Pregled povijesti Izraela: od Abrahama do moderne Države

BORIS HAVEL PREGLED POVIJESTI IZRAELA • Od Abrahama do moderne Države

Boris Havel - Pregled povijesti Izraela od Abrahama do moderne Države KB (2015-03-10 FINAL).indd 1 10.3.2015. 14:20:47

Za izdavača

Simona Goldstein

Urednica

Simona Goldstein

Autor

dr. sc. Boris Havel

Recenzenti

prof. dr. sc. Ivo GoldsteinNaida Mihal Brandl

Stručna redaktura i autorstvo pregleda 4.4.

Naida Mihal Brandl

Omot

Elvis Duspara

©2015. Izdanja Antibarbarus d.o.o., Zagreb

Sva prava pridržana, osobito prijevoda, javnih predavanja, prijenosa preko radija i televizije, kako za cjelinu tako i za pojedine dijelove. Nijedan dio djela ne smije se bez pisanoga dopuštenja izda-

vača ni u jednom obliku ( fotografijom, mikrofilmom ili drugim postupkom) reproducirati ili putem elektroničkog sustava obrađivati, umnožavati ili širiti.

Knjiga je objavljena uz novčanu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te Ministarstva kulture Republike Hrvatske.


BORIS HAVEL

PREGLED POVIJESTIIZRAELA

Od Abrahama do moderne Države

Zagreb 2015.


Ovu knjigu posvećujem sinu Natanu


Reče mi: “Sine čovječji, te kosti – to je sav dom Izraelov. Evo, oni vele: ‘Usahnuše nam kosti i propade nam nada, pogibosmo!’ Zato prorokuj i reci im. ‘Ovako govori Gospodin: Ja ću otvoriti vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova, narode moj, i odvesti vas u zemlju Izraelovu! I znat ćete da sam ja gospodin kad otvorim grobove vaše i kad vas izvedem iz vaših grobova, moj narode! I duh svoj udahnut ću u vas da oživite, i dovest ću vas u vašu zemlju, i znat ćete da ja, Gospodin govorim i činim’ – riječ je Gospodinja.”(Ezekiel 37:11-14)

“Da biste u Izraelu bili realist, morate vjerovati u čuda.”(David Ben-Gurion)


SADRŽAJ

PREDGOVOR ................................................................................................................... 9

I. UVOD: INTERAKCIJA POLITIKE, POVIJESTI I VJERE ......................................... 15

1.1. Čudesni Izrael ..................................................................................................................171.2. Povijest i povijesnost u židovskoj misli ..............................................................................19

II. NAPOMENE ZA ČITANJE ........................................................................................ 29

2.1. Didaktički koncept ovoga pregleda povijesti .....................................................................312.2. Napomene o nazivlju, transliteraciji i kraticama ...............................................................332.3. Ostale napomene i zahvale ...............................................................................................37

III. PREGLED POVIJESTI IZRAELA ............................................................................ 39

3.1. Biblijska povijest Izraela....................................................................................................413.2. Razdoblje galuta i nežidovske vlasti nad Erec Izraelom ......................................................473.3. Država Izrael: narod u danu rođen....................................................................................60

IV. TABLICE I ZEMLJOVIDI ......................................................................................... 79

4.1. Izrael do konca razdoblja Prvoga hrama ............................................................................814.1.1. Izraelovi patrijarsi i plemena ..........................................................................................814.1.2. Vremenska skala antičkog doba .....................................................................................824.1.3. Razdioba Izraelove zemlje po plemenima .......................................................................834.1.4. Erec Izrael u vrijeme Davida i Salomona........................................................................844.1.5. Izrael i Juda nakon podjele kraljevine ............................................................................854.2. Izrael u vrijeme Drugoga hrama .......................................................................................864.2.1. Obiteljsko stablo dinastije Hasmonejaca ........................................................................864.2.2. Granice Judeje u vrijeme Isusova rođenja .......................................................................874.2.3. Važniji judejski gradovi iz Herodova vremena ................................................................884.2.4. Jeruzalem u novozavjetno doba .....................................................................................894.2.5. Erec Izrael u novozavjetno doba ....................................................................................904.2.6. Razdoblja rimske uprave nad Judejom do uništenja Hrama (izbor) ................................914.2.7. Upravitelji Sirije od Pompeja do Bar Kohbina ustanka ..................................................924.2.8.Razdoblja rimske uprave nad Judejom od uništenja Hrama do Bar Kohbina ustanka .....984.2.9.Kršćanski učitelji od I. do V. stoljeća o Izraelu i Židovima (izbor) ...................................994.3. Pregled izraelske povijesti od konca Bar Kohbina ustanka do arapskih osvajanja .............1034.4. Rabinska razdoblja, literatura i autoriteti kroz povijest (N.M.B.) ....................................1034.5. Erec Izrael u vrijeme islamskih imperija ..........................................................................1074.5.1. Širenje islama u vrijeme al-Rašiduna i Umajada ...........................................................1074.5.2. Pregled vladara nad Palestinom od arapskih osvajanja do konca turske vladavine .........1074.5.3. Židovi u Erec Izraelu od 7. do 11. stoljeća ...................................................................108


4.6. Razdoblje mandatne uprave ............................................................................................1094.6.1. Podjela Palestine i stvaranje Transjordanije ...................................................................1094.6.2. Useljavanje Židova (alijot) od 1882. do 1948.431 .......................................................1114.7. Država Izrael prije i nakon Rata za neovisnost ................................................................1124.7.1. Židovski izbjeglice iz arapskih država nakon 1948. ......................................................1144.7.2. Izraelska naselja uništena u ratu 1948.–1949. ..............................................................1154.7.3. Šestodnevni rat 1967. ..................................................................................................1164.7.4. Jeruzalem nakon lipnja 1967. do danas .......................................................................1184.7.5. Jeruzalemski Stari grad ................................................................................................1194.7.6. Jeruzalem nakon Jomkipurskog rata 1973. ..................................................................1204.7.7. Zemljovid prema stranici skupine za izgradnju Trećega hrama .....................................1214.7.8. Judeja i Samarija (Zapadna obala) ...............................................................................1224.7.9. Važnija židovska sveta mjesta i gradovi (izbor) .............................................................1234.7.10 Židovska naselja iseljena 2005. ...................................................................................1244.8. Opći podatci o Državi Izrael ...........................................................................................126 4.8.1. Država Izrael danas .....................................................................................................1284.8.2. Satelitska slika Izraela i okolnih područja .....................................................................1294.8.3. Usporedba površine Hrvatske i Izraela .........................................................................1304.8.4. Statistički podatci: gospodarstvo ..................................................................................1304.8.5. Useljavanje od 1948. do 2013. ....................................................................................1324.8.6. Predsjednici Države Izraela do 2014. ...........................................................................1334.8.7. Premijeri Države Izraela do 2014. ................................................................................1344.8.8. Međunarodni ugovori sklopljeni između Republike Hrvatske i Države Izraela .............1354.9. Sigurnosne prijetnje Državi Izrael ...................................................................................1374.9.1. Udaljenost Zapadne obale od važnijih izraelskih mjesta ...............................................1374.9.2. Civilne žrtve palestinskog nasilja i terorizma od rujna 2000. ........................................1384.9.3. Domet projektila kasam i kaćuša .................................................................................1394.9.4. Širenje raketne opasnosti iz pojasa Gaze.......................................................................1404.9.5. Raketne i zračne prijetnje Državi Izrael iz okolnih arapskih država i Irana ...................1414.9.6. Turizam u Izraelu u 2014. ...........................................................................................1414.9.7. Izraelske žrtve u ratovima i sukobima ..........................................................................1424.9.8. Prijetnja kalifata Islamske države .................................................................................1424.9.9. Izrael i islamski svijet ...................................................................................................143

V. DODATCI ................................................................................................................. 145

5.1. Pojmovnik hebrejskoga nazivlja ......................................................................................1465.2. Kratice i pokrate .............................................................................................................1475.3. Bilješke i napomene ........................................................................................................1505.4. Popis literature ...............................................................................................................297


9

PREDGOVOR

Povijest židovskog naroda u njegovoj zemlji tema je koja je zaokuplja-la mnoge povjesničare, teologe, religiologe, politologe i druge. O njoj je napisano nebrojeno puno rasprava, članaka i knjiga. Naseljavanje Zemlje Izrael, kralj David, gradnja Hrama, rušenje Hrama i Babilonsko sužanjstvo, Drugi hram, turbulentni događaji 1. stoljeća koji kulminiraju židovskom ustancima i rušenjem Hrama te progonom i iseljavanjem Židova iz njihove zemlje... Izraelski narod se na povijesnu pozornicu vraća u sklopu novog poretka iz sustava mirovnih ugovora nakon Prvog svjetskog rata i osnivanjem palestinskog mandata, te osnutkom moderne izraelske države 1948. godine.

Erec Izrael ˗ Zemlja Izrael ˗ odnosno današnja Država Izrael, malena država na Bliskom istoku površinom gotovo jednaka Sloveniji, ishodište je dvije svjetske monoteističke religije – židovstva i kršćanstva. Zahvaljujući toj okolnosti dio povijesti koji pokriva izraelsko osvajanje i naseljavanje zemlje, turbulentna povijest Židova sve do ustanaka protiv rimske vlasti, a naročito 1. stoljeće i pojavu kršćanstva, vrlo je dobro poznat i iz povijesne i različitih teoloških perspektiva. Dvadeseto pak stoljeće, od kraja Prvog svjetskog rata, a naročito od 1948. godine, uglavnom je predmet istraživanja historiografije i politologije.

No, u koliko ste knjiga imali prilike pročitati o tome što se sa Židovima u njihovoj zemlji događalo nakon 70. ili 73. godine? I samo prosječnom znal-cu povijesti nameće se zaključak o potpunom progonu iz tadašnje Judeje, o opstanku Židova samo u dijaspori, iz koje će se Židovi početi vraćati krajem 19. stoljeća, s razvojem cionizma u kontekstu modernog nacionalnog pokre-ta. Međutim, reforma židovstva iz hramskog prema rabinskom, kojega danas poznajemo, izuzetno značajan i zahtjevan posao kodifikacije usmene Tore, a koji je kulminirao Jeruzalemskim Talmudom, dogodili su se upravo u Erec Izraelu, u vrijeme nakon 70. odnosno 73. godine, sve do 5. odnosno 6. stoljeća. Iznalaženje načina koji bi omogućio preživljavanje židovstva u pro-mijenjenim okolnostima – stav prema životu koji je, za razliku od povijesnih okolnosti, ostao nepromijenjen – židovski je odgovor na rušenje Hrama.

Židovi su u svojoj zemlji živjeli i u razdoblju Bizanta, islamskih osvajanja, Križarskih ratova, vladavine Mameluka i, konačno, dugog razdoblja osman-ske vlasti. Židovi su – iako su od Prvog odnosno Velikog židovskog ustanka, a naročito Bar Kohbinog, u Judeji manjina, a od bizantske vladavine pa muslimanskih osvajanja manjina postaju i u Galileji – kontinuirano živjeli u svojoj zemlji, usprkos činjenici da im je u nekim razdobljima broj bio izu-zetno malen. I prije cionističkih naselja krajem 19. stoljeća, Židovi su u Erec


10

Boris Havel

Izraelu živjeli, s povremenim prekidima, u Jeruzalemu, Javneu, Hebronu, Tiberijadi ili Cfatu, da spomenem samo najvažnije židovske centre.

Ako o ovim pitanjima dalje razmišljamo u kontekstu literature dostupne na hrvatskome jeziku, onda bih se usudila napisati da je ovo prva knjiga koja se ovom temom bavi kod nas. Ona je plod intenzivnog rada, dugog više od jednog desetljeća. Iza nje leže mnoge godine pažljivog iščitavanja izvora i literature o ovoj temi. Upravo radi toga napisana je jasno i pregledno, a njena vrijednost leži u činjenici da je istovremeno namijenjena i širokom čitateljstvu i ozbiljnim istraživačima ove tematike, budući da fusnote nude obilje referenci i znanstvene građe. Isto pokazuje i njena struktura: u svoje-mu glavnome dijelu ona daje kronološki prikaz povijesti židovskog naroda u Izraelu, te tablice i zemljovide. No, reference navedene u fusnotama druga su dimenzija knjige, u njima se ponegdje nalaze i cijeli mali eseji, kao i obilje znanstvenih referenci koje omogućavaju daljnje istraživanje tema koje čitatelja zanimaju više, te gotovo da se mogu iščitavati i kao samostalni tekstovi.

U ovoj se knjizi kronološki iznose najvažniji događaji iz povijesti židovskog naroda u Erec Izraelu, od Abrahama do nama suvremenih događaja u državi Izrael. Izraelska povijest uvjetno se može podijeliti u tri velika razdoblja: razdoblje do Bar Kohbinog ustanka, razdoblje od Bar Kohbinog ustanka do proglašenja Države Izrael, te povijest moderne Države Izrael. Iako su Židovi češće bili pod vlašću nekog drugog nego pod vlastitom samoupravom, početak gubitka uloge središta židovskog života nazire se od propasti Bar Kohbinog ustanka, odnosno nakon 135. godine, a naročito nakon ukidanja Sanhedrina, 425. godine, kada Izrael gubi na važnosti i kao židovsko vjersko središte (ono se tada seli u Babilon/Bavel).

Od početka bizantskog razdoblja povijesni izvori vrlo su rijetki, uključu-jući i tradicionalne židovske izvore, koji se u novije vrijeme sve češće koriste u historiografiji. Izrael je i dalje, zahvaljujući svom geostrateškom položaju, na putu raznim vojskama. No, od kada Rimsko Carstvo postaje kršćansko, važnost Jeruzalema i Svete zemlje uzdiže se na jednu sasvim drugu dimen-ziju. Do tada je, naime, Jeruzalem bio središte židovskog naroda i njegove religije, a od 4. stoljeća, kada kršćanstvo postaje tolerirana, a krajem stoljeća i državna religija, on dobiva na važnosti kao rodno mjesto univerzalističke i pobjedonosne religije najmoćnijega carstva na Sredozemlju. Erec Izrael je od 4. stoljeća pod Bizantom, no u 7. stoljeću pada kratko i pod perzijsku vlast.

Erec Izrael pod islamsku vlast dolazi u prvoj polovini 7. stoljeća, u 11. stoljeću dolaze križari, u 13. Mongoli, a od kraja 13. stoljeća do kraja Prvog svjetskog rata Izrael je ponovno pod islamskom vlašću; u 16. stoljeću Osmanlije zamjenjuju Mameluke, osvajanjima Sulejmana II. Veličanstvenog/


11

PREGLED POVIJESTI IZRAELA

Zakonodavca, u istom razdoblju u kojem je i Hrvatska (tj. hrvatske zemlje) svedena na „ostatke ostataka“. S vlašću Osmanlija u Izrael se doseljavaju i židovske izbjeglice protjerane 1492. godine iz zemalja španjolske krune. Ponovno jačaju tradicionalni židovski centri, poglavito u Galileji (Cfat i Tiberijada), ali i Jeruzalem i Hebron, a Cfat postaje važan centar židovskog učenja na globalnom nivou. Upravo je u tom gradu kodificiran Šulhan aruh, važno djelo židovskog prava, a Cfat postaje i centar kabale, od rabina Moše ben Jakova Kordovera do čuvenog Jichaka ben Šlome Lurije Aškenazija rođenog 1534. godine u Jeruzalemu, poznatijeg pod akronimom Ari, ili ARIZaL.1

Useljavanjima cionističkih pionira s kraja 19. stoljeća prethodi dolazak velikih skupina hasida te njihovih oponenata, sljedbenika Gaona iz Vilne, kojih u nekoliko valova dolazi i do tisuću. Osim ovih Aškenaza, u Erec Izrael se godinama vraćaju i Sefardi, bilo s Iberskog pluotoka, sjeverne Afrike, ili, od 16. stoljeća, već spomenutog Osmanskog Carstva. Karakteristika svih predcionističkih naseljavanja jest da se povratnici uvijek vraćaju u stare, za Židove važne gradove, od kojih je najvažnije spomenuti Jeruzalem, Hebron, Cfat.

Mladi cionistički pioniri stižu krajem 19. stoljeća, nakon niza antise-mitskih pogroma, uglavnom s područja Ruskog Carstva, tada najizravnije pogođenog antisemitskim nasiljem. Rusko Carstvo bilo je zemlja s najve-ćim brojem Židova, uglavnom zahvaljujući podjelama Poljske koja je uz Osmansko Carstvo bila centar židovskog života od 16. stoljeća. Suvremeni cionizam se i razvio u europskom kontekstu kao zakašnjeli nacionalni pokret, koji je zapravo bio reakcija na neuspjeh židovske emancipacije u šire europsko društvo. Ti mladi pioniri su, uz pomoć židovskih filantropa sa zapada Europe i kasnije Sjedinjenih Američkih Država, otkupljivali zemlju i na njoj osnivali poljoprivredne kolonije i gradove. Tel Aviv je osnovan 1909. godine, kao potpuno novi grad, na pješčanim dinama Sredozemnog mora. Nakon dolaska nacista na vlast tamo će se preseliti dio židovske njemačke inteligencije, koji će uspjeti doći do iseljeničkih viza za mandatnu Palestinu koje su već od 1920-tih ograničavali Britanci, i stvoriti „Bijeli grad“, Bauhaus Tel Aviv, koji je danas kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a. Nakon četiri stoljeća osmanske vlasti, 1917. godine vlast na području Erec Izraela preuzimaju Britanci, koji Židovima obećavaju osnutak nacionalnog doma, a od Lige naroda dobivaju mandat nad Palestinom, čiji su temelji, kao pravnom instrumentu, udareni konferencijom u San Remu 1920. godine. Kao što se dobro vidi iz kronologije britanske uprave u ovoj knjizi, Britanci su prvo

1 Jichak ben Šlomo Luria Aškenazi (אשכנזי לוריא שלמה בן ,.rodio se u Jeruzalemu 1534 (יצחק a umro u Safedu 25. srpnja 1572. godine. Poznat je po akronimima ha-Ari, ha-Ari hakadoš i ARIZaL. Utemeljio je novu školu kabale, koja se po njemu naziva lurijanska kabala.


12

Boris Havel

geografski redefinirali mandat, a nakon arapskih pobuna počeli ograničavati kako židovsko useljavanje (arapsko je teklo nesmetano), tako i kupovinu zemlje od strane Židova. Sve se to događalo u vrijeme jačanja nacizma, dolaska nacista na vlast u Njemačkoj, ali i vladavine brojnih drugih vlada u Europi koje su vodile antisemitsku politiku. Iste godine kada je Velika Britanija donijela Bijelu knjigu i de facto prekinula židovsko useljavanje, i kada je počeo je Drugi svjetski rat u okviru kojega je u Holokaustu ubijeno oko 6 milijuna Židova, koji su bili nepoželjni u gotovo svim zemljama svije-ta. Jedan od onih koji je stigao u Palestinu bio je Bronisław Huberman, koji je nakon dolaska nacista na vlast po Europi pozivao židovske glazbenike da ga slijede u Palestinu i tamo, 1936. godine, osnovao Palestinski simfonijski orkestar.

U danima nakon što je sav užas Šoe (Holokausta) bio već poznat tadaš-njoj javnosti, a deseci tisuća Židova koji su je preživjeli i nisu se imali kamo vratiti, već su živjeli u logorima za raseljene osobe (Displaced persons camps, DP camps), često u istim mjestima gdje su nekad bili nacistički koncentra-cijski logori, a mnogi povratnici doživljavali pogrome u mjestima povratka (najpoznatiji je bio onaj u Kielcu, u Poljskoj, u srpnju 1946., kada je ubijeno 42 Židova), Britanci su ostali neumoljivi, ne otvarajući ni dalje vrata man-datne Palestine za Židove. Takva će situacija potrajati do osnutka Izraela, u svibnju 1948., na što će Židovi odgovoriti ilegalnim useljavanjem preži-vjelih. Jedan od putova za Erec Izrael vodio je i preko tadašnje Jugoslavije i njezinih luka, uglavnom sastavljen od Židova iz istočne i srednje Europe, no ne i iz Jugoslavije, jer su njima tadašnje jugoslavenske vlasti zabranjivale iseljavanje (ove sam teme podrobnije obradila u svom doktoratu Židovi u Hrvatskoj od 1944/5. do 1952. godine, koji će, prema planu, biti branjen koncem proljeća 2015. godine). U Hrvatskom državnom arhivu (Zemaljska komisija za repatrijaciju Hrvatske: HR-HDA-1522) može se pratiti prolazak tih ljudi prema dokumentima na kojima piše „repatrijacija Palestinaca“ ili “repatrijacija Palestinćana”. I čehoslovačko oružje za Izrael (ali i za Arape) prolazilo je preko hrvatske luke Šibenik.

Ono što je, svakako, široj javnosti više poznato (iako ne uvijek objektivno obrađeno) jesu izraelski ratovi, počevši od Rata za neovisnost 1948-1949., preko Šestodnevnog rata (1967.) te Jomkipurskog (1973). No, ono što je sigurno manje poznato jest useljavanje židovskih izbjeglica, prvo iz Europe, a kasnije i s područja arapskih i islamskih zemalja u regiji, koji su bili broj-niji od europskih ali i arapskih izbjeglica iz razdoblja Rata za neovisnost, pa je danas većina židovskog stanovništva Izraela sastavljena od potomaka židovskih izbjeglica s Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Samo stvaranje Izraela, u ratu koji je započeo napadom arapskih susjeda i dobrovoljačkih odreda, samo dan nakon proglašenja neovisnosti, u kojem se na izraelskoj strani


13


borio nemali broj ljudi koji su upravo došli iz užasa Holokausta; slijedili su novi ratovi, u kojima su se borili brojni izbjeglice iz arapskih i islamskih zemalja. Istovremeno su se na malom teritoriju, veličine Slovenije, našli ljudi iz najrazličitijih zemalja svijeta i kulturnih/civilizacijskih krugova. Oni jesu bili jedan narod, koji slavi jednoga Boga, no koji su tisućama godina živjeli kao manjina na raznim stranama svijeta, u sasvim različitim kontekstima. Uspjeli su stvoriti vrlo dinamično i pluralističko društvo, inovativno na raznim područjima, fleksibilno, i jedno od najobrazovanijih na svijetu, koje je proizvelo niz izuma bez kojih danas ne možemo zamisliti suvremeni svijet. To su činjenice o kojima se relativno malo zna, naročito kod nas, i koje se mogu naći po prvi put upravo u ovoj knjizi.

Izuzetno informativno navedeni politički događaji, ali i društveni proce-si, povijest i pregled državnih institucija, političkih stranaka, ali i kulturna događanja, otvaraju i zapravo pozivaju na proširenja napisanog, pa mogu reći da se već sada radujem i sljedećem izdanju Pregleda povijesti Izraela.

Naida Mihal Brandl


15

I. UVOD: INTERAKCIJA POLITIKE,

POVIJESTI I VJERE

Malobrojan je upućen politolog, povjesničar, etnolog, lingvist, teolog ili tek “običan” pažljiv, pronicljiv promatrač i bez zvučne akademske titule, koji bi zanijekao da Država Izrael predstavlja

jedan od najdojmljiviji fenomena doba u kojem živimo. Ma što mislili o toj maloj državi – dva i pol puta manjoj od Hrvatske – samo njezino postojanje plijeni pozornost i budi emocije. Država se Izrael od većine drugih država na planetu razlikuje i po tome što mnogi ljudi i narodi diljem svijeta o njoj imaju jasno, katkad odrješito mišljenje, bez da su je nužno ikad posjetili ili upoznali i jednoga njezina stanovnika. Ni mi Hrvati, dakako, nismo iznimka.

Jedan od najvažnijih razloga zbog kojih država koja je nacionalni dom židovskoga naroda plijeni pozornost javnosti usko je vezan uz šire bliskoi-stočne političke i društvene prilike te arapsko-izraelski sukob. Upravo iz sfere spoznavanja koja je u primarnoj nadležnosti politologije, ali često preko površnih, pristranih i neukih medijskih izvjestitelja, mnogi od nas primili smo barem inicijalni impuls zanimanja za Izrael. Jedna od prvih društvenih tema za koju se sjećam da mi je privukla pozornost bila je usud židovskoga naroda tijekom Holokausta i antisemitizam. Radoznalost o toj temi poticali su rijetki ali reski komentari o Arafatu koje sam u vrijeme odrastanja čuo od roditelja dok su gledali dosadne vijesti. Budući da je bivša država Arafata prikazivala kao hrabra i uzorna revolucionara, ja sam nakon njihovih – s državnom politikom neusklađenih komentara i odjedanput zainteresiran za dosadne vijesti – tražio pojašnjenja, ali ih nisam dobivao. Politika nije bila tema o kojoj smo razgovarali doma. Tek nakon što sam završio srednju školu počeo sam saznavati i razloge: i majka Ana i ujak Tomislav Vidović u vrijeme Rankovićeve strahovlade bili su osuđivani na zatvorske kazne zbog verbalnog delikta i “hrvatskog nacionalizma”. Ujak je odležao 9 od dosuđenih mu 15 godina robije. Nedorečenosti o Arafatu bile su odraz straha od režima koji nije podnosio alternativna mišljenja o prijateljima Tita i Partije. Vjerojatno su mi se zbog toga ti rijetki komentari tako snažno i urezali u sjećanje te potaknuli znatiželju. Kad sam kasnije došao do knjige Golde Meir Moj Izrael, u njoj sam pronašao odgovore na mnoga pitanja, ali sam čitanje završio s još većim brojem novih pitanja. Tek sveučilišni studij, najprije u Švedskoj a potom u Izraelu, s vremenom mi je ipak počeo pružati više odgovora nego što je otvarao pitanja, ali i što je još važnije, davati smjernice kamo poći u potrazi za odgovorima na


16

Boris Havel

pitanja koja su u međuvremenu postajala sve složenija. Neodgovorenih pitanja vezanih uz svaku temu kojom se itko ikad predano bavio bit će uvijek, jer znanje nikad ni o čemu nije potpuno, čak i onda kad je u potpunosti točno. No znanstvenu metodu istraživanja i izvlačenja zaključaka nije uvijek tako teško razlučiti od ideološkog pamfletizma umotana u samoproglašenu objek-tivnost, nedodirljivost i korektnost diskursa te samozvanu činjeničnost koja ne dopušta stavljanje pod upit, kao kad je njezin predmet Država Izrael. Malo je tema u kojima je inzistiranje, štoviše neprestano nadziranje metodološke znanstvenosti, toliko potrebno kao kod analize cionističkog pokreta posebice u kontekstu bliskoistočnih zbivanja. Za prepoznavanje vrijednosti politologije kao znanstvenog područja nije, dakako, potrebno baviti se Izraelom ili Bliskim istokom, ali mi se katkad čini da shvaćanju opsega njezine nezamjenjivosti i praktične primjenjivosti danas snažno pridonose upravo te teme.

Politologija nam pruža teorijski okvir i metodološke alate za kvalitetnu i podrobnu analizu političkih fenomena, te za njihovo izmještanje iz sfere apstrakcije ili hipoteze u sferu određene razine mjerljivosti. Primijenimo li ih, lakše ćemo izbjeći zamke površnosti, ideologiziranja, idealiziranja i sen-zacionalizma. Budući da svatko od nas ima i legitimna osobna i subjektivna mišljenja o društvenim temama koje nas zanimaju, imperativ koji znanost stavlja na objektivnost i trajno kritičko preispitivanje svega što imamo metodu preispitati, iznimno je važan. U razmišljanjima o židovskoj državotvornosti, posebice u kontekstu njezine korelacije s državotvornim ambicijama Arapa Palestinaca ali i širih bliskoistočnih prilika, područje znanosti koje subjek-tivnost te ideološke pristranosti može držati “u šahu” svraćanjem pozornosti na činjenice, ponajprije bi trebala biti – i često jest – upravo politologija. Politolog će u ovom slučaju činjenice prikupljati i iz drugih područja znanosti – antropologije, sociologije, etnologije, ekonomije ili filozofije na primjer – ali politologija ostaje okosnica završne analize. Ipak, što se duže bavim istraživa-njem cionističkog pokreta, Države Izraela, arapsko-izraelskog sukoba i širih bliskoistočnih prilika, sve sam više uvjeren da ih se, u svoj njihovoj složenosti i zamršenosti, ne može kvalitetno razumjeti bez poznavanja širega povijesnog konteksta u kojem su nastajali. Dio toga širega konteksta jest prepoznavanje činjenice nacionalnoga, vjerskoga i identitetskog kontinuiteta židovskog naro-da, od patrijarha Abrahama, Izaka i Jakova, pa sve do moderne države. Za politologa koji se bavi istraživanjem većine drugih država i društava, nužan je tek određeni, ograničeni osvrt unatrag; rijetko dulji od stoljeća. No za svakoga tko ima ambiciju shvatiti okolnosti nastanka moderne židovske države i razvo-ja izraelskog društva, uvid u čak četiri tisućljeća povijesti židovskoga naroda i njegove zemlje više je nego koristan; zapravo bih ustvrdio da je nužan.

Ako je višetisućljetna povijest Izraela od velikog značaja za politologa, odmah je jasno da je relevantna i za povjesničara, čak i ako mu je specijalnost


17


određena tema vezana uz neko uže vremensko razdoblje. To se, naravno, ponajprije odnosi na povjesničare koji se bave poviješću židovskoga naroda i Crkve, a potom i na one čije je područje zanimanja šire područje Orijenta, te na koncu i Okcidenta. Glede potonjega valja imati na umu kako su Izrael i židovski narod značajno pridonijeli oblikovanju Zapadne civilizacije, posebice u sferi etike, zakonodavstva i teologije. Skupa s antičkom grčkom misli na kojoj se temelje prirodne znanosti i klasični estetski izričaj, te rimskom na kojoj se temelji pravo i državna uprava, židovska odnosno judeokršćanska misao stup je Zapadne civilizacije, pa njezino poznavanje i razumijevanje predstavlja conditio sine qua non opće naobrazbe.

Ništa manje nego politolozima i povjesničarima, poznavanje izraelske povijesti korisno je i nužno onima kojima su judeokršćanska objava i vjerska tradicija izvorište duhovnosti; onima koji štuju Boga Izraelova, bilo da se radi o Židovu ili o kršćaninu. Posljednjih desetljeća u svijetu, pa i u Hrvatskoj, sve je više kršćana koji otkrivaju židovske korijene svoje vjere. Isus, apostoli i pripadnici skoro čitave rane Crkve bili su Židovi. Kršćanstvo je poniknulo u zemljopisnom i povijesnom Izraelu, rođeno i oblikovano iz objave, bogoštov-lja, tradicije, proročke riječi, Svetog pisma i sveukupnoga duhovnog ozračja židovstva. Novi zavjet nemoguće je kvalitetno razumjeti bez Staroga. Sveto pismo na koje se referiraju Isus i apostoli jest Stari zavjet, odnosno hebrejska Biblija; Novi zavjet prikupljen je i kanoniziran puno kasnije. Dug koji kršća-nin ima prema židovskome narodu golem je, uzme li za ozbiljno Isusovu riječ da “Spasenje dolazi od Židova” (Iv 4:222).

Ovaj je Pregled povijesti zamišljen kao priručnik za sve spomenute skupine. Bilo da ga zanima samo kronologija zbivanja vezanih uz postojanje Izraela kroz povijest, bilo da se bavi analizom nekoga politološkog fenomena toga šireg područja, ili se pak zanima za povijesno-duhovno značenje Izabranog naroda, ulogu Obećane zemlje u biblijskim obećanjima ili židovske korijene kršćanske vjere, čitatelj može krenuti od ove knjige.

1.1. Čudesni Izrael

Povratak židovskoga naroda u njegovu domovinu nakon skoro dvije tisuće godina galuta i obrana države od agresije koja je uslijedila odmah po njezinu proglašenju, događaji su bez presedana u ljudskoj povijesti. “Ako je povijest ijedne suvremene zemlje satkana od važnih i nevjerojatnih događaja, onda je to povijest Izraela”, napisala je profesorica Kasapović u studiji novije povijesti i politike te zemlje.3 Izraelski premijer Benjamin Netanyahu u knjizi A Durable Peace iznio je sličnu tezu, zabrinut ne za potrebu dokazivanja čudesa u povijesti


Pregled povijesti Izraela: od Abrahama do moderne Države

Documents

Transcript of Pregled povijesti Izraela: od Abrahama do moderne Države