Pregled povijesti starijih orgulja zagrebačke katedrale [History of the older pipe organs of the...

ISSN 0587-5455 i UDK: 78 i CODEN: ARMUS i Sv. 22

Br. 1ZAGREB 1991

AM sv. 22, br. 1

ARTI MUSICES 22/1

Ladislav Šaban — Zdravko Blažeković: Pregled povijesti starijih orgulja Zagrebačke katedrale (oko 1420—1855) 3—40 Josip Ante Soldo: Trojica iz početaka hrvatske muzikologije — Ivan Barbić (1857—1924), Antonin Zaninović (1879— 1974) i Ante Matijević (1895—1956) 41—60 Mirjana Škunca: Jakov Gotovac i Split 61— 81 Ivo Supičić: Glazba, duhovnost i ritual: jedan aspekt 83—93 Stanislav Tuksar: Prvi europski spomen naziva trompetta u Dubrovniku 1302. godine 95—96 Izvješća o znanstvenim skupovima (Leuven, Clusone, Brno, Graz, Köln, Udine, Venezia) 97—110 Recenzije, prikazi, informacije o publikacijama 111—121

i

Str. 1—124 Zagreb 1991

“Izdavački savjet — Advisory Board STANKO HORVAT, KREŠIMIR KOVAČEVIĆ, HARIS NONVEILLER,FRANO PARAĆ, SLAVKO ZLATIĆ

Uredništvo — Editorial BoardMARIJA BERGAMO, JERKO BEZIĆ, DUBRAVKA FRANKOVIĆ,NIKŠA GLIGO, KORALJKA KOS, EVA SEDAK, STANISLAV TUKSAR

Glavni i odgovorni urednik Editor-in-Chief STANISLAV TUKSAR

Zamjenik glavnog urednika Associate Editor EVA SEDAK

Predsjednik izdavačkog savjeta President of the Advisory Board KREŠIMIR KOVAČEVIĆ

Tehnički urednik i korektor Features Editor VJERA KATALINIĆ

LektorBOŽICA PAŽUR

Korice — Cover MARCEL BAČIĆ

Izdaju — ^Published byMuzikološki zavod Muzičke akademije u Zagrebu & Zavod za muzikološka istraživanja HAZUInstitute of Musicology — Zagreb Academy of Music & Institute for Musicological Research of the Croatian Academy of Sciences and Arts

Za izdavače — For the Publishers HARIS NONVEILLER

Adresa redakcije — AddressGundulićeva 6, P.P. Box 528, 41001 Zagreb, Croatia

Cijena — Price Din 180.—/US $ 12.—Godišnja pretplata (2 broja) — Annual subscription (2 issues)Din 320.—/US $ 20.—Kompjutorski slog — Computer setting j»ZVONIMIR« — Zvonimir Petrinec, Šubićeva 14/IV, Zagreb ;

Tisak — Printed bySTUBA — Boškovićeva 18, Zagreb

UDK: 78 CODEN: ARMUS ISSN 0587-5455

ARTI MUSICESHRVATSKI MUZIKOLOŠKI ZBORNIK CROATIAN MUSICOLOGICAL REVIEW

AM, sv. 22, br. 1, str. 1—124, Zagreb 1991.

SADRŽAJ — CONTENTS

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS

Ladislav ŠABAN t — Zdravko BLAŽEKOVIĆ: Pregled povijesti starijih orgulja Zagrebačke katedrale (oko 1420—1855) ........................................... 3—40

Ivo SUPIĆIĆ: Glazba, duhovnost i ritual: jedan aspekt ............................................................. 83—93

PREGLEDNI ČLANCI — REVIEW PAPERS

Josip Ante SOLDO: Trojica iz početaka hrvatske muzikologije — Ivan Barbić (1857—1924), Antonin Zaninović (1879—1974) i Ante Matijević (1895—1956)............................................................................................................................. 41—60

REFERATI — CONFERENCE PAPERS

Mirjana ŠKUNCA: Jakov Gotovac i Split .................................................................... 61—81

OTKRIĆA, NOVOSTI — NEW INSIGHTS

Stanislav TUKSAR: Prvi europski spomen naziva trompetta u Dubrovniku1302. godine..................................................................................................................... 95 96

IZVJEŠĆA O ZNANSTVENIM SKUPOVIMA — REPORTS ON CONFERENCES

History of European Ideas: »European Nationalism: Toward 1992«, 2. konferencija Međunarodnog društva za studij europskih ideja (ISSEI), Leu

ven, 3—8. 9. 1990. (Marija BERGAMO) ......................................................................... y/—1UUGiovanni Legrenzi: un musicista barocco, Clusone, 14—16. 9. 1990. (Stani

slav TUKSAR) ....................................................................................................................... 100—101Bohuslav Martinü, njegovi učenici, prijatelji i suvremenici, Brno, 1—3. 10.

1990. ( Marija BERGAMO) ................................................................................................... 101—104Die Musik Luigi Nonos, Graz, 5—7. 10. 1990. (Nikša GLIGO).................................................. 104—105Međunarodni skup povodom 100. obljetnice rođenja Franka Martina, Köln,

18—20. 10. 1990. (Zdenka KAPKO-FORETIĆ)...................................................................... 106—108

Itinerari di idee, uomini e cose fra Est ed Ovest europeo, Udine, 21—23. 11. 1990.(Stanislav TUKSAR)........................................................................................................................ 109

Istria e Dalmazia nel periodo Aslmrgico dal 1815 al 1848, Venezia, 13—15. 12.1990. (Ennio STIPČEVIĆ)................................................................................. 109—110

RECENZIJE, PRIKAZI, INFORMACIJE O PUBLIKACIJAMA — REVIEWS AND INFORMATION ON PUBLICATIONS

Dragotin Cvetko, facobus Gallus vocatus Carniolus (na engl.), Slovenskaakademija znanosti in umetnosti, Ljubljana 1991. (Koraljka KOS) . . . . 111—112

II diletto della scena e dell'armonia. Teatro e mušica nelle Venezie dal '500 al'700 (ur. I. Cavallini), Adria 1990. (Ennio STIPČEVIĆ) .................................................. 112—114

Repertoar Hrvatskih kazališta 1840/1860/1980 (ur. Branko Hećimović),Globus — JAZU, Zagreb 1990. (Dubravka FRANKOVIĆ) ............................................ 114—115

Cataloghi di fondi musicali italiani, sv. 10 (II fondo musicale Malaspina nell'Archivio di stato di Verona), sv. 11 (II fondo musicale delVarchivio capitolare della cattedrale di Adria), sv. 12 (II fondo musicale della bibli- oteca capitolare del duomo di Treviso) i sv. 13 (11 fondo musicaledell'I.R.E. Istituzioni di ricovero e di educazione di Venezia), Rim 1989—1990. (Stanislav TUKSAR)................................................................................... 116—119

Vinko Žganec, Hrvatske pučke popijevke iz Međimurja, knj. I, Zavod za istraživanje folklora, Zagreb 1990. (Igor CVETKO) 119—121

Redakcija zaključena/Contents fixed: 7. 09.1991.

Arti Musices izlazi dvaput godišnje, u lipnju i prosincu.

Rukopisi, opremljeni s pola kartice apstrakta i širim sažetkom, u dva primjerka pisana strojem u dvostrukom proredu, uključujući bilješke, oglasi i publikacije (knjige, časopisi, ploče) za recenziranje šalju se uredništvu časopisa: Berislavićeva 16, p.p. 528, 41001 Zagreb.

Narudžbe i pretplate šalju se na adresu izdavača: Muzikološki zavod Muzičke akademije, Berislavićeva 16, p.p. 528, 41001 Zagreb.

Na temelju mišljenja br. 523-91-2 (410-19/91-02/330) Ministarstva informiranja Republike Hrvatske od 14. 2. 1991. oslobođeno od plaćanja posebnog poreza na promet.

L. Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 — 4 0 3

PREGLED POVIJESTI STARIJIH ORGULJA ZAGREBAČKE KATEDRALE*

LADISLAV ŠABAN t — ZDRAVKO BLAŽEKOVIĆ

City University of Nezv York,33 West 42nd St., NEW YORK,N. Y. 10036, U.S.A.

UDK/UDC: 681.8 ORGAN

Izvorni znanstveni ćlanak/Original Scientific PaperPrimljeno/Received: 30. 6.1989.Prihvaćeno/Accepted: 7.9.1991.

Sažetak/Abstract

Od 1420. do danas zagrebačka je katedrala, najznačajniji sakralni spomenik sjeverne Hrvatske, posjedovala ukupno šest orgulja. Nove su orgulje nabavljane redom oko 1420, 1505/6,1647, 1689, 1834. i 1855. godine.Prve orgulje (traju od oko 1420. do 1505) nabavljene su vjerojatno za biskupa Eberliarda (drugo biskupovanje, 1410—1419) ili Ivana (1421—1433). Bio je to vrlo vjerojatno malen instrument postavljen na stijeni prezbiterija, a graditelj je nepoznat.Druge orgulje (traju od 1505/6. do 1645/6) dao je sagraditi biskup Luka oporučno ostavljenim novcem biskupa Osvalda. Izgradio ih je talijanski graditelj majstor Marko na način gradnje u gornjoj Italiji, pa je zajedno s popravkom i obogaćenjem novim registrima 1518, što je obavio Joannes Steck iz Pečuha, katedrala dobila nove renesansne orgulje. Ove su orgulje propale požarom 1645. i rušenjem dijela stropa katedrale 1646.Treće orgulje započete su za biskupa Bogdana, a završene za biskupa Petra Petretića (biskupovao 1648—1667). Sagradio ih je po uzoru na druge katedralni orguljaš i graditelj Grgur

Štrukel, oslikavanje i pozlaćivanje kućišta obavio je Ivan Maurer, a popravljao 1653. i 1669.Nijemac Christophor Lauterspeck.Četvrte orgulje sagradio je temeljitom preradom starijih ljubljanski graditelj južno- njemačke škole Ivan Faller 1689/90, čime jekatedrala dobila pravo barokno glazbalo. Bilo jeto za biskupovanja Aleksandra Mikulića (biskup 1688—1694), a orgulje su s nekoliko preinaka (oko 1720, 1726, 1826) bile u upotrebi skoro 190 godina (do 1880).Pete orgulje katedrala dobiva za biskupa Aleksandra Alagovića (biskupovao 1830— 1837), a izradio ih je graditelj Franz Focht izPečuha. Bile su izvedene tako loše da su 1854.prodane crkvi u Pregradi.

Šeste orgulje sagradio je 1855. najpoznatiji njemački graditelj 19. stoljeća Eberhard Friedrich Walcker. Instrument je umjetničko djelood izuzetne vrijednosti, smatra se jednim odpet najslavnijih VValckerovih djela, broj registara povećavan je 1913. i 1940. (danas ukupno 75). I danas su u upotrebi, osposobljene zaizvođenje glazbe svih stilova, i predstavljaju ukras i znamenitost katedrale.

* Sažetak ove studije naslovljen Povijest orgulja zagrebačke katedrale Ladislav Šaban jepročitao na znanstvenom skupu »Rekapitulacija našega znanja o zagrebačkoj katedrali i riznici«,održanom 16. svibnja 1983. u Muzejskom prostoru u Zagrebu. Rukopis su (osim latinskih transkripcija) u detaljima dotjerali za tisak Hana Breko, Mirjana Gaćeša i Stanislav Tuksar.

4 L . Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 - 4 0

Među umjetničkim dragocjenostima inventara zagrebačke katedrale časno i istaknuto mjesto zauzimaju orgulje, kojih se u proteklih pet stoljeća »izmijenilo« šest. Zagrebački biskupi i kanonici pridavali su veliku važnost vrsnoći i vanjskoj ljepoti svojih orgulja; u tome kao da im nisu priječile ni naj- nepovoljnije društvene prilike. Doista, u svako su doba težili da orgulje budu ures katedrale. Iz sačuvanih se dokumenata može pratiti živo nastojanje da se stalno drži korak, koliko je to bilo moguće, s dostignućima koja su se javljala na dugotrajnom putu razvoja orgulja — počam od relativno skučenog ustrojstva malog instrumenta u razdoblju gotike, većeg bogatstva zvukovnih boja i raskoši renesanse, baroka i klasicizma do golemog instrumenta romantizma, odnosno sadašnjice. Koliko smo danas u mogućnosti utvrditi, kronologija katedralnih orgulja izgleda ovako:

— prve orgulje — oko 1420. (biskup Eberhard Alben);— druge orgulje — 1505/06. majstor Marko (biskup Luka);— treće orgulje — 1647. Gregur Štrukel (biskup Bogdan);— četvrte orgulje — 1689. Ivan Faller (biskup Mikulić); ^— pete orgulje — 1834. Franjo Focht (biskup Alagović);— šeste orgulje — 1855. E. L. Walcker (kardinal Haulik).

O zloj sudbini zagrebačke katedrale, tom neosporno najznačajnijem sakralnom spomeniku sjeverne Hrvatske, pisali su brojni stariji i noviji autori, od kojih su tek neki spominjali orgulje.1 Sliku dopunjuju i bilješke o orguljašima, jer je njihovo postojanje uvijek dokaz da postoje i orgulje, što je naročito dragocjeno za najstarije razdoblje koje ima najmanje sačuvanih dokumenata. Za povijest orguljarstva od velike su važnosti i podaci o popravcima orgulja, odnosno imenima majstora koji su ih izvodili, a iznad svega, pak, ugovori o gradnji orgulja, kojih se, srećom, sačuvao znatan broj.

Prve orgulje. Teško je točnije odgovoriti na pitanje kad su u zagrebačkoj katedrali bile postavljene prve orgulje. Idući tragom dokumenata, prvi se popravak orgulja spominje 1493. godine,2 a najraniji poznati orguljaš 1488. godine.3

Spomenuti popravak nije mogao biti značajan jer je neimenovani orguljarski majstor primio za svoj trud samo 14 florena, dok je tadašnji orguljaš kanonik Andrija pribavio za popravak sav potrebni materijal za svega 2 florena i 89 solida, a tesar Mihael dobio je za svoj dio posla 2 florena. Taj se popravak, po svoj prilici, odnosio samo na obnovu ili izradu mjehova, kakvih je popravaka često bilo i kasnije. Koža mjehova upotrebom se brzo istroši i propušta zrak, pa ih je potrebno relativno često popravljati.

1 Vidi izabranu bibliografiju u dodatku.2 »Item pro reformacione organi magistri operis pro labore eiusdem iuxta convencionemcum eodem facta, dedi flor. XIIII.Item magistro Andree organiste pro certis necessariis emendis ad reformacionem organi, dediin toto in diversis terminis flor. 2 et sal 89.Item Michaeli Tisler pro laboribus suis circa organum factis, dedi flor 2« (Zagreb, Nadbiskupskiarhiv, Acta Capit. Antiqua [dalje ACA1, fasc. 101 /11)

3 Lj. IVANČAN, Organiste..., 43.

L . Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 — 4 0 5

Ivan Kr. Tkalčić bio je uvjeren da je te prve orgulje nabavio biskup Osvald Thuz (1466—1499), iako za svoju tvrdnju nije mogao iznijeti nikakav sigurniji arhivski podatak'.4

Nešto drugačije svjetlo na povijest orgulja baca natpis koji su kanonici 1650. dali staviti na kućište novopodignutih orgulja:

OSVALDI STERNIT FORNIX, CHORUM ET ORGANA LUCAE,BOGDAN MARTINUS PRAESUL UTRUMQUE LOCAT.5Prema tom zapisu, biskup Osvald Thuz stigao je podići samo podgradnju

za pjevalište, tj. stupove i svodovlje (fornix), dok je njegov nasljednik biskup Luka (1500—1510) dovršio pjevalište i postavio orgulje.

Posve je sigurno da Lukine orgulje nisu bile prve, tim više što se već, najkasnije za 1488, spominje orguljaš, a 1493. orgulje se popravljaju; to je siguran znak da je instrument postojao dulje vrijeme. Te su orgulje u funkciji i 1499, kad se u popisu poznatih 1000 zadušnica održanih za biskupa Osvalda navode i isplate orguljašu za sviranje na nekima od njih.6 Popravci se na orguljama ponovno obavljaju 1501. i 1502. godine.

Razlog koji je naveo Tkalčića na misao kako je biskup Osvald nabavio prve orgulje možemo potražiti u činjenici da su do nas doprli pisani podaci o orguljašima i orguljama tek iz razdoblja Osvaldove vladavine — što ne mora značiti da orgulja nije bilo i ranije.

Kad bismo i pretpostavili da je Osvald nabavio orgulje odmah u početku svoje biskupske aktivnosti, naišli bismo na duboku nelogičnost slijeda njegovih nabavki, koje se oštro kose sa svim što nam je poznato o redu nabavki inventara za neki crkveni prostor (najprije su se nabavljali glavni, zatim sporedni oltari, pa ostalo posoblje, a najkasnije se gradi kor i nabavljaju se orgulje). Prema Tkalčiću red bi izgledao ovako: 1487. nabavljen je glavni oltar, 1488. postavljene su orgulje (tada se po prvi put spominje orguljaš), a tek potkraj života otpočeta je gradnja pjevališta za smještaj orgulja, koje nije dovršio on nego Luka. Umjesto takvog redoslijeda, pokušat ćemo ponuditi onaj ponešto drugačiji.

Moramo se pomiriti sa činjenicom da siguran datum gradnje prvih orgulja zagrebačke katedrale za sada ostaje nepoznat. Bilo je to vjerojatno tek nešto prije biskupa Osvalda, ali najdalje za biskupovanja dvojice Albena — biskupa Eberharda (od 1397. do 1406. ili od 1410. do 1419, osobito moguće u drugom

4 »Polovinom XV. vieka, kad su orgulje usavršili, pridodavši im pedale i klavijaturu za objeruke s uzkimi tipa li, na kojih su izvađali i poluglasovi, bile su one stalno uvedene u stolne crkve, pa ivrlo rano u crkvu zagrebačku. Mi ih ovdje nalazimo već za druge polovine XV. vieka, kada su namještene bile troškom biskupa Osvalda.« I. Kr. TKALČIĆ, Monumenta..., II, str. CLII. ISTI, Prvostolna..., 102; — Prema Tkalčiću, tako misli i IVANČAN u: Zagrebački..., 212.

5 U prijevodu: »Podiže Osvalđovo svodovlje, Lukin kor i orgulje, oboje postavi biskup MartinBogdan«. Natpis se citira po prvi put u kanonskoj vizitaciji katedrale (zapisnik u Nadbiskupskomarhivu u Zagrebu), koja je obavljena za biskupa Vrhovca 1792. godine (vidi prilog br. 3). U toj se vizi -taciji točno opisuju stari kor (pjevalište) i orgulje, kojim se opisom poslužio Janko BARLE (Nešto okoru...).

6 Usp. svežanj, zapravo sašivenu knjižicu, s računima odnosno iskazom izdataka za 1000 oporučno određenih i odsluženih misa za biskupa Osvalda. (ACA, fasc. 99/25)

6 L. Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 — t O

razdoblju njegove vladavine) i Ivana (1421—1433), za čijeg se biskupovanja, nakon 200 godina mučnih nastojanja, gradnja katedrale privodi sretnom završetku. U to se vrijeme po prvi put spominju i orgulje kaptola u Čazmi (1462), što nas navodi na pomisao o istodobnoj izgradnji orgulja u Zagrebu i Čazmi, možda čak i rukom istoga majstora.7

Tkogođ da je nabavio prve orgulje, sa sigurnošću možemo uzeti da su one bile male, vrlo vjerojatno — po tadašnjem običaju — postavljene negdje na stijeni prezbiterija, poput lastavičjeg gnijezda, ili pak na nekoj maloj empori u blizini glavnog žrtvenika. S obzirom na vrijeme u kojem se podižu, orgulje su bile građene po starinskom sistemu konstrukcije svirala u bloku (Blockwerk), dakle — bez mogućnosti odvajanja pojedinih registarskih redova, što je karakteristično za sve orgulje u razdoblju gotike duboko do u drugu polovicu 15. stoljeća.

Biskup Osvald, prijatelj raskoši, kako u privatnom životu tako i u crkvenom prostoru, očito je — nezadovoljan tim malim orguljama, pošto je nabavio raskošni glavni oltar — snovao nabaviti i nove, veće i modernije orgulje.8 Zato je u blizini prezbiterija (točnije, između 4. i 5. slobodnog stupa sjeverne lađe) počeo graditi pjevalište za velike nove orgulje i pjevače. Smrt ga je spriječila da djelo dovrši.

Prve su orgulje postojale do 1505, a popravljane su 1493. i 1501. Drugi popravak obavio je neki Nijemac, imenom Bolfangus-Wolfgang.9 Vjerojatno je uređivao samo mjehove, jer mu je plaćeno svega 2 florena. Međutim, te, još sta

7 Poznato je iz povijesti orguljarstva da majstori nisu osnivali stalne radionice sve do 17. stoljeća, nego su poput ptica selica, sa svojim obiteljima, putovali od mjesta do mjesta, gdje bi već dobivali posao. Sa sobom su nosili samo pribor i alat potreban za obavljanje svoga zanata, dok su im materijal za gradnju, te pomoćne radnike i tesare, radni prostor, stan i hranu osiguravali naručioci. Zbognestašice orguljarskih majstora u obližnjim središtima, dugo je vremena svaki pojedini orguljaš bio prisiljen naučiti i kako će održavati svoje orgulje, i to radi manjih popravaka. To je dovelo do toga da suneki od njih svladali čitavu tehnologiju gradnje orgulja, te ih sami i umjeli graditi. Takvih slučajevapoznato je u Hrvatskoj nekoliko. Još za biskupa Vinkovića (1688), novi je orguljaš morao položiti prisegu u kojoj se među njegovim dužnostima spominje i popravljanje. Zbog svih tih teškoća obično senastojalo iskoristiti prisutnost majstora za sve potrebe u bližoj ili daljoj okolici. Pojava orguljara uČazmi upućuje nas na vjerojatnost istodobne gradnje i orgulja u zagrebačkoj katedrali, te kod Ivano-vaca u Glogovnici. Konačno, jedan majstor radi 1456. i u Varaždinu, gdje gradi orgulje vjerojatno zažupnu crkvu sv. Nikole, pa bi se ta godina mogla prihvatiti kao doba gradnje prvih orgulja u zagrebačkoj katedrali.Činjenicu da se već 1359. spominju orgulje u Crkvi Sv. Marka na zagrebačkom Gradecu (što jenajraniji spomen orgulja u Hrvatskoj), treba smatrati izuzetnom pojavom i svakako je dovesti u vezus javljanjem dinastije Anžuvinaca u Hrvatskoj i gradnjom njihove kraljevske palače na Gradecu(1333), s novim državnim uređenjem koje oni uvode, te, dakako, i s novim dvorskim ceremonijalomkoji provode (nastup kraljevskog veličanstva u crkvi, tj. u javnosti, treba se odvijati svečano, uz svirku orgulja, kako je već ranije bilo na francuskom dvoru). Zbog toga su orgulje Sv. Marka bile, možda, idar samoga kralja. U suprotnom, teško bismo razumjeli da mnogo naprednije i samostalnije gradskekomune uz Jadran za svoje crkve nabavljaju orgulje nakon Zagreba (Dubrovnik 1388, Zadar 1392).

8 Još za njegova života orgulje se naglo usavršavaju, a osobito nakon što se prišlo odvajanjupojedinih redova svirala (registara) iz ranijeg bloka, te konstruiranju pedala.9 »Item ad relacionem domini lectoris pro Bolfango organista alemano de mandato dominiReverendissimi fl. II«. (ACA, fol. 87/1, str. 7) Iako bilješka nije točnije datirana, datum se može izvesti prema zabilješkama prije i poslije tog zapisa, pa izlazi da je popravak obavljen između 20. kolovoza

[Pro fešto beati Regi Stephani] i 26. listopada 1501. [In fešto beati Demetri].

L. Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 — 4 0 7

rinske, orgulje zahtijevale su složenije zahvate i popravke, kojima Wolfgang, izgleda, nije bio dorastao; kanonici, 20. studenoga iste godine, šalju karedral- nog orguljaša, kanonika Jeronima (Iheronimus) u Maribor da pozove u Zagreb orguljara Mateja, koji je baš tada ondje radio, za što su mu dali, u ime putnog troška, 3 florena.10 Početkom iduće godine Matej je doista došao u Zagreb gdje je 17. siječnja 1502. sklopio pogodbu u vezi s popravcima orgulja, po kojoj mu se za posao imalo isplatiti 92 florena, a za podvoz i troškove puta dali su mu 2 florena.11

Ugovoreni posao Matej nije obavio, jer u računima piše da mu je 20. studenoga 1502, prema pogodbi, isplaćeno u ime obavljenog posla samo 25 florena, dok je tesarima iz Kraljevca za podizanje postamenta orgulja isplaćeno 40 solida i 6 solida za čavle.12 Kako do 1505. više nema daljih ubilježbi troškova za popravak orgulja, očito je da je onaj prvotni ugovoreni posao u toku rada obustavljen već na samom početku, kad je Matej u ime plaće dobio samo 25 florena. Da ni kasnije nije došlo do daljih isplata vidi se po tome što u računima nastavlja redovito bilježiti svaki, pa i najmanji, izdatak, ali o orguljama nema ni riječi.

Čini se da bi se moglo navesti nekoliko razloga za prekid rada. Moguće je da se pokazalo kako Matej nije dorastao poslu koji je trebalo izvršiti, pa su kanonici obustavili radove i odlučili potražiti drugoga majstora, što, iz nepoznatih razloga, nije odmah bilo izvedivo. Jednako je moguće da su naručitelji u tijeku samoga posla odlučili orgulje ne samo popraviti nego i modernizirati prema novom sistemu, s registarskim povlačnicama i pedalima, a to Matej možda nije znao izraditi. No, obustavu je mogao skriviti i jaki potres koji je 25. ožujka iste godine zadesio Zagreb, kad je — kako bilježe kronike — stradalo mnogo kuća, a bio je srušen i toranj Sv. Marka.13 Nitko nije zabilježio je li tom prilikom kakva

10 »Item sabbato post festum beate Elisabeth, [20. XI. 1501, op. ZB] de commissione đomino-rum dedi magistro Iheronimo canonico pro expensis ad Marpurgam ... flor. III. 1501.« I. Kr.TKALČIĆ, Monumenta..., XI, 303.

11 »Item in profesto beate Prisce virginis et martiris [17. I. 1502] fuit convencio facta perdominos in sacristia pro reparacione organi, 1502. cum magistro Matheo de Marpurga ... fl. LXXXXII.Eodem die dedi eidem magistro Matheo pro arra flor. I, et I flor. pro expensis.« I. Kr. TKALČIĆ,Monumenta..., XI, 304.

12 »Item dedi eidem magistro Matheo feria secunda post festum beati Leonhardi [20. XI.1502] de commissione dominorum coram magistro Paulo de Roycha flor. viginti quinque in sortemconvencionis et stipendii ipsius.Item carpentariis de Kralewecz pro ereccione stacionum organi dedi pro expensis solidos XL,et sol. VI ad clavos.« I. Kr. TKALČIĆ, Monumenta..., XI, 304.13 Potres spominju slijedeći autori: Ivan TOMAŠIĆ, Chronicon breve Regtii Croatiae: »AnnoDomini 15[0]2. die 26. Martii hora 2 post meridiem, fuit factus maximus tere motus in Coruatia, ita,ut multa edificia ruginasse dicunt, et turris sancti Marci Zagabriae funditus ruinata est.« (Usp. IvanKUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Arkiv za povjestnicu jugoslavensku, Zagreb 1869, sv. IX, str. 24.)Pavao RITTER VITEZOVIĆ, Kronika aliti szpomen vszega szvieta vikov, Zagreb 1686: »Godine1502. velik potres u Hervatskom Orsagu, od koga se vnoge hishe porussise i v Zagrebu turen sv. Marka.«A. F. DRAXLER, Agratn eine freie Stadt, Zagreb 1842, 16: »Am [2]6. März ward Agram, von einerso heftigen Erderschütterung heimgesucht, dass die meisten Gebäude der oberen Stadt beschädigtoder zerbrümmert wurden, der Thurm der Markuskirche mit ungeheueren Krachen zusammenstürzte.«

8 L . Š A B A N — Z. B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 — 4 0

oštećenja pretrpjela i katedrala, ali nije isključeno da je šteta bilo. Upravo su tada stare orgulje mogle postradati, zbog čega kanonicima nije preostalo drugo nego obustaviti popravak i potražiti graditelja koji će postaviti nove, dakako, modernije orgulje. Te, druge, orgulje djelo su biskupa Luke.

Druge orgulje. Biskup Osvald oporučno je ostavio 10.000 florena za izgradnju biskupskog dvora i utvrđenja oko katedrale. Tako je biskup Luka, izvršilac oporuke, kralju morao položiti račun o svotama koje je potrošio u tu svrhu. Među ostalim izdacima navodi se da je oko 1. svibnja 1505. izdano 85 i pol florena za nabavu 3 centa kositra i 16 libri zlata za orgulje koje će izraditi majstor Marko.14 Tolika količina kositra kupuje se samo kad valja izraditi veću količinu svirala, što bezuvjetno upućuje na izradu novih orgulja. Izdatak za nabavu 16 libri zlata potrebnog za pozlatu svjedoči da su dekorativni dijelovi kućišta tom prilikom bili pozlaćeni. Plaćanje materijala za nove orgulje Osval- dovim novcem, te trošak za njih iskazan među svotama koje su se utrošile za gradnju utvrđenja i biskupovog dvora, navode nas na pomisao kako je Osvald možda usmeno izrazio želju da se od njegovih sredstava nabave predviđene orgulje, za koje je već počeo graditi kor, što je biskup Luka izvršio i kralju u iskazu obrazložio.

Premda se za nove orgulje izrađivala velika količina svirala od novona- bavljenog materijala uz koji se, sasvim sigurno, pretopila kovina neupotrebljivih svirala starih orgulja, dodatno se popravljaju i upotrebljive svirale ranijih orgulja, za što je orguljar Marko, 20. svibnja 1506, dokupio kositra za 3 florena, koji je pronašao u zagrebačkih franjevaca. Tom se prilikom spominje i popravak nekog mjesta u crkvenom zidu pod orguljama, pored nekog kipa.15 Činjenica da se u to doba (1505) izrađuju nove svirale, da se zatim (1506) popravljaju stare [»pro fistulis reformandis de novo«], te da se popravlja i dio zida kraj kipa pod orguljama, razlozi su koji nas navode na pomisao da je potres ipak uzrokovao oštećenja starih orgulja i bio razlogom za obustavu popravka koji je obavljao majstor Matej. Inače, svirale starih orgulja vjerojatno se ne bi trebale popravljati i lemi ti.

Više razloga upućuje na zaključak da je majstor Marko bio talijanski graditelj, gradeći orgulje zagrebačke katedrale onako kako su ih gradili u gornjoj Italiji. Te su orgulje bile sastavljene isključivo od principalnih registara, iako sa samostalnim povlačnicama i jednim registrom u pedalu. Njemački bi graditelj instrumentu namijenjenom katedrali vjerojatno dodao poneki od registara kon- trastirajućeg zvuka (poklopljenice, polupoklopljenice, ili pokoji jezičnjak), kakvi se počinju graditi na pragu 16. stoljeća. Takve su registre zagrebački kanonici,

14 »Item, circa festum ascensionis Domini [tj. oko. 1. V. 1505, op. Z.B.] pro emendis tribus cen-tenariis stanni et sedecim libris auri pro organo zagrabiensi per magistrum Marcum fiendo, dedimus... fl. LXXXV 1/2.« (I. Kr. TKALČIĆ, Monumenta..., Ill, 7).15 »Feria Quarta post festum beati Marcij [oko 17. V. 1506] ... posuerunt ... organum refor-mandum fl. VII sol. LVIII.Feria quarta in vigilia Ascensionis [tj. 20. V. 1506] dono dedj Marco organista pro stagno quodemerat a fratribus Sti. Francisci pro fistulis reformandis de novo fl. III.Eadem die labores ecclesie penes statuam quod reformavit lapicida sub oreano sol. XXXV.«(ACA, fasc. 101)


po svoj prilici, upoznali već koju godinu kasnije (možda baš u Pečuhu) i poželjeli ih imati u svojim orguljama. Godine 1517. oni se obraćaju prepoštu pečujskog kaptola da im pošalje tamošnjeg graditelja orgulja, koji bi za 50 florena izveo ne samo popravak instrumenta već ih ujedno i obogatio novim, nedavno konstruiranim glasovima (»cum novis vocibus nunc inventis«). Odgovor graditelja nije se u cijelosti sačuvao, već među regestima spisa koje je u 18. stoljeću sastavio kanonik Marcelović posjedujemo dio teksta njegova pisma od 5. studenoga 1517. Srećom, taj regest sadrži najbitniji dio pisma iz kojeg je vidljivo da je graditelj obećao doći u Zagreb, popraviti orgulje i izraditi neke nove tipove registara, tek nedavno iznađenih.16 Na osnovi tog teksta možemo zaključiti da je vjerojatno već početkom iduće, 1518, godine graditelj došao u Zagreb, te popravio i povećao orgulje.

Iako regest ne sadrži ime graditelja, zahvaljujući Kilianu Szigetiju, njegovo je ime danas poznato. Bio je to kanonik pečujskog kaptola Joannes Steck (sred. 15. — prva pol. 16. st.), koji je, poput mnogih orguljaša onoga vremena, umione samo popravljati nego i graditi orgulje, i to tako dobro da je postao nadaleko poznat i tražen.17

Zahvaljujući Steckovom obogaćenju novim registrima, katedrala je početkom 16. stoljeća dobila nove renesansne orgulje u kojima je, osim glavnine principalovih registara, bilo i registara karakterističnih boja zvuka (po svoj prilici poklopljenice i koji jezičnjak). Te su orgulje morale imati izvrsnu i monumentalnu zvučnost, primjerenu golemom prostoru katedrale, jer kad su 1645. propale, neki je kanonik zapisao da su bile orgulje zadivljujuće veličine i zvučnosti (»organum mirae magnitudinis et suavitatis«).18

Zadržimo li se na podacima koji su se sačuvali iz vremena gradnje tih drugih orgulja zagrebačke katedrale (1505. odnosno 1517. godine), ne bismo imali ništa više dodati. No, u ugovorima o gradnji slijedećih orgulja, 1647. godine, spominju se neke pojedinosti koje bacaju novo svjetlo i na Lukine orgulje. Naime, njihovom propašću nakon rušenja dijela svoda katedrale, uzrokovanog rušenjem jednog od glavnih stupova koji su nosili crkveni svod,19 biskup Martin Bogdan i kaptol sklapaju, 1. srpnja 1647, ugovor s katedralnim orguljašem i graditeljem orgulja Gregorom Štrukelom (prema Tkalčiću: Grgom Struglom; umro 1650) o gradnji novih orgulja s 13 registara. Tom su prilikom izričito postavili zahtjev da nove orgulje u svemu, pa i u pogledu veličine i rezbarskih ukrasa, budu kao one ranije (»auf die vorige Manier, ... gress vnd geschnitnen arbeit, als vor ist gewest«).20 To, u stvari, znači da je graditelju stavljeno u zadatak da točno ponovi pređašnji instrument, koji je on i te kako dobro poznavao: popravljao ga je još 1621, svirao na njemu skoro 20 godina (otprilike, od

16 »Anno 1517. 9. novembris. Quinqueeclesiis: Organista, feria secunđa ante s. Martinum [9.XI. 1517]. Scripsistis praeposito Quinqueecclesiensi ratione renovationis vestri organi pro 50 for. cumomnibus suis defectibus in vestris expensis cum novis vocibus nunc inventis, ex novo vobis reforma-bo.« <Marcelovic, Regesta, ut supra, br. 147> I. Kr. TKALČIĆ, Monumenta..., Ill, 185.17 Kilian SZIGETI, Regi magyar orgondk; Pecs, Zenemükiadö, Budimpešta 1979,14—19.

18 Janko BARLE, Ferdo Heferer, graditelj orgulja, Sv. Cecilija, XXII/3 (1928), 132.19 I. Kr. TKALČIĆ, Prvostolna crkva...,. 103; Lj. KARAMAN, Bilješke..., 37.20 Vidi tekst ugovora u prilogu broj 2.

10 L . Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 — 4 0

1627)21 za koje ga je vrijeme stalno održavao i popravljao, te 1634. godine povećao za novih 5 registara.22 Zahvaljujući ugovoru za treće orgulje (1647) u mogućnosti smo deducirati karakteristike Lukinih orgulja iz 1505/06.

Kućište trećih orgulja, građenih 1647, preživjelo je sve do potresa 1880. godine, pa se prospekt vidi na fotografiji unutrašnjosti katedrale koju je nakon potresa 1880. godine snimio Ivan Standl. Tu se vidi prospekt koji nije barokni, kako bi priličilo orguljama iz sredine 17. stoljeća kad je fotografirani instrument postavljen, nego talijanski renesansni prospekt (vidi sliku 1). To do sada nije bilo zapaženo. Budući da se u gornjoj Hrvatskoj orgulje nisu nikada gradile na talijanski nego na njemački način (osim za kratkoga boravka Gaetana Mosca- tellija u Zagrebu, između 1808. i 1815) jasno je da su 1650. godine kućište oblikovali prema onom ranijem, što nije bilo osobito teško, jer su sigurno veliki dijelovi starog kućišta postojali, iako, možda, ponešto oštećeni. To znači da su već ove orgulje, građene 1505, bile talijanskog renesansnog tipa.

Nije čudno čini li nam se izazovnim pitanje do koje je mjere graditelj u 17. stoljeću bio u stanju ponoviti prijašnje orgulje. Prvo što nas navodi na razmišljanje jest ugovorna obaveza Štrukelu da postavi, za to vrijeme neuobičajen, opseg klavijature od 50 tonova, koliko mora imati svaki registar u manualu (miksture dvostruko ili trostruko više). U doba baroka uobičajilo se graditi klavijature s opsegom od 45 tonova (C/E-C3) u kojem je najdublja oktava bila po- kraćena (8 tonova, jer su svi polutonovi, osim tona B, bili izostavljeni). Takva oktava, u smislu ugovora, nije dolazila u obzir. Kad bismo pretpostavili da je graditelj ipak izradio klavijaturu u gornjem opsegu, s punom kromatikom u najdubljoj oktavi, dobili bismo opseg od samo 49 tonova. Uzmemo li gornji opseg s pokraćenom oktavom kao bazu i produljimo ga u najvišoj oktavi za 5 tonova do tona F3, klavijatura će imati opseg od 50 tonova, ali se takva, u pravilu, gradi tek od druge polovice 18, odnosno od početka 19. stoljeća, a nikako već u 17. stoljeću. Prema tome, vjerojatno ni takva klavijatura nije rješenje koje bi zadovoljavalo.

Sasvim je drugačija situacija uzme li se u obzir da su Lukine orgulje, koje je Štrukel kopirao, građene 1505. Sve orgulje gotičkog i renesansnog razdoblja bile su građene s klavijaturom od 50 tonova, no te klavijature nisu počinjale od tona C nego od kontra F. Takav opseg klavijature počeo se mijenjati u prvoj polovici 16. stoljeća.23

Iz navedenoga saznajemo dvoje: renesansne su orgulje iz 1505/06. imale opseg od kontra F do, otprilike, C3 s vjerojatno izostavljenim kojim kromatskim tonom na početku i na kraju niza; bile su to, za tadašnje pojmove, velike katedralne orgulje. Njihov opseg imale su, na primjer, orgulje u crkvi Sv. Severina u Bordeauxu (1514) i Sv. Petra u Mođeni (1519). U oba se slučaja radi o velikom

21 Ladislav ŠABAN, Zagrebački orguljaš Bernardo Monte ..., 70—73,108—111.22 Ugovor vidi u prilogu broj 1.23 Zanimljivo je da je tradicija F-orgulja prisutna u Italiji čak i u 18. stoljeću kod najvećih tipo

va katedralnih orgulja (Petar Nakić, Gaetano Callido), kad opseg manuala počinje s kontra F izavršava s C3. Takvog su opsega bile sve do 1936. godine orgulje katedrale u Trogiru, kad ih je MilanMajdak preuredio na današnji raspon, koji počinje s najdubljim tonom C.


SI. 1: Renesansni prospekt orgulja zagrebačke katedrale snimljen nakon potresa 1880. (foto: Ivan Standl; ljubaznošću Muzeja grada Zagreba)

12 L . Š A B A N — Z. B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 ^ 0

katedralnom instrumentu čiji je najdublji ton bio kontra F, dok su manji instrumenti imali samo 38 tonova i počinjali su oktavu više (F). Tako se u Zagrebu 1647. godine dogodio jedinstveni anakronizam koji je, jamačno, bio bez primjera i u svijetu: u jeku punog baroka ponovo se gradi ranorenesansni instrument. U to je doba takav instrument mogao načiniti samo majstor koji je s ranijim instrumentom bio onako detaljno upoznat, kako je to bio Gregor Strukel.

Da su crkvene vlasti 1647. godine toliko inzistirale na točnom ponavljanju ranijeg instrumenta može se protumačiti jedino time što su kanonici zagrebačkog kaptola bili toliko zadovoljni zvukom Lukinih orgulja da su ponovno željeli imati instrument iste zvučnosti. Kao i nekad, za biskupa Luke, ponovo nisu iskoristili priliku, da, nabavljajući nove orgulje, dobiju moderan barokni instrument prikladan prostoru katedrale. Vjerojatno za to u tom času nisu imali sredstava jer je trebalo podići novo krovište, popraviti urušeni stup i svod, te nadomjestiti pet porazbijanih oltara i postradale kanoničke klupe. Zamišljajući sve te ogromne troškove koje je valjalo namaknuti, u punoj nas mjeri zadivljuje primjer najveće ljubavi prema orguljama, koje su uz silne materijalne žrtve počeli graditi prije nego su uspjeli sanirati štete uzrokovane požarom i urušavanjem katedrale.

Ugovor sa Štrukelom vrlo je poučan dokument i zaslužuje punu pažnju. To je prvi od sačuvanih dokumenata koji točnije govori o sadržaju orgulja zagrebačke katedrale. Kako smo rekli, orgulje su imale biti građene »po prijašnjoj maniri«, što će reći, poput Lukinih orgulja. Taj se zahtjev, očito, odnosio na broj, kao i na sastav, registara, te njihovu zvukovnu konstrukciju (menzure), koja je u svemu odgovarala katedralnom prostoru. Ostali elementi svirnog mehanizma nisu bili relevantni, jer su u to vrijeme bili podjednaki kod svih orgulja.

U ugovoru se precizno navodi dispozicija od 13 registara, tj. 10 u (jednom) manualu i 3 u pedalu; pobliže se navodi kakvi oni trebaju biti i iz kakvog ih materijala treba izraditi; precizno navodi broj svirala. Manual je trebao imati opseg od 50, a pedal od 19 tonova.

Prva karakteristika dispozicije jest apsolutna premoć metalnih registara u manualu (od 10 samo je jedan drveni [»Portun von Aichenen holz Pfeiffen«]), a u pedalu dva (»Portun von Holz Pfeiffen«, »Principal von Holz Pfeiffen«). Svi ostali registri, pa i pozauna u pedalu, bili su metalni. Osim za najveću, 21 svi- ralu velikog principala u prospektu (»Portun in Perspectiv«), koje su imale biti izrađene iz finog engleskog kositra, sve ostale cijevi su trebale biti izrađene iz olova (»von Play«).24 Štoviše, ostalih 29 svirala principalnog registra, smještenih u ormaru i nevidljivih promatraču, bile su građene od olova poput ostalih svirala. Svi orguljari grade prospektne svirale iz visokopostotnog plemenitog kositra, no sastav materijala upotrebljavan za cijevi u unutrašnjosti instrumenta jest različit. Talijani ih grade uvijek iz olova, odnosno slitine, s velikim postotkom olova i malim postotkom kositra. Ta je praksa u Italiji bila prisutna od renesanse

24 Oduvijek se nastojalo da svirale u prospektu, vidljive promatraču, ostave utisak srebra. Utu se svrhu koristio fini engleski kositar koji se dovozio iz Indije, a mogao se polirati do visokog srebr-nastog sjaja i nije brzo oksidirao. Ostale, manje svirale, smještene u kućištu i za promatrače nevidljive,izrađivalo se od koje jeftinije legure s velikom primjesom olova.

L . Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 - ^ 0 13

do duboko u 19. stoljeće. Naprotiv, u graditelja sjeverne i južne Njemačke postotak kositra mnogo je veći, iako ne onoliki kao u prospektnim sviralama.25 U ugovoru za zagrebačke orgulje izričito se tražilo da sve unutrašnje svirale budu olovne (»von Play«), što ukazuje ne samo na to da je i u tom pogledu Štrukel morao ponoviti Lukine orgulje, već da je graditelj Marko bio sljedbenik talijanskog načina njihove gradnje. Čak i struktura kućišta Štrukelovih orgulja, a naročito raščlamba prospekta koja se vidi na Standlovoj fotografiji, pokazuju prospekt koji napadno podsjeća na prospekt renesansnih orgulja gornje Italije. To nas navodi na zaključak da je čak i kućište starih, Lukinih orgulja Štrukel ponovio u cijelosti.

Razmotrimo dispoziciju manuala Štrukelovih orgulja, koja je slijedila dispoziciju prethodnih orgulja:

Principal (veliki, u prospektu) 16' (od kontra F)Principal (obični) 8' (od F)Octav 4' (od f)Superoctav 2' (od fl)Quint 11/3'(ode2)Mixtura 3x Mixtura 2x Cimbal 2xPortun 8' ili 16'Copula 4' ili 8'

Ako od 10 manualnih registara izdvojimo sve principalne registre (uključivši obje miksture kao i dvostruki cimbal) u čijem okviru treba tražiti sastav Lukinih orgulja iz 1505, vidjet ćemo da samo dva registra ne pripadaju toj skupini:drvena velika flauta (»Portun«) i manja poklopljenica (»principal mit copl«).

U toj se dispoziciji nameću principali koji, neosporno, odlučuju o karakteru instrumenta, a to je onaj pravi »orguljski« zvuk, koji je, po svemu sudeći, bio iznimne sonornosti. U toj dispoziciji zbunjuje prisutnost čak tri miksture (mješanice): oštra trostruka, nešto slabija dvostruka, te srebrnasti visoki cimbal, koje se stilski nikako ne uklapaju u talijanske instrumente. Talijani ostavljaju sve alikvote kao zasebne nizove koje orguljaš može proizvoljno kombinirati, dok Nijemci i neki drugi narodi visoke alikvote povezuju u gotove cjeline koje se aktiviraju jednim potezom povlačnice.

S obzirom na pretpostavku da je Marko bio talijanski graditelj, po kojem je principu 1505. izradio Lukine orgulje, miksture bi mogle biti intervencija kojeg kasnijeg renesansnog ili ranobaroknog majstora južnonjemačke škole, ali ne Talijana (možda Flaunstain ili Štrukel). Talijani renesanse nerijetko udvajaju temeljni principal drvenim registrom izrazito principalne intonacije, pa bi »portun sa sviralama od hrastovine« mogao biti takav udvojeni principal; pre

25 Radi usporedbe, spomenimo visoki postotak kositra u unutrašnjim sviralama orgulja u Le-poglavi (1649), te, suprotno tome, visoki postotak olova u orguljama Petra Nakića, Gaetana Moscatel-lija, Gaetana Callida.

14 L . Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 ^ 0

ma tome, ne bi ga valjalo pripisivati Stecku nego Marku. Osim toga, u ugovoru se spominje odmah na drugom mjestu (a prije manjeg, normalnog, principala), pa je očito da se poštovao neki red veličina.

Temeljni drveni pedalni registar koji još od kraja 15. stoljeća grade u Italiji (kasnije obično nazivan Contrabasso) bit će sigurno Markov, a možda isto tako i onaj drugi pedalni registar nazvan principal, drvenih svirala.

Stoga, dispozicija iz 1627. nije dočaravala vjerniju sliku orgulja iz 1517, ali ju je moguće zamisliti. U glavnim potezima ta je dispozicija slijedila stanje koje je bilo zatečeno početkom 17. stoljeća, nakon vjerojatne Flaunstainove, a možda i koje rane Štrukelove intervencije. Dodatne registre, koje je Štrukel gradio 1634, ne nalazimo u ugovoru, ukoliko to nisu bile spomenute miksture.

Prema tome, novom je instrumentu od Marka ostao opseg s temeljem na kontra F,26 opseg klavijature, raspored na vanjske kositrene i unutarnje olovne svirale, opći utisak principalnih orgulja renesansnog ili ranobaroknog zvukovnog karaktera, kao i oblik i struktura kućišta, čiji prospekt u potpunosti odaje utjecaj talijanskog načina gradnje orgulja u vrijeme renesanse.

Nameće se pitanje jesu li Lukine orgulje, pored proširenja 1517, doživjele neke bitnije preinake do vremena kad ih je Štrukel upoznao, uslijed čega bi se moglo dogoditi da Štrukel nije ponovio Lukine nego neke, prema drugima prerađene, orgulje.

Već je spomenuto da je Lukine orgulje majstora Marka 1517. povećavao Ivan Steck iz Pečuha. Te su orgulje sretno preživjele bombardiranje katedrale koje je izvela vojska kralja Ferdinanda 1529. godine, kad su teško oštećeni krovište i zapadno pročelje. Orgulje nisu stradale jer su se nalazile na empori u blizini prezbiteri ja, duboko u unutrašnjosti crkve. Uostalom, o njihovom postojanju i upotrebi svjedoče brojna imena orguljaša koji se tijekom 16. stoljeća stalno spominju i slijede, skoro u potpuno zatvorenom nizu.

Popravak koji je na orguljama izveo majstor Ivan iz Varaždina 1545/46. godine nije mogao uključiti zahvat neke veće rekonstrukcije ili njihovog moderniziranja, jer iznos koji mu je isplaćen nije bio toliki da bi ukazivao na velike radove. On je 1545. umjesto novca s kojim u jeku neprestanog ratovanja s Turcima crkva niti nije raspolagala, primio 72 kabla običnog vina sabranog od vinske desetine,27 a 1546. posebno u ime nagrade još 20 kabala finog vina.®

26 Na fotografiji iz 1880. velike svirale prospekta znatno su veće od veličine osamstopnihprin cipala.27 »Anno 1545. Item magistro Joanni organiste dediti vini cubulos LXXII«. (ACA, fasc. 63/3)

28 Usp. Ladislav ŠABAN, Da li je majstor Ivan iz Varaždina..., 18—20. Greškom tiskara učlanku je izostavljen dio teksta pisma upućenog kaptolskom kaštelanu Nikoli Segiloviću u Toplice.Pismo u cijelosti glasi:»1546., 28. octobrisEgregie, nobis dilecte. Salutem. Iam magister Johannes organista debito modo perficit organumnostrum, eidemque plenarie satisfecimus, tarnen adhoc pro victima, exigentibus meritis eiusdem dona vimus ei vini cubulos viginti. Tu igitur debeas eidem dare de bono vino prefatos viginti cubulos, etfacias deduci VVarasdinum ad domum ipsius. Vale. Datum in fešto beatorum Simonis et lude apos-tolorum. 1546. Capitulum ecclesiae ZagrabiensisIn dorso: Egregie Nicolao Segylewych, castellano nostro Thoplycensi, fideli, nobis dilecto.«(ACA, fasc. 59, no. 5)


Godine 1577/78. boravio je u Zagrebu oko 8 mjeseci neki orguljarski majstor Nijemac, koji je, prema računskim iskazima, za čitavo vrijeme dobivao jelo i piće, te nešto novaca u ime posla. Unatoč dugom boravku za čitav svoj posao dobio je samo 40 rajnskih forinti. Godinu dana ranije isplaćen mu je neki iznos s kojim je u Koruškoj mogao nabaviti materijal potreban za popravak, a budući da se radilo o 20 janjećih koža, očito je izrađivao nove mjehove.29

29 Do sada nezapažen svežanj računa katedrale pod signaturom ACA, fasc. 105/10, sadržimnogo važnih podataka o izdacima za različite popravke u katedrali i na njenom inventaru pa tako iorguljama. Svežanj nosi na vanjskoj stranici zabilješku: Exitus Pecuniarius Ecclesiae Zagrabiensi tempore Custodiae Valentinj Napwlij, Eisdem Ecclesiae Custodis et Canonici etc. 1571. Olovkom je dopisano: 1571—1580. O orguljama postoje slijedeće ubilježbe:

1573. Ittem circa idem tempus [tj. circa festum Pasce] reformatione follium organi et alijs adillud Necessarijs f 1

[1577.] Item. Eodem anno ut supra pro reformatione follium Organj Ecclesiae in parte deNouo paratarum per Manus Sigismundj Organistae in profesto S. Marci Ewangelistae et Martirisdedj Renenses vigintj

Idque cuidam Germano qui superscripta pecunia in partibus Carinthiae necessaria pro Organoemit Germanus iste reparabit Organum.

1578. Sabbato ante Dominicam Inuocauit pro pineis Asseribus magnis Quadraginta Ad Organinecessitates Emptis dedi Andreae Saffranich, Ciui Ciuitatis Montis graecensis fl. duos g 53.Item. Eidem fabro Organj a Dominica Inuocauit usque Dominicam Misericordia domini pro

cibo et potu dati Renenses Nonem.Eidem in sorte Sallarij in festo S. Marci Ewangelistae dati Renenses decem.Item Dominica Exaudj pro cibo et potu similiter [?] Renenses tres.Item in festo Sanctissimi Trinitatis Eidem in sortem Salarij dati gr. LIII.Item dominus Magister Philippus fabro Organi emit similiter currum [?] unum lignorum gr.

XXXIIIdque cum venisset et autequam incipisset laborari.Item fabro Organi pro Mense rursus dedi Renenses tres.Item ad Mensem rursus accepit Renenses tres.Item in festo Exaltationis S. Crucis Idem Artifex Organi similiter [?] pro Mense ad cibum [?]

Renenses III.Item Blasio Sthakor et alijs tribus suis socijs qui parauerunt ligno quadam in Organo pro follibus

in festo S. Matthei dedi fl. II gr LI.Item in festo S. Gallj artifici Organi dedi Gr. LIII.Item ante octo dies. Gr. LIII.Item in festo SS. Simonis et Judae Apostolorum Eidem dedi Gr. LIII.Item pro Corda ad folles dedi eodem tempore Gr. II.Item drca idem tempus Emerito fabro Otrogario ad Organa folles aliquid parauit dedi Gr. LIII.Item feria sexta intra octauas S. Martini Magistro Organi dedi Renenses septem.Item eidem 3 Decembris dedi Renenses undeci Et sic est totaliter solutus.1579. Circa festum Conuersionis S. Paulj.Item pro Tabula tura ad Organum dedi absque Asseribus saltem pro labore Osualdo artifici fl. II

gr. DII.Računima je pridodana ceduljica s rekapitulacijom glavnih troškova:Ad Quatuor folles Ligneos: pelles Vitulinas 20 R 7

Bituminis libras 10 R 1 Ligaturas ferreas 8 R 1 pro labore ipsius magistri R 40


Godine 1587, dakle 41 godinu nakon onog najvećeg popravka koji je dovršio Ivan iz Varaždina, katedralnim je orguljama opet trebao temeljiti popravak koji je za znatnu svotu od 152 florena izveo, u stranoj literaturi već ranije dobro poznati orguljarski majstor, Joannes Peck (Beck) iz Znojma. Tom su prilikom ponovno popravljeni i mjehovi.30 Ipak, taj popravak nije mogao biti toliki da bismo pretpostavili kako su orgulje pregrađene, te da je temeljito izmijenjena stara udezba. Radi se još uvijek o instrumentu iz 1517, sada temeljito popravljenom, iako ne zadugo.

Godine 1598. mjehovi se opet popravljaju, za što se platilo 2 florena 16 đe- nara.31 U isto vrijeme, ili iduće godine, neki putujući orguljar pokušao je ponovno popraviti teško zapuštene orgulje. Međutim, kako saznajemo iz predstavke novog katedralnog orguljaša Andrije Flaunstaina (1599—1612), on je instrument samo rastvorio, a potom bez pozdrava pobjegao. Flaunstain se, uz sviranje, dobro razumio u popravak i gradnju orgulja, pa je iskvarene orgulje temeljito popravio za 200 florena i pritom se, kako sam kaže, gadno namučio radeći na njima 8 mjeseci.32

Poslije Flaunstaina, vrsnog orguljskog stručnjaka, koji je orgulje stalno uređivao i njegovao, njegov nasljednik nije to činio u istoj mjeri, pa su za nekoliko godina orgulje bile ponovno u lošem stanju. Zato se 1617. donosi odluka i određuje 20 florena za putne troškove tadašnjem katedralnom or- guljašu Bernardu Monteu (organist od 1611. do, otprilike, 1627), s tim da on pođe na put i dovede majstora koji će popraviti orgulje; to se, međutim, nije dogodilo.33

30 Svežnjić računa za razdoblje od godine 1587. do 1599. pod signaturom ACA, fasc. 105/29, snaslovom Exitus pecuniarius Ecclesiae 7agrabiensi tempore Custodie Caspari Scoblitij eiusđem Ec- c l ć s i f l f ! C u s t o d i s c (7 t i n t i i r i s p f c ------------------- A t n i n V ' i n m i n i 1 noHal-Vo r \ r»rcrnliamc**

t i U J1587. Item emj funem ad organa gr. 10Item dedj organistae ad bitumin gr. 12 Item restaurari fecj folles organj R 1, gr. 40 Item folles organi restauratj gr. 50Item pro restauratione Organj dedj Magistro Joannj Peck de Znoyma f. 152.Item fecj fieri basis organj et refecj Cistam in sacrarium f. 1

Viatrum [?] tempore restaurationis Organj gr. 18Item dedj organistae ad restaurationem follis gr. 501599, 2. Octobris. Andreae Flaunstain Organistae Zagrabiensi pro refectione organj totique iamfacta, iuxta conventione ejusdem cum Dominos Capitularibus iussu eorundem de praedicta pecuniadedi ei Hungaricales f. 200[15]99, 20. Decembris eidem Organistae iussu Dominorum dedi f. 30 quos ei ex gratia donumdederun t.31 [Nakon 15. XI. 1598] »Feria sexta post exceptionis organista ad pelles pro seficiendo organodedi fl. II den 16.« (ACA, fasc. 101/5)32 »1599., 2. Octobris. Andreae Flaunstain Organistae Zagrabiensi pro refectione organj totiqueiam facta, iuxta conventionem ejusdem cum Dominos Capitularibus iussu eorundem de praedictapecunia dedi ei Hungaricales f. 200.[15]99. 20. Decembris Eidem Organistae iussu Dominorum dedi f. 30 quos ei ex gratia donumdederunt.« (ACA, fasc. 105/29)33 »Item pecuniarum Renensium videlicet 20 9bris [1617] Domino Organistae de VoluntateDominorum datam, pro Conducendo Magistro ad separandum organum, ab eodem repetat, quiapromissis non stetit.« (ACA, fasc. 28—1 /60)


Godine 1618. u Zagrebu se nalazi neki majstor koji popravlja mjehove, za što dobiva 3 florena.34 No one veće i važnije popravke očito nije znao napraviti, pa ih je 1621. izveo Gregor Štrukel, koji je tada po prvi put u Zagrebu. Za posao koji je obavio primio je 160 florena, od čega u toj godini 160 florena, a 4. ožujka 1622. još 12 ugarskih florena.35 Iako je to bila velika svota, iz računa se ne vidi da je istodobno nabavljana i neka veća količina materijala, što bi se sigurno dogodilo da su bile građene nove orgulje, ili da se obavljala temeljitija pregradnja.

Noću, 27. svibnja 1624. u katedralu je udario grom i izazvao veliki požar krovišta. S tornjića iznad prezbiterija pao je veliki križ i probio strop, uslijed čega je plamen prodro u prostor katedrale, pa je tako stradao Osvaldov divot- oltar. Orgulje nisu postradale jer su se nalazile u empori iznad prezbiterija.36

Do povećanja orgulja dolazi 1634, u koje je vrijeme Štrukel postavljen kao katedralni orguljaš (1627—1650). On je te godine kanonicima ponudio posebnu vrstu orguljske mehaničke naprave, tzv. »rog« (hornwerk), koji je po narudžbi Gričana počeo graditi za toranj Crkve Sv. Marka, no, čini se da su Gričani odustali od nabave ne želeći ga isplatiti. Sad je taj rog nudio za upravo podignuti toranj katedrale (»ubi probissimum turres erectae fuerint«), za što moli da mu dadu od materijala namijenjenoga orguljama katedrale, spremljenog u sakristiji u vrijednosti od 50 ugarskih florena. Za svoj trud ne traži drugo do toga da mu »kaptol dade sinčića, kad bude toga dorastao, u Beč ili bilo gdje drugdje na izobrazbu«. Biskup mu je odobrio 50 florena, te potreban materijal od onoga priređenog za izradu 5 novih registara katedralnih orgulja koje je graditelj obećao izraditi. Uz to je obećao da će graditeljeva sinčića, kad za to dođe vrijeme, dati školovati.37 Iz tog se pripisa Strukelovoj ponudi saznaje kako su već bili nabavili kositra za izradu 5 novih registara, koji su doskora i izrađeni. Registre, koje orgulje tada dobivaju, vjerojatno treba potražiti u repertoaru boja tipičnih za barok (gudači, polupoklopljenice i si.) koje su željeli postaviti da bi se tako Lukine renesansne orgulje približile ukusu baroka. Međutim, stječemo utisak da ti registri nisu bili postavljeni 1647, zbog krajnje nestašice novca, već da su ugrađeni u slijedeće, treće orgulje.

Opraštajući se od burne prošlosti Lukinih orgulja koje su napravili Marko i Ivan Steck, moramo se zapitati što se može reći o graditelju Marku (o Stecku se više nema što pridodati, niti dodatno osvijetliti). Zasigurno, bio je vrstan graditelj čije su se orgulje odlikovale tako sjajnim zvukom da su kanonici 140 godina kasnije poželjeli da nove orgulje budu u svemu sasvim jednake Markovim, a to se prvenstveno odnosilo na njihovu zvučnost i ustrojstvo. Saberi- mo još jednom glavne karakteristike Markova umijeća. Glavna je odlika njegova instrumenta bila odlična zvučnost, što je kvaliteta koju postižu samo izvrsni

34 »1618, 6. octobris Dedi Magistro qui folles ad organum refecisset fl. 3.« (ACA, fasc. 101)35 1621 [prije 14. X]: »Item eonductus est Gregorius Štrukel, qui organum refecit Reniensibusđucentis et quindecim cui solui fl. 160.1622, 4 Martij dedi Gregorio Štrukel florenos Hungaricales 12.« (ACA, fasc. 101)36 Lj. KARAMAN, Bilješke ..., 37.37 Vidi dokument u prilogu broj 1.

18 L . Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 - A O

majstori. Po svemu se čini da je on gradio na naglašeno talijanski način, na što upućuje odabir materijala za svirale (od kositra je izradio samo one u prospektu, dok su u unutrašnjosti instrumenta bile olovne), još posve renesansni opseg klavijature, počam od kontra f,38 te na talijanski način oblikovan prospekt i izgrađeno kućište, kako se to vidi na fotografiji iz 1880. godine. Zaključujemo da je Marko doista morao biti neki ranorenesansni talijanski (možda baš mletački) graditelj, kojega je biskup Luka pozvao u Zagreb.

To što iz katedralnih računa đoznajemo samo za dio izdataka utrošenih za nabavu materijala (onaj koji je platila crkva), nije ujedno i znak da Marko nije dobio plaću, već je naprotiv znak da ga je biskup Luka platio od svojih prihoda (sjetimo se ponovno natpisa na orguljama) koji ga je bio pozvao i koji je snosio sav ostali trošak izgradnje kućišta i Osvaldovog pjevališta. Nipošto ne bi bilo iznenađujuće da je biskup Luka, taj veliki mecena umjetnosti i prvi promicatelj talijanske renesanse u gornjoj Hrvatskoj, povjerio gradnju novih orgulja jednom čuvenom mletačkom majstoru, koji bi mogao biti čak i znameniti 'Marco degli organi' iz Venecije.

Treće orgulje. Požar krovišta katedrale 1645, rušenje jednog stupa i dijela stropa (27. studenoga 1646) uzrokovali su propast Lukinih orgulja. Već 1. srpnja iduće, 1647, godine biskup Martin Bogdan (biskup 1643—1647) i kanonici zagrebačkog kaptola, sklapaju ugovor s Grgurom Štrukelom, »katedralnim orguljašem i ovdešnjim graditeljem orgulja« (Thumb Organist vnd Orgel Mäher alhir) o gradnji novih orgulja s 13 registara, koje bi bile nove, ali u pogledu veličine i rezbarskih radova građene u svemu po uzoru na prijašnje, kako smo to ranije opisali.39

»Pošto je zbog velike nesreće i strašnoga požara crkvi nastala velika šteta, a treba imati pred očima da je za popravak crkve predvidiv veliki trošak, biskup dobrovoljno obećava da će iz vlastite kese, sa znanjem i privolom precdsnog zagrebačkog kaptola njemu, (tj. Štrukclu, op. Z. B.), za čitavo gore opisano djelo izplatiti 1000 ugarskih talira. Uz to će 200 ugarskih talira dati odmah sada na početku i 200 ugarskih talira idućeg mjeseca siječnja 1648, kako bi mogao nabaviti potreban materijal. Sve ostalo isplatit će se kad djelo bude gotovo i ocijenjeno dobrim.« — kako se kaže u ugovoru.40 Sadržaj tog dokumenta u ovome radu većinom je analiziran pri opisu »drugih« orgulja.

Biskup Bogdan nije doživio to da vidi svoje orgulje, jer su one bile dovršene tek za njegova nasljednika biskupa Petra Petretića (biskup 1648—1667). On je 23. prosinca 1659. sa zagrebačkim »malerom« Ivanom Maurerom sklopio hrvatskim jezikom napisani ugovor o bojenju, pozlati i oslikavanju kućišta štrukelovih orgulja.41 Ugovor je u mnogom pogledu zanimljiv jer detaljno govori o značajnoj dekorativnoj opremi vanjskog izgleda kućišta, koje je po svom smještaju bilo vidljivo sa svih strana u katedrali.

38 Usp. prilog 3. — U svom opisu propasti katedralnih orgulja, Tkalčić taj dopis tumači drugačije i netočno. Usp. I. Kr. TKALČIĆ, Prvostolna crkva..., 102.

39 Vidi prilog broj 2.40 Usporedi ugovor u prilogu broj 2.1. Kr. TKALČIĆ prilikom opisa orgulja ne navodi točne

iznose prema ugovoru. Usp. Prvostolna crkva..., 102—103.41 Vidi prilog broj 4.

L. Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 ^ 0 19

U vizitaciji biskupa Vrhovca iz 1792. godine postoji detaljan opis smještaja instrumenta.42 Kor za muzičare bio je podignut od čvrsta kamena u gotičkom stilu, te je počivao na stupovima te, dijelom, na zidovima. Postavljen je bio tako da je iz lađe skoro sasvim zakrivao pogled u kapelu B. D. Marije (slika 2). Na njega se moglo doći s dvije strane: iz crkve prilično tijesnim — iako otmjeno i lijepo — spiralno postavljenim mramornim stubama, koje su bile »proviđene« rešetkastom željeznom ogradom urešenom različitim pozlaćenim ukrasima; ili se moglo prići iz biskupske bogomolje smještene u južnoj lađi nasuprot pjeva- lišta, prolazom koji je vodio preko stupova. Ti su stupovi rešetkama zatvarali prezbiterij, dijeleći tako crkveni prostor na dio namijenjen svećenicima i onaj za ostali puk.43 Pod pjevališta bio je prekriven opekama, a prilično visoka ograda pjevališta okrenuta prema crkvi bila je kamena, izrađena tako zbog sigurnosti onih koji se budu nalazili na koru i gledali dolje u crkvu. Orgulje su zauzimale gotovo trećinu prostora sjeverne empöre, licem okrenute prema svetištu, odnosno glavnoj lađi, i bile su smještene uzdignuto na stepenice (vjerojatno da bi orguljaš preko visoke ograde mogao pogledom pratiti zbivanje na glavnom žrtveniku). Čitav je taj prostor zbog udobnosti muzičara bio ograđen posebnom ogradom. Orgulje su divno djelo (»monumentum est insigne«), urešene slikama tajne Začeća Marijina i Muke Gospodinove, te k tome čitave urešene kipovima i rezbarenim ukrasima u sjajnoj pozlati. Orgulje su imale natpis: OSVALDI STERNIT FORNIX, CHORUM ET ORGANA LUCAE, BOGDAN MARTI- NUS PRAESUL UTRUMQUE LOCAT, ANNO DOMINI 1601 (treba biti 1651). Prema tom se čini, kaže zapisničar, da je kor podignut Lukinim i Osvaldovim novcem, a orgulje pak sredstvima Martina Bogdana (što, kako smo vidjeli, nije u potpunosti točno). U vrijeme vizitacija orgulje nisu bile sasvim ispravne; bili su im neophodni neki popravci.

Taj dragocjeni opis orgulja iz 1792. dopunjuje neke važne detalje koji nisu vidljivi iz originalnog ugovora sklopljenog s Ivanom Maurerom (umro 1666). Prema ugovoru, Maurer je imao orgulje obojiti i pozlatiti, i to sve ploče (to su očito zaklopne stijene na otvorima kojima se dopiralo do unutrašnjosti), kao i ostalo što kućištu pripada, te prebojati rezbarene kipove šestorice staraca na stupovima i njihove ukrase (»sesth kipou rezanih ztareih na ztupeh snihouemi czifframi«). Po svoj se prilici radi o nekim atlantima koji su »pridržavali« gornji dio orgulja. Nešto dalje (točka 3) govori se i o nekim kipovima koje će kanonici biti dužni prethodno dati kiparima-drvorezbarima okrpati, a tada će ih Maurer obojiti; kanonici će nabaviti platna za »table« (tj. slike), koje će Maurer vjerojatno oslikati.

Ta dva dekorativna dijela na kućištu zaslužuju našu posebnu pažnju kako bismo dobili što potpuniju predodžbu likovne opreme kućišta. Nije posve jasno o kakvim se »kipovima« radi i kakve popravke drvorezbar mora napraviti. Uopisu u Vrhovčevoj vizitaciji nema govora ni o kakvim kipovima, već samo o

42 Vidi prilog broj 3.43 Taj se smještaj dobro vidi na nacrtu katedrale koji je izradio Dragutin Klobučarić. BiskupVrhovac maknuo je ogradu 1800. godine, da bi puk dobio slobodan pogled na glavni oltar.


Sl. 2: Kor za glazbenike u zagrebačkoj katedrali


slikama s određenim prizorima, pa su kipovi možda u to doba bili već skinuti. Ako su prije Maurerova oslikavanja bili potrebni popravci, znači da već tada nisu bili posve novi, nego da su pripadali dijelovima propalih Lukinih orgulja, a u tom bi slučaju to predstavljalo značajan daljnji podatak o izgledu Lukinih orgulja.44

Druga je stvar sa slikama. Uvodno se u ugovoru s Maurerom spominje da će on biti dužan oslikati i pozlatiti orgulje »sa svim svojim tablama [pločama] i ostalim što orgulje pripada« dok se, u trećoj točci, kanonici obvezuju kupiti »platna na Table«, pa se, očito, radi o slikama na platnu. I, doista, takve slike spominje i Vrhovčeva vizitacija (prizor Navještenja i prizor Muke), iako se ne kaže jesu li bile na plamu ili na dasci kao ni gdje su bile nabavljene.

Iskustvo pokazuje da se na orguljama mogu oslikavati »table« tj. drveni zaklopci kojima se zatvaraju svirale i mehanika, te krila vratnica kojima se zatvara prospekt orgulja. Na vratnicama se vrlo često, s jedne strane, oslikava prizor Navještenja (na jednom krilu otvorenih vrata nalazi se lik Marije, obično u molitvi), dok je na drugom krilu lik Anđela Navjestitelja.45 Na drugoj strani vratnice stavljao se prizor Muke (npr., Maslinsko brdo ili Golgota) koji postaje vidljiv kad se u Velikom tjednu ili u slučajevima korote ona zatvaraju. Pri velikim orguljama vrata od punog drveta bila bi odviše teška i došlo bi, prije ili kasnije, do pucanja kućišta. Zbog toga su se u takvih orgulja slikana krila radila na platnu koje je bilo napeto preko drvenih okvira.46 U dokumentima nismo našli zapisano da li su »table« zamjenjivane slikama na platnu, pa pretpostavljamo da se u Maurerovom ugovoru radilo o oslikavanju takvih vratnica, koje su kasnije bile skinute jer ih se ne vidi na fotografiji iz 1880. godine.

Zlato i srebro potrebno za bogatu pozlatu ili posrebrivanje slikar je morao sam pribaviti, iako o trošku naručitelja, no o svom je trošku morao dati boju, ljepilo i ostale potrebne sitnice. Sav posao majstor je morao »lepo znasno dobro usze y szledne nachinittj«, a naručitelj će mu »na dobar rachun dela y marlivosttj« davati potrebne predujmove i isplatiti ga kada djelo dovrši. Za sav će trud i posao majstor primiti 525 rajnskih florena.47

Tako likovno rezbarijama i kipovima urešene, obojene i bogato pozlaćene orgulje (svota od 525 florena, plaćena samo za rad bez skupog materijala, svjedoči o obimu i raskoši opreme) morale su biti vrlo dekorativne i davati vrlo snažan utisak. Potpuno je razumljivo da se tako skupocjeno kućište upotrijebilo i onda kad su se nabavljale nove orgulje. Očuvalo se, zapravo, sve dok ga za restauriranja katedrale nisu izbacili zajedno s orguljama, i poklonili crkvi u Lonji, kuda, vjerojatno, ni kućište ni orgulje nikada nisu stigli.

44 Možda bi, također, valjalo ostaviti mogućnost da kipovi nisu pripadali orguljama, nego dasu bili smješteni negdje u unutrašnjosti katedrale, a da su ih kanonici dali prebojati koristeći Maurero-vu prisutnost.

45 Ovakav je tip ikonografije i na vratnicama pozitiva (1668) u Gradskom muzeju uVaraždinu, a poznat je i na mnogim drugim instrumentima.46 Takva se dekorativna oslikana krila nalaze u Muzeju crkvene umjetnosti u Zadru (iz bivšedominikanske crkve), te jedna u Muzeju katedrale u Trogiru, koju je oslikao Gentile Gellini.47 Tekst potvrde o primitku novca vidi u prilogu broj 5.

22 L. Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 ^ 0

Na kraju, postavlja se još jedno pitanje na koje ne možemo odgovoriti. Ako su 1647. obnovljene orgulje dobile talijanski renesansni prospekt, očito je da su takav imale i ranije, za biskupa Luke. Ostaje, međutim, nepoznato jesu li već te ranije orgulje imale i oslikana krila? Vjerojatno je da jesu, pa su i te barokne vratnice, u stvari, repliciranje ranijeg dekorativa Lukinih orgulja, tim više što je u doba gradnje svaki, iole reprezentativniji, instrument ukrašavan oslikanim vratnicama — poput orgulja u trogirskoj katedrali (1492), ili u dominikanaca u Zadru (1567—68). Vratnice u hvarskoj katedrali (oko 1600) oslikao je slikar Juraj Benetović. Prema tome, i Lukine već orgulje valja zamišljati u sjajnom renesansnom kućištu s bogatim zlatnim rezbarijama, izdašnom pozlatom i oslikanim vratima.

Grgur štrukel je možda mogao graditi čitave registre s odgovarajućim zračnicama i dobro popravljati orgulje, no, čini se da nije bio sasvim dorastao zadatku koji se postavlja pred graditelja novih orgulja. U suprotnom, teško bismo objasnili zašto samo pet do šest godina nakon velikog, zamalo generalnog popravka instrumenta, dolazi do njegove ponovne pregradnje. Graditelj je bio Nijemac Christophor Lauterspeck (Lautterspetch), za kojega nije zabilježeno odakle je došao.

Prema ugovoru sklopljenom s Lauterspeckom, 15. srpnja 1653, koji su u ime kaptola potpisali biskup Petar Petretić i kanonik lektor Juraj Ratkaj, povjesničar, majstor je na orguljama imao »sve i sva što na orguljama manjka i nedostaje« učiniti.48 Time su obuhvaćeni svi dijelovi: zračnica, mjehovi, svirale, registri, drveni principal te tremulant kojega do tada još nije bilo. Biskup i kaptol obvezali su se da će majstoru za djelo koje ima izvršiti dati sav potrebni, općenito nabrojeni, materijal: drvo, kositar, olovo, željezo, kožu i pergamenu i sve tome pripadajuće.

Za taj ćc posao majstor dobiti na ruke 215 rajnskih florena, a o trošku biskupa dobit će besplatnu opskrbu, zajedno sa svojim pomoćnicima. Majstor će se hraniti za biskupovim stolom, a njegovi pomoćnici s ostalim namještenicima. On će dobiti vina koliko želi, a pomoćnici svaki po mjeru za svaki obrok (doručak, ručak i večeru).

Na prvi pogled dobiva se utisak da majstor Lauterspeck gradi nove orgulje, jer se samo generalno nabrajaju svi dijelovi instrumenta i materijali. Međutim, svota od 215 florena ni izdaleka nije honorar primjeren za gradnju velikog instrumenta, već samo za njegov temeljit popravak. Iako u literaturi, do sada, nema traga Lauterspeckovu imenu, mora da je bio renomiran i cijenjen graditelj, jer mu biskup iskazuje posebnu pažnju hraneći ga pri svome stolu. On je najraniji poznati orguljski majstor u nas koji je vlastitim pečatnjakom pečatio dokumente.

Šesnaest godina kasnije orgulje su zaprašene, razdešene, mjehovi propuštaju, pa majstor Lauterspeck ponovno dolazi u Zagreb i 8. listopada 1669. ugovara s predstavnicima kaptola novi popravak.49 Majstor je bio dužan čitave

48 Tekst ugovora vidi u prilogu broj 6.49 Tekst ugovora vidi u prilogu broj 7.


orgulje rastvoriti, očistiti, sve registre udesiti te urediti sve što ne valja na mje- hovima. Materijal potreban za taj posao (drvo, olovo, željezo, koža i pergament) dat će kaptol. Za svoj posao primit će 60 florena, ali će sam plaćati hranu za sebe i svoje pomoćnike, dok će stanovati u biskupskom dvoru. Ako bi se tijekom rada pokazalo da ima još kvarova koji se prilikom sklapanja ugovora nisu vidjeli, ili da je još nešto polomljeno, kaptol je voljan snositi dodatni trošak.

Iz prvog se Lauterspeckovog ugovora vidi da su Štrukelove orgulje odmah u početku zahtijevale velike promjene i temeljite popravke, a onaj iz 1669. pokazuje da su tada orgulje trebale tek posve obično, reklo bi se, redovito održavanje.

Četvrte orgulje. Razumljivo da se anakronizirani Štrukelov instrument, građen 1647, nije mogao zadugo održati i da je uskoro došlo vrijeme koje je zahtijevalo drugačiji zvuk. Ukus visokog baroka više se ne zadovoljava gotičko-renesansnim zvukovnim koncepcijama starih instrumenata, pa se oni posvuda pregrađuju, moderniziraju ili se grade novi. To se dogodilo i u zagrebačkoj katedrali četrdeset godina nakon Štrukelove pregradnje, kad je Ivan Faller 1689/90. izveo temeljitu pregradnju Štrukelovih orgulja, obogativši ih mnogim novim registrima. Tada je katedrala dobila prave barokne orgulje.

Biskup Aleksandar Mikulić (biskup 1688—1694) i kaptolska gospoda iskoristili su prisutnost ljubljanskog graditelja Ivana Fallera u Zagrebu, koji je te godine postavljao nove orgulje u isusovačkoj crkvi sv. Katarine. Dne 4. kolovoza 1689. oni sklapaju ugovor o gradnji novih (sada već četvrtih) orgulja, koje će biti smještene u krasnom Štrukelovom kućištu.50 Teško je reći koliki su udio u novim zahtjevima imali tadašnji orguljaši, ali se čini da on nije bio bez utjecaja prilikom izrade dispozicije.51

Fallerov instrument ima 19 registara (samo jedan manual i pedal) i po sastavu se bitno razlikuje od onog ranijeg još sasvim renesansnog instrumenta. Na manual je otpadalo 16 registara (od kojih su samo tri drvena, a svi ostali od kositra),52 dok o olovnim sviralama nema više niti riječi. To već ukazuje da je pred nama majstor južno-njemačke škole. U pripisu (post scriptum) ugovoru vidi se da je Faller imao zadržati šest starih Štrukelovih registara, među kojima se posve sigurno nalazio skupocjeni principal u prospektu,53 dok su ostali bili naznačeni na posebnom listu koji se nije sačuvao. Inače, treba se na orguljama uraditi i popraviti sve što je potrebno.

Dispozicija manualnih registara više je nego zanimljiva: od 16 registara 9 je pripadalo skupini principala sa svim alikvotama, kojima možemo pribrojiti i četverostruku jaku miksturu, zatim karakterističnu baroknu visoku miksturu

50 Tekst ugovora vidi u prilogu broj 8.51 Ivan Zuppa pravio je dispoziciju za nove orgulje koju je zagrebačkim isusovcima 1688—89.

godine gradio Ivan Faller. Usp. Ladislav SABAN, Orgulje slovenskih graditelja 14.52 Jednako je i u pavlinskih orgulja u Lepoglavi (1644).53 U sačuvanom prednacrtu ugovora s nepoznatim orguljskim majstorom sklopljenim 1721, okojemu će doskora biti govora, izričito se spominje da veliki principal ima biti izuzet i ostati stari.Treba ga samo očistiti i uskladiti [Principale Majus excipiat, Purget et concordet], svi ostali registri

trebali su se tada graditi sasvim iznova.

24 L . Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 ^ 1 0

zvanu cimbal i napokon alikvot terc, koji naročito rado grade Nijemci. Skupini principala pripadalo je dakle 12 registara. U toj piramidi principala u kojoj se redaju čak 4 kvinta (2 2/3', 1 1/3', 2/3', 1/3') uz ostali red oktavnih registara (8', 4', 2', V, 1/2') treba gledati način koji je posuđen od talijanskog graditeljstva, gdje svi članovi principalove piramide figuriraju kao velika slobodna mikstura u kojoj se pojedini članovi posve slobodno uključuju i isključuju. Takvih se utjecaja može naći u majstora južnonjemačke škole koji su se usavršavali u Italiji, ili su bar na svom »vanđrovanju« upoznali talijanske instrumente. Čini se da je i majstor Faller jedan od takvih Nijemaca (možda Tirolac?). O njegovoj biografiji nema, inače, nikakvih podataka osim da je u Ljubljani imao orguljar- sku radionicu, te da je tamo stekao i građansko pravo.54

Od karakterističnih registara navode se samo četiri: 1. mala copula napravljena od kositra; 2. drvena »Syluestres Fistulas« ili po njemačkom »Waldflöte«; 3. drvena, uže menzurirana flauta; 4. jedna polupoklopljenica »cuspidata chori fistula« ili, njemački, »Spitzflöte« od kositra. Takva skupina registara tipična je u sastavu skoro svih većih baroknih orgulja.

Pedal je, također, bio tipičan za barok: tri drvena flautna registra (Portuna fletta), koji su sigurno bili zastupljeni u konvencionalnoj veličini 16'/8'/4'. Međutim, Štrukelove pozaune više nema. Vjerojatno je to bila karakteristična crta Fallerove koncepcije orgulja, koji, po svojoj prilici, nije volio jezičnjake čak niti u pedalu. Njemački graditelji voljeli su imati jezičnjake i u manualu i u pedalu, dok su ih austrijski graditelji nastojali izbjeći. Talijani su ih gradili još od renesanse i u manualu (tromboncini) i u pedalu (tromba). U starijim orguljama sjeverne Hrvatske uglavnom ih nema.

Rezimirajmo Fallerovu dispoziciju iz 1689. godine:

ManualPrincipal (8')Principal octav VIII (4')Principal kvint XII (2 2/3')Octava XV (2')Quinta XIX (1 1/3')Supra octava XXII (10Supra quinta XXVI (2/3')Octavula XXIX (1/2')Quintula XXXII (1/30Mixtura quadruplex (20Tertia (1 3/50Cymbalum (10Copula (80Fistula tecta seu fletta (40Sylvestris fistula seu fletta (40Cuspidata chori fistula (2' ili 4')

54 Usp. L. ŠABAN, Orgulje slovensklih graditelja ..., 14.

L . Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 ^ 1 0 25

PedalPortuna octava Portuna Portuna fletta

(160(80(4'?)

aviculascucu duplex

Na izričit zahtjev kaptola Faller je ugradio i dva, u doba baroka, neobično popularna mehanička registra kojima se pomoću zvuka imitirao cvrkut ptičica (avicula) ili kukanje dviju kukavica (cucu duplex). Takvi su se registri koristili na polnoćki ili velikoj božičnoj misi, kad se na orguljama solistički izvodila pastorala spavajućem Isusu, kojoj je poseban ugođaj davao cvrkut ptica. Taj se ugođaj spominje u tekstovima mnogih adventskih i božičnih pjesama.55 Također je morao izraditi posve nove zračnice, novi tremulant, mjehove i kanale. Kaptol će o svom trošku dati podići samo skelu (aticatram).

Falleru je obećana svota od 1600 rajnskih florena i dodatno 20 zlatnih dukata nagrade ako sve dobro obavi. Dok boravi u Zagrebu imat će besplatan stan i hranu. Sav materijal daje majstor, a sve ono što upotrijebi od starih orgulja (npr., onih 6 Štrukelovih registara) bit će mu odbijeno. Budući da je upotrijebio starih kositrenih svirala u težini od 340 libara (libra po 10 groša), odbilo mu se 170 florena, te još 8 florena za olovne svirale u težini od 80 libara. Tako velik izdatak (i još k tome bez kućišta koje je zadržano), plaća se samo kad se grade posve nove orgulje, a to je, nedvojbeno, bio slučaj.

Prema tome, zagrebačka katedrala dobila je 1690. svoj četvrti, sada posve barokni instrument, koji je stavljen u staro renesansno kućište. Nema sumnje da je tom prilikom moderniziran i opseg klavijature, iako se o tome nigdje u ugovoru ne govori.

Prema ugovoru, majstor je morao dovršiti orgulje do kraja tekuće 1689. godine, no one su bile gotove — kako pokazuju isplate pojedinih obroka — tek negdje oko sredine 1690. Mjeseca srpnja 1693. došao je Faller ponovno u Zagreb da očisti svoje orgulje i popravi sitne nedostatke, te mu je tada isplaćen zadnji ostatak od 100 florena.56

Dodajmo i to da je dovoz orgulja od Ljubljane, Savom do Zagreba ili Podsuseda snosio majstor, a od savske obale ili od Podsuseda do Zagreba kaptol. Značajno je da je Faller prvi graditelj u povijesti našeg orguljarstva koji je u nekom gradu (ovdje Ljubljana) stabilan, tamo ima svoju radionicu u kojoj gradi orgulje, koje je onda gotove dopremio u Hrvatsku. Time i kod nas prestaje razdoblje putujućih orguljara ili orguljaša-graditelja i počinje razdoblje stalnih radionica, u čemu u početku prednjači upravo Slovenija.57

55 Usp. Ladislav ŠABAN, Neobični registri...56 Usp. tekst ugovora u L. ŠABAN, Orgulje slovenskih graditelja..., prilog 1.57 L. ŠABAN, ibid. Od majstora koji imaju stalnu radionicu u Hrvatskoj spomenimo AntunaWeinera u Zagrebu (djeluje od oko 1735. do 1747) i, potom, Matiju Taschnera u Varaždinu (djelujeod 1782. do 1790). Te radionice nisu ostavile dubljega traga.


Fallerove orgulje održale su se u katedrali do potresa 1880, iako su u toku skoro 190 godina doživjele znatnih promjena.

Jedan sačuvani, nepotpisan i nenaslovljen dokument iz 1721. ostat će velika zagonetka. Podaci u dokumentu toliko su realni da jedva može biti sumnje da ugovoreni rad nije bio izveden.58 Radi se o ugovoru o temeljitoj obnovi Fal- lerovih orgulja, koji je u ime zagrebačkog kaptola sklopio kanonik kustos Toma Kovače vic, 3. lipnja 1721. U ugovoru se ne spominje ni ime majstora, ni mjesto njegova prebivanja, štoviše, čini se da je to opet bio jedan majstor koji je, po starom običaju, sve radio u Zagrebu, gdje od naručioca dobiva sav potreban materijal i u gotovom bio isplaćen za svoj rad, a sam se trebao pobrinuti za stan i hranu.

Taj posao bio je sasvim sigurno izvršen, jer se u dodatku na kraju teksta posve određeno kaže da je graditelj naknadno otkrio kvar u zračnicama, a mora izraditi i registar tuba, pa mu se dodatno određuje još 190 florena. Takva se bilješka ne bi dopisivala da majstor nije počeo raditi i demontirati orgulje. Prema tome, u arhivu je ostala nepotpisana kopija ugovora čiji je original, potpisan i ovjerovljen pečatima primio majstor.

Ivan Kukuljević Sakcinski pretpostavio je da je majstor bio Franjo Santagratia,59 putujući talijanski orguljar, koji je 1719. sklopio ugovor s franjevcima na Kaptolu o dovršenju VVallensteinovih, 1709. godine započetih orgulja (Wallenstein je preminuo dospjevši tek izraditi polovicu instrumenta).60 Međutim, doskora je Santagratia zadavivši svoju ženu naglo pobjegao iz Zagreba i nije dovršio orgulje. To se očito moralo dogoditi prije 1721, kad je datiran taj nepotpisani ugovor, jer bi, inače, franjevačke orgulje bile završene. Nagađajući majstora, pomišljamo možda da su kaptolska gospoda tada prvi put srela mladog Ivana Franju Tanečeka. kojega su kasnije kao majstora osobito ciienili i naručivali kod njega orgulje i pozitive. Ü to doba, možda već 24-godišnji majstor, mogao je u potrazi za poslom doći iz Celja do Zagreba, jer ovdje tih godina nema značajnijih graditelja.

Takva pretpostavka postaje još vjerojatnija kad uzmemo u obzir da je Janeček 1726. godine gradio jedan pozitiv za katedralu i dobio za njega 315 rajnskih forinti.61

Iz tog ugovora proizlazi da su Fallerovim orguljama tada nanovo izradili doslovno sve registre osim principala u prospektu. Iako je dispozicija ostala prilično slična Fallerovoj, opaža se da je za jedan korak odmakla prema ukusu visokog baroka. Osim nekih manjih promjena u manualu, u pedalu je dodan četvrti registar (tuba) pa dispozicija u cijelosti izgleda ovako:

58 Vidi prilog 9.59 Usp. Ivan KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Slovnik umetnikah jugoslavenskih, 400.60 Usp. L. ŠABAN, Slovenski graditelji orgulja..., 21—25.61 »1. XI. 1726. conveni cum organifice Cileensi Joaune Janitschek pro novo organo positivumdicto de annuentia Venerabilis Capituli et pro omnibus in contractu cum eodem inito expressis, pro-mittendo eidem in toto flor. 315 cui pro caparra et corraboratione contractus dedi 36 Rhenensis.«Usp. Janko BARLE, Još o celjskom graditelju orgulja Ivanu Janečeku, Sv. Cecilija, XXXI/5 (1937), 148.


ManualPrincipal (ostaje od ranije) 8'Octav 4'Copula 8'Hauta 4'Octava minore 4'Spitzflöte 4'Salizional 4'Nasard 3'Terc major em 3'Octav 2'Quint 2 2/3'Quint minore 1 1/2'Superterz VCimbal 1'Mixtur 4x

PedalSubbas Octav Tuba Posaun

Zračnice i ostali dijelovi instrumenta ostali su Fallerovi. Osim kukavice spominje se i zahtjev da se ugradi »bubanj koji tjeran zrakom ima podjednako udarati« (Tympana Pari Pussu Per ventum Pulsantur). Tu su tekovinu imale skoro sve veće orgulje toga vremena, i to u svim zemljama Europe.

Vjerojatno u 18. stoljeću došlo je do još jedne obnove ovoga instrumenta, jer, prilikom popravka 1826, on ima jedan manual više, kao i pet novih registara. To se moglo dogoditi još oko 1740. godine kad je kanonik Juraj Rees (oko 1670—1745) naručio u Ivana Franje Janečeka u Celju velike dvomanu- alne orgulje s 22 registra za Crkvu Sv. Marka. Ove su orgulje tada bile najveći instrument u Hrvatskoj, pa je teško zamisliti da bi katedrala još dugo zaostajala za njim.

Instrument iz 1721. postojao je sve do potresa 1880. godine, i upotrebljavan je za muziciranje, iako je 1834. nad ulazom u katedralu postavljen Foch- tov, novi, mnogo veći instrument, a onda 1855. i današnji Walkerov. štoviše, nastavilo ga se pažljivo održavati. Dne 1. listopada 1837. zagrebački graditelj Pavao Pump postavio je predračun od 80 forinti, za obnavljanje registra Fagota 16', koji je u orguljama postojao od ranije, ali su ga izjeli crvi. Uz to bio je voljan za 40 forinti ugraditi u drugi manual i jedan registar od zina.62 Na dokumentu je ostalo zabilježeno da je kaptol trošak prihvatio na sjednici 7. listopada 1837.

62 Acta Capit. saec. XIX, fasc. 34/94.

16'8'


UMJESTO EPILOGA

Pete orgulje. U vrijeme biskupa Aleksandra Alagovića (biskup 1830—1837), katedrala konačno dobiva prve prave koncertne orgulje sa 40 registara, koje je već od samog početka pratila nesreća. Izgradio ih je, inače, vrlo solidan i poznati graditelj Franz Focht (1779—1852) iz Pečuha, a stajale su, ukupno, više od 10.000 forinti. Za njih je biskup Alagović dao graditelju Francescu Coroniju 1832. godine podignuti kor iznad zapadnog ulaza u katedralu. Kako smo već opisali, orgulje su se do tada nalazile iznad sjeverne pobočne lađe, sa strane od svetišta. Isti takav kor na južnoj strani služio je biskupu za bogomolju. Oba kora postradala su u potresu 1880, pa su tada odstranjeni.

Dispoziciju za nove orgulje postavio je vjerojatno tadašnji organist katedrale Josip Juratović.63 Ta je dispozicija poslana nekolicini graditelja, pa su početkom 1832. stigle dvije ponude: 8. siječnja datirana je ponuda zagrebačkog graditelja Pavla Pumpa, a 7. siječnja Bečanina Jacoba Deutschmanna. Pavao Pump postavio je za svoj instrument predračun od 6.340 for. (tj., 160 for. po registru; 580 for. bilo je predviđeno za kiparske radove).64 Deutschmann je svoju ponudu procijenio na 12.000 for. bez troškova transporta od Beča do Zagreba.65 Cini se da je Franz Focht bio naknadno pozvan da stavi svoju ponudu, jer je ona datirana tek godinu dana kasnije: 11. srpnja 1833. Za orgulje od 40 registara on je prvobitno tražio 12.400 for.,66 ali je troškove kasnije snizio, pa je instrument koštao ukupno 9.500 for.

Dispozicija instrumenta bila je slijedeća:

I. ManualPrincipal 16Octav 8Octav 4Quint 6Quint 3Nassat 3Spitzflöte 8Salicional 8Viola da gamba 8Coppel 4Cimbel 2Mixtur 5xQuinta ton 16Bordun 8Coppel 8Flauto traverso 4Flauto 4

63 Dokument (Zagreb, Nadbiskupijski arhiv, XIII. C, vol. III, 72b, d, e) nije potpisan.64 Usp. Zagreb, Nadbiskupijski arhiv, XIII. C, vol. III, 645.65 Usp. Zagreb, Nadbiskupijski arhiv, XIII. C, vol. III/72c.66 Usp. Zagreb, Nadbiskupijski arhiv, XIII. C, vol. III/72c.

L . Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 ^ 1 0 29

II. Manual (Positiv)

Principal 8'Octav 4'Super octav 2'Quint 3'Basset 11/2'Fugara 4'Spitzflöte 4'Mixtur 2'Bordun 8'Coppel 8'Coppel 4'Flauto 4'

Pedal

Principalbass 16'Subass 32'Posaunbass 16'Quint 6'Violon Bass 16'Octav 8'Bordunbass 8'

Kad su orgulje prvi puta zasvirale konstatiralo se da nisu uspjele. Franz Focht, koji je uspješno gradio manje instrumente, očito, nije se snašao s tako velikim instrumentom, pa je izradio krive proračune za kanale za dovod zraka. Zbog toga orgulje nisu bile u stanju razviti dostatan zvuk. Običan popravak nije tu mogao pomoći, već je trebalo sve graditi iznova, što se nije htjelo odmah poduzeti. Međutim, 1854. orgulje su bile prodane crkvi u Pregradi za samo 620 forinti, gdje ih je Mijo Heferer 1882. pregradio i skoro potpuno izmijenio. Taj ranije klasicistički dvomanualni instrument s istaknutim obilježjima nadolaska romantizma tada je dobio treći manual i posve romantičku koncepciju, udaljivši se tako od originala.

Šeste orgulje. Godine 1855. katedrala konačno dobiva dolično djelo izuzetne umjetničke vrijednosti: sadašnje orgulje, rad najpoznatijeg njemačkog graditelja 19. stoljeća: Eberharda Friedricha Walckera iz Ludvvigsburga. To djelo čudesne zanatske izradbe, u grandioznoj romantičkoj koncepciji od 50 zvučnih registara spominju svi stručni priručnici kao jedno od pet najslavnijih Walckerovih djela. Godina 1913. povećane su za 9 registara i prerađena im je svirna mehanika na moderni elektromagnetski sustav, da bi im 1940, prema zamisli Franje Dugana, dodali i četvrti manual sa 16 daljnjih registara. Tako danas imaju ukupno 75 registara. Taj izvorni izrazito romantičko disponirani instrument prinovama je osposobljen za izvođenje glazbe svih stilova.


PRILOZI

PRILOG 1

R. Dni ac Adm. Rd. Dni. Patroni mihi gratiosissimi Salutem seruitoriumque addictissimör. humillUm commend.

Ad instantiam Dnör Ciuium Montis Graecen. Zagrab. pro turri S. Marci inchoatum per me fuit Organum, dictum uulgo hornj, Cuiue pretium ab ijsdem DnTs Ciuibus quia me minime spero recepturm cuperang potius ut eo ornatu haec Ecclia Cathedralis decoraretum ubi probissimum turres erectae fuerint ideo Quar. Vrär. Eccl. et Adm. Rdas. requirendas duxi scopis illua incoatum pro Ecclia sua retinere uellent, adderentam nonnihilum de materia, quae in promptu pro reliquo etiam corpore Organi Ecclliäe in Sacristia habetum pro labore (praeter iam in sumptam materiam quae 50 flor. hungar. ualorem attingit) nihil aliud efflagitans, quam ut filiolum meum temporis successu, in Stipendio Viennam aut ubi ijsdem placuerit erudiri gratiose procurent quam quidem gratiam Adm Rdas Dnum Vrär Graam, cum ego uita mea durate, turn prefatus filiolus quoad uixerit demereri satagamus.

Rmar. et Adm. P.D.V.Seruus humillimus Gregorius Struggll Organista

[Na poleđini spisa:]

1634. die 22 Augusti. Ex quo Rmus Dnus Praelatus ad instantiam intro- sciipti supplicant!» per omnia »eae fauorabiliter re^uluisset. Venerabile quoque Capitulum Zagrabien., pro materia operis intus denotati iam in- sumpta, ex Eccläe pecunia, (consentiente uti praemissum est Rn. Dn. Praela- to) flor. hungar. quinquaginta dandos ordinauit. Residuum uero materiae quaefuerit tam ad consumacinem dicti operis, quam etiam ad conficienda de nouo quinque registra Organi in ead. Ecclia existentis ex materia quae in sacrario defacto reparitur Dnos Custos subministrabit. Ex quo uero idem Sup- plicans laborem omnem sine salario in se recipiat; Idem Vn. Captum consi- derata hac ipsius industria, et oblatione, atque opere, filiolum ipsius ubi maturiorem aetatem attigerit, aptiorque ad humaniora Studia fuerit, in sti- pendijs suis erudise faciet.

De voluntate eiusdem Capituli Andreas Oltanius Arch Chasm, mpia.

ACA, fasc. 101/56.

L . Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 - 4 0 31

PRILOG 2

Zwissen dass an haut zu Endtbeschribnen dato Zwischen dem Hochwurdi- gen in Gott Geistlihen Hohgelehrten vnd Genedigen Herrn Martin Wogdan Pischoffen zu Agram et. sondan auh mit Einem Hohwurdigen Capitl Agramb. Andertheils mit dem Rhrnuesten Gunstreihen Gregorn Struggll Thumb Organist vnd Orgel Mäher alhir, wegen ainer Orgel in die alhiesige St. Steffan Khinigs Khurhen auf geriht vnd beschlossen worden als wie volgt.

Ehrstlihen Obligiret sih angedeuter Struggll mit sein hab vnd guet, forer ain Tottfahl für fallen mehte oder sonsten durh sein Mahlasigkheit wegen der Materi, die Khurhen einen schaden laiden mehte, allen vnd Jeden schaden gueth zu erstatten.

Item mehr verspriht dss wergkh oder Orgl ganz von Neuen, auf die vorige Manier, mit der gress vnd geschnitnen arbeit, als vor ist gewest zu ve- ruertigen vnd die Vndten Nominirte Register, derrn drayzehen, auf reht Fuss vnd redlih zu mähen.

Erstlihen.Portun in Perspectiv mit Englischen Cun 21 Pfeiffen der übrig

anderen von Play Pfeiffen 29Item Portun von Aihenen holz Pfeiffen 50Principal von Play Pfeiffen 50Principal mit Copl von Play Pfeiffen 50Octau von Play Pfeiffen 50Super Octau von Play Pfeiffen 50Quinta von Play Pfeiffen 50Topelte Mixtur von Play Pfeiffen 100Treiffahte Mixtur von Play Pfeiffen 150Topelte Cimbl von Play Pfeiffen 100In petal Posaun von Play Pfeiffen 19In petal Portun von Holz Pfeiffen 19In petal Principal von Holz Pfeiffen 19Vmb dises alles, waillen durch das gross Vndglikh vnd ladigern fouer

prunst die Khurhn in grossen schaden gerathen, vnd die ob gedahte Khuren, ein grosse Expens vor den äugen schein hat, so verspriht auss ihren frayen guet- ten Willen obwollgedahter ihr hohwurden vnd Geworden Herr Pischoff auss seinem aignen paitl, vnd mit vorwissen vnd willen Eines Hohwurdigen Capitl Agramb, Ime Struggll, vmb dss op beschribne völlige werkh in ainer Summa Tausent hungrische Taller Jezt zu anfang der übrig Materi ainzukhauffen zwa- hundert hungrische Taller, vnd zwa hundert zum kunfftign Monet Januarj fallenden 1648 Jahr, doh [das] seines Struggll fleiss vnd arbeith noh zu sehen.

Vnd dss andere gelt, wan dss wergkh gahr vertig auf gesezt vnd Fest sih wirdt befindten, soll eruolgt werden. Dise sein zwa Spanzedl zu gleih auf geriht vnd von beden Theill mit handtschrifft vnd Petschafft Veruertiget, Actum Agramb den 1 Jullj 1647 Jahr.


Martinus De Voluntate Vener. Capli. AlmaeEppus Zagr mp. Eccliae Zagrabien.

Gregorius Struggll Organista mp.Franciscus Janchicouich Lector

et Canonicus Praefatae Eccliae Zagrab. mp.

ACA, fasc. 101/56.

PRILOG 3

Vizitacija katedrale biskupa Maksimilijana Vrhovca 1792. godine

De choro musicorum (No. 30)

De choro musicorum in conformitate ad indicem aetenus confectum et sub No. 30 advolutum sequentia connotata sunt.

Chorus musicorum operis gottici e solido constructus lapide, ab uno ecclesiae latere usque ad alterum transversim ductus, insistit hine quidem co- lumnis, inde vero muro, qui ecclesiam bifariam intersecans, ehorum eleri et duas laterales capellas S. Ladislai et M. b. Vi. ita claudit, ut ad has et illum non nisi per portas clatratas angustas aditus et prospectus pateat.

Superne pavimentum lateritium est, planum et apertum, peribolo đum- taxat lapideo pro securitate et comoditate despicientium obseptum, ascensus ad ehorum hunc et descensus duplex est. Alter per arcus ex Episcopis recta hue HeHurtOc altp»* vero PY ecclesia iosa npr o-raHn^; rrwrmnron« i1

los quidem et tortuosos quo nimium spatii occupent, sed eleganter et affabre factos, clatris seu cancellis ferreis adjectis variis ad ornamentum ciradis deauratis latera munientibus.

Organum, quod chori partem fere tertiam septentrionem versus occupat, quodque pro comoditate musicorum suum habet specialem recinctum, gra- dus 4 elevatum cum pulpito operis arcularii et gustus antiqui monumentum est insigne, picturis mysteria incarnationis et passionis Dominicae referenti- bus, sculpturis ciradisque egregie deauratis totum pene refectum cum in- scriptione: OSVALDI STERNIT FORNIX, CHORUM ET ORGANA LUCAE, BOGDAN MARTINUS PRAESUL UTRUMQUE LOCAT ANNO DOMINI 1601 [sic!], unde patet chorum Lucae Osvaldi, organum vero sumptibus Martini Bogdan Episcoporum surrexisse reparatione tamen nonnulla organum egere perhibetur.


PRILOG 4

Ugovor o oslikavanju ormara katedralnih orgulja 1649. godine

Anno Domini 1649 Die 23 Decembris Vchinenaie pogodba cum Reue- rendissimo Dnö. Dnö. Petro Petretich Episcopo et Venerabili Capitulo Eccliae Zagrabiensis ziedne ztrane. Zdrughe pako ztrane, cum Prudenti et circumspecto Joanne Maurer Pictore et Ciue Regiae Liberae Ciuitatis Montis Grae- ciae, Za malaine y pozlachenie Orghanuma cum uniuersis suis tabulis et pertinentijs, y sesth kipou rezanih ztareih na ztupeh snihouemi czifframi u Chirkui Szuettogha Stephana Kraila Captolomzkogha ut sequitur.

Naiperuo dasu dusni Gozpodin Biskup cum Venerabili Capitulo na rechene Orgulie y kipe gore rechenomu Malaru Zlatta y Szrebra kuliko bude potrebno datti y kupitti.

Drugoch da recheni pako Meštar Malar bude dusen z penezi od gore rechene Gozpode ztrane danemi po Zlatto y szrebro ob nyhouom sztrosku poiti y kupouatti, kak naij bolie bude mogel y znal, a da on za farbu, kelie, y usze drughe oztale potreboche zuan oneh koie oude napis prepaschi.

Trettich. Idem quoque Dni budu dusni gruste chinitj napraulatj, y kipe po Pilthaueru skerpattj, y takaisse platna na Table kupitj.

Chetertich, De recheni Malar bude duzen poleg pogodbe cum Reueren- dissimo et Venerabili Capitulo, recheno delo lepo sznasno dobro usze y szledne nachinittj y dogotouitj.

Petich Pako, da Goszpodin Biskup cum Venerabili Capitulo budu dusni rechenomu Mestru Malaru peneze na dobar rachun dela y marlivosttj gle- dech dauattj, y kada dello dokoncha, usze yszledno platittj polagh pogodbe uchinenie.

Vltimatim pako obechanih Gnö. et Venerabile Capitulum Joanni Maurer Malaru za niegou trud y sztrossek peth sztto duadeszettj y petth Rainiczki dobre tekuche monete. I Zattho za Ueksegha uerouania radj y sztalnoszttj, iedna y drugha sztrana the pogodbe dalaie Zuerhu szebe oue pogodbe illitj Conuentie y Obligatorij eiszth, Laszrouitemi rukami potpiszan, y pechattmi nauadnemi potpechachen. Actum Zagrabiae Anno et die Quibus Supra.

Petrus Petretich Johannes Maurer Ambrosius Jazkaij CantorEppus Zagrabiens mp. Maller et Canonicus Eccliae

Zagrabien. mp.

ACA, fase. 101/57.

34 L. Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 - ^ 0

PRILOG 5

Potvrda slikara Ivana Maurera o primitku novca za oslikavanje orgulja

Ih Vnderschribner bekhenne das Ih von Ihrognaden Hern Pettrus Petri- tich Bischoff des hohn tchum Capitl Agram etc. Empfangen hab auff die orgl hundert gulden im Paarn: vlhes bezeigt mein handtschrifft Datm Agram der 27 october 1650

Hanss Mauerer mp.Maller

ACA, fasc. 15/30

PRILOG 6

Heüth als den 15 Julij Ao. 1653 ist zwischen vns, als ihr Bischofflichen Gl. vndt gantzen hochwürdigen Capitl von Agram auf einer, den Zwischen Christoff Lauterspekh orglmacher auf anderer seitten vegen reparierung ihrer orgl in der heiligen Steffan nach folgende weiss Contrahiret vndt verglichen worden.

Erstlich solle er Cristoff Lauterspekh vnser werkh völlig als die windtladt, blassbelg, pfeiffen, Register, auch das hilzene principal vndt tremulant so noch abzehet, in alles vndt iedes was an der orgl manglet vndt fält zu machen verbunden sein.

Herogegen versprechen ihr bischofflichen Gl. sambt den hochwürdigen Capitl ihme Lauterspekh. alle zu dem werkh gehörige Materialien als holtz, zin, bleij, eissen, leder, vndt pergament, wi alle Zurgehör so vil von nöthen.

Anderten wirdt ehr mit sambt seinen gesellen vndt Lehringen, er vor sich beij ihr bischofflicher Gl. Taffl seine leüth aber, mit dero officiren ihr ordentliche vndterhaltung haben, vndt für sein person so vil ihme beliebt seine leüth aber iede mahlzeit als früehstuckh, mitag vndt nachtessen iedesmahl ein masl wein auf iede person haben.

Drittens versprechen ihme ihr bischoffliche Gl. vndt hochwürdige Capitl für sein mühe vndt arbeit zu bazahlen zwaijhundert vndt funffzehn Reinische gulden in hiesiger guethen gangbaren müntz, auch wan er mit den werkh fertig seinen werkhzeig widerumb heim zu führen doch alles mit disen beding das er die orgl wie es einen guetthen vndt ehrlichen maister gebürht, gueth aufrecht vndt redlich mache vndt verfertige zu dises bekrefftigung sein diser spanzetl zwen gemacht vndt beijderseüts verfertiget worden actum ut supra.

Petrus Petretich Georgius Rattkay Lector Christoff LautterspekhEppus Zagrens. et Canonicus Zagrabiensis orgelmacher

nomine Yen. Capt. Subscripsit

ACA, fasc. 101/5

L . Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 - 4 0 35

PRILOG 7

Heiith alss den 8 october 1669 Jahres ist zwischen Vnnss, alss der gantzen Hochwürdigen Capitl von Agram auf einer, dan zwischen Cristoff Lauterspekh Orglmacher auf anderer seiten wegen reparierung ihrer orgl in den Heilligen Steffan oder Thum Khirchen nach folgenter weiss Contrahieret, vnt verglichen worden.

Erstlihen solle er Cristoff Lauterspekh Vnser werkh Völlig zu zerlegen, zu putzen, vnd von neijen alle Register zu stimen, auch die polger, was an den Mangelt vnd fält zu machen schuldig sein.

Hergegen verspricht dass Hochwürdig Capitl Ihme Cristoffen Lauterspekh alle zu dem werkh gehörige Materialien, alss Holtz, bleij, Eisen, leder, vnd pergament, in alle zuegehör, so vill voneten sein wirdt darzu raihen vnd zu geben.

Anderten soll er Christopff Lauterspekh sein aigenes quatier vnd zimer sambt seinen Leiten in Schloss haben.

Was aber die Cost belanget solln er Lauterspekh sich vnd die seinigen selbsten verkhösten. Für solche seine mühe, vnd arbeith verspricht Ihme das Hochwürdig Capitl zu bezallen Sechzig Gulden.

Doch alles mit disen beding, das er das werkh oder Orgl wie es einem gueten, vnd Ehrlichen Maister gebürth guet, aufreht, vnd redlich mache vnd verfertige.

Was aber darnach villeicht, das anhinzu niht zu sehen, soll zerbrochen, oder manglhafft gefundten werden, oder auch das Hochwürdig Capitl mehres darzue verlangten machen zu lassen, verspricht das Hochwürdig Capitl Ihme Cristoffen Lauterspekh absonderlichen, wie sie sich vergleichen werden zube- zallen.

In dises bekrefftigung sein dise Spanzedtl zwen gleichlautendte gemacht vnd zu beeder seüts verferigt worden. Actum ut Supra.

Cristoff Lautterspekh orgl.

ACA, fasc. 101/57.

PRILOG 8[4. VIII1689]

Nos Alexander Ignatius Mikulich DEO et Apostolicae Sedis gratia Episco- pus Zagrabiensis, Abbas Bea[tissi]mae Uirginis Mariae de Topuzka Sacrlatissi- mae] Caesareae Regiaequ[e] Ma[jes]t[a]tis Consiliarius, Et Nos Capitulum Eiusdfem] Ecclesiae Zagrabiensis Notificamus Uigore Praesentium. Quod Nos cum Circumspecto Ioanne Faller Ciue et Organifice Labacensi, talem Contrac- tum occasione Organi nostri, in aed[em] Ecclesia nostra Cathedrali habitj, jniue- rimus et celebrauerimus, Ut Sequit[ur]. Primo. Ut jd[em] Organifex in aed[em]


Organo elaboret et perficiat, quidquid desideratur, circa Eiusd[em] Organi refectionem et Uenustatem, nimiru[m] Nouendecim Registra. Primum et Principale ex Stanno. Secundum Principalis octauam ex eod[em] Stanno. Ter- tium Principalis quintam itid[em] ex Stanno. Quartum Copulam ex ligno. Quintum Syluestres Fistulas Seu Flettas ex eod[em]. Sextum Textam Fistulam Seu Flettam ex Stanno. Septimum Octauam ex ligno. Octauu[m] Quintam ex Stanno. Nonum, Supra octauam ex eod[em] Stanno. Decimum. Supra Quin- ta[m] ex eod[eml. Undecimu[m] Octauulam ex eod[em]. Duodecimum Quin- tulam ex eod[em]. Decimum Tertium Cuspidatam Chori fistulam ex eod[em]. Decimum Quartum Mixturam quadruplicem. Decimum Quintu[m] Cymba- lum ex Stanno. Decimum Sextum Tertiam ex eod[em]. Decimu[m] Septi- mu[ml portunam octauam in pedali. Decimu[m] octauum. Portunam in Pedali. Decimum nonum Portunam Flettam in Pedali. Nouas ite[m] Cistas, pro uen- tis p[er]mittendis, et nouam Balbeturam, Folles et canales renouare atque his adhaerentia, notanter auiculas et cucu duplex. Ad qua omnia praemissa, ita etia[m] ad laborem arcularij operis Materialia jd[em] Organifex procurare tenebitur et obligatus erit, dempto Aticatro uulgo grusth, quod Nos ipsi pro- curabimus. Et si quid ex nostro Stanno, aut alijs materialibus, a Nobis acce- perit, id ipse in defalcationem Conuuentionis imputabit[ur]. Pro quo huismodi diligenti labore et opere consumando habebit a Nobis florenos Rheneses Mille Sexcentos, et per se honorarium Uiginti Aureos. Datum die quarta mensis Augusti. Anno D[omilni Millesimo Sexcentesimo Octauagesi- mo Nono.

[Između potpisa umetnuto u dvije kolone:]

P.S. Tenebitur autem idlpm] Magister Organi opus Suum ante finem Anni perficere, et denuo ad reuolutionem Anni post Appositionem hue uenire, ad concordiandum jd[eml Organum. Registra Sex manebunt antiqua, uti notatum est in Charta, per eundem subscripta. Si tarnen ead[em] Sex Registra aliqua renouatione indiguerint reparare tanebit[ur]. Ferrum D[omi]nus Custos administrabit, ita uictum et lectum quando hic laborabit. Uecturam solum a Sauo seu de Szomszeduar dabimus nos.

Alexander Ignatius Mikulich Episcopus Zagrabiensis mp.

Jo[ann]es Josephus Babbitsch Eljectus]. Scardonensis Lector et Can[onicus].

Zagrabiensis Johannes Faller burger vnd orgell

Macher in Laibach

L. Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 - ^ 0 37

Suprascripto Anno 1689 die 4 Augusti facta conuentionep[er]c[e]pit

Anno 1690 die 16. Januarij medio Leonardi Vilpoheraccepit

Die 7 Augusti medio eiusd[em] Leonardi accepit Die 18. lObris computo facto coram D[omi]no Lectore et D[omi]no

Thomae Augustich per Ill[ustri]ssimu[m] D[ominum] depotatos, pro fistulis Antiquis stanneis Libr. 340 per gross. 10

computand[um] acc[e]ptauit Item pro Fistulis plumbeis Lib. 80

f R 45

f R 600f R 200

f R 170f R 8

Quod est fR1023Eodem die in paratis accepit f R 477

in to to percepit f R 1500

Vt aut[em] Idem Organifex debi to suo penes conuentionem Satisfaciat et intra Anni spatium ad concordandu[m] Idem Organu [m] de nouo penes obligati- n[em] hue Venire sit abstrictus, retenti sunt de praemisso fallari prae manib[us] D[omini] Custodis f Rh 100, ipso consentiente, quod ubi perfecerit, et quaecun- qu[ae] reparanda erunt reparauerit dictos f Rh in pleno percipiet.

Eodem die pro Likau promissos in Conuentione percepit Aureos in Specie Vigintj.

Ioannes Znika Custos et Canonicus Eccl. Zagrabiensi mp. mp.

Joannes Faller burger vnd orgell Macher in Laibach

[Naknadno dodano:]

Anno 1693 In mense Iulio penes Suprascriptam obligationem, Suprascrip- tus Magister adueniens organum de nouo Expurgauit et reparunda reparauit; Ideo iuxta Conuentionem percipit Rh 100 a D[omi]no Custode qui eiusdem soluendi restabant et detendi erant, ad hoc tempus quod ipsum manus ipsius subscripta testata, quod in pleno sit contectatus per D. Custodem, nec amplius quidquid in futurum praetendere posset. Actum Anno Supra Scripto, Die 14 Julij.

A[nn]o 1693 den 14 Julliss bin ich lauth diesser Khuntragth per bezalgt worten scholches [sic!] bezaugt mein Hantfactung Johannes Faller orgell Macher in Laibach.

ACA, Fasc. 101/57.


PRILOG 9

Nos Capituliim Ecclesiae Zagrabiensis, Notificam et attestamur Praesen- tiam Per vigorem Qualiter R[everendi]ssimus D[omi]nus Thomas Kovachevich Protonotarius Apostolicus, Custos et Canonicus Zagrabiensis, cum infrascripto Magr. organifice occasione reparandi organi dicte Ecclesiae Cathedralis Sancti Stephani Regis convenisset eo modo. Ut infrascriptus Magr. Organifex Primo Principale Majus excipiat, Purget et concordet, 2d copulam octo Pedum ex ligno de novo faciat. 3tio Flautam quatuor ex ligno faciat. 4to Octavam quatuor Pedum ex Stanno de novo faciat. 5to Octavam minorem quatuor Pedum eodem modo ex stanno faciat. Sexto. Spiczflautam quatuor Pedum similiter ex stanno faciat. Septimo. Saliczionale 4 Pedum ex stanno similiter faciat. Nono. Reges- trum Nomine Naszad 3um Pedum eodem modo ex stanno faciat. Octavo, quintam majorem 3 Pedum ex stanno similiter faciat. Nono. Regestrum Nomine Naszad 3um Pedum ex Stanno faciat. Decimo. Aliam Octavam 2 Pedum ex stanno faciat. Undecimo. Quintam minorem unius et medij Pedis ex stanno faciat. Duodecimo. Terciam majorem 3 Pedum ex Stanno similiter faciat. Decimo tercio. Supra octavam Unius Pedis eodem modo. Decimo quarto. Czimpel unius Pedis etiam ex Stanno faciat. Decimo quinto. Mixturam 2 Pedum quadridu- plicem ex stanno quoque faciat. Kuku vero Per ventum edat sonum. Tympana Pari Passu Per ventum Pulsentur. Denique Universa et minima quoque reparanda et emandanda juxta Artem suam omni meliori modo et possibili reparet et emendet Et hac regestra Pertinentia ad Manuale. Reparabit et emendabit Pariformiter In Pedali etiam subsequentia Primo Faciat ex ligno Ventilabium, Corpus et Fistulas omnia Nova, Secundo Sub bas sedecim Pedum ex Ligno faciat, Tertio. Octavam in Basso octo Pedum ex Ligno faciat. Quarto Unum Regis- trum dictum Posdiie ex Ligno facial. Quinto. Clave» ex Ebore de novo cum ap- pertinentiiss faciat. Cui Idem R[everendilssmus D[omilnus Custos ejusmodi fideli et Syncero Labore totius Reparationis dicti Organi de pecunia videlicet praelibatae Ecclesiae Cathedr. consentientibus ad hie etiam Nobis Flor. Rhen. Septingentos viso Labore dandos promisisset, praeter Materialia ad hoc necessaria, quae omnia Per Nos Suppeditabuntur. Hospitium vero, et victum Idem Magr. Organifex suis propriis sumptibus providere tenebitur sibi, et suis Socijs Supra qua ejusdi Conventione Praesentes extrademus. Datum die 3. Mense Ju- nio Anno Dni 1721.

Postquam autem Idem Organifex unum adhoc defectum in dicto Organo adinvenisset, et Signanter in Vintloth una cum Tubarum Registro, quae de Novo facturus est, pro quo Labore additi sunt Eid. organifici Per V. Captum Zagse Flor. Rhen, centum Nonaginta.

de Volu. Ven. Capti. Zagrb.Franc. Novachich Cantor

et Can. Zagr.

ACA, Fasc. 101/57.

L . Š A B A N — Z. B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 22/2 ( 1 9 9 1 ) 3 - 4 0 39

LITERATURA (Izbor)BARLE, Janko. Orgulje u Zagrebu i njegovoj okolici prije sto godina, Sv. Cecilija, IV/1—2 (1910) 3—7.. Nešto o koru prvostolne crkve zagrebačke, Sv. Cecilija, V/10—11 (1911) 73 74.. Nepoznati do sada orguljaš stolne crkve zagrebačke, Sv. Cecilija, VI/7—8 (1912) 68.. Neki organisti prvostolne crkve u Zagrebu, Sv. Cecilija, VII/2 (1913) 21.. Ferdo Heferer, graditelj orgulja, Sv. Cecilija, XXII/3 (1928) 132—135.. Izvještaj o orguljama zagrebačke katedrale iz g. 1828, Sv. Cecilija, XXV/2 (1931) 55.____. Sud pok. profesora Josipa Smrekara o starim orguljama zagrebačke prvostolne crkve, Sv.

Cecilija, XXXII/5 (1938) 153—154.GOGLIA, Antun. Josip Juratović, Sv. Cecilija, XXVIII/2 (1934) 122 125.HORVAT, Rudolf. Prvostolna crkva u Zagrebu (Zagreb: 1941).IVANČAN, Ljudevit. Organiste prvostolne crkve zagrebačke, Sv. Cecilija, XIV/2—3 (1920) 43—45.. Zagrebački kaptol (1093—1932), Croatia sacra, 4 (Zagreb: 1932) 212 213 i 239.. Podatci o zagrebačkim kanonicima od g. 1193. do 1924., Zagreb, tiskopis u knjižnici Arhiva

Hrvatske u Zagrebu.KARAMAN, Ljubo. Bilješke o staroj katedrali, Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti JAZU, XI/1—2,

(Zagreb: 1963) 1—46.KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Ivan. Prvostolna crkva zagrebačka (Zagreb: 1856).LASZOWSKI, Emil. Orguljaš stolne crkve zagrebačke Sebastijan, Sv. Cecilija, XXX/2 (1936) 57.ŠABAN, Ladislav. Zagrebački orguljaš Bernard Monte i glazbeni život Gradeca druge polovine XVII

stoljeća, Sp. Cecilija, 3 (1970) 4.. Orgulje slovenskih graditelja u Hrvatskoj, Muzikološki zbornik, XV (Ljubljana: 1979) 13—41.. Orgulje slovenskih graditelja u Hrvatskoj, Rad JAZU, knj. 385 (Zagreb: 1980) 5 84.

. Da li je majstor Ivan iz Varaždina radio orgulje u Varaždinskim Toplicama 1546. godine?,Sv. Cecilija, XLIII/1, 1973, 18—20.

____. Neobični registri orgulja i njihova upotrebna povezanost s nekim pučkim običajima, Zbornikradova u povodu 75. godišnjice rođenja Pavla Markovca (Zagreb: JAZU, 1979) 141 158.

TKALČIĆ, Ivan Krstitelj, ur. Prvostolna crkva zagrebačka nekoć i sada (Zagreb: 1885), poglavlje VII,102—107.

. Povijesni spomenici slob. kralj, grada Zagreba, sv. II (Zagreb: 1895); sv. III (Zagreb. 1896),sv. XI (Zagreb: 1905).

VIDAKOVIĆ, Albe. Crkvena glazba u zagrebačkoj stolnoj crkvi u XIX. vieku, Izdanje Svete Cecilije (Zagreb: 1945).

40 L . Š A B A N — Z . B L A Ž E K O V I Ć , S T A R I J E O R G U L J E . . . , A M 2 2 / 1 ( 1 9 9 1 ) 3 - ^ 0

Summary

HISTORY OF ZAGREB CATHEDRAL EARLIER ORGANSSince about 1420, Zagreb Cathedral, the most important sacral monument of northern Croatia,has possessed six organs in all. New organs were procured successively subsequent to approximately1420, in 1505/6,1647,1689,1834, and 1855.The first organ (in use from appr. 1420 till 1505), was probably purchased during the term ofoffice of Bishop Eberhard (second service, 1410—1419) or Bishop Ivan (1421—1433). It was probablya small instrument built by an unknown builder and situated against the presbytery wall.The second organ (lasting from 1505/6 till 1645/6) was built on order of Bishop Luka, and paidfor with money bequeathed by Bishop Osvald. It was built by the Italian master craftsman Marco inthe north-Italian manner, further repaired and enriched in 1518 by supplementary registers (carriedout by Joannes Steck from Pecs), and thus the Cathedral was finally graced by a Renaissance instrument.The building of the third organ began under Bishop Bogdan and was completed under BishopPetar Petretić (bishop from 1648 till 1667). It was built by the Cathedral organist and builder GrgurŠtrukel, who had the previous instrument as his model, the painting and gold embellishment of thecase was effectuated by Ivan Maurer, and it was repaired in 1653 and 1669 by the German Christo-phor Lauterspeck.The fourth organ was built, through a thorough reconstruction of the old one, by the south-German Ljubljana builder Ivan Faller in 1689/90. Thus the Cathedral acquired an authentic Baroqueinstrument. This happened under Bishop Aleksandar Mikulić (bishop from 1688 till 1694), and thisorgan (apart some alterations made about 1720, in 1726 and 1826) was used for almost 190 years (until 1880).The fifth organ was purchased by Bishop Aleksandar Alagović (bishop from 1830 till 1837), andit was built by Franz Focht, a builder from Pecs in Hungary. It was so badly built that it had to be soldin 1854 to the provincial church of Pregrada.The sixth organ was built in 1855 by the most prominent 19th-century German organ-builder

Eberhard Friedrich Walcker. It is a work of art of extraordinary value and is considered to be amongthe five most famous of Walcker's works. The number of registers was enlarged twice, in 1913 and1940, encompassing 75 in all today. This organ is still in use, eauiDDed for performing music of allstyles, and representing a renowned adornment of the Cathedral.

Pregled povijesti starijih orgulja zagrebačke katedrale [History of the older pipe organs of the...

Documents

Transcript of Pregled povijesti starijih orgulja zagrebačke katedrale [History of the older pipe organs of the...