaliji zatošto je ubila nevjer-nika. Još će takvihumrijeti. Spalit će-mo crkve i domove.Još nije gotovo, a naj

gore vam će biti na Uskrs“, stoji u poruci koju su primili bis-kupi Katoličke crkve i vjernici. Poruka je potpisana s „Mus-limanska obnova“, što je ime islamističke skupine povezanes al-Šababom, terorističkom grupom koja djeluje u Somaliji idio je terorističke mreže al-Qa’ida. Tjedan dana prije katolič-kog svećenika ubijen je protestantski pastor Mathew Kac-hira.

Mushi je ubijen na otoku Zanzibaru, autonomnoj tanza-nijskoj pokrajini gdje kršćani čine oko 3 posto od 1,2 milijunastanovnika u kojoj su većina muslimani.

U cijeloj Tanzaniji kršćani čine oko 60 posto stanovniš-tva koje ukupno broji 45 milijuna ljudi. Međutim, kako tvrdepojedini mediji, situacija u pojedinim dijelovima države pos-taje sve napetija jer islamistički fundamentalisti počinju uno-siti razdor u državi u kojoj su pripadnici različitih vjera dosaduglavnom mirno živjeli jedni uz druge.

„Sve što želimo jest mir, jedinstvo i ljubav među stanov-nicima Tanzanije bez obzira na njihovu vjeru“, izjavio je ne-davno katolički biskup grada Geita Damiani Denis Dallu.Dallu je rekao i kako su obični muslimani također uplašeni,jer ekstremisti udaraju i na njih. /Bitno.net/

Španjolska štiti život gorila od začeća, ali ljudski život ne

Život malih nerođenih čovjekolikih majmuna uŠpanjolskoj zaštićeniji je od onih nerođenih bebanakon što je nacionalni parlament države u kojoj jeabortus nad ljudima dopušten donio zakon koji životgorila i drugih vrsta majmuna primata štiti od začeća.

Apsurdna situacija na-stala nakon zakona kojimje konzervativna vlada pre-mijera Mariana Rajoya za-branila abortus i ekspe-rimente na nerođenim maj-munima primatima izazva-la je ogorčenje među udru-gama za obranu ljudskog ži-vota. Članovi Udruženja zapravo na život prosvjedo-vali su prošli tjedan sa maj-munskim maskama na li-cima pred madridskim ure-dom vladajuće Pučke stran-

ke i tražili izmjenu zakona o legaliziranom pobačaju. Pro-lifeaktivisti istaknuli su kako nemaju apsolutno ništa protiv za-štite života majmuna od njihova začeća, ali da ta ista pravatraže i za ljude. Udruge su podsjetile kako je konzervativnastranka obećala prije izbora izmijeniti zakon donesen za vri-jeme socijalističke vlade kojim je dopušten pobačaj na zah-tjev do 14 tjedna trudnoće, ali i kasnije ako je utvrđeno da ne-rođeno dijete boluje od „teške i neizlječive bolesti“. To je, pro-

cjenjuju španjolske pro-life udruge, dovelo do smrti najma-nje 95 posto nerođene djece oboljele od Downovog sindroma.Svaki dan, kažu te procjene, u abortusu u Španjolskoj budeubijeno oko 300 nerođene djece.

Konzervativna vlada dosad je izbjegavala krenuti u pro-mjene zakona o pobačaju, ali nakon pritiska javnosti i peticijekoju je potpisalo više od 400.000 ljudi ministar pravosuđa Al-berto Ruiz-Gallardón najavio je promjene zakona za krajožujka. /Bitno.net/

Velika Britanija: Poučavanje o gay braku ili momentalni otkaz nastavnicima

Tajnik za obrazovanje Michael Gove izrazio je bo-jazan da će Vlada biti nemoćna spriječiti smjenu nas-tavnika koji budu odbijali učenike podučavati o isto-spolnom braku.

Ovo se prvenstveno odnosi na nastavnike osnovnihškola, što znači da će se djecu već od najranije dobi pouča-vati o homoseksualnom braku.

Liz Trus, ministrica obrazovanja, nije željela isključitimogućnost da će čak i nastavnici u vjerskim školama bit dis-ciplinski kažnjeni zbog pozivanja na prigovor savjesti. Nagla-sila je da je u ovom stadiju još uvijek nemoguće odgovoriti nasva moguća pitanja jer zakon još nije donesen. Ako zakonbude izglasan to će zasigurno imati utjecaj na postojeću legi-slativu.

Ministrica kulture Maria Miller, u izjavi za „Today pro-gramme“ na stanici ‘Radio 4‘ poručila je: „Od nastavnika oče-kujemo da poučavaju objektivno i u tom se smislu ništa niti nemijenja, ali ipak smatramo da je važno da djeca znaju i zadruge oblike braka“, misleći pritom na brak između dviježene ili dva muškarca.

Kardinalu O’Brienu, nadbiskupu Edinburgha i pogla-varu Katoličke crkve u Škotskoj odnosno tamošnje biskup-ske konferencije, koji je izrazio čvrst otpor premijerovoj po-litici putem BBC-ja i dnevnog tiska, odgovorili su iz Camero-nova ureda ustvrdivši da „nema promjene u politici“ te da ćese Vlada založiti za legalizaciju gay brakova. U priopćenju zajavnost stoji da će zasigurno neki građani biti nezadovoljni, alida mora prestati stanje u kojem postoji nejednakost .

Margot James, prva deklarirana lezbijska parlamentarkakonzervativaca, kritizirala je „apokaliptički jezik“ kardinala ioptužila ga da zastrašuje ljude. Dodala je da vlada uopće nevrši pritisak na Katoličku crkvu i da je kardinal potpuno krivoshvatio poantu priče jer je ovo isključivo civilno pitanje.

Kardinal O’Brien je u Sunday Telegraphu napisao davlada pokušava „redefinirati brak“ za cijelo društvo, a u imemale grupe homoseksualnih aktivista. „Prirodni zakon nasuči što je brak. Prirodno je da muškarac i žena budu zajednoradi rađanja i odgajanja djece i radi njihove uzajamne ljubavi“,kazao je kardinal O’Brien, dodajući kako zemlje koje do-puštaju homoseksualne brakove krše ljudska prava odnosnoda će mjera dovesti do ukinuća prava djeteta na oca i namajku. Kardinal je premijeru David Cameronu odgovorio su-gerirajući da postoji mogućnost braka između trojice ili višemuškaraca i/ili žena, i tko će tomu stati na kraj…

Ministar za ravnopravnost Lynne Featherstone spremakonzultacije u ožujku i vlada će ići dalje s projektom, no kar-dinal kaže ovako: „Zamislite da vlada odluči legalizirati rop-stvo, no uvjerava nas da nitko neće biti prisiljen držati roba“.Dodao je da Velika Britanija dozvoljavanjem gay brakova od-bacuje ne samo svoje standarde, već i one iz UN-ove Dekla-racije o ljudskim pravima gdje stoji da je „brak zajednica muš-karca i žene“. /Bitno.net/

Zvonik � 3/2013 19

Crkva u Hrvata / Crkva u svijetu

zkvh

.org.r

s

Što je „nad pakao“ gdje je Isus sišao?Boravište mrtvih „nad paklom“ –

različito od pakla prokletstva – stanje jesviju, i pravednih i zlih, koji su umrliprije Krista. Dušom sjedinjenom sa svo-jom božanskom Osobom Isus je sišao uboravište mrtvih s pravednicima koji suiščekivali svoga Otkupitelja kako bi na-pokon došli do gledanja Boga. Svojomje smrću, pobijedivši smrt i đavla „kojiimaše moć smrti“ (Heb 2,14), oslobodiopravednike u iščekivanju Otkupitelja iotvorio im vrata Neba.

Koje je mjesto Kristova Uskrsnuća u našoj vjeri?Isusovo je Uskrsnuće najviša istina

naše vjere u Krista i zajedno s Križembitan je dio vazmenog otajstva.

Koji „znakovi“ potvrđuju Isusovo Uskrsnuće?Osim bitnoga znaka koji predstav-

lja prazan grob, Isusovo Uskrsnuće po-tvrđuju žene koje prve susreću Isusa inavješćuju ga apostolima. Nakon togase Isus „ukazao Kefi (Petru), zatim dva-naestorici. Potom se ukaza braći kojihbijaše više od pet stotina zajedno“ (1Kor 1 15,5-6) i mnogim drugima. Apos-toli uskrsnuće nisu mogli izmisliti jerim se ono činilo nemogućim: uostalom,sam ih je Isus prekorio zbor njihove ne-vjere.

Zašto je Uskrsnuće istodobnonadnaravni događaj?Premda je povijesni događaj koji

se može ustanoviti i potvrditi znako-vima i svjedočanstvima, Uskrsnuće kaoulazak Kristova čovještva u Božju slavunadvisuje i nadmašuje povijest kao otaj-stvo vjere. Zbog toga se uskrsnuli Kristnije očitovao svijetu nego svojim učeni-cima, učinivši ih svojim svjedocimapred narodima.

U kakvom je stanju Isusovouskrsnulo tijelo?Kristovo Uskrsnuće nije bilo po-

vratak zemaljskome životu. Njegovouskrsnulo tijelo jest ono koje je bilo ras-peto i nosi znakove njegove Muke, aliveć ima udjela u božanskome životu, sasvojstvima proslavljenoga tijela. Stogaje uskrsli Isus i savršeno slobodan uka-zivati se svojim učenicima kako i gdjehoće i u različitim obličjima.

Na koji je način Uskrsnućedjelo Presvetoga Trojstva?Kristovo Uskrsnuće nadnaravan je

zahvat samoga Boga. U njemu tri Bo-žanske Osobe djeluju zajedno premaonome što im je vlastito. Otac očitujesvoju moć, Sin „ponovno uzima“ životkoji bijaše dragovoljno položio (Iv10,17), sjedinjujući svoju dušu i tijelo,koje Duh oživljuje i proslavlja.

Koji je smisao i spasotvorno značenje Uskrsnuća?Uskrsnuće je vrhunac i ispunjenje

Utjelovljenja. Ono potvrđuje Kristovobožanstvo, kao i sve što je on učinio inaučavao te ostvaruje sva nama danaBožja obećanja. Nadalje, Uskrsnuli,pobjednik nad grijehom i smrću, počeloje našega opravdanja i našega uskrs-nuća: već sada nam proviđa milost po-sinovljenja koja je stvarno dioništvo u

njegovu životu jedinorođenoga Sina, azatim, na koncu vremena, on će uskri-siti naša tijela.

Isus, uzašao na nebesa,sjedi o desnu Boga Oca

svemogućega

Što je Uzašašće?Nakon četrdeset dana tijekom

kojih se apostolima ukazivao pod prili-kom obična čovještva, pod kojom sekrila slava Uskrsnuloga, Krist uzlazi nanebesa i sjedi o desnu Očevu. On jeGospodin koji već vlada svojim čovješ-tvom u vječnoj slavi Sina Božjega i ne-prestance nas zagovora kod Oca. Šaljenam Duha i daje nam nadu da ćemo jed-nom prispjeti k njemu koji nam je pri-pravio mjesto.

Odakle će doći suditi žive i mrtve

Kako Gospodin Isus sada kraljuje?Gospodar svemira i povijesti, Gla-

va svoje Crkve, proslavljeni Krist otaj-stveno je nazočan na zemlji gdje je uCrkvi njegovo Kraljevstvo već prisutnokao klica i početak. Jednoga će se danavratiti u slavi, ali ne znamo kada. Zatoživi u budnosti moleći: „Dođi, Gospo-dine“ (Otk 22,20).

Kako će se zbiti Gospodnjislavni dolazak?Nakon posljednjega kozmičkog

potresa ovoga svijeta koji prolazi, slavniKristov dolazak zbit će se s konačnimslavodobićem Boga u dolasku (paruziji)i s posljednjim Sudom. Tako će se ispu-niti kraljevstvo Božje.

Kako će Krist suditi žive i mrtve?Krist će suditi moću koju je stekao

kao Otkupitelj svijeta, koji je došao spa-siti ljude. Tajne srdaca bit će otkrivene,kao i ponašanje svakoga pojedincaprema Bogu i prema bližnjemu. Svakiće čovjek već prema svojim djelima bitiispunjen životom ili osuđen za vječnost.Tako će se ostvariti „punina Krista“ (Ef4,13) u kojemu će „Bog biti sve usvima“ (1 Kor 15,28).

3/2013 � Zvonik20

Godina vjere – Katekizam Katoličke crkve

Uskrsnuće prema Katekizmu Katoličke crkveIsus Krist, sašao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih

Priredio: Dragan Muharem

24. 03. 2013.

Cvjetnica

Iz 50,4-7; Ps 22,8-9. 17-18. 19-20. 23-24;

Fil 2,6-11; Lk 22,14-23,56

Treća pjesma o sluzi Jahvinom divna jeuvertira za slušanje današnjeg evanđeoskogodlomka. Patnja, o kojoj prorok govori, dio je poslanja sluge Jah-vina. Ona je također dio poslanja svakog kršćana. Nema dosljed-nog Isusovog učenika, vjernika, kršćanina, a da zbog toga ne bimorao nešto pretrpjeti. No, u trpljenju je pobjeda. Pobjeda slugeJahvina jest u njegovu potpunom predanju, poniženju i vršenju voljeBožje, sve do cijene vlastitog života. Zato ga Bog preuzvisi iznadsvega – veli sv. Pavao. To dvoje, poniženje sve do polaganja vlastitogživota i uzvišenje u slavu vječnosti nerazdvojivo su povezani. Kristje u svom poniženju solidaran sa svim patnicima, slabima, kuša-nima… Njegovo božanstvo se najviše očituje upravo u krajnjoj lju-bavi na križu, darovanoj svi-ma. Križ je uzvišeni znakKristova potpunog predanjavolji Očevoj: Oče, u ruke tvojepredajem duh svoj. Nakonovih riječi Isus predaje svojživot za spas svijet. Na te ri-ječi zastajemo, padamo ni-čice, i u šutnji molimo zah-valni za neizmjerni dar otkup-ljenja.

7. 04. 2013.

2. uskrsna nedjeljaDj 5,12-16;

Ps 118,2-4. 13-15. 22-24; Otk 1,9-11a. 12-13. 17-19;

Iv 20,19-31

Sudjelujući u misnoj žrtvi svaki put slušamo Isu-sove riječi: Mir vam svoj ostavljam, mir vam svojdajem. Zato molimo Gospodina da nam udijeli mir i je-dinstvo, kako je volja njegova. Svaki put kad se Kristukazuje svojim učenicima, nakon što je pobijedio smrt,prvo im želi mir. Povjeravajući apostolima vlast otpuš-tanja grijeha, Uskrsli je na taj način nastavio nemirnimljudskim dušama darivati svoj mir. Naše duše žude zaBogom. Mir s Bogom temelj je mira među ljudima.Oslobođen ropstva grijeha, čovjek uživa mir. Polazeći

od nutarnjeg mira može seuspostaviti vanjski mir nasvim razinama. Bog sve ljudepoziva da se ujedine u njegovnarod, da im udijeli mir, da ihspasi. Poput brižne majkeCrkva nas okuplja u to jedin-stvo i usmjerava prema zajed-ničkom cilju u vječnosti sKristom, koji nam već ovdjeprašta i daruje svoj mir.

31. 03. 2013.

UskrsDj 10,34a. 37-43;

Ps 118,1-2. 16-17. 22-23; Kol 3,1-4 ili 1

Kor 5,6b-8; Iv 20,1-9 ili za popodnevne mise

Lk 24,13-35

Što to tako silno pokrećeIvana apostola da trči dogroba? On je u cijelosti proži-vio dramu Isusove pashe, ta bio je toliko blizak svom Učite-lju. Zato nam se tvrdnja: oni još ne upoznaše Pisma – činigotovo nedopustivom. Ipak, bilo je upravo tako. Stoga nas netreba čuditi da je Evanđelje i danas mnogima toliko nepoz-nato, pa čak i onima koji su naočigled blizu, u Crkvi. Vidje ipovjerova. Zar je prazan grob bio dovoljan da se sve nedou-mice rasprše? Nije moglo biti tek tako jednostavno. Ivan jeostao blizu svome Učitelju i u najtežim mukama. Iako razumne shvaća, ali ljubav pomaže srcu da se otvori i progleda. In-

tuicija ljubavi omogućuje Ivanu da vidi ipovjeruje prije svih ostalih. RadostUskrsa dozrijeva samo na tlu vjerne lju-bavi. To je prijateljstvo koje ništa i nitkone može slomiti. Zar je to moguće? Da,moguće je. O tomu svjedoče toliki našisuvremenici koji su svoje živote položiliza Uskrsloga, da po njemu i oni uskr-snu.

14. 04. 2013.

3. uskrsna nedjelja

Dj 5,27-32. 40b-41; Ps 30,2.4. 5-6. 11-12a.13b;

Otk 5,11-14; Iv 21,1-19

Treće Isusovo ukazanjesvojima, nakon uskrsnuća,

puno je događaja i pouka. On se zaustavlja na obali jezera teza njih pripravlja ribu i kruh, predstavlja se kao onaj koji služi.Uskrsli je sama ljubav, Duh koji oživljuje. Petra pita upravo oljubavi. Nije to ispit, nego prilika da onaj, na kome će Krist sa-graditi Crkvu svoju, obnovi svoju ranjenu ljubav prema Uči-telju. Naspram Petrove slabosti uzdiže se dirljiva Isusova vjer-nost prema čovjeku kojega je izabrao. Svakome od nas taj di-jalog između Isusa i Petra govori nešto vrlo utješno: ako po-griješimo i zalutamo, po povratku Isusnas ne podsjeća na naše lutanje, nego unama gleda sliku Božju po kojoj smostvoreni. To je Božje milosrđe! Petar,oblikovan poniženjima svojih padova, upotpunosti se predaje Isusu. Poputnjega, ispitajmo svoje srce, da Isusumognemo reći i često ponoviti: Gospo-dine, ti sve znaš, ti znaš da te ljubim.

21. 04. 2013.4. uskrsna nedjelja

Dj 13,14. 43-52; Ps 100,1-2. 3. 5; Otk 7,9. 14b-17; Iv 10,27-30

Darujući nam da po krštenju pri-padamo njegovoj Crkvi, Isus potvrđujeda nas poznaje ponaosob. Poziv na krš-tenje je osoban, te iziskuje odgovoranosobni odaziv. U Crkvi smo sigurni, jerIsus je uvijek s nama, zove nas i vodiglasom Petrova nasljednika i nutarnjimpoticajima, koji nam pomažu da u tomeglasu prepoznamo Njegov glas i odgo-vorimo mu. Ako ostajemo u Crkvi nećemo se izgubiti, jerIsus nas po imenu poznaje, ta svoj život je dao da spasi sva-koga od nas. Taj život, zalog vječnosti, dariva nam se u Eu-haristiji kad je dostojno primamo. Ne trebamo se ničega pla-šiti. Po Isusu samo u zajedništvu i s Ocem i Duhom Svetim.Ništa izvanjsko nas ne treba uznemiravati: trebamo se samoplašiti grijeha koji nas zavodi da tražimo druge putove, da-leke putu stada kojeg Isus vodi. Naša osobna vjernost glasuPastira pridonosi putu spasenja kojim Crkva ide, a vjernostCrkve temelj je našoj vjernost.

Zvonik � 3/2013 21

Priredio: mr. Mirko Štefković Liturgija

zkvh

.org.r

s

Sveti Turibije je bio sin ugledne i plemenite kršćanskeobitelji. Studirao je građansko i kanonsko pravo u Valadolidui Salamanki. Bio je profesor prava na sveučilištu u Salamanki.Kralj Filip II. ga je 1574. godine imenovaovelikim inkvizitorom u Granadi. Nije biosvećenik, ali je u toj svojoj službi bio nada-sve obazriv, ozbiljan i odgovoran. Osimtoga bio je duboko pobožan i čovjek koji jesvoju dobrotu održavao ozbiljnom aske-zom. Kao pravnik i kršćanin pokazivao jeiskreni osjećaj za pravednost i veliku lju-bav prema siromasima i domorocima,koje je beskrajno volio.

Sagledavši njegovu darovitost, kraljge je imenovao nadbiskupom Lime uPeruu. Turibije se opirao, ali je morao po-pustiti. Tek je tada završio teologiju, pa jeprimio svete redove, te je kao nadbiskupmogao otputovati u Peru. Tako je dobronaučio jezike Indiosa, da im je mogao na-viještati evanđelje na njihovim materin-skim jezicima. Pohađajući svoje vjernikei propovijedajući im, stekao je najveće zasluge za misijsku dje-latnost među Indiosima. Svrstao se među najuglednije špa-njolske misionare. Često je i opetovno osuđivao nasilničkoponašanje španjolskih doseljenika i kolonizatorskih vlasti.

Od 25 godina svoje biskupske službe 17 je proveo načesto opasnim putovanjima. Gorljivi nadpastir je uglavnom

putovao pješke ili jašući na mazgi. Put ga je vodio kroz pus-tinje i prašume, oluje i tropske vrućine. Bio je jedan odnajznačajnijih prvaka Crkve u Americi uopće i organizator Ka-

toličke crkve u Peruu. U pismu iz 1594.izvijestio je kralja Filipa da je prevalio oko15 tisuća kilometara, krstio oko pola mi-lijuna ljudi i krizmao više od 60 tisućavjernika. Sa svoga četvrtog pastirskogputovanja se nije vratio. Umro je kao mi-sionar 23. ožujka 1606. godine u siro-mašnoj kapelici peruanskog sela Sañameđu Indijancima kojima je posvetio savsvoj biskupski život. Sljedeće godine pre-nijeli su mu tijelo u Limu.

Njegovim nastojanjem su se gradilecrkve, škole, samostani i ustanove zapomoć bolesnima, potrebnima, kao i od-gojne ustanove za mladež. Njegova zas-luga je i izgradnja cestovne mreže uPeruu. Blaženim ga je proglasio 1679.papa Inocent XI., a svetim 1726. papa Be-nedikt XIII.

Zaštitnik je Perua, limske nadbiskupije, latinoameričkihbiskupa, rodne Mayorge, prava domorodaca te brojnih na-selja, učilišta, ustanova, župa i crkava diljem Južne Amerike,Španjolske i svijeta. Blaženi papa Ivan Pavao II. proglasio gaje 1983. godine zaštitnikom latinskoameričkih biskupa.

Sveta Rebeka je rođena 29. lipnja1832. godine u mjestu Himlaja u Liba-nonu. Umrla je u dobi od 82 godine u mje-stu Al Dahr 23. ožujka 1914. godine. Re-beka je starozavjetno hebrejsko ime aznači dobro uhranjena ili laskavica, aprema drugima to ime znači krava. Naarapskom jeziku se zove Rafka.

Sveta Rebeka je 1860. godine uspjelaizbjeći sigurnu smrt kad su u južnom Li-banonu Druzi, pripadnici jedne musli-manske sljedbe izveli krvavi pokolj nadkršćanima maronitima. Među njima senašla i Rebeka. Maroniti su pravoslavnikršćani a pripadaju Antiohijskom patrijar-

hatu i žive u Libanonu. Rebeka je 1871.godine stupila u samostan maronitskogAntonijanskog reda. Strpljivo, s velikomvjerom i odanom ljubavlju je podnosilateške duševne i tjelesne kušnje dok nijeposve oslijepila. Taj svoj križ je više od če-trdeset godina strpljivo i predano podno-sila. Grob joj je odmah poslije njezinesmrti postao mjesto hodočašća. Godine1985. proglasio ju je blaženi papa IvanPavao II. blaženom, a 2001. godine sve-tom.

Zaštitnica je progonjenih kršćana, re-dovnica i slabovidnih osoba.

3/2013 � Zvonik22

Svetac mjeseca

23. ožujkaTuribije od Mogroveja (Toribio Alfonso de Mogrovejo)

(* 18. studenog 1538. † 23. ožujka 1606.)� Pravnik – profesor � inkvizitor � asket � prijatelj siromašnih � nadbiskup bez svećeničkog reda � misionar �

� propovijedao na indijanskim jezicima � borio se protiv izrabljivanja domorodaca �� domoroce štitio od nezasitnih kolonizatora � apostol Latinske Amerike � graditelj peruanske cestovne mreže �

� umro na misionarskom putu �

23. ožujkaRebekka Ar Rayès

(* 29. lipnja 1832. † 23. ožujka 1914.)� Rođena u Libanonu � nadživjela pokolj kršćana � redovnica � lagano je gubila vid �

� četrdeset godina nosila križ sljepoće �

Piše: Stjepan Beretić

U prethodnom broju Zvonika samobećao malo dublje analizirati i definiratiznačenje tvrdnje kojom se naš SlugaBožji o. Gerard služi kako bi opisaosvoja duhovna iskustva koja doživljava,napose, kada se sprema svakoga 25. umjesecu slaviti s narodom Euharistiju ipropovijedati hrvatskim i mađarskim je-zikom o „Malom Isusu“. Riječ koju redo-vito upotrebljava za definiciju svojih du-hovnih iskustava uz termin „Sjedinje-nje“, je riječ „Zaborav“.

Tako, primjerice, dok je slavio Misukod oltara sv. Josipa u karmelskoj som-borskoj crkvi zapisuje: „Pod sv. Misomkod oltara sv. Josipa sam dobio: udisajtei izdisajte u meni ljubav svakim disa-njem, neka gori i neka miriši sav svijetod Vaše ljubavi (8. X. 1930.). Želio samda dišeš na mene iz sv. Hostije. Jest,Tebe samoga želim, Isuse, udisati i izdi-sat da sav svijet s Tvojom ljubavlju na-punim. Moja mistika što je Vama milo,Isuse i Marijo“1. „Isuse, danas sam podsv. Misom sve zaboravio. Zaboravnostvelika milost“. „Moram za Tobom ludo-vati kad vidim da Te drugi na križ priki-vaju…“.

Kad malo analiziramo ove tvrdnje,koje su dublje obrađene u djelima sv.Ivana od Križa, uočavamo razliku kojapostoji između jednostavnog čina vjere ikontemplacije. Poznati duhovni pisac,Hans Urs von Balthazar, o toj razlici pi-še: „Postoji razlika između jednostavnevjere koja se usredotočuje na jednuistinu vjere (primjerice) o dvije naraviOsobe (Utjelovljene Riječi), ali se zado-voljava ostati na toj razini; ne ide dalje.Međutim, kontemplacija se rađa kadadubine određenog Otajstva (UtjelovljeneRiječi) počnu obasjavati duh onoga kojivjeruje i kada mu se očituju u svoj svojojnavlastitoj dubini“2. Drugim riječima,kada postanu iskustvo.

O. Gerard, kada govori o iskustvu„sjedinjenja“ o kojem sam govorio uprethodnom prikazu u Zvoniku tvrdi istoto, iako drugim riječima, i dodaje: „Štoje u nama veći plamen ljubavi, većma ćebiti u nama plamen strasti ugašen“, „Ga-šenjem strasti“ stvara se u duši veći pro-stor za kontemplaciju, za ljubav, „sjedinje-nje“. Sve nam to potvrđuje da kada našSluga Božji govori o primljenoj milosti„sjedinjenja“, o „mistici“, da govori onadnaravnoj kontemplaciji kojom je ob-daren i kojoj daje apostolsko značenje:„sav svijet Božjom ljubavlju napuniti…“.

Gerard, dakle, spremajući se za sv.Mise svakog 25. u mjesecu, kada spomi-nje da u toj prigodi prima „milost sjedi-njenja“, govori zapravo o daru kontem-placije: da je taj dar primio, ali ne samoda bude učinkovit za puk nego da ostvarioptimalno svoj redovnički poziv na kon-templaciju, o kojem piše sv. Terezija u 5.poglavlju svoje knjige „Zamak duše“.Nastoji da mu djelatnost također budešto učinkovitija: ne samo za osobni du-hovni život, nego i za spasenje svijeta.

Poznato nam je da Crkva, da bi ne-koga proglasila blaženim i svetim,pomno provjerava je li kandidat za oltarčinio herojska djela kreposti. U kanon-skom postupku o. Gerarda susrećemotvrdnje svjedoka koji potvrđuju da jesluga Božji bio krepostan „ali ne govoreo njegovim duhovnim iskustvima“ zakoja sluga Božji preuzima, kad piše osvojim duhovnim iskustvima terminolo-giju kojom se služe sveti Terezija odIsusa i Ivan od Križa. Ali se on pomnočuva da to ne otkriju subraća ili vjernici.U svakom slučaju, po terminu „sjedinje-nje“ nam sluga Božji daje znati kako jeslijedio učenje dvaju učitelja Crkve o du-hovnom životu. Po toj činjenici otkri-vamo ne samo da u njemu imamo redov-nika koji je slijedio u svome životu uče-nje spomenutih učitelja Crkve, nego daje na hrvatskom jeziku prvi koji govori,piše, živi, po učenju spomenutih učitelja.Po toj činjenici imamo temelje koji namdozvoljavaju tvrditi da je sluga Božji o.Gerard i prvi pisac na hrvatskom jeziku(ikavici), koji piše o mistici velikih mis-tika Crkve, o kojima su u jezicima dru-gih naroda već postojali ne samo prije-vodi nego i studije.

Stoga će o. Gerard, ako bude pro-glašen blaženim i svetim, objediniti sve-tost sa spisateljskom djelatnošću o te-mama duhovnog života i mistike o kojimtemama je siromašna naša duhovna lite-ratura. Terminom „disanje“ zapravo upo-trebljava terminologiju sv. Ivana odKriža kako bi opisao svoja duhovna is-kustva!

Držim da je Gerardov termin „disa-nje duše“ kojeg upotrebljava kad piše omolitvi, mogao pridonijeti „pokretimamolitve“ kojima danas obilujemo!

-----------------1 Razgovor s Isusom i Majkom, 00492.2 Hans Urs Von Balthasar, La priere contem-

plative. (Prijevod s njemačkog jezika, BernardKopp 1972).

Iz jednog pogleda kroz prozor autobusa

Sanjo sam noćasBlatnjav put, zavejane njiveVlažnu zemlju i prozore siveSanjo sam neke istine krivePticu jednu što sa neba

pogledom loviMene i Moju sudbu koju mi

Bog skroji.

Kad jutro svaneJa se umih hladnom vodomMolitvu spomenem pa se prekrstimNa put ću danas, dušu da očistim.Ne mogu kriti da čistota moja

nije sjajnaAli ni suze lit, tugu prosipati.

Čeko sam te, Srido ČistaDa u mom srcu napravim mistaPokorno se sitim riči Gospoda i

KristaDušu svoju da namistimMisli razbistrim.

I nek prska blato po cipelama mojim

Ne hajem – krunicu brojimZalud vitar šiba moje liceMoj osmeh kad ja imam Božje kliceI nek cio svit znaNa Čistu Sridu čistim se ja!

Pere Peić Tukuljac

Zvonik � 3/2013 23

Naš kandidat za sveca / Poetski kutakGovori vam Sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić

ZaboravPiše: o. Ante Stantić, OCD

zkvh

.org.r

s

Centralna proslava obilježavanja1700 godina od donošenja Milanskogedikta kojim je ustanovljena vjerska rav-nopravnost i sloboda ispovijedanja krš-ćanstva, u Republici Srbiji započet će uNišu 6. listopada i trajat će nekolikodana. Obilježavanju ovog značajnog ju-bileja za kršćane, pridružili su se i Zavodza kulturu vojvođanskih Hrvata, u imeKatoličke crkve Subotička biskupija teOtvoreno sveučilište iz Subotice, koji supokrenuli ciklus tribina pod nazivom„Milanski edikt u izazovima današnjice“.U sklopu programa obilježavanja godiš-njice Milanskog edikta, predviđeno je dase tijekom Filmskog festivala na Palićuupriliči znanstveni skup na ovu temu, teu razdoblju od 3. do 13. srpnja prikažunajbolja filmska ostvarenja inspirirana fe-nomenom kršćanstva.

Prema riječima organizatora koji suna tiskovnoj konferenciji predstavili tribinu, cilj je približitijavnosti povijesni i vjerski značaj ovoga edikta, te ukazati naulogu kršćanstva u suvremenom društvu, kao i na potrebudijaloga svih relevantnih društvenih čimbenika. Preostalihpet tribina bit će održavane svakog prvog četvrtka u mjesecuu Pastoralnom centru „Augustinianum“. One neće predstav-ljati osvrt na prošlost, već će se nastojati primijeniti aktualnostMilanskog edikta na stvaranje smjernica u rješavanju izazovasuvremenoga društva, naznačili su organizatori.

Prva u nizu tribina, na temu „Trijumf kršćanstva – Crkvau vrijeme Milanskog edikta“, održana je 7. ožujka u Pastoral-nom centru Augustinianum, na kojoj su uvodničari bili po-vjesničar i bizantolog prof. dr. Radivoj Radić s Filozofskogfakulteta u Beogradu te predavač crkvene povijesti prof. dr.Károly Harmath iz Novog Sada.

Milanski edikt – izvanvremenski akt, aktualan u svim civilizacijama i epohama

U svojem predavanju, prof. Radivoj Radić govorio je oMilanskom ediktu kojega su u veljači 313. godine potpisalicar Konstantin Veliki i tetrarh Licinije, što se smatra jednimod najvažnijih događaja u svjetskoj povijesti, budući da ju jeokrenuo u novom smjeru. U prvom dijelu predavanja, prof.Radić govorio je o povijesnom okviru u kojemu se odigrao tajdogađaj. Rimsko carstvo doživjelo je u III. stoljeću jednu odnajvećih kriza i to je najveća kriza koju poznaje svjetska po-vijest. Kriza se doživljavala u svim segmentima društva.Jedan kršćanski pisac iz Kartage vrlo upečatljivo govori kako250. godine „u sudovima nema pravde, na njivama nemausjeva, rudnici su iscrpljeni, pa spominje da ‘dolazi kraj svi-

jeta’“. Međutim, stanje se počelo pomalo poboljšavati, ali jekriza koja je još uvijek lomila Rimsko carstvo bila veliki izazovza glavare koji su dolazili. Tom velikom povijesnom izazovupotrudila su se oduprijeti dva velika genija i cara, Diokleci-jan i Konstantin Veliki, koji su proveli reforme (financijske,novčane, ekonomske, organizacije vlasti, organizacije pro-vincija) kojima su carstvo izvukli iz te velike krize. ProfesorRadić pojasnio je da kada se govori o vjerskim prilikama,treba naglasiti kako je to bilo vrijeme kada će početi jedan odnajvećih progona kršćana. Prva tri stoljeća kršćanstvo je pro-lazilo kroz najveći progon (64. godine u vrijeme Nerona, uvrijeme Domicijana u II. stoljeću, te 250. godine kada počinjuDecijevi progoni, koji su bili snažni ali su trajali relativnokratko, te nisu uspjeli slomiti kršćane). Progon koji će po-krenuti Dioklecijan 303. godine bio je najstrašniji od svih pro-gona, tako da su čak i pogani bili zgroženi progonima krš-ćana.

Govoreći nadalje o samom Konstantinu Velikom, prof.Radić rekao je kako je Konstantin rođen u Nišu. Otac mu jebio Flavije Valerije Konstancije, a majka Julija Helena, kćergostioničara iz Bitinije u Maloj Aziji. Otac mu je otišao nazapad, tako da Konstantin ostaje živjeti s majkom koja je bilanaklonjena kršćanstvu. Konstantinov otac nije progonio kr-šćane u svojem dijelu carstva, budući da je imao kršćanske osje-ćaje i solidno kršćansko obrazovanje, a osim toga, imao jeprilike izbliza vidjeti progone kršćana. Značajno je također na-pomenuti da je pet do sedam milijuna kršćana od ukupno pe-

3/2013 � Zvonik24

Reportaža

Milanski edikt u izazovima današnjice

Piše: Željka Zelić

Osnovna poruka Milanskoga edikta, koji je edikt o to-leranciji i vjerskoj slobodi, jest da svatko može vjerovationako kako mu srce nalaže. Opće je mišljenje da je to jedanpo značaju izvanvremenski akt jer je aktualan u svim civili-zacijama i epohama. /prof. Radivoj Radić/

deset milijuna žitelja Rimskoga carstva odoljelo progonima inije im popustilo. Godine 306. događa se veliki politički zaplet,kada izbija šestogodišnji građanski rat, i kada umire Konstan-tinov otac, te je Konstantin u Yorku proglašen carem. Kako serat razvijao, Konstantin je shvatio da on sam mora krenuti kanajvećem neprijatelju, caru Maksenciju. U tom pohodu, premalegendama, ukazala mu se vizija o kojoj se toliko raspravljalou znanstvenim krugovima. Dvojica kršćanskih pisaca pišu dase u ranim poslijepodnevnim satima na nebu pojavilo zname-nje u vidu križa od sjajnih zvijezda, na kojemu je pisalo „Ovimpobjeđuj“. Nakon toga, Konstantin naređuje da se na opremunjegovih vojnika postave kršćanski simboli (kristogram). Bezobzira na razna znanstvena sporenja oko tog događaja, jasnoje da je Konstantin vidio neko znamenje te je u odlučujućubitku, koju je na koncu i dobio, krenuo pouzdajući se u krš-ćanskog Boga. Konstantin Veliki umro je u svibnju 337. go-dine, i za njega možemo reći da je, osim što je bio veliki vojsko-vođa, bio i političar s jasnom vizijom, rekao je predavač.

Pojašnjavajući sam Milanski edikt, prof. Radić istaknuoje kako isti nije sačuvan kao ostali zakoni, ali ga neovisnojedan o drugome prenose suvremenici njegova proglašava-nja, Laktancije na latinskom jeziku u svojoj knjizi i EuzebijeCezarejski u svojoj biografiji Konstantina Velikog. Sačuvanisu neki carski ukazi od nekoliko mjeseci kasnije, npr. iz Sirije,a koji se pozivaju upravo na odluke Milanskoga edikta te sena temelju istih on može rekonstruirati. Osnovna poruka Mi-lanskoga edikta, koji je edikt o toleranciji, jest da svatko moževjerovati onako kako mu srce nalaže. Opće je mišljenje da je tojedan po značaju izvanvremenski akt jer je aktualan u svim ci-vilizacijama i epohama. Milanski edikt donio je slobodu svimcrkvama, ali je favorizirao kršćanstvo, što dokazuju sačuvanicarski zakoni. Godine 318., 319. i 320. doneseno je nekoliko

zakona od kojih je jedan govorio o tome da kršćanski sudovimogu voditi neke građanske parnice, potom da pojedinci opo-ručno svoju pokretnu i nepokretnu imovinu mogu ostaviti krš-ćanskoj crkvi, što ukazuje na to da je crkva vremenom postalaekonomski moćna. Osim toga, donesen je ukaz kojim se zabra-njuju poganski simboli na novcu, pogansko žrtvovanje u pri-vatnim kućama i dr. Milanski edikt je edikt tolerancije i vjer-ske slobode. Naime, kršćanstvo će državna religija postati tek380. godine za vrijeme Teodosija, a 400. godine sv. Augustinreći će kako slavodobitno „cijeli svijet slavi Isusa Krista“, za-ključio je prof. Radić.

Vrijeme kršćanskih progona bilo je vrijeme rasta, a krv mučenika postaje

sjeme kršćanstvaNa početku svojega predavanja, dr. Károly Harmath

istaknuo je kako je vrijeme Dioklecijanovog progona bilo ivrijeme najjačeg progona kršćana, budući da kroz to vrijemeprogoni nisu bili istoga intenziteta, i nije bila uvijek ista ciljnaskupina (ponekad su to bile grupe kršćana, a često i hijerar-hija, po čemu je karakterističan Dioklecijanov progon).Naime, u vrijeme Dioklecijanova progona, u crkvi je posto-jala čvrsta hijerarhija, a mnogi kršćani infiltrirali su se u dr-žavne službe, te stoga nije bilo jednostavno progoniti sve krš-ćane, a najosjetljiviji dio uvijek je bila vojska. Konstantin ječastio Sol invictusa, a kršćanstvo je sukladno tomu kasnijepreuzelo mnoge vrijednosti iz poganstva, koje su bile pozi-tivne. Kada je riječ o progonima na našim prostorima, za vri-jeme Dioklecijana najjači su svakako bili u Cibaliji (današ-njim Vinkovcima) i Sirmiumu (današnjoj Srijemskoj Mitro-vici). Međutim, to je istodobno bilo i vrijeme rasta, o čemu svje-doči stara kršćanska izreka „Krv mučenika je sjeme kršćana!“Naime, s vjerskoga stajališta, ukoliko u Crkvi nema mučenika,onda se moramo upitati kakva je to Crkva, upozorio je preda-vač. U nastavku predavanja, osvrnuo se na Konstantinov do-prinos slobodi kršćanske crkve. Ono što bismo trebali imatipred očima jest to da je Konstantin zapravo stavio jednu odkruna na nezaustavljiv proces. Milanski edikt potvrđuje da se

Zvonik � 3/2013 25

Reportaža

Kada se u Crkvi događaju krize, trebamo svi skupa upi-tati zašto se one događaju. Osnovni je razlog taj što nemaljudi koji su spremni dati svoj život za svoju vjeru. Zato niječudno da je u kršćanstvu najprije bilo rašireno čašćenje mu-čeništva (tek kasnije čašćeni su i sveci), budući da su znalida je njihov život u Kristu. Crkva je na tome gradila svojetemelje. /prof. dr. Károly Harmath/

zkvh

.org.r

s

sloboda mora dati svim vjeroispovijestima, s naglaskom na krš-ćanstvo, budući da se smatralo da država treba imati svoju re-ligiju, jer se na taj način može sačuvati jedinstvo teritorija. Mi-lanski edikt nije, dakle, kršćanstvo učinio državnom religijom,ali je pridonio da bude prihvaćeno ono što može ujedinjavati ispasiti carstvo od propasti, a zajedništvo je kako znamo bilo iz-raženo u kršćanstvu. Zato ne čudi da je u kršćanstvu najprijebilo rašireno čašćenje mučeništva (tek kasnije čašćeni su isveci), budući da su znali da je njihov život u Kristu. Crkva jena tome gradila svoje temelje, naznačio je dr. Harmath.

Pojašnjavajući poruku koju za sve nas Milanski ediktima danas, predavač je potaknuo na to da se, kada se u Crkvidogađaju krize, trebamo svi skupa upitati zašto se one doga-đaju. Osnovni je razlog taj što nema ljudi koji su spremni datisvoj život za svoju vjeru, rekao je predavač. Nastavljajući pre-davanje, naznačio je kako je potpuna sloboda vjere pridoni-jela da se kršćanska zajednica konsolidira. Milanski edikt uki-nuo je kažnjavanje razapinjanjem i žigosanjem, jer je smatraoda je čovjek stvoren na Božju sliku, dao je da se kršćanimaoduzeta imovina vrati, te su vremenom poganske religije bi-vale sve više u pozadini, dok je u isto vrijeme kršćanstvo po-lako zauzimalo sve veći prostor. Konstantin Veliki materijalnoje pomagao crkvu te je nedjelju proglasio neradnim danom.On nije donio konačnu pobjedu kršćanstvu, ali je napraviojedan od najvećih koraka. Davanjem slobode, crkva je stav-ljena pred nove izazove, cijele se obitelji javljaju za krštenje,pojavljuju se također i ljudi koji se nisu krštavali zbog uvjere-nja, a potiču se i pitanja crkvenih imanja i novčane (državne)potpore. Ti su izazovi bili vidljivi u unutrašnjosti crkve, ali suimali i vanjske reperkusije. Konstantinov preokret je s jednestrane donio nešto pozitivnoga – kršćanstvo je postalo svjetskareligija, crkva je bila slobodna te je pogansku kulturu proželakršćanskim vrednotama, rimsku kulturu je pretvorila u europ-sku kulturu, ali je s druge strane dobivanje vlasti donosilo sasobom negativnosti, budući da je Crkva ponekad morala upo-trebljavati silu u pojedinim parnicama. U prvi plan je došlo

pitanje crkvene discipline koja je slabila, zaključio je dr. Har-math.

Nakon predavanja, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvo-đanskih Hrvata i moderator tribine, prof. Tomislav Žigma-nov, otvarajući raspravu, postavio je pitanje o Konstantinovojuključenosti u prvi ekumenski crkveni sabor, odnosno Prvinicejski sabor 325. godine. Odgovarajući na pitanje, prof.Radić je rekao kako je Konstantin surađujući s kršćanstvommorao ući u izvjesne sukobe unutar samih kršćana, budućida dogma nije dana odjednom nego se postupno razvijala.Četvrto stoljeće je obilježio spor oko toga ima li Sin (IsusKrist) istu ili sličnu bit s Bogom Ocem. Sabor je podržao isto-bitnost Sina s Ocem. Sabor je otvoren 20. svibnja 325. godine,a petnaestak dana poslije pridružio mu se i sam KonstantinVeliki održavši govor na latinskome jeziku, pojasnio je prof.Radić, dodajući nadalje da i nakon Sabora taj spor nije dokraja minuo već je nastavljen i narednih desetljeća kada jearijanstvo imalo svoje uspone i padove, da bi tek 381. godinebilo prihvaćeno da je Isus Krist istodobno i Bog i čovjek. Na-dovezujući se na njegov odgovor, dr. Károly Harmath istak-nuo je kako je u to vrijeme postojalo crkveno jedinstvo. Me-đutim, u isto vrijeme, to je i vrijeme velikih teoloških ras-prava. Pokušavalo se dati razumsko objašnjenje onoga što vje-rujemo, rekao je dr. Harmath. U nastavku rasprave u kojoj susudjelovali Silvester Bašić, vlč. Lazar Novaković, JozefDeman i mr. Mirko Štefković, postavljena su pitanja o uloziKonstantinove majke koju Katolička crkva štuje kao sveticu,sv. Jeleni Križarici, o odnosu Dioklecijana prema Konstan-tinu. Odgovarajući na pitanje što bi Milanski edikt trebaopredstavljati danas, dr. Harmath rekao je kako je osnovna po-ruka da ostanemo vjerni Kristu. Mi smo, s povijesnoga as-pekta, gledali trijumf kršćanstva, a pravi trijumf će nastatikada svatko od nas bude svjedok Krista. Milanski edikt stalnoje upozorenje za nas danas, da čovjek mora birati samo ono štoje u Kristu, zaključio je dr. Harmath.

3/2013 � Zvonik26

Reportaža

O narednim tribinamaNa predstavljanju tribine, istaknuto je kako je predvi-

đeno ukupno šest tribina, na kojima će sudjelovati po jedanpredstavnik iz pravoslavnog i iz katoličkog kulturnog pros-tora, kao i stručnjaci iz pojedinih područja o kojima će se go-voriti na tribinama. Ravnatelj Zavoda za kulturu vojvođan-skih Hrvata Tomislav Žigmanov ističe kako su pokušali zna-čenjske elemente i poruke Milanskog edikta staviti u kon-tekst suvremenog i onoga što dotiče Suboticu. U tom smislu,na ovim ćemo tribinama govoriti o vjerskoj toleran-ciji, o odnosu crkve i države, potom o ekumenizmu, okršćanstvu kao korijenu Europe i kao jednom od pra-temelja Europske unije, te o prilikama unutar krš-ćanstva u vrijeme donošenja Milanskog edikta, kadaje bilo dosta nesuglasica, koje su prisutne i u današ-njem društvu, naznačio je Žigmanov. Tajnik Subo-tičke biskupije mr. Mirko Štefković, rekao je kakoje želja našu crkvu i Subotičku biskupiju otvoriti di-jalogu s kulturom i znanošću, kako bismo sebe po-novno definirali i vidjeli našu ulogu u ovome druš-tvu, jer upravo je Milanski edikt otvorio vrata na kojaje kršćanstvo ušlo u onodobnu Europu. Važno namje da u ovom dijalogu ne budemo pasivni promatrači,dakle oni koji su samo za propovjedaonicama u crkvi,nego da vidimo našu ulogu u civilnoj sferi, pojasnio jeŠtefković. Prof. dr. Boško Kovačević je uime Otvo-

renog sveučilišta naglasio da su aktivnosti vezane uz pro-gram obilježavanja Milanskog edikta, među ostalim, nastalei iz potrebe daljnjega dijaloga između crkve i države, te iz-gradnje tolerantnih odnosa spram različitosti. Priča oko od-nosa države i crkve i nakon 1.700 godina ima jednu potrebudaljnjega promišljanja i traganja. To je vrlo veliki izazov kojii danas stoji pred javnim, političkim i intelektualnim djelat-nicima ovih prostora. Sljedeći razlog ovih aktivnosti jest i po-treba dijalogiziranja i tolerantnog odnosa prema različitos-tima koje nas okružuju. /prema: www.zkvh.org.rs/

Papin kratki životopisJorge Mario Bergoglio rođen je 17.

prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obi-telji talijanskih emigranata s peterodjece. Diplomirao je kemiju, te odlučioslijediti Božji poziv. U dobi od 22 godinestupio je u Družbu Isusovu. Potom jestudirao humanističke znanosti, pa filo-zofiju, a od 1963. je predavao književ-nost i psihologiju. Opet se vraća studiju,te je 1970. diplomirao teologiju. Za sve-ćenika je zaređen 13. prosinca 1969. go-dine, doživotne redovničke zavjete po-ložio je 22. travnja 1973. Bio je učiteljnovaka, profesor, a od 31. srpnja 1973.šest godina je vršio službu provincijalaisusovačke Provincije Argentine. Iz-

među 1980. i 1986. godine bio je rektorkolegija i Filozofskog-teološkog fakul-teta, a bio je i župnik. Potom je otišao uNjemačku raditi na svojoj doktorskoj di-sertaciji. Po povratku u domovinu ob-našao je službu duhovnika i ispovjed-nika u isusovačkom kolegiju u Cordobi.Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je20. svibnja 1992. pomoćnim biskupomBuenos Airesa, a 27. lipnja iste godinezaređen je za biskupa. Nakon smrti kar-dinala Qarracina naslijedio ga je 28. ve-ljače 1998. u nadbiskupskoj službi uBuenos Airesu. Bio je ordinarij i za vjer-nike istočnoga obreda u Argentini, teVeliki kancelar Argentinskog katolič-kog sveučilišta. Od studenoga 2005. do

studenoga 2011. bio je predsjednik Ar-gentinske biskupske konferencije. Bla-ženi Ivan Pavao II. na konzistoriju 21.veljače 2001. kreirao ga je kardinalom.Bio je član Komisije za Latinsku Ame-riku, Papinskog Vijeća za obitelj, Kon-gregacije za bogoštovlje i disciplinu sa-kramenata, te Kongregacije za usta-nove posvećenog života. Tijekom kon-klava 13. ožujka 2013. izabran je za 266.nasljednika sv. Petra. Novoizabranipapa govori španjolski, talijanski, en-

gleski, francuski i njemački. Poznat je ikao dobar kuhar, ljubitelj opere, prija-telj grčke klasike, Shakespearea i Dos-tojevskog, te kao dobar plivač. Napisaoje knjige: Razmatranja za redovnike1982., Razmišljanja o apostolskom životu1986., i Razmišljanja o nadi 1992.

Papa zamolio da molimo za njega

Prije nego se u srijedu 13. ožujka,malo poslije 19 sati, iz dimnjaka nakrovu Sikstinske kapele pojavio bijelidim, kardinali su obavili peti krug gla-sovanja. Nakon što je utvrđeno da jekardinal Jorge Mario Bergoglio dobioviše od dvije trećine glasova, obratiomu se kardinal Giovanni Battista Re s

Zvonik � 3/2013 27

Aktualno

Habemus papam – ImamoPapu!

Priredio: vlč. Mirko Štefković

Novoizabrani Papa kao nadbis-kup putovao je javnim prijevoznimsredstvima, a umjesto biskupske pa-lače, stanovao je u iznajmljenomstanu, te si je zaslužio nadimak „kar-dinal siromašnih“.

zkvh

.org.r

s

pitanjem: Prihvaćaš li svoj kanonskiizbor za Rimskog prvosvećenika? On jepotvrdno odgovorio, te je bio upitan:Koje ime želiš uzeti? Potom su glasačkilistići spaljeni i bijelim dimom dan jeznak da je novi Papa izabran. Novoiza-brani Petrov nasljednik zatim je ušao utakozvanu „Sobu suza“, tj. sakristiju Sik-stinske kapele, te ondje obukao papin-sku odjeću. Po povratku u kapelu odr-žana je kratka svečanost s molitvom, paje uslijedio svečani čin počasti i posluš-nosti kardinala novom papi.

Na znak bijelog dima oči cijelogasvijeta bile su uprte u ložu bazilike sv.Petra u Vatikanu. Odmah su se oglasilazvona na mnogim katoličkim crkvamau cijelome svijetu. U međuvremenu naTrg sv. Petra slilo se mnoštvo vjernika.Za oko sat vremena, koliko je trebalo dase novoizabrani papa pojavi, na Trgu ioko njega bilo je više od 200 tisuća ljudi.

Konačno, zastor na loži bazilike seotvorio i kardinal Jean-Louis PierreTauran je navijestio veliku radost: Ima-mo Papu! To je uzoriti i prečasni gospo-din Jorge Mario Bergoglio, kardinalSvete Rimske Crkve koji je uzeo ime Fra-njo. Potom se pojavio čovjek obučen ubijelo i jednostavnom gestom pozdravioje nazočne. U svom prvom obraćanjupapa Franjo je zahvalio okupljenommnoštvu na dočeku i pozvao vjernikeda ga prate svojim molitvama. Braćo isestre, dobra večer! Poznato vam je da jedužnost konklava bila Rimu dati bis-kupa. Izgleda da su ga moja braća kar-dinali išla potražiti gotovo na kraj svi-

jeta – našalio se novi Papa na računsvog argentinskog porijekla. Hvalavam na dočeku. Biskupijska zajednicaRima ima svog biskupa: hvala! I prijesvega, želim se pomoliti za našeg biskupau miru, Benedikta XVI. Molimo svi za-jedno za njega, da ga Gospodin blago-slovi i da ga Majka Božja čuva – rekaoje Papa a zatim je zajedno s vjernicimaizmolio Očenaš, Zdravomariju i SlavaOcu. Sada započinjemo taj put, put brat-stva, ljubavi i međusobnog povjerenja.Molimo uvijek jedni za druge, za čitavsvijet da zavlada veliko bratstvo. Želimda ovaj put Crkve koji danas započi-njemo bude plodonosan za evangeliza-ciju ovog tako lijepog grada – rekao jePapa. Potom je zamolio vjernike: Prijeno što biskup blagoslovi narod, molimvas da vi zamolite Gospodina da blago-slovi mene: bit će to molitva naroda kojimoli blagoslov za svog biskupa. U tišinimolite za mene. Sveti je Otac zatim po-dijelio svečani blagoslov „Urbi et orbi“.

Nakon blagoslova Papa se još jednomkratko obratio okupljenima zahvalivšina dobrodošlici i moleći da ga pratimosvojim molitvama, te je svima zaželiolaku noć.

Imajmo hrabrosti kročiti sGospodinovim križem

Papa Franjo slavio je prvu misusvoga pontifikata 14. ožujka u Sikstin-skoj kapeli zajedno s ostalih 114 kardi-nala koji su sudjelovali u konklavama.U svojoj spontanoj propovijedi Papa jepovezao misna čitanja, istaknuvši kakose u svima govori o pokretu, istaknuvši:Možemo mi hoditi koliko želimo, mo-žemo graditi mnogo toga, ali ako ne ispo-vijedamo Isusa Krista, nije dobro. Posta-jemo uslužna nevladina organizacija, aline Crkva, Gospodinova zaručnica. Kadase ne hodi, stoji se… Želja mi je da svi,nakon ovih milosnih dana – rekao jepapa Franjo – imamo hrabrosti, upravohrabrosti, kročiti u Gospodinovoj prisut-nosti, s Gospodinovim križem; da imamohrabrosti graditi Crkvu na krvi koju jeGospodin prolio na križu i ispovijedatijedinu slavu – Krista raspetoga. I tako ćeCrkva ići naprijed. Želim svima nama –zaključio je Papa – da nam Duh Sveti,molitva Gospe, naše Majke, udijeli tumilost: da hodimo, gradimo, ispovije-damo Isusa Krista raspetoga.

Zahvala kardinalima za bremenito iskustvo vjere

i zajedništvaPapa Franjo primio je 15. ožujka u

Apostolskoj palači u audijenciju sve kar-dinale prisutne u Rimu. Uime Kardinal-skog zbora Papu je na početku pozdra-vio dekan kardinal Angelo Sodano.Papa Franjo je izrazio svoju iskrenu zah-

3/2013 � Zvonik28

Aktualno

Prvi puta je u povijesti Crkve dajedan rimski biskup uzme ime Franjo,a i prvi puta da je jedan isusovac iza-bran za papu, te da papa dolazi iz La-tinske Amerike.

valnost biskupima, svećenicima, posve-ćenim osobama, mladima, obiteljima,starijim osobama za njihovu, tako dir-ljivu i gorljivu, duhovnu blizinu. Potomje zahvalio Kardinalskom zboru: Osje-ćam potrebu da izrazim svoju živu i du-boku zahvalnost svima vama, časna idraga braćo kardinali, za brižnu surad-nju u vođenju Crkve tijekom prazne Sto-

lice. Na kraju Papa je uputio riječi za-hvale i svima onima koji su aktivno su-djelovali u pripremi i održavanju kon-klava. On se također sa zahvalnošćusjetio svoga predšasnika, pape Bene-dikta XVI., rekavši: Osjećamo da je Be-nedikt XVI. upalio duboko u našim sr-cima plamen: taj će plamen nastavitigorjeti jer će ga raspirivati njegova mo-litva, koja će podupirati i nadalje Crkvuu njezinu duhovnom i misijskom hodu.Papa je potom nastavio pozivajući kar-dinale da neumorno rade na novoj evan-gelizaciji: Kršćanska istina je privlačna iuvjerljiva jer odgovara na duboku po-trebu ljudskoga života, naviještajući na

uvjerljiv način da je Krist jedini Spasi-telj čitava čovjeka i svih ljudi. Taj na-vještaj vrijedi jednako danas kao i na po-četku kršćanstva, u doba velikog misij-skog širenja evanđelja.

Želim Crkvu siromašnu i za siromašne

Papa Franjo zahvalio je 16. ožujkau dvorani Pavla VI. novinarima za nji-hovo izvještavanje za vrijeme prazneApostolske stolice i izbora novoga po-glavara Crkve.

Na svojoj prvoj javnoj audijencijiPapa je 16. ožujka primio više tisuća no-vinara i ostalih medijskih djelatnika. Ukratkom govoru on je podcrtao važnuulogu sredstava društvene komunika-cije u društvu i u Crkvi. O izboru imenaPapa je pojasnio kako je za vrijeme kon-klava, kad su listići bili prebrojani i biloje jasno da je izabran papa, dok su kar-dinali počeli pljeskati, a kardinal Hum-mes, njegov bliski prijatelj koji je sjediopored njega, ga je zagrlio, poljubio irekao: Ne zaboravi siromašne. Odmahsam se sjetio sv. Franje Asiškoga – rekao

je Papa, dodajući da je sv. Franjo čovjekmira, čovjek siromaštva, čovjek očuva-nja svega stvorenoga. O kako bih želioCrkvu koja je siromašna i za siromašne– rekao je papa Franjo novinarima. SvetiOtac je udijelio apostolski blagoslov na-zočnima, ali u tišini, poštujući, kako jerekao, činjenicu da ne pripadaju svi na-zočni novinari katoličkoj vjeri i nisu svivjernici, no znajući da su svi djecaBožja.

U svom milosrđu Bog se ne umara opraštati

Svoju prvu molitvu Anđeoskogpozdravljenja papa Franjo je molio za-jedno s više od 200 tisuća vjernika. Poz-dravio je s Dobar dan i na kraju zaželiookupljenima ugodnu nedjelju i dobartek. Primijetio je kako je za kršćane li-jepo susresti se, pozdravljati nedjeljomna Trgu sv. Petra, koji ima dimenzijusvijeta. Osvrćući se na odlomak nedjelj-nog Evanđelja, u kojem se govori o pre-ljubnici, koju je dio naroda htio kame-novati, Papa je primijetio kako u Isuso-vim riječima ne osjećamo prezir, već ri-ječi milosrđa, koje pozivaju na obraće-nje. Sveti Otac je istaknuo kako je Božjelice lice milosrdnog Oca, koji je uvijekstrpljiv te upitao nazočne jesu li ikadamislili koliko strpljenja ima Bog s nama.On nam neumorno oprašta. Za to bismomu morali biti zahvalni. Osjetiti milo-srđe mijenja sve. Malo milosrđa čini svi-jet manje hladnim i pravednijim, mije-nja ga. Moramo shvatiti tog milosrdnogOca, koji je tako strpljiv s našim grije-sima. Ne smijemo nikada zaboraviti dase Bog ne umara opraštati, dok se mivrlo lako umaramo tražiti oproštenje –naglasio je Papa, te preporučio vjerni-cima da budu milosrdni sa svima.

Zvonik � 3/2013 29

Aktualno

Miserando atque eligendo – bis-kupsko je geslo novoizabranog Pape,preuzeto iz homilije sv. Bede Časnoga,o izboru sv. Mateja apostola: Isus jevidio carinika, a kako je gledao punsmilovanja i odabirući, reče mu: Sli-jedi me.

zkvh

.org.r

s

Posjet BeograduU dogovoru s našim profesorom biologije dr. Gézom Czékusem, 11. ožujka

posjetili smo međunarodnu izložbu ,,Bodies Revealed“ (razotkrivanje tijela) u Beo-gradu. Izložba je bila doista fascinantna. Izbliza smo mogli pogledati kako funk-cionira i izgleda ljudsko tijelo. Nakon izložbe pogledali smo najveću pravoslavnucrkvu na Balkanu – hram sv. Save. Iako nas je kiša pratila sve vrijeme našega bo-ravka u Beogradu, to nas nije spriječilo posjetiti zgradu Beogradske nadbiskupijei katedralu. Na kraju smo posjetili Skupštinu i kraljevsku palaču. S puno lijepih i za-nimljivih dojmova vratili smo se kući.

Rektorov imendanU predvečerju svetkovine sv. Josipa, kao zajednica uče-

nika i sjemeništaraca gimnazije Paulinum okupili smo se iska-zati srdačnu čestitku povodom imendana našega rektora.Uzor i primjer života sv. Josipa doista mogu nadahnuti sva-kog čovjeka, a vjerujemo da se mnoge karakteristike ovogvelikog sveca mogu ocrtati i na rektorovom životnom putu. Slijepim zvucima flaute i gitare čestitali smo imendan rektoruJosipu, a svi smo zajedno otpjevali nekoliko lijepih pjesamau čast dragome svecu. Na kraju programa rektor je zahvaliosvima na iskrenim čestitkama.

Zahvala dobročiniteljimaOvom prigodom zahvaljujemo Ministarstvu vjera radi svesrdne pomoći oko

obnove školskih pomagala, napose oko nabavke informatičke i druge tehničkeopreme koja nam je potrebna u redovitom školovanju.

Devetnica sv. JosipuU srijedu, 13. ožujka, sudjelovali smo na devetnici sv. Jo-

sipu u župi sv. Roka, na poziv župnika mons. Andrije Ani-šića. Misu je predvodio rektor mons. Josip Miocs u zajed-ništvu s prefektom Lászlóm Baranyijem. Taj je dan bio po-sebno posvećen molitvi za duhovna zvanja. Župnik Andrijanas već tradicionalno poziva svake godine na misu i na bo-gatu večeru. Zahvalili smo se mons. Andriji a on nam je po-ručio da uvijek budemo radosni.

3/2013 � Zvonik30

Paulinum – za duhovna zvanja Uredio: Tomislav Vojnić Mijatov

PozivnicaBiskupijska klasična gimnazija i

sjemenište „Paulinum“ u školskoj2012./2013. godini slavi 50. obljetnicupostojanja i kontinuiranog djelovanja.Jubilarnu godinu smo otvorili 25. siječ-nja 2012. godine na Dan svetog Pavlaapostola.

Svečani završetak jubilarne go-dine bit će u subotu 20. travnja, prijeSvjetskog dana duhovnih zvanja, kojiće ujedno biti i veliki susret „pauli-naca“. Ugledni gosti završne sveča-nosti bit će biskupi, nekadašnji pi-tomci našeg sjemeništa: mons. Lász-ló Német, mons. Kiro Stojanov,mons. Dodë Gjergji i mons. Lu-cian Augustini.

Program susreta je sljedeći:9 sati - posjet sjemeništu

„Paulinum“10 sati - prigodni program u

vijećnici Gradske kuće12 sati - svečana sveta misa u

katedrali13 sati - zajednički agape (objed)

i druženje

Na ovu završnu svečanost srdač-no pozivamo i očekujemo sve neka-dašnje „paulince“.

Sretan Uskrs žele vam vaši Paulinci!

Izrada plakata na određenu temu jeu posljednje vrijeme česta i popularnametoda u školi. Vjeronauk takođerpruža obilje materijala za ovu metodu inačin rada – tema, tehnika i mjesta gdjeplakati mogu biti čitani i komu svemogu biti korisni je beskrajno mnogo.Lijepi su primjeri iz Osnovne škole„Ivan Milutinović“ u Maloj Bosni. Uče-nici šestih razreda napravili su plakat„Korizmene odluke“, „sedmaši“ plakato sv. Josipu, a „osmaši“ su sastavili svoj„Križni put“ s molitvama koje njih samedanas osobno dotiču. Postavili su nekeu svojoj župnoj crkvi, a neke u školi, uzpomoć vjeroučiteljice Anite Pelhe. SvojKrižni put su ovako shvatili i opisali mo-litvama:

1. postaja ISUSA OSUÐUJU NASMRT: Isuse, danas nas ima različitih izbog izgleda nas osuđuju.

2. postaja ISUS PRIMA NA SEKRIŽ: Isuse, molim Te, daj mi volju zadobro učenje i odabir srednje škole.

3. postaja ISUS PADA PRVI PUTPOD KRIŽEM: Isuse, daj mi hrabrostida ispravim loše ocjene u školi.

4. postaja ISUS SUSREĆE SVOJUMAJKU: Isuse, daj mi snage da se zah-valim roditeljima što su uvijek uz mene

i da ja budem uz njih u sta-rosti.

5. postaja ŠIMUN CI-RENAC POMAŽE ISUSUNOSITI KRIŽ: Isuse, daj da ija vidim potrebu da pomog-nem mojim prijateljima.

6. postaja VERONIKAPRUŽA ISUSU RUBAC: Isu-se, daj da pripazimo na našeriječi, jer poslije njih nijetako lako očistiti uvrede kojesmo nanijeli drugima.

7. postaja ISUS PADADRUGI PUT POD KRIŽEM:Bože Isuse, daj nam da lošaocjena u školi ne bude korak unatrag,nego da nas potakne da više radimo idokažemo da mi to možemo.

8. postaja ISUS TJEŠI JERUZA-LEMSKE ŽENE: Isuse, daj mi snage dabudem sposoban vidjeti tuđu nevolju ipružati pomoć.

9. postaja ISUS PADA TREĆI PUTPOD KRIŽEM: Isuse, ne daj da nas lošeponude današnjeg svijeta povedu na lošput.

10. postaja ISUSA SVLAČE: Isuse,daj mi smjelosti da budem kršćanin.

11. postaja ISUSA PRIBIJAJU NA

KRIŽ: Isuse, daj mi snage i želje da po-mažem onima kojima je pomoć neop-hodna.

12. postaja ISUS UMIRE NA KRI-ŽU: Mnogo mladih danas umire. Dajnam da znamo cijeniti svoj život.

13. postaja ISUSA SKIDAJU SKRIŽA: Kada se osjećamo osamljeno iodbačeno od društva, roditelji su tu dabudu uz nas.

14. postaja ISUSA POLAŽU UGROB: Isuse, želim uvijek biti s Tobomi sa svojim malim žrtvama želim sTobom spašavati svijet...

Zvonik � 3/2013 31

Uređuje: Tim kateheta Kutak za katehete

Korizmeni plakati

Naša susretanjaU Maloj Bosni vjeroučenici

upoznavali svetu misu i jedni drugeVjeronaučna djeca dviju župa, „Sv. Juraj“ iz Subotice i

„Presveto Trojstvo“ iz Male Bosne sa svojim katehisticamaZoricom Svirčev i Anitom Pelhe i župnikom u Maloj Bosnivlč. Draganom Muharemom, susreli su se u subotu, 9.ožujka 2013. Skupa su osmislili prijepodnevni program, aglavna tema je bila „Sv. Misa na drugačiji način“.

Susret je počeo igrom upoznavanja: katehistica Zorica jebacila klupko konopca djetetu koje se predstavilo i tako su seredom svi predstavili jedni drugima, napravivši pri tom pre-divnu „mrežu zajedništva“. Zajedništvo je bitno u sv. Misi, teje stoga igra bila dobar uvod za drugačije predstavljanje sv.Mise. Sveta euharistijska gozba u sebi sadrži veličanstvene

sadržaje koji djeci nisu jasni i zbog toga im je vrlo često do-sadna i dugačka. Glavna osoba je svećenik (u ovom slučajužupnik u Maloj Bosni) koji je uz pomoć katehistice Zoricepredstavio sv. Misu. Kroz igru i slikovite primjere iz života,bila je ostvarena interakcija između djece i „oltara“. U kvizu jeprovjereno koliko su djeca zapamtila iz predavanja. Uslijedioje sportski dio i radionica koju je vodila katehistica Anita. Unogometu su bile dvije izvrsne ekipe, a o veoma uspješnoj ra-dionici čitajte na dječjoj stranici, pa pokušajte i sami nešto na-praviti!

PORUKA VJEROUČENIKA SVETOG JURJA: Vrijeme jejako brzo prošlo. Osim divnih uresa ponijeli smo i vas, divnedrugove, u srcima. Čekamo vas u sv. Jurju ! Srdačan pozdrav!

DOJMOVI VJEROUČENIKA PRESVETOG TROJSTVA:– Jako mi se svidio početak, igra upoznavanja s klupkom.

Na predavanju sam saznala nešto o Misi, od čega nešto prijemožda nisam znala. Jako mi se sviđala radionica, pomoću njesam puno njih upoznala. – Nadja, 6. r.

– Na vjeronauku mi sve svidjela „mreža prijateljstva“koju smo napravili upoznavajući se s djecom iz druge župe.Misa mi je na sasvim neobičan način pojasnila mnoge stvari imislim da mi nikada više neće biti dosadno na misi. – Majda,8. r.

– Bilo mi je zanimljivo. Najviše mi se sviđala kreativnaradionica. Voljela bih da još jednom dođu. – Marija, 7. r.

– Svidjelo mi se kad smo se upoznavali preko konopca ikad smo bili u crkvi i upoznavali se s misom. – Marina, 6. r.

– Bilo mi je zanimljivo međusobno upoznavanje na neo-bičan način, nogomet i čašćenje. – Martin, 5. r.zk

vh.or

g.rs

Odande otide u kraj tirski. I uđe uneku kuću. Htio je da nitko ne sazna, alise nije mogao sakriti, nego odmah dočužena čija kćerkica imaše duha nečistoga.Ona dođe i pade mu pred noge. A ženabijaše Grkinja, Sirofeničanka rodom. Imoljaše ga da joj iz kćeri istjera zloduha.A on joj govoraše: „Pusti da se naprijenasite djeca! Ne priliči uzeti kruh djeci ibaciti ga psićima“. A ona će mu: „Da,Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu odmrvica dječjih“. Reče joj: „Zbog te riječiidi, izišao je iz tvoje kćeri zloduh“. I oti-šav kući, nađe dijete gdje leži u postelji,a zloduh bio izišao (Mk 7,24-31).

Vjera jedne pogankeEvo predivnog primjera usrdne

molitve jedne žene koja je poganka istrankinja, koja se baca do nogu Isuso-vih u svojoj teškoj i beznadnoj životnojsituaciji. Kćerka joj je opsjednuta nečis-tim duhom. Možemo li zamisliti maj-činu bol, stanje njezine majčinske dušekoja trpi? Kada je dočula da se Isus na-lazi u jednoj kući njezina kraja, ne gubivrijeme, dolazi k Isusu i baca mu sepred noge. Ona moli i posreduje zasvoju kćer da joj iz kćeri istjera zloduha.Na Isusov naizgled grubi odgovor, Nepriliči uzeti kruh djeci i baciti ga psi-ćima, žena ponizno nastavlja moliti: Da,Gospodine! Ali i psići ispod stola jedu odmrvica dječjih. Ove ženine riječi razo-ružavaju Isusa, diraju srce Isusovo. Toje izvanredni prisebni ženski stav.Umjesto da se raspravlja i prepire, onaizražava najvišu poniznost koja pogađasamog Isusa. Iz ovog Markovog odlo-mka izvucimo četiri poruke: moć saža-ljenja; snaga vjere; moć ljudske riječi; temoć Isusove odlučnosti izagnati zlogaduha.

Moć sažaljenjaNa Isusov pomalo grubi način: Ne

priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psi-ćima, žena ne okreće leđa Isusu, ne ljutise na Isusa, ne viče svadljivo: zar nemašsmilovanja prema meni i mojoj kćeri?Iako je u velikoj boli, ona ne misli sadana sebe, ona misli na svoju opsjednutukćerku. Puna je sažaljenja prema svojojkćeri, zaboravlja na samu sebe. Spre-mna je do zemlje se poniziti samo da iz-moli ozdravljenje svojoj kćeri. Sa svomnježnošću navaljuje molitvom: Isuse, oz-dravi ju! Njezino snažno majčinsko sa-

žaljenje sposobno je izazvati Isusa daučini čudo.

Snaga vjereŽena Sirofeničanska ima izvan-

rednu vjeru. Da, Gospodine, mi smopsići pred tvojim stolom, ali smiluj semeni i kćeri, jer i psići jedu mrvice sastola. Vjera ju je upozorila na nazočnostIsusovu u njezinu mjestu. Odmah sedaje na put bez straha dok nije našlaIsusa. Tada mu se baca na koljena. Si-gurna je u njegovo milosrđe, sigurna jeda će Isus učiniti čudo ozdravljenja.Vjera je ta koja prati našu molitvu kakoza nas, tako i za one koje volimo i zanjih molimo. To je sigurnost da smoucijepljeni na Isusa koji ne može odo-ljeti onome tko ga vjerom ponizno moli.

Moć ljudske riječiNa poniznu molbu ženinu, Isus ne

kaže: radi tvoje vjere, nego: radi tvojihriječi. To znači da snaga ljudske riječi,potkrijepljena vjerom, biva snažna.Ljudska riječ je poput Božje riječi ako jepotkrijepljena snažnom vjerom. Tako jei naša riječ snažna kada se u našoj mo-litvi rađa iz vjere i kada ona ima svoj te-melj u Duhu Svetom a ne u ljudskomuvjerenju. Kakva je snaga moje riječi?Vjerujem li u moć moje molitve?

Isusova odlučnost učiniti čudoZbog te riječi idi, izišao je iz tvoje

kćeri zloduh. Isusova odlučnost je slo-bodna i brza, puna sažaljenja, koja vodibrigu o čovjeku. Kakva je moć mojeodlučnosti? Kakav život provodim?Želim li potvrditi svoje pouzdanje u moćIsusovu? Imam li sućuti prema onimakoji trpe, koji od mene traže pomoć?Isus ostavlja Galileju, povlači se u sa-moću na molitvu. Isus ima pred sobomjasan plan svoga poslanja: spasenje svi-jeta i k tome cilju ide odlučno. U šutlji-voj molitvi i razgovoru sa svojim nebes-kim Ocem dobiva snagu i odlučnost ićido kraja, dati svoj vlastiti život za spa-senje svijeta. Žena Sirofeničanka odluč-na je u svojoj poniznoj molitvi, molitičudo od Isusa. I nije se prevarila. I oti-šav kući, nađe dijete gdje leži na postelji,a zloduh bio izišao. Tako je molila i pris-tupila poniznom vjerom Isusu žena po-ganka. Kako mi kršćani pristupamo mo-litvom pred Isusa?

(svršetak)

Veliki petak

Krist je na križu, a gdje sam ja?Tihi je dan, Veliki petak,dobro znam što se danas s Kristom

zbiva.Možda se baš zato upitati trebamje li vjera još uvijek živa,koliko sam spreman biti s Kristom, baš sad kada me On najviše treba.Ili mislim da križ baš nije mjestopreko kojeg treba tražiti put do neba.Ja za sebe kažem da sam Kristov,često sam ga za se i molio nešto,a danas moj Spasitelj visi na križu,podijeliti boli s njim izbjegavam

vješto.

Sa svjetinom zajedno vičem „Raspni ga!“.

Na Cvjetnicu sam s njima klicao „Hosana!“.

Jesam li danas na pravom mjestu,pitam se koja je moja strana.Nisam li, na žalost, poput Jude?Kako mi duša može biti čistakada sam spreman za bogatstvo

svijeta izdati svog prijatelja Krista?Ili imam vlast poput Pilata, koji Isusa osuđuje na muke,ali da se ja oslobodim krivnje, dovoljno je samo – oprati ruke.

Jesam li negdje u društvu apostola,koji su s njime jeli i pili,a sad dok Isus umire na križu,svi su se oni nekuda skrili?Nisam li možda poput Petra, „Spreman sam i u smrt u tvoje ime“,a kada me optuže „I ti si od njih!“,tri puta se zakleh „Nisam bio

s Njime“?Želim li poput raskajanog razbojnika,„Oprosti mi Isuse“, reći mu na kraju,i čuti one spasonosne riječi:„Još danas ćeš biti sa mnom u raju“?Želio bih, Kriste, i ja jednom stićiK Tebi i Tvom Ocu u nebeske visine,ja se još tražim i ne mogu se naći,i danas te molim – oprosti, Božji Sine!

Zvonko Klemenčić Mito

3/2013 � Zvonik32

DuhovnostMolitva u evanđeljima (12)

Usrdna molitvaPiše: mr. Mato Miloš, OCD

U knjizi Izlaska, poslije sklapanja Saveza počinjeopis Božjeg šatora i žrtava, koje treba prikazati Jahvi (25-30 pogl.). Čemu služi žrtva? Adam i Eva nisu prikazivaližrtve. Za učinjeni grijeh primili su kaznu: „u prah ćeš sevratiti“ (Post 3,19). Ovo je taj zakon: „oko za oko, zub zazub“. Neposlušnost Bogu stvorenju donosi smrt. Čovjekpak nije htio izgubiti svoj život. Zato je ponudio Jahvidrugi život, tj., počeo je prikazivati žrtvene životinjeumjesto sebe. Što se skriva iza ovakvog ponašanja? Ništapozitivno: čovjek ne želi prihvatiti odgovornost za svojazla djela. Nigdje ne čujemo iz Adamovih usta: „Bože,oprosti mi!“. Još pokvareniji duh pokazuje Kajin. Nesamo da ne traži oproštenje, ali ni svoga brata ne spomi-nje, nego samo na sebe misli: „Tko me god nađe, možeme ubiti“ (Post 4,14). Ono što je bez savjesti učinio bratusvome, on sam nikako ne želi iskusiti. Na životinjsko po-našanje ubojice Bog odgovara ljubavlju: „Jahve stavi znakna Kajina da ga tko, našavši ga, ne ubije“ (Post 4,15).

Mojsije uspostavlja žrtvu ne u ime pojedinca, negou ime kolektiva. Narod ima grijehe, i ta zlodjela trebaispaštati životom. Vrlo rijetko čujemo iz usta Izraela:„Bože, oprosti nam!“. Pravo ponašanje vidimo samo u ve-likim nacionalnim katastrofama, kada već realno svojimljudskim životima plaćaju za grijehe, npr. Babilonsko su-žanjstvo. Narod i njegove vođe teško priznavahu svojazlodjela. Ono: „Vi ćete biti kao bogovi...“ (Post 3,5) – tj.istočni grijeh vrlo agresivno prožima duh Izraela, i smat-raju da nisu odgovorni nikome. Samo u trenucima po-raza udaraju svoja prsa, i žrtvuju stotine ovaca i jaracaumjesto sebe. Teološke znanosti žrtve Izraela razlikujuod žrtava drugih naroda, i govore o „prasakramentu“.Jahve je samo ove žrtve prihvaćao, tuđe ne.

No, žrtve nisu poboljšale život Izabranog naroda. Čak štoviše, postalo je to nekakvom igrom: grijeh pa žrtva, grijeh pažrtva... Nikada iskreno pokajanje. Čovjek je nesposoban pro-mijeniti sebe. Trebao bi realno umrijeti. No, Bog Otac je na-pravio korak, koji opet pokazuje njegovu beskrajnu ljubav.

Stvorenje je grješno, ali ne želi prihvatiti odgovornost.Zato je Bog odlučio poslati Sina. Vrlo je interesantno da Biblijazapravo opisuje Božji nutarnji dijalog po ustima proroka: „Kogada pošaljem? Tko će nam poći?“ Druga Božanska osoba je od-govorila: „Evo me, mene pošalji!“ (Iz 6,8). On, koji nema zladjela, nema za što umrijeti, On umjesto čovjeka koji ne želiprihvatiti odgovornost, prihvaća kaznu, i umire: „Nije došaoda mu služe, nego da on služi i da dadne svoj život kao otkupmjesto svih!“ (Mt 20,28). Ovo je bit Uskrsa: dogodila se bo-žanska žrtva. Bog je dao svoj život, jer čovjek nije htio dati vlas-titi.

Kakve zaključke možemo izvući iz djela Isusa Krista? Tkoto ima snagu pokloniti svoj život? Samo onaj koji je čist i kojivjeruje u Boga: „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“ (Lk23,46). Grješna osoba ne posjeduje snagu darovanja sebe. No,čisto srce po vjeri u Oca zna da ništa ne gubi ako dijeli svojživot. Ni onda ne gubi, ako mora prijeći kapiju smrti.

Bog po Crkvi zato daje korizmeno vrijeme, kako bismose mi grješni ljudi znali pretvoriti u miomirisnu žrtvu. Kakobismo znali reći: „Evo me, mene pošalji!“. Možda pojam žrtvebudi negativne osjećaje, ali sjetimo se oca ili majke, koji su pri-kazali svoj život kako bi podigli u ispravnom duhu svoju djecu.Jesu li išta izgubili što su godinama teškom mukom i u znojuradili za svoje i strpljivo odgajali nove živote? Ne! Postali sujoš plemenitiji, još bogatiji iskustvom i u krepostima. Grješančovjek je uvijek gubitnik, ali čist uvijek dobiva, i onda se bo-gati ako polaže svoj život za druge. Ovo je Isus Krist pokazaona križu i u uskrsnuću.

Jahve je stavio znak na Kajina da ga ne ubiju. Otac u ovomkorizmenom vremenu čini daleko plemenitiju stvar: po ispovi-jedi daje svoga Sina u naše srce. Ne toliko da nas čuva od tje-lesne smrti, nego da čisti idemo u našu sredinu pokazati ovo:nije gubitak ako čovjek žrtvuje sebe za drugu osobu. Nije smrt,ako prihvaćamo odgovornost za bračnog druga, za obitelj, zaradno mjesto... Biti žrtvom nije gubitak života, nego upravoulazak u život, jer svi postaju bogatiji: i žrtva, i oni za koje se žrt-vuje. Isus je to pokazao, čiji Duh – unatoč svim grijesima krš-ćana – prožima ovo društvo, baš po onim vjernicima koji se neplaše slijediti uskrsno Janje.

Zvonik � 3/2013 33

Upoznajmo Bibliju

Starozavjetna žrtva i Isus KristPiše: dr. sc. Tivadar Fehér

zkvh

.org.r

s

Kada se suočimo s velikim problemima, tražimo velikarješenja i često odustanemo jer brzo postanemo svjesni ko-liko stvari ne možemo promijeniti i što sve stoji na putu kanašem velikom rješenju. Rijetko kada se sjetimo da velikiproblemi rijetko kada bivaju riješeni nekom velikom promje-nom. Češće je u pitanju nešto sasvim malo. Tako je John Ser-nin 1990. godine otišao u Vijetnam kao zastupnik organiza-cije „Spasimo djecu“. Problem kojim se organizacija bavilabila je neuhranjenost djece u Vijetnamu i John je dobio šestmjeseci da napravi vidljivu razliku. Uz-roci neuhranjenosti djece su bili poznatii otkriveni mnogo prije nego što je Ser-nin došao u Vijetnam. Siromaštvo, lošezdravstvo, loši higijenski uvjeti, neznanje.Svi ovi faktori nikako se nisu mogli rije-šiti za šest mjeseci pa je John Sernin na-pravio drugu strategiju. Umjesto da sežali zbog svih stvari koje su potpuno ne-rješive i ne dopuštaju da se do poželjnogrješenja dođe, okrenuo se uspješnim slu-čajevima. Otišao je u jedno selo i uz po-moć majki u selu izmjerio svako dijete.Zatim je potražio svijetle primjere, djecukoja su bila normalne težine usprkossvim navedenim faktorima. Tako je osta-tak vremena proveo promatrajući što nji-hove majke rade i zašto se njihova djecarazlikuju od ostatka sela. Došao je do slje-dećih rezultata: majke djece koja nisubila neuhranjena djecu su hranile četiriputa na dan. Običaj u selu je bio jestisamo dva puta na dan, no ove majke suosjetile da je to prevelika količina hraneza djecu, pa su postojeće porcije raspodi-jelile na četiri dijela. U rižu, koja je tradi-cionalna hrana u Vijetnamu, stavljale su ikomadiće ribe i krumpira, što nije uobi-čajeno jer se riba daje samo odraslima, a krumpir se smatrapovrćem za najsiromašnije. John Sernin se suočio s velikimproblemom, ali umjesto da je promijenio svijet i našao lijek za

siromaštvo, neznanje i prljavštinu, jedno-stavno je podijelio već postojeće obroke inapravio ogromnu razliku u daljim živo-tima vijetnamske djece.

Još jedan čovjek s malim rješenjemza veliki problem bio je Stetson Kennedy.On je kao novinar odlučio srušiti Ku KluxKlan, organizaciju ljudi koja je mučila iubijala crnce u Americi. Godine 1933.,čovjek po imenu Will Rogers rekao je:„Sve novine pišu kako Hitler pokušavakopirati Musolinija. No, meni se čini daje Hitlerov idol ustvari Ku Klux Klan“.

Kennedy se usredotočio na posao, iuz pomoć jednog prijatelja pratio članoveorganizacije i prikupljao informacije o nji-hovim tajnim znakovima, šiframa i pla-novima. Konačno, kada je zaključio Kakoima dovoljno materijala za srušiti cijeluorganizaciju, sve dokaze odnio je tadaš-njem guverneru Georgie, ali se guvernernije želio baviti Ku Klux Klanom. Ovo jenatjeralo Kennedyja promijeniti strate-giju: ako standardni put vlasti i policijenije funkcionirao, koje bi bilo drugo rje-šenje? Jednoga dana promatrao je igrudjece na ulici. Primijetio je da se igraju

Supermana i jure „loše momke“ koji su bili aktualni u Super-man seriji tih dana. Djeca su uzvikivala šifre i planove koje jeSuperman u seriji spominjao, i Kennedy je pomislio kako bibilo dobro da priču o Ku Klux Klanu kao o veoma negativnojsili proširi toliko da se čak i ta djeca ispred njega požele igratiSupermana protiv Ku Klux Klana. Kennedy je shvatio da nemože promijeniti ljude, politiku i policiju, ali zašto ne bi pro-mijenio Supermanova neprijatelja? S tom idejom, Kennedy jeponudio piscima Supermana koji se tada tjedno emitirao naradiju, da pišu o Ku Klux Klanu, odajući im sve njihove tajne,od rukovanja do cijene mjesečne članarine i obveza članova.Pisci su oduševljeno prihvatili njegov materijal jer se Drugisvjetski rat završio i više nisu imali realistične negativce zaSupermanove neprijatelje. Ubrzo je Superman jednom tjednopoveo opasnu bitku protiv Ku Klux Klan organizacije, a djecai njihovi roditelji su ga pratili. Više se nitko nije želio učlanitiu ovu organizaciju, a ljudi bi dolazili na sastanke samo da biismijavali one koji su u njoj bili. Djeca su trčala ulicama i uhi-ćivala zamišljene članove Ku Klux Klana. Ubrzo nakon togaKu Klux Klan organizacija je prestala postojati.

3/2013 � Zvonik34

Psihologija

Kako je Superman spasio svijetPiše: Antonija Vaci

Nakon niza „kutaka“ o vjeri s mo-ralnog aspekta, vraćam se u svojoj ru-brici aktualnim temama. Svakako je naj-aktualnija i u novije vrijeme najčešćekomentirana tema u susjednoj nam Re-publici Hrvatskoj, tema tzv. Zdravstve-nog odgoja, nedavno najavljena i kodnas za jesen! Stoga je važno da i miznamo o čemu se radi. Hrvatska bis-kupska konferencija objavila je prigodniletak, a sadržaj četvrtog modula zdrav-stvenog odgoja hrvatski biskupi pred-stavili su roditeljima u obliku upita. Evošto djeca po novom nastavnom pro-gramu uče u tzv. „četvrtom modulu“, apotom i upita roditeljima.

Cijenjeni i dragi roditelji! Suočeni s ozbiljnim pitanjima su-

vremenoga odgoja i obrazovanja, važnoje znati što se promiče u hrvatskim ško-lama, kakvi se sadržaji i na koji načinunose kao obvezna sastavnica školskihprograma. Stoga je potrebna zauzetostsvakoga pojedinog vjernika. Ostati rav-nodušno po strani, znači ne ispuniti svojvjernički poziv i brigu o čovjeku i nje-govu dostojanstvu.

Ove školske godine (2012./2013.)u nastavni program osnovnih i srednjihškola uveden je novi „predmet“, tzv.zdravstveni odgoj, i to ne kao zasebanpredmet. Predavat će se uglavnom nasatovima razrednika. Program je bezjavne rasprave, bez stručne recenzije,dakle, bez uobičajene procedure, kaoobvezatan, nametnut svim učenicima.

Taj Kurikulum zdravstvenoga od-goja podijeljen je na četiri dijela (mo-dula). Četvrti modul, koji se uobičajenonaziva „spolni odgoj“, nosi dvojbeni nas-lov: Spolna/rodna ravnopravnost i od-govorno spolno ponašanje, a počinje sepredavati već u 3. razredu osnovneškole. Ako se pročitaju naslovi nastav-nih jedinica i upozna sa sadržajem pre-poručene literature, odmah je jasno dataj program nameće svjetonazor koji ni-ječe i zanemaruje neke temeljne opće-ljudske vrijednosti vezane za spolnostte je protivan vrijednosnom sustavu ve-ćine roditelja. Maloljetnički seks, mas-turbacija, pornografija, kontracepcija,rodna ideologija, pobačaj… – samo suneke od tema putem kojih će se poku-šati preodgajati vaša djeca.

Šest spornih „pouka“ – JE LI VAM SVEJEDNO?

Stoga vas, izazvani tvrdnjama pred-ložene literature Kurikuluma, pitamo:

– Je li vam svejedno što će vaše di-jete učiti o masturbaciji kao sastavnomdijelu ljudske spolnosti (i to već s 10-11g., u 5. razredu) uz objašnjenje: „Smat-ramo kako je to što se dodiruješ odlič-no, ali bi bilo u redu da činiš to u svojojsobi“? (Klein, M., Kako razgovarati oseksualnosti... s vlastitom djecom, Za-greb, 2001.).

– Je li vam svejedno što će vaše di-jete učiti o pornografiji (s 11-12 g., u 6.razredu), jer – kao što pišu „stručnjaci“– njezino „korištenje u terapeutskesvrhe može smanjiti inhibicije, pružitinovo seksualno nadahnuće, ponudititehničku poduku i povećati komunika-ciju medu partnerima“? (Abramson, P.i Pinkerton, S., O užitku: razmišljanja onaravi ljudske spolnosti, Zagreb, 1998.).

– Je li vam svejedno to što će vašedijete učiti o odgovornome spolnom po-našanju (s 13-14 g., u 8. razredu) nanačin da „ako saznaš da imaš spolnoprenosivu bolest, moraš to reci svimsvojim partnerima/partnericama (pret-postavlja se da ih imaš više), i uzastalnu upotrebu kondoma“? (Hodžić,A., Bijelić, N., i Cesar, S., Spol i rod podpovećalom. Priručnik o identitetima,seksualnosti i procesu socijalizacije, Za-greb, 2003.).

– Je li vam svejedno to što će vašedijete učiti o spolnome činu kao posvenormalnom za petnaestogodišnjaka, ospolnome odnosu koji sam po sebinema nikakvo značenje i nikakve pove-zanosti s općeljudskim vrijednostima,poput ljubavi i vjernosti, što će s po-moću konkretnih primjera i vježba učitikako koristiti kondom i druga kontra-cepcijska sredstva?

– Je li vam svejedno što će vaše di-jete učiti da je homoseksualni čin jed-nako prirodan i vrijedan kao i spolni činizmeđu muškarca i žene (heterosek-sualni) „jer krajnje je vrijeme da ‘homo-seksualnost ude u škole’. Makar i podnemogućim uvjetima“ (Hodžić, A. i Bi-jelić, N., Izvještaj istraživanja o mišlje-njima i stavovima prema homoseksual-nosti u srednjim školama u Zagrebu, Za-greb, 2012.).

– Je li vam svejedno da vaše dijetebude indoktrinirano „rodnom“ ideolo-

gijom (gender), po kojoj je čovjeku spolzadan rođenjem, a za rod bi se samodlučivao prema svojemu doživljavanju,te bi po toj ideologiji bilo normalno, naprimjer, reći: „Moj spol je ženski, alimoj rod je muški“ ili „Ja sam muškaracs vaginom“? (Hodžić, A., Bijelić, N., iCesar, S., Spol i rod pod povećalom. Pri-ručnik o identitetima, seksualnosti iprocesu socijalizacije, Zagreb, 2003.).

Založite se zaistinske vrjednote

Mnoge vrjednote koje ste vi, rodi-telji, prenosili svojoj djeci, ističu hrvat-ski biskupi, kao i način na koji ih odga-jate, taj zdravstveni program razara,imajući za cilj nametanje potpuno ne-prihvatljivih stavova o spolnosti, braku iobitelji, suprotnih kršćanskoj antropo-logiji i hrvatskom narodnom biću. Vašadjeca nisu vlasništvo države. Vi ste ihrodili, othranili i za njih skrbite. O vamaroditeljima ovisi što će i kakva će jed-noga dana postati vaša djeca.

Vi ste kao roditelji odgovorni zaodgoj i obrazovanje svoje djece… Stogaje prisiljavanje djece na pohađanje togaprograma protuustavno i u suprotnostis navedenim odredbama. Spolni odgojneminovno prenosi sustav vrjednota izbog toga treba postojati mogućnost iz-bora. Dakle, mi nismo protiv zdravstve-noga i spolnoga odgoja, ali je ovakav sa-držaj i način uvođenja u škole za Hrvat-sku poguban. Stoga su biskupi zaklju-čili: „Neprofesionalan i nedopuštenpristup ovom ozbiljnom problemu kraj-nje je zabrinjavajući“ i zato pozivaju sveodgovorne da premisle svoju odluku iodustanu od takvog načina spolnog od-goja u školama.

I nas to čekaVažno je upoznati se s ovim „odgo-

jem“ ne samo zato što se radi o našemnarodu i našoj matičnoj domovini ukojoj je on uveden nego zato što to istovjerojatno očekuje i našu državu koja sepribližava Europskoj uniji, jer iz nje, uzono dobro, pušu i takvi „vjetrovi“. Onidonose u ime čovjekove slobode i u„ime naroda“ (demokracije) i takve„otrove“. Pripremimo se na vrijeme zaobranu i zaštitu.

Zvonik � 3/2013 35

Moralni kutak

Novi spolni „odgoj“ u Hrvatskoj?Piše: mr. Andrija Anišić

zkvh

.org.r

s

Nastup dječjeg dramskog odjela u Lemešu

U lemeškom Domu kulture, 11. ožujka dječjidramski odjel HBKUD-a „Lemeš“ nastupio je na op-ćinskoj smotri pred općinskim selektorom SrđanomAleksićem, kada su izveli predstavu „Ko je smjestiovuku“ po tekstu Ðurđe Gligorić, u režiji Kristijana Ko-vača i stručnog suradnika Ilije Ezgete.

Ekipu „iza zastora“ činili su koreografkinja KatarinaKovač, scenograf Danijel Kanjo, šminku i frizure je radilaLjilja Tadić, a šaptačica je bila Aleksandra Ačai. Na scenije bilo trinaest glumaca koji su dočarali klasičnu priču u mo-dernoj verziji. Sve je bilo obogaćeno plesom i modernomglazbom. Mali glumci su se odlično snalazili na sceni. Po ri-ječima selektora predstava je lijepa i maštovita. Osobito jepohvalio kostime i scenu. /Lucia Knezi/

Subotičani na XIX. Danimahrvatskoga pučkog teatra

u HercegovcuMala scena Hrvatske čitaonice iz Subotice nastu-

pila je na XIX. Danima hrvatskoga pučkog teatra uHercegovcu, održanima 22. i 23. veljače 2013. u Hr-vatskom seljačkom domu u Hercegovcu s predstavom„Tamburaški oproštaj“, autora teksta i redatelja Mar-jana Kiša.

Uz domaćine, Pučku scenu Hrvatske čitaonice Herce-govac i Hrvatsku čitaonicu iz Subotice, ove su godine sudje-lovali Igrokazačko društvo Petrovo Selo, HAK Travnik i Pi-collo teatar, Stari Grad.

Dane organiziraju Hrvatska čitaonica Hercegovac uzsuorganizaciju HMI i pokroviteljstvo Ministarstva kultureRH, Bjelovarsko-bilogorsku županiju i Općinu Hercegovac.

Održan seminar za dramske djelatnike u Sonti

Na seminaru za voditelje i redatelje kazališnih sku-pina, održanom 2. i 3. ožujka 2013. godine, sudjelo-vali su djelatnici iz hrvatskih udruga kulture, a vodioga je redatelj i glumac Silvio Stilinović iz SlavonskogBroda.

Organizator ovoga seminara bila je KPZH „Šokadija“,suorganizator Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, a po-krovitelj Općina Apatin, uz supokroviteljstvo Banje Junako-vić i pekare Krstin iz Sonte. Ovaj je seminar prvi u okviruokupljanja dramskih djelatnika u Asocijaciji dramskih sku-pina, a u ideju se uključio i Zavod za kulturu vojvođanskihHrvata, što je znatno pridonijelo uspješnoj realizaciji. Osimdomaćina, na seminaru su se okupili predstavnici HKUPD„Stanislav Preprek“ iz Novog Sada, HKUPD „Dukat“ iz Vaj-ske, HKUD „Vladimir Nazor“ iz Sombora i HBKUD „Lemeš“iz Svetozar Miletića. /Ivan Andrašić/

Hrvatska zajednica na Salonu knjiga

Knjige u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskihHrvata i Novinsko-izdavačke ustanove „Hrvatska riječ“tiskane u Godini hrvatskih velikana u Vojvodini pred-stavljene su 28. veljače 2013. godine, na 19. među-narodnom Salonu knjiga u Novom Sadu.

Predstavljanje četiriju knjiga organizirali su nakladnici,a riječ je o knjigama Vječnosti doba Ante Evetovića Miroljuba,Duše zemlje Ante Jakšića, Šta u oca to u dice Balinta Vujkovai Prognanik iz svijeta svjetlosti : život i djelo Stanislava Pre-preka čiji je urednik Ivan Balenović. Svečano predstavljanje

3/2013 � Zvonik36

Kultura Priredila: Katarina Čeliković

knjiga otvorio je potpredsjednik Vlade AP Vojvodine i pokra-jinski tajnik za kulturu i javno informiranje Slaviša Grujićistaknuvši lijepu suradnju koju Pokrajinsko tajništvo, na čijemje čelu, ostvaruje s hrvatskom nacionalnom zajednicom, na-pose u području kulture i njegovanja tradicije hrvatskog na-roda na našim prostorima.

O knjigama i Godini hrvatskih velikana govorili su i di-rektor Novinsko izdavačke kuće „Hrvatska riječ“, IvanKaran, Ivan Balenović, ravnatelj Zavoda za kulturu vojvo-đanskih Hrvata Tomislav Žigmanov i koordinatorica kul-turnih aktivnosti ZKVH-a Katarina Čeliković. Vrlo upečat-ljivo ulomke iz knjiga govorili su Bernadica Ivanković iMato Groznica, podtajnik Pokrajinskog tajništva za obrazo-vanje, upravu i nacionalne zajednice.

Poziv za „Liru naivu 2013.“

Hrvatska čitaonica i Bunjevačko-šokačka knjižnica „IvanKujundžić“ pri Katoličkom institutu za kulturu, povijest i du-hovnost „Ivan Antunović“ Subotica upućuju poziv za jeda-naesti susret pjesnika Vojvodine pod nazivom „Lira naiva2013.“.

Zainteresirani pjesnici trebaju poslati 3-5 svojih pjesamakoje mogu biti pisane standardnim hrvatskim jezikom ili ika-vicom (bunjevačkom ili šokačkom), a bit će objavljene u istoi-menoj zbirci. Pokrajinski susret pjesnika „Lira naiva 2013.“bit će 25. svibnja 2013. godine u Subotici.

Pjesme i prijavu (s kraćom biografijom te fotografi-jom/portret) treba poslati do 1. svibnja 2013. na adresu: Hr-vatska čitaonica, Bele Gabrića 21, 24000 Subotica ili putemelektroničke pošte na adresu: [email protected].

Detaljnije informacije mogu se dobiti putem telefonabroj +381/(0)64-211-31-86.

Hrvatski recitatori sve boljiVeliki su uspjeh ostvarili učenici koji pohađaju

nastavu na hrvatskom jeziku u osnovnim i srednjimškolama na općinskoj i zonskoj razini 25. smotre reci-tatora Republike Srbije pod nazivom „Pjesniče narodamog“.

Na općinskoj smotri, održanoj 1. ožujka 2013. godine, učitaonici subotičke Gradske knjižnice, natjecanje je prošlotroje sudionika smotre mlađe dobi na hrvatskom jeziku –Claudia Karan, Donna Karan i Matea Rudinski. Od reci-

tatora viših razreda u daljnji krug natjecanja prošli su Davo-rin Horvacki, Petar Huska i Katarina Piuković, a sred-njoškolce će na hrvatskom jeziku predstaviti Karla Rudić.

Na Zonskoj smotri, održanoj također u Gradskoj knjiž-nici, 7. ožujka 2013. godine, nastupilo je 90 recitatora iz op-ćina: Subotica, Apatin, Sombor, Bačka Topola, Ada, Senta,Bečej i Mali Iđoš.

Na pokrajinsku smotru, na hrvatskom jeziku plasirali suse: Claudia Karan (Hrvatska čitaonica Subotica), DonnaKaran (OŠ „Matko Vuković“) i Matea Rudinski (OŠ „SvetiSava“ ), Davorin Horvacki (Hrvatska čitaonica Subotica),Petar Huska (Institut „Ivan Antunović“), i Karla Rudić(Gimnazija „Svetozar Marković“).

Najbolji recitatori nagrađeni su diplomom i ponovno ćese natjecati u kazivanju poezije na pokrajinskoj smotri u Seč-nju, od 19. do 21. travnja 2013. godine.

Recital Nikoline Mojić u subotičkoj Gradskoj knjižniciZadarska pjesnikinja i interpretatorica stihova Ni-

kolina Mojić u subotičkoj Gradskoj knjižnici 4. ožujka2013. godine svojim kazivanjem stihova predstavila jenosač zvuka „Riječju ka nutrini“ pred brojnom publi-kom.

Ovim nosačemzvuka Mojić je nasta-vila svojevrsnu pro-motivnu turneju, ali izapočela kulturnu su-radnju s Hrvatima uVojvodini. Njezino ka-zivanje stihova pratilisu solisti tamburaš-kog odsjeka Muzičkeškole u Subotici,Magdalena i MatijaTemunović, te Mi-lica Lerić i MiranTikvicki. Uime orga-nizatora nazočne supozdravili ravnateljGradske knjižniceDragan Rokvić, ko-ordinatorica kultur-

nih aktivnosti Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Kata-rina Čeliković i podtajnik u Pokrajinskom tajništvu za obra-zovanje, upravu i nacionalne zajednice Mato Groznica.

Zvonik � 3/2013 37

Kultura

zkvh

.org.r

s

Život je to!Ponesimo cvijeće Isusu, u nedjelju

Cvjetnu, ali i u nedjelju Uskrsnu!Cvijeće nosimo kada se netko rađa –

za njegovo rođenje, a nosimo ga i na dan ze-maljske smrti – na grob. No, Isus je pokazao

da čovjek ima dva rođendana – jedan za život zemaljski ijedan kada se čini da umiremo – a to je rođendan za nebo!

Kako znamo da smrt nije kraj života? Isus je našjamac! On nam potvrđuje da smrt samo prividno po-bjeđuje. Ubrzo nakon zemaljske smrti on se javio svojimučenicima. Istina, neki nisu odmah povjerovali, ali nakontoga vijest se širila munjevitom brzinom. Sada znamo dajedino ŽIVOT pobjeđuje. I to zato što je Isus prihvatio čo-

vjekom postati i od čovjeka biti mučen. I sve je to pretvo-rio u LJUBAV!

Neka nam svima u danima velikog tjedna i na Uskrsnajvažnije riječi budu ŽIVOT i LJUBAV! Sretan nam Uskrs!

Vaša Zvončica

Dječji Put križa na subotičkoj kalvariji

S Isusom su djeca nosila križ u nedjelju 10. ožujka 2013.na subotičkoj Kalvariji. I oni najmanji i oni već veliki željeli supomoći Isusu u nezasluženoj patnji. Djevojčice su nosile sim-bole muke, a odrasli su ih pratili u njihovu hodu. Župa IsusovaUskrsnuća sa župnikom mons. Belom Stantićem pripremilaje dirljiva čitanja i pjevanje, što su djeca predvodila.

Nakon svih četrnaest postaja, djeci je nekoliko riječiuputio vlč. Oszkár Csizmár podsjećajući ih koliko je važnoživjeti u Ljubavi – koja je Bog. I Bog je blagoslovio ovaj križniput jer je dao lijepo vrijeme. Zato je kalvarija bila ispunjena dje-com i roditeljima. /Zv/

Radionica za UskrsUkrasimo se u duhu Uskrsa!Opet su se male ruke složile i ljepotu umnožile! Našli su

se u Maloj Bosni vjeroučenici župa Presveto Trojstvo iz MaleBosne i Sveti Juraj iz Subotice. Nakon igre i rada, dopustili suzamah svojoj kreativnosti, skupa sa svojim vjeroučiteljicamaAnitom Pelhe i Zoricom Svirčev! Pokušajte i Vi! Za izradu

za Uskrs prigodnih uresa za revere, torbice, čaše, potrebnoje: plastične ili drvene štipaljke, podmetač od filca, satensketrake, silikonsko ljepilo (ili neko drugo, ali univerzalno) i svešto misliš da bi se moglo iskoristiti! Sve se može naći u popu-larnim kineskim radnjama, po pristupačnoj cijeni! Obradujtenekoga darom za Uskrs, a cure se neće postidjeti okite liovakvim „cvićem“ svoje polivače! Neka slike govore!

Podsjećamo vas slikom na prošlogodišnje uradke BiseraOčeva milosrđa iz župe svetoga Roka, koje također možetepokušati napraviti! /V. Huska/

3/2013 � Zvonik38

DjecaUredila: Katarina Čeliković

Zvonik � 3/2013 39

DjecaKarmelićanski samostan u Somboru

Vicepostulatura Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića,

karmelićaninaKatehetski ured Subotičke biskupije

raspisuju

LIKOVNI NATJEČAJna temu

100. godina Malog praškog Isusa u Somboru

i100 godina Bratovštine Malog Praškog Isusa

Tko za Isusom trči taj se sigra, aživot mu je anđeoska igra!

Mali Isus je lijepi vrt.O. Gerard Tomo Stantić

Na natječjau sudjeluju vjeroučeniciSubotičke biskupije osnovnih škola. Ra-dovi mogu biti rađeni na bijelom papiruu slobodnoj tehnici (drvene boje, vo-dene boje, tempere ili kolaž), a predajuse vjeroučiteljima. Čitatelji Zvonika mo-gu poslati svoje radove u uredništvo Zvo-nika.

Natječaj traje do kraja svibnja. Naj-bolji radovi bit će nagrađeni i izloženi uKarmelićanskoj crkvi u Somboru, 22. lip-nja 2013. godine u okviru proslave Ge-rardova.

Zvonik nagrađuje malobrojne igrače

Dragi Zvončići,ili je zadatak bio težak ili ste se

malo ulijenili, na našu nagradnu aso-cijaciju stiglo je malo vaših odgovora.

Ipak, bilo je onih koji su pogodilida je točan odgovor VELIKI TJEDAN.

Odlučili smo ova tri igrača na-graditi:

1. Martina Vukov, Stari Žednik – Ka-tekizam Katoličke crkve

2. Milica Vuković, Mirgeš – Zec i čo-koladna jaja

3. Kata Jung, Vajska – knjiga

Pepelnica u crkvi sv. Roka u Subotici

Prvi Franjin odlazak na posao ☺

Tko je sveti otac Franjo?

zkvh

.org.r

s

Ovaj nam je mjesec doniomnogo novosti. Od onih velikih,svjetskih, novog poglavara Ka-toličke crkve, do onih manjih nanašim stranicama Zvonika, novih

urednica stranica mladih.Ovim vas putem pozdravljamoi pozivamo na suradnju. Javitenam se s vašim idejama i tek-stovima da na taj način zajed-no veličamo Gospodina i svje-dočimo njegovu ljubav.

Još dok su dani bili hlad-ni ušli smo u korizmeno vri-jeme koje polako odmičekraju. Imali smo prilike pora-diti na sebi. Loše navike zami-jeniti dobrima. Steći navikupomoći onima kojima je po-moć potrebna, ali to kriju jerne žele biti na teret. Uvodimo promjene u svakodnevni život,kako na tjelesnom tako i na duhovnom području. Vrijemekada se više posvećujemo radu i molitvi. Činimo male žrtvekao zahvalu za Isusovu predragocjenu žrtvu na križu. Tru-dimo se zaustaviti ruku neprijateljsku ili utišati glas ljutnje isvađe.

Osvrnimo se na korizmeno vrijeme iza nas. Razlikuje lise ono od drugih dana u godini? Jesmo li napravili barem onaj

prvi nesigurni korak na vlastitoj promjeni, poput djeteta kojeuči hodati? Za početak zavirimo u svoju nutrinu i potražimošto je to što nas polako ali sigurno udaljava od Njegove bli-zine. Prihvatimo padove pod križevima našeg života. Ne sra-mimo ih se. Ne gurajmo ih pod tepih zaborava, jer kad tad oni

će nas potisnuti. Predajmo ih Isusukoji nam pri svakom padu pružaruku. Očistimo prašinu sa zabače-nih dijelova duše kako bismo u ci-jelosti vidjeli svjetlost uskrslogIsusa.

Moguće da rezultati nisu baštakvi kakve smo mi očekivali.Možda nismo bili dosljedni u odlucikoju smo donijeli na početku ko-rizme o promjenama kroz ovih 40dana. Želimo biti bolji? Nije kasno.Dajmo sebe iz sve snage još ovihpar dana do Uskrsa. Budimo ustraj-niji i budniji u molitvama. Neka

nam ne bude teško odvojiti vrijeme za razgovor s Bogom. Neizostavimo post i na taj način preko tijela trenirajmo se i du-hovno. Ne posustajmo sada kada nas toliko malo dijeli od togvelikoga događaja – Uskrsa. Krenimo na vrijeme ususret Kris-tu. Dočekajmo ga spremni i nasmijani. Pripremimo dubokekošare za berbu proljetnu. Uberimo plodove Uskrsa koje smouzgajali kroz korizmu.

Kristina Ivković

Misa mladih u župi sv. Križa u SuboticiMladi Subotičke biskupije ponovno su se okupili proslaviti misu mladih, 1. ožujka

u crkvi sv. Križa u Subotici (Dudovoj šumi). Misno slavlje predslavio je župnik ove crkvevlč. Oszkár Csizmár, a glazbeno su animirali VIS „Ritam vjere“. U propovjedi se vlč. Osz-kár osvrnuo na glazbu koja je sada popularna među mladima i podijelio svoje iskustvodavši primjer nama mladima koja glazba nas može također oduševiti i pripremiti za pro-slavu Uskrsa. Također je napomenuo kako se mladi stalno uspoređuju. Traže svoje ne-dostatke i uočavaju kako drugi imaju sve. Naglasio je kako svatko treba imati svoje „ja“jer smo svi mi Božji originali. Na kraju blagoslova i pobožnosti Srcu Isusovu, župnik ivjernici ove župe pozvali su sve mlade na čašicu razgovora u župnom dvoru. Mladi suse i ovoga puta osjećali veoma ispunjeno molitvom u blizini našega Gospodina u zajed-ništvu s mladima.

Dario Marton

Obavijesti...Na valovima Radio Marije Emisija mladih U svijetlosti hodimo, srijedom

u 21,30 sati.

Vjeronauk za mlade Nedjeljom u župi sv. Roka u Subotici, s početkom

u 18 sati.

Misa mladih05. 04. 2013. u 20 sati u župi Marije Majke Crkve

u Subotici.

3/2013 � Zvonik40

MladiUređuju: Kristina Ivković i Larisa Skenderović

Učimo hodati prema Uskrsu

U svakoj župi redovito se prije svake, ili barem one ne-djeljne svete mise, moli krunica. Žene, koje se prije mise dogo-vore, dolaze moliti krunicu kako bi zamolile ili zahvalile DjeviciMariji na svim primljenim milostima, ponekada i kušnjamakoje nas približavaju Bogu. Svaka od njih ima neku posebnunakanu. Ono što je primjetno jest da mladih baš i nema na mo-litvi krunice. Zašto? Možda smatraju da je ta marijanska po-božnost korisna samo za starije ljude. A što će biti kada tih sta-rih ljudi više ne bude, kada dođu nove, mlađe generacije i onibudu ti stariji. Tko će ondamoliti?

Mladi bi se trebali aktivi-rati oko molitve krunice prijemise jer su tako bliže Isusu,Djevici Mariji. Nije dovoljnosamo stati pred njen kip izmo-liti jednu Zdravo Mariju i otići.Zašto ne bismo izmolili 40 ili50 Zdravo Marija. Jedna nijedovoljna. Jedna je samo zasebe, a ostale trebaju biti zadruge ljude i naše najbliže.

Potrebno je i iznimnovažno da se mladi više okrenuBogu, da mole za mir u svijetujer na njima ovaj svijet ostaje.Jednoga dana na taj bi načintrebali odgajati i tim vrijednostima učiti i svoju djecu, unuke.Možemo odvojiti tih dvadeset minuta za molitvu, koji su zrnopijeska u vremenu koje Djevica Marija moli se za nas.

Neka krunica bude dio našega života. Jednoga dana i mićemo biti te stare bake koje mole krunicu i nama se neće nitko

pridružiti. Pitat ćemo sehoće li nas netko zamijenitikad nas više ne bude.

Trebamo moliti i zanaše prijatelje, ali i neprija-telje, jer i oni su dio našegaživota. Pokušala samo doćido podataka koliko čestomladi mole krunicu i mole li ju uopće. Veliki broj mladih moli

krunicu u svojim domovima 2-3 puta mjesečno, a jedan malibroj koji je za pohvaliti, molikrunicu gotovo svaki dan. Imai onih koji ju jako rijetko mole,tek nekoliko puta godišnje.Krunicu uglavnom mole dje-vojke, dok dečki rijetko ilisamo kada cijela obitelj molikrunicu. Mnogi mladi su ne-zadovoljni sobom i svijetom ukojemu žive i zato trebaju mo-liti jer je to jedino što nampreostaje.

Molite se kada vam jeteško, kada ste radosni i želiteto podijeliti s Bogom, molite zasvoje potrebe, svoje obitelji, za

sve one koji vas čine sretnima. Budite zadovoljni onim što do-bijete od te prekrasne krunice. Izdvojite vrijeme za nju. Uzdajtese u Gospodina i u Djevicu Mariju, jer oni su tu za nas i mi smotu zbog njih.

Larisa Skenderović

Zvonik � 3/2013 41

Mladi

H v a l a T iBi li ti bio spreman na to?Primiti na sebe svjetsku bol?

Radi voljene osobe, brata svog?A On je učinio i više od tog,svog Sina na križ je poslao naš Bog.

I pozvao Ga u dom svoj,koji će jednog dana biti i tvoj.

Poslije tri dana je uskrsnuoda bi tebi to omogućio:da poslije tuge i bola zemaljskogosjetiš radost života nebeskog.

Hvala Ti!

Snežana Orčić

Poticaj mladima da mole krunicu prije mise

zkvh

.org.r

s

Ja sam umro za tebe! Na križu sam razapet! Od većine od-bačen! Pretučen, krvlju i znojem obliven! Osuđujućim pogle-dima suđen! Prostačkim rije-čima vrijeđan! Osramoćen!

Ali, volim te! Želim tetu, kraj sebe. Želim da si po-red mene u svim tvojim ne-voljama, poteškoćama i svimnajljepšim događajima u tvo-me životu, kojima ja uprav-ljam! Želim brisati tvoje su-ze, a tvoje srce riječima smi-rivati. Želim da ne okrećešglavu od mene! Zar se odsvjetla bježi?! Zar se menebojiš?

Zar ćeš od spasa okre-nuti glavu? Ne griješi! Nečini padove ako ti upornopružam ruku svoju izra-njenu! Ne idi krivim putemako ti smjernice pokazujem!Ne spuštaj pogled svoj kadate dozivam… Ja nisam netkotko osuđuje. Ne. Ja te neću vrijeđati, niti omalovažavati. Nećuod tebe ni krv ni znoj tražiti! Ja te volim! Ja samo želim srcetvoje čisto i glas tvoj koji me prati.

Ne želim da ovu korizmu sebe mučiš odricanjem od omi-ljenog slatkiša ili stvari, želim da druge manje mučiš svojim po-

našanjem, neraspoloženošću i nerazumijevanjem. Želim dadrugima pomažeš, da ih voliš, čuvaš i svojom prisutnošću umi-

ruješ. Da grliš, neizmjernoljubiš! Bez oklijevanja opros-tiš i pružiš ruku mira. Znamda nije lako, znam da si po-vrijeđen i da osjećaš bol zakoju misliš da nema lijeka.Dopusti mi da te izliječim,da doprem u srce tvoje i dabez imalo poteškoća očistimrane. Želim te bez osuđiva-nja i nepotrebnog prijekora.Bez svađa, nemira!

Ja uskoro dolazim, pri-premi se. Čekam da vidimtvoje lice, ne okreći glavu,molim te! Dočekaj me kaonajdražeg prijatelja svoga,kao onoga koji zna sve otebi i koji vodi život tvoj. Jamogu sve, ali ako mi pružišruku svoju tada ćeš i ti bezikakvog straha koračati dalje

po trnju života, znojem obliven. Dat ću ti snagu, ljubav i mir!Samo me čekaj i prati. I ne zaboravi, ja te ne osuđujem, križtvoga života nosimo zajedno.

Kristina Ivković Ivandekić

KušnjaU današnjem svijetu kušnje su svuda oko nas i zato je još

teže oduprijeti im se. Svako malo nailazimo na grešnu priliku.Često smo slabi i ne uspijemo im se oduprijeti. Sjetimo setada da nismo sami. Sjetimo se Isusa koji je bio iskušavan i na-pastovan. Isus nije sišao među ljude samo da bi im ispričaokako bi trebali živjeti. Isus je to pokazao na vlastitu primjeru.On suosjeća s nama, zna kroz što prolazimo. Uzmimo, dakle,iskušavanog Isusa kao uzor i obranimo se od kušnja.

Tri su osnovna načina kušnja kroz koje je prošao i samIsus tijekom svog boravka u pustinji.Prva napast napada tijelo. „A đavao mureče: Ako si Sin Božji, reci ovom ka-menju da postane kruhom“ (Lk 4,39).Koliko često pretvaramo „kamenje“ u„kruh“ da bismo zadovoljili vlastite pot-rebe? Imamo napast konzumirati svešto se nudi, zavela nas je lažna slika ovlastitoj veličini. Ovdje se krije i sebič-nost. Pomažemo ljudima, ne radi njihnego radi vlastita užitka.

Druga napast jest napast vlasti.Koliko često želimo pokazati nadmoć,superiornost nad drugima kako bismoudovoljili vlastitoj taštini. Naša želja zavlašću dolazi iz naše nemoći. Kada ne-koga vrijeđamo imamo vlast nad njime.

I dok mislimo da imamo vlast, vlast je ovladala nama. Trećanapast se odnosi na našu sliku o nama samima. Svi mi tre-bamo biti ponosni što smo djeca Božja i svjesni svoje veličineu Božjim očima. No, ljudi često znaju pretjerati te uveličavajusvoju veličinu. Neki si toliko da umisle da im Bog nije potre-ban.

Osjećaš li nekada ove kušnje? Koja je tvoja najveća na-past? Kako se boriš protiv nje? Kada se osjetiš napastovanim,sjeti se da nisi jedini koji se tako osjeća. Sjeti se da je i samIsus prolazio kroz napasti. Zapitaj se: „Što bi Isus učinio?“.Tako ćeš se zasigurno na pravi način obraniti od napasti.

Tatjana Lendvai

3/2013 � Zvonik42

Mladi – naša tema

Ja uskoro dolazim, pripremi se!

Korizma – priprava za Uskrs

Bliži se vrijeme Uskrsa! Užurbi, zauzetosti oko vanjštine iljepote, blještavila i ugođaja,često zaboravimo na male i ne-primjetne stvari o kojima bismotrebali brinuti i činiti ih ove ko-rizme.

Ako promatramo i analizi-ramo dan koji nam izgleda kao isvaki drugi, možemo ne primije-titi što smo sve toga dana dobilina dar i koliko je bilo malih zna-kova koji dokazuju da nas Isusljubi svakog trena i da smo uNjegovu srcu uvijek. Često smosrditi i ogorčeni na neke pro-bleme koji nam se čine kao ve-liko breme, a ne zastanemo malo proučiti kakvu nam porukušalje dragi Bog. Često nismo svjesni da nas On ljubi i kroz kuš-nje, nedaće i bol. Naum Božji za nas ljude je nedokučiv, ali gaipak pustimo u svoje srce i prepustimo mu se u potpunosti.

Vrijeme korizme za mnoge predstavlja vrijeme kada setreba nečega odreći, postiti, činiti dobra djela, ali i više se mo-liti i osluškivati Božju ljubav, otkrivati ljepotu našeg postojanjai pronalaziti radost koja se krije u nekim sitnicama i našimbližnjima. Kada nam je teško, sjetimo se što je naše bremenaspram Isusove muke i patnje. Što su naše brige u odnosu

na one gladne, siromašne i umi-ruće. Kada nas uhvati nervoza iogorčenost, pogledajmo suzneoči bolesnih i starih. Zahvalimošto nam je Isus darovao ovo vri-jeme korizme da se iskupimo,skrušimo i popravimo. Zahva-limo što nas je otkupio od gri-jeha svojim križem i svojomsmrću. Bog nam iznova daješansu da se popravimo i bu-demo sretni. Nemojmo odbacititoliku Isusovu žrtvu koju je pod-nio za nas da nam pokaže putkojim se ide k našem nebeskomOcu. Bog nam je dao sve, a misamo trebamo slijediti njegove

zapovijedi i primjer kako bismo osjetili pravu i istinsku radostUskrsa!

Gordana Cvijin

Zanos CrkveLako je uočiti kako Crkva posebnu pozornost posvećuje

mladima. Susreti mladih, mise za mlade, posebne aktivnosti,pa i redovi čije je poslanje rad s mladima, sve to možemo pro-naći po cijelom svijetu gdje Crkva dopire do mladih. U njimavidi posebno bogatstvo, želi ih razumjeti i potaknuti ih na pro-pitivanje vlastitih stavova, čežnja i mogućnosti. Pruža im od-govore na ključna pitanja i ne želi ih zavaravati jeftinim rješe-njima. Koliko se god Crkva činila daleka i nezanimljiva svi-jetu mladih, a njena tradicionalnost i konzervativnost bila pro-glašavana teretom prošlosti protiv kojega se treba boriti, to-liki mladi i dalje u Crkvi pronalaze smisao i sigurnost kada ihsvijet ostavi prevarene i zavedene. Poneki govore o tomekako mladi odlaze iz Crkve, kako im vjerske istine i moralviše ništa ne znače, ali još postoje primjeri koji nas uvjeravajuda mladi u Crkvi i dalje gore u ljubavi prema Kristu i ne bojese oduševljavati svoje vršnjake za njega. Istina je da svako-dnevni život i okruženje sve više izbacuje Boga iz svog vidika,no oni mladi koji ga žele za svog prijatelja, svoj odnos s njimgrade svjesno i odlučno se suprotstavljaju onome što to pri-jateljstvo narušava.

Istina, mladi, iako posjeduju posebnu snagu i polet, lakoupadaju u kušnje i napasti, njihove ih slabosti i nesigurnostlako svladavaju i mnogi postaju ogorčeni, izgubljeni i zatvo-reni u svojim problemima i strahovima. Baš će oni biti lakameta mnogim đavolskim planovima koji će ih sve više odvla-čiti od Majke – Crkve. No, ona uvijek ostaje otvorena za sve,spremna za nove preokrete srca i promjenu života. Iako jetako otvorena za svakoga, ona ipak zadržava svoj odgoj koji sečesto čini strogim. Zadaje visoke ciljeve koje nije lako ostva-riti, ali zato što jedino ona vjeruje da mladi to mogu. Vjerujeda se mogu izdignuti iznad svijeta koji im se dodvorava nis-kim i prolaznim zadovoljstvima i zato ne popušta i dosljednose drži istine koja je ponekad teška, ali samo ona oslobađa.

Uporno govori da ne postoji neki srednji put, neka prečicakoja vodi do neba, već jedan jedini put – Isus kojega vrijedi sli-jediti do kraja.

U takvoj Crkvi mladi se i danas pronalaze. Vjeruju unjenu svetost jer svetost za njih nije daleka i zaboravljenaprošlost, već izazov sadašnjosti. Poziv upućen njima i čitavojCrkvi kojoj pripadaju i koju i sami grade. U Crkvi i danasmnogi mladi pronalaze svoje mjesto gdje mogu darivati lju-bav, razvijati i upotrijebiti svoje talente i iskusiti pravu srećukoju slute u vječnosti. Oni koji su u Crkvi otkrili bogatstvo,koje nigdje drugdje ne nalaze, ne mogu to zadržati samo zasebe. Svojim primjerom i riječima privlače one koji stoje postrani, ne razumiju ili se ne žele upuštati u ono što je zahtjev-no i traži tako puno od njih. Za sve njih postoji posebno mjes-to u Crkvi, nezamjenjivo i jedinstveno. Dok ga oni ne zauzmu,postoje mladi koji oduševljeno žive u Crkvi i s Crkvom i znajuda se nalaze na sigurnom gdje god bili, jer nigdje ne izmičunjenom okrilju. Osjećaju da Crkva u njih ima povjerenje i dajoj je potreban baš njihov žar, njihovo oduševljenje i zanos,koji će drugima najvjerodostojnije naviještati radost života sKristom koji se nalazi u Crkvi.

Ana Ivković

Zvonik � 3/2013 43

Mladi – naša tema

zkvh

.org.r

s

Čudo UskrsaDragi čitatelji! Koliko puta smo u životu rekli: „Ne mogu više… ovo je previše… pre-

težak je ovaj križ. Daj, Isuse, ti me znaš – ja zbilja ne mogu više…“ Možda i nismo bili da-leko od istine da smo na kraju snaga, da smo pokušali sve, da ni moliti više ne možemo,ni uzdahnuti, jer je bol u nama tako jaka da smo skroz dolje, blizu ruba ponora. Osjetili smose i od Boga ostavljeni. Vapili smo prikovani. Suzama oblivena lica padali smo u težak san,spremni da se više ni ne probudimo. Koliko god mi bili nedostojni i nevjerni, Bog nas je– oživio… Nekad jednostavno ni moliti nismo mogli pomoć, a On je poslao – svoje anđele.Niste ih vidjeli? Kada vam dođe netko bez poziva i ponudi pomoć, nešto što može dati, daruje s ljubavlju – zar to nije anđeo? Sku-han ručak gladnima, kolači i voće bolesnicima, pomoć u kući umornima i nemoćnima, posušeno rublje preopterećenima, novciračunima osnovnim prezaduženima… Zar to nisu anđeli? Susret s njima označava da nas Gospodin želi nove, uskrsle… Vjeru-jem da smo svi takva „čuda Uskrsa“ doživjeli, a ako netko nije, hoće! „Radujmo se, kršćani, u Isusu sabrani“, ali pođimo svima,svima, svima i mi svi – biti anđeli koji najavljuju ČUDO USKRSA! (lvh).

obiteljska slavljaUskrsnuće (u) obitelji

Kršćanska obitelj treba nastojati da cjelokupno ponašanjeovih uskrsnih dana odražava radost zbog poruke Uskrsa – po-ruke nade i života. Uskrs je naš temeljni blagdan, te bi u obiteljiovih dana trebalo vladati posebno ozračje svečanosti. Prepo-ručujemo „drugačiji Uskrs“! Blagdani, poput Uskrsa (i Božića,npr.), okupljaju obitelj, pa pazimo da se tih dana, a osobito naUskrs, ne planira odlazak iz kuće (sastanci, rođendansko slav-lje, izlet). U ovim svetim danima ništa nije preče nego obitelj-sko kršćansko zajedništvo – tko može biti radostan, makar i unajboljem društvu kolega, prijatelja i sl., ako zbog toga izbiva-nja rastuži ostale iz obitelji?

U životu cjelokupna životna atmosfera, događanja, znakovii geste više govore od silnih riječi. Ovih bi dana sve trebalo go-voriti o „novosti života“, što je posljedica uskrsne ispovijedi,obostranog opraštanja i razumijevanja, sudjelovanja na misi,bez čega nema mira koji Krist uskrsli donosi. Svima treba – nesamo djeci, već i starijima – dočaravati novost što je Krist, kaosvjetlo svijeta, donio svima. Od najveće je važnosti da se u po-jedinom članu obitelji uklone one „zone otpora“ koje ne dajuda se istinski komunicira, a pogotovo da jedni drugima praš-taju. Nema sumnje da „hod u novosti ži-vota“ znači i odustajanje od nekih lošihnavika, kao što je i „pretjerana čaša“,psovka i sl. – poneki roditelj time silnomogao obradovati svoga bračnoga druga,a da o djeci i ne govorimo. Konkretnegeste i čini mogu pomoći stvaranju krš-ćanskog ugođaja: već od Cvjetnice nanekom prikladnom mjestu valja istaknutikriž, uz prigodni aranžman (maslinovagrančica). Križ je za kršćane simbol neiz-mjerne Isusove ljubavi. Lijepo bi bilo daodsad prije polaska na posao, u školu,ujutro i uvečer svatko iz obitelji načiniznak križa, po mogućnosti i s riječima:„Evo drvo križa, na kom je Spas svijeta za mene visio“ ili„Zdravo Križu, nado jedina“. Na Veliku subotu popodne pomaloraste i uskrsno raspoloženje, što simboliziraju znakovi: svijeća,cvijet, uskrsne čestitke, bojenje uskrsnih jaja i priprema osta-lih plodova zemlje što će se nositi na blagoslov. Važno je da sve,makar skromno, bude s ljubavlju spremano, jer to je znak „sve-toga proljeća“ koje poziva na življenje novim životom.

Sretna je ona obitelj koja ima iskustvo sudjelovanja u sve-tim obredima, osobito u vazmenoj noći i na sam Uskrs, ili

makar i jedan član koji će svojim pona-šanjem unositi tračak uskrsnoga ozrač-ja. Kako će djeca doživjeti radost Uskrsaako se u kući ne drži ni do posebno pros-trtoga stola, koji je znak onoga stolaGospodnjega u crkvi, a kamoli da se obi-telj zajednički pomoli? Oni koji žive s Cr-kvom, a to znači druguju s Uskrslim ueuharistiji, nastojat će učiniti što je mo-guće, pa makar se netko u obitelji tomei opirao, ne želeći „ceremonije“. Vjero-učenik bi se, ako obitelj nije u stanju sama zapjevati, mogao po-brinuti za prikladnu uskrsnu glazbu, što danas nije problemsnimiti, a osobito za molitvu prije blagovanja. Koji bi se tek bla-goslov u obitelji dogodio ako bi inicijativu konačno preuzeootac, uz pomoć supruge ili djece, koja bi mogla pročitati nekilijepi uskrsni tekst iz svojih vjeronaučnih udžbenika, ili drugihprikladnih materijala! Kakvo bi obogaćenje bilo kada bi se pro-čitala „posljednica“ koja se na Uskrs u crkvi čita ili pjeva prijeevanđelja: „Svetoj žrtvi uskrsnici dajte slavu krštenici!“ Onajtko predvodi mogao bi se početno izraziti i ovim liturgijskimriječima: Ovo je dan što ga učini Gospodin, pozivajući ostale daodgovore: Kličimo i radujmo se u njemu. I nastaviti: Okupljeniu radosti zbog Kristova uskrsnuća zahvaljujemo ti, Oče naš, što

nas u ovoj obitelji ujedinjuješ da živimou nadi i našega uskrsnuća. Zahvalnismo ti što nas podržavaš i ovim blago-slovljenim uskrsnim jelom. Po KristuGospodinu našemu. Amen.

Obiteljsko blagovanje u slavlje-ničkoj atmosferi, makar i skromno,trebalo bi biti podrška svakome članuda živi u „novosti života“ na koji nas jeuskrsli Krist pozvao. U ugodnom raz-govoru, koji je za pravu obitelj uvijeknov, bilo bi dobro odlučiti da senekog, ne samo od roda, posjeti. Kakobi to bila snažna „novost“ u našem ži-votu kada barem netko iz obitelji oti-

šao nekome u selu, u susjedstvu ili neboderu, koji se tome naj-manje nada. Nije bitan dar, već stisak ruke, čestitka i obećanjeda jedni na druge možemo računati. Jer krajnje je vrijeme da sezaustavi rastakanje međuljudskih odnosa, tako da ni susjedijedni drugima ne čestitaju Uskrs, odnosno da se vladamoprema već ustaljenom pravilu: Ne idem k nikome, a ni meninitko ne treba! Tako će i naša, a i mnoga druga obitelj – svakakoju sretnemo, doživjeti (i) svoje Uskrsnuće. (Prema: Milan Ši-munović, Obitelj u ozračju Uskrsa)

3/2013 � Zvonik44

Obitelj Uređuje: obitelj Huska

male mudrostiJoš samo 5 minuta...

Jednog dana u parku uz dječje igralište jednažena sjedne na klupu.

„Ono tamo je moj sin“, reče čovjeku koji jesjedio na klupi pokazujući prstom na dječaka kojise upravo spuštao niz tobogan.

„Imate divnog sina“, odgovori čovjek. „A onotamo je moja kćer.“ A zatim, pogledavši na sat,pozva djevojčicu: „Marija, vrijeme je da krenemokući!“

„Još samo pet minuta, tata. Molim te, jošsamo pet minuta.“

Minute su prošle i otac ju je ponovo pozvao:„Marija, idemo kući?“ Opet je negodovala: „Još petminuta, tata. Još samo pet minuta“. Otac se na-smiješio i rekao: „Ok“. Otac je kimnuo glavom iMarija je nastavila vožnju.

„Kako ste vi strpljiv otac“, reče žena koja ih jepromatrala.

Čovjek se okrenu prema njoj i reče: „Njenstariji brat prošle godine vozio je bicikl u bliziniovog parka. Pijani vozač je naišao i udario u njega.Znam da je kod Boga, ali ja bih dao sve na svijetuza još samo pet minuta s njim. Zakleo sam se daneću ponoviti istu grešku s Marijom“.

„Ona misli da ima još pet minuta za vožnju bi-cikla, a zapravo ja imam još pet minuta da je gle-dam kako se igra.“

(http://www.nadbiskupija-split.com/kate-hetski)

� DOLAZI PROLJEĆE �Traženje „pravog“

Neki ljudi vjeruju da, umjesto dabudeš aktivna u traženju pravoga supruga,trebaš samo čekati na Boga. Meni je to izpočetka djelovalo uvjerljivo, ali što samviše o tome razmišljao, više sam shvaćaoda nam je Bog dao određene sposobnosti ida on želi da surađujemo s njim u traženjuprave osobe tako da se služimo tim sposobnostima. Ključ kršćanske ak-tivnosti je ovaj: Moli se kao da sve o Bogu ovisi, a radi kao da sve o tebiovisi. S druge strane, opasno je pokušati prečvrsto vladati ovim procesom.Činiš vlastiti dio tako da radiš prave stvari i tako da se nađeš na pravimmjestima, ali na kraju moraš čekati na Boga da pronađe pravu osobu upravo vrijeme. Neudatoj osobi koja želi brak prijeko je potrebno imati po-vjerenja u Gospodina. Žaljenja je vrijedno da žene danas moraju biti tolikoaktivne u tom postupku traženja pravog muškarca. Ranije nije bilo tako.Žena je ranije mogla jednostavno živjeti svoj život, a dobar bi muž samdošao. Postojalo je mnogo crkvenih aktivnosti i obilan broj prilika da sesretne dobrog i pobožnog supruga. Seksualna je revolucija sve to promi-jenila. Dodajmo tome činjenicu da tako mnogo ljudi dolazi iz disfunkcij-skih obitelji i izbor biva sve uži i uži. Žene, više nego ikad prije, trebaju bitiaktivne u traženju pravog muškarca. Opće je poznato da su barovi i klubovivjerojatno najgora mjesta za upoznavanje dobroga, kršćanskog supruga.Na sreću, postoje drugi načini. Pokretanje uspješne kampanje traženja jed-nako je nezabavno kao i traženje novog zaposlenja. Ali, u mnogo slučajevabilo je vrlo uspješno i stoga je vrijedno truda.

Prvo treba sastaviti plan. Drugim riječima, trebala bi imati nekakvanačela kojih ćeš se držati da bi pronašla, privukla i osvojila Gosp. Pravog.Ja predlažem sljedeće:

– Predaj se životu prave, kršćanske čistoće, bez obzira na to što sedogodilo i bez obzira na to što si činila u prošlosti. Bez iznimki, točka. Kom-promisi donose samo nezadovoljstvo.

– Brini se o sebi fizički, duhovno i mentalno. Jedi uredno i spavajuredno, vježbaj svoje tijelo, konzumiraj alkohol samo u vrlo malim količi-nama. Prakticiraj redovitu molitvu i dobro se zabavi barem jednom tjedno.

– Izgradi pozitivan kršćanski pogled na život i prenosi ga na odnoses ljudima, znajući da će te takav pristup učiniti još više privlačnom.

– Preuzmi kontrolu nad društvenim životom; nije dovoljno da uzmeššto ti se ponudi. Izgradi vlastiti raspored društvenih aktivnosti i pridržavajga se.

– Preuzmi kontrolu nad svojim odnosima s muškarcima. Nemoj mis-liti da trebaš biti zadovoljna s lošim. Pristojno reci muškarcima što ti sesviđa i što ti se ne sviđa.

– Uvijek i sa svima budi pristojna, sa svima pokazuj istinsku kršćan-sku strpljivost.

– Privedi kraju odnose koji ne vode nikuda. (To je zbilja važno.)Ako zbilja želiš pronaći dobrog supruga, trebaš biti takva osoba s kak-

vom bi se netko želio oženiti. Drugim riječima, moraš i sama biti dobraprilika. Tvoje predanje vjeri trebalo bi biti bitan plus za svakoga kršćan-

skog muškarca, ali također seželiš brinuti o svom zdravlju:zdravom prehranom, dovoljnomkoličinom odmora i tjelovježbe.Time ne ćeš samo izgledati boljenego ćeš se i osjećati bolje i bitiraspoložena za život.

(Preuzeto iz knjige Thomasa G.Morrowa “Kršćansko udvaranjeu svijetu naglašene spolnosti –

Vodič za katolike”)

Zvonik � 3/2013 45

Obitelj

USKRS NA 17 SVJETSKIH JEZIKA:

francuski: Joyeuses Pâques!njemački: Frohe Ostern!talijanski: Buona Pasqua!španjolski: Felices Pascuas!nizozemski: Vrolijk Pasen!poljski: Szczęśliwej Wielkanocy!danski: God påske!portugalski: Feliz Páscoa!makedonski: Христос воскресе, Навистина

воскресе!

latinski: Prospera Pascha sit!mađarski: Kellemes Húsvéti Ünnepeket!ruski: Христос воскресе, воистину воскресе!

engleski: Happy Easter!slovenski: Vesele velikonočne praznike!češki: Veselé Velikonoce!zulu: IPhasika elijabulayo!hebrejski: (chag pascha same’ach) חמש אחספ גח zk

vh.or

g.rs

Djetinjstvo i mladostMatija Zvekanović je rođen u Subo-

tici u Bajskim vinogradima 17. veljače1913. godine. Rodna kuća mu je nosilabroj 247. Bio je zakoniti sin nadničara Jo-sipa Zvekanovića i Ane Tikvicki. Nje-govo je ime upisano kao Máté, a prezimekao Zvekan. Matija je kršten u subotič-koj crkvi svete Terezije 18. veljače 1913.godine pod brojem 256. Kumovala mu jeLuca Ðurasević rođena Zvekanov. Krstioga je tadašnji župni vikar Béla Mészáros.Pučku školu je završio u Subotici, a gim-naziju u Travniku. Teologiju je studiraou Sarajevu i u Zagrebu. Za vrijeme stu-dija se teško razbolio, te je pravo čudošto je ostao živ. Studij je na kratko pre-kinuo, te se liječio u jednom sanatoriju uSloveniji. Tamo je izdržao i tešku opera-ciju. Za one koji su ga poznavali, naposeza liječnike njegovo je ozdravljenje pravočudo. Prije operacije je bio toliko slab dasu mnogi izgubili nadu u njegovo oz-dravljenje. U matici krštenih je upisan29. lipnja 1937. godine kao dan svećenič-kog ređenja.

Od župnika do generalnog vikara

Današnje subotičke prigradske ineke seoske župe su dugo bile samo vi-karije. Tako je 1938. godine Matija Zve-kanović obavljao dužnost vikara u Ður-đinu, a 1939. godine u Aleksandrovu.Istodobno je bio upravitelj biskupskihdobara u Baču do 1941. godine. Od1941. do 1942. godine je bio vikar u Alek-sandrovu, dok je od 1942. do 1948. go-dine bio upravitelj župe u Bačkom Mo-noštoru. Od 1948. do 1955. godine je biovikar subotičke vikarije Isusova uskrs-nuća. Od 1955. do 1958. godine je biožupnik u istoj župi. Od 1948. do 1957. go-dine je bio bilježnik Ženidbenog i Zbor-nog sudišta Administrature. Od 1954.godine do 1958. je bio generalni vikar spravom dijeljenja svete Potvrde. Od1955. godine je bio i biskupski konzul-tor, a 1957. godine i prosinodalni sudac.

Biskup i župnikSveti Otac Pio XII. ga je 13. stude-

nog 1955. godine imenovao pomoćnimbiskupom, a za biskupa je posvećen 25.veljače 1956. godine. Dobio je naslovburcenskog biskupa. Od 19. ožujka

1958. godine je bio apostolski adminis-trator, a od 1958. do 1968. je bio i župnikkatedralne župe. A 8. veljače 1968. go-dine je postao prvi subotički biskup. Od1978. godine je vodio Vijeće za eku-menizam Biskupske konferencije Jugo-slavije. Od 1980. godine je bio član pos-lovnog odbora biskupske konferencije.Kao župnik katedralne župe učinio je sveda župa živi najintenzivnijim životom.Pučke misije su u katedrali okupile ve-liko mnoštvo vjernika. U njegovo vri-jeme gotovo zamrlu duhovnu obnovu učast Prečistom Srcu Marijinu je obnoviotako što ju je vezao za spomendan Lurd-ske Gospe i za svetkovinu BezgrješnogZačeća. U veljači su se okupljale stotinei stotine vjernika mađarskoga jezika. Apropovjednici su znali poticati, hrabriti,voditi. Zadnjih dana studenog do 8. pro-sinca je katedrala bila još punija. Ta jeduhovna obnova privlačila ne samo žup-ljane već i vjernike iz okolnih sela. Odzamaha koji je toj duhovnoj obnovi daožupnik i biskup Zvekanović, duhovna ob-nova živi i danas.

I kad je župu 1968. godine predaožupniku Franji Vujkoviću, biskup Zveka-nović se starao za duhovnu obnovu, te jezajedno sa župnikom tražio propovjed-nike.

Veliku je pozornost posvećivao mi-nistrantima. Zato su se oko njega okup-ljali brojni ministranti i u župi IsusovaUskrsnuća i u župi svete Terezije.Premda je bio biskup, svaki je dan u pola6 bio u ispovjedaonici. U 6 sati je služiosvetu misu i radnim danom i nedjeljom.Nedjeljom bi poslije svete mise otišao nadoručak, a onda se već u 7 sati vratio, paje ostao u ispovjedaonici do kraja svetemise u 11 sati. U katedrali nije ispovije-dao samo u vrijeme kad je putovao pobiskupiji radi krizme. Bdio je nad župomsvete Terezije, te se nikada nije moglodogoditi da župnik ili župni vikari zane-mare sakrament pomirenja. Uvijek jekoji svećenik sjedio u ispovjedaonici.

Obnovitelj katedrale I kao župnik i kao biskup pokazivao

je najveću brigu za ljepotu katedrale. Ob-novio je katedralu od poda do svodova.Našao je vrsne umjetnike i majstore, daobnove dekorativno slikarstvo, slike nasvodovima kao i sporedne oltare. Obno-vio je orgulje. Katedralu i kupole tor-njeva je počeo pokrivati bakrom još dok

je bio žup-nik. Taj po-sao je trajao iza vrijemežupnika Vuj-kovića i zavrijeme žup-nika Bereti-ća. I taj je po-sao priveo kraju. Njegova je zasluga irazglas u katedrali, koji je darovao prijesvoje smrti. Obnovio je spremišta litur-gijskog ruha suvremenim i lijepim ba-roknim misnicama. Biskup Zvekanovićje žarko gorio za katedralu. Kao što se,dok je bio župnik starao za katedralu,tako se kao biskup starao za sve crkve ubiskupiji. Obilazio je gradilišta i bio ve-lika potpora župnicima koji su obnavljaližupne kuće ili crkve.

Subotičko Bajsko groblje ostalo Crkvi

Dok je on bio župnik u katedralnojžupi, zaprijetila je opasnost da državaCrkvi otme najuglednije subotičko grob-lje – Bajsko groblje. Uz dobre pravnike,među kojima je uvijek bio odvjetnik BelaBačlija, biskup je uspio sačuvati grobljeu posjedu katedralne župe. Prihodi odgroblja su dobro došli za obnovu kate-drale.

Priprava za uspostavuSubotičke biskupije

Poslije Prvoga svjetskog rata Bara-nja, Bačka i Banat su izdvojeni iz mađar-skog kraljevstva i pripojeni KraljeviniSrba, Hrvata i Slovenaca. Tako je većidio nekadašnje Kalačko-Bačke nadbis-kupije pripao novoosnovanoj kraljevini.Zato je Sveta Stolica ustanovila Bačkuapostolsku administraturu, na čije ječelo imenovala župnika subotičke župesvete Terezije, mons. Lajču Budanovića.On je upravljao administraturom od1923. godine. Biskupom je imenovan 28.veljače 1927. godine, a 1. svibnja iste go-dine je posvećen za naslovnog biskupa,te je kao biskup upravljao Bačkom apos-tolskom administraturom. Biskup LajčoBudanović je u razmjerno kratkom rokuorganizirao sve biskupijske ustanove, paje administratura već tada djelovala kaosamostalna biskupija.

3/2013 � Zvonik46

Povijesni kutak

Mons. Matija Zvekanović, prvi subotički biskup(* 17. veljače 1913. + 24. travnja 1991.)

Piše: Stjepan Beretić

Poštovana, zahvaljujem na pitanju.U prilogu ovog odgovora dostavljamvam tzv. Taksatorij Subotičke biskupijeza 2013. godinu u kojem su navedeniprilozi koje vjernici daju za Crkvu. Vi-sinu priloga određuje Biskup i ovaj tak-satorij je važeći za cijelo područje Su-botičke biskupije. Što se tiče doprinosaza obiteljsku knjižicu (valja izbjegavatiriječ „porez“, jer Crkva nikog ne opore-zuje nego prima priloge/darove vjer-

nika), visina toga doprinosa je na go-dišnjoj razini u iznosu jedne nadnice.Razlike u visini priloga mogu postojati,npr. kada svećenik izlazi u susret onimakoji su u težoj financijskoj situaciji. OvajTaksatorij izrađen je tako da uzima uobzir situaciju u našoj zemlji te prosječ-ne prihode vjernika. Ovim prilozimaomogućava se izdržavanje svećenika icrkvenih objekata u našoj Biskupiji.

Zvonik � 3/2013 47

Vjernici pitaju

Prilozi za CrkvuOdgovara: Dragan Muharem

Molim vas da mi razjasnite cje-novnik, pod tim mislim na: priloge zamise, sahrane, izdavanje dokumenata– izvoda iz matičnih knjiga, krštenja,vjenčanja, godišnjeg poreza i sl., poštose razlikuje od župe do župe. Tko toodređuje i kako je moguće da ima raz-like?

Sonja

IV. Takse Kancelarije Biskupijskog ordinarijata

zkvh

.org.r

s

Gledajući i čitajući veliki broj me-dija u Srbiji, netko bi sa strane mogaopomisliti da prije donošenja Milanskogaedikta kršćanstvo nije ni postojalo. Nesamo ovdje, na prostoru Srbije, načijem je teritoriju rođen jedan od autoraovoga, pokazat će se u povijesti, veomavažnog dokumenta, već ni drugdje usvijetu kao da ga nije bilo. Drugim rije-čima, može se steći dojam da je kršćan-stvo nastalo Milanskim ediktom!?

Edikt je oslobodio kršćane od progona

Naime, činjenica da je jedan od nje-govih supotpisnika rimski car Konstan-tin Veliki rođen u gradu Naissusu, da-našnjem Nišu, drugim riječima da je„našijenac“ mjestom rođenja, toliko jemedijski eksploatirano, uz stavljanje fo-kusa interesa na sam dokument, da jebacilo sjenu na mnogo toga što jeovome carskome ukazu prethodilo. To-mu su pridonijele i prigodne manifesta-cije, koje su (su)organizirale i pohodilei ovdašnje najviše državne vlasti u Nišui Beogradu, na kojima su isticane „zas-luge naših ljudi“ u ovome, nesumnjivo,velikom događaju svjetske povijesti. Štobi tek bilo da je, recimo, Milano u Srbiji,ne smijemo ni zamisliti…

Sve to samo kazuje da rubove, sti-ješnjene različitim zakinutostima i čestoskrhane drugovrsnim slabostima, i udanašnjemu svijetu znaju svladavati ne-sukladni i nes(p)retni odgovori na iza-zove pred kojima su postavljeni. Jer,pompa i spektakl, uz isticanje vlastitih,pa makar bili i na „klimavim nogama“,prinosa presudnim povijesnim događa-jima, nisu najbolji načini obilježavanjaistih, osobito ne onih koji se vezani uzkršćanstvo, koje je po svojoj naravi nesamo inkluzivno – otvoreno i uključu-juće za druge, napose za one sa svako-vrsnih margina, nego računa i na zataj-nost vlastitosti i odsutnost samohvale,naročito kada je riječ o vlastitim uspje-sima i drugim postignućima.

A Milanskim je ediktom Crkva bilaoslobođena, vjerojatno, najvećih pro-gona u svojoj povijesti, progona kojegje provodila jedna moćna država sasvim svojim instrumentima sile na čelus vojskom na posve brutalan način. Toje bilo stoga što su imali snažnu stigmu

i status neprijatelja u Rimskom carstvu.Prvo, svojom su vjerom u Boga ospo-ravali carev božanski kult, te su sma-trani za veleizdajnike. Drugo, budući dasu tijekom vjerskog obreda, služenjasvete euharistije, blagovali tijelo i krvKrista, bili su razumijevani od stranenekršćana kao ljudožderi. Treće, per-cepciju njihove incenstualne usmjere-nosti krijepilo je međusobno oslovlja-vanje „braćom i sestrama“. Četvrto, nji-hov je „vođa“ – Isus Krist – ranije većbio od strane rimskih vlasti osuđen nasmrt, te su smatrani za sljedbenike zlo-činca. Sasvim dovoljno da od stranevlasti koja ih je tako percipirala buduprogonjeni!

Kršćanstvo je postalo ravnopravno

Istina, i to treba reći, ne stalno i nejednakom intenzitetom, no koncem III.i početkom IV. stoljeća, za vrijeme vla-davine cara Dioklecijana (285.-305.),progoni su zacijelo bili najžešći. Bilo ihje i na prostoru Vojvodine – 304. i 305.godine u Sirmiumu, današnjoj Srijem-skoj Mitrovici, pogubljeni su svetiIrenej, sveti Dimitrije, zatim sv. Anasta-zija ili Stošija, sv. Bazile, Sekunda, Mon-tana i Maksima, te Sedam srijemskihdjevica. Na taj način mučeništvo Crkveu prvim stoljećima njezina postojanjavezano je i za naša područja.

Milanski edikt te je i takve pro-gone ukinuo. U veljači 313. godine rim-ski carevi Konstantin i Licinije su se nasastanku u Milanu sporazumjeli o do-puštanju ispovijedanja i kršćanske vje-re i njezine ravnopravnosti sa staromrimskom religijom. Isto su objelodaniliu obliku napisanoga rješenja – riječ je odokumentu od samo 43 retka, koji jeznatno kasnije dobio naziv „Milanskiedikt“. U njegovoj je osnovi toleriranjeod strane državnih vlasti različitih re-ligija. Drugim riječima, ova je carskauredba omogućila religijsku pluralnostu Rimskom carstvu, što se posljedič-no na kršćanstvo odrazilo prestankomprogona i dopuštanjem od države slo-bode vjeroispovijedanja. Bio je to prvi„zakon tolerancije“ u povijesti, koji ćeimati veliki utjecaj na cjelokupnu po-vijest. Stoga se Milanski edikt zna nazi-vati i „prijelomnim događajem u povi-jesti“.

Trajni izazov – sloboda jest odgovornost

Na pozitivne rezultate nije trebalodugo čekati – od jedne sedmine krš-ćana u Rimskom carstvu, koliko je bilopočetkom IV. stoljeća, za nešto više od50 godina kršćanstvo će biti toliko raši-reno i utjecajno da će biti proglašeno je-dinom dopuštenom državnom religi-jom! Učinit će to 380. godine car Teo-dozije I. Veliki.

Od progonjene, preko toleriranepostat će kršćanstvo, dakle za kratkovrijeme, državnom religijom, što će sasobom donijeti cijeli niz novih izazova.Izazova spram kojih se neće uvijek krš-ćanski odgovarati! Recimo, nakon raz-doblja progona i mučeništva, kršćan-stvo je postalo tolerirano, no kada ćeono kao slobodno biti i u posjedu moći,gdjekad će spram drugih djelovati ne-tolerantno, to jest neće djelovati suklad-no vlastitim moralnim vrednotama.

To osobito vrijedi za razdobljakada je bila u „Konstantinovom zagr-ljaju“! Riječ je o, vjerojatno, najvećemizazovu za Crkvu kao instituciju u povi-jesti koji će trajati sve do danas – kadase strukture vlastite moći udruže s dr-žavom, kada se vlastita sloboda pre-pušta mimo odgovornosti drugima.Kršćanstvo se, naime, od samih poče-taka počelo organizirati i kao institucija:usporedo s utemeljivanjem vjere, nas-tajala je i crkva kao ustanova koja po-čiva i na moći. Odnos Crkve kao insti-tucije i države nakon Milanskog ediktaimao je različita razrješenja, no kao naj-bolji se pokazao onaj kada su one odije-ljene. Papa Ivan Pavao II. znao je reći daje povijest Crkve „puna grozota kojih sevalja stidjeti“, a veći dio njih nastao je uvrijeme kada je Crkva bila podčinjenadržavi. Stoga je i na ovome primjerujasno zašto sloboda za kršćane, priznataMilanskim ediktom, ne smije opstojatibez odgovornosti.

3/2013 � Zvonik48

Kršćanski stav

Milanski edikt je donio Crkvi sloboduPiše: Tomislav Žigmanov

Još se digoda u kuća, kod kakestare čeljadi, može najt sveta prilika„Mlada nedilja“. Naslikovano kakočovek ore sa dva vola i drvenim plu-gom. Tu je još i Gospa što je, je izoro izzemlje.

– Oro Mladom nediljom pa etokaka je čuda izoro! – i danas će stari svitkazat.

Mlada nedilja se prija jako držala.Mladom nediljom se ni ništa smiloradit, samo u crkvu it, Bogu se pomolit,skuvat posvečani ručak i poštivat DanGospodnji.

Boš’ sačuvaj da ti je kaki patentspo sa bluze, jel ti kako puce sa košulje!Bluza jel košulja se skidala i navlačiladruga. Niko nije tijo štogoda prikrpatMladom nediljom. Matere su čak i di-cama zabranjivale kojišta se sigrat. Cu-rama se ni bilo slobono sigrat sa lut-kama.

– Oćeš da ti se lutka oživi? – reklabi mater cure.

E, al cure bi baš voljile da imu živulutku! Pa su se Mladom nediljom zavla-čile po kojikaki zakriti mista. Sigrale seiza kake kamare slame, iza čardaka, potavana. Da privaru matere. Prkoždži-nice male! A, ope nije poznato da sekaka lutka oživila!

I u crkve se Mladom nediljom dru-gače obdržavalo neg vakom nediljom.Obilazilo se sa Sakramentom. Oko olta-ra, unutri u crkve i napolju. Išlo seokolo crkve, po sokaku i po bašče. Cu-rice koje su obavile prvu pričest su seuvežbavale za „It obilazit“. „It obilazit“je štovanje Svetoga Oltarckoga Sakra-menta, sa nošenjem znamenja Isusovemuke, znamenjima vire i slave Isusovei Marijine. Curice su se Mladom nedi-ljom opravljale u prvopričesna ruva. Udruštvu je bilo upočetku trinajst curicai jedno muško. Muški je nosijo Križ. Tajmali muški se nije baš dobro osićo međtolikima ženckima, pa je onda vrime-nom Križ priuzela isto cura. Društvo jeosnovano 1936. godine. Vodile su gaBlašković Eva, Lapundina i VidakovićPavka, Mličikina. U propisu stoji dazoto nesmiju primat nikaku plaću. Cu-ricama koje vežbu obilazit, triba datkaki bombončić da bolje dolazu. Bilo jeteško curicama odstojat cilu velikumisu i ne mrdat se. Još su morale i va-kima nediljama posli podne it na vežbu.

Curice su ulazile u crkvu u paru.1. Prvo su išli mali bili barjaki. Na

njima su bile slike: Srce Isusovo i SrceMarijino.

2. Za njima bila kruna MajkeBožje, sa dvi bile plantike. Curica upo-lak je držala krunu, a jedna curica sadesne strane jednu plantiku, a druga salive strane drugu plantiku.

3. Curica sa križom i curica sa Ve-ronikinim rupcom

4. Curice sa plavima vankušcima.Jedna je na vankušu imala bič. Na

jedne strane biča jedan klin, a na drugestrane biča dva klina.

Druga je na vankušu imala KrunuIsusovu, od trnja.

5. Curice sa još dva plava vankuša.Jedna je na vankušu imala čekić i klištea druga kocke.

6. Za njima dvi curice sa bilimavankušima. Na jednomu je bilo grožđe,a na drugomu vlati žita.

U crkve su za vrime mise stojaleisprid glavnoga oltara.

1. Upolak je stojala curica sa kru-nom Majke Božje. Nuž nju dvi curicedržeći svaka plantiku sa krune.

2. Desno odpolak je bila curica saKrižom a livo curica sa VeronikinimRubcom.

3. Curice sa plavima vankušcima.Sa jednu stranu bič sa klinovima, sa

drugu Kruna Isusova.4. Ope plavi vankušci. Sa jednu

stranu čekić i klište, sa drugu kocke.5. Curice sa bilima vankušcima. Sa

jednu stranu vankušac sa grožđom, sadrugu vankušac sa vlatima žita.

6. Sa obadva kraja su stojale curicesa barjakima.

Dogod je misa trajala one su mirnostojale držeći znamenja Marije Majke iIsusove Muke u ruka. U Mladu nediljusu jim se pridruživale i druge curice.Isto su se uređivale u prvopričesnoruvo i brez znamenja bi tako mirno sto-jale nuž nji. Na kraju mise bi se izašlonapolje u procišionu. Curice koje nisuimale u ruka znamenja nosile su u ko-šarčice listiće cvita. Putim oko crkve biga rasipale. Posli nji je išlo nebo sa žup-nikom i Sakramentom. Kantor, gospo-noše i svaj ostali svit.

Bila je velika čast „It obilazit“! Oče-vi i matere su sa dikom gledali svojekćeri. Vako su se curice sprimali za „Itobilazit“ i ako ji je kaki svit pozvo na sa-ranu. Najviše ako je umrlo mlado če-ljade. Opravljalo se još i o svakaki Sve-taca, na Srce Isusovo, na kirbaj... Naža-lost, sa ranjima sedamdesetima društvoje ukinito. Zaboravilo se na „It obilazit“,a znamenja počivu digoda u kakomusanduku. I na nji spada prav-zaborav!

Zvonik � 3/2013 49

Priča

Mlada nedilja – It obilazitPiše: Ruža Silađev

Snimak iz 1960. g. u Sonti, na Srce IsusovoNa fotografiji (s lijeva na desno) su: Marika Rot (1948.), Kata Ðurkov, Grcina

(1949.), Eva Šokac, Mličikina (1949.), Kata Brdarić Šugina (1950.), Ana Butković, Kr-njina (1950.), Ruža Miloš, Mežina (1949.), Eva Vidaković, Pejakova (1950.), MarijaPrelić, Kopunova (1950.), Kata Rakin, Palkova (1950.), Eva Šimić, Elegova (1949.),Marica Miloš, Dušanova (1949.), Ilonka Kiralj, Cukika (1950.), Marica Klapčić, Šerina(1949.), Ruža Kozbašić, Pinterova (1950.).

zkvh

.org.r

s

3/2013 � Zvonik50

Ususret događanjima

Obilježavanje 100. obljetnice

rođenja biskupa Matije Zvekanovića

26. travnja 2013. godine u 18 sati

svečana sveta misa u subotičkoj stolnoj bazilici

svete Terezije

Poslije svete mise bit će prigodnaakademija u Pastoralnom centru Au-gustinianum.

Blagoslov vozila i vozačanedjelja, 14. 04. 2013.

nakon svete mise u 10 saticrkva sv. Josipa Radnika u Ðurđinu

Zaručnički vikend u organizaciji HZBSHrvatska zajednica bračnih

susreta (HZBS) organizira u Pasto-ralnom centru Augustinianum (Trg sv.Terezije 3, Subotica)

od 3. do 5. svibnja (maja)2013. godine

ZARUČNIČKI VIKEND

za zaručnike i buduće zaručnike.Duhovna je to obnova za zaručnike ione koji se kane vjenčati unutar tekućegodine i žele se bolje i opuštenijepripraviti za svoj brak. Zaručnički sus-ret je prikladan i preporučljiv za svakizaljubljeni par koji traži bogatiji i punijiživot u zajedništvu. Preporuča se parukoji ozbiljno misli o svojoj budućnosti.

Prijave se primaju do 22.travnja (aprila) 2013. na telefon024/561-269 ili 064/4064212 -Marina i Mirko Šokčić.

Godišnja pretplata za ZVONIK:- izravnom dostavom na župe: 1650 din- poštom:

1900 din: tuzemstvo (za više primjerakaslijedi popust)

50 Eura: Europa60 Eura: USA, CANADAPretplatnici iz tuzemstva uplate mogu slati

poštanskom uplatnicom na ime Dragan Muharem,Trg sv. Terezije 2, 24000 Subotica, s naznakompodataka pretplatnika, a oni iz Hrvatske na imeSvjetlana Ivković, Stjepana Ljubića Vojvode 12,10000 Zagreb.

Deviznu doznaku pretplatnici iz inozems-tva mogu poslati na biskupijski račun s nazna-kom Za Zvonik:

NLB Banka A.D. BeogradSWIFT: CONARS22IBAN: RS35310007080200263537Subotička biskupija, Trg sv. Terezije 3, 24000

Subotica, Serbia.

Fotografije u ovom broju:Zvonik, Nada Sudarević

Z v o n i k Katolièki list (mjeseènik)

Izdaje: Rimokatolièki župni ured Sv. Roka, 24000 SUBOTICA, Beogradski put 52 Telefon: +381(0)24 554-896; Fax: +381(0)24 551-036; E-mail: [email protected]

Web: www.zvonik.rsUredništvo:

Dragan Muharem, glavni i odgovorni urednik, Tel: +381(0)24 553 610Željka Zelić, zamjenica glavnog i odgovornog urednikamr. Andrija Anišić, pročelnik Izdavačkog odjela Instituta “Ivan Antunović“mr. Ervin Èelikoviæ, tehnièki urednikKatarina Èelikoviæ, lektoricamr. Mirko Štefković

Urednièko vijeæe: Stjepan Beretiæ, Ladislav Huska, Vesna Huska, Franjo Ivankoviæ, mr. Mato Miloš, Lazar Novakoviæ, Jakob Pfeifer, Željko Šipek.

Tisak: Štamparija "PRINTEX", Segedinski put 86, Subotica, Tel.: 024/554-435 ISSN 1451-2149

Izdavanje Zvonika podupire Ministarstvo vera R. Srbije.

Zlatiborska 4, 24427 Totovo Selo Tel: (024) 883-040; Email: [email protected]

Cara Dušana 4, 21000 Novi SadTel: (024) 469-474, Email: [email protected]

Čitajte tisak, posudite knjige i porazgovarajte s prijateljima

u Hrvatskoj čitaoniciSubotica, ulica Bele Gabrića 21

srijeda, petak 10 – 14 satiutorak, četvrtak 16 – 19 sati

Uskrsnu Isus doista!

Dragi čitatelji, neka vas obasja svjetlo

uskrsloga Krista i obraduje vase srce!

Uredništvo Zvonika

zkvh

.org.r

s

Vazmeno trodnevlje Habemus papam! - Zavod za kulturu ...

Documents

Transcript of Vazmeno trodnevlje Habemus papam! - Zavod za kulturu ...