BIT DRŽAVE SA SOCIOLOŠKOG I PRAVNOG GLEDIŠTA:

1.) SA SOCIOLOŠKOG (Max Webber) – ona svojom vlašću intervenira u slučaju interpersonalnih sukoba, kako bi utjecalana ponašanje ljudi koje ugrožava cjelovitost društvene zajednice

2.) S PRAVNOG GLEDIŠTA (Hans Kelsen) - država intervenira na propisani način u slučaju povrede pravnih pravila o ponašanju njezinih građana, zabranjujući drugima da se posluže odmazdom te prisiljavajući narušitelja tih pravila da se podvrgne intervenciji njezinih tijela. Takva intervencija znači: Sustavno donošenje brojnih i raznovrsnih pravila o

zamišljenom poželjnom ponašanju u životu ljudi Postojanje državnog aparata vlasti koji podržava sustavnu

primjenu donesenih i proglašenih pravila

KAZNENO PRAVO – INSTRUMENT REGULACIJE DRŽAVNE DJELATNOSTI JAVNOG KAŽNJAVANJA

Država djelatnost javnog kažnjavanja regulira propisima:

1.) Materijalnog KP – proglašavaju neko ponašanje protiv vrijednosti društvenog poretka kaznenim djelom, predviđaju kaznu ili kakvu drugu mjeru za to ponašanje, te određuju pretpostavke pod kojima se ona može primijeniti u konkretnom slučaju

2.) Procesnog KP – njima se uređuje kazneni postupak (kp) od svoje početne točke do završne točke (sustav pravila kojima se normira kp)

3.) Izvršnog KP – uređuje izvršenje kazne ili druge kaznene sankcije izrečene počinitelju (nije dio procesnog prava jer se ne odnosi na donošenje sudske odluke o krivnji i kazni, nego naizvršenje već donesene odluke)

Ove 3 grane KP predstavljaju kazneno pravo u širem smislu

PODJELA KAZNENOG PRAVA NA MATERIJALNO I PROCESNO

16.st. – njemačka ConstitutioCriminalisCarolina sadrži propise materijalnog i procesnog KP

1

18.st. – dolazi do podjele (velika reforma kaznenog prava u okviru prosvjetiteljstva) – nastaje učenje o zakonskom biću kaznenog djela - shvaća ih se kao skup normi s dvojakom funkcijom (zabrana pojedincu da se ponaša na način opisan zakonskim opisom + zapovijed državnoj vlasti da protiv počinitelja pokrene postupak i kazni ga)

Do danas ta podjela nije do kraja provedena . KZ sadrži neke norme KPP-a (npr. o kaznenom progonu po privatnoj tužni ili na prijedlog oštećenog), a ZKP sadrži neke norme materijalnog KP-a (npr. odredbe o kd „nižeg stupnja krivnje“ koje omogućavaju negativnu odluku o kaznenom progonu u javnom interesu). Veza između KPP i KP je izražena i inkriminiranjem nehajnih KD (u postupku olakšano dokazivanje krivnje).

KAZNENI POSTUPAKje skup pravno utvrđenih radnji i mjera koje sukobi i neki drugi subjekti poduzimaju u slučaju vjerojatnosti da je netkopočinio kd s ciljem utvrđenja je li kd počinjeno, tko je počinitelj te može li mu se zato izreći propisana kazna ili druga sankcija.

Sudionici su sud, drž.odvjetništvo, vještaci, svjedoci Pod radnjama podrazumijevamo očevid, ispitivanje svjedoka,

vještaka....a pod mjerama odvođenje, zadržavanje, pritvor

CILJ KAZNENOG POSTUPKA

Utvrditi da li je djelo počinjeno, tko ga je počinio i izreći musankciju (kazniti ga)

Utvrđenje krivnje ili nedužnosti okrivljenika Šira društvena svrha – osim cilja, kp služi i da se kroz

autoritet pravomoćne sudske presude otkloni neizvjesnost između pripadnika šire društvene zajednice

SUSTAVNO UREĐENJE I DIJAKRONIJSKI REDOSLIJED RADNJI U KAZNENOM POSTUPKU

Kp mora biti uređen sustavno:

Radnje i mjere protiv neke sobe moraju se poduzimati susljedno, po dijakronijskom redoslijedu (od pojave vjerojatnosti da je netko počinio kd kao početne točke, do konačne točke sadržane u pravomoćnoj sudskoj presudi)

2

Odluke koje se donose u postupku moraju postići određeni stupanja stabilnosti (nepromjenjivosti)

Sustavnim uređenjem želo se postići da kp na kraju dođe do točnog rezultata, tj. do pravilnog i potpunog utvrđenja krivnje te izricanje kazne počinitelju kd koja odgovara propisanim zakonskim pretpostavkama.

Dijakronijski redoslijed radnji u kp-u znači da su one čvrsto ulančane, a kod nas se to vidi iz slijedećih primjera:

a) Zakonski propisi izrijekom predviđaju redoslijed poduzimanja pojedinih procesnih radnji, pr.: DO upisuje kaznenu prijavu u upisnik kaznenih prijava čim je

podnesena Nakon završetka istrage DO je dužan u roku 15 dana podignuti

optužnicu ili obustaviti istragub) Pojedine procesne radnje moraju se poduzimati u propisanim

rokovima, pr.: DO je dužan ispitati uhićenika najkasnije 16 sati nakon

predaje pritvorskom nadzorniku Okrivljenik mora biti ispitan prije okončanja istrage

DVIJE SUPROTNE TENDENCIJE PRILIKOM NORMIRANJA KAZNENOG POSTUPKA:

1.) TEŽNJA ZA EFIKASNOŠĆU – da se pojedinci i društvena zajednica zaštite kažnjavanjem svakog pojedinog krivca

2.) TEŽNJA ZAŠTITE OSOBNIH PRAVA GRAĐANA I PRAVA ORKIVLJENIKA – glavna ideja je da se svakom građaninu omogući potpuna obranada bi se izbjegla osuda nevinog i spriječila samovolja i zlouporaba državne vlasti

POVIJESNI TIPOVI KAZNENOG POSTUPKA

1. AKUZATORNI KP (OPTUŽNI)

Predstavlja (pravni) spor između stranaka (tužitelja i optuženika) koji se vodi pred neovisnim i nepristranim sudom s ciljem da se taj spor riješi. To je najstariji oblik kp-a, nastao najprije u primitivnim zajednicama, a kasnije se razvio u antičkoj Grčkoj i

3

Rimu. Sličan je građanskom parničnom potupku jer je nastao kad je većina povreda pravila ponašanja smatrana privatnim deliktom.

Danas postoji u zemljama angloameričkoga pravnog kruga. Naziv je dobio po tužitelju (lat. accusator) koji je svojom tužbom pokretao kp, te nakon što je optuženik prihvatio nadležnost suca za rješavanje spora tužitelj je snosio teret dokazivanja činjenica optužbe (funkcija progona/optužbe).

Tužitelj – pokreće spor podnoseći tužbu sudu (kao ovlašteni tužitelj može se javiti osoba oštećena kd-om, pripadnik njezina roda ili u doba rimske države quivis ex populo, tj.svaki rimski građanin)- Tužitelj je dužan dokazati osnovanost svoje optužbe, tj.da

je optuženik počinio kd za koje je optužen i da postoje sve činjenice na koje pravo nadovezuje kažnjavanje delikventa

- Snosi teret dokazivanja – ne uspije li tužitelj dokazati navode svoje optužbe, sud mora optuženika osloboditi optužbeu smislu načela: actorenonprobantereusabsolvitur

- U fukciju progona spadaju sve procesne radnje poduzete radi pronalaska počinitelja kd, tj.da se on privede i osudi (pokretanje postupka, ukazivanje na postojanje činjenica na štetu optuženika, podizanje optužnog akta)

Optuženik – dužnost optuženika sastoji se u obvezi da na poziv dođe na sud i odgovori na tužbu, a to znači da je njegova jedinadužnost izjaviti smatra li tužbu osnovanom- Optuženik bi pravnotehnički osporavanjem optužbe započeo

njihov spor- Dužnost optuženika je upustiti se u spor i na to ga se može

prisiliti, ali ta dužnost nikako ne obuhvaća dužnost dati bilo kakav iskaz o spornom događaju (tužitelju se brani i daoptuženika osobno koristi kao dokazno sredstvo dokazivanja svoje optužbe, npr.da ga podvrgne ispitivanju o činjenicama koje je iznio u optužbi)

- Optuženiku pripada pravo poduzimati sve radnje u postupku radi postizanja najpovoljnije odluke koja mu pravno pripada.U tu funkciju spadaju procesne radnje poduzete radi utvrđivanja činjenica u korist okrivljenika i da se primjenepropisi koji su za njega najpovoljniji te da se tako osiguradonošenje najpovoljnije odluke.

- Nije dužan dokazivati da nije kriv, ali ima to pravo

4

- Potpuno je ravnopravan s tužiteljem Sud –(inokosni sudac ili zbirno tijelo) je donosio odluku u

sporu na temelju javne, usmene, neposredne i kontradiktorno provedene rasprave na kojoj su stranke izvodile dokaze (sud je isključivo pazio na pravilnost izvođenja dokaza)- Njegova funkcija je presuđenje spora između stranaka,

tj.treba li optuženika proglasiti krivim ili ga osloboditi optužbe (ima pasivan položaj), koja se ispunjavala donošenjem presude, utemeljene više na slobodnoj procjeni suda o optuženikovoj opasnosti za zajednicu, nego na racionalnoj argumentaciji (presuda je u pravilu bila nepobojna)

- Sud ne može započeti kp po vlastitoj inicijativi, već samo na inicijativu tužitelja (lat. ne eat iudex ex officio)

- Objektivnost suda nastoji se postići pravilom da u tom postupku stranke iznose dokaze i vrše ispitivanje vještaka isvjedoka

Glavni nedostatak akuzatornog kp-a – u tome što je inicijativa za pokretanja i vođenje postupka za svako, pa i najteže kd isključivo urukama privatnika, a ne državnog tijela koje bi bilo nadležno za sustavno pokretanje kaznenog progona počinitelja težih kd. Svaki odustanak tužitelja od kaznenog progona dovodi do paralize represivnog sustava društvene zajednice i izostanka kažnjavanja delikventa.

2. INKVIZITORNI KP (ISTRAŽNI)

To je jedostrano uredovanje državne vlasti u slučaju sumnje da je počinjeno kd sa svrhom da se pronađe i kazni njegov počinitelj.

Razvio se u antičkom Rimu u doba Carstva, kroz rimsko kanonsko pravokatoličke crkve ušao je u praksu svjetovnim sudova talijanskih gradova u 13.st. (glosatori i postglosatori). Recipiran je u njemačke zemlje od strane Habsburgovaca u 16.st., a u Francusku ordonansama kraljeva u 17.st.

Omogućuje brzu i učinkovitu represiju. Državna tijela su po službenoj dužnosti pokretala kp i donosila odluku o kažnjavanju krivca, bez obzira na volju oštećenih subjekata (tzv.oficijelnost kaznenog progona i postupka) pri čemu su sama imala potpuunu

5

inicijativu u prikupljanju i izvođenju dokaza (tzv.istražna ili inkvizitorna maksima).

Načelo oficijelnosti je nastalo je još prije građanske revolucije u XIX st., u doba apsolutne monarhije. Nastalo je radi shvaćanja da učinkovitost kaznenog postupka ne smije trpjeti zbog uređenja iz ranijeg starog akuzatornog postupka po kojem se kazneni postupak pokretao isključivo na temelju privatne tužbe ili na tužbu bilo kojeg građana.. To je bilo previše ne popularno za oblik javnog kažnjavanja. U početku se odnosilo samo na inkvirenta, a kasnije i na javno (državno) tužiteljstvo.

Postupak se sastoji od 2 dijela:

1.) Istraga – provodi ju inkvirent (posebni sudski istražitelj), koji postupak pokreće po službenoj dužnosti čim na bilo koji način sazna da je neka osoba počinila kd- Okrivljenik (inkvizit) je bio objekt postupka. On je bio

pravno dužan priznati kd ako ga je počinio. Ukoliko ne prizna, sud ga može torturom prisiliti na priznanje (u kontinentalnoj Hrvatskoj do 1776.god.)

- Tijekom istrage inkvirent ispituje okrivljenika, svjedoke i vještake kako bi razjasnio slučaj da se može donijeti odlukao krivnji

- Postupak je potpuno tajan. Inkvirent mora na propisani načinsvaki dokaz zapisnički zabilježiti te tako nastaje spis predmeta (acta)

2.) Suđenje – nakon dovršene istrage inkvirent bi ostavljao čitav spis predmeta sudskom vijeću ovlaštenom da donese odluku o inkvizitovoj kaznenoj odgovornosti- Sudsko vijeće donosi odluku posredno, na temelju spisa

(qoudnonestinactis, nonestinmundo)- Sud je vezan posebnim pravilima o ocjeni dokaza – bez

priznanja okrivljenika ili bez suglasnog iskaza dvoje besprijekornih svjedoka očevidaca kd, sud za bilo koje teže kd ne može donijeti osuđujuću presudu (sustav zakonske ili vezane ocjene dokaza)

- Sud na temelju spisa može donijeti 3 vrste presude: Osuđujuću – kada je potpuno uvjeren u okrivljenikovu krivnju Oslobađajuću – kada je potpuno uvjeren u okrivljenikovu

nevinost (lat. absolutioabactione)

6

Otpuštanje ispod suđenja (lat. absolutioabinstantia) – ukoliko nije uvjeren niti u krivnju niti u nedužnost, tj.ukoliko postoji sumnja o počinjenju kd. U tom slučaju dolazi do privremene obustave postupka bez učinka pravomoćnosti. Postupka se protiv okrivljenika može svakodnevno nastaviti i okrivljenik može biti osuđen na plaćanje izvanredne kazne (poena extraordinaria)

Glavni nedostatak – je u objedinjavanju različitih procesnih funkcija u rukama jednog procesnog subjekta, suca kao državnog službenika, kojem manjkaju pravno i stvarno jamstvo neovisnosti. Sržinkvizitornog postupka je istraga. Sudilo se isključivo na temelju tog dijela postupka.

Želji kažnjavanja krivca pod svaku cijenu su žrtvovana okrivljenikova prava obrane (postupak prema njemu je bio u potpunosti tajan, vrlo rijetko je okrivljenik imao pravo na branitelja, a i tada samo u završnim dijelovima postupka kada su većbili skupljeni dokazi potrebni za presudu).

Okrivljenik je bio pretvoren u puki predmet postupanja, pa čak i podvrgnut pravnim propisima reguliranom mučenju – metodi istraživanja istine koja ne samo da je potpuno neprihvatljiva s humanog stajališta zaštite temeljnog prava na čast i dostojanstvo čovjeka, na njegovu tjelesnu i osobnu nepovredivost, nego je neracionalna (na torturi priznaju i nedužni) te nepravedna (krivi počinitelj je mukama kažnjen, ali ako ih izdrži ima šansu biti oslobođen glavne kazne, a nedužni je uvijek kažnjen umjesto da bude oslobođen od svake kazne).

1776.god. – u Hrvatskoj je ukinuta tortura (patent Marije Terezije)

3. MJEŠOVITI POSTUPAK

U doba prosvjetiteljstva javlja se žestoka kritika inkvizitornog postupka. Voltaire i Beccaria kritiziraju njegove nedostatke s pozicije škole prirodnog prava, ali i sa socijalnopsiholoških motrišta. Na temelju liberalističkih ideja prosvjetitelju su upućivali na prednosti tadašnjeg kaznenog postupka u Engleskoj (akuzatornog). Neposredno nakon Revolucije 1789.g. u Francuskoj su uvedeni najvažniji konstruktivni elementi engleskog kaznenog

7

postupka (suđenje pred porotom, odlučivanje o krivnji na temelju načela slobodnog, unutarnjeg sudačkog uvjerenja).

Za vrijeme Napoleonove vladavine oni su izmijenjeni i dopunjeni u tzv. Zakon o krivičnoj istrazi iz 1808.g. koji je postao prototipom zakona o kaznenom postupku novog tzv. Mješovitog tipa za brojne europske zemlje.

U Hrvatskoj kazneni postupak postaje mješovit za vrijeme AU.

1873.g. nakon ukidanja apsolutizma donesen moderan Kaznenoprocesualni red (vrijedi u Istri i Dalmaciji – austrijska polovica)

1875.g. po uzoru na njega hrv. Sabor donosi Kazneni postupnik za Hrvatsku i Slavoniju

1929.g. unificirano kpp stare Jugoslavije – Zakonik o sudskom krivičnom postupku

1948.g. donesen Zakon o krivičnom postupku po uzoru na sovjetsko pravo

1953.g. znatno reformiran Zakonik o krivičnom postupku (više puta noveliran)

1991.g. RH ga preuzima nakon osamostaljenja

1997.g. donesen Zakon o kaznenom postupku

2008.g. donesen novi Zakon o kaznenom postupku, kojim se odstupa od klasičnog modela mješovitog kaznenog postupka (u fazi istražnog postupka više nema istražnog suca, uvedena tužiteljska istraga, uloga istražnog suda podijeljena između DO i suca istrage)

Suvremeni mješoviti kazneni postupak predstavlja sintezu elemenata optužnog i istražnog tipa kaznenog postupka u pravnom sustavu radnji i mjera državnih tijela u slučaju vjerojatnosti nekog kd, poduzetih radi pravilnog razlučivanja krivih od nedužnih te ostvarivanja načela javnog kažnjavanja krivih.

Elementi akuzatornog postupka:

Ustrojstvena podjela kaznenog suda na profesionalne suce koji vode glavnu raspravu i na laičke suce, tzv.porotu koji odlučuju o optuženikovoj krivnji

8

Podjelu funkcija kaznenog progona i vođenja postupka (izmeđudržavnog tužitelja koji je pokretao pripremni stadij i istražnog suca koji ga je na zahtjev državnog tužitelja započinjao i vodio) za koju se smatra da istražnom sucu jamči nepristranost tijekom postupka

Položaj okrivljenika kao procesnog subjekta kojem pripadaju određena prava namijenjena ostvarivanju funkcije obrane (npr.pravo na stručnu pomoć branitelja, pravo na točno poznavanje predmeta optužbe i najvažnijih njezinih dokaza, pravo na predlaganje izvođenja pojedinih radnji u postupku ina nazočnost prilikom njihova poduzimanja, pravo na razgledavanje spisa predmeta....)

Sudjelovanje javnosti na glavnoj raspravi koja se vodi usmeno i neposredno (tj. uz ponovljeno izvođenje svih ranijeprikupljenih dokaza pred raspravnim sudom). Okrivljenika sudsmije ispitivati, ali on nije dužan odgovoriti niti snositi teret dokaza, pa je sud u slučaju nedostatnih dokaza za krivnju dužan donijet oslobađajuću presudu unatoč preostalimsumnjama u optuženikovu nedužnost. Ta presuda nakon iskorištenih pravnih lijekova može postati pravomoćna.

Elementi inkvizitornog postupka:

Podjela na stadije (pripremni stadij, stadij stavljanja okrivljenika pred optužbu i stadij glavne rasprave)

Posebna uloga državnog tužitelja ili državnog odvjetnika koji ima zadaću sustavno provoditi progon počinitelja kd po služenoj dužnosti

Dužnost istražnog suca kao voditelja pripremnog postupka, ali i glavnog suda da po vlastitoj inicijativi prikuplja dokaze i istražuje činjenice koje će poslužiti za osnovi presude (inkvizitorna maksima)

Omogućuje se ispitivanje okrivljenika radi dobivanja informacija o činjenicama (ali bez pravne obveze okrivljenika da ih iskazuje)

IZVORI KPP-A9

MATERIJALNI – znače normativnu djelatnost državnih tijela koja rezultira skupovima pisanih normi ili stalno ponavljanje postupaka i odluka koje s vremenom postaju obvezne za buduće slučajeve u takvim istim ili sličnim situacijama

FORMALNI – to su pisani propisi koji uređuju kp, a sadržanisu u općim pravnim aktima koje donose nadležna tijela državne vlasti. Mogu biti:a) Unutarnji i međunarodni ( s obzirom na podrijetlo)b) Ustavni, zakonski i podzakonski (s obzirom na rang)c) Glavni i sporedni (s obzirom na pitanje u kojoj mjeri su

posvećeni reguliranju kp-a)

GLAVNI IZVORI KPP-A (U RH)

a) Unutarnji izvor ustavnog ranga – Ustav RHb) Unutarnji izvor zakonskog ranga – ZKP iz 1997. I ZKP iz 2008.c) Unutarnji izvor podzakonskog ranga – donosi ih upravna vlast

(tj.nadležni ministri), a to su razni pravilnici, naputci i poslovnici (npr.pravilnici o kaznenoj evidenciji, zvučnom snimanju rasprave u kp-u...)

d) Međunarodnog ranga – Međunarodni paket UN-a o građanskim i političkim pravima, Članak 41. MGPP, Prvi fakultativni protokoluz MGPP, Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

SPOREDNI IZVORI KPP-A

a) Unutarnji sporedni izvori ustavnog ranga – Ustavni zakon o Ustavnom sudu (1999., izmjene i dopune 2002.), Ustavni zakon o suradnji RH s Međunarodnim kaznenim sudom (1996.)

b) Unutarnji sporedni izvori zakonskog ranga – Zakon o državnom odvjetništvu (2009.), Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (2009.), Zakon o sudovima za mladež(2011.), Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (2003.)....

10

c) Unutarnji sporedni izvori podzakonskog ranga – ovdje spadaju mnogobrojni opći akti tijela državne uprave (ona ih donose u izvršavanju svojih zakonskih ovlasti na određenom području, a djelomično zahvaćaju kazneni postupak)

d) Sporedni međunarodni izvori – Konvencija UN protiv torture i drugih sirovih, neljudskih ili ponižavajućih kazni ili postupaka, Konvencija o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Statut Međunarodnog kaznenog suda za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na području bivše Jugoslavije donesen na temelju Rezolucije Vijeća Sigurnosti, Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda

VAŽENJE IZVORA KPP-A U RH

1. PRAVILO TEMPUS REGIT ACTUM – VREMENSKO VAŽENJEKp vodi se prema odredbama zakona što je na snazi u trenutku poduzimanja radnje ( nije važno što je neko kd počinjeno prije stupanja na snagu zakona o kaznenom postupku, već se pretpostavke za poduzimanje i valjanost neke procesne radnje određuju prema zakonu koji je važio u trenutku njezina poduzimanja). Novi propisi primjenjuju se na one stadije koji slijede nakon stupanja na snagu novog zakona,a stari propisi se primjenjuju sve do zaključenja ranijih stadija započetih po starom postupku. Iz toga proizlaze dva bitna pravila: Stare radnje ne moraju se ponavljati, jer su njihovi

rezultati valjani i po novom zakonu Rokovi koji su tijeku na dan stupanja na snagu novog zakona

moraju se računati po propisima povoljnijima za stranku

Materijalno kazneno pravo takva pitanja rješava načelno prema odredba aKZ na snazi u trenutku počinjenja djela (tzv. Zabrana retroaktiviteta ili povratnog djelovanja u kaznenom pravu). Od toga postoji iznimka ako je novi KZ blaži za počinitelja (isto propisuje i Ustav RH).

Pojedine odredbe ZKP-a ponekad stupaju na snagu u različite dane, i stupnjevito prestaju važiti – to je tzv. Abrogacijska klauzula.

11

2. PRAVILO LOCUS RECIT ACTUM – PROSTORNO VAŽENJEHrvatski sudovi i druga državna tijela smiju, u pravilu, radnjekp-a poduzimati samo na državnom području te na mjestima koja su pravno s njima izjednačena. Iznimke od toga pravila mogu se ustanoviti samo međunarodnim ugovorima, kojima države, u želji da povećaju učinkovitost svojih represivnih tijela, međusobno dopuštaju da ona djeluju i izvan svojih državnih granica.Hrvatski sudovi druga državna tijela smiju u kp-u primjenjivatiisključivo naše pravo, „pravo suda“, tzv. lex fori. To vrijedi i u slučaju ako vode kp za djelo počinjeno u inozemstvu.Iznimke od toga načela predviđaju posebni propisi međunarodne kaznenopravne pomoći (ZOMPO) u 2 slučaja: Ako domaći sud udovoljavajući zamolnici stranog kaznenog

suda poduzme kakvu radnju kaznenog postupka po odredbama stranog prava

Ako domaći sud, u posebnom postupku donese odluku o izvršenju kaznene presude koju je donio strani sud prema pravilima svojeg kaznenog procesnog prava (strogo gledajući,u ovom slučaju je strana kaznena presuda uključena u odluku hrvatskog suda, no kako je utemeljena na stranom materijalnom i procesnom kaznenom pravu, domaća odluka koju određuje njezino izvršenje znači implicitno priznanje valjanosti toga kaznenog prava)

3. CUIUS REGIO, EIUS IURISDICTIO – VAŽENJE S OBZIROM NA OSOBE Primjeni kpp-a RH podliježu sve osobe nad kojima hrvatski sudovi (i neka druga državna tijela koja sudjeluju u kaznenom postupku) imaju jurisdikciju (sudbenost).Jurisdikcija ili sudbenost je izraz kojima se označava obavljanje sudbene vlasti u nekoj državi (Ustav RH propisuje „Sudbenu vlast obavljaju sudovi“, a opseg sudbene vlasti određuje se Zakon o sudovima).Jurisdikcija ima 2 razine: Prema van – odnosno prema stranoj državi ili međunarodnoj

organizaciji koja znači pravo domaćih sudova suditi za kd u svim slučajevima vjerojatnosti počinjenja nekog kd, u kojima

12

se može primijeniti domaći kazneni zakon prema pravilima o njegovom prostornom važenju

Prema unutra – odnosno prema drugim tijelima državne vlasti koja znači djelatnost suđenja, tj. u kaznenom postupku pravoi dužnost izricanja kazni počiniteljima kd na temelju pravnih pravila koja se u presudi primjenjuju na utvrđeno činjenično stanje

Takva osoba može biti bilo koji domaći državljanin ili stranac,bez obzira na to nalazi li se on trenutačno u zemlji ili inozemstvu, protiv kojega se smije pokrenuti i započeti kp, akopostoji vjerojatnost da je počinio kd na hrvatskom državnom teritoriju, a iznimno i u inozemstvu.

KAZNENOPROCESNI IMUNITET

Neke osobe su izuzete iz kaznene jurisdikcije hrvatskih sudova temeljem odredaba unutarnjeg ili međunarodnog prava, što znači da se protiv njih ne smije pokretati, započinjati ili voditi kazneni postupak, bez obzira na to što su ispunjene pretpostavke ->POTPUN KAZNENOPROCESNI IMUNITET.

Ako ovlaštenika štiti samo od pojedinačnih radnji ili mjera državnih tijela, ali ne i od mogućnosti započinjanja ili vođenja kp-a on je DJELOMIČAN.

APSOLUTAN – vrijedi za sa kd

RELATIVAN – vrijedi za određena kd

FUNKCIONALAN – vrijedi samo za kd počinjena u obavljanju službene dužnosti (imaju ga državni odvjetnici kao relativan materijalnopravni imunitet za izraženo pravno mišljenje o predmetu koji im je dodijeljen – protiv njih se ne može odrediti istražni zatvor, osim ako to ne dopusti državnoodvjetničko vijeće)

Potpun i apsolutan imunitet uživaju samo osobe kojima je to zajamčeno Ustavom RH, a to su:

1. Zastupnici Hrvatskog sabora– zastupnik ne može biti pozvan na kaznenu odgovornost, pritvoren ili kažnjen za izraženo

13

mišljenje ili glasovanje u Hrv. Saboru. Zastupnik ne može biti pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kp bez odobrenja HS (osim u slučaju ako je zatečen da vrši kažnjivodjelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od pet godina – u tom se slučaju mora obavijestiti predsjednika HS)

2. Suci Ustavnog suda RH – imaju imunitet kao i zastupnici u HS3. Suci općinskih, županijskih i Vrhovnog suda RH –suci i suci

porotnici koji sudjeluju u suđenju ne mogu biti pozvani na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasovanje pri donošenju odluke, osim ako se radi o kršenju zakona od strane suca koje je KD. Sudac ne može u postupku pokrenutom zbog KD učinjenog u obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren niti mu može biti određen istražni zatvor bez odobrenja Državnoga sudbenog vijeća.

4. Predsjednik RH – ima imunitet nepovredivosti. Ne može pritvoren niti se protiv njega može pokrenuti kp bez prethodnog odobrenja Ustavnog suda (osim u slučaju ako je zatečen u činjenju kd a koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina).

Navedene osobe uživaju i tzv. materijalni imunitet, tj. pravo naposebni razlog isključenja krivnje , propisan materijalnim kaznenim pravom, za kd počinjeno pri glasovanju ili davanju mišljenja u tijelu (npr. u sudskom vijeću) čiji su članovi (tzv.verbalna kaznena djela). Budući da se tada ne može ni pokrenuti niti započeti kp jer ne postoji krivnja odnosno kažnjivost počinitelja, materijalni imunitet ima za pravnu posljedicu postojanje kaznenoprocesnog imuniteta.

Započeti kp u kojem je nadležno tijelo uskratilo odobrenje za vođenje mora se obustaviti jer je kaznenoprocesni imunitet pravna smetnja za kazneni progon, odnosno postupak (ali ne i izvršenje kaznene sankcije koja je izrečena i postala pravomoćnaprije nego što je osuđenik postavljanjem na određenu dužnost stekao kaznenoprocesni imunitet). Kazneni postupak se obustavlja: u istrazi rješenjem, a u stadiju glavne rasprave presudom kojom se tužba odbija.

Po KZ zastara ne teče za vrijeme za koje se prema zakonu kazneniprogon ne može poduzeti ili ne može nastaviti. Međutim, prestankom funkcije prestaje i kaznenoprocesni imunitet

14

ovlašteniku pa je kp tada moguće započeti ili nastaviti osim akose radi o djelu za koje ovlaštenik ima materijalni imunitet.

Ako je neka osoba naknadno stekla kaznenoprocesni imunitet, a protiv nje se već vodi kp, sud je od nadležnog tijela dužan zatražiti odobrenje za nastavak toga postupka

Kaznenoprocesni imunitet ne oslobađa ovlaštenika opće dužnosti svjedočenja u kp-u (ako odbije svjedočiti mogu se primijeniti određene mjere procesne prisile, isto kao i protiv svakog građanina)

Kaznenoprocesni imunitet po međunarodnom pravu – od sudbenosti hrvatskih sudova u kpu-u odredbe međunarodnog prava izuzimaju, u interesu međunarodnih odnosa, određeni krug osoba koje obnašaju državne dužnosti ili dužnosti u međunarodnim organizacijama i tijelima. Ti se izuzeci odnose na objekte (prostorije i predmete) i na osobe (u odnosu na koje državna tijela i sudovi ne mogu pokrenuti i voditi kp, podvrgnuti ih mjerama procesne prisile ili ispitivanju kao svjedoka) Imunitet po običajnom mp-u – uređuju položaj državnog

poglavara, predsjednika vlade i članova vlade kada se službeno nalaze u inozemstvu, dajući im tada apsolutni kaznenoprocesni imunitet

Imunitet po ugovornom mp-u – osobe pokrivene imunitetom prema ugovornom međunarodnom pravu su:

a) Osobe koje uživaju „pravo eksteritorijalnosti“ ili tzv.diplomatski imunitet (akreditirani veleposlanici i članovi njihovih obitelji u RH, službeno osoblje stranog veleposlanstva, privatno osoblje stranog veleposlanstva koje ima državljanstvo njegove države, šefovi stranih država i vlada i članovi njihovih obitelji, razni drugi posebni izaslanici stranih država) – u pravilu imaju apsolutni i potpuni kaznenoprocesni imunitet, a od radnji domaćih tijela kp-a izuzete su i prostorije njihova ureda i doma, vozila, prtljaga i korespodencija koju koriste

b) Osobe koje uživaju tzv. konzularni imunitet (konzularnizastupnici svojih država, akreditirani u RH) – oni imaju relativni, tj. funkcionalni kaznenoprocesni imunitet, ali prostorije njihova ureda se smatraju nepovredivima

15

c) Osobe koje imaju status međunarodnih službenika (mnogobrojni službenici raznih svjetkih i regionalnih međunarodnih organizacija, pripadnici raznih stranih oružanih snaga)

d) Osobe koje uživaju tzv. salvusconductus(pravo slobodnogprolaza) – to je stara ustanova srednjevjekovnog prava koja je počinitelju kd jamčila da ga sud neće zatvoritiza vrijeme suđenja ako se odazove pozivu i pojavi na suđenju. Danas sadrži ugovore o međunarodnoj kaznenopravnoj pomoći koji svjedocima i vještacima u inozemstvu na taj način pruža jamstvo da se protiv njihu državi koja pomoć traži neće pokrenuti niti voditi kpza neko kd koje su eventualno počinili na štetu njezinuili njezinog državljanina, ako se odazovu pozivu te na suđenje dođu iz države koja tu pomoć pruža. Ima sadržajapsolutnog kaznenoprocesnog imuniteta, ali je vremenskiograničen u pravilu vrlo kratkim rokovima unutar kojih njegov ovlaštenik po prestanku dobivanja njegovog iskaza, mora napustiti zemlju moliteljicu

Ako osobe s diplomatskim ili konzularnim imunitetom počine kd napodručju RH i u njoj je već započela služba „pokrivena“ imunitetom, tijela kaznenog postupka moraju odmah izvijestiti Ministarstvo vanjskih poslova koje će dalje postupiti na odgovarajući način (npr. zatražiti opoziv ili protjerivanje akreditiranog dužnosnika). Država koja je tu osobu poslala ože se odreći imuniteta (no to se u praksi ne događa, pa toj državi treba omogućiti pokretanje kp-a te eventualnu osudu počinitelja koji je opozvan ili protjeran iz RH).

Iako se kod nas taj postupak pravno ne može pokrenuti, do može samostalno ili putem istražitelja poduzeti pojedine dokazne radnje kojima će se prikupiti dokazi o kd-u. Oni se potom mogu dostaviti državi pošiljateljici na daljnji postupak.

4. VAŽENJE S OBZIROM NA PREDMETGlavno pitanje je izvršenje kazne i drugih mjera počinitelja kd-a, a sud u kp-u mora riješiti i neka sporedna pitanja, kao što su troškovi kp-a te odlučivanje o imovinskopravnim zahtjevima.

16

Imamo i sporedna pitanja (npr. pitanja izručenja počinitelja stranoj državi) i druge postupke koji osiguravaju jedinstvenu primjenu zakona.

NAČELA KOJA SE ODNOSE NA POKRETANJE I ZAPOČINJANJE KAZNENOG POSTUPKA

1. AKUZATORNO NAČELO Kazneni postupak može se pokrenuti samo pred sudom na zahtjev

ovlaštenog tužitelja Ono određuje da je funkcija kaznenog progona strogo odvojena od

funkcije suđenja, što znači da:a) Sud nikada ne može započeti kazneni postupak

samoinicijativno, čak niti onda kada se kd dogodilo pred očima suda (nemo iudex sine actore)

b) Sud mora voditi kazneni postupak vezano uz postojanje i predmet zahtjeva ovlaštenog tužitelja

Ako tužitelj odustane od zahtjeva , sud mora obustaviti postupak, odnosno na raspravi donijeti presudu kojom se tužba odbija

Sud može voditi postupak samo protiv osobe na koju se zahtjev ovlaštenog tužitelja odnosi te u presudi smije osuditi samo tu osobu i samo za takvo kd

Ako se tijekom postupka pokaže da je kd počinila neka druga osoba ili da je okrivljenik počinio neka druga kd, a ne ona opisana u zahtjevu tužitelja, sud o tome mora izvijestiti tužitelja kako bi mu dao priliku da zatraži proširenje postupkana ta djela ili osobe

ZKP propisuje akuzatorno načelo vrlo strogo i to čini tako da sve slučajeve povrede ovoga načela sankcionira kao apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje za sobom povlače nevaljanost presude donesene u takvom postupku

RAZLOZI PRIHVAĆANJA:a) Akuzatornim načelom omogućuje se sudu objektivnost pri

utvrđivanju činjenica i odlučivanjub) Okrivljeniku i obrani omogućava se kritiziranje procesnih

teza tužitelja bez straha od zamjeranja sucima

17

c) Pri donošenju osuđujuće presude za kd za koja se progon vršipo službenoj dužnosti osigurava se suglasnost suda i državnog odvjetništva oko pitanja krivnje počinitelja kd

2. NAČELO OFICIJELNOSTI KAZNENOG PROGONA Prema ZKP-u ako zakon drukčije ne propisuje, ovlašteni tužitelj

za kd za koja se progoni po službenoj dužnosti je državni odvjetnik koji je dužan za ta kd pokrenuti postupak i u njemu obavljati funkciju progona u interesu RH i svih njenih građana,bez obzira na privatnu volju oštećenika

To načelo nastalo je u doba apsolutne monarhije, u inkvizitornom kaznenom postupku, kada se smatralo da učinkovitost kaznenog progona ne smije trpjeti zbog uređenja izakuzatornog kaznenog postupka po kojemu se kazneni postupak pokretao isključivo na volu oštećenika ili bilo kojeg građanina(popularnom tužbom). U početku se načelo oficijelnosti kaznenogprogona odnosilo samo na inkvirenta (istražitelja), ali je kasnije prebačeno na državno tužiteljstvo zasebno od sudske vlasti, tj. Na državno odvjetništvo (reforme u 19.st.)

Neka kd pogađaju pretežito privatne interese te u takvim slučajevima materijalno kazneno pravo radi uvažavanja privatnihinteresa i radi zahtjeva ekonomičnosti određuje iznimke od načela oficijelnosti kaznenog progona, a to su:a) KAZNENI PROGON PO PRIVATNOJ TUŽBI – privatna tužba je vrsta

optužnog akta kojega može podnijeti oštećenik za određeni, manji broj kaznenih djela. Privatni tužitelj je ovlašteni tužitelj te je dužan podnijeti tužbu u roku od tri mjeseca od kada je saznao za kd i počinitelja. Ako odustane od privatne tužbe sud mora obustaviti postupak, a na glavnoj raspravi donijeti presudu kojom se tužba odbija. Kd za koja se progoni po privatnoj tužbi su: tjelesna ozljeda, prisila,kd protiv časti i ugleda , krađa stvari male vrijednosti, oduzimanje tuđe pokretne stvari u privatnom vlasništvu.....

b) KAZNENI PROGON NA PRIJEDLOG – za određena kd kazneni postupak se pokreće na prijedlog oštećene osobe ili drugih ovlaštenih osoba. Taj poticaj dolazi u vidu prijedloga za progon koji se podnosi državnom odvjetništvu. Prijedlog se mora podnijeti u roku od 3 mjeseca od kada je ovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kd i počinitelja. Kod tih kddrž.odvjetnik je ovlašteni tužitelj, ali je njegov

18

kazneni progon apsolutno određen voljom ovlaštenika na prijedlog za poduzimanje progona, tj. Ne samo da ga smije daga smije pokrenuti samo onda kada nepobitno ustanovi da postoji prijedlog za progon, nego mora od progona odustati ukoliko ovlaštenik taj prijedlog povuče. Kd za koja se progoni na prijedlog su: teška ozljeda u slučajevima srodstva između počinitelja i oštećenika, prijetnja počinjena prema neslužbenoj osobi, neovlašteno otkrivanje službene tajne, zlouporaba kreditne kartice....

c) KAZNENI PROGON NA TEMELJU SUGLASNOSTI – za neka kd za koja se progoni po službenoj dužnosti, drž.odvjetnik smije pokrenuti postupak samo uz suglasnost oštećene ili neke druge osobe u zakonu točno određene. Drž.odvjetnik ovdje smije pokrenuti kazneni postupak bez suglasnosti, ali mora od ovlaštene osobe zatražiti izjašnjenje o tome je li suglasna s kaznenim progonom ili nije.

Izjave o odustanku od privatne tužbe ili povlačenje prijedloga za progon su neopozive procesne radje. Svoje povlačenje suglasnosti ovlaštenik može opozvati sve dok drž.odvjetnik zbognjega nije u kaznenom postupku izjavio da odustaje od kaznenog progona.

3. NAČELO LEGALITETA ZKP propisuje da je, ako zakon drukčije ne propisuje,

drž.odvjetnik dužan poduzeti (pokrenuti i podržavati) kazneni progon kada postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kd za koje se progoni po službenoj dužnosti i nema zakonskih smetnji za progon te osobe

Načelo legaliteta je jamstvo da će drž.odvjetnik prema svakom počinitelju postupati na jednak način u pokretanju kaznenog postupka, bez diskriminacije motivirane društvenim statusom počinitelja kd

Razvilo se u njemačkom pravu krajem 19.st. pod utjecajem apsolutnih teorija o kazni. Smisao i opravdanje kazne je u pravednoj odmazdi koja se može realizirati samo u kaznenom postupku, pa je i načelo legaliteta kaznenog postupka logično procesno rješenje za ostvarenje tako postavljenog materijalnopravnog cilja.

U zemljama drugih temelja prava prihvaćeno je načelo svrhovitosti ili načelo oportuniteta po kojem državni odvjetnik

19

ne mora, nego može poduzeti kazneni progon ako smatra da je to svrhovito sa stajališta državnog interesa

ZAKONSKE SMETNJE ZA PROGON POČINITELJA KAZNENIH DJELA:a) Prijavljeno djelo nije kd za koje se progoni po službenoj

dužnostib) Ako je nastupila zastara, ako je djelo obuhvaćeno amnestijom

ili pomilovanjemc) Postoje druge okolnosti koje isključuje kazneni progond) Postoje druge okolnosti koje isključuju krivnjue) Ako ne postoji osnovana sumnje za kd za koje se progoni po

službenoj dužnosti IZNIMKE OD NAČELA LEGALITETA (ZKP) – odbačaj kaznene prijave

prema načelu svrhovitosti – osim kad mu je to dopušteno prema posebnom zakonu, drž.odvjetnik može rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustati od kaznenog progona iako postoji osnovana sumnja da je počinjeno kd za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina ako je:a) S obzirom na okolnosti vjerojatno da će se u kaznenom

postupku protiv okrivljenika okrivljenik osloboditi od kazneb) Protiv okrivljenika u tijeku izvršenje kazne, a pokretanje

kaznenog postupka za drugo kazneno djelo nema svrhe s obzirom na težinu, narav djela i pobude iz kojih je ono počinjeno, te na rezultate koje je kazneno pravna sankcija ostvarila na počinitelja da ubuduće ne čini kd

c) Okrivljenik izručen ili predan stranoj državi ili međunarodnom kaznenom sudu radi provođenja postupka za drugokd

d) Okrivljenik prijavljen za više kd kojima je ostvario biće dvaju ili više kd , ali je svrhovito da se počinitelj osudi samo za jedno, jer pokretanje kaznenog postupka za druga kd ne bi imalo bitnog utjecaja na izricanje kazne ili drugih sankcija počinitelju- Rješenje državni odvjetnik dostavlja okrivljeniku,

oštećeniku i podnositelju kaznene prijave. Uz rješenje, oštećeniku će se dostaviti i pouka da u roku od 8 dana oddana primitka rješenja može podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku, ako smatra da rješenje nije osnovano. Oštećenika će se upozoriti i da, ako ne podnese

20

pritužbu, svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati uparnici.

- Viši DO dužan je postupiti po pritužbi u roku od 30 dana od njezina primitka. Ako utvrdi da je rješenje osnovano, o tome će izvijestiti oštećenika i uputiti ga da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici, a ako utvrdi da rješenje nije osnovano, naložit će nižem DO da odmah nastavi rad na predmetu, o čemu će izvijestiti oštećenika, okrivljenika i podnositelja kaznene prijave

NAČELA KOJA SE ODNOSE NA VOĐENJE KAZNENOG POSTUPKA

1. RASPRAVNO NAČELO Stranke samostalno i samoinicijativno prikupljaju procesnu građu

za presudu (u prikupljaju i izvođenju dokaza isključivo stranke jesu ovlaštene odrediti krug činjenica koje se pred sudom utvrđuju i za njih prinositi dokaze)

U mješovitom kp prisutna je kombinacija inkvizitornog i raspravnog načela – raspravno dominira tijekom rasprave

Elementi raspravne naravi: Dokazi koji se sastoje u iskazima svjedoka (okrivljenika,

svjedoka, vještaka) izvode stranke prema modelu unakrsnog ispitivanja (stranke ih i pozivaju na sud)

Ako je optuženikovo priznanje na raspravi potpuno i sukladno prije izvedenim dokazima, su u kp-u izvodi samo one dokaze kojise odnose na odluku o kazni (dakle, ono ga veže u pogledu pravnorelevantnih činjenica krivnje)

OGRANIČENJA RASPRAVNOG NAČELA: Prekluzija prava na izvođenje dokaza – stranke su načelno dužne

dokazne prijedloge iznijeti prije rasprave, na sjednici optužnog vijeća odnosno na pripremnom ročištu i na to ih upozorava i predsjednik vijeća u pozivu za pripremno ročište

Nesporne činjenice – u kp-u dokazuju se samo sporne činjenice (takve o čijem postojanju stranke iznose kontradiktorne tvrdnje). Sud takve činjenice na raspravi ne utvrđuje, nego samo čita ranije pribavljene zapisnike o iskazima svjedoka....koji se odnose na te činjenice

2. INKVIZITORNO NAČELO ILI INKVIZITORNA MAKSIMA21

Označava pravo suda i drugih državnih tijela da po službenoj dužnosti prikupljaju činjenice i dokaze važne za donošenje presude

Dominacija tijekom prethodnog postupka (neovisno o tome vodi li se istraga ili ne dokazne radnje poduzima isključivo DO bez nadzora suda i bez znanja obrane da bi na temelju tih radnji donio odluku u podizanju optužnice pred nadležnim sudom – bez obzira na to što ga ZKP formalno označava strankom u postupku onsamostalno i samoinicijativno u obliku službeničke istrage prikuplja svu procesnu građu)

Inkvizitorni elementi prisutni tijekom rasprave: Dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke

smatraju da su važne za suđenje Sud, tj. Vijeće tek iznimno može po službenoj dužnost, dakle

bez prijedloga stranaka, odlučiti o izvođenju pojedinog dokaza,i to samo ako smatra da upućuje na postojanje razloga za isključenje protupravnosti ili krivnje ilina činjenicu o kojoj ovisi odluka o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro na slobodi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta te troškovima kaznenog postupka

Sud i nakon očitovanja optuženika da se smatra krivim za sve točke optužbe, ima dužnost izvoditi druge dokaze koji se odnosena odluku o kazni i drugim mjerama propisanim kaznenim zakonom te troškovima kaznenog postupka

OGRANIČENJA INKVIZITORNOG NAČELA: Pravila akuzatornog načela – sud presudom smije obuhvatiti samo

osobu koja je optužena i djelo za koje je optužena, pa u postupku ne smije utvrđivati činjenice koje se odnose na drugu osobu, tj. na druga djela. Istovjetnost osobe određuju njeni identifikacijski podaci, a istovjetnost djela njegov činjeničniopis. Kad bi sud „iznenadio“ obranu stavljanjem dodatnog KD na teret okrivljenika, to bi predstavljalo tzv. apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (žalbena osnova).

Notorne činjenice se ne trebaju uvažavati – one čije se poznavanje može očekivati od šireg kruga ljudi u sredini u kojoj se vodi kp (mogu se utvrditi na temelju na temelju

22

zemljovida, kalendara....). međutim, može se utvrđivati da nekačinjenica nije općepoznata ili da u stvarnosti nije postojala.

Zabrana reformacije inpeius – pravni lijek za okrivljenika ne smije uzrokovati nepovoljniju sudsku odluku od pobijanje ako jesam okrivljenik izjavio taj pravni lijek. Isto vrijedi i za izvanredne pravne lijekove (zahtjev za obnovu kp, zahtjev za zaštitu zakonitosti i zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude). Povreda ove zabrane je apsolutno bitna povreda odredaba kp-a

Dokaznim zabranama u užem smislu – to su propisi koji sprječavaju da se određene činjenice dokazuju u kp (npr. službena, vojna, državna tajna), odnosno da se određeni dokaz ne smije koristiti pri dokazivanju određenih činjenica (npr. činjenica sumnjive smrti može se dokazati samo iskazom vještaka).

Dokaznim zabranama u širem smislu – to su propisi koji sprječavaju da se tzv. nezakoniti dokazi koriste u kp, odnosno da se neka činjenica dokazuje dokazom pribavljenim na nezakonitnačin

3. NAČELO USMENOSTI Sud smije donijeti presudu samo na temelju činjenica i dokaza

iznesenih na raspravi Za osnovi presude može se uzeti samo onaj dokazni materijal koji

je izveden i raspravljen u usmenom obliku (optužnica se čita na raspravi, optuženik se usmeno izjašnjava o osnovici optužnice, svjedoci i vještaci na raspravi usmeno izjavljuju, oštećenik usmeno obrazlaže svoj imovinskopravni zahtjev)

Svrha načela usmenosti: Omogućava stranci da se odmah izjasni o navodima i zahtjevima

svojeg procesnog protivnika Omogućava sudu da reagira brzo i usmjerava postupak Načelo usmenosti je pretpostavka za provedbu načela

neposrednosti i načela javnosti na raspravi – iznimka od načelausmenosti je postupak za izdavanje kaznenog naloga

Odnos načela usmenosti i načela neposrednosti: načelo usmenostije po opsegu šire, a po sadržaju uže:

načelo usmenosti odnosi se na cjelokupno komuniciranje stranakai suda tijekom procesnih radnji, a načelo neposrednosti samo naizvođenje i ocjenu dokaza na raspravi

23

načelo usmenosti ostvaruje se i kad se o dokazu koji se sastojiod iskaza neke osobe na raspravi samo usmeno pročita ranije sastavljeni zapisnik ili se autor neke isprave usmeno ispita kao svjedok o njezinu sadržaju, a da se ta isprava neposredno ne pročita (no takvo postupanje znači kršenje načela neposrednosti)

4. NAČELO NEPOSREDNOSTI U užem smislu (formalna neposrednost) – znači da raspravni sud

mora uvijek u dokaznom postupku sam ostvariti kontakt s izvornimdokazom

U širem smislu (materijalna neposrednost) – znači da sud ne smije zamijeniti jedan izvorni dokaz izvođenjem nekog drugog dokaza o njegovom sadržaju, nego uvijek mora nastojati da se pribavi i na raspravi izvede taj izvorni dokaz

Dokazi koji se sastoje u iskazima osoba moraju se na raspravi izvesti na taj način da se te osobe pozovu pred sud i pred njim ispitaju. Isprave i tehničke snimke podnose se u originalu koji se čita ili reproducira

Rasprava se mora voditi koncentrirano, kako se ne bi dogodilo daizmeđu pojedinih njezinih dijelova ili ročišta prođe dulje vremensko razdoblje (3 mjeseca). Ako je odgoda glavne rasprave trajala dulje od 3 mjeseca, rasprava mora iznova početi i svi sedokazi moraju ponovno izvoditi

Rasprava se mora voditi pred vijećem u stalnom sastavu, jer bi inače presudu donosili suci koji nisu sudjelovali u dokaznom postupku uz povredu formalne neposrednosti

Svrha: omogućuje sudu pouzdanije utvrđivanje činjeničnog stanja, a

stranci u postupku da sazna za sadržaj dokaza protustranke i suprotstavi joj se u ostvarivanju svojih procesnih ciljeva odnosno interesa

Neposredno se pribavljeni dokazi mogu ocijeniti sa stajališta logike (istinit/neistinit), valjan/nevaljan) i psihološki (pokreti tijelom gestikulacija, boja i ton glasa). U neposrednom se ispitivanju uvijek mogu postaviti pitanja prema spoznajnim potrebama ispitivača

Zakon sankcionira samo one povrede načela neposrednosti koje prema iskustvu ozbiljno dovode u pitanje ostvarenje njene svrhe,npr.;

24

Nastavljanje rasprave pred novim predsjednikom vijeća, bez njezina započinjanja iznova i ponavljanja svih do tadaizvedenihdokaza je tzv. apsolutno bitna povreda odredaba kp-a koja bezuvjetno dovodi do ukidanja presude ako viši sud ustanovi njezino postojanje

Čitanje prije sastavljenog zapisnika o iskazu neke osobe izvan slučajeva u kojima je zakon to dopustio je tzv. relativno bitnapovreda odredaba (može dovesti do ukidanja presude)

IZNIMKE OD NAČELA NEPOSREDNOSTI: Slučajevi u kojima se sud može poslužiti ranijim zapisnicima o

iskazima okrivljenika, svjedoka i vještaka, umjesto neposrednogispitivanja svjedoka na raspravi – ako optuženik na raspravi odstupni od svog prijašnjeg iskaza ili ne želi iskazivati, ili ako je iznimno dopušteno da se rasprava održi bez njegove nazočnosti, odnosno da mu se sudi u odsutnosti, kod iskaza svjedoka, suokrivljenika, osuđenika ili vještaka ako se odnose na činjenice koje stranka nije osporavala, ako su ispitane osobe umrle, duševno oboljele ili se ne mogu pronaći, ako bez zakonskih razloga odbijaju iskazivati, ako stranke izjave suglasnost za čitanjem ranijeg iskaza svjedoka ili vještaka koji nije nazočan, bez obzira na to je li bio pozvan ili ne

Slučajevi u kojima sud smije umjesto čitanja izvornika neke isprave na raspravi samo ukratko usmeno izložiti njezin sadržaj(npr. zapisnik o pretrazi stana)

Slučajevi u kojima sud smije prekidati raspravu u kraćim vremenskim razmacima i nakon tih razmaka nastaviti raspravu gdje je bila prekinuta (prekid zbog omora, proteka uredovnog vremena, kraćih priprema optužbe ili obrane) – prekid do 15 dana – ako je dulje od 15 dana, ali do 3 mjeseca to je odgoda rasprave, npr. zbog prikupljanja novih dokaza, zbgo raspravne nesposobnosti optuženika

Slučajevi u kojima je došlo do izmjene u sastavu sudskog vijeća, ali je vijeće ipak, nakon suglasnosti stranaka, odlučilo da se svjedoci i vještaci ne ispituju ponovno, nego dase samo pročitaju ranije sastavljeni zapisnici

5. NAČELO SOBODNE OCJENE DOKAZA Pravo suda i državnih tijela koja sudjeluju u kp-u da ocjenjuju

postojanje ili nepostojanje činjenica nije vezano ni ograničeno posebnim formalnim dokaznim pravilima

25

Sud temelji presudu samo na činjenicama iznesenim na raspravi. Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene dokaza izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.

Ocjena dokaza prepuštena je unutarnjem sudačkom uvjerenju, ali ta je metoda nadopunjena sa zahtjevom da sudac pri ocjeni dokazabude vezan nekim drugim objektivnim pravilima koja racionaliziraju proces formiranja njegovog mišljenja o postojanju činjenica. Ta pravila su zakon logike i općeg ljudskog iskustva, a čije je pridržavanje sudac dužan iskazati uobrazloženju presude, te na taj način omogućiti strankama i višem sudu kontrolu tog procesa.

PRAVILO IN DUBIO PRO REO – „Dvojbu o postojanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljnijiza okrivljenika.“

Nastalo je u 19.st., poslije francuske revolucije Dvojba o postojanju svih činjenica koje idu u korist

okrivljenika (npr. postupanje u nužnoj obrani) rješava se tako da se u presudi utvrđuje njihovo postojanje, a ako je sud u dvojbi u pogledu okolnosti koje idu na štetu okrivljenika, u presudi će utvrditi da takve okolnosti ne postoje

Pravilo in dubio pro reo se ne primjenjuje:a) Pri rješavanju pravnih pitanja (npr. je li bespomoćnost

zbog alkoholiziranosti potpada pod stanje bespomoćnosti kojepravno zaštićuje KZ)

b) U iznimnim slučajevima u kojima je teret dokaza na okrivljeniku (kazneno djelo klevete)

PREJUDICIJELNA (PRETHODNA) PITANJA – to su pravna pitanja koja sama za sebe nisu predmet kaznenog postupka, ali bez njihovog rješenja nije moguće odlučiti o glavnom pitanju kaznenog postupka, odnosno donijeti osuđujuću presudu (npr. je li netko prisvajanjem stvari počinio krađu – potrebno je utvrditi da je stvar bila tuđa, je li počinitelj kd državljanin RH)

Ta pitanja će sud riješiti izvođenjem dokaza o pravno relevantnim činjenicama čije se postojanje tvrdi i primjene odgovarajuće pravne norme na utvrđene činjenice – pritom je on slobodan:a) Može sam riješiti to pitanje (to rješenje djeluje samo u tom

konkretnom predmetu)

26

b) Može zastati s postupkom i pričekati da to pitanje riješi sud u drugom postupku ili drugo državno tijelo – takva odluka ne veže sud u ocjeni je li počinjeno određeno kd

IZNIMKE OD NAČELA SLOBODNE OCJENE DOKAZA: Slučaj obnove kp-a koji je završen pravomoćnom presudom

utemeljenom na lažnoj ispravi, lažnom iskazu svjedoka, odnosno na kd-u suca ili državnog odvjetnika – da bi se ishodila obnovatakvog postupka, mora se pravomoćnom presudom dokazati da su navedene osobe proglašene krivima za ta kd-a

Slučaj u kojem je netko za drugoga iznosio ili pronosio da je počinio kd za koje se progoni po službenoj dužnosti – da bi okrivljenik optužen za takav oblik klevete bio oslobođen, njegov prigovor istine se mora temeljiti na pravomoćnoj presudikojoj je ta osoba osuđena za to kd

Slučaj u kojem se okrivljeniku utvrđuju okolnosti u kojima je živio prije počinjenja kd-a – npr. je li okrivljenik prethodno kažnjavan može se utvrditi samo na podlozi podataka iz kaznene evidencije

6. NAČELO JAVNOSTI Na sudskoj raspravi u postupku protiv punoljetnih počinitelja

kd-a mogu biti nazočne unaprijed neodređene punoljetne osobe ovisno o prostornim mogućnostima sudnice

Ako su svjedoci djeca ili maloljetnici, neće biti ispitani na raspravi – ako se tijekom rasprave pojavi potreba za njihovim ispitivanjem, ono se provodi primjenom odredbi o posebnom načinuispitivanja tih svjedoka u prethodnom postupku

Faktična ograničenja načela javnosti su prostorni kapacitet sudnice i meprimjereno ponašanje publike i procesnih sudionika

Načelo javnosti nastalo je u 19.st., kao reakcija na inkvizitorni kp jer se njime htjela suzbiti samovolja i arbitrarnost inkvizitornog kp-a apsolutne monarhije – danas je predviđeno i u Ustavu RH, EKLJP i MPGPP

Osim prava na fizičku nazočnost, građani imaju pravo i da sve što čuju na raspravi iznesu u sredstvima javnom priopćavanja

Svrha: građani svojom nazočnošću na raspravi utječu na sud da izvodi dokaze u skladu s propisanim procesnim pravilima i da o predmetu kaznenog postupka odlučuje uz poštivanje raspravnog načela i načela kontradiktornosti te neposredne sudske ocjene

27

dokaza / omogućuje građanima vidjeti kako se napadnutim pravnim dobrima pruža pravna zaštita

Povreda ovog načela je apsolutno bitna – uvijek povlači ukidanjepresude

IZNIMKE, TJ. SLUČAJEVI ISKLJUČENJA JAVNOSTI S RASPRAVE:1. Obligatorno isključenje javnosti – predviđeno u više zakona:

ZKP (Vijeće će isključiti javnost za cijelu raspravu ili njezindio radi zaštite djeteta ili maloljetnika te na zahtjev žrtve kd protiv spolne slobode i ćudoređa, tijekom njezina ispitivanja kao svjedoka)

ZUSKOK (kada se ispituje krunski svjedok protiv pripadnika zločinačke organizacije)

ZSM (izvidi kd i postupak prema maloljetniku su tajni)2. Fakultativno isključenje javnosti – sud može od otvaranja

zasjedanja pa sve do završetka rasprave isključiti javnost na vlastiti poticaj ili na prijedlog stranaka ako je to potrebno radi:

Zaštite sigurnosti i obrane RH Čuvanja tajne koja bi štetila raspravi (službene, vojne,

državne, poslovne, osobne) Čuvanja javnog reda i mira Zaštite osobnog ili obiteljskog života okrivljenika, oštećenika

i drugih sudionika u postupku (npr. kd protiv braka, obitelji imladeži, bolovanje od težih bolesti i sl.)

Iznimke od izuzetaka: U pogledu osoba – isključenje javnosti ne odnosi se na stranke

u kp-u, žrtvu, oštećenika te njihove zastupnike i opunomoćnike U pogledu procesnih radnji – isključenje javnosti nikad se ne

odnosi na objavu presude, dakle presuda se uvijek mora objavitiu javnom zasjedanju (jedino se može isključiti javnost pri objavi razloga presude

Odluku o isključenju javnosti donosi Vijeće rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno. Žalba protiv rješenje ne zadržava izvršenje.

GLAVNI SUBJEKTI KAZNENOG POSTUPKA

Glavne procesne funkcije su takve djelatnosti bez kojih kp ne bimogao postojati, a to su funkcija kaznenog progona (koju vrši

28

tužitelj), funkcija obrane (okrivljenik) i funkcija suđenja (sud).

Glavni subjekti kp-a su tužitelj, okrivljenik i sud Sve druge osobe koje sudjeluju u kp-u su procesni sudionici. Oni

imaju određena prava i dužnosti, al nisu subjekti kaznenoprocesnog odnosa, stoga nisu ni kaznenoprocesni subjekti

Oštećenik, branitelj, zakonski zastupnik te opunomoćenik su sporedni procesni subjekti

Stranke – procesni subjekti koji su nositelji suprotnih funkcija u kp-u i koje raspolažu približno jednakim procesnim pravima

Stranke u kp-u su tužitelj i okrivljenik, koji svoj procesni položaj načelno izjednačenih nositelja suprotstavljenih funkcija optužbe i obrane stječu na temelju optužnog akta, a gube okončanjem kp-a ili svojim prestankom

VRSTE SPOSOBNOSTI U KAZNENOM POSTUPKU

1. Stranačka sposobnost2. Procesna sposobnost3. Raspravna sposobnost

STRANAČKA SPOSOBNOST

Stranačka sposobnost je sposobnost ili mogućnost određenogsubjekta da bude stranka u postupku, tj. da nastupa kao ovlaštenitužitelj ili okrivljenik.

Ovlašteni tužitelj može biti:

a) Državni odvjetnik – za kaznena djela koja se progone poslužbenoj dužnosti.

b) Privatni tužitelj – osoba oštećena kaznenim djelom za koje seprogoni po privatnoj tužbi. Svojstvo privatnog tužitelja možeimati fizička osoba bez obzira na spol, dob ... Kao privatnitužitelj može istupati i pravna osoba.

c) Supsidijarni tužitelj – osoba koja je zaista oštećena kaznenimdjelom

Okrivljenik ne može biti :

a) dijete, tj. osoba koja u trenutku počinjenja protupravneradnje nije navršila 14 godina

29

b) osobe u odnosu na koje hrvatski sudovi nemajujurisdikciju

PROCESNA SPOSOBNOST

Procesna sposobnost je sposobnost nekog subjekta da vlastitimradnjama poduzima procesne radnje temeljem ispunjavanja zakonskihuvjeta.

Stranačka sposobnost je pretpostavka za procesnu sposobnost,ali svaka stranački sposobna osoba ne mora nužno biti i procesnosposobna.

Djeca i maloljetnici do 16 godina imaju stranačku, ali nemajuprocesnu sposobnost, pa umjesto njih radnje u kaznenom postupkupoduzimaju zakonski zastupnici. Maloljetnik s navršenih 16 godinamože sam podnijeti optužni prijedlog ili privatnu tužbu.

RASPRAVNA SPOSOBNOST

Raspravna sposobnost je faktička sposobnost okrivljenika dasudjeluje u kaznenom postupku i tu sposobnost ima samo okrivljenikkao fizička osoba.

Okrivljenik u kaznenom postupku UVIJEK IMA stranačku i procesnusposobnost. Raspravno je pak sposoban onaj okrivljenik koji jepsihofizički sposoban shvatiti predmet optužbe, pratiti tijekrasprave i koristiti se svojim procesnim pravima.

Raspravna sposobnost može biti umanjena, ali i nestati zbog tjelesne i duševne bolesti, ali i zbog ponašanja okrivljenika (pr. štrajk glađu, alkoholiziranost...). Za okrivljenika postoji pretpostavka raspravne sposobnosti, no sud po službenoj dužnosti tijekom čitavog postupka mora paziti na to da li se uslijed stvarnihindikacija pojavila sumnja u raspravnu sposobnost i nakon toga utvrditi raspravnu nesposobnost.

USTROJSTVO, SASTAV I NADLEŽNOST SUDOVA

Sudbenu vlast obavljaju sudovi.

30

Sud je tijelo državne vlasti koje sudbenu vlast obavlja neovisno i samostalno, u okviru djelokruga i nadležnosti određene ustavom i zakonom.

Supstancijalna neovisnost – jamči sudovima, kao nositeljima sudbene vlasti, neovisnost u odnosu na druga državna tijela. Sudac sudi prema svojem pravnom zvanju i isključivo je vezan samo ustavnim, zakonskim i drugim propisima.

Osobna neovisnost – omogućava sucima sigurno i stalno obnašanje svoje sudačke dužnosti, odnosno obavljanje svih poslova njihove službe. Sucima se osigurava neuklonjivost i nepremjestivost te imunitet u obavljanju službe, a s druge strane se jamči procesnim subjektima da će sudac pri rješavanju konkretnog postupka biti nepristran.

Ustrojstvo sudova:

Općinski – kao prvostupanjski sudovi ustanovljuju se za područje jedne ili više općina, jednog ili više gradova ili dijela gradskog područja

Županijski – ustanovljuju se za područje više općinskih sudova VSRH – ustanovljen za područje RH sa sjedištem u Zagrebu

NADLEŽNOST SUDOVA

STVARNA NADLEŽNOST To je pravo i dužnost jednog suda da sudi za određeno kd zbog

njegove težine te drugih osobina ili zbog osobina njegova počinitelja kao i da obavlja druge poslove predviđene zakonom.

STVARNA NADLEŽNOST OPĆINSKIH SUDOVA Stvarno su nadležni suditi u prvom stupnju za kd za koja je

zapriječena novčana kazna ili kazna zatvora do 12 godina Stvarno su nadležni donositi odluke izvan rasprave , potom u

kaznenim postupcima za koje su nadležni odlučivati o potvrđivanju optužnice te obavljati druge poslove propisane zakonom (odlučivati o žalbama protiv rješenja za koje je to propisano zakonom)

31

Sude u vijećima od jednog suca i dva suca porotnika, osim ako zakonom nije drugačije propisano

Za kd za koja je zakonom propisana kao glavna kazna novčana kazna ili kazna zatvora do 5 godina sudi sudac općinskog suda kao sudac pojedinac

Za kd za koja je propisana kazna zatvora do 10 godina stranke semogu do početka rasprave suglasiti da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac, osim za sljedeća kd:

Čedomorstva, usmrćenja na zahtjev, prouzročenja smrti iz nehaja, sudjelovanja u samoubojstvu, spolnog odnošaja s nemoćnom osobom, spolnog odnošaja zlouporabom položaja, prisilena spolni odnošaj, iskorištavanja djece i maloljetnika za pornografiju, teškog kd protiv zdravlja ljudi i izazivanja prometne nesreće

Usmrćenja, teških kd protiv zdravlja ljudi, protiv okoliša, protiv opće sigurnosti

Za kd za koja je sastav suda propisan posebnim zakonom U predmetima iz nadležnosti vijeća općinskog suda stranke se

mogu do početka rasrpave suglasiti da raspravu provede predsjednik vijeća kao sudac pojedinac, osim ako sastav vijeća nije propisan posebnim zakonom – sudac pojedinac ima ovlasti vijeća (stranke tu suglasnost ne mogu opozvati)

Općinski sudovi donose odluke izvan rasprave u vijećima sastavljenim od 3 suca

STVARNA NADLEŽNOST ŽUPANIJSKIH SUDOVA Sude u prvom stupnju:

a) Za kd za koja je zakonom propisana kazna zatvora preko 12 godina ili dugotrajni zatvor

b) Za kd za koja je posebnim zakonom propisana nadležnost županijskog suda

c) Za kd protiv RH, kd protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, osim kd zlouporabe opojnih droga, ubojstvo na mah, otmica, silovanje, spolni odnošaj s djetetom, prijevare na štetu Europskih zajednica, razbojništva, razbojnička krađa, pranje novca, zlouporaba položaja i ovlasti

32

d) Za genocid, zločin agresije,odgovornost zapovjednika, terorizam, financiranje terorizma, javno poticanje na terorizam/novačenje/obuka, terorističko udruženje, usmrćenje, silovanje, podvođenje djeteta, zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju, subvencijska prijevara, otmica osobe pod međunarodnom zaštitom/napad na osobu/prijetnja toj osobi

U drugom stupnju odlučuju o žalbama protiv odluka općinskih sudova, ako zakonom nije drugačije propisano

Poduzimaju pravne radnje u nadležnosti suca istrage, rješavaju ožalbama protiv rješenja za koja je to propisano zakonom, provodeprethodni kazneni postupak kad je to propisano zakonom

U predmetma u kojima sude u prvom stupnju odlučuju o potvrđivanju optužnice

Odlučuju u postupku izvršenja kazne prema posebnim propisima Provode postupak za izručenje okrivljenih i osuđenih osoba Obavljaju poslove međunarodne pravne pomoći, izručenja i

kaznenopravne suradnje Obavljaju i druge poslove koji su propisani zakonom

Sude u prvom stupnju u vijećima sastavljenim od jednog suca i dva suca porotnika, a u vijećima od dva suca i tri suca porotnika za kd za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora, osim ako zakonom nije drugačije propisano

U vijeću sastavljenim od 3 suca sude o žalbama protiv odluka županijskih sudova/ donose odluke izvan rasprave te odlučuju o drugim pitanjima, osim ako zakonom nije drugačije propisano

Radnje u prethodnom postupku obavlja sudac županijskog suda kao sudac istrage

Odluke u postupku izvršenja zatvorskih kazni donosi sudac pojedinac županijskog suda kao sudac izvršenja

STVARNA NADLEŽNOST VISOKOG KAZNENOG SUDA Nadležan je:

Odlučivati u drugom stupnju o žalbama protiv presuda općinskih sudova i županijskih sudova

Obavljati druge poslove predviđene zakonom

33

Sudi u vijećima sastavljenim od tri suca, a u vijeću od pet sudaca kad odlučuje o žalbama protiv presude za kd za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora (kao sudac pojedinac kad je to propisano zakonom)

Počinje s radom 2015.god

STVARNA NADLEŽNOST VRHOVNOG SUDA RH Nadležan je:

Odlučivati u drugom stupnju o žalbama protiv odluka županijskihsudova, osim ako nije drugačije propisano zakonom

Odlučivati u trećem stupnju o žalbama protiv odluka donesenih udrugom stupnju, kad je to propisano zakonom

Odlučivati o izvanrednim pravnim lijekovima u slučajevima propisanim zakonom

Obavljati druge poslove propisane zakonom Sudi u vijećima sastavljenim od 3 suca, a u vijećima od pet

sudaca kad odlučuje o žalbama protiv presuda za kd za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora

MJESNA NADLEŽNOSTMjesna nadležnost znači pravo i dužnost jednog stvarno

nadležnog suda da sudi za određena kaznena djela zbog povezanosti koja postoji između tog kaznenog djela, njegova počinitelja i tog suda.

KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE MJESNE NADLEŽNOSTI :

1) PRIMARNI KRITERIJ Primarni kriterij određivanja mjesne nadležnosti je mjesto

počinjenja kaznenog djela. Mjesno je nadležan sud na čijem je području kazneno djelo

počinjeno ili pokušano (forum delicti commissi). Dvije su iznimke od primarnog kriterija:

a) Privatna tužba može se podnijeti i sudu na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište.

b) Za postupak prema maloljetnicima mjesno je nadležan u pravilu onaj sud na području kojeg maloljetnik ima prebivalište odnosno boravište.

34

Ako je kazneno djelo počinjeno ili pokušano na područjima raznihsudova ili na granici tih područja ili se ne zna na kojem je području počinjeno, nadležan je onaj sud koji je prvi na zahtjevovlaštenog tužitelja započeo postupak, a ako postupak još nije započet nadležan je onaj sud kojem je prije podnešen zahtjev za pokretanje progona (forum praeventionis).

Ako je kazneno djelo počinjeno na domaćem brodu ili zrakoplovu udomaćem pristaništu, nadležan je sud u čijem se području nalazi to pristanište, a u ostalim slučajevima nadležan je sud na čijempodručju se nalazi matična luka broda ili zrakoplova, ili domaćepristanište u kojem se brod odnosno zrakoplov prvi puta zaustavi.

2) POMOĆNI (SUPSIDIJARNI) KRITERIJ Ako nije poznato mjesto počinjenja kaznenog djela ili je to

mjesto izvan teritorija RH, nadležan je sud na čijem području okrivljenik ima prebilvalište odnosno boravište (forum domicilii) – ako je sud na čijem području okrivljenik ima prebivalište ili boravište već započeo postupak, ostaje nadležan i ako se saznalo za mjesto počinjenja kd

Ako nije poznato mjesto počinjenja kaznenog djela ni prebilvalište odnosno boravište, nadležan je sud na čijem se području okrivljenik uhiti ili sam prijavi (forum depraechensionis).

Ako je neka osoba počinila kd u RH i u inozemstvu, nadležan jesud koji je nadležan za kd počinjeno u RH.

Ako se ni na koji način prema ZKP ne može odrediti mjesna nadležnost suda, VSRH odredit će jedan od stvarno nadležnih sudova pred kojim će se provesti postupak (forum ordinarium).

SPAJANJE POSTUPKA1) NADLEŽNOST SUDA KOD SUBJEKTIVNOG KONEKSITETA

Subjektivni koneksitet postoji u slučaju kada je ista osoba okrivljena za više kaznenih djela, pa je za neka kaznena djela nadležan viši a za neka niži sud, u tom je slučaju nadležan viši sud.

35

Ako su nadležni sudovi iste vrste, nadležan je onaj sud koji jena zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak, a ako postupak nije započet nadležan je onaj sud pred kojim je prvi podnesen zahtjev za progon.

2) NADLEŽNOST SUDA KOD OBJEKTIVNOG KONEKSITETA Objektivni koneksitet postoji u slučaju kada je više osoba

okrivljeno za jedno kazneno djelo. U tom je slučaju nadležan onaj sud koji je, kao nadležan za jednog od njih, prvi započeo postupak.

3) NADLEŽNOST SUDA KOD MJEŠOVITOG KONEKSITETA Ako se radi o mješovitom koneksitetu, sud može odlučiti da se

provede jedinstveni postupak i donese jedinstvena presuda, ali samo ako između počinitelja kaznenih djela postoje međusobna veza i isti dokazi.

Jedinstveni postupak po ZKP u pravilu će se provesti: (čl.25.st.1.)a) Ako je ista osoba okrivljena za više kdb) Ako je više osoba okrivljeno za jedno kdc) Protiv počinitelja, sudionika, prikrivatelja, osoba koje su

pomogle počinitelju nakon počinjenja kd, te osoba koje nisuprijavile pripremanje kd, počinjenje kd ili počinitelja

d) Ako je oštećenik istovremeno počinio kd prema okrivljeniku Jedinstveni postupak može se provesti i ako je više osoba

okrivljeno za više kd, ali samo ako između počinjenih kd postoji međusobna veza i ako postoje isti dokazi

Ako je za neka od navedenih djela nadležan niži, a za neka viši sud, za provođenje jedinstvenog postupka nadležan je višisud. Ako su nadležni sudovi iste vrste, nadležan je onaj koji je na zahtjev ovlaštenog tužitelja prvi započeo postupak, a ako postupak još nije započet, nadležan je sud kojem je prije podnesen zahtjev za pokretanje postupka.

O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadležan za provođenje jedinstvenog postupka (protiv rješenja kojem je određeno spajanje postupka ili kojim je odbijen prijedlog za spajanje postupka nije dopuštena žalba)

36

Do podizanja optužnice o spajanju i razdvajanju postupka odlučuje državno odvjetništvo koje je nadležno za provođenje jedinstvenog postupka

Nadležni sud može iz važnih razloga ili iz razloga svrhovitosti do završetka rasprave odlučiti da se postupak za pojedina kd ili protiv pojedinih okrivljenika razdvoji i posebo dovrši ili preda drugom nadležnom sudu. – rješenje donosi sud nakon saslušanja prisutnih DO i okrivljenika (protiv rješenja žalba nije dopuštena).

DELEGACIJA NADLEŽNOSTI

Delegacija nadležnosti je prenošenje mjesne nadležnosti od suda koji je po općim propisima mjesno nadležan postupati na neki drugi stvarni sud odlukom višeg suda iz razloga predviđenih zakonom (forum delegatum).

Delegacija nadležnosti može biti: obvezna (nužna) - O obveznoj delegaciji je riječ kada je mjesno

nadležan sud iz stvarnih (npr. dugotrajna bolest suca ili poplava) ili pravnih (npr. izuzeće suca) razloga spriječen postupati.

Fakultativna (svrhovita) - O fakultativnoj delegaciji je riječ kad je očito da će se pred sudom istog ranga lakše provesti postupak iako postoje drugi važni razlozi.

Na prijedlog Glavnog DO, Vrhovni sud može za postupanje u pojedinom predmetu iz nadležnosti općinskog suda odrediti županijski sud kao stvarno nadležan prvostupanjski sud, kad za to postoje naročito važni razlozi

POSLJEDICE NENADLEŽNOSTI

Propisima o stvarnoj nadležnosti osigurava se da za teža kaznena djela sudi sud višeg ranga koji ima veće garancije za ispravnu odluku. Čim sud primjeti da nije stvarno nadležan, proglasit će se nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja ustupiti predmet nadležnom sudu. Ako tek u fazi rasprave utvrdistvarnu nenadležnost, tj. da je nadležan niži sud, neće predmet

37

dostaviti tom sudu , nego će sam provest postupak i donijeti odluku

Pravila o stvarnoj nadležnosti, ako su povrijeđena, predstavljaju apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Sud je dužan paziti na svoju mjesnu nadležnost, te čim primijeti da nije nadležan, mora se proglasiti nenadležnim i nakon pravomoćnosti rješenja dostaviti predmet nadležnom sudu.Ako sud nije pravovremeno zapazio svoju mjesnu nenadležnost, tj. ako stranke nisu pravodobno istaknule prigovor mjesne nenadležnosti (do pravomoćnosti optužnice), sud će i dalje suditi u konkretnom kaznenom predmetu.

SUKOB NADLEŽNOSTI

Sukob nadležnosti može biti pozitivan i negativan. Pozitivni sukob nadležnosti postoji kad dva ili više sudova

smatraju da su nadležni u konkretnom slučaju. Negativni sukob nadležnosti postoji ako sudovi otklanjaju tu

mogućnost. Sukob nadležnosti rješava zajedno viši nadležni sud. Tako

slučaj sukoba nadležnosti dvaju općinskih sudova rješava njihov županijski sud, a sukob nadležnosti između općinskog i županijskog suda rješava VSRH. Prije nego donese rješenje u povodu sukoba nadležnosti, sudac će tražiti mišljenje do koji je nadležan postupati pred tim sudom kad se postupak vodi na njegov zahtjev – protiv tog rješenja žalba nije dopuštena.

IZUZEĆE SUCA Sudac ili sudac porotnik isključen je od obavljanja sudačke

dužnosti:a) Ako je oštećen kd-omb) Ako mu je okrivljenik, njegov branitelj, tužitelj, žrtva,

oštećenik, njihov zakonski zastupnik ili opunomoćenik, bračni drug ili srodnik u ravnoj lozi do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj lozi do 4.stupnja, a po tazbini do 2.stupnja

c) Ako je s okrivljenikom, njegovim braniteljem, tužiteljem, žrtvom ili oštećenikom u odnosu skrbnika, štićenika,

38

posvojitelja, posvojenika, hranitelja, hranjenika, smještene osobe ili udomitelja

d) Ako je u tom kaznenom predmetu u prethodnom postupku provodio dokazno ročište ili obavljao dokazne radnje ili je odlučivao o prigovoru za zaštitu postupovnih prava obrane ili o žalbi protiv rješenja o provođenju istrage, ili je odlučivao o potvrđivanju optužnice, ili je sudjelovao u postupku kao tužitelj, branitelj, zakonski zastupnik, savjetnik žrtve ili opunomoćenik oštećenika, odnosno tužitelja, ili je ispitan ili trebao biti ispitan kao svjedok ili vještak, a drugačije nije propisano ZKP-om

e) Ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke koja se pobija žalbom ili izvanrednim pravnim lijekom

Sudac ili sudac porotnik može biti otklonjen od obavljanja sudske dužnosti ako se izvan ovih slučajeva navedu i dokažu okolnosti koje izazivaju sumnju u njegovu nepristranost

Čim sudac sazna da postoji razlog za isključenje, dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o tome izvijestiti predsjednika suda, koji će mu odrediti zamjenu – ako je riječ o isključenju predsjednika suda, on će sebi odrediti zamjenikaizmeđu sudaca tog suda, a ako to nije moguće, zatražit će od predsjednika neporedno višeg suda da odredi zamjenu

Ako sudac ili sudac porotnik smatra da postoje druge okolnostikoje opravdavaju njegov otklon izvijestit će o tome predsjednika suda

Izuzeće mogu tražiti i stranke – podnose zahtjev za izuzeće odmah nakon saznanja za razlog izuzeća

Zahtjev za izuzeće suca višeg suda stranka može staviti u žalbu ili u odgovoru na žalbu, ali najkasnije do početka sjednice tog suda

Stranka može tražiti izuzeće samo poimenično određenog suca ili suca porotnika koju u predmetu postupa, odnosno suca višeg suda – dužna je u zahtjevu navesti i dokaze i okolnosti zbog kojih smatra da postoji kakva zakonska osnova za izuzeće – u zahtjevu se ne mogu navesti razlozi koji su isticani u prijašnjem zahtjevu za izuzeće koji je odbijen (u suprotnom zahtjev će se odbaciti u cjelosti, odnosno djelomično)

39

O zahtjevu za izuzeće odlučuje predsjednik suda – ako se traži izuzeće i predsjednika suda, odluku o zahtjevu za izuzee predsjednika vijeća, suca ili suca porotnika donosi zamjenik predsjednika suda ili sudac kojeg je predsjednik suda sebi odredio kao zamjenika između sudaca tog suda

Ako se traži izuzeće predsjednika suda, odluku o izuzeću donosi predsjednik neposredno višeg suda, a ako se traži izuzeće predsjednika Vrhovnog suda, odluku o izuzeću donosi vijeće od pet sudaca tog suda – protiv tih odluka žalba nije dopuštena

Kada sudac ili sudac porotnik sazna da je stavljen zahtjev za njegovo izuzeće, dužan je odmah obustaviti svaki rad na tom predmetu, a ako je riječ o otklonu, može do donošenja rješenja ozahtjevu poduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgode

Odredbe o izuzeću suca i sudaca porotnika primjenjivat će se i na državne odvjetnike i osobe koje su na temelju Zakona o državnom odvjetništvu ovlaštene zastupati DO u postupku, istražitelje, zapisničare, tumače i stručne osobe, a i na vještake, ako za njih nije što drugo određeno (o izuzeću DO odlučuje neposredno viši DO, a o izuzeću Glavnog DO odlučuje kolegij svih zamjenika Glavnoga DO)

TUŽITELJSukladno akuzatornom načelu, funkcija suđenja koju obavlja sud

odvojena je od funkcije progona koja je povjerena zasebnom procesnomsubjektu – tužitelju.

Dvije su posljedice akuzatornog načela. A) Prva je da se kazneni postupak može započeti samo na zahtjev

ovlaštenog tužitelja i ne može se nastaviti ako ovlaštenitužitelj odustane od tog zahtjeva.

40

B) Druga posljedica akuzatornog načela je da se kazneni postupakmože voditi samo i u odnosu na osobu na koju se zahtjevovlaštenog tužitelja odnosi i samo za djelo opisano u tomzahtjevu.

TUŽITELJ

Tužitelj je procesni subjekt koji progoni počinitelja kaznenogdjela. Ukoliko smatra da postoje dokazi da je određena osobapočinila kazneno djelo on traži od suda da toj osobi, sukladnopropisima materijalnog kaznenog prava, izrekne kaznu odnosno nekudrugu mjeru.

OSNOVNE ZNEČAJKE TUŽITELJA SU:

1. Tužitelj je stranka u kaznenom postupku.2. Ima stanovita procesna prava koja mu omogućavaju sa svoja

stajališta suprotstavlja stajalištima protustranke.3. Obavlja funkciju kaznenog progona (daje inicijativu za

pokretanje kaznenog progona i dalje podržava progon tijekompostupka).

4. Na tužitelju leži teret dokaza u kaznenom postupku.

OVLAŠTENI TUŽITELJ

Kao ovlašteni tužitelj može nastupiti :

a) Državni odvjetnik, za kaznena djela za koja se progoni poslužbenoj dužnosti i za određena kaznena djela za koja seprogon vrši na zahtjev oštećenika.

b) Privatni tužitelj, za kaznena djela za koja se progoni poprivatnoj tužbi. Ovdje se radi o manjem broju lakšihkaznenih djela kod kojih o volji oštećenika ovisi hoće lidoći do pokretanja postupka.

c) Supsidijarni tužitelj, a to je osoba oštećena kaznenimdjelom za koje se progoni po službenoj dužnosti ili poprijedlogu koja je stupila na mjesto državnog odvjetnikai postala ovlašteni tužitelj jer državni odvjetnik uopćeneće započeti kazneni progon ili je u tijeku postupkaodustao od kaznenog progona iako postoje uvjeti zaprogon.

41

DRŽAVNI ODVJETNIKNASTANAK I POJAM

Institut državnog odvjetnika nastao je u Francuskoj u vrijemekad je na snazi bio inkvizitorni kazneni postupak. Često su seizricale imovinske kazne, a dio tih prihoda pripadao je kralju ilifeudalcu. Njima je stoga bilo u interesu da se vodi postupak, slalisu svoje predstavnike da traže od suda da započne takve postupke.Nakon Francuske revolucije prihvaćen je institut kraljevskogtužitelja, a 1808.g. pojavljuje se ustanova državnog odvjetnika.

Državni odvjetnik je samostalno i neovisno pravosudno državnotijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih idrugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštiteimovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštituUstava i zakona.

Državni odvjetnik obavlja svoju djelatnost na osnovi Ustava, zakonai međunarodnih ugovora.

ODNOS PREMA SUDBENOJ I IZVRŠNOJ VLASTI

Ključna funkcija državnog odvjetnika je progon počiniteljakaznenih djela za koje se progoni po službenoj dužnosti.

Državni odvjetnik i sud su dva samostalna i neovisna tijelakoja usuglašeno obavljaju funkcije u kaznenom postupku, pri čemudržavni odvjetnik obavlja funkciju kaznenog progona dok sud obavljafunkciju suđenja

Što se tiče odnosa državnog odvjetnika i izvršne vlasti,ministar pravosuđa ima određeni utjecaj na državno odvjetništvo.

FUNKCIJE DO U KP-U PO ZKP-U

Ključna funkcija je progon počinitelja kd za koja se progoni poslužbenoj dužnosti. U predmetima kd za koja se progoni po službenojdužnosti do ima pravo i dužnost:

42

Poduzimanja potrebnih radnji radi otkrivanja kd i pronalaženjapočinitelja

Poduzimanja izvida kd, nalaganja i nadzor provođenja pojedinihizvida radi prikupljanja podataka vezanih za pokretanje istrage

Odlučivanja o odbacivanju kaznene prijave, odgodi i odustankuod kaznenog progona

Pokretanja i vođenja istrage Provođenja i nadzora provođenja dokaznih radnji Sporazumijevanje s okrivljenikom o priznanju krivnje i kazni i

drugim mjerama (uvjetna osuda, posebne obveze, zaštitni nadzor) Predlaganja i izvođenja dokaza na raspravi Podizanja i zastupanja optužnice, te predlaganja izdavanja

kaznenog naloga pred nadležnim sudom (izvodi dokaze) Davanje izjava da neće poduzeti kazneni progon u slučaju

svjedoka koji najprije nije htio iskazivati kako sebe ne biizložio kaznenom progonu, znatnoj materijalnoj šteti ilisramoti

Podnošenja žalbi protiv nepravomoćnih sudskih odluka iizvanrednih pravnih lijekova protiv pravomoćnih sudskih odluka(u korist okrivljenika)

Poduzimanja potrebnih radnji, te nalaganja i nadzora izvidaradi utvrđivanja i pronalaženja imovine stečene kaznenimdjelom, predlaganja mjera osiguranja i predlaganja oduzimanjaimovinske koristi

Sudjelovanje u postupku povodom zahtjeva za sudsku zaštituprotiv odluke ili radnje tijela uprave nadležnog za izvršenjekazne ili mjere oduzimanja slobode izrečene pravomoćnompresudom u sudskom postupku

Poduzimanje drugih mjera predviđenih zakonom (npr. pravoodrediti istražni zatvor)

DO pokreće posebne postupke i sudjeluje u njima kad je topredviđeno zakonom

Glavni DO odlučuje o pokretanju postupka za davanje postupovnogimuniteta pripadniku zločinačke organizacije, odnosnozločinačkog udruženja u skladu sa zakonom

USTROJSTVO, STVARNA I MJESNA NADLEŽNOST

U Republici Hrvatskoj se može ustrojiti:

1. općinsko državno odvjetništvo:

43

Za područje jednog ili više općinskih sudova

2. županijsko državno odvjetništvoZa područje županijskog odnosno trgovačkog suda

3. Državno odvjetništvo Republike HrvatskeZa cijelo područje Republike Hrvatske

Stvarna nadležnost DO u kaznenom postupku propisuje se posebnim zakonom

Mjesna nadležnost DO određuje se prema odredbama koje važe za nadležnost suda područja za koje je DO postavljen

INTERNA STRUKTURA I FUNKCIONALNI ODNOSI

Državno odvjetništvo karakteriziraju hijerarhijska struktura imonokratski odnosi, koji su nužni radi ostvarivanja jedinstveneprimjene zakona jer se odluke državnog odvjetništva ne moguregulirati pomoću pravnih lijekova.

Hijerarhijski odnosi znače da postoje odnosi podređenosti nižihdržavnih odvjetništava višim državnim odvjetništvima.

Monokratsko ustrojstvo podrazumijeva da samo jedna osoba, tj.državni odvjetnik obavlja poslove iz nadležnosti državnogodvjetništva, zastupa državno odvjetništvo, odgovoran je za raddržavnog odvjetništva i upravlja državnim odvjetništvom.

U državno odvjetništvo može biti imenovan jedan ili više zastupnika.Kad zamjenjuje državnog odvjetnika, zamjenik je ovlašten u postupkupred sudom ili drugim državnim tijelima obavljati sve radnje koje jepo zakonu ovlašten državni odvjetnik.

Državni odvjetnik ovlašten je zamjeniku istog državnogodvjetništva ili nižem državnom odvjetniku dati obvezatannaputak za rad i postupanje kad je to potrebno radi ostvarivanjajedinstvene primjene zakona kao i nalog za uputu za rješavanjepojedinih predmeta.

Pravo avokacije znači da je državni odvjetnik ovlašten preuzetiobavljanje svih i pojedinih poslova zamjenika državnogodvjetnika istog državnog odvjetništva ili od nižeg državnogodvjetništva.

44

Pravo devolucije znači da državni odvjetnik može povjeritipostupanje u pojedinačnom predmetu drugom zamjeniku državnogodvjetnika istog državnog odvjetništva ili nižem državnomodvjetništvu.

USKOK

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta jeposebno državno odvjetništvo koje se ustanovljuje za područje RHi ima sjedište u Zagrebu. Poslove državnog odvjetništva u USKOK-u obavljaju ravnatelj i zamjenici ravnatelja USKOK-a

Ravnatelja imenuje glavni državni odvjetnik uz prethodnomišljenje ministra pravosuđa te kolegija državnog odvjetništvaRH na vrijeme od 4 godine.

Za predmete kaznenih djela iz nadležnosti USKOK-a stvarno imjesno su nadležni županijski sudovi u Zagrebu, Osijeku, Rijeci iSplitu. Stvarna nadležnost odnosi se na korupciju, organiziranikriminalitet i za kaznena djela povezana uz korupciju i/iliorganizirani kriminalitet.

IMENOVANJE I RAZRJEŠENJE DRŽAVNIH ODVJETNIKA I ZAMJENIKA

Glavnog državnog odvjetnika imenuje Sabor na mandat od 4 godine,na prijedlog Vlade uz prethodno mišljenje Odbora za pravosuđeHrvatskog Sabora. Županijske i općinske državne odvjetnike teravnatelja USKOK-a imenuje glavni državni odvjetnik uz prethodnomišljenje ministra pravosuđa.

Prije stupanja na dužnost, županijski i općinski državniodvjetnici polažu prisegu pred glavnim državnim odvjetnikom, aon polaže prisegu pred Pradsjednikom Sabora.

Državnoodvjetničko vijeće, u skladu s Ustavom i zakonom, imenujei razrješuje zamjenike državnog odvjetnika te odlučuje onjihovoj stegovnoj odgovornosti. Državnoodvjetničko vijeće sesastoji od 11 članova, od toga 7 iz reda zamjenika državnogodvjetnika, 2 člana iz redova sveučilišnih profesora pravnihznanosti te 2 člana iz reda saborskih zastupnika.

45

KAZNENI PROGON

Kazneni progon započinje upisnikom kaznene prijave u upisnikkaznenih prijava ili svakom radnjom ili namjerom ograničenja osobnihprava i sloboda koje poduzima nadležno državno tijelo,a usmjereno jerazrješavanju sumnje da je određena osoba počinila kazneno djelo.

KAZNENI POSTUPAK

Kazneni postupak započinje:

a) Pravomoćnošću rješenja o provođenju istrageb) Potvrđivanjem optužnice ako istraga nije provedenac) Određivanjem rasprave na temelju privatne tužbed) Donošenje presude o izdavanju kaznenog naloga

Kad je propisano da pokretanje kaznenog postupka ima zaposljedicu ograničenje određenih prava, te posljedice, akozakonom nije drukčije određeno, nastupaju potvrđivanjemoptužnice, a za kd za koja je propisana kao glavna kazna novčanakazna ili zatvor do 5 god, od dana kad je donesena osuđujućapresuda.

OKRIVLJENIK

Okrivljenik je osoba protiv koje je podignuta optužnica koja još nije potvrđena, osoba protiv koje je podnesena privatna tužba, osoba protiv koje je presudom izdan kazneni nalog.No, ZKP za okrivljenika rabi i druge izraze, ovisno o stadiju ili obliku kp-u u kojem se pojavljuje:

Osumnjičenik – osoba protiv koje je podnesena kaznena prijava, ili se provode izvidi, ili se vodi istraga, ili poduzimaju dokazne radnje prije početka kp-a

Optuženik – osoba protiv koje je optužnica potvrđena ili je u povodu privatne tužbe određena rasprava

Osuđenik – osoba za koju je pravomoćnom presudom utvrđeno da jekriva za određeno KD

46

->>>> svi ti nazivi u ZKP-u obuhvaćeni su izrazom okrivljenik te se sve odredbe ZKP-a o okrivljeniku primjenjuju i na druge

Okrivljenik u formalnom smislu – osoba protiv koje se vodi postupak (ovdje ulazi samo optuženik, ne i osuđenik i osumnjičenik)

Okrivljenik u materijalnom smislu – osoba protiv koje kp još nije započeo, ali kojeg tijela kaznenog progona sumnjiče za počinjenje određenog KD te prema njemu poduzimaju pojedine radnje i mjere koje prethode kp-u, a u cilju razjašnjenja te sumnje (ovdje ulaze i optuženik i osuđenik i osumnjičenik) , toje osoba koja ima stranačku sposobnost u kp-u i protiv koje postoje osnove sumnje– materijalan pojam okrivljenika je važan da bi se osobama protiv koji kp još nije formalno počeo zajamčio isti položaj kao i okrivljenik nakon započinjanja kp

DVOJAK PROCESNI POLOŽAJ OKRIVLJENIKA

Procesni položaj okrivljenika je dvojak Okrivljenik je kao protustranka ovlaštenog tužitelja procesni

subjekt.Znači da mu zakon osigurava određena procesna pravakako bi mogao ostvarivati funkciju odnosno osobni interesobrane u kaznenom postupku.

S druge strane okrivljenik je i objekt određenih prisilnihmjera državne vlasti pa je procesni objekt. Položajokrivljenika kao procesnog objekta proizlazi iz njegovedužnosti:

a) da se podvrgne započinjanju i vođenju kaznenog postupka. Tudužnost zakon propisuje da bi se tijelima kaznenog postupkaosigurala mogućnost korištenja okrivljenika kao dokaznogsredstva u postupku.

b) da kao pasivno dokazno sredstvo podvrgne dokazivanju činjenicaprotivno svojoj volji.

U svojstvu objekta on je:

a) izvor saznanja o činjenicama (dokazno sredstvo)b) objekt određenih prisilnih mjera

- obveza pojavljivanja pred sudom- obveza prisutnosti na raspravi- mjere procesne prisile za osiguravanje njegove nazočnosti

(dovođenje,zatvor)

47

- radnje i mjere procesne prisile radi pribavljanja dokaza(osobna pretraga, pretraga stana, oduzimanje predmeta,tjelesni pregled, prepoznavanje)

Položaj okrivljenika kao procesnog subjekta proizlazi iz brojnihprirodnih prava koja pravni poredak jamči za učinkovito ostvarivanjefunkcije obrane:

1. pravo nazočnosti radnjama u kaznenom postupku isaslušanju pri donošenju sudske odluke (lat.Audiatur et alterapars.)

2. pravo predlaganja poduzimanja radnji u kaznenompostupku radi pobijanja navoda optužbe i potkrepevlastitih navoda

3. minimalna prava obrane od kojih se ne smijeodstupiti

4. pravo žalbe i pravo na podnošenje pravnihlijekova protiv odluka tijela kaznenog postupka

5. pravo uskrate iskaza (npr. pravo na šutnju)

U kaznenom postupku okrivljenik ima pravo: (procesna pravaokrivljenika)1) u najkraćem mogućem roku, na njemu razumljiv način, biti upoznat s osnovama sumnje da je počinio kazneno djelo i razlozima optužbe,2) služiti se u postupku svojim jezikom, odnosno jezikom koji govori i razumije uključujući i znakovni jezik gluhih i gluhoslijepih te ako ne razumije hrvatski jezik na tumača odnosno prevoditelja ili tumača znakovnog jezika ako se radi o gluhom ili gluhoslijepom okrivljeniku,3) braniti se sam, uz branitelja po vlastitom izboru ili uz branitelja po službenoj dužnosti,4) na branitelja na teret proračunskih sredstava ako prema svom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane,5) slobodno i nesmetano komunicirati s braniteljem,6) na vrijeme primjereno za pripremu obrane,7) iznijeti odnosno ne iznijeti svoju obranu i odbiti odgovoritina postavljeno pitanje ili braniti se šutnjom,8) na uvid u spis,9) predlagati dokaze i sudjelovati u dokaznim i drugim postupovnim radnjama, te na raspravi,10) ispitati suokrivljenike, svjedoke i vještake,11) sporazumijevati se o kazni i drugim mjerama 12) podnositi pravne lijekove i druga pravna sredstva.

48

Zakonom se posebno propisuje:

1) način ostvarenja navedenih prava,2) kad se okrivljenik mora obavijestiti o navedenim pravima i

posljedice u slučaju propuštanja obavijesti,3) prava koja ima okrivljenik koji je lišen slobode ili je prema

njemu primijenjena druga mjera lišenja ili ograničenja prava.

Pouka o pravima

Svaka osoba protiv koje su poduzete mjere ograničenja osobne slobodeili druge prisilne mjere ima pravo da u skladu sa Zakonom bude saslušana pred sudom ili drugim drž. tijelom, obaviještena o razlozima poduzimanja mjere i na pouku o pravima u postupku.Okrivljenik se o svojim pravima u kaznenom postupku obavještava dostavom pisane pouke o pravima (od ZKP/08).

Sadržaj– pouka o pravima okrivljenika mora sadržavati obavijesti o tome:

1) zašto se okrivljuje i okolnosti iz kojih proizlazi osnovana sumnja protiv njega, ako prethodno nije primio rješenje o provođenjuistrage,2) da nije dužan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja,3) da u ima pravo uvida u spis,4) da ima pravo služiti se svojim jezikom, odnosno jezikom koji govori i razumije te pravo na tumača 5) da ima pravo uzeti branitelja po vlastitom izboru ili da će mu sekad to predviđa ovaj Zakon, postaviti branitelj po službenojdužnosti ili na teret proračunskih sredstava ako prema svomimovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane

Dostavljanje pouke o pravima:

ona se okrivljeniku dostavlja, odnosno uručuje (DO ili tijelo koje izvršava radnju)

ona se mora dostaviti okrivljeniku uz:a) nalog o pretrazi b) poziv na prvo ispitivanjec) rješenje o provođenju istraged) poziv za dokazno ročištee) obavijest o provođenju dokaznih radnjif) rješenje o istražnom zatvorug) nalog o prepoznavanjuh) nalog o vještačenju prema osobi okrivljenika

49

PRAVO NA OBRANU

MATERIJALNA OBRANA

Materijalna obrana je obrana kod koje se okrivljenik brani sam.

Ustav RH, čl.29.t.3

„ Svatko tko je osumnjičen ili optužen za kazneno djelo ima pravo da se brani sam ili uzstručnu pomoć branitelja.“

Ustav RH, čl.29.t.2

„… u najkraćem roku biti izvješten o razlozima optužbe koje se diže protiv njega i dokazimakoji ga terete. “

FORMALNA OBRANA

Formalna obrana je obrana kod koje se okrivljenik brani uzpomoć branitelja.

Ustav RH, čl.29.t.3.

„… pravo na branitelja i nesmetano općenje s braniteljem, i s tim pravom mora biti upoznat.“

Branitelj je stručni pomoćnik okrivljenika u kaznenom postupku,on mu pomaže svojim pravnim znanjem i procesnom vještinom uobavljanu funkcije obrane ( pronalaženje i utvrđivanjačinjenica u njegovu korist, primjeni propisa koji su zaokrivljenika najpovoljniji, korištenje procesnog prava).

Argumenti u prilog formalne obrane:

1) Postoji razumljiv otpor državnih tijela koja obavljaju progonda istovremeno vode računa i o interesima okrivljenikove obrane.2) Zbog psihičkog stanja u kojem se okrivljenik nalazi,neznanja, nesnalaženja ili je nesposoban da se sam brani.

Branitelj može biti odvjetnik ili odvjetnički vježbenik spoloženim pravosudnim ispitom isključivo u postupku predopćinskim sudom za kd za koja je propisana novčana kazna ili

50

kazna zatvora do 5 god., a pred županijskim sudom samoodvjetnik. Za kaznena djela za koja je propisana kaznadugotrajnog zatvora branitelj po službenoj dužnosti ili nateret proračunskih sredstava može biti samo odvjetnik s 8godina prakse (kao odvjetnik ili kao dužnosnik u pravosudnomtijelu).

Što se ograničenja broja branjenika tiče, više okrivljenikamogu imati zajedničkog branitelja ako se protiv njih ne vodipostupak za isto kazneno djelo i ako to nije u suprotnosti sprobicima njihove obrane.

Što se ograničenja broja branitelja tiče, jedan okrivljenik možeimati istodobno najviše tri branitelja, a smatra se da obranaosigurana u postupku sudjeluje samo jedan.

Branitelja može uzeti sam okrivljenik, a ako se on o tome neprotivi, izričito mogu uzeti zakonski zastupnici, posvojitelji,bliži srodnici.

Branitelj NE MOŽE BITI žrtva kaznenog djela, oštećenik, bračniili izvanbračni drug oštećenika, privatnog tužitelja ilioštećenika kao tužitelja ni njihov srodnik u ravnoj lozi do bilokojeg stupnja, u pobočnoj do četvrtog stupnja ili po tazbini dodrugog stupnja, ni osoba koja je pozvana kao svjedok (osim akoje prema ZKP-u oslobođenja dužnosti svjedočenja i izjavila daneće svjedočiti ili ako se branitelj ispituje kao svjedok, a samokrivljenik to zahtjeva)VRSTE FORMALNE OBRANE

1.) FAKULTATIVNA FORMALNA OBRANATo je obrana kod koje okrivljenik može uzeti ili ne uzetibranitelja ovisno o njegovoj volji. Odvjetnik se za braniteljauzima na temelju punomoći koja se može dati usmeno na zapisnikkod tijela pred kojim se vodi postupak,a u pravilu se daje upismenom obliku.

2.) OBVEZNA FORMALNA OBRANAObrana kod koje sud ukoliko okrivljenik nije sam uzeobranitelja okrivljeniku postavlja branitelja po službenojdužnosti.

Time se ne ograničava okrivljenikovo temeljno pravo na slobodanizbor branitelja nego je ono predviđeno isključivo kao posljedicaokrivljenikova propuštanja da uzme branitelja u slučajevima u kojimazakon pretpostavlja da bi usred činjeničnih ili pravnih razloga

51

preopteretili okrivljenikovu sposobnost za uspješnu materijalnuobranu.

(1) Okrivljenik mora imati branitelja:1) ako je nijem, gluh, slijep, gluhoslijep ili nesposoban da se sam brani, od prvog ispitivanja do pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka,2) ako se postupak vodi zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora teža od dvanaest godina, od prvog ispitivanja ili dostave rješenja o provođenju istrage do pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka, a za kaznena djela za koja je izrečena kazna dugotrajnog zatvora i za postupak po izvanrednim pravnim lijekovima,3) od donošenja odluke kojom je protiv njega određen pritvor ili istražni zatvor,4) za vrijeme trajanja postupka za kazneno djelo za koje se postupakpokreće po službenoj dužnosti ako mu je oduzeta sloboda ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u drugom predmetu,5) u vrijeme dostave optužnice zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od deset godina ili teža, do pravomoćnog okončanja postupka,6) od donošenja rješenja o suđenju u odsutnosti za vrijeme dok je odsutan,7) tijekom rasprave koja se održava u odsutnosti okrivljenika 8) ako je ostao bez branitelja jer je rješenjem uskraćeno pravo branitelja na radnju ili zastupanje,9) od donošenja rješenja o provođenju istrage u postupku prema okrivljeniku s duševnim smetnjama,10) tijekom pregovora o uvjetima priznavanja krivnje, sporazumijevanja o kazni i drugim mjerama i potpisivanja izjave za donošenje presude na temelju sporazuma,11) u drugim slučajevima koje propisuje ovaj Zakon.(2) Ako sud ocijeni da se postupcima okrivljenika ili branitelja odugovlači kazneni postupak, postavit će se i branitelj po službenojdužnosti za daljnji tijek postupka do pravomoćnosti presude.(3) Ako u slučaju obvezne obrane okrivljenik nije sam uzeo ili je ostao bez branitelja u tijeku postupka, a sam ne uzme drugog branitelja, postavit će mu se branitelj po službenoj dužnosti. Branitelja postavlja na prijedlog suda ili državnog odvjetnika predsjednik suda. Protiv rješenja o postavljanju branitelja žalba nije dopuštena.

52

Branitelj je dužan podnijeti punomoć tijelu koje vodi postupak – okrivljenik može branitelju dati i usmenu punomoć na zapisnikkod tijela koje vodi postupak

Prava i dužnosti branitelja prestaju pravomoćnim dovršetkom kaznenog postupka, te kad okrivljenik opozove punomoć ili kad branitelj otkaže zastupanje i o tome obavijsti sud, odnosno kadbranitelj po službenoj dužnosti bude razrješen

Okrivljenik može naknadnom izjavom opozvati izjavu ili radnju branitelja – opoziv je valjan samo ako je dan u roku za poduzimanje radnje

Okrivljenik se može odreći ili odustati od pravnog lijeka samo nakon prethodnog savjetovanja s braniteljem

3.) BRANITELJ SIROMAŠNOG OKRIVLJENIKAKada ne postoje uvjeti za obveznu obranu okrivljeniku se može nanjegov zahtjev, nakon primitka rješenja o provođenju istrage,odnosno o podizanju optužnice za kd za koja se istraga ne provodiili kada istraga nije provodena, do pravomoćnog dovršetka kp-aimenovati branitelj na teret proračunskih sredstava, ako premasvom imovinskom stanju ne može podmiriti troškove obrane.Obrazloženi zahtjev za imenovanje branitelja na teret proračunskihsredstava okrivljenik podnosi DO do podizanja optužnice, a sudunakon podizanja optužnice ( o osnovanosti odlučuje obrazloženimrješenjem DO, odnosno predsjenik vijeća ili sudac pojedinac – ožalbi protiv rješenja DO odlučuje sudac istrage, dok o žalbi protivrješenja predsjednika vijeća ili suca pojedinca odlučuje vijeće).

Branitelja imenuje rješenjem predsjenik suda.

Postavljeni branitelj mora pružati pravnu pomoć okrivljenikujednako kao da ga je sam okrivljenik angažirao (može samo izopravdanih razloga tražiti da bude razrješen).

Ako neuredno obavlja dužnost predsjednik suda ga može na zahtjevokrivljenika razriješiti i postaviti drugog branitelja.

53

NAČELO PRAVIČNOG POSTUPKA U KAZNENIM STVARIMA

POJAM

PRAVO NA POŠTENO SUĐENJE

Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili uslužbi podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko imapravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično,javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj.

NAČELO PRAVIČNOG POSTUPKA

Načelo pravičnog postupka je takvo načelo kojim se osiguravaravnopravnost i iste pravne mogućnosti stranaka da svojim radnjamautječu na rezultat kaznenog postupka.

EKZLJP

" ... pravo svake osobe po kojem ... ustanovljeni i nepristrani sud ... mora pravično, javno i urazumnom roku ... ispitati njezin slučaj..."

Ustav RH, čl.29.st.1.

"Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni i nepristrani sud pravično i u razumnom rokuodluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela."

KADA KAŽEMO DA SE DRŽAVNI MONOPOL JAVNOG KAŽNJAVANJA PRIMJENJUJE PRAVIČNO PREMA SVIM GRAĐANIMA?

Svaki racionalni kazneni postupak mora se urediti tako da seudovolji normativnim očekivanjima članova društvene zajednice otome da se monopol javnog kažnjavanja primjenjuje pravično premasvima.

O tome pak možemo govoriti samo u postupku u kojem su prava idužnosti procesnih protivnika raspodijeljeni na način koji jamčida će država prema svakom svom procesnom protivniku postupati nanačin koji on od nje može legitmno zahtijevati, odnosno na načinkoji je izražen u pravu kojeg je ona donijela.

ŠTO DRŽAVA MORA PODUZETI DA BI SE INTERAKCIJA IZMEĐU DRŽAVE IGRAĐANA ODVIJALA U PRAVIČNOM POSTUPKU?

54

Da bi se interakcija između države i njezinih građana kojipodliježu javnom kažnjavanju odvijala u pravičnom postupku,država mora kroz ZAKONODAVCA, prilikom donošenja propisakaznenog procesnog prava, svoje pravo javnog kažnjavanja dovestiu ravnotežu s pravima i slobodama građana protiv kojih se vodikazneni postupak, kroz SUĐENJE postići tu ravnotežu prilikomprimjene i tumačenja propisa kaznenog procesnog prava te moraPOSTUPATI PREMA POJEDINCU u skladu s autoritativnim pravnimstandardima ispunjavajući pritom normativna očekivanja.

Da bi postupak sadržavao pravičan tretman i na taj način biopravičan postupak, trebaju se ispuniti tri uvjeta:

1) da se ustanove postupovne radnje koje jamče točnu primjenu tihstandarda prikladnu za svaki pojedini slučaj.

2) da se ustanove i da postoje institucionalna tijela koja će teradnje poduzeti i pravne standarde objektivno protumačiti iprimjeniti.

3) da se procesne radnje pred institucionalnim tijelimaorganiziraju i provedu na način u kojem se napetost izmeđutežnje za učinkovitošću kaznenog postupka i težnje za zaštitomdrugih standarda koji se odnose na prava i slobode počiniteljakaznenih djela razrješava u njihovom RAVNOVJESJU , tako dasvaki kazneni postupak može na jednak način dovesti do osudekrivog ali i do oslobođenja nedužnog okrivljenika.

ŠTO TO ZNAČI NAČELO PRAVIČNOG POSTUPKA U KAZNENIM STVARIMA?

Načelo pravičnog postupka u kaznenim stvarima znači:

1) zabranu diskriminacije, tj. takovg razlikovanja izmeđusubjekata u kaznenom postupku koje bi umanjivalo iliograničavalo njihova prava bez opravdanja u razlikovanjuizmeđu njihova procesnog položaja.

2) da se utvrđivanje krivnje počinitelja kaznenog djela ieventualne kazne mora provesti prema autoritativnim pravnimstandardima.

3) da se kazneni postupak mora voditi pred tijelom samostalne ineovisne državne sudbene vlasti.

4) da se okrivljeniku mora omogućiti obrana otklanjanjemnejednakosti između njega i državne represivne vlasti.

NAČELO PRAVIČNOG POSTUPKA PREMA ZKP

55

ZKP utvrđuje pravila kojima se osigurava da nitko nedužan nebude osuđen, a da se počinitelju kaznenog djela izrekne kaznaili druga mjera uz uvjete predviđene zakonom i na temeljuzakonito provedenog postupka pred nadležnim sudom.

U primjeni konvencijskog jamstva prava na pravičan postupak,ESLJP služi se dvojakim pristupom:

1) U prvom krugu ispitivanja ESLJP istražuje je li unacionalnom kaznenom postupku povrijeđen koji od posebnihelemenata prava na pravičan postupak (pretpostavkaokrivljenikove nedužnosti i posebna jamstva okrivljenikoveobrane)

2) Ako to utvrdi, automatski izriče da nacionalni kaznenipostupak nije sukladan načelo pravičnog postupka. Ako to ne utvrdi, onda nastavlja njegovu provjeru pa ćeocjena sukladnosti s Konvencijom ispasti pozitivna za nekikazneni postupak tek ako su u tom drugom krugu pozitivniaspekti prema općim elementima pojma pravičnog postupkautvrđeni za cjelinu kaznenog postupka.

OPĆI ELEMENTI NAČELA PRAVIČNOG POSTUPKA

1. NAČELO KONTRADIKTORNOSTI

U kaznenom postupku svakoj stranci se mora pružiti mogućnostizjašnjavanja o navodima i zahtjevima njezina protivnika.

Okrivljenik mora biti točno obaviješten o naravi kaznene optužbei dokaza protiv njega koje bi sud mogao uzeti u obzir priizricanju presude kako bi ih okrivljenik mogao osporiti.

Okrivljenik mora imati dostatnu mogućnost za izjašnjavanje očinjeničnim i pravnim navodima protustranke, to znači da o njimamora biti uredno izviješten i mora imati mogućnost valjanejezične komunikacije sa sudom.

2. NAČELO JEDNAKOSTI ORUŽJA

56

Označava pravo stranke da u postupku poduzima sve radnjekoje može poduzeti njezin protivnik.

Ono znači da se postupak ne smije urediti ni voditi nanačin tako da dođe do neopravdane diskriminacije međustrankama.

Načelo jednakosti oružja razlikuje se od načelakontradiktornosti po tome što jednakost oružja znači pravostranke da pri bilo kojoj radnji u postupku ili u nekompostupovnom stadiju iznese svoja stajališta i dokaze kojije ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu naprotustranku, dok se načelo kontradiktornosti odnosi samona poduzimanje određene radnje u postupku (npr. podnošenjeoptužnice i podnošenje odgovora na optužnicu, izvođenjedokaza optužbe - izvođenje dokaza obrane).

3. SUDSKE ODLUKE SE NE SMIJU TEMELJITI NA NEZAKONITIM DOKAZIMA

Dokazi pribavljeni težim povredama jamstava temeljnih pravai sloboda građana protiv kojih se vodi kazneni postupak nemogu se upotrijebiti kod donošenja presude u kaznenompostupku.

Stranke ne mogu predlagati da se dokazi pribave i izvedu nanezakonit način, ali od te zabrane postoji jedna iznimka ukorist okrivljenika:

ako se neki dokaz smatra nezakonitim zatošto su njegovim pribavljanjem iliizvođenjem prekršena prava obrane, a ukonkretnom slučaju bi se uz njegovu pomoćza okrivljenika mogla postićinajpovoljnija odluka, njegova uporaba pridonošenju takve odluke mora biti dopuštenakako se ne bi dogodilo da praviloustanovljeno u okrivljenikovu koristproizvede štetne posljedice za njegasamog.

4. SUDSKE ODLUKE MORAJU BITI OBRAZLOŽENE

57

SudSke odluke moraju biti obrazložene, a to znači:

1) kakvoću odluke2) stvaranje informacijske osnovice za odluku3) potvrda časti i dostojanstva subjekta o čijim pravima

se odlučuje, što doprinosi pravičnom postupku.

POSEBNI ELEMENTI POJMA PRAVIČNOG POSTUPKA

1, PRETPOSTAVKA OKRIVLJENIKOVE NEDUŽNOSTI

čl.6.st.2 EKZLJP

Svatko optužen za kazneno djelo smatrat će se nedužnim sve dok mu se ne dokaže krivnja uskladu sa zakonom.

Opća svrha pretpostavke okrivljenikove nedužnosti jeograničiti državno postavljanje granica okrivljenikovojobrani, tj. odrediti prihvatljive mjere ograničenja njegovihprava koja može odrediti država u vezi s kaznenim postupkomi u njemu donesenom presudom.

Dva pravila:

a) teret dokazivanjaOkrivljenik nije dužan iznositi svoju obranu niti jedokazivati, tj. teret dokaza u kaznenom postupku leži natužitelju.

b) raspodjela rizika nedokazanosti činjenica kaznenog djela ikrivnje Sud je dužan donijeti oslobađajuću presudu ne samo kad jepotpuno uvjeren u okrivljenikovu nedužnost, nego i kad nijepotpuno uvjeren u njegovu krivnju, ali niti u njegovunedužnost.

2. POSEBNA JAMSTVA OKRIVLJENIKOVE OBRANE

Posebna jamstva okrivljenikove obrane nazivaju se iminimalnim jer predstavljaju minimum jamstava zaštiteokrivljenika u sporu s državom.

Taj prag država ne smije sniziti, jer u suprotnom više ne bi

58

bilo ni približne ravnoteže između okrivljenika i državnogrepresivnog aparata u kaznenom postupku.

Posebna prava okrivljenikove obrane utvrđuju se u kaznenompostupku kako bi se nadoknadio okrivljenikov slabiji položaju odnosu na državnu vlast koja raspolaže aparatom zasustavno prikupljanje i obradu informacija o kaznenom djelute ovlastima na primjenu mjera prisile.

čl.6.st.3. EKZLJP

Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje slijedeća prava:

1) da u najkraćem roku bude obaviješten, potanko i na jeziku koji razumije, o prirodi irazlikama optužbe koja se podiže protiv njega

2) da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje obrane

Stvarnu mogućnost za pripremu obrane okrivljenik ima samoako unutar dopuštenog vremena može neposredno komuniciratisa svojim braniteljem te razgledavati i prepisivati spiskaznenog predmeta.

3) da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstavaza platiti branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, kad to nalažu interesipravde

Ta pomoć uklanja početno nejednakost između države iokrivljenika u kaznenom postupku, a branitelj pomažućiostvarivanje funkcije obrane oslobađa sud potrebe da brine otoj funkciji, pa tako doprinosi nepristranosti suda

4) da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisutstvo i ispitivanjesvjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoke optužbe

Ono je ključan aspekt načela pravičnog postupanja. Ustav RHpropisuje da okrivljenik ima pravo da ispituje svjedokeoptužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanjesvjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe.

Svi dokazi na suđenju se moraju izvesti u nazočnostiokrivljenika na javnoj raspravi radi ostvarivanja mogućnostistranačkog suprotstavljanja.

59

5) besplatnu pravnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji seupotrebljava u sudu

OŠTEĆENIK Oštećenik je osoba čije je kakvo osobno ili imovinsko pravo

kaznenim djelom povrijeđeno ili ugroženo. U kaznenom postupku za kaznena djela za koja se progon vrši

po službenoj dužnosti oštećenik se javlja uz državnogodvjetnika s dvije kategorije prava :

a) ima procesna prava čije ostvarivanje pridonosi tomeda se okrivljeniku izrekne osuđujuća presudab) ima pravo raspolaganja imovinskopravnim zahtjevima

OŠTEĆENIK KAO NUZGREDNI TUŽITELJ

Kad ne nastupa kao ovlašteni tužitelj, oštećenik ima stanovitaprocesna prava koja mu omogućavaju da u kaznenom postupku u kojemkazneni progon obavlja državni odvjetnik bude aktivni sudionik kaonuzgredni tužitelj.

Oštećenik ima pravo:

- upozoravati na sve činjenice i predlagati dokaze važne zautvrđivanje kaznenih djela, pronalaženje počinitelja teutvrđivanje njegovog imovinskopravnog zahtjeva.

- ima pravo prisustvovati raspravi i sudjelovati u dokaznompostupku (postavljati pitanja optuženiku, svjedocima ivještacima, iznositi primjedbe i objašnjenja u povodunjihovih iskaza te davati druge izjave i stavljati drugeprijedloge), a na kraju rasprave dobiva riječ odmahposlije državnog odvjetnika u kojoj može obrazložiti svojimovinskopravni zahtjev i upozoriti na dokaze o krivnjioptuženika.

- u pravilu, oštećenik nema pravo žalbe protiv presude,osim u pogledu rješenja o troškovima kaznenog postupka

- to pravo mu pripada samo iznimno, ako je prijenastupao kao supsidijarni tužitelj pa je državniodvjetnik od njega preuzeo kazneni progon.

PROCESNA PRAVA (čl.47.)

60

1) služiti se vlastitim jezikom uključujući i znakovni jezik gluhih i gluhoslijepih i na pomoć tumača ako ne razumije ili se ne služi hrvatskim jezikom odnosno prevoditelja ili tumača znakovnog jezika ako se radi o gluhom ili gluhoslijepom oštećeniku,2) podnijeti prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva te privremenih mjera osiguranja,3) na opunomoćenika,4) upozoravati na činjenice i predlagati dokaze,5) prisustvovati dokaznom ročištu,6) prisustvovati raspravi i sudjelovati u dokaznom postupku, te iznijeti završni govor,7) izvršiti uvid u spis predmeta 8) zatražiti obavijest od državnog odvjetnika o poduzetim radnjama povodom njegove prijave i podnijeti pritužbu višem državnom odvjetniku9) podnijeti žalbu,10) podnijeti prijedlog za progon i privatnu tužbu sukladno odredbama Kaznenog zakona,11) biti obaviješten o odbacivanju kaznene prijave ili odustajanju državnogodvjetnika od kaznenog progona,12) preuzeti kazneni progon umjesto državnog odvjetnika,13) zatražiti povrat u prijašnje stanje,14) biti obaviješten o ishodu kaznenog postupka.Državno odvjetništvo i sud dužni su prije i tijekom kaznenog postupka u svakom stadiju postupka ispitati postoji li mogućnost da okrivljenik oštećeniku popravi štetu uzrokovanu kaznenim djelom

OŠTEĆENIK KAO NOSITELJ IMOVINSKOPRAVNOG ZAHTJEVA

Oštećenik ima pravo podnijeti prijedlog da se u kaznenompostupku ostvari njegov imovinskopravni zahtjev kojiproizlazi iz kaznenog djela. O tome odlučuje sud ukoliko setime ne bi odugovlačio postupak.

Postupak u kojem se odlučuje o imovinskopravnom zahtjevunaziva se adhezijski postupak. Takvo pridruživanje počiva načinjenici da su pravno relevantne činjenice za utvrđivanjekaznenog djela i krivnje istodobno pravno relevantne i zagrađanskopravnu odgovornost za naknadu štete. Stoga je uinteresu procesne ekonomije da kazneni sud, kad već utvrđujete činjenice i odlučuje o krivnji, odluči i ograđanskopravnom zahtjevu i šteti koja potječe iz kaznenogdjela.

61

Subjekti adhezijskog postupka su ovlaštenik na podnošenjeimovinskopravnog zahtjeva i okrivljenik.

Ovlaštenik na podnošenje prijedloga za ostvarivanjeimovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku je osoba kojaje ovlaštena takav prijedlog ostvarivati i u parnici. To jeu prvom redu oštećenik, ali i osobe koje su, prema pravilimaparničnog procesnog prava, ovlaštene na podnošenje tužbe(npr. u slučaju smrti žrtve kaznenog djela, njezina djecamogu tražiti naknadu štete zbog gubitka uzdržavanja).

Predmet imovinskopravnog zahtjeva može biti bilo kojizahtjev koji oštećenik može postaviti prema pravilimagrađanskog parničnog procesnog prava, ali u pravilu svakavrsta pretrpljene štete (materijalne i nematerijalne).

Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjevaovlaštenik može podnijeti državnom odvjetniku ili kaznenomsudu najkasnije do završetka dokaznog postupka predprvostupanjskim sudom.

Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva morabiti točno određen i sadržavati određene dokaze.

Glavna pretpostavka za vođenje adhezijskog postupka je da seodlučivanjem o imovinskopravnom zahtjevu ne odugovlačikazneni postupak. Glavna pretpostavka za donošenje odluke outemeljenosti imovinskopravnog zahtjeva je da je sudoptuženika proglasio krivim.

Ako sud smatra da podaci u kaznenom postupku ne dajupouzdanu osnovu ni za potpuno ni za djelomično presuđenje,ovlaštenika će uputiti da imovinskopravni zahtjev ostvari uparnici.

Oštećenik ima pravo podnijeti žalbu protiv odluke oimovinskopravnom zahtjevu (ZKP '08.).

IZUZECI ZA PODNOŠENJE IMOVINSKOPRAVNOG ZAHTJEVA

62

1) krunski svjedok (čl.212.)

2) oportunitet kaznenog progona (čl.521.)

3) uvjetni odustanak (čl.522.)

4) procesni imunitet svjedoka

ŽRTVAŽrtva kaznenog djela je osoba koja zbog počinjenog kaznenog

djela trpi fizičke i duševne posljedice, imovinsku štetu ili bitnupovredu temeljnih prava i sloboda.

PROCESNA PRAVA ŽRTVE

Članak 43.(1) Žrtva kaznenog djela ima:

1) pravo na djelotvornu psihološku i drugu stručnu pomoć i potporu tijela,organizacije ili ustanove za pomoć žrtvama kaznenih djela u skladu sa zakonom,2) pravo sudjelovati u kaznenom postupku kao oštećenik,3) pravo na obavijest od DO o poduzetim radnjama povodom njezine prijave i

podnošenje Pritužbe višem DO4) druga prava propisana zakonom.

POSEBNE KATEGORIJE ŽRTAVA

A) čl. 43.st.2.Žrtva kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od pet ili više godina, akotrpi teška psihofizička oštećenja ili teže posljedice kaznenog djela ima pravo nasavjetnika na teret proračunskih sredstava prije davanja iskaza u kaznenompostupku te pri podnošenju imovinskopravnog zahtjeva

B) čl. 43.st.3.

žrtva kaznenog djela počinjenog s namjerom ima pravo na novčanu naknadu izsredstava državnog proračuna u skladu s posebnim zakonom. Ako je žrtva prethodnoostvarila svoj imovinskopravni zahtjev uzet će se u obzir njegova visina pri odmjeravanjunovčane naknade, a tako postupiti i sud pri dosuđivanju imovinskopravnog zahtjeva ako ježrtva prethodno ostvarila novčanu naknadu iz sredstava državnog proračuna.

Sud, državno odvjetništvo, istražitelj i policija dužni su pri poduzimanju prve radnje u kojojsudjeluje obavijestiti žrtvu:

a) o njezinim pravimab) o pravima koje ima kao oštećenik

63

C) čl.44.st.1.Dijete kao žrtva kaznenog djela ima, osim prava koje ima žrtva iz članka 43. i drugihodredaba ovog Zakona, pravo na:

1) opunomoćenika na teret proračunskih sredstava,2) pratnju osobe od povjerenja prilikom sudjelovanja u radnjama3) tajnost osobnih podataka,

4) isključenje javnosti.

Ako nije poznata dob žrtve, pretpostavit će se da se radi o djetetu ako postojivjerojatnost da žrtva nije navršila 18 god.

D) čl.45.st.1. Žrtva kaznenog djela protiv spolne slobode te kd trgovanja ljudima ima uz prava izčlanka 43. i 44. ovog Zakona pravo:

1) prije ispitivanja razgovarati sa savjetnikom, na teret proračunskihsredstava.2) da ju u policiji i državnom odvjetništvu ispituje osoba istog spola,3) da se ispita uz prisutnost osobe od povjerenja4) uskratiti odgovor na nepotrebna pitanja koja se odnose na strogo osobniživot žrtve,5) zahtijevati da bude ispitana putem audio-video uređaja prema članku292. stavku 4. ovog Zakona,6) na tajnost osobnih podataka,7) zahtijevati isključenje javnosti s rasprave.

SUPSIDIJARNI TUŽITELJ (OŠTEĆENIK KAO TUŽITELJ, ČL.55.) Supsidijarni tužitelj je osoba koja je oštećena kaznenim

djelom za koje se progon vrši po službenoj dužnosti, a kojaje stupila na mjesto državnog odvjetnika i obavlja progonpočinitelja kaznenog djela jer državni odvjetnik uopće nećezapočeti kazneni progon (nema osnove za progon - odbacio jekaznenu prijavu) ili je tijekom postupka odustao od progonaiako postoje zakonski uvjeti da se počinitelj kaznenog djelaprogoni. DO je dužan o tome u roku od 8 dana obavijestitioštećeniak i uputiti ga da može sam poduzeti progon (isto ćepostupiti i sud ukoliko je odnio rješenje o obustavipostupka zbog odustajanja DO)

64

Pravo stupiti na mjesto državnog odvjetnika i obavljatikazneni progon ima oštećenik, međutim ako supsidijarnitužitelj umre tijekom postupka, tada njegov bračni drug,djeca, roditelji, posvojenici, posvojitelji, braća i sestremogu u roku od tri mjeseca od dana njegove smrti dati izjavuda nastavljaju postupak.

OSTVARIVANJE PRAVA NA SUPSIDIJARNU TUŽBU

Oštećenik ima pravo poduzeti, odnosno nastaviti progon, u roku od osam dana od primitka obavijesti da je državni odvjetnik odbacio kaznenu prijavu, odnosno da je sud obustavio postupak zbog odustanka državnog odvjetnika od progona.

Oštećenik koji nije upoznat da državni odvjetnik nijepoduzeo progon ili da je odustao od progona može svojuizjavu da nastavlja postupak dati pred nadležnim sudom uroku od tri mjeseca od dana kad je doneseno rješenje oobustavi postupka, odnosno šest mjeseci od dana kad jedržavni odvjetnik odbacio prijavu.

Kad državni odvjetnik odustane od optužbe na raspravi,oštećenik je dužan odmah se očitovati hoće li nastavitiprogon. Ako oštećenik ne dođe na raspravu, a uredno jepozvan, ili mu se poziv nije mogao uručiti zbogneprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatratće se da je odustao od progona.

Predsjednik vijeća ili sudac pojedinac dopustit će povrat uprijašnje stanje oštećeniku koji nije uredno pozvan ili jeuredno pozvan, a iz opravdanih razloga nije mogao doći naraspravu na kojoj je donesena presuda kojoj se optužbaodbija zbog odustajanja DO od optužnice, ako oštećenik uroku od 8 dana od primitka presude podnese molbu za povratu prijašnje stanje i ako u toj molbi izjavi da nastavljaprogon – u tom slučaju zakazat će se ponovno rasprava ipresudom donesenom na temelju nove rasprave ukinut će seprijašnja presuda

SUDSKA KONTROLA PREUZIMANJA KAZNENOG PROGONA

65

Sudskom kontrolom preuzimanja kaznenog progona želi sespriječiti šikaniranje osobe u odnosu na koju ne postojezakonski uvjeti za progon.

Sud mora ispitati:

1. može li se osoba koja preuzima kazneni progon uopće smatrati

oštećenikom

2. je li progon preuzela pravovremeno

3. postoje li zakonom predviđeni uvjeti da se vodi kaznenipostupak

Kazneni postupak prema maloljetnicima pokreće se, ZA SVAKAZNENA DJELA, SAMO NA ZAHTJEV DRŽAVNOG ODVJETNIKA, pa u tompostupku oštećenik ne može stupiti na mjesto tužitelja.

PROCESNI POLOŽAJ SUPSIDIJARNOG TUŽITELJA

Supsidijarni tužitelj ima ista prava kao i državniodvjetnik, osim onih prava koja državnom odvjetnikupripadaju kao državnom tijelu (ne može zahtijevati potrebnupomoć od policije niti može podnijeti žalbu u koristokrivljenika).

U postupku koji se vodi na zahtjev oštećenika koji jepreuzeo progon, DO ima pravo do završetka rasprave sampreuzeti progon i zastupanje optužbe.

Oštećeniku kao tužitelju kad se postupak vodi na njegovzahtjev za kazneno djelo za koje se prema zakonu može izrećikazna zatvora više od pet godina, može se, na njegovotraženje, postaviti opunomoćenik ako je to u interesupostupka i ako oštećenik kao tužitelj, prema svom imovnomstanju, ne može podmiriti troškove zastupanja.

PRIVATNI TUŽITELJ Privatni tužitelj je ovlašteni tužitelj za kaznena djela za

koja se progoni po privatnoj tužbi. Ovdje ne važi načelo oficijelnosti, jer država nema posebnog

interesa da se za to kazneno djelo progoni i kažnjavapočinitelj. Ako želi da dođe do kaznenog progona, oštećenikmora preuzeti funkciju tužitelja te započeti i dalje

66

obavljati kazneni progon. Ako to ne učini, do kaznenogprogona neće ni doći.

Za kaznena djela za koja se progoni po privatnoj tužbi,tužba se mora podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad jeovlaštena fizička ili pravna osoba saznala za kazneno djeloi počinitelja. U slučaju smrti privatnog tužitelja tijekomroka za poduzimanje progona ili tijekom postupka, njegovikrivni srodnici mogu u roku od tri mjeseca izjaviti danastavljaju progon.

Za djecu i osobe koje su lišene poslovne sposobnostiprivatnu tužbu podnosi njegov zakonski zastupnik ili posebanskrbnik (ovlašten davati sve izjave i poduzimati sve radnjena koje ovlašten oštećenik) – dijete koje je navršilo 16 godmože samo podnijeti privatnu tužbu

Ako privatni tužitelj ne dođe na raspravu, iako je urednopozvan ili mu se poziv nije mogao uručiti zbogneprijavljivanja sudu promjene adrese ili boravišta, smatratće se da je odustao od tužbe – povrat u prijašnje stanjedopustit će se privatnom tužitelju koji iz opravdanograzloga nije mogao doći na raspravu ili pravovremenoizvijestiti sud o promjeni adrese ili boravišta ako u rokuod 8 dana nakon prestanka smetnje podnese molbu za povrat uprijašnje stanje (najkasnije do 3 mj. Od dana propuštanja)

PROCESNI POLOŽAJ PRIVATNOG TUŽITELJA

Privatni tužitelj ima ista prava koja ima državni odvjetnik,osim prava koja državnom odvjetniku pripadaju kao državnomtijelu.

Može od privatne tužbe, svojom izjavom sudu, odustati odprivatne tužbe do završetka rasprave.

Privatni tužitelj ima:

pravo upozoravati na sve činjenice i predlagatidokaze važne za utvrđivanje kaznenog djela

pravo postavljati pitanja okrivljeniku, svjedocimai vještacima

pravo razgledati spise i predmet

67

pravo na žalbu i zahtjev za obnovu kaznenogpostupka

PRAVNA PRIRODA PRIVATNE TUŽBE

Radi se o pravno reguliranom osobnom pravu kažnjavanja jerje mogućnost izricanja kazne počiniteljimu kaznenog djelaapsolutno određena voljom privatnog tužitelja da protivnjega pokrene kazneni postupak.

MJERE OSIGURANJA NAZOČNOSTI OKRIVLJENIKA I DRUGE MJERE OPREZANAČELO RAZMJERNOSTI

Ustav RH : „ Svako ograničenje sloboda ili prava mora bitirazmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinačnomslučaju.“

Njime se želi osigurati da ograničenja pojedinačnihtemeljnih prava i sloboda ne premaše mjeru koja je nužnopotrebna. Načelo razmjernosti postavlja zakonodavcu trikriterija koja mora ispuniti da bi se prisilna mjera kojuželi propisati mogla smatrati usklađenom s ostalim ustavomzaštićenim dobrima i kao takva legitimnom granicom izmeđunekog temeljnog prava i slobode građana te ovlasti državnogtijela da ga ograniči.

Ta tri kriterija su:

1. PrikladnostZakonodavac smije propisati samo onu mjeruprocesne prisile koja je prikladna zaostvarivanje legitimnog cilja.

2. NužnostZnači da procesna prisila prikladna za postizanjedopuštenog cilja ne smije biti oštrija nego štoje to nužno, nego mora biti što je moguće nižegintenziteta

3. UravnoteženostTežina zahvata u temeljno pravo ili slobodu kojise propisuje mora biti primjerena legitimnomcilju.

68

Načelo razmjernosti postavlja se i prema tijelima izvršnevlasti:

a) Od više propisanih mjera kojima se zahvaća u temeljnaprava i slobode moraju odabrati onu mjeru koja osobiprema kojoj se primjenjuje u najmanjoj mjeri ograničavanjezino pravo i slobodu.

b) Štetne posljedice koje proizlaze iz povrede iliugrožavanja temeljnih prava ili sloboda moraju biti uravnoteži s rezultatom koji se radnjom želi postići.

c) Primjena takve mjere mora biti odmah obustavljena kada seostvari njezin cilj ili kada se pokaže da ona nijeprikladna za dostizanje tog cilja.

Načelo razmjernosti postavlja zahtjev da zlo koje se nanosiokrivljeniku mora biti i po kvaliteti i po kvantitetiproporcionalno zlu koje je okrivljenik nanio počinjenjemkaznenog djela.

Sukladno tome, sud i druga državna tijela prilikomodlučivanja o mjerama osiguranja nazočnosti okrivljenika ukaznenom postupku i drugim mjerama opreza moraju paziti dase ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postićiblažim sredstvom.

Sud i druga državna tijela moraju po službenoj dužnostiukinuti spomenute mjere ili ih zamijeniti blažim mjerama akosu prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenu ili ako sunastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažommjerom.

MJERE OSIGURANJA PRISUTNOSTI I DRUGE MJERE OPREZA

Prema ZKP '13 mjere osiguranja nazočnosti okrivljenika su:

1. POZIV2. DOVOĐENJE3. MJERE OPREZA

69

4. JAMSTVO5. UHIĆENJE6. PRITVOR7. ISTRAŽNI ZATVOR U DOMU8. ISTRAŽNI ZATVOR

1. POZIV (ČL.96., 175. I 176.)

Unatoč tome što je poziv najblaža mjera, on je i prisilna mjera jer nužno sadrži upozorenje okrivljeniku da će u slučaju nedolaska biti prisilno doveden.

Poziv okrivljeniku radi ispitivanja prije podizanjaoptužnice, upućuje državni odvjetnik. Ako se okrivljenikneopravdano ne odazove pozivu, DO će predložiti sucu istrageizdavanje dovedbenog naloga.

Kad se okrivljenik prvi puta poziva dostavit će mu se, uzpoziv, i pouka o pravima.

Poziv okrivljeniku za dokazno ročište, ročište sjedniceoptužnog vijeća, pripremno ročište i raspravu, upućuje sud.

Ako se okrivljeniku ne može dostaviti dopis, zato što nijeprijavio promjenu adrese ili je očito da na drugi načinizbjegava primitak, dopis će biti istaknut na oglasnoj pločii internetskoj stranici suda, pa će se nakon proteka roka od8 dana uzeti da je dostava uredna (tako će sud postupiti ikad dostavlja optužnicu).

Ako okrivljeniku koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izrečena kazna zatvora ili presudu kojomje izrečen kazneni nalog, a presuda se ne može dostaviti na njegovu dosadašnju adresu, sud će okrivljeniku postaviti branitelja po službenoj dužnosti koji će obavljati tu dužnost dok se ne sazna nova adresa okrivljenika. Postavljenom branitelju odredit će se potreban rok za upoznavanje sa spisima koji ne može biti kraći od osam dana,a nakon toga će se presuda dostaviti postavljenom braniteljui postupak nastaviti.

Ako je okrivljenik opunomoćio branitelja za primitak dopisa,poziva, optužnih akata i odluka od čije dostave teče žalbenirok, dostava se smatra urednom danom predaje pošiljke odvjetničkom uredu branitelja ili danom slanja pošiljke tom uredu putem telekomunikacijskog sredstva. Presuda kojom je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora uvijek se dostavlja i okrivljeniku.

70

Poziv za dokazno ročište, ročište pred optužnim vijećem i raspravu može se i usmeno dati osobi koja se nalazi pred tijelom koje postupa. Poziv predan na taj način zabilježit će se u zapisniku ili službenoj zabilješci, koje će pozvana osoba potpisati, osim ako je taj poziv zabilježen u zapisniku. Pozvana osoba bit će upozorena na posljedice nedolaska.

Poziv za osobe koje sudjeluju u postupku, osim za okrivljenika, može se predati sudioniku u postupku koji pristane uručiti ga onomu komu je upućen, ako tijelo postupka smatra da je na taj način zajamčeno njegovo dostavljanje.

O pozivu za raspravu ili drugom pozivu te o odluci o odgodi rasprave ili drugih određenih radnji mogu se osobe izvijestiti telekomunikacijskim sredstvom, ako se prema okolnostima može pretpostaviti da će obavijest upućenu na taj način primiti osoba kojoj je upućena.

O pozivu i predaji odluke ovog članka sastavit će se službena zabilješka u spisu.

Za osobu koja je bila obaviještena, odnosno kojoj je odluka upućena, mogu nastupiti štetne posljedice propisane za propuštanje samo ako se utvrdi da je pravovremeno primila poziv i da je bila poučena o posljedicama propusta.

2. DOVOĐENJE (ČL.97.)

Dovedbeni nalog izdaje sud: 1) ako je doneseno rješenje o istražnom zatvoru, 2) ako uredno pozvani okrivljenik ne dođe, a svoj izostanak neopravda, 3) ako se nije mogla obaviti uredna dostava poziva, a izokolnosti očito proizlazi da okrivljenik izbjegava primiti poziv, 4) za ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru (čl.129.st.2., prisila radi ostvarivanja prava)

O izdavanju dovedbenog naloga sud odlučuje u roku oddvanaest sati od primitka zahtjeva.

71

Dovedbeni nalog izvršava policija na način da predaje nalogokrivljeniku i pozove ga pođe s njima, a ako on to odbijeprisilnoće se dovesti.

Iznimno, dovedbeni nalog može izdati i do ili policija -tijekom izvida policija može na temelju pisanog prijedlogaDO, ako je to odbobrio sudac istrage ili predsjeidnik vijeća(u prisutnosti suca istrage ili branitelja)prisilno dovestiosumnjičenika koji se nije odazvao pozivu, ali samo ako je upozivu na to bio upozoren ili iz okolnosti proizlazi daodbija primitak poziva.

policija može bez dovedbenog naloga u svoje službeneprostorije dovesti okrivljenika kojem treba uručiti poziv, ačija je adresa nepoznata i o tome će sastaviti službenuzabilješku.

3. MJERE OPREZA (ČL.98.)

U slučajevima u kojima je moguće odrediti istražni zatvorili je on već određen, sud i DO će, ako se ista svrha možeostvariti mjerom opreza, obrazloženim rješenjem odreditiprimjenu jedne ili više takvih mjera. Pritom će seokrivljenika upozoriti da će u slučaju nepridržavanjaizrečene mjere, ona biti zamijenjena istražnim zatvorom.

Mjere opreza jesu: 1) zabrana napuštanja boravišta, 2) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja, 3) obveza redovitog javljanja određenoj osobi ilidržavnom tijelu, 4) zabrana približavanja određenoj osobi, 5) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze sodređenom osobom, 6) zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti, 7) privremeno oduzimanje putne i druge isprave zaprijelaz državne granice, 8) privremeno oduzimanje dozvole za upravljanjemotornim vozilom, 9) zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili drugeosobe 10) udaljenje iz doma

72

Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenikana vlastiti dom te pravo na nesmetane veze s ukućanima(osim ako se postupak vodi zbog kd počinjenog na štetuneke od tih osoba). Mjerama opreza ne može se ograničitipravo okrivljenika na nesmetano komuniciranje sbraniteljem.

Mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kaznenogpostupka. Prije podizanja optužnice mjere oprezaodređuje, produljuje i ukida rješenjem državni odvjetnik.Nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti presude, temjere određuje, produljuje i ukida sud pred kojim se vodipostupak. DO ili sudac istrage koji je mjeru odredionadležan je za njezino prouljenje ili ukidanje.

Mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, anajdulje do pravomoćnosti presude. Trajanje mjera oprezanije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora.Svaka dva mjeseca državni odvjetnik prije podizanjaoptužnice odnosno sud koji vodi postupak, ispitat će poslužbenoj dužnosti postoji li još potreba za mjeromopreza te je rješenjem produljiti ili ukinuti ako višenije potrebna. Ako je mjera opreza određena kao uvjetjamstva, kontrola produljenja mjere neće se provoditi.

O žalbi protiv rješenja do podizanja optužnice odlučuje sudacistrage, odnosno izvaraspravno vijeće.

4. JAMSTVO (ČL.102.) Jamstvo je mjera koja, kao i mjere opreza, može zamijeniti

istražni zatvor.

ZKP predviđa da se istražni zatvor, određen zbog opsanostiod bijega, ponavljanja kaznenog djela, ometanja kaznenogpostupka, MOŽE UKINUTI ako okrivljenik ili tko drugi zanjega dade jamstvo (realno jamstvo), a sam okrivljenikobeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustitisvoje boravište, da neće ometati kazneni postupak i da nećepočiniti novo kazneno djelo (verbalno jamstvo).

Jamstvo uvijek glasi na svotu novca koja se određuje s

obzirom na:

a) težinu kaznenog djela

b) osobne i obiteljske prilike

73

c) imovno stanje

protiv odluke o visini jamstva stranke se imaju pravo

žaliti u roku od 3 dana.

Sud će rješenjem odrediti visinu jamstva i oblik polaganjajamčevine, a koja se može sastojati u polaganju gotovognovca, vrijednosnih papira, dragocjenosti ili drugihpokretnina veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti ičuvati ili u stavljanju hipoteke za iznos jamstva nanekretnine osobe koja daje jamstvo – protiv odluke strankeimaju pravo žalbe u roku od 3 dana.

Rješenje o istražnom zatvoru može sadržavati visinu jamstvai razloge zbog kojih je zamjena jamstvom isključena.

Uz jamstvo, sud može odrediti jednu ili više mjera oprezakao uvjet jamstva.

PROPAST JAMSTVA

Policija nadzire postupa li okrivljenik u skladu s uvjetimaodređenim rješenjem o jamstvu – o okolnostima koje upućujuna mogućnost orkivljenikovog kršenja jamstva policija odmahobaviještava nadležnog DO i sud)

Ako okrivljenik postupi protivno uvjetima rješenja oodređivanju jamstva, rješenjem će se odrediti naplataiznosa jamstva u korist proračuna, a protiv okrivljenika ćese odrediti istražni zatvor. Tako sud može odlučiti, naprijedlog državnog odvjetnika, i ako postoji ozbiljnavjerojatnost da će okrivljenik postupiti protivno uvjetimarješenja o jamstvu.

UKIDANJE JAMSTVA

Jamstvo se ukida :

a) pravomoćim okončanjem kaznenog postupka

74

b) ako se utvrda da je okrivljenik prikrio prave okolnostiodlučne za odmjeravanje jamstva

c) po stupanju osuđenika na izdržavanje kazne

Okrivljenik NEMA PRAVO PUŠTANJA NA SLOBODU UZ JAMSTVO. Ononije obvezno, već je fakultativno, jer je ovisno o odlucisuda koji pod određenim uvjetima može prihvatiti prijedlogda se ne odredi ili ukine istražni zatvor ako se dajamstvo, ali ne mora.

5. UHIĆENJE (ČL.106.)* Uhićenje je svaka mjera ili radnja koja uključuje prisilno

zadržavanje neke osobe pod sumnjom da je počinila kazneno djelo.

* Slično je pritvoru i istražnom zatvoru, ali se od njih razlikujepo svojoj kratkoći i činjenici da ne predstavlja zatvaranje.

* Uhićenje je trenutačni čin uz koji može, ali ne mora, zajedno ićipritvor, odnosno istražni zatvor.

Radnju uhićenja može poduzeti ISKLJUČIVO POLICIJA.

Svatko smije spriječiti bijeg osobe (to nije privatno uhićenje jerspriječavanje bijega ne uključuje prisilno zadržavanje) zatečene ukaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti i to samoako vidi kako ta osoba čini radnju kaznenog djela i ako je osobakoja je neposredno po počinjenju kaznenog djela zatečena podokolnostima koje upućuju na to da je upravo ona počinila kaznenodjelo.

Građani nemaju pravo na privatno uhićenje.

Policija je ovlaštena uhititi:1) osobu protiv koje izvršava dovedbeni nalog te rješenje o

pritvoru ili istražnom zatvoru,2) osobu za koju postoje osnove sumnje da je počinila kazneno

djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, kad postojineki od razloga za određivanje istražnog zatvora

3) osobu zatečenu u kaznenom djelu za koje se progoni po službenojdužnosti.

75

Uhićenik mora biti odmah:a) Na njemu razumljiv način obaviješten o razlozima

uhićenjab) Poučen da nije dužan iskazivatic) Poučen da ima pravo na stručnu pomoć branitelja kojeg

može sam izabratid) Poučen da će nadležno tijelo, na njegov zahtjev, o

uhićenju izvijestiti njegovu obitelj ili drugu osobukoju on odredi

e) Poučen o drugim pravima predviđen ZKP-om

Prilikom uhićenja, uhićeniku se mora odmah predati pisanapouka o pravima. Ako se nije mogla predati, uhićen moraodmah na njemu razumljiv način biti poučen o pravima, osimako pouku nije sposoban shvatiti ili postoji opasnost zaživot ili tijelo.

Ako se uhićenje provodi na temelju dovedbenog naloga, nalogmora biti pročitan i urućen uhićeniku prilikom oduzimanjaslobode, osim ako to s obzirom na okolnosti uhićenja nikakonije moguće.

Prilikom uhićenja smije se upotrijebiti samo ona sila nakoju policiju ovlašćuje posebni zakon.

O uhićenju se odmah obavijestiti: DO, njezina obitelj iliosoba koju odredi, nadležno tijelo socijalne skrbi ako jepotrebno poduzeti mjere za zbrinjavanje djece i drugihčlanova obitelji o kojima uhićenik brine te branitelja akouhićenik zahtjeva, skrbnika ako je uhićen lišen poslovnesposobnosti.

Pouka o pravima uhićenika sadrži obavijest o: 1) razlozima uhićenja,2) pravu da nije dužan iskazivati,3) pravu na branitelja po vlastitom izboru ili na branitelja postavljenog s liste dežurnih odvjetnika,4) pravu na tumačenje i prevođenje sukladno članku 8. ovog Zakona,5) pravu da se na njegov zahtjev o uhićenju izvijesti obitelj ili druga osoba koju on odredi,6) pravu stranog državljanina da će na njegov zahtjev o uhićenju biti obaviješteno nadležno konzularno tijelo ili

76

veleposlanstvo te će mu se s njima omogućiti kontakt (članak 116. ovog Zakona),7) pravu na uvid u spis predmeta sukladno odredbama ovog Zakona,8) pravu na hitnu medicinsku pomoć,9) tome da lišenje slobode od trenutka uhićenja do dovođenja sucu istrage može trajati najdulje 48 sati, a za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do jedne godine najdulje 36 sati.* Uhićenik ima pravo zadržati pouku o pravima za vrijeme lišenja slobode.

Rok u kojem uhićenik mora biti doveden u pritvorskupolicijsku jedinicu i predan pritvorskom nadzorniku ilipušten na slobodu, teče od trenutka uhićenja, a iznosi 24sata, a za kd za koja je propisana kazna zatvora do jednegod 12 sati

Obveze pritvorskog nadzornika:

sastaviti zapisnik u koji će unijeti osobne podatkeuhićenikapodaci o uhićeniku, trenutku i razlozima uhićenja seunose u evidenciju uhićenih osoba u Informacijskomsustavu MUP-a, odmah po dovođenju uhićenikaobavještava državnog odvjetnika odmah po prijemuuhićenikasastaviti posebni zapisnik o oduzimanju predmeta oduhićenikaako se radi o predmetima koji mogu poslužiti kao dokaz,zapisnik  i oduzete predmete predat će državnomodvjetniku posebno pazeći da se predmeti ne unište ili neugrozi njihova uporaba u dokaznom postupkuupozorava okrivljenika na njegova pravanalaže pretragu uhićenika prilikom njegovog dovođenja upritvorsku jedinicuprovjerava je li uhićenik primio i razumio pouku opravimaako je uhićenik strani državljanin priopćit će mu da imapravo na komunikaciju s konzularnim predstavnikom svojedržave (ukoliko RH s njegovom državom ima međunarodniugovor kjem je propisano uzajamno obavještavanje o

77

uhićenju, odmah će se obavijestiti nadležno tijelo stranedržave)

Državni odvjetnik je dužan ispitati uhićenika, najkasnije16 sati nakon predaje pritvorskom nadzorniku, a uhićenikaza kd za koja je propisana kazna zatvora do jedne godinenajkasnije 12 sati nakon predaje pritvorskom nadzorniku.

Pritvorski nadzornik će uhićenika i pritvorenika odmahpustiti na slobodu:

1) ako to naloži državni odvjetnik,2) ako ga državni odvjetnik nije ispitao u roku od 16 sati,3) ako je pritvor ukinut

o puštanju okrivljenika odmah će obavijestiti višeg DO.

6. PRITVOR (ČL.112.)MATERIJALNOPRAVNE PRETPOSTAVKE

Postoje osnove sumnje da je uhićenik počinio kazneno djelo zakoje se kazneni postupak poduzima po službenoj dužnosti, apostoji neki od razloga za istražni zatvor, a pritvor jepotreban radi utvrđivanja istovjetnosti, provjere alibija teprikupljanja podataka o dokazima.

Ako se za vrijeme uhićenja ustanovi postojanje osnova sumnje daje uhićenik počinio drugo kd za koje se kazneni postupakpokreće po službenoj dužnosti, ne može biti ponovno uhićen većDO može protiv njega odrediti pritvor.

PROCESNE PRETPOSTAVKE

Pritvor određuje državni odvjetnik, a može trajati najdulječetrdeset i osam sati od trenutka uhićenja, a 36 sati za kdza koja je propisana kazna zatvora do 1 god.

Protiv rješenja o pritvoru pritvorenik se može žaliti uroku od šest sati. O žalbi odlučuje sudac istrage, u rokuod osam sati. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

78

Na prijedlog državnog odvjetnika sudac istrage možeobrazloženim rješenjem produljiti pritvor za daljnjih 36sati ako je to neophodno radi prikupljanja dokaza okaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od 5godina ili teža. Protiv rješenja suca istrage o produljenjupritvora pritvorenik se može žaliti u roku od šest sati. Ožalbi odlučuje vijeće u roku od dvanaest sati. Žalba nezadržava izvršenje rješenja. Pritvorenik može žalbuizjaviti na zapisnik.

Ako u roku od 48 sati od trenutka uhićenja (36 sati za kdza koja je propisana kazna zatvora do 1 god) protivuhićenika nije određen pritvor ili uhićenik nije dovedensucu istrage radi ispitivanja, ima se pustiti na slobodu.

Pritvorenik ima pravo slobodno, neometano i bez nadzorarazgovoarati s braniteljem (osim u slučajevima kad bi moglodoći do prikrivanja kd genocida, zločina protivčovječnosti, terorizma.....)

Konzularni i diplomatski predstavnici mogu, u skladu s mp-om, posjećivati svoje državljane koji su pritvoreni,razgovarati s njima te im pomoći u uzimanju branitelja.

Po nalogu državnog odvjetnika policija će pritvorenika kodkojeg postoje razlozi za određivanje istražnog zatvoraprije isteka roka za pritvor, ili u roku, dovesti sucuistrage radi održavanja ročišta za određivanje istražnogzatvora ili puštanja na slobodu. Pritvorski nadzornikprethodno dostavlja pritvorski zapisnik državnomodvjetniku, a na zahtjev suca istrage ili državnogodvjetnika i zapisnike, predmete i druge podatke o radnjamapoduzetim prema ZKP-u. Državni odvjetnik mora biti prisutanna tom ročištu

Na temelju naloga suca istrage pritvorenik će se zadržati upritvoru do održavanja ročišta za odlučivanje o istražnomzatvoru, a najdulje dvanaest sati, od trenutka dovođenjasucu istrage.

ISTRAŽNI ZATVOR U DOMU

sud može odrediti istražni zatvor u domu protiv trudne žene, osobe s tjelesnim nedostacima koje joj onemogućuju

79

ili bitno otežavaju kretanje, osobe koja je navršila 70 godina života te u onim slučajevima kada to sud ocijeni iznimno opravdanim, ako je za ostvarenje svrhe istražnog zatvora dovoljna zabrana okrivljeniku da se udaljuje iz doma.

Prije određivanja istražnog zatvora u domu sud će zatražitiod okrivljenika pisanu suglasnost punoljetnih osoba koje borave u domu okrivljenika o primjeni tehničkih sredstava nadzora

Rješenje o istražnom zatvoru u domu sadrži zabranu okrivljeniku da se udaljuje iz doma. Tim rješenjem sud možeodrediti primjenu tehničkih sredstava nadzora kojim se osigurava provođenje istražnog zatvora u domu. Prema potrebi, sud može naložiti mjeru opreza.

Osobi u istražnom zatvoru u domu, sud može iznimno odobritida se za određeno vrijeme udalji iz doma ako:

1) je to neophodno potrebno radi liječenja osobe, ili 2) to nalažu posebne okolnosti uslijed kojih bi mogle nastupiti teške posljedice po život, zdravljeili imovinu.

Ako se osoba u istražnom zatvoru u domu udalji iz doma protivno zabrani suda, ili na drugi način ometa provođenje istražnog zatvora u domu, protiv te osobe odredit će se istražni zatvor. O tome će se osoba upozoriti u rješenju o određivanju istražnog zatvora u domu.

Ako drukčije nije propisano zkp-om, na istražni zatvor u domu se odgovarajuće primjenjuju odredbe o istražnom zatvoru.

Istražni zatvor u domu nadzire policija na čijem se području izvršava.

U prostoru istražnog zatvora u domu policija ima ovlasti propisane zkp-om i drugim propisima

Ministar nadležan za unutarnje poslove donosi propise o evidenciji i izvršavanju istražnog zatvora u domu.

ISTRAŽNI ZATVOR (18.11.2010.)EKZLJP:

„Nitko se ne smije lišiti slobode, osim u postupku propisanom zakonom:

ako je zakonito uhićen ili pritvoren (zatvoren) radi dovođenja nadležnojsudbenoj vlasti kad postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo

80

ili kad je razumno vjerovati da je to nužno radi spriječavanja izvršenjakaznenog djela ili bijega nakon njegova počinjenja.

USTAV RH, čl.24

„Nitko ne može biti uhićen ili pritvoren (zatvoren) bez pisanoga, sudbenog i na zakonuutemeljenog naloga.

Svaka se osoba koja je uhićena ili pritvorena (zatvorena) ima pravo žaliti sudu, koji će bezodgode odlučiti o zakonitosti lišenja slobode.“

USTAV RH, čl.25.

„Tko je god pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraćem roku,određenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen ili osuđen.“

NAČELO RAZMJERNOSTI KAO OPĆE NAČELO PRIMJENE ISTRAŽNOG ZATVORA

Pri odlučivanju o istražnom zatvoru, posebno o njegovutrajanju, vodit će se posebno računa o razmjeru između težinepočinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojimaraspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja itrajanja istražnog zatvora.

NAČELO RAZMJERNOSTI KOD ODABIRA MJERE ISTRAŽNOG ZATVORA

Istražni zatvor, kao najteža mjera osiguranja nazočnostiokrivljenika, može biti određen samo ako se ista svrha ne možeostvariti nekom drugom mjerom.

FUNKCIONALNA GRANICA TRAJANJA ISTRAŽNOG ZATVORA

Funkcionalna granica trajanja istražnog zatvora znači da, čimprestanu razlozi zbog kojih je istražni zatvor određen, on se moraukinuti i zatvorenika pustiti na slobodu.

81

POJAM

Istražni zatvor je mjera kojom se po zakonu propisanim uvjetimaoduzima osobna sloboda nekoj osobi i koja se izvršava u zatvoru radiostvarivanja stanovite svrhe predviđene kaznenim procesnim pravom.

U predmetu u kojem je određen istražni zatvor postupa se osobitožurno.

OSNOVE ZA ODREĐIVANJE ISTRAŽNOG ZATVORA (ČL.123.)

Osnove za određivanje istražnog zatvora označavaju se kao posebniuvjeti za određivanje istražnog zatvora. Na taj način pravi serazlika između tih posebnih uvjeta i općeg uvjeta za određivanjeistražnog zatvora.

OPĆI UVJET

Opći uvjet za određivanje istražnog zatvora je postojanjeosnovane sumnje1 da je određena osoba počinila kaznenodjelo mora biti ispunjeno u svim slučajevima određivanjaistražnog zatvora.

Za određivanje istražnog zatvora mora postojati opći uvjeti barem jedan od posebnih uvjeta (pritvorske osnove).

POSEBNI UVJETI (PRITVORSKE OSNOVE)

1. TEŽINA KAZNENOG DJELA KAO OSNOVA ZA ODREĐIVANJE ISTRAŽNOGZATVORA

Po ZKP postoje dva slučaja kad se istražni zatvorodređuje zbog same težine kaznenog djela :

1. Obligatorni istražni zatvor- istražni zatvor se MORA ODREDITI zbogtežine kaznenog djela- pri izricanju presude uvijek će seodrediti ili produljiti istražni zatvorprotiv okrivljenika kojem je izrečena kaznazatvora od 5 godina ili teža kazna

1 Osnovana sumnja je sumnja zasnovana na dokazima da je neka osoba počinila kazneno djelo, dok se osnove sumnje zasnivaju na indicijima da je neka osoba počinila kazneno djelo.

82

2. Fakultativni istražni zatvor- istražni zatvor se MOŽE ODREDITI zbogtežine kaznenog djela- ako je istražni zatvor nužan radineometanog odvajanja postupka zbog posebnoteških okolnosti počinjenja kaznenog djelaza koje je propisana kazna dugotrajnogzatvora (ako je prvostupanjskom presudomizrečena kazna zatvora do 5 god, istražnizatvor se nakon izricanja presude ne može potoj osnovi odrediti ili produljiti)

2. OSIGURANJE NAZOČNOSTI OKRIVLJENIKA U KAZNENOM POSTUPKUZKP poznaje dvije osnove za određivanje istražnog zatvorakojima je svrha osigurati nazočnost okrivljenika ukaznenom postupku.

Prva osnova postoji ako postoje:

a) okolnosti koje upućuju na opasnost da ćeokrivljenik pobjeći (krije se i ne može se utvrditinjegova istovjetnost)

b) okolnosti kad će sud odrediti sitražni zatvorzbog opasnosti od bijega (u slučaju česte promjeneboravišta odnosno zaposlenja ili u slučaju da jeokrivljenik u bijegu i za njim je raspisanatjeralica)

Okolnosti o kojima je riječ su pitanje svakogkonkretnog slučaja. Njihovo postojanje mora seargumentirati u rješenju o istražnom zatvoru.

Druga osnova specifična je po tome što je zaodređivanje istražnog zatvora dostatno samo toda uredno pozvani okrivljenik izbjegava doćina raspravu.

3. KOLUZIJSKA OPASNOSTKoluzijska opasnost je naziv za osnovu za određivanjeistražnog zatvora koja se određuje ako postoji osnovana

83

sumnja da će okrivljenik uništiti, sakriti, izmijenitiili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kaznenipostupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem nasvjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače.

Istražni zatvor se neće odrediti zbog koluzijskeopasnosti ako je okrivljenik okolnosno i detaljno priznaodjelo i krivnju.

Istražni zatvor po ovoj osnovi može trajati sve dokokrivljenik okolnosno i detaljno nije priznao djelo ikrivnju odnosno dok nisu prikupljeni i izvedeni dokazi, anajkasnije do završetka rasprave.

Terminom koluzijska opasnost označava se opasnost odnegativnog utjecaja okrivljenika na kvalitetu dokaznogpostupka.

4. ITERACIJSKA OPASNOSTIteracijska opasnost je naziv za osnovu za određivanjeistražnog zatvora koja se određuje ako osobite okolnostiupućuju na opasnost da će okrivljenik ponoviti kaznenodjelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo ili da ćepočiniti kazneno djelo kojim prijeti, ali samo akopostoji opasnost od počinjenja kaznenog djela za koje jemoguće izreći kaznu zatvora od 5 godina ili težu kaznu.

RJEŠENJE O ISTRAŽNOM ZATVORU (ČL.124.)

Istražni zatvor se određuje i produljuje pisanim rješenjem nadležnogsuda.

Izreka rješenja o istražnom zatvoru nužno sadrži:1) ako se provodi istraga, naznaku naloga o provođenju istrage

povodom kojega je doneseno rješenje o istražnom zatvoru,2) zakonsku osnovu za istražni zatvor,3) rok na koji je određen istražni zatvor,

84

4) odredbu o uračunavanju vremena za koje je osoba koja se zatvarabila lišena slobode prije donošenja rješenja o istražnomzatvoru s naznakom trenutka uhićenja,

5) visinu jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor.

U obrazloženju rješenja o istražnom zatvoru će se određeno i potpunoizložiti činjenice i dokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovanesumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo, potom obrazložitirazloge zbog kojih sud smatra da se svrha istražnog zatvora ne možeostvariti drugom blažom mjerom, kao i razloge visine jamstva.

NADLEŽNA TIJELA (ČL.127. I 128.)

Istražni zatvor do podnošenja optužnice određuje sudac istrage naprijedlog državnog odvjetnika, a ukida ga na prijedlog okrivljenika,državnog odvjetnika ili po službenoj dužnosti.

O prijedlogu državnog odvjetnika da se odredi istražni zatvor, sudacistrage odlučuje odmah, a najkasnije u roku od dvanaest sati odpodnošenja prijedloga.

Kad se sudac istrage ne složi s prijedlogom državnog odvjetnika zaodređivanje istražnog zatvora, donosi rješenje kojim se prijedlogodbija te ako je okrivljenik u pritvoru naložit će da se odmah pustina slobodu.

Protiv tog rješenja državni odvjetnik ima pravo žalbe u roku oddvadeset četiri sata. O žalbi odlučuje vijeće u roku od četrdeset iosam sati.

Nakon podnošenja optužnice, istražni zatvor do potvrđivanjaoptužnice određuje, produljuje i ukida optužno vijeće.

Nakon potvrđivanja optužnice, do pravomoćnosti presude, istražnizatvor određuje, produljuje i ukida raspravni sud u zasjedanju.

Kad odlučuje o žalbi protiv presude, istražni zatvor određuje,produljuje i ukida vijeće koje odlučuje o žalbi, a u postupku o

85

izvanrednim pravnim lijekovima, sudsko vijeće koje odlučuje oizvanrednim pravnim lijekovima.

UKIDANJE I OPOZIV ISTRAŽNOG ZATVORA (ČL.125.)

Sud će ukinuti istražni zatvor i okrivljenik će biti pušten naslobodu:

1) čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvor određenili produljen,

2) ako daljnji istražni zatvor ne bi bio u razmjeru s težinompočinjenog kaznenog djela,

3) ako se ista svrha može ostvariti drugom blažom mjerom,4) kad to prije podizanja optužnice predlaže državni odvjetnik,5) ako državni odvjetnik i nakon prethodne obavijesti višem

državnom odvjetniku neopravdano u zakonskim rokovima nepoduzima radnje u postupku,

6) kad sud izrekne presudu kojom se okrivljenik oslobađa odoptužbe ili se optužba odbija ili je okrivljeniku izrečenanovčana kazna, uvjetna osuda ili sudska opomena, ili kaznazatvora u trajanju kraćem ili jednakom dotadašnjem trajanjuistražnog zatvora.

7) Kada isteknu rokovi trajanja istražnog zatvora8) Kada je okrivljenik detaljno priznao djelo i krivnu ili čim

budu prikupljeni, odnosno izvedeni dokazi zbog kojih je tajzatvor određen, a najkasnije do završetka rasprave

Prije ukidanja istražnog zatvora obavijestit će se žrtva kd-a.Sud koji je odredio ili produljio istražni zatvor rješenjem ćeopozvati odluku o istražnom zatvoru, ako nakon njezinog donošenja, aprije zatvaranja okrivljenika, utvrdi da ne postoje razlozi zbogkojih je istražni zatvor bio određen ili zakonski uvjeti za njegovoodređivanje.

ROČIŠTE ZA ODLUČIVANJE O ISTRAŽNOM ZATVORU (ČL.129.)

1. O određivanju, produljenju i ukidanju istražnog zatvoraodlučuje sud na nejavnom usmenom ročištu.

2. Na ročište se pozivaju državni odvjetnik i braniteljokrivljenika. Okrivljenik će na ročište biti doveden, osim akoje nedostupan ili je raspravno nesposoban.

86

3. Obje stranke će na ročištu izložiti svoja stajališta oistražnom zatvoru, a prema potrebi i o visini jamstva. Prvogovori državni odvjetnik, zatim okrivljenik i njegov branitelj.Obje stranke imaju pravo na odgovor.

4. Sud određuje koji će se dokazi izvesti i njihov redoslijed. Sudmože na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti izvestidokaze koje smatra potrebnima za donošenje odluke o istražnomzatvoru i jamstvu.

5. Stranke mogu svjedocima postavljati pitanja i stavljatiprimjedbe na provedene dokaze.

6. Okrivljenik i njegov branitelj imaju pravo zadnji govoriti.

7. Odluku o istražnom zatvoru sud usmeno objavljuje na završetkuročišta.

TRAJANJE ISTRAŽNOG ZATVORA

Istražni zatvor određen rješenjem suca istrage ili vijeća možetrajati najdulje mjesec dana od dana lišenja slobode.

Iz opravdanih razloga sudac istrage na prijedlog državnog odvjetnikamože produljiti istražni zatvor i to prvi puta za još najviše dvamjeseca, a zatim, za kaznena djela iz nadležnosti Županijskog suda,ili kad je to propisano posebnim zakonom, za još najviše trimjeseca.

Za kd zlouporabe u postupku stečaja, primanja mita, protuzakonitogposredovanja, zlouporabe položaja i ovlasti, protupravnog oduzimanjaslobode i ostaloh kd iz čl.21 ZUSKOK, ako je istraga produljena ,sudac istrage može produljiti istražni zatvor za još 3 mj i jošjednom za najviše 3 mj. Sveukupni rok trajanja istražnog zatvora dopodizanja optužnice može iznositi 12 mj.

Nakon podnošenja optužnice istražni zatvor može trajati dopravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje dopravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

87

U rješenju od istražnom zatvoru nakon podnođenja optužnice neodređuje se rok trajanja istražnog zatvora, ali će sud svaka dvamjeseca, do izricanja nepravomoćne presude ispitivati postoje lizakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ćerješenjem produljiti ili ukinuti.

Ukupno trajanje istražnog zatvora do podizanja optužnice, računajućii vrijeme uhićenja i pritvora, ne može prijeći 6 mj, osim akozakonom nije propisano drukčije.

Do donošenja presude suda prvog stupnja istražni zatvor može trajatinajdulje

Zapriječena kazna zatvora Istražni zatvor

Do 1 godine 2 mjeseca

Do 3 godine 3 mjeseca

Do 5 godina 6 mjeseci

Do 8 godina 12 mjeseci

Preko 8 godina 2 godine

Dugotrajni zatvor 3 godine

KONTROLA ISTRAŽNOG ZATVORA

Postupanjem suda po službenoj dužnosti ostvaruje se na dva načina:

I. Permanentna interna kontrola suda koju zahtijeva odredba zakonada se istražni zatvor mora ukinuti, a zatvorenik pustiti naslobodu čim su prestali razlozi zbog kojih je istražni zatvorodređen.

II. Formalna kontrola u dva slučaja:a) ako se u vrijeme podnošenja optužnice okrivljeniknalazi u istražnom zatvoru, vijeće će odmah, anajkasnije u roku od 48 sati održati ročište zaodlučivanje o istražnom zatvoru te ga rješenjem ukinutiili produljiti.

88

b) u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenjaoptužnice ne određuje se rok trajanja istražnog zatvora,ali će sud svaka dva mjeseca sve do izricanjanepravomoćne presude isiptivati postoje li zakonskiuvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te garješenjem produljiti odnosno ukinuti.

Žalbu protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukidaistražni zatvor mogu podnijeti orkivljenik, njegov branitelj i DO uroku od 3 dana.

Protiv rješenja vijeća drugostupanjskog suda kojim se doređuje,produljuje ili ukida istražni zatvor žalba nije dopuštena, osim kadavijeće toga suda odlučujući o žalbi protiv presude odredi istražnizatvor okrivljeniku protiv kojega on nije bio određen. O žalbiodlučuje Vrhovni sud u roku od 3 dana.

89

RADNJE U KAZNENOM POSTUPKU (PROCESNE RADNJE)

POJAM I PODJELA

Procesne radnje jesu ponašanja procesnih sudionika kojaneposredno proizvode učinke u kaznenom postupku, a čije supretpostavke za poduzimanje forma i učinak normirani kaznenimprocesnim pravom.

S obzirom na subjekte koji ih obavljaju, procesne radnje dijele sena :

1) radnje suda, dijele se na :

a) radnje vođenja postupka Pod pojmom radnji koje se odnose na vođenje postupkapodrazumijevanju se radnje dokazivanja, radnjepribavljanja predmeta i osiguranja nazočnostiodređenih osoba te radnje upravljanja postupkom.

b) radnje odlučivanja

2) radnje stranaka,procesne radnje stranaka mogu se podijeliti na:

a) radnje kojima je cilj utjecanje na volju tijelakaznenog postupka (npr. prijedlog državnog odvjetnikada se odredi istražni zatvor okrivljeniku)b) radnje kojima se ostvaruje određeni cilj bezutjecaja na volju tijela kaznenog postupka (npr.odustanak okrivljenika od već podnesene žalbe)

3) radnje ostalih sudionika koji se pojavljuju u kaznenom postupku

ŠTO SE ŽELI POSTIĆI NORMIRANJEM OBLIKA RADNJI U POSTUPKU?

Način (forma, oblik) obavljanja radnji u kaznenom postupkunormiran je kaznenim procesnim pravom. Upravo iz tog razloga,normirajući formu radnji od kojih se sastoji kazneni postupak,kazneno procesno pravo naziva se formalno (oblikovno) pravo.

90

Normiranjem oblika radnji u kaznenom postupku postiže se:

a) ostvarenje načela pravičnog postupka (čl. 1. st. 1. ZKP-a) b) ravnoteža između težnje za učinkovitošću postupka i težnje za

zaštitom osobnih prava i prava obrane okrivljenika u kaznenompostupku

c) jamči se procesnim sudionicima jednake mogućnosti ishodakaznenog postupka

d) dobra kvaliteta procesnih radnjie) sprječavanje samovoljnog postupanja državnih tijela i osigurava

se legimititet sudskim odlukama

POSLJEDICE POVREDE PROPISA O NAČINU POSTUPANJA

O povredi propisa o načinu postupanja govorimo onda kada nijeprimijenjen ili je pogrešno primijenjen određeni propis o načinuobavljanja procesnih radnji.

Povrede propisa o kojima je riječ nisu od jednakog značenja(npr. neke za rezultat kaznenog postupka manje značajne povrede neizazivaju nikakve pravne posljedice : propuštanje državnogodvjetnika da u instrukcijskom roku podnese optužnicu u roku 15 danapo završenoj istrazi)

Određene povrede propisa o formi u postupku mogu se naknadnoispravit (npr. ako optužnica nije propisno sastavljena, sudacistrage vratit će ju tužitelju da ispravi nedostatke →konvalidacija- naknadno osnaženje)

Zbog određenih povreda propisa o načinu postupanja predviđenoje nekoliko vrsta procesnih sankcija :

1) prekluzija (lat. precludere)

prekluzija označava gubitak prava na poduzimanje nekeprocesne radnje zbog propuštanja roka ili ročišta (npr.nepravovremen podnesen prigovor mjesne nenadležnosti)

2) neprihvaćanje rezultata radnji dobivenih povredom propisa onačinu postupanja

npr. zapisnik o pretrazi stana pri čemu je pretragapoduzeta na nezakonit način

3) ukidanje prvostupanjske presude

91

Ukidanje prvostupanjske presude od stranedrugostupanjskog suda povodom žalbe zbog bitne povredeodredaba kaznenog postupka i vraćanje predmetaprvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje

ROK

Rok (dilatio,terminus) u procesnopravnom smislu je određenovremensko razdoblje u kojem se neka procesna radnja mora poduzeti,odnosno prije čijeg isteka se ne može poduzeti.

Određivanjem razmaka vremena za obavljanje procesnih radnjiželi se ubrzati postupak i pridonijeti postizanju prave sigurnosti.To su dvije osnovne svrhe upotrebe rokova u kaznenom postupku.

VRSTE ROKOVA

a) zakonski rokovi rokovi čije je trajanje određeno zakonom i ti se rokovi, upravilu, ne mogu produljit (rok od 15 dana za podnošenježalbe protiv nepravnomoćne presude).

b) sudski rokovi rokovi čije trajanje na temelju zakonskog ovlaštenja određujesud u konkrentnom slučaju i oni se mogu produljiti odlukomsuda (npr. rok za ispravak ili dopunu optužnice).

c) prekluzivni rokovi rokovi čije propuštanje dovodi do gubitka prava napoduzimanje procesne radnje.

d) insturkcijski (monitorni) rokovi Rokovi koji su predviđeni samo radi interesa procesne

discipline, spriječavanja otezanja postupka pa se procesnaradnja može obaviti i nakon proteka tog roka.

Propuštanje instrukcijskog roka ne stvara procesnuposljedicu, ali može biti osnova za odgovornost onoga kojiga se nije pridržavao (npr. državni odvjetnik ima rok da u 6mjeseci završi istragu).

92

e) subjektivni rokovi rokovi koji počinju teći od SAZNANJA ovlaštene osobe zadogađaj od kojeg se rok računa (npr. rok od 3 mjeseca imaovlaštena fizička ili pravna osoba da podnese privatnu tužbuili prijedlog za progon od dana kad je saznala za kaznenodjelo i počinitelja).

f) objektivni rokovi rokovi koji se računaju od NASTUPANJA određenog odgađajaneovisno od saznanja ovlaštenih osoba za taj događaj.

g) dilatorni rokovi rokovi kojima se određuje vremensko razdoblje prije čijegproteka se procesna radnja ne može poduzeti.

RAČUNANJE ROKOVA

Rokovi se računaju u satima, danima, mjesecima i godinama.

OSNOVNO PRAVILO jest da se izjava vezana uz rok smatra danom uroku ako je, prije nego što taj rok protekne, predana onomu tko jeovlašten da je primi.

Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan ili drugi neradnidan, rok istječe prvog sljedećeg radnog dana.

Osnovno pravilo ublaženo je sljedećim izuzecima:

a) kad je izjava predana poštom preporučenom pošiljkom, danpredaje pošti smatra se danom predaje onom kome jedostavljena .

b) okrivljenik koji se nalazi u pritvoru ili istražnom zatvoru ćeizjavu koja je vezana za rok predati upravi zatvora, aokrivljenik koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora predatće izjavu upravi ustanove u kojoj tu kaznu izdržava.

c) ako je podnesak koji je vezan za rok zbog neznanja ili očitepogreške podnositelja predan ili dostavljen nenadležnom sudu,prije proteka roka pa nadležnom sudu stigne nakon proteka rokauzet će se da je podnesen pravovremen

ROČIŠTE

Ročište je određeno vrijeme kad se pred sudom poduzimajustanovite procesne radnje uz sudjelovanje stranaka i drugih

93

procesnih sudionika (npr. ročište za raspravu, ročište zaodređivanje istražnog zatvora.

POVRAT U PRIJAŠNJE STANJE (RESTITUTIO IN INTEGRUM)

Propuštanje određene procesne radnje (roka ili ročišta) dovodi dogubitka prava na naknadno poduzimanje te radnje. Strogost ovogpravila nastoji se ublažiti ustanovom povrata u prijašnje stanje uslučajevima kad je za to postojao opravdani razlog.

Takvi slučajevi su:

I. povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka zapodnošenje žalbe okrivljeniku koji propusti rok za podnošenje žalbe protivpresude, sud će dopustiti povrat u prijašnje stanje ako seispune kumulativno dva uvjeta:

a) da je okrivljenik iz opravdanih razloga propustiorok za podnošenje žalbe (sud je pogrešno uputiookrivljenika na rok za podnošenje žalbe) b) da je molba za povrat u prijašnje stanje podnesena uzakonskom roku i da je s molbom istovremeno podnesenažalba

postoje dva zakonska roka:

1. subjektivni 8 dana nakon prestanka uzroka zbog kojeg je ipropušte rok

2. objektivni 3 mjeseca od dana propuštanja roka

II. povrat u prijašnje stanje zbog nedolaska privatnogtužitelja ili supsidijarnog tužitelja na raspravu

Privatnom ili supsidijarnom tužitelju koji nije došao naraspravu ili nije pravovremeno izvijestio sud o promjeniadrese ili boravišta, sud će dopustiti povrat u prijašnjestanje ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

a) da iz opravdanog razloga nije mogao doći na raspravuili pravovremeno izvijestiti sud o promjeni adrese iliboravišta

94

b) da je molbu za povrat podnio u roku od 8 dana ili 3mjeseca

III. povrat u prijašnje stanje zbog nedolaska oštećenika naraspravu

Oštećeniku koji nije došao na raspravu na kojoj je donesenapresuda kojom se optužba odbija zbog odustanka državnogodvjetnika od optužnice sud će dopustiti povrat u prijašnjestanje:

a) ako oštećenik nije uredno pozvan ili iz opravdanihrazloga nije mogao doći na raspravu b) ako je molbu za povrat u prijašnje stanje podnio uroku od 8 dana od primitka presude, a najkasnije u rokuod 3 mjeseca od propuštanja roka kao i da je u molbiizjavio da je odustao od progona

PODNESCI I ZAPISNIK

Dopis je pisani tekst koji šalje službeno jedna strana drugoj iliviše njih

Dopise dijelimo dijelimo u dvije skupine:

1. dopisi kojima se stranke i drugi procesni sudioniciobraćaju službenijm tijelima (podnesci)

2. dopisi koje sud upućuje strankama ili drugim sudionicimau postupku

PODNESAK

Podnesak je dopis koje stranke i drugi sudionici postupkapodnose sudu ili drugom tijelu kaznenog postupka (privatna tužba,optužnica, prijedlog za progon, pravni lijekovi).

ZAPISNIK

Zapisnik je javna isprava koju o poduzetoj procesnoj radnjisastavlja sud ili drugo tijelo s javnom ovlasti.

95

Svrha je zapisnika da posluži kao izvor saznanja o obavljenojprocesnoj radnji i o sadržaju te radnje kao i da omogući višem sudunaknadno ispitivanje ispravnosti poduzete procesne radnje

SUDSKE ODLUKE, FORMALNA I MATERIJALNA PRAVOMOĆNOST SUDSKE ODLUKE

POJAM I PODJELA SUDSKIH ODLUKA

Sudska odluka vrsta je procesne radnje kojom sud izražava svojuvolju da se primijeni pravo na određeno činjenično stanje i da se nataj način proizvedu određeni pravni učinci.

Pri donošenju odluke sud nije vezan za pravnu kvalifikacijudjela koje su iznijele stranke, ali je vezan za činjenični opisdjela naveden u optužnom aktu (optužnica i privatna tužba) sukladnoakuzatornom načelu, činjenicama i dokazima koji su izneseni naraspravi sukladno načelu neposrednosti i zabranom reformacije in peius .

Sudske se odluke dijele:

I. PREMA FUNKCIJI 1) zaključne zaključne su one kojima se završava postupak u pojedinomstadiju (npr. rješenje o obustavi istrage, prvostupanjskapresuda nakon završene rasprave), ali i u cjelini(presuda koja je postala pravomoćna).

2) interimne interimne odluke jesu one kojima se odlučuje o pitanjimaprethodno značajnim za donošenje zaključne odluke (npr.nalog o provođenju istrage, rješenje kojim se odbijaprijedlog za izvođenje dokaza na raspravi)

II. PREMA SADRŽAJU 1) meritorne

Meritorne su one odluke kojima sud rješava glavno,odnosno suštinsko pitanje kaznenog postupka, a to jepostoji li kazneno djelo i krivnja optuženika te treba limu izreći kaznu ili drugu mjeru predviđenu materijalnimkaznenim pravom.

meritorne odluke su:

96

a) presuda kojom se optuženik proglašava krivimb) presuda kojom se optuženik oslobađa od optužbec) presuda kojom se izdaje kazneni nalogd) presuda kojom se izriče sudska opomena

2) formalne Formalne sudske odluke su proizvod primjene

procesnih propisa, tj. to su odluke procesne naravi.

Tim se odlukama postupak usmjerava prema zaključnimodlukama ili se pojedini stadij postupka završava zbognedostatka procesnih pretpostavki (npr. rješenje oobustavi istrage jer je zastupila zastara kaznenogprogona ili je djelo obuhvaćeno amnestijom, odnosnopomilovanjem).

Formalne odluke, u pravilu, imaju oblik rješenja, aiznimno presude u slučaju kad se u stadiju rasprave predsudom ustanovi da ne postoje procesne pretpostavke zameritorno odlučivanje (u tom slučaju sud donosi presudukojom se optužba odbija i to je jedina presuda formalnenaravi).

III. PREMA OBLIKU (presude, rješenja, nalozi)1) PRESUDE

Presuda je vrsta zaključne odluke koju donosi sud

Može se donijeti od trenutka otvaranja rasprave pa svedo završetka kaznenog postupka.

Od tog postoje dvije iznimke:

a) presuda kojom se izdaje kazneni nalog ipresuda kojom se optuženik proglašava krivim,a koja je donesena na temelju izjave stranaka(državnog odvjetnika i okrivljenika) b) presuda kojom su se sporazumjeli ouvjetima priznanja krivnje i sankciji

Postoje tri osnovne presude:

a) presuda kojom se optužba odbija,

97

b) presuda kojom se optuženik proglašava krivim c) presuda kojom se optuženik oslobađa optužbe

Presuda se izriče javno i javno se objavljuje u ime RH.

Svaka pisana presuda mora sadržavati tri osnovnasastojka: uvod, dispozitiv (izreku) i obrazloženje.

Tri vrste presuda:

a) deklaratorna - presuda kojom se utvrđuje stanjekoje već postoji izvan postupka (to su sve formalnepresude, a meritorna je samo oslobađajuća)b) konstitutivna – presuda kojom se stvara novopravno stanje, a konstitutivan je onj dio osuđujućepresude u kojoj se određuju kazenopravne sankcije c) kondemnatorna – presuda kojom se optuženikproglašava krivim (u toj presudi sud ne mora izrećikaznu)

2) RJEŠENJARješenje je vrsta odluke kojom se odlučuje o pojedinimpitanjima poduzimanja procesnih radnji (npr. sudskovijeće donosi rješenje o isključenju javnosti srasprave),ali rješenje je i vrsta odluke kojom sezaključuje pojedini procesni stadij (npr. rješenje oobustavi istrage, rješenje o odbacivanjuoptužnice/privatne tužbe)

Za razliku od presude koju donosi sud, rješenje donosedruga državna tijela (državno odvjetništvo – npr.rješenje o odbacivanju kaznene prijave)

3) NALOZINalog je vrsta odluke kojom se određuje primjena mjereprocesne prisile (npr. dovedbeni nalog, nalog opretrazi) ili se odlučuje o nekim drugim pitanjimapostupka (npr. nalogom se određuje dan, sat i mjestoodržavanja rasprave)

98

Nalog kao i rješenje, može donijeti drugo tijelokaznenog postupka (npr. nalog o provođenju istrage odstrane državnog odvjetnika)

FORMALNA PRAVOMOĆNOST

Formalna pravomoćnost svojstvo je sudske odluke da se ne možepobijati redovitim pravnim lijekom, tj. žalbom. Ona nastupa kad sesudska odluka više ne može pobijati žalbom, odnosno kada žalba višenije dopuštena.

Sudska se odluka više ne može pobijati žalbom kad je prestalo pravona žalbu zbog:

a) propuštanja zakonskog rokab) odricanja od prava na žalbu ili odustajanjaod već

podnesene žalbec) izricanja odluke višeg suda koja se više ne može pobijati

žalbom

Formalna pravomoćnost može biti:

potpuna i djelomična, Formalna pravomoćnost je potupna kad obuhvaća cijelu odluku,a djelomična kad obuhvaća samo dio sudske odluke.

apsolutna i relativnaFormalna pravomoćnost je apsolutna kad se odnosi na sveosobe koje su ovlaštene pobijati odluku, a relativna kad seodnosi samo na neke osobe, a ne na sve.

Strogost relativne pravomoćnosti ublažena je institutim beneficiumcohaesionis u slučaju kad je podnesena žalba u korist samo jednog odviše supočinitelja pri čemu ostali nisu podnijeli žalbu, smatra seda su i oni podnijeli žalbu.

Formalna pravomoćnost ima pozitivno i negativno djelovanje.

Formalna pravomoćnost djeluje negativno što znači da se sudskaodluka ne može pobijati redovitim pravnim lijekom.

99

Formalna pravomoćnost djeluje pozitivno što znači da se sudskaodluka mora izvršiti ako je uredno dostavljena i ako nepostoje zakonske smetnje za njezino izvršenje.

MATERIJALNA PRAVOMOĆNOST

Materijalna pravomoćnost je svojstvo formalno pravomoćne sudskeodluke da onemogućava ponovno suđenje u istom predmetu u novompostupku (ne bis in idem).

KOJA JE SVRHA USTANOVE PRAVOMOĆNOSTI?

Postojanje pravomoćnosti sudske odluke obrazlaže se potrebom pravnesigurnosti.

Pravna sigurnost traži da sudska odluka donesena u kaznenom predmetuu određenom trenutku postane nesumnjiva i konačna.

Pravomoćnost daje sudsko odluci izvjesnost i pravnu snagu.

POSTOJI LI MOGUĆNOST IZMJENE PRAVOMOĆNE SUDSKE ODLUKE?

Izmjena pravomoćne sudske odluke moguća je putem izvanrednih pravnihlijekova (obnova kaznenog postupka, zahtjev za izvanrednopreispitivanje pravomoćne presude i zahtjev za zaštitu zakonitosti).

U svim tim slučajevima ne radi se o novom kaznenom postupku, nego onastavku postojećeg postupka nakon trenutka pravomoćnosti sudskeodluke jer povodom istog pravomoćno presuđenog predmeta novipostupak nije dopušten što znači da nije dopušten poremećajmaterijalne pravomoćnosti.

100

TIJEK KAZNENOG POSTUPKA Za mješoviti model kaznenog postupka karakteristično je

postupanje kroz stadije (faze, etape). Pri tom, svaki stadij imasvoju zasebnu svrhu postignućem koje on pridonosi ostvarivanjukonačnog cilja kaznenog postupka.

Dva su osnovna stadija mješovitog kaznenog postupka:

prethodni postupak Svrha prethodnog postupka je da se prikupljanjem,

izvođenjem dokaza sumnja u postojanje okrivljenikovekrivnje u toliko mjeri razjasni da se možemoodlučiti hoće li se okrivljenik pred sudom optužitiili će se postupak protiv njega obustaviti.

kazneni postupak (rasprava i izricanje presude)Svrha je rasprave da se uz provedbu načela javnosti,

usmenosti, kontradiktornosti te neposrednog izvođenjai ocjene dokaza meritorno riješi pitanjeokrivljenikove krivnje i primjene kaznenopravnihsankcija.

Između tih osnovnih stadija, nalazi se prijelazni stadij, tj.optuživanje.

PRETHODNI POSTUPAKZKP '08 normira prethodni postupak.

Riječ je o radnjama i mjerama koje državna tijela poduzimaju prijeformalnog početka kaznenog postupka.

No, te su radnje i mjere u neposrednoj vezi s kaznenim postupkom jerim je svrha da se otkrije kazneno djelo, pronađe počinitelj te

101

prikupe obavijesti i dokazi potrebni za pokretanje i daljnje vođenjekaznenog postupka.

KAZNENI PROGON (izvidi, predistraga)ZKP pobliže uređuje „kazneni progon“ na sljedeći način :

1) kaznena prijava 2) izvidi kaznenih djela 3) odbacivanje kaznene prijave i odustajanje od kaznenog

progona prema posebnom zakonu 4) dokazne radnje prije početka postupka

1) KAZNENA PRIJAVA

Izvori:

ZKP; ZPPO – policija ZODO – postupanje državnog odvjetnika

Kaznena prijava je pisana ili usmena obavijest državnomodvjetniku da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni poslužbenoj dužnosti .

Podaci u kaznenoj prijavi nisu dokaz u kaznenom progonu, već su samopovod.

Jedina iznimka gdje će kaznena prijava biti relevantan dokaz jepostupak za izdavanje kaznenog naloga.

Zakon ne propisuje sadržaj kaznene prijave jer je krugsubjekata koji su po zakonu dužni prijaviti kaznena djela za kojase progoni po službenoj dužnosti toliko širok da bi preciznonormiranje sadržaja kaznene prijave otežavalo i sputavaloprijavljivanje kaznenih djela (izuzetak je kaznena prijava kojupodnosi policija koja mora imati određeni sadržaj).

Podaci o istovjetnosti osobe protiv koje je podnesena kaznenaprijava i podaci na temelju kojih se može zaključiti o istovjetnostite osobe su službena tajna.

Na taj način žele se zaštiti osobe protiv kojih je podnesena kaznenaprijava jer podnošenje kaznene prijave ne znači i pokretanjekaznenog postupka, a do postupka možda neće ni doći.

Prijava se podnosi nadležnom državnom odvjetniku i to:

102

pismeno, usmeno

Ako se prijava podnosi usmeno, prijavitelja ćese upozoriti na posljedice lažnogprijavljivanja, sastavit će se zapisnik.

ili nekim drugim sredstvom.Ako se prijava podnosi telefonom ili drugimuređajem, zapis će se snimiti te će se o tomenapravit službena zabilješka.

Ako je prijava podnesena sudu bit će proslijeđena nadležnom državnomodvjetniku.

SLUŽBENA KAZNENA PRIJAVA

Sva tijela državne vlasti i sve pravne osobe dužne su prijavitikaznena djela za koja se postupak pokreće po službenoj dužnosti, aza koja su saznali u obavljanju svoje službene dužnosti ili koja suim dojavljena. Tu se radi o službenoj kaznenoj prijavi.

Njeno je podnošenje uvijek obavezno te je uz to potrebnonavesti dokaze koji su poznati i ujedno poduzeti sve što je potrebnoda bi se sačuvali tragovi kaznenog djela, predmeti na kojima je ilikojima je počinjeno kazneno djelo te drugi dokazi.

PRIVATNA KAZNENA PRIJAVA

Građani su dužni prijaviti kaznena djela za koja se progoni poslužbenoj dužnosti. Tu se radi o privatnoj kaznenoj prijavi, ali ZKPne propisuje sankciju za građanina ako kaznenu prijavu ne podnese.

Kazneni zakon propisuje kazneno djelo:

neprijavljivanja pripremanja kaznenog djelaneprijavljivanja počinjenog kaznenog djelalažnog prijavljivanja kaznenog djela

Policija podnosi kaznenu prijavu postupajući po ZPPO (čl. 63. ZPPO)

Članak 63.

103

(1) Ako se pri podnošenju kaznene prijave ili provođenjem izvida utvrdi da se radi okaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi ili se utvrdi da događaj nema obilježjakaznenog djela, policija je dužna o tome izvijestiti podnositelja. Na zahtjev osobe ovlaštenena podnošenje privatne tužbe, policijski službenik je dužan poduzeti radnje za utvrđivanjevjerojatnog počinitelja koje ta osoba ne može sama poduzeti.(2) Ako policijski službenik zaprimi pisanu ili usmenu prijavu o kaznenom djelu za koje seprogoni na temelju privatne tužbe, a počinitelj je poznat, dužan je o tome obavijestiti osobukoja je ovlaštena podići privatnu tužbu, osim ako ta osoba nije sama podnijela prijavu.(3) Policijski službenik nije dužan poduzeti radnje iz stavka 1. ovog članka, kad postojeosnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo protiv časti i ugleda. Policijski službenik koji sezatekao na mjestu počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda, na zahtjev oštećenikaprovjerit će identitet počinitelja i priopćiti osobne podatke oštećeniku.

POSTUPANJE DRŽAVNOG ODVJETNIKA PO PRIMITKU PRIJAVE

1) ispitivanje prijave 2) provjera u informacijskom sustavu Državnog odvjetništva 3) poziv podnositelju i drugim osobama

Državni odvjetnik upisuje kaznenu prijavu u Upisnikkaznenih prijava čim je podnesena, osim kad je prijavanepotpuna, pa državni odvjetnik može u svrhuprikupljanja potrebnih obavijesti pozvati podnositeljakaznene prijave i druge osobe za čije izjave smatra damogu pridonijeti ocjeni o vjerodostojnosti navoda ukaznenoj prijavi.

4) poziv za ispravak – nadopunu u roku od 15 dana Ako kaznena prijava ne sadrži podatke o kaznenom

djelu, odnosno ako državni odvjetnik iz same prijave nemože zaključiti za koje kazneno djelo se prijavapodnosi, upisat će je u upisnik raznih kaznenihpredmeta te će pozvat podnositelj kaznene prijave da uroku 15 dana ispravi i nadopuni prijavu.

Ako podnositelj ne postupi prema pozivu za ispravaki dopunu, državni odvjetnik sastavlja o tome bilješku.O tome se u roku od 8 dana od isteka roka za ispravakili dopunu kaznene prijave obavještava viši DO kojimože naložiti upisivanje kaznene prijave u upisnikkaznenih prijava.

5) Ako je do DO samo dopro glas da je počinjeno kd ili jeprimio dojavu žrtve, DO će o tome sastaviti službenu

104

zabilješku koja se upisuje u upisnik raznih kaznenihpredmeta i rješenjem će odbaciti kaznenu prijavu.

ODLUKE DRŽAVNOG ODVJETNIKA POVODOM KAZNENE PRIJAVE:

1) obrazloženim rješenjem odbaciti kaznenu prijavu2) sam ili preko drugih tijela različitih od policije prikupiti

potrebne obavijesti3) naložiti policiji prikupljanje potrebnih obavijesti i

poduzimanje drugih mjera radi otkrivanja kaznenog djela ipočinitelja

4) naložiti provođenje istrage5) podići optužnicu ako prikupljeni podaci koji se odnose na

kazneno djelo i počinitelja daju dovoljno osnova za podizanjeoptužnice (slučaj za izdavanje kaznenog naloga)

RAZLOZI ODBAČAJA (ČL. 206.):

1) ako iz same prijave proistječe da prijavljeno djelo nijekazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti

2) ako je nastupila zastara ili je djelo obuhvaćenoamnestijom ili pomilovanjem, ili je već pravomoćnopresuđeno ili postoje druge okolnosti koje isključujukazneni progon

3) ako postoje okolnosti koje isključuju krivnju4) ako nema osnovane sumnje da je osumnjičenik počinio

prijavljeno kazneno djelo5) ako podaci u prijavi upućuju na zaključak da prijava nije

vjerodostojna (anonimne, pseudoanonimne i obijesneprijave)

DO će o odbacivanju kaznene prijave te o razlozima za to izvijestitioštećenika u roku od 8 dana. O odbacivanju prijave izvijestit će podnositelja te osobu protiv koje je prijava podnesena, ako to ona zahtjeva.

Žrtva i oštećenik imaju pravo po isteku dva mjeseca od podnošenja kaznene prijave ili dojave o počinjenom djelu zatražiti od DO obavijest o poduzetim radnjama povodom kaznene prijave ili dojave o počinjenom djelu, a DO ih je dužan obavijestiti u primjerenom roku, a najkasnije u roku od 30 dana od zaprimljenog zahtjeva (osim ako time ne bi ugrozio učinkovitost postupka). Ako ih ne obavijesti ili

105

oni ne budu zadovoljni odgovorom, imaju pravo pritužbe višem DO, koji provjerava navode pritužbe.

DO je dužan donijeti odluku o kaznenoj prijavi u roku od 6 mjeseci od dana upisa prijave u upisnik kaznenih prijava i o tome obavijestiti podnositelja prijave uz navođenje kratkih razloga te odluke – u suprotnom podnositelj prijave, oštećenik i žrtva mogu podnijeti pritužbi višem DO, koji onda traži, bez odgode, olitovanjeo navodima priužbe i ako utvrdi da je pritužba osnovana određuje primjereni rok u kojem se mora donijeti odluka o prijavi.

Državni odvjetnik može, nakon prethodno pribavljene suglasnosti žrtve ili oštećenika, rješenjem uvjetno odgoditi ili odustati od kaznenog progona, iako postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i za koje je predviđena novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina ako osumnjičenik odnosno okrivljenik preuzme obvezu:

1) izvršenja kakve činidbe u svrhu popravljanja ili naknade štete prouzročene kaznenim djelom,2) uplate određene svote u korist javne ustanove, u humanitarne ili karitativne svrhe,3) isplate dospjelog zakonskog uzdržavanja i urednog plaćanja dospjelih obveza,4) obavljanja rada za opće dobro na slobodi,5) podvrgavanja liječenju ili odvikavanju od droge ili drugih ovisnosti sukladno posebnim propisima,6) podvrgavanja psihosocijalnoj terapiji radi otklanjanja nasilničkog ponašanja bez napuštanja obiteljske zajednice ili uz pristanak osumnjičenika na napuštanje obiteljske zajednice za vrijeme trajanja terapije.-> Državni odvjetnik će u rješenju odrediti rok u kojem osumnjičenik odnosno okrivljenik mora ispuniti preuzete obveze, kojine smije prelaziti godinu dana.-> Rješenje će državni odvjetnik dostaviti osumnjičeniku odnosno okrivljeniku, oštećeniku i podnositelju kaznene prijave, uz pouku oštećeniku da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. Protiv rješenja državnog odvjetnika žalba nije dopuštena.-> Ako osumnjičenik odnosno okrivljenik ispuni obvezu u roku, državni odvjetnik će rješenjem odbaciti kaznenu prijavu ili odustatiod optužbe i o tome obavijestiti sud.

106

-> Sudac pojedinac će rješenjem prekinuti kazneni postupak ako državni odvjetnik izjavi da uvjetno odustaje od optužbe.

2) IZVIDIPostupanje tijekom izvida je tajno.

Izvidi kaznenih djela su radnje i mjere otkrivanja i prikupljanjapodataka o kaznenom djelu za koje se progoni po službenoj dužnosti,eventualno počinitelju kaznenoga djela i drugim okolnostima važnimza uspješno vođenje kaznenog postupka.

Izvidima možemo dati naziv pretprocesna djelatnost policije idržavnoga odvjetništva.

Policija poduzima izvide kaznenih djela po službenoj dužnostiili po nalogu državnoga odvjetnika.

Policija poduzima izvide kaznenih djela po službenoj dužnosti akopostoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje seprogoni po službenoj dužnosti a završava sastavljanjem kazneneprijave i njezinim podnošenjem državnom odvjetniku.

Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje seprogoni po službenoj dužnosti. policija ima pravo i dužnost:

a) poduzeti potrebne mjere da se pronađe počinitelj kaznenogdjela, da se počinitelj ili sudionik ne sakrije ili nepobjegne

b) da se osiguraju i otkriju tragovi kaznenog djela ipredmeti koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica i

c) da se prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti odkoristi za uspješno vođenje kaznenog postupka

O tome policija obavještava DO odmah, a nakasnije uroku od 24 sata nakon poduzimanja radnje.

Policijske ovlasti prema ZPPO:

a) prikupljanje i obrada podataka, b) provjera identiteta osoba i predmeta, c) prikupljanje obavijesti od građana,

107

d) osiguranje mjesta događaja, e) poligrafsko ispitivanje, f) snimanje na javnim mjestima

Državni odvjetnik može sam provoditi izvide ili njihovo poduzimanjenaložiti policiji. DO može u svrhu prikupljanja potrebnihobavijesti, pozivati osobe (u pozivu se mora naznačiti razogpozivanja).

Kad ih je naložio policiji, ima pravo vršiti stalni nadzor nadprovođenjem izvida a policija je dužna izvršiti nalog i odgovaradržavnom odvjetniku za svoj rad.

Uz prethodnu obavijest državnom odvjetniku, policija može pozivatigrađane te opet uz prethodnu obavijest državnom odvjetniku prisilnodovesti osumnjičenika koji se nije odazvao pozivu ako je u pozivubio na to upozoren te iz okolnosti očito proizlazi da izbjegavaprimiti poziv.

Policija NE MOŽE I NE SMIJE građane ispitivati u svojstvuokrivljenika, svjedoka ili vještaka, a to znači kad policijaprikuplja obavijesti od osobe za koju postoje osnove sumnje da jepočinila kazneno djelo, ona ne primjenjuje propise ZKP-a oispitivanju okrivljenika nego obavlja tzv. neformalne razgovore pase ne mogu koristiti kao dokaz u kaznenom postupku.

Policija može prikupljati obavijesti i od osobe koje se nalaze upritvoru, ali po odobrenju DO, a ako je pritvor produljen odobrenjedaje sudac istrage.

Pri takvim obavijesnim razgovorima nužno mora biti nazočan braniteljosobe koja se ispituje.

Na temelju provedenih izvida, policija sastavlja izvješće oprovedenim izvidima u kojima navodi dokaze koje je saznala te uzizvješće dostavlja predmete, skice, slike i zapise o poduzetimradnjam

108

POLICIJSKE OVLASTI PREMA ZKP:

1. Policija ima pravo osobe zatečene na mjestu počinjenjakaznenog djela uputiti državnom odvjetniku ili ihzadržati do dolaska državnog odvjetnik ako bi te osobemogle dati važne podatke za kazneni postupak i ako jevjerojatno da se njihovo ispitivanje kasnije ne bi mogloobaviti ili bi se time odugovlačio postupak

To zadržavanje može trajati najdulje 6h

2. Policija može uzeti otiske prstiju radi utvrđivanjanjegove istovjetnosti te ga snimati povodom prijedlogadržavnog odvjetnik objaviti osumnjičenikovu fotografijute uzeti neintimne uzorke radi ,molekularno-genetskeanalize

IZVIDI DRŽAVNOG ODVJETNIKA

Državni odvjetnik će poduzeti izvide u sljedećim slučajevima:

a) ako iz same kaznene prijave ne može ocijeniti jesu livjerodostojni navodi u prijavi ili

b) ako podaci u prijavi ne daju dovoljno osnova hoće linaložiti provođenje istrage ili poduzeti dokazne radnjeili

c) ako je do državnog odvjetnika dopro glas da je počinjenokazneno djelo,

Državni odvjetnik će, ako to ne može sam ili preko drugih tijela,naložiti policiji da prikupi potrebne obavijesti.

Može neformalno ispitati određene osobe te prikupljati podatke odpolicije, ministarstva financija, državnog ureda za reviziju, idrugih državnih tijela i općenito pravnih osoba. Te institucije mumoraju dostaviti te podatke, od njih državni odvjetnik možezatražiti kontrolu poslovanja.

Hitne dokazne radnje

Policija može, ako postoji opasnost od odgode, i prijezapočinjanja kaznenog postupka za kaznena djela za koja jepropisana kazna zatvora do pet godina obaviti pretragu (članak246.), privremeno oduzimanje predmeta (članak 261.), očevid

109

(članak 304.), uzimanje otisaka prstiju i drugih dijelovatijela (članak 211. i 307.).Policija će prije provođenja dokazne radnje pretrage iliočevida za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvorateža od pet godina iz nadležnosti općinskog suda obavijestitidržavnog odvjetnika. Državni odvjetnik koji stigne na mjestoočevida ili pretrage u tijeku njegova provođenja može preuzetiprovođenje radnje, odnosno njezino provođenje prepustitipoliciji. Za provođenje dokazne radnje privremenog oduzimanjapredmeta i uzimanja otisaka prstiju i drugih dijelova tijelatakva prethodna obavijest nije potrebna.IstraživanjeKada postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznenodjelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora dopet godina, a ne postoje zakonske smetnje za kazneni progon teosobe, državni odvjetnik može provesti ili naložitiistražitelju provođenje dokaznih radnji koje su svrhovite zaodlučivanje o podizanju optužnice.Državni odvjetnik ili sudac istrage završava istraživanje kadsu provedene radnje propisane u ovom Zakonu, a stanje stvari jedovoljno razjašnjeno da se može podignuti optužnica iliodbaciti kaznena prijava. Završetak istraživanja upisuje se uupisnik kaznenih prijava te se o tome obavještava okrivljenik ioštećenik.

Dokazne radnje kad je počinitelj nepoznatAko je počinitelj kaznenog djela nepoznat, državni odvjetnikmože provesti ili naložiti istražitelju provođenje dokaznihradnji ako je to svrhovito za otkrivanje počinitelja ili akopostoji opasnost od odgode.O svemu što je poduzeto istražitelj mora prije, a ako to nijemoguće, odmah nakon provođenja radnje, obavijestiti državnogodvjetnika.

ISTRAGA

Istraga se provodi za kaznena djela za koja je propisana kaznazatvora teža od pet godina.Istraga se mora provesti ako postoji osnovana sumnja da jeokrivljenik počinio kazneno djelo za koje je propisana kazna

110

zatvora teža od petnaest godina ili kazna dugotrajnog zatvora,te ako postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinioprotupravno djelo u stanju neubrojivosti.Svrha istrageU istrazi će se prikupiti dokazi i podaci potrebni da bi semoglo odlučiti hoće li se podignuti optužnica ili obustavitipostupak, te dokazi za koje postoji opasnost da se neće moćiponoviti na raspravi ili bi njihovo izvođenje bilo otežano.

Rješenje o provođenju istrageDržavni odvjetnik donosi rješenje o provođenju istrage protivodređene osobe kad postoji osnovana sumnja da je počinilakazneno djelo za koje se provodi istraga, a ne postoje zakonskesmetnje za kazneni progon te osobe.Rješenje o provođenju istrage mora sadržavati:-opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja kaznenogdjela, -zakonski naziv kaznenog djela - ime i prezime te osobne podatke osobe okrvljenika ako supoznati,- te kratko obrazloženje okolnosti iz kojih proizlazi osnovanasumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo.

Kada se rješenje dostavlja okrivljeniku?Rješenje o provođenju istrage dostavlja se okrivljenikunajkasnije u roku od osam dana od dana donošenja rješenja,zajedno s poukom o pravima iz članka 239. stavka 1. ovogZakona.Protiv rješenja o provođenju istrage okrivljenik ima pravožalbe sucu istrage u roku od osam dana od dana primitkarješenja. Žalba se podnosi državnom odvjetniku koji ju je dužanodmah, zajedno sa spisom predmeta, dostaviti sucu istrage.Sudac istrage može rješenjem:1) odbaciti žalbu kao nepravovremenu ili nedopuštenu,2) odbiti žalbu kao neosnovanu,3) prihvatiti žalbu i ukinuti rješenje o provođenju istrage uodnosu na sve ili pojedine točke rješenja ako utvrdi postojanjerazloga iz članka 224. stavka 1. točke 1. do 3. ovog Zakona

111

odnosno da nema osnovane sumnje da je okrivljenik počiniokazneno djelo koje mu se stavlja na teret,4) naložiti državnom odvjetniku da u određenom roku provededokazne radnje potrebne za odlučivanje o osnovanosti rješenja oprovođenju istrage.Sudac istrage dužan je odlučiti o žalbi okrivljenika u roku odosam dana od dana primitka žalbe i spisa predmeta. Ako sudacistrage u tom roku ne odluči o žalbi okrivljenika, državniodvjetnik ovlašten je nastaviti s provođenjem istrage.Istraga se ne provodi samo protiv poznatog počinitelja, već iprotiv nepoznatog. Ako bi se dostavom rješenja o provođenju istrage ugrozio životili tijelo osobe ili imovina velikih razmjera državni odvjetnikmože odgoditi dostavu tog rješenja najviše za trideset dana akose istraga provodi za sljedeća kaznena djela iz Kaznenogzakona: (protiv Republike Hrvatske i protiv oružanih snagaRepublike Hrvatske za koja je propisana kazna zatvora teža odpet godina, terotizma, financiranja terorizma, obuke zaterorizam, zločinačkog udruženja..)

Tko provodi istragu po ZKP-u '13?Istragu provodi državni odvjetnik.Državni odvjetnik može nalogom povjeriti provođenje dokaznihradnji istražitelju, ako drukčije nije propisano ovim Zakonom.U nalogu državni odvjetnik određuje istražitelja, s obzirom napredmet istraživanja i posebne propise, radnje koje se imajuprovesti, a može dati i druge naloge kojih se istražitelj moradržati. Istražitelj je dužan postupati po nalogu državnogodvjetnika.Za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda okrivljenikaispituje državni odvjetnik.

Na temelju odluke državnog odvjetnika u složenim istražnimpredmetima, osim istražitelja sudjeluju državnoodvjetničkisavjetnici i stručni suradnici. Oni mogu pripremati provođenjepojedinih dokaznih radnji, primati izjave i prijedloge, tesamostalno poduzeti pojedinu dokaznu radnju koju im je državniodvjetnik povjerio. Zapisnik o takvoj radnji državni odvjetnikovjerava najkasnije četrdeset i osam sati nakon njezinapoduzimanja.

112

Prekid istrageO prekidu istrage govorimo u onim slučajevima kada dolazi dozastoja u postupanju zbog nastupanja određenih smetnji kojespriječavaju njezino provođenje. Razlikujemo obvezatni ifakultativni prekid istrage.

Državni odvjetnik prekida istragu rješenjem ako je okrivljenikzbog zdravstvenih smetnji raspravno nesposoban. Od donošenjarješenja o prekidu, do prestanka zdravstvenih smetnji,okrivljenik mora imati branitelja.Ako se okrivljenik sam stavio u stanje raspravne nesposobnosti,istraga se neće prekinuti. Tijekom postojanja tih okolnostiokrivljenik mora imati branitelja.Istraga se može prekinuti ako je okrivljenik u bijegu ili inačenije dostižan državnim tijelima.

Obustava istrageDo obustave istrage dolazi kada nastupe određene smetnjetrajnog karaktera. Stoga je obustavom istrage postupak ikonačno završen osim u slučajevima u kojima se pravomoćnoobustavljeni postupak može obnoviti.

Državni odvjetnik obustavlja rješenjem istragu: ako djelo koje se stavlja na teret okrivljeniku nijekazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, ako postoje okolnosti koje isključuju krivnjuokrivljenika, osim ako je počinio protupravno djelo u stanjuneubrojivosti, ako je nastupila zastara kaznenog progona ili je djeloobuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje drugeokolnosti koje isključuju kazneni progon, ako nema dokaza da je okrivljenik počinio kazneno djelo.

Državni odvjetnik ili sudac istrage završava istragu kad suprovedene radnje propisane u Zakonu, a stanje stvari je uistrazi dovoljno razjašnjeno da se može podignuti optužnica iliobustaviti postupak.Završetak istrage upisuje se u upisnik kaznenih prijava te se otome obavještava okrivljenik i oštećenik.

113

Državni odvjetnik dužan je završiti istragu u roku od šestmjeseci. Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci,državni odvjetnik je dužan izvijestiti višeg državnogodvjetnika o razlozima zbog kojih istraga nije završena.Viši državni odvjetnik dužan je poduzeti mjere da se istragazavrši. U složenim predmetima viši državni odvjetnik može naobrazloženi prijedlog državnog odvjetnika rok produljiti zanajviše šest mjeseci. U posebno složenim i teškim predmetima,Glavni državni odvjetnik može na obrazloženi prijedlog državnogodvjetnika rok završetka istrage produljiti za najvišedvanaest mjeseci.Nakon završene istrage ili istraživanja državni odvjetnik jedužan u roku od petnaest dana od dana upisa završetka istrageili istraživanja u upisnik kaznenih prijava podignuti optužnicuili obustaviti istragu odnosno odbaciti kaznenu prijavu. Usloženim predmetima taj rok iznosi trideset dana. Viši državniodvjetnik može rok za podizanje optužnice produljiti naprijedlog državnog odvjetnika za najviše petnaest dana, a usloženim predmetima za najviše trideset dana.Iznimno, ako su postojali nepredvidivi ili neotklonjivirazlozi, viši državni odvjetnik može na prijedlog državnogodvjetnika produljiti rokove za najviše petnaest dana.Ako niti nakon produljenja istrage, državni odvjetnik nijepodignio optužnicu, smatrat će se da je odustao od progona.Istraga je nejavna.Okrivljenik mora biti ispitan prije okončanja istrage.Okrivljenika ispituje državni odvjetnik ili po njegovu naloguistražitelj. Ispitivanje okrivljenika se provodi u prostorijamadržavnog odvjetnika ili istražitelja.

Dokazno ročišteDokazno ročište provodi sudac istrage na prijedlog državnogodvjetnika, oštećenika kao tužitelja ili okrivljenika.

Dokazno ro čište će se provesti ako:

114

1) je potrebno ispitati svjedoka koji je dijete, maloljetnaosoba, žrtva kaznenog djela, kao i osobe koje zbog starosti ibolesti neće moći biti prisutne na raspravi2) je potrebno ispitati svjedoka s kojom je okrivljenik ubraku ili izanbračnoj zajednici, srodnici okrivljenika u ravnojlozi, rođaci u pobočnoj lozi do 3. stupnja zaključno, tesrodnci po tazbini do 2. stupnja zaključno, posvojitelj iposvojenik , i ako postoji bojazan da na raspravi nećeiskazivati,3) svjedok neće moći biti ispitan na raspravi,4) je svjedok izložen utjecaju koji dovodi u pitanje istinitostiskaza,5) se drugi dokaz neće moći kasnije izvesti.

Dokazno ro čište se neće provesti ako: 1) djelo koje se stavlja na teret okrivljeniku nije kaznenodjelo za koje se progoni po službenoj dužnosti,2) postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika, osimako je počinio protupravno djelo u stanju neubrojivosti,3) je nastupila zastara kaznenog progona ili je djeloobuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje drugeokolnosti koje isključuju kazneni progon.Sudac istrage, ako prihvati prijedlog za održavanje dokaznogročišta, u roku od četrdeset i osam sati nalogom: određuje vrijeme i mjesto održavanja dokaznog ročišta; poziva državnog odvjetnika, okrivljenika i njegovabranitelja, te oštećenika i druge osobe, osim ako drukčije nijepropisano u ovom Zakonu; određuje pribavljanje predmeta i osiguranje provođenjaradnji.

Ako ne prihvati prijedlog o provođenju dokaznog ročišta, sudacistrage će u roku od četrdeset i osam sati, rješenjem odbitiprijedlog. Protiv tog rješenja predlagatelj ima pravo žalbe uroku od dvadeset četiri sata. O žalbi odlučuje vijeće u roku odčetrdeset i osam sati.

OPTUŽIVANJE

115

je podizanje I iznošenje optužnice pred sud te njezino ispitivanje prije rasprave. Optuživanje čine podizanje optužnice I odgovor, te postupak pred optužnim vijećem. Svrha optuživanja je zaštita okrivljenika od tereta rasprave (psihološkog, financijskog, vremenskog).

Podizanje sadržaj i predaja optužnice

Optužnicu podiže državni odvjetnik nakon što je završenaistraga.Državni odvjetnik podiže optužnicu za kaznena djela za koja sene provodi istraga ako prikupljeni podaci koji se odnose nakazneno djelo i počinitelja daju dovoljno osnova za podizanjeoptužnice.Državni odvjetnik može za određena KD podignuti optužnicu i bezprovođenja istrage ako rezultati provedenih radnji koji seodnose na kazneno djelo i počinitelja daju dovoljno osnova zapodizanje optužnice.Prije podizanja optužnice okrivljenik mora biti ispitan, osimako je u optužnici predloženo suđenje u odsutnosti.

Sadržaj optužnice:1) ime i prezime okrivljenika s osobnim podacima kao i podacimao tome nalazi li se i otkad u istražnom zatvoru ili se nalazina slobodi, a ako je prije podizanja optužnice pušten naslobodu, koliko je proveo u pritvoru i istražnom zatvoru,2) opis djela iz kojeg proistječu zakonska obilježja kaznenogdjela, vrijeme i mjesto počinjenja kaznenog djela, predmet nakojemu je i sredstvo kojim je počinjeno kazneno djelo te ostaleokolnosti potrebne da se kazneno djelo što točnije odredi,3) zakonski naziv kaznenog djela, s navođenjem odredabaKaznenog zakona koje se na prijedlog tužitelja imajuprimijeniti,4) dokaze na kojima se temelji optužnica,5) obrazloženje u kojem će se opisati stanje stvari.

Ako se okrivljenik nalazi na slobodi, u optužnici se možepredložiti da se odredi istražni zatvor, a ako se nalazi upritvoru ili istražnom zatvoru, može se predložiti da se pustina slobodu.

116

Jednom optužnicom može se obuhvatiti više kaznenih djela iliviše okrivljenika samo ako se prema odredbama članka 25. ovogZakona može provesti jedinstven postupak i donijeti jednapresuda.Optužnica se dostavlja optužnom vijeću nadležnog suda u onolikoprimjeraka koliko ima okrivljenika i branitelja i jedanprimjerak za sud.

Prethodno ispitivanje i odgovor na optužnicuPredsjednik optužnog vijeća ispitat će bez odgode, a ako jeokrivljenik lišen slobode, u roku od četrdeset i osam sati jeli:1) optužnicu podnio ovlašteni tužitelj,2) optužnica podignuta nakon što su ispunjeni zakonski uvjeti 3) optužnica propisno sastavljena (članak 342.),4) se u spisu predmeta nalaze dokazi koji se prema članku 86.ovog Zakona imaju izdvojiti iz spisa,5) optužnica podignuta u roku i6) postoje razlozi iz članka 355. stavka 1. točke 1. – 3. ovogZakona.

Predsjednik optužnog vijeća će rješenjem obustaviti kaznenipostupak ili odbaciti optužnicu koju nije podnio ovlaštenitužitelj i koja je podignuta iako nisu ispunjeni zakonskiuvjeti ili nakon proteka roka ili ako su ispunjeni drugirazlozi O žalbi protiv rješenja predsjednika optužnog vijećaodlučuje viši sud.Ako predsjednik optužnog vijeća ustanovi da optužnica imanedostatke u odnosu na sastojke vratit će je tužitelju da uroku od tri dana ispravi nedostatke. Iz opravdanih razloga, nazahtjev tužitelja, predsjednik optužnog vijeća može produljititaj rok za daljnja tri dana, osim ako je okrivljenik lišenslobode. Ako državni odvjetnik propusti taj rok, predsjednikoptužnog vijeća će izvijestiti višeg državnog odvjetnika.

Propisno sastavljenu optužnicu predsjednik optužnog vijećadostavlja okrivljeniku koji je na slobodi bez odgode, a ako jelišen slobode u roku od dvadeset četiri sata od okončanjaispitivanja optužnice. Uz optužnicu sudac istrage dostavljaokrivljeniku pouku o pravu na odgovor, te pouku o pravu na

117

branitelja Ako okrivljenik ima branitelja optužnica sedostavlja i branitelju.Okrivljenik ima pravo podnijeti pisani odgovor na optužnicu uroku od osam dana od primitka optužnice.Odgovor na optužnicu može podnijeti i branitelj bez posebneokrivljenikove ovlasti, ali ne i protiv njegove volje.Okrivljenik se može odreći prava na podnošenje odgovora naoptužnicu.

Pritužba zbog nepostupanja suda u zakonskim rokovima uprethodnom postupkuTijekom prethodnog postupka stranke i oštećenik mogu zbognepostupanja suda u rokovima propisanima zakonom podnijetipritužbu predsjedniku suda, koji će odrediti novi rok zapoduzimanje radnje koji ne može biti duži od zakonskog.Stranke i oštećenik mogu podnijeti pritužbu predsjedniku suda izbog nepoduzimanja radnji suca istrage koje dovodi doodugovlačenja postupka.

Postupak pred optužnim vijećemPo isteku roka za odgovor na optužnicu predsjednik optužnogvijeća nalogom određuje dan, sat i mjesto održavanja sjedniceoptužnog vijeća. Sjednica se održava u roku od petnaest dana ako je okrivljeniku istražnom zatvoru, a dva mjeseca dana ako je na slobodi. Uposebno složenim predmetima sjednica optužnog vijeća se imaodržati u roku od mjesec dana ako je okrivljenik lišen slobodeili u roku od tri mjeseca ako je na slobodi.Na sjednicu se pozivaju državni odvjetnik, oštećenik,okrivljenik i branitelj ako ga ima. Pozvane osobe ćepredsjednik vijeća upozoriti da će se sjednica održati i unjihovoj odsutnosti.Okrivljenik će se u pozivu poučiti da će se sjednica optužnogvijeća i u slučaju obvezne obrane održati iako se braniteljnije odazvao.Ako se optužnica odnosi na kaznena djela za koja je propisananovčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, optužno vijećeispituje optužnicu u sjednici vijeća bez pozivanja stranaka,osim ako prije početka sjednice zaprimi izjavu za donošenjepresude na temelju sporazuma stranaka.

118

Prije početka sjednice predsjednik optužnog vijeća provjeravajesu li svi pozvani došli na sjednicu.Ako na sjednicu ne dođe državni odvjetnik, okrivljenik ilinjegov branitelj, a dostava poziva nije uredno iskazana,sjednica će se odgoditi. Ako na sjednicu ne dođe oštećenik kaotužitelj, iako je uredno pozvan, a ni njegov opunomoćenik,vijeće će rješenjem obustaviti postupak.Ako se okrivljeniku poziv nije mogao uručiti zbogneprijavljivanja sudu promjene adrese, sjednica će se održati iu njegovoj odsutnosti.Sjednici optužnog vijeća mogu prisustvovati samo pozvane osobe.

Svrha postupka pred optužnim vijećemPredsjednik vijeća otvara sjednicu navođenjem optužnice o kojojse raspravlja te provjerava osobne podatke okrivljenika osimpodataka o ranijoj osuđivanosti, a posebno provjerava je liokrivljenik primio i razumio pouku o pravima, a ako nije,naložit će državnom odvjetniku da dostavi okrivljeniku pouku opravima.

Državni odvjetnik, ako je prisutan, ukratko iznosi rezultateistrage odnosno istraživanja i dokaze na kojima se zasnivaoptužnica i koji opravdavaju njezino podizanje. Oštećenik ilinjegov opunomoćenik mogu obrazložiti imovinskopravni zahtjev,upozoriti na dokaze o krivnji okrivljenika, te predložitiprivremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva (članak160.).Okrivljenik i branitelj, ako su prisutni, mogu upozoriti nadokaze koji idu u korist okrivljenika, na moguće propuste uistrazi i tijekom istraživanja i na nezakonite dokaze. Uodgovoru se okrivljenik i branitelj mogu očitovati o tome kojidio optužbe osporavaju.Okrivljenik može dati izjavu da je kriv po svim ili nekimtočkama optužbe.Državni odvjetnik, okrivljenik i branitelj mogu na navodeprotivne stranke uzvratiti samo jednom. Državni odvjetnik,okrivljenik i branitelj izlažu i obrazlažu svoje zaključkeslužeći se podacima koji su sadržani u spisu.

119

Ako vijeće smatra da može donijeti odluku, proglašavaraspravljanje na sjednici zaključenim.

Ako vijeće ustanovi da u spisu postoje dokazi koji se imajuizdvojiti iz spisa, donijet će rješenje o njihovu izdvajanju izspisa, osim u slučaju iz stavka 5. ovog članka.Ako vijeće posumnja u zakonitost pojedinog dokaza, a bezizvođenja dodatnih dokaza o tome ne može donijeti odluku,odgodit će ročište i odmah zakazati novo na kojem će izvestidokaze važne za utvrđivanje činjenica o zakonitosti dokaza(prethodno suđenje o zakonitosti dokaza), te najprije odlučitio zakonitosti dokaza, a zatim donijeti odluku o optužnici.Protiv rješenja suda o zakonitosti dokaza dopuštena je posebnažalba. O toj žalbi odlučuje viši sud.

Odlučivanje o potvrđivanju optužniceAko vijeće ustanovi da je optužnica osnovana, donijet ćerješenje kojim potvrđuje optužnicu. Ako je državni odvjetnikpredložio suđenje u odsutnosti, optužno će vijeće odlučiti oosnovanosti optužnice i o prijedlogu za suđenje u odsutnosti.Rješenje o potvrđivanju optužnice dostavlja se strankama,branitelju i oštećeniku, a optužnica s tim rješenjem i spisimasudskoj pisarnici.Sud će o potvrđivanju optužnice, kada istraga nije provedena,obavijestiti ministarstvo nadležno za pravosuđe koje o tomevodi evidenciju. Ako je protiv optuženika potvrđena drugaoptužnica, ministarstvo će o tim optužnicama obavijestitinadležne sudove.Ministar nadležan za pravosuđe donosi propise o vođenjuevidencije.

Vije će će rješenjem obustaviti kazneni postupak u odnosu na sve ili pojedine točke optužnice ako ustanovi da:1) djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo,2) postoje okolnosti koje isključuju okrivljenikovu krivnju,3) nema zahtjeva ovlaštenog tužitelja ili prijedloga, odnosnoodobrenja ovlaštene osobe, ako je to po zakonu potrebno, ili dapostoje okolnosti koje isključuju kazneni progon,4) nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv zadjelo koje je predmet optužbe, odnosno da je proturječje između

120

prikupljenih dokaza očito takvo da bi na raspravi izricanjeosuđujuće presude bilo nemoguće.

Ako nije vođena istraga, vijeće će rješenjem odbacitioptužnicu.

Ako vijeće ustanovi da optužnica nije propisno sastavljena(članak 342.) ili da u odnosu na cijelu optužnicu postojenedostaci u prethodnom postupku ili da činjenični opis djela neproizlazi iz ranije pribavljenih dokaza, ili da je potrebnobolje razjašnjenje stvari, rješenjem vraća optužnicu tužiteljus obrazloženjem razloga zbog kojih nije potvrđena te radnjamakoje je propustio poduzeti..Ako vijeće nije potvrdilo optužnicu u cijelosti ili dijelu,državni odvjetnik je dužan u roku od osam dana od dostaverješenja donijeti rješenje o dopuni istrage ili poduzetidokaznu radnju odnosno odustati od kaznenog progona. Na zahtjevdržavnog odvjetnika optužno vijeće može produljiti taj rok zadaljnjih osam dana, ako je okrivljenik u istražnom zatvoru, apetnaest dana ako je na slobodi.

Očitovanje okrivljenika o krivnji i sporazumijevanje o kazni idrugim mjeramaAko se okrivljenik pred vijećem izjasnio da je kriv (članak350. stavak 4.), a nije postignut sporazum o kazni i drugimmjerama vijeće će potvrditi optužnicu i odmah je sa spisomdostaviti sudskoj pisarnici radi određivanja rasprave, osim akone postoje drugi razlozi.

Stranke mogu pregovarati o uvjetima priznavanja krivnje isporazumijevanja o kazni i drugim mjerama. Okrivljenik tijekompregovora mora imati branitelja.Vijeće može odgoditi sjednicu za najviše petnaest dana kako bistranke okončale pregovore.Izjava sadrži:1) opis kaznenog djela koje je predmet optužbe,2) izjavu okrivljenika o priznanju krivnje za to kazneno djelo,

121

3) sporazum o vrsti i mjeri kazne, sudskoj opomeni, uvjetnojosudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnomnadzoru, oduzimanju predmeta te o troškovima postupka,4) očitovanje okrivljenika o podnesenom imovinskopravnomzahtjevu,5) izjavu okrivljenika o prihvaćanju prijedloga državnogodvjetnika za izricanje sigurnosne mjere i oduzimanje imovinskekoristi ostvarene kaznenim djelom,6) potpis stranaka i branitelja.Donošenje presude na temelju sporazuma stranaka

Nakon što primi pisanu izjavu za donošenje presude na temeljusporazuma stranaka vijeće će utvrditi da li su stranke suglasneu odnosu na sadržaj izjave i to unijeti u zapisnik, te potomodlučiti o potvrđivanju optužnice .Ako potvrdi optužnicu, vijeće će odlučiti o prihvaćanju izjaveza donošenje presude na temelju sporazuma stranaka, te ćeoptuženiku presudom izreći kaznu ili drugu mjeru.Vijeće neće prihvatiti izjavu za donošenje presude na temeljusporazuma stranaka i ako s obzirom na okolnosti, njezinoprihvaćanje nije u skladu s odmjeravanjem kazne propisanimzakonom ili sporazum inače nije zakonit. Vijeće rješenjemprotiv kojeg žalba nije dopuštena, odbija izjavu za donošenjepresude na temelju sporazuma stranaka.

Presuda ne može se pobijati žalbom zbog pogrešno ili nepotpunoutvrđenog činjeničnog stanja (članak 470.), osim ako jeoptuženik za dokaze o isključenju protupravnosti i krivnjesaznao nakon donošenja presude.

Povlačenje i izmjena optužniceDržavni odvjetnik može povući optužnicu prije nego što jepotvrđena.Ako je državni odvjetnik povukao optužnicu, može podići novuizmijenjenu optužnicu Takva optužnica mora biti podignutanajkasnije dvanaest mjeseci od prvog povlačenja optužnice akoje optužnica podignuta za kazneno djelo iz nadležnostižupanijskog suda, a šest mjeseci ako je optužnica podignuta zakazneno djelo iz nadležnosti općinskog suda.

122

O razlozima povlačenja optužnice državni odvjetnik dužan jeizvijestiti višega državnog odvjetnika.

Rješenje vijeća o potvrđivanju optužnice se s optužnicom ispisom predmeta bez odgode dostavlja predsjedniku vijeća radiodređivanja rasprave.

RASPRAVA I PRESUDAPredsjednik vijeća, odmah nakon primitka optužnice i spisapredmeta započinje pripreme za raspravu.Pripreme za raspravu obuhvaćaju održavanje pripremnog ročištaza raspravu, određivanje rasprave i donošenje drugih odlukakoje se odnose na upravljanje postupkom.

Pripremno ročišteZadaća priprema za raspravu I pripremnog ročišta je poduzimanjeradnji koje imaju za zajednički cilj omogućiti neometano provođenje rasprave.Pripremno ročište nije javno, mogu mu prisustvovati samo pozvane osobe.

Pripremno ročište se provodi pred predsjednikom vijeća.Predsjednik vijeća određuje pripremno ročište najkasnije u rokuod mjesec dana ako je optuženik u istražnom zatvoru, a dvamjeseca ako nije određen istražni zatvor, računajući odprimitka potvrđene optužnice u sudsku pisarnicu.

Na pripremno ročište pozvat će se optuženik, njegov branitelj,tužitelj i oštećenik odnosno njihovi zakonski zastupnici iopunomoćenici, a po potrebi i tumač.U pozivu za pripremno ročište stranke će biti upozorene da napripremnom ročištu mogu predložiti nove dokaze koji moguposlužiti za utvrđivanje činjenica.Kad je predsjednik vijeća utvrdio da su na pripremno ročištedošle sve pozvane osobe, provjerit će podatke o istovjetnostioptuženika u optužnici, osim podataka o prijašnjojosuđivanosti.

Predsjednik vijeća otvara pripremno ročište.

123

Predsjednik vijeća uvjerit će se da je optuženik razumiooptužnicu i pozvat će ga da se očituje o optužbi. Predsjednik vijeća pozvat će optuženika koji poriče optužbu daon ili njegov branitelj, točno odrede koji dio optužnice poričui iz kojih razloga.

Predsjednik vijeća pozvat će stranke i oštećenika da obrazložedokazne prijedloge koje namjeravaju izvesti na raspravi.Svaka stranka očitovat će se o prijedlozima suprotne stranke ioštećenika.Stranke određuju redoslijed dokaza koje namjeravaju izvesti.

Moguća je i obustava kaznenog postupka.Predsjednik vijeća obustavit će rješenjem kazneni postupak idostaviti rješenje strankama i oštećeniku:1) ako je tužitelj odustao od optužbe,2) ako je nesporno utvrđeno postojanje smetnji za nastavakpostupka ako je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja, ako nije bilo potrebnog prijedloga za progon ili odobrenjaza progon ili ako je ovlaštena osoba, odnosno državno tijeloodustalo od prijedloga, odnosno odobrenja, ako je optuženik za isto djelo već pravomoćno osuđen,oslobođen optužbe ili je postupak protiv njega rješenjempravomoćno obustavljen, ako je optuženik oprostom, odnosno pomilovanjem oslobođenkaznenog progona ili se kazneni progon ne može poduzeti zbogzbog zastare, ili ako postoje druge okolnosti koje isključujukazneni progon.Predsjednik vijeća prije završetka pripremnog ročišta, nalogomodređuje vrijeme i mjesto održavanja rasprave te koji će sesvjedoci i vještaci pozvati na raspravu, kao i pribavljanjedrugih dokaza.Ako pripremno ročište nije održano predsjednik vijeća odreditće raspravu najkasnije u roku od dva mjeseca od zaprimanjapotvrđene optužnice te vrijeme i mjesto održavanja rasprave,koji će se svjedoci i vještaci pozvati na raspravu, kao ipribavljanje drugih dokaza. Ako u tom roku ne odredi raspravu,predsjednik vijeća obavijestit će predsjednika suda o razlozimaiz kojih rasprava nije određena.

124

Ako pripremno ročište nije održano, a optuženik se nalazi uistražnom zatvoru rasprava će se odrediti najkasnije u roku odmjesec dana, osim za kaznena djela za koja je propisana novčanakazna ili kazna zatvora do pet godina, za koja će se raspravaodrediti u roku od petnaest dana, računajući od dana zaprimanjapotvrđene optužnice.Ako se očekuje da će rasprava dulje trajati, na zahtjevpredsjednika vijeća, predsjednik suda će odrediti jednog ilidva suca, odnosno suca porotnika (dopunski sudac ili dopunskisudac porotnik) da budu na raspravi, kako bi zamijenili članovevijeća u slučaju njihove spriječenosti.

RASPRAVARasprava je javna.Raspravi mogu biti prisutne punoljetne osobe.Osobe koje prisustvuju raspravi, osim pravosudnog policajca, nesmiju nositi oružje ili opasno oruđe.Vijeće će isključiti javnost za cijelu raspravu ili njezin dio:1) radi zaštite osobe mlađe od osamnaest godina,2) na zahtjev žrtve tijekom njezina ispitivanja kao svjedoka.Od otvaranja zasjedanja pa do završetka rasprave vijeće može usvako doba, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka,ali uvijek nakon njihova ispitivanja, isključiti javnost zacijelu raspravu ili njezin dio ako je to potrebno radi:1) zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske,2) zaštite tajne, kojoj bi štetila javna rasprava,3) zaštite javnog reda i mira,4) zaštite osobnog ili obiteljskog života optuženika, žrtve,oštećenika ili drugog sudionika u postupku.

Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, žrtvu,oštećenika, njihove zastupnike i branitelja.Odluku o isključenju javnosti donosi vijeće rješenjem, kojemora biti obrazloženo i javno objavljeno.

Upravljanje raspravomPrilikom ulaska sudaca u sudnicu i prilikom njihovog izlaska izsudnice, svi prisutni, na poziv ovlaštene osobe, ustaju.

125

Stranke i drugi sudionici postupka dužni su ustati kad seobraćaju sudu, osim ako za to postoje opravdane prepreke. (neodnosi se na dijete).Dužnost je predsjednika vijeća da utvrdi je li vijećesastavljeno prema zakonu i postoje li razlozi iz kojih sečlanovi vijeća i zapisničar moraju izuzeti (članak 32. stavak1.).Predsjednik vijeća upravlja raspravom.Ako optuženik, branitelj, oštećenik, zakonski zastupnik,opunomoćenik, svjedok, vještak, tumač ili druga osoba ometa redili se ne pokorava nalozima predsjednika vijeća za održavanjereda, predsjednik vijeća će je opomenuti ili novčano kazniti do50.000,00 kn. Ako ta osoba nastavi ometati red i ne pokoravatise nalozima predsjednika vijeća, predsjednik vijeća moženaložiti njezino udaljenje iz sudnice.

Pretpostavke za održavanje raspravePredsjednik vijeća otvara zasjedanje, objavljuje sastav vijećai predmet rasprave te utvrđuje jesu li došle sve pozvane osobe,pa ako nisu, provjerava jesu li im pozivi dostavljeni i jesu lisvoj izostanak opravdale.

Ako na raspravu, koja je određena na temelju optužnice državnogodvjetnika, ne dođe državni odvjetnik ili osoba koja gazamjenjuje, rasprava će se odgoditi. O razlozima odgodeobavijestit će se viši državni odvjetnik.Ako na raspravu ne dođe oštećenik kao tužitelj ili privatnitužitelj, iako su uredno pozvani, a ni njihov opunomoćenik,vijeće će rješenjem obustaviti postupak.

Ako je optuženik uredno pozvan, a ne dođe na raspravu niti svojizostanak opravda, predsjednik vijeća će naložiti da seprisilno dovede. Ako se dovođenje ne bi moglo odmah obaviti,predsjednik vijeća će odlučiti da se rasprava odgodi i naložitida se optuženik na iduću raspravu prisilno dovede. Ako doprivođenja optuženik opravda izostanak, predsjednik vijećaopozvat će nalog o prisilnom dovođenju. Vijeće može naložiti daoptuženik snosi troškove koji su nastali odgodom rasprave.Kada zbog nedolaska optuženika ili njegovog branitelja nepostoje uvjeti za održavanje rasprave, predsjednik vijeća može

126

odrediti da se prisutni svjedok ili vještak ispita i bezvođenja rasprave ako se tome optužba i obrana ne protive.Optuženiku se može suditi u odsutnosti samo ako postoje osobitovažni razlozi da mu se sudi:- nije moguće suđenje u stranoj državi - nije moguće izručenje ili je optuženik u bijegu - nije dostižan državnim tijelima.Rješenje o suđenju u odsutnosti donosi sud nakon pribavljenogmišljenja tužitelja. Žalba zadržava izvršenje rješenja, ako jerješenje doneseno protivno mišljenju tužitelja.

Ako na raspravu ne dođe branitelj koji je uredno pozvan, a neizvijesti sud o razlogu spriječenosti, čim je za taj razlogsaznao, ili ako branitelj bez odobrenja napusti raspravu, sudga može kazniti novčanom kaznom do 50.000,00 kn i odrediti datroškovi odgode padaju na teret branitelja, te o izricanjunovčane kazne obavijestiti Hrvatsku odvjetničku komoru.

Ako postoje uvjeti za odgodu rasprave zbog nedolaska optuženikaili zbog njegove raspravne nesposobnosti, odnosno zbogodsutnosti branitelja, sud pred kojim se ima održati raspravamože odlučiti da se rasprava održi ako bi se prema dokazimakoji se nalaze u spisima očito morala donijeti presuda kojom seoptužba odbija.Ako se optuženik sam stavio u položaj ili stanje uslijed kojegnije mogao sudjelovati na raspravi, održat će se rasprava unjegovoj odsutnosti.

Ako se postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisanakazna zatvora do dvanaest godina, a optuženik koji je urednopozvan nije pristupio, ili mu se poziv ne može uručiti jer jepromijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud ili očiglednoizbjegava poziv, sud može odlučiti da se rasprava provede uodsutnosti optuženika ako je optuženik bio prethodno upozorenda mu se može suditi u odsutnosti i ako se očitovao o optužniciu prisutnosti branitelja.

Ako svjedok ili vještak, unatoč urednom pozivu neopravdanoizostane s rasprave, predsjednik vijeća će naložiti da se naiduću raspravu prisilno dovede i kazniti svjedoka novčanom

127

kaznom do 50.000,00 kuna. Vijeće može u opravdanom slučajuopozvati odluku o kazni.Rasprava može početi i bez prisutnosti pozvanog svjedoka ilivještaka. U tom će slučaju vijeće tijekom rasprave odlučititreba li zbog odsutnosti svjedoka ili vještaka raspravuprekinuti ili odgoditi.

Odgoda i prekid raspraveOdgoda i prekid rasprave razlikuju se po tome kako zakonodavacuzima da su utjecali na kontinuitet rasprave.Prekid je kratkotrajan zastoj u odvijanju rasprave (koja senastavlja).

Rasprava će se odgoditi rješenjem vijeća ako se u tijekurasprave utvrdi da je optuženik raspravno nesposoban ili akopostoje druge smetnje da se rasprava uspješno provede.U rješenju kojim se odgađa rasprava odredit će se, kad je tomoguće, dan i sat kad će se rasprava nastaviti.Žalba nije dopuštena.

Rasprava koja je odgođena mora iznova započeti ako se izmijeniosastav vijeća.Ako se rasprava koja je bila odgođena drži pred istim vijećem,ona će se nastaviti, a predsjednik vijeća ukratko će iznijetitijek prijašnje rasprave, ali u tom slučaju vijeće možeodrediti da rasprava počne iznova.Rasprava mora iznova početi i svi se dokazi moraju ponovnoizvesti ako se rasprava drži pred drugim predsjednikom vijeća.Isto vrijedi i u slučaju ako je odgoda trajala dulje od trimjeseca.

Predsjednik vijeća može prekinuti raspravu radi odmora, ilizbog proteka radnog vremena, ili radi toga da se u kratkomvremenu osiguraju određeni dokazi, ili radi pripremanja optužbeili obrane.Prekinuta rasprava nastavlja se uvijek pred istim vijećem.(3) Ako se rasprava ne može nastaviti pred istim vijećem iliako je prekid rasprave trajao dulje od petnaest dana, raspravamora iznova započeti i svi se dokazi moraju ponovno izvesti.

Početak rasprave i uvodni govori stranaka128

Kad je predsjednik vijeća utvrdio da su na raspravu došle svepozvane osobe, ili kad je vijeće odlučilo da se rasprava održiu odsutnosti neke od pozvanih osoba, pozvat će predsjednikvijeća optuženika i od njega uzeti osobne podatke osim podatakao prijašnjoj osuđivanosti da bi se uvjerio u njegovuistovjetnost.Predsjednik vijeća će utvrditi je li optuženik primio i razumiopisanu pouku o pravima.Ako optuženik nije primio pouku opravima, predsjednik vijeća će naložiti državnom odvjetniku dadostavi okrivljeniku pisanu pouku o pravima, a ako je poukuprimio ali ju nije razumio, poučit će ga na prikladan način onjegovim pravima.

Nakon što se utvrdi optuženikova istovjetnost, predsjednikvijeća uputit će svjedoke i vještake na mjesto koje je za njihodređeno, gdje će pričekati dok ne budu pozvani radiispitivanja. U slučaju potrebe predsjednik vijeća može nakonispitivanja zadržati vještake da prate tijek rasprave.

Rasprava započinje čitanjem optužnice. Ako je oštećenikprisutan, a još nije stavio imovinskopravni zahtjev, upozoritće ga predsjednik vijeća da može staviti prijedlog zaostvarivanje tog zahtjeva u kaznenom postupku i poučiti ga opravima. Ako oštećenik nije prisutan, a postavio jeimovinskopravni zahtjev, predsjednik vijeća pročitat će tajzahtjev.Nakon toga, predsjednik vijeća upitat će optuženika je lirazumio optužbu. Ako se predsjednik vijeća uvjeri da optuženiknije razumio optužbu, ponovno će mu izložiti njezin sadržaj nanačin na koji je optuženik može najlakše razumjeti.Nakon toga predsjednik vijeća objavit će kakvo je očitovanje ooptužbi i imovinskopravnom zahtjevu optuženik ranije iznio.

Predsjednik vijeća će pozvati optuženika da se očituje opojedinoj točki optužbe i imovinskopravnom zahtjevu. Ako seoptuženik ne očituje o optužbi smatrat će se da poriče optužbuili pojedinu točku optužbe.

Nakon očitovanja optuženika o optužnici i imovinskopravnomzahtjevu predsjednik vijeća poziva stranke da održe uvodnegovore. Prvo govori tužitelj, a nakon njega branitelj, odnosno

129

optuženik. Oštećenik može nakon govora tužitelja iznijeti iobrazložiti imovinskopravni zahtjev. Branitelj može izjaviti daće svoj govor održati nakon izvođenja dokaza koje je predložiotužitelj.U svojim govorima stranke mogu iznijeti koje odlučne činjenicenamjeravaju dokazivati, izložiti dokaze koje će izvesti,odrediti pravna pitanja o kojima će raspravljati odnosno kojesporne činjenice zahtijevaju razjašnjenje potrebno da bi seutvrdilo činjenično stanje važno za odluku. U uvodnom govorutužitelj ne smije iznositi činjenice ranije osuđivanostioptuženika. Stranka se u uvodnom govoru ne može izjašnjavati onavodima i ponuđenim dokazima protivne stranke.

Optuženika koji se očitovao da se u odnosu na sve točke optužbesmatra krivim, predsjednik vijeća uputit će da može odmahiskazivati o svim okolnostima koje ga terete i iznijeti svečinjenice koje mu idu u korist te se prelazi na ispitivanjeoptuženika.Optuženik će u slobodnom izlaganju iznijeti svoj iskaz, nakončega mu se mogu postavljati pitanja. Pitanja prvi postavljabranitelj, a zatim tužitelj. Nakon njih predsjednik vijeća ičlanovi vijeća mogu postavljati pitanja optuženiku radiotklanjanja praznina, proturječnosti i nejasnoća u iskazu.Oštećenik, njegov zakonski zastupnik ili opunomoćenik,suoptuženici i vještaci mogu neposredno postavljati pitanjaoptuženiku uz odobrenje predsjednika vijeća.Predsjednik vijeća će zabraniti pitanje ili odgovor na većpostavljeno pitanje ako je ono nedopušteno ili se ne odnosi napredmet. Ako predsjednik vijeća zabrani postavljanje određenogpitanja ili davanje odgovora, stranke mogu zahtijevati da otome odluči vijeće.Izjava optuženika ne oslobađa sud dužnosti da izvodi i drugedokaze. Ako je optuženikovo priznanje na raspravi potpuno isukladno prije pribavljenim dokazima, sud će u dokaznompostupku izvesti samo one dokaze koji se odnose na odluku okazni i drugim mjerama propisanim kaznenim zakonom tetroškovima kaznenog postupka.Ako se optuženik očituje da se u odnosu na sve ili pojedinetočke optužbe ne smatra krivim, ispitat će se na završetkudokaznog postupka, osim ako on drukčije zahtijeva.

130

Ako se kazneni postupak vodi za kazneno djelo za koje jepropisana novčana kazna ili kazna zatvora do pet godina, aoptuženik se očitovao krivim u odnosu na sve točke optužbe, nakraju svog iskaza očitovat će se je li suglasan s predloženomvrstom i mjerom kazne, sudske opomene, uvjetne osude,djelomične uvjetne osude, posebnih obveza, zaštitnog nadzora,sigurnosne mjere te mjere oduzimanja predmeta, odnosno drugemjere propisane kaznenim zakonom čije se izricanje traži. Doovog očitovanja optuženika, državni odvjetnik može izmijenitivrstu i mjeru kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonompredložene u optužnici.Ako se optuženik suglasi i s vrstom i mjerom predložene kazne idruge mjere propisane kaznenim zakonom, sud u presudi ne smijeizreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenimzakonom, niti veću mjeru kazne od predložene. Navedenoograničenje se ne odnosi na mjeru oduzimanja imovinske koristi.

Dokazni postupak

Dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i strankesmatraju da su važne za pravilno presuđenje.Suoptuženike koji su se očitovali da se u odnosu na sve točkeoptužbe smatraju krivim, ispitat će se na početku dokaznogpostupka, oni koji zahtijevaju da ih se ispita prije završetkadokaznog postupka, ispitat će se čim to zahtijevaju, a oni kojisu se očitovali na sve ili pojedine točke optužbe da se nesmatraju krivim ispitat će se na završetku dokaznog postupka,osim ako drukčije ne zahtijevaju.Optuženik koji se prema odredbi članka 417.a stavak 5. ovogZakona treba ispitati na kraju dokaznog postupka možesudjelovati u izvođenju pojedinih dokaza i prije njegovaispitivanja. U tom slučaju, sud će upozoriti okrivljenika da ćese sve što kaže prilikom izvođenja dokaza smatrati njegovomobranom. Dano upozorenje i odgovor okrivljenika unijet će se uzapisnik.Ako se oštećenik koji je prisutan treba ispitati kao svjedok,njegovo će se ispitivanje obaviti prije ispitivanja ostalihsvjedoka.Podaci iz kaznene evidencije kao i drugi podaci o osuđivanostiza kažnjive radnje mogu se pročitati kao zadnji dokazi prijeispitivanja optuženika na završetku dokaznog postupka, osim ako

131

vijeće odlučuje o mjerama osiguranja prisutnosti optuženika idrugim mjerama opreza.Općepoznate činjenice ne treba utvrđivati. Ne može sepredlagati da se utvrđuju činjenice čije postojanje zakonpretpostavlja u korist optuženika, ali se može dokazivatinjihovo nepostojanje.Dokazi se na raspravi izvode sljede ćim redom: dokazi optužbe, dokazi obrane, dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi obrane, dokazi obrane kao odgovor na pobijanje, dokazi suda.

Tijekom iznošenja iskaza svjedoka ili izlaganja nalaza imišljenja vještaka, svjedoku ili vještaku neposrednopostavljaju pitanja stranke te predsjednik i članovi sudskogvijeća. Ako se drukčije ne dogovore, najprije postavlja pitanjestranka koja je predložila izvođenje tog dokaza, a zatimprotustranka. Nakon toga pitanja postavlja predsjednik ičlanovi sudskog vijeća. Ako je sud odredio izvođenje dokaza ibez prijedloga stranaka, pitanja prvi postavlja predsjednikvijeća, zatim članovi vijeća, te naposlijetku tužitelj,okrivljenik i branitelj. Oštećenik, zakonski zastupnik,punomoćnik i vještaci mogu neposredno postavljati pitanja uzodobrenje predsjednika vijeća.Predsjednik vijeća će zabraniti pitanje ili odgovor na većpostavljeno pitanje ako je ono nedopušteno ili se pitanje neodnosi na predmet. Ako predsjednik vijeća zabrani postavljanjeodređenog pitanja ili davanje odgovora, stranke moguzahtijevati da o tome odluči vijeće.

Vije će će odbiti izvođenje dokaza: 1) ako je nezakonit ili se odnosi na činjenicu koja se pozakonu ne može dokazivati (nedopušteni prijedlog),2) ako činjenica koju bi izvođenjem dokaza trebalo utvrditinije važna za odlučivanje, odnosno ako ne postoji povezanostizmeđu činjenice koju stranka želi utvrditi i odlučnihčinjenica ili se ta povezanost zbog pravnih razloga ne možeustanoviti (nevažni prijedlog),

132

3) ako postoje razlozi za sumnju da se s dokazom neka važnačinjenica uopće ne bi mogla utvrditi ili bi se to moglo učinitisa velikim poteškoćama, (neprikladni prijedlog),4) ako je predloženo izvođenje dokaza očigledno usmjereno naznatno odugovlačenje postupka (prijedlog koji odugovlačipostupak).

Nakon ispitivanja svakog svjedoka ili vještaka i nakon čitanjaisprave ili izvođenja drugog dokaza, upitat će predsjednikvijeća stranke i oštećenika imaju li primjedbe na provedenidokaz. Prije ispitivanja optuženika koji se ispituje na krajudokaznog postupka, predsjednik vijeća upitat će stranke ioštećenika imaju li prijedloge za dopunu dokaznog postupka.Ako nitko nema prijedloga za dopunu postupka ili je prijedlogodbijen (članak 421.), pristupit će se ispitivanju optuženika.Optuženika prvi ispituje branitelj, a zatim tužitelj teoštećenik. Predsjednik vijeća može u svakom trenutku radirazjašnjenja nejasnoća postaviti pitanje optuženiku.Kad optuženik pri ispitivanju odstupi od svojega prijašnjegiskaza danog tijekom dokazne radnje ili ranije rasprave,predsjednik vijeća upozorit će ga na odstupanje i upitati gazašto sada iskazuje drukčije, a po potrebi, reproducirat će sesnimka njegovog iskaza ili dijela tog iskaza odnosno taj dionjegovog iskaza će se pročitati.Optuženik se može u tijeku rasprave dogovarati sa svojimbraniteljem, ali o tome kako će odgovarati na postavljenopitanje ne može se savjetovati ni sa svojim braniteljem ni skim drugim.

Završni govori stranakaNakon završenoga dokaznog postupka predsjednik vijeća dajeriječ strankama. Prvo govori tužitelj, zatim oštećenik,branitelj, pa optuženik. Predsjednik vijeća može, nakon njihovasaslušanja, odrediti vrijeme trajanja završnog govora.Tužitelj će u svojem govoru iznijeti svoju ocjenu dokazaizvedenih na raspravi, nakon toga će izložiti svoje zaključke očinjenicama važnim za odluku te staviti i obrazložiti svojprijedlog o krivnji optuženika, o odredbama kaznenog zakonakoje bi se imale primijeniti, kao i o olakotnim i otegotnimokolnostima koje bi trebalo uzeti u obzir pri odmjeravanju

133

kazne. Tužitelj može predložiti vrstu i mjeru kazne, sudskuopomenu, uvjetnu osudu, djelomičnu uvjetnu osudu, zamjenu radomza opće dobro na slobodi, posebne obveze, zaštitni nadzor,sigurnosnu mjeru, oduzimanje imovinske koristi te oduzimanjepredmeta.

Oštećenik ili njegov opunomoćenik mogu u svojem govoruobrazložiti imovinskopravni zahtjev i upozoriti na dokaze okrivnji optuženika.

Branitelj ili sam optuženik izložit će u svojem govoru obranu imogu se osvrnuti na navode tužitelja i oštećenika.Poslije branitelja optuženik ima pravo sam govoriti, očitovatise o tome prihvaća li obranu branitelja i dopuniti je.Tužitelj i oštećenik imaju pravo odgovoriti na obranu, abranitelj, odnosno optuženik osvrnuti se na te odgovore.Posljednju riječ ima optuženik.

Predsjednik vijeća može, nakon prethodnog upozorenja, prekinutiosobu koja prekorači odobreno vrijeme govora ili u svojemgovoru vrijeđa javni red i moral ili vrijeđa drugoga ili seupušta u ponavljanja ili izlaganja koja očito nemaju veze spredmetom.

Nakon završnih govora predsjednik vijeća dužan je upitati želili još tko što izjaviti, te zaključiti raspravu.

PRESUDAVrste presuda: odbijajuća osuđujuća, oslobađajuća, utvrđujuća

Presuda je vrsta zaključne odluke koju donosi sud I to u pravilu od započinjanja rasprave do okončanja kaznenog postupka.Ako sud nakon vijećanja i glasovanja utvrdi da postoje zakonskiuvijeti, izriče presudu.Presuda se izriče i javno objavljuje u ime RH.

134

Presuda se može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosnona raspravi izmijenjnoj ili proširenoj optužnici.Sud temelji presudu samo na činjenicama I dokazima koji su izneseni na raspravi.Sud je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno I u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana.

Vrste presudaPresudom se optužba odbija ili se optuženik osloba đa optužbe ili se proglašava krivim.Ako optužba obuhvaća više kaznenih djela, u presudi će seizreći za koje djelo se optužba odbija ili se optuženikoslobađa optužbe ili se proglašava krivim.

Presudu kojom se optužba odbija sud će izreći ako: 1) za suđenje nije stvarno nadležan,2) je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja,3) je tužitelj tijekom rasprave odustao od optužbe,4) nije bilo potrebnog prijedloga za progon ili odobrenja zaprogon ili ako je ovlaštena osoba, odnosno državno tijeloodustalo od prijedloga, odnosno odobrenja,5) je optuženik za isto djelo već pravomoćno osuđen, oslobođenoptužbe ili je postupak protiv njega rješenjem pravomoćnoobustavljen, a ne radi se o rješenju o obustavi postupka,6) je optuženik oprostom, odnosno pomilovanjem oslobođenkaznenog progona ili se kazneni progon ne može poduzeti zbogzastare, ili ako postoje druge okolnosti koje isključujukazneni progon.

Presudu kojom se optuženik osloba đa optužbe sud će izreći ako: 1) djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo,2) ima okolnosti koje isključuju krivnju,3) nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje seoptužuje.

Presudu kojom se optuženik proglašava krivim sud će izreći akonedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za kojeje optužen.

135

U presudi u kojoj se optuženik proglašava krivim sud će izreći: 1) za koje se djelo proglašava krivim, uz naznaku činjenica iokolnosti koje čine obilježja kaznenog djela te onih o kojimaovisi primjena određene odredbe kaznenog zakona,2) zakonski opis i naziv kaznenog djela i koje su odredbekaznenog zakona primijenjene,3) na kakvu se kaznu osuđuje optuženik ili se prema odredbamakaznenog zakona oslobađa kazne ili mu se kazna zamjenjuje radomza opće dobro na slobodi,4) odluku o uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi isudskoj opomeni,5) odluku o posebnim obvezama i zaštitnom nadzoru,6) odluku o sigurnosnim mjerama, oduzimanju imovinske koristi io oduzimanju predmeta,7) odluku o uračunavanju pritvora, istražnog zatvora i izdržanekazne,8) odluku o troškovima kaznenog postupka, o imovinskopravnomzahtjevu te o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti usredstvima javnog priopćavanja.

Objava presude:Nakon što je sud izrekao presudu, predsjednik vijeća odmah ćepresudu objaviti. Ako sud ne može nakon rasprave istog danaizreći ili objaviti presudu, odgodit će objavu presude najvišeza tri radna dana i odrediti vrijeme i mjesto objave presude.Objavljena presuda mora se napisati i otpremiti u roku odmjesec dana nakon objave. Taj se rok produljuje za 15 dana akoje rasprava trajala dulje od 3 dana uzastopce, odnosno za još15 dana ako je rasprava trajala dulje od 8 dana i nije moralaiznova započeti.Svaka presuda mora sadržavati: uvod izreku obrazloženje uputu o pravnom lijeku

PRAVNI LIJEKOVI

Pravni lijekovi su procesne radnje ovlaštene osobe kojima one pobijaju odluke suda u kaznenom postupku (presude i rješenja)

136

te predlažu da se te odluke ukinu ili preinače drugom, za njih povoljnijom sudskom odlukom.

Pravna sredstva su sva procesnim pravom propisana sredstva kojima procesni sudionici mogu postući izmjenu određene, za njih nepovoljne procesne situacije. Pravna sredstva su I pravnilijekovi ali I prigovori protiv kaznenog naloga I molba za povrat u prijašnje stanje.

U teoriji pravni lijekovi se dijele na: Redoviti pravni lijekovi (remedium ordinarum)- žalba Izvanredni (remedium extraordinarium)- zahtjev za obnovu kaznenog postupka,- zahtjeva za zaštitu zakona,- zahtjev za izvenredno preispitivanje pravomoćne presude.

ŽALBAŽalba je temeljno ljudsko pravo.

Svojstva:Žalba je redovan pravni lijek jer se poduzima protiv nepravomoćne sduske odluke.Žalba je potpun pravni lijek jer se može izjaviti zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati žalbom.

Pravni lijek može biti:DEVOLUtIVAN – pripada u one pravne lijekove o kojima odlučuje viši sud.DEMONSTRATIVNI – oni o kojima odlučuje isti sud koji je donio odluku koja se pobija pravnim lijekom.SUSPENZIVNI – oni koji odgađaju izvršenje odluke protiv koje suizjavljeni.NESUSPENZIVNI – oni koji ne odgađaju izvršenje odluke protiv koje su izjavljeni.DVOSTRANI – oni kod kojih sud prije donošenja svoje odluke morapružiti mogućnost I protivnoj strani da se izjasni o navodima podnositelja pravnog lijeka.JEDNOSTRANI – ako se ta mogućnost ne mora pružiti.

Žalba protiv presude prvostupanjskog sudaa) pravo na podnošenje žalbe

137

Protiv prvostupanjske presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.U složenim predmetima za kaznena djela za koja za koja je propisana kazna zatvora od 15 godina ili dugotrajni zatvor, stranke i branitelj mogu odmah nakon objave presude zatražiti produljenje roka za žalbu, o čemu će predsjednik vijeća odlučiti rješenjem. Predsjednik vijeća o zahtjevu stranke odluluje odmah, a može ovisno o složenosti predmeta, produljitirok za žalbu najdulje za 15 dana. Žalba protiv rješenja predsjednika vijeća nije dopuštena.

Ovlaštenici na podnošenje žalbe:1.tužitelj2.optuženik3.branitelj4.oštećenik

U korist optuženik žalbu mogu podnijeti njegov bračni i zvanbračni drug, srodnik u ravnoj lozi, zakonski zastupnik, posvojitelj, posvojenik, brat, sestra I hranitelj.Državni odvjetnik može podnijeti žalbu I na štetu I u korist optuženika.Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka I odluke o imovinskopravnom zahtjevu, ali ako je državni odvjetnik preuzeo progon od oštećenika kao tužitelja, oštećenik može podnijeti žalbu zbog svih osnova zbog kojih se presuda može pobijati.Žalbu može podnijeti i osoba čiji je predmet oduzet ili od kojeje oduzeta imovinska korist pribavljena kaznenim djelom.

Žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanjane može podnijeti optuženik u odnosu na točku optužbe za kojuse izjasnio da se smatra krivim, osim ako je optuženik zadokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakondonošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izborvrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne osude, djelomičneuvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi, posebnihobveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanjaimovinske koristi, oduzimanja predmeta te troškova kaznenogpostupka.

138

Žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu naodređenu činjenicu ne može podnijeti niti stranka koja nijeosporavala tu činjenicu.

Optuženik se može odreći prava na žalbu samo nakon što mu jepresuda dostavljena. Optuženik se i prije toga može odrećiprava na žalbu ako su se tužitelj i oštećenik, kad imaju pravopodnijeti žalbu zbog svih osnova odrekli prava na žalbu, osimako bi optuženik po presudi imao izdržavati kaznu oduzimanjaslobode. Do donošenja drugostupanjske odluke optuženik možeodustati od već podnesene žalbe. Optuženik može odustati i odžalbe koju su podnijeli njegov branitelj ili dr.osobe.Tužitelj i oštećenik mogu se odreći prava na žalbu od objavepresude pa do proteka roka za podnošenje žalbe, a mogu dodonošenja odluke drugostupanjskog suda odustati od većpodnesene žalbe.Odricanje i odustajanje od žalbe ne mogu se opozvati.

Sadržaj žalbeŽalba treba sadržavati:1) oznaku presude protiv koje se podnosi,2) osnove za pobijanje presude 3) obrazloženje žalbe,4) prijedlog da se pobijana presuda potpuno ili djelomičnoukine ili preinači,5) potpis osobe koja podnosi žalbu.

Ako je žalbu podnio optuženik ili druga osoba , a optuženiknema branitelja, ili ako je žalbu podnio oštećenik, oštećenikkao tužitelj ili privatni tužitelj koji nema opunomoćenika, ažalba nije sastavljena sukladno odredbama, prvostupanjski sudpozvat će žalitelja da u određenom roku dopuni žalbu pisanimpodneskom ili na zapisnik kod toga suda. Ako se žalitelj tompozivu ne odazove, sud će odbaciti žalbu ako ne sadrži potrebnepodatke, a ako žalba ne sadrži podatake odbacit će se ako se nemože utvrditi na koju se presudu odnosi. Ako je žalba podnesenau korist optuženika, sud će je dostaviti drugostupanjskom suduako se može utvrditi na koju se presudu odnosi, a ako se to nemože utvrditi, sud će žalbu odbaciti.Ako je žalbu podnio oštećenik, oštećenik kao tužitelj iliprivatni tužitelj koji ima opunomoćenika ili državni odvjetnik,

139

a žalba ne sadrži potrebne podatke, a ne može se utvrditi nakoju se presudu odnosi, sud će žalbu odbaciti. Žalbu s timnedostacima podnesenu u korist optuženika koji ima braniteljasud će dostaviti drugostupanjskom sudu ako se može utvrditi nakoju se presudu odnosi, a ako se to ne može utvrditi, sud ćežalbu odbaciti.U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi, osimako je žalitelj za njih saznao nakon zaključenja rasprave.Pozivajući se na nove činjenice, žalitelj je dužan navestidokaze kojima bi se te činjenice imale dokazati, a pozivajućise na nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazimaželi dokazati.

ŽALBENE OSNOVEPresuda se može pobijati zbog:1) bitne povrede odredaba kaznenog postupka,2) povrede kaznenog zakona,3) pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,4) odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnojuvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro na slobodi,posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri,oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta, troškovimakaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu te javnomobjavljivanju presude.

BITNA POVREDA ODREDABA KAZNENOG POSTUPKA

Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako:1) je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanjupresude sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji nijesudjelovao na raspravi ili koji je pravomoćnom odlukom izuzetod suđenja,2) je na raspravi sudjelovao sudac ili sudac porotnik koji semorao izuzeti 3) je rasprava održana bez osobe čija je prisutnost na raspravipo zakonu obvezna ili ako je optuženiku, branitelju, oštećenikukao tužitelju ili privatnom tužitelju, protivno njegovuzahtjevu, uskraćeno da se na raspravi služi svojim jezikom i dana svojem jeziku prati tijek rasprave 4) je protivno zakonu donesena odluka o isključenju javnosti srasprave,

140

5) je sud povrijedio propise kaznenog postupka o pitanjupostoji li optužba ovlaštenog tužitelja ili prijedlogoštećenika, odnosno odobrenje nadležnog tijela,6) je presudu donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nijemogao suditi u toj stvari ili ako je sud nepravilno odbiooptužbu zbog stvarne nenadležnosti,7) sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe,8) je na raspravi optuženik koji se na ispitivanju oosnovanosti optužbe očitovao da se u odnosu na sve ili pojedinetočke optužbe ne smatra krivim bez zahtjeva ispitan prijezavršetka dokaznog postupka,9) je optužba prekoračena 10) je presudom povrijeđena odredba članka 13. ovog Zakona,11) se presuda ne može ispitati jer je izreka presudenerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, iliako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozio odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni ili uznatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicamapostoji znatna proturječnost između onoga što se navodi urazlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika oiskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako se presudatemelji na nezakonitom dokazu (članak 10.), te ako je teškopovrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom iKonvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji i ako sud pripripremanju rasprave ili u tijeku rasprave ili pri donošenjupresude nije primijenio ili je nepravilno primijenio kojuodredbu ovog Zakona ili je na raspravi povrijedio pravo obrane,a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu.

Povreda kaznenog zakona postoji ako je kazneni zakon povrije đen u pitanju:1) je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo,2) ima li okolnosti koje isključuju krivnju,3) ima li okolnosti koje isključuju kazneni progon, a osobitoje li nastupila zastara kaznenog progona ili je progonisključen zbog amnestije ili pomilovanja ili je stvar većpravomoćno presuđena,4) je li glede kaznenog djela koje je predmet optužbeprimijenjen zakon koji se ne može primijeniti,

141

5) je li odlukom o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi,djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro naslobodi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnojmjeri, oduzimanju imovinske koristi ili oduzimanju predmetaprekoračena ovlast koju sud ima po zakonu,6) jesu li povrijeđene odredbe o uračunavanju pritvora,istražnog zatvora i izdržane kazne.

POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ČINJENIČNO STANJEPogrešno utvrđeno činjenično stanje postoji ako je sud kakvu odlučnučinjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad sadržaj isprava,zapisnika o izvedenim dokazima ili tehničkih snimki ozbiljnodovodi u sumnju pravilnost ili pouzdanost utvrđenja odlučnečinjenice.Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji ako sud kakvu odlučnučinjenicu nije utvrdio.

Presudu ne može pobijati: optuženik koji je priznao osnovanost optužbe, osim ako jekasnije saznao za dokaze o isključenju protupravnosti ilikrivnje, nepotpuno- stranka nije osporavala činjenicu presuda na temelju sporazuma stranaka.

Presuda se može pobijati zbog odluke o kazni, sudskoj opomeni,uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom zaopće dobro na slobodi, posebnim obvezama ili zaštitnom nadzorukad tom odlukom nije prekoračena zakonska ovlast ali sud nijepravilno odmjerio kaznu s obzirom na okolnosti koje utječu nato da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sudprimijenio ili nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, ooslobođenju od kazne, o djelomičnoj uvjetnoj osudi, o uvjetnojosudi ili sudskoj opomeni, zamjeni radom za opće dobro naslobodi, posebnim obvezama ili zaštitnom nadzoru, iako su za topostojali zakonski uvjeti.

Postupak o žalbiŽalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu udovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku ibranitelja radi davanja odgovora.

142

Nepravodobnu (i nedopuštenu (članak 464.) žalbu odbacit ćerješenjem predsjednik vijeća prvostupanjskog suda.

Primjerak žalbe dostavit će prvostupanjski sud protivnojstranci, koja može podnijeti odgovor na žalbu u roku od 8 dana.Žalbu će sa spisom prvostupanjski sud dostavitidrugostupanjskom sudu.Kada drugostupanjski sud zaprimi spis povodom žalbe na presuduza kazneno djelo za koje se kazneni postupak pokreće poslužbenoj dužnosti, prije dostave sucu izvjestitelju, spis ćedostaviti državnom odvjetniku. Državni odvjetnik vratit će spisu roku od osam dana. Predsjednik vijeća ne može biti sudacizvjestitelj.Drugostupanjski sud donosi odluku u sjednici vijeća.Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanjustvari. Stranka koja je prisutna sjednici izložit će u vremenukoje za to odredi predsjednik vijeća najvažnije dijelove žalbeodnosno odgovora na žalbu. Vijeće može od stranaka koje suprisutne na sjednici zatražiti potrebna objašnjenja u svezi sažalbenim navodima, a stranke mogu predložiti da se radi dopuneizvješća pročitaju pojedini spisi.Sjednica se može održati i u odsutnosti stranaka koje su o njojbile uredno izviještene, ako optuženik nije izvijestio sud opromjeni boravišta ili stana, može se održati sjednica vijećaiako on o sjednici nije bio izviješten.

Granice ispitivanja prvostupanjske presudeDrugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem sepobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 467.). Poslužbenoj dužnosti drugostupanjski sud mora uvijek ispitati: postoji li povreda odredaba kaznenog postupka i je lirasprava protivno odredbama ovog Zakona održana u odsutnostioptuženika i njegova branitelja, je li na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

Oduke drugostupanjskog suda po žalbiDrugostupanjski sud može odbaciti žalbu kao nepravovremenu ilinedopuštenu, ili odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditiprvostupanjsku presudu, ili ukinuti tu presudu i uputitipredmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, ilipreinačiti prvostupanjsku presudu.

143

O svim žalbama protiv iste presude drugostupanjski sud odlučujejednom odlukom.Žalba se odbacuje rješenjem kao nepravovremena ako se utvrdi daje podnesena nakon roka za podnošenje žalbe.Žalba se odbacuje rješenjem kao nedopuštena ako se utvrdi da ježalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena na podnošenje žalbeili osoba koja se odrekla žalbe ili odustala od žalbe ili akožalba po zakonu nije dopuštena.Drugostupanjski sud presudom će odbiti žalbu kao neosnovanu ipotvrditi prvostupanjsku presudu kad utvrdi da ne postojerazlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede zakona.Drugostupanjski sud će, prihvaćajući žalbu ili po službenojdužnosti, rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu i uputitipredmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku akoutvrdi da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka,osim slučajeva iz članka 486. stavka 1. ovog Zakona, ili akosmatra da zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnogstanja treba naložiti novu raspravu pred prvostupanjskim sudom.Drugostupanjski sud će po službenoj dužnosti ukinutiprvostupanjsku presudu kojom se optuženik proglašava krivimDrugostupanjski sud može naložiti da se nova rasprava predprvostupanjskim sudom održi pred potpuno izmijenjenim vijećem.Drugostupanjski sud, kad za to postoje osobito važni razlozi,može uputiti predmet drugom stvarno nadležnom prvostupanjskomsudu iz svoje nadležnosti.Drugostupanjski sud može i samo djelomično ukinutiprvostupanjsku presudu ako se pojedini dijelovi presude moguizdvojiti bez štete za pravilno suđenje.Ako drugostupanjski sud pri razmatranju žalbe ustanovi da je zasuđenje u prvom stupnju stvarno nadležan, ukinut ćeprvostupanjsku presudu, predmet uputiti nadležnom vijeću i otome izvijestiti prvostupanjski sud.

Drugostupanjski sud će, prihvaćajući žalbu ili po službenojdužnosti, presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako utvrdida su odlučne činjenice u prvostupanjskoj presudi pravilnoutvrđene i da se s obzirom na utvrđeno činjenično stanje popravilnoj primjeni zakona ima donijeti drukčija presuda, aprema stanju stvari i u slučaju povreda.

2. Žalba protiv presuda drugostupanjskog suda

144

Protiv drugostupanjske presude dopuštena je žalbatrećestupanjskom sudu samo ako je:1) drugostupanjski sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora ili jepotvrdio prvostupanjsku presudu kojom je izrečena takva kazna;2) drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu kojomje optuženik oslobođen optužbe i izrekao presudu kojom seoptuženik proglašava krivim.O žalbi protiv drugostupanjske presude rješava trećestupanjskisud u sjednici vijeća prema odredbama koje su propisane zadrugostupanjski postupak.

3. Žalba protiv rješenja

Protiv rješenja državnog odvjetnika, suca istrage i drugihrješenja prvostupanjskog suda, stranke i osobe čija su pravapovrijeđena mogu podnijeti žalbu uvijek kad u ovom Zakonu nijepropisano da žalba nije dopuštena.

Protiv rješenja Vrhovnog suda žalba nije dopuštena.Žalba se podnosi tijelu koje je donijelo rješenje.Ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, žalba protiv rješenjapodnosi se u roku od tri dana od dana dostave rješenja.

O žalbi protiv rješenja odlučuje sud u sjednici vijeća.O žalbi protiv rješenja suca istrage, odlučuje vijeće istogsuda, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.Rješavajući o žalbi, sud može rješenjem: odbaciti žalbu kao nepravovremenu ili kao nedopuštenu, odbiti žalbu kao neosnovanu ili prihvatiti žalbu ili povodom žalbe rješenjem preinačitiili ukinuti i prema potrebi predmet uputiti na ponovnoodlučivanje.

Ispitujući žalbu, sud će po službenoj dužnosti paziti je lirješenje donijelo ovlašteno tijelo, postoji li povreda odredabakaznenog postupka te je li povrijeđen kazneni zakon na štetuokrivljenika.

IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI zahtjev za obnovu kaznenog postupka

145

zahtjev za zaštitu zakonitosti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude

Izvanredni pravni lijekovi imaju karakter iznimnosti. To značida ne postoji pravo na podnošenje izvanrednih pravnih lijekovajer su oni iznimka koja je rezervirana samo za izvanrednepogreške.Izvanredni pravni lijekovi nemaju značajke potpunog pravnoglijeka (pobijanje presude moguće je samo iz strogo propisanihosnova.Kod izvanrednih pravnih lijekova sužen je krug ovlaštenika(tako zahtjev za obnovu postupka mogu podnijeti samo stranke ibranitelj, zahtjev za zaštitu zakonitosti samo državniodvjetnik, a zahtjev za izvanredno preispitivanje presude samoosuđenik i branitelj.Kod izvanrednih pravnih lijekova vrijedi zabrana reformacije inpeius.

ZAHTJEV ZA OBNOVU KAZNENOG POSTUPKA je izvanredni, nedevolutivni, nepotpuni, nesuspenzivni idvostrani pravni lijek kojim ovlaštenici zahtijevajuobnavljanje pravomoćno završenog kaznenog postupka. izvanredni – podnosi se protiv pravomoćne sudske odluke nedevolutivni – njemu ne odlučuje viši sud većizvanraspravno vijeće suda koji je u prijašnjem postupku sudiou prvom sstupnju nepotpun – ne može se izjaviti zbog svih osnova zapobijanje sudske odluke, u pravilu zbog pogrešno ili nepotpunoutvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog novih činjenica ilidokaza koji se odnose na odluku o krivnji nesuspenzivan – ne odlaže izvršenje pobijane odluke dvostran – mora se dostaviti protivnoj stranci koja imapravo podnijeti odgovor na zahjev.

Kazneni postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ilipravomoćnom presudom može se na zahtjev ovlaštene osobeobnoviti samo u slučajevima i uz uvjete propisane u Zakonu.Pravomoćna presuda može se preinačiti glede odluke o kazni ukorist osuđenika i u slučajevima i pod uvjetima propisanimaposebnim zakonom.

146

Kazneni postupak u kojem je osoba osuđena u odsutnosti , anastupila je mogućnost da joj se ponovno sudi u njezinojprisutnosti, obnovit će se i izvan uvjeta predviđenih Zakonom,ako osuđenik ili njegov branitelj podnesu zahtjev za obnovupostupka u roku od jedne godine od dana kada je postao dostupansudbenoj vlasti Republike Hrvatske. U rješenju kojim se dopušta obnova kaznenog postupka sud ćeodrediti da se osuđeniku dostavi optužnica ako mu prije nijedostavljena, a može odrediti da se stvar vrati u stanjeistrage, odnosno da se provede istraga ako je nije bilo.

Pravomoćna presuda može se preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako:1) je u dvjema presudama ili u više presuda protiv istogosuđenika izrečeno više kazni, a nisu primijenjene odredbe oodmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju,2) je pri izricanju jedinstvene kazne primjenom odredaba ostjecaju uzeta kao utvrđena i kazna koja je već obuhvaćena ukazni izrečenoj prema odredbama o stjecaju u kakvoj prijašnjojpresudi,3) se pravomoćna presuda kojom je za više kaznenih djelaizrečena jedinstvena kazna ne bi mogla u jednom dijelu izvršitizbog amnestije, pomilovanja ili iz drugih razloga,4) se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nijebilo kad se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako supostojale, a one bi očito dovele do blaže osude.

Ako je postupak pravomoćno obustavljen prije podnošenjaoptužnice, na zahtjev ovlaštenog tužitelja može se dopustitiobnova postupka ako se podnesu novi dokazi na temelju kojih sesud može uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanjepostupka.ako je do propuštanja roka došlo zbog više sile ili drugihneskrivljenih okolnosti, ovlašteni tužitelj može u roku od tridana od prestanka tih okolnosti podnijeti zahtjev za obnovupostupka. Nakon isteka mjesec dana od dana propuštanja zahtjevza obnovu postupka ne može se podnijeti.Ako je do propuštanja roka došlo zbog stegovnog djela državnogodvjetnika koje je utvrđeno odlukom Državnoodvjetničkog vijećaovlašteni tužitelj može u roku od mjesec dana od dana donošenjaodluke Državnoodvjetničkog vijeća, a najkasnije u roku od šest

147

mjeseci od propuštanja roka podnijeti zahtjev za obnovupostupka.Kazneni postupak pravomoćno obustavljen do početka raspravemože se obnoviti kad je državni odvjetnik odustao od progona, aoštećenik progon nije preuzeo, ako se dokaže da je do odustankadošlo zbog kaznenog djela zlouporabe službenog položajadržavnog odvjetnika ili zbog kaznenog djela prisile premapravosudnom dužnosniku. Ako je postupak obustavljen zbog toga što je oštećenik kaotužitelj odustao od progona ili što se po zakonu smatra da jeodustao, oštećenik kao tužitelj ne može tražiti obnovupostupka.

Kazneni postupak završen pravomoćnom presudom može se obnoviti u koristosuđenika bez obzira je li prisutan, ako:1) se dokaže da je presuda utemeljena na lažnoj ispravi, snimciili lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača,2) se dokaže da je do presude došlo zbog kaznenog djeladržavnog odvjetnika, suca, suca porotnika, istražitelja ilidruge osobe koja je obavljala dokazne radnje,3) se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji susami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni daprouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinuosudu po blažem kaznenom zakonu,4) je osoba za isto djelo više puta osuđena ili ako je višeosoba osuđeno zbog istog djela koje je mogla počiniti samojedna osoba ili neke od njih,5) se u slučaju osude za produljeno kazneno djelo ili za drugokazneno djelo koje na temelju zakona obuhvaća više istovrsnihradnji iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi kojipokazuju da osuđenik nije učinio radnju koja je obuhvaćenadjelom iz osude, a postojanje tih činjenica moglo bi bitnoutjecati na odmjeravanje kazne.

Kazneni postupak može se iznimno obnoviti na štetu okrivljenika ako jepostupak dovršen pravomoćnom presudom kojom se optužba odbija ako:1) je do presude kojom se optužba odbija došlo zbog stvarnenenadležnosti suda, a ovlašteni tužitelj pokrene postupak prednadležnim sudom i istodobno zatraži obnovu postupka,

148

2) je postupak vođen bez ovlaštenog tužitelja i zbog togadonesena presuda kojom se optužba odbija, a ovlašteni tužiteljzatraži obnovu postupka,3) je presuda donesena jer je tužitelj od početka do završetkarasprave odustao od optužbe, a dokaže da je do odustajanjadošlo zbog kaznenog djela zlouporabe službenog položajadržavnog odvjetnika ili zbog kaznenog djela prisile premapravosudnom dužnosniku,4) nije bilo potrebnog prijedloga ili odobrenja za vođenjepostupka pa je zbog toga došlo do presude kojom se optužbaodbija, a prijedlog ili odobrenje naknadno budu dani.Zahtjev za obnovu postupka mogu podnijeti stranke i branitelj,a nakon smrti osuđenika, državni odvjetnik i srodnik u ravnojlozi, bračni i izvanbračni drug, zakonski zastupnik,posvojitelj, posvojenik... (osobe iz članka 464. st.2)., jer senakon pravomoćnosti saznalo za nove činjenice dokaze iokolnosti koje bi bitno utjecale na donošenje drugačije sudskeodluke u pogledu krivnje ili kvalifikacije djela (no ne zbogblaže ili strože kazne).Zahtjev za obnovu može se podnijeti i nakon što je osuđenikizdržao kaznu i bez obzira na zastaru, oprost ili pomilovanje.O zahtjevu za obnovu odlučuje vijeće suda koji je u prijašnjempostupku sudio u 1 stupnju.Zahtjev za obnovu kaznenog postupka je izvanredni pravni lijek,a ne obnova kaznenog postupka.U rješenju kojim se dopušta obnova kaznenog postupka sud ćeodlučiti da se odmah odredi nova rasprava ili da se stvar vratiu postupak optuživanja.

ZAHTJEV ZA ZAŠTITU ZAKONITOSTIProtiv pravomoćnih sudskih odluka Glavni državni odvjetnik možepodignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti ako je povrijeđenzakon.Glavni državni odvjetnik će podignuti zahtjev za zaštituzakonitosti protiv sudske odluke donesene u postupku na načinkoji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i slobodazajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom. ( ne izbog činjeničnih pitanja!!!)Zahtjev za zaštitu zakonitosti ne može se podignuti protivodluke s kojom je odlučeno o zahtjevu za zaštitu zakonitosti.

149

O zahtjevu za zaštitu zakonitosti odlučuje Vrhovni sud RH:a) ako je neosnovan, VSRH će ga odbiti, ako utvrdi da nepostoji povreda zakona koju ističe Glavni državni odvjetnik.b) ako je osnovan ovisi o prirodi povrede, VSRH će preinačitipravomoćnu odluku ili će ju ukinuti u cijelosti ili djelomičnote predmet vratiti na ponovnu odluku ili suđenjeprvostupanjskom ili višem sudu.c) ako VSRH ustanovi da je zahtjev podignut na štetuokrivljenika osnovan, samo će presudom utvrditi da postojipovreda zakona, ne dirajući pritom u pravomoćnu odluku(tzv.deklaratorna presuda).

ZAHTJEV ZA IZVANREDNO PREISPITIVANJE PRAVOMOĆNE PRESUDEPodnose ga osuđenik i njegov branitelj protv pravomoćne presudekojom je osuđenik osuđen na kaznu zatvora ili kaznumaloljetničkog zatvora ili mu je određen prisilni smještajprema članku 554. stavku 1. ovog Zakona, može podnijeti zahtjevza izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povredezakona u slučajevima predviđenim ovim Zakonom ili ako jepravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenjetemeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom,međunarodnim pravom ili zakonom.Osuđenik koji se nije koristio redovitim pravnim lijekom protivpresude ne može podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanjepravomoćne presude, osim ako je drugostupanjskom presudomumjesto oslobođenja od kazne, rada za opće dobro na slobodi,uvjetne osude, sudske opomene ili novčane kazne izrečena kaznazatvora ili djelomična uvjetna osuda, odnosno umjesto odgojnemjere kazna maloljetničkog zatvora.Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne možese podnijeti protiv presude Vrhovnog suda.

O zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presudeodlučuje Vrhovni sud.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomo ćne presude može se podnijeti zbog:1) povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene učlanku 469. točki 1. do 4. ovog Zakona ili zbog povrede iztočke 5. toga članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi naodluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama,

150

zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinskekoristi ili predmeta,2) povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468.stavku 1. točki 1., 5., 9. i 10., odnosno u članku 468. stavku2. ovog Zakona, ili zbog sudjelovanja u odlučivanju u drugom,odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se moraoizuzeti (članak 32. stavak 1.), ili zbog toga što jeokrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da naraspravi upotrebljava svoj jezik (članak 8.),3) povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili zbogpovrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako jeta povreda mogla utjecati na presudu.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude mogupodnijeti osuđenik i branitelj u roku od mjesec dana odprimitka pravomoćne presudeZahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosise prvostupanjskom sudu.Zahtjev koji je podnesen nepravovremeno ili ga je podnijelaneovlaštena osoba ili je podnesen u slučaju osude na kaznu ilimjeru zbog koje se zahtjev ne može podnijeti (članak 515.stavak 1.) ili po zakonu nije dopušten (članak 515. stavak 2. i3.), odbacit će rješenjem predsjednik vijeća prvostupanjskogsuda ili Vrhovni sud.

POSEBNOSTI KAZNENOG POSTUPKA PO PRIVATNOJ TUŽBIPrivatna tužba podnosi se nadležnom sudu u dovoljnom brojuprimjeraka za sud i okrivljenika.

Kad sudac pojedinac primi privatnu tužbu, prethodno ćeispitati:1) da li je nadležan,2) da li je podnesena od ovlaštenog tužitelja,3) da li je propisno sastavljena (članak 524.),4) postoje li razlozi iz članka 355. stavka 1. točki 1. do 4.ZKP-a.Ako sudac pojedinac ustanovi da privatna tužba nije propisnosastavljena (članak 524.), vratit će je privatnom tužitelju dau roku od osam dana ispravi nedostatke. Pritom će se privatnitužitelj upozoriti. Ako privatni tužitelj propusti određeni

151

rok, privatna tužba će se odbaciti. Protiv ovog rješenjadopuštena je žalba. O žalbi odlučuje viši sud.U postupku po privatnoj tužbi pripremno ročište se ne provodi!!Rasprava se može održati ako i ne dode privatni tužitelj kojiima prebivalište izvan područja suda kojem je podnesenaprivatna tužba ako je sudu stavio prijedlog da se raspravaodrži u njegovoj odsutnosti.

IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA Za kaznena djela za koja je propisana novčana kazna ili kaznazatvora do pet godina, a za koja nije nadležno vijeće, te zakoja je saznao na temelju vjerodostojnog sadržaja kazneneprijave, može državni odvjetnik u optužnici zatražiti da sudizda kazneni nalog u kojem će okrivljeniku izreći određenukaznu ili mjeru bez provođenja rasprave. Državni odvjetnik može zatražiti izricanje jedne ili više odsljede ćih kazni ili mjera: 1) novčanu kaznu u visini od deset do sto prosječnih dnevnihprihoda u Republici Hrvatskoj odnosno trideset do sto dnevnihiznosa u Republici Hrvatskoj,2) uvjetne osude s izricanjem kazne zatvora do jedne godine ilinovčane kazne, ili sudske opomene,3) oduzimanja imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom iobjavljivanja presude s kaznenim nalogom u sredstvima javnogpriopćavanja,4) zabrane upravljanja motornim vozilom do dvije godine,odnosno oduzimanja predmeta.

Pravnoj osobi se mogu u kaznenom nalogu izreći sljedeće kazneili druge mjere:1) novčana kazna do 2.000.000,00 kuna,2) uvjetna osuda s novčanom kaznom,3) oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom iobjavljivanje presude s kaznenim nalogom u sredstvima javnogpriopćavanja.Ako je oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev, državniodvjetnik predložit će da sud odluči o tom zahtjevu. Ako sud nedosudi imovinskopravni zahtjev, izreći će oduzimanje imovinskekoristi pribavljene kaznenim djelom.

152

Ako se sa zahtjevom složi, sudac pojedinac će presudom izdatikazneni nalog.U presudi o kaznenom nalogu navest će se samo da se prihvaćazahtjev državnog odvjetnika te okrivljeniku, čiji osobni podacimoraju biti jasno određeni, izriče kazna ili mjera iz zahtjeva.Izreka presude o kaznenom nalogu obuhvaća podatke iz članka459. stavak 1. do 3. ovog Zakona, uključujući i odluku oimovinskopravnom zahtjevu, ako je bio postavljen. Uobrazloženju će se samo navesti dokazi koji opravdavajuizdavanje kaznenog naloga.Ako je državni odvjetnik predložio oduzimanje imovinske koristipribavljene kaznenim djelom, a oštećenik je podnioimovinskopravni zahtjev, sud će dosuditi imovinskopravnizahtjev. Ako ne dosudi imovinskopravni zahtjev, oduzet ćeimovinsku korist pribavljenu kaznenim djelom, a oštećenika ćeuputiti da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.Kazneni nalog sadržava pouku okrivljeniku, te da će po protekuroka za prigovor, ako prigovor ne bude podnesen, kazneni nalogpostati pravomoćan i da će se izrečena kazna protivokrivljenika izvršiti.Kazneni nalog dostavlja se okrivljeniku i njegovu braniteljuako ga ima, te državnom odvjetniku i oštećeniku.Okrivljenik ili njegov branitelj mogu u roku od osam dana poprimitku podnijeti prigovor protiv kaznenog naloga u pisanomobliku. Prigovor ne mora biti obrazložen, u njemu se mogupredložiti dokazi u korist obrane. Okrivljenik se može odrećiprava na prigovor, ali od podnesenog prigovora nakonzapočinanja rasprave ne može odustati. Plaćanje novčane kazneprije isteka roka za prigovor ne smatra se odricanjem od pravana prigovor.Okrivljeniku koji iz opravdanih razloga propusti rok zapodnošenje prigovora predsjednik vijeća dopustit će povrat uprijašnje stanje.Ako sudac pojedinac ne odbaci prigovor kao nepravovremen ilipodnesen od neovlaštene osobe, dostavit će optužnicu optužnomvijeću radi ispitivanja.Sudac pojedinac odbacit će zahtjev za izdavanjem kaznenognaloga ako:1) postoje razlozi za obustavu postupka iz članka 380. ovogZakona,

153

2) se radi o kaznenom djelu za koje se takav zahtjev ne možepostaviti,3) je državni odvjetnik zatražio izricanje kazne ili mjere kojepo zakonu nije dopušteno.

IZRICANJE SUDSKE OPOMENEKad prema odredbama Kaznenog zakona dolazi u obzir izricanjesudske opomene, sud će tu kaznenopravnu sankciju izrećipresudom.U izreci presude kojom se izriče sudska opomena uz osobnepodatke o optuženiku navest će se da je optuženik kriv za djelokoje je predmet optužbe i zakonski naziv kaznenog djela.U obrazloženju presude sud će iznijeti kojim se razlozima vodiopri izricanju sudske opomene.Presuda kojom se izriče sudska opomena objavljuje se odmahnakon završetka rasprave s bitnim razlozima. Tom prilikom sudće upozoriti optuženika da mu se za kazneno djelo koje jepočinio ne izriče kazna, ali da prema pravilima ponašanja unjegovoj društvenoj sredini i načelima ćudoređa zaslužujeopomenu, koja će ga upozoriti da više ne čini kaznena djela.

POSTUPAK PREMA OKRIVLJENICIMA S DUŠEVNIM SMETNJAMA (od 2015.)Primjenjuje se u postupku prema osobama koje su u vrijemepočinjenja kaznenog djela bile neubrojive.. Pokreće se i vodisamo na zahtjev Državnog odvjetnika.Ako se tijekom istrage utvrdi da je okrivljenik u vrijemepočinjenja protupravnog djela bio neubrojiv te da je raspravnonesposoban zbog duševnih smetnji, istraga se neće prekinuti.

POSTUPAK ZA OPOZIV UVJETNE OSUDEKad je u uvjetnoj, odnosno djelomičnoj uvjetnoj osudi određenoda će se kazna izvršiti ako osuđenik ne vrati imovinsku korist,ne naknadi štetu ili ne udovolji drugim obvezama, a osuđenik uodređenom roku nije udovoljio tim obvezama, prvostupanjski sudprovest će postupak za opoziv uvjetne osude, odnosno djelomičneuvjetne na prijedlog ovlaštenog tužitelja ili oštećenika.Sudac koji za to bude određen ispitat će osuđenika, ako jedostupan, i provesti potrebne izvide radi utvrđivanja činjenicai prikupljanja dokaza važnih za odluku.Nakon toga će predsjednik vijeća zakazati sjednicu vijeća okojoj će izvijestiti tužitelja, osuđenika i oštećenika.

154

Nedolazak stranaka i oštećenika, ako su uredno obaviješteni, nesprečava održavanje sjednice vijeća.Ako sud utvrdi da osuđenik nije udovoljio obvezi koja mu jebila određena presudom, donijet će presudu kojom će opozvatiuvjetnu osudu, odnosno djelomičnu uvjetnu osudu i odreditiizvršenje izrečene kazne kod uvjetne osude, odnosno uvjetovanogdijela kazne kod djelomične uvjetne osude, ili odrediti novirok za udovoljenje obvezi, ili tu obvezu zamijeniti drugom iliosuđenika osloboditi obveze. Ako sud ustanovi da nema osnove zadonošenje koje od tih odluka, rješenjem će obustaviti postupakza opoziv uvjetne odnosno djelomične uvjetne osude.Ako sud ustanovi da nema osnove za opoziv uvjetne, odnosnodjelomične uvjetne osude, rješenjem će obustaviti taj postupak.

POSTUPAK ZA IZDAVANJE TJERALICE I OBJAVEAko se ne zna prebivalište ili boravište okrivljenika ilisvjedoka kad je to po odredbama ovog Zakona potrebno, tijelokoje vodi postupak će zatražiti od policije da okrivljenika ilisvjedoka potraže i da to tijelo obavijeste o njegovoj adresi.Izdavanje tjeralice može se naložiti kad se okrivljenik protivkojega je pokrenut postupak zbog kaznenog djela za koje seprogoni po službenoj dužnosti, nalazi u bijegu a postojirješenje o određivanju pritvora ili istražnog zatvora.Izdavanje tjeralice nalaže tijelo koje vodi postupak.Izdavanje tjeralice naložit će se i u slučaju bijegaokrivljenika iz ustanove u kojoj izdržava kaznu bez obzira navisinu kazne, odnosno pritvora, istražnog zatvora ili bijega izustanove u kojoj izdržava zavodsku mjeru.Nalog tijela koje vodi postupak ili upravitelja ustanovedostavlja se policiji radi izvršenja.Tjeralicu i objavu raspisuje policija nadležna prema mjestuonog državnog tijela pred kojim se vodi postupak, odnosnoustanove iz koje je pobjegla osoba na izdržavanju kazne,odnosno pritvora, istražnog zatvora ili zavodske mjere.Policija može raspisati i međunarodnu tjeralicu.

155