Endemic fish of the Adriatic river system in Croatia

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA

Agencĳ a za zaštitu okoliša


Zagrebprosinac 2008 - 78str.

ISBN: 978-953-7582-01-2

ENDEMSKE VRSTE RIBA

JADRANSKOG SLIVA

ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA2

Nakladnik:AZO – Agencĳ a za zaštitu okoliša

Za nakladnika:dr. sc. Savka Kučar Dragičević, ravnateljica

Autori:Dušan Jelić, Aljoša Duplić, Marko Ćaleta, Petar Žutinić

Fotografije: Marko Ćaleta, Aljoša Duplić, Jörg Freyhof, Dušan Jelić, Perica Mustafi ć

Fotografija na naslovnoj stranici:Jadovska gaovica (Delminichthys jadovensis), foto: Dušan Jelić

Crteži: Marĳ a Dolenc

Recenzija:Državni zavod za zaštitu prirode

Urednici:Gordana Kolačko, Dušan Jelić

Lektorica:Maja Mikelić

Grafièko oblikovanje i priprema za tisak:Tiskara HIP

Tisak:Tiskara HIP

Naklada:1000 primjeraka

Zagreb, prosinac 2008.

Agencĳ a za zaštitu okolišaTrg maršala Tita 810 000 ZagrebTel. (01) 48 86 840Fax. (01) 48 86 850E-mail: [email protected]: www.azo.hr

Umnožavanje i distribucĳ a ove publikacĳ e ili njezinih dĳ elova u bilo kojem obliku nisu dopušteni bez prethodnoga pismenoga odobrenja izdavača.

ISBN: 978-953-7582-01-2

Citat: Jelić Dušan, Duplić Aljoša, Ćaleta Marko, Žutinić Petar (2008): Endemske vrste ribajadranskog sliva. Agencĳ a za zaštitu okoliša, Zagreb, 78 pp.


ENDEMSKE VRSTE RIBA JADRANSKOG SLIVA 3

S a d r ž a j

Predgovor .................................................................................................... 5

Uvod ............................................................................................................... 6

Europa ........................................................................................................... 8

Hrvatska ...................................................................................................... 9

Zakonodavni okvir .................................................................................14

Opisi vrsta .................................................................................................16

Porodica: CYPRINIDAE – šaranke ....................................................... 17AULOPYGE – oštrulje ........................................................................................................18Aulopyge huegelii – oštrulja ................................................................................................18BARBUS – mrene ...............................................................................................................20Barbus plebejus - mren ........................................................................................................20CHONDROSTOMA – podusti ..........................................................................................22Chondrostoma knerii – podustva ........................................................................................22Chondrostoma phoxinus – podbila ......................................................................................22Razlozi ugroženosti ...........................................................................................................25DELMINICHTHYS – gaovice ...........................................................................................27Delminichthys adspersus – imotska gaovica .....................................................................27Delminichthys ghetaldii – popovska gaovica ....................................................................27Delminichthys jadovensis – jadovska gaovica ...................................................................27PHOXINELLUS – pĳ urice .................................................................................................31Phoxinellus alepidotus – pĳ urica .........................................................................................31Phoxinellus dalmaticus – dalmatinska gaovica ................................................................31RUTILUS - bodorke ...........................................................................................................35Rutilus aula – masnica ........................................................................................................35Rutilus basak – basak ..........................................................................................................36Razlozi ugroženosti ...........................................................................................................38SCARDINIUS – crvenoperke ............................................................................................39Scardinius dergle – drlja ......................................................................................................39Scardinius plotizza – peškelj ...............................................................................................39SQUALIUS – klenovi .........................................................................................................42Squalius illyricus – ilirski klen ...........................................................................................42Squalius microlepis – makal ................................................................................................42Sqalius svallize – svalić ........................................................................................................42Squalius tenellus – sitnoljuskavi klen ................................................................................42Squalius zrmanje – zrmanjski klen ....................................................................................42Razlozi ugroženosti ...........................................................................................................48TELESTES ............................................................................................................................50Telestes croaticus – hrvatski pĳ or .......................................................................................50Telestes metohiensis – gatačka gaovica ..............................................................................50


Telestes tursky – turski klen ................................................................................................50Telestes ukliva – cetinska ukliva .........................................................................................50Porodica: COBITIDAE – vijuni ..............................................................55COBITIS – vĳ uni .................................................................................................................56Cobitis jadovensis – jadovski vĳ un.....................................................................................56Cobitis dalmatina – cetinski vĳ un ......................................................................................56Cobitis illyrica – ilirski vĳ un ...............................................................................................56Cobitis narentana – neretvanski vĳ un ...............................................................................56Razlozi ugroženosti ...........................................................................................................60Porodica: SALMONIDAE – pastrve .....................................................61SALMOTHYMUS - mekousna .........................................................................................62Salmothymus obtusirostris – mekousna .............................................................................62Porodica: GOBIIDAE – glavoèi ..............................................................66KNIPOWITSCHIA – gobice ...............................................................................................67Knipowitschia croatica – vrgoračka gobica .......................................................................67Knipowitschia mrakovcici – visovački glavočić .................................................................67Knipowitschia radovici – Radovićev glavočić ...................................................................67POMATOSCHISTUS – glavočići ......................................................................................71Pomatoschistus canestrinii – glavočić crnotrus .................................................................71Porodica: COTTIDAE – peševi .............................................................73COTTUS – peševi ...............................................................................................................74Co� us ferrugineus – primorski peš ....................................................................................74Strategija i preporuke za zaštitu .................................................76

Zakljuèak ...................................................................................................77


Publikacĳ a je nastala tĳ ekom suradnje sa autorima na izradi dokumenta „Opis strogo zaštićenih i zaštićenih vrsta taksonomske skupine Ribe“ koji je izrađen za potrebe Kataloga zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta u Republici Hrvatskoj.

Ovu bazu, kao dio Informacĳ skog sustava zaštite okoliša vodi i održava Agencĳ a za zaštitu okoliša. Iako je dostupna na web stranici Agencĳ e za adekvatnu edukacĳ u i promocĳ u o stanju i zaštiti ove taksonomske skupine izrađen je ovaj promotivni materĳ al.

Unatoč oslanjanju na stručne podatke i izvore, cilj ove publikacĳ e je približiti široj javnosti, ljubiteljima prirode, a naročito sportskim ribolovcima slabo poznate endeme slatkovodne ihtiofaune jadranskog sliva te ih upoznati sa negativnim utjecajima kojima su izloženi.

Na temelju dosadašnjih procjena ugroženosti najugroženĳ a skupina su slatkovodne ribe. Čak je 89 svojti riba uključeno u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske.

h� p://www.azo.hr

Uništavanje staništa, onečišćenje voda, unos stranih vrsta, nedovoljna istraženost samo su neki od razloga njihove ugroženosti.

Po broju slatkovodnih vrsta riba Hrvatska se svrstava na drugo mjesto u Europi. Ova raznolikost u broju vrsta rezultat je geografskog položaja koji pokriva dva sliva (jadranski i crnomorski) i postojanja specifi čnih krških staništa. Raznolikost staništa i njihova izoliranost rezultirali su bogatstvom vrsta i podvrsta sa znatnim brojem endema. Endemske vrste riba koje nastanjuju rĳ eke jadranskog sliva neprocjenjivo su vrĳ edne i čine važan dio europske biološke raznolikosti. Stoga je ovo područje jedno od najvažnĳ ih središta raznolikosti ihtiofaune u Europi. Za mnoge vrste još se utvrđuje točna rasprostranjenost, a nekim manje poznatim svojtama još nĳ e do kraja utvrđen taksonomski status te se i dalje istražuju.

PREDGOVOR

Izvor Suvaje (Jadova)


Iako često korišten pojam „ribe“ taksonomski ne postoji, to je naziv neformalne skupine kralješnjaka koju karakterizira iznimna raznolikost oblika i prilagodbi te staništa koja naseljava. Ribe uključuju besčeljusti s dva razreda (sljepulje i paklare) te hrskavičnjače i koštunjače. Od oko 55.000 poznatih današnjih vrsta kralješnjaka, njih 28.000 su ribe i njihova su najbrojnĳ a i najraznolikĳ a skupina. Te su brojke samo približne, nikako ne i konačne. Kako se još uvĳ ek godišnje opiše više od tri stotine novih vrsta riba, pretpostavlja se da ih je ukupno između 32.000 i 40.000. One dominiraju vodenim staništima u smislu biomase, kao i uloge u hranidbenim mrežama. Nastanjuju mora i slatke vode, a prilagodile su

se i različitim nepovoljnim uvjetima života, pa neke od njih mogu udisati zrak i određeno vrĳ eme živjeti na kopnu.

Izuzetno bogatstvo pokazuje upravo slatkovodna ihtiofauna koja broji više od 10.000 vrsta u svĳ etu. To je iznimno velik broj s obzirom na to da slatke vode čine samo jedan posto površine Zemljine kugle, te samo 0,01 posto ukupnog volumena vode na Zemlji. Slikovito prikazano, to predstavlja jednu riblju vrstu na 15 km3 slatke vode nasuprot jednoj ribljoj vrsti na 100.000 km3 morske vode. Iz toga je vidljivo da kralješnjaci nisu ni u jednom drugom staništu evolucĳ om postigli toliku raznolikost kao ribe u slatkim vodama. Ta činjenica oduševljava iako nĳ e neočekivana jer su rĳ ečni slivovi i jezera izoliranĳ i od ĳ ednog morskog staništa, a ujedno su bogati različitim staništima i mikrostaništima.

Prema stanišnom tipu koji preferi-raju, slatkovodne se ribe mogu podĳ e-liti na dvĳ e skupine. U prvoj su vrste koje preferiraju brzi vodeni tok, niže temperature i u pravilu visoke koncen-tracĳ e otopljenoga kisika. Drugu čine vrste koje preferiraju stajaće vode i

UVOD

Primorski pijor


spori tok, velike oscilacĳ e temperature te niske koncentracĳ e otopljenoga kisi-ka, kao i visoke koncentracĳ e hranjiva u vodi.

Ribe, kao najbrojnĳ a skupina kralješnjaka, imaju dominantnu ulogu u vodenom medĳ u. One su neizostavni dio svekolike biološke raznolikosti i jedan od najboljih pokazatelja ekološkog stanja vodenih staništa. Nezamjenjiva su karika u hranidbenim mrežama vodenih sustava, a ujedno i poveznica sa kopnenim hranidbenim mrežama te su na taj način dragocjene i ljudima. Danas u svĳ etu osiguravaju više od 15 posto proteina za ljudsku ishranu, odnosno osnovni su izvor životinjskih proteina za oko milĳ ardu ljudi. Iz tog razloga su važan čimbenik i u ekonomĳ i mnogih zemalja te predmet brojnih međudržavnih i državnih sporazuma, dogovora i sporova.

U siromašnim je zemljama dominantna svrha lova ribe još uvĳ ek osiguravanje hrane, dok u bogatĳ im industrĳ aliziranim zemljama, ribolov ima prvenstveno rekreativnu ulogu uz naglasak na zaštitu ribljih vrsta. Procjenjuje se da u 22 europske zemlje postoji više od 21 milĳ un ribiča, dok ih je u Hrvatskoj u okviru Hrvatskog športsko ribolovnog saveza registrirano oko 60.000.

Podbila

Rijeka Ruda


Europska ihtiofauna broji oko 546 autohtonih (domaćih) vrsta slatkovodnih riba i 33 alohtone (unesene) vrste. Takva, brojčano mala, raznolikost u Europi posljedica je ledenih doba koja su se smjenjivala u geološkoj povĳ esti Zemlje. Europska slatkovodna ihtiofauna može se podĳ eliti na četiri elementa. Prvi su element vrste koje su se za vrĳ eme ledenih doba zbog širenja ledenjaka povukle prema jugu, a nakon njihova su se završetka postupno počele vraćati na sjever. Drugi su element vrste koje su iz mora naselile slatke vode, zadržavši određeni afi nitet prema morskoj vodi (npr. slatkovodni glavočić). Treći element predstavljaju vrste koje su prirodnim putem naselile europske vodotoke sa susjednih kontinenata. Četvrti element predstavljaju alohtone (unesene) vrste riba koje je čovjek svojim djelovanjem unio u europske vodotoke.

EUROPA

Slatkovodni glavoèiæ (Padogobius bonelli)

Europa tijekom posljednjeg ledenog doba


Sve kopnene vode Hrvatske dio su crnomorskog i jadranskog sliva, a razdjeljuje ih gorski lanac Dinarida. U kopnenim vodama Hrvatske do sada je zabilježena 151 vrsta slatkovodnih riba. Njih 21 boravi i u slatkim i u slanim vodama. Ihtiološki su najvažnĳ a područja rĳ eke Save, Drave, Zrmanje, Krke, Cetine i Neretve. Hrvatska zbog geomorfoloških karakteristika nema veliki broj jezera, a od njih 12 većih od 2 km2, čak šest je umjetnih. Ihtiološki su vrlo značajna Baćinska jezera, Prološko blato i Visovačko jezero, koji spadaju u vode jadranskog sliva.

Endemske ribe ili endemi su ribe s malenim i ograničenim arealom rasprostranjenja (regĳ a, zemlja, rĳ ečni sliv, rĳ eka), a ponekad ih nalazimo i samo na pojedinim lokalitetima. Endemi hrvatske slatkovodne faune riba velikim dĳ elom su vezani uz specifi čna krška staništa, a kao posebnu regĳ u potrebno je izdvojiti Dalmacĳ u.

Crnomorski sliv zauzima 62 posto površine Hrvatske, a njime dominiraju velike rĳ eke Sava, Drava i Dunav s više manjih podslivova. Drava s poplavno-močvarnim kompleksom Kopački rit i Sava s poplavno-

močvarnim kompleksom Lonjsko polje predstavljaju neka od ihtiološki najvrjednĳ ih područja čitavog sliva, poznatih po očuvanosti i van granica Hrvatske.

Na području dunavskog sliva zabilježene su ukupno 83 vrste riba, među kojima njih 65 naseljava samo taj sliv, a 19 vrsta oba sliva. Šest vrsta su endemi šireg područja dunavskog sliva (u Europi) i to su mladica, veliki vĳ un, plotica, balonĳ ev balavac, prugasti balavac i mali vretenac, dok su svjetlica, krbavski pĳ or i krbavska gaovica endemi dunavskog sliva samo u Hrvatskoj.

HRVATSKA

Crnomorski i jadranski sliv


Jadranski sliv zauzima 32 posto površine Hrvatske i grubo ga se može podĳ eliti na istarski poluotok, jadranski sliv u Lici i Dalmacĳ u. Ovaj sliv karakteriziraju rĳ ečne doline i kanjoni u kršu, velika krška polja s ponornicama u unutrašnjosti, te bogate boćate vode ušća velikih rĳ eka. Duljina i gustoća vodotoka jadranskog sliva znatno je manja od onih dunavskog. Rĳ eke su uglavnom kratke i izolirane, često povezane sustavima podzemnih tokova. U krškim poljima česte su rĳ eke ponornice koje izviru na početku, te poniru na kraju polja, a u sušnom razdoblju mnoge potpuno presušuju. No karakteristika je dinarskog krša

da iako nadzemni dĳ elovi vodotoka potpuno presuše, podzemni sustavi vodotoka i rezervoara vode nikada ne presušuju te ribama omogućuju preživljavanje. Vrste koje naseljavaju takva staništa imaju posebne prilagodbe koje im omogućuju dulje preživljavanje u podzemlju, pa tako mogu izdržati dulje vrĳ eme gladovanja i podnose niske koncentracĳ e kisika.

Među 86 vrsta nastanjenih u vodama jadranskog sliva, njih 19, kao što je već napomenuto, naseljava oba sliva, a od preostalih 67 njih većina su endemi voda šireg jadranskog sliva. Većina riba koje naseljavaju te vodotoke živjele su ovdje i prĳ e posljednjega ledenog doba, te su na različite načine preživjele sve klimatske i geomorfološke promjene i u smanjenu broju zadržale svoj kontinuitet od tercĳ ara do današnjih dana. Dalmacĳ a se posebno ističe kao jedno od središta endemizma hrvatske, ali i europske faune riba. Ta je endemska ihtiofauna zastupljena vrstama rodova Salmo, Salmothymus, Aulopyge, Chondrostoma, Telestes, Phoxinellus, Delminichthys, Squalius, Rutilus, Scardinius, Cobitis, Barbus, Co� us i Knipowitschia.

Svjetlica (Telestes polylepis)

Mali vretenac (Zingel streber)


Većina ih je vrlo rĳ etka i ograniče-nog područja rasprostranjenosti što je i osnovni razlog njihove ugroženosti. Zanimljivo je da se novim istraživanji-ma još uvĳ ek otkrivaju i nove vrste, što dodatno potvrđuje ihtiološku vrĳ ed-nost dalmatinske regĳ e. Godine 2005. u rječici Norin, na području delte Ne-retve, otkrivena je i opisana nova vrsta ribe nazvana Radovićev glavočić (Kni-powitschia radovici), a u posljednje su dvĳ e godine opisane i dvĳ e nove vrste

Rijeka Matica je krška ponornica koja izvire i ponire u polju Jezero

vĳ una: ilirski vĳ un (Cobitis illyrica) iz Prološkog blata i jadovski vĳ un (Cobitis jadovensis) iz rĳ eke Jadove.

Izvor Èikole u ljetnim mjesecima presuši a ribe se povuku u podzemlje

Rijeka Jadova obiluje vodom u proljeæe, dok tijekom ljeta potpuno presuši


prirode), pred izumiranjem. One su podĳ eljene u tri kategorĳ e ugroženosti: • kritično ugrožene (CR) - izuzetno visoki rizik od izumiranja, • ugrožene (EN) - vrlo visoki rizik od izumiranja• osjetljive (VU) - visoki rizik od izumiranja

Čak je 91 vrsta riba uvrštena u Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske, što čini 60 posto slatkovodne ihtiofaune u Hrvatskoj. Najveći negativni utjecaj na riblje zajednice u Hrvatskoj imaju unos stranih (alohtonih) vrsta, regulacĳ e vodotoka, gradnje brana i hidroakumulacĳ a, melioracĳ e, onečišćenje i degradacĳ a staništa.

UGROŽENOST

Ribe su vrlo osjetljive na promjene staništa, poput izmjene brzine toka i pregradnje rĳ eka te zagrĳ avanje i intenzivno iskorištavanje vode. Posljednjih je stotinjak godina čovjek svojim intenzivnim djelovanjem na vodena staništa uzrokovao velike promjene ihtiofaune, pa su danas slatkovodne ribe jedna od najugroženĳ ih skupina kralješnjaka. Šest je vrsta već nestalo iz hrvatskih vodotoka (jesetra, sim, pastruga, atlantska jesetra, moruna i gatačka gaovica), a 69 ih je, prema kriterĳ ima IUCN-a (Svjetska udruga za zaštitu

U tekstu je uz svaku vrstu istaknut i njezin

IUCN status u Hrvatskoj. Na Crvenom

popisu nije samo sitnoljuskavi klen, dok

za dvije novootkrivene vrste vijuna još

nije odreðen status ugroženosti.

Kategorije:

• regionalno izumrla (RE)

• kritièno ugrožena (CR)

• ugrožena (EN)

• osjetljiva (VU)

• gotovo ugrožena (NT)

• nedovoljno poznata (DD)

U tekstu je uz svaku vrstu istaknut

i njezin stupanj endemizma po

kategorijama:

• endem Hrvatske

• regionalni endem jadranskog sliva

• endem jadranskog sliva

U kategoriju endema Hrvatske spadaju

vrste koje su rasprostranjene iskljuèivo u

vodama jadranskog i/ili dunavskog sliva

na teritoriju Hrvatske, dok u regionalne

endeme jadranskog sliva spadaju vrste

koje naseljavaju vode jadranskog sliva

u Hrvatskoj i susjednim državama naše

regije (Slovenija, Bosna i Hercegovina,

Crna Gora). Endemi jadranskog sliva su

vrste koje koje naseljavaju Hrvatsku i šire

podruèje voda jadranskog sliva (Italija,

Švicarska).


Regionalno izumrla atlanska jesetra (Acipenser sturio)

Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske

RAZLOZI UGROŽENOSTI

SLATKOVODNIH RIBA

Čovjek je tĳ ekom prošlosti uvelike utjecao na izgled, stanje i kvalitetu slatkih voda (potoka, rĳ eka i jezera). S pojačanim razvojem gradova, industrĳ alizacĳ om i intenzivnom poljoprivredom, u posljednjih su 50-ak godina negativni utjecaji postali sve intenzivnĳ i i izraženĳ i. Međutim nisu sva ljudska djelovanja jednako loša i negativna za slatke vode, tj. za ribe i njihov opstanak u vodama. Najčešće se spominje nekoliko najizraženĳ ih i najpogubnĳ ih negativnih utjecaja koji pogađaju slatkovodne ribe Europe, pa tako i Hrvatske.

To su:• promjene i uništavanje stani-

šta........................................... br.str.25• pregrađivanje, kanaliziranje i

reguliranje rĳ eka............... br.str.25• malo (ograničeno) područje rasprostranjenosti ............br.str.38• onečišćenje vode ...............br.str.38• unos stranih, invazivnih vrsta .....

............................................... br.str.48• prelov i nekontrolirani ribo-

lov............................................br.str.60


staništa i riba kroz ispunjavanje Direktive o staništu, Direktive o vodama i Nitratne direktive.

U tekstu je za svaku vrstu istaknut

stupanj zaštite definiran Zakonom o

zaštiti prirode.

Kategorije:

- strogo zaštiæena

- zaštiæena

ZAKONODAVNI OKVIR

U Hrvatskoj je zaštita slatkovodnih riba regulirana Zakonom o slatkovodnom ribarstvu (Narodne Novine 49/05) koji propisuje zaštitu, osobito komercĳ alnih vrsta i Zakonom o zaštiti prirode (Narodne novine 70/05, 139/08), koji je usmjeren na zaštitu biološke raznolikosti riba. Prema Zakonu o zaštiti prirode svojte mogu biti strogo zaštićene i zaštićene. Strogo zaštićene životinje zabranjeno je namjerno hvatati, trgovati, držati i/ili ubĳ ati, namjerno oštećivati ili uništavati njihove razvojne oblike, gnĳ ezda ili legla, te njihova staništa, namjerno uznemiravati, naročito u vrĳ eme razmnožavanja. Korištenje zaštićenih divljih životinja dopušteno je na način i u količini da se njihove populacĳ e na državnoj ili na lokalnoj razini ne dovedu u opasnost. U Hrvatskoj postoje dva posebna ihtiološka rezervata, Vrljika i Jadro, čĳ i je temeljni fenomen mekousna, te dva posebna ornitološko-ihtiološka rezervata Pantan i ušće Neretve. Ugrožene i endemične vrste riba cilj su očuvanja i u nekim područjima ekološke mreže Republike Hrvatske. Pristupanje Hrvatske Europskoj unĳ i imati će veliki utjecaj na zaštitu vodenih

Porodica: CYPRINIDAE – šaranke16

Porodica: CYPRINIDAE – šaranke 17

Porodica: CYPRINIDAE – šaranke

BARBUS - mrene

Jadovska gaovica

CHONDROSTOMA - podusti

DELMINICHTHYS - gaovice

PHOXINELLUS – pijurice

RUTILUS - bodorke

SCARDINIUS - crvenperke

SQUALIUS - klenovi

TELESTES

Rod:

AULOPYGE – oštrulje


ETIMOLOGIJA

Naziv roda Aulopyge dolazi od latinskog aulos – frula, cĳ ev i pyge – rep, koji je dobila zbog leglice za jajašca u obliku cĳ evi, a naziv vrste huegelii dan je u čast austrĳ skom botaničaru barunu Carlu Freiherrnu Hügelu.

OPIS

Oštrulja je jedna od naših najneobičnĳ ih endemskih vrsta. Iako izgledom nalikuje na mrenu, ipak je potpuno različita od svih ostalih naših riba. Tĳ elo je gotovo potpuno bez ljusaka, što je ustvari prilagodba na podzemni način života. Glava je izdužena, jako zašiljena i uska. Usta su mala, potkovasta, okružena s dva para brčića. Tĳ elo je žućkastosrebrne boje s crnosmeđim mrljama i točkama na bokovima i leđima. U leđnoj se peraji nalazi istaknuta tvrda bodlja s nazubljenim unutarnjim rubom, po kojoj je i dobila narodne nazive oštrulja ili oštrulj. Dužina tĳ ela prosječno se kreće od 100 do 200 milimetara. Bočna linĳ a vrlo je neobična, valovita. Ženke za vrĳ eme mrĳ esta imaju cĳ ev za leženje jaja, tzv. leglicu. Smatra se da se morfološki nĳ e mĳ enjala nekoliko milĳ una godina.

BIOLOGIJA

Mužjaci su uvĳ ek nešto manji od ženki, a tĳ ekom mrĳ esta su i različito obojeni. Mrĳ est počinje krajem travnja u plitkoj vodi pri temperaturi 13-17°C. Ženka pri mrĳ estu traži prikladno mjesto i zatim pomoću leglice (modifi cirane cjevčice) leže nekoliko tisuća jaja. Jaja odlaže u udubljenja, pukotine u stĳ enama i između korĳ enja biljaka.

Hranu čine uglavnom različite alge, zooplankton, vodeni kukci, ličinke i drugi beskralješnjaci. Dobro podnosi nedostatak hrane, kao prilagodbu na preživljavanje nepovoljnih uvjeta u podzemlju.

Stanište oštrulje, rijeka Cetina u Paškom polju

Rod: AULOPYGE – oštruljeAulopyge huegelii – oštrulja


Oštrulja nastanjuje krške rĳ eke i jezera, a živi u jatima. Tĳ ekom zimskih mjeseci i za vrĳ eme suše odlazi u podzemlje. Podnosi smanjenu količinu kisika. Međutim u proljeće i za višeg vodostaja vraća se u nadzemne vode.

RASPROSTRANJENOST

Oštrulja je regionalna endemska vrsta jadranskog sliva i dinarskog krša koja u Hrvatskoj živi u rĳ ekama Cetini, Krki i Zrmanji, kao i njihovim pritocima. Nastanjuje i neke rĳ eke te jezera Bosne i Hercegovine.

UGROŽENOST

U posljednjih su četrdesetak godina znatno promĳ enjena prirodna staništa oštrulje. Osnovni su razlozi ugroženosti oštrulje upravo uništavanje prirodnih staništa, onečišćenje i prekomjerno iskorištavanje vode. Jedan je od negativnih utjecaja svakako i unošenje i širenje stranih i dunavskih vrsta riba. Lokalno stanovništvo koristi ju za hranu jer je cĳ enjena delikatesa.

Karta rasprostranjenja oštrulje

Aulopyge huegelii – oštrulja

• naraste najviše do 250 mm

• potpuno golo tijelo, u leðnoj peraji

nalazi se istaknuta bodlja

• strogo zaštiæena

• ugrožena (EN)



Rod: BARBUS – mreneBarbus plebejus - mren

ETIMOLOGIJA

Naziv roda dolazi od lat. rĳ eči barbus, što znači brada, brkovi dok je plebejus izvedenica od lat. rĳ eči plebian, što znači pučki, prostonarodni, običan.

OPIS

Tĳ elo je dugo, vretenasto i spljošteno na trbušnoj strani. Po cĳ elom tĳ elu razbacane su nepravilne tamne pjege, a na leđnoj, podrepnoj i repnoj peraji tamne mrlje. Mlade jedinke po tĳ elu imaju nepravilne uzorke brojnih tamnocrvenih točaka. Tĳ elo je prekriveno sitnim ljuskama. Usta su donja s dva para brkova. Prvi je par na vrhu, a drugi u kutu usta. Unatrag opruženi brk drugoga para, koji je na kraju usta, dopire do stražnjega ruba očĳ u. Repna peraja je duboko škarasto urezana. Rub podrepne peraje, prislonjene uz tĳ elo, ne doseže do početka repne peraje. Podrepna i donji dio repne peraje te trbušne peraje uglavnom su narančastocrvene boje. Mren može narasti do 350 mm.

BIOLOGIJA

Mužjak mrena spolno sazrĳ e u drugoj ili trećoj, a ženka u četvrtoj ili petoj godini života, pri veličini 250-300 mm. Sezona mrĳ esta traje od travnja do kolovoza, a najčešće se mrĳ este u svibnju i lipnju. Mrĳ este se u sumrak na plićim dĳ elovima tekućica iznad pješčanog ili šljunkovitog dna. Ženka odlaže, ovisno o veličini, 5000–60.000 žućkastih jajašaca u iskopano udubljenje. Mlade mrene su društvene i žive u jatima od 5 do 15 jedinki. Nakon što spolno sazrĳ u, odvajaju se, žive pojedinačno i obično se zadržavaju na istome mjestu. Mren je većinom aktivan u sumrak, a zimi miruje. U vrĳ eme mrĳ esta okuplja se u velika jata kojima su ženke na čelu, a mužjaci ih prate i tako migriraju na kraćim relacĳ ama. Ženke žive dulje od mužjaka i rastu nešto brže.

Mren je načinom prehrane svežder, ali preferira beskralješnjake dna (račiće, ličinke kukaca, maločetinaše i ličinke riba), a hrani se i detritusom i uginulim kralješnjacima. Odrasle jedinke ponekad se hrane i ribom.

Stanište mrena, dubine rijeke Zrmanje


Mren preferira umjereno duboke dĳ elove gornjih i srednjih tokova turbulentnih vodotoka. Zadržava se neposredno iznad pješčanog i šljunkovitog dna. Zimi tvori jata koja zalaze u dublju vodu ili se zadržavaju u ujezerenim dĳ elovima uz rĳ ečnu obalu.

UGROŽENOST

Glavni su uzroci ugroženosti mrena malen areal, uništavanje staništa, vodnogospodarski zahvati (kanaliziranje, brane), organsko i anorgansko onečišćenje voda te unos alohtonih vrsta.

RASPROSTRANJENOST

Endem je jadranskog sliva i nastanjuje rĳ eke sjeverne Italĳ e, Slovenĳ e, Švicarske i Hrvatske koje utječu u Jadransko more. Unesen je u vode tirenskog sliva središnje Italĳ e. U Hrvatskoj živi u rĳ ekama Istre te u Krki i Zrmanji.

Barbus plebejus – mren

• velièina do 350 mm

• podrepna peraja,

prislonjena uz tijelo, ne

doseže do poèetka repne

peraje


• ugrožena (EN)


Karta rasprostranjenja mrena


ETIMOLOGIJA

Naziv roda dolazi od lat. Chondro – hrskavica i stoma – usta, zbog njihovih hrskavičnih usana. Kod podbile latinski naziv phoxinus dolazi od imena roda Phoxinus (pĳ ori) kojima je slična, dok je podustva naziv knerii dobila u čast austrĳ skom zoologu Rudolfu Kneru koji je proučavao endemsku dalmatinsku ihtiofaunu.

OPIS

Tĳ elo je izduženo, vitko i blago bočno spljošteno. Na prvi pogled podsjećaju na klena. Prosječna dužina varira od 150 do 200 milimetara, međutim zabilježeni su i primjerci od 300 mm. Njuška je debela i tupa. Usta su polukružna i smještena s donje strane glave. Poput ostalih vrsta ovog roda, imaju karakterističnu donju usnu koja je tvrda i rožnata, s oštrim rubom. Na tĳ elu se nalazi 50 do 100 manjih ljusaka, što je posljedica života u krškim staništima. Po bokovima se pruža tamna uzdužna siva linĳ a. Leđa su obojena smeđe do sivocrno, dok je trbuh srebrnobĳ el.

BIOLOGIJA

Podusti se mrĳ este u većim jatima u mirnim i plitkim dĳ elovima rĳ eka i jezera. Mrĳ est se odvĳ a u razdoblju od ožujka do svibnja, ovisno o temperaturi. Pritom ženka odlaže jaja na šljunak, kamenje ili na vodeno bilje. Mrĳ este se u nekoliko navrata s različitim partnerima pa se jaja u jajnicima nalaze u različitim stadĳ ima razvoja.

Krški podusti su svežderi koji pomoću tvrdih i oštrih usana stružu različit biljni i životinjski materĳ al

Karakteristièna usta kod vrsta roda Chondrostoma

Karta rasprostranjenja podbile (crveno) i podustve (ljubièasto)

Rod: CHONDROSTOMA – podustiChondrostoma knerii – podustvaChondrostoma phoxinus – podbila


s čvrste podloge. Najčešća su im hrana alge, biljni obraštaj i različiti vodeni beskralješnjaci.

Žive u krškim rĳ ekama i jezerima, ali i u ponornicama te izvorima. Prema načinu života i ponašanju pridnene su vrste. Obično žive u jatima s ostalim šaranskim vrstama. Jednako vole staništa s tekućom hladnĳ om vodom, kao i stajaće vode krških polja i jezera. Ovisno o vodostaju, dio godine provode u podzemnim vodenim staništima. Najveća je zabilježena starost šest godina.

RASPROSTRANJENOST

Podbila u Hrvatskoj živi u rĳ eci Cetini s pritocima (posebice Rudi), a u Bosni i Hercegovini nastanjuje ponornice i izvore Glamočkog, Livanjskog i Duvanjskog polja, kao i jezero Buško blato. Nešto južnĳ e, u donjem toku rĳ eke Neretve s pritocima, živi podustva koja je dosad nađena u Modrom oku, jezeru Desne, Crnoj rĳ eci i Norinu. U Bosni i Hercregovini nastanjuje donje dĳ elove Neretve, rĳ eku Bunu i Hutovo blato.

UGROŽENOST

U posljednjih su četrdesetak godina znatno izmĳ enjena prirodna staništa i mrĳ estilišta podusta. Ove endemske vrste ugrožavaju ponajprĳ e brane na rĳ ekama i regulacĳ e vodotoka. Posljedice su takvih promjena i stalne oscilacĳ e vodostaja i sve veće uništavanje prirodnih staništa. Razvojem naselja i intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom rĳ eke i jezera se sve više onečišćuju. Na kraju, dodatni pritisak na endemske vrste daje unošenje stranih vrsta u vodotoke. Sve to ne bi malo toliki utjecaj da podustva i podbila nemaju tako ograničenu i izoliranu rasprostranjenost. Lokalno ih stanovništvo koristi u prehrani.

Stanište podbile, rijeka Ruda

Stanište podustve, Modro oko


Chondrostoma phoxinus – podbila


• ljuske izrazito male i

nježne, više od 75 u

boènoj pruzi



• regionalni endem

jadranskog sliva

Chondrostoma knerii – podustva


• ljuske nešto veæe,

njih manje od 60 u

boènoj pruzi

• zaštiæena

• ugrožena (EN)


jadranskog sliva


RAZLOZI UGROŽENOSTI SLATKOVODNIH RIBA

• Promjene i uništavanje staništaČesto se spominje da su među ozbiljnĳ im razlozima ugroženosti riba promjene i uništavanje staništa. Međutim do nestanka ili promjene prirodnih staništa najčešće dolazi ili zbog regulacĳ e rĳ eka, isušivanja, nasipavanja, pregrađivanja ili zbog onečišćenja. Dakle nestanak staništa posljedica je nekog drugog djelovanja čovjeka u ekosustavu, što onda utječe i na život i opstanak riba.

• Pregrađivanje, kanaliziranje i reguliranje rĳ ekaZbog korištenja vode za navodnjavanje, težnje za kontroliranjem rĳ eka i želje za iskorištavanjem hidroenergetskog potencĳ ala, mnogi su vodotoci pregrađeni te su napravljene brane i akumulacĳ ska jezera. Jedan je od najdrastičnĳ ih primjera rĳ eka Cetina na kojoj je sagrađeno pet brana i koju često nazivaju „silovana rĳ eka“. Niti ostale naše jadranske tekućice nisu u boljem stanju, pa na svakoj od njih postoji poneka pregrada ili brana s idejom o gradnji još takvih objekata. Pregrađeni su vodotoci veliki problem za našu endemičnu ihtiofaunu, među kojom su brojne migratorne vrste koje putuju duž vodotoka tĳ ekom godine u potrazi za povoljnim staništem. Nadalje, takvim pregradnjama nastaju umjetna jezera koja se najčešće jako razlikuju po ekološkim, hidrološkim i fi zikalno-kemĳ skim značajkama od krških, rĳ ečnih staništa.

Kanaliziranje rĳ eka također je jedan od načina kontroliranja vodenih tokova, posebice kod onih vodotoka s velikim godišnjim promjenama vodostaja. Vodni gospodarstvenici preferiraju doslovno betoniranje i popločavanje obala i dna rĳ eka ili barem njihovo redovno uređivanje kako bi održali protočnost i olakšali kontrolu vode. Naravno da takve rĳ eke postaju doslovno kanali bez ikakve raznolikosti staništa i mogućnosti opstanka prirodnoj ihtiofauni.

Crpljenje vode iz vrela Jarebica na Cetini


Zbog potrebe za intenziviranjem poljoprivredne proizvodnje, mnogi se vodotoci i jezera djelomično ili potpuno isušuju ili se njihova voda koristi za navodnjavanje, što smanjuje površinu prirodnih vodenih staništa i smanjuje količinu vode na njima, što je posebno kritično tĳ ekom ljetnog, sušnog perioda.

Potpuno kanalizirana i time uništena rijeka Butižnica kod Knina

Betonirani krški izvor Zvijezda u Krbavskom polju nekad je bio stanište krbavskog pijora koji u

posljednje vrijeme nije viðen

Velike promjene vodostaja na akumulaciji Peruèa ovisno o potrebama HE Peruèa


Rod: DELMINICHTHYS – gaovice Delminichthys adspersus - imotska gaovica Delminichthys ghetaldii - popovska gaovica

Delminichthys jadovensis – jadovska gaovica

ETIMOLOGIJA

Naziv roda Delminichthys nastao je kao izvedenica od Delminium, antičkoga glavnoga grada područja Dalmacĳ e (današnje Duvno) i rĳ eči ichthys - riba. Latinski naziv adspersus u nazivu imotske gaovice izvedenica je od latinske rĳ eči adspargo - razasuti, razmaknuti, što je vjerojatno povezano s razasutim tamnim pjegama po tĳ elu. Podrĳ etlo naziva ghetaldii nĳ e točno poznato, no moguće je da je dodĳ eljeno u čast poznate dubrovačke obitelji Ghetaldi (Getaldić). Naziv jadovensis dodĳ eljen je po mjestu obitavanja jadovske gaovice (Jadova).

OPIS

Donedavno su te vrste spadale u rod Phoxinellus, no novĳ im je analizama utvrđeno da je rĳ eč o morfološki i genetički odvojenoj skupini riba.

Rastom vrlo male ribe, uglavnom narastu najviše do 100 mm, uz iznimku imotske gaovice koja može narasti i do 130 mm. Mužjaci gaovica manji su od ženki. Ljuske su tanke i međusobno se ne preklapaju, a često su i vrlo slabo razvĳ ene i prisutne samo u bočnoj pruzi. Tĳ elo je vretenasto i bočno spljošteno, s dugačkim repnim drškom, često s nepotpunom ili isprekidanom bočnom prugom. Leđa su tamnozelena, bokovi tamnožuti, a trbuh je srebrnobĳ ele ili žute boje. Za vrĳ eme mrĳ esta osnove trbušnih peraja mĳ enjaju boju iz žute u crvenu. Leđna strana tĳ ela i bokovi prekriveni su mnogobrojnim tamnim točkama koje mogu tvoriti nepravilne mrlje.

BIOLOGIJA

Gaovice se uglavnom mrĳ este tĳ ekom lipnja i srpnja kada vodotoci nabujaju. Ženke odlažu 1000-2000 sitnih jajašaca na kamenitom i šljunkovitom supstratu, a mužjaci ih oplođuju. U usporedbi s nekim drugim ribama, odlažu manje jajašaca, što je posljedica vrlo malog broja predatora i veće stope preživljavanja mlađi. Postoje izražene

Rijeka Suvaja, stanište jadovske gaovice


razlike između spolova u vanjskom izgledu, tjelesnim razmjerima i položaju peraja, posebice u vrĳ eme mrĳ esta kada mužjaci gaovica dobivaju mrĳ esne kvržice po glavi i prsnim perajama.

Ženke jadovske gaovice u sezoni parenja dobivaju male crvene točke na trbuhu te crveno obojenje na osnovama prsnih peraja i podrepne peraje.Hrane se raznim sitnim vodenim beskralješnjacima, najčešće ličinkama vodenih kukaca te račićima. Zbog karakterističnog načina života i vrlo teških uvjeta okoliša, vjerojatno imaju i posebne prilagodbe na dulje gladovanje.

Nastanjuju jezera i nizinske krške vodotoke temperature vode od 5 do 20°C. Za vrĳ eme ljetnih mjeseci zbog presušivanja vode povlače se u podzemlje. Te su vrste izrazito dobro prilagođene takvom načinu života i upravo je to razlog što naseljavaju vodotoke u kojima uglavnom ima jako malo drugih vrsta riba. U zimskom razdoblju udružuju se u veća jata te zalaze u podzemlje gdje miruju u podzemnome mulju. Posebice je zanimljiva jadovska gaovica koja zbog uvjeta staništa veći dio godine provodi u podzemlju. Ipak, za uspješno im je razmnožavanje i razvoj jajašaca potrebna sunčeva svjetlost, te do mrĳ esta dolazi u proljetno razdoblje kada potoci nabujaju.

RASPROSTRANJENOST

Sve vrste roda Delminichthys naseljavaju male nadzemne i podzemne krške vodotoke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Najsjevernĳ e je rasprostranjena jadovska gaovica koja je do sada zabilježena samo u ličkim vodotocima, odnosno rĳ eci Jadovi i potocima Balotin i Japoga. Zanimljivo je da je vrsta otkrivena tek 2002. godine,

Karta rasprostranjenja imotske gaovice (crveno), jadovske gaovice (ljubièasto) i

popovske gaovice (plavo)

Rijeka Neretva, stanište popovske gaovice


zajedno sa srodnim krbavskim pĳ orom (Delminichthys krbavensis) iz rĳ eke Krbave. Imotska gaovica naseljava vode južne Hrvatske te Bosne i Hercegovine koje obuhvaćaju slivna područja rĳ eka Vrljike, Matice, Norin i Neretve. U Hrvatskoj je također zabilježena u Crvenom jezeru kod Imotskog te Baćinskim jezerima.

Samo se manji dio areala rasprostranjenosti popovske gaovice nalazi u Hrvatskoj, i to samo u potocima i rječicama južne Dalmacĳ e (izvor Omble), dok je u Bosni i Hercegovini dosta česta u Popovu polju, rĳ eci Buni, potoku Kasindolka te Dabarskom i Fatničkom polju.

UGROŽENOST

Ugrožava ih ubrzano nestajanje njihovih staništa u krškim poljima zbog onečišćenja i isušivanja krških vodotoka te unos agresivnih alohtonih vrsta (sunčanica, gambuzĳ a, klen). Vrlo uzak areal rasprostranjenosti i nedovoljna istraženost također su, uz krivolov, velika prĳ etnja za opstanak tih vrsta.

Crveno jezero kod Imotskog, stanište imotske gaovice

Delminichthys adspersus –imotska gaovica• velièina do 90 mm

• dijametar oka jednak dužini

prostora od vrha njuške do

oka ili veæi od njega


• osjetljiva (VU)

• regionalni endem jadranskog

sliva


Delminichthys ghetaldii –popovska gaovica• velièina do 130 mm

• vrlo sitne ljuske, njih više

od 80 u boènoj pruzi


• ugrožena (EN)


jadranskog sliva

Delminichthys jadovensis –jadovska gaovica• velièina do 90 mm

• 51-60 ljusaka u boènoj pruzi



• endem Hrvatske


Rod: PHOXINELLUS – pijuricePhoxinellus alepidotus – pijurica

Phoxinellus dalmaticus – dalmatinska gaovica

ETIMOLOGIJA

Naziv roda Phoxinellus je umanjenica latinskog naziva za rod pĳ ora (Phoxinus) zbog morfoloških sličnosti gaovica i pĳ ora. Latinski naziv dalmaticus dodĳ eljen je po širem području koje dalmatinska gaovica naseljava (Dalmacĳ a), dok je naziv alepidotus tvorenica grčkih rĳ eči a – bez i lepidotos – ljuskav, što asocira na nedostatak ljusaka kod pĳ urica.

OPIS

Ranĳ e je rod Phoxinellus obuhvaćao veći broj vrsta, no novĳ im su analizama otkrivene značajne morfološke i genetičke razlike te su neke vrste premještene u zasebne rodove Delminichthys i Telestes.

Tĳ elo je izduženo, zbĳ eno i blago bočno spljošteno. Leđa su zelenkastosiva, bokovi smeđežuti, ponegdje sa sitnim tamnim točkicama, a trbuh je svĳ etložute do srebrne boje. Duž bokova tĳ ela nema tamnĳ e pruge ili je ona vrlo slabo vidljiva. Prsne, trbušne i podrepna peraja su žućkaste, dok su osnove tih peraja crvenkaste. Gaovice ovog roda odlikuju se vrlo reduciranom ljuskavošću. Kod dalmatinske gaovice ljuske su prisutne samo u području duž bočne pruge te vrlo malo duž središnje linĳ e boka tĳ ela. Te su ljuske slabo okoštale i potpuno uložene u kožu. Kod pĳ urice ljuske potpuno nedostaju.

BIOLOGIJA

Mrĳ este se u manjim plovama ili skupinama u razdoblju od travnja do lipnja u plićim dĳ elovima toka. Ženke odlažu jajašca na kamenje i šljunak ili među gustu vegetacĳ u, a mužjak ih oplođuje ispuštajući spermu preko njih. Mužjaci za vrĳ eme mrĳ esta dobivaju intenzivnĳ e boje i mrĳ esne kvržice po prednjem dĳ elu tĳ ela i na tvrdim šipčicama peraja.

Mostarska pijurica (Phoxinellus pseudalepidotus) endem je

Bosne i Hercegovine

Rijeka Lištica u Mostarskom blatu, staniste Mostarske pijurice


Hranu aktivno traže u pridnenom sloju ili među vegetacĳ om. Hrane se ličinkama kukaca i račićima te drugim vodenim beskralješnjacima. Nisu poznati detalji o prehrani tĳ ekom duljeg boravka u podzemlju.

Naseljavaju čiste, krške vode sa sporotekućom i stajaćom vodom, kao što su rĳ ečni odvojci i pripadajuća močvarna staništa. Za vrĳ eme ljetnih suša i tĳ ekom zimskih mjeseci povlače se u podzemne vode. Posebice se dalmatinska gaovica može pronaći u većim jatima pri ulasku ili izlasku iz podzemnih voda. Upravo je ta prilagodba na preživljavanje u podzemlju omogućila ovim ribama opstanak u krškim područjima.

RASPROSTRANJENOST

Sve vrste roda Phoxinellus imaju vrlo ograničene areale rasprostranjenosti. Uglavnom naseljavaju samo vrlo male izolirane krške vodotoke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Nepovoljne uvjete tĳ ekom ljetnih suša ove ribe preživljavaju povlačeći se u izvore, špilje i podzemne vodotoke.

Pĳ urica je do sada zabilježena u Livanjskom, Duvanjskom i Glamočkom polju, u jezerima Buško i Blidinje te u rĳ eci Korani kraj Bosanskog Grahova u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj je zabilježena samo u rĳ eci Cetini u Sinjskom polju i u Stipančevu jezeru. Donedavno se smatralo da dolazi i u vodotocima Mostarskog blata (Lištica) u BiH ali je ta populacĳ a opisana kao zasebna vrsta, mostarska pĳ urica (Phoxinellus pseudalepidotus).Dalmatinska gaovica je endem Hrvatske jer živi samo u rĳ ekama Čikoli i Krki.

UGROŽENOST

Uz nedovoljnu istraženost, poseban su problem uništavanje staništa i unos alohtonih vrsta koje su na pojedinim

Stipanèevo jezero, stanište pijurice

Karta rasprostranjenja dalmatinske gaovice (crveno) i pijurice (plavo)


staništima ekstremno brojne. Tako je u rĳ eci Čikoli vrlo brojna gambuzĳ a (Gambusia affi nis) koja potiskuje domaće vrste, dalmatinsku gaovicu i turskog klena. Poznato je da veći primjerci gambuzĳ a grizu peraje drugih sitnih riba dok one ne uginu, a hrane se i njihovim jajašcima i ličinkama. Rasprostranjenost pĳ urice još je relativno nepoznata da bi se mogla provesti efektivna zaštita njezina staništa. Na najvećem poznatom nalazištu u Grahorskom polju (BiH) posebice je ugrožena običnim klenom (Squalius cephalus) unesenim iz dunavskog sliva prĳ e osam-devet godina u rĳ eku Koranu. Veći primjerci klena hrane se pĳ uricom koja je tu donedavno bila jedina vrsta i nĳ e imala prirodnog neprĳ atelja.

Rijeka Èikola, stanište dalmatinske gaovice

Phoxinellus alepidotus –pijurica • velièina do maksimalno

140 mm

• ljuske potpuno odsutne

ili gotovo neprimjetne




jadranskog sliva


Phoxinellus dalmaticus – dalmatinska gaovica

• velièina do 60-70 mm

• prisutne vidljive ljuske

(11-29) u boènoj pruzi


• osjetljiva (VU)

• endem Hrvatske


ETIMOLOGIJA

Naziv roda Rutilus dolazi od latinske rĳ eči što znači crven, crvenkast, a što asocira na crvenkasto do narančasto obojenje oka i peraja, dok basak dolazi od narodnog naziva za ribu basak. Podrĳ etlo rĳ eči aula u latinskom nazivu masnice nĳ e poznato.

OPIS

Rastom su to srednje velike ribe, pa tako masnica može narasti najviše do 220 mm, a basak do 180 mm. Tĳ elo im je vretenasto i bočno spljošteno, a kod odraslih je jedinki relativno visoko, dok je glava kratka s malim ustima koja svojim krajem jedva dosežu do početka oka. Tĳ elo je prekriveno srednje velikim ljuskama, izraženog sjaja kod mlađih jedinki. Leđa i bokovi mogu biti plavičaste sivozelene boje, a trbuh je srebrnobĳ el. Peraje su sive do blago žućkaste, dok baze peraja mogu biti i blago narančaste. Masnica duž bokova tĳ ela ima izraženu tamnu prugu i po tome se lako razlikuje od basaka i drugih vrsta ovog roda.

BIOLOGIJA

Spolno sazrĳ evaju u drugoj ili trećoj godini života. Mrĳ este se u proljeće, u plićim priobalnim dĳ elovima vodotoka obraslim vodenom vegetacĳ om. Ženka odlaže i do 100.000 ljepljivih jajašaca na vodeno bilje ili šljunak, a mužjak ih oplođuje ispuštajući spermu preko njih. U vrĳ eme mrĳ esta na prednjem se dĳ elu tĳ ela, osobito glavi, pojavljuju mrĳ esne kvržice.

Hrane se detritusom, algama, plan-ktonskim organizmima i manjim vode-nim beskralješnjacima.

Preferiraju mirnĳ e vode poput jezera i kanala te sporotekuće vode obrasle vegetacĳ om. Žive u manjim jatima, a zimi se dodatno okupljaju u velika jata.

Rod: RUTILUS – bodorkeRutilus aula – masnicaRutilus basak – basak

Karta rasprostranjenja basaka (crveno) i masnice (ljubièasto)


RASPROSTRANJENOST

U vodama Hrvatske žive četiri predstavnika roda Rutilus, dva u crnomorskom i dva u jadranskom slivu. Basak i masnica su endemi jadranskog sliva. Basak je regionalni endem jadranskog sliva i naseljava Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. U Hrvatskoj nastanjuje rĳ eke Vrljiku, Maticu i Neretvu te Baćinska jezera i Prološko blato, dok u Bosni i Hercegovini nastanjuje samo donje dĳ elove sliva rĳ eke Neretve. Masnica je endem jadranskog sliva i živi u porječju rĳ eke Po (Italĳ a, Švicarska) te Slovenĳ i i Hrvatskoj. Unesena je u vode središnje Italĳ e. U Hrvatskoj živi samo na nekoliko lokaliteta u okolici Zadra a pretpostavlja se da je prisutna i u Istri (Mirna, Raša).

UGROŽENOST

Glavni su uzroci ugroženosti baska i masnice malen areal, uništavanje i smanjenje staništa, unos alohtonih vrsta (osobito babuške, amura, soma i šarana), organsko i anorgansko onečišćenje voda.

Potok Jaruga, stanište masniceMirni dijelovi rijeke Matice, stanište basaka


Rutilus basak - basak


• nema tamne pruge duž

bokova tijela


• gotovo ugrožena(NT)


jadranskog sliva

Rutilus aula - masnica


• vidljiva tamna pruga duž

bokova tijela

• nije zaštiæena





• Malo (ograničeno) područje rasprostranjenosti Većina je naših endemičnih vrsta ograničena na jednu ili nekoliko rĳ eka ili jezera. Prema tome, imaju vrlo usko područje rasprostranjenosti, što predstavlja otegotnu okolnost njihovu opstanku te izravno utječe na njihovu veću osjetljivost i ugroženost.

• Onečišćenje vodeJoš je od starih Rimljana područje Mediterana bilo prilično naseljeno. Većina je gradova i manjih naselja smještena upravo uz rĳ eke, krške vodotoke i jezera. Povećanjem broja stanovnika i razvojem turizma, naselja su postala veliki onečišćivači okoliša, a posebice slatkih voda. Razvojem industrĳ e i njenih otpadnih voda, taj se negativni utjecaj pojačao. Ranĳ e navedena intenzivna poljoprivreda i vrtlarstvo dodatno su opteretili slatkovodne ekosustave s velikom količinom pesticida koji u poroznom krškom okolišu vrlo brzo završe u vodama.

Kanaliziranje i oneèišæenje rijeke Matice u polju Jezero

Radoviæev glavoèiæ živi samo u rijeci Norin i kao mnoge druge vrste ugrožen je izrazito

malim arealom rasprostranjenja

Ispuštanje kanalizacije u rijeku Neretvu u centru Metkoviæa


Rod: SCARDINIUS - crvenperke Scardinius dergle – drlja

Scardinius plotizza – peškelj

ETIMOLOGIJA

Naziv roda Scardinius vjerojatno potječe od naziva Scardo za planinski masiv Šar planine, dok nazivi vrsta dergle i plotizza dolaze od lokalnih naziva drlja i plotica (narodni naziv za peškelja).

OPIS

Rastom srednje velike ribe, ne veće od 300 mm. Tĳ elo im je visoko i bočno spljošteno, s leđnom perajom koja počinje malo iza ravnine početka trbušnih peraja. Glava je s gornje strane ravna, s relativno širokim čelom, dok su usta mala i gornja. Takva građa glave s gornjim ustima povezana je s prikupljanjem hrane s površine ili gornjih slojeva vode. Tĳ elo drlje prekriveno je srednje velikim ljuskama te ona u bočnoj pruzi ima od 40 do 43 ljuske, dok ih peškelj ima samo od 37 do 40. Kod odraslih su riba sve peraje tamnosivo obojene, dok leđa i bokovi mogu biti srebrnosivozelene boje, a trbuh je srebrnobĳ el.

BIOLOGIJA

O biologĳ i ovih vrsta ne zna se mnogo. Spolno sazrĳ evaju u trećoj i četvrtoj godini života, a mrĳ este se u proljeće, u plićacima obraslim vodenom vegetacĳ om. Ženke jaja odlažu na vodeno bilje, a nekoliko ih mužjaka potom oplođuje. Mogu se mrĳ estiti i nekoliko puta.

Hrane se planktonom, vodenim biljem, faunom dna te posebice kopnenim kukcima koji slučajno upadnu u vodu.

Preferiraju sporotekuće i stajaće vode. Nastanjuju mirnĳ e tokove, rĳ ečne rukavce i poplavne zone s razvĳ enom vegetacĳ om. Dobro podnose niske koncentracĳ e kisika i visoke temperature vode. Zadržavaju se u jatima uz vodeno bilje.

Karta rasprostranjenja peškelja (crveno) i drlje (ljubièasto)


RASPROSTRANJENOST

Drlja i peškelj su regionalni endemi jadranskog sliva, rasprostranjeni u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Drlja nastanjuje Šarena jezera kod Knina te rĳ eke Krku i Zrmanju u Hrvatskoj, a spominje se i za okolicu Livna (BiH). Peškelj u Hrvatskoj nastanjuje Baćinska jezera i donje dĳ elove sliva rĳ eke Neretve.

UGROŽENOST

Glavni su uzroci ugroženosti drlje i peškelja malen areal, regulacĳ a vodotoka, melioriranje, organska onečišćenja vode i unos alohtonih vrsta.

Šarena jezera kod Knina, stanište drlje

Ušæe Bregave u Neretvu (BiH), stanište peškelja

Scardinius dergle – drlja


• u boènoj pruzi ima

40-43 ljuske

• zaštiæena


• endem Hrvatske


Scardinius plotizza – peškelj


• u boènoj pruzi ima

37-40 ljusaka





jadranskog sliva


Rod: SQUALIUS – klenovi Squalius il lyricus – il irski klenSqualius microlepis – makalSqalius svallize – svaliæSqualius tenellus - sitnoljuskavi klenSqualius zrmanjae – zrmanjski klen

ETIMOLOGIJA

Naziv roda Squalius dolazi od lat. rĳ eči squaleo, squalidus, što znači s grubom kožom.Naziv illyricus dolazi od naziva zemlje Ilirĳ e koju su naseljavala ilirska plemena; microlepis u nazivu makala dolazi od lat. micro, sitan i lepis, ljuska; svallize dolazi kao latinizirani domaći naziv svalić; tenellus dolazi od lat. tenerum, što znači elegantan, nježan.

OPIS

Vrste ovog roda donedavno su ubrajane u rod Leuciscus, no novĳ im analizama utvrđeno je da je rĳ eč o morfološki i genetički odvojenoj skupini riba. Taksonomski i sistematski položaj ove skupine još se razmatra. Rastom je vrlo raznolika skupina, od relativno malih vrsta veličine 100-tinjak mm, pa do vrsta koje dosegnu i više od 600 mm u dužinu. Tĳ elo je prekriveno izraženim, velikim ljuskama uz iznimku makala i sitnoljuskavoga klena koji imaju puno vrlo sitnih ljuski u usporedbi s drugim vrstama. Tĳ elo je vretenasta oblika i lagano bočno spljošteno, s cjelovitom bočnom prugom. Glava je uska s razmjerno malim, poludonjim i mesnatim ustima. Leđa su tamnosivog obojenja, bokovi metalnosrebrnasti, a trbuh srebrnaste do bĳ ele boje. Na bokovima nema izražene tamne pruge kao kod vrsta roda Telestes.

Razlièita pigmentacija na ljuskama klenova: a) pigmenti na središnjem dijelu i slobodnom rubu ljuske, b) pigmenti u obliku trokutiæa na središnjem dijelu ljuske i

c) pigmenti samo na slobodnom rubu ljuske


BIOLOGIJA

Klenovi se mrĳ este u proljeće, uglavnom tĳ ekom svibnja i lipnja za vrĳ eme obilnog dotoka vode u vodotoke. Jedinke se tada okupljaju u jata kako bi mrĳ est bio uspješnĳ i. Spolno zrele jedinke mrĳ este se više puta tĳ ekom jedne sezone. Podaci o životnom ciklusu i mrĳ estu vrlo su oskudni budući da je rĳ eč o rĳ etkim endemičnim vrstama na kojima nisu provođena nikakva detaljna istraživanja.

Jedinke se hrane malim vodenim beskralješnjacima, najčešće ličinkama vodenih kukaca, te račićima. Zabilježeno je da ilirski i zrmanjski klen konzumiraju i hranu biljnoga podrĳ etla, prĳ e svega alge iz obraštaja te nitaste alge i plankton.

Nastanjuju krške tekućice s brzim protokom i jezera s vrlo čistom vodom temperature 5-25°C, no zalaze i u mirnĳ e i ujezerene dĳ elove rĳ eka. Posebno je zanimljiva vrsta svalić koji se tĳ ekom sušnoga dĳ ela godine povlači u podzemlje gdje preživljava nepovoljne uvjete.

Rijeka Cetina, stanište ilirskog klena

Prološko blato kod Imotskog, stanište makala

Rijeka Norin, stanište svaliæa

Karta rasprostranjenja zrmanjskog klena (ljubièasto), sitnoljuskavog klena (plavo) i

makala (crveno)


RASPROSTRANJENOST

Vrste roda Squalius pretežno naseljavaju krške vodotoke južnog dĳ ela Dalmacĳ e te dĳ elom ulaze u rĳ ečni sustav Bosne i Hercegovine s kojim su vodotoci Hrvatske povezani, posebice tok rĳ eke Neretve. Areal rasprostranjenosti ilirskoga klena obuhvaća vodotoke srednje Dalmacĳ e, i to sliv rĳ eke Cetine te gornje i srednje dĳ elove rĳ eke Krke. Literaturni podaci spominju ga u vodotoku rĳ eke Soče (tal. Isonzo) u Italĳ i i Slovenĳ i, no točnost tih podataka je upitna. Makal naseljava vode južne Hrvatske te Bosne i Hercegovine koje obuhvaćaju slivna područja rĳ eka Neretve i Matice te Baćinska jezera i jezero Proložac kod Imotskog.

Areal rasprostranjenosti svalića vezan je uz šire područje toka rĳ eke Neretve. U Hrvatskoj nastanjuje donje dĳ elove rĳ eke Neretve, rĳ eku Maticu, jezera u okolici Vrgorca i Baćinska jezera. U Bosni i Hercegovini osim Neretve nastanjuje Ramu, Bunu i Trebišnjicu

te Hutovo blato. Sitnoljuskavi klen naseljava krške vodotoke Livanjskog polja te Buško blato i Mandečko jezero u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj naseljava samo gornje dĳ elove rĳ eka Cetine i Rude iako nĳ e posve sigurno je li tu obitavao i ranĳ e ili je unesen iz Buškog blata kroz cjevovod za potrebe hidroelektrane Orlovac.

Rijeka Krnjeza, stanište zrmanjskog klena

Buško jezero (BiH), stanište sitnoljuskavog klena

Karta rasprostranjenja ilirskog klena (plavo) i svaliæa (crveno)


Zrmanjski klen je endem Hrvatske jer živi samo u rĳ ekama Zrmanji i Krki. Unesen je i u Ričicu preusmjeravanjem vode iz Zrmanje radi potreba reverzibilne hidroelektrane Velebit.

UGROŽENOST

Sve ove vrste imaju vrlo uzak areal rasprostranjenosti, tako da su uništavanje i onečišćenje njihova staništa osnovni problemi s kojima se susreću. No potrebno je naglasiti i izrazito negativan utjecaj unesenih invazivnih vrsta riba. Tako je primjerice primĳ ećen izraziti pad brojnosti makala u Prološkom blatu i Ričini zbog pretjerano namnoženih babuški, šarana i grgeča. Ujezeravanje, gradnja velikih akumulacĳ a i kanaliziranje pojedinih dĳ elova vodotoka znatno mĳ enjaju uvjete u staništu, čime ona postaju nepovoljna za brojne specĳ alizirane vrste.

Squalius illyricus – ilirski klen


• velike ljuske s tamnim

pigmentima na središnjem

dijelu i slobodnom rubu

svake ljuske (Slika 1a)


• osjetljiva (VU)


jadranskog sliva


Squalius microlepis – makal


• sitne ljuske, 67-75 u boènoj pruzi




Sqalius svallize – svaliæ


• velike ljuske s tamnim pigmentima na

slobodnom rubu svake ljuske (Slika 1b)


• osjetljiva (VU)



Squalius tenellus – sitnoljuskavi klen


• sitne ljuske, njih više od 75 u boènoj

pruzi

• nije zaštiæena

• nije na Crvenom popisu


Squalius zrmanjae – zrmanjski klen

• velièine do 280 mm

• tamni pigmenti u obliku trokutiæa na

središnjem dijelu ljuski (Slika 1c)


• osjetljiva (VU)

• endem Hrvatske



• Unos stranih, invazivnih vrstaSmatra se da je unos stranih vrsta jedan od najsnažnĳ ih negativnih utjecaja na autohtone (domaće) i endemične vrste riba u području Mediterana. Međutim taj utjecaj ne bi ni približno bio toliko snažan da ne postoji nekoliko preduvjeta. Naime strane se vrste riba znatno lakše aklimatiziraju i prilagođavaju onim staništima i životnim prostorima koje je čovjek već oštetio i uništio. Takve su vrste brojnĳ e u umjetnim jezerima, mjestima većeg onečišćenja ili tamo gdje su staništa promĳ enjena ili uništena jer su puno otpornĳ e i prilagodljivĳ e od naših domaćih, endemičnih vrsta. Dakle u krške je vodotoke i jezera u Hrvatskoj uneseno nekoliko stranih, invazivnih vrsta iz drugih područja, a najpoznatĳ e su: babuška, sunčanica, bezribica, gambuzĳ a i kalifornĳ ska pastrva. Osim ovih stranih vrsta, iz dunavskog su sliva premještene mnoge otporne i ekološki dominantnĳ e vrste poput: šarana,

bodorke, linjaka, klena, štuke, lipljena i drugih.

Gambuzija

Štuka

Kalifornijska pastrva

Pastrvsko ribogojilište na rijeci Krki kod Knina


Na mnogim su našim krškim rĳ ekama u prošlosti sagrađena ribogojilišta u kojima se uzgajaju potočna i kalifornĳ ska pastrva. Bĳ egom iz ribogojilišta ove vrste predstavljaju direktnog konkurenta endemičnim vrstama za stanište i hranu, a vrlo su često i predatori koji ih izravno ugrožavaju.

Sunèanica

Babuška

Lipljen

Bezribica


ETIMOLOGIJA

Točno podrĳ etlo naziva roda Telestes nĳ e poznato. Latinski naziv croaticus dodĳ eljen je jer hrvatski pĳ or živi samo u malom području Hrvatske, dok je naziv tursky dodĳ eljen u čast generalu von Tursky koji je fi nancĳ ski pomogao u istraživanju turskoga klena. Ukliva u latinskom nazivu cetinske uklive dolazi od narodnog naziva ukliva za tu vrstu. Naziv metohiensis vjerojatno dolazi od grčke rĳ eči metoh što znači manastir, vjerojatno zbog brojnih manastira.

OPIS

Rod Telestes opisan je tek u novĳ e vrĳ eme kada su nove molekularne i morfološke analize pokazale da su pojedine vrste, koje su nekad spadale u rodove Phoxinellus i Leuciscus, ustvari u veoma bliskom srodstvu. Morfološki ove vrste karakterizira cjelovita bočna pruga, završna ili donja završna usta te izražena tamna pruga duž bokova tĳ ela od oka do kraja repnog drška.

Tamna pruga duž bokova tĳ ela izraženĳ a je kod odraslih jedinki nego kod mladih riba, a posebice je izražena tĳ ekom mrĳ esta.

Tĳ elo je elegantno izduženo i blago bočno spljošteno, a glava relativno mala. Čitavo je tĳ elo, osim glave, prekriveno ljuskama koje su kod hrvatskog pĳ ora i gatačke gaovice dosta reducirane i zato se međusobno ne preklapaju. Peraje su pri osnovici žućkaste do lagano narančaste boje. Leđna peraja počinje malo iza polovice tĳ ela, u ravnini ili malo iza početka trbušnih peraja. Leđni dio tĳ ela je maslinaste do tamnosmeđe boje, dok su bokovi ispod pruge i trbuh sivobĳ eli.

Rod:TELESTES Telestes croaticus – hrvatski pijor Telestes metohiensis – gataèka gaovicaTelestes tursky – turski klenTelestes ukliva – cetinska ukliva

Karta rasprostranjenja hrvatskog pijora (crveno), turskog klena (ljubièasto), cetinske uklive (plavo) i gataèke gaovice (naranèasto)


BIOLOGIJA

Razmnožavaju se od ožujka do svibnja kada vodotoci nabujaju, a temperatura vode postane povoljna za razvoj oplođenih jajašaca. Mrĳ este se u mirnĳ im, otvorenim vodama gdje se okupljaju u manje skupine i polažu jaja na kamenitu podlogu. Mrĳ est se odvĳ a parcĳ alno u nekoliko navrata tako da ženke ispuste jajašca na podlogu, a mužjaci ih oplode ispuštanjem veće količine sperme.

Hranu sakupljaju aktivnim pretraživanjem po dnu i u stupcu vode. Hrane se manjim vodenim beskralješnjacima, najčešće račićima i ličinkama vodenih kukaca. Veći primjerci mogu konzumirati i sitnu ribu.

Hrvatski pĳ or i gatačka gaovica naseljavaju vrlo slična staništa. Žive u nizinskim, krškim vodama slabĳ e protočnosti, izvorima i pridruženim močvarama, a zalaze i u podzemne vode za vrĳ eme zime ili sušnih razdoblja. Kada jako zahladi, zakopavaju se u podzemni mulj.

Cetinska ukliva i turski klen naseljavaju sporĳ e tekuće i stajaće krške vode jadranskog sliva, a zadržavaju se i u izvorima i akumulacĳ ama. Preferira staništa s pješčanim i šljunkovitim dnom. Turski klen redovito se u sušnim razdobljima povlači u podzemne vode, posebice u izvor Čikole.

RASPROSTRANJENOST

Gatačka gaovica je nekada bila rasprostranjena u južnoj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. No stari nalazi iz rĳ eke Ljute u Konavlima nisu ponovno potvrđeni te se u Hrvatskoj smatra regionalno izumrlom. U Bosni i Hercegovini još je prisutna na području Nevesinja, u Gackom, Cerničkom i Dabar polju te vjerojatno i u Lukovac polju. Izvor Èikole (suh tijekom ljeta), stanište

turskog klena


Sve su tri preostale vrste isključivi endemi Hrvatske (stenoendemi) s vrlo uskim arealom rasprostranjenosti. Tako je hrvatski pĳ or rasprostranjen samo u ličkim rĳ ekama i potocima: Novčici, Otući, Ričici, Opsenici i Počiteljici. Turski klen naseljava samo rĳ eke Krku i Čikolu, a cetinska ukliva samo sliv rĳ eke Cetine.

UGROŽENOST

Staništa su posebice ugrožena onečišćenjem, kanaliziranjem i unošenjem agresivnih stranih vrsta riba. Posebice ističe nestanak gatačke gaovice iz sliva rĳ eke Ljute u Konavlima zbog uništavanja staništa kanaliziranjem i unošenja predatorne kalifornĳ ske pastrve. Areal rasprostranjenja hrvatskog pĳ ora posljednjih desetljeća naglo se smanjio. Danas je tako upitna njegova prisutnost u pritokama rĳ eke Like gdje je nekada bio brojan. Uzrok tome je unos i invazĳ a šaranskih vrsta dunavskog sliva u Liku, koje su ondje alohtone. Turski klen ugrožen je intezivnom i nekontroliranom gradnjom u izvorišnom dĳ elu rĳ eke Čikole koji je središte njegove rasprostranjenosti.

Rijeka Rièica, stanište hrvatskog pijora Rijeka Ruda, stanište cetinske uklive


Telestes croaticus – hrvatski pijor


• reducirane ljuske koje se ne

preklapaju, crna pruga na tamnoj

podlozi duž bokova tijela


• ugrožena (EN)

• endem Hrvatske

Telestes metohiensis – gataèka gaovica


• reducirane ljuske koje se

ne preklapaju, crna pruga na

svijetloj podlozi duž bokova tijela


• regionalno izumrla (RE)


Telestes ukliva - cetinska ukliva


• ljuske normalno razvijene, 43 do

66 ljusaka u boènoj pruzi



• endem Hrvatske

Telestes tursky - turski klen

• velièina do maksimalno 160 mm

• ljuske normalno razvijene, 67

do 79 ljusaka u boènoj pruzi



• endem Hrvatske

54 Porodica: CYPRINIDAE – šaranke

Porodica: COBITIDAE – vijuni 55

Rod:

COBITIS – vijuni

Porodica: COBITIDAE – vijuni

j

Porodica: COBITIDAE – vijuni56 j

ETIMOLOGIJA

Naziv roda Cobitis dolazi od grčke rĳ eči Kobitis, što označava malu ribu. Latinski nazivi narentana i jadovae dolaze od naziva rĳ eka u kojima te vrste obitavaju (Neretva, Jadova), dok naziv dalmatina dolazi od Dalmacĳ a, naziva šireg područja u kojem živi cetinski vĳ un. Latinski naziv ilirskog vĳ una illirica dolazi od naziva nekadašnje zemlje Ilirĳ e koju su naseljavala ilirska plemena.

OPIS

Vĳ uni su neobične male ribe koje su vrlo skrovite i slabo poznate. Uglavnom ne narastu veće od 120 milimetara, što je jedan od razloga njihova slabog poznavanja. Tĳ elo im je izduženo, čak zmĳ oliko, bočno spljošteno i prekriveno sitnim ljuskama. Usta su mala i na prvi pogled nevidljiva jer su smještena s donje strane glave. Oko usta su razmještena tri para kratkih, mesnatih brkova. Peraje

su malene i pravilno raspoređene na tĳ elu. Vĳ uni su šareno obojeni. Blĳ edožuto je tĳ elo na bokovima i leđima prekriveno smeđecrnim točkama, mrljama i prugama pa izgledaju vrlo zanimljivo. Donedavno su vĳ uni u Hrvatskoj bili svrstavani u jednu vrstu. Međutim zahvaljujući novim molekularnim metodama, odĳ eljeni su u zasebne, genetički i morfološki odvojene vrste.

Rod: COBITIS – vijuni Cobitis jadovae – jadovski vijunCobitis dalmatina – cetinski vijunCobitis il l ir ica – il irski vijunCobitis narentana – neretvanski vijun

Karta rasprostranjenja jadovskog vijuna (naranèasto), cetinskog vijuna (plavo),

ilirskog vijuna (ljubièasto) i neretvanskog vijuna (crveno)

Rijeka Jadova, stanište jadovskog vijuna

Porodica: COBITIDAE – vijuni 57j

BIOLOGIJA

Vĳ uni su skrovite, slabo poznate ribice koje uglavnom žive pojedinačno. Građom tĳ ela i načinom života tipične su pridnene vrste. Danju se skrivaju zakopani u dno odakle im najčešće vire samo oči i usta. Noću postaju aktivni kada pomoću brkova i mirisa traže hranu. Zbog slabe pokretljivosti zauzimaju prilično mali životni prostor. Životni im je vĳ ek dosta kratak te ne žive dulje od pet godina.

Ženke su upadljivo veće od mužjaka. Mrĳ este se u gustoj vodenoj vegetacĳ i i na kamenju tĳ ekom proljeća i ljeta. Jaja sazrĳ evaju periodički pa se i mrĳ est odvĳ a u nekoliko navrata s različitim partnerima. Imaju vrlo zanimljiv način mrĳ esta pri čemu se mužjak zmĳ olikim tĳ elom obavĳ a oko ženke i na taj način osigurava siguran mrĳ est.

Kako imaju mala usta, hrane se manjim pridnenim organizmima poput račića, kolnjaka, ličinki kukaca i malih mekušaca.

Vĳ uni jadranskog sliva endemske su vrste dinarskoga krša. Žive u stajaćim i sporotekućim vodama poput kanala, rĳ eka, bara i jezera. Za život biraju muljevita, pjeskovita i šljunkovita dna djelomično obrasla vegetacĳ om.

Rijeka Cetina, stanište cetinskog vijuna

Rijeka Norin, stanište neretvanskog vijuna

Prološko blato, stanište ilirskog vijuna

Porodica: COBITIDAE – vijuni58 j

RASPROSTRANJENOST

Vĳ uni žive u većini slatkih voda Hrvatske. Međutim u našim krškim rĳ ekama i jezerima obitava nekoliko vrlo zanimljivih endemičnih i usko rasprostranjenih vrsta.

U jadranskom je slivu najsjevernĳ e rasprostranjena vrsta jadovski vĳ un koji živi u ličkoj ponornici Jadovi. Cetinski vĳ un obitava u rĳ eci Cetini i jezerima na njoj. Ilirski vĳ un nastanjuje područje imotskog i vrgoračkoga kraja te Baćinskih jezera – Prološko blato, Matica, Baćinska jezera. Te su tri vrste endemi Hrvatske i ne žive nigdje drugdje van njenih granica.

Neretvanski vĳ un je regionalni endem jadranskog sliva i naseljava donje dĳ elove rĳ eke Neretve u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj te njene pritoke i okolna jezera (rĳ eka Norin, jezera Kuti, Desne i Modro oko).

UGROŽENOST

Kako su vĳ uni načinom života vezani uz dno, posebno ih ugrožava organsko i anorgansko onečišćenje voda, melioracĳ a i regulacĳ a vodotoka, ali i unos stranih vrsta riba. Vĳ uni se ponekad koriste kao mamac za lov predatorskih riba, a na pojedinim područjima ih lokalno stanovništvo koristi i za prehranu.

Cobitis dalmatina – cetinski vijun


• naseljava samo rijeku Cetinu


• osjetljiva (VU)

• endem Hrvatske

Porodica: COBITIDAE – vijuni 59j

Cobitis illirica – ilirski vijun


• naseljava vodotoke imotskog i

vrgoraèkoga kraja

• novootkrivena vrsta

• još nije uvrštena na Crveni popis

• endem Hrvatske

Cobitis jadovae – jadovski vijun


• naseljava samo rijeku Jadovu

• novootkrivena vrsta

• još nije uvrštena na Crveni popis

• endem Hrvatske

Cobitis narentana – neretvanski vijun


• naseljava samo vodotoke

sliva rijeke Neretve


• osjetljiva (VU)


jadranskog sliva


• Prelov i nekontrolirani ribolovLokalno stanovništvo koje živi u blizini rĳ eka i jezera tradicionalno već stojećima koristi ribu kao jedan od stalno dostupnih prirodnih resursa koji predstavlja kvalitetnu dopunu prehrani. Međutim ako se pogleda da su se slatke vode drastično promĳ enile i da je količina ribe u njima smanjena u odnosu na prĳ ašnja desetljeća, svakako je potreban oprez. Zabrinjavajuće je i to što se koristi sve veća količina nedopuštenih ribolovnih sredstava – mreža, vrša, klopki i sl. S jedne strane,

mnoge naše endemične ribe žive samo u pojedinoj rĳ eci ili jezeru i nigdje više na svĳ etu. Naša je obveza zaštiti ih i sačuvati za buduće naraštaje. S druge strane, lokalnom stanovništvu, koje već tradicionalno jede te iste ribe, teško je to odjednom zabraniti. Međutim prema postojećim zakonskim propisima, većina je endemičnih i ugroženih vrsta zaštićena te je zabranjen njihov lov ili ugrožavanje.

U vodotocima se vrlo èesto susreæu pregrade sa vršama

Ribolov mrežama na Modrom oku dio je tradicije lokalnog stanovništva

Porodica: COBITIDAE – vijunij60

Rod:

SALMOTHYMUS – mekousna

Porodica: SALMONIDAE – pastrve

Porodica: SALMONIDAE – pastrve

Neretvanska mekousna

p 61

Porodica: SALMONIDAE – pastrve62 p

ETIMOLOGIJA

Mekousna izgledom podsjeća na lipljena (thymallus) i pastrvu (salmo) pa je tako rod i dobio ime Salmothymus, dok obtusirostris dolazi od obtusi – tupo i rostris – njuška. Latinski nazivi podvrsta krkensis i zetensis dolaze od naziva vodotoka u kojima obitavaju (Krka, Zeta), dok naziv salonitana dolazi od antičkog imena Salona za današnji Solin. Naziv neretvanske podvrste mekousne oxyrhinchus dolazi od rĳ eči oxy – oštro i rhincho – nos.

OPIS

Uz glavaticu (Salmo marmoratus), mekousna je najveća pastrvska vrsta jadranskog sliva. Može narasti i više od 700 mm, ali takvi su primjerci rĳ etki. Tĳ elo joj je vretenasto, s kratkom glavom i malim ustima. Usta su poludonja do donja s iznimno mesnatim usnama. Zubi su mali, a često ih niti nema. Tĳ elo je prekriveno relativno sitnim ljuskama kojih u bočnoj pruzi može biti od 100 do 120. Obojenost je različita među populacĳ ama i varira od sive do zlatne. Trbuh je bĳ el. Na škržnom se poklopcu obično nalaze tamne mrlje, a znaju biti brojne i na bokovima prednjeg dĳ ela trupa. Na bokovima se nalaze i crvenonarančaste mrlje koje se mogu protezati sve do drška repne peraje.

BIOLOGIJA

Mekousna se mrĳ esti pri temperaturama iznad 10°C tĳ ekom veljače i ožujka, a ponekad i do svibnja. Ženke na šljunkovitom dnu iskopaju trlo u koje odlažu jajašaca, a mužjaci ih oplođuju. Mrĳ est se uglavnom odvĳ a tĳ ekom noći. Mekousna je po biologĳ i vrlo slična lipljenu, što je vidljivo po tome što zauzimaju jednak tip staništa,

Rod: SALMOTHYMUS - mekousnaSalmothymus obtusirostris – mekousna

Gornji dijelovi rijeke Krke, stanište zlouste

Rijeka Vrljika, stanište neretvanske mekousne

Porodica: SALMONIDAE – pastrve 63p

slično se hrane, žive u jatima i mrĳ este se u proljetnim mjesecima.

Hrani se raznim sitnim vodenim beskralješnjacima, najčešće ličinkama vodenih kukaca te račićima. U prehrani su iznimno zastupljeni Chironomidae, ličinke dvokrilaca. Za vrĳ eme mrĳ esta smanjuju unos hrane i kraće vrĳ eme gladuju.

Nastanjuju čiste i hladne krške vode bogate kisikom, a zadržava se u njihovim dubljim, sporĳ e tekućim dĳ elovima. Tĳ ekom dana se uglavnom skrivaju među vodenim biljem i u sjeni, a tĳ ekom noći izlaze u potragu za hranom.

RASPROSTRANJENOST

Mekousna je vrsta endemična za južni i srednji jadranski sliv te je prisutna u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Postoji pet prirodnih populacĳ a u rĳ ekama Krki, Jadru, Vrljici, Neretvi s pritocima i Zeti. Njihova je duga međusobna izoliranost dovela do nastajanja očitih razlika među njima. Zato ih neki dĳ ele i na zasebne podvrste: neretvanska mekousna (S. o. oxyrhyncus), zlousta (S. o. krkensis), solinska mekousna (S. o. salonitana) i mekousna iz rĳ eke Zete (S. o. zetensis). Njihov status još nĳ e razrĳ ešen te je predmet današnjih istraživanja. Neretvanska mekousna, zlousta i solinska mekousna dolaze u Hrvatskoj, a areal im je ograničen na nekoliko vodotoka: gornji tok rĳ eke Krke, Jadro, Vrljiku i Neretvu. Solinska mekousna živi i u Žrnovnici od 1965. godine kada su iz Jadra unesene 24 odrasle jedinke.

Karta rasprostranjenja mekousne

Rijeka Jadro, stanište solinske mekousne

Porodica: SALMONIDAE – pastrve64 p

UGROŽENOST

Glavni su uzroci ugroženosti mekousne malen areal, krivolov i prekomjeran izlov, uništavanje staništa, vodnogospodarski zahvati (kanaliziranje, brane), organsko i anorgansko onečišćenje voda te unos alohtonih, osobito pastrvskih vrsta.

Rijeka Žrnovnica u koju je mekousna unesena

Salmothymus obtusirostris oxyrhyncus – neretvanska mekousna

• velièina do 500 mm i 5 kg

• samo Vrljika i sliv rijeke Neretve




Porodica: SALMONIDAE – pastrve 65p

Salmothymus obtusirostris krkensis – zlousta


• samo u rijeci Krki kod Knina



• endem Hrvatske

Salmothymus obtusirostris salonitana – solinska mekousna


• samo u rijekama Jadro i Žrnovnica

• zaštiæena

• osjetljiva (VU)

• endem Hrvatske

Porodica: GOBIIDAE – glavoèi66 g

Porodica: GOBIIDAE – glavoèi

Rod:

KNIPOWITSCHIA – gobice

POMATOSCHISTUS – glavoèiæi

glavoèiæ crnotrus

Porodica: GOBIIDAE – glavoèi 67g

ETIMOLOGIJA

Naziv roda Knipowitschia dolazi od prezimena ruskog biologa Nikolaia Mikhailovicha Knipowitscha. Ime croatica u nazivu vrgoračke gobice označava, naravno, da je vrsta opisana u Hrvatskoj, dok su nazivi mrakovcici i radovici u nazivima visovačkog i radovićevog glavočića dani u čast hrvatskih znanstvenika dr. sc. Milorada Mrakovčića i Dragana Radovića.

OPIS

Vrlo male kratkoživuće slatkovodne ribe koje narastu najviše do 55 mm u dužinu. Mužjaci su u prosjeku nešto veći i teži od ženki. Tĳ elo je izduženo, bočno spljošteno u području repnog drška i pokriveno s vrlo malo ljusaka ili je gotovo bez njih. Leđa su žutosmeđa ili tamnosmeđa, bočni dio tĳ ela sivkastosmeđe boje, a trbuh je svĳ etložute ili bjelkaste boje.

Dĳ elovi tĳ ela prekriveni ljuskama jače su pigmentirani od neljuskavih dĳ elova. Karakteristika je ovoga roda vrlo dobro izraženo spolno dvoličje, osobito u vrĳ eme mrĳ esta kada mužjaci imaju tamnĳ u glavu i peraje. Također, tĳ elo ženke ima više pjega nego tĳ elo mužjaka te po bokovima pruge ovalnog oblika, koje su kod mužjaka okomite.

Sitni kanali, pore i osjetne papile na glavi i tĳ elu izuzetno su bitan dĳ agnostički karakter za razlikovanje pojedinih vrsta roda Knipowitschia, što izrazito otežava istraživanje. Zbog toga je određivanje vrsta ovoga roda, kao i ostalih vrsta porodice glavoča (Gobiidae), izuzetno zahtjevno čak i za stručnjake “specĳ alizirane” za te ribe.

Rod: KNIPOWITSCHIA – gobiceKnipowitschia croatica – vrgoraèka gobica

Knipowitschia mrakovcici – visovaèki glavoèiæKnipowitschia radovici – Radoviæev glavoèiæ

Karta rasprostranjenosti visovaèkog glavoèiæa (plavo), vrgoraèke gobice (crveno)

i Radoviæeva glavoèiæa (ljubièasto)

Rijeka Matica u polju Jezero, stanište vrgoraèke gobice


BIOLOGIJA

Mrĳ est započinje tĳ ekom veljače i ožujka, kada započinje otapanje snĳ ega zbog čega bujaju vodotoci u kojima žive te može trajati sve do rujna. Spolno zrele jedinke mrĳ este se više puta tĳ ekom toga razdoblja. Mužjaci prave gnĳ ezda na otvorima u stĳ enama, ispod kamenja ili na muljevitoj – pjeskovitoj podlozi. Za sve je gobice tipična promjena boje tĳ ela u vrĳ eme mrĳ esta. Tada je jako izraženo spolno dvoličje, kada mužjacima glava i peraje postanu tamnĳ i, dok kod ženki trbušna strana postaje zlatnožuta. Za vrĳ eme mrĳ esta mužjak boravi u gnĳ ezdu, a nakon mrĳ esta agresivno čuva i brani jaja od ostalih ženki i mužjaka, sve do njihova izvaljivanja.

Glavočići su pridnene vrste s vrlo malim radĳ usom kretanja te je njihova prehrana vezana isključivo uz hranjive tvari s dna. Najviše se hrane lako dostupnim sitnim vodenim beskralješnjacima, uglavnom ličinkama vodenih kukaca, rakušcima i oblićima.

Nastanjuju čiste i hladne krške vodotoke siromašne organskim tvarima, posebice područja u blizini snažnih krških izvora. Posebno su zanimljive vrgoračka gobica i radovićev glavočić, za koje se pretpostavlja da najveći dio života provode u podzemlju te da na površinu dolaze samo početkom godine s bujanjem vodotoka radi mrĳ esta. Za vrĳ eme ljetnih mjeseci, zbog presušivanja vode, povlače se u podzemlje gdje preživljavaju dulje nepovoljne uvjete. To je vrlo specifi čna prilagodba na život u vodama krških područja, karakteristična za mnoge ribe jadranskog sliva.

Rijeka Norin, stanište radoviæeva glavoèiæa

Visovaèko jezero, stanište visovaèkog glavoèiæa


RASPROSTRANJENOST

Vrste roda Knipowitschia naseljavaju krške vodotoke jadranskog sliva u Hrvatskoj te u slučaju vrgoračke gobice i u Bosni i Hercegovini. Tako vrgoračka gobica nastanjuje rĳ eke Maticu i Norin, jezera Modro oko i Baćinska jezera u Hrvatskoj te donji dio sliva rĳ eke Neretve u Bosni i Hercegovini.

Visovački i radovićev glavočić endemi su Hrvatske (stenoendemi). Jezero Visovac na rĳ eci Krki jedini je zabilježeni lokalitet za visovačkoga glavočića, dok radovićev glavočić živi samo u rĳ eci Norin, desnoj pritoci Neretve u Hrvatskoj.

UGROŽENOST

Nedovoljna istraženost i veoma ograničena rasprostranjenost izniman su problem u očuvanju ovih vrsta. Veoma su osjetljive na promjene u njihovu vrlo specifi čnom staništu, posebice na onečišćenje, eutrofi kacĳ u i unos alohtonih vrsta riba.

Knipowitschia croatica – vrgoraèka gobica


• golo tijelo, ljuske prisutne

samo ispod prsnih peraja

• 15-18 popreènih pruga na

boku kod mužjaka




jadranskog sliva


Knipowitschia mrakovcici – visovaèki glavoèiæ


• ljuske prisutne na

bokovima i repnom dršku

• više od 10 popreènih

pruga na boku kod

mužjaka


• ugrožena (EN)

• endem Hrvatske

Knipowitschia radovici – radoviæev glavoèiæ


• ljuske prisutne ispod prsnih peraja i na repnom dršku

• manje od 10 popreènih pruga na boku kod mužjaka



• endem Hrvatske


ETIMOLOGIJA

Naziv roda Pomatoschistus dolazi od grčkih rĳ eči poma i atos, što označava poklopac, u ovom slučaju škržni poklopac, te rĳ eči schistos što znači podĳ eljen. Naziv vrste canestrinii dan je u čast talĳ anskome prirodoslovcu i biologu Giovanniu Canestriniu.

OPIS

Glavočić crnotrus je malena riba čĳ i mužjaci dosežu veličinu do 65 mm, a ženke samo do 50 mm. Zanimljivo je da primjerci ove vrste iz slatkih voda dosežu manju veličinu od onih iz morskih staništa. Glavočić crnotrus je uglavnom sivobĳ ele boje te po tĳ elu ima nepravilno raspoređene crne pjege i nekoliko poprečnih pruga. Kao svojstvo po kojem se glavočić crnotrus razlikuje od ostalih vrsta, ističe se crna pjega okružena azurnoplavom bojom koja se nalazi na prvoj leđnoj peraji. U vrĳ eme mrĳ esta ženke glavočića crnotrusa lako se razlikuju od mužjaka po tome što imaju žuto obojen trbuh. U slatkovodnih je populacĳ a glavočića crnotrusa u Hrvatskoj zabilježena sklonost prema smanjenju broja ljusaka na tĳ elu i broja osjetnih kanala na glavi.

BIOLOGIJA

Mrĳ est glavočića crnotrusa traje od ožujka do travnja i od lipnja do srpnja. Pojedina se ženka može mrĳ estiti i nekoliko puta u jednoj sezoni. Postoji određena briga za potomstvo jer mužjak čuva jajašca nakon oplodnje sve do izvaljivanja mladih. Glavočić crnotrus je vrsta kratkoga životnog vĳ eka kojoj životni ciklus traje samo oko jednu i pol godinu.

Hrani se sitnim beskralješnjacima dna, kao što su veslonošci, mnogočetinaši te rakušci i jednakonošci. Pretežito lovi tĳ ekom noći, aktivno pretražujući dno rĳ eka i jezera u kojima živi.

Tipičan je stanovnik estuarĳ a i laguna te naseljava rĳ eke i morska područja u blizini takvih bočatih staništa. Preferira vode širokog raspona saliniteta između

Rod: POMATOSCHISTUS – glavoèiæiPomatoschistus canestrinii – glavoèiæ crnotrus

Karta rasprostranjenosti glavoèiæ crnotrus

dva i 20 PSU, što je prilagodba na život u ušćima rĳ eka gdje su promjene saliniteta u vertikalnom stupcu vode vrlo velike i brze. Najviše ga se nalazi na muljevitim dnima s malo vegetacĳ e ili onima prekrivenim algama roda Ulva (morska salata).

RASPROSTRANJENOST

Glavočić crnotrus endem je rĳ eka jadranskog sliva i do sada je zabilježen jedino u Italĳ i i Hrvatskoj. Rasprostranjen je duž jadranske obale, od rĳ eke Po u Italĳ i do Neretve. U Hrvatskoj glavočić crnotrus nastanjuje bočate vode rĳ eka Mirne, Krke, Zrmanje, Jadro, Žrnovnice, Cetine i Neretve, a zabilježen je i u Baćinskim jezerima i Modrom oku. Ljudskom je djelatnošću unesen u nekoliko jezera u Italĳ i te u rĳ eku Ričicu u Lici.

UGROŽENOST

U posebnoj su opasnosti staništa glavočića crnotrusa, koja se suočavaju sa sve većim onečišćenjem i kanaliziranjem zbog blizine velikih primorskih gradova (Metković, Šibenik, Obrovac). Ti se gradovi zbog utjecaja turizma vrlo brzo šire te ispuštaju izrazito velike količine otpadnih voda.

Ušæe rijeke Zrmanje, stanište glavoèiæa crnotrusa

Pomatoschistus canestrinii –

glavoèiæ crnotrus


• na tijelu i glavi vidljive

istaknute crne toèkice


• ugrožena (EN)

•endem jadranskog sliva

Porodica: GOBIIDAE – glavoèig72

Porodica: COTTIDAE – peševi

Primorski peš

Rod:

COTTUS – peševi

73Porodica: COTTIDAE – peševi

74 Porodica: COTTIDAE – peševi p

ETIMOLOGIJA

Naziv roda Co� us dolazi od grčke rĳ eči ko� os, što jednostavno znači riba, dok je ferrugineus latinska rĳ eč koja označava nešto „rđave“ odnosno crvenkastosmeđe boje. To se odnosi na boju tĳ ela odraslih primorskih peševa.

OPIS

Peševi se odlikuju izduženim i blago spljoštenim tĳ elom karakterističnim za ribe dna te nedostatkom pravih ljusaka. Tĳ elo započinje glavom koja je šira od ostatka tĳ ela, a završava s visokim i debelim repom. Boja varira, ovisno o pojedinoj ribi, od smećkaste do crvenkaste. Po cĳ elom su tĳ elu razasute tamnosmeđe sjajnĳ e točke i mrlje koje na gornjem dĳ elu glave stvaraju šaru. Primorski peš je mala riba koja naraste najviše do 100 mm. Na leđima se nalaze dvĳ e peraje koje su jasno razdvojene, a na svim se perajama mogu vidjeti smeđe mrlje. Za razliku od ženke, glava mužjaka malo je deblja, usta su nešto šira, a imaju i dužu spolnu kvržicu.

BIOLOGIJA

Mrĳ esti se od ožujka do travnja kada temperature vode prĳ eđe 12oC. Prvi put se mrĳ este u drugoj ili četvrtoj godini starosti. Mužjak uređuje pogodno mjesto za mrĳ est ispod kamena ili drveta te čeka ženku, nakon čega slĳ edi parenje. Ženke se mrĳ este samo jedanput na godinu, a ikru pričvršćenu za kamenje oplođuje i čuva mužjak. Kod ove je vrste zanimljivo da se mužjaci mrĳ este i više puta te katkada čuvaju oplođena jaja nekoliko različitih ženki. Teritorĳ alne su ribe, što znači da zauzmu dio dna na kojem obitavaju i čuvaju ga.

Većinom su aktivni noću, kada hranu traže pretražujući dno. Hrani se uglavnom beskralješnjacima (kukci, ličinke, rakovi, puževi) koji žive u pridnenom dĳ elu rĳ eka i jezera.

Rod: COTTUS – peševi Cottus ferrugineus – primorski peš

Rijeka Krnjeza, stanište primorskog peša

Porodica: COTTIDAE – peševi 75p

Primorski peš može se pronaći u hladnim, čistim i brzim vodama manjih potoka i srednje velikih rĳ eka. Često su pojedine populacĳ e vrlo izolirane i unutar istog vodotoka jer naseljavaju samo hladne gornje dĳ elove te ne ulaze u toplĳ e srednje i donje dĳ elove vodotoka. Primorski peš izrazito je osjetljiv na ljudsko djelovanje u okolišu pa se koristi kao indikatorska vrsta u određivanju stupnja onečišćenja staništa. Njegova prisutnost potvrđuje da je voda na staništu vrlo čista.

RASPROSTRANJENOST

Primorski peš opisan je po primjercima riba iz rĳ eke Zrmanje kod Žegara i jezera Garda u sjevernoj Italĳ i. Novĳ im je istraživanjima ustanovljeno da osim Zrmanje naseljava još i rĳ eke Krku i Neretvu.

UGROŽENOST

Ugrožen je nedovoljnim poznavanjem biologĳ e i areala rasprostranjenosti vrste, onečišćenjem, kanaliziranjem i uređenjem vodotoka (npr. rĳ eka Butižnica) te unošenjem stranih vrsta riba.

Karta rasprostranjenja primorskog peša

Cottus ferrugineus – primorski peš


• ispod prsnih peraja nema

vidljivih papila kao kod

obiènog peša


• ugrožena (EN)



Strateški cilj propisan Strategĳ om i akcĳ skim planom zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti RH (NN 143/08) je očuvati te, gdje je moguće i prikladno, ponovno uspostaviti što prirodnĳ u biološku raznolikost kopnenih voda. Ovom strategjĳ om su propisane i strateške smjernice za zaštitu i očuvanje. Na temelju Zakona o zaštiti prirode strogo su zaštićene pojedine vrste slatkovodnih riba, dok se ribolovne vrste nalaze na popisu zaštićenih vrsta.

Kako bi zaštita uistinu i zaživjela potrebno je poduzimanje sljedećih koraka:

• Precizno utvrđivanje područja rasprostranjenosti rĳ etkih i endemičnih vrsta riba kao i bolje upoznavanje njihove biologĳ e

• Zaštita prirodnih mrĳ estilišta• Stvaranje ihtioloških rezervata

u kojima bi ugrožene vrste riba uživale potpunu zaštitu

• Sprečavanje daljnje pregradnje i regulacĳ e rĳ eka

• Obnavljanje i zaštita prirodnih vodenih staništa

STRATEGIJA I PREPORUKE ZA ZAŠTITU

• Zabrana unošenja stranih vrsta u krške vodotoke i sprečavanje njihova daljnjeg širenja

• Poboljšanje kvalitete i smanjenje daljnjeg onečišćenja voda


ZAKLJUÈAK

Cilj ove publikacĳ e je približavanje javnosti i lokalnom stanovništvu problematike endemskih i ugroženih vrsta riba te podizanja razine javne svĳ eti o zaštiti riba. Kao što je već rečeno endemske vrste riba koje nastanjuju rĳ eke jadranskog sliva neprocĳ enjivo su vrĳ edne i čine važan dio europske biološke raznolikosti. Za mnoge vrste još se utvrđuje točna rasprostranjenost, a nekim manje poznatim svojtama još nĳ e utvrđen status te se i dalje istražuju.

Izrada ove publikacĳ e je samo jedan od koraka prema tome cilju.

Skradinski buk na rijeci Krki

Endemic fish of the Adriatic river system in Croatia

Documents

Transcript of Endemic fish of the Adriatic river system in Croatia