Kubanska manjina na Floridi kao važan element

politike Sjedinjenih Američkih Država prema

Kubi

Ana Rajković

UVODJames M. Blaut u eseju The Theory of National Minorities tematizira

početke proučavanja problematike nacionalnih manjina. Prema

Blautu teorijski počeci proučavanja nacionalnih manjina vežu se

uz marksizam i nacionalno pitanje.1

Glavno pitanje koje se veže uz nacionalne manjine je

pitanje definicije. Naime, ne postoji službena definicija

ovoga pojma. Vojislav Stanovčić u članku „Pojam nacionalne

manjine i tretiranje individulanih i kolektivnih prava“ navodi

kako „Pojam 'nacionalne manjine' može zavisiti i od poimanja

nacije, pa shodno tome i nacionalne države, a političko

poimanje nacije može biti i razlog za izbegavanje ili

neprihvatanje kategorije 'nacionalna manjina'. Naime, na

definisanje 'nacionalne manjine' utiče i to što ni termin

'nacija' nije tumačen jednoobrazno“.2

1 James M. BLAUT „The Theory of National Minorities“(http://www.columbia.edu/~lnp3/mydocs/Blaut/national_question.htm)2 Vojislav STANOVČIĆ, „Pojam nacionalne manjine i tretiranje individulanihi kolektivnih prava“, Fakultet političkih nauka, Godišnjak, 2/2008., br. II. 480.-503.(http://www.fpn.bg.ac.rs/wp-content/uploads/2010/05/27-Prof.-dr-Vojislav-Stanov%C4%8Di%C4%87-Pojam-nacionalne-manjine-i-tretiranje-individualnih-i-kolektivnih-prava.pdf)

1

U dokumetnu 8943 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe,

također se ističe problem definiranja pojma nacionalna manjina.3

Navodi se kako ne postoji opća i pravna definicija pojma, pa

tako niti pojma etničke, vjerske ili jezične manjine.

Unatoč nepostojanju jedinstvene definicije postoji

nekoliko pokušaja definiranja ovog pojma. Parlamentarna

skupština Vijeća Europe, 1993. godine, predložila je sljedeću

definiciju prema kojoj se pojam „nacionalna manjina“ odnosi na

skupinu osoba u Državi koja, između ostaloga, posjeduje

različite etničke, kulturne, religijske i jezične

karakteristike, od Države na čijem se teritoriju nalazi, i koja

je motivirana u očuvanju zajedničkog identiteta.4

Jedna od najcitiranijih definicija pojma „nacionalne

manjine“ je definicija Francesca Capotortija, prema kojoj je

manjina „brojčano inferiorna u odnosu na ostatak stanovništva u

Državi te čiji pripadnici imaju određene etničke, religijske

ili jezične karakteristike koje ih razlikuju od ostatka

stanovništva te koji održavaju solidarnost s ciljem očuvanja

kulture, tradicije, vjere i jezika.“5

U članku Johna R. Valentina pod naslovom „Toward a

definition of national minority” ističe se kako je pojam

nacionalna manjina europski termin koji se ne upotrebljava u

Deklaraciji o ljudskim pravima kao ni u ICCRP (International

3 „Rights of national minorities“(http://assembly.coe.int/Documents/WorkingDocs/doc01/edoc8943.htm)4 Rights of national minorities“(http://assembly.coe.int/Documents/WorkingDocs/doc01/edoc8943.htm)5 Seminar Series „Citizenship and National Minorities in Europe“(http://www.sant.ox.ac.uk/esc-lectures/Tanase.htm)

2

Covenant of Civil and Political Rights) te još nizu propisa i

deklaracija.6

Najčešće pitanje, uz pitanje definicije, koje se postavlja

u okviru teme “nacionalna manjina” je pitanje zaštite

nacionalnih manjina. Prema izvještaju MRGI (Minority Rights Group

International) prava manjina u Sjedinjenim Državama su narušena

nakon 11. rujna 2011. godine donošenjem niza restriktivnih

zakona (Patriot Act I i II). Ista organizacija navodi kako su

uslijed donošenja takvih zakona brojne obitelji napustile

Sjedinjene Države.7

Postoji niz organizacija koje se bave zašitom prava

nacionalnih manjina, poput: MRGI (Minority Rights Group International)

te IMAFDR (International Movment Against all Forms of Discrimation and

Racisam). Također postoje i znanstveni časopisi, poput

International Journal on Minority and Group Rights, koji se bave ovim

pitanjem.

U brojnim državama položaj nacionalnih manjina predstavlja

osjetljivo političko pitanje. Stoga postoje države koje

zagovaraju princp jedinstva nacije i ne priznaju bilo kakvu

različitost unutar nacije. S druge pak strane, postoje države

koje priznaju postojanje manjinskih skupina, odnosno

nacionalnih manjina. U stavu prema nacionalnim manjinama

posebno je rigorozna Francuska koje ne priznaje kategoriju

„etničke manjine“. Naime, u Francuskoj se primjenjuje zakon tla

6 „Toward a definition of national minority”(http://findarticles.com/p/articles/mi_hb3262/is_3_32/ai_n29111676/pg_2/?tag=content;col1)7 United States of America Overview(http://www.minorityrights.org/2611/united-states-of-america/united-states-of-america-overview.html)

3

prema kojemu su prebivalište i etnički identitet nerazdvojni.

Odnosno, tko živi u Francuskoj, on je automatski i Francuz.

Međutim, u SAD-u upotrebljava se pojam „nacionalna manjina“

(national minority). Prema popisu stanovništva iz 2010. godine u

SAD-u postoji pet nacionalnih manjina. Unutar tih kategorija

nalaze se podkategorije odnosno etničke skupine (ethnic population).

Ovo su skupine koje, u SAD-u, imaju status nacionalne manjine:

Hispanska ili Latino skupina (Hispanic or Latino population), Afro-

Američka skupina (Afro-American population), Azijska skupina (Asian

population), Havajska i druge pacifičke skupine (Native Hawaiian and

Other Pacific Islander) te skupina Američkih Indijanaca i

domorodačkog stanovništva Aljaske (American Inidian and Alaska Native

Population).

Hispanska nacionalna manjina obuhvaća sve osobe koje imaju

podrijetlo u španjolskoj kulturi bez obzira na rasu, to su:

Kubanci, Meksikanci, Puertorikanci te stanovnici koji su u SAD-

a došli s područja Južne Amerike (Peruanci, Argentinci, itd.).

U ovom je radu pažnja posvećena kubanskoj manjina, unutar

Hispanske zajednice.

Brojni su autori koji se bave proučavanjem kubanske

manjine u Sjedinjenim Državama, posebno njihovom ulogom u

odnosima prema Kubi i Castrovoj politici. Gary Mormino je u

knjizi Land of Sunshine, States of Dreams a Social History of Modern Florida

istražio utjecaj nacionalnih manjina na Floridi. Mormino je

također u suradnji s Georgeom Pozzettom napisao jednu od

najznačajnih knjige za proučavanje utjecaja nacionalnih manjina

na Floridi pod naslovom The immmigrant world of Ybor City: Italians and

their Latin neighbors in Tampa, 1885.-1985. U knjizi se istražuju odnosi

4

među pripadnicima nacionalih manjina, tj. između Kubanaca i

Talijana.

Međutim, najviše pažnje proučavanju utjecaja kubanske

zajednice na Floridu odvija se u okviru same kubanske

zajednice. Tako je zajednica kreirala i digitalizirala gotovo

cijelu kubansku povijest na Floridi. Najviše je pažnje

posvećeno pitanju migracija i njenim rezultatima. Stoga se na

stranicama Kubanskog arhiva (Cuban archive) mogu pronaći podaci o

svim migracijama s Kube u Sjedinjene Države. CIA (Cuban

Inforamtion Archives) također pruža mnoštvo informacija vezanih uz

kubansku manjinu. Svakako valja naglasiti da su većinu ovih

organizacija osnovali Kubanci koji su nakon 1959. godine

(dolaska Fidela Castra na vlast) došli u Sjedinjene Države.

Brojni podaci vezani uz ovu temu mogu se pronaći i na

stranicama NSA (National Security Archive).

Nacionalne manjine u državi primateljici (host state) mogu

imati važnu političku ulogu. One mogu djelovati kao faktor

stabilnosti prema državi iz koje su iselili. Međutim,

manjine često djeluju kao politički faktor koji želi

promijeniti vlast u državi iz koje je potekla.8

Cilj je ovoga rada prikazati kubansku manjinu kao važan

element koji utječe na američku vanjsku politiku, odnosno na

Kubu. Zajednica je uspijela, unatoč dosta oštroj američkoj

politici prema nacionalnim manjinama, izgraditi značajan

utjecaj na američku politiku.

8 Jedan od takvih primjera je i djelovanje hrvatske iseljeničke zajednicetijekom raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).

5

Stoga se prvi dio rada odnosi na položaj nacionalnih

manjina u Sjedinjenim Državama, s posebnim naglaskom na

Hispansku nacionalnu manjinu, zatim na brojčanu zastupljenost

navedene manjine te na socijani i demografski efekt migracija

na Floridu. Drugi dio rada obuhvaća politički kontekst

kubanske manjine. Unutar je ovoga dijela prikazana kratka

povijest migracija s Kube na Floridu te načini na koje kubanska

zajednica utječe na američku vanjsku politku prema Kubi.

Kubanska manjina predstavlja zanimljivo istraživačko

područje zbog svoga položaja u američkom društvu. Naime, prema

mnogim analitičarima ova manjina uživa veća prava od ostalih

pripadnika Hispanske nacionalne manjine. Ovakav se status

očituje, od načina na koji useljenici stječu pravo na američko

državljanstvo do velike autonomije koju kubanska zajednica

posjeduje. Kubanska manjina na Floridi zanimljiva je i zbog

zadržavanje svoga kubanskog identiteta zbog čega se nije

stopila s brojnijom nacionalnim zajednicom.

1. Nacionalne manjine u Sjedinjenim

Američkim Državama1.1. Položaj nacionalnih manjina u Sjedinjenim

Američkim DržavamaNaseljavanje je nacionalih manjina u Sjedinjene Američke Države

rezultat brojnih migracija, koje su bile ekonomski i politički

motivirane.9 9 Definiranje pojama migracija izuzeto je teško jer se brojne zanosti bavemigracijama. Sukladno tomu svaka znanost pri definiranju naglašavadimenzije koje su relevantne za njezin pristup pri proučavanju migracija

6

Poznata je strogost imigracijskih zakona u Sjedinjenim

Državama kao i brojne deportacije, do kojih dolazi uslijed

ilegalnih ulazaka u zemlju. U travnju 2010. godine američka

savezna država Arizona donijela je iznimno restriktivan

imigracijski zakon, poznatiji kao SB 1070. Zakon podrazumijeva

„privođenje svih sumljivih osoba na granici s Meksikom“ kao i

postavljanje trupa Nacionalne garde na granici. Cilj Zakona je

identificiranje, precesuiranje i deportiranje ilegalnih

imigranta.10 Zakon je naišao na veliko negodovanje, posebno

Hispanske nacionalne manjine jer se najvećim dijelom odnosi na

meksičku manjinu.

Hispanska je nacionalna manjina najbrojnija manjina u

Sjedinjenim Državama. Prema podacima USCB (United States Census

Bureau) koji su objavljeni 2011., a temelje se na popisu

stanovništva iz 2010. godine, u Sjedinjenim Državama živi 50.5

milijuna (16%) pripadnika Hispanske nacionalne manjine.11 U

odnosu na prošli popis stanovništva (2000. godina) zabilježen

je porast za 9.7%. 12

Mnoge organizacije (Human Rights Watch, Minority Rights Group

International, International Movement Against all Forms of Discrimination and

Racisam) ukazuju na negativan odnos prema manjinskim skupinama.(vrijeme, prostor, pitanje tržišta i sl.). U ovom će se radu na migracijeodnositi s pozicije povijesne znanosti i sociologije. Tako će se kubanskemigracije na Floridu promatrati putem posljedice političke integracije kaoi kroz prizmu stvaranja novih socijalnih sistema u Sjedinjenim Državama. Uradu su migracije također prikazane i kao posljedica političkih promijenana Kubi. 10 „Arizona Enacts Stringent Law on Immigration“, The New York Times, 23. IV.2010. 11 The Hispanic Population: 2010.(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-04.pdf)12 Overview of Race and Hispanic Origin: 2010(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-02.pdf)

7

Prema izvještaju o stanju manjina u Sjedinjenim Državama, MRGI

(Minority Rights Group International) navodi podatak prema kojemu su u

34 istražene savezne države, veće mogućnosti (11.8 puta) da

pripadnik Afro-Američke skupine bude osuđen na doživotni

zatvor. Sredinom 2005. godine više od polovice svih zatvorenika

bili su pripadnici rasne ili etničke manjine.13 Osim ovoga

problema u izvještaju se ističe i problem kako od 5 milijuna

Amerikanca koji su izgubili pravo glasa, 2 milijuna čine

pripadnici nacionalnih manjina, ponajviše Hispanci.14

1.2. Hispanska nacionalna manjinaVažno je napomenuti kako se prilikom popisa stanovništva u

Sjedinjenim Državama strogo odvajaju rasna i etnička

kategorija.15 Sukladno tomu, pripadnici ove nacionalne manjine,

prilikom popisa stanovništva, izjašnjavaju se kao pripadnici

jedne od sedam prethodno navedenih rasa.

Prema definiciji OMB (Office of Management and Budget's) u

pravilniku iz 1997. godine pod nazivom „Revisions to the

Standards of the Classification of Fedral Date on Race and

Ethnicity“16 Hispano ili Latino naziv se odnosi na Kubance,

13Current Rights Group International(http://www.minorityrights.org/2611/united-states-of-america/united-states-of-america-overview.html)14Current Rights Group International(http://www.minorityrights.org/2611/united-states-of-america/united-states-of-america-overview.html)15 Tako se na obrascima za popis stanovništva nalazi popis od sedam rasa(bijelačka, crnačka ili afro-američka, američko indijanska ili aljaskodomorodačka, azijska, domorodačko havajska, neka druga rasa ili više rasa).16 Revisions to the Standards of the Classification of Fedral Date on Raceand Ethnicity(http://www.whitehouse.gov/omb/fedreg_1997standards)

8

Meksikance, Puertorikance i sve one koji imaju podrijetlo u

španjolski kulturi i govornom području.

Prema podacima iz 2006. godine ovu nacionalnu manjinu čini

65.5% Meksikanaca, 8.6% Puertorikanaca, 8.2% pripadnika koji

imaju podrijetlo u zemljama Centralne Amerike, 6.0% pripadnika

koji imaju podrijetlo u zemljama Južne Amerike. 8.0%

stanovništva čine pripadnici ostalih kategorija dok 3.7% čine

stanovnici koji imaju kubansko podrijetlo.17

Valja naglasiti kako se na internetskim stranicama CIA

(Cuban Information Archive) navodi razlika između pojmova Hispanac i

Latinos.18 Hispanac je termin koji se odnosi na pripadnika

Hispanske nacionalne manjine koji je rođen u nekoj od zemalja

Centralne i Južne Amerike, a migrirao je u Sjedinjene Države.

Dok je Latinos potomak Hispanaca koji je odrastao u Sjedinjenim

Država te koji, u većini slučajeva, niti ne zna govoriti

španjolskim jezikom.

Radi jasnoće i jednostavnosti u ovom će se radu na

pripadnika Hispanske manjine referirati kao na Hispance.

Prema popisu stanovništa iz 2010. godine u Sjedinjenim je

Državama zabilježen porast pripadnika različitih nacionalnih

manjina. Ovaj se trend posebno odnosi na Hispansku populaciju.

Prema popisu stanovništva iz 2010. godine Sjedinjene Države

imaju 308.745,538 stanovnika od toga 50.5 milijuna čine

17 U.S. Hispanic Population: 2006., Ethnicity end Ancestry Statistics BranchPopulation Division U.S. Census Bureau(http://www.census.gov/population/socdemo/hispanic/cps2006/CPS_Powerpoint_2006.pdf)18 What is a Cuban?(http://cuban-exile.com/menu1/what.html)

9

pripadnici Hispanske manjine.19 Upravo je ta skupina najbrže

rastuća. U prilog tomu idu podaci koje je objavio američki

Ureda za popis stanovništva (United States Census Bureu). Prema tim

je podacima Hispanska skupina 2000. godine činila 13% ukupnog

stanovništva dok je prema podacima iz 2010. godine taj broj

iznosio 16%. U najbrže rastuće hispanske skupine ubraju se

meksička i kubanska etnička skupina. Prema prošlom popisu

stanovništva (2000. god.) bilo je 20.6 milijuna pripadnika

meksičke skupine dok je 2010. ta brojka narasla na 31.8

milijuna.20 Kubanska je manjina porasla za 44% u odnosu na

2000. godinu te sada čini 1.8 milijuna stanovnika.

Više od pola Hispanske skupine smjestilo se u trima

državama: Kaliforniji, Teksasu i Floridi. Kako se ovaj rad

najviše referira na Floridu važno je napomenuti kako 16%

populacije juga čine Hispanci, dok čak 77% kubanske populacije

živi na jugu. Sukladno tomu kubanska skupina čini najveću

hispansku grupu na Floridi. Prema posljednjem popisu

stanovništva na Floridi živi 1.2 milijuna ljudi kubanskog

podrijetla (Cuban origin).21 Hispanska zajednica predstavlja

većinu u 51-om okrugu u Teksasa te u Dade okrugu na Floridi.22

Brzi je rast Hispanske nacionalne manjine uvjetovan

velikom stopom rođenja te velikom migracijom.

19 The Hispanic Population: 2010., Censusu Briefs(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-04.pdf)20 The Hispanic Population: 2010., Censusu Briefs(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-04.pdf)21 The Hispanic Population: 2010., Censusu Briefs(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-04.pdf)22 The Hispanic Population: 2010., Censusu Briefs(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-04.pdf)

10

Migracije su oduvijek bile bitan faktor koji je definirao

odnose između Sjedinjenih Država i zemalja Centralne i Južne

Amerike. Osim odnosa među državama migracije su bitno utjecale

i na gospodarsku te društvenu sliku Sjedinjenih Država. Najveći

je utjecaj vidljiv na Floridi, gdje je kubanska manjina

oblikovala značajni dio socijalne i demografske strukture.

1.3. Socijalni i demografski efekt kubanske manjine na

FloridiS dolaskom Kubanaca u drugoj polovici 19. stoljeća Florida je

promijenila svoju socijalnu i demografsku strukturu. Iako

početne migracije nisu bile velike, odigrale su značajan

utjecaj na floridsku industriju. To se ponajprije odnosi na

početak razvoja duhanske industrije, koji započinje s dolaskom

Kubanaca. Većina duhanske industrije smjestila se u Tampi,

Jaksonvilleu, Miamiju te Key Westu. S vremenom duhanska je

industrija postala kotač zamašnjak u razvoju Floride. Prvi

kubansko duhanski grad na Floridi bio je Ybor City. Grad je dobio

ime prema Vicenteu Martinezu Yboru, vlasniku duhanske plantaže,

koji je uslijed nepovoljnih ekonomskih prilika na Kubi,

preselio svoje plantaže, 1868., na Floridu. Duhanska je

industrija pogodovala razvoju svih većih floridskih gradova te

rastu stanovništva.

Unatoč razvoju duhanske industrije, koja je počivala na

kubanskoj radnoj snazi, Kubanci nisu bili prihvaćeni u

američkom društvu. Kako je prethodno navedeno bili su izloženi

segregaciji, to se posebno odnosi na tamnopute Kubance. U

11

početku su Kubanci živjeli izolirano u radničkim kućama, koje

su im osiguravale duhanske tvornice.

U članku „The History of Ybor City“ navodi se podatak da

je Tampa već krajem 1890. godine imala 5,500 stanovnika što je

u odnosu na 1880. godinu, kada je imala samo 700 stanovnika,

ogroman porast.23 Rastuća je industrija privlačila i

doseljenike iz ostalih zemalja, poput Njemačke i Italije. Prema

podacima koji se nalaze na stranicama Državnog arhiva Floride,

krajem 19. stoljeća u Key Westu je bilo smješteno 100 duhanskih

tvornica.24 Tampa je tada brojila 50,000 stanovnika od toga su

14,000 bili Kubanci, 7,500 Španjolci i 1,500 Talijani.25 Možemo

zaključiti kako je duhanska industrija utjecala na demografski

razvoj ovog područja.

Kubanci su osnivali „kubanske klubove“ u kojima bi se

sastajali sa svojim obiteljima nakon rada na plantažama. Tako

su osnovali Cuban Club Dance i mnoge druge. Ovi su klubovi

postali jezgra aktivnosti kubanske borbe za neovisnost u ratu

protiv Španjolaca. Jedan od najpoznatijih takvih klubova vodila

je Paulina Pedroso, pod nazivom La Sociedad Libres.

Danas duhanska industrija na Floridi čini jednu od

najvećih svjetskih industrija.26 Ta se industrijska grana u 20.

23 „The History of Ybor City“(http://www.nps.gov/nr/twhp/wwwlps/lessons/51ybor/51facts1.htm)24 „Cigar Making Comes to Florida“(http://www.floridamemory.com/onlineclassroom/cigar-industry/photos/)25 „Cigar Making Comes to Florida“(http://www.floridamemory.com/onlineclassroom/cigar-industry/photos/)26Valja napomenuti kako se protiv duhanske industrije na Floridi vodi velikakampanja kako bi se smanjio broj oboljenih od raka.

12

stoljeću pretvorila u važan element pri financiranju političkih

kampanja putem donacija i lobiranja.27

Florida, posebno Miami i Kay West, poprimaju današnje

strukture nakon 1959. godine kada dolazi do velikog

naseljavanja bogatih Kubanca zbog Castrovih reformi.

Morgan J. Miltner u članku „Artistic Exchange: the Cuban

Migration to Tampa and its effect on art in the area“ ističe i

kulturni utjecaj kao posljedicu migracija.28 U članku se

posebno osvrće na slikarstvo, u kojem se pomoću boja i motiva

uočava veza s kubanskim identitetom. Takva je kulturna

povezanost vidljiva posebno u Tampi, Key Westu i Miamiju.

1.4. Kubanski kulturalni utjecaj na FloridiU članku Alejandra Portesa i Rafaela Mozoe, pod nazivom „The

political Adaptation Process of Cubans and Other Ethnic

Minorities in United States: A preliminary Analysis“, ističe se

kako je kubanska zajednica izbjegla naturalizaciju.29 Stoga je

na Floridi, posebno u Miamiju, izrazito vidljiv kubanski

kulturni element.

U prilog tomu ide i činjenice kako je tijekom 60-ih godina

u Miamiju bilo preko desetak kubanskih novina. Uskoro su se

27 Michale GIVEN; Stanton GLANTZ, „Tobacco Industry Political Power andInfluence in Florida From 1979 to 1999“(http://escholarship.org/uc/item/9pk4k32m#page-2)28 Morgan J. MILTNER, „Artistic Exchange: the Cuban Migration to Tampa andits effect on ART in the area" (2005, University of Tennessee Honors ThesisProjects.(http://trace.tennessee.edu/utk_chanhonoproj/891)29 Alejandro PORTES; Rafael MOZO: „The political Adaptation Process ofCubans and Other Ethnic Minorities in United States: A preliminaryAnalysis“, International Migration Review, 19/1985., br. 1., 35-63.

13

počela otvarati i kubanska kazališta poput teatra Flagler.

Kubanci su čak osnovali svoju agenciju koja je posredovala pri

njihovom zapošljavanju. 60-ih godina počeli su se otvarati i

prvi kubanski restorani. Kubanci su ubrzanim tempom preuzimali

lokalne trgovine od američkih vlasnika. Takva manjinska ekspanzija

dovela je do toga da su pojedine ulice promijenile svoje

nazive. Kubansko – američka zajednica je uspjela izboriti pravo

na dvostruki naziv ulica u Miamiju. Što u praksi znači da iznad

američkog naziva ulica piše kubanska verzija naziva ulice. Tako na

primjer ulica koja u američkoj verziji nosi naslov SW 17 Street, u

kubanskoj verziji se zove Avenida Lourdes Aguila ili pak iznad

američkog naziva ulice SW 1 ST stoji Leo Francis Baker St.

Kubanske verzije su uglavnom predlagali pripadnici kubanske

manjine stoga su imena davana većinom prema ljudima koji su

sudjelovali u Zaljevu svinja ili koji su označeni kao

„politički zatvorenici“.

Kubanski je identitet najočitiji u dijelu Miamija koji

nosi naziv Little Havana, na čijem ulazu stoji natpis „Republic

Bank Welcomes Yotu to Little Havana, USA“. Mnogi koji su

posjetili taj dio Miamija tvrde kako su imali osjećaj da su na

Kubi, a ne u Sjedinjenim Američkim Državama. Tako se u Little

Havani mogu se pronaći autentični kubanski proizvodi. U gotovo

svim restoranima može se naručiti izvorna kubanska hrana i

piće. Među najpoznatije restorane ubrajaju se Versailles i La

Carreta.

Zidove na ulicama ukrašavaju murali kubanskih nacionalnih

junaka, poput Joséa Martíja i Antonia Maceoa. Posebno značenje

za kubansku nacionalnu manjinu ima Memorijalni plamen. Naime,

14

radi se o vječnom plamenu koji gori u spomen na Brigadu 2506,

koja je uz američku pomoć, pokušala izvršiti invaziju na Kubu u

Zaljevu svinja, 1961. godine.

Kubanska manjina redovito organizira razne festivale i

kulturne događaje koji potvrđuju tezu kako se Kubanci nisu

asimilirali u američko društvo, nego su zadržali svoj kubanski

identitet. Tako se svakog posljednjeg petka u mjesecu održava

manfestacija pod nazivom Cultural Fridays in Little Havana.

Jedan od najpoznatiji festivala kubanske manjine je Calle

Ocho Cuban Street Festival koji se održava u ulici pod nazivom 8th

Steet ili „kubanski“ Calle Ocho. Svake se godine u ožujku na

tom uličnom festivalu, okupe milijuni ljudi iz svih dijelova

svijeta, kako bi uživali u kubanskim plesovima, glazbi i hrani.

Tako je festival 1998. godine uvršten u Guinessovu knjigu

rekorda zbog najveće kongo linije. Festival se sastoji od

performansa, kazališnih predstava i sličnih događaja koji se

odvijaju na ulici.

Kubanska manjina nije zanimljiva samo zbog zadržavanja

svog kulturnog identiteta koji je oblikovao Floridu, nego i

zbog svoga položaja u američkom društvu kao i zbog utjecaja

kojega zajednica ima u oblikovanju američke vanjske politike.

U drugom su dijelu rada prikazani načini na koje kubanska

manjina utječe na američku vanjsku politiku, putem civilnih

organizacija i Kubansko-Američkih političara. Također su

prikazane i posljedice toga utjecaja.

2. Politički kontekst kubanske manjine naFloridi

15

–utjecaj na vanjsku politiku

2.1. Uloga nacionalne manjine u kreiranju vanjske

politike CISSM (Center for International and Security Studies at Maryland) 2005.

godine predstavio je rezultate projekta pod nazivom „Impact of

Diaspora Communities on National and Global Politics“.30

Projekt je, između ostaloga, istražio teorije koje pridonose

razumijevanju manjinske politike kao i načine na koje

nacionalna manjina utječe na politiku države primateljice (host

state).

Istraživanje navodi sljedeće načina političkoga utjecaja

nacionalnih manjina:

- pokušaj utjecanja na politiku države iz koje je manjina

potekla

- pokušaj utjecanja na politiku države u koju se manjina

naselila

- potpora opozicije u državi iz koje je manjina došla

- potpora kriminalnim aktivnostima

- djelovanje putem civilnih udruga.

Takav je način djelovanja moguć jedino, ako se manjina

uspjela politički integrirati u državi primateljici (host states).

Alejandro Portes i Rafael Mozo, u prethodno navedenom članku,

ističu kako se kubanska zajednica integrirala u politički

30„Impact of Diaspora Communities on National and Global Politics“(http://cissm.umd.edu/papers/files/lahneman_diaspora_report.pdf)

16

život SAD-a.31 U prilog tomu govore i brojni političari

kubanskog podrijetla koji se nalaze u vrhu američke politike

kao i brojne organizacije koje lobiraju u Washingtonu. Kubanska

zajednica ostvaruje svoj utjecaj na američku vanjsku politiku

na tri načina: preko civilnih udruga, potpore kriminalnim

aktivnostima iseljeničke zajednice te preko Kubansko-Američkih

političara.

Međutim djelovanje i uloga kubanske manjine moraju se

smjestiti u kontekst kubansko-američkih odnosa i početka

migracija s Kube na Floridu. Stoga će se u dijelu rada koji se

odnosi na politički kontekst kubanske manjine prvo prikazati

povijest migracija s Kube, veza između Kube i Miamija kao i

veza kubanskih revolucija i migracija. Poseban je osvrt dan na

migracijske krize za vrijeme Fidela Castra te na pitanje

kategorija useljenika i egzilanata. Ovaj dio rada prikazuje i

specifičan položaj kubanske manjine u Sjedinjenim Državama kao i

odnos kubanske manjine prema vlastima na Kubi.

Kao primjer političkog utjecaja kubanske manjine prikazati

će embargo prema Kubi, koji traje već 40 godine, unatoč tomu

što većina Amerikanca smatra da bi se embargo trebao ukinuti.

2.2. Migracije Kubanaca u Miami

Kubanci su prisutni u Miamiju od samog začetka grada.

Utemeljenje grada seže u drugu polovicu 19. stoljeća, kada

31 Alejandro PORTES; Rafael MOZO: „The political Adaptation Process ofCubans and Other Ethnic Minorities in United States: A preliminaryAnalysis“, International Migration Review, 19/1985., br. 1., 35-63.

17

počinju i prve migracije s Kube na Floridu i u Miami. Migracije

su bile ekonomski i društveno uvjetovne. Naime, Kuba je, kao i

većina zemalja Centralne i Južne Amerike, bila izrazito

nerazvijena. Tešku ekonomsku situaciju dodatno su otežavali

ratovi za neovisnosti koji su se vodili sa Španjolcima. Stoga

su Kubanci svoju priliku potražili u Sjedinjenim Državama.

Većina ih se naselila u Key Westu, gdje i danas čine značajan

postotak Kubanaca.

U početku je kubanska manjina bila podvrgnuta većoj

diskriminaciji nego npr. talijanska ili španjolska. Tako su

tijekom 50-ih godina 20. stoljeća Kubanci živjeli u strogo

odvojenim četvrtima te su slabo dolazili u kontakt s domicilnim

stanovništvom. U tadašnjoj floridskoj kolektivnoj svijesti

vladalo je razmišljanje kako su Kubanci politički najproblematičniji te

kako se teško uklapaju u društveni život Floride. Kenya Dworkin

y Méndez, u uvodu knjige Evelia Grilla pod nazivom Black Cuban,

Black American, navodi kako se bijeli Kubanci nisu uklapali u tip

europskih imigranata.32 Sukladno tomu Kubancima je bio

zabranjen pristup određenim mjestima, poput plaža i restorana.

Unatoč tomu kubanska je manjina značajno utjecala na

kulturološki razvoj južne Floride, posebno Miamija.

Kada se govori o kubanskoj manjini u Miamiju, ona se

uglavnom postavlja u okvir „castrovske ere“. Međutim, prije

Castra zabilježene su tri velike migracije Kubanca na Floridu.

Prve migracije, prethodno spomenute, odvijale su se

tijekom devedestih godina 19. stoljeća, tijekom Rata za

neovisnost. Druga se migracija odvijala za vrijeme diktatuare

32 Evelio GRILLO , Black Cuban, Black American, Houston, 2000., ix18

Gerarda Machada početkom 30-ih godina 20. stoljeća. Tada je

većinom siromašno stanovništvo napustilo Kubu i naselilo Miami.

Treće se migracija dogodila za vrijeme diktature Fulgencia

Batiste, 50-ih godina 20. stoljeća. Za vrijeme Fidela Castra

bile su tri velike migracijske krize. Prva je bila u listopadu

1965. godine u Camarioci, druga je bila kriza u Marielu,

početkom osamdesetih godina. Do trećeg migracijskog vala

dolazi 1994. godine. Val je postao poznat kao kriza „splavara“.33

Zahvaljujući „zajedničkoj prošlosti“ Kube i Miamija, ovaj

je grad prednjačio u prihvatu iseljenika tijekom svih

migracijskih valova.

2.3. Tajna veza Kube i Miamija

José Martí je posjetio Sjedinjene Države 1891. godine kako bi

pridobio iseljene Kubance u Sjedinjenim Državama, za potporu u

borbi protiv Španjolaca.34 Martí je bio toliko oduševljen

dočekom i potporom na Floridi da se često na Tampu i Key West

osvrtao kao na „civilne kampove revolucije“.35 Kubanci su

diljem Floride osnivali društva poput, La Sociedad Libres, s

ciljem potpomaganja borbe protiv Španjolaca.

Tijekom Trećeg rata za neovisnost počela je bliska

suradnja Kube i Miamija. Sve veća kubanska zajednica u Miamiju

ubrzo je počela ilegalno prenosti oružje na Kubu. Čelnici33 Kriza je dobila naziv prema malim gumenim čamcima pomoću kojih su seiseljenici željeli domći američke obale.34 Kubanci su u razdoblju od 1868. do 1898. godine vodili tri rata zaneovisnost protiv Španjolaca. 35 Francis J. SICIUS, „Cubans in Miami: An Historic Perspective (http://cuban-exile.com/doc_001-025/doc0016.html)

19

Miamija shvatili su kako se iz takvih aktivnosti može ostvariti

određena ekonomska dobit, stoga je uslijedila sve veća potpora

Kubancima u njihovoj borbi. Vidjevši mogućnost ogromne zarade,

kada bi se legalizirao prijevoz oružja, pića i ostale robe,

Amerikanci su se 1898. godine aktivno uključili u Kubanski rat

za neovisnost i nakon tri mjeseca Španjolci su bili poraženi.

Od tada se lokalna veza Kube i Miamija pretvorila u važan

nacionalni element američke politike u odnosu na karipsko

područje. Ubrzo je počelo „ulaganje“ u Kubu. Od takovog

ulaganja najviše je profitirao grad Miami. Stoga je

investicijska kuća Morgan dobila dopuštenja od američke vlade

da Kubi odobri zajam od 9 milijuna dolara.36 Vlasti u Miamiju

su se nadale da će se preko različitih poslova veći dio novca

vratiti u grad.

Američki se utjecaj na Kubi povećao nakon donošenja

Plattovog amandmana (1901. god. ) prema kojemu se dopušta

američka intervencija u kubanske unutranje poslove. Upravo je

taj amandman omogućio niz američkih intervencija, počevši od

1906. godine kako bi se „uspostavio red i zaštitilo američke

interese“.

Tridesetih se godina, 20. stoljeća, ekonomska veza između

Kube i Miamija još poboljšala. Tadašnji kubanski diktator

Gerardo Machado naredio je ogromnu promociju Kube u Miamiju.

Francis J. Sicius u eseju „Cubans in Miami: An Historic

Perspective“ navodi kako je kubanska vlada plaćala tjedno pet

stranica članak o Kubi u Miami Heraldu. Veći se dio članaka

36 Francis J. SICIUS, „Cubans in Miami: An Historic Perspective (http://cuban-exile.com/doc_001-025/doc0016.html)

20

odnosio na informacije o mogućnostima poslovanja američkih

tvrtki.37 Promocija nije bila uzaludna. Sicius tako navodi kako

su tijekom Machadovog režima investicije na Kubi dosegnule 1.5

bilijuna dolara što je jednak iznos ukupnoj investiciji u Južnu

Ameriku nakon Prvog svjetskog rata.38 Najveći se dio toga novca

vratio u Miami.

S Kube su se također ilegalnim putevima dovozila alkoholna

pića jer je u Sjedinjenim Državama u to vrijeme bila na snazi

prohibicija. Međutim, pobjedom Castrove Revolucije situacija se

mijenja. Kako i uloga Miamija u kubansko – američkim odnosima.

Miami više nije samo sjedište američkih tvrtki koje svoje

poslove vode na Kubi, grad prema Siciusu, postaje „karipski

Berlin“.39 Odnosno centar iz kojega se vodi hladnoratovska

borba na Zapadnoj hemisferi. Svi dolasci s Kube nisu više

nosili poslovni, nego politički predznak. Članovi bogatog

sloja, koji su došli u Sjedinjene Države, bili su automatizom

prozvani herojima i borcima protiv komunizma. Tako je započeo

proces stvaranja anticastrovskog lobija unutar kubanske

manjine, koji joj je omogućio integraciju u američku politiku.

Prije dolaska Fidela Castra na vlast, Kuba je bila

poprište čestih revolucije koje su kao posljedicu imale

migracije na Floridu.

37 Francis J. SICIUS, „Cubans in Miami: An Historic Perspective (http://cuban-exile.com/doc_001-025/doc0016.html)38Francis J. SICIUS, „Cubans in Miami: An Historic Perspective (http://cuban-exile.com/doc_001-025/doc0016.html)39 Francis J. SICIUS, „Cubans in Miami: An Historic Perspective (http://cuban-exile.com/doc_001-025/doc0016.html)

21

2.4. Veza između kubanskih revolucija i migracija na

Floridu Francis J. Sicius, u već spomenutom eseju, navodi kako su

Sjedinjene Dražave nakon neuspjelog angažmana u Nikaragvi, 30-

ih godina,40 napustile metodu izravnih vojnih intervencija u

Centralnoj i Latinskoj Americi.41 Novi oblici pritiska činili

su ekonomska i diplomatska politika u kombinaciji s

nezadovoljnim pripadnicima manjine koji su počeli dobivati

status egzilanata. Takva se politika počela primjenjivati u

odnosu na Kubu.

Za vrijeme borbe protiv protiv diktature Machadoa (1925.-

1933.) zabilježen je prvi veći iseljenički val s Kube u Miami.

Tijekom revolucije Miami je bio veliko političko žarište. Grad

je postao „kubansko bojno polje“. Šef policije, Scarburo

izjavio je kako je u gradu proteklih pet mjeseci zabilježeno

na stotine incidenata koje su izazvali kubanski egzilanti.42

Veza između Miamija i Kube je bila toliko jaka da su politička

previranja na Kubi bila direktno povezana s porastom nasilja u

Miamiju.

Tridesetih su godina u Miamiju postojale dvije skupine

Kubanaca. Jednu su skupinu činili sljedbenici bivšeg

predsjednika Menocala dok su drugu skupinu činili studenti pod

40 30-ih godina 20. stoljeća Augusto Sandino vodio je uspješnu borbu protivSjedinjenih Države u Nikaragvi. Iako je njegova vojska (uglavnom seljaci)bila inferiornija u odnosu na SAD-e Sandino je uspio prisiliti SAD-e napovlačenje. 41 Francis J. SICIUS, „Cubans in Miami: An Historic Perspective (http://cuban-exile.com/doc_001-025/doc0016.html)42Francis J. SICIUS, „Cubans in Miami: An Historic Perspective (http://cuban-exile.com/doc_001-025/doc0016.html)

22

vodstvom Carlosa Prioe Soccarasa. Ova je skupina bila poznata

pod nazovm „Miami Cell“. Obje su skupine žestoko istupale

protiv Gerarda Machadoa. Obje su skupine bile povezane s

miamijskom političkom elitom.

Iako je Machado izgubio vlast, miamijski poslovanjaci

vodili se se starom mantrom „business as usual“. Kuba je tako

tijekom 40-ih i 50-ih godina postala američkim „igralištem za

odrasle“. Tijekom tih godina, pod Batistom je otvoren čitav niz

kockarnica i američkih poduzeća. Svako poduzeće koje je radilo

na Kubi imalo je sjedište u Miamiju. Do sredine pedesetih

godina bogati Kubanci investirali su gotovo 400,000,000 dolara

u Sjedinjene Države, najveći dio toga novca slio se u Miami.43

Nakon 1933. godine zabilježen je značajan porast kubanske

manjine na Floridi. Veći su dio činili bogati Kubanci i bivši

vladini dužnosnici koji su pobjegli s Kube nakon promjene

vlasti. Oni su uglavnom naseljavali elitne dijelove Miamija.

Bivši su kubanski dužnosnici dolazili ilegalnim letovima s

ogromnim financijskim kapitalom. Većina se njih zauvijek

nastanila u Miamiju. Oni su pomoću novca i svojih pristaša

polako ulazili u američku politiku i formirali njezin stav

prema Kubi.

Prvi koji je pobjegao u Miami bio je diktator Mario García

Menocal (1913.-1920.). Menocal je odigrao značajnu ulogu u

revoluciji protiv Machada, početkom 30-ih godina. Ubrzo je i

Machada snašla ista sudbina kao i Menocala te je i on 1933.

godine pobjegao s Kube u Miami. Idući koji je na Floridi

43 Francis J. SICIUS, „Cubans in Miami: An Historic Perspective (http://cuban-exile.com/doc_001-025/doc0016.html)

23

pronašao utočište bio je Fulgencio Batista, 1959. godine.

Batista je kao i njegovi prethodnici s velikom količinom novca

prebjego na Floridu uslijed Revolucije predvođene Fidelom

Castrom i Ernestom Che Guevarom. Proglašenjem Kubanske

revolucije, socijalističkom revolucijom u travanju 1961.

godine, sve brojnija kubanska zajednica na Floridi postaje

oružje u borbi protiv kubanskog komunizma.

Kubanski političari dolaskom na Floridu širili bi i dalje

svoje političke ideje, podupirajući različite kubanske

organizacije. Najpoznatije takve organizacije su: Omega 7

(navodno prestala s djelovanjem), Alpha 66 i F4 Commandos.

Takve su organizacije uređene po militarističkom principu što

znači da imaju kampove za vojnu obuku u slučaju „američkog

zelenog svijetla“ za početak invazije na Kubu. Ove su

organizacije s novčanom potporom prebjeglih kubanskih

političara glavna poluga u „specifičnim“ kubansko-američkim

odnosima. Putem navedenih organizacija kubanska manjina bitno

utječe na američku vanjsku politiku, ne samo prema Kubi, nego i

ostalim karipskim zemljama te zemljama Južne Amerike. Takve su

organizacije odigrale značajnu ulogu tijekom migracijskih kriza

za vrijeme Fidela Castra.

2.5. Migracijske krize u Castrovj eri

Tijekom saslušanja u Senatu, 1961. godine, senator Phillip Hart

iz Michigana govoreći o migraciji s Kube u SAD-e, izjavio je

kako se „ politika na ovom području reflektira izravno na

vanjsku politiku“.44 Naime, migracije su za posljedicu imale44 Francis J. SICIUS, „Cubans in Miami: An Historic Perspective

24

stvaranje sve veće baze kubanskih iseljenika koji su imali

radikalan stav prema političkom sustavu na Kubi, te su kao

takvi poslužili američkoj politici za stvaranje dodatnog

pritiska na kubanske vlasti.

Od 1959. godine do 1962. godine Kubu su napustile 270 000

osobe.45 Kubanske su vlasti nekoliko puta u dogovoru sa

Sjedinjenim Državama organizirale odlazak s Kube.

Za vrijeme Fidela Castra dogodile su se tri velike

migracijske krize.46

Prva migracijski kriza, dogodila se 1965. Godine. Tada je

iz male luke Camarioci Kubu napusitlo oko 300 tisuća ljudi.47

Nakon Camaroce organiziran je drugi legalan odlazak

Kubanaca. Po uzoru na prethodni odlazak kubanske su vlasti

ovoga puta organizirale odlazak iz luke Mariel. Međutim

situacija je eskalirala u „međunarodni incident“. Prije

odlaska, u peruanskom veleposlanstvu u Havani, ubijen je

kubanski stražar. Kako su peruanske vlasti odbile predati

ubojicu, Kubanci su povukli svoje stražare. Kada je informacija

dospjela među „marginalce koji su željeli otići u Sjedinjene

Američke Države“48 , kako ih Fidel Castro naziva, došlo je do

okupljanja mnoštva ljudi pred peruanskim veleposlanstvom

tražeći azil. Nakon toga su kubanske vlasti dozvolile brodovima

pripadnika Kubanske zajednice na Floridi da pristanu uz obalu u

(http://cuban-exile.com/doc_001-025/doc0016.html)45 Igancio RAMONET, Fidel Castro. Moj život. Biografija u dva glasa, Zagreb, 2009., 322.46 Nakon 1962. godine i uvođenja embarga te prekida diplomatskih odnosaSjedinjene su Države zabranile putovanja na Kubu. Takva je zabranauključivala i zabranu putovanja s Kube u Sjedinjene Države. Bio je topočetak migracijskih kriza.47 Igancio RAMONET, Fidel Castro. Moj život. Biografija u dva glasa, 325.48 I. RAMONET, Fidel Castro. Moj život. Biografija u dva glasa, 327.

25

luci Marial i odvezu sve koji su htjeli napustiti Kubu. Tada je

prema podacima okruga Dade, koji se izneseni u izvještaju

Silvije Unzuete, Kubu napusutilo 125,000 ljudi.49 U izvještaju

se navodi kao je Castro popustio pred međunarodnim pritiskom te

kako u početku nije pomišljao na izdavanje dozvole za odlazak.

Takav dolazak ljudi s Kube stvorio je ogromne probleme na

Floridi. Stoga je FEMA-a (Fedral Emergency Management Agency)

proglasila izvandredno stanje. Otvoren je niz kampova za

prihvat „izbjeglica“. Tako se tijekom svibnja, u četirima

kampovima, nalazilo 62,000 Kubanaca.

U spomenutom se izvještaju navodi podatak kako je 12%

„izbjeglica“ došlo u Sjedinjene Države direktno iz zatvora dok

je čak njih 50% u jednom razdoblju svoga života boravilo u

zatvoru. 50

Treća je kriza „slavara“ iz 1994. godine. Prema Fidelu

Castru izazvali su je „marginalci, ljudi izvan zakona“.51 Prema

brojnim međunarodnim izvještajima Kuba je bila okrivljena za

potop tegljača koji je ilegalno prevozio ljude s Kube prema

Floridi. Sjedinjene su Države zauzele oštar stav optužujući

kubansku stranu za potapanje tegljača. Prema kubanskim

izvještajima navedene je noći more bilo izrazito valovito što

je uzrokovalo sudar između otetog tegljača i broda koji ga je

prisiljavao da se vrati na kubansku obalu. U tom je sudaru

49 „The Mariel Exodsu, a year in retrospect“(http://cuban-exile.com/doc_026-050/doc0033.html)50 Podaci se odnose na istraživanje dr. Josea Szapocznika, (direktorKubansko – Američkog adolescentskog programa), treba napomenuit kako seSzapocznikovi podaci odnose na 549 sluačajeva, koje je proučio, a ne nasvih 125,000. 51 I. RAMONET, Fidel Castro. Moj život. Biografija u dva glasa, 328.

26

stradao tegljač, uslijed čega je počeo tonuti. Na njemu je bilo

60-ak osoba. Većina je medija izvjestila o namjernom potonuću

broda s civilima.

Osim navedenih organiziranih odlazaka, Kuba i Sjedinjene

Države su 1965. godine sklopile sporazum koji je uključivao

„slobodne letove“. Letovi su održavani dva puta tjedno sve do

1973. godine. U tom razdoblju je 345.481 osoba napustila Kubu.

U prvim migracijama, za vrijeme Castra, otišli su većinom

liječnici, inženjeri, učitelji i ostali stručni kadrovi. Unatoč

slobodnoj liniji Kuba – Sjedinjene Države, ilegalne su se

migracije nastavile.

Kako bi se spriječile ilegalne migracije Kuba je sklopila

prvi migracijski sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama,

1984. godine. Prema tome sporazumu američke su se vlasti

obvezale izdati godišnje do 20.000 viza. Međutim, prema Castru,

taj broj nije nikada dosegnut. U knjizi Fidel Castro. Moj život.

Biografija u dva glasa, autora Ignacija Ramoneta, Castro spominje

broj od najviše 12000 izadnih viza godišnje. Stoga su ljudi

nastavili i dalje ilegalno napuštati Kubu jer im je, unatoč

ileganom ulasku u SAD, bio osiguran legalan boravak

(zahvaljujući Zakonu o reguliranju boravka kubanskih

državljana)

Postoje analize prema kojima Sjedinjene Države koriste

ovakve krize (koje omogućuje The Cuban Adjustment Act) u svrhu

održavanja „neprijateljske“ politike prema Kubu pod utjecajem

kubanske zajednice na Floridi, koja ima moćni lobij u

Washingtonu. Tako Karen Fletcher ističe kako Sjedinjene Države

koriste masovne migracije kao oružje kako bi stvorili jaku

27

antirevolucionarnu bazu koja bi poslužila za rušenje političkog

sustava na Kubi.52 Stoga su kubanski useljenici dobivaju status

egizilanata i, jednostavnijim zakonskim odredbama, odobrenje

legalnog boravka u SAD-u. Dok vlasti u SAD-u pripadnike

kubanske zajednice tretiraju kao egzilante, kubanske vlasti ih

definiraju kao iseljenike motivirane isključivo boljim životnim

standardom, a ne političkom idelogijom.

2.6. Kubanski iseljenici ili egzilantiKako je prethodno istaknuto migracije Kubanaca na Floridu u 19.

stoljeću bile su ekonomski i društveno uvjetovane. Te prve

migracije nisu u fokusu stručnjaka koji se bave kubansko-

američkim odnosima i migracijama između dviju zemalja. U

kontekstu „prvih floridskih Kubanaca“ nitko ne postavlja

pitanje radi li se o iseljenicima ili izbjeglicama. Međutim u

kontekstu migracija koje su se dogodile nakon 1959. godine, tj.

nakon dolaska Fidela Castra na vlast, to pitanje čini okosnicu

istraživanja američke politike prema Kubi. Prema definiciji

koja je navedena u Konvenciji Ujedinjenih naroda o statusu

izbjeglica, (Convention and protocol relating to the status of refugees)

izbjeglica je osoba koja: „se nalazi izvan zemlje svog

državljanstva i koja uslijed osnovanog straha od proganjanja

zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj

društvenoj grupi ili političkog uvjerenja ne želi ili se ne

može staviti pod zaštitu te države".53 S druge strane stauts

52 Karen FLETCHER, „Cuba: US employs weapons of mass migration”, Green LeftWeekly, 14. V. 2003.53Convention and protocol relating to the status of refugees (http://www.unhcr.org/3b66c2aa10.html)

28

iseljenika ima osoba koja napušta državu svoga državljanstva

zbog teškog ekonomskog stanja te u drugoj državi traži priliku

za osiguranje vlastite egzistencije. U knjizi Fidel Castro. Moj život.

Biografija u dva glasa, Castro ističe kako su „izbjeglice“ s Kube

zapravo iseljenici koji idealiziraju automobile, visoke plaće i

sl. Stoga, prema Castru, radi se isključivo o migracijama koje

su ekonomski, a ne politički uvjetovane. Na upit Ignacija

Ramoneta zašto ljudi emigriraju s Kube, Castro odgovara:

„Emigriraju zato što žele imati automobil, jer žele živjeti u

potrošačkom društvu, koje se jako reklamira. Možete i Kineze

pitati zašto emigriraju.“54 Sukladno tomu, prema kubanskim

vlastima, takvi ljudi ne mogu dobiti status političkih

izbjeglica ili egzilanata.

S druge pak strane, Sjedinjene Države sve osobe koje

dolaze s Kube smatraju političkim izbjeglicama. Kao takvi

automatski stječu pravo na politički azil te, ako u roku od

godinu dana ostanu „čistih ruku“ dobivaju zelenu kartu, a

kasnije i državljanstvo. Takva imigracijska politika opravdava

se totalitarnim komunističkim režimom koji zatvara političke

neistomišljenika i onemogućava demokratske procese u zemlji.

Pripadnici kubanske manjine sebe nazivaju „egzilantima“

jer su bili prisiljeni pobjeći pred Castrom. Međutim, u

istraživanju CISSM (Center for International and Security

Studies at Maryland) navodi se razlike između pripadnosti

kategoriji egizilanata te pripadnosti etničkoj grupi. U

rezultatima istraživanja navodi se kako egzilanti utječu na

politiku države primateljice (host state) s ciljem kako bi se

54 Igancio RAMONET, Fidel Castro. Moj život. Biografija u dva glasa, Zagreb, 2009., 33029

vratili u svoju matičnu zemlju dok etnička grupa njeguje svoje

korijene, ali ne planira se vratiti.55 Sukladno tomu valja

napomenuti kako je, prema podacima CRI (Cuban Research

Institute) 62% pripadnika manjine izjavilo kako se nikada neće

vratiti na Kubu, čak i ako dođe do promijene vlasti.56 Stoga,

prema ponuđenoj definiciji kubanska manjina se ne može

definirati kao egzilantska kategorija.

Valja naglasiti kako se termin egzilant u ovom kontekstu

počeo koristiti tek nakon dolaska Fidela Castra na vlast i

uslijed migracijskih kriza.

Zahvaljujući anticastrovskoj politici kubanska manjina ima

iznimno utjecaj politički položaj u Sjedinjenim Državama.

2.7.Položaj kubanske manjine u

Sjedinjenim Američkim DržavamaZa vrijeme predsjednika Lyndona Johnsona,

1966. godine donesen je poseban zakon za

kubanske useljenike pod nazivom Zakon o

55 Impact of Diaspora Communities on National and Global Politics“(http://cissm.umd.edu/papers/files/lahneman_diaspora_report.pdf)56 FIU/Cuba Poll 2000.(http://www2.fiu.edu/~ipor/cuba2000/freq.htm)

30

reguliranju boravka kubanskih državljana (The Cuban Adjustment

Act). Zakonom je izmjenjen status kubanskih useljenika, koji su

novim zakonom, stekli status „političkih izbjeglica“. To je

podrazumijevalo automatsko pravo na politički azil i trajnu

dozvolu boravka u Sjedinjenim Državama. Niti jedna useljenička

skupina u Sjedinjenim Državama, osim kubanske, nije uživala

takvu zakonsku zaštitu. Prema tome zakonu svaki Kubanac koji bi

došao u Sjedinjene Države i ustvrdio kako je njegov dolazak

politički motiviran dobio bi dozvolu boravka.

S vremenom se Zakon „postrožio“, pa danas dozvolu za

trajno boravište u Sjedinjenim Državama Kubanci moraju čekati

najduže godinu dana, što je opet u odnosu na ostale useljenike,

najmanje. Odvjetnik koji se bavi imigracijskim pravom, Carlos

Batara ističe kako Zakon o reguliranju boravka kubanskih

državljana omogućuje za Kubance „specijalni put za trajno

boraviše u Sjedinjenim Državama“.57 Odvjetnik nadalje ističe

kako nije niti blizu strog kao ostali imigracijski zakoni.

Zakon ima brojne manjkavosti, tako „dodatnim

tumačenjem“ Zakona o reguliranju boravka kubanskih državljana

sasvim je uobičajeno da svi koji ilegalnim putem dođu s Kube

dobivaju takav status. Čak je i Wall Street Journal u travnju 2009.

godine objavio podatke koje ukazuju na manjkavosti „kubanskog

zakona“, kako ga mnogi nazivaju. Naime, prema podacima

objavljenima u članku „US Offers Refuge to Cubans, Even if

They're Not From Cuba“, američke vlasti na temelju Zakona o

57 Carlos BATARA, „The Past, Present, And Future of The Cuban AdjustmentAct“(http://www.website-articles.net/Art/1231/414/The-Past-Present-And-Future-Of-The-Cuban-Adjustment-Act.html)

31

reguliranju boravka kubanskih državljana odobravaju

stanovnicima drugih država stalan boravak u Sjedinjenim

Državama, čak i ako nikada u svome životu nisu bili na Kubi.58

Tako je najviše egzila odobreno Venezuelancima. Na listi

„Kubanaca“ našlo se i devetero Ukrajinaca.

Kao jedan od razloga nejednakosti kubanske manjine s

ostalim mnogi smatraju političku moć koju zajednica posjeduje.

Kao i važnost kubanske manjine u konzervativnoj politici

Republikanske stranke. Kubanska je manjina uspjela uspostaviti

snažan lobiji unutar američke politike. Dijelom je to

uvjetovano ogromnom količinom novca koju zajednica posjeduje.

Drugim dijelom jaka financijska moć, a time i politička,

kubanske nacionalne manjine uvjetovana je i pomoći koju pruža

američka vlada. Francis J. Sicius ističe kako su donacije, za

vrijeme Johna Kennedyja, kubanskoj manjini, ukupno iznosile 2.4

milijuna dolara na mjesec. Posebno su u financiranju bili

agilni konzervativniji Republikanci koji su tijekom 60-ih

godina donirali milijune dolara „kubanskim borcima za slobodu“,

kako su ih nazivali. Sedamdestih je godina preko Kubanskog

programa za izbjeglice ubrizgano oko 1.6. bilijuna dolara u

kubansku zajednicu. U skladu s takvom politikom Zenith grupa je

donirala oko 100 milijuna dolara kubanskoj zajedinici tijekom

60-ih godina. Mnogi smatraju kako je Zenith grupa zapravo bila

CIA-in paravan.

Treba uočiti kako se količina „novčane potpore“ kubanskoj

manjini naglo povećala dolaskom Fidela Castra na vlast. Tako

58 „US Offers Refuge to Cubans, Even if They're Not From Cuba“, Wall StreetJournal, 4. VII. 2009.

32

Izvor: Wall Street Journal, 4. VII.

financijski osnažena kubanska manjina polako je ulazila u

američku političku sferu, zahvaljujući svojoj antikomunističkoj

politici. Hendrik J. Berns, u otvorenim pismu kubanskoj

zajednici, povodom terorističkih napada na kubansko

veleposlanstvu u Kanadi koje je zajednica organizirala, piše

kako kubanska manjina u Sjedinjenim Državama uživa „vrstu

gostoprimstva i razumijevanja kao niti jedan druga“. 59

Postoji ogromna razlika odnosa zakonske regulative u

Sjedinjenim Državama prema kubanskim useljenicima u odnosu na

ostale (Salvadorce, Haićane, Bugare...). Tako na primjer, ako

Obalna straža „uhvati“ Haićanina kako se pokušava domoći

američkoga tla, Haićanin nakon razgovora sa činovnicima

Imigracijske službe, najduže u roku od tjedana dana, biva

deportiran na Haiti, ista je situacija i s ostalima željnima

„američkog sna“.

Tom Miller, autor knjige Trading with the Enemy: A Yankee Travels

Through Castro’s Cuba, u intervju za Latino USA, postavio je pitanje

zašto se drugim narodima ilegalni ulasci u Sjedinjene Države ne

toleriraju, a kubanskim se ilegalnim useljenicima još i

financira socijalizacija u američko društvo.60 U tom je

kontekstu tijekom 2006. godine organiziran prosvjed imigranta u

Sjedinjenim Državama s ciljem ostvarenja iste zakonske zaštite

koja postoji za kubanske useljenike.

Prema popisu iz 2010. godine najveću Hispansku grupu na

Floridi čine Kubanci (1.2 milijuna).61 Upravo zbog navedenih59„We don't need your violence“. An open letter to our cuban exiles“, (http://cuban-exile.com/doc_226-250/doc0238.html)60 Tom Miller, Latino USA Commentary(http://www.walterlippmann.com/docs608.html)61 The Hispanic Population: 2010.

33

činjenica i „tvrdog i konzervativnog stava“ kubanske manjine

Republikanci računaju na kubanske glasove s Floride. Sukladno

tomu tijekom predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama 2000.

godine, glasalo je 400,000 pripadnika kubanske manjine, svaki

osmi od deset glasova pripao je Georgu W. Bushu.62 Na kraju se

ispostavilo da je upravo Florida presudila u izboru američkog

predsjednika. Naime, politika se Republikanske stranke, prema

Kubi, većim dijelom podudara s oštrom politikom kubanske

manjine.

Svoj „poseban položaj“ u američkom društvu, kubanska

manjina može zahvaliti svojoj oštroj politici prema vlastima u

Havani, odnosno beskompromisnom stajalištu prema kojemu se pod

svaku cijenu mora srušiti komunistička vlast na Kubi.

2.8.Odnos kubanske manjine u SAD-u prema Kubi63

(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-04.pdf)62 „Cuban politicians set sights on higher office“, The Miami Herald, 30. XI.2003. 63 Odnos kubanske manjine, u Sjedinjenim Državma, prema Kubi najbolje oslikava slučaj trenera bejzbolske momčadi Miami Marlins, Ozzija Guillena. Guillen je u intervju za The Time Magazine izjavio kako „voli i poštuje Fidela Castra“. Izjava je u medijima ocjenja kao „katastrofalna“ te je trener Guillen, tri dana nakon izjave, suspendiran. Nedugo nakon izjave o Castru, Guillena je izašao pred novinare i zatražio oprost kubanske zajednice. Uprava kluba je iznijela i službeno priopćenje koje se ticalo „ozbiljnosti Guillenovih komentra“ u kojemu se navodi kako „ Fidel Castro nije vrijedan divljenja. Castro je brutalni diktator koji uzrokuju nezamislivu bol više od 50 godina. Živimo u zajednici s žrtvama njegove diktature, dok kubanski narod i dalje pati.“ (Onus on Ozzie to appease Cuban”, communityhttp://miami.marlins.mlb.com/news/article.jsp?ymd=20120410&content_id=28321940&vkey=news_mia&c_id=mia)Uskoro se oglasio i gradonačelnik okruga Dade tražeći da se provedu„odlučni koraci protiv Guillena“. Načelnik okruga Dade, Joe Martinez jeuputio pismo vlasniku klubu, Jeffreyju Loriju, u kojemu ističe kako je„užasno razočaran izjavama trenera kluba u vezi s kubanskim tiraninomCastrom“. Nadalje navodi kako „ je poštivanje Castra isto kao i poštivanje

34

Kubansku manjinu na Floridi većinom čine pristaše bivšeg

Batistinog režima i njihovi potomci. Kako je već navedno,

dolaskom Fidela Castra na vlast, većina dotadašnje političke

elite i njihove pristaše napustili su Kubu i naselila se na

Floridu. Došavši na Floridu započeli su kampanju protiv nove

kubanske vlasti. Svakako treba uzeti u obzir činjenicu da je

Hladni rat bio na vrhuncu, a Sjedinjene Države i Sovjetski

Savez su pomoću svojih satelitskih država održavale ravnotežu moći.

Proglašenjem socijalizma na Kubi, ona se svrstala uz sovjetski

blok. Tim je činom crveni tumor došao u američko dvorište, a

Miami je postao karipski Berlin.

Američka politika prema Sovjetskom Savezu pogodovala je

stavu kubanske zajednice prema Kubanskoj revoluciji. Kubanski

iseljenici i američka vanjska politika imala je zajedničkog

neprijatelja – komunističku Kubu. Ovakva je situacija omogućila

stvaranje većeg utjecaja kubanske manjine na američku politiku

prema Kubi. Kubanska je manjina odmah zauzela oštar stav

zahtijevajući američku pomoć u rušenju Castra s vlast.

Američka je administracija odgovorila na njihov zahtijev i u

travnju 1961. godine došlo je do invazije kubanskih iseljenika

u Zaljevu svinja (Bay of Pigs).64 Neuspjeh invazije nije pokolebao

kubanske iseljenike na Floridi. Zajednica je počela

primjenjivati još oštriju retoriku i organizirati nove napade

na Kubu.

Adolfa Hitlera ili Saddama Husseina.“ U pismu je zatražio Guillenovuostavku, navodeći kako se radi o velikoj uvredi nanesenoj „ovoj velikojzajednici“ (op.a. odnosi se na kubansku zajednicu).64 Skupinu, pod imenom Brigada 2506 uvježbavala je CIA-a.

35

Odnos kubanske manjine s Floride, prema politici na Kubi,

nije se promijenio do danas. Kada se govori o ovoj zajednici

tada se ona karakterizira kao „iznimno moćna i radiklana

zajednica“. Sukladno tomu, prema istraživanju koje je provelo

Sveučilište na Floridi 2000. godine čak 44.3% Kubanaca na

Floridi oštro se protivilo pružanju medicinskih potrepština

Kubi. Isto je istraživanje pokazalo da se 34% protivilo i

prodaji hrane Kubi.65

U kreiranju američke vanjske politike prema Kubi, važnu

ulogu imaju civilne organizacije. Stoga će se u ovom dijelu

rada prikazati načini na koje određene civilne organizacije

kubanskih iseljenika utječu na američku politiku.

2.9.Kubanske organizacije na FloridiKubanska je nacionalna manjina preko raznih političkih,

kulturnih i akademskih organizacija prisutna na svim razinama

američkog društvenog života. Tako u sklopu FIA-e (Florida

International University) djeluje CRI (Cuban Research Institute). Institut

putem predstavlja knjiga i sličnih manifestacija ukazuje na

potrebu promijene politike na Kubi.

Jedna od najutjecajnih organizacija je Kubansko - američka

nacionalna fondacija (Cuban American National Foundation).

Organizacija je osnovana početkom 80-ih godina. Jedan od

najtraženih terorista Zapadne hemisfere Luis Posada Carriles je

u intervju za The New Yortk Times rekao kako su teroristčki napada

tijekom proteklih četrdeset godina na Kubu financirani od

65 FIU/Cuba Poll 2000.(http://www2.fiu.edu/~ipor/cuba2000/freq.htm)

36

strane Kubansko – američke nacionalne fondacije.66 Nakon smrti

jednog od utemeljitelja, Mase Canosa, organizacija polako

omekšava svoj radikalni stav prema Kubi. Stoga je čak 2009.

godine, uputila zahtjev američkoj vladi za smanjenje

restrikcija prilikom putovanja na Kubu. Unatoč tomu, među

ciljevima organizacije i dalje se navodi pomoć pri „širenju

disidentskih pokreta na Kubi“ te „razbijanju mita o trijumfu

Revolucije i prikazivanje stvarnog stanja na Kubi“.67

Organizacija također prikuplja sredstva za opozicijske aktivste

na Kubi. Tako se s donacijom od 50 dolara pomaže jednoj

obitelji „političkog zatvorenika“ na Kubi dok s donacijom od 75

dolara finanicra se jedna video kamera i njezin prijevoz do

Kube. Sva ova pomoć se ilegalnim putem dovozi na Kubu. Naravno,

ovakve aktivnosti ilegalnog ulaska na kubanski teritorij i

donošenja materijala poput satelitskih telefona i ostale

opreme, kubanska vlada tretira kao terorističko djelovanje.68

Većina organizacija kubanskih iseljenika djeluju u okviru

CRI-a. Institut predstavlja krovnu organizaciju kubanskih

udruga. Od političkih organizacija, koje djeluju pod Kubanskim

istraživačkim institutom, treba spomenuti: Coordinadora Social

Demócrata, Partido Demócrata Cristiano de Cuba, Partido Social Demócrata de

Cuba i Unión Liberal Cubana. Među kulturne i akademske organizacije

valja spomenuti: Bibliotecas Independientes de Cuba i Cuban Studies

Institute. Sve navedene organizacije djeluju na Floridi.

66„A bombers tale: Taking Aim at Castro; Key Cuba Foe Claims Exiles'Backing”, New York Times, 12. VII. 1998.67 http://www.canf.org/about/about-us/68 Kubanske vlasti godinama upozoravaju State Department o ovimaktivnostima, ali do sada nije bilo službenog odgovora.

37

Putem ovih organizacija, koje su s vremenom postale jaki

lobiji u Washingtonu, kubanska manjina ima znatan utjecaj na

američku politiku prema Kubi i Latinskoj Americi. O ovom

utjecaju svjedoči i otvoreno pismo, novinara Hendrika J.

Bernsa, iz 1966. godine, upućeno kubanskoj zajednici, u kojemu

ističe kako kubanska manjina pokušava: „...nam govoriti kako

da provodimo našu vanjsku politiku i koga trebamo izabrati za

predsjednika.“69

Osim civilnih organizacija, na Floridi djeluju i militante

organizacije koje se često povezuje s terorističkim napadima na

Kubu.

2.10.Kubanska manjina i optužbe za terorizamVeliki dio Kubanaca dolaskom u Sjedinjene Države počeo se

organizirati u skupine s izrazito militantnim obilježjima

(velika kupovina oružja, vojni kampovi...) s ciljem rušenja

vlasti na Kubi. Jedna je od najpoznatijih takvih skupina

Brothers to the Rescue, sa sjedištem na Floridi. Grupu je

organizirao José Basulto, CIA-ini veteran i sudionik Zaljeva

svinja. Članovi se navedene skupine u vojnim kampovima

uvježbavaju za slučaj američkog zelenog svijetla invazije na Kubu. U

više su navrata članovi Brothers to the Rescue avionima prelijetali

kubanski teritorij i izbacivali propagandne materijale u kojima

se kubanski narod poziva na „oslobođenje od tiranske ruke“.

Jedan od najpoznatijih terorističkih napada kubanske

manjine je rušenje civilnog zrakoplova, iznad Barbadosa, u

69 „We don't need your violence“. An open letter to our cuban exiles“, (http://cuban-exile.com/doc_226-250/doc0238.html)

38

kojem su poginule 73 osobe. Napada se dogodio 1976. godine.

Bila je to najveća zrakoplovna tragedija na Zapadnoj hemisferi

do 2001. godine. Prema deklasificiranim CIA-inim dokumentima

Luis Posada Carriles, (najpoznatiji kubanski terorist) koji je

zajedno s Orlandom Boschom, organzirao napad bio je na

američkom platnom spisku (Orlandu Boschu su američke vlasti

dopustile legalni boravak u SAD-u). CIA-ini dokumenti također

otkrivaju kako je ta organizacija bila upoznata s Carrilesovim

planovima napada na putnički zrakoplov.70

Zbog navedenog napada Carriles je završio u venecuelanskom

zatvoru iz kojega je 1985. godine uspio pobjeći. Nakon

terorističkog djela i bijega iz zatvora Carriles je ilegalno

prešao granicu Meksika i Sjedinjenih Država, u kojima i danas

živi kao slobodan građanin. Međutim, zbog velikog međunarodnog

pritiska američke su ga vlasti pritvorile zbog sumnje na

„ilegalni ulazak u zemlju“, ali ne i zbog terorizma. Cijeli je

slučaj oko Carrilesa završen 2007. godine kada ga je sud u

Teksasu oslobodio, odbacivši sve optužbe. 25 članova američkog

Kongresa je, 2005. godine uputilo pismo predsjedniku Georgu

W. Bushu, u kojem ukazuju na identičnost Carrilesovog zločina

iz 1976. s onim koji se zbio u New Yorku 11. 9. 2001. Unatoč

tomu, Carrilesu nikada nije suđeno za međunarodni terorizam.

Luis Posada Carriles uživa veliki ugled u kubanskoj

zajednici kao borac za „slobodnu Kubu“.

Tijekm 60-ih izvršen je niz terorističkih napada na

kubanske ciljeve u Kanadi i Sjedinjenim Državama. Napade su

70 Deklasificirani CIA-in dokumenti vezani uz Luisa Posadu Carrilesa mogu sepronaći na stranicama NSA (National Security Archive)(http://www.picosearch.com/cgi-bin/ts.pl)

39

predvodili kubanski borci za slobodu uz potporu kubanske manjine.

Tako je 1966. godine kubanski aktivist Felipe Rivero priznao da je

izvršio bombaški napad na kubansko veleposlanstvo u Kanadi.

Tada je Hendrik J. Berns,71 u prethodno spomenutom pismu „Ne

trebamo vaše nasilje“ („We don't need your violence“), oštro

kritizirao kubansku zajednicu za širenje nasilja u Sjedinjenim

Državama.

Teroristički napadi na Kubu nastavljeni su, pojačavajući

svoj intenzitet 90-ih godina, kada je Kuba bila u „posebnom

razdoblju“ pokušavajući spasiti ekonomiju razvojem turizma. U

tom je razdoblju izvršen niz napada na turističke objekte na

Kubi. U napadu 1997. godine na hotel poginuo je talijanski

turist Fabio Di Celmo. Carriles je u intervju za The New York

Times u lipnju 1998. priznao da je organizirao terorističke

napade na Kubu, uključujući i onaj iz 1997. godine.72

O militantnosti jednog dijela kubanske manjine svjedoče i

rezultati istraživanja koje je proveo CRI (Cuban Research Institue).

Prema tim podacima 60.4% kubanske zajednice u Sjedinjenim

Državama zalaže se za američku vojnu intervenciju s ciljem

zbacivanja vlasti na Kubi.73

Osim civilnih i militantnih organizacija, važan element

kubanske manjine u oblikovanju američke politike prema Kubi,

čine političari koji pripadaju prvoj ili drugoj generaciji

71 „We don't need your violence“. An open letter to our cuban exiles“, (http://cuban-exile.com/doc_226-250/doc0238.html)72 „A Bombers Tale: Taking Aim at Castro; Key Cuba Foe Claims Exiles'Backing”, New York Times, 12. VII. 1998.73 FIU/Cuba Poll 2000.(http://www2.fiu.edu/~ipor/cuba2000/freq.htm)

40

Kubanaca u SAD-u. Na njih se referira kao na Kubanske -

Amerikance (Cuban Americans).

2.11.Kubansko – Američki političariVećina političara koja pripada kubanskoj manjini u Sjedinjenim

Državama ima veoma radikalan stav prema politici na Kubi.

Naima, većina se Kubansko-Američkih političara zalaže za

promijenu političkog sustava na Kubi.

Političari svoj utjecaj mogu širiti s političkih pozicija

koje zauzimamu, tako Američko-Kubanski političari koji sjede u

Pododboru za Zapdnu hemisferu značajno utječu na oblikovanje

politike prema Kubi.

U prilog toj tezi, ide i potpora Kubansko - Američkih

političara Luisu Posadi Carrilesu. Sukladno tomu, kongresnik

David Rivera, s Floride, otvoreno je izrazio svoju potporu

Luisu Posadi Carrillesu.74 U nizu političara koji su otvoreno

podržali Carrilesa kao „borca za slobodnu Kubu“ bio je i

tadašnji gradonačelnik grada Hialeaha (Dade okrug) Julio

Robaino.

Svoj „tvrdi stav“ prema Kubi pokazalo je petero Kubanskih

Amerikanaca, članova Kongresa. Ileana Ros-Lehtinen, Roberto

Menendez Lincoln, Diaz-Balart, Maria Diaz-Balart te Albio Sires

bili su potpisnici pisma upućenog Baracku Obami, u kolovozu

2010. Pismom su iznijeli svoje negodovanje zbog najavljenog

smanjenja ograničenja prilikom putovanja na Kubu i pružanja

određene gospodarske pomoći. Istaknuli su kako bi takva

74 Rivera je bivši član izrazito militante kubanske organizacije CubanOrtodox People's Party.

41

politika imala za posljedicu „gospodarsku korist kubanske

vlade“ te kako bi takve mjere „znatno ugrozile američku vanjsku

politiku i sigurnosne ciljeve“.75

Kubansko-Američki političari svoj utjecaj manifestiraju

kroz različite Kongresne odbore. Sukladno tomu na čelu

Kongresnog Odbora za vanjsku politiku sjedi Ileana Ros-

Lehtinen, republikanska zastupnica s Floride, koja u svojoj

biografiji ističe kako je rođena 1952. godine u Havani, ali

kako je s osam godina morala napustiti Kubu zbog komunističkog

režima Fidela Castra.76

Priča o bijegu iz „Castrovog pakla“ u biografiji Kubanskih

Amerikanaca jamči solidnu političku karijeru. Najbolji primjer

za to je Republikanac Marco Rubio s Floride. Naime, Rubio je u

biografiji naveo kako su njegovi roditelji napustili Kubu

1959., godine boreći se protiv Castrovog komunističkog režima.

Rubiju je politički pogodovala priča o sinu egzilanata koji se

nisu slagali s totalitarnim Castrovom režimom. Međutim, krajem

2011. godine Washington post je objavio priču kako Rubio nije sin

egzilanata, nego da su njegovi roditelji došli u Sjedinjene

Države tri godine prije dolaska Fidela Castra na vlast u

potrazi za boljim životom.77 Mario Rubio je zahvaljujući svojoj

„egzilantskoj pozadini“ bio u u brojnim pododmorima američkog

75 Unatoč protivljenju kubanske manjine Obama je donio odluku o smanjenjurestrikcija prilikom putovanja na Kubu. Odlukom su dopuštena studentskaputovanja te putovanja koja organizira Crkva. Ileana Ros-Lehtinen jeponovno istupila rekavši kako takva politika neće „ubrzati prodemokratskepromijene ne Kubi (...) nego će samo pogodovati komunističkom režimu“.(“Obama: Cuba Travel Restrictions To Be Eased”, Huffington post, 14. I. 2011.)76 http://ros-lehtinen.house.gov/about-me/full-biography77 “Marco Rubio’s compelling family story embellishes facts, documentsshow”, Washintgon Post, 10. X. 2011.

42

Kongresa, a bio je i najizgledniji kandidat na mjesto američkog

potpredsjednika na izborima 2012. godine. Danas se nalazi u

Pododboru za Zapadnu hemisferu, mirovne snaga i trgovinu

drogom. Na čelu toga Pododbora nalazi se također pripadnik

kubanske manjine Boba Menéndeza. Njegovi su roditelji napustili

Kubu za vrijeme Batistinog režima. Menéndez je kao zastupnik

13. Okruga u New Jerseyju bio izabran za predsjednika Odbora

Demokratske stranke u Zastupničkom domu.

U prilog tezi o tome da se kubanska manjina politički

integrirala u američko društvo govori i činjenica kako je u

posljednih dvadesetak godina mjesto gradonačenika Miamija

„rezervirano“ za Kubanske Amerikance. Xavier L. Suarez, Jose

Carollo te Manny Diaz samo su neki od pripadnika kubanske

manjine koji su bili gradonačelnici Miamija.

2.12.Posljedice utjecaja kubanske manjineNajočitija posljedica utjecaja kubanske zajednice na američku

politku prema Kubi je inzisitranje svih američkih

administracija, od 1960., na embargu prema Kubi. Iako postoji

jaki međunarodni pritisak na Sjedinjene Države da ukinu

embargo, zbog jakog protivljenje kubanske zajednice, embargo je

i danas na snazi.

Apsolutni embargo su Sjedinjene Države proglasile u

veljači 1962. godine, nakon nacionalizacije američkih tvrtki na

Kubi. S vremenom se embargo pojačao Helms – Burtovim zakonom43

(1996. godine).78 Međutim, početkom 2000-ih u SAD-u se pokreću

inicijative da se ukine zabrana putovanja na Kubu. Unatoč tomu

službena američka politika i dalje smatra kako je embargo u

„američkom nacionalnom interesu“. U svom govoru 2011. godine,

bivši demokratski kandidat za američkog predsjednika, George

McGovern ustvrdio je kako je embargo posljedica utjecaja

kubanske zajednice u Miamiju.79 Bivši američki senator Gary

Hart također je potvrdio utjecaj kubanske zajednice u politici

održavanja embarga prema Kubi, rekavši kako se embargo

pretvorio u političku moć zajednice koja ima svoj utjecaj u

objema političkim strankama (op. a. Republikanska i Demokratska

stranka) i čiji veto po pitanju embarga je u kontradikciji s

racionalnom diplomacijom.80

Prema već navedenom istraživanju koje je provelo

Sveučilište na Floridi Kubanci u Sjedinjenim Državama oštro

podržavaju američki embargo koji traje gotovo 40 godine. Prema

podacima istraživanja 62.4% podržava embargo. Međutim,

zanimljiv je podatak kako se 57,4% Amerikanca protivi embargu.

Kubanska zajednica teži što većem izoliranju Kube u

međunarodnim okvirima. Ovu tezu potvrđuje i izjava Luisa

Posade Carrilesa za The New York Times u kojoj je rekao kako je78 Prema Helms – Burtovom zakonu (Helms-Burton Act) građanima SjedinjenihDržava zabranjuje se putovanje na Kubu. Kazne za prekršitelje ovog zakonasežu od novčane kazne do 10 godina zatvora. Tako je redatelj Oliver Stoneplatio kaznu od 6,322.30 dolara zbog kršenja zakona o zabrani putovanja naKubu. 79 „George McGovern heading to Cuba to visit Castro“, The Miami Herald, June 30, 2011 (http:/ / www. miamiherald. com/ 2011/ 06/ 30/ 2293255/george-mcgovern-heading-to-cuba. html) 80 „Fiction in Foreign Policy“ The Huffington Post, March 7, 2011 (http:/ / www. huffingtonpost. com/ gary-hart/ fiction-in-foreign-policy_b_832321. html?view=print)

44

predsjednik i utemeljitelj Kubansko – američke nacionalne

fondacije Mas Canos odigrao odlučujuću ulogu u uvjeravanju

bivšeg predsjednika Billa Clintona da nastavi sa izolacijskom

politikom prema Kubi.81

Na posljednjem zasjedanju OAS (Organization of American

States) u travnju 2012. godine sve su članice zahtijevale od

američkog predsjednika Baracka Obame da ukine embargo.82

Međutim, embargo ostaje na snazi do daljenjega, kao dokaz

političkog utjecaja kubanske manjine na američku vanjsku

politiku.

ZaključakMožemo zaključiti kako kubanska manjina na Floridi predstavlja

značajan element američke politike prema Kubi. Kubanska

zajednica, zahvaljujući Zakonu o reguliranju boravka kubanskih

državljana (The Cuban Adjustment Act), civilnim i militantnim

organizacijama te Kubansko-Američkim političarima djeluje na

oblikovanje američke vanjske politike.

U Sjedinjenim Američkim Državama postoji pet nacionalnih

manjina: Hispanska ili Latino skupina (Hispanic or Latino population),

Afro-Američka skupina (Afro-American population), Azijska skupina

(Asian population), Havajska i druge pacifičke skupine (Native

Hawaiian and Other Pacific Islander) te skupina Američkih Indijanaca i

domorodačkog stanovništva Aljaske (American Inidian and Alaska Native

Population). Unutar Hispanske nacionalne manjine nalazi se

81 „A Bombers Tale: Taking Aim at Castro; Key Cuba Foe Claims Exiles'Backing”, New York Times, 12. VI., 1998.82 Ekvadorski predsjednik Rafael Correa u znak protest zbog 40-godišnjegembarga nije došao na posljednju skupštinu OAS-a.

45

kubanska manjina koja unatoč strogim imigracijskim zakonima i

općenot slaboj zakonskoj zaštiti manjina u Sjedinjenim

Američkim Državama uživa poseban status. Taj se status najviše

očituje putem Zakona o reguliranju boravka kubanskih državljana

(The Cuban Adjustment Act). Taj Zakon omogućuje useljenicima s Kube

„specijalan put“ za dobivanje državljanstva. Takvu zaštitiu ne

uživa niti jedna druga manjinska skupina.

Iako početke migracije s Kube na područje Sjedinjenih

Država sežu u drugu polovicu 19. stoljeća, utjecaj je kubanske

zajednice naglo porastao dolaskom Fidela Castra na vlast, 1959.

godine. Naime,veliki dio pristaša bivšeg diktatora Batiste

napustio je Kubu i naselio se na Floridi, odnosno u Miamiju.

Tamošnja se kubanska zajednica brojčano povečala, a s time i

njezin utjecaj na američku politiku.

Utjecaj se kubanske manjine mora promatrati u kontekstu

Hladnog rata i američke borbe protiv komunizma. Sukladno tomu,

kada je Castro došao na vlast i proglasio socijalističku

revoluciju, politika kubanska zajednica na Floridi i

Sjedinjenih Država počela se ispreplitati. Miami je postao

karipski Berlin, a kubanska manjina odlučujući instrument u borbi

protiv komunizma u Centralnoj i Južnoj Americi. Sukladno s time

kubanska je zajednica za svoju borbu dobivala izdašnu financiju

pomoć, pomoću koje je vršila razne diverzije na kubanskom

teritoriju.

Zahvaljujući svojoj politici prema kubanskoj vlasti,

kubanska manjina na Floridi osigurala si je izniman utjecaj na

američku vanjsku politiku. Taj se utjecaj očituje u američkom

46

inzistiranju na embargu prema Kubi, koji traje više od 40

godina.

Ana

Rajković

47

Popis izvora: James M. BLAUT „The Theory of National Minorities“(http://www.columbia.edu/~lnp3/mydocs/Blaut/national_question.htm)2 Vojislav STANOVČIĆ, „Pojam nacionalne manjine i tretiranje individulanih ikolektivnih prava“, Fakultet političkih nauka, Godišnjak, 2/2008., br. II. 480.-503.(http://www.fpn.bg.ac.rs/wp-content/uploads/2010/05/27-Prof.-dr-Vojislav-Stanov%C4%8Di%C4%87-Pojam-nacionalne-manjine-i-tretiranje-individualnih-i-kolektivnih-prava.pdf)3 „Rights of national minorities“(http://assembly.coe.int/Documents/WorkingDocs/doc01/edoc8943.htm)4 Rights of national minorities“(http://assembly.coe.int/Documents/WorkingDocs/doc01/edoc8943.htm)5 Seminar Series „Citizenship and National Minorities in Europe“(http://www.sant.ox.ac.uk/esc-lectures/Tanase.htm)6 „Toward a definition of national minority”(http://findarticles.com/p/articles/mi_hb3262/is_3_32/ai_n29111676/pg_2/?tag=content;col1)7 United States of America Overview(http://www.minorityrights.org/2611/united-states-of-america/united-states-of-america-overview.html)8 „Arizona Enacts Stringent Law on Immigration“, The New York Times, 23. IV.2010. 9 The Hispanic Population: 2010.(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-04.pdf)10 Overview of Race and Hispanic Origin: 2010(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-02.pdf)11 Current Rights Group International(http://www.minorityrights.org/2611/united-states-of-america/united-states-of-america-overview.html)12 Current Rights Group International(http://www.minorityrights.org/2611/united-states-of-america/united-states-of-america-overview.html)3 Revisions to the Standards of the Classification of Fedral Date on Raceand Ethnicity(http://www.whitehouse.gov/omb/fedreg_1997standards)14 U.S. Hispanic Population: 2006., Ethnicity end Ancestry Statistics BranchPopulation Division U.S. Census Bureau(http://www.census.gov/population/socdemo/hispanic/cps2006/CPS_Powerpoint_2006.pdf)15 What is a Cuban?(http://cuban-exile.com/menu1/what.html)16 The Hispanic Population: 2010., Censusu Briefs(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-04.pdf)

48

17 The Hispanic Population: 2010., Censusu Briefs(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-04.pdf)18 The Hispanic Population: 2010., Censusu Briefs(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-04.pdf)19 The Hispanic Population: 2010., Censusu Briefs(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-04.pdf)20 „The History of Ybor City“(http://www.nps.gov/nr/twhp/wwwlps/lessons/51ybor/51facts1.htm)21„Cigar Making Comes to Florida“(http://www.floridamemory.com/onlineclassroom/cigar-industry/photos/)22 „Cigar Making Comes to Florida“(http://www.floridamemory.com/onlineclassroom/cigar-industry/photos/)23 Michale GIVEN; Stanton GLANTZ, „Tobacco Industry Political Power andInfluence in Florida From 1979 to 1999“(http://escholarship.org/uc/item/9pk4k32m#page-2)24 Morgan J. MILTNER, „Artistic Exchange: the Cuban Migration to Tampa andits effect on ART in the area" (2005, University of Tennessee Honors ThesisProjects.(http://trace.tennessee.edu/utk_chanhonoproj/891)25 Alejandro PORTES; Rafael MOZO: „The political Adaptation Process ofCubans and Other Ethnic Minorities in United States: A preliminaryAnalysis“, International Migration Review, 19/1985., br. 1., 35-63.26„Impact of Diaspora Communities on National and Global Politics“(http://cissm.umd.edu/papers/files/lahneman_diaspora_report.pdf)27 Alejandro PORTES; Rafael MOZO: „The political Adaptation Process ofCubans and Other Ethnic Minorities in United States: A preliminaryAnalysis“, International Migration Review, 19/1985., br. 1., 35-63.28 Evelio GRILLO , Black Cuban, Black American, Houston, 2000., ix29 Igancio RAMONET, Fidel Castro. Moj život. Biografija u dva glasa, Zagreb, 2009., 322.30 „The Mariel Exodsu, a year in retrospect“(http://cuban-exile.com/doc_026-050/doc0033.html)31 Karen FLETCHER, „Cuba: US employs weapons of mass migration”, Green LeftWeekly, 14. V. 2003.32 Convention and protocol relating to the status of refugees (http://www.unhcr.org/3b66c2aa10.html)33Impact of Diaspora Communities on National and Global Politics“(http://cissm.umd.edu/papers/files/lahneman_diaspora_report.pdf)34 FIU/Cuba Poll 2000.(http://www2.fiu.edu/~ipor/cuba2000/freq.htm)35 Carlos BATARA, „The Past, Present, And Future of The Cuban AdjustmentAct“(http://www.website-articles.net/Art/1231/414/The-Past-Present-And-Future-Of-The-Cuban-Adjustment-Act.html)36„US Offers Refuge to Cubans, Even if They're Not From Cuba“, Wall StreetJournal, 4. VII. 2009.37 „We don't need your violence“. An open letter to our cuban exiles“, (http://cuban-exile.com/doc_226-250/doc0238.html)

49

38 Tom Miller, Latino USA Commentary(http://www.walterlippmann.com/docs608.html)39 The Hispanic Population: 2010.(http://www.census.gov/prod/cen2010/briefs/c2010br-04.pdf)40 „Cuban politicians set sights on higher office“, The Miami Herald, 30. XI.2003. 41 „Onus on Ozzie to appease Cuban”, communityhttp://miami.marlins.mlb.com/news/article.jsp?ymd=20120410&content_id=28321940&vkey=news_mia&c_id=mia)42 „A bombers tale: Taking Aim at Castro; Key Cuba Foe Claims Exiles'Backing”, New York Times, 12. VII. 1998.43 http://www.canf.org/about/about-us/44„We don't need your violence“. An open letter to our cuban exiles“, (http://cuban-exile.com/doc_226-250/doc0238.html)45 (http://www.picosearch.com/cgi-bin/ts.pl)46 „We don't need your violence“. An open letter to our cuban exiles“, (http://cuban-exile.com/doc_226-250/doc0238.html)47 (“Obama: Cuba Travel Restrictions To Be Eased”, Huffington post, 14. I.2011.)48 http://ros-lehtinen.house.gov/about-me/full-biography49 “Marco Rubio’s compelling family story embellishes facts, documentsshow”, Washintgon Post, 10. X. 2011. 50 „George McGovern heading to Cuba to visit Castro“, The Miami Herald, June 30, 2011 (http:/ / www. miamiherald. com/ 2011/ 06/ 30/ 2293255/george-mcgovern-heading-to-cuba. html) 51 „Fiction in Foreign Policy“ The Huffington Post, March 7, 2011 (http:/ / www. huffingtonpost. com/ gary-hart/ fiction-in-foreign-policy_b_832321. html?view=print)

50