PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH KRIVIČNO PROCESNO PRAVO

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

KRIVIČNO PROCESNO PRAVO SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM [email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

UVOD

Pojam krivičnog postupka i krivičnog procesnog prava. Pravo izvršenja krivičnih sankcija – 3a

Sa aspekta krivičnoprocesnih radnji, krivični postupak je skup normiranih radnji odreĎenih drţavnih

organa i nekih lica, koje se izvode u konkretnom slučaju vjerovatnosti da je učinjeno krivično djelo, sa svrhom da se utvrdi da li je djelo učinjeno pa ako jeste da se prema učiniocu primijene krivične sankcije

prema propisima materijalnog krivičnog prava.

Sa aspekta krivičnopravnih odnosa, krivični postupak je sistem pravno normiranih društvenih odnosa

(krivičnoprocesnih odnosa) izmeĎu odreĎenih drţavnih organa i pojedinih pripadnika društva. Ti odnosi

nastaju, razvijaju se i prestaju usljed pravno normirane djelatnosti tih organa i drugih lica radi utvrĎivanja

postojanja krivičnih djela i primjene krivičnih sankcija na učinioce.

Sistem pravnih propisa kojim se ureĎuje (normira) forma radnji u krivičnom postupku, odnonso oblik

krivičnoprocesnih odnosa u kojima se te radnje odvijaju naziva se kriviĉno procesno pravo.

Pravo izvršenja krivičnih sankcija je sistem pravnih normi koji ima za cilj da se izvršenjem krivičnih

sankcija postigne svrha zbog koje su te sankcije i predviĎene. Osim toga, ono normira i pravni poloţaj lica prema kome se sankcija izvršava, njegova prava i duţnosti za vrijeme izvršenja sankcije, odnos

prema organima izvršenja itd.

Odnos krivičnog procesnog prava prema materijalnom krivičnom pravu – 30a

Materijalno krivično pravo odreĎuje pojedina krivična djela, sankcije i načelne uslove pod kojima se

prema učiniocima krivičnih djela mogu primijeniti krivične sankcije.

Krivično procesno pravo normira formu (oblik, način) radnji koje preduzimaju drţavni organi u slučaju

vjerovatnosti da je učinjeno krivično djelo, sa svrhom da se na konkretan slučaj primjene norme materijalnog krivičnog prava. Dakle, krivično procesno pravo ureĎuje postupak primjene propisa

materijalnog krivičnog prava na konkretne slučajeve.

Krivično procesno pravo ureĎuje krivičnoprocesne odnose, tj.društvene odnose izmeĎu drţavnih organa i odreĎenih lica u kojima se manifestiraju procesne radnje, dok materijalno krivično pravo ureĎuje

materijalno-krivične odnose, tj. društvene odnose izmeĎu drţave i izvršioca krivičnog djela.

Akuzatorski krivični postupak – 7a

Akuzatorski (optuţni) krivični postupak odvija se u obliku spora dvaju ravnopravnih stranaka pred

sudom. Odvojene su 3 osnovne funkcije krivičnog postupka: gonjenje, odbrana i presuĎenje. Funkciju krivičnog gonjenja ostvaruje ovlašteni tuţilac, funkciju odbrane optuţenik, a funkciju presuĎenja sud.

Postupak ne moţe započeti bez tuţbe ovlaštenog tuţioca (oštećeni, bilo koji graĎanin ili poseban drţavni

organ). Teret dokazivanja je na tuţiocu. Optuţeni nije duţan dokazivati svoju nevinost, ali ima pravo da to dokazuje. Dakle, za akuzatorski sistem krivičnog postupka karakteristično je:

a. objektivan poloţaj suda - postupak se pokreće samo na inicijativu ovlaštenog tuţioca, a stranke po pravilu iznose dokaze koje sud samo cijeni;

b. javnost postupka;

c. usmenost i neposrednost - stranke usmeno raspravljaju pred sudom, a svi dokazi se iznose usmeno i neposredno;

d. kontradiktornost - krivični postupak je spor (kontradikcija) stranaka pred sudom.

Inkvizitorski krivični postupak – 11a

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Inkvizitorski (istraţni) krivični postupak pojavio se u ranom feudalizmu, pri čemu je vaţnu ulogu imala

katolička crkva. Postupak se dijeli na 2 glavne faze: istragu i suĎenje. Osnovna faza krivičnog postupka je istraga. Provodi je poseban istraţitelj (inkvizitor), koji svim sredstvima nastoji od okrivljenog dobiti

priznanje djela. U tu svrhu često primjenjuje torturu. Po završenoj istrazi inkvizitor je dostavljao spis

predmeta sudskom vijeću koje je donosilo presudu na tajnoj raspravi isključivo na osnovu spisa.

Suština inkvizitorskog postupka je u tome što su osnovne funkcije (gonjenje, odbrana, presuĎenje)

kumulirane. Inkvizitor (inkvirent) u svojim rukama objedinjava različite funkcije krivičnog postupka, a

funkcija odbrane je potpuno zakrţljala. Okrivljeni u postupku nije subjekat, već objekat jer nema elementarnih procesnih prava. Faktički je lišen mogućnosti da se brani od optuţbe čiju suštinu po pravilu

i ne zna.

Pored svih negativnih osobina, inkvizitorski postupak je imao i jednu pozitivnu: načelo da je drţava duţna da se sistematski brine o kaţnjavanju izvršilaca krivičnih djela, odnosno da se to ne prepušta

slučaju.

Mješoviti (akuzatorsko-inkvizitorski krivični postupak) – 13a

Nastaje nakon Francuske revolucije 1789. Ovaj postupak se odvija u 2 faze: prethodni postupak i glavni pretres. Prethodni postupak sadrţi inkvizitorske pravne elemente. U osnovi je tajan, pismen i

nekontradiktoran. U toj fazi istraţni sudija vodi istragu i prikuplja dokaze.

Samo pokretanje postupka zavisi od drţavnog tuţioca koji ostvaruje funkciju krivičnog gonjenja. Optuţeni od početka ima odreĎena procesna prava. Ima svojstvo stranke, a posebno mu je zagarantirano

pravo odbrane. Sud presudu donosi nakon provedenog glavnog pretresa koji se vodi javno, usmeno i

kontradiktorno (akuzatorski elementi).

Odnos krivičnog postupka prema ostalim kaznenim postupcima – 8b

IzmeĎu krivičnog i ostalih kaznenih postupaka (za disciplinska djela, prekršaje i privredne prestupe)

postoje odreĎene sličnosti i razlike. Sličnosti se sastoje u jednakim osnovnim principima, istim dokaznim

sredstvima, sličan je sadrţaj i oblik procesnih radnji itd. Razlika je u tome što je krivični postupak

detaljno regulisan zakonom, a ostali kazneni postupci su po pravilu kraći i jednostavniji. Krivične sankcije za krivična djela mogu izricati samo sudovi. Kazne za prekršaje izriču posebni sudovi za

prekršaje, a izuzetno i neki drţavni organ. Disciplinske sankcije izriču posebni pravno odreĎeni

disciplinski organi (disciplinske komisije).

Odnos krivičnog postupka prema parničnom postupku – 14b

Oba procesna prava spadaju u grane sudskog prava jer sud donosi odluke i u krivičnom i u parničnom postupku. Krivični postupak se po pravilu vodi ex officio i sankcije se primjenjuju po sluţbeno duţnosti,

bez obzira na volju zainteresirane stranke. Parnični postupak se vodi samo po tuţbenom zahtjevu stranke,

koja tokom cijelog postupka ima pravo raspolagati svojim zahtjevom (odustati, sklopiti poravnanje i sl).

Postoje 2 izuzetka, kada se i u krivičnom postupku moţe rješavati neko graĎanskopravno pitanje, za koje

je inače nadleţan parnični sud:

a. Kad oštećeni u krivičnom postupku postavi imovinskopravni zahtjev koji je nastao usljed izvršenja

krivičnog djela.

b. U slučaju tzv.prethodnog ili prejudicionog pitanja, kad krivični sud rješava neko pravno pitanje za

čije je rješenje inače nadleţan parnični sud.

Parnični postupak poznaje ista dokazna sredstva i ista načela kao i krivični postupak - načelo materijalne

istine, slobodne ocjene dokaza, načelo usmenosti i neposrednosti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odnos nauke krivičnog procesnog prava prema drugim naučnim disciplinama – 27a

Krivični postupak je nuţno povezan sa kriminalistikom, sudskom medicinom, sudskom psihijatrijom,

psihologijom i drugim naukama.

Kriminalistika (krim.tehnika, taktika i metodika) se primjenjuje u otkrivanju i utvrĎivanju krivičnih djela, otkrivanju učinioca, pronalaţenju i konzerviranju materijalnih dokaza i sl.

Sudska medicina u postupak rasvjetljavanja djela i učinioca unosi sistem medicinskog znanja. Sudska psihijatrija posebno dolazi do izraţaja u slučaju sumnje u uračunljivost učinioca krivičnog djela.

Izvori krivičnog procesnog prava u FBiH – 6d

To su prvenstveno federalni zakoni, kantonalni zakoni i meĎunarodni ugovori. Svi izvori se mogu

podijeliti na unutrašnje i meĎunarodne. MeĎunarodni izvori su različiti meĎunarodni ugovori. Unutrašnji

se mogu podijeliti na osnovne i dopunske. Osnovni izvori su zakonski propisi koji se potpuno odnose na materiju krivičnog procesnog prava. Dopunski se odnose na regulisanje drugih društvenih odnosa, ali se

njima rješavaju i neka pitanja iz krivičnog procesnog prava.

Osnovni i najznačajniji izvor krivičnog procesnog prava je Zakon o krivičnom postupku - ZKP. U

dopunske spadaju Krivični zakon FBiH, Zakon o Vrhovnom sudu FBiH, Zakon o Federalnom tuţilaštvu,

Zakon o unutrašnjim poslovima FBiH, Zakon o izvršenju krivičnih sankcija u FBiH, Zakon o izručenju

okrivljenih osoba po zahtjevu meĎunarodnog suda, Zakon o posebnoj zaštiti identiteta svjedoka u krivičnom postupku u FBiH, Zakon o sudijskoj i tuţilačkoj funkciji u FBiH, odgovarajući kantonalni

zakoni itd.

Vaţenje krivičnog procesnog prava FBiH – 9b

Vaţenje krivičnog procesnog prava FBiH ogleda se u njegovoj primjeni s obzirom na teritoriju, vrijeme i lica.

S obzirom na teritoriju, krivično procesno pravo FBiH se primjenjuje na cijeloj teritoriji FBiH,

uključujući i njene brodove i zrakoplove, bez obzira gdje se nalaze. Na teritoriji FBiH se ne moţe primjenjivati nikakav drugi krivični postupak, bez obzira na to gdje je krivično djelo izvršeno i čiji

drţavljanin je izvršilac.

S obzirom na vrijeme - vremenska vaţnost je u svemu regulisana kao i vremenska vaţnost drugih

zakona.

S obzirom na lica - vaţenje krivičnog procesnog prava identično je sa vaţenjem krivičnog zakona. Neka lica uţivaju krivičnoprocesni imunitet i to po domaćem i po meĎunarodnom pravu. Po domaćem pravu

imunitet u različitoj mjeri uţivaju zastupnici, sudije i sudije porotnici. Po meĎunarodnom pravu to su

nedvojbeno šefovi stranih drţava, dok se kod diplomatskih i konzularnih predstavnika pojavljuju sporna pitanja kad je riječ o njihovim imunitetu.

Tumačenje krivičnog procesnog prava – 22a

Vaţe opća pravila tumačenja pravnih propisa. Bitno je napomenuti da je moguće primjenjivati

ekstenzivno nasuprot restriktivnom tumačenju koje je svojstveno materijalnom krivičnom pravu.

Jedinstvenom tumačenju i primjeni doprinosi sudska praksa. Inače, postoje uglavnom 3 vrste tumačenja: 1. Prema subjektu ili organu koji tumači zakon – autentično ili obavezno, sudsko i doktrinarno;

2. Prema metodu ili načinu na koji se zakon tumači – gramatičko, logičko, sistematsko, komparativno,

historijsko. Sva ova tumačenja sluţe ciljnom tumačenju; 3. Prema obimu tumačenja – usko ili restriktivno i široko ili ekstenzivno.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OSNOVNA NAĈELA (PRINCIPI) KRIVIĈNOG POSTUPKA

Osnovna načela krivičnog postupka u FBiH su: 1. načelo oficijelnosti;

2. načelo legaliteta u krivičnom gonjenju;

3. načelo materijalne istine;

4. načelo akuzatornosti; 5. načelo kontradiktornosti;

6. načelo neposrednosti i usmenosti;

7. načelo javnosti.

Načelo oficijelnosti krivičnog gonjenja – 5a

U našem krivičnom postupku postupak za najveći broj krivičnih djela po sluţbenoj duţnosti pokreće nadleţni tuţilac, bez obzira na volju lica oštećenog krivičnim djelom ili nekog drugog lica zainteresiranog

za krivično gonjenje. Postoje izuzeci od ovog načela u pogledu krivičnih djela koja se gone po privatnoj

tuţbi. Ona su izričito navedena u posebnom dijelu KZ FBiH. Ako u krivičnom zakonu ništa nije izričito navedeno, vaţi pravilo da se takvo djelo goni po sluţbenoj duţnosti.

Načelo legaliteta krivičnog gonjenja – 24a

Načelo legaliteta krivičnog gonjenja proizilazi iz čl.16 ZKP, po kome je nadleţni tuţilac duţan preduzeti

krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo za koje se goni po sluţbenoj duţnosti.

Isto tako, nadleţni tuţilac moţe odustati od krivičnog gonjenja samo ako tokom postupka nestane neki od zakonskih uslova krivičnog gonjenja.

U okviru načela legaliteta, u pitanju tuţiočevog raspolaganja krivičnoprocesnim zahtjevom teorijski mogu biti zastupljena 2 načela: načelo imutabiliteta i načelo mutabiliteta. Po načelo imutabiliteta, tuţilac ne

moţe u toku postupka odustati od krivičnog gonjenja, već se stvar mora prepustiti odluci suda, bez obzira

što je tuţilac uvjeren da više nema zakonskog osnova za gonjenje. Po načelu mutabiliteta tuţilac moţe u toku postupka odustati od krivičnog gonjenja kad smatra da više ne postoji neki od zakonskih uslova za to

gonjenje. U našem ZKP prihvaćeno je načelo mutabiliteta, jer tuţilac moţe odustati od zahtjeva za

gonjenje sve do završetka glavnog pretresa pred prvostepenim sudom, a u zakonom predviĎenim

slučajevima i pred višim sudom.

Izuzeci od načela legaliteta krivičnog gonjenja – 25d

Izuzeci od načela legaliteta u našem krivičnom procesnom pravu postoje:

a) U slučajevima kad je za pokretanje krivičnog postupka potrebno odobrenje nekog drţavnog organa.

To su slučajevi kad se gonjenje preduzima po odobrenju federalnog tuţioca, te kad bi se postupak

trebao voditi protiv osobe koja uţiva procesni imunitet.

b) U postupku prema maloljetnicima. Za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine

ili novčana kazna, nadleţni tuţilac moţe odlučiti da ne pokreće postupak, iako postoje dokazi da je

maloljetnik učinio krivično djelo, ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku s obzirom na prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji ţivot

maloljetnika i njegova osobna svojstva.

Osim toga, kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku, nadleţni tuţilac moţe odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika, ako s obzirom na teţinu

tog krivičnog dijela, kao i na kaznu odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava, ne bi imalo svrhe

voĎenje postupka i izricanje krivične sankcije za to djelo. U oba slučaja, ukoliko se oštećeni ili organ

starateljstva ne sloţe za mišljenjem tuţioca, konačnu odluku u pogledu preduzimanja krivičnog gonjenja ima vijeće za maloljetnike.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Načelo materijalne istine (pojam i procesno pravilo o slobodnoj ocjeni dokaza) - 3b

Načelo materijalne istine znači da se u svakom konkretnom slučaju ima istraţivati i utvrditi potupna i

stvarna istina, tj. da se činjenično stanje na kome se zasniva odluka u krivičnom postupku potpuno

rasvijetli i raščisti i da odgovara subjektivnoj stvarnosti.

Načelo slobodne ocjene dokaza jedno je od najvaţnijih procesnih pravila koja sluţe utvrĎivanju

materijalne istine. Pravo suda i drţavnih organa koji učestvuju u krivičnom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano niti ograničeno posebnim formalnim dokaznim

pravilima. Sud je duţan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, te da

na osnovu takve ocjene izvede zaključak o dokazanosti ili nedokazanosti neke činjenice. Svoje uvjerenje

koje je stekao na osnovu objektivne i logičke ocjene svih dokaza, sud je duţan logično i realno obrazloţiti u presudi. Ako to ne učini, takvom presudom je počinjena bitna povreda krivičnog postupka što

predstavlja osnov za ukidanje presude.

Sud nije vezan za prijedloge stranaka u pogledu provoĎenja dokaza. Sud je ovlašten i duţan da i po vlastitoj inicijativi provodi dokaze kad je to potrebno za utvrĎivanje činjeničnog stanja, ne ograničavajući

se na dokazni materijal koji su iznijele stranke.

Načelo materijalne istine i pravila o priznanju okrivljenog i prikupljanju dokaza – 30b

Načelo materijalne istine do izraţaja dolazi i u pravilu da su organi krivičnog postupka u svakom slučaju

duţni provjeriti i priznanje okrivljenog. Organ koji vodi postupak je i pored priznanja okrivljenog zakonom obavezan da prikuplja i druge dokaze. Zasnivanje osuĎujuće presude samo na priznanju

optuţenog predstavljalo bi formalizam koji bi ugroţavao saznanje materijalne istine. Naime, u praksi se

mogu desiti slučajevi da optuţeni prizna izvršenje djela da prikrije neko drugo, teţe djelo, da prikrije pravog krivca i sl.

Odstupanja od načela materijalne istine – 29a

Odstupanja od načela materijalne istine su u krivičnom postupku konstituirana radi zaštite individualnih

prava okrivljenog i drugih lica, te ne umanjuju vrijednost i značaj materijalne istine. Takva odstupanja

npr. predviĎa zabrana reformatio in peius, slučajevi u kojima se izvjesne činjenice mogu dokazivati samo pravosnaţnom presudom kad god takvo dokazivanje nije pravno nemoguće

1, izuzeće svjedoka, vezanost

presude za optuţbu u pogledu objektivnog identiteta.

Prethodna (prejudicijalna) pitanja – 28a

Sud je u cilju utvrĎivanja materijalne istine ovlašten i da rješava tzv.prethodna (predjudicijalna) pitanja.

To su pravna (a ne činjenična) stanja za čije rješavanje je inače nadleţan sud u drugom, a ne u krivičnom

postupku, ili je nadleţan neki drugi drţavni organ (upravni organ), a od rješenja takvog stanja zavisi pravilno rješenje konkretne krivične stvari. Rješenje prethodnog pitanja od strane krivičnog suda ima

dejstvo samo za krivični predmet koji sud raspravlja. Zato se ono unosi u obrazloţenje, a ne u dispozitiv

presude. Od prethodnih treba razlikovati tzv.incidentna pitanja. To su čista procesna pitanja, za čije rješavanje je nadleţan upravo krivični sud, a koja je u odreĎenoj fazi postupka potrebno riješiti hronološki

prije glavne stvari (npr.predsjednik vijeća prije početka glavnog pretresa treba prethodno ustanoviti da li

su došli svi pozvani).

Načelo akuzatornosti – 12b

Načelo akuzatornosti znači da se krivični postupak moţe pokrenuti i voditi samo ako postoji zahtjev ovlaštenog tuţioca. Tim načelom odvojene su osnovne funkcije u krivičnom postupku: gonjenje, odbrana

i presuĎenje. Osnovne prednosti primjene ovog načela su:

1 kod zahtjeva za ponavljanje postupka, razlozi koji se tiču lažnog dokaza i krivičnog djela sudije, te zloupotreba položaja tužioca (str.52)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. omogućava konstituisanje posebnog drţavnog organa koji ostvaruje funkciju gonjenja;

2. omogućava okrivljenom procesni poloţaj stranke, tj. subjekta koji ostvaruje funkciju odbrane i koji je kao procesualna stranka ravnopravan sa tuţiocem:

3. omogućava objektivnost suda, koji odlučuje u sporu izmeĎu 2 ravnopravne stranke – tuţioca i

okrivljenog;

ZKP FBiH je u osnovi usvojio načelo akuzatornosti. Sud ne moţe sam pokretati krivični postupak, a

tuţilac ne moţe neposredno provoditi dokaze. Okrivljeni je u svim fazama postupka subjekat, a pravo na

odbranu mu je zagarantirano.

Načelo kontradiktornosti – 10b

Ovo načelo sastoji se u tome da krivični postupak dobiva procesni karakter spora izmeĎu 2 procesualno

ravnopravne stranke pred objektivnim sudom. Tuţilac i okrivljeni pred sudom iznose 2 suprotne teze –

tezu odbrane i tezu optuţbe, a sud je duţan saslušati obe strane, provesti sve potrebne dokaze po prijedlogu stranaka i po sluţbenoj duţnosti, te donijeti odluku o konkretnom krivičnopravnom sporu.

Načelo kontradiktornosti je najizraţenije na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom. Primjena ovog načela daje više korisnih rezultata:

a) Stvara uslove i omogućava utvrĎivanje materijalne istine;

b) Prilikom podvoĎenja činjeničnog stanja pod odgovarajuće odredbe krivičnog zakona, kontradikcija

stranaka u odnosu na konkretno pravno pitanje moţe imati veliki značaj za pravilan stav suda, kao i pravilnu primjenu odreĎene pravne norme uopće;

c) Iz načela kontradiktornosti rezultira jednak tretman stranaka pred sudom. Okrivljeni dobiva procesni

subjektivitet, što je od velikog značaja za zaštitu ljudskih prava.

Načelo neposrednosti i usmenosti – 18a

Načelo neposrednosti je pravilo po kome sve činjenice i dokazi koji sluţe kao osnov za presudu moraju

biti izvedeni pred sudom. Mada su isti dokazi u konkretnom slučaju provedeni u prethodnom postupku,

oni se moraju ponovo izvesti neposredno pred sudom, koji će na osnovu vlastite neposredne ocjene tih

dokaza donijeti presudu. Iz odredbe čl.342 st.1 ZKP po kojoj sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu vidljiv je značaj ovog načela.

Načelo usmenosti znači da se sve činjenice i dokazi na kojima se zasniva presuda moraju usmeno iznijeti na glavnom pretresu i da se sve izjave daju usmeno. Izuzeci od ovog načela, u kojima je na glavnom

pretresu dozvoljeno čitati zapisnike o ispitivanju okrivljenog i saslušanju svjedoka i vještaka su:

1. Ako su ispitana lica umrla, duševno oboljela ili se ne mogu pronaći;

2. Ako je dolazak ovih lica pred sud nemoguć ili znatno oteţan zbog starosti, bolesti ili drugih vaţnih uzroka;

3. Ako optuţeni, svjedok ili vještak vještaci bez zakonskih razloga neće da da svoj iskaz na glavnom

pretresu ili odstupi od ranijeg iskaza;

4. Ako su stranke saglasne da se umjesto neposrednog saslušanja odsutnog svjedoka odnosno vještaka,

pročita zapisnik o njegovom ranijem saslušanju.

Načelo javnosti (pojam, vrste, isključenje sa glavnog pretresa) – 2b

Javnost u krivičnom postupku znači dvoje:

1. Pravo stranaka da prisustvuju procesnim radnjama u toku postupka – stranačka javnost; 2. Pravo svakog trećeg lica da prisustvuje procesnim radnjama – opća javnost.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kad se govori o načelu javnosti, obično se misli na opću javnost i to javnost glavnog pretresa. Po ZKP,

glavnom pretresu mogu prisustvovati sva punoljetna lica, naravno u granicama prostornih mogućnosti sudnice u kojoj se odrţava rasprava. Ako maloljetnik treba prisustvovati pretresu kao svjedok ili oštećeni,

on će biti udaljen iz sudnice čim njegovo prisustvo više nije neophodno. Javnost pretresa uključuje i

mogućnost praćenja pretresa i presude putem medija. Načelo javnosti vaţi i za pretres pred

drugostepenim sudom, ali se ne odnosi na sudske sjednice niti na vijećanje i odlučivanje suda u toku ili nakon provedenog pretresa. Vijeće sa pretresa moţe udaljiti sve osobe koje ometaju red na suĎenju,

vrijeĎaju dostojanstvo suda ili nose oruţje odnosno opasno oruĎe.

Protivzakonito isključenje javnosti glavnog pretresa predstavlja bitnu povredu odredaba KP i povlači

ukidanje prvostepene presude u slučaju ţalbe. ZKP odreĎuje da je moguće isključiti javnost sa glavnog

pretresa: ako je to u interesu drţavne sigurnosti; ako je to potrebno radi čuvanja tajne, čuvanja javnog

reda, zaštite morala, ličnog i intimnog ţivota optuţenog ili oštećenog ili zaštite interesa maloljetnika ili svjedoka. Isključenje javnosti se ne odnosi na stranke i njihove zastupnike, a vijeće moţe dozvoliti da

glavnom pretresu sa kojeg je isključena javnost prisustvuju pojedina sluţbena lica, naučni i javni radnici.

Na zahtjev optuţenog, prisustvo se moţe dozvoliti i njegovom bračnom odnosno vanbračnom drugu, te bliskim srodnicima. Predsjednik vijeća će prisutna lica upozoriti na duţnost čuvanja tajnosti onoga što su

saznali na pretresu sa kojeg je isključena javnost i ukazati im da povreda tajnosti predstavlja krivično

djelo.

O isključenju javnosti sudsko vijeće odlučuje rješenjem, koje mora biti obrazloţeno i javno objavljeno.

Dispozitiv presude će se uvijek pročitati na javnom zasijedanju, a vijeće odlučuje da li će isključiti

javnost prilikom objavljivanja razloga presude.

ZKP izričito propisuje isključenje javnosti uvijek kad se sudi maloljetniku. Vijeće moţe dozvoliti da

takvom pretresu prisustvuju lica koja se bave zaštitom i vaspitanjem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta, kao i naučni radnici. Osim tih osoba, pretresu mogu prisustvovati roditelji,

odnosno staratelj maloljetnika, te predstavnik organa starateljstva. Pravosnaţna sudska odluka moţe se

objeviti bez navoĎenja ličnih podataka maloljetnika iz kojih se moţe utvrditi njegov identitet.

Ostali principi. Ovdje spadaju:

1. Princip zakonitosti (15d) – sud krivične sankcije moţe izreći samo u zakonito provedenom postupku;

2. Princip zbornosti (31b) – suĎenje je po pravilu zborno (kolegijalno). Pored stalnih sudija, u prvom stepenu učestvuju i sudije porotnici;

3. Princip višestepenosti (14a)– osuĎeni ima pravo ţalbe protiv prvostepene sudske odluke, a u

odreĎenim slučajevima i protiv drugostepene odluke;

4. Princip prezumpcije nevinosti (16a) – svako se smatra nevinim dok se njegova krivnja ne utvrdi

pravosnaţnom presudom;

5. Princip upotrebe vlastitog jezika (32a) – učesnici u postupku imaju pravo upotrebljavati svoj jezik.

Ako se pretres ne vodi na jeziku te osobe, osiguraće se usmeno prevoĎenje onoga što se iznosi u postupku, kao i pisani prevod pisanog dokaznog materijala.

6. Princip zaštite prava graĎana (34a) od kojih organi unutrašnjih poslova prikupljaju obavještenja u

predkrivičnom postupku. ZKP u tom smislu govori o pravu na šutnju, pravu na branioca i pravu na besplatnu pravnu pomoć. Organi unutrašnjih poslova su duţni graĎane upoznati sa ovim pravima.

7. Princip zakonitih dokaza (33a) – zabranjeno je iznuĎivanje priznanja ili neke druge izjave u

krivičnom postupku. TakoĎe, sud ne moţe zasnovati svoju odluku na dokazima koji su pribavljeni povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i meĎunarodnim ugovorima, niti na

dokazima koji su pribavljeni povredama ZKP-a.

PREDMET (OBJEKAT) KRIVIĈNOG POSTUPKA – 23d

Objekat krivičnog postupka je:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. OdreĊeno kriviĉno djelo (kriviĉna stvar) – Pod krivičnim djelom podrazumijeva se protivpravno

djelo koje je zakonom propisano kao krivično djelo, čija obiljeţja su odreĎena zakonom i za koje je zakonom propisana krivična sankcija.

2. Više kriviĉnih stvari u meĊusobnoj vezi (koneksitet) – da bi krivične stvari u koneksitetu mogle

biti predmet jednog postupka, one moraju biti spojene ili vezane kod jednog suda.

3. Imovinskopravni zahtjev – to je graĎanska stvar koja ima isti osnov kao i krivična stvar, tj. učinjeno konkretno krivično djelo. Oštećeni moţe u krivičnom postupku staviti svoj imovinskopravni zahtjev,

koji se kao sporedna stvar pridruţuje krivičnoj stvari kao glavnoj i rješava u istom postupku. Zato se

taj postupak zove pridruţni ili adhezioni postupak.

4. Troškovi kriviĉnog postupka

Troškovi krivičnog postupka – 29c

To su izdaci učinjeni povodom krivičnog postupka i u njih spadaju: - troškovi za svjedoke, vještake i stručna lica, kao i troškovi uviĎaja;

- prevozni troškovi okrivljenog;

- izdaci za dovoĎenje okrivljenog odnosno lica lišenog slobode; - troškovi liječenja okrivljenog za vrijeme dok se nalazi u pritvoru i troškovi poroĎaja u pritvoru;

- paušalni iznos – utvrĎuje se globalno i predstavlja paušalnu naknadu sitnih sudskih izdataka koji

se ne mogu evidentirati (izdaci za utrošeni kancelarijski materijal, utrošeno vrijeme sluţbenih lica

i sl); - nuţni izdaci branioca, privatnog tuţioca, oštećenog kao tuţioca i njihovih zastupnika, te nagrade

advokata kao branilaca ili punomoćnika. Ova nagrada se odmjerava prema advokatskoj tarifi.

- nuţni izdaci oštećenog, i to bez obzira da li je postavio imovinskopravni zahtjev;

Troškove u principu snosi onaj ko ih je prouzrokovao svojom krivicom. Kao kriterij sluţi ishod

postupka. Pritom je dovoljno da je optuţeni proglašen krivim, odnosno nije potrebno da je i osuĎen na kaznu. MeĎutim, bez obzira na konačni ishod postupka, namjerno i neopravdano prouzrokovane

troškove naknaĎuje onaj ko ih je izazvao. Samo se nadleţni tuţilac ne moţe osuditi na naknadu

troškova krivičnog postupka, jer je to organ koji svoju funkciju ostvaruje po sluţbenoj duţnosti.

Ako je više optuţenih oglašeno krivim istom presudom, sud će odrediti koji dio troškova će snositi

svaki od optuţenih, a ako to nije moguće, osudiće sve optuţene da solidarno snose troškove.

Izuzetno, sud moţe u potpunosti ili djelomično osloboditi okrivljenog od duţnosti naknade troškova, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdrţavanje okrivljenog ili lica koja je on duţan

izdrţavati.

Ako se krivični postupak okonča drugačije, a ne presudom kojom se optuţeni oglašava krivim, troškovi padaju na teret budţetskih sredstava. Ako se radi o postupku po privatnoj tuţbi, troškovi

padaju na teret privatnog tuţioca.

Nagradu i troškove branioca i punomoćnika privatnog tuţioca i oštećenog duţno je platiti zastupano

lice, bez obzira ko je po odluci suda konačno duţan da snosi troškove krivičnog postupka.

O troškovima se odlučuje zajedno sa odlukom o glavnoj stvari. Izuzetno, ako nedostaju podaci o visini

troškova, rješenje će se donijeti kad se podaci pribave. Posebno rješenje o troškovima donosi se uvijek

kad se na plaćanje troškova osuĎuju svjedok, vještak, branilac ili punomoćnik.

SUBJEKTI KRIVIĈNOG POSTUPKA

Subjekti krivičnog postupka (uopšte, stranačka i procesna sposobnost) – 1a

WWW.BH-PRAVNICI.COM


S obzirom na 3 osnovne procesne funkcije: gonjenje, odbrana i presuĎenje, u krivičnom postupku postoje i osnovni procesni subjekti koji su nosioci tih funkcija, dakle tuţilac, okrivljeni i sud.

Tuţilac (nadleţni tuţilac, oštećeni kao tuţilac i privatni tuţilac) i okrivljeni su stranke u kriivčnom

postupku. Da bi mogla zasnovati procesni odnos, stranka mora imati legitimatio ad causam, tj. stranačku sposobnost. Stranačka sposobnost je apstraktna pravna mogućnost da se bude tužilac ili okrivljeni u

procesu.

Moguće je da stranka ima stranačku, ali nema procesnu sposobnost (legitimatio ad processe),

tj.sposobnost za vršenje radnji u procesu. Privatni tuţilac ili oštećeni kao tuţilac koji nemaju procesnu

sposobnost (maloljetnici i lica lišena poslovne sposobnosti) dobivaju zastupnika. Okrivljeni koji ima

stranačku sposobnost ima i procesnu sposobnost. Ako okrivljeni nakon izvršenja krivičnog djela duševno oboli, postupak se obustavlja, ako privremeno duševno oboli postupak se prekida, maloljetnik ispod 14

godina ne moţe se pojaviti kao okrivljeni u procesu itd. Naime, duţnosti okrivljenog u procesu su

isključivo lične i niko ih ne mţe vršiti umjesto njega.

SUDOVI

Pojam i vrste sudova. Pojam i sastav krivičnog suda – 4b

Pojam i vrste sudova. Prema ustavu FBiH, sudsku funkciju u FBiH vrše sudovi Federacije – Ustavni sud,

Vrhovni sud i Sud za ljudska prava, te kantonalni i općinski sudovi. Vrhovni sud FBiH je najviši

apelacioni sud, osim pitanja iz nadleţnosti Ustavnog suda ili Suda za ljudska prava. Osim toga, Vrhovni sud ima i izvorne nadleţnosti utvrĎene federalnim zakonima.

Izvorna nadleţnost kantonalnih sudova je u stvarima koje ne spadaju u nadleţnost općinskih sudova. Kantonalni sudovi odlučuju i o ţalbama na presude općinskih sudova.

Općinski sudovi imaju nadleţnost za sve graĎanske i krivične stvari, osim stvari za koje je dio izvorne

nadleţnosti Ustavom i zakonima prenesen na neki drugi sud.

Pojam i sastav krivičnog suda. Krivični sud nije poseban sud, već je to poseban sastav redovnih sudova

(Vrhovni, kantonalni, općinski), koji je nadleţan da rasvijetli i riješi krivičnu stvar. Krivični sud realizuje svoju funkciju u inokosnom i zbornom sastavu. U inokosnom sastavu pojavljuje se istraţni sudija

kantonalnog i općinskog suda, predsjednik sudskog vijeća kantonalnog i općinskog suda i sudija

pojedinac općinskog suda koji rješava odreĎene krivičnopravne stvari. U zbornom sastavu krivični sud se

pojavljuje u formi sudskih vijeća koja postoje u svim sudovima, počev od općinskog, pa do Vrhovnog suda FBiH.

UreĎenje i organizacija sudova (načela, sudska vijeća) – 21b

Osnovna načela na kojima je zasnovano ureĎenje, organizacija i rad sudova sadrţani su u Ustavima BiH i

FBiH, ustavima kantona i zakonima o sudovima. To su: - načelo izbornosti i razrješivosti sudija – svojstvo sudije moţe se steći izborom i imenovanjem,a

prestaje njegovim smjenjivanjem, odnosno udaljavanjem (suspenzijom) sa vršenja funkcije;

- načelo zbornosti u vršenju sudske funkcije – sudovi po pravilu rješavaju u zbornom sastavu, kao

kolegijalna tijela (vijeća); - načelo učešća graĎana u suĎenju;

- načelo višestepenog odlučivanja – u našem krivičnoprocesnom zakonu predviĎeno je načelo

dvostepenosti, a postoje izuzeci na osnovu kojih moţe odlučivati i trećestepeni sud; - načelo nezavisnosti u radu sudova.

U krivičnim stvarima u FBiH sude općinski sudovi (kao prvostepeni), kantonalni sudovi (kao prvostepeni i drugostepeni sudovi) i Vrhovni sud FBiH (kao prvostepeni, drugostepeni i trećestepeni sud.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Za krivična djela za koja se prema zakonu moţe izreći kazna zatvora od 15 godina ili teţa kazna, u prvom

stepenu sudovi sude u vijećima od dvojice sudija i trojice sudija porotnika (veliko vijeće), a u drugom stepenu vijeće od 5 sudija.

Za krivična djela za koja je propisana blaţa kazna od 15 godina zatvora, u prvom stepenu sudi vijeće

sastavljeno od 1 sudije i dvojice sudija porotnika (malo vijeće), a u drugom stepenu vijeće od trojice sudija.

Za djela za koja je kao glavna propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 1 godine, sudi sudija pojedinac. Radnje u istrazi vrši sudija prvostepenog suda, odnosno istraţni sudija.

U trećem stepenu sudovi sude u vijećima od 5 sudija.

Učešće graĎana u suĎenju – 6b

Učešće graĎana u suĎenju zajedno sa pozivnim sudijama, naziva se porotno suĊenje. Postoje 2 osnovna oblika ovog suĎenja: U prvom obliku graĎani obrazuju posebno sudsko vijeće – porotu koja je duţna da

utvrdi činjenično stanje i okrivljenog oglasi krivim ili nevinim. Na toj osnovi sudija ili vijeće izriče

krivičnu sankciju. Ovakvo porotno suĎenje karakteristično je za anglosaksonsko pravo.

Drugi oblik je kada sudije i graĎani obrazuju jedno jedinstveno vijeće. Sudije i graĎani kao sudije

porotnici su ravnopravni u rješavanju kako činjeničnih, tako i pravnih pitanja, kao i prilikom izricanja

krivične sankcije.

Prema našem pozitivnom pravu, graĎani učestvuju u vršenju sudske funkcije kao sudije porotnici u

jedinstvenim vijećima krivičnog suda. Sudska vijeća su mješovita prilikom odlučivanja u krivičnoj stvari u prvom stepenu, kao i kad se o krivičnoj stvari raspravlja u drugom stepenu na pretresu.

Izuzeće sudija i sudija porotnika – 24b

Prema ZKP, sudija ili sudija porotnik ne moţe vršiti sudske duţnosti:

1. Ako je oštećen krivičnim djelom;

2. Ako mu je okrivljeni, njegov branilac, tuţilac, oštećeni, njihov zakonski zastupnik odnosno punomoćnik bračni odnosno vanbračni drug ili srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u

pobočnoj liniji do četvrtog, a po tazbini do drugog stepena.

3. Ako je sa okrivljenim, njegovim braniocem, tuţiocem ili oštećenim u odnosu staraoca, starinika, usvojioca, usvojenika, hranitelja ili hranjenika;

4. Ako je u istom krivičnom djelu vršio istraţne radnje, učestvovao u ispitivanju optuţnice, ili je

učestvovao u postupku kao tuţilac, branilac, zakonski zastupnik ili punomoćnik oštećenog odnosno

tuţioca, ili je saslušan kao svjedok ili kao vještak.

5. Ako je u istom predmetu učestvovao u donošenju odluke koja se pobija ţalbom.

6. Ako postoje druge okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristrasnost.

O razlozima za izuzeće vodi se računa po sluţbenoj duţnosti. Sudija ili sudija porotnik čim sazna da

postoji neki od taksativno nabrojanih razloga za izuzeće, duţan je prekinuti svaki rad na predmetu i o

tome obavijesti predsjednika suda koji će mu odrediti zamjenu. Ako se radi o izuzeću predsjednika suda, on će sebi odrediti zamjenika meĎu sudijama tog suda, a ako to nije moguće, zatraţiće od predsjednika

neposredno višeg suda da odredi zamjenu. Ako smatra da postoje drugi razlozi za izuzeće (tačka 6),

sudija ili sudija porotnik će o tome obavijestiti predsjednika suda, koji moţe odrediti zamjenu (dakle nije

obavezan).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izuzeće moţe traţiti i stranka. Svoj zahtjev treba obrazloţiti i učiniti vjerovatnim postojanje okolnosti

koje izazivaju osnovanu sumnju u objektivnost sudije ili sudije porotnika u konkretnom predmetu. Zahtjev se podnosi odmah po saznanju za postojanje razloga za izuzeće. O zahtjevu rješava predsjednik

suda ili predsjednik neposredno višeg suda (ako se radi o izuzeću predsjednika suda). Protiv rješenja

kojim se zahtjev za izuzeće usvaja nije dozvoljena ţalba.

Nadleţnost sudova – 25d

Nadleţnost je pravo i duţnost jednog suda da postupa u odreĎenom krivičnom predmetu. Nadleţnost sudova odreĎuje se zakonom, koji u tom cilju postavlja 3 vrste normi:

Po prvoj vrsti, krivična djela se zbog njihove prirode i drugih osobina predaju na presuĎenje odreĎenoj

vrsti (kategoriji) sudova. Osnov za odreĎivanje nadleţnosti ovdje je krivično djelo, krivična stvar koja je predmet presuĎenja (ratione materiae). Zato se ova nadleţnost zove stvarna nadleţnost.

Po drugoj vrsti normi, krivično djelo se zbog svoje veze sa odreĎenim mjestom daje u nadleţnost sudu na čijem području se to mjesto nalazi. Osnov za odreĎivanje nadleţnosti ovdje je mjesto za koje je je

krivično djelo vezano (ratione loci). Zato se ova nadleţnost zove mjesna nadleţnost.

Po trećoj vrsti normi, pojedini dijelovi krivičnog postupka, s obzirom na različite stadije postupka,

predaju se na postupanje raznim sudovima ili raznim organima u sudu. Dakle, zakonskim normama su

različite funkcije u krivičnom postupku podijeljene izmeĎu sudova, odnosno sudskih organa. Zato se ova

nadleţnost naziva funkcionalna nadleţnost.

Ponekad za odreĎivanje nadleţnosti ima značaja i svojstvo okrivljenog. U takvim slučajevima govorimo o

liĉnoj nadleţnosti (ratione personae). Ova nadleţnost dolazi do izraţaja u postupku prema maloljetnicima, kada su za presuĎenje krivičnih djela maloljetnih lica nadleţna posebna vijeća za

maloljetnike.

Stvarna nadleţnost – 26a

Stvarna nadleţnost je zakonom odreĎeno pravo i duţnost odrreĎene vrste (kategorije) sudova da u

postupku preduzimaju odreĎene procesne radnje i presuĎuju za neka krivična djela s obzirom na njihovu prirodu. Po pravilu, zakonski kriterij za odreĎivanje stvarne nadleţnosti su vrsta i visina kazne predviĎene

u KZ za pojedino krivično djelo, a neka krivična djela su izričitom zakonskom odredbom data u

nadleţnost odreĎenoj vrsti sudova.

Mjesna nadleţnost – 17b

Mjesna nadleţnost je pravo i duţnost stvarno nadleţnog suda da preduzima procesne radnje i da presudi za odreĎeno krivično djelo zbog mjesnog odnosa krivičnog djela i učinioca prema području suda. Pojam

mjesne nadleţnosti treba razlikovati od pojma teritorijalne nadleţnosti, mada su oni nerazdvojno vezani.

Naime, teritorijalna nadleţnost je nadleţnost suda da postupa na odreĎenom području (teritoriji).

Pravila o mjesnoj nadleţnosti odreĎuje ZKP. Redovne mjesne nadleţnosti su:

1. Nadleţnost po mjestu izvršenja – mjesno je nadleţan sud na čijem području je krivično djelo izvršeno ili pokušano. Ako je djelo izvršeno ili pokušano na područjima različitih sudova ili na

granici tih područja, ili je neizvjesno na kom je području izvršeno ili pokušano, nadleţan je sud koji

je prvi započeo postupak (forum praeventionis). Za djelo učinjeno na domaćem brodu ili avionu

nadleţan je sud na čijem području se nalazi matična luka (odnosno zračna luka), ili domaća luka u kojoj se prvi put zaustavi brod odnosno avion.

2. Nadleţnost po mjestu prebivališta ili boravišta – ako mjesto izvršenja krivičnog djela nije poznato,

ili se nalazi izvan FBiH, nadleţan je sud na čijem području okrivljeni ima prebivalište ili boravište.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. Nadleţnost po mjestu hvatanja – ako nisu poznati ni mjesto izvršenja krivičnog djela, niti

prebivalište odnosno boravište okrivljenog (ili su oba mjesta izvan FBiH), nadleţan je sud na čijem području se okrivljeni uhvati ili se sam prijavi.

Vanredne mjesne nadleţnosti su:

1. Nadleţnost po odluci suda – ako se po prethodnim pravilima o redovnoj mjesnoj nadleţnosti ne moţe ustanoviti koji sud je mjesno nadleţan, Vrhovni sud FBiH odrediće jedan od stvarno nadleţnih

sudova pred kojim će se provesti postupak.

2. Delegirana nadleţnost – kad je nadleţni sud spriječen da postupa iz pravnih ili stvarnih razloga, duţan je da nakon saslušanja stranaka i branioca o tome izvijesti neposredno viši sud koji će odrediti

drugi stvarno nadleţni sud na svom području. To je nuţna delegacija mjesne nadleţnosti. Delegacija

stvarne nadleţnosti nije moguća u redovnom krivičnom postupku.

Stvarna i mjesna nadleţnost po koneksitetu – 20a

Koneksitet postoji kad su više krivičnih predmeta spojeni tako da se u pogledu svih istovremeno vodi krivični postupak i donosi jedna presuda. Koneksitet moţe biti subjektivni, objektivni i mješoviti

(subjektivno-objektivni).

Subjektivni koneksitet (concursus delictorum) postoji kad je jedno lice izvršilo više krivičnih djela u

sticaju. Ako je za neka od njih nadleţan viši, a za neka niţi sud, za sva djela je nadleţan viši sud. Ako su

nadleţni sudovi iste vrste, onda je za sva djela nadleţan sud koji je prvi započeo postupak. Na isti način

se odreĎuje nadleţnost i u slučaju ako je oštećeni istovremeno učinio KD prema okrivljenom.

Objektivni koneksitet (concursus plurium ad delictum) postoji kad je u izvršenju jednog krivičnog djela

učestvovalo više lica, ili je više lica na drugi način u neposrednom odnosu prema jednom krivičnom djelu. Sud koji je nadleţan za izvršioca krivičnog djela po pravilu je nadleţan i za saučesnike, prikrivače,

lica koja su učiniocu pomogla nakon krivičnog djela, te lica koja nisu prijavila pripremanje krivičnog

djela, izvršenje krivičnog djela ili učinioca. Koneksitet je objektivan jere se veza uspostavlja preko krivičnog djela kao objekta postupka.

Mješoviti (subjektivno objektivni) koneksitet postoji kad je više lica učestvovalo u izvršenju više

krivičnih djela. Sud u ovom slučaju moţe odlučiti da se sprovede jedinstveni postupak i donese jedna presuda, ali samo ako izmeĎu izvršenih krivičnih djela postoji meĎusobna veza i ako postoje isti dokazi.

Ako je za neka od ovih djela nadleţan viši, a za neka niţi sud, jedinstveni postupak se moţe provesti

samo pred višim sudom.

ZKP predviĎa i poseban slučaj razdvajanja već spojenog krivičnog postupka. Nadleţni sud moţe iz

vaţnih razloga ili iz obzira cjelishodnosti do završetka glavnog pretresa odlučiti da se postupak za

pojedina krivična djela ili protiv pojedinih počinilaca razdvoji i posebno dovrši ili preda drugom nadleţnom sudu.

Rješenja o spajanju i razdvajanju postupaka donosi nadleţni sud, a protiv takvih rješenja nije dozvoljena ţalba.

Funkcionalna nadleţnost – 18d

Funkcionalna nadleţnost je pravo i duţnost suda da vrši procesne radnje u jednom dijelu postupka izvan

voĎenja glavnog pretresa i prvostepenog presuĎenja. Općinski sudovi su funkcionalno nadleţni naročito:

- da sprovode istragu, pojedine istraţne radnje, kao i pripremni postupak prema maloljetnicima za krivična djela iz svoje nadleţnosti;

- da odlučuju o ţalbama protiv rješenja istraţnih sudija općinskog suda;

- da rješavaju u posebnim postupcima ako zakonom nije odreĎena nadleţnost drugog suda; - da vrše poslove meĎunarodne pravne pomoći, ako zakonom nije odreĎena nadleţnost drugog

suda;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- da pruţaju pravnu pomoć sudovima Federacije i Kantona;

- da vrše i druge poslove odreĎene zakonom.

Kantonalni sudovi su funkcionalno nadleţni naročito:

- da odlučuju o ţalbama protiv odluka općinskog suda;

- da sprovode istragu, pojedine istraţne radnje, kao i pripremni postupak prema maloljetnicima za krivična djela iz svoje nadleţnosti;

- da rješavaju sukobe o mjesnoj nadleţnosti izmeĎu općinskih sudova sa svog područja itd.

Vrhovni sud FBiH je funkcionalno nadleţan naročito:

- da odlučuje o redovnim pravnim sredstvima protiv odluka kantonalnih sudova i svog vijeća

donesenih u prvom stepenu;

- da odlučuje u trećem stepenu o redovnim pravnim sredstvima protiv odluka kantonalnih sudova i svog vijeća donesenih u drugom stepenu;

- da odlučuje o vanrednim pravnim sredstvima protiv pravosnaţnih odluka sudova u FBiH kad je

to zakonom odreĎeno; - da vrši druge poslove odreĎene zakonom.

Ispitivanje nadleţnosti. Sukob nadleţnosti – 15c

Sud po sluţbenoj duţnosti pazi na svoju stvarnu i mjesnu nadleţnost. Čim primijeti da nije nadleţan,

oglasiće se nenadleţnim i predmet uputiti nadleţnom sudu. Osim toga, stranke u svakom stadiju postupka

mogu isticati prigovor stvarne nenadleţnosti suda. Prvostepena presuda koju je donio stvarno nenadleţan sud moţe se pobijati ţalbom zbog bitne povrede

odredaba krivičnog postupka, a protiv takve pravosnaţne presude moţe se uloţiti zahtjev za zaštitu

zakonitosti.

Od općeg pravila da ne moţe suditi stvarno nadleţan sud postoji jedan izuzetak. Ako tokom glavnog

pretresa sud ustanovi da je za suĎenje nadleţan niţi sud, neće odbiti optuţbu i predmet dostaviti tom sudu, već će sam provesti postupak i donijeti odluku.

Što se tiće mjesne nadleţnosti, nakon što optuţnica stupi na snagu, sud se ne moţe oglasiti mjesno

nenadleţnim, niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadleţnosti.

Sukob nadleţnosti je spor izmeĎu 2 ili više sudova o tome koji od njih je stvarno i mjesno nadleţan da

postupa u konkretnoj krivičnoj stvari. Sukob moţe biti pozitivan i negativan. Pozitivan sukob postoji kad 2 ili više sudova prisvajaju nadleţnost u konkretnoj stvari, a negativan kad odbijaju nadleţnost. U praksi

je češći slučaj negativnog sukoba nadleţnosti.

Sukob rješava zajednički neposredno viši sud – kantonalni izmeĎu općinskih sudova svog područja, a Vrhovni sud FBiH ostale moguće sukobe u kojima učestvuju kantonalni i općinski sudovi. Postupak za

rješavanje pokreću sami sudovi po sluţbenoj duţnosti.

STRANKE U KRIVIĈNOM POSTUPKU

Uopće - 22b

U formalnom (procesnom) smislu stranke su subjekti koji se u krivičnom postupku spore o suprotnim interesima i zahtjevima pred sudom od kojeg očekuju rješenje spora. U materijalnopravnom smislu

stranka bi bila subjekat čije se vlastito materijalno pravo, pravni interes, obaveza ili odnos, utvrĎuje ili

ostvaruje u krivičnom postupku. Očigledno se materijalnopravni pojam stranke u krivičnom postupku ne moţe koristiti jer društvena zajednica ne moţe biti stranka u postupku. Nadleţni tuţilac u

materijalnopravnom smislu nije stranka jer se ne spori u nekom vlastitom materijalnom pravu, već istupa

u ime društvene zajednice. S druge strane, okrivljeni je stranka i u materijalnom i u formalnom smislu jer se pred sudom spori o pitanju svoje vlastite odgovornosti i svog vlastitog prava.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Dakle, vidljivo je da se pod pojmom stranke u krivičnom postupku podrazumijeva samo stranka u procesnom (formalnom) smislu. Stranka je tuţilac i okrivljeni. Pod tuţiocem se podrazumijeva nadleţni

tuţilac, privatni tuţilac i oštećeni kao tuţilac.

Nadleţni tuţilac (organizacija, načela) – 7b

Nadleţni tuţilac je subjekat koji vrši funkciju krivičnog gonjenja za krivična djela za koja se goni po

sluţbenoj duţnosti. Tuţilaštvo je samostalno drţavno tijelo koje vrši funkciju krivičnog gonjenja i druga zakonom odreĎena prava i duţnosti. Sva tuţilaštva čine jedinstvenu organizaciju, u kojoj su niţa

tuţilaštva neposredno podreĎena višem tuţilaštvu. Tuţilaštvo mora preduzeti krivično gonjenje uvijek

kad su ispunjeni zakonski uslovi, tj. kad ima dovoljno dokaza da je izvršeno krivično djelo za koje se goin

po sluţbenoj duţnosti.

Osim toga, tuţilaštvo ima pravo i duţnost izvještavati nadleţna tijela o svom radu, primjeni zakona i

pojavama koje je uočilo u obavljanju svojih ovlaštenja. Isto tako, tuţilaštvo putem medija informira javnost o stanju kriminaliteta i drugim pojavama i problemima od općeg značaja koje je zapazilo u svom

radu.

UreĎenje tuţilaštva je zasnovano na odreĎenim posebnim načelima, a to su: načelo jedinstva i

nedjeljivosti, načelo hijerarhijskog ureĎenja iz kojeg proizilaze načela devolucije i supstitucije, načelo

monokratskog odlučivanja itd.

Naĉelo jedinstva i nedjeljivosti tuţilaštva znači da tuţilaštvo predstavlja jedinstvenu organizaciju na

kojoj se nalaze viša i niţa tuţilaštva.

Naĉelo hijerarhijskog ureĊenja znači podreĎenost niţih tuţilaštava višim, kao i hijerarhiju izmeĎu

pojedinaca unutar tuţilaštva. Ovo načelo daje pravo vršenja disciplinske vlasti višeg tuţioca u odnosu na

niţe tuţioce, kao i pravo vršenja nadzora nad radom niţih tuţilaca.

Naĉelo devolucije znači pravo višeg tuţioca da preuzima i neposredno obavlja poslove iz nadleţnosti

niţeg tuţioca.

Naĉelo supstitucije predstavlja pravo višeg tuţioca da vršenje odreĎenih poslova u konkretnoj krivičnoj

stvari preuzme od odreĎenog niţeg tuţioca i povjeri ih nekom drugom niţem tuţiocu.

Naĉelo monokratskog odluĉivanja u suštini znači da sve poslove iz nadleţnosti tuţilaštva vrši uvijek

jedno lice, tako da ne postoji vršenje poslova i odlučivanje u zbornom sastavu. U odnosu na treća lica

uvijek je odgovorno jedno lice iz tuţilaštva, bezi obzira da li se radi o samom nadleţnom tuţiocu ili

njegovim zamjenicima.

Nadleţni tuţilac (prava i duţnosti) – 33b Za uspješnu realizaciju funkcije krivičnog gonjenja, nadleţni tuţilac ima pravo i duţnost da:

1. preduzima potrebne mjere u vezi sa otkrivanjem krivičnih djela i pronalaţenjem učinilaca, te nadzire

aktivnosti organa unutrašnjih poslova na istom planu;

2. zahtijeva sprovoĎenje istrage, odnosno da izuzetno predlaţe podizanje neposredne optuţnice;

3. podiţe i zastupa optuţnicu, odnosno optuţni prijedlog pred nadleţnim sudom;

4. izjavljuje ţalbe protiv pravosnaţnih sudskih odluka i podnosi vanredne pravne lijekove protiv

pravosnaţnih sudskih odluka, te vrši i druge radnje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pitanje stvarne i mjesne nadleţnosti tuţioca je riješeno gotovo na istovjetan način kao i stvarna i mjesna

nadleţnost sudova. Općinsko tuţilaštvo postupa pred općinskim sudom, kantonalno pred kantonalnim, a federalno pred Vrhovnim sudom FBiH. Sukob nadleţnosti rješava zajednički neposredno viši tuţilac.

Oštećeni kao tuţilac (supsidijarni tuţilac) – 19b

Ako nadleţni tuţilac u nekom slučaju ne preduzme gonjenje ili odustane od gonjenja za krivično djelo,

mada postoje uslovi da se goni za konkretno krivično djelo, onda je korektiv u tome da se gonjenje

prepusti graĎanima. Zakonska norma daje pravo na supsidijarnu tuţbu, ali samo onda kad je krivičnim djelom povrijeĎeno ili neposredno ugroţeno neko subjektivno (lično ili imovinsko) pravo.

Ako oštećeni stupi na mjesto nadleţnog tuţioca, postaje stranka u postupku i ima sva prava koja u

postupku ima nadleţni tuţilac kao stranka, osim prava koja inače pripadaju nadleţnom tuţiocu kao drţavnom organu.

Kad optuţnicu podiţe oštećeni kao tuţilac bez sprovoĎenja istrage, opravdanost gonjenja ocjenjuje sudsko vijeće. Odluku vijeća zatraţiće predsjednik prvostepenog vijeća, ako smatra da nema mjesta

krivičnom gonjenju zbog postojanja razloga za obustavu postupka. Nakon što optuţnica stupi na pravnu

snagu, sudska kontrola gonjenja otpada i oštećeni kao tuţilac po svojoj slobodnoj dispoziciji moţe nastaviti gonjenje.

Kad nadleţni tuţilac naĎe da nema osnova da preduzme gonjenje za krivično djelo koje se goni po

sluţbenoj duţnosti, duţan je da u roku od 8 dana o tome obavijesti oštećenog i da ga uputi da moţe sam preduzeti gonjenje. Oštećeni ima pravo nastaviti gonjenje u roku od 8 dana od prijema obavještenja o

obustavi postupka (subjektivni rok), odnosno 3 mjeseca od dana kad je nadleţni tuţilac odbacio prijavu,

odnosno od dana kad je sud donio rješenje o obustavi postupka (objektivni rok).

Ako nadleţni tuţilac odustane od optuţnice na glavnom pretresu, oštećeni je duţan da se odmah izjasni

da li će produţiti gonjenje. Ako je oštećeni neopravdano odsutan sa pretresa ili mu se poziv nije mogao uručiti zbog neprijavljivanja sudu promjene boravišta, smatraće se da neće da produţi gonjenje.

Privatni tuţilac – 16b Za krivična djela koja za koja se goni po privatnoj tuţbi, funkciju krivičnog gonjenja ostvaruje privatni

tuţilac, tj. lice na čiju štetu je takvo krivično djelo učinjeno. Kod ovih krivičnih djela nadleţni tuţilac

nema ingerencije.

Privatna tuţba podnosi se najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana kad je ovlašteno lice saznalo za

krivično djelo i učinioca. Ovaj rok je prekluzivan. Ako je oštećeni podnio krivičnu prijavu, a tokom

postupka se utvrdi da se radi o krivičnom djelu za koje se goni po privatnoj tuţbi, krivična prijava će se smatrati kao blagovremena privatna tuţba ako je podnesena u roku predviĎenom za privatnu tuţbu (3

mjeseca). Vaţi i obrnuto, tj. podnesena privatna tuţba će se smatrati kao krivična prijava ako se tokom

postupka utvrdi da se radi o krivičnom djelu za koje se goni po sluţbenoj duţnosti.

Za maloljetnike i lica lišena poslovne sposobnosti privatnu tuţbu podnosi njihov zakonski zastupnik.

Maloljetnik koji je navršio 16 godina moţe i sam podnijeti privatnu tuţbu. Pravo na privatnu tuţbu prelazi i na nasljednike privatnog tuţioca, koji ga mogu ostvariti u roku od 3 mjeseca nakon njegove

smrti.

Privatni tuţilac moţe odustati od tuţbe do završetka glavnog pretresa. Odustanak se vrši izjavom, bilo pismenom ili usmenom na zapisnik kod suda. Ako tuţilac odustane prije početka glavnog pretresa,

postupak se obustavlja rješenjem suda, a ako to učini tokom glavnog pretresa, sud presudom odbija tuţbu.

U oba slučaja privatni tuţilac gubi pravo da ponovo podnese privatnu tuţbu.

Prava privatnog tuţioca kao stranke u postupku su obimna. On ima pravo:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- da predloţi sprovoĎenje ili dopunu istrage, a ukoliko se istraţni sudija ne sloţi sa njegovim

prijedlogom, odlučuje vijeće suda; - da u toku postupka ukazuje na činjenice i dokaze od kojih zavisi utvrĎivanje postojanja krivičnog

djela i krivične odgovornosti okrivljenog;

- na glavnom pretresu ima pravo da zastupa tuţbu, postavlja pitanja okrivljenom, svjedocima,

vještacima itd, kao i pravo na pravne lijekove, te sva druga prava procesne stranke.

Okrivljeni (prava i duţnosti) – 32b

Kao subjekat u krivičnom postupku, okrivljeni ima jasna zakonska prava i duţnosti. Skup svih procesnih

prava koja su konstituirana korist okrivljenog, kao i garancija njegovog procesnog subjektiviteta naziva

se favor defensionis (pogodnost odbrane).

Okrivljeni ima pravo, ali ne i duţnost da se brani. On ima pravo da poriče ili priznaje činjenice koje mu se

stavljaju na teret, da se izjašnjava o navodima optuţbe i da ih pobija, da postavlja pitanja svjedocima i

vještacima, ali se na sve to ne prisiljava.

Osim što svako iznuĎivanje iskaza od okrivljenog predstavlja krivično djelo, ZKP posebno zabranjuje

primjenu medicinskih intervencija ili davanje bio kakvih sredstava okrivljenom koja bi uticala na njegovu volju.

Kod teških krivičnih djela formalna odbrana okrivljenog je obavezna i ako branioca ne uzme sam

okrivljeni, postavlja mu ga sud po sluţbenoj duţnosti.

Okrivljenom pripada zadnja riječ na glavnom pretresu. Na taj način se suzbija mogućnost da sud ostane

pod utiskom završnog govora tuţioca.

Posebno korisna za okrivljenog je ustanova zabrane reformatio in peius. Okrivljeni zbog svoje ţalbe ne

moţe nikad proći gore nego što bi prošao da se nije ţalio, što omogućava da se pravo na ţalbu koristi bez straha i u punoj mjeri.

Kad viši sud donese odluku u korist jednog od okrivljenih koji se ţalio, onda će po sluţbenoj duţnosti

postupiti u korist ostalih saokrivljenih koji se nisu ţalili, ako i za njih postoje razlozi kojima se rukovodio viši sud da izmijeni prvostepenu odluku (tzv.beneficium cohesionis). Isto vaţi za odluke povodom

prigovora protiv optuţnice, kao i za odluke povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Nije dozvoljeno ponavljanje krivičnog postupka na štetu osuĎenog ili osloboĎenog lica, a jednom

obustavljeni postupak moţe se nastaviti samo ako se podnesu novi dokazi.

Materijalna i formalna odbrana – 34b

Odbrana okrivljenog je materijalna i formalna. Materijalna se sastoji u pravu okrivljenog da se brani

tokom postupka na prethodno opisani način, te da koristi pravne lijekove. Formalna odbrana se sastoji u tome da okrivljeni u postupku moţe uzeti stručno lice za svog branioca. Svrha je da se okrivljeni kao

stranka izjednači sa tuţiocem, što se upravo i postiţe uzimanjem branioca koji je po svojoj stručnosti

izjednačen sa tuţiocem. ZKP predviĎa da branilac moţe biti samo advokat, a uz odreĎena zakonska ograničenja moţe ga zamijeniti advokatski pripravnik.

Okrivljeni se o pravu da uzme branioca mora poučiti prilikom prvog ispitivanja, kada mu se mora i

saopštiti da branilac moţe prisustvovati njegovom ispitivanju. Branilac kojeg izabere okrivljeni je izabrani branilac, a odbranu uz pomoć izabranog branioca nazivamo fakulativnom formalnom odbranom.

Obligatorna formalna odbrana javlja se u slučajevima kad okrivljeni mora imati branioca bilo zbog teţine djela ili posebnih potreba okrivljenog. Kod ove vrste formalne odbrane, ako okrivljeni sam ne

WWW.BH-PRAVNICI.COM


izabere branioca, sud ga postavlja po sluţbenoj duţnosti. To je postavljeni branilac ili branilac po

službenoj dužnosti. ZKP normira slučajeve obavezne formalne odbrane: - ako je okrivljeni nijem, gluh ili nesposoban da se sam uspješno brani ili ako se postupak vodi zbog

krivičnog djela za koje se moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora;

- odmah nakon što je okrivljenom odreĎen pritvor, sve dok pritvor traje;

- od trenutka kad je protiv okrivljenog podignuta optuţnica za krivično djelo za koje se po zakonu moţe izreći 10 godina zatvora ili teţa kazna;

- formalna odbrana je obavezna i za okrivljenog kome se sudi u odsustvu.

U slučaju obligatorne formalne odbrane, predsjednik suda za branioca po sluţbenoj duţnosti postavlja

prvenstveno advokata. Ako u sjedištu suda nema dovoljno advokata, a postupak se vodi za krivično djelo

za koje se moţe izreći kazna zatvora do 5 godina, za branioca se moţe postaviti i drugo lice sa pravnom

spremom koje je sposobno da okrivljenom pruţi pomoć u odbrani.

Ako okrivljeni po svom imovnom stanju ne moţe snositi troškove odbrane, ne postoje uslovi za obaveznu

odbranu, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se moţe izreći kazna zatvora 3 godine ili teţa kazna, na zahtjev okrivljenog sud će postaviti branioca. O ovom pravu okrivljeni će se poučiti tokom prvog

ispitivanja, a zahtjev za postavljanje branioca moţe se staviti u toku cijelog krivičnog postupka. Osim

toga sud moţe okrivljenom postaviti branioca iako nisu ispunjeni naprijed navedeni uslovi, ukoliko ocijeni da to zbog sloţenosti postupka zahtijevaju interesi odbrane.

Maloljetni okrivljenik od početka pripremnog postupka mora imati branioca, a branilac mora biti advokat.

Branilac (pojam, prava i duţnosti) – 36c

Branilac je ovlašten da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje moţe preduzimati i okrivljeni – da prisustvuje ispitivanju okrivljenog, kontaktira sa okrivljenim bez nadzora, prisustvuje izvoĎenju dokaza,

predlaţe nove dokaze, razmatra krivične spise, u ime okrivljenog podnosi pravna sredstva.

Branilac ima pravo na naknadu troškova koje je imao u vršenju odbrane, kao i na nagradu čija je visina

odreĎena tzv.advokatskom tarifom.

Osnovna duţnost branioca je da savjesno postupa u zaštiti interesa okrivljenog i da kao tajnu čuva sve što mu je okrivljeni povjerio kao svom braniocu. Branilac ima pravo da prećuti i ne iznese činjenice koje idu

na štetu okrivljenog, ali je duţan da sudu iznese i prezentira samo istinito stanje o činjenicama.

Oštećeni (poloţaj u krivičnom postupku, prava i duţnosti) – 21d

Oštećeni je osoba kojoj je povrijeĎeno ili ugroţeno neko lično ili imovinsko pravo. On nije stranka u

postupku (ne pripada mu ni funkcija gonjenja niti odbrane), već sporedni procesni subjekt, sa odreĎenim procesnim pravima.

Najvaţnije pravo oštećenog je imovinskopravni zahtjev nastao usljed izvršenja krivičnog djela, a oštećeni u postupku i druga ovlaštenja:

a) Moţe stavljati formalne prijedloge za pribavljanje i izvoĎenje dokaza;

b) Nakon što je saslušan kao svjedok, oštećenom se ne moţe uskratiti razmatranje spisa; c) Moţe prisustvovati uviĎaju i saslušanju vještaka, zajedno sa tuţiocem, okrivljenim i braniocem.

d) Moţe prisustvovati saslušanju svjedoka, ali samo ako je vjerovatno da svjedok neće doći na glavni

pretres.

Imovinskopravni zahtjev oštećenog – 20b

ZKP odreĎuje da će se u krivičnom postupku na prijedlog ovlaštenih lica raspraviti i imovinskopravni zahtjev koji je nastao usljed izvršenja krivičnog djela, ako se time ne bi znatno odugovlačio krivični

WWW.BH-PRAVNICI.COM


postupak. Zahtjev se moţe odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništavanje odreĎenog pravnog

posla.

Najčešće se zahtjev odnosi na naknadu štete prouzrokovane krivičnim djelom. Danas preovladava

stanovište da oštećeni ima pravo traţiti i naknadu neimovinske štete koju je pretrpio, jer je ta šteta krupna

i značajna za njegovu ličnost, često značajnija od imovinske štete.

Poništavanje pravnog posla moţe se traţiti ako se radi o imovniskopravnom poslu (npr. ne moţe se traţiti

poništavanje braka, jer to nije imovinskopravni posao).

Imovinskopravni zahtjev moţe biti i kombinovan: npr.da se odnosi istovremeno na naknadu štete, povrat

stvari i poništavanje pravnog posla.

Na stavljanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku legitimisan je onaj ko je aktivno legitimisan i za pokretanje parnice. To dakle ne mora biti sam oštećeni, već mogu i njegovi nasljednici.

Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva podnosi se organu kome se dostavlja krivična

prijava, ili sudu pred kojim se vodi postupak i to najkasnije do okončanja glavnog pretresa pred prvostepenim sudom. U istom roku ovlaštena osoba moţe i odustati od prijedloga. U slučaju odustanka,

prijedlog se ne moţe ponovo staviti, osim ako je drugačije zakonom propisanom.

Okrivljenom se daje mogućnost da se izjasni o imovinskopravnom zahtjevu, a o zahtjevu odlučuje sud.

Sud nikad ne moţe imovinskopravni zahtjev odbiti kao neosnovan. Ako nema dovoljno elemenata da

usvoji imovinskopravni zahtjev, ili ako donese presudu kojom se optuţba odbija ili se optuţeni oslobaĎa

od optuţbe, krivični sud će oštećenog uputiti na parnicu. OslobaĎajuća presuda krivičnog suda ni u kom pogledu ne veţe parnični sud.

Pravosnaţnu presudu kojom je odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu krivični sud moţe izmijeniti samo povodom ponavljanja krivičnog postupka i zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

KRIVIĈNOPROCESNA RADNJA

Krivičnoprocesne radnje (forma, mjesto) – 35d

Krivičnoprocesne radnje preduzimaju i osnovni i sporedni subjekti postupka. Tim radnjama se

procesnopravni odnosi zasnivaju, razvijaju i završavaju. Krivičnoprocesne radnje regulisane su u ZKP sa 3 vrste normi, koje se odnose na formu procesnih radnji, mjesto i vrijeme izvršenja procesnih radnji.

Forma procesnih radnji. Za krivični postupak se ne moţe reći da je strogo formalno pravo u smislu da će radnja ostati bez ikakvog dejstva ako nije preduzeta u propisanoj formi. S obzirom na značaj načela

materijalne istine, forma ne mora uvijek biti odlučna za vaţnost jedne procesne radnje. Forma procesne

radnje je Zakonom normirana na 2 načina: a) U obliku općih pravila o formi (čl.72-82 ZKP).

b) U obliku propisivanja forme za odreĎenu radnju.

Mjesto izvršenja procesnih radnji. ZKP nije izričito regulisao mjesto izvršenja procesnih radnji. Sudovi i ostali organi preduzimaju procesne radnje u svom sjedištu, odnosno na svojoj teritoriji. Po pravilu se

radnje vrše u zgradi suda, ali po prirodi stvari to moţe biti i na drugom mjestu (npr.ekshumacija i

obdukcija leša, pretres stana, uviĎaj na licu mjesta, saslušanje svjedoka koji ne moţe pristupiti sudu itd).

Vrijeme izvršenja procesnih radnji. Po pravilu se sve procesne radnje preduzimaju u radno vrijeme

nadleţnog organa. Da bi krivični postupak tekao pravilno i brzo, Zakon za neke procesne radnje predviĎa i rokove.

Rokovi – 31a

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Rok je vrijeme u kome se ima izvršiti odreĎena procesna radnja. Nepoštivanje rokova najčešće povlači

gubitak prava na izvoĎenje odreĎene procesne radnje (prekluzija). Instrukcioni rokovi, tj.rokovi kojima se nadleţnim organima daje rok za izvoĎenje procesne radnje nisu pravi procesni rokovi i ne povlače

procesne posljedice, već eventualno odgovornost sluţbenog lica koje je propustilo rok (npr.rok za

pismenu izradu presude). Procesni rokovi mogu biti:

a) Zakonski i sudski – zakonske je odredio zakon, a sudske odreĎuje sud u svakom konkretnom slučaju, a na osnovu zakonskog ovlaštenja.

b) Peremptorni i dilatorni – peremptorni su oni čijim propuštanjem se gubi pravo na preduzimanje

procesne radnje. Propuštanjem dilatornog roka ne gubi se pravo na izvršenje procesne radnje.

c) Strogi i obiĉni – strogi se ne mogu, a obični se mogu produţiti. Zakonski rokovi se po pravilu ne

mogu produţavati, a sudski se po pravilu mogu produţavati.

Od procesnih rokova treba razlikovati materijalnopravne rokove, koji su odreĎeni krivičnim zakonom i koji se odnose na institute materijalnog krivičnog prava (npr.rokovi zastare krivičnog gonjenja).

Povrat u prijašnje stanje – 35a

Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum) je pravno sredstvo kojim se otklanjaju nepovoljne

posljedice koje su za procesnog subjekta nastale usljed propuštanja procesne radnje ili ročišta bez njegove krivice. ZKP dozvoljava povrat u preĎašnje stanje izuzetno i to:

- u slučaju propuštanja roka za ţalbu na presudu ili rješenje o primjeni mjere bezbjednosti, vaspitne

mjere ili mjere oduzimanja imovinske koristi;

- u slučaju propuštanja ročišta.

Povrat u preĊašnje stanje zbog propuštanja roka za ţalbu dozvoljen je samo u korist okrivljenog.

Subjektivni rok za traţenje povrata je 8 dana od prestanka razloga zbog kojeg je rok propušten, a objektivni 3 mjeseca od dana propuštanja. Povrat zbog propuštanja roka za traţenje povrata nije

dozvoljen (restitutio restitutionis non datur).

Molba za povrat po pravilu nema suspenzivno dejstvo, ali sud nadleţan za njeno rješavanje moţe odlučiti

da se zaustavi izvršenje dok se ne donese odluka po molbi. Protiv rješenja kojim se dozvoljava povrat u

prijašnje stanje nije dozvoljena ţalba.

Povrat u preĊašnje stanje zbog propuštenog roĉišta dozvoljen je samo kada privatni tuţilac, oštećeni

ili oštećeni kao tuţilac iz opravdanih razloga nisu pristupili na ročište za pretres. ZKP nije konkretizirao

razloge zbog kojih se moţe traţiti povrat u preĎašnje stanje zbog propuštanja roka za ţalbu ili ročišta, već je samo odredio da to mora biti opravdan razlog. Pitanje opravdanosti razloga je faktičko pitanje.

Odluke. Saopštavanje i dostavljanje odluka – 25a

Odluke su izjave volje suda ili drugog drţavnog organa u krivičnom postupku kojima se primjenjuje

zakon na konkretnu situaciju ili na konkretne činjenice. Obzirom na njihovu formu, odluke u krivičnom

postupku dijele se na presude, rješenja i naredbe.

Presuda je sudska odluka kojom se rješava konkretan krivičnopravni spor.

Rješenje je odluka kojom se po pravilu ne rješava krivični spor, odnosno predmet krivičnog spora, već se

rješavaju pojedina procesna pitanja u toku krivičnog postupka. Rješenjem se po pravilu ne završava

krivični postupak. Izuzetno, i to moţe biti slučaj, npr.rješenjem o obustavi istrage, o vaspitnoj mjeri, o

sudskoj opomeni.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Naredba je odluka koja se takoĎe donosi u toku krivičnog postupka (npr.naredba za dovoĎenje

okrivljenog). Principijelna razlika izmeĎu rješenja i naredbe se ne moţe postaviti, ali se u svakom pojedinom slučaju na osnovu zakonske terminologije moţe vidjeti da li se radi o rješenju ili naredbi.

Saopštenje i dostavljanje odluka. ZKP predviĎa 2 načina saopštavanja odluka: usmenim objavljivanjem i

dostavljanjem odluke u ovjerenom prepisu.

Objavljivanje se sastoji u usmenom saopštavanju sadrţaja odluke zainteresiranim licima. U takvom

slučaju se usmeno objavljivanje konstatuje na zapisnik ili na sam spis. MeĎutim, neke odluke se uvijek moraju dostaviti u ovjerenom prepisu, tj. uručiti zainteresiranom licu. To su odluke protiv kojih po

zakonu ovlašteno lice ima pravo uloţiti redovni pravni lijek. TakoĎe se moraju dostavljati i odluke pri

čijem objavljivanju zainteresirano lice nije bilo prisutno.

Dostavljanje se po pravilu vrši preko pošte, a moţe se vršiti i preko sluţbenog lica organa koji je donio

odluku, ili neposredno kod tog organa. U odreĎenim slučajevima dostavljanje se mora izvršiti lično.

Okrivljenom se lično moraju dostaviti: optuţnica, optuţni prijedlog, privatna tuţba i poziv na glavni

pretres, zatim sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za ţalbu, kao i ţalba protivne strane koja se

dostavlja radi odgovora.

Privatnom tuţiocu, oštećenom kao tuţiocu ili njihovim zakonskim zastupnicima lično se dostavljaju:

poziv za podnošenje privatne tuţbe i optuţnice, poziv za glavni pretres, te odluke za koje od dana

dostavljanja teče rok za ţalbu, kao i ţalba protivne strane koja se dostavlja radi odgovora.

Ostala pismena se takoĎe po pravilu dostavljaju lično, ali se u slučaju nezaticanja adresata mogu dostaviti

i posredno, na Zakonom propisani način. O izvršenom dostavljanju sačinjava se posebna potvrda – dostavnica.

Izvršenje odluka – 23c

Odluka donesena u krivičnom postupku se po pravilu izvršava kad postane pravosnaţna i izvršna.

Pravosnaţnost znači da se u redovnom postupku više ne moţe staviti u pitanje neki predmet koji je

konačno riješen. U izuzetnim slučajevima koji su predviĎeni Zakonom, moţe se obnoviiti postupak.

U teoriji se razlikuje formalna i materijalna pravosnaţnost. Formalno pravosnaţna odluka se ne moţe

pobijati redovnim pravnim lijekom. Materijalna pravosnaţnost znači da se o istoj stvari više ne moţe voditi redovni postupak jer je stvar materijalnopravno riješena (ne bis in idem). U krivičnom postupku

formalna pravosnaţnost se poklapa sa materijalnom.

Pravosnaţnost nastupa samo u pogledu dispozitiva, a ne i u pogledu obrazloţenja odluke, što je bitno napomenuti zbog prethodnog pitanja, čije rješenje se navodi u obrazloţenju i koje kasnije moţe biti

drugačije riješeno u nekom drugom postupku.

Pravosnaţnost presude nastupa:

1. Kad su se stranke odrekle prava na upotrebu pravnog lijeka;

2. Kad je istekao zakonski rok, a pravni lijek nije uloţen; 3. Kad je pravni lijek odbačen kao neblagovremen ili nedopušten, odnosno odbijen kao neosnovan.

Izvršnost znači da nema zakonskih smetnji za izvršenje odluke. Po čl.125 st.2 ZKP, presuda je izvršna

kad postane pravosnaţna i kad za izvršenje ne postoje zakonske smetnje. Pravosnaţnost i izvršnost krivične presude obično nastupaju istovremeno.

Ako prvostepeni sud nije nadleţan za izvršenje, ovjeren prepis presude sa klauzulom izvršnosti dostaviće na postupanje organu koji je nadleţan za izvršenje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OKRIVLJENOG I USPJEŠNO VOĐENJE

KRIVIĈNOG POSTUPKA (UOPŠTE)– 17d

Cjelokupna procesna djelatnost je sredstvo da se potpuno i pravilno utvrde sve relevantne činjenice koje se trebaju supsumirati pod odredbe materijalnog krivičnog prava. Dio te djelatnosti je direktno usmjeren

na utvrĎivanje činjeničnog stanja, a drugi dio na stvaranje uslova za utvrĎivanje pravno relevantnih

činjenica. U ovu drugu vrstu djelatnosti spadaju mjere za obezbjeĎenje prisustva okrivljenog i uspješno voĎenje krivičnog postupka. To nisu nikakve sankcije, već jednostavno mjere koje sluţe ciljevima

uspješnog voĎenja krivičnog postupka. Te mjere se dijele na mjere za obezbjeĎenje upravljene prema

ličnosti okrivljenog i mjere za obezbjeĎenje materijalnih dokaza i imovinskih interesa.

Mjere za obezbjeĎenje upravljene prema ličnosti okrivljenog su: poziv, dovoĎenje, obećanje okrivljenog

da neće napustiti boravište, jemstvo i pritvor.

Poziv – 1b

Poziv je pismeni nalog okrivljenom od strane suda da u odreĎeno vrijeme doĎe na odreĎeno mjesto sa upozorenjem da će u slučaju nedolaska biti priveden. Poziv mora biti u zatvorenom omotu. U njemu se

mora navesti zakonski naziv krivičnog djela (pravna kvalifikacija), što okrivljenom omogućava da

blagovremeno pripremi odbranu. Kad se prvi put poziva, okrivljeni će se u pozivu poučiti o pravu da uzme branioca, kao i da branilac moţe prisustvovati njegovom ispitivanju.

DovoĎenje – 8a

DovoĎenje je mjera za obezbjeĎenje prisustva okrivljenog koja se vrši od strane sudske policije, a na

osnovu naredbe koju izdaje sud. DovoĎenje moţe biti nareĎeno u 3 slučaja:

1. ako je doneseno rješenje o odreĎivanju pritvora; 2. ako se uredno pozvani okrivljeni neopravdano ne odazove pozivu;

3. ako se uredno dostavljanje poziva nije moglo izvršiti, a iz okolnosti očigledno proizilazi da okrivljeni

izbjegava prijem poziva.

Obećanje okrivljenog da neće napustiti boravište – 19a

Obećanje okrivljenog da neće napustiti boravište daje se sudu pred kojim se vodi postupak. Mjera se

odreĎuje ako postoji bojazan da bi se okrivljeni u toku postupka mogao sakriti ili otići u inostranstvo ili u

nepoznato mjesto. Dato obećanje se unosi u zapisnik, a okrivljeni se prilikom davanja obećanja

upozorava da se protiv njega moţe odrediti pritvor ako prekrši svoju obavezu. Od okrivljenog se privremeno moţe oduzeti putna isprava.

Jemstvo – 5b

Jemstvo je mjera koja sluţi kao zamjena za pritvor. Sastoji se u polaganju gotovog novca, hartija od vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se mogu lako čuvati i unovčiti.

Moţe se sastojati i u stavljanju hipoteke na nekretnine do iznosa jemstva, kao i u ličnoj obavezi jednog ili

više graĎana da će u slučaju bijega okrivljenog platiti utvrĎeni iznos jemstva.

Rješenje o jemstvu tokom istrage donosi istraţni sudija, a nakon podizanja optuţnice vijeće nadleţnog

suda. Visina se odreĎuje s obzirom na teţinu krivičnog djela, lične i porodične prilike okrivljenog, te imovno stanje lica koje daje jemstvo.

Jemstvo se moţe ukinuti tokom krivičnog postupka, ili nakon okončanja krivičnog postupka. Jemstvo će

se ukinuti i odrediti pritvor ako se okrivljeni koji se nalazi na slobodi ne odazove na uredan poziv bez opravdanih razloga, odnosno ako se priprema za bjekstvo ili ako se nakon odreĎivanja jemstva pojavi

WWW.BH-PRAVNICI.COM


neki drugi zakonski razlog za odreĎivanje pritvora. U takvom slučaju se poloţeni iznos jemstva vraća licu

koje je dalo jemstvo.

Ako je presudom izrečena kazna zatvora, jemstvo će se ukinuti tek kad osuĎeni započne sa izdrţavanjem

kazne.

Ako okrivljeni pobjegne tokom krivičnog postupka, vrijednost data kao jemstvo oduzima se rješenjem.

Pritvor (uopće) – 26b

Pritvor je preventivno lišenje slobode okrivljenog. Provodi se radi obezbjeĎenja prisustva okrivljenog i

uspješnog voĎenja krivičnog postupka. Pritvor se moţe odrediti samo pod uslovima predviĎenim u ZKP,

a njegovo trajanje mora biti svedeno na najkraće nuţno vrijeme, odnosno ukida se čim prestanu razlozi na osnovu kojih je bio odreĎen. Duţnost svih organa koji učestvuju u krivičnom postupku je da postupaju sa

naročitom hitnošću ako se okrivljeni nalazi u pritvoru.

Zakonski osnovi za odreĎivanje pritvora (obligatorni i fakultativni) – 23a

Pritvor moţe biti obligatoran i fakultativan. Obligatoran je pritvor protiv lica za koje postoji osnovana sumnja da je izvršilac krivičnog djela za koje je u KZ predviĎena kazna dugotrajnog zatvora.

Fakultativni pritvor se moţe odrediti ako postoji osnovana sumnja da je odreĎeno lice učinilo neko drugo

krivično djelo i to:

1. Ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost bjekstva;

2. Ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove vaţne

za krivični postupak, ili ako osobite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak uticanjem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače (koluzioni pritvor).

3. Ako posebne okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo, dovršiti pokušano krivično

djelo ili učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za takvo djelo je predviĎena kazna zatvora od 3 godine ili teţa kazna.

4. Ako je odreĎivanje pritvora neophodno za sigurnost graĎana zbog načina izvršenja ili posljedica

izvršenog krivičnog djela. To su krivična djela: terorizam, meĎunarodni terorizam, ratni zločini,

uzimanje talaca, krivična djela protiv ţivota i tijela, krivična djela protiv dostojanstva ličnosti i morala, razbojnička kraĎa i razbojništvo, otmica zrakoplova ili broda, te ugroţavanje sigurnosti leta

zrakoplova.

OdreĎivanje pritvora (ko odreĎuje pritvor, odluka, pravo na ţalbu) – 27c

Pritvor moţe odrediti istraţni sudija nadleţnog suda (mjesec dana), a njegovo trajanje moţe produţiti

vijeće nadleţnog suda (još 2 mjeseca) i Vrhovni sud FBiH pod uslovima predviĎenim zakonom (još 3 mjeseca).

Istraţni sudija moţe odrediti pritvor i u predkrivičnom postupku. Ovaj pritvor moţe trajati najduţe 3 dana, a moţe se produţiti ako je istraţni sudija nadleţnog suda donio rješenje o sprovoĎenju istrage i

zatraţio od istraţnog sudije niţeg suda da provede pojedine istraţne radnje.

Pritvor se odreĎuje i produţava pismenim rješenjem koje sadrţi: ime i prezime lica koje se pritvara,

krivično djelo za koje se okrivljuje, zakonski osnov za pritvor, pouka o pravu na ţalbu, kratko

obrazloţenje, sluţbeni pečat i potpis istraţnog sudije, odnosno predsjednika vijeća koji odreĎuje pritvor.

Rješenje se predaje licu u trenutku lišavanja slobode, a najkasnije u roku od 24 sata od trenutka lišavanja slobode, s tim što se u spisima mora naznačiti čas lišenja slobode i čas predaje rješenja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Okrivljeni ima pravo ţalbe koja ne odlaţe izvršenje rješenja o pritvoru. Ţalba se podnosi nadleţnom

vijeću u roku od 24 sata od časa prijema rješenja. Vijeće mora po ţalbi odlučiti u roku od 48 sati od trenutka njenog prijema.

Trajanje pritvora u krivičnom postupku. Ukidanje pritvora – 28b

Pritvor moţe odrediti istraţni sudija nadleţnog suda, u maksimalnom trajanju do mjesec dana. Moţe biti

produţen za još 2 mjeseca od strane vijeća nadleţnog suda. Ako se postupak vodi za krivično djelo za

koje se moţe izreći kazna zatvora preko 5 godina ili teţa kazna, pritvor “iz vaţnih razloga” moţe produţiti Vrhovni sud FBiH za još 3 mjeseca, s tim što je za ovo produţenje potreban obrazloţeni

prijedlog istraţnog sudije. Dakle, pritvor za najteţa krivična djela moţe trajati najviše 6 mjeseci.

Okrivljeni moţe biti zadrţan u pritvoru i nakon okončanja glavnog pretresa, tj. sve do pravosnaţnosti osuĎujuće presude odnosno do početka njenog izvršenja, ako je u presudi izrečena kazna zatvora od 5

godina ili teţa kazna. Ako je izrečena manja kazna, vijeće će donijeti rješenje o odreĎivanju odnosno

produţenju pritvora samo ako postoje razlozi iz čl.183 st.1 i 3.

Pritvor će se ukinuti:

- ako je donesena oslobaĎajuća presuda;

- ako je okrivljeni oglašen krivim, a osloboĎen od kazne;

- ako je osuĎen na novčanu kaznu ili mu je izrečena sudska opomena, odnosno uslovna kazna;

- ako je zbog uračunavanja pritvora izrečenu kaznu već izdrţao;

- ako je donesena presuda kojom se optuţba odbija, osim ako je odbijena zbog nenadleţnosti suda.

Oblici lišenja slobode po ZKP – 29b

Od pritvora treba razlikovati lišenje slobode. Ovlaštena lica organa unutrašnjih poslova mogu odreĎeno

lice lišiti slobode ako postoji bilo koji od razloga predviĎenih za odreĎivanje pritvora, s tim što su duţna da takvo lice bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata sprovedu istraţnom sudiji suda na čijem

području je djelo učinjeno. Lice lišeno slobode mora se pustiti ako ne bude dovedeno istraţnom sudiji u

roku od 24 sata. Lice zatečeno u vršenju krivičnog djela za koje se goni po sluţbenoj duţnosti svako moţe lišiti slobode, s tim što mora odmah obavijestiti istraţnog sudiju ili organ unutrašnjih poslova.

Postupak sa pritvorenicima – 20c

U izdrţavanju pritvora ne smije se vrijeĎati ličnost i dostojanstvo okrivljenog. Prema pritvoreniku se

mogu primjenjivati samo ona ograničenja koja su potrebna da se spriječi bjekstvo i dogovor koji bi

mogao biti štetan za uspješno voĎenje postupka. U zajedničkoj prostoriji ne mogu biti smještena: - lica istog pola;

- lica koja su učestvovala u izvršenju istog krivičnog djela;

- lica na izdrţavanju kazne; - maloljetni i punoljetni pritvorenici.

Teţa kršenja discipline u pritvoru povlače sankcije koje se sastoje u ograničenju posjeta i prepiske. Ovo

ograničenje se ne odnosi a komuniciranje pritvorenika sa braniocem. Disciplinske kazne izriče istraţni sudija, odnosno predsjednik vijeća, a protiv rješenja je dozvoljena ţalba.

Predsjednik suda ili sudija koga on odredi duţan je najmanje jednom sedmično obići pritvorenike i da se, po potrebi i bez prisustva nadzornika i straţara, obavještava o tome kako se pritvorenici hrane, kako se

snabdijevaju drugim potrebama i kako se sa njima postupa. TakoĎe je duţan preduzeti mjere na

otklanjanju nedostataka eventualno uočenih prilikom obilaska.

MJERE ZA OBEZBJEĐENJE MATERIJALNIH DOKAZA I IMOVINSKIH INTERESA

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Mjere za obezbjeĎenje materijalnih dokaza

Te mjere obuhvataju: pretresanje prostorija i lica, privremeno oduzimanje predmeta i postupanje sa

sumnjivim stvarima. Ove mjere spadaju ustvari u istraţne radnje.

Pretresanje stana (prostorija) i lica – 36b

Pretresanje prostorija i lica moţe se preduzeti ako je vjerovatno da će se pretresanjem uhvatiti okrivljeni

ili da će se pronaći tragovi krivičnog djela ili predmeti vaţni za krivični postupak. Moţe ga narediti samo sud, pismenom obrazloţenom naredbom. Način na koji vrši pretresanje, kao i slučajeve kad ovlaštena lica

organa unutrašnjih poslova i sudska policija mogu i bez naredbe ući u tuĎi stan odreĎen je Zakonom

(čl.196-199). Ulazak bez naredbe moguć je: ako drţalac stana to ţeli, ako neko zove u pomoć, ako je

potrebno uhapsiti učinioca zatečenog u izvršenju krivičnog djela, radi sigurnosti ljudi ili imovine, te ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi nadleţnog drţavnog organa ima pritvoriti ili

prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja.

Privremeno oduzimanje predmeta i zadrţavanje pošiljki – 10d

Privremeno oduzimanje predmeta primjenjuje se za predmete koji se po krivičnom zakonu imaju oduzeti

ili koji mogu posluţiti kao dokaz u krivičnom postupku. Oni se predaju na čuvanje sudu ili se njihovo

čuvanje obezbjeĎuje na drugi način. Za oduzete predmete se prilikom oduzimanja izdaje potvrda.

Ko drţi ovakve predmete, duţan je predati ih na zahtjev suda. Osoba koja odbije predati predmete moţe

se kazniti novčanom kaznom do 500 KM, a u slučaju daljeg odbijanja moţe se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka krivičnog postupka, a najduţe mjesec dana. O ţalbi protiv rješenja

kojim je izrečena novčana kazna ili je nareĎen zatvor odlučuje vijeće. Ţalba protiv rješenja o zatvoru ne

zadrţava izvršenje rješenja.

Istraţni sudija moţe narediti da poštanska, telegrafska i druga prometna preduzeća zadrţe i njemu, uz potvrdu prijema, predaju pisma, telegrame i druge pošiljke koje su upućene okrivljenom ili koje on šalje,

ako postoje okolnosti zbog kojih se s osnovom moţe očekivati da će ove pošiljke posluţiti kao dokaz u

postupku. Preduzete mjere mogu trajati najduţe tri mjeseca, a iz vaţnih razloga istraţni sudija moţe produţiti trajanje ovih mjera za još tri mjeseca, s tim da će se preduzete mjere ukinuti čim prestanu

razlozi za njihovo daljnje preduzimanje. Navedene mjere se ne odnose na prepisku okrivljenog i branioca.

O mjerama zadrţavanja pošiljki okrivljeni se obavještava ukoliko to dozvoljavaju interesi postupka.

Izdate pošiljke otvara istraţni sudija u prisutnosti dva svjedoka, a o otvaranju se sastavlja zapisnik.

Sadrţaj dijela pošiljke ili pošiljke će se saopštiti okrivljenom, odnosno osobi kojoj je upućena, a dio pošiljke ili pošiljka će se toj osobi i predati, osim ako istraţni sudija izuzetno smatra da bi to imalo štetne

posljedice za uspješno voĎenje krivičnog postupka.

Postupak sa sumnjivim stvarima – 35b

Ako se kod okrivljenog naĎe tuĎa stvar, a ne zna se čija je, organ koji vodi postupak će opisati tu stvar i

opis na odgovarajući način objaviti na području na kome ţivi okrivljeni i na području na kome je učinjeno

krivično djelo. U oglasu će se vlasnik pozvati da se javi u roku od 1 godine. Ako je stvar podloţna kvarenju ili je njeno čuvanje povezano za znatnim troškovima, ona će se prodati po odredbama izvršnog

postupka, a novac predati na čuvanje novčanom zavodu. Na isti način se postupa i kad stvar pripada

odbjeglom ili nepoznatom učiniocu krivičnog djela.

Vlasnik stvari ima pravo da u parnici traţi povrat stvari odnosno novca dobijenog od prodaje stvari.

Zastara ovog prava počinje teći od objavljivanja oglasa.

Mjere za obezbjeĎenje imovinskih interesa – 12c

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Na prijedlog ovlaštenih lica mogu se u krivičnom postupku odrediti privremene mjere obezbjeĎenja

imovinskopravnog zahtjeva nastalog usljed izvršenja krivičnog djela. Rješenje o tim privremenim mjerama u istrazi donosi istraţni sudija, nakon podignute optuţnice van glavnog pretresa predsjednik

sudskog vijeća, a na glavnom pretresu vijeće.

Stvari koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne sluţe kao dokaz u krivičnom postupku, vraćaju se oštećenom i prije završetka postupka. Ako se više oštećenih spore o svojini stvari, uputiće se na parnicu.

Treća osoba prema kojoj se ne vodi krivični postupak ne moţe se krivičnom presudom ni u kom slučaju osuditi na naknadu štete ili povrat stvari, već se u krivičnom postupku prema trećem licu mogu narediti

samo privremene mjere obezbjeĎenja imovinskopravnog zahtjeva oštećenog.

DOKAZIVANJE I POJAM DOKAZA – 24c

Dokazivanje je postupak koji podrazumijeva podnošenje i ocjenu dokaza.

Pojam dokaza

Dokaz je svaki osnov koji govori o istinitosti neke vaţne činjenice u postupku. Činjenica koju treba

dokazivati označava se kao predmet dokaza. (thema probandi), a činjenica koja je već utvrĎena i iz koje

se izvodi zaključak o istinitosti činjenice koju treba dokazati naziva se dokazni osnov ili jednostavno dokaz (argumentum). Izvori iz kojih se dobiva dokazni osnov nazivaju se dokazna sredstva (media

probandi). Npr. ako se radi o kraĎi, predmet dokaza je činjenica oduzimanja tuĎe pokretne stvari u cilju

sticanja protupravne imovinske koristi, iskaz svjedoka koji je okrivljenog zatekao pri uzimanju stvari je dokazni osnov, a sam svjedok je dokazno sredstvo.

Predmet dokaza i teret dokazivanja – 27b

ZKP nije precizirao predmet dokaza, jer je nemoguće postaviti pravilo koje bi preciziralo predmet

dokaza. Svako krivično djelo ima svoje specifičnosti, svoje posebne elemente po kojima se razlikuje od

drugih krivičnih djela, pa je prema tome i predmet dokaza različit. MeĎutim, predmet dokaza mogu biti samo pravno relevantne činjenice, tj. one koje su značajne za pravilno presuĎenje stvari.

Načelno se moţe reći da je predmet dokaza krivična stvar, tj. činjenični opis djela odreĎenog učinioca i sve činjenice i okolnosti koje su vaţne za rasvjetljavanje i pravilno rješavanje krivičnog predmeta.

Pod teretom dokazivanja podrazumijeva se duţnost procesnog subjekta da podnosi dokaze kojima se

utvrĎuju relevantne činjenice. Iz prezumpcije nevinosti proizilazi da je osnovni teret dokazivanja na tuţiocu. MeĎutim, pruţanje dokaza od strane okrivljenog je sastavni dio njegovog prava na odbranu. Na

kraju, neophodno je imati u vidu i aktivnu ulogu suda u krivičnom postupku, koji moţe odlučiti da se na

glavnom pretresu izvedu i oni dokazi koje stranke nisu predloţile ili od kojih su odustale.

Iz svega navedenog se moţe zaključiti da u našem krivičnoprocesnom sistemu ustvari nema formalne

podjele tereta dokaza.

Postupak dokazivanja. Klasifikacija dokaza – 32c

Svaki postupak dokazivanja odvija se u slijedećim fazama:

1. Pronalaţenje dokaza. Pronaći dokaze znači ustanoviti da li postoji neki trag krivičnog djela, predmet

koji bi mogao posluţiti kao dokaz, svjedok itd.

2. Procesualno fiksiranje dokaza. Vrši se kad su dokazi pronaĎeni. Fiksiranje se vrši u zakonom propisanim procesnim formama (npr.svjedoci se saslušavaju na zapisnik, sačinjava se zapisnik o

uviĎaju na licu mjesta itd).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. Provjeravanje dokaza. Vrši se izvoĎenjem drugih dokaza koji potvrĎuju ili pobijaju jedan dokaz, te

se na taj način ustanovljava njegova vrijednost.

4. Ocjena dokaza. Sastoji se u utvrĎivanju istinitosti ili neistinitosti fakata koji se utvrĎuju dokazima.

Klasifikacija dokaza. ZKP ne pravi razliku meĎu dokazima, te prema tome i ne vrši klasifikaciju dokaza.

U procesnoj teoriji ima različitih klasifikacija, zavisno od kriterija koji se uzima u razmatranje: - optuţujući i opravdavajući;

- neposredni i posredni (tzv.indicije);

- lični i stvarni itd.

Ocjena dokaza – 10d

Ocjena dokaza se sastoji u u utvrĎivanju istinitosti ili neistinitosti činjenica koje se dokazuju. Kroz historiju su se smjenjivale 2 teorije o ocjeni dokaza:

a) Teorija formalnih ili zakonskih dokaza bila je u primjeni u inkvizitorskom postupku. Dokazna vrijednost pojedinih dokaza je unaprijed odreĎena zakonom. Po toj teoriji sud ne sudi slobodno o

činjenicama, već samo pazi da li postoje formalni uslovi koje zakon predviĎa, pa da se po zakonu

nešto uzima kao dokazano. Pojedini dokazi bili su klasificirani po svojoj vrijednosti, tako da je priznanje bilo najjači dokaz. Iskazi bogatih ljudi, duhovnih lica i muškaraca imali su veću dokaznu

snagu nego iskazi siromašnih ljudi, svjetovnih lica i ţena. Saglasni iskazi odreĎenog broja svjedoka

predstavljali su pun dokaz (probatio plena).

Teorija zakonskih dokaza ima 2 varijante: pozitivnu i negativnu. Po pozitivnoj, kad se ispune odreĎeni zakonom predviĎeni uslovi sud je duţan donijeti osuĎujuću presudu bez obzira na svoje

uvjerenje. Negativna dokazna teorija sadrţavala je pravila prema kojima sud ne moţe uzeti odreĎenu

činjenicu kao utvrĎenu ako ne postoji odreĎeni broj i kvalitet dokaza. MeĎutim, ako se i ispune zakonom predviĎeni uvjeti u pogledu broja i kvaliteta dokaza, sud te dokaze cijeni po svom

uvjerenju. Prema tome, negativna dokazna teorija nije potpuno isključivala slobodno sudijsko

uvjerenje, već je samo zabranjivala donošenje osuĎujuće presude bez postojanja dokaza odreĎenih u zakonu.

a) Teorija slobodne ocjene dokaza (slobodnog sudijskog uvjerenja je dokazna teorija po kojoj sud nije

vezan unaprijed odreĎenim formalnim dokaznim pravilima. Po progresivnoj teoriji slobodne ocjene dokaza, nije moguće unaprijed predvidjeti dokaznu snagu svakog dokaza i to fiksirati u zakonu.

Naš ZKP je usvojio progresivnu teoriju slobodne ocjene dokaza. Sud dokaze cijeni po slobodnom uvjerenju, koje mora biti obrazloţeno, logično i rezultata savjesne i briţljive ocjene kako pojedinih

dokaza, tako i svih dokaza ukupno.

DOKAZNA SREDSTVA

Svjedok (pojam, uzimanje iskaza, mjere zaštite)

Svjedok je fizička osoba koja je u krivičnom postupku pozvana od nadleţnog organa i koja je duţna da

saopšti svoja čulna saznanja o vaţnim činjenicama.

Krug lica koja mogu biti svjedoci vrlo je širok. Svjedoci mogu biti i neki procesni subjekti: oštećeni,

oštećeni kao tuţilac i privatni tuţilac. Sudija, sudija porotnik i nadleţni tuţilac ne mogu biti svjedoci ukoliko se u konkretnoj stvari ne izuzmu od suĎenja odnosno zastupanja optuţbe. Iz našeg procesnog

sistema proizilazi da okrivljeni u istoj krivičnoj stvari ne moţe imati svojstvo svjedoka. Njegov iskaz

ostaje iskaz okrivljenog, a ne iskaz svjedoka. Od momenta kad je neko lice prestalo biti okrivljeno, ono

moţe biti svjedok u odnosu na sva lica, pa i na ona koja su ranije bila sa njim saoptuţena.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Svako lice se moţe pojaviti kao svjedok, pod uslovom da je duševno zdravo. ZKP ni jednu kategoriju lica

nije označio kao apsolutno nesposobnu za svjedočenje (svjedoci mogu biti i djeca, gluhonijema lica itd).

Duţnosti svjedoka i sankcije za njihovu povredu – 26c

Duţnost svjedoĉenja. Svako lice koje se poziva kao svjedok duţno je da se odazove pozivu, a ako zakonom nije drugačije odreĎeno, duţno je i da svjedoči. Od duţnosti pristupanja osloboĎena su jedino

lica koja se ne mogu odazvati zbog zbog starosti, bolesti ili drugih tjelesnih mana. Takva lica se mogu

saslušati u njihovom stanu. Neodazivanje svjedoka pozivu, samovoljno udaljavanje sa mjesta gdje treba biti saslušan i odbijanje svjedočenja bez zakonskog razloga povlače disciplinske sankcije protiv svjedoka.

Te sankcije su prinudno dovoĎenje, novčana kazna do 500 KM, a ako i nakon novčanog kaţnjavanja

svjedok odbije da svjedoči, moţe se zatvoriti. Zatvor traje dok svjedok ne pristane da svjedoči ili dok

njegovo saslušanje ne postane nepotrebno, ili dok se krivični postupak ne završi ali najduţe mjesec dana. Protiv rješenja o izricanju novčane kazne ili zatvora dozvoljena je ţalba o kojoj odlučuje vijeće. Ţalba

protiv rješenja o zatvoru ne odlaţe izvršenje rješenja. Vojna lica i pripadnici policije se ne mogu zatvoriti,

ali će se o njihovom odbijanju svjedočenja izvijestiti njihova nadleţna komanda radi kaţnjavanja.

Isključenje i osloboĎenje od duţnosti svjedočenja – 28d

Mada je duţnost svjedočenja opća za sve graĎane, postoji odreĎena kategorija lica koja ne mogu biti

svjedoci u odreĎenim stvarima (relativno nesposobni svjedoci), kao i kategorija lica koja su osloboĎena

duţnosti svjedočenja.

U prvu kategoriju (obligatorno izuzeće) spadaju lica koja se u odreĎenim slučajevima ne mogu saslušati

kao svjedoci. To su:

1. lice koje bi svojim iskazom povrijedilo duţnost čuvanja sluţbene ili vojne tajne, sve dok ga nadleţni organ ne oslobodi te duţnosti;

2. branilac okrivljenog o onome što mu okrivljeni kao svom braniocu povjeri;

U drugu kategoriju (fakultativno izuzeće) spadaju:

1. bračni, odnosno vanbračni drug okrivljenog;

2. srodnici okrivljenog u pravoj liniji bez ograničenja, u pobočnoj zaključno sa trećim, te srodnici po

tazbini zaključno sa drugim stepenom; 3. Usvojenik i usvojilac okrivljenog;

4. Vjerski ispovjednik o onome što mu je okrivljeni ispovijedio.

Navedena lica se moraju odazvati pozivu na svjedočenje, ali im organ koji ih saslušava mora prije

saslušanja saopštiti da su osloboĎena od duţnosti svjedočenja, pa ih moţe saslušati tek ako se ona izričito

odreknu benificije da ne svjedoče.

Svjedok koji je osloboĎen od duţnosti svjedočenja to svoje pravo moţe iskoristiti kad god hoće. On moţe

u prethodnom postupku dati iskaz, a na glavnom pretresu uskratiti svjedočenje. Ako uskrati iskaz u

glavnom pretresu, njegov iskaz dat u prethodnom postupku ne moţe posluţiti kao osnov za sudsku odluku. Nakon izricanja prvostepene presude svjedok ne moţe povući svoj iskaz pozivajući se na svoje

pravo da ne svjedoči.

Svjedok nije obavezan da odgovara na pojedina pitanja, ako je vjerovatno da bi sebe ili svog bliskog

srodnika izloţio teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili krivičnom gonjenju.

Sudska odluka se ne moţe zasnivati na iskazu svjedoka u slijedećim slučajevima:

1. ako je kao svjedok saslušano lice koje se ne moţe saslušati kao svjedok ili lice koje ne mora svjedočiti, a na to nije upozoreno ili se nije odreklo tog prava

2. ako upozorenje i odricanje nije ubiljeţeno u zapisnik

3. ako je saslušan maloljetnik koji ne moţe shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


4. ako je iskaz iznuĎen silom, prijetnjom ili drugim sličnim zabranjenim sredstvom. Uzimanje iskaza od svjedoka mora biti u zakonom odreĎenoj formi. Sud je duţan da prethodno

opomene svjedoka da je duţan da govori istinu i da ne smije ništa prećutati, a zatim će se upozoriti na

posljedice davanja laţnog iskaza.

Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva ostalih svjedoka. Duţan je odgovore davati usmeno.

MeĎutim, ako je svjedok nijem, pitanja mu se postavljaju usmeno, a on odgovara pismeno. Ako je gluh

pitanja će mu se postavljati pismeno. Ako je gluhonijem, saslušanje se vrši preko tumača koji se sa njim moţe sporazumjeti.

Samo saslušanje odvija se na način što se svjedoku najprije postavljaju opća pitanja kojima se utvrĎuje

njegov identitet i odnos prema okrivljenom i oštećenom. Nakon toga svjedok se poziva da iznese sve što mu je poznato o predmetu, a zatim mu se postavljaju pitanja radi provjeravanja, dopune i razjašnjenja.

Nije dozvoljeno postavljati sugestivna pitanja, tj.pitanja koja već sadrţe odgovor.

Svjedok se uvijek mora pitati otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči. Ako se njihovi iskazi ne slaţu u

pogledu relevantnih činjenica, svjedoci se mogu suočiti. Istovremeno se mogu suočiti samo 2 svjedoka.

ZKP predviĎa i mogućnost polaganja zakletve. Ona je fakultativna i zavisi od ocjene suda. Po pravilu je

asertorna, tj. polaţe se nakon datog iskaza, ali po odluci suda moţe biti i promisorna. Zakletva se po

pravilu moţe polagati samo na glavnom pretresu pred sudom. Izuzetno, svjedok moţe i u istrazi poloţiti

zakletvu pred istraţnim sudijom, ako postoji bojazan da zbog bolesti ili drugih razloga neće moći da doĎe na glavni pretres.

Lica koja nisu punoljetna u času saslušanja i lica za koja postoji osnovana sumnja da su izvršila ili učestvovala u krivičnom djelu ne smiju se zaklinjati.

O saslušanju svjedoka u prethodnom postupku sačinjava se poseban zapisnik, a njegov iskaz na glavnom pretresu se unosi u zapisnik o glavnom pretresu i to tako da se u taj zapisnik unese bitna sadrţina

svjedokovog iskaza. Ocjena iskaza svjedoka vrši se kao i ocjena svih drugih dokaza, tj. po načelu

slobodne ocjene dokaza.

Zaštita svjedoka predviĎena je ZKP-om (čl.220 st.4), kao i Zakonom o posebnoj zaštiti identiteta

svjedoka u krivičnom postupku u FBiH (Sl.novine 33/99). ZKP predviĎa da pri otkrivanju podataka o

identitetu, prebivalištu ili boravištu svjedoka sud mora paziti da ti podaci ne budu dostupni okrivljenom i njegovom braniocu ili javnosti, ako bi otkrivanje ovih podataka ugrozilo ţivot, tijelo ili slobodu svjedoka

ili njegovih bliskih srodnika. Izuzetno, sud moţe učiniti dostupnim ove podatke braniocu okrivljenog i

zabraniti mu da te podatke otkrije bilo kome, pa i okrivljenom.

Vještaci (pojam, nalaz i mišljenje, duţnosti i prava, izuzeće)

Vještaci na osnovu svoje stručne spreme i znanja u krivičnom postupku opaţaju izvjesne činjenice i o učinjenom opaţanju daju svoje stručno mišljenje. Time oni vrše procesnu radnju vještaĉenja. Vještačenje

se sastoji iz 2 dijela: nalaza i mišljenja. Nalaz je rezultat neposredno čulnog opaţanja činjenica, a

mišljenje je izvoĎenje zaključaka iz utvrĎenih činjenica, koje vještaci provode po pravilima nauke i vještine.

Razlike izmeĎu vještaka i svjedoka su slijedeće:

1. Svjedok saopštava svoje opaţanje o činjenicama iz prošlosti, koje je opazio slučajno ili samoinicijativno. Vještak opaţa činjenice u toku postupka, i to po sluţbenom nalogu.

2. Vještaku je potrebno posebno stručno znanje, a svjedoku po pravilu ne. Izuzetak su tzv.stručni

svjedoci (npr.ljekar koji je neposredno nakon izvršenog krivičnog djela primio povrijeĎenog moţe kao stručni svjedok svjedočiti o vrstama povrede).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. Svjedok je po pravilu nezamjenjiv, dok vještak moţe biti zamijenjen drugim vještakom.

Vještačenje po pravilu vrši jedan vještak, a kad je vještačenje teško i sloţeno mogu se pozvati 2 ili više

vještaka, ili se vještačenje moţe povjeriti nekoj stručnoj ustanovi. Vještačenje po pravilu vrše stalni

sudski vještaci, a drugi se mogu odrediti samo ako postoji opasnost od odlaganja, ako su stalni vještaci

spriječeni ili kad to zahtijevaju posebne okolnosti. Stranke nemaju učešća u izboru vještaka, već samo mogu traţiti izuzeće vještaka pod zakonom predviĎenim uslovima.

Ako se uredno pozvani vještak ne odazove, a izostanak ne opravda ili ako odbije da vještači, moţe se kazniti novčano, a u slučaju neopravdanog izostanka moţe biti i prinudno doveden. Do izuzeća vještaka

moţe doći iz istih zakonskih osnova zbog kojih dolazi do izuzeća sudija i sudija porotnika. Za vještaka se

takoĎe ne moţe imenovati:

- lice koje se ne moţe saslušati kao svjedok ili je osloboĎeno od duţnosti svjedočenja; - lice prema kome je učinjeno krivično djelo;

- lice koje je zaposleno kod istog poslodavca kao okrivljeni ili oštećeni;

- lice koje je zaposleno kod okrivljenog ili oštećenog; - lice koje je u istom postupku saslušano kao svjedok.

Organ koji vodi postupak po sluţbenoj duţnosti vodi računa o razlozima za izuzeće vještaka, a na postojanje osnova za izuzeće mogu ukazivati i procesne stranke, kao i sam vještak. Da bi stranke mogle

ostvariti ovo svoje pravo, predviĎena je obaveza organa koji vodi postupak da strankama saopšti imena

vještaka po pravilu prije izvoĎenja vještačenja. TakoĎe je predviĎeno da ţalba na rješenje kojim se odbija

zahtjev za izuzeće vještaka, odlaţe vršenje vještačenja ako ne postoji opasnost od odlaganja.

U zahtjevima za izuzeće vještaka stranke se ne mogu pozivati na razloge koji dovode u pitanje njegovu

stručnu sposobnost.

Na iskazu vještaka za kojeg su postojali razlozi za izuzeće ne moţe se zasnivati sudska odluka, tako da se

ova okolnost moţe isticati i u postupku po pravnim lijekovima.

Posebni slučajevi vještačenja – 16c

ZKP sadrţi posebne odredbe o nekim vidovima vještačenja koji su u praksi najčešći i obligatorni:

1. Sudskomedicinska vještačenja, koja se odnose na utvrĎivanje smrti, uzroka smrti, karaktera i teţine

povrede, posljedica povrede, kao i druga ispitivanja fizičkog stanja. Pregled i obdukcija leša

poduzima se uvijek kad postoji sumnja ili je očito da je smrt uzrokovana krivičnim djelom ili je u vezi sa izvršenjem krivičnog djela. Ispitivanje fizičkog stanja nekog lica javlja se kao tjelesni pregled

povrijeĎenog, okrivljenog, uzimanje krvi i druge ljekarske radnje preduzete po pravilima medicinske

nauke. Ako je potrebno da se utvrde činjenice vaţne za krivični postupak, tjelesni pregled okrivljenog

preduzeće se i bez njegovog pristanka. Pregled drugih lica bez njihovog pristanka moţe se preduzeti samo ako se mora utvrditi da li se na njihovom tijelu nalazi odreĎeni trag ili posljedica krivičnog

djela.

2. Toksikološko vještačenje preduzima se u slučaju trovanja, kada se vrši pregled pronaĎenih sumnjivih materija ili materija uzetih iz leša.

3. Psihijatrijska vještačenja preduzimaju se ako se pojavi sumnja u uračunljivost okrivljenog.

4. Vještačenje poslovnih knjiga (čl.255 ZKP)

UviĎaj – 11b

UviĎaj je neposredno čulno zapaţanje činjenica od strane organa krivičnog postupka. Obzirom na stadije krivičnog postupka, uviĎaj se preduzima u prethodnom postupku ili u glavnom postupku i to van glavnog

pretresa i na samom glavnom pretresu. U prethodnom postupku uviĎaj vrši istraţni sudija, a izuzetno

organi unutrašnjih poslova ako sudija nije u mogućnosti odmah izai na lice mjesta. UviĎaju uvijek mogu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


prisustvovati tuţilac, oštećeni, okrivljeni i branilac i tom prilikom postavljati pitanja vještacima ako se

uviĎaj vrši uz učešće vještaka.

ZKP i kriminalistika ne odreĎuju u kojim slučajevima je obavezno vršiti uviĎaj, već je to stvar svakog

konkretnog slučaja.

Iskaz okrivljenog – 6c

To je radnja u postupku bez koje se ne moţe okončati krivični postupak. Cilj ispitivanja je da se okrivljeni upozna sa osnovama optuţbe, da sazna sve što mu se stavlja na teret i da mu se ispitivanjem pruţi

mogućnost da se brani. Ispit okrivljenog predstavlja njegovo pravo, a ne i duţnost, te se prema njemu ne

smije upotrijebiti sila, prijetnja, obmana i slična sredstva da bi se došlo do njegove izjave ili priznanja.

ZKP je odredio način ispitivanja okrivljenog:

Ispitivanje se po pravilu vrši usmeno. Ako se radi o komplikovanoj stvari (npr.materijalno-finansijsko poslovanje), okrivljenom se moţe dozvoliti da se koristi zabilješkama.

Ispitivanje treba vršiti uz puno poštivanje ličnosti okrivljenog.

Okrivljeni se mora prije svakog ispitivanja poučiti da uzme branioca i da branilac moţe prisustvovati

njegovom ispitivanju. U odsustvu branioca okrivljeni moţe biti ispitan:

- ako se izričito odrekao prava na branioca a odbrana nije obavezna; - ako branilac nije prisutan mada je obaviješten;

- ako za prvo ispitivanje okrivljeni nije osigurao prisustvo branioca ni u roku od 24 sata nakon što je

poučen o svom pravu, osim u slučaju obavezne odbrane.

Sudska odluka se ne moţe zasnivati na iskazu okrivljenog u slijedećim slučajevima:

- ako je iskaz dobiven silom, prijetnjom ili drugim sličnim sredstvima; - ako je okrivljeni ispitan u odsustvu branioca, a nisu ispunjeni zakonski uslovi za to;

- ako izjave okrivljenog o prisustvu branioca nisu unesene u zapisnik.

Ispitivanje okrivljenog vrši se u prethodnom postupku i na glavnom pretresu. U prethodnom postupku ispitivanje vrši istraţni sudija, a na glavnom pretresu predsjednik vijeća. Kad se okrivljeni prvi put

ispituje, najprije će se pitati za lične i druge podatke, zatim mu se saopštava zašto se okrivljuje i osnove

sumnje protiv njega, te će se pozvati da iznese navode u svoju odbranu. Saopštiće mu se da nije duţan da iznese odbranu niti da odgovara na postavljena pitanja, ali će se upozoriti da time moţe oteţati

prikupljanje podataka za svoju odbranu.

Prilikom ispitivanja okrivljenom treba omogućiti da se u neometanom izlaganju izjasni o svim okolnostima koje ga terete i da iznese sve činjenice koje mu sluţe za odbranu. Kad završi iskaz, postaviće

mu se pitanja ukoliko je potrebno da se popune praznine ili otklone protivrječnosti i nejasnoće u

njegovom izlaganju. Pitanja ne smiju biti kapciozna niti sugestivna. Kapciozna pitanja su ona u kojima se odreĎena neizvjesna činjenica smatra kao već priznata i utvrĎena (npr.kad se okrivljeni koji nije priznao

kraĎu pita da li su ukradene stvari još kod njega).

Zapisnik o ispitivanju okrivljenog treba sadrţavati vjernu izjavu okrivljenog, sa što manje izraza i

rečeničkih konstrukcija svojstvenih organu koji vrši ispitivanje. Ako okrivljeni ne zna jezik na kome se

vrši ispitivanje, ispitaće se preko prevodioca, a ako je gluhonijem preko tumača.

Priznanje (conffesio) je dobrovoljno data izjava okrivljenog da je izvršio odreĎeno krivično djelo,

odnosno da je istinita činjenica koja mu se stavlja na teret. Priznanje se cijeni po načelu slobodne ocjene

dokaza i u vezi sa ostalim dokazima. Priznanje ne oslobaĎa organ koji vodi prethodni postupak od duţnosti da izvodi i druge dokaze, niti oslobaĎa sud obaveze da izvodi druge dokaze. To je garancija

protiv eventualne zloupotrebe priznanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Priznanje mora biti dato jasno, konkretno i detaljno. Ne smije se sastojati samo u potvrĎivanju pitanja koja se postavljaju okrivljenom, već treba da je dato u skladnom pripovijedanju cijele stvari, opisu mjesta,

vremena, načina i motiva izvršenja djela i sl.

Nadzor i tehničko snimanje telefonskih i drugih razgovora – 13b

Ove mjere se mogu primijeniti samo ako je okrivljeni učestvovao u izvršenju taksativno navedenih

krivičnih djela. Radi se o slijedećim krivičnim djelima:

- protiv ustavnog poretka BiH i FBiH; - protiv čovječnosti i meĎunarodnog prava za koja je propisana kazna zatvora od 5 godina ili teţa;

- otmica;

- neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga;

- omogućavanje uţivanja opojnih droga; - krivotvorenje novca;

- ucjena;

- ugroţavanje sigurnosti nuklearnih materija; - otmica zrakoplova ili broda;

- primanje i davanje mita;

- krivična djela za koja je predviĎena kazna zatvora od 8 godina ili teţa kazna.

Nadzor i tehničko snimanje telefonskih i drugih razgovora, te prisluškivanje se moţe narediti samo ako se

na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano sa nesrazmjerno velikim

teškoćama. Primjenu ovih mjera pismenom naredbom odreĎuje nadleţni istraţni sudija na obrazloţeni prijedlog nadleţnog tuţioca.

Mjere se mogu primjenjivati najduţe 6 mjeseci, s tim što se najprije odreĎuju u trajanju od 1 mjeseca i mogu se produţavati za još po 1 mjesec iz posebno vaţnih razloga. Za svako naredno produţenje mora

postojati pismena obrazloţena naredba istraţnog sudije. Izvršenje mjera se ukida odmah nakon prestanka

razloga zbog kojih su mjere bile nareĎene.

Naredbu istraţnog sudije izvršavaju organi unutrašnjih poslova, a PTT preduzeća su duţna omogućiti

realizaciju ovih mjera. Ako nadleţni tuţilac odustane od gonjenja, prikupljeni materijal se uništava pod

nadzorom istraţnog sudije. O tome se obavještava i okrivljeni.

Sankcija za slučaj da je postupljeno suprotno zakonskim odredbama sastoji se u nemogućnosti zasnivanja

sudske odluke na prikupljenim podacima i dokazima.

Materijalni dokazi – 14c

Materijalni dokaz moţe biti svaka stvar koja sluţi kao izvor podataka za utvrĎianje činjenica vaţnih za krivični postupak. To su najčešće predmeti koji su upotrijebljeni u izvršenju krivičnog djela, koji su bili

namijenjeni za izvršenje krivičnog djela ili koji su nastali izvršenjem krivičnog djela.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


DRUGI DIO

TOK KRIVIĈNOG POSTUPKA

WWW.BH-PRAVNICI.COM


WWW.BH-PRAVNICI.COM


STADIJI KRIVIĈNOG POSTUPKA – 2D

Po pravilu, krivični postupak se sastoji iz 5 stadija:

1. prethodni postupak (istraga); 2. optuţivanje;

3. glavni pretres sa donošenjem i objavljivanjem presude;

4. postupak po pravnom lijeku protiv presude;

5. izvršenje presude.

Stadiji od 1-3 nazivaju se prvostepeni postupak, a stadij 5 zapravo spada u krivični postupak u širem

smislu. Redovni krivični postupak ne mora uvijek proći kroz svih 5 stadija, što zavisi od konkretnog slučaja. (npr. krivični postupak moţe biti obustavljen već u prethodnom postupku)

Postoje 3 osnovna oblika prvostepenog krivičnog postupka:

1. oblik krivičnog postupka zbog krivičnih djela za koja je propisana kazna zatvora preko 3 godine; 2. oblik krivičnog pstupka zbog krivičnih djela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili

zatvor do 3 godine;

3. oblik krivičnog postupka prema maloljetnicima.

Oblik pod 1. nziva se redovnim krivičnim postupkom, jer se on vrši uz provoĎenje čitave procedure koju

predviĎa ZKP.

PREDKRIVIĈNI I PRETHODNI POSTUPAK

Predkrivični postupak (uopće, pojam) – 11d

Predkrivični postupak predstavlja zakonom predviĎenu djelatnost odreĎenih subjekata čiji rezultat treba omogućiti stvaranje osnovane sumnje da je odreĎeno lice izvršilo krivično djelo. Osnovana sumnja kao

stepen saznanja potrebna je za pokretanje i voĎenje krivičnog postupka, a to saznanja formira se na

osnovu otkrivenih dokaza i utvrĎenih činjenica.

U predkrivičnom postupku se kao subjekti mogu pojaviti nadleţni tuţilac, istraţni sudija, ovlaštena lica

organa unutrašnjih poslova, predstavnici drugih drţavnih organa, preduzeća, ustanove i graĎani. Poloţaj ovih subjekata je različit, u zavisnosti od prava i duţnosti koja su im data zakonom.

Svrha voĎenja predkrivičnog postupka je omogućavanje uspješnog pokretanja i voĎenja krivičnog

postupka, tako da se rezultati djelatnosti subjekata po pravilu ne mogu koristiti u krivičnom postupku kao osnova sudskih odluka, a naročito presude.

Osnov za pokretanje krivičnog postupka je saznanje o izvršenom krivičnom djelu, do kojeg se dolazi na 3 osnovna načina:

a) Prijavljivanje nadleţnom organu od strane trećih lica;

b) Neposredno zapaţanje nadleţnog organa;

c) Postojanje glasa (fame) o izvršenom krivičnom djelu.

Krivična prijava – 11c

Krivična prijava je akt kojim odreĎeno lice obavještava nadleţnog tuţioca o izvršenom krivičnom djelu i

ukazuje na eventualne učinioce. To je redovni i najčešći način saznanja o izvršenom krivičnom djelu i

učiniocu tog djela. Ona moţe biti obavezna i fakultativna. Obaveznu podnose:

- odgovorni predstavnici drţavnih organa, ombudsmena FBiH, javnih preduzeća i javnih ustanova za

krivična djela za koja se goni po sluţbenoj duţnosti;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- zdravstveni radnici, nastavnici, vaspitači, roditelji, staratelji i druga lica koja su duţna da pruţaju

pomoć i zaštitu maloljetniku, kada saznaju i ocijene da postoje osnovi sumnje da je maloljetna osoba oštećena krivičnim djelom za koje se goni po sluţbenoj duţnosti.

Fakultativnu krivičnu prijavu podnose graĎani. Za graĎane postoji obaveza prijavljivanja krivičnih djela

za koja se goni po sluţbenoj duţnosti u slučaju kad neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo.

U zavisnosti od toga ko je podnosi, krivična prijava moţe biti društvena i lična. Društvenu odnose npr. drţavni organi, ustanove i preduzeća.

Po svojoj formi, krivična prijava moţe biti pismena i usmena, tj. prijavljivanje krivičnog djela moţe se

izvršiti pismenim i usmenim putem. Zakonodavac nije predvidio posebnu formu za krivičnu prijavu. MeĎutim, njena sadrţina treba biti takva da se iz nje moţe saznati o izvršenom krivičnom djelu i po

mogućnosti o učiniocu krivičnog djela. O usmenoj krivičnoj prijavi sačinjava se zapisnik, a ako se

saopštava telefonom sačiniće se sluţbena zabilješka.

Krivična prijava podnosi se nadleţnom tuţiocu. Moţe se podnijeti i nenadleţnom tuţiocu, sudu i organu

unutrašnjih poslova, koji su duţni da krivičnu prijavu prime i odmah dostave nadleţnom tuţiocu.

Ako nadleţni tuţilac neposredno (svojim čulima) sazna o izvršenom krivičnom djelu, za njega odmah

postoji obaveza krivičnog gonjenja, bez čekanja da o tome primi krivičnu prijavu.

Glas (fama) o izvršenom krivičnom djelu koji je raširen u u manjem ili većem krugu pojedinačno

neodreĎenih lica takoĎe je jedan od načina saznanja o izvršenom krivičnom djelu. Da bi u takvom slučaju

donio konačnu odluku o pokretanju krivičnog postupka, nadleţni tuţilac moţe zatraţiti da se izvrši odreĎeno izviĎanje od strane nadleţnog drţavnog organa.

Uloga organa unutrašnjih poslova u predkrivičnom postupku (potraţne i istraţne radnje) – 15b

Pošto je osnovni zadatak organa unutrašnjih poslova borba protiv kriminaliteta, to je zakon za njih

predvidio posebna prava i duţnosti na planu otkrivanja krivičnih djela i pronalaţenja učinilaca. Organ

unutrašnjih poslova duţan je preduzeti mjere da se pronaĎe učinilac krivičnog djela, da se učinilac ne sakrije ili ne pobjegne, da se otkriju ili obezbijede tragovi krivičnog djela i predmeti koji mogu posluţiti

kao izvor materijalnih dokaza, kao i da se prikupe sva obavještenja koja bi mogla biti od koristi za

uspješno voĎenje krivičnog postupka.

Po sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog nadleţnog tuţioca ovlaštena lica organa unutrašnjih poslova mogu

preduzimati raznovrsne potraţne radnje za čije izvoĎenje se prvenstveno primjenjuju pravila

kriminalističke taktike, uz nuţnu primjenu odgovarajućih procesnih odredbi. Rezultate tih radnji organi unutrašnjih poslova mogu koristiti samo za sastavljanje krivične prijave, odnosno posebnog izvještaja kao

dopune prijave. To znači da se na podacima prikupljenim u predkrivičnom postupku ne mogu zasnivati

sudske odluke, osim odluke o pokretanju krivičnog postupka. U potraţne radnje konkretno spadaju: pregled odreĎenih objekata i prostorija drţavnih organa i drugih pravnih lica, ograničenje kretanja na

odreĎenom prostoru, identifikacija lica i predmeta, raspisivanje potjernice i objave, prikupljanje

obavještenja od graĎana i lica u pritvoru (uz odobrenje istraţnog sudije), zadrţavanje lica do privoĎenja istraţnom sudiji, fotografisanje i uzimanje otisaka prstiju.

Organi unutrašnjih poslova izuzetno mogu izvoditi i pojedine istraţne radnje u predkrivičnom postupku:

privremeno oduzimanje predmeta, pretresanje stana i lica, uviĎaj i vještačenja po odobrenju istraţnog sudije (osim ekshumacije i obdukcije).

Nadleţni tuţilac u predkrivičnom postupku (prikupljanje obavještenja, postupak po kriv. prijavi) – 4c

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nadleţni tuţilac je jedini drţavni organ koji je nadleţan za prijem krivičnih prijava kad se radi o

krivičnim djelima za koja se goni po sluţbenoj duţnosti. On po prijemu prijave vrši njeno razmatranje, koje moţe rezultirati odbacivanjem, prihvatanjem ili preduzimanjem aktivnosti na njenoj dopuni.

Nadleţni tuţilac će odbaciti krivičnu prijavu:

- ako iz same prijave proizilazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo za koje se goni po sluţbenoj

duţnosti; - ako je nastupila zastara krivičnog gonjenja, odnosno ako je djelo buhvaćeno amnestijom ili

pomilovanjem;

- ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

Ako nadleţni tuţilac smatra da su ispunjeni zakonski uslovi za preduzimanje krivičnog gonjenja, on će

podnijeti zahtjev za sprovoĎenje istrage istraţnom sudiji nadleţnog suda. Izuzetno, ako smatra da već ima

dovoljno dokaza i da nije potrebno sprovoĎenje istrage, nadleţni tuţilac moţe podnijeti prijedlog za podizanje neposredne optuţnice.

Ako nadleţni tuţilac iz same krivične prijave i njenih priloga ne moţe donijeti odluku ni da prijavu odbaci niti da predzme krivično gonjenje, on moţe sam ili preko organa unutrašnjih poslova prikupiti

dodatne podatke kako bi donio pravilnu odluku o primljenoj krivičnoj prijavi. On moţe traţiti potrebne

podatke od drţavnih organa, i drugih pravnih osoba i subjekata, a moţe u tu svrhu pozvati i podnosioca krivične prijave.

Postupak podizanja neposredne optuţnice – 33c

Podizanje neposredne optuţnice predviĎeno je kao izuzetak, u slučajevima kad nadleţni tuţilac ocijeni da

je u predkrivičnom postupku prikupljeno dovoljno dokaza i da nije potrebno sprovoĎenje istrage. U

takvom slučaju nadleţni tuţilac podnosi prijedlog za podizanje neposredne optuţnice. Ovaj prijedlog se moţe podnijeti i nakon podnošenja zahtjeva za sprovoĎenje istrage, sve do donošenja rješenja o zahtjevu.

Istraţni sudija se moţe saglasiti sa tim prijedlogom, ali saglasnost moţe dati samo ako je prethodno ispitao osobu protiv koje treba da se podigne optuţnica. Obavještenje o saglasnosti istraţni sudija će

dostaviti nadleţnom tuţiocu i osobi protiv koje treba da se podigne optuţnica.

Rok za podizanje optuţnice iznosi osam dana, ali vijeće moţe na zahtjev nadleţnog tuţioca produţiti taj

rok. Ako se optuţnica ne podigne niti u roku od tri mjeseca poslije davanja saglasnosti istraţnog sudije da se ne provodi istraga, smatra se da je nadleţni tuţilac odustao od gonjenja.

Ako istraţni sudija smatra da nisu ispunjeni uvjeti za podizanje optuţnice bez sprovoĎenja istrage,

postupit će kao da je stavljen zahtjev za sprovoĎenje istrage.

Ako je za krivično djelo predviĎena kazna zatvora do pet godina, nadleţni tuţilac moţe, izvan navedenih uslova podići optuţnicu i bez sprovoĎenja istrage kad prikupljeni podaci koji se odnose na krivično djelo

i učinioca pruţaju dovoljno osnova za optuţenje.

Djelatnost istraţnog sudije u predkrivičnom postupku – 22c

Istraţni sudija takoĎe preduzima djelatnost u predkrivičnom postupku. Na prijedlog nadleţnog tuţioca

moţe preduzeti pojedine istraţne radnje, u slučaju ako je učinilac krivičnog djela nepoznat, posebno ako se radi o obdukciji i ekshumaciji leša. Ova djelatnost sudije u predkrivičnom postupku je izuzetak, jer se

njegova djelatnost po praivlu obavlja u istrazi.

Prije donošenja rješenja o sprovoĎenju istrage istraţni sudija je duţan da ispita osobu protiv koje se traţi sprovoĎenje istrage, osim ako postoji opasnost od odlaganja. Istraţni sudija moţe zakazati i

tzv.pripremno ročište na koje poziva nadleţnog tuţioca i osobu protiv koje se zahtijeva sprovoĎenje

istrage. Ovo lice uz ostala procesna prava već u ovoj fazi ima i pravo na branioca koji moţe prisustvovati njegovom ispitivanju.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Istraţni sudija donosi rješenje o sprovoĎenju istrage, ukoliko se slaţe sa zahtjevom nadleţnog tuţioca.

Protiv tog rješenja okrivljeni moţe podnijeti ţalbu koja ne odlaţe izvršenje rješenja, a o njoj odlučuje vijeće nadleţnog suda. Ako se istraţni sudija ne slaţe sa zahtjevom nadleţnog tuţioca za sprovoĎenje

istrage, zatraţiće da o zahtjevu odluči vijeće nadleţnog suda. Protiv rješenja vijeća dozvoljena je ţalba

koja ne odlaţe izvršenje rješenja.

Ako istraţni sudija prihvati prijedlog nadleţnog tuţioca za podizanje neposredne optuţnice, duţan je da o

tome obavijesti nadleţnog tuţioca i lice protiv kojeg se predlaţe podizanje neposredne optuţnice. Ako

smatra da nisu ispunjeni uslovi za podizanje neposredne optuţnice, istraţni sudija će postupiti kao da je stavljen zahtjev za sprovoĎenje istrage.

Prema tome, djelatnost istraţnog sudije u predkrivičnom postupku odvija se samo u formi istraţnih radnji,

a njihov rezultat se manifestuje u obliku dokaza ili odluke o pokretanju krivičnog postupka. Djelatnošću istraţnog sudije čiji rezultat je donošenje odluke o pokretanju krivičnog postupka, okončava se

predkrivični i započinje formalni krivični postupak.

Istraga (pojam, postupak pokretanja, svrha) – 28c

Istraga je prva faza formalnog krivičnog postupka. Pokreće se protiv odreĎenog lica kad postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično djelo. Do pokretanja istrage po pravilu dolazi na zahtjev nadleţnog tuţioca

podnesen istraţnom sudiji nadleţnog suda i to donošenjem rješenja o sprovoĎenju istrage. U tom trenutku

lice protiv kojeg se zahtijeva sprovoĎenje istrage dobiva svojstvo okrivljenog. Izuzetno, istraga moţe

izostati u slučaju kad istraţni sudija usvoji prijedlog nadleţnog tuţioca za podizanje neposredne optuţnice.

Osnovni zadatak istrage je da se prikupe dokazi i drugi podaci koji su potrebni za odlučivanje o podizanju optuţnice ili obustavi krivičnog postupka. U istrazi se ne izvode svi dokazi, već samo oni na osnovu kojih

se moţe odlučiti o podizanju optuţnice, a naročito oni dokazi za koje postoji opasnost od odlaganja, tj. da

se kasnije na glavnom pretresu ne mogu izvesti.

SprovoĎenje istrage (preduzimanje istraţnih radnji, povjeravanje istraţnih radnji, učešće stranaka) –

35c

Kao rukovodilac istrage i lice koje preduzima istraţne radnje pojavljuje se istraţni sudija nadleţnog suda.

Vijeće nadleţnog suda se takoĎe pojavljuje kao rukovodilac istage, kad rješava sporna pitanja izmeĎu

istraţnog sudije i ovlaštenog tuţioca.

Istraţni sudija izvodi istraţne radnje po pravilu samo na području svog suda. Izuzetno, ako to zahtijeva

interes istrage, on moţe istraţne radnje izvoditi i van područja svog suda, s tim što je duţan da o tome

obavijesti sud na čijem području vrši istraţne radnje. Isto tako, istraţni sudija se moţe za pravnu pomoć obratiti istraţnom sudiji na čijem području treba preduzeti odreĎenu radnju, a neke radnje moţe povjeriti i

organima unutrašnjih poslova.

U istrazi mogu učestvovati i krivičnoprocesne stranke. Njihova aktivnost se realizuje u formi stavljanja

prijedloga za izvoĎenje pojedinih istraţnih radnji ili u neposrednom prisustvu izvoĎenju nekih radnji.

Tako ispitivanju okrivljenog mogu prisustvovati tuţilac i branilac; tuţilac, oštećeni, okrivljeni i branilac mogu prisustvovati uviĎaju i saslušanju vještaka; tuţilac okrivljeni i branilac mogu prisustvovati pretresu

stana, a u odreĎenim slučajevima i saslušanju svjedoka.

Ako navedena lica prisustvuju izvoĎenju pojedinih istraţnih radnji, ona mogu predloţiti istraţnom sudiji da radi razjašnjenja stvari postavi odreĎena pitanja okrivljenom, svjedoku ili vještaku, s tim što po

dozvoli istraţnog sudije mogu i neposredno postavljati pitanja. Isto tako, ova lica mogu zahtijevati da se u

zapisnik unesu njihove primjedbe u pogledu izvedene istraţne radnje, a mogu predlagati izvoĎenje još nekih istraţnih radnji i dokaza.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako to zahtijevaju interesi krivičnog postupka, čuvanja tajne, interesi javnog reda ili razlozi morala,

sluţbeno lice koje vodi istraţnu radnju će narediti licima koja saslušava ili koja prisustvuju istraţnim radnjama ili razgledaju spise da čuvaju kao tajnu odreĎene činjenice ili podatke koje su tom prilikom

saznali i ukazaće im da odavanje tajne predstavlja krivično djelo. Ova naredba se unosi u zapisnik o

istraţnoj radnji, odnosno biljeţi na spisima koji se razgledaju, uz potpis upozorenog lica.

Istraţni sudija moţe novčano kazniti svako lice koje i nakon opomene tokom izvoĎenja istraţne radnje

narušava red, a takvo lice moţe i udaljiti sa mjesta izvoĎenja radnje ako njegovo prisustvo nije

neophodno. Okrivljeni se ne moţe novčano kazniti, ali se moţe udaljiti.

Prekid i obustava istrage – 1c

Istraga se moţe okončati podizanjem optuţnice ili obustavom krivičnog postupka, s tim što moţe doći i do prekida istrage, odnosno do dopune istrage.

Istraţni sudija završava istragu kad naĎe da je stanje u istrazi dovoljno razjašnjeno. U tom slučaju spise istrage dostavlja nadleţnom tuţiocu, koji je duţan da u roku od 15 dana stavi prijedlog za dopunu istrage

ili da podigne optuţnicu, odnosno da da izjavu kako odustaje od krivičnog gonjenja. Na prijedlog

nadleţnog tuţioca, vijeće moţe produţiti navedeni rok. Ako nadleţni tuţilac ne stavi prijedlog za dopunu istrage, niti podnese optuţnicu u roku od 3 mjeseca od dostave spisa ili odluke vijeća, smatraće se da je

odustao od krivičnog gonjenja.

Ako nadleţni tuţilac izjavi da odustaje od krivičnog gonjenja, istraţni sudija će obustaviti istragu rješenjem i duţan je o tome obavijestiti oštećenog u roku od 8 dana. Ako tokom sprovoĎenja istrage

utvrdi da postoje razlozi za obustavu istrage, istraţni sudija će o tome obavijestiti nadleţnog tuţioca. Ako

nadleţni tuţilac u roku od 8 dana ne odustane od krivičnog gonjenja, istraţni sudija će zatraţiti da o obustavi istrage odluči vijeće. Ovo vijeće će rješenjem obustaviti istragu i u slijedećim slučajevima:

1. Ako djelo koje se okrivljenom stavlja na teret nije krivično djelo za koje se goni po sluţbenoj

duţnosti;

2. Ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost okrivljenog, a nema uslova za primjenu

mjera bezbjednosti;

3. Ako je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili

ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje;

4. Ako nema dokaza da je okrivljeni učinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret.

Na rješenje o obustavi istrage mogu izjaviti ţalbu nadleţni tuţilac i oštećeni. Ako se ţalio samo oštećeni i ţalba bude usvojena, smatra se da je oštećeni preuzeo krivično gonjenje.

Istraţni sudija će rješenjem prekinuti istragu kad kod okrivljenog nastupi privremeno duševno oboljenje

ili privremena duševna poremećenost, kao i kad je boravište okrivljenog nepoznato. Prekinuta istraga se nastavlja čim prestanu razlozi koji su doveli do prekida.

Postupak okončanja istrage. Načini okončanja istrage – 30c

Istraţni sudija je po pravilu duţan okončati istragu u roku od 6 mjeseci, posebno ako se okrivljeni nalazi u

pritvoru. Ako ne okonča istragu u ovom roku, istraţni sudija je duţan obavijestiti predsjednika suda o razlozima zbog kojih istraga nije okončana. Predsjednik suda moţe po potrebi preduzeti potrebne mjere

da se istraga okonča.

Istraţni sudija je duţan da o završetku istrage obavijesti oštećenog kao supsidijarnog tuţioca, odnosno privatnog tuţioca ako se istraga vodi po njihovom zahtjevu, te da ih upozori da u roku od 8 dana treba da

podnesu optuţnicu odnosno privatnu tuţbu. U suprotnom se smatra da su odustali od krivičnog gonjenja,

pa će istraţni sudija rješenjem obustaviti krivični postupak.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OPTUŢIVANJE

Optuţnica – 8c

Prema akuzatorskom načelu, bez zahtjeva ovlaštenog tuţioca se nikome ne moţe suditi za krivično djelo.

Zahtjev za suĎenje stavlja se u odreĎenoj procesnoj formi i to:

- za krivična djela koja se gone po sluţbenoj duţnosti u formi optuţnice ili optuţnog prijedloga, u zavisnosti od propisane kazne;

- za krivična djela koja se gone po privatnoj tuţbi, u formi privatne tuţbe.

Optuţnica je pismeni i u zakonskoj formi sastavljeni zahtjev nadleţnog tuţioca da se odredi glavni

pretres protiv odreĎenog lica kao okrivljenika zbog odreĎenog krivičnog djela. Optuţnica mora sadrţati:

1. Lične i druge podatke o okrivljenom radi njegove identifikacije;

2. Činjenični opis djela ili činjenični osnov optuţbe, tj. konkretizacija krivičnog djela kao činjeničnog stanja;

3. Zakonski naziv krivičnog djela, zajedno sa navoĎenjem odredaba krivičnog zakona koje se po

prijedlogu tuţioca imaju primijeniti. To je pravni opis djela ili pravni osnov optuţbe, tj. pravna kvalifikacija djela koja predstavlja podvoĎenje činjeničnog opisa pod odredbe krivičnog zakona.

4. Označenje stvarno i mjesno nadleţnog suda pred kojim će se odrţati glavni pretres.

5. Prijedlog o dokazima koje treba izvesti na glavnom pretresu, uz naznačenje imena svjedoka i vještaka koje treba pozvati, spisa koje treba pročitati, kao i predmeta koji sluţe kao dokaz;

6. Obrazloţenje u kome će se opisati stanje stvari, navesti dokazi kojima se relevantne činjenice

utvrĎuju, iznijeti odbrana okrivljenog i stav tuţioca o navodima odbrane;

Ako se okrivljeni nalazi na slobodi, u optuţnici se moţe predloţiti odreĎivanje pritvora, i obrnuto.

Odmah po prijemu optuţnice, predsjednik vijeća pred kojim će se odrţati glavni pretres ispitaće da li je optuţnica propisno sastavljena. Ako naĎe da nije, vratiće je tuţiocu da u roku od 3 dana ispravi

nedostatke. Na zahtjev tuţioca vijeće moţe iz opravdanih razloga produţiti ovaj rok. Ako oštećeni kao

tuţilac ili privatni tuţilac propusti ovaj rok, smatraće se da je odustao od gonjenja, pa će se postupak obustaviti. Rješenje o obustavi donosi predsjednik vijeća.

Prigovor protiv optuţnice (pojam, rok, subjekti, odluke vijeća) – 34c

Okrivljeni ima pravo podnošenja prigovora protiv optuţnice u roku od 8 dana od dana njenog prijema.

Optuţnica nije sudska odluka, već akt tuţioca. Zato prigovor nije pravni lijek, već posebno pravo

sredstvo. Nema značaja ako je okrivljeni pogrešno nazvao svoj prigovor protiv optuţnice.

U prigovoru okrivljeni moţe istaći:

1. da u optuţnici ima formalnih grešaka;

2. da sud u optuţnici nije stvarno i mjesno nadleţan;

3. da stvar treba bolje razjasniti u cilju ispitivanja osnovanosti optuţbe i zbog toga dopuniti istragu ili da

ima procesnih nedostataka u prethodnom postupku;

4. da nema mjesta optuţbi i glavnom pretresu i da postupak treba obustaviti.

Sud će svestrano ispitati prigovor i optuţnicu i u slučaju kad prigovor nije obrazloţen. Okrivljeni se moţe

po prijemu optuţnice odreći prigovora, a odricanje se ne moţe opozvati.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prigovor protiv optuţnice se ne moţe podnijeti ako je optuţnica izmijenjena ili proširena na glavnom

pretresu, niti protiv usmene optuţbe protiv trećeg lica koje na glavnom pretresu učini krivično djelo. Prigovora nema ni protiv optuţnog prijedloga u skraćenom postupku, jer to nije optuţnica u formalnom

smislu.

Neblagovremen i prigovor izjavljen od neovlaštenog lica rješenjem će odbaciti predsjednik vijeća pred kojim se ima odrţati pretres. O ţalbi protiv ovog rješenja odlučuje vijeće od trojice sudija.

Ako ne odbaci prigovor, predsjednik vijeća ga dostavlja sa spisima vijeću koje o prigovoru rješava u sjednici i svoju odluku donosi u formi rješenja. Prema rezultatima ispitivanja prigovora i optuţnice, vijeće

moţe riješiti:

1. Da se optužnica vrati tužiocu. Ovakvo rješenje donijeće se u 2 slučaja: ako postoje formalni nedostaci ili nedostaci u samom postupku, te kad je potrebno bolje razjasniti stvar. Vijeće će u rješenju

obrazloţiti u kom pravcu treba razjasniti stvar, odnosno koji nedostaci u optuţnici ili postupku treba

da se otklone. Tuţilac je duţan da u roku od 15 dana, a najduţe u roku od 3 mjeseca od kad mu je saopštena odluka vijeća podnese ispravljenu optuţnicu ili stavi zahtjev za sprovoĎenje odnosno

dopunu istrage. Ako nadleţni tuţilac, oštećeni kao tuţilac ili privatni tuţilac propusti taj rok, smatra

se da su odustali od gonjenja i postupak se obustavlja.

2. Da je za predmetno krivično djelo nadležan neki drugi sud.

3. Da nema mjesta optužbi i da se postupak obustavlja. Ovo rješenje vijeće će donijeti ako ustanovi: a) da djelo koje je predmet optuţbe nije krivično djelo;

b) da postoje okolnosti koje isključuju krivično djelo, a ne dolazi u obzir primjena mjera

bezbjednosti; c) da nema zahtjeva ovlaštenog lica ili prijedloga odnosno odobrenja ovlaštenog lica ukoliko je to

po zakonu potrebno, ili postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje;

d) da nema dovoljno dokaza da je okrivljeni osnovano sumnjiv za djelo koje je predmet optuţbe.

4. Da odbije prigovor kao nesnovan.

Sve odluke vijeća donesene povodom prigovora protiv optuţnice moraju biti obrazloţene, ali tako da se unaprijed ne utiče na rješavanje pitanja koja će biti predmet rasprave na glavnom pretresu.

U postupku rješavanja po prigovoru protiv optuţnice vaţi beneficium cohaesionis. Ako su samo neki od više okrivljenih podnijeli prigovor protiv optuţnice, a razlozi zbog kojih je sud našao da nema mjesta

optuţbi koriste i onima koji nisu podnijeli prigovor, vijeće će postupiti kao da su i oni podnijeli prigovor.

Oficiozno ispitivanje optuţnice

Pojačana kontrola optuţnice ogleda se i u institutu tzv.oficioznog ispitivanja optuţnice. Ako prigovor

protiv optuţnice nije podnesen ili je odbačen kao neblagovremen odnosno nedopušten, na zahtjev predsjednika sudskog vijeća pred kojim treba da se odrţi glavni pretres vanraspravno vijeće moţe odlučiti

o svakom pitanju o kome se rješava putem prigovora. Taj zahtjev predsjednik vijeća moţe staviti do

odreĎivanja glavnog pretresa, a najkasnije u roku od 2 mjeseca od prijema optuţnice u sudu.

Stupanje optuţnice na pravnu snagu

Optuţnica stupa na pravnu snagu:

- ako se okrivljeni izričito odrekao prava na prigovor protiv optuţnice. (okrivljeni ima pravo na podnošenje prigovora protiv optuţnice u roku od 8 dana od dana podnošenja);

- ako je podneseni prigovor odbačen ili odbijen (prigovor kao neblagovremen ili nedopušten odbacuje predsjednik vijeća, a o blagovremenom i dopuštenom prigovoru rješava vijeće u sjednici);

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- ako nije bilo zahtjeva predsjednika vijeća za oficiozno ispitivanje optuţnice. Što se tiče rokova, optuţnica stupa na pravnu snagu kad je prigovor odbijen. Ako je prigovor odbačen ili

uopće nije podnesen, a predsjednik vijeća je stavio zahtjev za oficiozno ispitivanje optuţnice, optuţnica

stupa na pravnu snagu danom kad se vijeće sloţilo sa optuţnicom. U ostalim slučajevima optuţnica stupa

na snagu danom kad je predsjednik vijeća odredio glavni pretres, odnosno najkasnije u roku od 2 mjeseca od dana prijema optuţnice u sudu.

Izmjena i proširenje optuţbe – 21a

Izmjena optuţbe. Ako tuţilac tokom glavnog pretresa naĎe da izvedeni dokazi ukazuju da se izmijenilo

činjenično stanje izneseno u optuţnici, on moţe na glavnom pretresu usmeno izmijeniti optuţnicu, a

moţe predloţiti da se glavni pretres prekine radi pripremanja nove optuţnice. Ako vijeće dozvoli prekid, odrediće rok u kome tuţilac mora podnijeti novu optuţnicu. Prigovor protiv ove optuţnice nije dozvoljen.

Ako tuţilac u ostavljenom roku ne podnese optuţnicu, vijeće nastavlja glavni pretres na osnovu prethodne

optuţnice.

Za izmjenu optuţnice nije potreban pristanak optuţenog, ali je potrebno ispitivanje optuţenog u vezi sa

navodima u izmijenjenoj optuţnici. Izmjena optuţnice znači mijenjanje činjeničnog opisa djela u optuţnici, na što moţe da se nadoveţe i drugačija pravna kvalifikacija djela. Tuţilac nema potrebe

mijenjati optuţnicu ako se nije izmijenilo činjenično stanje već samo njegovo pravno shvatanje o

neizmijenjenim činjenicama.

Izmjena optuţnice u glavnom pretresu moţe biti i u korist i na štetu optuţenog.

Proširenje optuţbe. Prema zakonu je dozvoljeno proširiti optuţnicu ako optuţeni tokom glavnog pretresa u zasijedanju učini krivično djelo. Ako je za presuĎenje novog djela stvarno nadleţan viši sud, predmet u

vezi sa ovim djelom mora se dostaviti višem sudu. Pritom se višem sudu moţe dostaviti i prvi predmet po

kome je počeo glavni pretres. U tom slučaju će viši sud u istom postupku suditi po oba predmeta. Obrnuto, ako je pretres počeo pred višim sudom, a optuţeni učini novo krivično djelo iz stvarne

nadleţnosti niţeg suda, viši sud zadrţava nadleţnost za presuĎenje oba djela.

Proširenje optuţnice od strane ovlaštenog tuţioca moţe biti usmeno. Radi pripremanja odbrane sud moţe prekinuti pretres, a moţe nakon saslušanja stranaka odrediti i da se za novo djelo posebno sudi.

GLAVNI PRETRES

Glavni pretres (pojam, značaj, uloga predsjednika vijeća) – 5d

Pojam i značaj glavnog pretresa. Glavni pretres je najvaţniji stadij u krivičnom postupku pred

prvostepenim sudom. Na glavnom pretresu se čita optuţnica, ispituje optuţeni i saslušava njegova odbrana i izvode svi potrebni dokazi, bez obzira na to da li su oni ranije provedeni ili ne. Presuda se moţe

donijeti samo na osnovu činjenica i dokaza iznesenih u glavnom pretresu.

Prema tome, glavni pretres je stadij krivičnog postupka u kome se primjenom načela javnosti,

kontradiktornosti, usmenosti i neposrednosti pred nadležnim sudom raspravlja po optužbi ovlaštenog

tužioca i na osnovu kojeg se donosi presuda.

Uloga predsjednika vijeća. Predsjednik vijeća rukovodi pretresom. On saslušava svjedoke i vještake, daje

riječ članovima vijeća, strankama, oštećenom, zakonskim zastupnicima, punomoćnicima, braniocu i

vještacima. Predsjednik vijeća odlučuje o prijedlogu o kome postoji saglasnost stranaka, a o saglasnim prijedlozima stranaka koje ne usvoji predsjednik, odlučuje vijeće. Vijeće takoĎe odlučuje o prigovoru

protiv mjera predsjednika vijeća koje se odnose na rukovoĎenje pretresom. Rješenja vijeća se uvijek

objavljuju i sa kratkim obrazloţenjem unose u zapisnik o glavnom pretresu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Duţnost predsjednika vijeća je i da se stara o odrţavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. U sudnici se

ne mogu vršiti filmska ili TV snimanja, ukoliko nisu izuzetno odobrena za konkretni glavni pretres.

Po prijedlogu stranke ili sluţbenoj duţnosti, predsjednik vijeća moţe narediti da se u zapisnik doslovno

unesu izjave koje smatra posebno vaţnim. On zajedno sa zapisničarem potpisuje zapisnik o glavnom

pretresu, kao i presudu, objavljuje presudu i poučava stranke o pravu na ţalbu.

Na zahtjev stranaka ili po sluţbenoj duţnosti predsjednik vijeća ispravlja greške u imenima i brojevima u

presudi, kao i druge očigledne greške u pisanju i računanju, zatim nedostatke u obliku i saglasnosti prepisa presude sa izvornikom.

Pripreme i pretpostavke za glavni pretres – 33d

U pripreme za glavni pretres ulaze sve procesne radnje koje se preduzimaju izmeĎu pravosnaţnog

stavljanja pod optuţbu i samog glavnog pretresa.

Dan, sat i mjesto glavnog pretresa naredbom odreĎuje predsjednik vijeća, a najkasnije u roku od 2

mjeseca od dana prijema optuţnice u sudu. Ako se u ovom roku ne odredi glavni pretres, predsjednik

vijeća je duţan da o razlozima obavijesti predsjednika suda. “Iz vaţnih razloga”, a na prijedlog stranaka, branioca ili po sluţbenoj duţnosti, predsjednik vijeća moţe odloţiti dan glavnog pretresa. Načelno se

glavni pretres odrţava u sjedištu suda i sudskoj zgradi.

Na glavni pretres se pozivaju: optuţeni i njegov branilac, tuţilac i oštećeni, njihovi zakonski zastupnici i

punomoćnici, kao i tumač. Osim njih, na glavni pretres pozivaju se svjedoci i vještaci koje su predloţili tuţilac i okrivljeni, osim onih za koje predsjednik vijeća smatra da njihovo saslušanje na glavnom pretresu

nije potrebno.

Poziv optuţenom mora se dostaviti tako da izmeĎu dostavljanja poziva i dana glavnog pretresa ostane

dovoljno vremena za pripremanje odgovarajuće odbrane, a najmanje osam dana. Na zahtjev optuţenog ili na zahtjev tuţioca uz pristanak optuţenog, ovaj rok se moţe skratiti.

Pretpostavke za odrţavanje glavnog pretresa. Osnovna pretpostavka je prisustvo pozvanih osoba.

Ako na glavni pretres zakazan na osnovu optuţnice nadleţnog tuţioca ne doĎe nadleţni tuţilac ili lice koje ga zamjenjuje, pretres će se odloţiti. Ako izostane oštećeni kao tuţilac, privatni tuţilac ili njihov

punomoćnik, mada su uredno pozvani, vijeće će rješenjem obustaviti postupak.

Ako optuţeni neopravdano izostane sa glavnog pretresa, vijeće će narediti da se prinudno dovede.

Optuţenom se na prijedlog tuţioca moţe suditi u odsustvu samo ako je u bjekstvu ili inače nije dostiţan

drţavnim organima ni nakon preduzimanja svih potrebnih mjera da se pronaĎe, a postoje naročito vaţni razlozi da mu se sudi mada je odsutan.

Ako sa glavnog pretresa izostane uredno pozvani branilac, ili branilac napusti glavni pretres bez

odobrenja, glavni pretres će se odloţiti, a vijeće će rješenjem odlučiti da branilac snosi troškove zbog odlaganja, ako je odlaganje nastalo njegovom krivicom. Optuţeni će se upozoriti da će se novi glavni

pretres odrţati i bez prisustva branioca, osim u slučaju obligatorne odbrane.

Vijeće moţe narediti da se neki od neopravdano izostalih svjedoka ili vještaka odmah prinudno dovede.

Glavni pretres moţe započeti i bez prisustva pozvanog svjedoka ili vještaka i u tom slučaju vijeće će u

toku pretresa odlučiti da li usljed odsustva svjedoka ili vještaka treba prekinuti ili odloţiti pretres.

Svjedoka ili vještaka koji je uredno pozvan, a izostanak nije opravdao, vijeće moţe kazniti novčano i

osuditi da snosi troškove prouzrokovane izostankom, a moţe narediti i da se na novi pretres prinudno

dovede. U opravdanim slučajevima vijeće moţe opozvati odluku o kazni

Odlaganje i prekidanje glavnog pretresa – 19c

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Za glavni pretres vaţi načelo kontinuiteta, tj. kad je jednom započeo, on treba trajati neprekidno do izricanja presude. To se ne moţe uvijek postići, te zbog toga ZKP sadrţi posebne odredbe o odlaganju i

prekidanju glavnog pretresa.

Pretres se odlaţe: - ako je potrebno pribaviti nove dokaze;

- ako se tokom pretresa utvrdi da je kod optuţenog nakon učinjenog krivičnog djela nastupilo

privremeno duševno oboljenje ili privremena duševna poremećenost; - ako postoje druge smetnje da se glavni pretres uspješno dovede do kraja.

U rješenju kojim se pretres odlaţe, po mogućnosti će se odrediti dan i sat nastavka glavnog pretresa. Istim

rješenjem vijeće moţe odrediti da se prikupe dokazi koji bi se vremenom mogli izgubiti. Protiv rješenja nije dozvoljena ţalba.

Ako je odlaganje trajalo duţe od mjesec dana, ili ako se odloţeni glavni pretres drţi pred drugim predsjednikom vijeća, pretres mora početi iznova i svi dokazi se moraju ponovo izvesti. Glavni pretres

koji se nastavlja pred istim vijećem mora ponovo započeti ako se izmijenio sastav vijeća, ali po saslušanju

stranaka vijeće moţe odlučiti da se pročitaju iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem glavnom pretresu, odnosno da se pročita zapisnik o uviĎaju.

Izvan slučajeva posebno predviĎenih u Zakonu, predsjednik sudskog vijeća moţe prekinuti glavni pretres

radi odmora ili radi isteka radnog vremena ili radi toga da se u kratkom vremenu pribave odreĎeni dokazi ili radi pripremanja optuţbe ili odbrane. Prekinuti pretres uvijek se nastavlja pred istim vijećem. Ako se

ne moţe nastaviti pred istim vijećem, ili ako prekid traje duţe od 8 dana, postupa se po odredbama koje se

odnose na odlaganje pretresa.

Ako se tokom glavnog pretresa pred malim vijećem pokaţe da je za suĎenje konkretnog krivičnog djela

nadleţno veliko vijeće, vijeće će se dopuniti i pretres početi iznova.

Tok glavnog pretresa – 32d

Početak glavnog pretresa i ispitivanje okrivljenog. Glavni pretres po pravilu počinje čitanjem optuţnice ili privatne tuţbe od strane tuţioca. Ako se radi o optuţnici oštećenog kao tuţioca ili o privatnoj tuţbi,

predsjednik vijeća moţe usmeno izloţiti njihov sadrţaj. Ako je oštećeni prisutan moţe obrazloţiti

imovinskopravni zahtjev, a ako nije njegov prijedlog će pročitati predsjednik vijeća.

Nakon toga predsjednik vijeća pristupa ispitivanju okrivljenog. Upitaće ga da li je razumio optuţbu. Ako

se uvjeri da optuţeni nije razumio optuţbu, predsjednik vijeća će mu ponovo izloţiti njen sadrţaj na način

na koji je optuţeni moţe najlakše razumjeti. Nakon toga će pozvati optuţenog da se izjasni o svakoj tački optuţbe i da iznese svoju odbranu. Optuţeni nije duţan da to i učini. U toku glavnog pretresa optuţeni se

moţe dogovarati sa svojim braniocem, ali se o tome kako odgovarati na postavljena pitanja ne moţe ni sa

kim savjetovati.

Dokazni postupak slijedi neposredno iza ispitivanja optuţenog. Dokazivanje obuhvata sve činjenice koje

sud smatra relevantnim za pravilno presuĎenje. Po okončanju dokaznog postupka predsjednik vijeća će upitati stranke, branioca i oštećenog imaju li prijedloga za dopunu dokaznog postupka. Ako niko ne stavi

prijedlog, ili prijedlog bude odbijen, a vijeće naĎe da je stanje stvari izviĎeno, predsjednik će objaviti da

je dokazni postupak završen.

Završni govor. Po završenom dokaznom postupku predsjednik vijeća daje riječ strankama, oštećenom i

braniocu. Prvo govori tuţilac, zatim oštećeni, branilac pa optuţeni. Posljednja riječ uvijek pripada

optuţenom.

Skraćeni postupak (tok glavnog pretresa) – 36d

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Skraćeni postupak provodi se za krivična djela za koja je kao glavna propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 3 godine. Krivični postupak pokreće se na osnovu optuţnog prijedloga ili privatne tuţbe, u

zavisnosti da li se radi o djelu za koje se goni po sluţbenoj duţnosti ili po privatnoj tuţbi. Uz ostale

specifičnosti, skraćeni postupak je nešto drugačiji i kad je u pitanju tog glavnog pretresa.

Prije zakazivanja glavnog pretresa za krivična djela iz nadleţnosti sudije pojedinca za koje se goni po

privatnoj tuţbi, sudija moţe pozvati samo privatnog tuţioca i okrivljenog da doĎu u sud radi prethodnog

razjašnjavanja stvari, ako smatra da bi to bilo cjelishodno za brţe okončanje postupka.

Glavni pretres će se odrţati bez obzira na odsustvo nadleţnog tuţioca, oštećenog kao tuţioca, privatnog

tuţioca, pa čak i u odsustvu okrivljenog. U slučaju odsustva nadleţnog tuţioca, na glavnom pretresu ga

moţe zastupati oštećeni. Privatni tuţilac moţe odsustvovati ako ima prebivalište van područja suda kome je podnesena tuţba i ako je stavio prijedlog da se glavni pretres odrţi u njegovom odsustvu. U odsustvu

okrivljenog glavni pretres moţe biti odrţan pod uslovom da njegova prisutnost nije nuţna i da je prije

toga bio ispitan.

Po zaključenju glavnog pretresa sud će odmah izreći presudu i objaviti je s bitnim razlozima. Presuda se

mora izraditi pismeno u roku od 8 dana od dana objavljivanja, a rok za ţalbu protiv presude je 8 dana od

dana prijema pismeno izraĎene presude. Ako se stranke i oštećeni odreknu prava na ţalbu i ako niko od

njih ne zahtijeva dostavljanje pismeno izraĎene presude, pismeno izraĎena presuda ne mora sadrţavati obrazloţenje.

PRESUDA

Vrste presuda i predmet presude – 6a

Presuda je odluka kojom se raspravlja krivičnopravni spor. Izuzetno, postupak će biti obustavljen

rješenjem ako je optuţeni tokom glavnog pretresa umro ili obolio od nekog trajnog duševnog oboljenja. Osim toga, sudska opomena se takoĎe izriče rješenjem, kao i vaspitna mjera maloljetniku.

Sud presudu donosi odmah nakon glavnog pretresa, a najkasnije 3 dana po okončanju glavnog pretresa. Presuda moţe biti meritorna (presuda o glavnoj stvari) i procesna (formalna) presuda.

Presuda o glavnoj stvari je presuda kojom se rješava sama stvar (meritum), tj. pitanje krivičnog djela,

krivične odgovornosti i krivične sankcije. Po svojoj prirodi moţe biti liberatorna i kondemnatorna (oslobaĎajuća i osuĎujuća).

Formalna ili procesna presuda je presuda kojom se tuţba odbija. Ovu presudu sud donosi kad utvrdi da postoje smetnje zbog kojih se ne moţe upuštati u rješavanje glavne stvari.

IzmeĎu presude i optuţbe mora postojati subjektivni i objektivni identitet, tj. presuda se moţe odnositi samo na lice koje je optuţeno i samo na djelo koje je predmet optuţbe sadrţan u optuţnici. Pitanje

subjektivnog identiteta u praksi ne zadaje teškoće, meĎutim u pitanju shvatanja objektivnog identiteta bilo

je mnogo diskusija. Po današnjem shvatanju, sud je vezan za činjenični opis djela izloţen u optuţnici.

Optuţba i presuda za svoju osnovicu moraju imati ne samo identičan dogaĎaj iz prošlosti, već presuda ne smije izaći iz granica opisa tog dogaĎaja kako je dat u optuţnici. Ako se na pretresu izmijene neke vaţne

činjenice, tuţilac mora izmijeniti optužnicu. U suprotnom sud oslobaĎa optuţenog jer nije utvrĎeno da je

on učinio djelo za koje se optuţuje. Ovakvo shvatanje odgovara akuzatorskom načelu.

Bitno je napomenuti da nema prekoračenja optuţbe ako se u toku postupka činjenično stanje pokaţe

povoljnijim za optuţenog, pod uslovom da se radi o bitno istom dogaĎaju. Npr. kad se u činjeničnom opisu navodi da je kraĎa izvršena obijanjem, a sud naĎe da obijanja nije bilo pa optuţenog oglasi krivim

za običnu kraĎu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pitanje objektivnog identiteta treba razlikovati od pitanja pravne kvalifikacije djela, tj. podvoĎenja

činjeničnog stanja pod odredbe krivičnog zakona. U pogledu pravne kvalifikacije djela sud nije vezan za pravnu osnovu optuţbe, jer zakon izričito predviĎa da sud nije vezan za prijedloge tuţioca u pogledu

pravne ocjene djela. Ako sud djelo drugačije kvalifikuje, neće optuţenog osloboditi od optuţbe za

krivično djelo kvalifikovano u optuţnici, već će u presudi kojom optuţenog oglašava krivim navesti svoju

kvalifikaciju djela.

Presuda kojom se optuţba odbija – 17a

Presudu kojom se optuţba odbija sud će izreći:

1. Ako nije stvarno nadleţan za presuĎenje, a to je utvrdio nakon početka glavnog pretresa.

2. Ako je postupak voĎen bez zahtjeva ovlaštenog tuţioca. Sud odbija optuţbu po ovom osnovu npr.

kad utvrdi da se radi o djelu za koje se goni po privatnoj tuţbi, a optuţnicu je podigao nadleţni tuţilac ili obrnuto, ili je oštećeni podnio optuţnicu a u zakonskom roku nije prihvatio gonjenje itd.

3. Ako je tuţilac od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optuţbe (princip

mutabiliteta).

4. Ako nije bilo potrebnog odobrenja ili ako je nadleţni organ odustao od odobrenja.

5. Ako je optuţeni za isto djelo već pravosnaţno osuĎen, osloboĎen od optuţbe ili je postupak protiv

njega pravosnaţno obustavljen, ali ne zbog nenadleţnosti.

6. Ako je optuţeni aktom amnestije ili pomilovanja osloboĎen od gonjenja ili se krivično gonjenje ne

moţe preduzeti zbog zastarjelosti, ili postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

OslobaĎajuća (liberatorna) presuda – 12d

OslobaĎajuću presudu sud će izreći:

1. Ako djelo za koje se optuţuje po zakonu nije krivično djelo. To će biti u slijedećim slučajevima:

- ako djelo ne sadrţi sva zakonska obiljeţja krivičnog djela;

- ako djelo sadrţi sva obiljeţja krivičnog djela, ali postoji neki osnov isključenja protivpravnosti (opći osnovi su nuţna odbrana, krajnja nuţda ili posebno zakonsko ovlaštenje; posebni osnovi propisani su

u posebnom dijelu KZ za svako KD);

- ako se radi o djelu malog značaja.

2. Ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost (neuračunljivost, stvarna zabluda, sila i

prijetnja, te uvijek kad odredbe KZ predviĎaju da izvršilac “nije krivično odgovoran”).

3. Ako nije dokazano da je optuţeni učinio djelo za koje se optuţuje. Sud do takvog uvjerenja moţe doći na osnovu slobodne ocjene dokaza.

Od oslobaĎajuće presude treba razlikovati oslobaĎanje od kazne, kad se optuţeni oglašava krivim, ali mu

se ne izriče kazna.

Kondemnatorna presuda (presuda kojom se optuţeni oglašava krivim) – 31c

Ova presuda se izriče kad su se stekle sve materijalnopravne i procesne pretpostavke za osudu. Po ZKP,

sadrţaj presude kojom se optuţeni oglašava krivim je slijedeći:

1. Činjenični opis djela.

2. Pravni opis i pravna kvalifikacija djela. To je zakonski naziv krivičnog djela i odredbe KZ koje su

primijenjene u konkretnom slučaju.

3. Kazna na koju se osuĎuje optuţeni ili se po odredbama KZ oslobaĎa od kazne. Ako je osloboĎen,

navešće se propisi KZ po kojima se oslobaĎa od kazne. Ako je osuĎen na novčanu kaznu, navodi se rok plaćanja i način zamjene ako se novčana kazna ne moţe naplatiti ni prinudnim putem.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


4. Odluka o uvjetnoj osudi (precizira se vrijeme na koje je izvršenje kazne odloţeno i uslovi).

5. Odluka o mjerama bezbjednosti, oduzimanju imovinske koristi i vraćanju predmeta ako predmeti dotad nisu bili vraćeni vlasniku odnosno drţaocu. Odluka o mjerama bezbjednosti ulazi u presudu

samo ako se optuţeni oglašava krivim. Ako se radi o oslobaĎajućoj presudi, mjere bezbjednosti se

izriču po prijedlogu nadleţnog tuţioca u posebnom postupku i posebnim rješenjem.

6. Odluka o uračunavanju pritvora ili kazne koja je već izrečena u posebnim kaznenim postupcima.

7. Odluka o troškovima krivičnog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i o tome da se

pravosnaţna presuda ima objaviti putem medija.

Objavljivanje i pismena izrada presude – 18b

Objavljivanje presude vrši predsjednik vijeća tako što javno pročita dispozitiv i ukratko saopšti razloge

presude. Vijeće moţe narediti da optuţenom koji je odsutan presudu usmeno saopšti predsjednik vijeća, ili da mu se presuda samo dostavi. Po objavljivanju presude predsjednik vijeća upućuje stranke na ţalbu.

Ako je optuţeni uslovno osuĎen, predsjednik vijeća ga upozorava na značaj uslovne kazne, kao i na

uslove kojih se mora pridrţavati.

Pismena izrada presude. Od prijema ovjerenog prepisa presude počinje teći rok za ţalbu protiv presude.

Presuda se mora pismeno izraditi u roku od 8 dana od dana objavljivanja, a u sloţenim stvarima u roku od 15 dana. Presudu potpisuju predsjednik vijeća i zapisničar. Pismeno izraĎena presuda mora imati 3 dijela:

uvod, izreku (dispozitiv) i obrazloţenje.

Dispozitiv sadrţi lične podatke okrivljenog, zatim odluku kojom se optuţeni oglašava krivim ili oslobaĎa optuţbe ili odluku kojom se optuţba odbija.

U obrazloţenju sud odreĎeno i potpuno iznosi koje činjenice i iz kojih razloga uzima kao dokazane ili nedokazane, dajući pritom naročito ocjenu vjerodostojnosti protivrječnih dokaza, zatim iz kojih razloga

nije uvaţio pojedine prijedloge stranaka, kojim se razlozima rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja itd.

Ako je optuţeni osuĎen na kaznu, u obrazloţenju se navodi koje okolnosti je sud uzeo u obzir pri

odmjeravanju kazne. Ako se optuţeni oslobaĎa od optuţbe, u obrazloţenju se mora navesti iz kojih

zakonskih razloga se to čini.

Greške u imenima i brojevima, kao i druge očigledne greške u pisanju i računanju, nedostatke i obliku i

nesaglasnosti prepisa presude sa izvornikom ispravlja predsjednik vijeća na svakodobni zahtjev stranaka

ili po sluţbenoj duţnosti. Ispravka se vrši posebnim rješenjem i unosi u izvornik presude. Ako izmeĎu izvornika i prepisa postoji nesaglasnost u pogledu činjeničnog opisa djela, zakonskog naziva djela ili

odluke o kazni, ispravljeni prepisi dostaviće se svim onim licima kojima se dostavlja presuda. U ovom

slučaju rok za ţalbu teče od dana dostavljanja ispravljenog prepisa presude.

PRAVNI LIJEKOVI

Uopće – 23b

Pravni lijek je procesno sredstvo kojim stranke i druga ovlaštena lica pobijaju odluku donesenu u krivičnom postupku, a sa ciljem da se ona ukine ili preinači. Širi pojam od pravnog lijeka je pravno

sredstvo. To je svako zakonom dopušteno sredstvo koji se namjerava ostvariti ili odbraniti neki zahtjev,

ali koje ne mora biti upravljeno protiv neke odluke suda. U tom smislu pravna sredstva su i prigovor protiv optuţnice, prituţba, molba za povrat u prijašnje stanje itd. Pravni lijek ne moţe postojati ako nije

donesena odluka koja se njime pobija.

S obzirom na različite kriterije klasificiranja, pravni lijekovi se mogu podijeliti na:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Redovne i vanredne – redovnim se pobijaju odluke koje još nisu stupile na snagu, a vanrednim

pravosnaţne odluke. U našem krivičnom postupku redovni pravni lijekovi su ţalba na presudu i ţalba na rješenje, a vanredni zahtjev za obnovu postupka i zahtjev za zaštitu zakonitosti;

2. Suspenzivne i nesuspenzivne – suspenzivni odlaţu izvršenje odluke koja se pobija, a nesuspenzivni

ne. Redovni pravni lijekovi su po pravilu suspenzivni, a vanredni po pravilu nesuspenzivni.

3. Devolutivne i nedevolutivne – devolutivni karakter pravnog lijeka ogleda se u tome što o krivičnoj stvari povodom pravnog lijeka ne rješava sud koji je donio pobijanu odluku. Redovni pravni lijekovi

su po pravilu devolutivnog karaktera, kao i zahtjev za zaštitu zakonitosti, a zahtjev za ponavljanje

krivičnog postupka je nedevolutivan.

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

Ţalba na prvostepenu presudu (uopće) – 24d

Ţalba na prvostepenu presudu je potpuni, redovni, suspenzivni i devolutivni pravni lijek kojim ovlašteno lice pobija presudu prvostepenog suda. Ţalbu mogu izjaviti stranke, branilac i oštećeni, a rok je 15 dana

od dana dostavljanja presude.

U korist okrivljenog ţalbu mogu izjaviti njegov bračni odnosno vanbračni drug, srodnik po krvi u pravoj

liniji, usvojilac, usvojenik, brat, sestra i hranilac. Navedena lica i branilac mogu ţalbu izjaviti i bez

posebnog ovlaštenja okrivljenog, ali ne i protiv njegove volje.

Nadleţni tuţilac ţalbu moţe izjaviti kako na štetu, tako i u korist okrivljenog.

Oštećeni presudu moţe pobijati zbog odluke o krivičnim sankcijama samo u slučaju krivičnih djela protiv ţivota i tijela, protiv dostojanstva ličnosti i morala, te protiv bezbjednosti saobraćaja. TakoĎe moţe

pobijati ţalbu zbog odluke o troškovima krivičnog postupka i o imovinskopravnom zahtjevu. Ako je

nadleţni tuţilac preuzeo gonjenje od oštećenog kao tuţioca, oštećeni moţe izjaviti ţalbu iz svih razloga iz kojih se presuda moţe pobijati.

Ţalbu moţe izjaviti i lice čiji predmet je oduzet, kao i pravno lice kome je izrečeno oduzimanje imovinske koristi.

Sadrţaj ţalbe – 25c

Ţalba treba da sadrţi:

1. naznačenje presude protiv koje se izjavljuje ţalba;

2. pravni osnov za pobijanje presude; 3. obrazloţenje;

4. prijedlog da se pobijana presuda u potpunosti ili djelomično ukine ili preinači.

U ţalbi se mogu iznositi nove činjenice i dokazi, ali je ţalilac duţan da obrazloţi zašto ih nije ranije iznio.

Osnovi ţalbe. Presuda se moţe pobijati:

1. Zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka; 2. Zbog povrede materijalnog zakona;

3. Zbog pogrešno ili nepotpuno utvrĎenog činjeničnog stanja;

4. Zbog odluke o krivičnoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi, troškovima krivičnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog odluke o objavljivanju presude putem medija.

Bitne povrede odredaba krivičnog postupka kao ţalbeni razlog – 2c

Povrede odredaba krivičnog postupka mogu biti apsolutne i relativne. Apsolutne povrede su uvijek bitne.

Taksativno su nabrojane u zakonu, a postojanje uzročne veze izmeĎu apsolutne povrede i nepravilne

WWW.BH-PRAVNICI.COM


presude se prezumira. Relativne povrede su bitne samo ako su u konkretnom slučaju uticale na presudu.

To se ne prezumira, već se mora utvrditi u svakom konkretnom slučaju.

Apsolutna povreda postoji:

1. Ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude učestvovao sudija ili sudija

porotnik koji nije učestvovao na glavnom pretresu ili je pravosnaţnom odlukom bio izuzet od suĎenja;

2. Ako je sudija ili sudija porotnik koji je morao biti izuzet učestvovao na pretresu;

3. Ako je glavni pretres odrţan bez prisustva lica koje je po zakonu obavezno prisustvovati ili je stranci uskraćena upotreba vlastitog jezika na glavnom pretresu. (glavnom pretresu moraju prisustvovati

tuţilac, branilac i tumač/prevodilac).

4. Ako je protivzakonito bila isključena javnost glavnog pretresa;

5. Ako je sud povrijedio propise krivičnog postupka u pitanju da li postoji optuţba ovlaštenog tuţioca ili odobrenje nadleţnog organa. Ova povreda stoji ako nema punovaţne tuţbe. Optuţbe nema ako ju je

podigao neovlašteni tuţilac, ako je predata po isteku roka ili je postupak nastavljen pošto je tuţilac

odustao od optuţbe i sl. Ova povreda stoji i kad nema odobrenja nadleţnog organa ako je to odobrenje potrebno.

6. Ako je presudu donio stvarno nenadleţan sud ili je sud nepravilno odbio optuţbu zbog stvarne

nenadleţnosti.

7. Ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optuţbe.

8. Ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po ZKP ne moţe zasnivati presuda, osim ako je s

obzirom na druge dokaze očito da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda.

9. Ako je optuţba prekoračena (s obzirom na subjektivni i objektivni identitet).

10. Ako je presudom povrijeĎena odredba o zabrani reformatio in peius.

11. Ako je dispozitiv presude nerazumljiv, protivrječan samom sebi ili obrazloţenju presude, ako presuda

nije uopšte obrazloţena ili je obrazloţenje nejasno i kontradiktorno samo po sebi ili u odnosu na izvedene dokaze.

Relativne povrede nisu taksativno nabrojane, već su odreĎene putem generalne klauzule. Po ZKP, relativna povreda postoji ako sud za vrijeme pripreme glavnog pretresa, u toku pretresa ili pri donošenju

presude nije primijenio ili je pogrešno primijenio neku odredbu ZKP ili je na glavnom pretresu povrijedio

pravo odbrane, a to je bilo ili je moglo biti od uticaja na zakonito donošenje presude. Dakle, presuda se ne

moţe pobijati zbog povrede procesnog zakona učinjene prije stupanja optuţnice na pravnu snagu (u istrazi, u postupku prigovora na optuţnicu).

Povrede materijalnog zakona kao ţalbeni razlog – 7c

Ove povrede se manifestuju u pogrešnom supsumiranju pod odredbe krivičnog zakona činjeničnog

stanja koje je samo po sebi pravilno utvrĎeno. Povreda KZ postoji ako je KZ povrijeĎen u pitanju:

1. Da li je djelo za koje se optuţeni goni krivično djelo. Ova povreda postoji: - ako je optuţeni oglašen krivim mada djelo nije u zakonu propisano kao krivično djelo;

- ako je optuţeni oglašen krivim, a postoji osnov isključenja postojanja krivičnog djela (nuţna odbrana,

krajnja nuţda, djelo malog značaja); - ako je optuţeni osloboĎen, mada su se ostvarili svi uvjeti da se oglasi (postoje zakonska obiljeţja

djela i nema osnova isključenja).

2. Da li ima okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost – kao i prethodna, i ova povreda moţe biti učinjena kako osuĎujućom, tako i oslobaĎajućom presudom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. Da li ima okolnosti koje isključuju krivično gonjenje, a posebno da li je nastupila zastara krivičnog

gonjenja ili je gonjenje isključeno usljed amnestije, pomilovanja ili je stvar već pravosnaţno presuĎena.

4. Da li je u pogledu krivičnog djela koje je predmet optuţbe primijenjen zakon koji se ne moţe

primijeniti. Povreda se sastoji u tome da je na stvarne okolnosti djela pogrešno primijenjen krivični

zakon (stroţa ili blaţa norma). Npr. umjesto ubistva, djelo je kvalificirano kao teška tjelesna povreda kvalificirana smrću i obrnuto.

5. Da li je odlukom o kazni, uvjetnoj osudi ili sudskoj opomeni, odnosno odlukom o mjeri bezbjednosti

ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu. Ova povreda stoji kad je sud izrekao optuţenom kaznu koja nije za to djelo predviĎena u zakonu ili kad se nije drţao

zakonom propisanog kaznenog okvira.

6. Da li su povrijeĎene odredbe o uračunavanju pritvora i izdrţane kazne.

Pogrešno i nepotpuno utvrĎeno činjenično stanje (error in facto) kao ţalbeni razlog – 26d

Zbog sloţenosti ovog pitanja, ZKP se ograničio na jednu sasvim uopštenu formulaciju kojom se samo konstatuje da pogrešno, odnosno nepotpuno činjenično stanje postoji kad je sud neku odlučnu činjenicu

pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio. Ovdje u obzir dolaze samo činjenice koje su odlučne za presuĎenje

same stvari.

Pobijanje prvostepene presude zbog odluke o krivičnim sankcijama i zbog drugih odluka – 27d

Presuda se moţe pobijati zbog odluke o kazni i kad ovom odlukom nije prekoračeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utiču da kazna bude manja ili veća.

Dakle, ţalbom po ovom osnovu presuda se moţe pobijati ako sud nije pri odmjeravanju kazne uzeo u

obzir olakšavajuće ili oteţavajuće okolnosti, odnosno ako sud nije na odgovarajući način primijenio odredbe o ublaţavanju kazne, osloboĎenju od kazne, uvjetnoj osudi ili nije izrekao sudsku opomenu mada

su za to postojali zakonski uvjeti.

Odluka o mjeri bezbjednosti i odluka o oduzimanju imovinske koristi mogu se pobijati ako ne postoji

povreda zakona, ali je sud nepravilno primijenio ovu mjeru ili je nije izrekao mada su postojali zakonski

uvjeti.

Odluka o troškovima krivičnog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju

presude putem medija mogu se pobijati ako su donesene protivno zakonskim odredbama.

Postupak po ţalbi – 21c

Postupak se odvija u 2 dijela: pred prvostepenim sudom (iudex a quo) i pred drugostepenim sudom (iudex

ad quem).

Postupak pred prvostepenim sudom. Ţalba se izjavljuje drugostepenom, a predaje prvostepenom sudu.

Predsjednik sudskog vijeća prvostepenog suda će rješenjem odbaciti neblagovremenu i nedozvoljenu, tj. ţalbu izjavljenu od neovlaštenog lica. Protiv ovakvog rješenja dozvoljena je posebna ţalba o kojoj rješava

drugostepeni sud.

Ako nema osnova za odbacivanje ţalbe, prvostepeni sud ţalbu dostavlja na odgovor suprotnoj stranci

koja moţe svoj odgovor dati u roku od 8 dana od dana prijema ţalbe. Nakon toga sud će ţalbu, eventualni

odgovor i sve spise predmeta dostaviti drugostepenom sudu.

Postupak pred drugostepenim sudom. Po prijemu spisa, predsjednik drugostepenog suda odreĎuje sudiju

izvjestioca, koji po potrebi u kontaktu sa prvostepenim sudom provjerava navode ţalbe. Nakon toga, ako

se radi o djelu za koje se goni po sluţbenoj duţnosti, sudija izvjestilac će spise dostaviti nadleţnom tuţiocu, koji je duţan da ih razmotri radi davanja svog prijedloga i spise vrati sudu bez odlaganja. Svoj

WWW.BH-PRAVNICI.COM


prijedlog nadleţni tuţilac moţe staviti vraćajući spise, ili moţe izvijestiti da će prijedlog staviti na

sjednici vijeća.

Kad nadleţni tuţilac vrati spise, presdjednik drugostepenog vijeća zakazuje sjednicu vijeća, o čemu

obavještava nadleţnog tuţioca, kao i optuţenog i njegovog branioca, oštećenog kao tuţioca ili privatnog

tuţioca, ako su blagovremeno zahtijevali da budu obaviješteni o sjednici ili ako sud smatra da bi njihovo prisustvo bilo korisno za razjašnjenje stvari. Nedolazak uredno obaviještenih lica ne sprečava odrţavanje

sjednice vijeća. Sjednica je u načelu javna.

Granice ispitivanja prvostepene presude. U savremenoj krivičnoj proceduri u vezi ovog pitanja moguća

su 3 sistema:

1. Striktna primjena principa tantum devolutum quantum apellatum, prema kome drugostepeni sud

postupa samo u granicama ţalbe; 2. Drugostepeni sud ispituje pravilnost cijele prvostepene presude, bez obzira na granice i obim u

kojima se ona pobija;

3. Drugostepeni sud pobijanu presudu načelno ispituje u granicama pravnog lijeka, ali se to načelo dopunjava nizom posebnih odredaba.

Naš ZKP primjenjuje treći navedeni sistem, dakle drugostepeni sud načelno ispituje presudu u onom dijelu i obimu u kome se ona pobija ţalbom, a od tog općeg pravila postoje izuzeci. S tim u vezi

drugostepeni sud po sluţbenoj duţnosti ispituje apsolutne povrede procesnog zakona, kao i to da li je

krivični zakon povrijeĎen na štetu optuţenog. Ako je krivični zakon prvostepenom presudom povrijeĎen

u korist optuţenog, drugostepeni sud postupa samo po ţalbi tuţioca uloţenoj na štetu optuţenog i to ako je takva ţalba uloţena upravo iz tog razloga.

Odluke drugostepenog suda po ţalbi – 22d

Postupajući po ţalbi, drugostepeni sud moţe:

- odbaciti ţalbu kao neblagovremenu ili nedozvoljenu; - odbiti ţalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostepenog suda;

- ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti na ponovni pretres i odluku prvostepenom sudu;

- preinačiti prvostepenu presudu.

Ove odluke sud donosi u formi rješenja ili u formi presude. U formi rješenja sud odlučuje u 2 slučaja:

kad odbacuje ţalbu kao neblagovremenu ili nedozvoljenu i kad ukida prvostepenu presudu i predmet

vraća prvostepenom sudu na ponovno rješavanje. Drugostepeni sud će predmet vratiti prvostepenom sudu iz 2 razloga:

1. povreda odredaba krivičnog postupka, osim onih koji se mogu sanirati preinačenjem presude;

2. pogrešno ili nepotpuno utvrĎeno činjenično stanje, a drugostepeni sud odluči da sam ne provodi

pretres.

U formi presude drugostepeni sud odlučuje:

a) Kad odbija ţalbu kao neosnovanu i potvrĎuje prvostepenu presudu. To će se desiti kad drugostepeni sud utvrdi da ne postoje osnovi za pobijanje presude niti povrede zakona na koje se pazi po sluţbenoj

duţnosti.

b) Kad preinačuje prvostepenu presudu. Drugostepeni sud će preinačiti presudu ako utvrdi da je pravilno i potpuno utvrĎeno činjenično stanje, ali je prvostepenom presudom povrijeĎen materijalni zakon ili

je poslije izricanja prvostepene presude nastupila neka okolnost usljed koje treba preinačiti

prvostepenu presudu primjenom drugih materijalnopravnih propisa (npr. data amnestija nakon

prvostepene presude). Drugostepeni sud će presudu preinačiti kad naĎe da u prvostepenoj presudi treba izmijeniti odluku o kazni ili neku drugu odluku zbog kojih se ona moţe pobijati ţalbom.

Ako drugostepeni sud naĎe da postoje zakonski uvjeti za izricanje sudske opomene, preinačiće prvostepenu presudu rješenjem i izreći sudsku opomenu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U obrazloţenju presude odnosno rješenja, drugostepeni sud treba da ocijeni ţalbene navode i iznese povrede zakona koje je uzeo u obzir po sluţbenoj duţnosti.

Svoju odluku drugostepeni sud dostavlja prvostepenom sudu sa dovoljnim brojem prepisa svoje odluke

radi predaje strankama i drugim zainteresiranim osobama.

Zabrana preinačenja presude na gore (zabrana reformatio in peius) – 13d

Prema čl.371 ZKP, ako je izjavljena samo ţalba u korist optuţenog, presuda se ne smije izmijeniti na

njegovu štetu. Dakle, sud ne smije optuţenog osuditi po stroţem krivičnom zakonu niti na stroţu sankciju

nego što je bio osuĎen prvostepenom presudom, tj. isključena je kako stroţija sankcija, tako i stroţija

pravna kvalifikacija djela. O tome koji je krivični zakon stroţiji, odnosno koja sankcija je stroţija cijeni se po propisima materijalnog krivičnog prava.

Zabrana reformatio in peius se ne primjenjuje ako istovremeno postoje ţalbe i u korist i na štetu optuţenog. U takvom slučaju drugostepeni sud moţe ţalbu optuţenog odbiti kao neosnovanu, a uvaţiti

ţalbu tuţioca i stroţije osuditi.

Načelo zabrane reformatio in peius vaţi i kod ţalbe na rješenje, kod donošenja nove presude pred

prvostepenim sudom nakon ukidanja ranije prvostepene presude, kod ponavljanja krivičnog postupka i

kod zahtjeva za zaštitu zakonitosti uloţenog u korist osuĎenog.

Ţalba na presudu drugostepenog suda – 9d

Izuzetno, kao redovni pravni lijek dopuštena je i ţalba protiv drugostepene presude. To su slijedeći slučajevi (čl.384 ZKP):

1. Ako je drugostepeni sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora ili je potvrdio takvu prvostepenu kaznu;

2. Ako je drugostepeni sud na osnovu odrţanog pretresa utvrdio činjenično stanje drugačije nego prvostepeni sud, i svoju presudu zasnovao na tako utvrĎenom činjeničnom stanju.

3. Ako je drugostepeni sud preinačio presudu prvostepenog suda kojom je optuţeni osloboĎen od optuţbe i izrekao presudu kojom se optuţeni oglašava krivim.

Nadleţni sud trećeg stepena uvijek odlučuje u sjednici vijeća i shodno se primjenjuju odredbe koje vaţe

za drugostepeni postupak, a odluke koje moţe donijeti su identične sa odlukama drugostepenog suda.

Ţalba na rješenje – 4d

Sa aspekta dopuštenosti ţalbe, sva rješenja u našem krivičnom postupku se mogu podijeliti na 3

kategorije:

1. Rješenja koja donosi istraţni sudija i prvostepeni sudovi. Protiv tih rješenja načelno je dozvoljena ţalba, a u izuzetnim slučajevima zakon je izričito zabranjuje.

2. Rješenja koja donosi vijeće nadleţnog prvostepenog suda prije i u toku istrage. Protiv tih rješenja ţalba načelno nije dozvoljena. Izuzeci su izričito odobreni zakonom.

3. Rješenja koja se donose u cilju pripremanja glavnog pretresa i presude. Ova rješenja se uopće ne mogu pobijati posebnom ţalbom, već samo u ţalbi na presudu (npr.rješenje o odlaganju glavnog pretresa, rješenje kojim se na glavnom pretresu odbija prijedlog za izvoĎenje novih dokaza i sl). Od

ovog pravila nema izuzetaka.

Načelno je rok za ţalbu 3 dana od dana usmenog saopštenja, odnosno od dana dostavljanja rješenja. Izuzetno se zakonom predviĎaju i drugi rokovi (npr. protiv rješenja o sudskoj opomeni rok za ţalbu je 15

dana, protiv rješenja o izricanju vaspitne mjere maloljetniku 8 dana itd).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ţalba po pravilu ima suspenzivno i devolutivno dejstvo, a ZKP izričito predviĎa izuzetke od ovih načela.

Sadrţaj ţalbe na rješenje analogan je sadrţaju ţalbe na presudu, a razlozi pobijanja su isti. Kod ţalbe na rješenje takoĎe vrijedi zabrana reformatio in peius, kao i načelo beneficium cohaesionis. Rješavajući po

ţalbi na rješenje sud moţe postupati na iste načine kao i kod rješavanja po ţalbi na presudu.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI

Smisao i značaj vanrednih pravnih lijekova – 20d

Postoje opravdani razlozi da se naknadno u sudskom postupku moţe izmijeniti nepravedna i nezakonita sudska odluka, iako je stekla pravnu snagu. Prije svega, prinudno odrţavanje na snazi nezakonite i

pogrešne presude ne moţe sluţiti očuvanju autoriteta suda. Naprotiv, autoritet suda se podiţe njegovim

djelovanjem na otklanjanju nepravdi i nezakonitosti. Stabilnost poretka i teţnja da se završene stvari ne

pokreću ponovo ne mogu biti razlog da se nepravde i nezakonitosti ostave neispravljene, i to kako nezakonitosti i nepravde na štetu osuĎenih, tako i na štetu zajednice u slučaju da je nezakonito osloboĎen

učinilac krivičnog djela.

PONAVLJANJE KRIVIČNOG POSTUPKA

Krivični postupak koji je dovršen pravosnaţnim rješenjem ili pravosnaţnom presudom moţe se obnoviti

na zahtjev ovlaštenog lica, a pod uslovima predviĎenim u ZKP.

Ponavljanje krivičnog postupka završenog pravosnaţnim rješenjem – 8d

Ako je krivični postupak bio obustavljen rješenjem ili dovršen formalnom presudom kojom se optuţba

odbija zbog postojanja procesnih smetnji za dalje voĎenje postupka, treba razlikovati razloge iz kojih je

došlo do obustave postupka.

Ako je postupak obustavljen zbog postojanja neke formalne smetnje, onda se po nestanku takve smetnje

postupak samo nastavlja tamo gdje se stalo. Postupak koji je obustavljen iz drugih razloga moţe se

ponoviti na zahtjev ovlaštenog tuţioca samo ako se podnesu novi dokazi. To se odnosi na slijedeće slučajeve:

- ako je postupak obustavljen rješenjem istraţnog sudije jer je nadleţni tuţilac izjavio da odustaje od

gonjenja;

- ako je postupak obustavljen rješenjem vijeća zbog toga što je sud utvrdio da nema krivičnog djela ili

krivične odgovornosti okrivljenog ili naročito zbog toga što nema dokaza da je okrivljeni učinio

krivično djelo.

Oštećeni kao tuţilac ne moţe traţiti ponavljanje postupka koji je obustavljen zbog njegovog odustanka od

krivičnog gonjenja.

Ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnaţnom presudom – 34d

Po čl.395 ZKP, pravosnaţno okončani krivični postupak moţe se ponoviti u slijedećim slučajevima:

1. Ako se dokaţe da je presuda zasnovana na laţnoj ispravi ili na laţnom iskazu svjedoka, vještaka ili

tumača;

2. Ako se dokaţe da je do presude došlo usljed krivičnog djela sudije, sudije porotnika ili lica koje je

vršilo istraţne radnje;

3. Ako se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji su sami za sebe, ili u vezi sa ranijim

dokazima podobni da prouzrokuju oslobaĎanje lica koje je bilo osuĎeno, ili njegovu osudu po blaţem

krivičnom zakonu;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


4. Ako je neko lice za isto djelo više puta suĎeno ili ako je više lica osuĎeno zbog istog djela koje je

moglo da učini samo jedno lice;

5. Ako se u slučaju osude za produţeno krivično djelo ili za drugo krivično djelo koje po zakonu

obuhvata više istovrsnih ili raznovrsnih radnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji

ukazuju da osuĎeni nije učinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje ovih činjenica

bi bio od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne.

Postojanje razloga pod 1 i 2 načelno se dokazuje pravosnaţnom sudskom presudom, a samo izuzetno

ostalim dokaznim sredstvima, ukoliko se krivični postupak ne moţe pokrenuti zbog smrti ili drugih okolnosti. Najčešći razlog za ponavljanje postupka je iznošenje novih činjenica i dokaza.

Krivični postupak se moţe ponoviti na štetu osuĎenog samo ako je presuda kojom se optuţba odbija

donesena zbog odustajanja nadleţnog tuţioca od optuţbe, a naknadno se dokaţe da je do odustanka došlo usljed krivičnog djela zloupotrebe sluţbenog ovlaštenja nadleţnog tuţioca (načelno se dokazuje

pravosnaţnom presudom).

Zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka (subjekti, rok, postupak odlučivanja) – 29d

Na ulaganje zahjeva za ponavljanje postupka imaju pravo stranke i branilac, a nakon smrti osuĎenog zahjev u njegovu korist mogu podnijeti nadleţni tuţilac i lica ovlaštena na ţalbu u redovnom postupku.

Podnošenje zahtjeva nije vezano rokom, bez obzira na zastaru, amnestiju, pomilovanje i sl. O zahtjevu

odlučuje prvostepeni sud, u vijeću sastavljenom od trojice stalnih sudija. Sud moţe zahtjev odbaciti ili

uvaţiti i dozvoliti ponavljanje.

Sud će rješenjem odbaciti zahtjev ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi:

- da je zahtjev podnijelo neovlašteno lice;

- da nema zakonskih uslova za ponavljanje postupka;

- da su činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem zahtjevu za

ponavljanje postupka koji je odbijen pravosnaţnim rješenjem suda;

- da činjenice i dokazi očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje;

- da podnosilac zahtjeva nije postupio po čl.398 st.2 ZKP. Prema tom članu, u zahtjevu se mora navesti

po kojem se zakonskom osnovu traţi ponavljanje i kojim se dokazima potkrepljuju činjenice na

kojima se zahtjev zasniva. Ako zahtjev ne sadrţi ove podatke, sud će pozvati podnosioca da ga u odreĎenom roku dopuni. U suprotnom će odbaciti zahtjev.

Ako ne odbaci zahtjev, sud prepis zahtjeva dostavlja suprotnoj stranci na odgovor. Suprotna stranka ima pravo na odgovor u roku od 8 dana. Po isteku ovog roka ili po prijemu odgovora na zahtjev, predsjednik

vijeća odreĎuje da se izvide činjenice i prikupe dokazi na koje se poziva u zahtjevu i odgovoru na zahtjev.

Nakon toga, ako je krivični postupak bio obustavljen rješenjem, sud će rješenjem odlučiti o zahtjevu. U

ostalim slučajevima sud će odrediti da se spisi pošalju nadleţnom tuţiocu, koji će ih bez odlaganja vratiti sa svojim mišljenjem.

Kad nadleţni tuţilac vrati spise, sud će ukoliko ne odredi da se izviĎaj dopuni, na osnovu rezultata izviĎaja zahtjev uvaţiti ili će ga odbiti ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja postupka.

Kad rješenje kojim se dozvoljava ponavljanje postupka postane pravosnaţno, izvršenje kazne će se obustaviti, ali sud će po prijedlog nadleţnog tuţioca odrediti pritvor ako postoje zakonski uslovi za to. Za

novi postupak vaţe iste odredbe kao i za prvi postupak.

Nepravo ponavljanje krivičnog postupka – 16d

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Tzv. nepravo ponavljanje krivičnog postupka postoji u slučajevima kad je pravosnaţnu presudu potrebno

zamijeniti drugom, a da za to nije potrebno ponavljanje postupka. To su slijedeći slučajevi:

1. Ako je u 2 ili više presuda protiv istog osuĎenog pravosnaţno izrečeno više kazni, a nisu primijenjene

odredbe o odmjeravanju jedne kazne za djela u sticaju;

2. Ako je prilikom izricanja jedinstvene kazne primjenom odredaba o sticaju kao utvrĎena uzeta i kazna

koja je u nekoj ranijoj presudi već obuhvaćena u kazni izrečenoj po odredbama o sticaju;

3. Ako se pravosnaţna presuda kojom je za više krivičnih djela izrečena jedna kazna u jednom dijelu ne

bi mogla izvršiti zbog amnestije, pomilovanja ili drugih razloga.

U ovim slučajevima prvostepeni sud će preinačiti svoju presudu. Prostija procedura od one koja vaţi za

redovno ponavljanje postupka u ovim slučajevima je opravdana jer se de facto ne radi o suĎenju, već samo o odmjeravanju nove kazne primjenom odreĎenih pravila predviĎenih u krivičnom zakonu.

ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTI – 11d

Pojam i sadrţina. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je vanredni pravni lijek kojim se napada povreda zakona

u pravosnaţnoj presudi. Moţe se podnijeti protiv pravosnaţne sudske odluke i protiv sudskog postupka

koji je prethodio toj odluci, i to u slijedećim slučajevima: - zbog kršenja krivičnog zakona;

- zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka (predviĎenih u čl.358 st.1 ZKP);

- zbog drugih povreda odredaba krivičnog postupka, ako su te povrede uticale na zakonitost sudske odluke.

Bez obzira na navedeno, federalni tuţilac moţe uloţiti zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog svake povrede zakona.

O zahtjevu rješava Vrhovni sud FBiH, a podiţe ga federalni tuţilac, osuĎeni i branilac. Nakon smrti

osuĎenog zahtjev mogu podići njegov bračni, odnosno vanbračni drug, srodnik po krvi u prvoj liniji, usvojitelj, usvojenik, brat, sestra i hranitelj.

Postupak po zahtjevu. Zahtjev se predaje prvostepenom sudu. Predsjednik vijeća prvostepenog suda će rješenjem odbaciti neblagovremen, nedopušten i zahtjev podnesen protiv odluke Vrhovnog suda FBiH. U

suprotnom ga prosljeĎuje Vrhovnom sudu FBiH.

Vrhovni sud FBiH se u postupku ograničava samo na ispitivanje povreda zakona na koje se podnosilac poziva u zahtjevu, s tim što po sluţbenoj duţnosti vodi računa o ustanovi beneficium coahesionis. Pri

donošenju odluke sud je vezan zabranom reformatio in peius.

Rješavajući po zahtjevu, sud moţe donijeti konstitutivnu i deklarativnu presudu. Konstitutivnom

presudom moţe odbiti zahtjev kao neosnovan, presudu koja se pobija ukinuti ili preinačiti. Deklarativna

presuda je izuzetak i donosi se prvenstveno ako je zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen na štetu osuĎenog. Ovom prilikom sud, ako naĎe da je zahtjev osnovan, utvrĎuje samo da postoji povreda zakona,

ne dirajući pravosnaţnu presudu (zabrana reformatio in peius).

KRIVIĈNI POSTUPAK PRED OPĆINSKIM SUDOM

Skraćeni postupak pred općinskim sudom (pojam, pokretanje i prethodni postupak, pritvor) – 7d

Općinski sud je u većini kantona FBiH stvarno nadleţan za krivična djela za koja je zakonom kao glavna propisana novčana kazna ili kazna zatvora do 10 godina, osim krivičnih djela koja su izuzeta od

općinskog suda i predata višem sudu na suĎenje. Za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora

preko 3 godine sprovodi se redovni postupak, a za ostala krivična djela skraćeni (sumarni) postupak.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Skraćeni (sumarni) postupak se dakle sprovodi za krivična djela za koja je propisana novčana kazna ili

kazna zatvora do 3 godine. Pokreće se na osnovu optuţnog prijedloga ili privatne tuţbe. Optuţni prijedlog podnosi nadleţni tuţilac ili oštećeni kao tuţilac, a privatnu tuţbu privatni tuţilac. Optuţni prijedlog i

privatna tuţba podnose se u zakonom predviĎenoj formi, a kraći su i jednostavniji od optuţnice.

Prethodni postupak se odlikuje sumarnošću, tj. uvijek izostaje faza istrage, s tim što se mogu preduzeti odreĎene istraţne radnje. Kad sudija primi optuţni prijedlog, odnosno privatnu tuţbu, on prethodno

ispituje da li je sud nadleţan i da li postoje zakonski uslovi za odbacivanje optuţnog prijedloga, odnosno

privatne tuţbe. Ako sudija (sudija pojedinac) smatra da je potrebno sprovesti pojedine istraţne radnje, on će ih sprovesti sam ili će zatraţiti da ih izvede istraţni sudija tog suda. Na navedeni način sudija vrši

sudsku kontrolu podnesenih optuţnih akata po sluţbenoj duţnosti.

Ako sudija naĎe da je za suĎenje nadleţan drugi općinski sud, rješenjem će se oglasiti nenadleţnim i po pravosnaţnosti rješenja predmet ustupiti tom sudu. Ako utvrdi da je za suĎenje nadleţan viši sud, predmet

će ustupiti nadleţnom tuţiocu koji će zatraţiti odluku vijeća sudija tog suda.

Sudija će optuţni akt odbaciti rješenjem:

- ako utvrdi da djelo nije krivično djelo;

- ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost;

- ako nema zahtjeva ovlaštenog tuţioca, odnosno odobrenja nadleţnog drţavnog organa;

- ako postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje;

- ako nema dovoljno dokaza protiv okrivljenog.

Pritvor se u ovom postupku moţe odrediti protiv lica za koje postoji osnovana sumnja da je učinilo krivično djelo:

1. ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje očito ukazuju na opasnost od bjekstva;

2. ako je u pitanju krivično djelo protiv javnog reda ili morala za koje se moţe izreći kazna zatvora od 3

godine, a posebne okolnosti opravdavaju bojazan da će optuţeni izvršiti krivično djelo kojim prijeti.

Prije podnošenja optuţnog prijedloga pritvor moţe trajati samo onoliko koliko je potrebno da se sprovedu

istraţne radnje, ali ne duţe od 8 dana. O ţalbi protiv rješenja o pritvoru odlučuje vijeće općinskog suda.

Pritvor moţe trajati i poslije predaje optuţnog prijedloga do završetka glavnog pretresa, pa i do

pravosnaţnosti presude, s tim što je vijeće duţno da svakih mjesec dana ispita da li i dalje postoje razlozi

za pritvor.

Posebne odredbe o izricanju sudske opomene – 3d

Sudska opomena izriče se rješenjem. Rješenje se objavljuje odmah po završetku glavnog pretresa s bitnim

razlozima. Stranke se mogu odreći prava na ţalbu odmah po objavljivanju rješenja. U takvom slučaju

prepis rješenja će se stranci dostaviti samo ako ona to zahtijeva. Pismeno izraĎeno rješenje sadrţi uvod, izreku i obrazloţenje. Uvod sadrţi sve podatke koje sadrţi i uvod presude. Izreka rješenja sadrţi lične

podatke optuţenog i navod da se optuţenom izriče sudska opomena za djelo koje je predmet optuţbe i

zakonski naziv krivičnog djela – dakle u rješenju se optuţeni ne oglašava krivim.

U obrazloţenju sud treba da iznese kojim razlozima se rukovodio pri izricanju sudske opomene.

Rješenje o sudskoj opomeni moţe se pobijati zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrĎenog činjeničnog stanja, kao i zbog toga što nisu postojale

okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene.

Subjekti ţalbe su isti kao i kod ţalbe na presudu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Povreda krivičnog zakona u slučaju izricanja sudske opomene postoji, osim po navedenim pitanjima, i

kad je odlukom o sudskoj opomeni, mjeri sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoračeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu.

POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

Smisao posebnih odredaba za postupak prema maloljetnicima. Opća pravila – 9a

Iskustva pokazuju da se maloljetnici ne mogu tretirati kao odrasli učinioci krivičnih djela s obzirom na

njihov nepotpun duševni razvoj i kritički period uzrasta koji je praćen fiziološkim promjenama i psihičko-

biološkim reakcijama. Smisao postojanja posebnih odredaba za postupak prema maloljetnicima prvenstveno proizilazi iz potrebe njihovog prevaspitavanja i nadoknaĎivanja onoga što je bilo propušteno

u njihovom vaspitanju.

Posebni postupak prema maloljetnicima primjenjuje se prema osobama koje su počinile krivično djelo kao maloljetnici, a u vrijeme pokretanja postupka, odnosno suĎenja nisu navršile dvadeset jednu godinu.

Dio odredaba primjenjuje se i u postupku prema mlaĎem punoljetniku, ako se do početka glavnog

pretresa ustanovi da dolazi u obzir da mu se izrekne vaspitna mjera, a do tog vremena on nije navršio 21 godinu.

Maloljetnik mlaĎi od 14 godina smatra se djetetom i protiv njega se ne moţe voditi krivični postupak.

Maloljetniku se ne moţe suditi u odsustvu. Pri preduzimanju radnji kojima je maloljetnik prisutan, a naročito pri njegovom ispitivanju, organi koji učestvuju u postupku duţni su postupati obazrivo, vodeći

računa o duševnoj razvijenosti, osjetljivosti i ličnim osobinama maloljetnika, kako voĎenje krivičnog

postupka ne bi štetno utjecalo na njegov razvoj. Istovremeno su ovi organi duţni “pogodnim mjerama” sprečavati svako nedisciplinirano ponašanje maloljetnika.

Od početka pripremnog postupka maloljetnik mora imati branioca. Ako ga ne izabere sam maloljetnik odnosno njegov zastupnik ili srodnici, sudija za maloljetnike će mu postaviti branioca po sluţbenoj

duţnosti. Branilac moţe biti samo advokat. Ako maloljetnik ne poznaje jezik na kome se vodi postupak,

sud će mu odrediti tumača.

Niko ne moţe biti osloboĎen od duţnosti da svjedoči o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne

razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima ţivi, izuzev roditelja, staratelja,

usvojitelja, socijalnog djelatnika, vjerskog ispovjednika i branioca.

Ako je maloljetnik učestvovao u izvršenju krivičnog djela zajedno sa punoljetnom osobom, postupak

prema njemu će se izdvojiti i posebno provesti.S druge strane, postupak prema maloljetniku moţe se

spojiti s postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po općim odredbama ovog zakona samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. Rješenje o tome donosi vijeće za

maloljetnike na obrazloţeni prijedlog nadleţnog tuţioca, a protiv rješenja nije dopuštena ţalba.

Kad je osoba izvršila neko krivično djelo kao maloljetna, a neka kao punoljetna, sprovest će se jedinstven

postupak pred vijećem koje sudi punoljetnim osobama.

Organ starateljstva ima značajnu ulogu u postupku prema maloljetnicima. On ima pravo da se upozna sa

tokom postupka i da ukazuje na činjenice i dokaze značajne za pravilno donošenje odluke. Da bi organ

starateljstva mogao izvršiti svoja prava i obaveze, nadleţni tuţilac ga je duţan obavijestiti o svakom

pokretanju postupka prema maloljetniku.

Kompletan postupak prema maloljetniku provodi se uz isključenje javnosti. Pravosnaţna sudska odluka

se moţe objaviti, ali bez navoĎenja ličnih podataka maloljetnika iz kojih se moţe utvrditi njegov identitet.

Sastav i nadleţnost suda u postupku prema maloljetnicima – 30d

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine postoje vijeća za maloljetnike. U Vrhovnom sudu FBiH vijeće za maloljetnike odreĎuje se rasporedom poslova i sastoji se od trojice sudija. Kad sudi na pretresu,

vijeće je sastavljeno od dvojice sudija i trojice sudija-porotnika. U ostalim sudovima vijeće za

maloljetnike sastoji se od sudije za maloljetnike i dvojice sudija-porotnika. Sudije porotnici biraju se iz

redova profesora, učitelja, vaspitača i drugih osoba koje imaju iskustvo u odgajanju maloljetnika.

Za postupak prema maloljetniku mjesno nadleţan je, po pravilu, sud njegovog prebivališta, a ako

maloljetnik nema prebivalište ili ono nije poznato - sud boravišta maloljetnika. Postupak se moţe provesti pred sudom boravišta maloljetnika koji ima prebivalište ili pred sudom mjesta izvršenja krivičnog djela,

ako je očigledno da će se kod tog suda lakše provesti postupak.

Nadleţni kantonalni organ moţe odrediti jedan sud koji će u prvom stepenu biti nadleţan za krivične predmete maloljetnika za područje više sudova u kantonu.

Pokretanje postupka prema maloljetnicima – 18c

Krivični postupak prema maloljetniku pokreće se za sva krivična djela samo po zahtjevu nadleţnog

tuţioca. Za krivična dijela za koja se goni po privatnoj tuţbi, postupak se moţe pokrenuti ako je oštećeni u zakonskom roku stavio prijedlog za pokretanje postupka nadleţnom tuţiocu. Ako nadleţni tuţilac ne

stavi zahtjev za pokretanje postupka prema maloljetniku, kao i kad odluči da izrekne odgojnu preporuku,

obavijestit će o tome oštećenog. Oštećeni ne moţe preuzeti postupak, odnosno ne moţe podnijeti privatnu

tuţbu sudu, ali moţe u roku od osam dana od prijema obavještenja nadleţnog tuţioca zahtijevati da vijeće za maloljetnike nadleţnog suda odluči o pokretanju postupka.

Za krivična djela za koja je propisana kazna zatvora do tri godine ili novčana kazna, nadleţni tuţilac moţe odlučiti da ne zahtijeva pokretanje krivičnog postupka iako postoje dokazi da je maloljetnik učinio

krivično djelo, ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku s obzirom na

prirodu krivičnog djela i okolnosti pod kojima je učinjeno, raniji ţivot maloljetnika i njegova osobna svojstva.

Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku, nadleţni tuţilac moţe odlučiti da ne zahtijeva pokretanje

krivičnog postupka za drugo krivično djelo maloljetnika, ako s obzirom na teţinu tog krivičnog djela, kao i na kaznu, odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava, ne bi imalo svrhe voĎenje postupka i izricanje

krivične sankcije za to djelo.

U oba prethodno navedena slučaja nadleţni tuţilac će obavijestiti organ starateljstva i oštećenog, koji

mogu u roku od osam dana zahtijevati od vijeća za maloljetnike da odluči o pokretanju postupka. Protiv

rješenja vijeća za maloljetnike nije dopuštena ţalba.

Pripremni postupak prema maloljetnicima – 36a

Nadleţni tuţilac podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka sudiji za maloljetnike nadleţnog suda. Sudija za maloljetnike je duţan razmotriti mogućnosti i opravdanost izricanja odgojne preporuke i

ako odluči da je izrekne, sudija će odlučiti da se postupak protiv maloljetnika ne pokreće. Protiv rješenja

sudije za maloljetnike nije dopuštena ţalba.

Izvan slučajeva iz stava 1. ovog člana, ako se sudija za maloljetnike ne sloţi sa zahtjevom za pokretanje

pripremnog postupka zatraţit će da o tome odluči vijeće za maloljetnike višeg suda.

Sudija za maloljetnike višeg suda moţe povjeriti voĎenje pripremnog postupka sudiji za maloljetnike

niţeg suda na čijem području maloljetnik boravi ako je niţi sud izvan sjedišta tog višeg suda.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U pripremnom postupku prema maloljetniku, pored činjenica koje se odnose na krivično djelo, posebno

se utvrĎuju godine maloljetnika, okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti, ispituje se sredina i prilike pod kojima maloljetnik ţivi i druge okolnosti koje se tiču njegove osobe.

Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni nadleţni tuţilac i branilac. Ispitivanje maloljetne

osobe, kad je to potrebno, obavit će se uz pomoć pedagoga ili druge stručne osobe. Sudija za maloljetnike moţe odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude prisutan predstavnik organa starateljstva i

roditelj, odnosno staratelj maloljetnika. Kad su navedene osobe prisutne tim radnjama, mogu stavljati

prijedloge i upućivati pitanja osobi koja se ispituje, odnosno saslušava.

Sudija za maloljetnike moţe narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u prihvatilište,

odgojnu ili sličnu ustanovu, da se stavi pod nadzor organa starateljstva ili da se preda drugoj obitelji, ako

je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je ţivio ili radi pruţanja pomoći, zaštite ili smještaja maloljetnika. Troškovi smještaja maloljetnika isplaćuju se unaprijed iz budţetskih sredstava i

ulaze u troškove krivičnog postupka.

Izuzetno, sudija za maloljetnike moţe odrediti da se maloljetnik stavi u pritvor kad za to postoje razlozi iz

člana 183. stav 2. tač. 1. do 3. ZKP (opasnost od bjekstva, mogućnost ponavljanja djela, izmjena dokaza i

uticaj na svjedoke). Na osnovu rješenja o pritvoru koje je donio sudija za maloljetnike, pritvor moţe trajati najviše mjesec dana. Vijeće za maloljetnike moţe produţiti pritvor za još 2 mjeseca, a duţno je

obavljati kontrolu neophodnosti pritvora svakih 10 dana.

Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na izvršenje krivičnog djela i na osobu maloljetnika, sudija za maloljetnike dostavlja spise nadleţnom tuţiocu koji je duţan u roku od osam dana zahtijevati da se

pripremni postupak dopuni ili staviti obrazloţeni prijedlog vijeću za maloljetnike za kaţnjavanje, odnosno

za primjenjivanje odgojne mjere. Ako tako ne postupi najkasnije u roku od 3 mjeseca, smatra se da je odustao od krivičnog gonjenja.

Postupak pred vijećem za maloljetnike. Pravni lijekovi – 14d

Kad primi prijedlog nadleţnog tuţioca, kao i kad se postupak prema maloljetniku vodi bez prijedloga

nadleţnog tuţioca, sudija za maloljetnike zakazuje sjednicu vijeća ili glavni pretres. U sjednici vijeća

moţe se odlučiti da se odrţi glavni pretres.

O sjednici vijeća obavještavaju se i njoj mogu biti prisutni nadleţni tuţilac, branilac i predstavnik organa

starateljstva, maloljetnik i njegovi roditelji, odnosno staratelj.

Sudija za maloljetnike će saopštiti maloljetniku vaspitnu mjeru koja je prema njemu izrečena u sjednici

vijeća.

Na glavni pretres pozivaju se i roditelji maloljetnika, odnosno staratelj i organ starateljstva, ali njihov

izostanak ne sprečava sud da odrţi glavni pretres. Osim maloljetnika, glavnom pretresu moraju

prisustvovati nadleţni tuţilac i branilac.

Odredbe zakona o izmjeni i proširenju optuţbe primjenjuju se i u postupku prema maloljetniku, s tim što

je vijeće za maloljetnike ovlašteno da i bez prijedloga nadleţnog tuţioca donese odluku na osnovu činjeničnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu.

Kad se sudi maloljetniku, uvijek se isključuje javnost. Vijeće moţe dopustiti da glavnom pretresu budu

prisutne osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetničkog kriminaliteta, kao i naučni radnici. U toku glavnog pretresa vijeće moţe narediti da se, osim nadleţnog tuţioca,

branioca i predstavnika organa starateljstva, iz zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe. Za vrijeme

izvoĎenja pojedinih dokaza ili govora stranaka vijeće moţe narediti da se maloljetnik udalji iz zasjedanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sudija za maloljetnike duţan je zakazati glavni pretres ili sjednicu vijeća u roku od osam dana od dana

prijema prijedloga nadleţnog tuţioca ili od dana završetka pripremnog postupka ili od dana kad je u jednici vijeća odlučeno da se odrţi glavni pretres. Za svako produţenje ovog roka sudija za maloljetnike

mora imati odobrenje predsjednika suda.

Vijeće za maloljetnike nije vezano za prijedlog nadleţnog tuţioca pri odlučivanju hoće li prema maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru, ali ako se postupak prema maloljetniku vodi

bez prijedloga nadleţnog tuţioca, ili ako je nadleţni tuţilac odustao od prijedloga, vijeće ne moţe

maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru.

Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa vrši se samo izuzetno. O svakom odlaganju ili prekidanju

glavnog pretresa sudija za maloljetnike obavijestit će predsjednika suda i iznijet će razloge za odlaganje,

odnosno prekidanje. Sudija za maloljetnike duţan je da u roku od tri dana od dana objavljivanja pismeno izradi presudu, odnosno rješenje.

U izreci rješenja navodi se samo koja se mjera izriče, ali se maloljetnik neće oglašavati krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret. U obrazloţenju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje pravdaju

primjenu izrečene odgojne mjere. Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna donosi se u formi

propisanoj članom 346 ZKP (koja vaţi i za punoljetne učinioce KD).

Sud moţe maloljetnika osuditi na plaćanje troškova krivičnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnih

zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznu. Ako je prema maloljetniku primijenjena odgojna mjera,

troškovi postupka padaju na teret budţetskih sredstava, a oštećeni se radi ostvarivanja imovinskopravnih zahtjeva upućuje na parnicu.

Protiv presude kojom je maloljetniku izrečena kazna, protiv rješenja kojim je maloljetniku izrečena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka ţalbu mogu izjaviti sve osobe koje imaju pravo

na ţalbu protiv presude, i to u roku od osam dana od dana prijema presude, odnosno rješenja. Ţalbu u

korist maloljetnika i protiv njegove volje mogu izjaviti branilac, nadleţni tuţilac, bračni odnosno vanbračni drug, srodnik po krvi u pravoj liniji, usvojitelj, staratelj, brat, sestra i hranitelj maloljetnika.

Ţalba protiv rješenja kojim se izriče odgojna mjera koja se izdrţava u ustanovi zadrţava izvršenje rješenja

ako sud, u saglasnosti s roditeljima maloljetnika, i po saslušanju maloljetnika, ne odluči drugačije.

Drugostepeno vijeće moţe preinačiti prvostepenu odluku izricanjem teţe mjere prema maloljetniku samo

ako je to predloţeno u ţalbi. Ako prvostepenom odlukom nije izrečena kazna maloljetničkog zatvora ili zavodska mjera, drugostepeno vijeće moţe tu kaznu odnosno mjeru izreći samo ako odrţi pretres.

Maloljetnički zatvor u duţem trajanju ili teţa zavodska mjera od one izrečene prvostepenom odlukom,

moţe se izreći i u sjednici drugostepenog vijeća.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti moţe se podići kako u slučaju kad je sudskom odlukom povrijeĎen zakon

tako i u slučaju kad je prema maloljetniku nepravilno primijenjena kazna ili neka vaspitna mjera.

Odredbe o ponavljanju krivičnog postupka primjenjuju se i na ponavljanje postupka završenog

pravosnaţnim rješenjem o primjeni vaspitne mjere ili o obustavi postupka prema maloljetniku.

Nadzor nad sprovoĎenjem vaspitnih mjera. Obustava izvršenja i izmjena odluke o vaspitnim mjerama –

15a

Uprava ustanove u kojoj se izvršava vaspitna mjera prema maloljetniku duţna je da svakih šest mjeseci dostavi sudu koji je izrekao mjeru izvještaj o vladanju maloljetnika. Sudija za maloljetnike tog suda moţe

i sam obilaziti maloljetnike smještene u ustanovi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sudija za maloljetnike moţe preko organa starateljstva pribaviti obavještenje o izvršenju ostalih vaspitnih

mjera, a moţe odrediti da to učini i odreĎeni stručni radnik (socijalni radnik, defektolog i dr.), ako ga ima u sudu.

Kad su ispunjeni uvjeti predviĎeni u zakonu za izmjenu odluke o izrečenoj vaspitnoj mjeri, odluku o tome

donosi prvostepeni sud ako sam naĎe da je to potrebno, ili na prijedlog nadleţnog tuţioca, upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor nad maloljetnikom.

Prije donošenja odluke sud će saslušati nadleţnog tuţioca, maloljetnika, roditelja ili staratelja maloljetnika ili druge osobe, a pribavit će i potrebne izviještaje od ustanove u kojoj maloljetnik izdrţava

zavodsku mjeru, od organa starateljstva ili drugih organa i ustanova. Odluku o obustavljanju ili izmjeni

odgojne mjere donosi vijeće za maloljetnike.

POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA BEZBJEDNOSTI I ZA ODUZIMANJE

IMOVINSKE KORISTI

Postupak za primjenu mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj

ustanovi, odnosno na slobodi. Obavezno liječenje alkoholičara i narkomana – 10a

Ako je okrivljeni učinio krivično djelo u stanju neuračunljivosti, nadleţni tuţilac će podnijeti sudu

prijedlog da izrekne mjeru bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, odnosno obavezno psihijatrijsko liječenje na slobodi. O primjeni ovih mjera odlučuje

prvostepeni sud nakon odrţanog glavnog pretresa.

Pored osoba koje se moraju pozvati na glavni pretres, pozvat će se kao vještaci i liječnici psihijatri iz

zdravstvene ustanove kojoj je bilo povjereno vještačenje u pogledu uračunljivosti okrivljenog. Okrivljeni

će se pozvati ako je njegovo stanje takvo da moţe biti prisutan glavnom pretresu. O glavnom pretresu se obavještava bračni, odnosno vanbračni drug okrivljenog i njegovi roditelji, odnosno staratelj, a prema

okolnostima i drugi bliski srodnici.

Ako sud na osnovu dokaza izvedenih na pretresu utvrdi da je okrivljeni učinio odreĎeno krivično djelo i da je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neuračunljiv, donijeće odluku na osnovu saslušanja pozvanih

lica i mišljenja vještaka da li će prema okrivljenom izreći mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog

liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, odnosno obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi. Pri odlučivanju koju će od tih mjera sigurnosti izreći, sud nije vezan za prijedlog nadleţnog tuţioca.

Odlučujuća okolnost je da li je okrivljeni opasan po okolinu ili ne.

Ako sud naĎe da okrivljeni nije bio neuračunljiv, rješenjem će obustaviti postupak za primjenu mjera sigurnosti. Protiv rješenja mogu u roku od osam dana od dana prijema rješenja izjaviti ţalbu sve osobe

koje imaju pravo da se ţale protiv presude, osim oštećenog.

Kad sud izrekne kaznu osobi koja je izvršila krivično djelo u stanju bitno smanjene uračunljivosti, izreći

će istom presudom i mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj

ustanovi, ako utvrdi da zato postoje zakonski uvjeti.

Sud koji je u prvom stepenu izrekao mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u

zdravstvenoj ustanovi duţan je svakih šest mjeseci po prethodno pribavljenom mišljenju zdravstvene

ustanove u kojoj se učinitelj liječi i čuva odlučiti o potrebi daljeg trajanja ove mjere sigurnosti.

Kad se iz zdravstvene ustanove otpušta učinilacčija je uračunljivost bila bitno smanjena, a u toj ustanovi

je proveo manje vremena nego što iznosi kazna zatvora na koju je osuĎen, sud će rješenjem o otpuštanju odlučiti hoće li ta osoba izdrţati ostatak kazne ili će biti puštena na uslovni otpust. Učiniocu koji se pušta

na uslovni otpust moţe se izreći i mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi ako

za to postoje zakonski uvjeti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


O primjeni mjere bezbjednosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana sud odlučuje pošto pribavi

nalaz i mišljenje vještaka. Vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za liječenje okrivljenog.

Ako je pri izricanju uslovne osude učiniocu naloţeno liječenje na slobodi, a on se nije podvrgao liječenju

ili ga je samovoljno napustio, sud moţe po sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se učinitelj

liječio ili je trebalo da se liječi, a po saslušanju nadleţnog tuţioca i učinitelja odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvršenje izrečene mjere obaveznog liječenja alkoholičara ili narkomana u

zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi.

Postupak za primjenu mjere bezbjednosti oduzimanje predmeta – 17c

Odluku o primjeni ove mjere donosi sud po pravilu u okviru osuĎujuće presude, mada se mjera moţe

primijeniti i u drugim slučajevima akko to zahtijevaju interesi opće sigurnosti. Ako je donesena presuda kojom se optuţba odbija, odnosno oslobaĎajuća presuda ili ako je postupak obustavljen rješenjem,

primjena ove mjere bezbjednosti odreĎuje se posebnim rješenjem. Ovjereni prepis odluke o oduzimanju

predmeta dostavlja se vlasniku predmeta, ukoliko je on poznat. Protiv odluke vlasnik ima pravo ţalbe, u kojoj moţe isticati da nisu postojali zakonski osnovi za oduzimanje predmeta.

Postupak za oduzimanje imovinske koristi – 19d

Imovinska korist postignuta izvršenjem krivičnog djela utvrĎuje se po sluţbenoj duţnosti.

Ako je oštećeni stavio imovinskopravni zahtjev u pogledu povrata stvari pribavljenih krivičnim djelom, odnosno u pogledu iznosa koji odgovara vrijednosti stvari, imovinska korist će se utvrĎivati samo u onom

dijelu koji nije obuhvaćen imovinskopravnim zahtjevom.

Ako je potrebno da se imovinska korist oduzme od preduzeća, odnosno drugog pravnog lica, predstavnik

tog pravnog lica saslušaće se u prethodnom postupku i na glavnom pretresu, s tim što će se u pozivu

upozoriti da će se postupak provesti i bez njegovog prisustva. Ovaj predstavnik se na glavnom pretresu saslušava nakon okrivljenog. Ima pravo da u vezi s utvrĎivanjem imovinske koristi predlaţe dokaze i da,

po ovlaštenju predsjednika vijeća, postavlja pitanja okrivljenom, svjedocima i vještacima. Zbog toga se

na njega ne odnosi isključenje javnosti na glavnom pretresu.

Sud će visinu iznosa imovinske korist odmjeriti po slobodnoj ocjeni ako bi njeno utvrĎivanje bilo

povezano s nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlačenjem postupka.

Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, sud će po sluţbenoj duţnosti po odredbama koje vaţe

za izvršni postupak odrediti privremene mjere obezbjeĎenja, na isti način kao i kod obezbjeĎenja

imovinskopravnog zahtjeva.

Oduzimanje imovinske koristi sud moţe izreći u presudi kojom se optuţeni oglašava krivim, u rješenju o

sudskoj opomeni ili u rješenju o primjeni vaspitne mjere, kao i u rješenju kojim se izriče mjera

bezbjednosti medicinskog karaktera. U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet, odnosno novčani iznos, oduzima.

Protiv ove presude odnosno rješenja predstavnik preduzeća odnosno pravnog lica moţe izjaviti ţalbu,a moţe staviti i zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka u pogledu odluke o oduzimanju imovinske

koristi.

POSTUPAK ZA PRUŢANJE MEĐUNARODNE KRIVIĈNOPRAVNE POMOĆI – 1d

ZKP predviĎa supsidijarnu primjenu vlastitih odredaba u ovom postupku, tj. da se meĎunarodna krivičnopravna pomoć vrši po odredbama ZKP ako zakonom BiH ili meĎunarodnim ugovorom nije

drugačije odreĎeno.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Osnov za pokretanje ovog postupka je molba za pravnu pomoć stranih organa našoj drţavi, odnosno

molba naših sudova upućena stranoj drţavi. Te molbe se razmjenjuju diplomatskim putem, posredstvom Ministarstva civilnih poslova i komunikacija BiH.

Federalno ministarstvo pravde primljenu molbu inozemnog organa dostavlja na postupak sudu na čijem

području treba izvršiti traţenu istraţnu radnju. O dozvoljenosti i načinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa odlučuje nadleţni sud po domaćim propisima.

Domaći sudovi neće postupiti po molbi inozemnog organa kojim se traţi izvršenje krivične presude inozemnog suda. Izuzetno, domaći sud će izvršiti pravosnaţnu presudu u odnosu na sankciju koju je

izrekao inozemni sud pod uslovom da je to predviĎeno meĎunarodnim ugovorom, i da je sankciju izrekao

i domaći sud prema krivičnom zakonodavstvu FBiH. Pritom se mjesna nadleţnost suda odreĎuje prema

posljednjem prebivalištu osuĎene osobe u Federaciji, a ako osuĎena osoba nije imala prebivalište u Federaciji - prema mjestu roĎenja. Ako osuĎena osoba nije imala prebivalište niti je roĎena u Federaciji,

Vrhovni sud Federacije će odrediti jedan od stvarno nadleţnih sudova u Federaciji pred kojim će se

provesti postupak.

Ako strani drţavljanin osuĎen od domaćeg suda ili osoba ovlaštena ugovorom, podnese molbu

prvostepenom sudu da osuĎeni izdrţava kaznu u svojoj zemlji, prvostepeni sud će postupiti po meĎunarodnom ugovoru.

Ako je na teritoriji FBiH krivično djelo izvršio stranac koji ima prebivalište u stranoj drţavi, toj drţavi se

mogu ustupiti svi krivični spisi radi krivičnog gonjenja i suĎenja, ako se strana drţava tome ne protivi. Odluku o ustupanju prije donošenja rješenja o provoĎenju istrage donosi nadleţni tuţilac, u toku istrage

istraţni sudija na prijedlog nadleţnog tuţioca, a do početka glavnog pretresa - vijeće.

Ustupanje se moţe dopustiti za krivična dijela za koja je predviĎena kazna zatvora do deset godina, kao i

za krivična dijela ugroţavanja javnog prometa. Ako je oštećeni drţavljanin BiH, ustupanje nije dopušteno

ako se on tome protivi, osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva.

U slučaju zahtjeva strane drţave da se u FBiH preduzme gonjenje drţavljanina BiH ili osobe koja ima

prebivalište u FBiH za krivično djelo izvršeno u inozemstvu, Ministarstvo pravde FBiH zahtjev sa

spisima dostavlja nadleţnom tuţiocu na čijem području ta osoba ima prebivalište. O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje, kao i o pravnomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku,

obavijestit će se strana drţava koja je uputila zahtjev.

POSTUPAK ZA IZRUĈENJE OKRIVLJENIH I OSUĐENIH LICA – 4A

Zakonske pretpostavke za izručenje okrivljenih i osuĎenih lica su:

1. da osoba čije se izručenje traţi nije drţavljanin BiH;

2. da osoba čije se izručenje traţi ne uţiva pravo azila u BiH

3. da djelo zbog koga se traţi izručenje nije izvršeno na teritoriji FBiH, protiv nje ili njenog

drţavljanina;

4. da djelo zbog koga se traţi izručenje predstavlja krivično djelo i po domaćem zakonu i po zakonu drţave u kojoj je izvršeno;

5. da djelo za koje se traţi izručenje nije političko ili vojno krivično djelo;

6. da po domaćem zakonu nije nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja ili zastarjelost izvršenja kazne prije nego što je stranac pritvoren ili kao okrivljeni ispitan;

7. da stranac čije se izručenje traţi nije zbog istog djela od domaćeg suda već osuĎen ili da za isto djelo

nije od domaćeg suda pravomoćno osloboĎen, osim ako se stiču zakonski uvjeti za ponavljanje

krivičnog postupka, ili da protiv stranca nije u Federaciji zbog istog djela učinjenog prema Federaciji

WWW.BH-PRAVNICI.COM


odnosno Bosni i Hercegovini pokrenut krivični postupak, a ako je pokrenut postupak zbog djela

učinjenog prema drţavljaninu BiH da je poloţeno osiguranje za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva oštećenog;

8. da je utvrĎena istovjetnost osobe čije se izručenje traţi;

9. da ima dovoljno dokaza za osnovanu sumnju da je stranac čije se izručenje traţi učinio odreĎeno

krivično djelo ili da postoji pravosnaţna presuda;

10. da se izručenje stranca ne traţi radi: krivičnog gonjenja ili kaţnjavanja zbog njegove rase, pola,

nacionalnog i etničkog porijekla, religijskog uvjerenja i političkih stavova; i ako se izručenje ne traţi

za krivično djelo za koje je propisana smrtna kazna prema zakonu drţave koja traţi izručenje, osim ako drţava koja traţi izručenje, da jamstvo da se neće izreći ili izvršiti smrtna kazna.

Postupak se pokreće po molbi strane drţave koja se podnosi diplomatskim putem. Uz molbu se moraju

priloţiti:

1. sredstva za utvrĎivanje istovjetnosti okrivljenog, odnosno osuĎenog (tačan opis, fotografije, otisci

prstiju i sl.);

2. uvjerenje ili drugi podaci o drţavljanstvu stranca;

3. optuţnica ili presuda ili odluka o pritvoru ili koji drugi akt ravan ovoj odluci, u izvorniku ili

ovjerenom prepisu, u kome treba da je naznačeno ime i prezime osobe čije se izručenje traţi i ostali

podaci potrebni za utvrĎivanje njegove istovjetnosti, opis djela, zakonski naziv krivičnog djela i dokazi za osnovanu sumnju;

4. izvod iz teksta krivičnog zakona strane drţave koji se ima primijeniti ili je primijenjen prema

okrivljenom zbog djela pvodom koga se traţi izručenje, a ako je djelo izvršeno na teritoriju treće

drţave, onda i izvod iz teksta krivičnog zakona te drţave.

5. Ako su spomenuti prilozi sastavljeni na stranom jeziku, treba da je priloţen i ovjeren prijevod na

jednom od sluţbenih jezika u FBiH.

Istraţni sudija će, pošto ustanovi istovjetnost stranca, ovom bez odlaganja saopćiti zbog čega se i na

osnovu kojih dokaza traţi njegovo izručenje i pozvat će ga da navede šta ima u svoju odbranu. O

ispitivanju i odbrani stranca sastavit će se zapisnik. Istraţni sudija uputit će stranca da moţe uzeti branioca ili će mu ga postaviti po sluţbenoj duţnosti, ako je u pitanju krivično djelo za koje je odbrana po

ovom zakonu obavezna.

U hitnim slučajevima, kad postoji opasnost da će stranac pobjeći ili da će se sakriti, a strana drţava je zatraţila privremeno pritvaranje stranca, nadleţni organ unutrašnjih poslova moţe stranca lišiti slobode

radi privoĎenja istraţnom sudiji nadleţnog suda na osnovu molbe nadleţnog inozemnog organa, bez

obzira na to kako je upućena. Istraţni sudija će nakon njegovog ispitivanja o pritvoru obavijestit MVP BiH preko Federalnog ministarstva pravde i Ministarstva civilnih poslova i komunikacija BiH.

Istraţni sudija će pustiti na slobodu stranca kad prestanu razlozi za pritvor ili ako molba za izručenje ne

bude podnesena u roku koji je on odredio vodeći računa o udaljenosti drţave koja traţi izručenje, a koji ne moţe biti duţi od tri mjeseca od dana pritvaranja stranca. O ovom roku obavijestit će se strana drţava.

Na molbu strane drţave vijeće nadleţnog suda moţe produţiti ovaj rok u opravdanim slučajevima najviše

još za dva mjeseca.

Istraţni sudija u postupku provodi izviĎajne radnje radi utvrĎivanja postoje li pretpostavke za izručenje

stranca, odnosno za predaju predmeta na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno krivično djelo, ako su ti predmeti oduzeti od stranca. Nakon toga on spise izviĎaja, sa svojim mišljenjem, dostavlja na odluku

vijeću nadleţnog suda. Ako vijeće naĎe da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje, donijet će

rješenje da se molba za izručenje odbija. Ovo rješenje dostavit će taj sud po sluţbenoj duţnosti Vrhovnom

sudu Federacije koji će, po saslušanju federalnog tuţioca, potvrditi, ukinuti ili preinačiti rješenje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pravosnaţno rješenje kojim dostavlja se preko Federalnog ministarstva pravde i Ministarstva civilnih

poslova i komunikacija Ministarstvu vanjskih poslova BiH koje o tome obavještava stranu drţavu.

Ako vijeće nadleţnog suda naĎe da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca, utvrdit će to

rješenjem, protiv kojeg stranac ima pravo ţalbe Vrhovnom sudu FBiH.

Federalno ministarstvo pravde donosi rješenje kojim izručenje dopušta ili ne dopušta. Ovo ministarstvo

moţe donijeti rješenje da se izručenje odloţi zato što je zbog drugog krivičnog djela kod domaćeg suda u

toku krivični postupak protiv stranca čije se izručenje traţi ili što se stranac nalazi na izdrţavanju kazne u Federaciji. Federalno ministarstvo pravde moţe odbiti izručenje ako su u pitanju krivična djela za koja

je u domaćem zakonu predviĎena kazna zatvora do tri godine, ili ako je inozemni sud izrekao kaznu

lišenja slobode do jedne godine.

U rješenju kojim dopušta izručenje stranca, Federalno ministarstvo pravde će navesti:

1. da se on ne moţe goniti za drugo krivično djelo prije izručenja za učinjeno krivično djelo;

2. da se prema njemu ne moţe izvršiti kazna za drugo krivično djelo prije izručenja za učinjeno krivično djelo;

3. da se prema njemu ne moţe primijeniti teţa kazna od one na koju je osuĎen;

4. da se on ne smije izručiti trećoj drţavi radi gonjenja za krivično djelo učinjeno prije dopuštenog izručenja.

Osim navedenih, Federalno ministarstvo pravde moţe postaviti i druge uvjete za izručenje.

O rješenju kojim je odlučeno o izručenju obavijestit će se strana drţava diplomatskim putem. Ako

izručenje iste osobe traţi više stranih drţava zbog istog krivičnog djela, dat će se prvenstvo molbi drţave

čiji je drţavljanin ta osoba, a ako ta drţava ne traţi izručenje, onda molbi drţave na čijoj teritoriji je krivično djelo izvršeno Ako je djelo izvršeno na teritoriju više drţava ili se ne zna gdje je izvršeno,

prednost se daje molbi drţave koja je prva traţila izručenje.

Ako izručenje iste osobe traţi više stranih drţava zbog različitih krivičnih djela, dat će se prvenstvo molbi

one drţave čiji je drţavljanin ta osoba. Ako ova drţava ne traţi izručenje, onda molbi drţave na čijem

području je izvršeno najteţe krivično djelo, a ako su djela iste teţine - molbi drţave koja je prva traţila

izručenje.

Ako se protiv osobe koja se nalazi u stranoj drţavi kod nadleţnog suda u Federaciji vodi krivični

postupak ili ako je osobu koja se nalazi u stranoj drţavi domaći sud kaznio, Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija na zahtjev Federalnog ministarstva pravde moţe podnijeti molbu za izručenje. Postupak je

sličan prethodno opisanom postupku za slučaj izručenja stranoj drţavi.

Bitno je napomenuti da se potupak izručenja ICTY-u ureĎuje posebnim zakonom, što je navedeno i u ZKP. Radi se o Zakonu o izručenju okrivljenih osoba po zahtjevu MeĎunarodnog suda.

POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE, REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH

PRAVA NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE – 5c Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravosnaţno izrečena

krivična sankcija ili koja je oglašena krivom, a osloboĎena od kazne, a kasnije je povodom vanrednog

pravnog lijeka novi postupak pravosnaţno obustavljen ili je pravosnaţnom presudom osloboĎena od optuţbe, ili je optuţba odbijena. Izuzeci od ovog pravila su:

- ako je do obustave postupka ili presude kojom se optuţba odbija došlo zbog toga što je u novom

postupku oštećeni kao tuţilac, odnosno privatni tuţilac, odustao od gonjenja, a do odustanka je došlo

na osnovu sporazuma s okrivljenim;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- ako je povodom zahtjeva za ponavljanje postupka na štetu okrivljenog novi postupak obustavljen

zbog smrti ili duševne bolesti okrivljenog;

- ako je u novom postupku presudom optuţba odbijena zbog nenadleţnosti suda, a ovlašteni tuţilac je

poduzeo gonjenje pred nadleţnim sudom.

OsuĎeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim laţnim priznanjem ili na drugi način namjerno prouzrokova svoju osudu, osim ako je na to bio prinuĎen.

U slučaju osude za krivična djela u sticaju, pravo na naknadu štete moţe se odnositi i na pojedina krivična dijela u pogledu kojih su ispunjeni uvjeti za priznanje naknade.

Pravo na naknadu štete zastarijeva za pet godina od dana pravosnaţnosti odgovarajuće prvostepene

sudske odluke a ako je povodom ţalbe rješavao viši sud - od dana prijema odluke višeg suda.

Prije podnošenja sudu tuţbe za naknadu štete, oštećeni je duţan da se sa svojim zahtjevom obrati

federalnom ministarstvu nadleţnom za poslove pravosuĎa, radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade.

Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili, po njemu federalno ministarstvo nadleţno za poslove pravosuĎa ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, oštećeni moţe kod

nadleţnog suda podnijeti tuţbu za naknadu štete. Ako je postignut sporazum samo u pogledu dijela

zahtjeva, oštećeni moţe tuţbu podnijeti u pogledu ostatka zahtjeva. Tuţba za naknadu štete podnosi se

protiv Federacije.

Nasljednici nasljeĎuju pravo oštećene osobe na naknadu štete. Ako je oštećeni već stavio zahtjev,

nasljednici mogu nastaviti postupak samo u granicama već postavljenog zahtjeva za naknadu štete. Nasljednici oštećenog mogu poslije njegove smrti pokrenuti postupak ako je oštećeni umro prije isteka

roka zastarjelosti, a nije se odrekao zahtjeva.

Pravo na naknadu štete pripada i osobi:

1. koja je bila u pritvoru a nije došlo do pokretanja krivičnog postupka ili je postupak obustavljen

pravosnaţnim rješenjem, ili je pravomosnaţnom presudom osloboĎena od optuţbe ili je optuţba

odbijena;

2. koja je izdrţavala kaznu lišenja slobode, a povodom ponavljanja krivičnog postupka ili zahtjeva za

zaštitu

3. zakonitosti izrečena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju od kazne koju je izdrţala, ili je izrečena krivična sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode, ili je oglašena krivom a osloboĎena od

kazne;

4. koja je uslijed pogreške ili nezakonitog rada organa neosnovano lišena slobode, ili je zadrţana duţe u

pritvoru ili ustanovi za izdrţavanje kazne ili mjere;

5. koja je u pritvoru provela duţe vremena nego što traje kazna zatvora na koju je osuĎena.

Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima izazvala lišenje slobode.

Ako je slučaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode neke osobe prikazivan u

javnom sredstvu informisanja i time bio povrijeĎen ugled te osobe, sud će, na njen zahtjev, objaviti u novinama ili drugom javnom sredstvu informisanja saopštenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost

ranije osude, odnosno neosnovanost lišenja slobode. Ako slučaj nije prikazivan u javnom sredstvu

informiranja, ovakvo priopćenje će se, na zahtjev te osobe, dostaviti organu, preduzeću ili drugoj pravnoj

osobi u kojoj osoba radi, a ako je to za njegovu rehabilitaciju potrebno - političkoj stranci ili udruţenju graĎana. Poslije smrti osuĎene osobe pravo na podnošenje ovog zahtjeva pripada njenom bračnom

WWW.BH-PRAVNICI.COM


odnosno vanbračnom drugu, djeci, roditeljima, braći i sestrama. Zahtjev se moţe podnijeti i ako nije

stavljen zahtjev za naknadu štete.

Zahtjev se podnosi u roku od 6 mjeseci, sudu koji je u krivičnom postupku sudio u prvom stepenu. O

zahtjevu odlučuje vijeće.

Sud koji je u krivičnom postupku sudio u prvom stepenu donijet će po sluţbenoj duţnosti rješenje kojim

se poništava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. Rješenje se dostavlja organu nadleţnom za

voĎenje kaznene evidencije. O poništenom upisu ne smiju se nikom davati podaci iz kaznene evidencije.

Osoba kojoj je dopušteno razmatranje i prepisivanje spisa koji se odnose na neopravdanu osudu ili na

neosnovano lišenje slobode, ne moţe upotrijebiti podatke iz tih spisa na način koji bi bio od štete za

rehabilitaciju osobe protiv koje je voĎen krivični postupak. Predsjednik suda je duţan da na ovo upozori osobu kojoj je dopušteno razmatranje, i to će se zabiljeţiti na spisu uz potpis te osobe.

Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja, priznaje se radni staţ, odnosno staţ osiguranja kao da je bila na radu za

vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staţ izgubila. U staţ se

uračunava i vrijeme nezaposlenosti do koje je došlo zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode, a koja nije nastala krivicom te osobe.

POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE – 31d

Izdavanje potjernice moţe se narediti kad se okrivljeni protiv kojeg je pokrenut krivični postupak zbog

krivičnog djela za koje se goni po sluţbenoj duţnosti i za koje se po zakonu moţe izreći kazna zatvora od tri godine ili teţa kazna nalazi u bijegu, a postoji naredba za njegovo dovoĎenje ili rješenje o odreĎivanju

pritvora. Izdavanje potjernice nareĎuje sud pred kojim se vodi krivični postupak.

Izdavanje potjernice naredit će se i u slučaju bjekstva okrivljenog iz ustanove u kojoj izdrţava kaznu, bez obzira na visinu kazne, ili bjekstva iz ustanove u kojoj izdrţava zavodsku mjeru vezanu sa lišenjem

slobode. Naredbu u takvom slučaju izdaje upravnik ustanove.

Naredbe izvršavaju organi unutrašnjih poslova.

Izdavanje objave nareĎuje se ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s krivičnim

djelom, ili ove predmete treba pronaći, a naročito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronaĎenog nepoznatog leša. Organi unutrašnjih poslova mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih

osoba ako postoje osnovi sumnje da je do smrti, odnosno nestanka tih osoba, došlo uslijed krivičnog

djela.

Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave duţan je da je odmah povuče kad se pronaĎe traţenu

osobu ili predmet, ili kad nastupi zastarjelost krivičnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna.

Potjernicu i objavu raspisuje organ unutrašnjih poslova nadleţan po mjestu onog organa pred kojim se

vodi krivični postupak, odnosno ustanove iz koje je pobjegla osoba na izdrţavanju kazne ili zavodske mjere.

Ako je vjerojatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inozemstvu, ministarstvo nadleţno za poslove Interpola moţe raspisati i meĎunarodnu potjernicu.

Na molbu inozemnog organa ministarstvo nadleţno za poslove Interpola moţe raspisati potjernicu i za osobu za koju se sumnja da se nalazi u Federaciji, ako je u molbi data izjava da će se u slučaju

pronalaţenja te osobe zatraţiti njeno izručenje.

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH KRIVIČNO PROCESNO PRAVO

Documents

Transcript of PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH KRIVIČNO PROCESNO PRAVO