Sveučilište u Zagrebu

Ekonomski fakultet

Diplomski studij poslovne ekonomije

ULOGA DRŽAVE U DRUŠTVENOM PODUZETNIŠTVU

Diplomski rad

Marija Roglić

Zagreb, lipanj 2013.

Sveučilište u Zagrebu

Ekonomski fakultet

Diplomski studij poslovne ekonomije

ULOGA DRŽAVE U DRUŠTVENOM PODUZETNIŠTVU

THE ROLE OF GOVERNMENT IN SOCIAL

ENTREPRENEURSHIP

Diplomski rad

Marija Roglić, JMBAG 0130215202

Mentor: prof. dr. sc. Hrvoje Šimović

Zagreb, lipanj 2013.

Sažetak

U radu se raspravlja o ulozi države u poticanju društvenog poduzetništva. Pregledom

relevantne literature obrađene su vodeće definicije i prakse društvenog poduzetništva.

Definiran je položaj društvenog poduzetništva u teorijskoj tradiciji pojedinih disciplina te je

dano razgraničenje u odnosu na klasično poduzetništvo i djelovanje neprofitnih organizacija.

Obrađene su misije, vizije i vrijednosti na kojima se temelje društvena poduzeća kao i

primjeri dobrih praksi u svijetu, regiji i u Hrvatskoj. Na temelju obrađenih definicija i

primjera dobre prakse izvedena je definicija društvenog poduzetništva koja je korištena u

analizi uloge države kao potpornog stupa razvoju društvenog poduzetništva i kulture

društvenih poduzetnika. Analizirana je uloga države u kontekstu razvojne politike.

Predstavljen je pregled nacionalnih ekonomskih instrumenata koji koče razvoj društvenog

poduzetništva u lokalnim, nadasve u ruralnim sredinama. Kao radni primjer naveden je LAG

5. Na primjeru općine Orebić predstavljeni su osnovni problemi razvoja društvenog

poduzetništva na lokalnoj razini.

Ključne riječi: društveno poduzetništvo, razvojna politika, fiskalna politika, LAG 5, Orebić

Summary

This paper discuses the state role in social entrepreneurship. By reviewing relevant literature

it deals with prominent definitions and practices of social entrepreneurship. It defines the

position of social entrepreneurship in the theoretical tradition of particular disciplines and

gives the distinction in relation to classical entrepreneurship and in relation to the work of

non-profit organizations. It presents and discuses the mission, vision and values that underline

social entrepreneurs, as well as an example of good practices in the world, region and in

Croatia. Based on the analyzed definitions and examples of good practices an author’s

definition on social entrepreneurship derives and it is used in the analysis of the state’s role as

pillar in the development of social entrepreneurship and in the development of culture of

social entrepreneurs. The paper also discusses the state’s role in the context of development

policy. It gives an overview of national economic policies and instruments that hinder the

development of social entrepreneurship, especially in rural areas. LAG 5 is given as a

working example. On the example of Orebić municipality the author allocates basic problems

for the development of social entrepreneurship in rural areas.

Key words: social entrepreneurship, development policy, fiscal policy, LAG 5, Orebić

Sadržaj

1. Uvod ....................................................................................................................................... 2

2. Društveno poduzetništvo ........................................................................................................ 4

2. 1. Definicija društvenog poduzetnika ................................................................................. 8

2. 2. Položaj društvenog poduzetništva u teorijskoj tradiciji pojedinih disciplina ............... 10

2. 3. Razgraničenje društvenog poduzetništva od ostalih pojmova ..................................... 12

2. 4. Razlika društvenog i profitnog poduzetništva .............................................................. 16

2. 5. Temelji društvenog poduzetništva - misija, vizija i vrijednosti ................................... 19

3. Društveno poduzetništvo u svijetu i u zemljama regije ....................................................... 21

3. 1. Primjeri iz svijeta ......................................................................................................... 22

3. 2. Razvoj i perspektive društvenih poduzeća u regiji ....................................................... 27

3. 3. Društveno poduzetništvo u Hrvatskoj .......................................................................... 31

4. Uloga države i društveno poduzetništvo .............................................................................. 37

4. 1. Društveno poduzetništvo kao dio razvojne politike ..................................................... 40

4. 2. Makroekonomska razina .............................................................................................. 42

4. 3. Mikroekonomska razina ............................................................................................... 46

5. Zaključak .............................................................................................................................. 49

6. Popis literature ...................................................................................................................... 51

7. Popis slika ............................................................................................................................ 59

8. Popis tablica ......................................................................................................................... 60

9. Životopis ............................................................................................................................... 61

2

1. Uvod

Kvazikapitalističko društvo u kojem posljednje 23 godine živimo od samog se početka suočilo s

negativnim stranama kapitalizma, što zbog golemih ekonomskih gubitaka uzrokovanih ratom za

nezavisnost, što zbog neplanske, netransparentne i neadekvatno regulirane pretvorbe i

privatizacije, kako u devedesetima tako i u dvije tisućitima. Sve to dovelo je do produbljivanja

socijalnog i gospodarskog jaza koji je započeo u kasnim osamdesetima 20. stoljeća. Dok je

socijalizam barem jednim dijelom uspio poboljšati gospodarske razmjere u apsolutnom mjerilu,

nije uspio smanjiti relativno zaostajanje bivših jugoslavenskih država za zapadnim i sjevernim

susjedima (vidi Galbraith 1980: 17-18), kapitalizam jest omogućio približavanje razvijenim

državama, ali po cijenu stvaranja većeg socijalnog jaza. Učestali financijski šokovi doveli su

državu u situaciju u kojoj je sve teže pokriti troškove funkcioniranja socijalne države, a

istovremeno provoditi politiku koja će poticati gospodarski rast.

U takvom kontekstu javlja se pojam društvenog poduzetništva. Poduzetništva koje će promicati

poduzetničku okolinu s ciljem unaprjeđenja kvalitete življenja. Sada više nego ikada potrebna je

pravilna i ciljana razvojna te porezna politika ne bi li se potaknuo rast gospodarstva kroz

poduzetništvo koja obuhvaća u Hrvatskoj najranjivije socijalne skupine: dugotrajno nezaposlene,

žene s navršenih 40 godina, mlade bez radnog iskustva, nacionalne manjine te bivše ovisnike, sve

one koje statistika naziva teško zapošljivima.

Ova rad kroz dvije osnovne cjeline predstavlja što je to društveno poduzetništvo, kako ga

definiramo i klasificiramo te koje su to metode i prakse koji definiraju društvenog poduzetnika.

Na primjerima društvenih poduzeća u svijetu, regiji i Hrvatskoj autorica nastoji definirati potrebe

društvenih poduzetnika kada je u pitanju potpora institucionalnih dionika. U tom kontekstu

govorimo o ulozi države u društvenom poduzetništvu.

O društvenom poduzetništvu kao dijelu razvojne politike raspravlja se u kontekstu kombinirane

socijalne politike budući u Hrvatskoj ne postoji zasebno definiran pravni okvir djelovanja

društvenih poduzeća. Makroekonomska razina potpornih mehanizama društvenom poduzetništvu

odnosi se na dinamiku i vrste javnih prihoda i rashoda na nacionalnoj razini te na ulogu koji isti

3

imaju u poticanju društvenog poduzetništva. Osvrt je dan i na ulogu europskih fondova u

nacionalnoj politici poticaja i subvencija. Na primjeru LAG-a 5 predstavljeni su osnovni

problemi razvoja društvenih poduzeća u ruralnim sredinama, a za koji su direktno odgovorne

ekonomske politike vođene na nacionalnoj razini. Predstavljeni su postojeći porezni poticaji i

otvorena je polemika o potrebi za njihovim daljnjim poboljšanjima.

Poglavlje o mikroekonomskoj razini bavi se instrumentima ekonomske politike na lokalnoj

razini. Načinima modelima i strategijama kojima je moguće poticati društveno poduzetništvo u

lokalnim, nadasve u ruralnim sredinama.

U zaključku autorica donosi sintezu materije i zaključaka donesenih u tri središnja poglavlja ovog

rada zaključujući sa eventualnim smjernicama za vođenje nacionalne, u prvom redu ekonomske

politike u smjeru poticanja društvenog poduzetništva koja nema za cilj samo jačanje

gospodarstva već i smanjivanje jaza među pojedinim socijalnim kategorijama stanovništva, kao i

smanjivanje jaza između razvojnog stupnja ruralnih i gradskih sredina.

4

2. Društveno poduzetništvo

Većina ekonomista i akademske zajednice smatra poduzetništvo jednim od ključnih faktora

razvoja i blagostanja društva. Bez obzira radi li se o poduzetničkim aktivnostima koje su vođenje

učinkovitošću, inovacijama ili nečim trećim krajnji rezultat je: 1) niža stopa nezaposlenosti; 2)

povećana tendencija prihvaćanja inovacija i 3) ubrzane strukturne promjene u ekonomiji (Abu-

Safian 2012; 22). Poduzetništvo potiče konkurenciju povećavajući na taj način produktivnost i

zdravu ekonomsku kompetitivnost.

Kada govorimo o društvenom poduzetništvu u prvom redu mislimo na vrstu poduzetništva kojoj

primat ne predstavlja maksimizacija vrijednosti tvrtke ili maksimizacija profita već je glavni cilj

maksimizacija društvene koristi. To je područje na kojem poduzetnici kreiraju aktivnosti na način

koji će direktno pridonijeti stvaranju društvenih vrijednosti. Bitna karakteristika takvog rada jest

da poduzetnici nemaju namjeru stvarati osobni profit.

Pojam ''društvena ekonomija'' prvi put je upotrijebljen 1830. Upotrijebio ga je francuski

ekonomist Charles Dunoyer u knjizi ''Treatise on Social Economy'' u kojoj se zalagao za

moralniji, etičniji pristup ekonomiji. Značajnu ulogu imao je i J. S. Mill koji je pod pojmom

etičnost u ekonomiji porazumijevao sreću svih ljudi (Principles of Political Economy, 1848), a

velike je napore usmjeravao u proces usvajanja prvog zakona o zadrugama u svijetu u Velikoj

Britaniji 1852- godine. Rad ove dvojice autora nastavio je Leon Walras. Do kraja 19. stoljeća

tako su oblikovana osnovna načela/vrijednosti društvene ekonomije: demokratsko udruživanje i

djelovanje, solidarnost i suradnja (Petričević 2012; 13)

U 19. stoljeću zadruge su imale vodeću ulogu u sektoru društvene ekonomije, te su bile jedan od

najstarijih i najraširenijih oblika društvenih poduzeća. U 20. stoljeću u zemljama središnje i

istočne Europe koje su bile usko povezane sa sustavom Sovjetskog saveza i centraliziranom

ekonomijom, država je jedina provodila ekonomske aktivnosti. Premda su postojali neki tipovi

zadrugarstva demokratski principi i otvoreno članstvo bili su u potpunosti neprihvaćeni.

(Monzon, Chaves 2008; 3).

5

Društveno poduzetništvo svoj procvat doživljava u 80-tim godinama 20. stoljeća kada se donose

prve značajnije strategije i regulative. Pojam društvenog poduzeća upotrijebljen je u Velikoj

Britaniji prilikom izrade ''EU Job Creation'' programa početkom 1980-ih. Europska komisija

1989. godine objavljuje publikaciju ''Businesses in the Economie Sociale sector: Europe's frontier

free market''. Iste se godine sponzorira prva konferencija o društvenoj ekonomiji održanoj u

Parizu te osniva Social Economy Unit.

U Portugalu (Perista, Nogueira 2006) se socijalno poduzetništvo javlja 1997. godine pod

nazivom ''socijalne zadruge solidarnosti'' s fokusom na pružanje usluga u cilju poticanja

integracije diskriminiranih i ranjivih skupina društva (djece, invalida, socijalno ugroženih

obitelji i sl. ). Portugalske socijalne zadruge također imaju ograničenje distribucije profita

svojim članovima, a članovi zadruga dolaze iz redova korisnika njihovih usluga, djelatnika i

volontera. Koncept socijalnog poduzetništva u Portugalu je još uvijek slabo prisutan u policy

i znanstvenim istraživanjima. U Portugalu, sistem socijalne sigurnosti temelji se na

podijeljenoj ulozi i odgovornosti između države (kroz javna tijela i lokalnu upravu) te

nevladinog i neprofitnog sektora gdje je jasno artikulirana tendencija komplementarnosti s

ciljem razvijanja različitih vidova socijalne zaštite (javne, socijalne, zadružne i privatne

profitno orijentirane organizacije) kao zamjena ili nadopuna državne inicijative u području

socijalne zaštite (Perić 2011; 6).

''U Italiji stvari se bitno mijenjaju usvajanjem talijanskog Zakona o socijalnim zadrugama

(cooperative sociale) 1991. godine. J. Gregory Dees 1995. održava prva predavanja o

društvenom poduzetništvu. Danas je društvena ekonomija zastupljena u otprilike 30 poslovnih

škola u SAD-u. '' (Petričević 2012; 14).

Koncept socijalnog poduzetništva u Poljskoj je još uvijek u nastajanju – ne postoji

opće prihvaćena definicija socijalnog poduzetništva koja bi se temeljila na konceptu trećeg

sektora, neprofitnog sektora i zadruga (EMES, 2008). Specifičnost socijalnih poduzeća, u

odnosu na treći sektor, jest činjenica da neprofitne organizacije i zadruge ostvaruju profit ali ga

ne nastoje maksimizirati, nego se više fokusiraju na opći interes zajednice. Socijalna

poduzeća još su uvijek marginalizirana u javnim raspravama i samo djelomično integrirana u

zakonodavni okvir. Većina socijalnih poduzeća u Poljskoj djeluje unutar zakona o udrugama

6

i dobrotvornim organizacijama, zakladama i zadrugama npr., ''Socijalni integracijski centar'' ili

''Klub nezaposlenih''. U Poljskoj je također nedavno uveden novi pravni oblik, posebno usmjeren

na integraciju rada socijalnih poduzeća (Zakon o socijalnim zadrugama) koji je usvojen 2006.

godine koji omogućava različitim društvenim skupinama udruživanje u socijalne zadruge

(bivši osuđenici, dugotrajno nezaposleni, bivši ovisnici o drogama i alkoholu…). Ovaj zakon

predstavlja važnu inovaciju u području kreiranja politika za zapošljavanje diskriminiranih

skupina društva. Socijalne zadruge mogu obavljati zadatke od javnog interesa (slično kao

udruge i zaklade) i proizvoditi dobra i usluge na neprofitnoj osnovi. U Poljskoj postoji

nekoliko javnih shema na nacionalnoj razini za podršku razvoja trećeg sektora i socijalnih

poduzeća. Javni fond za inicijative građana kreiran je za razdoblje od 2005-2007, kroz koji su

dodijeljena sredstva u iznosu od 1. 000 do 50. 000 eura preko 1. 300 udruga i zaklada. Također,

postoji i posebna javna shema za razvoj socijalnih zadruga, pod nazivom ''osnivački kapital

za nova socijalna poduzeća'' koje distribuira ''Regionalni fond za socijalnu ekonomiju'' koji je

djelovao do 2004. , a od 2006. godine zamjenjuju ga ''Centri za podršku socijalnim

zadrugama'' koji podržavaju tekuće aktivnosti socijalnih zadruga. Ovih centara podrške ima

11 u Poljskoj, svaki od njih raspolaže iznosom od oko 40. 000 eura za davanje potpore i

pružanje podržavajućih aktivnosti socijalnim zadrugama. Nekoliko poljskih sveučilišta nudi

programe edukacije za voditelje i zaposlenike socijalnih poduzeća (npr. Poslijediplomski

studij za postojeće i buduće menadžere u socijalnim poduzećima koji je kombiniran s nizom

zimskih i ljetnih škola o socijalnim poduzećima na kojima sudjeluju domaći i inozemni

polaznici i predavači) (Perić 2011; 6).

Ono što treba naglasiti kada govorimo o društvenom poduzetništvu činjenica je da u stručnoj

literaturi ta problematika nije zastupljena pod jednim terminom već se odnosi i na pojmove kao

što su socijalno gospodarstvo, socijalna ekonomija, socijalno poduzetništvo. Neki smatraju

društveno poduzetništvo djelom trećeg sektora budući društvena poduzeća uglavnom čine dio

nevladinog odnosnog neprofitnog sektora. Primjer toga je i Autonomni centar ACT koji je dosada

pripomogao otvaranje 4 društvena poduzeća: Act Printlab d. o. o. , Act Konto d. o. o. , Socijalna

zadruga Humana Nova i Centar za eko društveni razvoj CEDRA Čakovec.

7

Europski parlament u Rezoluciji o društvenoj ekonomiji (2008/2250 (INI)) definira da ''društvena

ekonomija ujedinjuje dobit i solidarnost, omogućava stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, čuva

socijalnu, ekonomsku i regionalnu koheziju, proizvodi društveni kapital, promiče aktivno

građanstvo, solidarnost i gospodarstvo, pri čemu su ljudi na prvom mjestu''.

Osnovna razlika u društvenoj ekonomiji je pitanje raspodjele i stvaranja profita. Jedan od

najpoznatijih društvenih poduzetnika u svijetu i dobitnik Nobelove nagrade za mir navodi jedan

nadasve svojstven pristup društvenom poduzetništvu. ''Svugdje gdje je moguće, pod uvjetom da

se ne ugrožavaju postavljeni društveni ciljevi, društvena poduzeća morala bi ostvarivati dobit iz 2

razloga: radi povrata ulaganja i radi potpore postizanju dugoročnih društvenih ciljeva''(Yunus

2010 41-2).

Jedna od često korištenih definicija govori da se ''društvena ekonomija razumije kao prostor za

izgradnju nekog subjekta koji, kroz razna udruživanja, promišljeno i kreativno pokušava objasniti

kontekst deinstitucionalizacije u kojem on/ona djeluje i živi'' (La Serna 2009 u Petričević 2012;

15). U kontekstu prakse to bi značilo da sektor društvene ekonomije možemo opisati kao ''skup

formalno organiziranih poduzeća, s autonomijom upravljanja i odlučivanja i otvorenošću za

zajednicu, osnovanih s ciljem zadovoljavanja potreba svojih članova i zajednice kroz

gospodarske djelatnosti gdje procesi donošenja odluka i distribucija dobiti između članova nisu

izravno vezani uz uloge ili članarine svakog člana'' (Monzon, Chaves 2008; 5). (Petričević 2012;

15).

8

2. 1. Definicija društvenog poduzetnika

Ono što društvenog poduzetnika razlikuje od klasičnog poduzetnika jest njegov krajnji cilj.

Društveni poduzetnik orijentiran je na maksimizaciju društvene koristi, klasični poduzetnik

orijentiran je na maksimizaciju profita. To je idejni i polazišni koncept društvenog poduzetnika

kao i ideja društvenog poduzetništva međutim u literaturi nailazimo na različiti opseg značenja te

ideje. Prema Dees i ostali (2001; 5) društveni poduzetnici/-ce su oni pojedinci koji u društvenom

sektoru uzrokuju promjene s tim da:

prihvate kao poslanstvo ostvarivanje i očuvanje društvenih vrijednosti; za društvene

poduzetnike je poslanstvo društvenog/socijalnog poboljšanja prioritet, a ne ostvarivanje

profita.

prepoznavaju i snalažljivo iskorištavaju nove prilike da bi služili svojem poslanstvu; gdje

drugi vide probleme, društveni poduzetnici vide mogućnosti. Imaju viziju kako postići

svoje ciljeve i odlučni su da ih postignu;

posvećeni su procesu kontinuirane inovacije, prilagođavanja i učenja; društveni

poduzetnici traže inovativne načine kako bi njihovi društveni podvizi stvorili

društvenu/socijalnu vrijednost i kako bi pridobili potrebne resurse i financijska sredstva za

kreiranje te vrijednosti;

djeluju odvažno, bez obzira na ograničenost sredstava koji su im trenutačno dostupni;

znaju napraviti više od manje i vješti su u pridobivanju sredstava od drugih. Istražuju sve

mogućnosti izvora sredstava;

imaju snažan osjećaj odgovornosti prema ljudima koji rade za njih, i za rezultate;

pokušavaju osigurati društvena/socijalna poboljšanja za svoje korisnike i njihovu

zajednicu, isto tako pokušavaju osigurati atraktivan društveni i/ili financijski povrat

investitorima.

9

Ukratko, društveni poduzetnik otvara društvena poduzeća ne bi li ostvario određeni

društveni/socijalni cilj i omogućio poboljšanja u zajednici. On je inovativan, snalažljiv i traži

svaku priliku ne bi li postigao svoj cilj. Dohodak stječe na komercijalan način, a dobit

raspodjeljuju na socijalan način.

Prema Brinckerhoffu (2000; 31) razvijanje posla nije ništa novo, još je manje nešto posebno

inovativno kod neprofitnih organizacija, budući je već puno udruga razvilo nekakav posao. On

smatra kako bi društveni poduzetnici/-ce trebali imati sljedeće karakteristike:

stalno traže nove načine služenja svojim korisnicima ne bi li dodali vrijednost svojim

uslugama;

spremni su prihvatiti razuman rizik u korist svojih korisnika;

shvaćaju razliku između potreba i želja;

shvaćaju da su sve alokacije izvora sredstava u biti gospodarsko investiranje;

razmatraju društveni i financijski povrat svake investicije;

na prvom mjestu im je poslanstvo, premda znaju da bez novca nema nikakvog poslanstva.

(Kravcar 2005; 16-7).

Analiziramo li ove dvije definicije možemo zaključiti kako je društveni poduzetnik osoba koja

djeluje u neprofitnom sektoru, a za postizanje ciljeva svoje neprofitne organizacije koristi

poslovne metode. U tom kontekstu možemo predsjednicu udruge koja se u upravljanju svojom

udrugom koristi poslovnim metodama a sredstva prikuplja komercijalnim poslovanjem također

gledati kao društvenu poduzetnicu. Na isti način možemo i vlasnike zadruge koji se bave

društveno korisnim radom u komercijalne svrhe gledati kao društvene poduzetnike. I jednima i

drugima treba biti zajednička inovativnost, primjena poslovnih metoda i usmjerenost ka stvaranju

društvenog kapitala, odnosno kreiranje pozitivnih društvenih promjena.

10

2. 2. Položaj društvenog poduzetništva u teorijskoj tradiciji pojedinih

disciplina

Kao što je već rečeno društveno poduzetništvo od ostalih organizacijskih oblika u prvom se redu

razlikuje prema svojem društvenom poslanstvu s naglaskom na inovacijama i općoj tržišnoj

usmjerenosti. Ako analiziramo Yunusovo stajalište (2010; 74-7) u pogledu društvenog

poduzetništva uviđamo da je dosta kritičan naspram ekonomske teorije tvrdeći kako ona ne

pronalazi prostora za ljude koji preživljavaju vlastitim radom na način da svoje proizvode i

usluge prodaju neposredno onima koji ih traže. A točno to, prema Yunusu rade upravo siromašni.

Kritičan je naspram pristupa ekonomije koja ne poznaje pojmove muško, žensko i dijete, kao da

oni niti ne postoje. Ekonomisti se čovjeku približavaju samo u tematici o radu, kao da je on

ropsko biće koje samo želi raditi za vlasnike i voditelje poduzeća. Yunus smatra da bi se razvojne

strategije morale usredotočiti na ljude, njihove ideje i djelatnosti, a ne na gomilanje dobara.

Prema Yunusu imamo dvije vrste društvenog poduzetništva. Prva se usredotočuje na društvene

koristi i njezin cilj nije maksimizacija dobit. Druga vrsta su poduzeća koja žele maksimirati dobit,

no to su poduzeća u vlasništvu siromašnih ljudi (Yunus 2010; 46).

Društveno poduzetništvo može se podvesti pod brojne teoretske okvire,kao i u različite

politološke poglede na svijet, ono je nesumnjivo veoma obećavajući put ka stvaranju društvenih

promjena.

Kada govorimo o vrstama društvenog poduzeća ona se u prvom redu dijele prema svojim

aktivnostima i tu se susrećemo sa Fowlerovom tipologijom koja se bavi temeljnim poslanstvom

društvenog poduzeća (Kravcar 2005; 21):

1. Integrirano društveno poduzetništvo; u kojem je ekonomska logika oblikovana na način

da se naglasak stavlja na društvene rezultate, dobit pored toga stvara samo novu korist u

društvenom pogledu. Ovaj tip naglašava važnost osnovnog poslanstva pojedinih

neprofitnih organizacija, budući im je temeljni cilj da se kreira pozitivna financijska i

društvena komponenta.

11

2. Reinterpretativno društveno poduzetništvo; promatra u prvom redu situacije gdje pojedina

neprofitna organizacija sa svojim mogućnostima, proizvodima i uslugama smanjuje

troškove ili pomaže povećati prihode drugoj organizaciji koja nije povezana s osnovnim

poslanstvom društvenog poduzeća.

3. komplementarno društveno poduzetništvo; uključuje odnosno temelji se na posebnim

neprofitnim organizacijama koji djeluju profitno (stvaraju,kupuju) ne bi li taj prihod

direktno podupirao prvotno poslanstvo organizacije.

Druga podjela društvenih poduzeća temelji se na Nichollsu (Vavpotič 2011; 20). Kao i Fowler i

Nicholls razlikuje tri vrste društvenih poduzeća: stabilna, integrirani i vanjska pri čemu ih

razlikuje prema povezanosti tržišnog i društvenog rada.

1. Ustaljena poduzeća imaju gospodarske aktivnosti usklađene s društvenim programima.

2. Integrirana društvena poduzeća uključuju društvene programe koji su na neki način

povezani s osnovnom gospodarskom djelatnošću, u prvom redu da dijele troškove. Pritom

nije zanemarivo da je moguće kasnije pronaći komercijalna tržišta s ponudom društvenih

proizvoda. Možemo reći da su komercijalno i društveno tržište u sinergiji.

3. Vanjsko društveno poduzeće često osnivaju organizacije ne bi li financirale društvene

programe i operativne troškove. Svakako je bitno pitanje koja mjerila mora društveno

poduzeće imati da bi imalo status društvenog poduzeća.

Na temelju ove dvije glavne podjele i brojnih članaka na ovu tematiku može se zaključiti da

postoje dvije osnovne škole društvenog poduzetništva. Prva zagovara teoriju prema kojoj

društveno poduzetništvo treba spadati u neprofitni sektor, a druga ga uvrštava u novu

međusektorsku domenu koja se tek treba razviti (Vavpotič 2011; 21).

12

2. 3. Razgraničenje društvenog poduzetništva od ostalih pojmova

Suvremeni interes za društvene poduzetnike svoju pozornost može zahvaliti najvećim dijelom

ulozi pažnje koju društveno poduzetništvo daje rješavanju društvenih problema. Cijenjeni su

upravo zbog činjenice da njihove tvrtke na održiv, te ekonomski i društveno prihvatljiv način

zadovoljavaju lokalne društvene potrebe poboljšavajući kvalitetu života u tim društvima.

U tom pogledu imamo više različitih modela društvenih zajednica:

1. Zadružni model u kojem su društven a poduzeća uređena posebnim zakonom kao posebne

kooperative (zadruge) s društvenim ciljevima (Italija, Portugal, Španjolska, Poljska)

2. Model društvenih zajednica koji se nastavlja na profitna društva koja svoju društvenu

komponentu izražavaju kroz raspodjelu dobiti (Belgija, Finska, Ujedinjeno Kraljevstvo)

3. Model otvorenih formalnih oblika kojeg karakterizira značaj glavnog društvenog cilja kojeg

slijedi organizacija no nije određen obavezni, pravni organizacijski oblik (Italija, Portugal,

Španjolska) (Vavpotič 2011; 22).

Kada uspoređujemo definicije i karakteristike poduzetnika (Tablica 1) sa onima društvenih

poduzetnika (Tablica 2) vidimo da je krajnji cilj poduzetnika stvaranje ekonomskog bogatstva,

dok je društvenim poduzetnicima prioritet ispunjavanje njihovog društvenog poslanstva.

Društveni poduzetnici dizajniraju strategije koje ostvaruju prihode na način služe poslanstvu

isporučivanja društvene vrijednosti.

Tablica 1: Različite definicije i osnovne karakteristike između pojmova ''poduzetnik'' i ''poduzetništvo''

Izvor Definicija Osnovne karakteristike

Schumpeter

(1934)

Poduzetnik je inovator koji implementira poduzetničku promjenu

unutar tržišta, gdje poduzetnička promjena ima 5 manifestacija: 1.

Inovator

13

nova/poboljšanja dobra, 2. nove metode proizvodnje, 3. otvaranje

novih tržišta, 4. iskorištavanje novih izvora nabave i 5. izvršavanje

nove organizacije u svakoj industriji.

McClelland

(1961)

Poduzetnik je osoba sa velikom potrebom za postignućem. Ova

potreba za postignućem direktno je povezana sa procesom

poduzetništva (…) Poduzetnik je energično umjeren poduzimatelj

rizika.

Ambiciozan

Preuzimatelj rizika

Posvećen

Kirzner

(1978)

Poduzetnik prepozunaje i djeluje prema tržišnim prilikama.

Poduzetnik je u biti arbitražer.

Arbitražer

Shapero

(1975)

Poduzetnik preuzima inicijativu, organizira neke društvene i

ekonomske mehanizme i prihvaća rizik neuspjeha.

Organizator

Preuzimatelj

inicijative

Carland i dr.

(1984)

Poduzetnik je u prvom redu okarakteriziran inovativni ponašanjem i

koristit će praksu strateškog menadžmenta u poslovanju.

Strateški mislioc

Kao i

Stevenson

(1985)

Poduzetništvo je pokušaj stvaranja vrijednosti preoznavanjem

poslovnih prilika.

Kreator vrijednosti

Svjestan prilika

Timmons i

Spinelli (2008)

Poduzetništvo je način razmišljanja, odlučivanja i ponašanja koji je

opsjednut prilikama, holistički usmjeren i balansiran u vođenju.

Vođa

Holističan

Uporan

Predan

Izvor: Samer Abu –Saifan Social Entrepreneurship: Definition and Boundaries (http://timreview.

ca/sites/default/files/article_PDF/Saifan_TIMReview_February2012_2. pdf)

Društveno poduzetništvo treba definirati na način koji je dosljedan sa onim što dosada znamo o

poduzetništvu. Prema većini literature iz poslovnog menadžmenta poduzetništvo je izuzetan skup

aktivnosti koje čine individualci sa iznimnim umom ne bi li maksimizirali profit. Dakle proces je

usko povezan s uspjehom (Abu-Safian 2012; 23). Poslovna literatura razlikuje poduzetnike od

poslovnih ljudi uključujući izjave kao : poduzetnici ''stvaraju potrebe''; dok poslovni ljudi

''zadovoljavaju potrebe'' (Kelley, Donna J. ; Singer, Slavica; Herrington, Mike 2011).

Poduzetnike se gleda kao individualce koji vide svijet drugačije i koji predviđaju budućnost bolje

nego drugi. Oni prigrle prilike koji bi inače prošle neprimijećeno. Percipiraju i prihvaćaju rizik

drugačije od drugih. U tablici 1 prikazane su osnovne karakteristike poduzetnika, one

14

predstavljaju ekonomsko stajalište o poduzetnicima kao individualcima sa izuzetnim moždanim

sklopom; individualcima koje se vidi kao ključ maksimizacije poduzetničkog rasta i ekonomskog

prosperiteta.

Tablica 2: Različite definicije i osnovne karakteristike između pojmova '' društveni poduzetnik'' i '' društveno

poduzetništvo''

Izvor Definicija Osnovne karakteristike

Bornstein

(1998)

Društveni poduzetnik je utjerivač putova sa snažnom

novom idejom koja kombinira viziju i kreativnost u

rješavanju problema stvarnog svijeta i koji je u potpunosti

predan svojoj viziji promjene

Vođa misije

Uporan

Thompson i

dr. (2000)

Društveni poduzetnici su ljudi koji shvaćaju gdje postoji

prilika da se zadovolje neke potrebe koje državni socijalni

sustav neće ili ne može zadovoljiti i koji zajedno

prikupljaju potrebne resurse (uglavnom ljude, često

volontere, novac i dozvole) i koriste ih da bi ''napravili

razliku''.

Emocionalno

vođen

Stvaratelj

društvenih

vrijednosti

Društveni poduzetnici imaju ulogu čimbenika promjene u

društvu:

Usvajanjem misije da će stvarati i održavati

društvenu vrijednost

Prepoznavanjem i vođenjem za novim prilikama

koji služe tom poslanstvu

Ukljuživanje u proces kontinuirane inovacije,

adaptacije i učenja.

Hrabro djelovanje, bez ograničavanja na

trenutačno dostupne resurse.

Pokazivanje pojačanog osjećaja odgovornosti

prema biračima za stvorene rezultate

Agent promjene

Veoma odgovoran

Predan

Društveno

osviješten

Brinckerhoff Društveni poduzetnik je netko tko poduzima razumni rizik Vođa u mišljenju

15

(2009) u ime ljudi čijoj organizaciji služi

Leadbeater

(1997)

Društveni poduzetnik je poduzetnički inovator i

transformacijska individua koja je i : vođa, pripovjedač,

rukovoditelj, vizionar,i graditelj saveza. Oni prepoznaju

društveni problem i organiziraju, kreiraju i upravljaju

pothvatom ne bi li stvorili društvenu promjenu.

Menadžer

Vođa

Zahra i dr.

(2008)

Društveni poduzetnik je osoba koja obuhvaća aktivnosti i

procese koje treba provesti ne bi li se otkrila, definirala i

iskoristila prilika u cilju poboljšanja društvenog

blagostanja stvaranjem novih poduhvata i upravljanjem

postojećim organizacijama na inovativan način.

Inovator

Inicijator

Svjestan prilika

Ashoka

(2012)

Društveni poduzetnici su pojedinci s inovativnim

rješenjima na najteže društvene probleme (…) Oni su

ujedno i vizionari i zadrti realisti zabrinuti u prvom redu za

praktičnu implementaciju svoje vizije.

Vizionar

Predan

Izvor: Samer Abu –Saifan Social Entrepreneurship: Definition and Boundaries (http://timreview.

ca/sites/default/files/article_PDF/Saifan_TIMReview_February2012_2. pdf)

16

2. 4. Razlika društvenog i profitnog poduzetništva

Prva postavljena definicija iz 1978. govori kako je društveno poduzeće legalno registrirana

zajednica koja provodi komercijalne i društvene aktivnosti, u vlasništvu je svojih

članova/zaposlenika na način da svaki od njih ima 1 glas (one voting share) te je kroz taj proces

organizacija demokratski upravljana.

Spear (2001) navodi kako su društvena poduzeća ona koja posluju na tržištu zbog

socijalnih/društvenih i ekonomskih razloga. Iako prvenstveno teže ostvarivanju

socijalnih/društvenih i ekoloških ciljeva društvena poduzeća trebaju se ponašati kao poduzeća iz

privatnog profitnog sektora te trebaju ostvarivati financijske i komercijalne ciljeve.

Yunus (2010) navodi kako projekt koji pokreće društveni cilj i koji zaračunava cijenu ili

proviziju za svoje usluge, a ne može u potpunosti pokriti svoje troškove, ne možemo smatrati

društvenim poduzećem. Društveno poduzeće se od dobrotvorne udruge, nevladine organizacije ili

neprofitne skupine razlikuje po još jednoj važnoj osobini - ima vlasnike kojima je dopušteno da

ponovno dođu do svojih uloga. Vlasnici poduzeća tijekom određenog vremena mogu vratiti

novac uložen u poduzeće, no investitorima se ne isplaćuje dobit u obliku dividendi. Sva zarada

ostaje u poduzeću - da bi se njome financiralo proširenje, da bi se stvorili novi proizvodi ili

usluge ili da bi sredstva poslužila za djelovanje za opće dobro.

Prema EMESU društveno poduzeće može se definirati kao organizacija s eksplicitnim ciljem

usmjerenim razvoju i koristi zajednice, osnovana od strane skupine pojedinaca, kod koje

materijalni interesi kapitalnih investitora podliježu ograničenjima. Te organizacije kao najveće

vrijednosti ističu autonomiju, nezavisnost djelovanja i preuzimanje financijskih/ekonomskih

rizika permanentnih društveno ekonomskih aktivnosti.

Društveno poduzeće smatra se ekonomskim pokretačem budućnosti (Harding, 2004) i

konceptualnim modelom društvene odgovornosti (Francesco, 2005). Širenjem pokreta šire se i

rasprave o granicama sektora društvenog poduzetništva (Borzaga i Defouny 2001) i same naravi

17

društvenog poduzetništva (Borzaga i Santuari 2003; Dees i Anderson 2003). U Velikoj Britaniji

traže postavljanje imovinskih granica i neprofitnu orijentaciju (Haugh, 2005) dok se drugi zalažu

za uvođenje poduzetničkog interesa u podijeli dobiti i orijentaciju prema profitu (Brown 2004;

Ridley Duff 2004). I dok se jedni brinu oko zadržavanja dobiti unutar tvrtke, drugi smatraju da bi

trebalo dobit podijeliti svim dioničarima ne bi li se stvorila održiva socijalna i ekonomska

demokracija (Ridley-Duff 2007; 384).

Kada govorimo o društvenom poduzetništvu u kontekstu teorije korporativnog upravljanja fokus

je stavljen na dugoročne tenzije između kapitala i radnika, u novije vrijeme javljaju se kritike

koje smatraju da takva podjela možda i nije neizbježna. Većina takvih argumenata dolazi na

vidjelo u raspravama o prirodi društvenog poduzeća, pojma čija je definicija još uvijek nejasna i

široka koliko i definicija privatnog poduzeća, no koje utjelovljuje pojam da trgovinska aktivnost

može dovesti do značajnih društvenih promjena ukoliko se bavi problemom društvene ekskluzije.

U literaturi o društvenom poduzeću Wallace (2005) naglašava kako je dominantan diskurs o

važnosti menadžmenta i maksimizaciji vrijednosti poduzeća utjecao na vladine politike i u

sukobu je sa težnjama i stajalištima društvenih poduzetnika. Politika na primjeru Velike Britanije

(Ridley-Duff 2007) orijentirana je prema tržišnim rješenjima, trgovačkom prihodu i slavljenju

vizionarskog poduzetnika više nego li kombiniranim pristupima financiranju i kolaborativnim

pristupima upravljanju. Kritika meritokracije ukazuje na kontinuirana otkrića istraživanja koja

unisono ukazuju da razvijene oligarhije postaju posesivne. Antropološke studije pokazale su kako

one potkopavaju sposobnost pojedinca da djeluje moralno i odgovorno. U strahu zbog

odbacivanja i ekskluzije članovi organizacije suzdržavaju se od davanja legitimnih primjedbi i

nerado koriste moralnu prosudbu u svom svakodnevnom radu. Kao rezultat javlja se emocionalna

povučenost, skriveni konflikt, tiha sabotaža, depresija i očaj koji doprinose razaranju društvene

mreže, organizacije i društva. (Ridley-Duff 2007; 388).

Pojava sektora društvenog poduzetništva može se promatrati kao rezultat dugog povijesnog

procesa koji je prigrlio ljudsko djelovanje kao nešto društveno i racionalno. Na ljude se gleda kao

na bića koja su sposobna stvarati poduzeća koja imaju socio-ekonomske obveze, i u kojima se

može upravljati prema Habermasovim principima koji jamče participaciju u kreiranju mišljenja i

donošenju odluka (Tonnies 1952, Habermas 1974).

18

Razmatranja o fundamentalno drugačijem odnosu između kapitala i rada mogu se pronaći u

radovima od prije dva stoljeća. Gates (1988) je pronašao ugovore o raspodijeli profita među

radnicima i vlasnicima iz 1975, međutim prva koherentna kritika kapitalističkih odnosa

proizvodnje i artikulacija alternativnog zajedničkog pristupa u 1820-im i 30-im nalazi se u

dijelima Roberta Owena i njegovih sljedbenika. Owen se za kooperativno društvo utemeljeno na

zajedničkom posjedovanju zemlje. (Ridley-Duff 2007; 392). Odnos principala i agenta zamijenili

su odnosom između dioničara i direktora, odnosom između menadžmenta i radnika (u

proizvođačkim kooperativama), menadžmenta i dobavljača (poljoprivredne kooperative) ili

menadžmenta i kupaca ( u kooperativama kupaca). Owen ideje su preživjele u drugačijem stavu

prema poduzetništvu koji je ukorijenjen u kolektivnoj akciji (Marx 1984).

Međutim zadruge su doživjele kritike i nisu mogle zaživjeti svugdje tako da su se razvila novi

modeli koji su nastojali razvijati princip pluralizma unutar organizacije, ne samo kroz

proizvodnju i financijska tržišta. Dvojni pritisak da se s jedne smjesti investitore u korporativno

upravljanje u zadrugama i zaposlenike u privatne vlasnike rezultirao je brojnim modelima

vlasništva i kontrole koji funkcioniraju prema principima pluralizma.

Dakle, s jedne strane imamo unitarističku tradiciju koja se temelji na upravljanju menadžerske

elite, a s druge strane imamo komunitarne argumente za pluralistički pristup korporativnom

upravljanju kao proaktivnom odgovoru na društvene probleme.

Zadruge kao oblik upravljanja koji je prvobitno zasnivan da bi se učvrstila moć jedne interesne

skupine razvila se u demokraciju različitih interesa u načinu upravljanja koji objedinjuje

zajedničke interese i odnos prema tvrtci. Ovakva vrsta diskursa izražava se kroz vlasništvo i

pravo glasa zaposlenicima, kupcima i dobavljačima (uključujući i dobavljače kapitala) na način

da se profit dijeli a demokratska debata potakne moralnu i financijsku obvezu kao održivom

''uspjehu''.

Način na koji prilazimo poduzeću i upravljanju poduzećem povezan je s našim vjerovanjima o

ljudima, svrsi i naravi društvene organizacije, i našim stajalištima prema legitimaciji intervencija

koje će donijeti društvenu promjenu.

19

2. 5. Temelji društvenog poduzetništva - misija, vizija i vrijednosti

Da bi organizacija bila uspješna, a ljudi koji u njoj rade produktivni i zadovoljni svojim poslom

bitno je da razumiju osnovni cilj, misiju i svrhu poduzeća. Ukoliko tog znanja i usuglašenosti

nema svaki pojedinac i svaki odjel rade ono što misle da je najbolje za organizaciju, različita

shvaćanja tako vode različitim postupcima, a fragmentirani postupci ne vode maksimizaciji rada

niti najboljoj učinkovitosti. To je nešto što je zajedničko svim organizacijama, ipak kada

govorimo o društvenom poduzeću to ima još i veći značaj, jer vizija društvenog poduzetništva je

pokretač koji mijenja svijet na bolje.

Za Nichollsa (Vavpotič 2011; 26) je ta potreba za filantropijom ukorijenjena u viziju da današnji

svijet u kojem su ogromne razlike između bogatih i siromašnih i u kojem patnja i očaj šire nasilje,

nije svijet koji želimo ostaviti našoj djeci. Takva vizija oblikovala je osnove teorije promjene.

Nicholls svoje fondacije ne vidi kao pasivno sredstvo za preraspodjelu bogatstva, već kao aktivno

sredstvo za pružanje mogućnosti onima koji imaju najveći potencijal za postizanje društvenih

promjena. Pritom se postavlja pitanje zašto su misija, vizija i vrijednosti tako bitne. Profesor

Musek Lešnik (2003; 26) na to pitanje odgovara: ''Odabir vrijednosti, misije i vizija postavlja

standarde ponašanja i etičnog ravnanja u organizaciji (…) Raspravljanje o vrijednostima, misiji i

viziji neće riješiti sve probleme u organizaciji. Ono je bitno oruđe za suočavanje s različitim

predodžbama i traženje tih zajedničkih točaka koje će pomoći zaposlenicima i organizaciji da

učinkovitije i kvalitetnije napreduju ka željenoj budućnosti'' (Musek Lešnik, 2003; 20).

Misija i vizija prema Musek- Lešniku (2003; 55) najučinkovitije djeluju kada se međusobno

podupiru. Misija je izjava o svrsi osnivanja organizacije i onome što želi postići svojim

djelovanjem.

Misija bi trebala biti:

- realna ( temelji se na ostvarivim očekivanjima)

- specifična ( nije kopija dosad viđenih u okruženju i šire)

20

- temeljena na posebnim sposobnostima ( različita od drugih)

- motivirajuća i zanimljiva (Perčin 2011; 19).

Vizija je izjava ili slogan koji usmjerava djelovanje organizacije u periodu narednih

5 – 10 godina. Vizija mora biti optimistična i usmjeravati misiju organizacije. (Perčin 2011; 18).

Misija i vizija razlikuju se prema sadržaju i namjeni. Misija je oruđe koje postavlja jasnu viziju i

motivira. Misija opisuje namjenu, odnosno smisao postojanja organizacije. To je srž organizacije,

njezinog ponašanja i ponašanja zaposlenih. Ona određuje odgovornost organizacije prema

zaposlenima, osnivačima i široj zajednici. Misija u obliku kratke poopćene izjave obuhvaća sve

osnovne pojmove koji najsadržajnije opisuju organizaciju, njezine posebnosti, usluge,

''proizvode'', i ''tržište'', temeljnu filozofiju i ciljeve. Dobro napisana misija može postati medij

koji će povezati najdublje emocije ljudi s razlogom postojanja organizacije. (Musek Lešnik 2003;

50). Viziju se često uspoređuje s kompasom koji nas usmjeruje i ponekad nam poručuje da li smo

na pravom putu ili smo slučajno pogriješili. Vizija je općeniti opis predviđene budućnosti

organizacije, predstavlja idealiziranu sliku budućnosti, koja izaziva trenutačni status quo.

(Vavpotič 2011; 28).

Vrijednosti su vjerovanja o tome što organizacija i njezini pojedinci cijene, vrednuju kao nešto

pozitivno, poželjno i vrijedno truda. To su svjesni izrazi onoga za što se zajednica zauzima,

nekakav dublji unutarnji kompas koji usmjerava i vodi organizaciju i njezine ljude te utvrđuje

razumijevanje onog što je bitno, za što se vrijedi boriti i zauzimati. Vrijednosti su vezane za to što

organizaciji treba biti važno, kao i na to kako se organizacija i njezini članovi trebaju ponašati.

Zbog same ideje društvenog poduzetništva njezina misija, vizija i vrijednosti ključ su za odgovor

na pitanje kamo i zašto. Društveni poduzetnici ljudi su koji moraju, više nego bilo tko drugi, ta

pitanja razumjeti i saživjeti se s njima budući se u svom radu često susreću s izazovima koji ih

mogu skrenuti s pravog puta. Ako su odgovori na te pitanja jasni i izazovi su manji, a poslovni

put društvenih poduzetnika lakši.

21

3. Društveno poduzetništvo u svijetu i u zemljama regije

Robinson i Hockerts (2006:20) navode kako su društvena poduzeća pokazala sposobnost

posredne i neposredne učinke i utjecaje. Neposredni gospodarski učinci uključuju stvaranje novih

organizacija, mogućnosti zapošljavanja i stvaranja dohotka. Posredno gospodarski učinci

uključuju podizanje razine znanja lokalnog stanovništva i povećanje optjecaja i zadržavanja

novca u zajednici i regiji.

U ovom poglavlju iz teorijskog dijela prelazi se na praktični pregled stanja i usredotočuje se na

primjere dobre prakse u svijetu i zemljama regije s naglaskom na Sloveniju. Činjenica je da se

povećava trend rasta društvenih zajednica koje su organizirane i registrirane u istom razdoblju.

Od 1976. do 2002. broj neprofitnih organizacija narastao je sa 400. 000 na 1,2 milijuna s ukupnih

prihodom od 897 milijardi dolara. Među njima svako se ističe tvorac mikrokredita i dobitnik

Nobelove nagrade za mir Muhamed Yunus. Priča o tom bankaru siromašnih eklatantan je primjer

kako i najsiromašniji ljudi na svijetu mogu biti vrsni poduzetnici ako im se pruži prava prilika.

Od primjera dobre prakse zadržati ćemo se najviše na Sloveniji koja je nedavno izglasala i Zakon

o socijalnom poduzetništvu.

22

3. 1. Primjeri iz svijeta

Na sljedećim primjerima pokazat će se kako svatko može biti društveni poduzetnik ako ima

dobru ideju i dobre namjere.

Američki ekolog David Brower izgradio je svjetsku mrežu za ekološka pitanja i osnovao

organizaciju Prijatelji zemlje, stranku za očuvanje okoliša i institut Zemaljsko dijete. Susan B.

Anthony se u SAD-u borila za prava žena. Frederick Law Olmsted projektirao je brojne gradske

parkove. Mimi Silbert u San Franciscu vodi fondaciju Delancy street koja u svojim brojnim

poduzećima zapošljava ljude s najtežim socijalnim problemima. Bez državne potpore i pomoći

stručnjaka pomogla je preko 14. 000 ljudi, nepismenima, ovisnicima, bivšim zatvorenicima,

beskućnicima, žrtvama zlostavljanja. Talijanka Mary Montessori razvila je Montessori metodu za

odgoj predškolske djece. U Indiji Vinoba Bihave kao osnivačica i voditeljica pokreta za darivanje

zemlje zaslužna je za raspodjelu preko 7 milijuna jutara zemlje indijskim nedodirljivima i

beskućnicima, odnosno najnižem sloju indijskog društva. Indijka Kajlaš Satjarthi se preko 25

godina zalaže za prava djece i odraslih koji su robovi trgovcima tepiha. Danas je predsjednica

organizacije protiv porobljavanja djece Bačpan Bančao Andolan i surađuje sa preko 750 udruga,

sindikata, organizacija za ljudska prava i ostalih sličnih ustanova. Dr . Govindapa Venkatasvami i

David Green napravili su pravu revoluciju u medicinskoj skrbi. Samostalno su osposobili

domaćine u Indiji za izvođenje visokotehnoloških medicinskih i proizvodnih postupaka i dosada

su otvorili više bolnica u kojima su cijene dovoljno niske da bi bile dostupne i najsiromašnijima.

U Peruu Albina Ruiz Rios pomaže ljudima osnivati poduzeća za odvoz smeća i na taj im način

doslovno pomaže da smeće pretvore u novac (Vavpotič 2011; 31). Poduzeće Nicka Moona i

Martina Fishera po niskim cijenama prodaje crpke za namakanje i cijeđenje ulja po čitavoj Africi.

Tako pristiže više novca u državnu blagajnu, seljaci mogu proširiti svoju djelatnost i povisiti si

životnu osnovicu.

Slučaj da poznate osobe razumiju društveno poduzetništvo i žele biti njegovim dijelom sve je

učestaliji. Primjer toga su i Angelina Jolie i Brad Pitt koji pomažu seljacima u Kambodži

spriječiti prevare u cijeni proizvoda temeljem SMS poruka. Jedan od prvih društvenih

23

poduzetnika bio je i Jamie Oliver koji je osnovao restoran i dao mogućnost mladim ovisnicima i

beskućnicima da tamo rade. Kasnije ih je motivirao da se osamostale i nastave samostalno svoju

karijeru (Jana 2009).

Prema definiciji usvojenoj u Velikoj Britaniji društvenim poduzetništvom bavi se svatko tko je

prepoznao i ostvario nove poduzetničke prilike ali tko će ih radije iskoristiti za dobrobit društva i

ljudi nego li za vlastitu zaradu. Riječ je o drugačijoj poduzetničkoj vrlini koja se temelji na

društvenom kapitalu i uzajamnosti. Usmjerenosti ka poboljšanju rada i života svih ljudi iz okoline

(Vavpotič 2011; 31).

Europski primjer dobre prakse kada su u pitanju društvene kooperative je Italija. 225 000

društvenih poduzeća zapošljava 1, 3miljona ljudi što je 5,4% ukupno aktivne radne snage, a 70%

ukupnog broja zaposlenih čine žene. Godišnje ostvare 136 milijardi eura prihoda. Društveno

poduzetništvo uređeno je zakonodavnim okvirom (Petkovšek 2008).

Primjer Francuske pokazuje kako na inovativan način riješiti društvene izazove. U Francuskoj

veći gradovi imaju velika parkirališta za romske prikolice, budući se Romi tijekom godine sele

pod državi prema godišnjem rasporedu poljodjelskih aktivnosti. Uspjeli su kreirati model koji

zadovoljava romsku potrebu za nemirnim životom i ujedno im osigurava egzistenciju, jer ako

Rome društveno marginaliziraš automatski si ih osudio na teške životne uvjete (Podjetnik 2006).

Švedsko naselje Hammarby Sjöstad još je jedan primjer nadasve inovativnog pristupa

društvenom poduzetništvu. Naime čak 50% potrebne energije naselje proizvodi samostalno.

Udjel stanoprimaca i vlasnika stanova je 50:50, cijena kvadratnog metra novogradnje košta 831

euro. Premda je cijena kasnije porasla riječ je o drugačijoj praksi neko kod nas gdje građevinski i

sektor nekretnina unaprijed računaju dobitke.

Škotski otok Eigg površine 31 kvadratna kilometra bio je do 1997. u privatnom vlasništvu kada

ga je otkupilo 60 lokalnih otočana. Oni su osnovali vlastito društveno poduzeće koje se bavilo

razvojem turizma na otoku (izgradili su trgovinu, poštu, čajanu, na plaži su sagradili toalete i

kabine za presvlačenje (Vavpotič 2011; 32).

24

Multimilijarderi Gates i Buffet pozvali su milijunaše da za života ili nakon smrti doniraju

poslovicu svog imetka u dobrotvorne svrhe. Ideja je bila da uspješna kampanja pozitivno utječe

na filantropiju i da posluži kao financijska potpora društvenom poduzetništvu (Burke 2010).

Warren Buffet otvoreno izjavljuje kako je njegov cilj 99% svoje imovine dati u dobrotvorne

svrhe. To je puno novca koji se može puno bolje upotrijebiti ako se raspodijeli, navodi Buffet.

Prema njemu recept je veoma jednostavan: ''zadrži ono što trebaš, ostalo podijeli društvu za

njegove potrebe'' (Buffet 2010). To najbolje opisuje koliko je bogatstvo nepravedno

raspodijeljeno u svijetu i koliko veliki broj čovječanstva u biti nema pristupa financijskim

instrumentima koji bi im omogućili da se samostalno ''izvuku'' iz najdubljeg siromaštva. Na tu je

potrebu odgovorio Muhammad Yunus, bankar siromašnih i dobitnik Nobelove nagrade za mir.

Naime Yunus je pokrenuo mikrokreditiranje koje je dalo snagu, u prvom redu ženama da se

samostalno izbore za vlastiti kruh i kruh svoje obitelji.

Kao i sve velike priče i njegova priča započela je na sasvim slučajan način:

''Bio sam zgrožen kada sam vidio da seljanka koja je posudila manje od jednog dolara od

lokalnog lihvara mora prodati svu svoju proizvodnju njemu i to po cijeni koju on samo utvrdi. Za

mene je to bilo jednako kupnji roba'' (Yunus 2010; 26). Tako je Yunus počeo malo po malo

pozajmljivati vlastiti novac, kada je potražnja postala prevelika vidjelo je da je vrijeme za sljedeći

korak- tada je osnovana banka Grameen s ciljem da se pomogne skoro sedam milijuna gladnih u

Bangladešu od kojih je 97% žena. Ključni element banke je bio da onaj tko uzme kredit nikada

više ne ostane sam, naime svatko pripada skupini od pet ljudi koji nisu u srodstvu (Yunus 2010;

78, 92, 270). Banka djeluje na temelju posebnih pravila, šesnaest zaključaka kao što je taj da

dužnik mora cijelo ljeto proizvoditi i hraniti se njim, a viškove prodavati. Banka obvezuje svoje

stranke da moraju uvijek biti spremni priskočiti u pomoć drugima. Svoje prebivalište također

moraju održavati čistim, moraju se brinuti za kretanje i ne smiju činiti zločine (Yunus 2010; 85).

Banka se kontinuirano prilagođava potrebama svojih stranaka i svojim sve većim razmjerima.

Tako su sustav bitno reformirali 2002. godine. Najvažnije je da nitko ne plati kredi višestruko,

čak i ako ga otplaćuje 20 godina Osnovica je 20-postotna kamatna stopa. Razvili su i studentske

kredite koji su za vrijeme trajanja studija beskamatni, a po završetku studija ima 5-postotnu

kamatnu stopu. Za prosjake kojima posuđuju po 15 dolara također nema kamata, a mogu ih vratiti

25

kada žele. Najzanimljivije i svakako najiznenađujuće za većinu klasičnih bankara jest činjenica

da taj sustav djeluje, štoviše ima 100 000 članova, od kojih je njih 10 000 prestalo prositi. Uveli

su također i rentnu štednju, poseban fond za obitelji s različitim limitima. Navedene inovacije

dovele su do toga da je banka 2006. imala 20 milijuna dolara dobiti i prvi puta svojim

zajmoprimcima isplatila dividende (Yunus 2010; 86-8). Banka Grameen uvela je i poseban način

poticanja i vrednovanja zaposlenika koji se temelji na zvjezdicama. Svaki zaposlenik ima oko

600 stranki. Ako ima stranke koje su otplatile kredit dobije zelenu zvjezdicu, plavu dobije onaj

čije su stranke ostvarile dobit, ljubičastu onaj čije su stranke deponirale već sredstva od tekućih

kredita, smeđu zvjezdicu dobiju oni čije stranke školuju svoju djecu, crvenu oni djelatnici čije

stranke su se oslobodile siromaštva. Za usporedbu Svjetska banka ima kao jedini kriterij

vrijednost izdanih kredita, bez obzira na to što se s njima u konačnici zbiva (Yunus 2010; 30-1).

Primjer Grameen banke navodi nas na pitanje je li moguće da se i tradicionalne banke bave

mikrokreditiranjem. Prema Yunusu ''odgovor je svakako pod uvjetom da imaju osposobljene

službenike, adekvatnu metodologiju i primjerenu strukturu vođenja. Obični im savjetujem

otvaranje podružnica za mikrokreditiranje koje djeluju po načelu društvenog poduzeća s potpuno

odvojenim upravljanjem od njihovih ostalih djelatnosti, ili sasvim odvojen odjel s vlastitom

skupinom'' (Yunus 2010; 97).

Društvo, odnosno koncern Grameen svoje je djelatnosti proširio bitno van bankarskog sektora i

danas čini brojna, društvena poduzeća. Iz financijskog sektora proširio se na proizvodnju pletenih

i elektronskih proizvoda, na bolnice s inovativnim cjenikom koji zaračunava onima koji si to

mogu priuštiti po tržišnoj cijeni, sa siromašnima samo simboličan iznos (Yunus 2010;

102,110,125). Jedan od posljednjih projekata i primjer uspješne međunarodne suradnja na

području društvenog poduzetništva jest Grameen Danone koja je proglašena spasenjem svijeta u

jednoj čašici jogurta. ''To je poduzeće koji je osnovanu u svrhu ostvarenja društvenih ciljeva. U

našem slučaju cilj je bio poboljšanje prehrane siromašnih obitelji u čitavom Bangladešu.

Društveno poduzeće je poduzeće koje ne dijeli dividende. Svoje proizvode prodaje po niskim

cijenama koje mu omogućuju samofinanciranje. Vlasnici svoj ulog u poduzeće mogu dobiti

natrag nakon određenog vremena, no nikada im se na isplaćuje dobit u obliku dividendi. Umjesto

26

toga ostvarena dobit ostaje u poduzeću za financiranje rasta, stvaranje novih proizvoda i usluga te

za još više blagotvornog djelovanja u svijetu''(Yunus 2010; 14).

Da Yunusovi projekti uistinu imaju utjecaja potvrđuje istraživanje koje navodi kako društveno

poduzetništvo ima velik utjecaj na Milenijske ciljeve i poboljšava Human Development Indeks

(Robinson i Hockerts 2005; 255). No ipak sve ima i svoju drugu stranu, naime Muhamed Yunus

je u 2011. smijenjen s mjesta voditelj Grameen banke pod optužbama da banka siromašnih nije

plaćala porez, no vjerojatniji razlog tom je sukob politike i profita. Naime:

''Nakon optužbi da je banka Grameen neregularno poslovala, nobelovac Muhammad Yunus (70)

smijenjen je s položaja čelnika te mikrobanke, objavila je središnja banka Bangladeša.

(…)Yunusa u inozemstvu slave političari i financijaši, no od kraja prošle godine napada ga vlada

premijerke Šeike Hasine Vazed jer je u norveškom dokumentarcu objavljeno da banka izbjegava

plaćanje poreza. Bankar siromašnih je opovrgnuo svaku financijsku nepravilnost.''

(Bankamagazin, 2011)

''Grameen banka, financijska institucija koju je Yunus osnovao prije 34 godine i koja je u 25-

postotnom državnom vlasništvu, ima 8,3 milijuna klijenata, odobrila je 955 milijuna dolara

kredita i 1,4 milijarde dolara u depozitima. Djelatnosti banke usmjerene su na borbu protiv

siromaštva u Bangladešu (…)Problemi Muhammad Yunusa dolaze u vrijeme kada je i sam pokret

mikorfinanciranja pod udarom kritika da se Grameen Bank sve više bavi profitom, a sve manje

onime zbog čega je utemeljenja - borbom protiv siromaštva, zaključuje The Financial Times.''

(Bankamagazin, 2011)

27

3. 2. Razvoj i perspektive društvenih poduzeća u regiji

U Sloveniji je oko 20 000 organizacija koje uključuje pojedine elemente društvenog

poduzetništva. Najbliža tom pojmu su invalidska poduzeća i centri za zapošljavanje koji ukupno

zapošljavaju nešto više od 13 000 ljudi (Vavpotič 2011; 36). Kao i u ostalim državama regije

jugoistočne Europe i ovdje su neiskorištene mogućnosti za društveno odgovorno i dugoročno

održivi razvoj i rast. U Sloveniji definicija društvenog poduzeća odnosi se na standardno

poduzeće koje posluje na tržištu, koje zapošljava veliki broj invalidnih osoba i ostalih teško

zapošljivih ljudi. U njemu osobe dobivaju redovitu plaći i rade na temelju ugovora o radu. Svi

zaposleni imaju jednaka prava i obveze bez obzira koliko su radno sposobni(…) (Kravcar 2005;

45). Društveno poduzeće spada u programe aktivnih politika zapošljavanja. Društveno poduzeće

može biti osnovano kao gospodarska zajednica, zavod ili zadruga, djelatnost je nužno neprofitnog

karaktera i mora ima najmanje 50 % teže zapošljivih osoba. To su:dugotrajno nezaposlene osobe

koji imaju ograničenja kod zapošljavanje, osobe iznad 45 godina koje imaju smanjene radne

mogućnosti, socijalno teško prilagodljive osobe i bivši ovisnici, invalidi i osobe s zdravstvenim

ograničenjima, mlađe dugotrajno nezaposlene osobe koji su bez zanimanja i radnog iskustva

(Kravcar 2005; 45). 2011. donesen je i Zakon o društvenom poduzetništvu. Tim su zakonom

definirani ciljevi i načela društvenog poduzetništva, djelatnosti i uvjeti zapošljavanja, uvjeti

obavljanja djelatnosti, način dobivanja i oduzimanja statusa društvenog poduzeća, posebne uvjete

poslovanja društvenih poduzeća, evidencije koje se vode na području društvenog poduzetništva i

nadzor. Zakon uređuje i nacrte razvoja i poticanja društvenog poduzetništva, suradnju socijalnih

partnera i organizacija civilnog društva u prihvaćanju razvojnih dokumenata, ulogu općina u

izradi i provedbi politika razvoja društvenog poduzetništva. (Uradni list RS 2011, ZSocP).

U Bosni i Hercegovini socijalno je isključeno 60% stanovništva. Pravni okvir i regulativa nisu

doneseni a financiranje društvenih poduzeća u najvećoj se mjerni odnosi na financiranje iz

donacija. Fondacija za socijalno uključivanje u BIH neprofitna je organizacija koja se bavi

promicanjem društvenog poduzetništva. Na svojim službenim stranicama navode što je

postignuto u dvije godine od osnutka organizacije:

28

''U samo dvije godine, FSU u BiH je ostvarila partnerske odnose sa 39 podržanih NVO-a i 55

lokalnih institucija (ministarstava, općina, javnih institucija). Ukupna suma novca izdvojena za

39 NVO-a u dvije godine financiranja njihovih projekata (2010/2011 i 2011/2012) je 2. 418.

270,60 KM. Od tog iznosa FSU u BiH je izdvojila 1. 495. 787,33 KM, a iz domaćih izvora je

dano 922. 483,27 KM. Za socijalno poduzetništvo u dva kruga financiranja (2010/2011 i

2011/2012) izdvojena je ukupna suma od 613. 403,68 KM za osam projekata, od čega je učešće

FSU u BiH bilo 378. 977,68 KM a domaće učešće 234. 426,00 KM. U prvom krugu financiranja

(2010/2011) za četiri NVO-a čiji projekti potiču razvoj socijalnog poduzetništva izdvojeno je

316. 237,59 KM, od čega 205. 961,59 KM iz sredstava FSU u BiH a iz domaćih izvora 110.

276,00 KM. Za drugi krug financiranja (2011/2012) za četiri NVO-a čiji projekti potiču razvoj

socijalnog poduzetništva izdvojena je ukupna suma od 297. 166,09 KM od čega je učešće FSU u

BiH 173. 016,09 KM a domaće 124. 150,00 KM''. (Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i

Hercegovini, 2012)

U Republici Srbiji ne postoji pravni akt koji na sveobuhvatan način regulira pitanje društvenog

poduzeća1, ipak termin ''socijalnog poduzeća'' prisutan je u Zakonu o zapošljavanju i

profesionalnoj rehabilitaciji osoba s invaliditetom,a pojam socijalnih zadruga predviđen je

Nacrtom zakona o zadrugama. U Srbiji je 2008 bilo oko 115 organizacija koje su imale odlike

socijalnog poduzeća. Od njih je bilo 162 neprofitne organizacije, 898 zadruga, 55 poduzeća za

zapošljavanje osoba s invaliditetom, 24 zavisna spin-off poduzeća, 13 agencija za razvoj malih i

srednjih poduzeća, 6 poslovnih inkubatora i 2 organizacije drugog oblika. Ukupan broj

dugoročno i kratkoročno zaposlenih u sektoru društvenog poduzetništva je 12 000 osoba što čini

svega 0,5% zaposlenih u Srbiji. Isključujući omladinske zadruge, ukupan broj članova u ovom

sektoru je 28 394. Zaposlenost u zadrugama (bilo kroz ugovor ili kroz samozapošljavanje) čini

1,1% ukupne zaposlenosti u Srbiji. Jedna trećina socijalnih poduzetnika kao glavni problem

navela je nedostatak financijskih sredstava, dok se njih jedna petina žalila na zakonski okvir.

(Cvejić)

1 srp. ''socijalno preduzeće''

29

U Crnoj gori situaciji se bitno ne razlikuje od one u Srbiji. Zapošljavanje marginaliziranih grupa,

društveno odgovorno poslovanje poduzeća i očuvanje životne sredine tri su segmenta na kojima

počiva socijalna ekonomija i poduzetništvo, a prema predavanjima profesora sa Podgoričkog

ekonomskog fakulteta nijedan od njih nije razvijen u dovoljnoj mjeri. Nerazvijenost socijalne

ekonomije i društvenog poduzetništva prati i nedostatak pravne regulative, naime ona se

djelomično jedino obrađuje u Nacrtu zakona za zapošljavanje lica s invaliditetom ( N. A. , 2013)

Od 2010. uz pomoć Britanskog veleposlanstva u Bivšoj jugoslavenskoj državi Makedoniji

pokrenut je projekt Pilot projekt društveno poduzetništvo u Makedoniji2 od strane Centra za

razvoj institucija iz Makedonije i Euklid mreže Velike Britanije. Cilj projekta je promidžba i

edukacija o konceptu društvenog poduzetništva kroz radionice o održivom financiranju, konceptu

društvenog poduzeća i EU/IPA mogućnostima financiranja. U Makedoniji društveno

poduzetništvo nije zaživjelo izvan granica organizacija civilnog društva nije je neki oblik

društvenog poduzetništva reguliran pravnim okvirima izuzev zadrugarstva koje je zadržalo pravni

koncept koji je imalo u Jugoslaviji.

U Bugarskoj je situacija dosta nalik onoj u Hrvatskoj i Srbiji. Naime pravna regulativa ne postoji,

štoviše pojam društvenog poduzetništva nije zastupljen ni u jednom zakonskom ili

podzakonskom aktu. Međutim pripadnici civilnih organizacija i civilnog društva već neko

vrijeme prakticiraju koncept društvenog poduzetništva i to u prvo redu sa socijalno ugroženim

skupnama vršeći djelatnosti i pružajući usluge upravo za tu skupinu ljudi. (Petrova, Trifonova,

Vurnev i dr. 2002; 6).

Ono što se može zaključiti iz ovih kratkih prikaza situacije u susjednim zemljama, a s većinom

kojih smo do nedavno dijelili, možda nešto drugačiji no danas nanovo popularni koncept

zadrugarstva, jest da trend razvoja društvenog poduzetništva postoji i da je u kontinuiranom

porastu. Svake godine sve je više regionalnih saveza i organizacija koje se udružuju u različite

oblike društvenih poduzeća ne bi li pokrenuli društveni boljitak u svojoj zajednici Zavoda

Papilon u Sloveniji koji se specijalizirao za rehabilitaciju i pomoć zapošljavanju teže zapošljivih

osoba, do HUB inicijativa Beograd u Srbiji koja ima za cilj poticanje razvoja društvenih

2 Naziv projekta u originalu: Пилот проектот социјално претприемиштво во македонија

30

inicijativa kroz coworking, do Fondacija za lokalni razvoj Fokus koji potiču lokalnu inicijativu u

Makedoniji. Društveno poduzeće Rozhdestvo Hristovo u Bugarskoj koje prima žene koje su

zlostavljane i ratne izbjeglice te ih prima u utočište paralelno ih zapošljavajući u svojim šivaćim i

keramičkim radionicama gdje proizvode suvenire koji se proizvode u preko 200 suvenirnica u

Bugarskoj. Premda nisu u potpunosti financijski neovisni uspijevaju s jedne strane zarađivati

profit, pomagati razvoj lokalne zajednice u kojoj su smješteni kao i traumatiziranim ženama koji

spadaju u kategoriju dugoročno nezaposlenih ili nedovoljno kvalificiranih.

31

3. 3. Društveno poduzetništvo u Hrvatskoj

Kao i u ostalim zemljama regije društveno poduzetništvo u Hrvatskoj relativno je slabo razvijen

koncept. Naime društveno poduzetništvo trebalo bi predstavljati prirodan nastanak razvoja tržišne

ekonomije i demokratskog društva, kako su oba koncepta relativno mlada u Hrvatskom društvu

tako je i koncept društvenog poduzetništva u Hrvatskoj relativno nepoznat koncept razvoja. Prvi

počeci društvenog poduzetništva u Hrvatskoj vežu se za civilne organizacije nastale nakon

Domovinskog rata kojima je osnovni cilj u to vrijeme bio razvoj demokracija i rješavanje ratnih

posljedica kao što su smanjeni životni standard, visoka stopa nezaposlenosti i izrazite materijalne

štete. Ipak u tom vremenu ne može govoriti o društvenom poduzetništvu budući su se domače

udruge velikim dijelom oslanjale na državnu potporu i međunarodne donacije. Značajnim

porastom udruga taj se koncept počeo i primjenjivati, najvećim dijelom što sve veći broj

neprofitnih organizacija nije mogao pronaći dovoljno donatora koji bi financirali njihove

aktivnosti i hladni pogon pa su se okrenuli ka samofinanciranju kroz pokretanje profitno

orijentiranih poduzeća kako bi se profitom financirao rad udruge (Perić 2011; 8).

Kao što smo već i rekli u Hrvatskoj glavni pobornici društvenog poduzetništva organizacije su

civilnog društva i neprofitne organizacije, među njima se najvećim dijelom ističu udruge, a u

zadnje vrijeme sve veći broj zadruga. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku za ožujak

2006. godine u Hrvatskoj djeluje 46 855 neprofitnih pravnih osoba. Struktura registriranih

neprofitnih pravnih osoba prema vrstama pravno ustrojbenih oblika pokazuje da 92,6% čine

udruge, ustanove, udruženja, fondovi i slične organizacije; 6,1% odnosi se na tijela državne vlasti

i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a preostalih 1,3% predstavlja

neusklađene subjekte. Promatramo li njihovu aktivnost, uočit ćemo da je (33,5%) aktivnih.

Njihova struktura po djelatnostima pokazuje da su to subjekti iz četiriju područja djelatnosti:

ostale društvene, socijalne i osobne uslužne djelatnosti, gdje ih je registrirano čak 80,2%, s

udjelom aktivnih samo 27,8%; javna uprava i obrana; obvezno socijalno osiguranje, gdje ih je

registrirano 7,5%, od čega je 35,4% aktivnih; zdravstvena zaštita i socijalna skrb sa sličnim

udjelom registriranih i aktivnih te obrazovanje sa samo 4,9% registriranih, ali s najvećim udjelom

aktivnih (89,2%). (Domine)

32

Primjer udruge ''Dupinov san'' predstavlja jedan od čestih oblika socijalnog poduzetništva

u Republici Hrvatskoj, ali i svijetu. Radi se o nevladinoj i neprofitnoj organizaciji, osnovanoj

2001. godine s ciljem ostvarivanja eko komunikacijskih projekata, akcija i edukativnih modula

koji na pozitivan, proaktivan i motivirajući način ostvaruju senzibiliziranje javnosti prema

očuvanju prirodne baštine jadranske regije (mora, obale i otoka). Upravo problemi iz područja

ekologije često predstavljaju poseban interes socijalnih poduzetnika. Članovi udruge svojim

radom promiču povezivanje građana ''jadranske'' i ''kontinentalne'' Hrvatske na projektima zaštite

i očuvanja prirodne baštine Jadrana, jadranske obale i otoka, socijalno poduzetništvo, humanizam

i filantropiju, zaštitu morskih sisavaca i ostalih raznolikih životnih sustava. Djelovanje udruge

temelji se na promicanju ekološke svijesti, kvalitete života i aktivizma, poticanju održivog

razvoja, interaktivnoj eko-edukaciji, te promicanju eko održivog turizma. Udruga svoje

poslovanje financira iz različitih izvora, odnosno donacijama, državnim subvencijama,

sponzorstvima i vlastitim sredstvima. U realizaciji projekata ostvaruju kvalitetnu suradnju s

međunarodnim fondacijama, gospodarskim sektorom (promičući sustav Cause-Related

Marketinga), tijelima lokalne i državne uprave te elektronskim i tiskovnim medijima. Njihov

višegodišnji program ''Podržimo boje Jadrana'' (2003.-2007. ) zasniva se na pozitivnom i

proaktivnom djelovanju, a provodi se projektnim akcijama od kojih je svaka obilježena

simboličnom bojom djelovanja: Plavo (za akcije čišćenje jadranskog podmorja), Zeleno - (za

akcije pošumljavanja jadranske obale i otoka šumskim sadnicama te maslinama) i Bijelo (za

projekt očuvanja tradicijske brodogradnje). (Domine)

Autonomni centar- Act udruga je iz Čakovca koja je dosada osnovala 4 društvena poduzeća.

Udruga je to koja korištenjem različitih metoda izobrazbe, informiranja, savjetovanja i promocije

radi na razvoju civilnog društva, slobodne kulture i eko-društvene ekonomije u Hrvatskoj, ali i u

regiji. Članovi, ujedno i zaposlenici udruge dijele viziju aktivnog građanstva, društva s jednakim

mogućnostima i slobodnim zonama pristupa znanju i informacijama. Financijsku samoodrživost

temelji na profitnim djelatnostima kao što su pružanje edukacijskih i konzultantskih usluga, i

različiti poduzetnički eksperiment. Danas je udruga vlasnik ACT Printlab d. o. o. , ACT Konto d.

o. o. , Socijalne zadruge Humana Nova i Centra za eko-društveni razvoj CEDRA Čakovec.

33

ACT Printlab d. o. o. izrastao je 2007. godine iz projekta u neprofitno društveno poduzeće,

grafički i web dizajn studio koji organizacijama civilnog društva i društvenim poduzećima nudi

profesionalne, kvalitetne i inovativne proizvode i usluge koji odgovaraju potrebama korisnika i

zajednice. Njihova motivacije je stvaranje društvenih promjena, a ne maksimizacija dobiti, no

kao svako poduzeće i oni teže financijskoj održivosti kako bi dobit mogli reinvestirati kroz

poslovanje ili ulaganjem u zajednicu ne bi li na taj način stvorili dobra dostupna čitavoj zajednici.

Godišnjim natječajem za donacije udrugama, natječajem za usluge, sustavom nagradnih bodova

za klijente, sufinanciranjem razvojnih projekata Autonomnog centra - ACT, društveno poduzeće

vraća zajednici ono što je u njega uložila. To je društveno je poduzeće u kojem su ukorijenjeni

demokratski procesi donošenja odluka - svaki od zaposlenika i članova uprave ima 1 glas te je na

taj način poduzeće demokratski upravljano. Također, poduzeće svojim djelovanjem u lokalnoj

zajednici nastoji ukorijeniti odgovornost prema okolišu kao jedan od vodećih principa življenja. (

Izvor: http://www. printlab. hr/web/hr/)

ACT Konto d. o. o. je društveno poduzeće za računovodstveno- knjigovodstvene poslove, te

porezno savjetovanje za neprofitne organizacije. Osim specijaliziranih knjigovodstvenih usluga,

ACT Konto d. o. o. klijentima nudi i usluge financijskog praćenja i izvještavanja projekata, te

ostale financijsko-administrativne poslove. ACT Konto d. o. o. radi na uključivanju u radne i

gospodarske procese osobe s umanjenom radnom sposobnošću, konkretno osobe s invaliditetom.

Socijalnim zapošljavanjem nastoji osobama s invaliditetom pružiti nove mogućnosti, znanja,

vještine i iskustvo. Kao društveno poduzeće njeguje

principe društveno odgovornog poslovanja, ekonomske i sudioničke demokracije. Dio ostvarene

dobiti raspoređuje na vlastite razvojne projekte, a dio na sufinanciranje razvojnih projekata

Autonomnog centra – ACT (Izvor: http://act-konto. hr/)

Socijalna zadruga Humana Nova potiče zapošljavanje osoba s invaliditetom i drugih društveno

isključenih osoba kroz proizvodnju i prodaju kvalitetnih i inovativnih tekstilnih proizvoda od

ekoloških i recikliranih materijala za domaće i inozemna tržišta. Njihovi su proizvodi odgovor na

stvarne potrebe korisnika. U svakom vlaknu proizvoda utkano je zadovoljstvo i dobrobit

djelatnika, zadrugara, prirode i zajednice. Na ovaj način Zadruga aktivno doprinosi održivom

34

razvoju lokalne zajednice, smanjenju siromaštva i očuvanju prirode. Osnivači i članovi zadruge

su fizičke i pravne osobe, uz Autonomni centar - ACT i četiri udruge osoba s invaliditetom s

područja Međimurske županije. Socijalna zadruga Humana Nova obavlja dvije glavne djelatnosti:

poslove skupljanja (indirektno - partnerskim pristupom u suradnji s komunalnim poduzećima i

direktno - od vrata do vrata u suradnji s drugim poslovnim subjektima odnosno neprofitnim

organizacijama), sortiranja, oporabe rabljene odjeće i plasiranja iste na tržište putem greenware

dućana u Čakovcu (u suradnji s Centrom za socijalnu skrb, s ciljem pružanja pomoći u

zadovoljenju osnovnih životnih potreba socijalno ugroženim osobama).

Centar za eko-društveni razvoj (CEDRA) Čakovec zadruga je koja pruža poslovne i savjetodavne

usluge pojedincima i organizacijama na načelima individualnog pristupa, inovativnosti i

otvorenosti s ciljem ostvarivanja održivog ekonomskog, ekološkog i društvenog razvoja

zajednice. Dio je klastera za eko-društvene inovacije i razvoj - CEDRA HR koji je nastao kao

ideja krajem 2011. godine na inicijativu Udruge Slap iz Osijeka, Autonomnog centra - ACT iz

Čakovca, Udruge Zdravi grad iz Splita i Centra za tehničku kulturu Rijeka. Spomenute

organizacije već su duže vrijeme pružale potporu organizacijama civilnog društva na društveno-

poduzetničkim projektima, a i same su radile na razvoju vlastitih društveno-poduzetničkih

modela i eksperimenata kroz različite pravne oblike i forme. CEDRA Čakovec djeluje u

sjeverozapadnoj Hrvatskoj, pokrivajući područje Međimurske, Varaždinske, Koprivničko-

Križevačke, Bjelovarsko-bilogorske i Krapinsko-zagorske županije. Uz poslovna savjetovanja i

informiranje, u proteklih godinu dana organizirala je desetak konferencija, okruglih stolova i

seminara, te provela 20-tak radionica/treninga o društvenom poduzetništvu, strateškom planiranju

i upravljanju, poslovnom planiranju i upravljanju, financijskom poslovanju društvenih poduzeća

te društvenom računovodstvu i reviziji. Objavila je 3 publikacije i nekoliko informativnih

brošura/letaka. (Izvor: https://www. facebook. com/CEDRA. Cakovec/info)

Uslužno-proizvodnu zadrugu ''Neos'' osnovali su korisnici, volonteri i djelatnici osječke udruge

Ne-ovisnost koja je nastala 2003. godine na inicijativu rehabilitiranih ovisnika. Područja rada

Udruge Ne-ovisnost su prevencija, rehabilitacija, resocijalizacija, te smanjenje šteta i posljedica

nastalih ovisnošću. U sklopu Udruge djeluje savjetovalište za ovisnike i članove

35

njihovih obitelji. Udruga ima i terapijsku zajednicu kapaciteta 34 muška ovisnika, te stambenu

zajednicu za rehabilitirane ovisnike u resocijalizaciji. Resocijalizacija rehabilitiranih ovisnika se,

uz ostale aktivnosti, provodi i kroz zadrugu. Na samom je početku u osnivanju zadruge

sudjelovalo 8 osnivača zadrugara, a danas zadruga broji 12 članova. Svi su osnivači i članovi

zadruge završili program rehabilitacije ili liječenja od sredstava ovisnosti. Trenutno zadruga

zapošljava tri osobe, s namjerom skorog zapošljavanja još dvije.

Misija osnivača zadruge je uključivanje rehabilitiranih ovisnika u normalne radne i životne

procese, te njihova uspješna resocijalizacija kroz razvoj društvenog poduzetništva. Usluge koje

pruža zadruga nastavak su aktivnosti pokrenutih u Udruzi za borbu protiv ovisnosti Ne-ovisnost:

1. Pranje osobnih, terenskih i kombi vozila. Autopraonica se nalazi u Esseker centru u

središtu Osijeka. U dogovoru s centrom, svi klijenti koji ostave svoj automobil na pranju

imaju besplatno cjelodnevno parkiranje u garaži Esseker centra.

2. Strojno pranje tepiha i tepisona; dubinsko čišćenje tapeciranog namještaja i madraca. Ova

je usluga nadopuna uslugama autopraonice socijalne skrbi financijski je podržalo projekt

kroz koji su nabavljene kosilice i motorne pile, te osposobljeni pojedinci za rukovanje tim

alatima.

3. Lasersko graviranje, digitalni tisak, izrada poslovnih poklona, suvenira i različitih

komunikacijskih oznaka. (Glavina- Petričević, Petričević, 2012; 68)

U zadnje dvije godina uočljiv je trend bivših studenata, sada suvremenih intelektualca i

poduzetnika koji su se za vrijeme fakulteta intenzivno bavili aktivizmom i inovacijama da ne

otvaraju samo vlastite stratupe već zadruge primjer toga je ''Baza za radnički inicijativu i

demokratizaciju'' (URL: http://brid. coop/) koja se bavi zaštitom i promicanjem radničkih prava,

demokratskog procesa odlučivanja i ekonomske demokracije među radnicima. Organizacija

nastoji pružiti pravnu, ekonomsku i terensku pomoć radnicima u obrani njihovih prava,

samoorganiziranju, uspostavi grass-root demokratskih sindikata te restrukturiranju radnih mjesta.

Jedan je to od suvremenih modela društvenog poduzetništva ''na hrvatski način'' gdje se nastoji s

jedne strane zaštiti prava radnika a s druge strane pokrenuti drugačiji pristup radu i

36

poduzetništvu. Kao još jedan primjer treba navesti ''Kopimedija'', prvu medijsku zadrugu u

Hrvatskoj. Jedan od njezinih članova objasnio je:

''Ima nas desetoro i svi smo članovi redakcije ''Le Monde Diplomatique''. Do sada smo izdali dva

broja novina i pripremamo treći. Od 10 tisuća tiskanih primjeraka prvoga broja prodano je oko

3500 što nije loš rezultat. Logično je da u početku tiskate više primjeraka nego što očekujete jer

je pojavljivanje novog medijskog proizvoda na svakom kiosku svojevrsna reklama. No, treba

paziti da ne pretjerate jer jedino ukoliko prodate dovoljan broj primjeraka da biste mogli platiti

tiskanje toga broja možete računati da ćete moći izdati slijedeći broj''. (Leković 2013)

U Hrvatskoj je ovo područje uređeno s nekoliko zakona - Zakonom o udrugama, Zakonom o

zakladama i fundacijama i Zakonom o ustanovama. (Perić 2011; 8)

37

4. Uloga države i društveno poduzetništvo

U današnje vrijeme možda više nego ikada u posljednjih 20 godina posljedice globalne krize

pokazale su da je uloga države u regulaciji i osiguravanju adekvatnih makroekonomskih kontrola

nužna. Nakon krize 2008. izazvane sekuritiziranim hipotekarnim obveznicama u kojoj je vlada

SAD-a morala spašavati financijske institucije jasno je da se privatnom sektoru kojem je glavni i

osnovni cilj maksimizacija profita odnosno maksimizacija vrijednosti poduzeća ne može

vjerovati.

Posljednja kriza pokazala je kako su privatna poduzeća koja su isključivo profitno orijentirana

sklonija riskirati dugoročnu stabilnost radi kratkoročne ekstra dobiti. Rezultat takvog ponašanja u

kojem se u konačnici profit privatizira dok se gubitak socijalizira doveo je i do ogromnih

prosvjeda i društvenih nemira diljem svijeta. Sintagma 99% siromašnih 1 % bogatih u okviru

ovakvih liberalnih i neoliberalnih ekonomija postaje sve jasnija, a pritisak za izmjenom

postojećih praksi sve veći. Deregulacija za koju se zalagalo a koja je okrunjena Gram-Leach-

Billieyevim zakonom iz 1999. koji je dozvolio udruživanje komercijalnih banaka, osiguravajućih

kuća i investicijskih banaka u financijske holdinge bio je pucanj koji je označio početak utrke za

megaprofitima koja je svoj vrhunac doživjela kolapsom i bankrotom nekih od najvećih svjetskih

banaka. Posljedica tih mjera more je nezaposlenosti i još veće produbljivanje društvenog jaza.

Društveno poduzetništvo ne može riješiti sve probleme nastale ovakvim politikama ali može

katalizirati povratak financijskog sektora u službu realnog sektora te može ponuditi neke nove

ekonomske politike i fiskalne instrumente koji će alokacijsku, redistribucijsku i stabilizacijsku

ulogu fiskalne politike učiniti efikasnijom.

U demokratskim društvima država treba djelovati u ''cilju zaštite općih i dugoročnih interesa, ali

čuvajući slobodu i inicijativu pojedinca, autonomiju i poduzetnost gospodarskih subjekata i

autoregulacijski mehanizam tržišta u najvećoj mjeri'' (Mesarić 2011:985). Društveno

poduzetništvo djeluje u smjeru stvaranja pravednog društva u kojem pojedinci i društvene

38

zajednice imaju neposredne koristi od svog rada, brinu o zajednici u kojoj žive i o utjecaju

njihove djelatnosti na okoliš i prirodnu ravnotežu.

Društvenim poduzetnicima glavni cilj je maksimizacija društvene dobiti, a zbog neposrednog

kontakta sa zajednicom imaju puno veći učinak na lokalnu ekonomiju od klasičnih poduzeća.

Klasičan primjer toga je tvornica Grameen Danone (Yunus 2010) koja za proizvodnju jogurta

zapošljava lokalno stanovništvo, sirovine za proizvodnju otkupljuje od lokalnih poljoprivrednika.

Suvremeni primjer iz Hrvatske mogla bi biti Udruga Kamensko u kojoj rade bivše radnice

zatvorene tvornice odjeće Kamensko. Članice udruge u borbi za opstanak okrenule su se same

sebi i svojoj lokalnoj zajednici. Prostor za rad i opremu za rad donirao im je grad Zagreb, a

građani grada Zagreba, u prvom redu mladi studenti koji si ne mogu priuštiti krojačke usluge

profesionalnih salona njihovi su korisnici. Na taj način stvara se pozitivna sinergija u društvu,

bivše radnice opet imaju posao kojim si osiguravaju egzistenciju i nisu više socijalni slučajevi na

teret države, lokalna zajednica ima povoljne šivaće usluge što im djelomično smanjuje životne

troškove.

Kada govorimo o državnom djelovanju, pogotovo u vremenima krize kada se zahtijevaju sve veći

rezovi socijalnih davanja razmišljanje o društvenim poduzećima od većeg je značaja nego u doba

gospodarske konjunkture. Kapital uložen u socijalna davanja, nalik kapitalu uloženom u donacije

ima jednokratan učinak, a kada se jednom potroši više se ne obnavlja. Prednost ulaganja u

društvena poduzeća (Yunus 2010) koja obavljaju određenu socijalnu funkciju u društvu jest

princip da se uloženi novac nakon nekog vremena vrati i opet je na raspolaganju za nove

projekte. Zagovornici neoliberalne teorije najviše prebacuju trošak na socijalna davanja, ulaganje

u društvena poduzeća koja vrše socijalnu funkciju nije trošak već investicija.

Primjer takvog razmišljanja u praksi vlada je Davida Blaire i njegovog nasljednika Browna koji

su stvorili potporne politike i fiskalnu okolinu (Kernot) koje će poslužiti kao katalizator promjene

i koje za cilj imaju državu učiniti investitorom u rješenja koja funkcioniraju. Shodno tome

otvorili su ured koji će se baviti tzv. Trećim sektorom te osmislili Strateški plan razvoja

društvenih poduzeća 2006. Uočivši da je jedan od problema nedostatak adekvatnih financijskih

izvora koji su osnovna prepreka rastu i otvaranju društvenih poduzeća u Velikoj Britaniji vlada je

:

39

osnovala fond sa 50%-tnim državnim udjelom i 50%-tnim privatnim udjelom (2 velike

banke)

osigurala porezne olakšice za reinvestiranje u zajednicu tijekom pet godina koji zauzvrat

financiraju projekte zajednice, društvena poduzeća ili profitna poduzeća koja ispunjavaju

određene kriterije.

U Hrvatskoj je Ministarstvo poduzetništva i obrta ove godine napravilo prvi inicijalni prijedlog

Strategije razvoja poduzetništva 2013-2020 (MINPO, 2013) u kojem je dalo naputke kako

društveni poduzetnici iz Hrvatske mogu privući sredstva iz Europskog socijalnog fonda. Naime

od 1. srpnja 2013. godine na raspolaganju iz europskog socijalnog fonda je 63 milijuna eura, a

2014. predviđa se preko 4 milijarde. Riječ je o sredstvima koja treba uložiti u razvoj društva, ali i

u društveno poduzetništvo.

Kao nastavak na gore navedeno u sljedeća tri potpoglavlja nastojat će se analizirati sinergija

društvenog poduzetništva i razvojne politike te analizirati koji su to instrumenti fiskalne politike

koji mogu potaknuti razvoj društvenog poduzetništva.

U poglavlju o društveno poduzetništvu kao dijelu razvojne politike na prikazu strateških

dokumenata Europske unije koji se bave ovo problematikom dati će se smjernice o eventualnim

razvojnim politikama na razini države.

Makroekonomska razina odnosi se na fiskalne instrumente i eventualno restrukturiranje istih u

svrhu razvoja održivog društvenog poduzetništva.

Mikroekonomska razina u ovom se radu odnosi na utjecaj lokalnih dionika u poticanju

društvenog poduzetništva i ulozi civilnog društva.

40

4. 1. Društveno poduzetništvo kao dio razvojne politike

Kao što je već navedeno u Hrvatskoj nije definiran pravni okvir djelovanja društvenih poduzeća,

međutim još od 2000. o ulozi društvenog poduzetništva puno je rečeno u okviru socijalne

politike, odnosno kombinirane socijalne politike.

Kombinirana socijalna politika (welfare mix) nov je trend razvoja socijalnih politika u razvijenim

zemljama koji je povezan s krizom socijalne države 1970-ih. Tijekom 1980-ih, u doba rastuće

krize socijalnih država u razvijenijim zemljama i pojave novih socijalnih rizika (Ascoli, Ranci,

2002), tradicionalni programi socijalnih država usmjereni uglavnom na socijalnu sigurnost putem

osiguranja suočeni su s novim izazovima. Nesigurne radne karijere i rastuće socijalne potrebe,

koje ne iskazuju samo marginalne skupine, već i pripadnici srednjih slojeva, postaju sve

prisutnije u društvima pritisnutima negativnim demografskim trendovima i novim odnosima u

obiteljima. Rastuće potrebe za socijalnim uslugama stavile su središnje i lokalne vlasti pred nove

izazove njihova učinkovitog i djelotvornog pružanja. Transformacija države od financijera i

pružatelja socijalnih usluga putem organizacija u državnom vlasništvu, prema ulozi dionika koji

sklapa ugovore s pružateljima socijalnih usluga u novom okruženju, ima višestruke utjecaje na

profiliranje nove socijalne politike (Bežovan, 2009:358).

Prema Ascoliju i Ranciju (2002), u tim procesima važno je istaknuti činjenicu sve veće

odgovornosti lokalnih vlasti u financiranju, planiranju i odlučivanju o specijaliziranim socijalnim

usluga koje će odgovarati lokalnim zahtjevima. Privatizacija pružanja socijalnih usluga,

zasnovana na pristupu novog javnog menadžmenta, značila je uvođenje menadžerskih tehnika i

procedura kao u privatnom sektoru.

U slučajevima kad se usluge pružaju putem neprofitnih organizacija, govori se o socijalnom

poduzetništvu i o socijalnoj ekonomiji. U okviru fiskalne politike oni imaju povoljniji tretman

gdje je korisnicima tih usluga njihovo plaćanje porezno priznati rashod, dok se neprofitnim

organizacijama dodjeljuju povoljniji porezni statusi kada je u pitanju poslovanje i primanje

donacija. Prostor za razvoj socijalnog poduzetništva kao dijela kombinirane socijalne politike jest

kombinacija politika u kojima je financiranje odvojeno od pružanja socijalnih usluga.

41

Neprofitne su organizacije pozvane da igraju sve važniju ulogu u obrazovanju, zdravstvu,

socijalnim uslugama, razvoju zajednice, zapošljavanju i osposobljavanju, kulturi, umjetnosti,

rekreaciji i zaštiti okoliša (Anheier, 2003).

Uvođenje prakse novog javnog menadžmenta rezultirao je restrukturiranjem javne uprave po

uzoru na privatna poduzeća (Evers, 2005). Logika tržišta sve više osvaja javni i treći sektor i

oblikuje organizacije koje su usklađene s pluralizmom upravljačkih mehanizama kao hibridne

organizacije. Hibridne organizacije legitimiraju se socijalnim poduzetništvom, Evers (2005) ističe

tri njihove dimenzije. One su u prilici mobilizirati mnogobrojne dodatne lokalne resurse. U

njihovim upravljačkim mehanizmima predstavljeni su različiti dionici. To osnažuje njihovu

poziciju, čini ih ukorijenjenima u lokalne sredine (Bežovan, 2009:359-60).

U Hrvatskoj to vidimo u nacrtu strateškog plana Ministarstva poduzetništva i obrta 2013-2020.

Naime kombinirana socijalna politika kao sustav u kojem vlada, lokalne vlasti, organizacije

civilnog društva, trgovačka društva (profitni sektor), obitelj (neformalni sektor) te drugi dionici

djeluju na mjestu prijašnjeg monopolističkog položaja države impetus je kako društvenog, tako i

ekonomskog napretka u kojem je društveno djelovanje i njegov značaj izjednačen gospodarskim

djelovanjem, a uloga države od monopolističke i centralističke prelazi u ulogu partnera i

investitora društvenog i gospodarskog razvoja.

42

4. 2. Makroekonomska razina

U ovom poglavlju osvrnuti ću se na dinamiku i vrste javnih prihoda i rashoda i njihovu ulogu u

poticanju društvenog poduzetništva. Osvrnut ću se na postojeću europsku i hrvatsku praksu s

naglaskom na ulozi europskih fondova u promicanju i razvoju društvenog poduzetništva kako u

Europi tako i u Hrvatskoj.

Europska unija nizom razvojnih programa i konkretnih utjecaja na procese oblikovanja javnih

politika, kao što je, otvoreni model koordinacije i fondovi iz kojih se financiraju programi

organizacija civilnog društva uvelike pridonosi razvoju kombinirane socijalne politike (Kendall,

Anheier, 2001).

Uloga države odnosno upravne vlasti, kao i njezino ograničenje jest da prikladnim fiskalnim i

socijalnim reformama te izmjenama i prilagodbama poreznog tretmana utječe na stvaranje

poticajne okoline, ne samo za društveno poduzetništvo, već za poduzetništvo uopće. U okviru

fiskalne politike osnovni alati su subvencije i porezni poticaji. U okviru opće ekonomske i

socijalne politike riječ je o stvaranju funkcionalnih zakona i okvira koji će legalno poslovanje

učiniti efikasnijim i djelovati kao poticaj, a ne kao opterećenje na, u prvom redu lokalno

poduzetništvo. U tom kontekstu govorimo o mjerama fiskalizacije koje smanjuju opseg sive

ekonomije, instituciju predstečajne nagodbe koja ubrzava ili razrješava stečaj te na taj način

oslobađa ekonomiju insolventnih i nelikvidnih dobavljača. Likvidacija ili sanacija 'bolesnih'

pravnih subjekata omogućava brži obrtaj novca što povećava likvidnost u sustavu i potiče rast i

razvoj malog i srednjeg poduzetništva koje je osovina razvoja društvenog poduzetništva.

Kada govorimo o Hrvatskoj jedan od ključnih problema s kojima se susreću poduzetnici u

ruralnim sredinama koji su i nositelji razvoja tih sredina jest centralizacija. Uloga države koja ima

cilj potaknuti ravnomjerni razvoj poduzetništva na čitavom teritoriju trebala bi biti i

decentralizacija upravljanja, kao i decentralizacija javnih službi.

Uzmemo li kao primjer poduzetnike, ali i malobrojne predstavnike civilnog društva na području

LAG-a 5 (Pelješac-Korčula-Lastovo-Mljet) vidimo da je njihov osnovni problem, pored

43

prometne izoliranosti i birokratska izoliranost. Jasno je da svi problemi tih sredina ne mou biti

riješeni ekonomskim mjerama koje dolaze isključivo sa makrorazine, međutim jasno je da će

decentralizacija upravljanja mjestima koji su udaljeni od centra bitno olakšati razvoj.

Razvoj poduzetništva upravo u tim ruralnim i prometno i birokratski izoliranim sredinama ima

ključnu ulogu za poticanje društvenog poduzetništva. Ruralne sredine, sredine netaknute prirode i

povezanih zajednica imaju sve potrebne preduvjete za razvoj društvenog poduzetništva.

Govorimo li o području LAG-a 5 koji čini svega 23% stanovništva Dubrovačke-neretvanske

županije i kojemu je, kao i čitavoj županiji osnovni izvor prihoda turistička djelatnost obilježena

sezonskim prihodima i rashodima kao regiji koja ostvaruje 49% turističkih prihoda jasno je da i

ruralne sredine mogu biti nositelji razvoja.

Pogledamo li tekući plan Ministarstva obrta i poduzetništva (MINPO 2012) vidimo kako su

državne subvencije adekvatno usmjerene te da je jači fokus dat na nerazvijene i ruralne regije.

Ono što i dalje ostaje problematično jest neodređen i upitan konačni broj korisnika. Ruralne

sredine, kojima su upravo subvencije u obliku bespovratnih potpora najpotrebnije imaju i

najslabiju infrastrukturu kada je diseminacija takvih informacija i aplikacija na takve natječaje u

pitanju. Problem s takvim potporama, mada one jesu ciljane i puno transparentnije od

horizontalnih potpora jest njihova distribucija. Samim time subvencije nemaju onu regulatornu i

potpornu snagu koju imaju horizontalni instrumenti ekonomske politike.

Ono što je ključno i što djeluje na puno širi spektar od samih subvencija i bespovratnih potpora

jesu porezne olakšice.

Porezne olakšice bitan su element regulatornog okruženja za društvena poduzeća. Diljem Europe

takve potpore nalazimo u različitim oblicima. U kontekstu društvenih poduzeća one obično

nagrađuju društvenu komponentu odnosno društveni utjecaj tvrtke na okolinu (European

Comission 2013; 7). U nekim slučajevima cilj im je kompenzirati gubitak produktivnosti koji je

ostvaren zapošljavanjem manje produktivnih pojedinaca koji su u reintegracijskom procesu

unutar poduzeća. To je slučaj kod društvenih kooperativa u Poljskoj (Europan Comission 2013;

8), dok u Belgiji postoje dvije osnovne mjere na državnoj razini koje služe poticanju društvene

ekonomije: smanjena porezna stopa od 6% na neke inicijative u sferi društvene ekonomije i

44

porezna izuzeća do određenih limita za integracijska poduzeća3. Ipak ne postoji u svim državama

članicama EU poseban porezni tretman kada je riječ o društvenim poduzećima i poticanju

društvenog poduzetništva što u dugom roku može ugroziti održivost društvenih poduzeća.

Kada govorimo o poreznim poticajima u Hrvatskoj oni se mogu odnositi na poticaje ulaganjima,

porezne olakšice na području posebne državne skrbi, na olakšice za porezne obveznike na

brdsko-planinskim područjima, na olakšice i oslobođenja za porezne obveznike u slobodnim

zonama kao što je npr. luka Ploče. Od poreznih poticaja tu su i poticaji u kontekstu dopuštenih

stopa amortizacije, poticaja u kontekstu prijenosa poreznog gubitka i umanjenje porezne osnovice

na svotu poticaja u obliku poreznog oslobođenja ili olakšice sukladno posebnim propisima

(državne potpore za znanstveno-istraživačke projekte, te državne potpore obrazovanje i izobrazbu

(Šimović 2008; 13).

Makroekonomska razina ekonomske politike sagledana u historijskom kontekstu zemalja

jugoistočne Europe obilježena je snažnih gospodarskim krizama i brojnim reforama. Po uzoru na

zapadne zemlje razdoblje obnove obilježeno je reformama socijalne države i razvojem

kombinirane socijalne politike pod utjecajem Svjetske banke.

Reforme socijalne politike i razvoj kombinirane socijalne politike dovele su do razvoja civilnog

društva i bujanja neprofitnog sektora koji je svojim volonterskim aktivnostima nastojao ispuniti

praznine do kojih je došlo zbog relativne zapostavljenosti socijalne politike kao područja razvoja.

U današnjem društvu upravo je ta praznina prostor u kojem se tek treba razviti društveno

poduzetništvo udruga, zadruga, obrtnika i malih tvrtki. Često se događa da se u vladama resori

socijalne politike povjeravaju slabijim koalicijskim partnerima. Reformski poticaji koji dolaze

odozdo nedovoljno su snažni, a nasljedstvo je još uvijek veliko breme svim potencijalnim

reformatorima. Stoga je ovo područje izloženije i otvorenije reformskim utjecajima koji dolaze iz

međunarodnih financijskih institucija, prije svega Svjetske banke. To se može tumačiti kao

poticaj neoliberalizmu u socijalnim politikama. Budući su brojne što financijske, što ekonomske,

što društvene krize koje potresaju svijet temeljene na predatorskom kapitalizmu i maksimizaciji

koja cilja samo ka maksimizaciji profita gajeći slab obzir kao društvenim i socijalnim

3 Poduzeća koja služe kao rehabilitacija i povratak u svakodnevni život bivšim ovisnicima ili zatvorenicima (op. a. )

45

posljedicama sve su jači pokreti i smjerovi poduzetništva koje se temelji na vrijednostima

održivosti, inkluzivnosti i dugoročnog razvoja.

Nova financijska perspektiva Europske unije nastavlja s razvojem modela i pristupa koji će

omogućiti razvoj zadružnog i društvenog poduzetništva. U vremenu koje je obilježeno sve većim

tehnološkim napretkom koji brojna zanimanja čini suficitarna, a koji zbog brzine samih promjena

ne ostavlja prostora niti vremena pogođenim zanimanjima za prekvalifikaciju možemo govoriti o

globalnom trendu porasta ne samo ukupne stope nezaposlenosti već i prirodne stope

nezaposlenosti. U postojećoj ekonomiji i s trendovima koji su sada vodeći statistike govore da je

to trend koji će i dalje biti u kontinuiranom porastu:

Slika 1: Globalna stopa nezaposlenosti 2012-2017. ( Izradila autorica prema podacima Zhang 2012.)

Projekcije globalne nezaposlenosti

140

150

160

170

180

190

200

210

220

2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013 2014 2015 2016 2017

Nez

aposl

enost

(m

ilij

uni)

Posljednja kriza još je jednom potvrdila da se tržišta ne mogu sama regulirati i da je uloga i

nadzor države potreban. Ono što statistike pokazuju jest da je potreban i novi pogleda na

gospodarstvo i novo viđenje rasta i napretka koje nije obilježeno isključivo maksimizacijom

profita po svaku cijenu, već maksimizacijom društvene koristi i društvene vrijednosti.

46

4. 3. Mikroekonomska razina

Kada govorimo o ulozi države u društvenom poduzetništvu moramo imati na umu da instrumenti

fiskalne i uopće ekonomske politike imaju efekta ako se provode vertikalno i horizontalno. U

prethodnom podpoglavlju predstavljeni su svjetski trendovi na razini država i nadnacionalnih

organizacija, međutim ono što društveno poduzetništvo čini mogućim ili nemogućim jest potpora

na koju nailazi u lokalnoj sredini.

U tom kontekstu treba govoriti o instrumentima ekonomske politike na lokalnoj razini. Koji su to

načini,modeli, strategije i pravila kojima je moguće poticati društveno poduzetništvo u ruralnim

sredinama?

Razvidno je i iz Strategije 2020 europske strategije za pametan, održiv i uključiv rast4 da je za

uspjeh i ostvarenje društvenih i ekonomskih ciljeva potrebna kako horizontalna, tako i vertikalna

integracija mjera i politika koji će poslužiti kao potpora svim, a ne samo društvenim

poduzetnicima.

Shodno tome, i shodno problemima koji predstavljaju kočnicu lokalnom razvoju u prvom redu

ruralnim sredina jest neadekvatan urbanistički prostorni plan ( u nastavku: UPU) koji u manjim

sredinama uglavnom ocrtava interese nekolicine lokalnih moćnika, a ne opću dobrobit cjelokupne

lokalne zajednice. Primjer takvog prostornog plana jest UPU općine Orebić na koji je utrošeno

preko 250 000 kn što za malu lokalnu zajednicu kao što je ona Orebića predstavlja pozamašan

izdatak. U tom UPU ucrtane su poduzetničke zone, međutim riječ je o nadasve problematičnim,

nazovimo to 'zubatim' gospodarskim zonama koji ne obuhvaćaju cjelokupno predgrađe mjesta

Orebić kao poduzetničke zone već selektivno prate liniju parcele vodećih lokalnih poduzetnika.

4 Europa 2020. Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast: http://www. azoo. hr/images/razno/eu_hr. pdf

47

Slika 2: Izmjene i dopune prostornog plana uređenja općine Orebić (Grgurević, 2012).

Na takav način postignut je gospodarski monopol budući poduzetničke zone nisu u vlasništvu

općine i potencijalnim zakupcima (npr. Konzum d. o. o.) poslovni prostori iznajmljuju se po

nadprosječno visokim cijenama koje nipošto nisu u skladu s tržišnim djelovanjem ponude i

potražnje. Navedeni primjer samo je jedan u nizu eklatantnih primjera kako se može subverzivno

djelovati na fiskalne mjere prije nego li su one uopće i donesene.

Interakcija fiskalnih mjera i prostornog plana jasno se uviđa na primjeru sufinanciranja iz

strukturnih i kohezijskih fondova Europske unije. Samo u 2013. godini jedinice lokalne

samouprave temeljem programa subvencija iz ''Poduzetničkog impulsa'' imale su mogućnost

sufinanciranja komunalne i cestovne infrastrukture u poduzetničkim zonama u iznosu do 25

milijuna kuna. Pretpostavka za to bili su uređeni zemljišnoknjižni odnosi i adekvatan UPU.

Druga razina indirektnih mjera koje su nužne za razvijanje ne samo društvenog poduzetništva,

već i poduzetništva uopće jest funkcionalna lokalna samouprava, odnosno problem korupcije

javne uprave. Riječ je o problemu koji je nužno sistematski rješavati i koji nužno treba uključiti

cjelokupnu lokalnu zajednicu koja će služiti kao moralni korektiv takvoj vrsti ponašanja. Kada

48

govorimo o ruralnim sredinama koje u okviru Hrvatske kao članice Europske unije predstavljaju

gotovo čitavu Hrvatsku izuzev grada Zagreba s okolico( Statistička klasifikacija RH prema

NUTS 2) jasno je da su problemi ruralnih lokalnih sredina problemi koji se odslikavaju s državne

razine. Osvještavanjem, odnosno kombinacijom neselektivnih kaznenih mjera i poticanjem

aktivnog građanstva koje će osuđivati i kažnjavati koruptivno ponašanje kako na lokalnoj tako i

na državnoj razini može se smanjiti razina i količina korupcija koja je zajedno s kriminalom 'u

odjelu' glavni krivac za gospodarsku stagnaciju cjelokupne zemlje.

Navedeno su preduvjeti odnosno baza čijom zdravom osnovom se može početi razmišljati i

krojiti adekvatnu fiskalnu politiku i to na lokalnoj, mikro razini.

Sama ideja društvenih poduzeća jest da ih se osniva s ciljem rješavanja određenog društvenog ili

socijalnog problema u zajednici. Ideja i smisao jest da u taj problem uključi i lokalna zajednica

pri čemu su lokalna samouprava i uopće sva lokalna tijela javne uprave dionici tog projekta. Da

bi do rađanja takve vrste projekata došlo lokalne jedinice samouprave moraju u svoje strategije i

planove ukupnog razvoja svojih općina uključiti smjernice za društvene poduzetnike i minimalno

pretpostaviti uvjete za društveno poduzetništvo. Navedeno treba ostvariti kroz prostor za

subvencioniranje rada takvih poduzeća u prvim godinama njegova postojanja, subvencionirani

najam prostora ili (ovisno o djelatnosti poduzeća) poticati njegov rad korištenjem njihovih usluga

(ako je riječ o npr. tvrtci kao što je ACT printlab d. o. o).

Prema svojoj misiji viziji i ciljevima društveni poduzetnici djeluju kao akteri promjene u

socijalnom sektoru. U svojoj misiji imaju stvaranje i održavanje društvene, a ne samo privatne

vrijednosti. Oni prepoznaju i nemilosrdno slijede nove prilike koje će služiti njihovoj misiji.

Uključeni su u proces kontinuiranje inovacije, adaptacije i učenja. Oni djeluju hrabro i ne

ograničavaju se na trenutačno dostupne resurse već na misiju. Njihov pojačani osjećaj

odgovornosti prema zajednici i suradnicima ključni je pokretač razvoja ruralnih sredina u

zajednice gospodarskog napretka.

49

5. Zaključak

Društveno poduzetništvo ima potencijal biti pokretač društvene promjene i pokretač jednog

novog promišljanja o ekonomiji i održivom razvoju. Društveni poduzetnici diljem svijeta

pokazali su da je moguće pomiriti društvenu osjetljivost, odgovoriti na lokalne potrebe i brinuti

za okoliš te pritom ostvariti profit; kako onaj u obliku financijskog, tako i onaj u obliku

društvenog kapitala. Društveno poduzetništvo alat je kojim se mogu riješiti dva osnovna i ključna

problema kapitalističkog svijeta. Može se odgovoriti na potrebe lokalne zajednice (kao što je

depopulacija ruralnih sredina) i omogućiti siromašnim i obespravljenim ljudima da sami sebi

osiguraju egzistenciju. Odgovaranjem na ove dvije potrebe moguće je riješiti većinu problema

kojim se bave razvojne politike Trećih zemalja i zemalja u razvoju, kao i odgovoriti na probleme

s kojima je suočeno i hrvatsko društvo.

Ovaj rad nastoji pregledom i analizom društvenih praksi s jedne strane te znanstvenih i teorija

izvedenih iz prakse s druge strane ukazati na potrebu modifikacije uloge države u poticanju

poduzetništva. Srž koja prati cjelokupan tekst jest ideja o ulozi države kao potpornog stupa.

Uloga države jest osigurati funkcioniranje vladavine prava, nulte stope tolerancije prema

korupciji te omogućiti direktnodemokratsko odlučivanje na razini lokalnih zajednica u ruralnim

sredinama gdje za to postoje osnovne pretpostavke i referendumsko odlučivanje o strateškim

odlukama koje se tiču života svih državljana. Uloga države treba biti i alociranje proračunskih

sredstava na način koji će omogućiti postizanje maksimalne društvene koristi. Da bi to postigla

mora efektivno usmjeriti svoje fiskalne mjere na način da se one horizontalno i vertikalno

nadopunjuju.

Da bi se došlo do predstavljenih zaključaka ovaj se rad strukturirao oko tri središnja poglavlja

koja su se međusobno nadopunjivala. U prvom dijelu dana je definicija i povijesni pregled

razvoja društvenog poduzetništva, njegovo položaj u teorijskoj disciplini znanosti koje su srodne

ekonomiji. Dan je pregled definicija o poduzetništvu i društvenom poduzetništvu ne bi li se što

jasnije prikazalo njihovo razgraničenje, kao i razgraničenje od ostalih pojmova kao što je npr.

volonterski rad udruga. Na kraju prvog dijela predstavljena je misija, vizija i vrijednosti

50

društvenog poduzetništva na koji se usko vežu primjeri društvenih poduzetnika iz svijeta, regije i

Hrvatske.

Na osnovama i primjerima dobre prakse koji su predstavljeni i razrađeni u prva dva dijela temelji

se treće poglavlje koje govori o ulozi države u poticanju društvenog poduzetništva. Budući u

demokratskim društvima država treba djelovati u cilju zaštite općih i dugoročnih interesa

čuvajući autonomiju i slobodu pojedinca i gospodarskih subjekata osnovni alat pomirenja njezine

socijalne funkcije i funkcije pasivnog pokretača gospodarstva jest društveno poduzetništvo.

Društvenim poduzetnicima glavni je cilj maksimizacija društvene dobiti, a zahvaljujući svome

neposrednom kontaktu sa zajednicom imaju puno veći učinak na lokalnu ekonomiju od klasičnih

poduzeća. Uloga države i sistem poticaja društvenog poduzetništva svoju punu težinu dobivaju u

vremenima krize kada se zahtijevaju rezovi socijalnih davanja. Kapital uložen u socijalna

davanja, u udruge ima jednokratan učinak i kad se potroši više se ne obnavlja dok je kapital

uložen u društvena poduzeća uvijek u obrtaju, uvijek 'živ'.

Smjernice za vođenje ekonomske politike koje su naznačene u posljednjem podpoglavlju ovog

rada a koje se odnose na borbu protiv korupcije i sređene urbanističke planove koji zadovoljavaju

kriterije ravnomjernog, inkluzivnog pametnog i održivog razvoja čine bazu za krojenje fiskalne

politike koja će svoje mjere i djelovanje uskladiti na mikro i makro društvenoj i ekonomskoj

razini.

Shodno navedenom nužno je da lokalne jedinice samouprave u svoje strategije i planove ukupnog

razvoja uključe smjernice za društvene poduzetnike i osiguraju minimalne subvencije za

poticanje društvenog poduzetništva. Kao primjer ruralne sredine u kojem postoji mogućnost za

takvu vrstu djelovanja naveden je LAG 5 Pelješac-Korčula-Lastovo-Mljet i općina Orebić kao

mikrosredina.

Na državnoj razini potrebno je donijeti i odgovarajuće pravne okvire (npr. Zakon o društvenom

poduzetništvu), mjere i fondove koji će poticati takvu vrstu djelatnosti.

51

6. Popis literature

1. Abu-Saifan, Samer (2012). Social Entrepreneurship: Definition and Boundaries.

Technology management Rewiew, February. 22-27. URL : http://timreview. ca/article/523

(1. 10. 2012. )

2. Ascoli, Ugo; Ranci, Constanzo ( 2002). Dillemas of the Welfare Mix: The New Structure

of Welfare ina n Era of Privatization. Non-Profit and Civil Society Studies. Springer US

3. Ashoka Facts. Ashoka Innovators for the Public. URL: http://www.ashoka.org/facts

(14.5.2013).

4. Banka magazin (2011). Smijenjen Muhammad Yunus, bankar siromašnih. URL:

http://www. banka. hr/svijet/smijenjen-muhammad-yunus-bankar-siromasnih (10. 5.

2013. )

5. Banka magazin (2011). Vrhovni sud potvrdio : Muhammad Yunus mora otići. URL:

http://www. banka. hr/svijet/i-vrhovni-sud-potvrdio-muhammad-yunus-mora-otici (10. 5.

2013. )

6. Barraket, Jo (2006). Community and Social Enterprise: What Role for Government?

URL:http://www. dpcd. vic. gov.

au/__data/assets/pdf_file/0016/30652/CommunitySocialEnterpriseMarch2006. pdf ( 23. 2.

2013. )

7. Benedik, Nikolaj T. (2011). Socialno podjetništvo: primerjalna analiza invalidskih

podjetij v Sloveniji in socialnih kooperativ v Italiji. Diplomsko delo. Fakulteta za

družbene vede. Ljubljana. URL: http://dk. fdv. uni-lj. si/diplomska/pdfs/benedik-tomaz-

nikolaj. pdf (10. 10. 2012. )

8. Bežovan, G. (2009). Civilno društvo i javna uprava kao dionici razvoja kombinirane

socijalne politike u Hrvatskoj. URL: http://www.iju.hr/HJU/HJU/preuzimanje_files/2009-

02%2005%20Bezovan.pdf (20.5.2013)

52

9. Bolić, Jole (2012). Socijalno poduzetništvo- model koji nudi rješenja. Zadruga: glasilo za

zadružno poduzetništvo. br. 32. (VIII). str. 6-11. URL:http://zadruge.

hr/nova_zadruga/zadruga_32/files/32. %20broj. pdf ( 22. 2. 2013. )

10. Borzaga C; Defourny J. (2001). The Emergence of Social Enterprise. Rotuledge. London

11. Borzaga, C. ; Santuari, A. (2003). New Trend sin the Non-profit Sector in Europe: The

Emergence of Social Entrepreneurship. OECD (2003). The Non-Profit Sector in a

Changing Economy. Paris. 31-59

12. Brinckerhoff, Peter C. (2000). Social Entrepreneurship: the Art of Mission-based Venture

Development (Wiley Nonprofit Law, Finance, and Management). Wiley, John and Sons,

Incorporated. New York

13. Brown, J. (2004). Designing Equity Finance for Social Enterprises. Baker Brown

Associates

14. Buffet, Warren (2010). My philanthropic pledge. Fortune, 16.6. URL:

http://money.cnn.com/2010/06/15/news/newsmaker/Warren_Buffet_Pledge_Letter.fortun

e/index.htm (25.12.2012.)

15. Bugarski centar za građansko pravo (2005). Što je društveno poduzeće? (Български

център за нестопанско право (2005). Какво е социално предприятие ?). Sofija. URL:

http://www. bcnl. org/uploadfiles/documents/publikacii/kakvo_e_socialno_predpriatie.

pdf ( 22. 12. 2012.)

16. Cenzura Plus (2012). Socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj i Europi. H-alter (online).

URL: http://www. h-alter. org/vijesti/pritisak-odozdo/socijalno-poduzetnistvo-u-

hrvatskoj-i-europi (30. 6. 2012.)

17. Chell, Elizabeth; Nicolopoulou,Katerina; Karataş-Özkan, Mine (2010). Social

entrepreneurship and enterprise: International and innovation perspectives .

Entrepreneurship & Regional Development

Vol. 22, Iss. 6, 2010 URL: http://www. tandfonline. com/doi/abs/10. 1080/08985626.

2010. 488396 (10. 1. 2013.)

53

18. Chua, Roslyn (2011). On Social Entrepreneurship and the Role of the State. URL:

http://bgrc. ceibs. edu/?p=1086 (4. 7. 2013.)

19. Comolli, Loïc;Varga Eva; Varga, Peter. ur. Nicole Etchart. (2007). Pokreni se - Iskustva

održivog socijalnog poduzetništva u Hrvatskoj. NESsT. Zagreb URL: http://www.

uzuvrh. hr/UserFiles/pokreni_se. pdf (12. 10. 2012.)

20. Credit Suisse and the Schwab Foundation for Social Entrepreneurship (2012). Investing

for impact: How social entrepreneurship is redefining the meaning of return URL:

https://infocus. credit-suisse.

com/data/_product_documents/_shop/336096/investing_for_impact. pdf (15.1. 2013.)

21. Črnak-Meglič; Rakar, Tatjana (2009). The Role of the Third Sector in the Slovenian

Welfare System. Teorija in praksa 46 (3). 237–254

22. Dees, Gregory J. ; Emerson, Jed. ; Economy, Peter (2001). Enterprising Nonprofits: A

Toolkit for Social Entrepreneurs. John Wiley and Sons, Inc. New York. URL:

http://www. 2shared. com/complete/IQaIbRlW/Enterprising_Nonprofits_-_A_To. html

(24. 2. 2013.)

23. Dees, J. G. ; Anderson, B. B. (2003). For-Profit Social Ventures u M. L. Kourilsky i W.

B. Walstad (ur.). Social Entrepreneurship. Senate Hall Academic Publishing.

Birmingham.

24. Domine. Socijalno poduzetništvo u Svijetu i u Hrvatskoj. URL: http://www. zeneposao.

com/?lang=hr&index=39 (26. 2. 2013.)

25. European Comission (2013). Policy brief on Social Entrepreneurship: Entreprenurial

Activities in Europe. Publication office oft he European Union. Luxembourg. URL:

https://www.google.com/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CDEQ

FjAB&url=http%3A%2F%2Fec.europa.eu%2Fsocial%2FBlobServlet%3FdocId%3D101

90%26langId%3Den&ei=4Rc8UrmqK4yLswaPy4GICw&usg=AFQjCNHDvJTwKG-

E5fg9gVLEKwl_PFcDXQ&sig2=i9CRVwJoIkNb51gMdgV-

_A&bvm=bv.52434380,d.bGE (12.6.2013.)

54

26. Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini (2012). Izvještaj o ocjeni

socijalnog poduzetništva u BIH. Sarajevo: Zaklada za socijalno uključivanje u Bosni i

Hercegovini. URL : http://www. sif. ba/socijalnoBA. pdf (7. 1. 2013.)

27. Francesco, M. (2005). Social Responsibility int he Concept of the Social Enterprise as a

Cognitive System. International Journal of Public Administration, 28(9/10). 835-848.

28. Gates (1988). The Ownership Solutin. Penguin

29. Georgievski, Dejan (2012). Socijalno poduzetništvo u Hrvatskoj- stvaranje vlastitog

modela. SEE (online). URL: http://www. oneworldsee. org/sh/content/socijalno-

poduzetnistvo-u-hrvatskoj-stvaranje-vlastitog-modela (15.5.2012.)

30. Grgurević (2012). Urbanistički plan uređenja općine Orebić. Općina Orebić

31. Habermas, J.; Lennof, F. (1974). The Public Sphere. New German Critique, 3. 49-55

32. Harding, R. (2004). Social Enterprise: The new economic engine?''. Business Strategy

Review, Winter. 40-43

33. Heckl, Eva; Pecher, Ingrid; Aaltonen, Satu; Stenholm, Pekka (2007). Study on Practices

and Policies in the Social Enterprise Sector in Europe Final Report . The Austrian

Institute for SME Research

34. Haugh, Helen (2005) A research agenda for social entrepreneurship. Social Enterprise

Journal, Vol. 1 Iss: 1.1 – 12. URL: http://dx. doi. org/10. 1108/17508610580000703 (20.

2. 2013.)

35. Ivanković, Željko; Šonje, Velimir (2011 ). Nedemokratski kapitalizam i nova tranzicija.

Zaklada Friedrich Ebert, www. fes. hr.Zagreb URL: http://www. fes. hr/E-

books/pdf/ZEF1_web. pdf (26. 2. 2013.)

36. Jurković, Pero (2002). Javne financije. Masmedia. Zagreb.

37. Kelley, Donna J. ; Singer, Slavica; Herrington, Mike. (2011). GEM 2011 Global Report.

URL: http://www. gemconsortium. org/docs/2409/gem-2011-global-report (24. 6. 2013.)

55

38. Kernot, Cheryl (n. d. ) The Role of Government in Supporting Social Enterprise/Social

Business. URL:http://www. socialtraders. com. au/sites/www. socialtraders. com.

au/files/The%20Role%20of%20Government%20in%20Social%20Enterprise_. pdf (4.7.

2013.)

39. Kovač, Nace (2007). Socialno podjetništvo. URL: http://cnvosinfo. civilnidialog.

net/index. php?option=com_content&task=view&id=2394&Itemid=172 (11. 11. 2012. )

40. Kravcar, Sonja. 2005. Socialno podjetništvo. Diplomsko delo. Fakultet za družbene vede.

Ljubljana URL: http://dk. fdv. uni-lj. si/dela/Kravcar-Sonja. PDF (23. 10. 2012. )

41. Leković, Saša (2013). Medijsko zadrugarstvo: neizvjesno ali moguće. URL: http://www.

media. ba/bs/magazin-menadzment/medijsko-zadrugarstvo-neizvjesno-ali-moguce

(20.7.2013.)

42. Lupšić, Dijana; Bajok, Igor; Medić, Milan; Glavina-Petričević, Sunčana i dr. (2012).

PODUZETNIŠTVO U SLUŽBI ZAJEDNICE: Zbornik radova o društvenom

poduzetništvu. Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. Zagreb. URL:

http://zaklada. civilnodrustvo.

hr/upload/File/hr/izdavastvo/digitalna_zbirka/poduzetnistvo_u_sluzbi_zajednice. pdf (12.

10. 2012. )

43. Mair, Johana; Marti, Ignasi. Social entrepreneurship research: A source of explanation,

prediction, and delight. Journal of World BusinessVolume 41, Issue 1. 36–44. URL:

http://www. sciencedirect. com/science/article/pii/S1090951605000544 (22. 12. 2012. )

44. Mair, Johanna; Jeffrey i Kay Hockerts (2006). Social Entrepreneurship. Palgrave

Macmillian. New York.

45. Martin, Roger. L; Osberg, Sally (2007) Social Entrepreneurship: The Case for Definition

u Stanford Social Innovation Review URL: http://www. ngobiz.

org/picture/File/Social%20Enterpeuneur-The%20Case%20of%20Definition. pdf (21. 2.

2013.)

46. Marx, K. (1984). Kapital III. Dela. Beograd

56

47. Ministarstvo poduzetništva (2012). ''Poduzetnički impuls 2013''. URL: http://www.

minpo. hr/default. aspx?id=288 (1. 6. 2013)

48. Ministarstvo poduzetništva i obrta. Poduzetnički impuls: Plan poticanja poduzetništva i

obrtništva za 2013. godinu. URL: http://www. minpo.

hr/UserDocsImages/IMPULS_VRH_. pdf (22. 2. 2013. )

49. Monzon J. L., Chaves R. (2008). The European Social Economy: Concept and dimensions

of the third sector. Annals of Public and Cooperative Economics, Vol 79, No 3/4. Oxford

UK: Blackwell Publishing.

50. Musek-Lešnik, Kristijan (2003). Od poslanstva do vizije zavoda i neprofitne organizacije:

kako razjasniti vrednote, opredeliti poslanstvo in ustvariti vizijo zavoda ali neprofitne

organizacije za nove čase. Inštitut za psihologijo osebnosti. Ljubljana

51. Nagler, Jürgen (2007) The Importance Of Social Entrepreneurship For Economic

Development Policies. University of New South Wales. Sydney. URL: http://www.

business4good. org/2007/04/importance-of-social-entrepreneurship. html( 25. 2. 2013.)

52. Niković-Papić, Ranka (2012). Izvještaj o procjeni socijalnog poduzetništva u BiH.

Fondacija za socijalno uključivanje u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. URL: http://www.

sif. ba/socijalnoBA. pdf (1. 7. 2013.)

53. Perčin, Milena (2011). Socijalno poduzetništvo: inovacija za dobrobit čovječanstva.

Organizacija za građanske inicijative. Osijek. URL: http://www. ogi.

hr/files/publikacije/ogi/SPInovacija. pdf (3. 5. 2012.)

54. Perić, Julia; Alpeza, Mirela: Policy pretpostavke za razvoj socijalnog poduzetništva:

Slučaj Hrvatska. Ekonmomski fakultet. Osijek. URL:http://www. cepor.

hr/news/ICEI%20Tuzla_Policy%20pretpostavke%20za%20razvoj%20socijalnog%20pod

uzetnistva_Slucaj%20Hrvatske_2011_Peric_Alpeza. pdf ( 25. 2. 2013.)

55. Petkovšek, Jana (2008). Socijalno podjetništvo je pri nas šele v povojih. Dnevnik, 3. 10.

URL: http://www.dnevnik.si/zaposlitve_in_kariera/aktualno/1042279332 (12.7.2010.)

57

56. Podjetnik (2006). Romi in socialno podjetništvo. URL: http://www. podjetnik. si/default.

asp?KatID=311&ClanekID=3252 (12. 8. 2012.)

57. Pyubs, Julie: Government kick-start for social impact bonds URL: http://www.

socialenterpriselive. com/section/news/money/20121123/government-kick-start-social-

impact-bonds (26. 2. 2013.)

58. Ramsden, Peter (2005): Evaluation: The Phoenix Development Fund Final Report URL:

http://www. bis. gov. uk/files/file37787. pdf (26. 2. 2013)

59. Ridley-Duff, R. (2004). The Development of Management, Governance and Ownership

Models, paper to the 6th

International Management Control Associaton Conference, 2004,

July 12-14. Edinburgh

60. Ridley-Duff, R. (2007). Communitarian perspectives on social enterprise. Corporate

governance: an international review, 15 (2). 382-392.

61. Sočo, Anamarija (2009). Sam svoj majstor: Početnica iz socijalnog poduzetništva za

organizacije mladih i za mlade. Mreža mladih Hrvatske. Zagreb. URL: http://www. mmh.

hr/files/ckfinder/files/SSMPocetnica. pdf (12. 2. 2012.)

62. Spear, R. (2001). United Kingdom: A wide range of social enterprises u C. Borzaga i

Defourney J. (ur. ) The Emergence of Social Enterprise. Routledge. London. 252-269

63. Šimović, Hrvoje (2008). Porezni poticaji za izgradnju konkurentnosti. EFZG Working

Papers Series 0803, Faculty of Economics and Business, University of Zagreb. URL:

http://ideas. repec. org/p/zag/wpaper/0803. html. (12. 11. 2012.)

64. The Institute for Social Entrepreneurs (2008): Evolution of the social enterprise industry:

A chronology of key events URL: https://se-alliance.

org/upload/Membership%20Pages/evolution. pdf (25. 2. 2103.)

65. Tonnies, F. (1952) Community and Association. Routledge and Kegan Paul. London

66. URL: http://www. pomakonline. com/content/view/906/29/ (30. 1. 2013.)

58

67. Vaupot, Marjeta (2009). Socialno podjetništvo v Sloveniji. Diplomsko delo. Ekonomska

fakulteta. Ljubljana. URL: http://www. cek. ef. uni-lj. si/magister/vaupot239-B. pdf (12.

10. 2012.)

68. Vekić, Ante (2013). London upoznaje hrvatsko socijalno poduzetništvo.

69. Wallace (2005). Exploring the meaning(s) of sustainability for community-based social

entrepreneurs. Social Enterprise Journal, 1(1). 78-79

70. Yunus, Muhammad (2010). Novemu kapitalizmu naproti: Socialno podjetništvo za svet

brez revščine. Učila International. Tržič.

71. Zakon o socialnem podjetništvu (ZsocP). Uradni list RS 20/2011. URL: http://www.

uradni-list. si/1/content?id=102703 (5. 11. 2012.)

72. Zhang (2012). Global Unemployment To Hit Record High In 2013. ILO. Trends

Econometric models. URL: (http://www. ibtimes. com/global-unemployment-hit-record-

high-2013-ilo-1030976 ) (24.6.2013.)

59

7. Popis slika

Slika 1: Globalna stopa nezaposlenosti 2012-2017. ( Izradila autorica prema podacima Zhang

2012.) .............................................................................................................................................. 45

Slika 2: Izmjene i dopune prostornog plana uređenja općine Orebić (Grgurević, 2012). .............. 47

60

8. Popis tablica

Tablica 1: Različite definicije i osnovne karakteristike između pojmova ''poduzetnik'' i

''poduzetništvo'' ......................................................................................................................... 12

Tablica 2: Različite definicije i osnovne karakteristike između pojmova '' društveni poduzetnik'' i

'' društveno poduzetništvo'' ....................................................................................................... 14

61

9. Životopis

MARIJA ROGLIĆ

Obala pomoraca 78, Orebić | 091/1201194| marija. roglic@gmail. com

OBRAZOVANJE

Ekonomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Trg J. F. Kennedy 6, 10 000 Zagreb

Magistra financija

Diplomski rad: Uloga države u poticanju društvenog poduzetništva 2010. -2013.

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Ivana Lučića 3, 10 000 Zagreb

Magistra informacijskih znanosti i jezično interkulturnog usmjerenja na južnoj slavistici (slovenski i bugarski)

Diplomski rad: Bugarsko-hrvatski lažni prijatelji

Društveno korisno učenje kao model za poticanje društvenog poduzetništva 2010. -2013.

Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu

Ivana Lučića 3, 10 000 Zagreb

Bakalaureat talijanistike i južnoslavenskih jezika i kulture (slovenski i bugarski)

Završni rad: Etimologia della parola slavo nella lingua italiana 2007. -2010.

STIPENDIJE I SEMINARI

Međunarodni sveučilišni seminar balkanistike, Blagoevgrad, Bugarska 2009.

Međunarodna konferencija Transition and boundaries, Sveučilište Sv. Kliment Ohridski, Bugarska 2009.

Konferencija ''Slavistik's not dead'', Institut za slavistiku, Sveučilište u Beču, Austrija 2009.

Summer School of Ethnicity and Migration Studies, CVEK/Sveučilište Cambridge, Slovačka 2010.

Brussels meets Zagreb, Module 1: Kako se uspješno financirati iz EU fondova, European training institut, Hrvatska 2011.

Global challenges in the 21st century, Svjetska banka i Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska ¸ 2011.

CEEPUS istraživačka stipendija, Sofija, Bugarska 2013.

RADNO ISKUSTVO

Općina Orebić, Odjel za koordiniranje s europskim fondovima

Voditeljica odjela 2013. -

Zagreb, Presto d. o. o.

Prevoditelj

(Vanjski suradnik za: slovenski, bugarski, talijanski i engleski) 2012. -

Zagreb, Centar za kulturu Trešnjevka CEKATE

Asistent na projektu EU Gruntwig mobility program ''2WARds Europe'' 2011. -2013.

NAGRADE

Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu za znanstveni rad

Osnovni bugarsko-hrvatski rječnik (načela izrade i metodologija) 2010.

Dekanova nagrada Filozofskog fakulteta za izvrsnost u studiju 2010

POZNAVANJE JEZIKA

Engleski: znanje na razini materinjeg jezika

Talijanski: puna profesionalna kompetencija

Slovenski: puna profesionalna kompetencija

Bugarski: profesionalna kompetencija

Francuski: srednji stupanj pisanja i sporazumijevanja

Njemački: srednji stupanj pisanja i sporazumijevanja

Španjolski: osnovno sporazumijevanje

Ukrajinski: pasivno poznavanje

Makedonski: pasivno poznavanje