KAZNENA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA U STATUTU GRADA SPLITA IZ 1312. GODINE / CRIMINAL OFFENCES...

87

Mr. sc. Dražen Škrtić, Terezija Karij, dipl.iur.: Kaznena djela protiv života i tijela u statutu grada Splita iz 1312. godine

Mr. sc. Dražen Škrtić, MUP, PU karlovačka Pregledni znanstveni radTerezija Karij, dipl.iur., Općinsko državno odvjetništvo u Sl. Brodu UDK 343.6:34(497.5 Split)(091)

KAZNENA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA U STATUTU GRADA SPLITA IZ 1312. GODINESažetak: Srednjovjekovno se kazneno pravo u literaturi opisuje uopćeno i šablonizirano,

neizostavno navođenjem nekih značajki kao što su: arbitrarnost, nejednakost, okrutnost, surovost i partikularizam. Tih nekoliko osnovnih značajki, u najo-snovnijim crtama, opisuju srednjovjekovno kazneno pravo i nedostatno je da bi se ostvario makar i površan uvid u osnovne institute srednjovjekovnog kazne-nog prava. Statuti srednjovjekovnih dalmatinskih gradova važan su dio toga hr-vatskoga srednjovjekovnog kaznenog prava. Kroz odredbe splitskog Statuta mo-guće je analizirati razvoj općih kaznenopravnih instituta najprije kao dio pojedi-načnih odredaba, a zatim i kao općih odredaba načelno jednakih za sva kazne-na djela, kaznena odgovornost odnosno kažnjavanje maloljetnika i djece, pravi-la o izricanju kazni i nužna, odnosno, opravdana obrana. Analizirane su odred-be splitskog Statuta koje se odnose na sva kaznena djela propisana Statutom i odrede o kaznenim djelima protiv života i tijela, prvenstveno kaznenih djela ubojstva i tjelesne ozljede. Odredbe o kaznenim djelima tjelesne ozljede, iako de-taljne i opširne, pokazuju svu nesavršenost kazuističkog oblikovanja inkrimina-cija i kazni i potrebu za odredbama koje propisuju primjenu analogije kako u de-finiranju kaznenog djela tako i u određivanju sankcija za kazneno djelo

Ključne riječi: kazneno pravo, srednji vijek, splitski Statut, ubojstvo, tjelesne ozljede

1. UVOD

U razdoblju srednjega vijeka do xI. stoljeća dominira običajno pravo, vrlo rijetko u pisanom obliku. To se vrijeme poklapa s vremenom kada je zapadna Europa preuzimala velik broj pravnih instituta rimskog prava koje se obrađivalo u xII. stoljeću i kasnije se zaslugom postglosatora mo-derniziralo, što je rezultiralo stvaranjem tvz. europskog općeg prava (ius commune). Do tada, na području koje su nastanjivali Hrvati, u vrijeme hrvatskih narodnih vladara, još nema recepcije rimskog prava tako da je staro hrvatsko pravo imalo, općenito govoreći, odlučujući utjecaj na po-dručjima koja su tada, u većoj ili manjoj mjeri, bila pod hrvatskom vlašću ili inače pod hrvatskim utjecajem. Prve kodifikacije datiraju s početka xIII. stoljeća u obliku gradskih statuta, privatnih pravnih zbirki te statuta slobodnih kraljevskih gradova. Izvori srednjovjekovnog kaznenog prava su pored kodificiranog običajnog prava i sudske prakse (iudicum sententiis) i receptirano rimsko pravo, kanonsko pravo, talijansko svjetovno pravo (statuti) i kraljevsko pravo ( ordonanse, edikti,

88


dekreti, povlastice i dr. ). Različitost i brojnost izvora materijalnog kaznenog prava uzrok su arbi-trarnosti i opće pravne nesigurnosti.

Prvi kodeks splitskog gradskog prava je Statut iz 1240. Splitski načelnik (potestas) Garganus de Arshindis redigirao je jedan zbornik koji je nazvao «Capitularium» i u njemu popisao sve dobre običaje koje je Split od starina imao, a k tome pridodao još mnoge druge norme neophodne za vr-šenje javnih i privatnih funkcije, za rješavanje sporova, kažnjavanje zločina i uopće suđenje od-nosno obavljanje sudskih funkcija. Taj Statut prihvaćen je, prihvatila ga je splitska narodna skup-ština, ali se nije sačuvao.1 Potestat Percevalus, sin Ivana iz Ferme je 1312. godine načinio novu kodifikaciju splitskog prava.2 Splitski Statut, pored izvornog teksta kodifikacije Statuta, čine i odredbe Statuta koje su naknadno usvojene kao i naknadne reformacije. Novi statuti i reforma-cije čine s osnovnim Statutom iz 1312. godine jednu cjelinu.3 Hrvatski srednjovjekovni statuti, pa i Statut grada Splita iz 1312. godine u pravnom smislu bili su kodifikacija javnog i privatnog prava.

Tekst Statuta razdijeljen je u šest knjiga. Svaka knjiga podijeljena je na glave numerirane rim-skim brojkama. Glave su podijeljene na nenumerirane odlomke. Glave Statuta, s odlomcima, us-poredive su s člancima suvremenih propisa. Prva knjiga normira položaj Crkve unutar splitske komune, druga knjiga određuje položaj i strukturu upravnih organa komune, treća knjiga uređu-je pitanja obiteljskog prava, stvarnog i obveznog prava i parničnog postupka, četvrta knjiga sa-drži odredbe materijalnog i postupovnog kaznenog prava, peta knjiga sadrži odredbe kojima se u pretežnom dijelu propisuje komunalni red komune i šesta knjiga sadrži najveći broj odredaba iz pomorskog prava. Za analizu odredaba općih instituta materijalnog prava i odredaba o kazne-nim djelima protiv života i tijela, korišten je tekst Statuta četvrte knjige statutarnih odredaba na hrvatskom jeziku u redakciji Antuna Cvitanića.4

U četvrtoj knjizi navedene su odredbe materijalnog i procesnog kaznenog prava. Odredbe su nesistematizirane i nisu podijeljene na odredbe materijalnog i postupovnog prava, niti su poseb-no odvojene odredbe materijalnog prava koje se odnose na opće odredbe, primjenjive na sva ka-znena djela propisana Statutom i odredbe o kaznenim djelima. Određene glave sadrže i materi-jalne i procesne odredbe.5 U odredbama Statuta nalazimo i zametke općih kaznenopravnih insti-tuta. U radu ćemo obraditi odredbe općih kaznenopravnih statuta, odredbe o kaznama i odredbe o kaznenim djelima protiv života i tijela.

2. OPĆI KAZNENOPRAVNI INSTITUTI

2.1. Zakonitost

Pri oblikovanju većeg broja inkriminacija ne polazi se od misaonog poopćenja glede dobra koje se štiti nego se povodi za vanjskim obilježjima ponašanja i njih unosi u biće kažnjivog djela kao njegove konstitutivne elemente. Pri kodifikaciji kaznenopravnih odredaba nisu u potpuno-sti zamijenjene odredbe običajnog prava i on ostaje supsidijarni izvor prava u funkciji popunjava-

1 Cvitanić, A., Statut grada Splita, Književni krug Split, 1998. str. 36.



4 Cvitanić, A., Statut grada Splita, Književni krug Split, 1998.

5 Knjiga četvrta, GL. xxV. O tajnom udruživanju i urotama

89


nja pravnih praznina. U nedostatku adekvatnog broja pravnih normi pored odredaba običajnog prava pravne praznine popunjavaju se i analogijom.Analogijom su stvarani novi oblici kažnjivih ponašanja ili novi kvalificirani oblici već propisanih kažnjivih ponašanja koja se temelje na op-ćim pravnim stavovima i duhu pravnog poretka u cjelini. Hrvatski srednjovjekovni statuti, pa i splitski Statut potvrđuju arbitrarnost kao jednu od općih karakteristika kaznenog prava tog raz-doblja. Statutom je propisana primjena analogije i postupanja prema sličnim slučajevima koji su Statutom određeni.6 Ovakva odredba, primjenjiva na sve kaznenopravne odredbe Statuta, omo-gućuje arbitrarnost. Arbitrarnost i samovolja gradskog načelnika u načinu dokazivanja omogu-ćena je i postupovnim odredbama.7

2.2. Kaznena odgovornost maloljetnika i djece

Statut donosi odredbe o kažnjavanju djece i maloljetnika za kaznena djela propisana Statu-tom. Odredba ima opći značaj za sva kaznena djela propisna Statutom. Odredba diskriminira po-činitelje kaznenih djela prema dobi. Obvezna je primjena blaže ili manje kazne za muškarce mla-đe od 14 godina i žene mlađe od 12 godina.

2.3. Namjera

Namjera nije definirana kao opći kaznenopravni institut. Kaznena djela propisana Statutom moguće je počiniti s namjerom i iz nehaja. Kažnjavanje za nenamjerno počinjeno kazneno dje-lo, slično kao i suvremenim kaznenim zakonima, propisano je samo iznimno. Kazna za djelo koje nije počinjeno namjerno se odmjerava prema društvenom položaju osobe i težini djela.8 U tekstu odredbe Statuta na hrvatskom jeziku, umjesto djela stoji „prekršaja“. U tekstu na latinskom stoji „qualitate facti“, stoga smatramo da se radi o pogrešci te da bi na tom mjestu trebalo stajati djela.

U određivanju odgovornosti odlučujuće su vanjske oznake ponašanja odnosno objektivni pri-stup. Kažnjava se posljedica, objektivno zlo. Za postojanje odgovornosti dostatan je kauzalni neksus između djela i počinitelja. Kažnjavanje počinitelja kaznenog djela propisano je i bez utvr-đivanja uzročno posljedične osnovice kažnjavanja. Kažnjavanje čarobnjaštva, smrtnom kaznom, temeljilo se na pretpostavci da postoji uzročno posljedična veza između radnje počinitelja i zla koje je naneseno ili moglo biti naneseno neodređenom broju osoba. Neke naznake kažnjavanja za namjeru nalazimo u odredbama o kaznenim djelima tjelesne ozljede. Kazna je odmjerena pre-ma objektivnoj posljedici radnje počinitelja i prema uporabljenom sredstvu za izvršenja kazne-nog djela. Za istu posljedicu, ozljedu kao posljedicu udarca, kazna je odmjerena prema vrsti upo-rabljenog sredstva. Za plemića koji udari plemića, rukom, nogom ili laganom batinom, ako ne bi došlo do krvi ili pojave modrice, propisana je kazna od 10 libara, a ako bi udarac bio zadan no-žem, bodežom ili mačem, ako ne dođe do prolijevanje krvi ni pojave rane, propisana je kazna od 25 libara.9

6 Knjiga četvrta, GL. xxII. U sličnim slučajevima treba slično postupati

7 A u tom slučaju načelnik treba imati punu mogućnost istraživanja (i odlučivanja po svojoj slobodnojocjeni dok ne prekoračio spomenutu kaznu. GL. xL. O onome koji samog sebe udara

8 Ako pak tko zapali neki vinograd, neka slično tome bude kažnjen iznosom od 50 libara ili manjim iznosom ako to nije namjerno napravio vodeći računa o položaju osobe i težini djela. GL. xxxV. O podmetačima vatre

9 Knjiga četvrta, GL. xVI. O udarcima i drugim povredama

90


2.4. Krivnja

Načelo kauzalne odgovornosti na bazi samog učina bez obzira na volju počinitelja nije bilo potpuno napušteno jer su i djeca mogla biti kažnjena, makar i blažim kaznama. O vrsti i stup-nju subjektivnog zaključivalo se na temelju društvenog položaja osobe, ali je krivnja imala svoj-stva objektivne odgovornosti.

2.5. Zajedničko izvršenje kaznenog djela

Pomaganje i poticanje u određenim odredbama Statuta propisani su kao samostalna kazne-na djela.

2.5.1. PomaganjeU Statutu pomaganje ne postoji kao opći pojam koji se odnosi na sve odredbe Statuta. U

odredbama o kaznenom djelu ubojstva, propisana je smrtna kazna za počinitelja kaznenog dje-la i osobu koja je počinitelju pomagala u izvršenju kaznenog djela.10 Pridruživanje u napadu na određenu osobu kažnjava se polovinom kazne koja je propisana za glavnog napadača, i propisa-no je kao samostalno kazneno djelo. Odredba je pokušaj razgraničenja odgovornosti glavnog po-činitelja i pomagača, samo do trenutka dok nisu ostvarena obilježja nekog drugog kaznenog dje-la. Ukoliko je napadom prouzročena ozljeda napadnutog, svaki se od napadača kažnjava kaznom propisanom za određeno kazneno djelo.11

2.5.2. PoticanjePoticanje nije definirano kao opći kaznenopravni institut. Poticanje je posredno navedeno u

odredbi O najmljenim ubojicama.12 Odredbom Statuta određeno je kažnjavanje i počinitelja i po-ticatelja istom kaznom koja je propisana za kazneno djelo ubojstva koja je pooštrena novčanom kaznom.13

2.6. Pokušaj

Pokušaj nije definiran kao opći kaznenopravni institut. Ako tko u nekoj svađi gnjevno protiv drugoga istrgne ili iz korica izvuče nož, bodež ili slično, za samu tu radnju neka se kazni ….. ako bi tim oružjem nekome prijetio, neka se kazni…. ako bi tim oružjem nekoga udario u koji dio tijela neka se kazni...14 Izvlačenje mača ili bodeža na Trgu svetog Lovre ili svetog Dujma da bi se nekog povrije-dilo je samo pripremna radnja koja se kažnjava kao samostalno kazneno djelo.15 Počinitelj se ne kažnjava za pokušaj kaznenog djela ubojstva “.. ako pak napadnuti ne bi umro, ali bi koji ud bio ošte-ćen neka se počinitelj kazni sa 100 libara ...”16 već samo za dovršeno kazneno djelo Pripremna rad-

10 Knjiga četvrta, GL. xVII. O ubojstvu i onesposobljavanju (kojeg) uda, GL.LxxxVII. O čarolijama

11 Knjiga četvrta, GL. xIV. Kazne treba izricati prema statutarnim odredbama.

12 Knjiga četvrta, GL. xLVIII. O najmljenim ubojicama

13 Knjiga četvrta, GL: xLVIII. O najmljenim ubojicama

14 Knjiga četvrta GL.xVI O udarcima i drugim povredama

15 Knjiga četvrta, GL. xLIV O onima koji se laćaju oružja na Trgu svetog Lovre i svetog Dujma, GL. xVI O udarcima i drugim povredama

16 Knjiga četvrta, GL. xVII. O ubojstvu ili onesposobljavanju kojeg uda

91


nja kao samostalno kazneno djelu u kaznenopravnim odredbama splitskog Statuta se, kao i u su-vremenom kaznenom pravu, kažnjava tek izuzetno.

2.7. Nužna obrana

Opravdana obrana je opći propis koji se primjenjuje na sva kaznena djela propisana Statutom. Obranu, poduzetu radi obrane sebe ili svojih (ali ne drugih), dok traje napad, u okviru opravdane obrane, razlog je za oslobođenje od kazne. Nužna obrana određena je načelno i to određujući, go-tovo poput suvremenog zakonodavca, s jedne strane zahtjev za aktualnim i protupravnim napa-dom, a s druge strane, prijeko potrebnu obranu zajamčenu propisivanjem proporcionalnosti iz-među intenziteta i opasnosti napada i same obrane.17 Postojanje opravdane obrane se dokazuje u propisanom postupku.18 Odredbe o opravdanoj obrani, su prema suvremenom shvaćanju nužne obrane, različite od pojma samoobrane i nužne obrane. Naime, pojam samoobrane podrazumije-va pravo osobe na obranu sebe. Pojam nužne obrane, u suvremenom pravu, podrazumijeva pra-vo na obranu sebe i drugih, neovisno o stupnju srodstva i obvezama garanta. Opravdana obrana podrazumijeva obranu sebe i svojih ali ne i drugih. Pored nužne obrane Statut sadrži i odredbe o kolektivnoj obrani građana Splita u sukobu sa strancima. Strancu koji je povrijedio građanina Splita, oštećeni ili njegovi srodnici mogu nekažnjeno uzvrati jednakom mjerom.19

Jačanjem javnopravnih odredaba srednjovjekovnih statuta nastojalo se ograničiti pravo na osvetu. Prema odredbama Statuta uzvraćanje za učinjeni zločin, osveta je osnova za blaže kažnja-vanje. Kao i kod opravdane obrane, uvjet je da se uzvraća zlo koje je naneseno određenoj osobi ili njegovim srodnicima. Počinitelj se kažnjava relativno visokom novčanom kaznom. Odredbe expresiss verbis ne propisuju omjer učinjenog i uzvraćenog zla ali iz odredbe “ .. tko uzvrati neko-me neku nepravdu ili ozljedu...” proizlazi da je dopušteno uzvratiti istom vrstom i mjerom neprav-de ili ozljede, pri čemu je irelevantna vrsta pravnog dobra na koje se odnosi odredba.20

17 Jaramaz-Reskušić, I., Kazneni sustav u Šibeniku od 14.-16. stoljeća, Šibenik, 1996., str. 67.

18 Knjiga četvrta, GL.xLV. O onome tko drugoga povrijedi u samoobrani, isto tako određeno je i naređeno glede svih zločina što se spominju u ovom zborniku statutarnih odredaba, ako netko nekoga ozlijedi u samoobrani ili u obrani svojih, pa to učini namah, u trenutku dok se još (prema njemu ili njegovima) vrši zločin, a ne prijeđe granice opravdane obrane, to jest ako upotrijebi isto oružje i istu silu, pa se to na propisani način dokaže, neka ne smije nipošto biti kažnjen, jer se pretpostavlja da je s pravom postupio svatko tko brani vlastiti život, a svi zakoni i sva prava dopuštaju silu silom suzbiti.

19 Isto tako je određeno i naređeno, ako koji stranac ne upotrijebivši oružje udari i ozlijedi bilo kojeg splitskog građanina, da ga onda taj splitski građanin i njegovi srodnici mogu bez oružja nekažnjeno udariti i ozlijediti.

Ako rečeni stranac bilo gdje oružjem i bez prolijevanja krvi udari bilo kojeg splitskog građanina, spomenuti splitski građanin i nje-govi srodnici mogu tog stranca nekažnjivo oružjem i bez prolijevanja krvi udariti i ozlijediti.

A ako bi spomenuti stranac udario oružjem uz prolijevanje krvi kojeg splitskog građanina, tada ga spomenuti splitski građanin i njegovi srodnici mogu nekažnjivo udariti i ozlijediti oružjem i uz prolijevanje krvi. Pri tom građanin koji ozlijedi stranca, mora na propisani način dokazati pred istim upraviteljem da je stranac njega prvi prethodno udario.

I općenito ova se statutarna odredba mora nepovredljivo poštivati prilikom svake tjelesne i osobne ozljede koju bi stranac nanio splitskom građaninu. GL xxxII. O strancima koji ozlijede splitske građane

20 Isto tako određeno je i naređeno, ako tko uzvrati nekome neku nepravdu ili ozljedu koja mu je učinjena ili je nanesena nekome od njegovih srodnika, ili supruzi, ili mužu, ili nekome od njegovih predaka ili potomaka, ili također njegovu srodniku iz pobočne linije, ili iz tazbine, sve do trećeg stupnja srodstva, pa se na sudu to uzvraćanje zločinom kao i uzvraćeni zločin dokažu, neka se svaki put kazni s 10 libara. GL. xV. O uzvraćanju zbog nanesene nepravde

92


3. OPĆE ODREDBE

Statut sadrži opće odredbe koje se primjenjuju na sva kaznena djela. Odredbe o načinu izrica-nja kazni, podvostručenju kazne, izricanje polovine propisane kazne odredbe o kažnjavanju zbog udruživanja radi počinjenja kaznenog djela odnose se na sva kaznena djela propisana Statutom.

3.1. Odredbe o kaznama

Prvobitna kaznenopravna reakcija društva, krvna osveta, razvija se u nove oblike kazneno-pravne zaštite. Razvija se složen sustav tjelesnih i novčanih kazni a za najteža kaznena djela pro-pisuje se smrtna kazna. Pravo kažnjavanja ius puniendi koncentrirano je u gradskoj zajednici. Cilj kažnjavanja i reakcije gradske zajednice prema počinitelju kažnjivog ponašanja i dalje je odmaz-da i osveta kao satisfakcije oštećenom i zajednici a kazna dobiva i preventivnu funkciju. Gene-ralna prevencija ostvarivala se zastrašivanjem, prijetnjom strogim i okrutnim kaznama i njiho-vim javnim izvršavanjem, a specijalna samom primjenom kazne na počinitelja djela, bilo da se kaznenim mučenjem suzdrži od ponovnog vršenja djela, bilo da se invalidiranjem ili protjeriva-njem iz zajednice onemogući u njegovu ponavljanju, ili pak da se smrtnom kaznom potpuno eli-minira odnosno učini neškodljivim.21 Manje naglašena ali čini se jako važna svrha kažnjavanja je obeštećenje oštećenog. Privatna odmazda za nanesenu nepravdu ili ozljedu stanovnika komu-ne ili njegovih srodnika, sankcionirana je kao kazneno djelo22 Ostaci odmazde propisani su samo kod odredaba o kaznenim djelima tjelesne ozljede koje bi na štetu splitskih stanovnika počinio stranac. Oštećeni i njegovi srodnici mogli su nekažnjeno istom mjerom uzvratiti udarac ili nani-jeti ozljedu počinitelju.23

Sustav propisanih novčanih kazni jasno naglašava društvene podjela splitske komune tog vremena. Izričito se naglašavaju kazne propisane za neplemiće i plemiće i propisane su prema staleškoj pripadnosti počinitelja odnosno oštećenog. Pripadnost određenom staležu, utvrđiva-na je pored ostalog i u kaznenom postupku24 Analizom odredaba moguće je zaključiti da su ka-zne za počinitelje istih kaznenih djela, u slučaju kad počinitelj i oštećeni pripadaju istom društve-nom staležu, za svaki društveni stalež, različite. Naime, novčane kazne za ista kaznena djela kad su počinitelj i oštećeni plemići znatno su, u pravilu dvostruko veće od slučaja kad su počinitelj i oštećeni neplemići. Ove odredbe imaju svrhu odvraćanja plemića od počinjenja kaznenih djela.25 U slučajevima kad je počinitelj plemić a oštećeni neplemić propisana je, u pravilu, ista novčana kazna kao i u slučaju kad su i počinitelj i oštećeni neplemići. U slučaju kad je počinitelj neplemić, oštećeni plemić, propisana je novčana kazna dvostruko veća od kazne za isto kazneno djelo kad su počinitelj i oštećeni plemići. Privilegirani položaj plemića, u sustavu kazni naglašen je odred-bama o kažnjavanju za kazneno djelo ubojstva, kad je počinitelj plemić a oštećeni neplemić i izu-zetak plemića od izricanja kazne izgona ili egzila.

21 Jaramaz-Reskušić, I., Kazneni sustav u Šibeniku od 14.-16. stoljeća, Šibenik, 1996., str. 69.

22 Knjiga četvrta, GL: xV. O uzvraćanju zbog nanesene nepravde

23 Knjiga četvrta, GL. xxxII. O strancima koji povrijede splitske građane

24 Prema jednoj sudskoj bilješci od 24. siječnja 1416. godine u sporu o ranjavanju tužitelj treba pod zakletvom označiti svoj pravni položaj pa ako se iskaže kao građanin ( si se civem in dicto juramento approbavit), tada će mu tuženi platiti 5 maraka ( a općini jednu marku na ime troškova ), a ako se prizna za stanovnika ( inclinus tj, inquilinus), tada tuženi ( u tekstu vjerojatno pogrešno naveden tužitelj) plaća samo 2.5 marke ( i 100 denara tj. polovicu marke za općinske troškove). Margetić, L., Srednjovjekovno Hrvatsko kazneno pravo obvezno pravo, Zagreb-Rijeka, 1997., str. 361.


93


U odredbama o kaznama prisutni su ostaci vražde. Vražda, homagij, dio je odredaba svih na-vedenih statuta koji sadrže odredbe o ubojstvu i dio je običajnog prava, pa tako i onih statuta koji u kaznenopravnim odredbama ne navode kazneno djelo ubojstva. Imovinski odnosi i prak-tično rješavanje pitanja imovine počinitelja kaznenog djela ubojstva neophodni su zbog daljnjeg funkcioniranja i razvoja zajednice, bilo da je izvršena smrtna kazna bilo da je počinitelj pobje-gao iz distrikta. Naime, ako plemić ubije pučanina kažnjava se novčanom kaznom u korist ko-mune (javna kazna) i obvezom plaćanja istog novčanog iznosa potomcima ili najbližim srodni-cima ubijenog.26

3.2. Individualizacija kazne

Individualizacija kazne za počinjena kaznena djela provedena je u nekoliko odredaba. Pr-venstveno se radi o odredbi o odgodi izvršenja smrtne kazne propisana je i za trudnu ženu, dok ne rodi,27 i odredbama kojima se propisuje kažnjavanje novčanom kaznom kaznenog djela koje je počinio član obitelji. Novčana kazna kojom je osuđen sin obitelji koji je još pod očinskom vla-šću, ne smije se prisilno naplatiti od oca radi izvršenja presude.28 Novčana se kazna ne može pri-silno naplatiti ni od muža radi izvršenja presude za kazneno djelo koje je počinila njegova supru-ga za vrijeme trajanja braka. Novčana kazna se naplaćuje od miraza ili druge imovine supruge ili se ona zadržava pod nadzorom na prikladnom mjestu, na njen trošak do plaćanja kazne.29 Sta-tut propisuje i obvezno obeštećivanje suvlasnika nekretnine počinitelja kaznenog djela propisa-nog Statutom. Prilikom naplate kazne ili konfiskacije imovine počinitelja kaznenog djela mora se voditi računa da izvršenje kazne ne povrijedi vlasnička prava članova obitelji ili suvlasnika ne-kretnine, odnosno isplati pravične naknade i naknadi štetu koja bi nastala izvršenjem presude onom suvlasniku koji nije počinio kazneno djelo.30 Obveza naknade štete koja bi nastala izvrše-njem kazne ili odgoda izvršenja kazne propisuje se i za obeštećenje osobe koja je temeljem ugo-vora za obradu zemlje obrađivala zemlju prema procjeni vrijednosti uroda ili se odgađa izvršenje kazne do ubiranja uroda.31

Za kaznena djela propisana Statutom bilo je moguće izreći smrtnu kaznu, tjelesne kazne - ka-znu odsijecanja dijelova tijela, kaznu žigosanja, novčanu kaznu i kaznu izgona ili egzila. Smrtna kazna i novčane kazne propisne su kao glavne kazne.

3.3. Smrtna kazna

Smrtna kazna propisana je kao glavna kazna za najteža kaznena djela. Način izvršenja smrt-ne kazne samo je iznimno propisan, vješanje32 ili spaljivanje.33 Smrtna kazna je supsidijarno pro-pisana za plemiće, počinitelje kaznenog djela ubojstva na štetu pučanina. ako u zakonom odre-

26 Knjiga četvrta, GL. xVIII. O plemiću koji ubije pučanina

27 Knjiga četvrta, GL. LxxxIV. O trudnici koja počini ubojstvo

28 Knjiga četvrta, GL. LxxxI. O zločinima što ih učini sin (koji je) još pod oćinskom vlašću.

29 Knjiga četvrta, GL. LxxIII. O zločinima supruge

30 Knjiga četvrta, GL. xxVII. O onima koji imaju zajedničku kuću ili kulu, GL. xxVI. stavak 2. Obrađivač zemlje ne smije izgubiti(svoj ) dio prihoda s nje

31 Knjiga četvrta, GL. xxVI. stavak 1. Obrađivač zemlje ne smije izgubiti (svoj ) dio prihoda s nje

32 Knjiga četvrta, GL. xxxIV. O krađama, nasiljima, kradljivcima (novca) iz kese i razbojnicima

33 Knjiga četvrta, GL. xxxV. O podmetačima vatre

94


đenom roku ne bi platili novčanu kaznu.34 Smrtnom kaznom se kažnjavao i višestruki recidivi-zam imovinskih delikata.35

3.4. Tjelesne kazne

Tjelesna kazna, odsijecanje ruke, noge ili neka druga tjelesna kazna je u suštini supsidijarna kazna. Izriče se ako počinitelj kaznenog djela ne bi mogao platiti novčanu kaznu.36 Odredba o za-mjeni novčane kazne tjelesnom kaznom, odsijecanje ruke, koja se eksplicitno ne izriče, ali se po-drazumijeva, u slučaju nemogućnosti naplate novčane kazne, naznaka je trendova kažnjavanja koji su u konačnici doveli do ukidanja tjelesnih kazni.37 Specifična tjelesna kazna, žigosanja, izri-cana je kao supsidijarna kazna počiniteljima koji nisu bili u mogućnosti platiti novčanu kaznu.38 Žene se ne kažnjavaju tjelesnom ukoliko nisu u mogućnost platiti novčanu kaznu, već im se do plaćanja novčane kazne određuje zadržavanje pod nadzorom … na doličnom, prikladnom i pristoj-nom mjestu na svoj vlastiti trošak, dok potpuno ne isplati ono na što je osuđena.39

3.5. Novčane kazne

Novčane kazne kao glavne kazne propisane su za najveći broj kaznenih djela. Novčane ka-zne za većinu kaznenih djela propisane su u apsolutnom iznosu, na taj način da je propisan samo posebni maksimum,40 i tako da je istovremeno propisan iznos novčane kazne i ovlast povećanja ili smanjenja kazne.41 Propisana novčana kazna je prema određenim okolnostima izvršenja ka-znenog djela izricana u visini polovice iznosa propisane kazne ili u dvostrukom iznosu propisa-ne kazne.

3.5.1. Polovica iznosa propisane kazneOdredbama Statuta propisano je i obvezno izricanje kazne, samo polovice kazne propisane

za određeno kazneno djelo za kaznena djela kad su počinitelj i oštećeni istog spola42 i za neka ka-znena djela počinjena izvan grada.43

34 Knjiga četvrta, GL. xVIII. O plemiću koji ubije pučanina.

35 Knjiga četvrta, GL: xxxIV. O krađama, nasiljima, kradljivcima (novca) iz kese i razbojnicima, .. A ako bi rečeni kradljivac ili otimač učinio takva zla više od dva puta, neka se objesi na vješala tako da umre.

36 Knjiga četvrta, GL: xxxIV. O krađama, nasiljima, kradljivcima (novca) iz kese i razbojnicima,


38 Knjiga četvrta, GL. LxxxVI. O uklanjanju međaša s nečije zemlje, …A ako ne bude mogao isplatiti ono na što je kažnjen, neka se žigoše (usijanim željezom) na čeljusti sa tri žiga.

39 Knjiga četvrta, GL: LxxIII. O zločinima supruge

40 Knjiga četvrta, GL: xxxV. O podmetačima vatre, … iznosom do 50 libara….

41 Knjiga četvrta, GL. LVIII. O onima koji donose drva ili povrće izvana, … neka se osudi na 20 solida, ili na više ili na manje…..

42 Knjiga četvrta, GL. x. O zločinima što ih učini žena jedna drugoj

43 Isto tako je određeno i naređeno da se sve kazne i globe za sve zločine koji se počne izvan zidina i vrata grada Splita moraju prepo-loviti ( u odnosu na one za zločine počinjene u Splitu) osim ako se radi o ubojstvu, izdaji, drumskom razbojstvu, prijelomu ili saka-ćenju uda i svim zločinima u kojima bude prolijevanje krvi uslijed udaraca oružjem u povodu kojih hoćemo da se prije spomenute kazne u cjelini primjenjuju. GL. VIII. o zločinima učinjenim izvana grada Splita.

95


3.5.2. Dvostruki iznos propisane kazneZa udarac u lice44 propisna je kazna u dvostrukom iznosu od kazne za udarac u koji drugi dio

tijela.45 Kazna u dvostrukom iznosu propisana je ako je kazneno djelo počinjeno na određenom mjestu, palači splitske komune ili pred načelnikom odnosno upraviteljem grada, 46

3.6. Kazna izgona

Kazna izgona ili egzila je prvenstveno izricana radi obrane komune od nepoćudnih elemena-ta. Kaznu izgona nije moguće izreći plemiću.

3.7. Opća pravila za izricanje kazni

Općom odredbom je određeno da izrečene kazne moraju biti po vrsti i mjeri kazne, u granica-ma koje su propisane za određena kaznena djela. Blaža ili stroža izrečena presuda mora se uvijek svesti na to koja je i kakva je propisna u zborniku statutarnih odredaba. Razliku između propisa-ne i izrečene kazne nadoknađuje onaj tko je kaznu izrekao iz svoje vlastite imovine.47 Ipak, Statut propisuje nekoliko izuzetaka. Prvi izuzetak su odredbe o određivanju kazne za muškarce koji su u vrijeme izvršenja kaznenog djela bili mlađi od 14 godina i ženama koje su u vrijeme izvršenja kaznenog djela bile mlađe od 12 godine za koje Statut propisuje obvezu izricanja blaže ili manje kazne s obzirom na društveni položaj osobe i težinu djela.48 Ukoliko su posljedice kaznenog dje-la neznatne, kazna se može ublažiti prema slobodnoj ocjeni splitskog upravitelja ili službenika.49

3.8. Pravila za izricanje novčanih kazni

Pravila o izricanju kazni su opći propis koji se odnosi na sve kazne propisane kaznenoprav-nim odredbama Statuta. Podvostručenu kaznu nije dozvoljeno udvostručiti. Kazna se izriče za svako kazneno djelo posebno i izrečene kazne se zbrajaju.50

44 Ako bi ga pak udario u lice, neka se kazna podvostruči. GL. xVI. O udarcima i drugim ozljedama

45 Ovdje treba naglasiti da se radi o kaznenim djelima tjelesne ozljede a da su kaznena djela protiv časti i ugleda propisana u poseb-noj glavi Statuta, GL. xIx. O guranju i drugim zločinima.

46 GL. xIII., O napadu,

47 Knjiga četvrta, GL. xIV. Kazne koje treba izricati prema statutarnim odredbama

48 Knjiga četvrta, GL. LVII. O zločinima dječaka i djevojčica

49 Ako pak netko udari koga drugom vrstom oružja ili iglom ili prstenom što ga drži na ruci ili sličnim pa bi zbog toga došlo do lakše ozljede, tada neka se kazna ublaži prema slobodnoj ocjeni splitskog upravitelja i službenika vodeći računa o društvenom položaju osobe i težini djela. GL.xxxIII. O udarcima škarama, (ubodu) iglom i sličnim (predmetima)

50 Uzmimo sada slučaj da neki neplemić udari kojeg plemića rukom poslije trećeg zvona, to jest noću, i na dan svetkovine svetog Duj-ma, (pitanje je) kako kazniti ga i kako treba spomenutu kaznu podvostručiti? Zacijelo treba kratko odgovoriti da pošto je izvršeno jedno podvustručenje za udarac pri izricanju kazne ne smije se vršiti podvustručenje s obzirom na druge (okolnosti) koje inače traže podvustručenje (kad bi se povodom njih) izricala prva kazna, jer ono što je podvostručeno ne smije se podvostručiti, već (se može podvostručiti ) ono što je jednostruko to jest prva kazna.

Zato se u dotičnom slučaju spomenuti neplemić kažnjava najprije s 10 libara zbog udarca u lice, a zatim budući da je neplemić uda-rio plemića kazna raste za daljnjih 100 solida, pa zatim da je to bilo na dan svetkovine blaženog Dujma, raste kazna za drugih 100 solida, pa budući da je to bilo noću za još sto solida. I tako će se za prije spomenuti udarac počinitelj kazniti s 25 libara. Otuda na taj način treba podvustručiti kazne onaj tko to pravilno shvaća. Zato zakon kaže da se vrši samo jedno podvustručenje a na drugom mjestu kaže da će se početverostručiti ono što je jednostruko. GL.xCII. O zločinima učinjenim noću

96


3.9. Arbitrarnost i analogija kod izricanja kazni

Autorima Statuta su u praktičnoj primjeni odredaba Statuta uvidjeli neke, vjerojatno i sve ne-dostatke statutarnih odredaba, stoga na razini teorijskih postavki u Statut unijeli odredbe o ana-lognoj primjeni odredaba o kaznama, za kaznena djela koja nisu bila propisana odredbama Sta-tuta i za kazne koje nisu bile propisane odredbama Statuta. Analogija pri izricanju kazne za po-činjeno kazneno djelo, propisana je odredbama Statuta. Ako za neko kazneno djelo nije određe-na kazna u zborniku statutarnih odredaba, tada u određivanju kazne treba postupiti prema slič-nim slučajevima.51 Kazna se određuje prema društvenom položaju osobe i težini samog djela, uz obvezu, da se od različitih kazni propisanih statutarnim odredbama izreče blaža kazna.52 Nagla-šavanje potrebe izricanja blažih kazni odnosno ublažavanja kazni posljedica su općeg uvjerenja o potrebi humanizacije kaznenog prava. Analogija je omogućavala neograničenu arbitrarnost u izricanju kazni i bila jedan od osnovnih uzroka pravne nesigurnosti.

3.10. Udruživanje radi počinjenja kaznenih djela

Udruživanje radi počinjenja kaznenih djela samostalno je kazneno djelo. Kažnjivo je samo udruživanje. Za kaznena djela koje bi počinili članovi udruženja izricana je posebna kazna propi-sana za počinjeno kazneno djelo. 53

4. KAZNENA DJELA PROTIV žIVOTA I TIJELA

Kaznena djela protiv tjelesne ozljede propisana su odredbama Statuta kao samostalna ka-znena djela. Kaznena djela tjelesne ozljede propisna su u dvije glave: GL. xVI. O udarcima i dru-gim povredama i GL. xxxIII. O udarcima škarama (ubodu) iglom i sličnim predmetima. Kazne-na djela ubojstva propisana su u GL. xVII. O ubojstvu i onesposobljavanju (kojeg) uda i GL. xVI-II. O plemiću koji ubije pučanina i GL. xLVIII. O najmljenim ubojicama.

4.1. Kaznena djela tjelesne ozljede

GL. xVI. O UDARCIMA I DRUGIM OZLJEDAMA

Isto tako, određeno je i naređeno, ako tko gnjevno digne ruku na ne-koga i prijeti mu, makar ga i ne udari, neka se kazni s 40 solida. Ako bi pak dok prijeti imao u rukama štap ili cjepanicu ili drugu neku batinu neka se kazni s 5 libara.

51 Knjiga četvrta, GL. xxII. O različitim kaznama (propisanim za isto djelo)

52 Knjiga četvrta, GL. xxII U sličnim slučajevima treba slično postupati

53 Isto tako određeno je i naređeno, budući da se priča kako se neki drski ljudi uročuju, tajno sporazumijevaju i stvaraju udruge za vršenje zlodjela, da tko se god bude udruživao, stvarao urote, zavjere i tajne udruge u kojima bi međusobno jedan drugome polagali prisegu, ili radi otmice žena ili izvršavanja drugih zločina, mora biti kažnjen za samo takvo tajno udruživanje i zavjeru ili urotu s 50 libara. A ako bi (i) neki drugi zločin počinio, neka se za taj zločin kazni kaznama predviđenim u ovom zborniku statutarnih odredaba. A u tim stvarima upravitelj može postupati po slobodnoj ocjeni s time da u kažnjavanju ne prekorači visinu kazni koje su sadržane u Statutu. GL.xxV. O tajnom udruživanju i urotama

97


A to neka se ne primijeni ako je što od toga učinjeno da se nekome nanese nasilje i neka se shvati da je to učinjeno kao nasilje.

Ako pak tko rukom, ili nogom, ili laganom batinom, ili remenom, ili kamenom, ili sličnim predmetima nekog udari u neki dio tijela, izuzevši lice, za svaki udarac ( ako ga je zadao) plemić plemiću neka se kazni s 10 libara. Ako bi, pak neplemić udario neplemića, neka se kazni s 5 libara malih (de-nara). Ako, međutim, neplemić udari plemića, neka se kazni s 20 libara, i ne može se pravdati time da je to učinjeno istovremeno. Ako bi ga pak udario u lice, neka se kazna podvostruči.

Ako bi pak kao posljedica udarca došlo do krvi ili nastala modrica, kad plemić udari plemića, neka se kazni s 20 libara. A ako plemić udari ne-plemića, neka se kazni s 10 libara. A ako neplemić udari plemića rukom, no-gom, kamenom, remenom ili laganom batinom uz prolijevanje krvi ili poja-vu modrice, pa ne bude mogao isplatiti kaznu na koju bude osuđen zbog tog udarca, ili ne bude bio u mogućnosti da je plati ili bude zatezao s plaćanjem do mjesec dana od dana donošenja presude, neka mu se (nakon toga) odsi-ječe ruka.U presudi izrečenoj protiv njega nipošto ne treba spomenuti saka-ćenje, ali se prešutno ipak smatra kao da je odsijecanje ruke u samoj presu-di izričito navedeno. A (gradski) upravitelj može na osnovi i na temelju ove statutarne odredbe dati da se kazna izvrši bez obzira na to što u rečenoj pre-sudi odsijecanje ruke nije spomenuto. a ako neplemić udari neplemića, neka se kazni s 10 libara.

Udari li pak tko nekoga štapom ili nekim drugim drvom u kojemu nema željeza pa od tog udarca ne bude krvi ili modrice, ili se ne slomi kost, ili se ne ošteti (neki) ud, ako je udarac zadao neplemić plemiću, neka se ka-zni s 20 libara.

Isto kao gore treba smatrati i treba postupati u svim slučajevima kada prije spomenuti neplemić udari plemića batinom ili štapom ili bilo ko-jim drugim drvom u kojemu nema željeznih dijelova ako tim udarcem ne dođe do krvi ili modrice, ili loma kosti, ili oštećenja uda. A ako plemić uda-ri neplemića, neka se kazni s 10 libara. Međutim, ako plemić udari plemi-ća, neka se kazni s 25 libara. A ako neplemić udari neplemića neka se kazni s 20 libara.

Dođe li pak do krvi ili modrice ili loma kosti ili oštećenja uda, neka se, ako je plemić udario plemića, zbog pojave krvi i modrice kazni s 10 liba-ra, a za ostale (ozljede) sa 100 libara.

A ako tko u nekoj svađi gnjevno protiv drugoga istrgne ili iz korica izvuče nož, bodež, mač ili slično, za samu tu radnju, neka se kazni s 5 libara. A ako bi pak tim oružjem prijetio, makar ga i ne bi udario, neka se kazni s 15

98


libara. Ako bi, međutim, tim oružjem nekoga udario u koji dio tijela, neka se kazni sa 100 libara ako mu je zadao ranu ili prouzročio prolijevanje krvi. Ne dođe li do prolijevanja krvi ni pojave rane, neka se kazni s 25 libara, ako se radi o (nasrtaju) plemića na plemića. Ako bi pak neplemić udario plemi-ća pa bi došlo do rane i prolijevanja krvi, neka se kazni neoprostivo s 200 li-bara u korist komune, a ako ne bude ranjavanja, sa 100 libara. ako pak ne-plemić udari neplemića tako a dođe do rane i krvarenja, neka se kazni s 50 libara. ako međutim plemić udari neplemića neka se kazni polovicom kazne od 100, odnosno 50 libara.

1. Počinitelj kaznenog djela i oštećeni, može biti svaka osoba. Kazneno djelo ima osnovni i kva-lificirani oblik i sastoji se od prijetnje. Odredbama nije definirana prijetnja. Prijetnja se izra-žava verbalno i konkludentnim radnjama. Gnjevno dizanje ruke i prijetnja su po karakte-ru i okolnostima su prikladne za izazivanje straha. Osnovni oblik kaznenog djela sastoji se u gnjevnom dizanju ruke i prijetnji. Odredba ne expresiss verbis ne sadrži odredbe o sadržaju verbalnih prijetnji ali se traži istovremeno dizanje ruku i prijetnji. Kvalificirani oblik kazne-nog djela sastoji se u držanju u ruci sredstva pogodnog za nanošenje ozljede, štap, cjepani-cu ili neku drugu batinu.54 Drugi uvjet, za osnovni i kvalificirani oblik kaznenog djela je na-mjera počinitelja da kod oštećenog izazove strah (nasilje). Kazna za osnovno kazneno djelo je relativno mala. Kazna za kvalificirani oblik kaznenog djela je relativno visoka.55 Odredbom nije posebno navedeno kažnjavanje plemića i neplemića, pa je bilo moguće izvesti zaključak da se počinitelji, bez obzira na svoj društveni status i bez obzira na društveni status ošteće-nog, kažnjavaju istom kaznom. Ipak, vjerojatnije je da se kazna izriče prema društvenom po-ložaju osobe.

2. Počinitelj i oštećeni može biti svaka osoba. Propisano je kažnjavanje za svako narušavanje tjelesnog integriteta kojim nije prouzročena ozljeda bilo kojeg dijela tijela, odnosno za svaki udarac. Odredbu “... i ne može se pravdati da je to učinjeno istovremeno”, prema Cvitaniću, tre-ba interpretirati da se počinitelj ne može braniti da je nekoliko udaraca zadano u isto vrije-me i da bi ih zbog toga trebalo računati kao jedan.56 Sredstvo izvršenja nije definirano, udarac može biti zadan rukom, nogom, laganom batinom, remenom ili sličnim predmetima. Kvali-ficirani oblik kaznenog djela je udarac u lice. Odredbama o kažnjavaju nije određena kazna u slučaju da je počinitelj plemić, a oštećeni neplemić.

3. Kazneno djelo tjelesne ozljede koja je posljedica udarca. Prolijevanje krvi ili pojava modrice kao posljedica udarca, prema suvremenom shvaćanju bila bi tjelesna ozljeda. Odredba defi-nira kazne za slučaj kad su počinitelj i oštećeni plemići, kad je počinitelj plemić a oštećeni ne-plemić, kad su počinitelj i oštećeni neplemići. U slučaju kad je počinitelj neplemić a oštećeni plemić, odredbe ne definiraju iznos novčane kazne za počinitelja, ali precizno definiraju po-stupak zamjene novčane kazne kaznom odsijecanja ruke u slučaju da počinitelj ne želi ili ne plati novčanu kaznu na koju je osuđen.

54 Prema odredbi GL. xIII. O napadu, oružjem se smatra toljage, štapovi i kamenje i svaka druga stvar kojom se netko može teško ozljediti.

55 identična kazna kojom se kažnjava počinitelj kaznenog djela udaranja kad su počinitelj i oštećeni neplemići.


99


4. Udarac štapom ili drugim drvom u kojem nema željeza ako nema posljedice (prolijevanje krvi, modrica ili lom kosti) u biti je odredba stavka 2. Propisana kazna je veća zbog upotri-jebljenog sredstva koje je očito podobno za nanošenje tjelesnih ozljeda. Visina kazne odstu-pa od načela da se neplemić koji udari plemića kažnjava većim novčanim iznosom od plemi-ća koji udari neplemića. Naime, u slučaju kad je počinitelj i oštećeni neplemić i kad je poči-nitelj neplemić a oštećeni plemić, zapriječen je isti iznos novčane kazne. Nije definirana ka-zna za slučaj kad je počinitelj plemić a oštećeni neplemić i kad su počinitelj i oštećeni neple-mići. Ovdje se zapravo ponavlja prethodni stavak.57 Kazna za udarac ako je počinitelj neple-mić a oštećeni plemić je prema tekstu odredbe na latinskom iznosi 50 libara, puniatur in qu-inquagnita libris, a ne 20 libara kako je navedeno u tekstu odredbe na hrvatskom jeziku. Sma-tramo da se radi o pogrješci.

5. Odredba propisuje kažnjavanje udarca nekog štapom ili nekim drugim drvom u kojem nema željeznih dijelova, ako plemić udari plemića, u slučaju prolijevanja krvi ili pojave modrice s 10 libara a za oštećenje uda ili lom kosti sa 100 libara. Smatramo da se ovdje radi o pogrješ-ki. Naime, u tekstu na latinskom jeziku ne stoji “decem libris” (deset libri), već “quinquaginta libris” (pedeset libri). Kazna za plemića koji plemića udari štapom ili nekim dugim drvom u kojem nema željeza pa ne dođe do prolijevanja krvi, pojave modrice, loma kosti ili oštećenja uda je 25 libri pa bi bilo posve nelogično da je kazna za isti udarac uz prolijevanje krvi ili po-javu modrice 10 libri.

6. Odredba propisuje kažnjavanje za gnjevno izvlačenje noža, bodeža, mača ili sličnog oružja u svađi i prijetnju oružjem. Obradba je u svojoj biti osnovno kazneno djelo prijetnje počinje-no oružjem. Ista kazna propisna je za prijetnju štapom, cjepanicom ili drugom batinom kod osnovnog kaznenog djela prijetnje i gnjevno izvlačenje oružja, noža, bodeža, mača ili sličnog oružja. Za prijetnju oružjem, propisana je trostruko veća kazna. Izvlačenje oružja i prijet-nja oružjem, kažnjavaju se kao pripremne radnje. Kazne za udaranje oružjem bez prolijeva-nja krvi ili ranjavanja u slučaju kad su počinitelj i oštećeni neplemići i kad je počinitelj plemić a oštećeni neplemić nije eksplicitno navedena. U slučaju kad je počinitelj neplemić a ošteće-ni plemić propisana je kazna od 100 libri. Izuzetak od pravila da plemići za ista kaznena djela ove glave, kad su počinitelj i oštećeni plemići, plaćaju dvostruko veću kaznu od slučaja kad su počinitelj i oštećeni neplemići, je odredba kojom se propisuje da se za kazneno djelo udaranja oružjem, bez prolijevanja krvi, kad su počinitelj i oštećeni plemići, počinitelj kažnjava nov-čanom kaznom od 25 libri.58 Odredbama o kažnjavanju za udaranje oružjem propisano je ka-žnjavanje za udarac oružjem u koji dio tijela s posljedicom prolijevanja krvi ili rane počinite-lji su kažnjavani novčanom kaznom od 100 libara. Samo u slučaju kad je počinitelj kaznenog djela neplemić a oštećeni plemić, počinitelj je kažnjavan kaznom od 200 libara koja se napla-ćivala u korist komune. U tekstu nije eksplicitno navedeno da se za prolijevanje krvi ili izazi-vanje rane udarcem oružjem počinitelj kažnjava novčanom kaznom u iznosu od 100 libara u slučaju kad su počinitelj i oštećeni plemići. Zaključak slijedi iz teksta odredaba o kazni. Za sve kombinacije društvenog statusa počinitelja i oštećenog najprije je navedena kazna za proli-jevanje krvi ili izazivanje rane udarcem oružjem a zatim za udarac oružjem bez prolijevanja

57 Cvitanić, A., Statut grada Splita, Književni krug Split, 1998. str. 619., bilj. 81

58 Ista kazna propisana je i za počinitelja kaznenog djela kad su počinitelj i oštećeni plemići iz prethodnog stavka, za udaranje bati-nom ili štapom ili bilo kojim drugim drvom u kojem nema željeza, ako uslijed udarca ne dođe do prolijevanja krvi, modrice, loma kosti ili oštećenja uda.

100


krvi ili izazivanja rane. Stoga smatramo da tekst odredbe “Ako bi, međutim, tim oružjem neko-ga udario u koji dio tijela, neka se kazni sa 100 libara ako mu je zadao ranu ili prouzročio prolijeva-nje krvi. Ne dođe li do prolijevanja krvi ni pojave rane, neka se kazni s 25 libara, ako se radi o (nasr-taju) plemića na plemića”, odnosi se na slučaj kad su počinitelj i oštećeni plemići.

GL. XXXIII. O UDARCIMA ŠKARAMA (UBODU) IGLOM I SLIČNIM PREDMETIMA

Isto tako, određeno je i naređeno, ako tko udari nekoga željeznim škarama tako da jednim udarcem nanese dvije ozljede, ako obje budu krva-ve, za svaku ozljedu neka se kazni gore navedenim kaznama. Ako ne budu krvave neka se kazni samo za jednu ozljedu.

Ako pak netko udari koga nekom drugom vrstom oružja, ili iglom ili prstenom što ga drži na ruci ili sličnim pa bi zbog toga došlo do lakše ozlje-de, tada neka se kazna ublaži prema slobodnoj ocjeni splitskog upravitelja i službenika vodeći računa o društvenom položaju osobe i težini djela.

1. Odredbe o tjelesnim ozljedama nanesene određenim sredstvom odstupaju od ostalih odreda-ba o kaznenim djelima tjelesne ozljede. Prvo odstupanje je u mogućnosti da jednim udarcem nastanu dvije tjelesne ozljede. Ipak, odredbe o kažnjavanju ostaju na stajalištu da se kažnja-va svaka „krvava“ tjelesna ozljeda. Drugo odstupanje odnosi se na mogućnost da se dvije tje-lesne ozljede koje nisu „krvave“ kažnjavaju kao jedna tjelesna ozljeda. Odredbom nije expresi-ss verbis određena kazna, smatramo da se termin gore navedene kazne odnosi na kazne pro-pisane za tjelesne ozljede.59

2. Za ozljede nanesene drugom vrstom oružja, iglom ili prstenom, prema opisu odredbe odno-si se na ozljede koje su po svojoj prirodi lakše od ozljede koje nisu krvave. Stoga je propisano kažnjavanje blažom kaznom a određivanje visine kazne prepušteno slobodnoj procjeni grad-skog upravitelja i službenika.

3. Odredbama nije propisano da kazna ovisi o društvenom položaju osoba, već samo jedne oso-be, stoga bi se moglo zaključiti da se visina kazne određuje prema društvenom položaju po-činitelja djela. Ipak, vjerojatno odredbe upućuju na određivanje visine kazne prema društve-nom položaju počinitelja i oštećenog.

4. Određivanje kazne prema težini djela, pretpostavlja slobodnu ocjenu gradskog upravitelja i službenika težine ozljede i sukladno tome određivanju kazne.

Iznos propisane novčane kazne za kaznena djela tjelesne ozljede ovisi o vrsti uporabljenog oružja, posljedici i društvenom položaju počinitelja i oštećenog. U slučajevima kad su počinitelj i oštećeni plemići, ukoliko je posljedica udarca pojava modrice ili je bila prolivena krv, za uda-rac rukom, nogom, laganom batinom, remenom, kamenom ili sličnim predmetom propisana je novčana kazna u iznosu od 20 libri, za udarac štapom ili nekim drugim drvom u kojem nema že-


101


ljeznih dijelova propisana je novčana kazna u iznosu od 50 libri (ako je došlo do loma kosti ili je oštećen koji ud propisana je novčana kazna u iznosu od 100 libri) i za udarac nožem, bodežom, mačem ili sličnim propisana je novčana kazna u iznosu od 100 libri.

Na kaznena djela tjelesne ozljede odnose se i odredbe prema kojima se počinitelj koji posred-no nanese ozljedu kažnjava kao da ju je nanio izravno60 te odredbe koje propisuju izuzetke od kažnjavanja za tjelesne ozljede odnose se na nanošenje ozljeda unutar obiteljske zajednice koja uključuje i sluge i sluškinje i najamne radnike.61

Statut propisuje i kažnjavanje, dvostrukim iznosom kazne od iznosa kojim bi bio kažnjen da je ozljede nanio drugoj osobi, svake osobe koja samu sebe uporabom oružja teško tjelesno ozlije-di. Propis je nastao vjerojatno pod utjecajem Crkve.62

Odredbe Statuta, o tjelesnim ozljedama iako su najopsežnije, pokazuju svu nesavršenost ka-zuističkog oblikovanja inkriminacija i kazni. Ta obilježja su očito poznata autorima Statuta stoga su odredbe o analogiji u određivanju kaznenih djela i kaznama za ta kaznena djela odnosno po-punjavanju pravnih praznina i dopunjavanju nepotpunih odredaba kojima se propisuju kazne-na djela propisana odredbom Statuta.63 Odredba o zamjeni novčane kazne tjelesnom kaznom za osnovno kazneno djelo tjelesne ozljede, udarac rukom, nogom ili laganom batinom ili remenom, prema načelu sličnih slučajeva primjenjiva je i na ostala kaznena djela tjelesne ozljede.64 Pravi-la su se odnosila i na izricanje kazni u slučaju kad su za isto kazneno djelo propisane različite ka-zne65 i na različite i proturječne statutarne odredbe. Različite i suprotne statutarne propise ili ne-jasne i dvoznačne riječi treba tumačiti na blaži način.66

60 Isto tako određeno je i naređeno, ako tko nekoga udari preko neke daske ili štita ili nečega drugoga što taj bude držao u ruci pa mu zbog toga udarca ta daska ili štit ili što drugo što taj bude držao u ruci ozlijedi glavu, ili lice, ili neki ud tako da prouzroči ranu ili dođe do izlijevanja krvi, takvog napadača treba kazniti prema kaznama sadržanim u ovom zborniku statutarnih odredaba kao da ga je izravno ozlijedio. GL. xx, O posredno nanesenim udarcima

61 Isto tako naređeno je i određeno ako otac ili majka budu korili ili kažnjavali ili udarili nekog od svojih potomaka, ili gospodar od-nosno gospodarica budu tukli nekog od slugu ili sluškinja, bilo uz prolijevanje krivi ili bilo bez njega, neka se na njih ne primjenjuje nikakva kazna. A slično tome, ako gospodar ili gospodarica budu tukli nekoga od služinčadi koje imaju kao najamnike uz određenu plaću, (pa i) kad bi potekla krv iz nosa ili usta kao posljedica udarca, nisu ni za što odgovorni. A isto tako ako bi se služinčad i sluge međusobno potukli, treba za taj slučaj primijeniti sve ono što je rečeno. GL. xxx. O ozljedama nanesenim unutar obiteljske zajed-nice

62 Isto tako određeno je i naređeno, ako tko samog sebe udari nekom vrstom oružja uz prolijevanje krvi, bilo zato da bi drugoga okri-vio za taj zločin bilo bez (te namjere) neka se kazni dvostrukom kaznom od one kojom bi bio kažnjen za taj zločin da je drugoga udario jer nije vjerojatno da bi onaj tko sebi ne oprašta ikada drugome oprostio,

A u tom zločinu načelnik treba imati punu mogućnost istraživanja (i odlučivanja) po svojoj slobodnoj ocjeni dok ne prekorači spo-menutu kaznu. GL. xL. O onome koji sam sebe udara.

63 Knjiga četvrta, GL. xxII. U sličnim slučajevima treba slično postupati

64 Knjiga četvrta, GL. xxII. U sličnim slučajevima treba slično postupati.

65 Knjiga četvrta, GL. xxIII. O različitim kaznama (propisanim za isto kazneno djelo)

66 Knjiga četvrta, GL. xxIV. O različitim statutarnim odredbama

102


4.2. Kaznena djela ubojstva

GL.. xVII.. O UBOJSTVU I ONESPOSOBLJAVANJU (KOJEG) UDA

Isto tako određeno je i naređeno, ako tko nekoga udari mačem, no-žem, kopljem, bodežom ili sličnim tako da udareni od toga umre, neka se ka-zni smrću, ako se bude mogao uhvatiti, a tako i onaj tko bi mu u tome po-mogao. A ako se ne bude mogao uhvatiti, neka svaki od tih plati 200 liba-ra, a sva njihova dobra treba opustošiti i zauvijek ostaviti neobrađena i pu-sta i neka pripadnu komuni bez obzira na to gdje se nalaze, u distriktu ovo-ga grada ili izvan njega, Osim toga taj se više ne smije vratiti u grad dok mu najbliži srodnici, odnosno rođaci ubijenog ne oproste. U tome slučaju neka mu se vrate obrađena i neobrađena dobra pošto prije toga isplati 200 libara. To se ima stalno primjenjivati u slučajevima ubojstva, izvršenih i onih koji će se izvršiti, kada su u pitanju domaći stanovnici ovoga grada.

Ako pak napadnuti ne bi umro, ali bi mu koji ud bio oštećen, neka se počinitelj kazni sa 100 libara. Ako prouzroči ranu na licu, neka (mu) se ka-zna podvostruči.

Ubojstvo je osnovno kazneno djelo. Počinitelj kaznenog djela može biti svaka osoba. Ošteće-ni može biti samo domaći stanovnik grada, svaka osoba koja živi u gradu Splitu, najmanje tri go-dine.67 Odredba implicitno podrazumijeva da su i počinitelj i oštećeni pripadnici istog društve-nog staleža ili da je počinitelj neplemić a oštećeni plemić. Ubojstvo stranca, niti kazna za uboj-stvo stranca, nije definirano. Radnja je određena posljedicom, bez obzira je li radnja izravan ili posredan uzrok smrti druge osobe. Traži se uzročna veza između radnje počinitelja i posljedice. Nije odlučno u kojem je vremenu nakon radnje počinitelja nastupila smrt. Pomaganje nije defi-nirano a osoba koja pomogne u izvršenju kaznenog djela kažnjava se istom kaznom kao i poči-nitelj kaznenog djela. Za kazneno djelo ubojstva propisana je smrtna kazna. Način izvršenja ka-zne nije propisan i kazna se izvršava na uobičajen način. Odredbom o trudnici koja počini uboj-stvo propisuje se odgoda izvršenja smrtne kazne za trudnice koje počine kazneno djela za koje se izriče smrtna kazna.68

Kazneno djelo može se izvršiti s namjerom. Statut ne propisuje kazneno djelo ubojstva iz ne-haja.

Pokušaj izvršenja kaznenog djela nije izravno definiran. Ukoliko ne bi nastupila smrt druge osobe, već samo tjelesna ozljeda bilo kojeg dijela tijela, izricana je novčana kazna, a za ozljedu lica, izricana je dvostruka kazna. Nije odlučeno koji je način izvršenja kaznenog djela. Kazneno djelo moguće je izvršiti oružjem ili sličnim sredstvom. Odredbe o novčanoj kazni počinitelja koji nije dostupan tijelima kaznenog progona komune odnose se na konfiskaciju imovine počinitelja. Imovina se do iznosa koji je propisan za kažnjavanje plemića koji usmrti neplemića naplaćuju u

67 A svaki ona tko bude tri uzastopne godine stanovao u Splitu, nipošto se ne smatra strancem u kaznenim stvarima…. Knjiga četvr-ta, GL. xxxI: O svađi između građanina i stranca.

68 Isto tako je određeno i naređeno, ako koja trudna žena počini ubojstvo ili koji drugi zločin zbog kojega bi morala biti lišena života, neka se smrtna kazna nad njom odgodi dok ne rodi, a u međuvremenu treba je brižljivo nadzirati da ne bi nakon porođaja izbjegla tjelesnu kaznu na koju je osuđena. GL. LxxxIV. O trudnici koja počini ubojstvo.

103


korist komune. Obeštećenje potomaka ili najbližih srodnika počinitelja nije eksplicitno navede-no. Ipak, odredba o nemogućnosti povratka počinitelja u komunu dok to ne dopuste potomci ili najbliži srodnici počinitelja podrazumijeva i isplatu pomirnine.

GL. xVIII. O PLEMIĆU KOJI UBIJE PUČANINA

Isto tako određeno je i naređeno, ako koji plemić ubije pučanina, neka plati (njegovu ) potomku ili njegovim najbližim srodnicima 100 libara, a isto toliko komuni. ako to ne isplati u roku 10 dana, neka se kazni smrt-nom kaznom.

Posebnom odredbom propisano je kazneno djelo ubojstva s obzirom na društveni položaj po-činitelja i oštećenog. Odredba je izraz privilegiranog položaja plemića u splitskoj komuni. Naime, za ubojstvo neplemića, plemić se kažnjava prvenstveno novčanom kaznom. Izvršenje smrtne ka-zne propisano je samo u slučaju neplaćanja novčane kazne u propisanom vremenskom roku. Po-sebno je naglašen javnopravni aspekt i privatnopravni aspekt odredbe o kazni. Javnopravni as-pekt odredbe o kazni sastoji se od obveze počinitelja kaznenog djela da plati novčanu kaznu ko-muni. Privatnopravni aspekt kazne sastoji se u obvezi da potomku ili najbližim srodnicima usmr-ćenog neplemića plati odštetu, homagij ili vraždu.

GL. XLVIII. O najmljenim ubojicama

Isto tako je određeno i naređeno, ako tko dade nekoga usmrtiti pre-ko nekog unajmljenog ubojice, tada i taj ubojica i onaj koji ga je unajmio neka bude kažnjen s 300 libara uz (ostale) kazne sadržane u ovom zborniku statutarnih odredaba i to samo za unajmljeno ubojstvo. A takav unajmljeni ubojica ne može se nikada više vratiti u grad Split, na njegovo područje i nje-gov distrikt. Ne smije se smatrati unajmljenim ubojicom onaj tko je usmr-tio nekoga ako je taj umoreni prije usmrtio njegova oca, majku, sina, brata, rođenu sestru ili rođenog…

Prema odredbama Statuta, propisana je ista kazna za poticatelja i počinitelja kaznenog dje-la ubojstva – novčana i smrtna kazna, a unajmljeni ubojica i kaznom izgona. Ukoliko ne dođe do izvršenja kaznenog djela, kažnjava se samo za dovršeno kazneno djelo – novčanom kaznom.

104


5. ZAKLJUČAK

Statut u dijelu kaznenopravnih odredaba u prvom redu radi praktičnih potreba određuje ne-dopuštena ponašanja i za nedopuštena ponašanja propisuje sankcije. Pri oblikovanju većeg broja inkriminacija ne polazi od misaonog poopćenja glede dobra koje se štiti nego se povodi za vanj-skim obilježjima ponašanja i njih unosi u biće kažnjivog djela kao njegove konstitutivne elemen-te. Bit kaznenog djela sastoji se u prouzročenju posljedice, a u određivanju odgovornosti odluču-juće su vanjske oznake ponašanja odnosno objektivni pristup. Kažnjava se, dakle, samo posljedi-ca, objektivno zlo. Za postojanje kaznene odgovornosti dostatan je kauzalni neksus između dje-la i počinitelja a o vrsti i stupnju subjektivnog elementa zaključivalo se na temelju općih okolno-sti slučaja, težini djela i društvenom statusu počinitelja i oštećenog. Psihički odnos počinitelja kaznenog djela prema djelu i prema posljedici se ne navodi. Odredbe o kažnjavanju prvenstve-no naglašavaju javnopravne elemente i eliminiraju privatno pravne elemente kazne, odmazde ili osvete propisivanjem kazne za osvetu. Sporedni učinci kazne imaju i preventivni karakter. Po-sebno je naglašena individualizacija kazne i obeštećenje oštećenog.

Posebnost Statuta su zajedničke odredbe koje se imaju primjenjivati načelno i jednako na sva kaznena djela propisna Statutom, kaznena odgovornost odnosno kažnjavanje maloljetnika i dje-ce, pravila o izricanju kazni i nužna odnosno opravdana obrana.

U Statutu sporadično i nesistematizirano, prodiru odredbe o krivnji, pomaganju, poticanju, zajedničkom izvršenju kaznenog djela i odredbe kojima se pokušava razgraničiti uloga više izvr-šitelja kaznenog djela.

Odredbe o kaznenim djelima protiv života i tijela, kaznena djela ubojstva i tjelesne ozljede, vrlo su detaljne i opširne, djelomično svrstane u jednu cjelinu. Usprkos tome, pokazuju svu ne-savršenost kazuističkog oblikovanja inkriminacija i kazni i potrebu odredaba koje propisuju pri-mjenu analogije kako u definiranju kaznenog djela tako i u određivanju sankcija za kazneno dje-lo. Pri kodifikaciji kaznenopravnih odredaba nisu u potpunosti zamijenjene odredbe običajnog prava i on ostaje supsidijarni izvor prava u funkciji popunjavanja pravnih praznina. U nedostat-ku adekvatnog broja pravnih normi, pravne praznine popunjavaju se običajnim pravom i analo-gijom. Analogijom su stvarani novi oblici kažnjivih ponašanja ili novi kvalificirani oblici već pro-pisanih kažnjivih ponašanja koja se temelje na općim pravnim stavovima i duhu pravnog poret-ka u cjelini.

105


LITERATURA

1. Cvitanić, A., Iz dalmatinske pravne prošlosti, Split, 2002.

2. Cvitanić, A., Prilog proučavanju specifičnosti dalmatinskog statutarnog prava/Prilozi po-

vijesti u Dalmaciji,1980.

3. Cvitanić, A., Statut grada Splita, Split, 1998.

4. Cvitanić, A.,Statut grada i otoka Korčule, Grad Korčula 2002.

5. Cvitanović, L., Svrha kažnjavanja u suvremenom kaznenom pravu, Zagreb, 1999.

6. Grubišić, S., Knjiga zakona i reformacija grada Šibenika, Šibenik, 1982.

7. Horvatić, Ž.Povijest hrvatskog materijalnog kaznenog prava, Hrvatski ljetopis za kazneno

pravo i praksu, Zagreb, broj 4/1997.

8. Jaramaz-Reskušić, I., Kazneni sustav u Šibeniku od 14.-16. stoljeća, Šibenik, 1996.

9. Margetić, L., Maršavelski Apostolova, M., Hrvatsko srednjovjekovno pravo, Vrela s komen-

tarom, Zagreb, 1999.

10. Margetić, L., Srednjovjekovno Hrvatsko kazneno pravo obavezno pravo, Zagreb-Rijeka,

1997.

11. Salielles, R., L˙individualisation de la peine, 3. izdanje, Pariz 1927.

106


MSc Dražen Škrtić, Ministry of Interior, PD KarlovacTerezija Karij, LLB, District Attorney’s Office in Slavonski Brod

CRIMINAL OffENCES AGAINST LIfE AND BODy IN THE 1312 STATUTE Of THE CITy Of SPLIT

Summary

The authors analyse the provisions of substantive criminal law of the 1312 Statute of the City of Split, in particular the provisions on criminal offences against life and body, general criminal institutes applicable to all criminal offences, provisions on punishments applicable to all offen-ces defined by the Statute. The authors emphasize common provisions that are to be applied in principle and equally to all offences stipulated by the Statute, provisions on guilt, aiding, inci-ting, joint offences, provisions aiming at limiting the role of more than one person participating in committing an offence. The definition of guilt was not explicit and the Statute stipulated pu-nishment in case of negligence. Causal nexus between the act and the perpetrator suffices to cri-minal liability, thus the sort and level of subjective element were concluded on the grounds of ge-neral case circumstances, gravity of the offence as well as of social status of the perpetrator and the injured. Provisions on punishment point out public legal elements and eliminate private le-gal elements of sentence. The authors point out the mistakes in translation, especially in relati-on to amount of sentences for criminal offences against life and body. Provisions on criminal of-fences against life and body, criminal offences of murder and bodily injuries are described in de-tail and extensively, partially sorted into one unit. In the absence of adequate number of norms, legal loopholes were then complemented by customary law, and new forms of punishable con-duct or new qualified forms of stipulated punishable conduct based on general legal attitudes and overall legal order were created by analogies.

Key words: criminal law, the Middle Ages, the Split Statute, murder, bodily injuries

107


Mag. Sci. Dražen Škrtić, Justizministerium, PV KarlovačkaTerezija Karij, Dipl.Iur. Staatsanwaltschaft der Gemeinde Slavonski Brod

STRAfTATEN GEGEN LEIB UND LEBEN IM STATUT DER STADT SPLIT AUS DEM JAHR 1312

Zusammenfassung

In dieser Arbeit analysieren die Autoren die Bestimmungen des materiellen Rechts im Statut der Stadt Split aus dem Jahr 1312, insbesondere die Bestimmungen über Straftaten gegen Leib und Leben, allgemeine strafrechtliche Institute, die auf alle Straftaten anwendbar sind, sowie die Bestimmungen über Strafen, die auf alle im Statut angegebene Straftaten anwendbar sind. Besonders betonen die Autoren allgemeine Bestimmungen, die grundsätzlich und gleichgeltend auf alle durch den Statut geregelten Straftaten anzuwenden sind, Bestimmungen über Täters-chaft, Mittäterschaft, Anstiftung und gemeinsame Ausführung der Straftat, sowie die Bestim-mungen, durch welche die Rolle mehrerer Teilnehmer an einer Straftat getrennt wird. Die Defi-nition der Schuld wird nicht angeboten, und der Statut schreibt auch die Strafen für Fahrlässi-gkeit vor. Für strafrechtliche Verantwortung genügt der kausale Nexus zwischen der Tat und dem Täter, während über die Art und Stufe der Subjektivität auf Grund der allgemeinen Fallum-stände, Schwergewicht der Straftat und der sozialen Lage des Täters und des Verletzten Schlüsse gezogen wurden. Die Bestrafungsbestimmungen betonen vor Allem öffentlichrechtliche Aspek-te und eliminieren die privatrechtlichen Aspekte der Strafe. Die Autoren weisen auch auf die Übersetzungsfehler hin, insbesondere diejeniegen, die sich auf die Vorschriften bezüglich der Beträge von Geldstrafen für Straftaten gegen Leib und Leben beziehen. Die Bestimmungen über Straftaten gegen Leib und Leben und diejenigen über Mord und Körperverletzung sind sehr de-teilreich und ausführlich und größtenteils in eine Einheit organisiert. Um Mangel an einer an-gemessenen Anzahl der Rechtsnormen zu überwinden, werden die Gesetzeslücken durch Besti-mmungen des Gewohnheitsrecht erfüllt, und durch Analogiemethode wurden neue Formen des strafrechtlichen Verhaltens geschaffen, oder neue qualifizierte Formen der im Statut umschrie-benen strafbaren Handlungen, die auf herrschenden Rechtsauffassungen und den Grundsätzen der Rechtsordnung im Allgemeinen beruhen.

Schlüsselwörter: Strafrecht, Mittelalter, Statut der Stadt Split, Mord, Körperverletzungen

Copyright of Pravni Vjesnik is the property of Pravni fakultet Sveucilista J. J. Strossmayera u Osijeku and its

content may not be copied or emailed to multiple sites or posted to a listserv without the copyright holder's

express written permission. However, users may print, download, or email articles for individual use.

KAZNENA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA U STATUTU GRADA SPLITA IZ 1312. GODINE / CRIMINAL OFFENCES...

Documents

Transcript of KAZNENA DJELA PROTIV ŽIVOTA I TIJELA U STATUTU GRADA SPLITA IZ 1312. GODINE / CRIMINAL OFFENCES...