ZBORNIK RADOVA - Ravnateljstvo civilne zaštite

ZBORNIK RADOVA

Zagreb, listopad 2013.

V. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa

Izdavač:Državna uprava za zaštitu i spašavanjeZagreb, Nehajska 5

Glavni urednik:dr. sc. Jadran Perinić

Priprema za tisak:GRAFOMARK d.o.o., Zagreb

Tisak:Tiskara Zelina d.d., Sv. Ivan Zelina

ISSN 1847-7070

4

Zvonko Sigmund, dipl. ing. građ., prof. dr. sc. Mladen Radujković, dipl. ing. građ.

RAZVOJ MODELA ZA UBLAŽAVANJE RIZIKA POTRESNE POVREDLJIVOSTI POSTOJEĆIH ZGRADA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

prof. dr. Sadko Mandžuka, Luka Novačko, dipl. ing., Dino Šojat, mag. ing. traff. Jelena Brandt, mag. ing. traff.

OPTIMIZACIJA UPRAVLJANJA PROMETNIM PROCESIMA TIJEKOM MASOVNIH EVAKUACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19

Držislav Dobrinić, dipl. ing. arh., Vesna Marohnić-Kuzmanović, dipl. ing. arh.

RAZLOZI ZA IZMJENU POSTOJEĆEG I SMJERNICE ZA IZRADU NOVOG PRAVILNIKA O MJERAMA ZAŠTITE OD ELEMENTARNIH NEPOGODA I RATNIH OPASNOSTI U PROSTORNOM PLANIRANJU I UREĐIVANJU PROSTORA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

mr. sc. Zoran Đuroković, dipl. ing. građ., Tomislav Novosel, dipl. ing. građ.

OBRANA OD POPLAVA TIJEKOM VELIKIH VODNIH VALOVA RIJEKA KUPE I SAVE U 2013. GODINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

Ana Kuveždić-Divjak, dipl. ing. geod., prof. dr. sc. Miljenko Lapaine

KARTOGRAFIJA U SLUŽBI VIZUALNE GRAFIČKE KOMUNIKACIJE U KRIZNOM UPRAVLJANJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

mr. sc. Mirta Patarčić, dr. sc. Marjana Gajić-Čapka, mr. sc. Ksenija Cindrić, dr. sc. Čedo Branković

PROMJENE OBORINSKIH EKSTREMA NA JADRANU U BLIŽOJ BUDUĆNOSTI . . . . . . . . . . . . . . . . . 67

Mato Tomljanović, univ. spec. admin. publ.

PROJEKT ADRIARadNet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75

Sadržaj:


5

Vinko Prizmić

LAVINE KAO NARASTAJUĆA OPASNOST U HRVATSKOJ I REGIJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83

dr. sc. Aneta Karakaš, dr. med. vet., Anja Maričić, dr. med. vet. Darija Vratarić, dr. med. vet.

ŽIVOTINJE U KATAKLIZMAMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101

Niko Fabris, dipl. ing. građ.

NEDOSTATAK KOPNA NA ZEMLJI – LAKO PREDVIDIVA KATAKLIZMA ODRŽIVOSTI . . . . . . . . . . 111

Željko Šmid, medijski djelatnik

SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA I MEDIJI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137

dr. sc. Stjepan Domjančić

VOJNE SPOSOBNOSTI NEVOJNIM AKTIVNOSTIMA – MOGUĆNOSTI I OGRANIČENJA . . . . . . . . . 141

izv. prof. dr. sc. Snježana Mihalić-Arbanas, izv. prof. dr. sc. Željko Arbanas

UPRAVLJANJE KRIZNIM SITUACIJAMA USLIJED POKRETANJA KLIZIŠTA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151

prim. mr. Maja Grba-Bujević, Branka Tomljanović, dr. med., mr. sc. Milena Car, dr. med.

PREGLED DOSADAŠNJEG TIJEKA UNAPRJEĐENJA HITNE MEDICINSKE SLUŽBE U REPUBLICI HRVATSKOJ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 165

dr. sc. Marjana Gajić-Čapka, mr. sc. Ksenija Cindrić, prof. dr. sc. Ivica Kisić, Darija Bilandžija, dipl. inž. agr.

METEOROLOŠKE PRILIKE I EROZIJA TLA VJETROM U ČEPIĆ POLJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 171

mr. sc. Lidija Srnec, mr. sc. Mirta Patarčić, Ivan Güttler, dipl. ing., dr. sc. Čedo Branković

SIMULIRANJE TEMPERATURE ZRAKA U HRVATSKOJ POMOĆU REGIONALNOG KLIMATSKOG MODELA REGCM3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183

6

SADRŽAJ

Ivan Güttler, dipl. ing., dr. sc. Marjana Gajić-Čapka, dr. sc. Čedo Branković

KLIMA I KLIMATSKE PROMJENE NA PODRUČJU HRVATSKE: ISTRAŽIVANJE REGIONALNIM KLIMATSKIM MODELIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 189

Dalibor Belegić, dipl. ing., Kristina Martinović, dipl. soc. rad.

SUSTAV KOMUNIKACIJA ZA HITNE SITUACIJE U GRADU ZAGREBU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199

Saša Tkalec, struč. spec. ing. sec.,

SUSTAV ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA U KRIZNIM UVJETIMA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209

Mladen Tadić

DRUŠTVENE MREŽE U ZAŠTITI I SPAŠAVANJU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221


7

Zvonko Sigmund, dipl. ing. građ., e-mail: [email protected]đevinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska

prof. dr. sc. Mladen Radujković, dipl. ing. građ., e-mail: [email protected]đevinski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska

RAZVOJ MODELA ZA UBLAŽAVANJE RIZIKA POTRESNE POVREDLJIVOSTI

POSTOJEĆIH ZGRADA

Istraživanja diljem svijeta ustvrdila su kako je za brži i uspješniji oporavak društva i države nakon devastirajućeg djelovanja potresa od iznimne važnosti da za vrijeme i neposredno nakon potresa funkcioniraju svi kritični infrastrukturni objekti zaduženi za spašavanje. A za društvenu stabilnost veliku važnost imaju objekti koji predstavljaju centre društvenog napretka i socijalizacije, kao npr. škole, religijski centri, centri državne uprave, kazališta, itd.Analizirajući građevni inventar Zagreba i Osijeka, ali i veći dio „stare“ Europe, utvrđeno je kako je većina kritične infrastrukture smještena u starim povijesnim zgradama, ili čak zgradama kulturne baštine, upitne potresne sigurnosti, a u vlasništvu direktno države, gradova, općina, ili u vlasništvu neke od državnih organizacija.U ovom radu razmatra se potreba izrade modela kojim se omogućuje sustavan pristup umanjenju potresne povredljivosti postojećih zgrada, a koji omogućuje ciljani odabir kritičnih zgrada iz inventara. Ovim istraživanjem odgovara se na pitanje o potrebi razvoja modela specifično razvijanog za primjenu u zakonskim okvirima Republike Hrvatske i uvijete koji definiraju naše okruženje. Razmatranje je potkrijepljeno drugim, uspješno implementiranim propisima ovoga tipa iz svijeta. Ovaj rad dio je doktorskog istraživanja sa Građevinskog Fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu.

Ključne riječi: potresni rizici, postojeće zgrade, sustavan pristup, kritična infrastruktura, hrvatska i svjetska praksa

Development of an earthquake risk mitigation model for existing buildingsFor a simpler and more successful rehabilitation of the county and the society after devastating earthquakes the functionality of critical infrastructure during and immediately after the earthquake is essential. On the other hand, social stability in the earthquake influenced area is partially established by centers that are social gatherings and development centers as schools, religious centers, governmental buildings, etc.When analyzing the built environment of Zagreb and Osijek it can be concluded that the majority of the critical infrastructure is situated in old buildings, sometimes built heritage buildings, with questionable seismic resistance. These buildings and agencies are mostly owned, either directly from the government, cities, or by other governmental agencies. This situation is not very different in other countries of the “old” Europe.

Razvoj modela za ublažavanje rizika potresne povredljivosti postojećih zgrada

8

This paper is discussing the need for development of a systematic earthquake risk mitigation model for existing buildings, which is enabling aimed investment into most critical buildings of the built environment. The research is answering the question if there is a need for development of a model specifically tailored to Croatian legal framework. The discussion is substantiated by regulations that are successfully used in other countries of the world. This paper is a part of a doctoral research that is being conducted at the Faculty of Civil Engineering, University of Zagreb.

Key words: earthquake risks, existing buildings, systematic approach, critical infrastructure, Croatian and world practice

1. UvodIstraživanja koja su se temeljila na proučavanju funkcioniranja složenog tehničkog, socijalnog,

ekonomskog i političkog procesa oporavka nakon potresa pokazala su da je za jednostavnije podnošenje krizne situacije neposredno nakon potresa i što bezbolniji oporavak cjelokupnog društva ključno da kroz cijelo to vrijeme funkcioniraju svi centri koji pružaju pomoć unesrećenima, centri za upravljanje u hitnim situacijama, svi centri civilne sigurnosti, državni centri za upravljanje, te za život bitne infrastrukturne građevine [1, 2]. Pregledom građevnog inventara utvrđeno je da se u državnom vlasništvu nalazi većina bitnih građevina, koji trebaju održati funkcionalnost kroz cijelo vrijeme kriznih situacija u slučaju pojave potresa. Vrlo lako se može i utvrditi da je velika većina tih centara smještena u starim objektima građenima u skladu sa starim propisima i tehnologijama prošlog vremena. Iz ovog je lako zaključiti kako je većina centara, vitalnih za održanje funkcionalnosti cjelokupnog državnog sustava, ali i za omogućavanje jednostavnijeg oporavka društva i države, smještena u objektima za koje možemo pretpostaviti da ne mogu zadovoljiti potrebe sigurnosti u slučaju potresa, a koje su zahtijevane prema današnjim propisima.

Iako je rizik od stradavanja u potresima poznat ljudima kroz povijest, potresno se inženjerstvo na našim područjima počelo se razvijati tek od 1960-ih, kada su se počeli razvijati i primjenjivati protupotresni propisi. Pravi procvat i bitnu poziciju u znanosti potresno je inženjerstvo doživjelo tek u posljednjih 40-ak godina [3]. Taj, znatan razvoj uvelike doprinosi razumijevanju potresa, kretnji zemljine kore, ali i djelovanju intenzivnih kretnji na samu konstrukciju [4]. Poznavanjem djelovanja proširila se i spoznaja o utjecajima zakonodavstva, organizacija, ali i pojedinaca kako bi se reducirali gubitci ljudskih života i materijalnih dobara [5]. Pregledom prethodno navedenih činjenica može se sa sigurnošću zaključiti da je znanost uspješno uznapredovala u pogledu jednostavnih metoda procjene sigurnosti građevina [6-8], u pogledu metodologije ekonomski isplativih i učinkovitih metoda ojačanja i osiguravanja potresne otpornosti zgrada prema današnjim propisima [9]. No iako su u nekim državama svijeta ta znanja djelomično sadržana u zakonima, u Republici Hrvatskoj su ta znanja vrlo fragmentirana, nisu sistematizirana, pa su u zakonskim okvirima neprimjenjiva, ili samo djelomično primjenjiva na izoliranim primjerima.

Na kraju ovog uvoda postavlja se istraživačko pitanje:a) Je li građevni inventar Republike Hrvatske siguran od potresa?b) Ako ne, postoji li potreba za provođenjem sustavne inventarizacije građevnog inventara u

Republici Hrvatskoj? U kojem opsegu?c) Kako bi se taj pothvat inventarizacije mogao provesti što jednostavnije, a da pri tomu pruži

odgovore na pitanja koje građevine osiguravati, te kako uspješno i efikasno provesti proces postupnog osiguravanja kritičnih građevina?


9

2. Stanje u Republici HrvatskojZa kompletno poznavanje potresne povredljivosti kako zgrada, tako i društva potrebno je poznavati sljedeće dvije vrijednosti:

a) Izloženost potresnom djelovanjub) Oštetljivost građevnog inventara

Tako se potresna povredljivost može opisati kao razina štete nastale potresnim djelovanjem.

2.1. Izloženost teritorija Republike Hrvatske potresnom djelovanju

Republika Hrvatska smještena je na području mediteransko-transazijskog pojasa, koje je karakterizirano povećanim seizmičkim aktivnostima. Osobito izražena je podložnost potresima u priobalnom području, sjeverozapadnom dijelu, te južnoj Dalmaciji.

Pojava potresa u Hrvatskoj javlja se u zonama dodira manjih strukturnih jedinica, a uzročnik njihovog nastanka u priobalnom području je podvlačenje jadranske platforme pod Dinaride, što je posljedica kretanja Afričke ploče prema Euro-azijskoj. U sjeverozapadnom, kontinentalnom dijelu potresi se javljaju zbog kompresijskih procesa zbog pomaka Dinarida i Alpa. Nešto manje intenzivne pojave potresa, ali ipak postojeće, javljaju se na području srednjih slavonskih planina, uzrokovani različitim pomacima masa pojedinih planina.

Za projektiranje, kao ulazni podaci proračuna stabilnosti pojedine građevine uzimaju se u obzir intenziteti potresnog djelovanja, no u praktične svrhe za planiranje preventivnih mjera koriste se karte koje sadrže vjerojatnosti prekoračenja određenog seizmičkog parametra u zadanom povratnom periodu.

Po karti (Slika.1.) očekivanih maksimalnih intenziteta potresa MSK-64 (Medvedev-Sponheuer-Karnik), za povratno razdoblje 500 godina Hrvatska se nalazi u seizmičkom području u rasponu od VI do IX stupnja. Karta očekivanih intenziteta MSK prikazana je na karti ispod [10].

Skala intenziteta Medvedev–Sponheuer–Karnik, ili MSK; MSK-64, je skala makroseizmičkih intenziteta kojom se prikazuje snaga potresa, ali prikazana na osnovu posljedica koje je potres izazvao. Ova skala sadrži 12 stupnjeva, a u nastavku će biti objašnjeni stupnjevi koji omogućuju bolje razumijevanje situacije Republike Hrvatske:

I. Stupanj: Ne zamjetan - potres se ne osjeti, registriraju ga samo seizmografi. Nema posljedica na građevinama.

VI. Stupanj: Jak – Vidljiva su oštećenja na zidanim građevinama, te pukotine na žbuci. Izolirane pojave pukotina na tlu. Osjete ga mnoge osobe unutar i izvan građevina. Manji objekti se pomiču.

VII. Stupanj: Izrazito jak – Ozbiljna oštećenja na starijim građevinama, zidani dimnjaci padaju. Javljaju se manja klizišta. Većina ljudi su preplašeni, namještaj se pomicao ili se prevrnuo. Stvari padaju sa polica.

VIII. Stupanj: Oštećuje - Starije građevine se parcijalno urušavaju ili zadobivaju ozbiljnija oštećenja. Pojavljuju se velike pukotine i rascjepi, urušavaju se stijene. Mnoge osobe teško ostaju stajati, namještaj se prevrće, a na mekanom tlu vidljivi su i valovi.

IX. Stupanj: Destruktivan – Građevine lošije izvedbe se ruše, te postoje evidentne štete na dobro izvedenim građevinama. Podzemni vodovi pucaju. Na tlu se javljaju rascjepi, a otvaraju se sva klizišta. Javlja se generalna panika, te ljudi padaju po tlu.


10

XII. Stupanj: Izrazito katastrofičan – Sve građevine su kompletno razorene, krajolik izmijenjen, rijeke mijenjaju tokove.

Slika 1: Seizmološka karta Republike Hrvatske

2.2. Oštetljivost građevnog inventara

Točnu oštetljivost građevnog inventara, ili postojećih građevina moguće je točno procijeniti isključivo detaljnijim studijama koje je potrebno provesti na svakoj zgradi građevnog inventara, no za predviđanje ponašanja građevina potrebno je poznavati okvirne oblike izgradnje iz pojedinog


11

razdoblja. Tako je građevinarstvo kontinentalne Hrvatske u smislu potresne otpornosti karakterizirano kroz nekoliko tipologija izgradnje i u skladu sa svega nekoliko različitih propisa.

- Razdoblje do 1850-ih – većim dijelom su se gradile drvene građevine kojih je izrazito malo preostalo u današnje vrijeme. Razlog nestanku ovih građevina su prvi građevinski propisi iz razdoblja Austro-Ugarske monarhije, kada se lica gradova mijenjaju iz skupa drvenih zdanja u planski organizirane građevine od „solidnog“ ili „čvrstog“ materijala. Osim tih skromnih građevina do tada su postojala imanja i dvorci kojima smo u glavnom i dan danas svjedoci. A sve građevine do ovog razdoblja grade se bez bilo kakve dokumentacije, te uz poznavanje „graditeljskih umijeća“ koja su se predavala naraštajima.

- Razdoblje od 1850-ih – 1920-ih – ovo je razdoblje u glavnom okarakterizirano pojavom prvih građevinskih propisa iz Austrije, te u gradovima i „građevinskom policijom“ pri kojoj je izgradnja trebala biti prijavljena, a potom i kontrolirana. Ova je gradnja za glavne konstruktivne elemente imala je zidane zidove sa fleksibilnim stropnim konstrukcijama, no sa ipak više kvalitete i jednoličnosti nego je to evidentno kod građevina do ovog razdoblja. U izoliranim primjerima u ovim zgradama pojavljuje se beton i željezo kao konstruktivni materijal za jednostavnije konstrukcijske oblike, ali u izrazito rijetkim situacijama. Prema kraju 1920-ih i njihova pojava postaje ustaljena, no primjena armiranog betona i dalje nije postojeća.

- Od 1920-ih – 1940-ih postupno se uvode armirano betonski stropovi, pa i u starije zgrade, no najčešće u ograničenim područjima, kao što su kupaonice, toaleti, kuhinje, dok se u ostalim dijelovima zgrade i dalje koriste drveni stropovi.

- Od 1940-ih – 1964.g. u graditeljstvu se počinju postepeno koristiti po cijeloj površini etaže armirano betonski stropovi sa montažnim elementima radi ubrzavanja izgradnje. U okviru ovog tipa izgradnje redovito se koriste i horizontalni serklaži koji se u pogledu seizmičkog inženjerstva smatraju minimalnim potrebnim uvjetom kako bi se pojedina zgrada mogla uzeti u razmatranje o potresnoj otpornosti. No unatoč ovim karakteristikama zgrada, još uvijek ne postoje nikakve smjernice niti pravilnici o potresnom projektiranju zgrada.

- Od 1964.g., odnosno nakon devastirajućeg potresa 1963.g. u Skopju (Makedonija) uvode se prve smjernice za protupotresno projektiranje zgrade, a prema tadašnjim saznanjima. Počevši od ove generacije zgrada, pod uvjetom da su zgrade projektirane i izvedene prema tadašnjim građevinskim zahtjevima, redovito se počinju koristiti suvremeni statički sustavi.

U okviru ovoga razmatranja potresne oštetljivosti postojećih zgrada, a prema ovoj vremenskoj podjeli u nastavku (tablica 1) je prikazan broj stambenih jedinica izgrađenih u pojedinom razdoblju. Ovdje su radi prikazivanja situacije prikazani odnosi broja stambenih jedinica izgrađenih do 1964.g., te nakon 1964.g. Zgrade izgrađene do 1964.g., ili do prvih protupotresnih propisa na ovim područjima, svakako se mogu smatrati potresno oštetljivima, no ove brojke ni u kojem slučaju sa sigurnošću ne mogu prikazati broj potencijalno devastiranih stambenih jedinica u slučaju pojave potresa.

Iz tablice 1. je vidljivo da je čak 35% stambenog građevnog inventara upitne potresne sigurnosti. Količina ostalih građevina koja je potencijalno ugrožena nije čak niti približnom brojkom poznata, jer je podatak o vremenu izgradnje ostalih građevina nemoguće ishoditi od Državnog zavoda za statistiku.

U ove okvire „nepoznanica“ uključene su i građevine koje se mogu deklarirati kao građevine od više važnosti i one u kojima su situirane ustanove, čiji je opstanak za vrijeme i nakon potresa od egzistencijalne važnosti.


12

Tablica 1: Broj stambenih jedinica prema županijama i godinama izgradnje

ŽupanijaBroj stambenih jedinica

do 1920 1921-1945 1946-1964 1964-2009 Nepoznato

Zagrebačka 4,596 4,407 14,121 63,742 4,510

Grad Zagreb 15,271 30,051 52,257 164,310 9,294

Krapinsko - zagorska

3,019 2,179 8,122 27,895 1,187

Sisačko - moslavačka

2,901 2,673 12,143 39,909 2,915

Karlovačka 3,298 2,980 9,972 29,410 2,179

Varaždinska 3,087 2,786 11,465 34,552 1,962

Koprivničko - križevačka

2,917 3,071 7,429 23,582 1,216

Bjelovarsko - bilogorska

3,155 3,937 8,932 25,559 1,508

Primorsko - goranska

24,863 6,353 13,299 59,393 4,754

Ličko - senjska 2,060 1,000 4,126 10,548 1,338

Virovitičko - podravska

1,649 2,214 6,333 18,992 1,184

Požeško - slavonska

1,958 1,921 5,311 15,610 1,175

Brodsko - posavska

2,479 2,624 11,533 33,440 2,102

Zadarska 4,440 2,271 7,022 34,129 2,760

Osječko - baranjska

11,612 7,274 18,577 67,599 2,945

Šibensko - kninska

3,733 2,125 7,597 23,542 1,470

Vukovarsko - srijemska

3,910 3,189 8,718 41,134 2,196

Splitsko - dalmatinska

14,116 7,347 20,173 91,555 5,300

Istarska 21,346 3,440 6,515 37,176 2,085

Dubrovačko - neretvanska

7,095 1,854 4,980 21,931 1,486

Međimurska 1,464 1,569 6,938 23,236 1,036

SUMARNO HRVATSKA

138,969 95,265 245,563 887,244

479,797 887,244

35.10% 64.90%

*Podaci Državnog zavoda za statistiku

3. Modeli procjene rizičnosti iz svijetaU svijetu je razvoj potresnog inženjerstva uvijek bio obilježen devastacijama koje su izazvane

potresima. Zbog takovih neželjenih događaja se potresno inženjerstvo kao i razumijevanje potresa rapidno razvijalo. Zajedno s njim se razvija i kolektivna svijest o utjecaju kojeg imaju državne vlasti,


13

organizacije, ali i pojedinci na smanjenje žrtava i materijalnih šteta. Bilo bi lijepo za povjerovati kada bi ovo povećanje razumijevanja utjecaja i moći pridonosilo isto tako i smanjenju potresne povredljivosti zajednice, ali to je rijedak slučaj.

Razvojem potresnog inženjerstva postavljali su se sve veći zahtjevi za potresnu otpornost novih građevina, a time i jaz između sigurnosti koje ostvaruju postojeće građevine i novo projektirane građevine postaje sve veći. Mjere kojima bi se umanjila potresna povredljivost zgrada i infrastrukture postoje, no ove su mjere vrlo rijetko implementirane, pa čak i u područjima izrazite rizičnosti. Dakako odgovornost za ovo leži na pojedincima, organizacijama, ali i u državnim organizacijama, koje su relativno usporene pri implementaciji ovih mjera.

Postoje jasni dokazi da implementacija pozitivnih mjera zaštite uvijek zaostaje iza znanstvenih napredaka i inženjerskog razumijevanja. Čak je vrlo često, da se ovakvi programi niti ne koriste, ili koriste suprotno originalnoj ideji programa. Tako se da zaključiti da je uspješna implementacija programa umanjenja potresnog rizika češće iznimka nego pravilo [5].

U nastavku će biti prikazana dva vrlo utjecajna primjera uspješno implementiranih i korištenih mjera preventivne zaštite od devastirajućih posljedica, a prema državama u kojima su korištene. U okviru ovog poglavlja prikazani su i oblici uspostavljanja ovakve politike, kao i njihova primjena.

3.1. Švicarska – SIA 2018

Švicarska se smatra područjem niske seizmičnosti, pa su s tim razlogom i prvi protupotresni propisi u Švicarskoj uvedeni tek tijekom 1970. godine, no ovi propisi su tek provizorno obuhvaćali potrebu za proračunom. Tek 1989. godine se u Švicarskoj propisuju postroženiji i u potpunosti definirani propisi koji obuhvaćaju i potresno opterećenje. Do ove godine je u Švicarskoj izgrađeno skoro 90% današnjeg građevnog fundusa Švicarske.

Tako je 2000. godine švicarsko Ministarstvo vode i geologije (Bundesamt für Wasser und Geologie) zaduženo da obavi procjenu potresne povredljivosti svih državnih zgrada II i III kategorije. Zgrade II i III kategorije označavaju zgrade u kojima se očekuju veća okupljanja ljudi, zgrade koje su od praktične važnosti, imaju važnu ili vitalnu funkciju, ili predstavljaju ograničen/značajan rizik za okoliš [11].

Provedba:

Postupak procjene potresne povredljivosti prema SIA 2018 propisom je raspodijeljen u 3 koraka sa osnovnim ciljem uštede vremena i troškova. S tim ciljem je prvi stupanj procjene potresne povredljivosti dizajniran tako da zahtjeva što manje vremena i ekspertnog znanja.

U prvom stupnju procjene popunjava se upitnik koji popisno ispunjen daje procjenu rizika pomoću vrijednosti zasebno definiranih „razina rizika“. Ovaj upitnik je moguće ispuniti nakon proučavanja arhitektonskih nacrta, te nakon vizualnog pregleda zgrade prilikom kojeg se provjeravaju najvažniji konstruktivni elementi. Očekivano vrijeme za prvi korak procjene je 4 sata.

Osnova drugog stupnja procjene potresne povredljivosti postojećih zgrada temelji se na principu provjere iz priručnika FEMA 310 (SAD), no postupak je prilagođen švicarskim uvjetima. Za ovaj postupak ocjenjivaču je na raspolaganju upitnik sa primjerima najčešćih tipova zgrada u Švicarskoj. Pomoću ovog upitnika i ocjenjivač na osnovi inženjerskih podloga traži i ispituje nedostatke glede potresne otpornosti zgrade. Kao zaključak ovog stupnja procjene dobije se vrijednost „faktora ispunjenja“ (orig.njem. Erfüllungsfaktor). Očekivano vrijeme provedbe drugog stupnja procjene predviđa se od 3 do 4 dana po zgradi.


14

Kao podloga za treći stupanj procjene predviđen je propis SIA 2018. Nakon procjene potresne otpornosti, odluka o daljnjem postupku sa zgradom donosi se na osnovu cijene ojačanja, odnosno „prihvatljivih“ troškova, koji se definiraju cijenom spašavanja jednog života. Tako vrijedi:

a) Ako je vrijednost faktora ispunjenja manja od minimalne dozvoljene zahtjeva se umanjenje potresnog rizika, pod uvjetom da je ojačanje provedivo u okvirima „prihvatljivih“ troškova (100 milijuna franaka po potencijalno spašenom životu). Ako ovaj uvjet nije moguće zadovoljiti, vrši se prenamjena objekta.

b) Dobije li se vrijednost faktora ispunjenja između minimalne i prihvatljive razine, tada se pristupa ojačanju zgrade ako troškovi ojačanja ulaze u razinu prihvatljivih troškova (10 milijuna franaka po potencijalno spašenom životu).

c) Ako je vrijednost faktora ispunjenja viša od prihvatljive razine, tada se objekt prihvaća kao potresno siguran[12].

3.2. Sjedinjene Američke Države - ASCE/SEI 31-03

SAD je jedna od pionirskih država koje su među prvima počele planirati i organizirati sustavan pristup procjene potresne povredljivosti postojećih zgrada. Ova misija započela je 80-ih godina prošlog stoljeća. U tom razdoblju SAD razvija niz smjernica za procjenu potresne povredljivosti postojećih zgrada, a koje postaju osnovne smjernice i podloge za razvoj novijih pristupa i u drugim državama svijeta.

Osnovne smjernice za procjenu potresne povredljivosti postojećeg građevnog inventara su razvijane u 2 smjera:

a) Za javne zgrade u državnom vlasništvu primjenjuju se - Standards of Seismic Safety for Federally Owned and Leased Buildings (ICSSC – RP6)

Osnovni cilj ovih propisa je jamčenje osnovne ili više potresne sigurnosti svim državnim agencijama. Na ovaj način se osigurava umanjenje neželjenih posljedica u zgradama koje su ili u direktnom državnom vlasništvu, ili iznajmljene ili privatne zgrade, a na vladinom tlu [13].

Tijekom 1994 Predsjednik SAD-a potpisao je izvršnu naredbu (Executive Order 12941) za procjenu potresne otpornosti vladinih ili od vlade iznajmljenih zgrada [14]. Ovom je naredbom određen najniži standard koji moraju zadovoljavati sve državne zgrade i one u kojima je država u najmu. Prema ovoj naredbi sve su vladine organizacije trebale izvršiti procjenu potresne „sigurnosti“ zgrada pod njihovom upravom, te procjenu troškova ojačanja istih. Na ovaj je način također napravljena i inventarizacija svih zgrada pod vladinom upravom.

b) Za sve ostale zgrade primjenjuju se - Seismic Evaluation of Existing buildings (ASCE/SEI 31-03)

Ovaj standard je, za razliku od prethodno prikazanog standarda za zgrade pod vladinom upravom, osnovan kao smjernice za provedbu procjene potresne otpornosti postojećih zgrada, te nije obvezan za provođenje. No, iako neobavezan, ovaj proces ujedno predstavlja osnovu prema kojoj se provodi procjena kako vladinih zgrada, tako i drugih zgrada[15].

Provedba:

Procjena se zgrada razaznaje na dva stupnja sigurnosti (ponašanja) zgrade, i to Sigurnost Života (Life safety performace level), prema kojem zgrada smije doživjeti značajnu štetu konstrukcije i drugih elemenata prilikom projektnog potresnog opterećenja, ali se dozvoljava samo manje veličine parcijalnog ili totalnog konstruktivnog kolapsa i Neposredna Uporabljivost (Immediate Occupancy


15

performace level) u okvirima kojeg zgrada smije doživjeti izrazito ograničena oštećenja konstruktivnih i ostalih elemenata zgrade za vrijeme projektnog potresa.

Ovaj dokument predviđa procjenu svakog objekta u tri koraka:

Kroz prvi stupanj procjene procjenjivač se upoznaje sa zgradom, njenim nedostatcima i očekivanom ponašanju. Ovaj stupanj pomaže pri ocjeni konstruktivnih, nekonstruktivnih elemenata i temelja i to na osnovi upitnika. Pri procjeni ocjenjivač odlučuje je li konstrukcija tipska ili nije, pa sukladno toj odluci pristupa procjeni.

U drugom stupnju procjene ocjenjivač ima dvije mogućnosti pristupa procjeni objekta, pri čemu odabire želi li procjenjivati objekt kao cjelinu i time obuhvatiti sve njegove nedostatke, ili će procjenjivati samo nedostatke. U ovom koraku procjena je ograničena na pojednostavljene linearne metode analize, osim u slučaju nearmiranog zidanog objekta s popustljivim (fleksibilnim) stropovima, kada je propisana posebna metoda procjene. U ovom koraku uključen je i postupak procjene elemenata zasebno.

Treći stupanj procjene provodi se samo ako je u drugom koraku ovog postupka nađen nedostatak, a smatra se da je moguće detaljnijom analizom postići značajne ekonomske i druge prednosti.

4. Diskusija i prijedlozi

4.1. Je li građevni inventar Republike Hrvatske siguran od potresa?

Na ovo pitanje moguće je odgovoriti razrađujući potresnu povredljivost građevnog inventara. Kako je već prethodno objašnjeno u okvirima ovog članka potresnu povredljivost građevina moguće je opisati kao direktan odnos potresne otpornosti građevina i izloženost građevina djelovanju potresa. Tako vrijedi: potresno neotporna građevina ne predstavlja rizik za korisnike ako ista nije izložena djelovanju potresa, i suprotno, potresno neotporna građevina u područjima visoke seizmičnosti predstavlja životnu opasnost za korisnike u slučaju pojave potresa.

Kako je u poglavlju 2. ovog članka prikazano, skoro cjelokupna površina teritorija Republike Hrvatske izložena je razmjerno intenzivnim potresima, čiji se očekivani ishodi daju svrstati u VIII. i IX stupanj intenziteta prema Medvedev-Sponheuer-Karnik (MSK-64) ljestvici. Ovi intenziteti daju se opisati slijedećim očekivanim posljedicama: starije građevine i građevine lošije izvedbe se ruše, oštećenja na preostalim zgradama su intenzivna, a na tlu se pojavljuju rascjepi i otvaraju klizišta.

Intenzivnim potresima dijelom su izloženi Grad Zagreb, Zagrebačka, Krapinsko-Zagorska, Sisačko-moslavačka, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačko-neretvanska, Brodsko-posavska, Požeško-slavonska i Bjelovarsko-bilogorska županija. Iako brojem veliki broj županija, površinom u odnosu na površinu Hrvatske intenzivnim potresima je zahvaćeno svega 5,5% teritorija, ali na kojem je smješteno 21% stanovništva.

Potresima nešto nižeg intenziteta dijelom se dodaju Karlovačka, Varaždinska, Koprivničko-križevačka, Primorsko-goranska, Ličko-senjska, Virovitičko-podravska, Zadarska, Osječko-baranjska, Šibensko-kninska, Vukovarsko-srijemska, Splitsko - dalmatinska i Međimurska županija. Ovim područjem obuhvaćeno je skoro 31% teritorija, sa približno 42% teritorija.

Sa druge strane u okviru 2. poglavlja okvirno je prikazan i odnos razmjerno sigurnih, odnosno potresno otpornih zgrada u odnosu na zgrade upitne potresne otpornosti stambenog građevnog inventara. Tako je analiza pokazala kako je čak 35% stambenog građevnog inventara planirano i građeno prije postojanja smjernica ili propisa za izvedbu potresno otpornih zgrada te se s toga ova


16

grupa građevina može smatrati građevinama upitne potresne otpornosti. Na žalost, količina kritične infrastrukture, kao i nestambenih građevina, u ovim brojevima nije uključena, ali je vrlo lako evidentirati kako je velika količina bitnih građevina situirana baš u tim zgradama upitne potresne otpornosti.

Zaključno se da reći da je građevni inventar Republike Hrvatske djelomično siguran u odnosu na očekivane potrese, ali da je ipak, obzirom na dostupne podatke, nemoguće zaključiti koliki je stvarni odnos sigurnog u odnosu na nesigurni građevni inventar.

4.2 Postoji li potreba za provođenjem sustavne inventarizacije građevnog fundusa u Republici Hrvatskoj? U kojem opsegu?

Obzirom na to da je skoro 37% teritorija izloženo intenzivnim potresima i da je čak 35% stambenog građevnog inventara upitne sigurnosti, javljaju se sljedeća pitanja:

- Koliko je građevina zbilja ugroženo?- Koliko građevina nije obuhvaćeno ovom grubom statističkom analizom?- Postoje li osim ovih brojki bitne građevine koje je neophodno sačuvati a da nisu dio ove analize?- Ako turizam predstavlja ozbiljan dio Hrvatskog gospodarstva, smijemo li dozvoliti da ponuda

kulturne baštine Republike Hrvatske bude ugrožena potresima?

Odgovor na ova pitanja moguće je potražiti u drugim primjerima koji se pronalaze u svijetu. Taj odgovor bi bio sustavna inventarizacija građevnog inventara u Hrvatskoj, analiza potresne povredljivosti, te ciljano investiranje u ojačanje kritičnih građevina.

4.3 Kako bi se taj pothvat inventarizacije mogao provesti što jednostavnije, a da pri tomu pruži odgovore na pitanja koje građevine osiguravati te kako uspješno i efikasno provesti proces postupnog osiguravanja kritičnih građevina?

Studija svjetskih praksi pokazala je kako je najuspješnija provedba procjene potresne povredljivosti građevnog inventara najčešće vezana uz državnu inicijativu, pri čemu se pojačani naglasak stavlja na procjenu vlastitih nekretnina. Tako primjeri Švicarske, Sjedinjenih Američkih Država, Novog Zelanda, Kanade i Japana prije svega počivaju na državnoj inicijativi osiguravanja kritične infrastrukture, te omogućavanja normalnog rada bitnih građevina u svim uvjetima, dok se procjena sigurnosti i ojačanja drugih građevina ostavlja na izbor vlasniku, odnosno u slučaju da se planiraju provoditi građevinski radovi na zgradama i ovo postaje uvjet bez kojeg radovi ne mogu započeti. U izrazito rijetkim slučajevima se za zgrade privatnog vlasništva odobrava umanjenje posljedica rizika od rušenja plaćanjem osiguranja u osiguravajućim kućama.

Testiranjem ovih modela sustavnog pristupa procjeni potresne povredljivosti građevina u Hrvatskoj dokazano je kako rubni uvjeti kojima su ovi modeli definirani ne zadovoljavaju potrebama u okvirima Hrvatske, te se s toga pristupilo razvijanju novog modela koji bi odgovorio našim potrebama.

Iskustva iz svijeta pokazuju kako se velika vrijednost polaže na financijsku efikasnost pregleda. Zbog ovoga se inventarizacija najčešće provodi u dva ili više koraka. Tijekom prvih koraka se očekuje brzi pregled karakterističnih točaka građevine. Ovisno o principu pregleda prvi pregledi služe u glavnom eliminaciji građevina koje nije potrebno dalje pregledavati, a za građevine koje ostavljaju pitanje potresne otpornosti otvorenim se provodi daljnja evaluacija. Korisnim se pokazao pristup primjenjivan u Švicarskoj u kojem se u prvom koraku, osim inicijalnog, eliminacijskog pregleda, može dobiti i rang lista prioritetnih građevina prema njihovim određenim karakteristikama.


17

U okviru propisa za procjene potresne povredljivosti građevina često se nalaze i prihvaćene tehnologije povećanja potresne otpornosti. Na ovaj način se inženjere upućuje na prihvatljive načine saniranja građevina, te se ujedno i korisniku pruža uvid u potencijalno potrebne pothvate.

U skladu s prezentiranim iskustvima na Građevinskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu započelo se sa razvojem modela koji bi se uklopio u potrebe kako same Republike Hrvatske, tako i individua i organizacija koje žele provjeriti i po potrebi osigurati svoje građevine od neželjenih posljedica od potresa. Ovim modelom omogućuje se sustavna procjena građevina fundusa Republike Hrvatske, ali i manjih skupina građevina ili pak pojedine zgrade. Uzimajući u obzir zakonske restrikcije i poticaje i uz pomoć pregleda dostupnih i prihvatljivih tehnologija ojačanja zgrada, model pruža potporu odlučivanju u odabiru kritičnih zgrada, a koje su ujedno financijski i izvedbeno prihvatljive. Osim potpore odabiru ovaj model investitoru omogućuje ciljano investiranje u osiguranje kritičnih, kao i financijski i izvedbeno najpogodnijih zgrada, čime se omogućuje postizanje ciljeva održivog razvoja.

5. ZaključakU ovom radu razmatra se potreba izrade modela kojim se omogućuje sustavan pristup umanjenju potresne povredljivosti postojećih zgrada, a koji omogućuje ciljani odabir kritičnih zgrada iz inventara.

Na području teritorija Republike Hrvatske vjerojatnost djelovanja devastirajućeg potresa je relativno velika i to u područjima najveće naseljenosti, te u područjima visoke povijesne vrijednosti. Samim time je vjerojatnost stradavanja visoka, te je realno za očekivati i visoku razinu materijalnih šteta.

Obzirom na ove činjenice i prikazana svjetska iskustva, kao preventivnu mjeru zaštite od neželjenih posljedica potresom predlaže se sustavna inventarizacija građevnog fundusa Republike Hrvatske sa prioritetima zaštite kritične infrastrukture. S ovim ciljem na Građevinskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu autori razvijaju model kojim se omogućuje sustavna procjena građevnog fundusa, ili pojedinih građevina. Model je razvijan za uvjete koji su definirani zakonodavstvom Republike Hrvatske, te tipologiju zgrada zastupljenu na području države. Model interesnim skupinama pruža mogućnost odabira tehnologija sanacija, te upravljanje troškovima i ostalim problematičnim aspektima koji ovakovi projekti predstavljaju. Na ovaj način pruža se potpora ciljanom investiranju u osiguranje kritičnih, kao i financijski i izvedbeno najpogodnijih zgrada.

LITERATURA:

1. Bruneau, M. and A. Reinhorn. Seismic Resilience of Communities - Conceptualization and Operationalization. in Performace Based Seismic Engineering: Vision of an Earthquake Resilient Society. 2004. Bled, Slovenia.

2. Academies, N.R.C.o.t.N., National Earthquake Resilience: Research, Implementation, and Outreach. 2011, THE NATIONAL ACADEMIES PRESS: USA. p. 278.

3. Elnashai, A.S., A very brief history of earthquake engineering with emphasis on developments in and from the British Isles. Chaos, Solitons and Fractals, 2002. 13: p. 6.

4. Cosgrave, J., Responding to earthquakes 2008 - Learning from earthquake relief and recovery operations, in ALNAP, A.P. consortium, Editor. 2008, ALNAP: USA.

5. Alesch, D.J. and W.J. Petak. Overcoming Obstacles to Implementing Earthquake Hazard Mitigation Policies. in Integrated Disaster Risk Management. 2002. Laxenburg, Austria: IIASA.


18

6. Zovkić, J., V. Sigmund, and Z. Sigmund, Metodologije za identifikaciju oštećenja konstrukcije na osnovu dinamičkih mjerenja. Technical Gazette, 2008. 15(4): p. 6.

7. Sigmund, Z., V. Ivanković, and A. Braun. A challenge of retrofitting a historical building. in WTA International PhD Symposium. 2011. Brno, Češka Republika: Academic publishing cerm, Ltd.

8. Lazarević, D., J. Dvornik, and K. Fresl, Analiza oštećenja atrija Kneževa dvora u Dubrovniku. Građevinar, 2004. 56: p. 601-612.

9. Dowrick, D.J., Earthquake Risk Reduction, ed. J.W.S. Ltd. 2003, England: John Wiley & Sons Ltd. 523.

10. spašavanje, D.u.z.z.i., Procjena ugroženosti republike hrvatske od prirodnih i tehničko tehnoloških katastrofa i velikih nesreća. 2009, Državna uprava za zaštitu i spašavanje: Zagreb. p. 77.

11. Bundesamt für Wasser und Geologie, B., Beurteilung der Erdbebensicherheit bestehender Gebäude. 2005, Bern, CH: BWG. 24.

12. SIA, SIA-2018 Überprüfung bestehender Gebäude bezüglich Erdbeben. 2004, Schweizerischer ingenieur- und architectenverein: Switzerland. p. 40.

13. NIST, Standards of Seisimc Safety for Federally Owned and Leased Buidlings. 2002, U.S. Department of Commerce: USA. p. 27.

14. FEMA, How-to Suggestions for Implementing Executive Order 12941 on Seismic Safety of Existing Federal Buildings. 1995: USA.

15. ASCE/SEI, Seismic Evaluation of Existing Buildings. 2003, American Society of Civil Engineers: USA. p. 442.


19

prof. dr. Sadko Mandžuka, e-mail: [email protected] Novačko, dipl. ing., e-mail: [email protected] Šojat, mag. ing. traff., e-mail: [email protected] Brandt, mag. ing. traff., e-mail: [email protected]

Fakultet prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

OPTIMIZACIJA UPRAVLJANJA PROMETNIM PROCESIMA TIJEKOM

MASOVNIH EVAKUACIJA

Sažetak: Jedna od temeljnih značajki masovne evakuacije je intenzivna upotreba prometne infrastrukture. Prometna infrastruktura se najčešće projektira za „normalne“ režime upotrebe, uz minimalne zahtjeve za njenim značajkama u izvanrednim uvjetima. Veća učinkovitost i sigurnost u odvijanju prometa u ovim izvanrednim uvjetima osigurava se primjenom informacijsko komunikacijske nadgradnje klasičnog sustava prometa poznatim pod nazivom inteligentni transportni sustavi (ITS). Na osnovu dosadašnjih iskustava tu se nameće čitav niz rješenja (optimizacija rutiranja evakuacijskih pravaca, stvarno-vremensko upravljanje prometom, korištenje prometnica za jednosmjerni promet u slučaju masovnih evakuacija, npr. autoceste i sl.). Zbog karaktera ovih događaja, neophodno je na odgovarajući način matematičkim modeliranjima i simulacijama provjeriti ponašanje prometnog sustava u izvanrednim okolnostima. Za to služe različiti softverski alati, kao mikro, mezo i makro prometni simulatori. U radu je pokazano stanje u znanosti i tehnici (State of the Art - SOTA) u ovom području kriznog upravljanja u svijetu te neka dosadašnja iskustva. Osim toga, prikazane su mogućnosti nekih rješenja iz područja primjene ITS-a u izvanrednim uvjetima (evakuacije).

Ključne riječi: inteligentni transportni sustavi, masovne evakuacije, optimizacije, simulacije

Optimization of traffic management processes during mass evacuationSummary: One of the fundamental features of a mass evacuation is intensive use of transport infrastructure. Transport infrastructure is often designed for “normal” usage, with the minimum requirements for its characteristics in emergency situations. Satisfactory efficacy and safety of traffic flow in these extreme conditions is provided by the using information and communication upgrade of conventional transport system. This approach is known as Intelligent Transportation Systems (ITS). Based on past experience there are a number of models and their solutions (optimization evacuation routes, real-time traffic management, the use of roads for one-way traffic in the event of mass evacuations, etc.). Due to the nature of these events, it is necessary to adequately verify the mathematical modeling and simulation of the transport system behavior in these emergency situations. Various software tools are used for this purpose (micro, meso and macro traffic simulators). State of the Art (SOTA) in the area of emergency management is given in the paper. Features of some solutions in the field of ITS in emergency conditions (evacuation) are shown, also.

Keywords: Intelligent Transportation Systems, Mass Evacuation, Optimization, Simulation

Optimizacija upravljanja prometnim procesima tijekom masovnih evakuacija

20

1. UVODGrad Zagreb je partner projekta „Priprema evakuacije u slučaju nuklearne nesreće“. Nositelj

projekta je Općina Krško, Slovenija, a pored Grada Zagreba partner projekta je i Grad Černavoda, Rumunjska. Glavna zadaća projekta je unaprjeđenje pripravnosti sustava zaštite i spašavanja, priprema stanovništva za slučaj nuklearne nesreće i jačanje međunarodne suradnje u zaštiti i spašavanju na regionalnoj i lokalnoj razini. U okviru ovog projekta izrađena je studija „Optimizacija upravljanja prometnim procesima tijekom masovnih evakuacija“, a u ovom radu se daju neki od rezultata te studije.

Slika 1. Prikaz prometne mreže od interesa za evakuaciju

Jedan od temeljnih značajki masovne evakuacije je intenzivna upotreba prometne infrastrukture. Prometna infrastruktura se najčešće projektira za „normalne“ režime upotrebe, uz minimalne zahtjeve za njenim značajkama u izvanrednim uvjetima. Veća učinkovitost i sigurnost u odvijanju prometa u ovim izvanrednim uvjetima osigurava se primjenom informacijsko komunikacijske nadgradnje klasičnog sustava prometa poznatim pod nazivom inteligentni transportni sustavi (ITS). Tu se nameće čitav niz rješenja – optimizacija rutiranja evakuacijskih pravaca, stvarno-vremensko upravljanje prometom, korištenje prometnica za jednosmjerni promet u slučaju masovnih evakuacija (npr autoceste) i slično.

Brzina reakcije kod ovih događaja smanjuje materijalnu štetu i ljudske žrtve. Kod toga je od posebne važnosti stvarno-vremensko i lokacijski određeno obavješćivanje i uzbunjivanje, a kako bi se smanjile posljedice nekontroliranih masovnih gibanja stanovništva. Postotak redukcije vremena odaziva je vrlo značajan čimbenik, jer smanjenje vremena odziva bitno utječe na smanjenje smrtno stradalih i ranjenih kod ovakvih i sličnih nesreća.

Zbog karaktera ovih događaja, neophodno je na odgovarajući način provjeriti matematičkim modelima i simulacijama ponašanje prometnog sustava u izvanrednim okolnostima. Za to služe razni softverski alati – kao mikro, mezo i makro prometni simulatori ili u posljednje vrijeme upotreba staničnih automata (Cell automata).

U okviru navedene studije prikazani su stanje u znanosti i tehnici u ovom području kriznog upravljanja u svijetu, dosadašnja iskustva, kao i mogućnosti nekih rješenja iz područja primjene inteligentnih transportnih sustava u izvanrednim uvjetima (evakuacije). Kao prikaz mogućnosti primjene različitih računarskih alata izrađen je prikladan model evakuacije na kojem se metodološki pokazala mogućnost izbora evakuacijskih pravaca primjenom dinamičkih optimizacijskih postupaka.


21

U drugom dijelu ovog rada prikazana je temeljna metodologija optimizacije evakuacije, s opisom pojedinih faza tog cjelokupnog procesa optimizacije. U trećem dijelu je opisan simulacijski alat namijenjen za mikrosimulaciju prometnog procesa, a u četvrtom poglavlju odgovarajuća makrosimulacijska programska podrška. U oba poglavlja su prikazani i dijelovi dobivenih rezultata kod analize slučaja evakuacije u slučaju nesreće NE Krško. U petom poglavlju ukazano je na značaj primjene pristupa rješavanju ovih i sličnih prometnih zadaća korištenjem inteligentnih transportnih sustava. Posebno je ukazano na mogućnosti korištenja suprotnog smjera prometnica tijekom evakuacijskog procesa i jednog suvremenog sustava obavještavanja u slučajevima velikih nesreća. Na kraju rada dana su zaključna razmatranja, a u svezi kompleksnog problema optimizacije prometnih procesa tijekom evakuacije.

2. METODOLOGIJA OPTIMIZACIJE EVAKUACIJAU teorijskoj literaturi, kao i zakonodavnoj dokumentaciji, postoji više definicija što je to

evakuacija. U Republici Hrvatskoj evakuacija se definira kao postupak pri kojemu se provodi planirano i organizirano premještanje stanovništva s ugroženog na neugroženo, odnosno manje ugroženo područje, [1]. Osim toga, proces evakuacije se može definirati kao strategija upravljanja rizicima za ublažavanje posljedica iznenadnih situacija ili katastrofa na određenom području. Bitan element svakog plana evakuacije je pažljivo pripremljen plan prijevoza evakuiranih (određivanje optimalnih ruta, određivanje mjesta okupljanja na ugroženom području, određivanje (sigurnih) mjesta za evakuaciju, optimalno alociranje potrebnih sredstava i sl.). Plan evakuacije mora dati odgovore na slijedeća pitanja, [2, 3]:

- vrijeme potrebno za sigurnu evakuaciju stanovništva (ovisno o kakvom obliku evakuacije se radi. požar, potres, i sl.),

- koje ceste treba koristiti za evakuaciju,- što su to kritične ceste i cestovni objekti u procesu evakuacije,- kako može biti povećana učinkovitost procesa evakuacije,- opis posljedica koje mogu uslijediti nakon nastanka iznenadnog događaja,- plan narastanja operativnih snaga za provođenje hitne intervencije i dr.

Evakuacijski procesi zahtijevaju dobro organizirane i pripremljene planove koji uključuju karakteristike putne mreže, veličinu prometne potražnje, vrste prijevoza koje se koriste, prognoze zagušenja određene rute i temeljne informacije o odredištu.

Jedan od temeljnih kriterija evakuacijskog procesa je brzina odvijanja evakuacije, koja se obično prikazuje kao vrijeme (u satima) potrebno za evakuaciju određenog postotka evakuiranih. To je obično vrijeme za 95% evakuiranih. Na slici 1 prikazane su tipične situacije za organizaciju tri tipične situacije evakuacije.

Cjelokupni postupak optimizacije prometnim procesima tijekom evakuacije može se podijeliti u više faza. U grubo one se mogu podijeliti u slijedeće cjeline:

1. Skupljanje podataka o temeljnim prometnim značajkama2. Definiranje evakuacijskih strategija (scenarija)3. Izgradnja simulacijskog modela i njegova kalibracija4. Provedba simulacija i evaluacija dobivenih rezultata5. Analiza osjetljivosti (robusnosti) dobivenih rješenja


22

Slika 2. Dinamike evakuacije za različite scenarije

Temeljna pretpostavka o vrsti incidenta je veoma važna za optimizaciju evakuacije. Razumna pretpostavka pomaže razumjeti realnu prijetnju području zahvata, a time i optimizacija evakuacije dovodi do smislenih rezultata. Osim toga, različite pretpostavke o incidentu uvjetuju različite scenarije o evakuaciji. Različite druge pretpostavke o incidentu također će utjecati na procjenu evakuacijske potražnje. Pri tome treba uzeti u obzir dva glavna faktora. Prvi je mogućnost pojave incidenta u području zahvata, a drugi je značajke veličine i gustoće naseljenosti područja. U nekim slučajevima moguća su značajna pojednostavljenja u postavljanju modela evakuacije (koridorska evakuacija, samo korištenje vozila JGP i sl.). Za prvi dio optimizacije prometnih procesa tijekom evakuacije karakteristično je prikupljanje svih relevantnih informacija o značajkama prometne mreže, očekivanoj prometnoj potražnji, značajke samog incidenta i dr. Osim samog prikupljanja informacija (koje mogu biti za dio analize prometne potražnje i statistički obrađene) važno je koristiti različite alate za verifikaciju prikupljenih podataka.

U drugoj fazi definiraju se evakuacijske strategije (scenariji), kao skup mogućih varijanti evakuacije [4, 5, 6,]. U ovom dijelu mogu se koristiti različiti optimizacijski postupci za izbor optimalnih ruta evakuacije, optimizacija izbora mjesta okupljanja na ugroženom području, optimizacije na mreži (protoci, vremena evakuacije i sl.), optimalno alociranje potrebnih sredstava za evakuaciju te druge vrste optimizacija [7, 8, 9]. Slijedeća faza je izgradnja odgovarajućeg simulacijskog modela i njegove kalibracije. U ovom dijelu se, ovisno u značajkama evakuacije (masovne, koridorske, gradske, regionalne i sl.) može odabrati i prikladan alat za simulaciju. Nekoliko simulacijskih programskih paketa je razvijeno za modeliranje prometnog toka u hitnim situacijama evakuacija. Kao specijalizirani programski paketi za ove namjene najpoznatiji su Oak Ridge Evacuation Modeling System (OREMS), Dynamic Network Evacuation (DYNEV) i Evacuation Traffic Information System (ETIS). Osim njih u primjeni su i programski paketi opće namjene poput VISSIM, DYNASMART, AURORA i MITSIMLab. Programski paketi imaju nekoliko sličnosti kao što su informacije o ruti, informacije o evakuiranima te različite druge vrste informacija.

Po okončanju pojedinih simulacija provodi se evaluacija dobivenih rješenja i njihovo odgovarajuće vrednovanje. Na taj način mogu se dobiti odgovarajuće preferencije između pojedinih strategija provedbe evakuacije.


23

Nakon ove faze slijedi analiza osjetljivosti (robusnosti) izabranih rješenja. U ovoj fazi se analizira varijabilitet rješenja ovisno o promjeni neke polazne pretpostavke. To može biti npr. promjena prometne potražnje u nekoj od zona, osjetljivost rješenja na mogući nastanak prometnih incidenata na određenim lokacijama, gubitak nekog linka (oštećenje) itd. Obično se ova analiza provodi metodom provjere po principu što-ako (what-if) [10, 12]. Ovo je veoma značajna faza, jer iskustvo govori da je ponekad puno bolje uzeti slabije rješenje (slabije po nekom od kriterija optimizacije, npr. vrijeme evakuacije), a manje osjetljivo na neke nepredviđene promjene polaznih informacija.

3. PRIMJENA MIKROSIMULACIJAMikroskopski modeli simuliraju značajke i interakcije između pojedinačnih vozila. Predstavljaju

najdetaljniji prikaz prometnoga toka jer prikazuju trajektorije kretanja svakog vozila u prometnoj mreži. Najčešće se koriste za prikaz jednog ili više povezanih raskrižja. Svako vozilo kreće se kroz transportnu mrežu u zadanom vremenskom periodu u ovisnosti o tehničkim značajkama vozila (dužina, maksimalno ubrzanje itd.), osnovnim zakonima gibanja i pravilima ponašanja vozača (pravila slijeđenja vozila, pravila prestrojavanja itd.) [13]. Najčešći mikrosimulacijski alati koji se danas koriste su: PTV VISSIM, Aimsun, CORSIM, Paramics, Simtraffic, Transmodeller, WATSIM, CUBE itd. [13].

U studiji je provedena mikrosimulacija čvora Jankomir u gradu Zagrebu u slučaju evakuacije stanovništva nakon nuklearne nesreće u NE Krško. Kao mikrosimulacijski alat odabran je PTV VISSIM. To je stohastički mikroskopski simulacijski alat, koji ima mogućnost analize javnog gradskog prijevoza, prijevoza osobnim vozilima, biciklističkog i pješačkog prometa. Razvijen je u Njemačkoj od tvrtke PTV AG, a našao je svoju veliku primjenu u Europi, Aziji i Sjedinjenim Američkim Državama. Preko 1000 organizacija u svijetu danas koristi ovaj programski alat: 600 organizacija u Europi, 250 u Sjevernoj Americi te 150 u Aziji, Južnoj Americi i Africi [14].

PTV VISSIM se značajno koristi u prikazu evakuacije ljudi u gradovima uslijed različitih izvanrednih i kriznih događaja: havarije nuklearnih elektrana, poplave, uragani, požari itd. Nužan uvjet za izradu evakuacijskih simulacija većih područja i gradova je posjedovanje podataka o broju stanovništva i vozila u pojedinim evakuacijskim zonama. Gradovi bi trebali imati evakuacijske zone s redovito ažuriranim podacima o broju stanovništva te izraditi evakuacijske planove pojedinih zona ovisno o vrstama opasnosti.

S obzirom da programski alat ne može simulirati ponašanje vozača u slučajevima panike, povećana je agresivnost vozača korištenjem Wiedemann-ovog 74 modela kako bi se što realnije prikazala situacija evakuacije.

Analiza prometnih tokova u slučaju evakuacije stanovništva zbog nuklearne nesreće u Krškom prikazana je kroz tri scenarija uz pretpostavljenu veću i manju prijevoznu potražnju te zauzeće vozila od 2,5 osobe. Simulacija se promatra kroz tri moguća scenarija:

• scenarij 1 prikazuje evakuacijski proces na način da se od ČV Zaprešić evakuacija odvija samo u smjeru prema ČV Jankomir;

• scenarij 2 uključuje mogućnost dvosmjernog prometa na relaciji ČV Zaprešić – ČV Jankomir; • scenarij 3 uzima konfiguraciju mreže iz scenarija 2, uz mogućnost evakuacije vozila iz zapadnog

dijela Grada Zagreba na ČV Jankomir.


24

Slika 3. 3D prikaz simulacije tokova na čvoru Jankomir

Za svaki scenarij analizirano je vrijeme evakuacije kroz čvor Jankomir te broj evakuiranih vozila u polusatnim intervalima. Također su određena vremena putovanja kroz čvor te prosječna vremena kašnjenja. U prvom scenariju evakuacija se provodila u smjeru Bregana-Ivanja Reka i Macelj-Ivanja Reka kroz četiri kolnička traka, koristeći prometne trakove suprotnog smjera. U drugom scenariju omogućena je i evakuacija u smjeru Bregana-Macelj, a u trećem i evakuacija dijela stanovništva grada Zagreba u smjeru Jankomir-Ivanja Reka.

Za svaki scenarij izvedeni su podscenariji s visokom i niskom pretpostavljenom potražnjom (tablica 3.1).

Tablica 3.1: Prikaz pretpostavljene prijevozne potražnje u trećem scenariju regulacije

Ukupan broj stanovnika na udaljenosti 25 km

od NE Krško + broj stanovnika iz Zagreba

240 000 stanovnika + 100 000 stanovnika Grada Zagreba koji gravitiraju na čvor Jankomir

Broj stanovnika koji se evakuira kroz čvor

Jankomir

Visoka potražnja Niska potražnja

90 000 + 35 000 iz Zagreba 45 000 + 17 000 iz Zagreba

Osobnim vozilom 95 000 Osobnim

vozilom 47 000

Autobusom 30 000 Autobusom 15 000

Ukupan broj jedinica vozila

Broj osobnih vozila 38 000 Broj osobnih

vozila 18 800

Broj autobusa 600 Broj

autobusa 300

Prema dobivenim rezultatima simulacije za visoku potražnju u slučaju primjene prvog ili drugog scenarija ukupan broj vozila evakuirao bi se kroz čvor Jankomir u vremenskom razdoblju između 2 i 2,5 sata, a u slučaju trećeg scenarija između 3 i 3,5 sata.


25

Slika 4. Prikaz evakuacijskih tokova u trećem scenariju kroz čvor Jankomir

4. PRIMJENA MAKROSIMULACIJAZa makrosimulaciju evakuacije ljudi osobnim vozilima iz određenog područja preko određene

prometne mreže karakteristično je sljedeće:- javljanje velike prijevozne potražnje kroz malen vremenski interval, što rezultira javljanjem

velikih gustoća prometnih tokova;- stvaranje izrazito nestabilnih tokova na mreži koji povećavaju vjerojatnost nastanka prometnih

nesreća;- utjecaj ljudskog faktora zbog stanja svijesti čovjeka prilikom ozbiljnih incidentnih situacija, što

čini prometni model znatno kompleksnijim;- promjena ustaljenih signalnih planova raskrižja u izvanredne, sa svrhom osiguravanja odvijanja

prometa na raskrižjima u korist evakuacijskih tokova;- otežan proces validacije i kalibracije zbog nedostatka podataka za specifično područje i

specifičan evakuacijski proces.

Za izgradnju makrosimulacijskog modela prometne mreže koristio se je programski paket Aurora Road Network Modeler (Aurora RNM). Odabrani model prijevozne potražnje je jednostavan gravitacijski model sa normalnom razdiobom protoka na mreži kroz vrijeme ukupne prijevozne potražnje od 6 sati. Distribuirana prijevozna potražnja prema scenarijima prikazana je u tablici 1.

Tablica 1. Prijevozna potražnja prema scenarijima

Tip scenarija

Ukupan volumen

Volumen NP Bregana

Volumen ČV Bobovica

Volumen ČV Sv. Nedelja

Volumen ČV Zaprešić

Volumen ČV Jankomir

voz voz voz voz voz voz1V 25200 8400 3360 5040 8400 01N 12600 4200 1680 2520 4200 02V 25200 8400 3360 5040 8400 02N 12600 4200 1680 2520 4200 03V 39200 8400 3360 5040 8400 140003N 19400 4200 1680 2520 4200 6800


26

Raspodjela prometnih tokova je dobivena procjenom kretanja prometnih tokova između gravitacijskih područja, te je prikazana u tablici 2.

Tablica 2 Raspodjela prometnih tokova prema scenarijima

Čvor Smjer kretanja toka1V, 1N 2V, 2N 3V, 3N

% % %

ČV Jankomir prema NP Zaprešić 0 40 40

ČV Jankomir prema ČV Lučko 100 60 60

ČV Lučko prema NP Lučko 40 10 40

ČV Lučko prema ČV Buzin 60 90 60

ČV Ivanja Reka prema ČV Kraljevečki Novaki 20 20 20

ČV Ivanja Reka prema NP Ivanja Reka 80 80 80

Dobiveni rezultati su: - vrijeme evakuacije – vrijeme potrebno da 95 % vozila napusti prometnu mrežu – pokazatelj

kvalitete evakuacijskog procesa na mreži;- prosječno kašnjenje u mreži – prosječan vremenski gubitak po vozilu uslijed javljanja nestabilnih

tokova – pokazatelj kvalitete evakuacijskog procesa sa stajališta vozača;- interval napuštanja mreže – prosječno vrijeme između uzastopnog napuštanja mreže – pokazatelj

operativnosti pri kapacitetu.Rezultati su prikazani u tablici 3 za scenarije visoke potražnje, budući da su scenariji niske

potražnje dali zadovoljavajuće rezultate. Za scenarij 1 karakterističan je mjerodavan tok na relaciji ČV Jankomir – ČV Lučko, koji uzrokuje zagušenje na ostalim ulijevajućim lukovima.

Tablica 3. Izlazni parametri simulacije prema scenarijima

Tip scenarijaVrijeme evakuacije Prosječno kašnjenje u

mrežiInterval napuštanja

mreže

h min voz-1 s voz-1

1V 7,5 36 1,07

2V 8,0 34 1,14

3V 12,0 106 1,11

Iz scenarija 2 proizlazi kako prometne nesreće na dionicama s četiri prometna traka ne utječu značajno na ukupnu dinamiku prometa, već su kritične dionice lukova na ČV Jankomir sa jednim ili dva prometna traka. U scenariju 3 javlja se kritičan tok vozila iz Zagreba, koji produljuje vrijeme evakuacije na dvostruku vrijednost u odnosu na vrijeme nailaska prijevozne potražnje, te je prosječno kašnjenje u mreži trostruko u odnosu na prethodna dva scenarija.

Na slici 5 je prikazan trenutak nakon 4,5 sati od početka evakuacije (scenarij 1, veća prometna potražnja), gdje tamnije nijanse ukazuju na veći stupanj zagušenja prometa, a svjetlije veću protočnost. Iz slike je vidljiva kritičnost prometa na čvoru Jankomir te na dionici Čvor Jankomir, Čvor Lučko.


27

Slika 5. Gustoća prometnih tokova na mreži, scenarij 1V, vremenski odmak 04:30

5. INTELIGENTNI TRANSPORTNI SUSTAVI U EVAKUACIJAMAITS se može definirati kao holistička, upravljačka i informacijsko-komunikacijska (kibernetska)

nadgradnja klasičnog sustava prometa i transporta kojim se postiže znatno poboljšanje performansi, odvijanje prometa, učinkovitiji transport putnika i roba, poboljšanje sigurnosti u prometu, udobnost i zaštita putnika, manja onečišćenja okoliša, itd., [15]. ITS ima značenje novoga kritičnog pojma koji mijenja pristup i trend razvoja prometne znanosti i tehnologije transporta ljudi i roba tako da se postiže rješavanje rastućih problema zagušenja prometa, onečišćenja okoliša, učinkovitosti prijevoza, sigurnosti i zaštite ljudi i roba u prometu. Dokaz tome su brojni programi i projekti ITS-a u svijetu, pokretanje studijskih programa ITS-a i osnivanje ITS udruženja na nacionalnoj i globalnoj razini (ITS Croatia osnovana je krajem 2005. godine). ITS mijenja dosadašnju dominantnu paradigmu rješavanja problema koja je uglavnom potrošena. Rastući problemi prometa u svim većim gradovima, centrima, aerodromima, itd. pokazuju potrebu za novim pristupom i rješenjima.

Slika 6. ITS kao nadgradnja klasičnoga prometnog sustava


28

ISO je razradio referentne modele arhitekture za ITS sektor, gdje nova korigirana taksonomija ITS-a teži povezivanju sličnih i komplementarnih ITS korisničkih usluga. U novoj taksonomiji definirano je 11 funkcionalnih područja:

1. informiranje putnika (Traveler Information)2. upravljanje prometom i operacijama (Traffic Management and Operations)3. vozila (Vehicles)4. prijevoz tereta (Freight Transport)5. javni prijevoz (Public Transport)6. žurne služne (Emergency)7. elektronička plaćanja vezana za transport (Transport Related Electronic Payment)8. sigurnost osoba u cestovnom prijevozu (Road Transport Related Personal Safety)9. nadzor vremenskih uvjeta i okoliša (Weather and Environmental Monitoring)

10. upravljanje odzivom na velike nesreće (Disaster Response Management and Coordination)11. nacionalna sigurnost i zaštita (National Security).

Slika 7. prikazuje dva ključna aspekta ITS-a u području nacionalne sigurnosti sa svojim područjima djelovanja, [16].

Slika 7. Sigurnost u nacionalnoj ITS Arhitekturi

U području „Odgovor na katastrofe i evakuacija“ ITS se koristi kako bi se transportnim sustavima omogućila zaštita od slučajnih i neslučajnih ugroza te što efikasnije obavilo evakuiranje stradalih sudionika iz područja katastrofa. Značajni iskoraci u ovom području su rezultat iskustava više katastrofa u SAD-u. U okviru ovog sigurnosnog područja poboljšava se pristup mjestu evakuacije, daje bolje informacije o sustavu prijevoza u blizini katastrofe, koordinira resursima podrške i razmjenjuju informacije o trenutnoj situaciji.

ITS je široko područje obavještavanja bazirano na obavještavanju javnosti u slučaju da se dogodi nekakva katastrofa te davanju uputa kako se treba dalje ponašati, [17]. Koriste se ITS tehnologije informiranja vozača i putnika kako bi izravno davali informacije i instrukcije, poboljšali javnu sigurnost te pozvali u pomoć druge sustave. Kada je hitna situacija prijavljena i provjerena te uvjet za aktivaciju sustava zadovoljen, hitne informacije se mogu slati prometnim agencijama, prijevoznim agencijama, servisima za pružanje informacija, medijima te drugim ITS sustavima. Neki od načina obavještavanja mogu biti putem televizije, radija, razglasa, SMS poruka, displeja i sl. Kao zrela tehnologija, danas se


29

kao rješenje nameće Cell Broadcast sustav [18, 19]. Osim u prometnim incidentima, sličan postupak i tehnologija može se primijeniti i u slučajevima ostalih izvanrednih događaja, većih nezgoda i katastrofa. Cell Broadcast sustav šalje sadržaj na mobilne telefone koji se nalaze u određenom području (zonsko obavješćivanje). Najmanje područje na koje davatelj sadržaja može slati sadržaj je jedna radio ćelija, a najveće je kompletna mobilna mreža. Cell Broadcast distribuira informacije u obliku poruke, vrlo slične poznatim SMS porukama. Arhitektura sustava Cell Broadcast (Slika 8) daje operatoru potpunu kontrolu nad topologijom mreže (u smislu CBS poručivanja), bilo da je riječ o GSM mreži ili UMTS mreži [19]. Istodobno omogućava davatelju sadržaja rad i pod najvećim opterećenjem i složenošću mobilne mreže i njenim čestim promjenama.

Slika 8. Arhitektura Cell Broadcast sustava

U posljednjih dvadesetak godina intenzivno se istražuje mogućnost korištenja suprotnog smjera autoceste, posebno za izvanredne situacije, kao što su masovne evakuacije [20, 21]. Naime neki primjeri iz nedavne prošlosti (posebno postkrizne analize) su pokazali veoma važne značajke uporabe prometne infrastrukture u uvjetima masovnih evakuacija. Uobičajeno se prometnice izvode dvosmjerno, očekujući približnu prometnu potražnju za oba smjera. Međutim, u uvjetima velikih prirodnih i drugih katastrofa, postoji značajna asimetrija u veličini prometne potražnje. Smjer iz područja krize je s izrazito velikom prometnom potražnjom (pravac evakuacije), a smjer prema području krize je sa zanemarivom prometnom potražnjom (vozila žurnih službi i ostala prijevozna sredstva snaga za rješavanje krize), slika 9. Nameće se ideja u tom slučaju da se oba smjera koriste za potrebe evakuacije stanovništva, a da se prijevozna sredstva kriznih snaga preusmjere na ostale prometnice nižeg operativnog kapaciteta. Slična je situacija i u gradovima, gdje se u uvjetima evakuacija pojedine prometnice pretvaraju u jednosmjerne, a često se mijenja i smjer uobičajeno (za redovitu uporabu) jednosmjernih prometnica.


30

Slika 9. Primjer neučinkovite evakuacije

U uvjetima evakuacija ne raspolaže se s vremenima za uobičajene privremene prometne regulacije (npr. radovi na cesti). U ovim uvjetima treba ići na minimalne zahvate s maksimalnom uporabom suvremene ITS (telematičke) tehnologije [22]. Kako bi se promet lakše kontrolirao i pravilno usmjerio koristi se slijedeća oprema:

- Promjenjivi prometni znakovi- Prometna oprema (inteligentni čunjevi i fizičke prepreke)- Prenosive oglasne ploče (najčešće upotrebljavane za prikaz smjera kojim se vozi na određenoj

ruti)- Oznake na kolniku privremene signalizacije- Pokretni semafori za privremenu regulaciju prometa- itd.

Inovativne tehnologije olakšavaju upravljanje i vođenje prometom. Primjena inteligentnih transportnih sustava ima ključnu ulogu u procesu evakuacije masovnog stanovništva zbog izvanredne situacije. Kvalitetno informiranje te označavanje opasnih dijelova ceste od velike je važnosti za sigurnost i učinkovitost prometnog sustava tijekom evakuacije.

6. ZAKLJUČAKJedan od temeljnih značajki masovne evakuacije je intenzivna upotreba prometne infrastrukture.

Prometna infrastruktura se najčešće projektira za „normalne“ režime upotrebe, uz minimalne zahtjeve za njenim značajkama u izvanrednim uvjetima. Veća učinkovitost i sigurnost u odvijanju prometa u ovim izvanrednim uvjetima osigurava se primjenom informacijsko komunikacijske nadgradnje klasičnog sustava prometa poznatim pod nazivom inteligentni transportni sustavi (ITS). Tu se nameće čitav niz rješenja – optimizacija rutiranja evakuacijskih pravaca, stvarno-vremensko upravljanje prometom, korištenje prometnica za jednosmjerni promet u slučaju masovnih evakuacija (npr autoceste) i slično.

Brzina reakcije kod ovih događaja smanjuje materijalnu štetu i ljudske žrtve. Kod toga je od posebne važnosti stvarno-vremensko i lokacijski određeno obavješćivanje i uzbunjivanje, kako bi se smanjile posljedice nekontroliranih masovnih gibanja stanovništva. Postotak redukcije vremena odaziva je vrlo značajan čimbenik, jer smanjenje vremena odaziva bitno utječe na smanjenje smrtno stradalih i ranjenih kod ovakovih i sličnih nesreća.


31

Zbog karaktera ovih događaja, neophodno je na odgovarajući način provjeriti matematičkim modelima i simulacijama ponašanje prometnog sustava u izvanrednim okolnostima. Za to služe razni softverski alati – kao mikro, mezo i makro prometni simulatori, ili u posljednje vrijeme upotreba staničnih automata (Cell automata).

U ovom radu su prikazani stanje u znanosti i tehnici u ovom području kriznog upravljanja u svijetu, dosadašnja iskustva, kao i mogućnosti nekih rješenja iz područja primjene inteligentnih transportnih sustava u izvanrednim uvjetima (evakuacije). U budućem radu neophodno je dalje unaprijediti navedenu metodologiju te implementirati opisane postupke u procese donošenja novih planova evakuacije, kao i evaluacije postojećih. Na Fakultetu prometnih znanosti postoji skupina znanstvenika (Incident Management Group), koja na sustavan način istražuje te učestvuje u europskim projektima iz navedenog područja.

ZAHVALAOvu studiju je financirao Grad Zagreb, Ured za upravljanje hitnim situacijama u okviru projekta

„Priprema evakuacije u slučaju nuklearne nesreće“, a koji je financiran iz programa Europske unije “Mehanizam zajednice za civilnu zaštitu”

LITERATURA

[1] Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske, Narodne novine“, broj 96, 2010.

[2] Roldao, B., Intelligent Transport Systems on Emergency Evacuation Modelling, 12th WCTR, Lisbon, 2010.

[3] Gary P. Moynihan and Daniel J. Fonseca Application of Simulation Modeling for Hurricane Contraflow Evacuation Planning, Advances in Hurricane Research - Modelling, Meteorology, Preparedness and Impacts, InTech, 2012.

[4] Altay, N., Green, W.G., OR/MS research in disaster operations management. European Journal of Operational Research 175 (1), 2006.

[5] Chen, C.C., Chou, C.-S., Modeling and performance assessment of a transit based evacuation plan within a contraflow simulation environment. Transportation Research Board: Journal of the Transportation Research Board 2091, 2009.

[6] Georgiadou, P.S., Papazoglou, I.A., Kiranoudis, C.T., Markatos, N.C., Modeling emergency evacuation for major hazard industrial sites. Reliability Engineering & System Safety 92 (10), 2007.

[7] J otshi, A., Gong, Q., Batta, R., Dispatching and routing of emergency vehicles in disaster mitigation using data fusion. Socio-Economic Planning Sciences 43 (1), 2009.

[8] Kongsomsaksakul, S., Yang, C., Chen, A., Shelter location–allocation model for flood evacuation planning. Journal of the Eastern Asia Society for Transportation Studies 6, 2005.

[9] Minciardi, R., Sacile, R., Trasforini, E., Resource allocation in integrated preoperational and operational management of natural hazards. Risk Analysis 29 (1), 2009.

[10] Paul, J.A., Batta, R., Models for hospital location and capacity allocation for an area prone to natural disasters. International Journal of Operational Research 3 (5), 2008.


32

[11] Saadatseresht, M., Mansourian, A., Taleai, M., Evacuation planning using multiobjective evolutionary optimization approach. European Journal of Operational Research 198 (1), 2009.

[12] Sbayti, H., Mahmassani, H.S., Optimal scheduling of evacuation operations. Transportation Research Record: Journal of the Transportation Research Board 1964, 2006.

[13] Dowling, R.; Holland, J.; Huang, A.: Guidelines for Applying Traffic Microsimulation Modeling Software, California Department of Transportation, Dowling Associates, Oakland, 2002

[14] PTV Visum Overview, PTV America, ppt prezentacija, 2004

[15] Bošnjak, I., Inteligentni transportni sustavi 1, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb, 2006.

[16] Architecture Development Team, National ITS Architecture Security, Federal Highway Administration, US Department of Transportation, May 2007.

[17] Martinez, J. F., Chai-Keong T., Juan-Carlos C., Carlos T., Calafate, P., Emergence Services in Future Intelligent Transportation Systems Based on Vehicular Communication Network, IEEE Intelligent transportation systems magazine, 2010

[18] Mandžuka, S., Kljaić, Z., Kordić, Z., Mobilne telekomunikacije u sustavima upravljanja incidentima, Konferencija TELFOR 2009, Beograd, 2009.

[19] Kljaić, Z., Mandžuka, S., Napredne telekom tehnologije u području sigurnosti gradova, Druga regionalna konferencija o sigurnosti gradova, zagreb, 2010.

[20] Mandzuka, S., Kljaić, Z. & Škorput, P., “The use of mobile communication in traffic incident management process”, Journal of Green Engineering, vol. 1, no. 4, 2011.

[21] Wolshon, B., Contraflow Freeway Operation for Hurricane Evacuation, Nat. Hazards Rev., 2(3), 2001.

[22] Zou, N., Yeh, S.-T., Chang, G.-L., Marquess, A., Zezeski, M., Simulation-based emergency evacuation system for ocean city, Maryland, during hurricanes. Transportation Research Record: Journal of the Transportation Research Board 1922, 2005.


33

Držislav Dobrinić, dipl. ing. arh., e-pošta: [email protected] Marohnić-Kuzmanović, dipl. ing. arh., e-pošta: [email protected]

Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja, Zagreb

RAZLOZI ZA IZMJENU POSTOJEĆEG I SMJERNICE ZA IZRADU NOVOG

PRAVILNIKA O MJERAMA ZAŠTITE OD ELEMENTARNIH NEPOGODA I RATNIH

OPASNOSTI U PROSTORNOM PLANIRANJU I UREĐIVANJU PROSTORA

SAŽETAK

Postojeći Pravilnik o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornom planiranju i uređivanju prostora (u daljnjem tekstu: Pravilnik) donešen je 1983., mijenjan 1985. i 1986. godine.Tijekom 30-godišnjeg perioda važenja Pravilnika izmijenile su se mnoge sastavnice koje su utjecale naodređivanje mjera iz Pravilnika.Rad nastoji započeti stručnu raspravu o potrebi izmjene odredbi važećeg Pravilnika i izradu novog kroz usklađenje s ukupnim novim stanjem: važećim zakonima i podzakonskom regulativom te iskazati mogućnost odnosno potrebu određivanja novih smjernica za planiranje prostora, prostornih standarda i normativa.Elementi koje treba preispitati u odnosu na naprijed navedeno određeni su člankom 1. stavkom 1. Pravilnika: „ ... pojedini sadržaji prostornih planova, smjernice za planiranje prostora, prostorni standardi i normativi te postupak izrade i donošenja pojedinih dijelova prostornih planova koji su od važnosti za zaštitu od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti ...“Ključne riječi: Pravilnik, mjere zaštite, elementarne nepogode, ratne opasnosti, rasprava

SUMMARY

The existing Ordinance on measures for protection against natural disasters and war threats in spatial planning and development came into force in 1983 and was revised in 1985 and 1986 (Official Gazette, 29/83, 36/85 and 42/86).Many components affecting the measures provided by the Ordinance have changed during the past 30 years of its validity.The intention of this paper is to initiate an expert discussion about neccessary amendments to the

Razlozi za izmjenu postojećeg i smjernice za izradu novog Pravilnika o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornom planiranju i uređivanju prostora

34

provisions of the current ordinance and drafting a new ordinance harmonised with contemporary conditions and provisions of legal acts and special regulations. It is also intended to express the possibilities and needs to determine new guidelines for spatial planning, spatial standards and norms.The basic elements defined in Article 1 paragraph 1 of the Ordinance are to be reviewed: specific (particular) content of the spatial plan, guidelines for physical planning, spatial standards and norms and procedure of development and adoption of the spatial plans which are significant for protection of natural disasters and war threats.

Key words: Ordinance, measures for protection, natural disasters, war threats, discussion

UVODPravilnik o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti u prostornom planiranju

i uređivanju prostora (NN, br. 29/83, 36/85 i 42/86, u daljnjem tekstu: Pravilnik) donesen je 1983. godine pozivom na članak 76. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora (NN, br. 54/80). Kasnije doneseni zakoni iz područja prostornog uređenja određuju primjenu Pravilnika do donošenja novih propisa na temelju ovlasti iz tih zakona. Tako je Zakon o prostornom uređenju (NN 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04) u članku 45. stavku 3. određivao obvezu donošenja propisa o mjerama zaštite od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti, a u članku 60. propisivao je primjenu Pravilnika do donošenja tog propisa. Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12 i 55/12), koji je danas u primjeni, u prijelaznim odredbama u članku 349. određuje primjenu Pravilnika u dijelu u kojem nije u suprotnosti s odredbama toga Zakona do stupanja na snagu propisa koji se donose na temelju njega, a ista namjera predlagatelja čita se i iz Prijedloga Zakona o prostornom uređenju koji je upućen u Sabor na donošenje, odnosno otvorena je opcija da predmet Pravilnika bude sadržajem drugog propisa.

Trenutno je u Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja u izradi niz podzakonskih propisa unutar kojih će se raspravljati i o temi Pravilnika.

Već sama činjenica da je Pravilnik na snazi 30 godina, kao i da je zadnja izmjena provedena 1986. godine, ukazuje na potrebu preispitivanja njegove aktualnosti odnosno primjenjivosti propisanih mjera. U međuvremenu su se desile značajne promjene na lokalnoj i globalnoj razini, od osamostaljenja Republike Hrvatske i promjene političkog sustava do pridruživanja Europskoj Uniji i NATO-u, što je posljedično dovelo do uvođenja novog, bitno drugačijeg, zakonskog okvira, te se Pravilnik u većem dijelu ne može neposredno primjenjivati.

Važno je također naglasiti da je Pravilnik doživio provjeru mjera koje su njime propisane tijekom domovinskog rata.

ELEMENTI I TEMATSKA PODRUČJA PREMA STRUKTURI POGLAVLJA PRAVILNIKA – ANALIZA I SMJERNICEStruktura Pravilnika sastoji se od 7 poglavlja

I. opće odredbe II. sadržaj prostornih planova III. smjernice za planiranje prostora IV. zajednički prostorni normativi i standardi


35

V. sklanjanje VI. postupak izrade i donošenja prostornih planova VII. prijelazne i završne odredbe

I. opće odredbeOpćim odredbama Pravilnika propisuju se pojedini sadržaji prostornih planova, smjernice za

planiranje prostora, prostorni normativi i standardi te postupak izrade i donošenja dijelova prostornih planova koji se odnose na zaštitu od elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti, s ciljem da se propisanim mjerama zaštite u prostornim planovima i njihovim provođenjem u uređivanju prostora broj, opseg i posljedice elementarnih nepogoda i ratnih opasnosti smanje na najmanju moguću mjeru. Propisuje se također da mjere zaštite moraju biti sadržane i u koncepciji i rješenjima određenih razina prostornih planova i u uvjetima uređenja prostora te u procesu uređivanja zemljišta i izgradnje objekata. Pravilnik također određuje što se smatra elementarnim nepogodama i ratnim opasnostima te što je obuhvaćeno mjerama zaštite od tih nepogoda i opasnosti. Završni dio općih odredbi vezan je uz temu obrane i tajnosti podataka.

SMJERNICE

Utvrđeni predmet i cilj Pravilnika su aktualni i treba ih zadržati u kontekstu definiranja uloge prostornog planiranja u sustavu zaštite i spašavanja, te osigurati da mjere zaštite budu sadržane u prostornim planovima.

Sljedeće elemente treba uskladiti s važećim zakonskim odredbama (Zakon o prostornom uređenju i gradnji): postupak izrade i donošenja prostornih planova, određivanje planova po razinama i namjenama u kojima će biti sadržane mjere zaštite (sukladno zakonima/propisima kojima se uređuje prostorno uređenje i prema obvezi iz sektorskih zakona i propisa), obuhvat mjera zaštite (u dijelovima koji su predmet sektorskih zakona i propisa), određivanje događaja za koje se u prostornom planiranju propisuju mjere zaštite (sukladno zakonima i propisima kojima se uređuje sustav obrane i zaštite i spašavanja, uz prepoznavanje i odabir onih koji su od utjecaja na prostorno planiranje) i tajnost podataka (sukladno zakonima i propisima kojima se uređuje sustav obrane i tajnost podataka).

ZAKONI I ELEMENTI U ODNOSU NA KOJE TREBA IZVRŠITI USKLAĐENJA PRAVILNIKA:

čl. 2. → mjere zaštite u odnosu na prostorne planove ð Zakon o prostornom uređenju i gradnji:

• IZMIJENITI FAZE IZRADE PLANA • IZMIJENITI NAZIVE PLANOVA • IZMIJENITI NAZIVE DIJELOVA I/ILI AKATA ZA ODOBRAVANJE GRADNJE

čl. 3., 4. → elementarne nepogode, mjere zaštite, ratne opasnosti ð Zakon o zaštiti i spašavanju, Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda, Zakon o obrani:

• USKLADITI POJMOVE

čl. 5. i 6. → potrebe obrane, mjere zaštite, tajnost podataka, plan režima ð Zakon o obrani, Zakon o tajnosti podataka, Pravilnik o tajnosti podataka obrane, Pravilnik o tajnosti podataka DUZS, Pravilnik o zaštitnim i sigurnosnim zonama vojnih objekata, Uredba o kriterijima za odabir, mjerama za zaštitu te načinu označavanja vojnih i drugih objekata posebno


36

važnih za obranu, Uputa o načinu prikazivanja i provođenja zaštite vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu na kartografskim proizvodima:

• IZMIJENITI DEFINICIJE

II. sadržaj prostornih planovaObvezni sadržaj za sve prostorne planove propisan je posebnim propisima, dok je Pravilnikom

određen minimalni dodatni posebni sadržaj mjera za pojedine planove sukladno njihovim razinama određenima tada važećim zakonom. Od planova navedenih u Pravilniku, sukladno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji više ne postoje prostorni plan društveno-političke zajednice - DPZ (danas su to prostorni planovi županije i Grada Zagreba na regionalnoj, odnosno prostorni plan uređenja grada, velikog grada i općine na lokalnoj razini), provedbeni urbanistički plan i plan uređenja manjeg naselja (danas su to urbanistički i detaljni plan uređenja).

Pravilnikom je, vezano na razinu planova, određeno primjerice:

• za planove šireg područja - DPZ (članak 8.) propisane su minimalne mjere kojima se uspostavlja odnos rješenja s obzirom na potrebe općenarodne obrane u cjelini; rješenja s obzirom na sklanjanje stanovništva i materijalnih dobara; zone ugroženosti prema planovima obrane; zone ugroženosti od elementarnih nepogoda; zone u odnosu na stanovništvo (broj, strukturu i razmještaj), privredne i neprivredne djelatnosti (kapacitet, strukturu i razmještaj) te infrastrukture (kapacitet, razmještaj, način rada mreža i objekata infrastrukture),

dok su:

• za provedbeni urbanistički plan (članak 11.) propisane minimalno mjere 4u tekstualnom dijelu:

• analize stanja i ocjenu urbane i fizičke strukture (zgrada i infrastrukture), proračun povredivosti, podaci o skloništima i objekata za zaštitu stanovništva i njihovu drugu namjenu, rješenje vodoopskrbe u iznimnim uvjetima

4u grafičkom dijelu: • točnu lokaciju skloništa s oznakom vrste i veličine, ulaza i izlaza • potreban stupanj zaštite, broj ljudi u određenom području • zone gravitacije • oznaku funkcije skloništa u miru • razmještaj vodoopskrbnih objekata i uređaja koji se okriste u iznimnim uvjetima • pristupe izvorištima vode za gašenje požara • grafičku provjeru primjene zajedničkih prostornih normativa i standarda određenih

Pravilnikom

SMJERNICE

Ostaje potreba definiranja obveznog sadržaja dokumenata prostornog uređenja vezano na mjere zaštite od nepogoda sukladno njihovoj razini donošenja i namjeni, ali je prethodno potrebno uskladiti nomenklaturu planova s temeljnim zakonom, a sadržaj sa sektorskom regulativom, posebno zakonima kojima se uređuje sustav zaštite i spašavanja i zaštite od požara te propisima i dokumentima


37

donesenim na temelju njih. Od utjecaja su također novi zakoni i propisi iz područja obrane (među ostalim i nove okolnosti u vezi s izgradnjom skloništa i građevina za sklanjanje), seizmologije, kao i određivanja načina i uvjeta upravljanja prirodnim resursima (vode, poljoprivredna zemljišta, šume).

Kroz praksu izrade prostornih planova novije generacije profiliraju se zahtjevi Državne uprave za zaštitu i spašavanje, ali se pokazuje da još uvijek nije uspostavljen jasan odnos zahtjeva u odnosu na novu nomenklaturu planova koja se učestalo mijenja.

Poseban naglasak kod obveze određivanja mjera zaštite treba staviti na zaštitu od štetnog utjecaja voda i opasnosti od požara kao posljedice klimatskih promjena, koje su danas i globalno značajne, a u vrijeme donošenja Pravilnika njihov utjecaj nije razmatran.

ZAKONI I ELEMENTI U ODNOSU NA KOJE TREBA IZVRŠITI USKLAĐENJA:

čl. 7. – 12. → posebni sadržaj prostornih planova ð Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Zakon o obrani, Zakon o zaštiti i spašavanju, Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda, Zakon o zaštiti od požara, Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova, Pravilnik o uvjetima za vatrogasne pristupe, Pravilnik o hidrantskoj mreži za gašenje požara, Pravilnik o metodologiji za izradu procjena ugroženosti i planova zaštite i spašavanja, Pravilnik o kriterijima za određivanje gradova i naseljenih mjesta u kojima se moraju graditi skloništa i drugi objekti za zaštitu, Pravilnik o ukapljenom naftnom plinu i dr.:

• IZMIJENITI NAZIVE PLANOVA • IZMIJENITI PROPISANE MJERE

III. smjernice za planiranje prostoraSmjernice za planiranje prostora obuhvaćaju mjere zaštite prirodnih dobara i planiranja sustava

naselja, pri čemu je općeniti cilj svesti povredivost prostora na najmanju moguću mjeru. Propisuju se smjernice za poljoprivredno i šumsko zemljište, uvjete otvaranja eksploatacijskih polja, organizaciju prometa, planiranje opskrbe energijom (s naglaskom na alternativne izvore energije i prednost lokalnih izvora, odnosno manju ovisnost o centralnim sustavima opskrbe), planiranje komunalnih objekata (naglasak je na osmišljavanju lokalnih vodoopskrbnih sustava koji mogu samostalno funkcionirati u izvanrednim uvjetima, a dotaknuta je i tema alternativnog korištenja industrijskog i biološkog otpada). Propisane mjere zaštite vezano na sustav naselja i urbanizacije usko su vezane uz tadašnji politički ustroj i gospodarske planske mjere.

SMJERNICE

Postavljeni cilj smanjenja povredivosti prostora na najmanju moguću mjeru kroz instrument prostornog planiranja i dalje je aktualan, pri čemu je bitno razraditi pojam povredivosti prostora.

Dio odredbi definiran je sektorskim zakonima te nije izvorni predmet Pravilnika, a odredbe koje se odnose na raniji sustav društvenog vlasništva nisu više aktualne u kontekstu novog političkog ustroja i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Od značaja je i činjenica da se cjelokupna problematika obrađuje na razini sektorskih strategija koje se usklađuju međusobno, a osobito sa strategijom prostornog razvoja. Stoga smjernice za planiranje prostora koje određuju mjere zaštite prirodnih dobara i planiranje sustava naselja treba općenito koncipirati sukladno zakonu i propisima


38

kojima se uređuje prostorno uređenje i strateškim dokumentima kojima je određen prostorni razvoj te revidirati odredbe koje su predmet nove sektorske regulative i sektorskih strateških dokumenata.

Stanovništvo i djelatnosti više se ne mogu rasporediti kao pripadajuće potrebno stanovništvo, odnosno društveno uvjetovati djelatnosti jer se u novom sustavu umjesto socijalističkog društvenog planiranja moraju upotrijebiti drugi mehanizmi čija je primjena složenija zbog izvršnosti (redovita primanja, atraktivnost zapošljavanja, društveni standard i niz mehanizama koji proizlaze iz regulative Europske unije, npr. teritorijalna kohezija i dr.). Međutim, odredbe koje određuju disperznost i stukturiranje mreže naselja i mreže funkcija i dalje su aktualne.

Nadalje, naglašava se potreba preispitivanja i drugih mjera, npr. mjere poticanja pošumljavanja goleti (zbog novog pristupa zaštiti prirode i krajobraza, pri čemu treba definirati pojam goleti te provjeriti da li je takva intervencija u određenom krajobrazu dopuštena), ili mjere obveze podizanja šumskih kompleksa i ispresjecanja poljoprivrednog zemljišta (u kontekstu obrambene doktrine i zaštite prirode - krajobraza i prirodnih zajednica).


čl. 13. – 19. → mjere zaštite prirodnih dobara i planiranja sustava naselja ðZakon o prostornom uređenju i gradnji, Zakon o vodama, Zakon o rudarstvu, Zakon o šumama, Zakon o poljoprivredi, Zakon o poljoprivrednom zemljištu, Zakon o cestama, Zakon o energiji, Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske, Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske, Program prostornog uređenja Republike Hrvatske i dr.

• IZMIJENITI PROPISANE MJERE

IV. zajednički prostorni normativi i standardiPravilnikom su određeni zajednički normativi i standardi koji u procesu izrade prostornih planova

i u postupku utvrđivanja uvjeta uređenja prostora trebaju osigurati racionalnu otpornost objekta, brzo napuštanje ugroženih objekata i lokaliteta, sigurnost susjednog objekta u odnosu na objekt ugrožen požarom, rušenjem i sl., pristupačnost objektu/lokalitetu za potrebe intervencija te minimalne uvjete za preživljavanje po prestanku djelovanja izravne opasnosti.

Kao prostorno relevantni normativi i standardi propisuju se: brutto/netto gustoće naseljenosti, najveća izgrađenost zemljišta pod objektima u zonama stambene i stambenoposlovne namjene, pojam visine stambenih i poslovnih objekata, međusobni razmak stambenih/poslovnih objekata, podaci o vatrootpornosti objekta u uvjetima uređenja prostora, pristup objektima, površine za sklanjanje, planiranje ozelenjenih koridora, križanje prometnica, planiranje alternativnih prostora za slijetanje lakih aviona i helidroma, zabrana širenja građevinskog područja na površine izložene utjecaju elementarnih nepogoda, seizmika (obveza izrade seizmičke mikrorajonizacije, iskaz stupnja seizmičnosti područja u uvjetima uređenja prostora, mogućnost građenja na rasjedima), uvjeti građenja u inundacijama rijeka, udaljenost građevnih čestica od granice pomorskog/vodnog dobra, zaštita građevina tradicionalne seoske prerade (vodenice, pilane i sl.) uz mogućnost gradnje malih hidrocentrala na vodotocima, obveza izgradnje cisterni u područjima gdje nema lokalnih izvora pitke vode, čuvanje i zabrana prenamjene postojećih cisterni za vodu, briga o postojećim lokalnim izvorima vode i dr.


39

SMJERNICE

Postupak utvrđivanja uvjeta uređenja prostora kao neupravni postupak napušten je zakonom iz 1994. godine i do danas je nadomještan kroz druge upravne i neupravne postupke više puta (kroz postupak izdavanja lokacijske dozvole, izvoda iz detaljnog plana uređenja, rješenja o uvjetima gradnje).

U dijelu u kojem se mjere odnose na objekt-građevinu primjena Pravilnika je dvojbena jer su te mjere zakonski ili podzakonski zahtjevi.

Maksimalne gustoće u praksi se određuju županijskim prostornim planovima s obzirom na regionalne karakteristike i pri tom se tim planovima utvrđuju mjere zaštite, stoga se odredbe kojima se propisuju maksimalne gustoće moraju preispitati.

Također je potrebno utvrditi značenje zelenih površina i koridora u sustavu evakuacijskih zona u gradu, koji su se danas u strukturi gradova većinom izgubili i ustupili mjesto izgradnji.

Mjere zaštite od požara propisane su i detaljno razrađene u sektorskoj regulativi, stoga nisu više izvorni predmet Pravilnika. Odredba o min 3 m udaljenosti od ruba susjedne parcele, umjesto minimalne mjere zaštite, postala je minimalna urbanistička mjera za udaljenosti i na neki način postala „dvosjekli mač“ u urbanističkom planiranju kao općeprihvaćena minimalna mjera udaljenosti od ruba čestice ili građevina međusobno.


čl. 20., 25., 26., 27., 28. → zajednički normativi i standardi kao mjere zaštite u odnosu na fizičke karakteristike građevina ili lokaliteta ð Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Zakon o zaštiti od požara, Zakon o zaštiti i spašavanju, Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda:

• PREISPITATI POTREBU ODREĐIVANJA ELEMENATA PRAVILNIKOM PORED SEKTORSKIH ZAHTJEVA

čl. 21., 22. → maksimalna gustoće stanovanja, maksimalna izgrađenost zemljišta ðZakon o prostornom uređenju i gradnji:

• PREISPITATI ODREĐENE VRIJEDNOSTI

čl. 24. → definicija visine građevina ðZakon o prostornom uređenju i gradnji:

• BRISATI, POJAM JE ODREĐEN ZAKONOM

čl. 29. → obveza i uvjeti povezivanja gradova sa šumskim vangradskim prostorima ozelenjenim koridorima ðZakon o prostornom uređenju i gradnji:

• PREISPITATI POD KOJIM UVJETIMA

čl. 31. i dr. → uvjeti križanja prometnica ðZakon o cestama, Zakon o željeznici i dr.:

• PREISPITATI/BRISATI, ODREĐENO JE ZAKONIMA I PODZAKONSKIM AKTIMA

V. sklanjanjePoglavlje određuje problematiku građevina za sklanjanje: definicije skloništa, zaštitnih objekata,

sklanjanje i evakuaciju.


40

SMJERNICE

Poglavlje se najvećim dijelom preklapa s Pravilnikom o tehničkim normativima za skloništa („Službeni list SFRJ“, br. 55/83 ) i Pravilnikom o kriterijima za određivanje gradova i naseljenih mjesta u kojima se moraju graditi skloništa i drugi objekti za zaštitu (NN RH 2/91). Obzirom da zakonom više nije propisana obveza izgradnje skloništa, sukladno zahtjevima nadležnih tijela težište je na korištenju ranije izgrađenih, odnosno mogućoj prilagodbi drugih prostora, npr. dijelova podzemnih, javnih, komunalnih i sličnih građevina, u skladu s planovima zaštite i spašavanja.


čl. 39. – 43. → | mjere sklanjanja ð Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Zakon o zaštiti i spašavanju, Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda:

• PREISPITATI/BRISATI, ODREĐENE SU ZAKONIMA I PODZAKONSKIM AKTIMA

VI. postupak izrade i donošenja prostornih planovaPravilnik u ovom dijelu određuje da se rad na primjeni mjera zaštite u prostornim planovima

odvija paralelno s ostalim aktivnostima u svim fazama pripreme, izrade i donošenja prostornog plana kao dio jedinstvenog procesa planiranja, pri čemu se te mjere određuju na osnovi procjena ugroženosti sadržanih u planovima obrane i planovima zaštite od elementarnih nepogoda i u skladu s Pravilnikom i drugim propisima. Posebno je propisan postupak izrade i donošenja prostornih planova u dijelu koji se odnosi na obranu (studije o potrebama općenarodne obrane, nadležna tijela i njihove suglasnosti).

SMJERNICE

Važeći Zakon o prostornom uređenju i gradnji definira postupak izrade i donošenja planova, pri čemu okosnicu sudjelovanja tijela i osoba s javnim ovlastima predstavlja Odluka o izradi plana koju nositelj izrade dostavlja tijelima i osobama s javnim ovlastima s pozivom za dostavu zahtjeva (podataka, planskih smjernica i propisanih dokumenata) za izradu prostornog plana.

Kroz daljnji postupak izrade i donošenja prostornih planova sudjelovanje nadležnih tijela i osoba omogućeno je sudjelovanjem u prethodnim i javnim raspravama, te pribavljanjem odgovarajućih mišljenja i suglasnosti sukladno sektorskim zakonima i propisima.

Iz navedenog proizlazi da su odredbe Pravilnika iz ovog poglavlja određene Zakonom o prostornom uređenju i gradnji u dijelovima kojima određuje izradu i donošenje prostornih planova.


čl. 44. – 49. → postupci izrade i donošenja ðZakon o prostornom uređenju i gradnji:

• BRISATI ODREDBE

VII. prijelazne i završne odredbeU poglavlju se određuje primjena odredbi Pravilnika i na postupak izmjena i dopuna postojećih

prostornih planova te obveza utvrđivanja granica zelenih površina, koridora i usklađivanja građevinskih područja vezano na najveću duljinu linearnih naselja i najmanji neizgrađeni razmak među naseljima


41

u roku od jedne godine od stupanja na snagu Pravilnika, a obveza izrade seizmičke mikrorajonizacije gradova u roku od jedne do pet godina ovisno o stupnju seizmičnosti.

SMJERNICE

Odredbe su i dalje aktualne. Nove generacije planova u pravilu ne sadrže podatke iz ovog poglavlja koji su bitni za nepovredivost prostora ili nepovredivost građevina u određenim prostorima.

ZAKLJUČNO:U sustavu zaštite od nepogoda, nesporna je uloga prostornog planiranja, kao procesa odabira,

oblikovanja i dimenzioniranja prostora za višenamjensku uporabu te u konačnici izrade prostornog plana koji osigurava održivost prostora uz ispunjavanje potrebe stanovnika i budućih generacija u pogledu gospodarskih aktivnosti, uvjeta zaštite okoliša i socijalno-kulturnih potreba. Veliki problem u tom procesu je koordiniranje i integriranje prostornog uređenja/planiranja, koje mora biti u skladu sa zakonima i propisima kojima se uređuje prostorno planiranje, sa planovima pojedinih sektora odnosno primjenom posebnih propisa. Pri tom treba uzeti u obzir sve aspekte koji utječu na razvoj i korištenje zemljišta na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

S obzirom na složenu strukturu Pravilnika, potrebno je prilikom izmjene njegovih odredbi, kroz izmjenu i dopunu Pravilnika ili u sklopu drugog propisa, uzeti u obzir sektorske zahtjeve kao i međudjelovanja sektora koji se usklađuju u postupku izrade i donošenja pojedinog plana, kako s obzirom na opću razinu plana tako i na pojedini plan čiji je predmet neko uvijek drugačije i specifično područje obuhvata.

Načelni tipovi usklađenja su usklađenja definicija i procedura, te usklađenja normi, standarda i pokazatelja, a proizlaze iz niza novih propisa koji reguliraju ovu problematiku.

LITERATURA

ZAKONI/PROPISI OD UTJECAJA NA PRAVILNIK :

1. Zakon o prostornom planiranju i uređivanju prostora (NN, br. 54/80, 16/86, 47/89, 18/89, 34/91, 61/91, 49/92*, 59/93*) *Uredba o prostornom uređenju u ratom zahvaćenim područjima Republike Hrvatske

2. Zakon o prostornom uređenju (NN, br. 30/94, 68/98, 61/00, 32/02, 100/04)

3. Zakon o prostornom uređenju i gradnji (NN, br. 76/07, 38/09, 55/11, 90/11, 50/12, 55/12) 3.1. Pravilnik o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza, obveznim prostornim

pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova (NN, br. 106/98, 39/04, 45/04, 163/04)

4. Zakon o zaštiti i spašavanju (NN, br. 174/04, 79/07, 38/09, 127/10) 4.1. Pravilnik o metodologiji za izradu procjena ugroženosti i planova zaštite i spašavanja

(NN, br. 38/08, 118/12)

5. Zakon o zaštiti od elementarnih nepogoda (NN, br. 73/97, 174/04)

6. Zakon o kritičnim infrastrukturama (NN, br. 56/13)


42

7. Zakon o obrani (NN, br. 73/13)

7.1. Pravilnik o kriterijima za određivanje gradova i naseljenih mjesta u kojima se moraju graditi skloništa i drugi objekti za zaštitu (NN, br. 2/91)

7.2. Pravilnik o tajnosti podataka obrane (NN, br. 39/08)

7.3. Pravilnik o tajnosti podataka DUZS (NN, br. 75/08)

7.4. Pravilnik o zaštitnim i sigurnosnim zonama vojnih objekata (NN, br. 175/03)

7.5. Uredba o kriterijima za odabir, mjerama za zaštitu te načinu označavanja vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu (NN, br. 63/11)

7.5.1. Uputa o načinu prikazivanja i provođenja zaštite vojnih i drugih objekata posebno važnih za obranu na kartografskim proizvodima (NN, br. 29/12)

8. Zakon o normizaciji (NN 163/03) 8.1. Pravilnik o tehničkim normativima za skloništa („Službeni list SFRJ“, br. 55/83)

9. Zakon o tajnosti podataka (NN, br. 79/07 i 86/12)

10. Zakon o zaštiti od požara (NN, br. 92/10)

10.1. Pravilnik o otpornosti na požar i drugim zahtjevima koje građevine moraju zadovoljiti u slučaju požara (NN, br. 29/13)

10.2. Pravilnik o razvrstavanju građevina u skupine po zahtjevanosti mjera zaštite od požara (56/12 i 61/12)

10.3. Pravilnik o uvjetima za vatrogasne pristupe (NN, br. 35/94, 55/94, 142/03)

10.4. Pravilnik o hidrantskoj mreži za gašenje požara (NN, br. 8/06)

10.5. Pravilnik o planu zaštite od požara (NN, br. 51/12)

10.6. Pravilnik o izradi procjene ugroženosti od požara i tehničkih eksplozija (NN, br. 35/94, 110/05 i 28/10)

11. Pravilnik o ukapljenom naftnom plinu (NN, br. 117/07)

12. Zakon o zaštiti okoliša (NN, br. 80/13)

13. Zakon o vodama (NN, br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13)

14. Zakon o rudarstvu (NN, br. 56/13)

15. Zakon o poljoprivrednom zemljištu (NN, br. 39/13)

16. Zakon o poljoprivredi (NN, br. 149/09, 127/10, 50/12, 120/12)

17. Zakon o šumama (NN, br. 140/05, 82/06, 129/08, 80/10, 124/10)

18. Zakon o zaštiti prirode (NN, br. 80/13)

19. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (NN, br. 69/99, 151/03, 157/03-isp, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12)

20. Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava (NN, br. 82/13)


43

21. Zakon o željeznici (NN, br. 94/13) 21.1. Pravilnik o uvjetima za određivanje križanja željezničke pruge i drugih

prometnica i za svođenje i određivanje zajedničkoga mjesta i načina križanja željezničke pruge i ceste (NN, br. 121/09, 123/12)

21.2. Pravilnik o željezničkoj infrastrukturi (NN, br. 127/05, 16/08)

22. Zakon o sigurnosti u željezničkom prometu (NN, br. 40/07, 120/08, 61/11 i 54/13)) 22.1. Pravilnik o uvjetima za određivanje križanja željezničke pruge i drugih

prometnica i za svođenje i određivanje zajedničkoga mjesta i načina križanja željezničke pruge i ceste (NN, br. 121/09)

23. Zakon o nacionalnoj infrastrukturi prostornih podataka (NN, br. 56/13)

24. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12)

STRATEŠKI DOKUMENTI OD UTJECAJA NA PRAVILNIK :

1. Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske (1997., NN, br. 76/13)

2. Program prostornog uređenja Republike Hrvatske (NN, br. 50/99, 84/13)

3. Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN, br. 130/09)


45

mr. sc. Zoran Đuroković, dipl. ing. građ., e-mail: [email protected] Novosel, dipl. ing. građ., e-mail: [email protected]

Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb

OBRANA OD POPLAVA TIJEKOM VELIKIH VODNIH VALOVA RIJEKA KUPE I SAVE U

2013. GODINI

SAŽETAK: Tijekom posljednjeg desetljeća, u većini uzvodnih zemalja, kao i na području Republike Hrvatske učestalo se bilježe ekstremne hidrološke prilike i iznimno velike količine oborina, čija je posljedica pojava velikih vodnih valova koji na pojedinim slivovima značajno povećavaju rizik od pojave poplava. Veliki vodni valovi mnogih rijeka i pritoka nerijetko dosežu, pa čak i premašuju do tada maksimalno zabilježene vodostaje.

Uslijed topljenja velikih količina snijega i obilnih oborina koje su pale na području sliva Kupe i Save došlo je do formiranja većeg broja velikih vodnih valova rijeka Kupe i Save, kao i njihovih pritoka. Preklapanjem vodnih valova bilo je otežano otjecanje i njihova evakuacija prema nizvodnom području te je bila nužna provedba izvanrednih mjera obrane od poplava na ugroženom području.

Osim učinkovite provedbe mjera obrane od poplava i upravljanja velikim vodnim valovima uz pomoć regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, posebnu važnost u sprečavanju poplava i smanjenju rizika od pojave poplava imale su i prirodne retencije, odnosno prirodna poplavna područja Odranskog te Lonjskog i Mokrog polja.

Ključne riječi: ekstremne hidrološke prilike, veliki vodni valovi, poplave, izvanredne mjere obrane od poplava, prirodna poplavna područja

FLOOD DEFENCE DURING HIGH WATER WAVES ON THE KUPA AND SAVA RIVERS IN THE YEAR 2013

Zoran Đuroković, M.S.C.E., e-mail: [email protected] Novosel, B.S.C.E., e-mail: [email protected]

Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb

ABSTRACT: The majority of upstream countries as well as the Republic of Croatia have in the last decade experienced extreme hydrological conditions and exceptionally heavy rainfall with the consequent formation of high water waves which in some basins significantly increase flood risks. High water waves on many rivers and their tributaries frequently reach or even exceed the maximum water levels ever recorded.

OBRANA OD POPLAVA TIJEKOM VELIKIH VODNIH VALOVA RIJEKA KUPE I SAVE U 2013. GODINI

46

Due to heavy snowmelt and heavy rainfall in the area of the Kupa and Sava river basins, a significant number of high water waves formed on the Kupa and Sava rivers and their tributaries. The overlapping of water waves made their discharge and evacuation downstream difficult, which required implementation of emergency flood defence measures in the area at risk.

In addition to effective implementation of flood defence measures and management of high water waves with the help of water regulation and protection facilities, natural retention areas, i.e. natural floodplains of Odransko, Lonjsko and Mokro polje, played a particularly important role in the prevention of floods and reduction of flood risks.

Keywords: Extreme hydrological conditions, high water waves, floods, emergency flood defence measures, natural floodplains

1. UVODU posljednje vrijeme moguće je uočiti pojave sve češćih i zamjetnijih klimatskih promjena širom

svijeta, ali isto tako njih je moguće uočiti i na području Republike Hrvatske. Možemo primijetiti da se učestalo izmjenjuju ekstremno sušna i ekstremno kišna razdoblja, dok je vrlo malo godina koje bismo mogli nazvati “prosječnim” ili “normalnim” godinama. Također, sve je manje pravila u njihovim pojavama tijekom godine, što se odražava i na hidrološke cikluse vodotoka tijekom godine i sve učestaliju pojavu velikih vodnih valova. Moguće je reći da pravila u njihovim pojavama uglavnom više nema te da se veliki vodni valovi i poplave mogu pojaviti u bilo kojem dijelu godine, kao i na bilo kojem području.

Uslijed najave daljnjih globalnih klimatskih promjena i sve učestalije pojave ekstremnih hidroloških prilika, moguće je očekivati i sve izrazitiju preraspodjelu oborina tijekom godine, odnosno smanjenje i povremeni izostanak oborina u dužem vremenskom razdoblju (pojavu suša), ali se istovremeno i nadalje mogu očekivati pojave velikih količina oborina u kraćem vremenskom razdoblju koje mogu uzrokovati i poplave.

Upravo je prethodna 2012. godina najbolje opisala dinamiku i scenarij budućih očekivanih hidrometeoroloških prilika i zbivanja. U početku godine na području gotovo cijele Republike Hrvatske zabilježene su ekstremno niske temperature zraka i velike količine snijega, što je u veljači rezultiralo zaleđivanjem brojnih vodotoka i pojavom ledostaja na Dravi i Savi. Iz tog su se razloga provodile mjere obrane od leda na rijeci Savi, Dravi i Dunavu. S obzirom na stanje leda i formiranje ledostaja bilo je nužno provoditi razbijanje leda i ledenih barijera uz korištenje hrvatskih i mađarskih ledolomaca, što nije bilo zabilježeno posljednjih 25 godina. Nakon toga, sve do rujna je uslijedilo dugotrajno toplo i izrazito sušno razdoblje. Početkom jeseni pa sve do kraja godine, dolazi do pojave obilnijih oborina koje uzrokuju formiranje velikih vodnih valova na rijeci Savi, Dravi, Kupi i Muri, kao i na njihovim brojnim manjim pritocima, što dovodi do provedbe redovnih i izvanrednih mjera obrane od poplava, ali nažalost i do pojave poplava na području rijeke Drave u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji.

2. HIDROLOŠKE PRILIKE I OBRANA OD POPLAVA NA SLIVU RIJEKE KUPE TIJEKOM SIJEČNJA I VELJAČE 2013. GODINEU siječnju 2013. godine bilježe se ekstremno velike količine snježnih oborina, koje su na većem

dijelu područja Republike Hrvatske i Slovenije, iznosile od 50 do 170 cm. Uslijed nestabilnih vremenskih prilika i naglog zatopljenja, dolazi do otapanja velikih količina snijega. Istovremeno, posebice na području Like i Gorskog kotara dolazi do pojave obilnih kišnih oborina u količinama od 75 – 150 mm, koje u kombinaciji s otapanjem snježnih oborina dovode do naglog porasta vodostaja i


47

formiranja velikih vodnih valova rijeka Kupe, Mrežnice, Dobre, Korane, Gline, Une, Like i Gacke i njihovih brojnih manjih pritoka. Iznimno veliki protoci i visoki vodostaji su zabilježeni na rijeci Lici (560 m3/s) i Gackoj (84 m3/s), čija je protoka bila na razini 100-godišnje velike vode.

Na području gornjeg i srednjeg toka (grad Karlovac) rijeka Kupa je izrazito bujičnog karaktera, te su mogući izrazito nagli porasti vodostaja, koji mogu biti i veći od 7 metara u samo jednom danu, što može dodatno otežati pripremu i provedbu mjera obrane od poplava.

Uslijed velikog dotoka iz njenih pritoka, dolazi do naglog porasta rijeke Kupe te se uspostavljaju i provode izvanredne mjere obrane od poplava. Dana 22. siječnja 2013. vodostaj rijeke Kupe u Karlovcu doseže + 784 cm, što je za 88 cm niže u odnosu na maksimalno zabilježeni vodostaj iz 1939. godine od + 872 cm. Potrebno je napomenuti da je u međuvremenu u razdoblju od 1970. – 1982. godine izgrađen Oteretni kanal Kupa-Kupa, koji je pri ovom poplavnom događaju u većoj mjeri rasteretio područje grada Karlovca od poplavnih voda i na taj način značajno utjecao na vodostaj rijeke Kupe u Karlovcu, koji bi bez navedenog rasterećenja dosegao puno višu razinu.

Slika 3: Vodostaji rijeke Kupe u Karlovcu za razdoblje od 1.1.2013. do 30.4.2013. godine

Slika 2: Odstupanje količine oborina u veljači 2013. od višegodišnjeg prosjeka (Izvor: DHMZ)

Slika 1: Odstupanje količine oborina u siječnju 2013. od višegodišnjeg prosjeka (Izvor: DHMZ)


48

Istovremeno, potrebno je uvažiti i činjenicu da nije bilo većih dotoka rijeka Kupe, kao i rijeke Save iz Republike Slovenije, što je značajno utjecalo na mogućnost pronosa velikih vodnih valova rijeka Kupe, Korane i Mrežnice kroz grad Karlovac i nizvodna područja. Mali protoci i vodostaji rijeke Save su značajno olakšali evakuaciju velikih vodnih valova rijeka Kupe i Une u Savu, tako da nije bilo pojave većih uspora na područjima ušća navedenih rijeka u Savu.

Ubrzo početkom veljače, uslijed novih količina oborina i topljenja dijela snježnih zaliha, dolazi do formiranja novih vodnih valova rijeka Kupe i Save, koje rezultiraju provedbom redovnih mjera obrane od poplava na području Karlovca, Siska i Jasenovca, ali i daljnjem zapunjavanju prirodnih poplavnih područja novim količinama voda na području Odranskog i Lonjskog polja.

Unatoč pojavi ekstremnih hidroloških prilika i formiranju velikih vodnih valova na brojnim vodotocima, a zahvaljujući uspješnoj provedbi redovnih i izvanrednih mjera, nije bilo probijanja pojedinih linija sustava obrane od poplava.

Ipak, visoki vodostaji su uzrokovali velike probleme na brojnim područjima. Uslijed izlijevanja Kupe, Korane i Mrežnice u nebranjena područja, poplavljene su velike poljoprivredne i šumske površine, kao i brojni objekti u vikend naseljima Stari Brod, Lužice, Vurot, Žažina i Letovanić uz rijeku Kupu. Poplavljen je veći broj lokalnih, te pojedinih županijskih prometnica, što je znatno otežavalo prometnu komunikaciju između pojedinih naselja i prigradskih naselja na području grada Karlovca, kao i pristup uređaju za pročišćavanje otpadnih voda grada Karlovca.

Velike probleme stvarale su unutarnje oborinske vode, koje se zbog visokog vodostaja rijeka nisu mogle uspješno gravitacijski evakuirati, te su se brojnim mobilnim crpkama prebacivale u vodotoke. Potpuno povlačenje voda s poplavljenih površina i normalizacija stanja na širem području grada Karlovca i donjeg Pokuplja trajalo je punih sedam dana.

Unatoč svemu nisu bile utvrđene štete većih razmjera, ali su ovi poplavni događaji ukazali da je u budućnosti moguće očekivati i pojavu većeg vodnog vala rijeke Kupe na području grada Karlovca. Stoga je potrebno žurno pristupiti daljnjoj dogradnji i unaprjeđenju sustava obrane od poplava na tom području, što uključuje dovršenje i stavljanje u punu funkcionalnost Oteretnog kanala Kupa-Kupa, dogradnju nasipa za potrebe obrane od poplava grada Karlovca, te razmatranje opravdanosti gradnje Oteretnog kanala Korana-Kupa.

3. HIDROLOŠKE PRILIKE I OBRANA OD POPLAVA NA SLIVU RIJEKE KUPE I SAVE TIJEKOM OŽUJKA I TRAVNJA 2013. GODINE Početkom mjeseca, u razdoblju od 06. do 13. ožujka dolazi do izraženijeg zatopljenja na cijelom

području Republike Hrvatske, ali isto tako i na području susjedne Republike Slovenije. S obzirom na velike zalihe snijega iz zimskog razdoblja, pozorno su se pratile hidrometeorološke prognoze i stanje vodotoka po pojedinim slivovima.

Zatopljenje je uzrokovalo otapanje većih količina snijega akumuliranih na području Like i Gorskog kotara, te slivova rijeka Krke, Kupe i Save u Republici Sloveniji. Otapanje snijega, praćeno s manjim količinama kišnih oborina (20 - 30 mm), uzrokovalo je kontinuirani dotok velikih količina vode u vodotoke, te porast vodostaja i formiranje novih velikih vodnih valova rijeke Save, Kupe, Mrežnice, Dobre, Korane, Gline, Une i Like i njihovih manjih pritoka.

Povoljna je okolnost bila da zatopljenje ipak nije uzrokovalo prenaglo topljenje snijega, te su se velike količine snijega postupno otapale bez formiranja ekstremno velikih vodnih valova. Ipak, trajniji kontinuirani dotok velikih količina vode u vodotoke uslijed stalnog topljenja snijega, utjecao je na


49

kontinuiran, ali sporiji porast vodostaja te dužu trajnost visokih vodostaja i duže vrijeme zadržavanja velikih voda u poplavnom (inundacijskom) području.

Uslijed navedenih okolnosti, na mnogim branjenim područjima, uz pomoć većeg broja crpnih stanica i mobilnih crpki provodila se evakuacija visokih zaobalnih i unutarnjih oborinskih voda. Za potrebe rasterećenja velikih vodnih valova koristile su se regulacijske vodne građevine: kanal Kupa-Kupa, ustave Prevlaka i Trebež, preljevi Palanjek, Jantak i Košutarica, a velike vode ponovo plave brojne prometnice, šumske i poljoprivredne površine te nebranjena prirodna poplavna područja Odranskog i Lonjskog polja.

S obzirom na dugotrajni povećani dotok vode u retenciju Lonjsko polje i nemogućnost pražnjenja kroz ustavu Trebež uslijed visokih vodostaja rijeke Save, vodostaji u retenciji su stalno bilježili porast. Istovremeno i na susjednim malim slivovima dolazi do porasta vodostaja manjih vodotoka i njihovih pritoka, a u rad se uključuje veliki broj crpnih stanica i mobilnih crpki. Uslijed nemogućnosti evakuacije velikih količina voda dolazi do plavljenja područja uz Sjeverni nasip retencije Lonjsko polje, kao i plavljenja zaobalja i odvodnih kanala autoceste Ivanja reka – Lipovac.

Uskoro, 15. ožujka 2013. godine na mjerodavnom vodomjeru CS Šašna greda u Lonjskom polju, uz tendenciju daljnjeg porasta vodostaj premašuje vrijednost od + 450 cm, nakon čega se za dionicu Južnog nasipa retencije Lonjsko polje uspostavljaju izvanredne mjere obrane od poplava. Istoga dana, uslijed velikih dotoka rijeka Kupe i Une, vodostaj rijeke Save na mjerodavnom vodomjeru u Jasenovcu premašuje razinu od + 800 cm, te se također prema navedenom mjerodavnom vodomjeru za pojedine dionice rijeke Save uspostavljaju izvanredne mjere obrane od poplava.

U razdoblju od 14. do 17. ožujka 2013. godine, dolazi do manjeg zahlađenja, čime se usporava otapanje snijega, ali istovremeno na navedenim područjima padaju nove količine snježnih (10 – 20 cm), kao i kišnih oborina (30 – 40 cm), koje utječu na daljnje produženje trajanja povećanih dotoka u vodotoke i zasićenost tla vodom. Ubrzo, nove hidrometeorološke prognoze upućuje na nove pojave većih količina kišnih oborina, koje se od 18. - 20. ožujka 2013. i ostvaruju na području Istre, Primorja, Like, Gorskog kotara i Dalmacije, ali isto tako i na području susjedne Republike Slovenije.

Iz tog se razloga formira novi vodni val rijeke Kupe i njenih pritoka, koji onemogućava povlačenje poplavnih voda iz zaobalja i retencijskih prostora u Odranskom i Lonjskom polju. Nakon toga dolazi do novog zahlađenja, a 25. i 26. ožujka i do pojave novih snježnih oborina u količini od dvadesetak centimetara na području Like i Gorskog kotara te sjeverozapadne Hrvatske, kao i na području Republike Slovenije.

Krajem ožujka, dolazi do novog zatopljenja uz najavu novih oborina. Nove hidrometerološke prognoze DHMZ-a su ukazale na daljnje nestabilne vremenske prilike i mogućnost novih, mjestimice i značajnijih količina oborina. S obzirom da prethodno još uvijek nije došlo do značajnijeg opadanja vodostaja rijeke Save na području Jasenovca te visokih razina vodostaja u prirodnim retencijama Lonjsko i Mokro polje, kao i na području sliva rijeke Kupe (Odransko polje) velike količine zaobalnih i oborinskih voda još uvijek nisu bile u mogućosti gravitacijski otjecati prema vodotocima.

Uslijed velike zasićenosti tla površinskim i podzemnim vodama, visokih vodostaja i velike zapunjenosti retencija, te najavi novih obilnih oborina, postalo je izvjesno da postoji velika mogućnost za formiranje novih vodnih valova većih vodotoka, kao i njihovih manjih bujičnih pritoka.

Rasterećenje retencijskog prostora za potrebe prihvaćanja dolaska novih vodnih valova više se nije moglo izvršiti. U tim uvjetima, bez većih mogućnosti za rasterećenje vodnog vala, bilo je za očekivati visoke vodostaje i pojave uspora, te nastavka daljnjeg opterećenja sustava obrane od poplava novim velikim vodnim valovima, posebice nasipa, koji su već duže vrijeme bili u stalnom kontaktu s vodom


50

i već dobrim dijelom zasićeni vodom, što je sve više negativno utjecalo na stabilnost nasipa i drugih hidrotehničkih objekata.

Slika 4: Odstupanje količine oborina u ožujku 2013. godine od višegodišnjeg prosjeka (Izvor: DHMZ)

Potkraj ožujka hidrometeorološke prognoze i najave većih količina oborina na slivu rijeke Save u Republici Sloveniji najavljuju mogućnost formiranja novog velikog vodnog vala rijeke Save. Prema hidrološkim prognozama iz Slovenije na ulaznom profilu rijeke Save u Republiku Hrvatsku (Jesenice) u nedjelju 31. ožujka bilo je za očekivati protoku rijeke Save od 2300 m3/s, što je veličina protoke tijekom koje dolazi do aktiviranja preljeva Jankomir za potrebe rasterećenja velikih voda rijeke Save u Oteretni kanal Sava-Odra, odnosno Odransko polje, koje je većim dijelom već bilo zapunjeno vodom.

Stoga je bila nužna pravodobna priprema i odgovarajuće stanje pripravnosti za potrebe obrane od poplava kako bi se prognozirani, a od početka godine peti veliki vodni val, uspješno evakuirao nizvodno od Zagreba i bez posljedica prihvatio u nizvodnom području, gdje su još uvijek bili visoki vodostaji rijeke Save uz veliku zapunjenost prirodnih retencija. (sl. 5.)

Uz mogućnost preklapanja vodnih valova Kupe i Save, kao i njihovih pritoka, na nizvodnom je području postojala realna opasnost otežanog otjecanja i pronosa velikih vodnih valova, te ugrožavanja sustava obrane od poplava. Iz tog razloga, iznimno su ozbiljno izvršene pripreme za potrebe provedbe redovnih i izvanrednih mjera obrane od poplava. (sl. 6.)

Na svu sreću nisu se ostvarile hidrološke prognoze iz Republike Slovenije te rijeka Sava na vodomjeru Jesenice doseže vodostaj od + 272 cm, odnosno protoku od 1370 m3/s, što je bilo za gotovo 1000 m3/s manje u odnosu na prognoziranu vrijednost protoke. S obzirom na stanje sustava i hidrološke uvjete na terenu, može se zaključiti da bi pojava prognozirane, pa čak i nešto manje protoke (>1800 m3/s) značajno povećala rizik od pojave poplava na nizvodnom području.


51

Slika 5: Vodostaji rijeke Save u Crncu za razdoblje od 1.1.2013. do 30.4.2013. godine

Slika 6: Vodostaji rijeke Kupe u Jamničkoj Kiselici za razdoblje od 1.1.2013. do 30.4.2013. godine

Ipak, prema prognozama na području Bilogore i Moslavačke gore, uz otapanje snijega padaju i veće količine oborina, što uzrokuje veliki porast vodostaja Zeline, Lonje, Glogovnice, Česme, Grabovnice, Ilove, Pakre i ostalih manjih vodotoka, koje su u područje Lonjskog polja donosile velike količine voda. Veći broj navedenih vodotoka ostvaruje do tada nezabilježene vodostaje i protoke, uz veliku trajnost visokih vodostaja i velikih protoka.

Na Uskrsni ponedjeljak, 01. travnja 2013. godine rijeka Česma na vodomjeru u Čazmi doseže vodostaj od + 659 cm čime je za 43 cm nadmašen dotadašnji maksimalan vodostaj od + 616 cm.


52

Idućeg je dana Državni hidrometeorološki zavod, pri vodostaju od + 640 cm, izmjerio protoku od 270 m3/s. Stoga možemo pretpostaviti da je maksimalna protoka rijeke Česme iznosila oko 300 m3/s i da je njena pojava bila na razini 250-godišnjeg povratnog razdoblja.

Prema procjeni navedeni vodotoci su u razdoblju od gotovo tjedan dana u prirodnu retenciju Lonjsko polje svakodnevno unosili od 300 do 500 m3/s. S obzirom na rad velikog broja crpnih stanica i mobilnih crpki koje su višak oborinskih i procjednih voda od 30 – 40 m3/s također ubacivale u retenciju te rad preljeva Palanjek s kapacitetom od 150 – 200 m3/s, u retencijskom području je bio vidljiv daljnji porast vodostaja i sve veće zapunjavanje retencije Lonjsko polje.

Dana 02. travnja 2013. godine, vodostaj u retenciji Lonjsko polje na mjerodavnom vodomjeru CS Šašna greda premašuje vodostaj od + 520 cm, nakon čega je od strane Hrvatskih voda proglašeno izvanredno stanje za zaštitne vodne građevine, a nakon toga i županica Sisačko-moslavačke županije proglašava izvanredno stanje na branjenom području. Istoga dana, na području retencije Lonjsko polje uslijed prelijevanja ceste zatvara se za sav promet državna cesta Sisak – Popovača.

Slika 7: Vodostaji u retenciji Lonjsko polje u Šašnoj Gredi za razdoblje od 1.1.2013. do 30.4.2013. godine

S obzirom na daljnji porast vodostaja rijeke Kupe i Save na području grada Siska te porasta vodostaja u Odranskom i Lonjskom polju, kao i vodostaja Save i Une na području Jasenovca, dana 07. travnja u prostorijama Sisačko-moslavačke županije saziva se i održava Stožer zaštite i spašavanja Republike Hrvatske, gdje se razmatra stanje obrane od poplava na ugroženom području i dogovaraju daljnje mjere i provedbe zajedničkih aktivnosti. Nakon nacionalnog stožera ustrojavaju se i neprekidno rade Stožeri zaštite i spašavanja Sisačko-moslavačke županije, Stožer zaštite i spašavanja grada Siska, kao i stožeri na pojedinim ugroženim općinama.

Putem županijskih i lokalnih stožera za zaštitu i spašavanje te centara 112 Državne uprave za zaštitu i spašavanje omogućeno je korištenje i koordinacija uporabe vatrogasnih i policijskih postrojbi, HGSS-a, Crvenog križa te civilne zaštite i stanovnika, kao i komunalnih poduzeća i područnih tvrtki


53

na ugroženim područjima. Neprekidnim radom stožera i stalnom komunikacijom putem navedenih centara omogućene su operativne aktivnosti na iznimno velikom području ugroženom poplavama.

Zahvaljujući iskorištenju mogućnosti prihvaćanja i uskladištenja poplavnih voda u prirodnim retencijama omogućeno je postizanje nižih razina vodostaja vodotoka na području gradova i naselja, što je omogućilo višu razinu sigurnosti, odnosno smanjenje rizika od pojave poplava u naseljenim mjestima. Uslijed visokih zaobalnih voda u Odranskom polju posebno su bila ugrožena sisačka prigradska naselja Sela, Greda, Staro Pračno, Odra, Žabno i Drenčina, u kojima su nažalost ipak poplavljeni brojni stambeni i gospodarski objekti.

Maksimalno mogućim upuštanjem u Lonjsko polje postignute su i rekordne visine vodostaja na području Lonjskog polja te je vodostaj na dan 07. travnja 2013. na vodomjeru Šašna Greda iznosio dotad nezabilježenih +585 cm. Iz tog razloga uslijed visokih vodostaja u Lonjskom polju ugrožen je bio stari Južni retencijski nasip u dužini od 5,2 km, koji se u kratkom roku nadogradio u visini 50-60 cm i to priručnim materijalom iz nožice nasipa s obzirom na nemogućnost dopreme materijala iz drugih područja. Uz ogromne napore, u samo dva dana uspijeva se nadograditi i stabilizirati stari nasip,te gotovo u zadnji tren spriječiti prelijevanje vode preko nasipa, što je moglo rezultirati urušavanjem nasipa i nekontroliranim izlijevanjem ogromnih količina vode iz Lonjskog polja prema obližnjim naseljima Svinjičko i Gušće, kao i prigradskim naseljima grada Siska. Stoga su putem Stožera zaštite i spašavanja i DUZS-a izvršene procjene scenarija poplavnog događaja, te pripremljene mjere evakuacije za slučaj daljnjeg ugrožavanja stabilnosti nasipa i pojave poplava, kao i pripreme za formiranje druge linija obrane od poplava u cilju zaštite prigradskih naselja grada Siska.

Slika 8: Vodostaji rijeke Save u Jasenovcu za razdoblje od 1.1.2013. do 30.4.2013. godine

Nakon potpunog iskorištenja mogućnosti uskladištenja poplavnih voda u retencijskom prostoru Lonjskog polja, a u cilju rasterećenja starog Južnog retencijskog nasipa, kroz ustavu Trebež se u količini od 300 m3/s ispuštaju velike količine poplavnih voda iz Lonjskog polja. Ispuštanje se obavljalo koordinirano i uz kontinuirano praćenje stanja na nizvodnom Jasenovačkom području, kako ne bi došlo do ugrožavanja naseljenih mjesta na tome području obzirom na izuzetno visoke vodostaje


54

rijeke Save i Une. Dana 08. travnja 2013. godine vodostaj rijeke Save na mjerodavnom vodomjeru u Jasenovcu doseže + 895 cm, što je ujedno i drugi po veličini vodostaj od osnutka vodomjerne stanice. (Sl. 8.)

4. ZAKLJUČAK Prema procjeni ukupno je u aktivnostima za potrebe provedbe mjera obrane od poplava sudjelovalo

oko 2000 ljudi, od čega iz sustava vodnoga gospodarstva oko 500 sudionika (Hrvatske vode i pravne osobe kojima je ustupljena provedba mjera obrane od poplava) te više stotina pripadnika vatrogasnih postrojbi, komunalnih poduzeća, civilne zaštite i stanovnika ugroženih područja, kao i veći broj pripadnika policije, DUZS-a, MORH-a, HGSS-a i drugih sudionika obrane od poplava.

Tijekom provedbe obrane od poplava utrošeno je ukupno oko 250.000 vreća, od čega je 200.000 vreća ugrađeno u zaštitne vodne građevine (ojačanje nasipa, nadvišenje nasipa, izrada zečjih nasipa, …), dok je 50.000 vreća stavljeno na raspolaganje i korištenje gradovima i općinama na ugroženim područjima (gradovi Sisak i Petrinja, općine Martinska Ves, Sunja, Hrvatska Dubica, Lekenik i Jasenovac).

Slika 9: Prirodni retencijski prostori na području Srednjeg Posavlja

Ukupno je pod stalnim nadzorom i provedbom mjera obrane od poplava bilo 500 km nasipa, dodatno je izgrađeno 15 kilometara zečjih nasipa, izvršene su brojne intervencije na zaštitnim i regulacijskim vodnim građevinama, a stalno ili povremeno su radile 23 crpne stanice, kao i više desetaka mobilnih crpnih agregata za potrebe evakuacije oborinskih i zaobalnih voda.

Treba napomenuti da su u prirodnim retencijama Odranskog i Lonjskog polja postignuti do sada nezabilježeni vodostaji, odnosno da su sve raspoložive prirodne retencije dosegle svoje maksimalne kapacitete i u velikoj mjeri izvršile rasterećenje vodnog vala, odnosno sustava obrane od poplava, te na taj način doprinijele smanjenju rizika od pojave poplava i izravno utjecale na uspješnost provedbe mjera obrane od poplava.


55

Temeljem analize kapaciteta i zapunjenosti pojedinih retencija na ugroženom području, odnosno Odranskog polja, Žutice, Lonjskog polja, Opeke, Trstika, Zelenika i Mokrog polja, može se zaključiti da su one zajedno prihvatile oko 1,5 milijardu m3 poplavnih voda. Navedenoj količini, moguće je pridodati i količine poplavnih voda koje su se nalazile unutar inundacijskog područja korita rijeka Save i Kupe (između nasipa i visoke obale), a koje su prema procjeni iznosile oko 0,5 milijardi m3 poplavnih voda. Ukupna količina od 2,0 milijardi m3 poplavnih voda koje su prihvaćene bez većih posljedica na ugroženom području srednjeg Posavlja zasigurno predstavlja do sada nezabilježenu količinu, ali isto tako ukazuje i na dobro upravljanje i prihvat poplavnih voda uz pomoć prirodnih retencija, što je bilo od presudne važnosti za potrebe uspješne obrane od poplava i smanjenju rizika od pojave poplava. (Sl. 9.)

Unatoč uspješno provedenim mjerama obrane od poplava na rijeci Kupi i Savi tijekom ožujka i travnja 2013. godine te mogućnosti uskladištenja velikih količina poplavnih voda na području prirodnih retencija Odranskog i Lonjskog polja, nužno je i na dalje obzirom na utvrđene i prognozirane klimatske promjene dograditi i unaprijediti postojeći sustav obrane od poplava Srednjeg Posavlja.


57

Ana Kuveždić-Divjak, dipl. ing. geod., e-mail: [email protected]. dr. sc. Miljenko Lapaine, e-mail: [email protected]

Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

KARTOGRAFIJA U SLUŽBI VIZUALNE GRAFIČKE KOMUNIKACIJE U KRIZNOM

UPRAVLJANJU

Sažetak: Uzrečica „jedna slika vrijedi više od tisuću riječi“ u kartografiji se odnosi na koncept u kojem se želi složene informacije učinkovito prikazati i komunicirati u samo jednoj slici, tj. na karti. Međutim, sve više raste spoznaja da je ta uzrečica preopćenita kad je u pitanju vizualna grafička komunikacija, odnosno kad postoji potreba da se složene prostorne informacije objasne brzo i jasno – kao što je to slučaj na kartama za krizno upravljanje.

U radu se ukazuje na činjenicu da postoje poteškoće u izradi i upotrebi karata s kojima se susreće krizna zajednica – pogotovo iz perspektive kartografa. Bilo da se radi o tradicionalnim kartama na papiru ili digitalnim, interaktivnim kartografskim prikazima, u mnogim slučajevima podbacila je uloga karte u komunikaciji prostornih informacija.

S obzirom na to da su sustavi kartografskih znakova izravno uključeni u proces kartografske komunikacije, u radu se navode utvrđena pravila za uspješno oblikovanje njihovog grafičkog izgleda. Osim toga, daje se anketni upitnik o kartografskim znakovima za komunikaciju u kriznim situacijama pomoću kojeg se provodi vrednovanje predloženih znakova, kako bi se sa sigurnošću moglo procijeniti hoće li njihova primjena na kartama rezultirati učinkovitom komunikacijom u kriznim situacijama.

Ključne riječi: kartografija, kartografska komunikacija, kartografski znakovi, krizno upravljanje

1. UvodU posljednja dva desetljeća broj karata izrađenih za komunikaciju i djelovanje u krizi zabilježio

je veliki porast – s jedne strane zbog iznimno snažne vremenske komponente koja prati krize, nesreće i katastrofe, a s druge strane uslijed široko rasprostranjene upotrebe geoinformacijskih sustava i dostupnosti prostornih podataka.

Na žalost, mnoge karte posebno izrađene za potrebe upravljanja krizom ukazale su na činjenicu da postoje poteškoće u njihovoj izradi i upotrebi s kojima se susreće zajednica u krizi – pogotovo iz perspektive kartografa. Bilo da se radi o tradicionalnim papirnatim kartama ili digitalnim i interaktivnim, u mnogim slučajevima podbacila je njihova uloga u komunikaciji prostornih informacija.

Najveći i najčešći nedostatak odnosi se na upotrebu odgovarajućih zornih kartografskih znakova za prikazivanje objekata, pojava i akcija specifičnih za komunikaciju i djelovanje u krizi. Upotrebljavani

Kartografija u službi vizualne grafičke komunikacije u kriznom upravljanju

58

znakovi na postojećim kartama kriza su nerazumljivi, nečitljivi, dvosmisleni, neklasificirani, nabacani, a nedostaje im simbolike, hijerarhijske organiziranosti i drugih karakteristika koje imaju veliku važnost u oblikovanju sustava kartografskih znakova.

Istraživanje koje provodimo usmjereno je na razumijevanje procesa i metoda kartografske komunikacije, odnosno kako učinkovito komunicirati prostorne informacije na kartama za upravljanje krizom da bi ih svi sudionici kriznog događaja mogli lako i točno interpretirati. Kartografski znakovi izravno su uključeni u proces kartografske komunikacije, a putem anketnog upitnika prikazanog u ovom radu pomažete u procjeni grafičkog izgleda znakova početnog skupa kartografskih znakova za komunikaciju u krizi.

2. Kartografski znakovi u službi vizualne grafičke komunikacije u upravljanju krizom

Učinkoviti kartografski znakovi najvažnija su pretpostavka za ostvarivanje kartografske komunikacije informacija u kriznim situacijama. Sustavi kartografskih znakova izravno su uključeni u proces kartografske komunikacije, te je za uspješno oblikovanje njihovog grafičkog izgleda i učinkovitu primjenu na kartama kriza potrebno poštovati sljedeća pravila:

§Kartografski znakovi za komunikaciju u krizi trebaju biti oblikovani tako da se iskoriste poznate sklonosti ljudske perceptivne organizacije koje vode ka približno automatiziranom tumačenju određenih odnosa kroz sposobnost mentalnog strukturiranja – kognitivnom shemom potrebno je predvidjeti organizirani obrazac razmišljanja i ponašanja korisnika pri tumačenju kartografskih znakova na karti kriza.

§Kartografski znakovi za komunikaciju u krizi moraju u što većoj mogućoj mjeri i bez posebnog tumačenja biti razumljivi širokom krugu korisnika – stručnjacima za upravljanje krizom, djelatnicima hitnih službi, ali i civilima. Stoga je potrebno, gdje god je to moguće, upotrebljavati zorne znakove (piktograme) koji u velikoj mjeri sliče objektima iz stvarnog svijeta koje prikazuju na karti. Promišljeno oblikovani zorni znakovi u pravilu su intuitivniji od njihovih apstraktnih, slovnobrojčanih i geometrijskih inačica, te su često razumljivi sami po sebi, bez navođenja objašnjenja njihovog značenja u tumaču znakova.

§Sustav kartografskih znakova za komunikaciju u krizi treba obuhvaćati točkaste, linijske i površinske znakove, a pri njihovom oblikovanju treba voditi računa o primjeni odgovarajućih grafičkih varijabli. Točkastim kartografskim znakovima treba varirati oblik i boju kako bi se postigla optimalna komunikacija informacija. Osobito je važno dosljedno primjenjivati boje i geometrijsko-grafičke oblike, npr. po načelu sličnosti stvarnom stanju u prirodi ili pak usvajanjem simbolike, a uz to objekti iz istih taksonomskih skupina trebaju biti prikazani istim osnovnim oblikom i istom bojom. Kartografski znakovi trebaju biti jače izraženi, istaknuti i dominantni u odnosu na temeljnu kartu primjenom žarkih i zasićenih boja, pri čemu je potrebno voditi računa i o kontrastnosti piktograma s obzirom na podlogu (ispunu) znaka. Kod površinskih znakova različit intenzitet boje treba biti primijenjen za naglašavanje poredbenih karakteristika objekata.

§Kartografski znakovi trebaju biti dovoljno veliki kako bi bili prepoznatljivi i brzo uočljivi, a za ostvarivanje dobre čitljivosti razlike u geometrijsko-grafičkim oblicima primijenjenim na pojedinim znakovima trebaju biti uvijek jasno vidljive. Kada god je to moguće treba zadržati poznate i općeprihvaćene kartografske znakove koji se već dulje vremena u gotovo neizmijenjenom ili vrlo sličnom obliku primjenjuju u kartografiji ili drugim područjima, s obzirom na to da se poznati oblici brže i točnije čitaju nego novi.


59

§Osim grafičkog izgleda pojedinog kartografskog znaka nužno je sudionicima kriznog upravljanja (koji su za vrijeme kriznog događaja istovremeno i „kartografi“ i korisnici) osigurati pravila i smjernice za njihovu upotrebu na karti. U smjernicama obavezno treba navesti minimalne veličine, ispod kojih čitljivost pojedinih znakova više neće biti moguća, te predvidjeti načine upotrebe znakova na kartama različitih mjerila, budući da mjerilo diktira veličinu kartografskog znaka, a time i količinu detalja koja se može prikazati piktogramom na pojedinom znaku. Osim veličine znaka, o mjerilu karte ovisit će i na koji način će se znakovi prikazivati prema svojim dimenzijama – kao, točkasti, linijski ili površinski.

§Temeljna karta mora biti vizualno usklađena s prikazanim tematskim podacima o krizi, te ne smije otežavati iskaz informacija o krizi. Objekti prikazani na temeljnoj karti moraju biti grafički podređeni u odnosu na tematske podatke o krizi. Kod temeljnih karata s velikom količinom informacija, kao što su aerosnimke ili topografske karate, kontrast treba prilagoditi tako da je očito da su prikazani tematski podaci primarni sadržaj karte. U slučaju kada se kao temeljna karta upotrebljava postojeća topografska karta s prikazom cjelokupnog sadržaja, može se to napraviti u jednoj boji, najbolje sivoj ili smeđoj.

3. Vrednovanje kartografskih znakova za komunikaciju u kriznim situacijamaPrimjenjujući spoznaje teorije komunikacija u krizi i teorije kartografske komunikacije te pravila

i smjernice dobivene sustavnom procjenom postojećih karata i kartografskih znakova, u okviru istraživanja koje provodimo oblikovan je početni skup kartografskih znakova posebno prilagođenih komunikaciji u kriznim situacijama.

U ovom radu predviđeno je testiranje manjeg broja predloženih znakova anketnim upitnikom, kako bi se sa sigurnošću moglo tvrditi hoće li njihova primjena na kartama kriza rezultirati učinkovitom komunikacijom u kriznim situacijama.


60


61


62


63


64


65

4. Zaključak

Odgovori prikupljeni provedenim anketnim upitnikom mogu upozoriti na nedostatke i teškoće u tumačenju predloženih kartografskih znakova pri njihovoj primjeni na kartama kriza te utjecati na poboljšanje njihove kvalitete.

U konačnici, potvrda uspješnosti kartografskih znakova njihovo je lako razumijevanje i pamćenje te daljnja upotreba na kartama kriza koje će se tek izrađivati u budućnosti, što može dovesti do iznimno potrebne standardizacije kartografskih znakova za komunikaciju u kriznim situacijama. Nedostatak standardiziranih znakova dovodi do samovoljnih i hirovitih odluka „kartografa“, a u nedostatku drugih ili boljih, upotrebljavaju se nerazumljivi, nečitljivi i loše oblikovani kartografski znakovi na karti kriza koji nedovoljno učinkovito komuniciraju prostorne informacije.


67

mr. sc. Mirta Patarčić, e-mail: [email protected]. sc. Marjana Gajić-Čapka, e-mail: [email protected]. sc. Ksenija Cindrić, e-mail: [email protected]. sc. Čedo Branković, e-mail: [email protected]

Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ)

PROMJENE OBORINSKIH EKSTREMA NA JADRANU U BLIŽOJ BUDUĆNOSTI

Sažetak: Promjene indeksa oborinskih ekstrema u bližoj budućnosti (2011-2040.) u odnosu na referentno razdoblje (1961-1990.) analizirane su prema rezultatima simulacija tri člana ansambla regionalnog klimatskog modela RegCM3. Simulacije buduće klime uvažavaju A2 scenarij Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC). U bližoj budućnosti model predviđa smanjenje oborine u proljeće i jesen te na godišnjoj razini, a povećanje oborine se može očekivati zimi i ljeti. Promjene intenziteta dnevnih oborina zimi, u proljeće i u ljeto u skladu su s promjenama sezonske količine oborine, dok se u jesen i za godinu intenzitet može povećati zbog porasta sušnih dana odnosno smanjenja oborinskih dana. Udio u ukupnoj oborini koji dolazi od dana s oborinom iznad 95. percentila dnevnih količina oborine (vrlo vlažni dani) može se povećati u nekim dijelovima Jadrana i to ne samo u sezonama u kojima se očekuje povećanje oborine, već i u sezonama u kojima rezultati modela upućuju na smanjenje oborine.

Ključne riječi: oborinski ekstremi, klimatske promjene, regionalno klimatsko modeliranje

CHANGES IN INDICES OF PRECIPITATION EXTREMES AT THE CROATIAN ADRIATIC COAST IN THE NEAR-FUTURE CLIMATE

Mirta Patarčić, Marjana Gajić-Čapka, Ksenija Cindrić and Čedo Branković

Meteorological and Hydrological Service of Croatia (DHMZ)[email protected]

Abstract: Five indices of precipitation extremes are analysed over the Croatian Adriatic on seasonal and annual basis in the referent (1961-1990) and the near-future (2011-2040) climate based on a 3-member ensemble of the Regional Climate Model (RegCM3) simulations. In the near-future climate, a decrease of precipitation is projected for the year, spring and autumn, and an increase in winter and summer. Changes in precipitation daily intensity in winter, spring and summer are dominated by precipitation change, while for the year and in autumn, due to the increase of dry days (i.e. decrease of wet days), areas with increased intensity are seen. The precipitation fraction due to very wet days (i.e. days with precipitation above the 95th percentile of daily precipitation) is projected to increase over some parts of the Croatian Adriatic, not only in seasons when precipitation is expected to increase, but also in spring, autumn and on the annual basis.

Key words: precipitation extremes, climate change, regional climate modelling


68

1. UvodInformacije o promjenama oborinskih ekstrema mogu imati veliko značenje u mnogim područjima

ljudskog djelovanja kao što su primjerice upravljanje vodom i energijom, poljoprivredom te kriznim situacijama uzrokovanim poplavama koje mogu imati utjecaja na zdravlje i sigurnost ljudi. Stoga je važno procijeniti moguće promjene u oborinskom režimu u budućoj klimi koje se zatim mogu koristiti u strategijama prilagodbe na klimatske promjene.

U ovom radu prikazane su promjene oborinskih prilika na području Jadrana u bližoj budućnosti (2011-2040.) u odnosu na sadašnju klimu (1961-1990.), a dobivene su simulacijama regionalnim klimatskim modelom (RegCM3, Pal i sur. 2007.) na rezoluciji od 35-km iznad Europe za dva spomenuta tridesetogodišnja razdoblja. Simulacije u budućoj klimi dobivene su prema A2 scenariju (Nakićenović i sur. 2000) Međuvladinog panela za klimatske promjene (engl. Intergovernmental Panel on Climate Change – IPCC). Analizirane su srednje količine oborine i indeksi oborinskih ekstrema po sezonama i za godinu slično kao što je prikazano u radu Patarčić i sur. (2013.) (rad poslan u Climate Research). Korišteni su sljedeći indeksi oborinskih ekstrema (Peterson i sur. 2001; WMO 2004):

1. suhi dani (DD) – broj dana u sezoni (godini) u kojima je dnevna količina oborine (Rd) manja od 1.0 mm

2. standardni dnevni intenzitet oborine (SDII) – ukupna sezonska (godišnja) količina oborine podijeljena s brojem oborinskih dana (Rd ≥ 1.0 mm) u sezoni (godini)

3. vlažni dani (R75) – broj dana u sezoni (godini) u kojima je količina oborine veća od 75. percentila dnevnih količina oborine koji je određen iz svih oborinskih dana (Rd ≥ 1.0 mm) u sezoni (godini) u referentnom razdoblju 1961-1990.

4. vrlo vlažni dani (R95) – broj dana u sezoni (godini) u kojima je količina oborine veća od 95. percentila dnevnih količina oborine koji je određen iz svih oborinskih dana (Rd ≥ 1.0 mm) u sezoni (godini) u referentnom razdoblju 1961-1990.

5. R95T – udio sezonske (godišnje) količine oborine koja padne u vrlo vlažne dane u ukupnoj sezonskoj (godišnjoj) količini oborine. Ovaj indeks pokazuje udio ekstremnih količina oborine u sezoni/godini.

Za svako od razdoblja raspolagali smo s tri člana ansambla koji se međusobno razlikuju u definiciji početnih uvjeta. Ukupna oborina i indeksi oborinskih ekstrema najprije su izračunati za svaki član ansambla u svakoj godini (i sezoni), a zatim je izračunat 30-godišnji srednjak za godinu (i sezone) te srednjak svih članova ansambla. Prikazani rezultati promjena oborine i indeksa oborinskih ekstrema odnose se na srednjak ansambla. Statistička značajnost promjena oborine i indeksa oborinskih ekstrema u budućoj klimi ocijenjena je neparametarskim Wilcoxon-Mann-Whitney statističkim testom (npr. Wilks 2006) na 95% razini povjerenja.

2. Promjene oborine i indeksa oborinskih ekstrema u bližoj budućnostiNajveće promjene u sezonskoj količini oborine u bližoj budućnosti su projicirane za jesen kada

se na Jadranu može očekivati smanjenje oborine uglavnom između 2% i 8% (Slika 1d). U ostalim sezonama promjene su slabije magnitude i zahvaćaju manja područja. Smanjenje oborine u jesen i proljeće odražava se na promjene godišnjih količina oborine koje se mogu smanjiti od 1% do 4% (Slika 1e). Sezonske promjene oborine statistički su značajne u proljeće samo na srednjem Jadranu.

Promjena broja suhih dana (DD) zamjetna je samo u jesen (Slika 2a) kada model projicira porast od 1 do 2 dana, što odgovara promjenama između 1% i 3% u odnosu na referentne vrijednosti. Na


69

godišnjoj razini uočava se porast između jednog i dva dana duž većeg dijela Jadrana, a u sjevernoj Istri i do 4 dana (Slika 2b). Promjene broja suhih dana statistički su značajne u jesen na većem dijelu obale, a za godinu u zaleđu središnjeg dijela Jadrana. Budući da su promjene broja suhih dana vrlo male u svim sezonama, promjena dnevnog intenziteta oborine (indeks SDII; Slika 3) uglavnom je određena budućim promjenama oborine, a amplituda promjena je većinom između 1% i 6% (Slika 3a-d) u odnosu na referentne vrijednosti u sadašnjoj klimi. Međutim, zimsko i ljetno smanjenje indeksa SDII na južnom dijelu Jadrana podudara se sa zanemarivim promjenama oborine zimi, odnosno povećanjem oborine ljeti (Slika 3a i c). Ovakve promjene SDII posljedica su nešto povećanog broja oborinskih dana na ovom području. Smanjenje godišnjeg indeksa SDII u bližoj budućnosti uglavnom je određeno smanjenjem godišnje količine oborine dok je porast SDII povezan sa smanjenjem broja oborinskih dana (Slika 3e). Promjene indeksa SDII su značajne samo nad malim područjem zimi i u proljeće.

Sezonske promjene broja umjereno vlažnih (R75) i vrlo vlažnih (R95) dana su zanemarive. Na godišnjoj razini uočava se samo smanjenje R75 u iznosu od jedan do dva dana na srednjem Jadranu (nije prikazano). Međutim, udio u oborini od vrlo vlažnih dana (indeks R95T) može se povećati zimi na većem dijelu Jadrana (Slika 4a). U proljeće i ljeti promjene R95T su promjenjivog predznaka i slabijeg su iznosa nego zimi. U jesen nalazimo smanjenje R95T na mnogim područjima na Jadranu (Slika 4d), dok na godišnjoj razini dominira povećanje ovog indeksa na sjevernom i srednjem Jadranu (Slika 4e). Promjene R95T su značajne samo na malim područjima na kojima je amplituda promjena najveća. Budući da je u svim sezonama i za godinu promjena učestalosti ekstremnih oborina (R95) zanemariva, povećanja R95T su uglavnom povezana s povećanjem količina ekstremnih oborina, a u manjem dijelu i sa smanjenjem ukupne sezonske odnosno godišnje količine oborine.

3. ZaključakDosadašnja istraživanja promjena oborine na području Europe i Sredozemlja, koja su uglavnom

usredotočena na promjene prema kraju 21. stoljeća kada je signal klimatskih promjena jači, ukazuju na povećanje oborine u sjevernoj Europi, a smanjenje u južnoj Europi i na području Sredozemlja. Pri tome je granica između ta dva područja ljeti pomaknuta više na sjever tako da osušenje zahvaća veći dio Europe (primjerice Giorgi i Lionello 2008). Branković i sur. (2012) pokazali su da je prema rezultatima modela RegCM, koji su korišteni i u ovom izvješću, podjela europskog područja na vlažniji sjever i sušniji jug zimi djelomice vidljiva već u ranijem razdoblju 2011-2040., ali s manjom amplitudom od one koja je predviđena za kraj 21. stoljeća. U ovom bližem klimatološkom razdoblju ljetno osušenje još nije uspostavljeno. Iako prikazani rezultati upućuju na uglavnom statistički nesignifikantne promjene ekstremnih oborina, postoje sličnosti s projekcijama promjena oborinskih ekstrema zimi krajem 21. stoljeća. Primjerice, Kendon i sur. (2010) su na temelju simulacija globalnog modela HadAM3P prema A2 scenariju pokazali da zbog zagrijavanja atmosfere i povećanja vlage u atmosferi zimi u većem dijelu Europe dolazi do povećanja ne samo srednje količine oborine već i dnevnog intenziteta te ekstremnih količina oborine. Međutim, smanjenje učestalosti oborinskih dana zimi (tj. povećanje broja suhih dana), koje je prema njihovim rezultatima predviđeno u južnoj Europi, ne uočava se u našim simulacijama u bližoj budućnosti. Isto tako ljetno osušenje na Sredozemlju koje je krajem 21. stoljeća popraćeno većim brojem suhih dana čak i pod slabijim A1B scenarijem (Lehtonen i sur. 2013) nije dobiveno našim simulacijama za razdoblje 2011-2040. Iz prikazanih rezultata vidljivo je da su na Jadranu promjene vlažnih ekstrema (SDII, R95T) prostorno i po iznosu jače izražene od promjena suhih ekstrema (DD). Također se uočava da su u bližoj budućnosti promjene srednjih i ekstremnih oborina podjednake po prostornoj rasprostranjenosti i iznosu u svim sezonama osim u jesen kada dominiraju promjene srednje sezonske oborine.


70

Literatura

• Branković Č, Patarčić M, Güttler I, Srnec L (2012) Near-future climate change over Europe with focus on Croatia in an ensemble of regional climate model simulations. Climate Research 52:227-251.

• Giorgi F, Lionello P (2008) Climate change projections for the Mediterranean region. Global and Planetary Change 63:90-104

• Kendon EJ, Rowell DP, Jones RG (2010) Mechanisms and reliability of future projected changes in daily precipitation. Climate Dynamics 35:489-509

• Lehtonen I, Ruosteenoja K, Jylhä K (2013) Projected changes in European extreme precipitation indices on the basis of global and regional climate model ensembles. Int J Climatol doi:10.1002/joc.3758

• Nakićenović N. i 27 suradnika (2000): Special report on emission scenarios. A special report of Working Group III of the IPCC. Cambridge University Press, Cambridge, 599 str.

• Pal J. i 19 suradnika (2007): Regional climate modeling for the developing world. The ICTP RegCM3 and RegCNET. Bulletin of the American Meteorological Society, 88: 1395-1409

• Patarčić M, Gajić-Čapka M, Cindrić K, Branković Č: Recent and near-future changes in indices of precipitation extremes at the Croatian Adriatic coast. Poslano u Climate Research.

• Peterson TC, Folland C, Gruza G, Hogg W, Mokssit A, Plummer N (2001) Report on the activities of the Working Group on Climate Change Detection and Related Rapporteurs 1998-2001. World Meteorological Organisation Rep. WMO-TD No. 1071 WCDMP-No. 47 Geneva, Switzerland.

• Wilks, D. S., 2006: Statistical Methods in the Atmospheric Sciences. 2nd ed. Elsevier Academic, 627 str.

• WMO (2004): Report of the CCI/CLIVAR expert team on climate change detection, monitoring and indices (ETCCDMI), WCDMP - No. 54.


71

Slika 1. Promjena sezonske (a-d) i godišnje količine oborine (e) u bližoj budućnosti (2011-2040) u odnosu na referentno razdoblje (1961-1990). Promjene su izražene u postocima količina oborine u referentnom razdoblju. Statistički značajne promjene na 95% razini povjerenja označene su crvenom krivuljom.


72

Slika 2. Promjena suhih dana (DD) u bližoj budućnosti (2011-2040) u odnosu na referentno razdoblje (1961-1990) u jesen (a) i za godinu (b). Statistički značajne promjene na 95% razini povjerenja su označene crvenom krivuljom.


73

Slika 3. Promjena dnevnog intenziteta oborine (SDII) po sezonama (a-d) i za godinu (e) u bližoj budućnosti (2011-2040) u odnosu na referentno razdoblje (1961-1990). Promjene su izražene u postocima intenziteta u referentnom razdoblju. Statistički značajne promjene na 95% razini povjerenja su označene crvenom krivuljom.


74

Slika 4. Promjena udjela sezonske (a-d) i godišnje (e) količine oborine koja padne u vrlo vlažne dane u ukupnoj sezonskoj odnosno godišnjoj količini oborine (R95T) u bližoj budućnosti (2011-2040) u odnosu na referentno razdoblje (1961-1990). Promjene su izražene kao razlike vrijednosti indeksa u budućoj i sadašnjoj klimi. Statistički značajne promjene na 95% razini povjerenja su označene crvenom krivuljom.


75

Mato Tomljanović, univ. spec. admin. publ., e-mail: [email protected]

Dubrovačko-neretvanska županija

PROJEKT ADRIARadNet

SAŽETAK: Poznato je da Sredozemlje bilježi promjene u svom hidrološkom ciklusu, što je rezultat klimatskih promjena. U tom kontekstu, mediteranske regije su svojevrsni hot spot imajući u vidu da je klima ovoga područja izrazito osjetljiva na globalne klimatske promjene. Projekt ADRIARadNet za cilj ima uspostaviti web platformu s interoperabilnom ICT infrastrukturom, a na temelju mreže low-cost hidro meteoroloških radara. Radari bi se mogli integrirati s različitim postojećim geografsko informacijskim i satelitskim sustavima. Prikupljeni podaci, razrađeni sukladno određenim numeričkim modelima predviđanja, služili bi operativnim snagama zaštite i spašavanja na području regija srednjeg i južnog Jadrana, kao potpora u donošenju određenih odluka iz oblasti zaštite i spašavanja. Dva pilot područja (Regija Marche / Regija Abruzzo i Hrvatska / Albanija) određena su kao ekperimentalna područja gdje će biti instalirani low-cost radari koji će kasnije biti umreženi u postojeće radarske mreže.

Ključne riječi: radar, klimatske promjene, ADRIARadNet, operativne snage zaštite i spašavanja, sustav ranog upozoravanja

SUMMARY: It is well recognized that the Mediterranean basin is having several changes in its hydrological cycle, as an effect of Climate Change. In this context, Mediterranean regions have been identified as an hot spot since the climate is especially responsive to global change in this area. ADRIARadNet objective is to set up an integrated web-based scalable-flexible-interoperable ICT infrastructure, based on a network of low-cost weather radars and satellite data to be integrated with web oriented geographic information systems regionally-tuned numerical prediction models and decision-support systems for civil prevention and protection within the Central and Southern Adriatic regions. Two pilot areas (Marche/Abruzzo regions and Croatia/Albania territories) are identified as test-bed areas where experimenting the integrated ADRIARadNet decision support system and automatic procedures in support to civil protection agencies. In these areas low-cost radar-based infrastructures will be installed and integrated with existing precipitation sensor networks in order to be exploited within the ADRIARadNet project aims.

Keywords: radar, climate change, ADRIARadNet, operational and rescue forces, early warning system

UVODDubrovačko-neretvanska županija najjužnija je hrvatska županija na izrazito povoljnom

geostrateškom položaju. Njezin prostor čine dvije osnovne funkcionalne i fizionomske cjeline: relativno usko uzdužno obalno područje s nizom pučinskih i bližih otoka (od kojih su najznačajniji Korčula, Mljet, Lastovo i grupa Elafitskih otoka) te prostor Donje Neretve s gravitirajućim priobalnim dijelom. Dubrovačko-neretvanska županija prostorno je prekinuta državnom granicom s Bosnom

Projekt ADRIARadNet

76

i Hercegovinom i samo na području doline Neretve ima prirodnu vezu sa unutrašnjošću i spoj prema sjeveru i panonskom dijelu Hrvatske. Obala je vrlo razvedena i varira od zaštićenih uvala s pjeskovitim plažama izuzetne pristupačnosti i ljepote pa do otvorenom moru izložene strme obale s visokim stijenama što je ujedno čini i jednom od najljepših područja na Sredozemlju. Područje Dubrovačko-neretvanske županije ima sve karakteristike sredozemne klime sa klimatskim razlikama koje su posljedica postojanja visoke planinske barijere neposredno uz obalu, niza otoka i povremenih kontinentalnih utjecaja.

Dubrovačko-neretvanska županija

Kopneni dio Morski dio Ukupno

Površina Županije: 1782,49 km2 7 489,88 km2 9 272,37 km2

Dužina državne granice: 164,29 km 253,42 km 417,71 km

Dužina županijske granice: 25,29 km 118,66 km 143,95 km

Dužina granice ukupno: 189,58 km 372,08 km 561,66 km

% površine u odnosu na RH 3,15% 22,56% 10,32%

Republika Hrvatska

Kopneni dio Morski dio Ukupno

Površina: 56 609,59 km2 33 200,00 km2 89 809,59 km2

Dužina državne granice: 950 km 2 978,00 km 2 028 ,00 km

Tablica 1.: Dubrovačko-neretvanska županija u brojkama

Izvor: Podaci se temelje na teritorijalnoj podjeli Zavoda za fotogrametriju iz listopada 1998. godine digitalnim postupkom.

Radi svog specifičnog položaja i uskog kopnenog prostora zbijenog između brda i mora Dubrovačko-neretvanska županija podložna je različitim ugrozama. Osim potresa najznačajnije su one ugroze nastale uslijed nepovoljnih vremenskih prilika.

ADRIARadNet – KORISTI ZA RANI SUSTAV UPOZORENJAShvaćajući kako prirodne katastrofe ne poznaju granice te kako je prekogranična suradnja na

području smanjenja rizika od katastrofa izuzetno važna, Dubrovačko-neretvanska županija sudjelovala je u pripremi i provedbi projekta ADRIARadNet koji okuplja još sedam projektnih partnera: tri iz Albanije (Međunarodni centar za praćenje stanja u okolišu CIMA, Ministarstvo unutarnjih poslova te Institut za geoznanost, energiju, vodu i okoliš) i četiri iz Italije (CETEMPS Centar izvrsnosti pri Sveučilištu u L’Aquili – vodeći partner), regije Marche i Abruzzo, Beep Innovation Srl – tvrtka za podizanje i razvoj informacijskih tehnologija.

Projekt ADRIARadNet ukupno je vrijedan 2.811.000,00 €, a financira se iz sredstava programa pretpristupne pomoći IPA ADRIATIC CBC 2007-2013. Cilj projekta je na području središnjeg i južnog Jadrana postaviti četiri meteorološka radara: dva u Italiji (na području regija Marche i Abruzzo) te u Albaniji i Hrvatskoj (u Dubrovačko-neretvanskoj županiji). Obradom prikupljenih podataka operativnim snagama zaštite i spašavanja i žurnim službama omogućilo bi se preventivno djelovanje u slučaju nadolazećih nepovoljnih vremenskih prilika i do nekoliko sati unaprijed čime bi se znatno doprinjelo povećanju spremnosti žurnih službi, a time i zaštiti ljudskih života i imovine.


77

Dubrovačko-neretvanska županija je od početka realizacije projekta ADRIARadNet u projektne aktivnosti uključila DHMZ koji je i odgovoran za prikupljanje meteoroloških i hidroloških podataka po kriterijima Svjetske meteorološke organizacije. Lokacija za postavljanje meterološkog radara odabrana je u suradnji sa stručnjacima DHMZ-a koji su tijekom godine sudjelovali na nekoliko radnih sastanaka u sklopu realizacije različitih programskih aktivnosti što će biti praksa i u budućnosti. Postavljanje radara očekuje se do rujna 2014. godine nakon čega će Dubrovačko-neretvanska županija i DHMZ sklopiti sporazum o načinu korištenja radara želeći tako ostaviti otvorenom i mogućnost da navedena radarska oprema bude dijelom sustava buduće planirane radarske mreže DHMZ-a.

Slika 1. Prikaz planirane mreže radarskih mjerenja na području Republike HrvatskeIzvor: Državni hidrometeorološki zavod

Suradnja DUZS-a i DHMZ-a od izuzetne je važnosti kod ranog sustava upozorenja, ponajprije kada se radi o različitim ugrozama nastalim nepovoljnim vremenskim prilikama. Dubrovačko-neretvanska županija, kao jedinica područne (regionalne) samouprave u posljednjih nekoliko godina radi na ustroju održivog sustava zaštite i spašavanja, ponajprije ustroju postrojbi civilne zaštite, a u suradnji s jedinicama lokalne samouprave posebno Gradom Dubrovnikom.

Svjesni činjenice kako je za održivi sustav ranog upozorenja na nepovoljne vremenske prilike potrebna dobra i koodinirana suradnja svih sudionika sustava zaštite i spašavanja, od državne do lokalne razine, uspješna realizacija projekta ADRIARadNet Dubrovačko-neretvanska županija smatra prioritetom.

GLAVNE AKTIVNOSTI PROJEKTA ADRIARadNetProjetke aktivnosti razijeljene u sedam različitih radnih paketa kojima su obuhvaćeni sve

zadaće: od administrativnog i financijskog vođenja projekta do razmatranja i primjene određenih meteoroloških modela te smjernica za obradu podataka i korištenje web platforme što je zapravo i glavna okosnica projekta.

Projekt ADRIARadNet

78

Dubrovačko-neretvanska županija, uz stručnu pomoć DHMZ-a, bila je zadužena za prikupljanje i obradu zahtjeva projektnih partnera te izradu smjernica za uspješan rad budućeg ADRIARadNet hidrometeorološkog sustava s posebnim osvrtom na potporu koju bi žurnim službama takav sustav mogao dati kada se radi o donošenju relevantnih odluka. Cilj je, dakle, uspostaviti web platformu na temelju podataka prikupljenih putem postavljenih radara koji će se potom integrirati u postojeće GIS sustave regija na području srednjeg i južnog Jadrana. Treba napomenuti da samo postojanje GIS sustava nije dovoljno ukoliko se u budućem razdoblju ne uspostavi kvalitetna suradnja između ICT stručnjaka, meteorologa, hidrologa, profesionalaca u sustavu zaštite i spašavanje te predstavnika područne (regionalne) i lokalne zajednice. Potvrda tome je i činejnica da je aktivnostima ADRIARadNet-a obuhvaćeno široko zemljopisno područje, od središnje Italije, južne Hrvatske i sjeverne i dijelom središnje Albanije, koja imaju različite razine izloženosti nepovoljnim vremenskim uvjetima.

Odabir regija za postavljanje meteoroloških radara imao je za cilj dati bolji uvid u posebnosti pojedinog područja. Civilna zaštita u Regiji Marche od 2005. godine djeluje putem Funkcionalnih regionalnih centara u kojima se obrađuju podaci prikupljeni putem postojećih radarskih sustava. Jedan dio područja Regije Marche nije bio pokriven postojećom nacionalnom radarskom mrežom što će dijelom nadoknaditi postavljanje radara u sklopu projekta ADRIARadNet. Sličan je slučaj i na području Regije Abruzzo dok u Hrvatskoj postoji jedan radarski sustav, na Bilogori, čime cijela obala zapravo ostaje nepokrivena radarskom mrežom. U Albaniji dosada nisu postojali meteorološki radarski sustavi.

Slika 2. Ilustracija radarskih lokacija određenih projektom ADRIARadNetIzvor: http://cetemps.aquila.infn.it/adriaradnet/project.html


79

Uspostava web platforme koja će projektnim partnerima ujedno omogućiti i razmjenu podataka glavna je aktivnost koju nosi Međunarodni centar za praćenje stanja u okolišu – CIMA dolazeći u isto do sistematiziranih zaključaka koji svakome od projektnih partnera daje smjernice kako unaprijediti sustave zaštite i spašavanja na svom području.

Slika 3. DEWETRA logoIzvor: http://dewetra.cimafoundation.org/dewetra/

Na sastanku projektnih partnera održanom u studenom u L’Aquli dogovoreno je da će postojeći prognostički model DEWETRA koristiti kao ICT platforma za razmjenu i dijeljenje podataka. U ožujku ove godine održane su radionice u L’Aquili (za talijanske partnere) i Dubrovniku za hrvatskog i albanske partnere. Za Dubrovačko-neretvansku županiju sudjelovali su, uz ostale, pomoćnik ravnatelja Krešo Pandžić i načelnik Sektora za hidrologiju DHMZ-a Borivoj Terek koji su tom prigodom predstavili prognostički model ALADIN.

Projektne aktivnosti koje se tiču uspostave web platforme, a za koje je zadužena CIMA, u ovoj su fazi projekta pri kraju.

DUBROVAČKO-NERETVANSKA ŽUPANIJA I ADRIARadNetPoznata je činjenica da su zemlje jugoistočne Europe izložene različitim prirodnim ugrozama

kao što su suše, poplave, šumski požari, potresi i klizišta. U Hrvatskoj na primjer poplave nerijetko mogu ugroziti i do 15 % teritorija zemlje. Stoga je postavljanje meteorološkog radara bilo usmjereno ponajprije na smanjenje rizika od bujičnih poplava. Na području Dubrovačko-neretvanske županije bujičnim poplavama najviše su ugrožena područja Grada Dubrovnika i Općine Konavle.

Nastojanja za pronalaženjem povoljnog mjesta za postavljanje radara bila su stoga usmjerena na područja ovih dviju jedinica lokalne samouprave. U Općini Konavle razmatrali smo dvije potencijale lokacije: Ilijino brdo i Zračna luka Dubrovnik. Na Ilijinom brdu postavljanje radara nije bilo moguće zbog nekomplatibilnosti s postojećim pomorskim radarom na toj lokaciji. Na području Zračne luke Dubrovnik postavljanje radara također nije moguće radi nepodudarnosti s postojećom radarskom i drugom opremom.

Na području Grada Dubrovnika razmatrali smo dvije lokacije: Srđ i Žarkovicu. Podobnijom lokacijom ocijenjena je Žarkovica, a dogovorima s DHMZ odlučeno da će se meteorološki radar postaviti uz ogradu mjerne postaje za kvalitetu zraka na Žarkovici koja u naravi predstavlja zajednički projekt DHMZ i Ministarstva zaštite okoliša i prirode.

Projekt ADRIARadNet

80

Instalacijom radarskog sustava na Žarkovici u potpunosti će biti pokriveno područje Grada Dubrovnika koje je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji područje koje je najugroženije bujičnim poplavama. Također će biti pokriveno i područje doline Neretve iako poplave na tom području imaju niz razloga za nastajanje i nisu isključivo bujične poplave. Obradom podataka i njihovom razmjenom i dijeljenjem ostalih podataka prikupljenih s radarskih sustava na području talijanskih regija Marche i Abruzzo te Albanije na području Drača, DHMZ će raspolagati podacima koji će tako posredno poboljšati i sustav ranog upozorenja na našem području. Stožer zaštite i spašavanja Dubrovačko-neretvanske županije imat će dovoljno vremena za pripremu operativnih snaga zaštite i spašavanja na svom području za posljedice uzrokovane nepovoljnim vremenskim prilikama, posebno ako se radi o mogućim bujičnim poplavama.

Naravno, kada se govori o ranom sustavu upozorenja na opasne vremenske pojave treba imati na umu da takve informacije u potpunosti moraju zadovoljavati kriterije Svjetske meteorološke organizacije. To znači da bi potpunu informaciju, temeljenu na točnim podacima, mogli proslijediti jedino stručne institucije, odnosno u Hrvatskoj DHMZ. Razmjena iskustava s talijanskim regijama Marche i Abruzzo, koje imaju razvijenu civilnu zaštitu, također je jedan od ključnih dijelova projekta ADRIARadNet.

Podizanje svijesti o nužnosti zajedničkog djelovanja jedan je od ključnih ciljeva Hrvatske platforme za smanjenje razika od katastrofa. Među zaključcima IV. konferencije održane u prosincu prošle godine da je u širenje aktivnosti smanjenja rizika od katastrofa nužno uključiti jedinice lokalne i područne samouprave. Istaknut je također i problem nedostatka financijskih sredstava za aktivnost i projekte akademske zajednice, a koje su usmjerene smanjenju rizika od katastrofa.

Projekt ADRIARadNet objedinjuje nekoliko zaključaka s prošlogodišnje IV. Konferencije Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa. Dubrovačko-neretvanska županija, kao projektni partner, ravnopravno je uključena u budući razvoj sustava ranog upozorenja koji se, nakon završetka projektnih aktivnosti ADRIARadNet-a, nameće sam po sebi. Uključuje i predstavnike znanstvene javnosti i to posredstvom DHMZ-a, Međunarodnog centra za praćenje stanja u okolišu CIMA (sa središtem u Italiji i podružnicom u Albaniji) te albanskog Instituta za geoznanost.

ZAKLJUČAKProjekt ADRIARadNet je Dubrovačko-neretvanskoj županiji pružio priliku ravnomjerno

sudjelovati u razvoju i poboljšanju sustava zaštite i spašavanja na području jugoistočne Europe. Imajući u vidu da su ekstremni vremenski događaji i s njima povezane nesreće realnost na našem području, Dubrovačko-neretvanska županija spremna je i dalje jačati postojeće potencijale u vlastitom sustavu zaštite i spašavanja, uključujući pri tome i predstavnike znanstvene zajednice. S obzirom na specifičnosti geografskog položaja, Dubrovačko-neretvanska županija se mora i dalje uključivati u programe prekogranične inicijative koji služe jačanju sustava zaštite i spašavanja. Time će dokazati da je u području civilne zaštite jedinica područne (regionalne) samouprave koja je na jugoistoku Europe spremna preuzeti ulogu činitelja sigurnosti.


81

LITERATURA:

1. Ivančan – Picek B., 2012.: Sustav rane najave opasnih meteoroloških pojava i uloga Meteorološke i hidrološke službe, Zbornik radova, IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa, str. 6-7

2. Tutiš V., 2012.: Mogućnost ograničenja prognoze opasnih vremenskih pojava, Zbornik radova, IV. Konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa, str. 10-11

3. Tomljanović M., Colaiuda V., Picciotti E., Marzano F.S., Rossi L., Massabò M., Sini F., Iocca F., Abeti L., Giordano V., Xhaferi F., Brahjai E., Dhima M., Berdufi I., Abazi E., Zaimi K., Marku M., Sala P., Pandžić K., Tutiš V., Terek B., Ragni G., Santacasa A., 2013.: Guidelines for hydro-meteorological decision support system, http://cetemps.aquila.infn.it/adriaradnet/documents/WP3/ReportActions/Adriaradnet_WP3ReportAction31.pdf

4. Colaiuda V., Picciotti E., Marzano F.S., Rossi L., Massabò M., Sini F., Iocca F., Abeti L., Giordano V., Xhaferi F., Brahjai E., Dhima M., Berdufi I., Abazi E., Zaimi K., Marku M., Sala P., Tomljanović M., Pandžić K., Tutiš V., Terek B., Ragni G., Santacasa A., 2013.: Requirements for hydro-meteorological decision support system, http://cetemps.aquila.infn.it/adriaradnet/documents/WP3/ReportActions/Adriaradnet_WP3ReportAction31.pdf


83

Vinko Prizmić, e-mail: [email protected]

HGSS, Split

LAVINE KAO NARASTAJUĆA OPASNOST U HRVATSKOJ I REGIJI

SAŽETAK: Lavine nisu događaj kojeg možemo očekivati često i svugdje, no to nisu ni poplave, a poglavito ni potresi. No, u trenutku kada se ipak dogode, ukoliko pravodobno nismo poduzeli potrebne mjere, ishodi su fatalni, a štete katastrofalne pa zahtjevaju vrlo ozbiljan pristup.

Promjena klime, posebno poremećaj oborinskog režima na području Hrvatske i zemalja Dinarskog gorja, već utječe na promjene učestalosti i intenziteta sniježenja. Ekstremne količine snijega i njegova međugodišnja varijabilnost te sve češća koncentracija oborina na pojedinim uskim područjima, koncentracija pogoduje uvećanju rizika od lavina. Raste i temperaturna varijabilnost pa u svim sezonama bilježimo nove temperaturne maksimume i minimume, što također uvećava rizik od lavina i na prostorima koji su do sada bili relativno sigurni.

Kada tome dodamo globalne trendove sve veće posjećenosti, novih ljudskih aktivnosti i gradnju nove infrastrukure upravo na lavinama izloženim prostorima, rizik od lavina u Hrvatskoj i regiji biti će sve izraženiji. I do sada je bilo pojedinačnih stradavanja u lavinama, no za očekivati je da če se taj broj čak i uz provedene mjere i preventivu uvećati u budućnosti.

Temeljem Zakona o HGSS-u, Hrvatska gorska služba spašavanja već provodi potrage i spašavanja te niz preventivnih mjera u svezi s opasnostima od snježnih lavina u planinskim područjima, uključujući i sigurnosne preporuke, no potreban je širi i cjelovitiji pristup i uključenje svih relevantnih institucija. Nakon osnovnih pojašnjenja o mehanizmu nastanka lavina, u članku se predlaže program i mjera koje treba poduzeti kako bi se uspostavio sustav mjerenja i praćenja bitnih vremenskih čimbenika na više lokacija u planinama, ne samo Hrvatske nego i regije te zajednički protokoli preventive i djelovanja u slučajevima velikih lavina.

Avalanches - rise of danger in Croatia and the regionSUMMARY: Snow avalanches, floods and landslides are closely related to the amount of rainfall in a particular area. Climate change causing the unevenness and the possibility that in a very short period of time the parts of mountain slopes collected large amounts of snow drifts or water .

Avalanches are a phenomenon that is possible in all areas where there is a sufficient amount of snow mass, tilt and sliding surfaces and conditions that can trigger mass to the lowest point . Bearing in mind that part of the Croatian mountainous is area with wide slopes , and that the weight of snow varies from 30 to 900 kg/m3 gr/m3 , it is easy to assume that this is a potentially great destructive force . Especially avalanches are directly in proportion to the amount of snow and the speed of its settlement . The process of settlement of snow , mainly stabilized snow mass and slowed down during the long snowy , but a sudden change in the deeper layers also increase the risk of causing an avalanche .


84

In the world, the large natural avalanche are threats , which may one day take thousands of lifes , and sometimes endanger the entire settlement. In Croatia have not been compromised settlements or roads , but mostly individuals and persons who for some reason staying on potentially danger area. In accordance with law of the Croatian Mountain Rescue Service , one of the activities CMRS is avalanche search and rescue and implementation of preventive measures in relation to the dangers of snow avalanches in mountainous areas . CMRS in certain periods publicly reported the increased possibility of avalanches , based on monitoring the situation on the ground and probing and testing conditions in the deeper layers of the snow cover . We used the contemporary methodology applied in the world and based on that we estimated the possibility of avalanches in some part of the country through the regular weather forecasts to the public. With such recommendations CMRS indicates to the target groups who reside mainly in the mountainous area . However, it is good to light up the problem of avalanches, talking about increased risk and the possibility that in the future avalanches could endanger traffic and transport infrastructure , sport and recreation infrastructure, facilities and of course individuals.

UVODLavine su jedna od prirodnih sila čija je destruktivnost izuzetno velika. Potencijalna energija

milijuna kubika snijega i činjenica da se pokrenute mase kreću brzinama od nekoliko desetaka do nekoliko stotina kilometara na sat realna je opasnost pa proučavanje lavina svakako nije samo stvar akademskog interesa već ima i praktičan razlog zaštite ljudi i imovine. Radi se o ogromnoj sili destrukcije koja može ugroziti ljude, infrastrukturu i čitava naselja. Tokom Prvog svjetskog rata u samo jednom danu, u takozvanom „bijelom petku“, serija lavina na austrijsko-talijanskom frontu ubila je preko 10 000 vojnika. Bilo je lavina koje su ugrozile i čitave gradove, a jedna od najvećih, u Peruu, usmrtila je 80 000 ljudi. Prema izvješćima asocijacija koji se bave praćenjem lavina u planinskim područjima svake godine strada nekoliko stotina ljudi. Dojam da lavine padaju negdje daleko od nas posve je pogrešan. Godine 2012. lavina u Dinaridima na Kosovu je ugrozila čitavo selo i tom prilikom smrtno je stradalo 14 ljudi. U Hrvatskoj na Velebitu, Kamešnici, Biokovu i Dinari svake godine bilježimo po nekoliko lavina, na sreću najčešće bez fatalnih ishoda. Na žalost, ove godine imali smo na Kamešnici lavinu u kojoj je jedna osoba i smrtno stradala, dok su u vrlo složenoj akciji spašavanja ostala trojica zahvaćenih lavinom spašena u zadnji čas. Taj je događaj itekako ukazao na potrebu predviđanja ovakvih pojava i prethodne pripreme potrebnih procedura.

Srećom, lavine se najčešće ne događaju u naseljenim oblastima i ljudske žrtve su zbog toga relativno rijetke. No, kako ljudi sve više borave u planinama, gradeći naselja, puteve, željeznice, plinovode, dalekovode, posebno turističku infrastrukturu i turističke centre, problem lavina postaje sve veći, jer se povećava broj ciljeva koji mogu biti zahvaćeni ovom opasnom pojavom. Činjenica da je u oko 85% lavina u kojima ima ljudskih žrtava ili štete, čovjek bio uzročnik ili neposredni pokretač, zahtijeva i analizu sve brojnijih oblika ljudskih sportskih i turističkih aktivnosti.

No, ključni razlog zbog kojih se realno mora računati sa sve većim ugrozama ljudi i infrastrukture u Republici Hrvatskoj i regiji Dinarida, jesu klimatske promjene. Gotovo svi bitni elementi za nastanak lavina, kumulacije i stabilnost snježnih masa, poremećeni su u smjeru sve veće varijabilnosti, ekstremnih padalina, temperaturnih varijacija, vjetra i slično. Ovi poremećaji pogoduju povećanju broja i razmjera lavina i njihovom nastanku i u područjima koja do sada nisu bila ugrožena, a sve veće ljudska prisutnost na nekim područjima povećava ranjivost od ovih prirodnih ugroza.

Tri osnovna čimbenika nastanka lavine su nagib, dovoljna količina snježne mase te klizna ploha ili faktor trenja u unutarnoj strukturi snježnog pokrivača. Sniježenje sve češće i prostorno i


85

vremenski izmiče statistikama i prosjecima pa na nekom mikro lokalitetu iznenađuju nerazmjerno visoke naslage novog snijega. Najčešće takva sniježenja prate i znatno jača strujanja zraka (vjetrova) što potpomaže neravnomjerno gomilanje nanosa, a temperaturni potremećaji, poglavito nagli porasti temperature ili dugotrajne niske temperature, bitno utječu na unutarnju strukturu snježnog pokrivača gdje dolazi do oku nevidljive opasne preobrazbe. Izostaje uobičajeni i postupni proces ulijeganja i stabiliziranja snježnog pokrivača pa prostor predstavlja tempiranu bombu s teško predvidivim vremenom aktiviranja.

Iz gotovo identičnih razloga klimatski poremećaj i sve obilnije kiše već stvaraju sve češće bujice s tisućama kubika vode i na mjestima gdje ih do sada nismo mogli očekivati. Svjedočimo rušilačkoj sili koja prolazi čak i kroz gradove, posebno tamo gdje sustav odvodnih voda nije kapacitiran. U tom kontekstu možemo govoriti o poremećajima pri sniježenju kao faktoru visokog rizika. No, snijeg se, za razliku od vode, ne sliva ravnomjerno ili odmah, niti se uvijek kreće predvidivom putanjom ka najnižoj točki, nego se akumulira na određenim pozicijama. Radi se o velikim snježnim masama koje doslovno vise u vrlo ranjivoj ravnoteži sve do trenutka dok dodatno oterećenje zbog novog sniježenja ili neki drugi čimbenik, ne poremeti privremenu statiku. Možemo govoriti o opasnosti s odgođenim djelovanjem koje za razliku od vode nije tako jednostavno predvidjeti, prepoznati i zaštititi se.

Dodatni razlog očekivanog uvećanja opasnosti od lavina u Republici Hrvatskoj je sve veće prisustvo ljudi na prostorima izloženim lavinama.

Potreba za novim“nepotrošenim“ prostorima, širenje industrije skijanja i drugih sportsko rekreativno turističkih ili gospodarskih aktivnosti na područjima koja mogu biti izložena lavinama općenito, turizam, gospodarstvo i promet sve dublje zadiru u do sada malo korištene prostore. Strategijom razvoja turizma Republike Hrvatske do 2020. godine i master planovima potiču se i projektiraju nove vrste aktivnosti i ponuda u do sada rijetko korištenim predjelima prirode upravo zbog produženja sezone i na zimski period. Posebno atraktivan prostor za planiranje masovnog zimskog turizma su sjeverne padine Velebita i Biokova, Dinare, Kamešnice i ostalih planina poglavito uz granice.

Slika 1. Potraga i spašavanje zatrpanih u lavini na Kamešnici 25.02.2013.


86

U Hrvatskoj i regiji nije do sada bila prisutna svijest o opasnostima od lavina. Lavine su bile razmjerno rijetke i nisu ugrožavale naselja i prometnice, nego uglavnom pojedince, skijaše ili domicilno stanovništvo koje je boravilo na tim prostorima iz sportsko turističkih i gospodarskih razloga. Činjenica je da naše planine nisu više od 1800 metara te da je glavnina oborina na njima kiša. Zbog relativno niske nadmorske visine, planine su u velikoj mjeri pokrivene vegetacijom što je stabilizirajući faktor na nižim predjelima. Ipak, vegetacija nije sama po sebi prepreka nastanku lavina čija sila često zna poput trave pokositi čak i čitave šume. O tome svjedoče polegnuta i počupana debla u pojedinim područjima. No, činjenica je da je Hrvatska brdsko-planinska zemlja s puno kosina i padina te je izložena sve teže predvidim i sve češće vrlo obimnim snježnim padalinama pa dosadašnju prividnu sigurnost moramo promatrati uvjetno. Konfiguracija Republike Hrvatske i naših planina i činjenica da nam glavnina vlažnog zraka koje nose padaline dolazi sa zapada i juga, uz sve veću nazočnost ljudi i planiranu izgradnju turističke infrastrukture na sjevernim i istočnim padinama naših Dinarida, govore o povećanoj opasnosti. Budući da se radi o pograničnim planinama Dinarida i zbog očekivanog uvećanja rizika od lavina pristup prevencije i zaštite mora biti regionalan.

U svijetu postoji niz institucija koje proučavaju uzroke nastanka lavina i koje se bave njenim posljedicama. Zbog katastrofalnih posljedica koje lavine mogu izazvati nacionalni sustavi zaštite i spašavanja u procjenama rizika neizostavno računaju na ovu pojavu. Budući da su ključni uzroci lavina meteorološki čimbenici, uloga nacionalnih meteoroloških institucija je nezaobilazna. Neke zemlje imaju svakodnevnu prognozu opasnosti od nastanka lavina, a tamo gdje postoji povećana opasnost čitava područja se privremeno zabranjuju za boravak i korištenje. Postoje i specijalizirane snage koje provode preventivu i spašavanja. To su uglavnom gorske službe spašavanja, ali i druge institucije. Za lavine postoji i posebna signalizacija te metodologija procjene opasnosti.

Uz meteorološke veličine, nastanak lavina ovisi i o karakteristikama prostora, reljefa, vegetacije i stanja u prostoru. Zato je jedna od temeljnih zadaća svih gorskih službi spašavanja u svijetu praćenje opasnosti i spašavanje u lavinama. Gorske službe spašavanja se na najneposredniji način suočavaju s posljedicama lavina, nazočne su na terenu, prate i osmatraju te poduzimaju preventivne i spasilačke operacije. Zakonom o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja (NN 79/06) jedna od temeljnih djelatnosti HGSS-a su potrage i spašavanje iz lavina te provođenje preventivnih mjera u svezi s opasnostima od snježnih lavina u planinskim područjima (članak 5. Zakona).

Veliki dio izobrazbe svih gorskih spašavatelja su znanje o lavinama i načinima spašavanja zametenih u lavinama.

Pripadnici HGSS-a posjeduju i veliko iskustvo, jer se i sami suočavaju s lavinama u našim i stranim gorjima i sudjeluju u radu svih relevantnih asocijacija, na konferencijama i stručnim skupovima koji se bave lavinama. Unutar Svjetske asocijacije gorskih službi spašavanja jedna od temeljnih odjela je Komisija za lavine. To nije bez razloga, jer su lavine u planinskim područjima jedna od najvećih objektivnih opasnosti koje u pravilu odnose i velike žrtve.

Lavinom smatramo iznenadno kretanje veće ili manje mase snijega niz padinu. Budući da je snijeg temeljni sadržaj lavine, masa snijega i njegova akumulacija na nekoj strmini su najbitniji faktori pojave lavina. Uz dovoljnu količinu snijega, za lavinu je potrebna i strmina te klizna površina.

Uslijed vlastite težine, snijeg prirodno i postepeno klizi strminom po nekoliko milimetara ili centimetara dnevno. To kretanje nije na svim mjestima jednake brzine što ovisi o podlozi, nejednolikog trenja i različite visine i tvrdoće snijega i otpora pobočja, što za posljedicu ima različite natezne i tlačne sile u snježnom sloju.


87

Slika 2. Sile u snježnom pokrivaču

Snijeg kao kristalizirane čestice vode, čak i snijeg koji smatramo vrlo laganim, a poglavito stari snijeg (snijeg koji je prošao preobrazbu), ima gustoću po prostornom metru i značajnu specifičnu težinu. Mokri snijeg ili led doseže težinu i preko 900 kg/m3. Osim težine, snijeg ima i druge osobine i stanja koja su važna za razumijevanje mehanizma nastanka lavina.

VRSTE SNIJEGASnijeg dijelimo na novi i stari snijeg. Novi snijeg je snijeg tijekom ili neposredno nakon sniježenja.

Nastaje kada se vlažni zrak pri temperaturama ispod nule ohladi i kristalizira. Ledeni kristali najčešće imaju oblik šestokrakih zvjezdica, listića ili igli. Već u zraku se mogu međusobno spajati u pahulje raznih dimenzija. Pahulje mogu biti različitog oblika, od sitnih kristala do krupnih “fleka” ili zrna, koje mogu imati različitu vlažnost, kompaktnost, težinu, temperaturu i sl. Zbog tih svojstava lakše ili teže klizi u dolinu, a iskusni skijaši znaju da se po različitim snježnim podlogama skije brže ili sporije kreću.

Jedna od najznačajnijih vrsta novog snijega je pršić kojeg karakteriziraju malene pahulje. To je lak i rastresit snijeg kojeg je teško stisnuti u grudvu. Pada pri vrlo niskim temperaturama u uvjetima bez vjetra.

Puhasti snijeg je poput paperja i sličnih je karakteristika kao pršić. Vlažan novi snijeg pada pri temperaturama oko nule u obliku velikih pahulja. Lako se stisne u grudvu.

Zrnati snijeg nastaje kada se na snježne kristale ulove vodene kapljice i smrznu. Zrnca sadrže mnogo zraka. Novim snijegom smatramo i kristalne oblike, listiće ili čašice na površini koje nastaju uslijed isparavanja i vlage koja se akumulira na hladnoj površini snježnog pokrivača.

Stari snijeg je snijeg koji je pretrpio preobrazbu spajanjem sa susjednim česticama ili je izmijenjen djelovanjem vjetra, temperature i sl. Najčešće ima zrnatu strukturu dimenzija preko 2 mm (krupno zrnati stari snijeg) ilie ispod 2 mm (sitno zrnati stari snijeg). Takav snijeg ponekad nazivamo i firn (fern- staronjemačka riječ za lanjski). Uglavnom se radi o snijegu koji je više puta doživio preobrazbu otapajući se i smrzavajući se u kompaktnu masu. No, postoji i snijeg koji nije ulegnut i kojeg nazivamo rastresitim snijegom.

Za lavine je najznačajniji takozvani plutajući snijeg. To je rahli, zrnati snijeg u dubljim slojevima, koji se ne da stisnuti u grudvu i koji je prepun sitnih zračnih šupljina.


88

Stari snijeg može biti nabijen uslijed djelovanja vjetra. Posebno je to izraženo u zavjetrinama gdje vjetar nosi i mrvi kristale u sitne čestice, koje se lako zbijaju među sobom, te ih odlaže u zavjetrini. Vjetar i fizički može nabijati snijeg zbog čega nastaju slojevi velike gustoće i veće mehaničke cjeline, koje nazivamo korastim snijegom. Korasti snijeg osim zbog vjetra može nastati i zbog otapanja pa ponovnog zamrzavanja uz istovremeno djelovanje vlage iz magle. Upravo u ovakvim korama nastaju napetosti, na vršnom dijelu vlačnih, a pri dnu tlačnih sila. Pod opterećenjem lako se poremeti kontinuitet sloja pa cijela ploha klizne u dolinu. I novi i stari snijeg mogu biti mokri i suhi pa je njihova težina različita za različite vrsta snijega:

Suhi• Puhasti 10-30 kg/m3• Pršić 30-60 kg/m3• Nabijeni - 100-500 kg/m3• Plutajući – 200-300 kg/m3

Mokri• Rasuti - 150-300 kg/m3)• Nabijeni - 600-800 kg/m3)• Firn do 820 kg/m3• (Ledenjački led - 810-910 kg/m3)• Vodeni led 917 kg/m3

S kakvom količinom lavinske mase možemo računati, sagledati ćemo na primjeru jednog km2 planinskog područja pri različitim debljinama snježnih pokrivača od 1 centimetra do 1metra:

• 1 km2 x 1 cm = 10 000 m3 • 1 km2 x 10 cm = 100 000 m3• 1 km2 x 50 cm = 500 000 m3• 1 km2 x 1m = 1000 000 m3

Radi se o stotinama kubika snježne mase, akumulirane u vrlo osjetljivoj ravnoteži, koju ne smijemo potcijeniti. Specifična težina, površina i debljina snježnog pokrivača, važni su čimbenici za nastanak lavina, ali čak i pri projektiranju ravnih krovova velikih površina koji se često znaju urušiti pod teretom snježnog pokrivača.

Akumulacija snijega na padinama ovisi o trajanju sniježenja, a može nastati i uslijed djelovanja vjetra.

UTJECAJ INTENZITETA SNIJEŽENJA Intenzitet padanja snijega je bitan za akumulaciju opasnih snježnih masa. Gustoća snijega pri

sniježenju varira od 0,001 do 0,01 kg po kubnom metru zraka. No, ako sniježenje prati i vijavica s vjetrom, gustoća snijega može biti na stotine puta veća i kretati se od 0,1 do 1kg/m3. Očigledno je da količina naslaga snijega na nekoj padini vrlo jako ovisi o trajanju i načinu na koji je sniježilo. Intenzivno sniježenje rezultira visokim snježnim pokrivačem, pri čemu izostaje postupno slijeganje i stabilizacija snježne mase. Zbog toga na strmim padinama imamo vrlo nestabilan snijeg koji često stvara pritisak na stare slojeve snijega uslijed čega može doći do odrona.


89

NAGIB Nagib je preduvjet nastanka lavina i što je veća strmina to je veća sila koja djeluje na snježnu

masu. Mada lavine padaju i pri nagibima od 5 do 10 stupnjeva, najveći broj lavina pada na strminama od 20 do 50 stupnjeva. Na većim nagibima od 50 stupnjeva snježne mase se teže zadržavaju i otresaju se prije nego se stigne nataložiti opasna količina pa se time i opasnost smanjuje.

Slika 3. Učetalost lavina u odnosu na nagib

ULOGA PODLOGE - KLIZIŠTA

Na nastanak lavine uz profil terena utječe i vrsta podloge. Klizište lavine može biti glatka površina ranijeg sloja snijega, a takvih slojeva s mogućim prekidima kontinuiteta može biti onoliko koliko je puta na tom području snježilo. Klizište nastaje u dubljim slojevima uslijed nekih procesa, poglavito kada među slojevima nastanu opasni slojevi takozvanog plutajućeg snijega.

Za lavine koje stresu s padine sve slojeve snijega do površine tla, klizna površina je tlo. Tlo ima svoj profil i strukturu na koju se do pokretanja lavine oslanjao snijeg. Može se raditi o travnatoj padini, grmlju i lišću, stijenovitim pločama, siparištu ili šumi. Šume mogu stabilizirati snježne mase ukoliko se ne radi o rastresitom ili plutajućem snijegu kojem šume ne predstavljaju prepreku. Grmlje je posebno opasno, jer na tim područjima zbog prisustva zraka lako dolazi do stvaranja dubinskih slojeva plutajućeg snijega. To je rahli zrnati snijeg koji se ne da stisnuti u grudvu, prepun sitnih zračnih šupljina na kojima gornje naslage snijega leže kao na podlozi s kugličnim ležajevima. Može se nalaziti na bilo kojem od slojeva snijega, a budući da je prikriven, teško ga je otkriti bez sondiranja i ispitivanja svih slojeva do razine tla. Za nastanak lavine je dovoljan čak i vrlo tanki sloj plutajućeg snijega. Dobro klizište su i glatke podloge starog snijega koje se uslijed otapanja i izloženosti suncu tijekom zahlađenja pretvore u glatku staklenu površinu. Otapanje i voda u dubljim slojevima, također može oslabiti koheziju dubinskih slojeva. Vjetar također zna napraviti korastu tvrdu i glatku podlogu na koju se talože novi slojevi. Podnožja su posebno opasna, jer se tu oslanjaju snježne mase. Grebeni su relativno sigurni.

Na neravnim i zemljištima ispresjecanim stijenama izraženije su tlačne i sile istezanja koje mogu uzrokovati lavine korastog snijega. Udoline i jaruge, kao najniže točke, predstavljaju cilj i prirodni put svakoj lavini.


90

VJETARJedan od najvažnijih faktora nastanka lavina je vetar koji pravi nanose na određenim mjestima,

“melje“ kristale snijega praveći tako jednostavnije oblike koji se lakše uliježu, ali koji često imaju i manju kohezijsku moć te stvara, često jedne pored drugih, i stabilne i krhke gromade. Topli vjetar ponekad efektnije topi snijeg nego sunčeva svjetlost, a iznenadna promjena brzine ili pravca puhanja može stvoriti smicanje sniježnog pokrivača što može biti neposredni uzrok lavine. Smjer vjetra je jako bitan, jer zavjetrine i privjetrine utječu na kumuliranje snijega, ali i na stvaranje kora. Zato je dobro znati prevladavajući smjer vjetra, ali i smjer vjetra pri sniježenju. Vrlo su opasna područja u sjeni ili u zavjetrini gdje se odlažu velike snježne mase ne samo tijekom sniježenja, nego i starog snijega kojeg vjetar podiže i odlaže stvarajući velike džepove snijega.

Slika 4. Utjecaj vjetra na akumulaciju snježnih masa

TEMPERATURANiske temperature na padinama u sjeni, posebno sjeverne i sjeveroistočne, ali i istočne i

sjeverozapadne, pogoduju nastanku slojeva plutajućeg snijega. Tu su varijacije dnevnih i noćnih temperatura puno manje, a utjecaj hladnoće veći pa dublji slojevi snijega ostaju neizmjenjeni dulje vremena. Ukoliko nakon sniježenja imamo dugotrajne niske temperature, opasnost od lavina se uvećava.

Slika 5. Djelovanje vode u dubljim slojevima


91

No, na stanje snijega utječe i povišena temperatura. Uslijed topljenja i slijeganja površinskog sloja, u zavisnosti od temperature, mijenja se struktura i oblik sniježnih čestica. Vlažan snijeg se lakše međusobno vezuje, ali iznenadni porast temperature može biti “okidač“ za lavine. Potencijalno su opasne osunčane padine posebno južne, jugozapadne, ali i jugoistočne i zapadne naročito kada nakon obilnog sniježenja dođe do naglog zatopljavanja, nanosi omekšaju i otežaju te kliznu u dolinu.

Postoje četiri osnovna pokretača lavina: preopterećenost, smicanje, temperatura i vibracije. Utjecaj preopterećenosti sniježnog pokrivača je snijeg koji se nagomilava sve dok njegova težina ne prevlada kohezijske sile koje održavaju ravnotežu snježnog pokrivača. Smicanje može nastati na različite načine. Dovoljno je da skijaš zasiječe snijeg na padini, da sa grana drveta ili litice padne komad snijega ili pak da negdje na planini klizne površinski sloj snijega koji onda povuče za sobom i dublje slojeve. Temperatura ima veliki značaj zbog svog utjecaja na kohezijske sile unutar snježnog pokrivača. Nagli i značajni porast temperature značajno ugrožava stabilnost sniježnih masa. Vibracije su povezane sa smicanjem i mogu imati dugoročan utjecaj zbog stalnog izvora slabijih vibracija ili trenutnog djelovanja zbog udara groma, eksplozije ili čak zbog nekog glasnog zvuka koji može biti neposredni pokretač za lavinu. Lavinu mogu pokrenuti i zvučne ili tektonske vibracije, odroni stijena ili lom sniježnih streha u gornjim dijelovima.

PROMJENA SNJEŽNE STRUKTURE

Slika 6. Promjena snježnih kristala

Snježni pokrivač se mijenja uslijed zagrijavanja ili pritiska i težine, a snježni kristali se raspadaju u snježna zrnca, gube krakove zbog čega se snijeg uliježe. Vrijeme ulijeganja ovisi o temperaturi. Kada nema jake hladnoće, posebno pri temperaturi oko nule, kristali brzo gube svoj prvotni oblik i lijepe se u čvršću strkturu. No, jake i dugotrajne hladnoće znatno usporavaju ovaj proces. Obrnuti proces rasta kristala, posebno u dubljim slojevima, tvori krupno zrnatu strukturu. Posebno su opasni oku skriveni procesi preobrazbe snijega u takozvani plutajući snijeg koji nastaje uslijed dugotrajnih niskih temperatura. Često nastaje na sjevernim padinama i u zavjetrini gdje se naslage živog snijega nalaze pod nanosima korastog snijega. Kada probijemo vršni korasti dio snijega čujemo zvuk usisavanja zraka.


92

Nastanak ovog snijega je vezan za temperaturne razlike unutrar snježnog pokrivača. Temperatura nije ravnomjerna i pri površini se mijenja tijekom dana i noći. Sloj uz tlo i oko površine iznosi nulu ili manje i topliji je od slojeva ka površini (slika).

Slika 7. Temperatura u snježnom pokrivaču

U unutarnjosti, zrna starog snijega isparavaju, vlaga se kristalizira na susjednim zrncima tvoreći krupne čašaste oblike. Budući da je temperatura u blizini tla osjetno veća od temperature slojeva prema vrhu, dio isparene vlage iz donjih slojeva diže se s toplijim zrakom ka površini stvarajući u unutrašnjosti deficit mase i vlage. Na putu u više i hladnije slojeve, vlaga pospješuje rast zrna, tvoreći hrapave zrnate tvorbe, poput kristala kuhinjske soli. Površine obrasle vegetacijom posebno su pogodne za stvaranje suhog i laganog plutajućeg snijega čiji su kristali vrlo pokretljivi pa teče gotovo kao voda. Slojevi plutajućeg snijega ponašaju se kao podmazana klizna ploha ili kuglični ležajevi na kojima se talože mase novih slojeva.

Slika 8. Presjek snježnih slojeva

Struktura snijega mjenja se i uslijed zagrijavanja sunca pa ponovnog zaleđivanja te usljed topljenja snijega ili kiše. Vlaga slabi unutarnje veze pa snijeg postaje klizav i prikladan za nastanak lavina mokrog snijega.


93

VRSTE LAVINA Lavine na svom putu mogu uz snijeg nositi zemlju, stijene, počupana stabla i sl. Mogu imati niz

drugih obilježja po kojima se i nazivaju: prašnate, tekuće, slojne, ledene, gromadne, pločaste itd. Kako je stanje snijega osnovno obilježje, uobičajeno lavine djelimo na četiri glavne vrste:

1. Lavina suhog rastresitog snijega2. Lavina mokrog rastresitog snijega3. Lavine suhog zbijenog snijega4. Lavine mokrog zbijenog snijega.

Lavine rastresitog snijega (i mokre i suhe) u pravilu imaju točkasto ishodište i razvijaju i šire se na svom putu u obliku lepeze. Njih karakteriziraju jako velike brzine i do 400 km/h. Lavine zbijenog (mokrog ili suhog) snijega u pravilu se kreću od jasne linije loma prema dolje. Ova vrsta lavina dostiže maksimalnu brzinu u roku od nekoliko sekundi i ima veliku destruktivnu moć, a mogu zahvatiti samo pojedini sloj, ali i sve slojeve do zemljane ili stijenovite podloge. Brzina ovakvih lavina kreće se do 70 km/h, dok je brzina lavine suhog i rastresitog snijega znatno veća i raste sa strminom i dužinom lavinskog puta.

Lavine s rastresitim snijegom događaju se obično za vrijeme ili nedugo nakon sniježnih padalina ili drugih vremenskih okolnosti koje stvaraju nestabilnost, dok kod lavina zbijenog snijega njen nastanak može biti vremenski odgođen.

ČOVJEK KAO UZROČNIK LAVINAUvijek kada dođe do poremećaja stabilnosti snježnog sloja, on će se srušiti u dolinu, a često

tu krhku stabilnost naruši upravo čovjek svojom nazočnošću na terenu. Većina skijaša stradala u lavini zapravo su svojom težinom poremetili stabilnost ili oštrim rubovima skija ili prtinom prekinuli snježni sloj. Posebno su osjetljivi donji dijelovi padine na koju se oslanjanju gornji slojevi pa prelazak preko tih mjesta uzrokuje prekid stabilnosti. Uslijed toga, zahvaćeni lavinom stradaju zatrpani gornjim slojevima snijega koji je ostao bez uporišta. Na prijelomnice, skokove i džepove posebno treba obratiti pažnju, jer je ista lokacija za određene visine snježnog sloja vrlo stabilna, no svaki novi sloj može unijeti veću nestabilnost.


94

Slika 9.

ISPITIVANJE SLOJEVAProcjena opasnosti nije moguća samo na temelju vanjskog opažanja, mjerenja visine snijega,

smjera i brzine vjetra, temperature, procjene terena i slično. Ključni uzroci nastanka lavina kriju se u snježnom pokrivaču pa je nužno izvršiti povremenu analizu svih dubinskih slojeva.

Za mjerenje dubine snijega koristimo sondu s dinamometrom (slika 12) no i običnom lavinskom sondom (2,5 do 4 m) moguće je ustvrditi dubinu snježnog sloja. Prema otporu kojeg snijeg pruža pri prodiranju sonde možemo zaključiti da li se i od koliko slojeva sastoji snježni prekrivač. Na prelazu slojeva postoji različiti otpor prodiranja sonde, po čemu iskusan spašavatelj može prepoznati postojanje prelaza s tvrdom korom ili diskontinuitet ili prisustvo slojeva plutajućeg snjega. No, za uvid u sve slojeve i njihovu strukturu, poglavito njihovu stabilnost, potreban je temeljitiji pregled slojeva. Snježnom lopatom treba iskopati trokutasti ili trapezni otok do samog tla kao na slici.

Slika 10. Ispitivanje slojeva Slika 11. Tabela ispitivanja snježnih slojeva


95

Slika 12. Sondiranje

Na taj način su nam svi slojevi vidljivi, kao i njihova struktura, promjer zrna, vlažnost snijega te temperatura slojeva. Posebnom metodom ispitivanja provjerava se horizontalan otpor probijanja uzduž slojeva što je važno za prepoznavanje diskontinuiteta među slojevima. Sve se to skicira i bilježi u odgovarajuće tabele kao na slici. Uz pomoć snježne lopate s dinamometrom, možemo izmjeriti čak i silu kojom se pojedini sloj ili cijeli blok pokreće. Temeljem takvih parametara vrši se procjena rizika od nastanka lavina. Važno je ustvrditi koja je vjerojatnost nastanka lavina i kolika je opasnost (o kojoj količini snježne mase se može raditi). Za takvu procjenu postoji klasifikacija kao u tabeli na slici 12. Za svaku razinu procjenjene opasnosti, postoji i odgovarajući simbol te odgovarajuća signalizacija.

Opasnost Ikona Stabilnost Vjerojatnost

5Vrlo

visoka

Snježni nanos slabo nabijen uglavnom nestabilan u cjelini.

Velika vjerojatnost brojnih, velikih i često vrlo velikih lavina, čak i na umjereno strmom terenu.

4Visoka

Snježni sloj slabo vezan na većini strmih padina.

Aktiviranje je na mnogim strmim padinama vrlo vjerojatno čak i pri niskim dodatnim opterećenjima. U brojnim slučajevima mogu se očekivati srednje i često velike lavine.

3Znatna

Snježni sloj je umjereno slabo vezan na mnogim strmim padinama *.

Aktiviranje je moguće, čak i pri niskim dodatnim opterećenjima, osobito na strmim padinama. U nekim slučajevima moguće su srednje, a u izoliranim slučajevima i velike lavine.

2Umjerena

Snježni sloj je samo umjereno kompaktan na neki strmim padinama, inače dobro vezan u cjelini.

Aktiviranje je moguće pri velikom dodatnom opterećenju, osobito na strmim padinama.

1Niska

Snježni sloj je dobro nabijen i stabilan u cjelini.

Aktiviranje je moguće samo pri velikim dodatnim opterećenjima u izoliranim područjima i na vrlo strmim i ekstremnim terenima. Moguće su tek male lavine..


96

Ovo provjeravanje stanja u snježnom pokrivaču nužno je činiti povremeno na svim lokacijama gdje očekujemo veći boravak ljudi, a za takva ispitivanja treba imati dosta znanja i iskustva.

PREVENTIVA

Kada se već jednom pokrenu, lavinama je nemoguće upravljati, jer se u nekoliko sekundi oslobađa ogromna energija koja na svom putu uništava sve pred sobom. Zato je jedina smislena obrana od lavina pravodobno predviđanje i prethodna priprema i zaštita. Učinak na ljude je najčešće fatalan. U velikim lavinama čvrstog snijega, zahvaćeni uglavnom stradavaju od mehaničkih ozljeda, a zatim i od gušenja. Oni koji prežive trenutak zaustavljanja lavine, zasuti snijegom imaju vrlo lošu prognozu. Mogućnost preživljavanja prvih 30 minuta u lavini je tek 50%, a istekom vremena od dva sata, čak i u uvjetima poroznog snijega, šanse padaju na minimum. Sve što zahvaćeni lavinom može učiniti je malim trikovima zaštititi dišne putove i plivajućim pokretima nastojati ostati što bliže površini lavine. No, čak i tada, ukoliko odmah ne bude izvučen uz mehaničke traume i gušenje, prijeti mu i hipotermija. Iako postoji niz složenih i različitih postupaka i načina kako locirati zatrpane u lavini, zbog udaljenosti do mjesta nesreće, najčešće se radi o potragama za mrtvima.

Zato je za lavine preventivno djelovanje jedini način učinkovite zaštite. HGSS već provodi preventivnu i edukacijsku aktivnost prema javnosti i ugroženim skupinama koje borave u prirodi, kako bi se formirala svijest o opasnosti i osobnim mjerama zaštite, a pri većim rizicima putem medija upućuje upozorenja. U nekim zemljama postoje i redovite (svakodnevne) prognoze i upozorenja, a uobičajeno je i privremeno zatvaranje nekih područja za boravak ljudi te se zabranjuju i neke gospodarske, prometne i druge aktivnosti. Gorštaci, pa i narod koji živi na izloženim prostorima, već znaju da je nakon obilnih snježnih oborina preporuka tri dana ne odlaziti u planinu, a na sjevernim i zavjetrenim prostorima ova mjera opreza vrijedi čak i tri tjedna.

Praćenje meteoroloških parametara i pravodobna upozorenja su osnovni oblik preventive.

Kako je za procjenu opasnosti od lavina važno ustvrditi i količinu i stanje snijega, poglavito u dubljim slojevima, ispitivanja koja su ranije opisana se provode redovito. Pri procjeni nije nevažno da li je na određenom području već bilo lavina. No, čak i sigurne zone u uvjetima ekstremnih oborina ili nepovoljnih procesa stabilizacije unutarnjih slojeva i nagla zatopljenja potpomognuta neodgovarajućim ljudskim aktivnostima mogu postati zone visokog rizika.

Na lavinski sumnjivom području postoji i odgovarajuća signalizacija i redovita dežurstva gorskih službi spašavanja koje poduzimaju i druge aktivne mjere od lavina. Najčešće se radi o miniranju ili namjernom pokretanju lavina kako bi se smanjila akumulacija snježne mase na određenom području. Ponegdje se i bombama iz helikoptera ili topovima umjetno izazivaju odroni snijega da ne bi došlo do nagomilavanja velike količine snijega na kritičnim mestima To je redoviti postupak kojeg poduzimaju spasilačke službe kako bi smanjile rizik i štete i taj postupak nazivamo aktivnom obranom od lavina.

No, još je važniji pasivni način obrane od lavina koji se sastoji od gradnje prepreka koje se postavljaju na određenom prostoru, kako bi se spriječilo klizanje snježne mase. Često se pošumljavanjem goleti može postići veća stabilnost snježnog pokrivača. Pri projektiranju potrebne infrastrukture treba birati manje izložena mjesta, a kada to nije moguće, premosnicama, preprekama ili devijatorima snijega ih zaštititi. Prostorni planovi koji reguliraju izgradnju u planinskim područjima trebaju uvažavati i element opasnosti od lavina. Slično kao i kod poplava, treba izbjegavati bilo kakvu izgradnju vikend naselja, prometnica i drugih objekata na području koje može biti izloženo lavinama.


97

Slika 13. Pasivna obrana od lavina

Pri dimenzioniranju u cilju zaštite vitalne infrastrukture treba računati na mogućnost rijetkih, ali ipak mogućih ekstremnih događaja čak i s velikim povratnim periodom.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOZI MJERA

Budući da su lavine vrlo razorna opasnost, treba im pristupiti na isti način kao što se radi i za druge ugroze, a mjere treba provoditi slijedećim redom:

1. Predviđanje2. Planiranje3. Priprema4. Pomoć i zaštita

Na svakom od ovih područja djelovanja potrebno je razraditi potrebne mjere i sustavne aktivnosti kako bi se opasnost izbjegla ili bitno smanjila, a postupci pomoći i zaštite učinili maksimalno učinkovitima. Pri tome treba primjeniti holistički pristup i problem lavina sagledati što sveobuhvatnije. To podrazumijeva usklađeni pristup sigurnosti na što širem prostoru Dinarskog gorja i suradnju svih država na svim razinama (predviđanja, planiranja, pripreme i pomoći i zaštite). Za početak nužno je prepoznati i sve institucije i subjekte čiji je vitalni interes smanjenje opasnosti i sprečavanje šteta od lavina. Takvih je mjera mnogo no njihovo je djelovanje do sada bilo parcijalno i sporadično. Njihovim učinkovitim uvezivanjem, umjesto pojedinačnih djelovanja, možemo postići moćan, učinkovit, usklađen, racionalan i, na prirodan način, dugoročno održiv sustav. U prvom redu treba povezati državne meteorološke institucije, lokalne zajednice i druge korisnike i upravljače prostora te institucije kojima su zaštita i spašavanje redovita djelatnost. Gorske službe spašavanja su jedan od kohezijskih elemenata u svakoj od država regije, a budući da se radi o javnim službama koje su istovremeno korisnici prostora nadziru prostore te saniraju posljedice nesreće. Integrirane su u svjetsku struku i posjeduju vlastito isustvo, korespondiraju i s lokalnim zajednicama i ugroženim


98

skupinama (planinari, lovci, djelatnici i gospodarski subjekti na izloženom području), nužno surađuju s meteorološkim zavodima itd. Istovremeno i educiraju i nadziru gotovo sve sportsko rekreativne aktivnosti u prirodi, preveniraju i na najneposredniji način se suočavaju s posljedicama lavina. Posebno je HGSS pokretač niza inicijativa u regiji te je između ostalog sačinio i dugoročni Program koji ima za cilj unapređenje sigurnosti na prostorima izvan gradova i javnih prometnica te sustavno radi na intenziviranju i reguliranju suradnje sa svim tijelima državne uprave, institucijama u Hrvatskoj i regiji. HGSS sustavno djeluje na prenošenju vlastitih iskustava i znanja te na uvezivanju i usklađivanju rada regionalnih gorskih službi spašavanja. Na taj se način već usklađuje način rada spasilačkih službi regije, sigurnosna infrastruktura, standardizira se nadzor prostora, signalizacija, zemljovidi, zajedničke procedure i sl.

ŠTO UČINITI I KAKO SE ZAŠTITITI OD POSLJEDICA LAVINA

U području predviđanja i zaštita od lavina, HGSS je sačinio popis mjera koje treba primjenjivati uz zajednički pristup i metodologiju, posebno kod predviđanja i procjena rizika. Prema teoriji rizika najveći rizik prisutan je tamo gdje uopće ne postoji svijest o opasnostima. Poremećaji klime, u smislu varijabilnosti vremenskih parametara te sve veća prisutnost ljudi u planinskim područjima, bitno remete predodžbu o lavinama kao događaju relativno male vjerojatnosti. Zato je za početak potrebno potaknuti sve institucije koje se bave zaštitom i spašavanjem, praćenjem uzroka prirodnih nesreća i katastrofa, subjektima koji provode gospodarske i druge aktivnosti na potencijalno ugroženim područjima, lokalne zajednice i slično te ih uključiti u cjeloviti pristup uvećanja sigurnosti i smanjenja rizika od nastanka katastrofalnih lavina. Svaku od niže predloženih mjera treba razraditi kroz aktivnosti, definirati nositelje i dinamiku provedbe:

• Podizanje opće svjesti o postojanju opasnosti od lavina• Izrada Katastra lavina u RH• Procjene opasnosti za pojedina područja • Projektiranje mreže osmatračkih postaja u planinama (automatskih i uz očitavanje parametara)• Intenziviranje suradnje DHMZ i HGSS-a u cilju zajedničkog prikupljanja relevantnih podataka • Redoviti i ciljani nadzor prostora te analiza snježnog pokrivača • Regionalna suradnja s gorskim službama spašavanja i meteorološkim i drugim institucijama u

cilju razmjene podataka i zajedničkog pristupa • Procedure uključenja svih institucija i skupina u cilju osmatranja i obavješćivanja (planinari,

lovci, djelatnici Hrvatskih šuma, djelatnici HEP-a, Hrvatskih voda, planinarskih objekata, koncesionari skijališta i sportskih objekata u planinama)

• Uspostava sustava pravodobnog informiranja javnosti (lavinske prognoze)• Razrada procedure sigurnog ponašanja i pomoći• Pravodobno jačanje i ujednačavanje spasilačkih i preventivnih kapaciteta gorskih službi

spašavanja u regiji

Poseban pristup treba ići ka stanovništvu i populaciji koja se kreće po potencijalno izloženim područjima, educirati ih o načinima prepoznavanja opasnosti i sigurnog kretanja po izloženim padinama. Prilikom izrade prostornih planova ili projektiranju sportsko rekreativne infrastrukture posebno treba sačiniti dugoročnu procjenu opasnosti. Prometnice i druga infrastruktura se moraju trasirati na manje izloženom prostoru, a ako to nije moguće, treba poduzeti mjere pasivne zaštite.


99

Potrebno je ustanoviti i pojačati redoviti sustav nadzora prostora te evidentiranje lavina. U tom cilju treba formirati katastar lavina i trajno ga ažurirati. Budući da HGSS i lokalno stanovništvo imaju uvid u povijest nekog prostora, te informacije treba sustavno prikupiti i stručno obradti.

Slika 14. Mapiranje lavina

Treba pojačati prikupljanje terenskih podataka i njihovu analizu. S nacionalnom planinarskom organizacijom, lovcima i drugim korisnicima i upravljačima prostora (Hrvatske šume, HEP i sl.) uspostaviti trajni način dojave o stanju snježnog pokrivača i eventualnih promjena ili nastanka lavina na terenu. Na kritičnim mjestima treba periodično ispitivati stanja dubinske srukture snježnih slojeva, te mjerenje meteoroloških parametara koji bitno utječu na nastanak lavina. Prvenstveno treba pratiti debljinu snježnog pokrivača, vjetar, temperaturu, vlagu te dinamiku promjena tih veličina.

Na mreži postojećih planinarskih objekata, skijalištima i na isturenim odašiljačima već postoje obavještajne točke HGSS-a i sustav komunikacije i suradnje s opskrbnicima ili posadama no treba dodatno uspostaviti trajan sustav i način prikupljanja i obrade informacija važnih za prognozu opasnosti. Temeljem takvih podataka treba uspostaviti sustav informitranja javnosti i terenskih upozorenja. Ova prognoza bi trebala biti po mogućnosti regionalna, što uvjetuje zajednički pristup.

Hrvatska gorska služba spašavanja već je pokrenula izgradnju mreže novih objekata u višim područjima hrvatskih planina, na kojima se planira postavljanje jednostavnih automatskih mjernih postaja koji bi mjerili temperaturu i vlažnost. Trenutno stanje na terenu i visinu snježnog pokrivača bilježila bi kamera koja bi periodično snimala postavljenu letvicu za visinu snijega i sliku prosljedila u dogovoreni centar prikupljanja i obrade informacija (u DHMZ-u) u realnom vremenu. Iskustvo je pokazalo da je nerješiv problem mjerenje vjetra u planinama zimi, kada se mjerač brzine i pokazivač smjera vjetra zalede. Pripadnici HGSS-a periodično će posjećivati takve postaje i tijekom zime, te vršiti analizu stanja snijega. U tijeku je projekt opremanja takvom opremom objekta HGSS na Velikoj Duvjakuši na Dinari. Radi se o planinarskom skloništu na 1700 m nadmorske visine, a stečena skustva primjeniti će se i na druge lokacije. Za stabilan rad ovakve automatske postaje u surovim uvjetima potrebno je osigurati napajanje te internetsku vezu. U slučaju pozitivnih iskustava, moguće je sačiniti i zajednički projekt uspostave meže takvih postaja po istoj metodologiji i u susjednoj Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori. HGSS već jako dobro surađuje s kolegama iz regije i u smislu zasjedničke preventive i ujednačavanju načina djelovanja u slučaju velikih lavina. Upravo zahvaljujući takvoj suradnji prilikom lavine na Kamešnicu u graničnom području službe su vrlo učinkovito i usklađeno


100

djelovale. Prikladnom signalizacijom treba označiti opasna područja te pri povećanim opasnostima privremeno zatvarati ugroženi prostor za ljudske ili prometne aktivnosti. Na prostorima na kojima se planira otvaranje sportsko rekreativnih i turističkih aktivnosti, posebno treba sačiniti detaljne procjene rizika.

Budući da su planine uz granicu vrlo izloženo područje, treba uspostaviti vrlo blisku suradnju u smislu osmatranja uz istu metodologiju prikupljanja i obrade podataka preventivi, pri izradi katastara i mapiranja lavina, pasivne i aktivne obrane od lavina, signalizacije i načina informiranja zajedničke javnosti. Potrage i spašavanja u lavinama zahtijevaju u pravilu veliki broj osposobljenih ljudi i dugotrajni rad uz boravak u objektivno opasnom okruženju, što podrazumijeva pravodobno osposobljavanje i kapacitiranje svih gorskih službi u regiji. Zajedničkim pristupom postići će se kompatiobilnost, učinkovitost i racinalno korištenje i održavanje svih raspoloživih resursa.


101

dr. sc. Aneta Karakaš, dr. med. vet., e-mail: [email protected] Maričić, dr. med. vet.Darija Vratarić, dr. med. vet., e-mail: [email protected]

Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane

ŽIVOTINJE U KATAKLIZMAMA

Sažetak: Kataklizme dolaze iznenada, uzrokuju ozljede i smrt ljudi, ozljede i uginuća životinja te oštećenje i uništenje stvari. Svaka od mogućih kataklizmičkih pojava uzrokuje promjene u eko-sustavu, ali i u gospodarstvima zahvaćenog područja te u svakoj jedinci živog bića, ljudi i životinja. Instinktivno, životinje reagiraju i prije pojave potresa. One su uplašene i pod stresom, kao i ljudi. U nekim se slučajevima možemo pripremiti za takvu izvanrednu situaciju, kao što je poplava i na taj način možemo ublažiti štetu. U nekim se slučajevima možemo pripremiti za takvu izvanrednu situaciju, kao što je poplava, čak prije nego nastane. Nakon kataklizme, kada zbrinemo ljude, moramo zbrinuti životinje, osiguranjem vode, hrane i barem nekakve nadstrešnice, kao i veterinarsku skrb. U Europi su iskorijenjene mnoge zarazne bolesti životinja ili su na ograničenim područjima. U današnjem svijetu velika je opasnost od bioterorizma, uzrokovanog uzročnicima zaraznih bolesti životinja, koje prelaze na ljude (epizootije).

ANIMALS IN CATACLYSMSummary: Cataclysms come suddenly, causing injury and death of humans, injury and death of animals, and damaging and destroying things. Each of possible cataclysmic phenomenon causes changes in ecosystem, but also the economies of the affected areas and in each unit of the living creature, human or animal. Instinctively, animals react even before the earthquake. In some cases, we can prepare for such an emergency situation, such as a flood. After the cataclysm, after we take care of people, we have to take care of animals, providing food, water and at least some shelter, and veterinary care. In Europe, many of infectious animal diseases are eradicated or they are on restricted areas. In today’s world, there is a danger of bioterrorism, caused by infectious diseases, which are transferred to humans (epizootic).

Podjela kataklizmiLjudima je teško u situaciji kataklizmi, ali razum im pomaže da savladaju paniku i da se počnu

prilagođavati situaciji. Dosta dugo su se civilizacije tijekom kataklizmi brinule samo o ljudima, dok su životinje bile prepuštene svojoj sudbini. Velikim uginućima stoke tijekom kataklizmi napravljen je, kako vlasnicima tako i društvu, i ekonomski gubitak.

Kataklizme možemo podijeliti na:

1. prirodne kataklizme (poplava, potres, jake olujne grmljavine, tornada, ekstremne vrućine, suša, jake zimske oluje, požar snježne mećave s ekstremno ili duže vrijeme niskim temperaturama zraka, ekstremno visoke temperature zraka sa zračenjima)


102

2. biološke kataklizme (epidemije zoonoza, egzotične zarazne bolesti, zarazne bolesti usjeva i biljaka, navale glodavaca, insekata te opozivi prehrambenih proizvoda u velikim količinama)

3. tehnološke kataklizme (bio- i agro- terorizam, dugotrajni nestanak struje, hakerski napadi)

4. rat

Kako se pripremiti za kataklizme?Za razliku od mnogih zemalja, Hrvatska nema program pripreme vlasnika životinja, evakuaciju

vlasnika sa životinjama i smještaj tih životinja tijekom kataklizme. Nakon uragana Catharine, SAD je napravio program pripreme vlasnika životinja, koji obuhvaća pripremu za slučaj da se ne treba određeno područje evakuirati, odnosno pripremu za evakuaciju, evakuaciju, edukaciju volontera za evakuaciju i postupak sa životinjama u prinudnom smještaju, angažiranje veterinarske struke u prinudnim centrima za smještaj životinja i povratak kući. Slične priručnike izdala je Europska unija, FAO, Svjetska banka i mnoge organizacije i udruge za zaštitu životinja, od kojih je najveća i najznačajnija WSPA (World Society for the Protection of Animals).

Cilj je da svaka administrativna zajednica (država, županija, grad) ima pripremljeni plan, tako da se odmah po obavijesti angažiraju profesionalci, ali i volonteri, državne institucije, udruge ali i pojedinci.

Kod kataklizmi, pomoć životinja možemo podijeliti na pomoć kućnim ljubimcima i pomoć farmskim životinjama. Sve životinje moraju biti označene, radi kasnije lakše identifikacije i pronalaženja vlasnika odnosno eventualne odštete vlasnicima. U Republici Hrvatskoj obvezno je označavanje pasa i svih farmskih životinja.

a) Prirodne kataklizme

Kućni ljubimci

U slučaju da se određeno područje ne evakuira, potrebno je upozoriti ljude da budu oprezni te da se osiguraju zalihama hrane i vode za najmanje tri dana. Isto to trebaju pripremiti i za svoje ljubimce.

Kućne ljubimce, kod evakuacije iz svojih domova, vlasnici su dužni povesti sa sobom. U slučaju da se ne mogu vratiti kući jer su evakuirani na poslu ili su bili u drugom gradu, trebali bi o tome obavijestiti lokalnu veterinarsku organizaciju ili DUZS, koji će angažirati ili veterinare ili volontere. Najbolja bi bila mogućnost da u prihvatnim centrima za ljude bude mali dio predviđen za kućne ljubimce, tako da budu blizu vlasnika. Životinje se boje, iz straha mogu nekog ugristi, a prisutnost vlasnika ih smiruje. Treba napomenuti da bi se uz vlasnike mogli smjestiti samo uredno cijepljeni psi protiv bjesnoće te oni koji su označeni mikročipom, jer svaka veterinarska organizacija, sklonište i azil za životinje može na temelju mikročipa utvrditi vlasnika psa. Mačke prema našem zakonu nije obvezno cijepiti protiv bjesnoće ni označavati mikročipom pa bi se u takvim prihvatilištima mogle smjestiti samo cijepljene mačke označene mikročipom, dok bi se ostali kućni ljubimci, koji su neoznačeni, smjestili u najbliži azil. Preporučuje se da se mačke i manji psi evakuiraju u putnim kutijama, dok se za sve ostale pse se trebaju ponijeti uzice i/ili brnjice. U slučaju da se ne mogu tako smjestiti, najbolje im je smještaj osigurati u veterinarskim organizacijama ili najbližim skloništima i azilima.


103

Farmske životinje

Vrlo je teško osigurati evakuaciju velikih farmskih životinja. Za njih treba osigurati kamione i kamione s prikolicom, ako na tom području ima dosta stoke. Stoka se evakuira na najbliže moguće mjesto gdje bi mogla biti sigurna.Treba joj osigurati nadstrešnicu da bi je zaštitila od vremenskih neprilika (šatorska krila, nadstrešnica od dasaka, šuma), dosta pitke vode, dok bi hranu u određenim situacijama trebalo osigurati (zima), jer bi i hrana za te životinje (sijeno, zob) bila uništena tijekom određenih kataklizmi (poplave). Prema Zakonu o veterinarstvu sve farmske životinje moraju biti označene ušnim markicama (goveda, svinje), bolusima (ovce, koze, konji) ili tetovir brojem (farmske svinje). Kod prinudnog smještaja mora biti osigurana veterinarska zaštita i liječenje te volonteri koji će se brinuti o životinjama, ako vlasnici neće moći ili biti u mogućnosti. Najbolje bi bilo da je prihvatno mjesto za vlasnike nedaleko od prihvatnog centra za životinje. Kod nekih kataklizmi (potres, rat), životinje će stići u prihvatni centar tek nakon što su pod stresom, što zbog potresa, što od prijevoza i dolaska u nepoznati objekt pa treba vrlo pažljivo postupati s njima. Osim toga, muzna goveda, koze i ovce treba izmuzivati da ne bi oboljela od mastitisa. Ako je ikako moguće, za konje bi trebalo njihov prostor odvojiti od prostora u kome su preživači, a posebno izdvojiti prostor za svinje. Skoro u svakom selu postoji nekadašnja zajednička ispaša, napuštena farma, dio šume ili ledina koja bi mogla poslužiti namjeni da bude sklonište za farmske životinje. Ako se nema vremena za evakuaciju farmskih životinja, vlasnici trebaju ostaviti otvorena vrata od objekata u kojima su životinje i odvezati ih, tako da će se one same snaći.

Divlje životinje

Divlje životinje uglavnom bježe od poplava, požara i pred potres ili od gladi koja je uvjetovana ekstremnom sušom ili ekstremnom hladnoćom. Lovci i lovočuvari trebali bi provjeravati da im putevi budu otvoreni do sigurnog terena i osigurati im na sigurnoj lokaciji hranu i pitku vodu. Ozlijeđenim životinjama treba osigurati veterinarsku zaštitu i liječenje.

Ozljede životinja

Razlikuju se ozljede koje životinje dobiju u pojedinim kataklizmama. Sve životinje osjećaju strah i zbunjene su novonastalom situacijom.

Kod poplava, najčešće imaju ogrebotine i porezotine od drveća i grmlja koje je potopljeno, ali i od riječnog dna. Manje, slabije životinje, katkada tek okoćene, najvjerojatnije će se utopiti. Ako je hladno, one su pothlađene.

Potresi uglavnom nastaju iznenada te ih ni današnjom tehnologijom ne možemo točno predvidjeti. Ono što je jedino znanstveno dokazano je da samo zmije i žabe, oko 24-72 sata prije potresa napuštaju to područje. Životinje će biti zbunjene, možda se neće „normalno“ ponašati, rane koje će zadobiti, osim ogrebotina i razderotina, su uglavnom rane gnječenja i pritiska jednog dijela tijela od građevine koja se urušila. Tada nastane hemostaza odnosno odumiranje tog dijela tijela. Normalno je da je razlika u pružanju veterinarske pomoći farmskim životinjama i kućnim ljubimcima, jer će se kućni ljubimci lakše oporaviti, a velike životinje s velikim ozljedama najvjerojatnije će završiti u klaonici.

U snježnim mećavama životinje, kao i ljudi, umiru od pothlađivanja tijela, smrzavanja i gladi, ukoliko su dugo izolirane i bez hrane. One instinktivno uzimaju snijeg i led i na taj način nadoknade tekućinu. Od ozljeda nastaju smrzotine, najčešće ekstremiteta, ušiju, kod mužjaka vanjskih spolnih organa, a kod ženskih životinja smrzotine vimena.


104

Kod ekstremno visokih temperatura zraka s povećanim zračenjem i u uvjetima gdje se životinje ne mogu skloniti pod sjenu drveća ili neku nadstrešnicu javlja se sunčanica, dehidracija, površni mjehuri kod životinja ako su bijele dlake ili bez dlaka (vrste pasa i mačaka), krastice i rane različitog intenziteta s poremećajima svijesti.

b) Biološke kataklizme

Pod biološkim kataklizmama ubrajamo epidemije zoonoza, egzotične zarazne bolesti, zarazne bolesti usjeva i biljaka (koje nisu djelo bioterorizma), navale glodavaca, insekata (koji nisu uobičajeni za neko područje) te opozivi prehrambenih proizvoda u većim količinama.

Od epidemija parazitarnih bolesti usjeva (jednu smo aferu imali nedavno u Hrvatskoj) prepoznajemo trovnje aflatoksinom. Toksini, kao prirodni mikotoksini koje proizvode mnoge vrste Aspergillus gljiva, od kojih su najznačajnije Aspergillus flavus i Aspergillus parasiticus. Aflatoksin je toksin plijesni Aspergillus flavus koja se najčešće stvara na kikirikiju, kokosu i kukuruzu. Jedan od najopasnijih toksina i kancerogenih tvari u namirnicama uopće. Postoji više tipova (B-1, G-1) koji se laboratorijskim analizama mogu razlikovati. To je jedini poznati mikotoksin za koji se vodi epidemiološka evidencija radi izravne opasnosti od izazivanja raka u čovjeka. Aflatoksin B-1 je dosada najjača kancerogena tvar u hrani. Rak jetre i aflatoksin su u direktnoj vezi. Kontrola svih sirovina jedina je učinkovita mjera predostrožnosti.

Zajedničko je svim biološkim kataklizmama da izazivaju velike materijalne štete, uništenje velikog broja životinja i usjeva, dovode do smanjenja količine hrane za ljude i životinje te mogu dovesti do gladi ljudi i životinja sa svim posljedicama koje uz glad nastaju.

c) Tehnološke kataklizme

Biološki terorizam

Mogućnost korištenja bioloških agensa od strane pojedinaca ili grupe, motivirane političkim, religioznim, ekološkim ili nekim drugim ideološkim razlogom koji može biti čak i osobne prirode nazivamo biološkim terorizmom. Biološko oružje podrazumijeva organizme ili toksine koji se mogu koristiti za ubijanje, sprečavanje i onesposobljavanje protivnika, a osim što se može proizvesti nalazimo ga i u prirodnom okolišu. Za postizanje toga cilja umjetno se izazivaju epidemije zaraznih bolesti, kao što su: antraks, kuga, kolera, tularemija, rikecioze, velike boginje, sustavne mikoze, razni toksini (botulizam, ricin), mutirani virusi gripe itd.. Namjerno inficiranje životinja ima za svrhu izazivanje oskudice u namirnicama životinjskog podrijetla, a slične aktivnosti mogu se primijeniti i na biljne vrste, što opet utječe na ljude. Zbog svega navedenoga, u sredstva za vođenje biološkog rata, pored patogenih mikroorganizama, spada i više drugih biljnih i životinjskih štetnika pa je zbog toga ranije korišten naziv bakteriološki rat zamijenjen nazivom biološki rat. Sredstva koja se koriste za distribuciju bioloških borbenih sredstava su: mikrobni aerosoli, zaraženi insekti-vektori zaraznih bolesti, zaražene životinje (osobito glodavci), hrana, voda, raketni projektili, mine... Tako recimo jedni od najčešćih bioloških agensa koji se koriste u bioterorizmu su upravo bolesti koje se prenose preko životinja na ljude.

Jedan od najčešćih uzročnika je Bacillus anthracis koji uzrokuje bolest bedrenicu ili antraks (crni prišt ili prostrel). Primarni izvor infekcije su životinje (na infekciju su najprijemljivije koze i ovce, potom goveda i konji, ali i čovjek), točnije izlučevine životinja, sirovine životinjskog podrijetla i hrana i voda zagađene sporama Bacillus anthracis, kao i tlo (iz kojeg spore dospijevaju u hranu – odatle i naziv „bolest tla“). Primarni izvori infekcije su izlučevine bolesne životinje, dijelovi lešina uginulih


105

životinja, kao i sirovine nastale od životinja (koža, dlaka, kosti, krv). Sekundarni izvori infekcije su hrana, voda i tlo zaraženi bakterijom. Iz zaraženog tla, bakterija antraksa tj.njene spore ulaze u travu i sijeno. Antraks također mogu širiti neke muhe i komarci, ali znatno više zaražena krmiva i bolesne životinje. Bacillus anthracis ulazi u organizam preko povrijeđene kože (npr. ogrebotine), kroz dišni trakt (udisanjem) ili kroz probavni trakt (hranom). Čovjek se može zaraziti kroz kožu ili preko kontakta sa zaraženom kožom (npr. remeni, torbe), nakon konzumiranja zaražene hrane ili udisanjem spora pa tako nastaje kožni oblik koji je najčešći crni prišt, (slika 1), plućni antraks, koji je puno opasniji od kožnog. Simptomi u početku sliče simptomima prehlade, koji se pogoršavaju te često završe smrću ili crijevni oblik antraksa koji nastaje konzumacijom zaražene hrane. Spore bakterije su jako otporne, u tlu spore mogu ostati infektivne petnaestak i više godina, a u laboratorijskim uvjetima pedesetak i više godina. Zadnji javnosti poznat primjer korištenja antraksa kao biološkog agensa u bioterorizmu su anonimna pisma sa sporama antraksa koja su 2001. godine usmrtila pet osoba u Sjedinjenim Državama, a 17 njih je bilo zaraženo. Zavladala je velika panika, koja se kasnije proširila i na Europu.

ŠIRENJE BEDRENICE

Zrakoplovom

Teorija: 100 kgbedrenice prosipaneiznad Washington-aubilo bi otprilike130.000 do 3 milijunastanovnika.

Širenje sporaovisi o vjetru i kiši

Putem pisma

U stvarnosti: Spore bedrenicerasprše se kad se otvori pismo

Jeftin način širenja panike, alispore moraju opstati u zrakuda bi bile smrtonosne

•

• •

•

Slika 1. Shema širenja Bacillus Anthracis

Godine 2001. u Hrvatskoj je u vrličkom naselju Podosoju zaseoku Grabićima od antraksa uginulo sedam ovaca. Leševi životinja su spaljeni, a slučajevi zaraze ljudi nisu zabilježeni. Uzrok zaraze je, prema Veterinarskoj stanici Split, kontakt životinja sa sporama antraksa koje su preživjele u zemlji nakon nepravilnog tretiranja leševa životinja uginulih od ove bolesti početkom osamdesetih godina. U Hrvatskoj postoje mnoga mjesta gdje su se prije zakapale uginule životinje, tzv. mrcilišta, u kojima ima mnogo zakopanih životinja koje su prije 80 ili 100 godina uginule od antraksa, posebno u Posavini.

Prema informacijama Ureda za tehnološke procjene američkoga Kongresa kada bi nad Washingtonom bilo izbačeno stotinu kilograma spora bedrenice, umrlo bi od 130.000 do 3.000.000 ljudi. Najnoviji slučajevi oboljenja ove bolesti kod Amerikanaca i komentari po medijima oko moguće veze pojave bolesti s terorizmom uzrokovale su neviđenu paniku u SAD-u.

Hrvatska država danas ima na snazi Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje bedrenice kod životinja, po kojem se vrlo rigorozno preventivno čini sve da se bedrenica kao stočna bolest ne


106

pojavi. Primjerice, područje bedrenice podrazumijeva geografsko područje u kojem je u posljednjih 20 godina ustanovljen barem jedan pozitivan slučaj kod životinja. Preventivno se goveda i ovce u ovakvim područjima vakciniraju svake godine do 30. travnja i ova bolest se tretira kao zarazna bolest životinja koja se sprečava, otkriva i suzbija po Zakonu.

Slika 2. Kožni oblik antraksa ( „crni prišt“)

Nespecifična profilaksa podrazumijeva suzbijanje odnosno sprečavanje širenja antraksa neškodljivim uklanjanjem leševa, izbjegavanjem nabave hrane koja potiče iz bedreničnih distrikata, kao i izbjegavanje napasivanja životinja u tim područjima. Specifična profilaksa ili imunoprofilaksa podrazumijeva primjenu vakcine protiv antraksa.

Slika 3. Izgled bolesnika s velikim boginjama

Još jedno potencijalno i opasno terorističko oružje su upravo Velike boginje koje spadaju u najsmrtonosnije bolesti s kojima se suočilo čovječanstvo. Postoje: a) velike boginje (variola major), obična, najčešća vrsta koja se javlja, a karakterizira je obilan osip, visoka temperatura te je smrtnost visoka; b) male boginje (variola minor) kod koje je smrtnost puno niža. Virus boginja je iskorijenjen, ali se još koristi u laboratorijskim istraživanjima. Bolest se može prenijeti direktnim kontaktom sa zaraženim tjelesnim izlučevinama ili kontaminiranim predmetima, kao što su posteljina ili odjeća. U umjerenom klimatskom pojasu ovaj virus se vrlo lako širi aerosolom u periodu od prosinca do travnja


107

i mogao bi dovesti do eksplozivnih epidemija. Tim više što što populacija mlađa od 25 godina posve neimuna (nije cijepljena), a stariji vjerojatno imaju niski ostatni specifični imunitet.

Poznato je da su se u 18. stoljeću, u Americi, u borbi za neovisnost, borili Englezi (crveni mundiri) protiv Amerikanaca i Francuza (plavi mundiri). Svaka strana je imala svoja indijanska plemena koja su se borila na njihovoj strani. Da bi smanjili borbenu jakost Indijanaca na francuskoj strani, Englezi su im poslali deke zaražene virusom malih boginja, koji ih je desetkovao. Zbog neimunosti većine mlade populacije, moguće da bi to bilo moguće oružje neke terorističke grupe. Postoje 2 laboratorija u svijetu u kojima se uzgaja virus malih boginja i oni su u SAD-u i Rusiji. SAD je objavio opća upozorenja protiv malih boginja (slika 4.).

Slika 4. Objava upozorenja na simptome malih boginja

S druge strane, bioteroristički akt se može izvesti i unosom hrane u organizam. Tako je 1984. u Dallasu (SAD) jedna religijska skupina zarazila hranu u 10-ak restorana Salmonellom typhimurium. Bakterijsku su kulturu proizveli u kućnoj radinosti uz pomoć hladnjaka, inkubatora i nešto laboratorijskog posuđa te je uporabili poprskavši hranu u restoranima. Rezultat je 751 osoba zaražena vrstom S. typhimurium s klinički manifestnim gastroenteritisom, a smrtnih slučajeva na svu sreću nije bilo. Ovo je primjer kako se u svrhe bioterorističkog akta mogu uporabiti različiti mikroorganizmi, pa i ako nisu smrtonosni, jer je cilj takvog napada i psihološko djelovanje.

Na prostorima Republike Hrvatske za vrijeme Domovinskog rata susreli smo se s fenomenom u području bioterorizma - polimernim predivom ili tzv. paučinom. Tvar su ispuštali, prema izjavama očevidaca, neprijateljski zrakoplovi, a na tlo je prispijevala u vlaknastoj formi. U novinskim, stručno znanstvenim i drugim izvješćima dodijeljena su joj različita imena kao “paučinasta materija”, “umjetna paučina”, “paučinasta tvar”, “hrvatska paučina” (Croatian Cobweb), u kojima je svima zajednička riječ “paučina”. Rezultati analiziranih uzoraka “paučine” potvrdili su da nije bila biološki kontaminirana izuzevši statistički neznatan broj bakterija i plijesni koje su bile slučajna zračna kontaminacija prilikom padanja “paučine” iz zrakoplova. Izuzetak su ipak bile paučine s lokaliteta Grubišno Polje i Zagreb - Jarun. Istraživanja su pokazala da su te “paučine” kompleksni biološko sintetički sustav sastavljen od tri komponente: najlona, želatinozne tvari (mješavina polisaharida i proteina) i mikroorganizama smještenih u samoj unutrašnjosti polimernih vlakana.


108

Postoje i međunarodni sporazumi o korištenju biološkog oružja. Prvi je iz 1925. u Genevi, gdje je donesen Protokol o zabrani korištenja, ali ne i istraživanju, produkciji i posjedovanju te Konvencija iz 1972. o upotrebi biološkog oružja koju je potpisalo preko 100 država. Konvencija je još uvijek na snazi, a temelji se na tome da se biološko oružje neće nikad razvijati, proizvoditi, čuvati ili prodavati za neke druge od mirovnih namjera te će se raditi na razmjeni informacija, opreme i materijala bioloških agensa isključivo za mirovne svrhe. Upotreba biološkog oružja u terorističkim akcijama je realna mogućnost, a rezultat takve upotrebe su masovne ozljede velikog broja ljudi. Preventivni rad je potreban na nivou države i društva kako bismo mogli reći da smo adekvatno pripremljeni na odgovor mogućem bioterorističkom napadu. Kliničke značajke bioloških agensa moraju biti poznate javnozdravstvenim ustanovama i zdravstvenim djelatnicima.

Postoje i taktični uređaji za otkrivanje bioloških agensa, a to su integrirani sustavi otkrivanja biološkog oružja (BIDS) i portalni uređaji za detekciju (ACTD). Postoje i zaštitne mjere: filter maske koje dobro prianjanju i koriste se u trenutku izlaganja, rukavice od lateksa te opće mjere zaštite i sanitarne mjere koje pružaju dovoljnu zaštitu pri tretiranju pacijenata u izolaciji.

Odgovornosti nacionalne razine moraju uključivati: izradu strategije nadzora, izvješćivanja i raspodjele zadaća, posjedovanje zaliha cjepiva i/ili lijekova, razvoj planova cijepljenja, razvoj planova liječenja, tehničku pomoć uključujući naprednu laboratorijsku potporu i potporu timova s terena, koordinaciju s regionalnim službama, međunarodnu suradnju, koordinaciju o pitanjima javne sigurnosti između nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti te suradnju s medijima.

Od ostalih mogućih bolesti, koje bi mogli izazvati bioteroristi su ptičja gripa, za čiji virus se još nije sigurno utvrdilo da je prešao s čovjeka na čovjeka, human papiloma virus, koji je jedan od uzročnika neplodnosti i karcinoma te Morgelleus sindrom. U SAD postoje javna upozorenja.

Slika 5. Upozorenje protiv određenih bolesti

Nestanak struje

Dva dana prije obljetnice 9/11, 5 milijuna ljudi u dijelovima država Arizone, Kalifornije i Novog Meksika ostalo je bez struje. Nastao je kaos u saobraćaju, jer semafori nisu radili, a u Kaliforniji je zaustavljen rad nuklearne elektrane. Vatrogasci su spašavali ljude koji su ostali u liftovima, otkazani su letovi i operacije, zatvorene škole. Dužnosnici su izjavili da je dalekovod između Arizone i Kalifornije ispao iz pogona. Nestanak struje je bitan na velikim farmama nesilica i druge vrste peradi i kunića


109

jer se sve kontrolira putem računala (temperatura i vlaga u prostoriji, dostava hrane i vode, čišćenje objekta, skupljanje jaja konvejerima), u mrijestilištima riba (temperatura vode, količina hrane) te na velikim farmama mliječnih goveda (izmuzivanje goveda).

d) Rat

Preživjeli smo ga ne tako davno. Osim ljudskim gubitaka, koja se ne mogu financijski procijeniti, gubici u stoci, poljoprivredi i industriji su preveliki, ali veliki su materijalni troškovi posljedice rata, kao obnove poljoprivrede i industrije, liječenja ljudi, oporavka prirode. Oporavak stočnog fonda, uz veliku pomoć države i u najidealnijim uvjetima traje godinama.

PrijedlogBudući da se mnoge države pripremaju za posljedice mogućeg bioterorističkog napada,

stanovništvo treba stalno podsjećati da prijavi moguće simptome svom obiteljskom doktoru i svom veterinaru, dizati svijest putem medija. Posebno treba educirati ljude da uoče simptome na sebi i svojim životinjama te promjene na svojoj hrani i hrani za životinje. Sustavnim obaviješćivanjem i edukacijom spriječiti će se panika, a simptomi će se uočiti na vrijeme.

Literatura:

1. Glenda Dvorak, Brittany Williamson - ALL-HAZARDS PREPAREDNESS FOR RURAL COMMUNITIES, A guide to help rural agriculture communities prepare for threats to their families, farms, animals and businesses, The Centre for Food Security and Public Health, Iowa State University, 2010

2. Gary Vroegindewey, DVM, MSS, Diplomate, ACVPMGary - Animal Welfare in Disaster - Virginia Maryland Regional College of Veterinary Medicine

3. Janet Edwards, Martin Gustafssan, Barbo Näslund Landemark, Handbook for Vulnerability Mapping; Swedish Rescue Services Agency, ( studeni 2011)

4. Vučemilović A. NOXIOUS AGENTS IN MODERN WARFARE AND TERORRISM; Arh High Toksikol 2010; 247-256.


111

Niko Fabris, dipl. ing. građ., e-mail: [email protected]

DUZS - Sektor za civilnu zaštitu, Nehajska 5, 10000 Zagreb

NEDOSTATAK KOPNA NA ZEMLJI – LAKO PREDVIDIVA KATAKLIZMA ODRŽIVOSTI

SAŽETAK: Ovaj rad mi je omogućio da zavirim u neizrecivo i ne tako beskonačno. Ne znam zašto se ljudi tijekom zadnjih 50 godina silno boje te spoznaje.

Spoznaje da u će skoro vrijeme, neće to biti baš sutra, mada bi se to moglo reći, obzirom na ljudsku povijest, stanovništvo Zemlje ostati bez resursa kopna, tj. tla.

Kako to i zbog čega. Paradoks je u tome da se brinemo o onome čega ima i što se može obnoviti, tj. o obnovljivom, a ne o onome što nemilosrdno trošimo kao da ga ima u izobilju, a u stvarnosti ima ga u ograničenim količinama i neobnovljivo je. Iskreno se nadam da ćemo to shvatiti na vrijeme, prije nego što kopno, tj. tlo zaprijeti da će rasuti temelje opstanka čovječanstva kao vrste na planeti Zemlji.

Kopno, tj. tlo je moćan resurs održivosti jer je blizanac opstanku. Opstanak i kopno jednaki su i suprotni, kao yin i yang. Jednako su paradoksalni i uznemirujući, pitam se zbog čega. Ako mislimo da smo danas bogati resursom kopna, već sutra se to može preokrenuti i možemo postati siromasi.

Sukobi oko kopna tako su često i nemilosrdno potresali ljudsku povijest još od Aleksandra Velikog, pa Rimskog Carstva, otkrića Amerika i Novog svijeta, a u novije vrijeme I. i II. Svjetskog rata te do današnjih dana svima nama dobro poznatih.

Resurs kopna i ono što u sebi sadrži nalazilo se u srcu sukoba Istoka i Zapada, razvijenog „sjevera“ i nerazvijenog „juga“, bio je okosnica ratova između „razvijenih“ i „nerazvijenih“, u konačnici između bogatih i siromašnih. Onih država koje kopna nemaju, ili misle da ga imaju malo, do onih država koje imaju mali broj stanovnika, a kopna kao resursa imaju u velikim količinama.

Tijekom svoje povijesti, kopno je uvijek svojim resursima pobjeđivalo protivnike, koji ga nisu imali, a u današnje doba kopno je postalo strateški resurs sam po sebi prouzročen eksponencijalnim rastom stanovništva u svijetu. Za sada je na tapeti ogromna i nemoćna Afrika, a tko je poslije nje?

Stoga, skora budućnost ili bolje rečeno sadašnjost već, traži na globalnoj razini iskorak u donošenju demokratske odluke kako ćemo i na koji način koristiti kapacitete jednog od najvažnijih strateških resursa – kopna, kojeg imamo u zadanim i ograničenim količinama.

Na kraju, u ovom radu nastojim temeljem poznatih i priznatih ulaznih parametara, a pomoću Kartezijevog koordinatnog sustava, geometrijskom interpretacijom predvidjeti trenutak ili vremenski period kada će pitanje kopna tj. tla na vremenskoj crti budućnosti, ako se ništa ne poduzme, potaknuti kataklizmu i posljedične globalne krize održivosti planeta Zemlje.

Ključne riječi: kopno, opstanak, bogati-siromašni, strateški resurs, sukobi, kataklizma, održivost

Nedostatak kopna na Zemlji – Lako predvidiva kataklizma održivosti

112

Scarce Land on Earth – Easily Predictable Sustainability Disaster

ABSTRACT: The paper enabled me to glimpse into the inexpressible and not all that endless. I cannot comprehend why people have been afraid of this cognition for the past fifty years. The cognition that the Earth population will run out of one resource – land, that is soil, in near future, not exactly tomorrow although true enough taking into account the course of human history.

How is it possible and why? The paradox lies in the fact that we worry too much about what is there and renewable and not about that which we spend lavishly, which is scarce and nonrenewable. I sincerely hope that we will understand in time, before the land (soil) shatters foundations of human survival on Earth.

Land is a powerful sustainability resource because inseparable from survival. Land and survival are equal and opposite, like yin and yang. They are equally paradoxical and alarming. I wonder why. If we think that we abound in land today, tomorrow all can turn upside down and we can end up lacking it.

Conflicts involving land have frequently and mercilessly traumatized human history, since Alexander the Great, to Roman Empire, to discovery of America and the New World and in recent history in World Wars down to contemporary history known to all of us.

The land resource with its essence has always been at center of all conflicts between East and West, between “developed North” and “underdeveloped South”, between “developed and “underdeveloped” and finally between the rich and the poor. From countries lacking or claiming lack of land to scarcely populated countries abounding in land.

Throughout the history land has always conquered its land-lacking rivals through its resources. Nowadays it has become a strategic resource caused by exponential growth of the world population. Now it is huge and defenseless Africa. Whose turn is it next?

This is why the near future, or should we say the present, requires a step forward at global level in decision making terms as to how we are to use capacities of one of the most important strategic resources – land, which is available only in given and limited quantities.

Finally, on the basis of common and recognized input parameters and by means of Cartesian coordinate system and geometric interpretation, the paper will attempt to forecast the moment or a period on the timeline of the future when the issue of land (soil) will provoke a disaster and subsequent global sustainability crises on Earth.

Key words: land, survival, rich-poor, strategic resource, conflicts, disaster, sustainability

1. Rat kao UvodU robovlasničkom društvu gospodarstvo se zasniva na iskorištavanju roba, koji je njegovo osnovno

oruđe i ne može se razvijati bez stalnog priljeva novih robova. Zbog toga, robovlasnička država ih nabavlja prvenstveno ratom: pokoravanjem okolnih plemena koja još nemaju državnu strukturu i organizaciju, ratovima s drugim robovlasničkim državama, kojim se u slučaju pobjede pribavljaju ne samo robovi već i drugi ratni plijen i proširuju kopnena i morska teritorija. Ti ratovi su često uzrokovali ustanke i pobune robova (prvi, drugi i treći robovski rat). Pripadnici vladajuće klase međusobno se bore oko vlasti, moći i bržeg bogaćenja te uzrokuju građanske ratove. U vrijeme stvaranja robovlasničkih država najveći se dio čovječanstva još uvijek nalazio na niskom stupnju razvitka, pa su i vojske bile male a oružje jednostavno.


113

Još u antičkom dobu, grčki filozofi idealisti su tvrdili da je rat „prirodno stanje duha“ (Platon) i „prirodan način stjecanja imovine“ (Aristotel). Objema tezama su se pravdali ratovi robovlasničke klase i predstavljale su izraz njenih interesa. Iako uzrok svih ratova nije nužno samo ekonomske prirode, materijalni čimbenici uvijek pogoduju ratovanju i primarni su ciljevi.

Platon iz toga zaključuje „Želimo li imati dovoljno zemlje za gradnju i ispašu, moramo uzeti dio susjedovog posjeda. A tada, morat ćemo ratovati“. Za postizanje krajnjeg cilja, sredstvo je uvijek rat.

Europska povijest država proizašla je iz beskrajnog niza ratova te smo skloni povjerovati da se na Zemlji narodi jedni prema drugima odnose ratnički. Međutim, ima nekoliko naroda koji ne poznaju rat, primjerice Eskimi. Sigurno je tome razlog stoga što u ledenoj pustinji u kojoj žive i nema nekih razloga za pretenzije prema vlasti i teritoriju – kopnu. Isto tako, različite skupine tog naroda nema ono nešto više ili bolje od drugih. Ustvari svi imaju isto ili nemaju ništa. Oni rat u smislu oružane borbe i međusobnog ubijanja ne poznaju, a to zasigurno dokazuje činjenicu da rat nije nešto općeljudsko i zadano, samo do kada. Možda oni sami neće ratovati, ali danas postoji velika vjerojatnost da će drugi narodi ratovati zbog njihovog i na njihovom teritoriju.

Rat je proturječan, užasan je samo po one koji su izgubili, a za pobjednike bez obzira na stradanja i žrtve ne predstavlja samo užas, nego obećavajuću priliku. Obećava ono što pobjednik nema ili mu nedostaje, a to su prostor tj. kopno, kultura, znanje, ljudi i sredstava, a s time dobiva lovorike, slavu i čast. U tome, trebalo bi pomno proučiti isplativost rata, a onim podanicima koji su ratovali to se nikada nije isplatilo, čak ni kada je rat dobiven.

Tijekom povijesti mnogi su narodi i države nestajali u ratovima ili osvajanjima, ali jednako su tako nastajale nove države ili se širile postojeće. Osim toga, a govorim iz proživljenog iskustva, nikako ne smijemo smetnuti s uma da osnivanje svake nove države uglavnom započinje nasiljem i svaka se država temelji na nasilju.

Koje god carstvo ili državu promotrili – nastala je u ratovima, od pradavnih vremena do danas. Od kineske dinastije Longshan (2500. pr. Kr. – 1800. pr. Kr.), perzijskog Medijskog Carstva - prvo Iransko Carstvo (8. - 6. stoljeće pr. Kr.), građanskog rata između južnih i sjevernih država Amerike, Francuskog kraljevstva i stogodišnjeg rata ili Njemačkog carstva začetog u ratnim sukobima s Francuskom.

U feudalizmu države su vodile ratove radi porobljavanja i pljačke, kopnenog i morskog proširenja, stjecanja novih posjeda i iskorištavanja kmetova. Među najveće ratove ovog karaktera spadaju ratovi franačke države pod Karlom Velikim, turska osvajanja itd. Ciljevi tih ratova su imali i dinastičko obilježje, kao npr. Stogodišnji rat.

Ironično je, ali načini razvoja ratovanja bili su pokretači razvoja civilizacije, istodobno rušilački i stvaralački. Sinergijski učinak je duhovni i materijalni napredak od najranijeg doba.

Kolonijalni ratovi u vrijeme feudalizma vodili su se među zemljama koje sve do početka ratovanja nisu imale nikakve veze jedna s drugom. Kolonijalni su ratovi osvajački ratovi kojima je za cilj osvojenu zemlju apsolutno uzeti pod svoje vlasništvo. Takvim su se ratovima drugima koji žive daleko od nas željela oduzeti zemlja i njezina bogatstva. Ako procijenimo da će rat uspjeti, imat ćemo koloniju. Pokretačima rata to je zvučalo dobro i svrhovito, ali u suštini, nije bila riječ o ničem drugom, nego o pljačkama i osvajanjima na globalnoj razini. Ti ratovi uglavnom su bili unaprijed dobiveni jer su razlike u tehnološkom i organizacijskom smislu bile ogromne. Snažne i moćne države su od pamtivijeka preferirale ratove jer su s jedne strane bili neriskantni, a s druge enormno profitabilni. Prisjetimo se opisanog „otkrića“ Novog svijeta, koji su izvršile Španjolska i Portugal u 15. i 16. stoljeću. Postrojbe osvajača „konkvistadora“ predvođene križem i svetom vodom bile su u misiji preobraćenja postojećih uljuđenih i miroljubivih naroda te time krčile svoj put kroz Novi svijet,


114

naravno sve zbog pohlepe i bogaćenja. Cijena preobraćenja za tamošnje domicilno stanovništvo plaćena je veoma skupo. Zvali mi to kako hoćemo, ali stoji činjenica da je tijekom pedesetih godina šesnaestog stoljeća (od 1500.-te do 1550. godine) populacija domorodačkog stanovništva smanjena sa 80 na 10 milijuna. U današnjem izričaju to preobraćenje zvalo bi se „genocid“, mada taj pojam danas ne egzistira u europskoj kolektivnoj svijesti.

Vidjeli smo da uzroke građanskih ratova koji već desetljećima potresaju Afriku nalazimo u europskome kolonijalizmu u 19. i 20. stoljeću, zbog kojeg je taj kontinent toliko propatio i ispašta još dan danas. Nijedan kontinent nije međudržavnim i građanskim ratovima pogođen kao Afrika. Kao zadnje primjere sjetimo se „arapskog proljeća“ 2011. godine u Tunisu, Egiptu i Libiji. Ipak, slika Afrike kao ratničkog kontinenta nije točna. Velika većina od pedeset država živi u miru, premda se taj mir često održavao diktaturom i pljačkom vlastitih naroda. No čak i u okvirima optimističnih scenarija, Afrika će ostati najveći izazov.

Tijekom hladnog rata XX. stoljeća, velesile su podržavale afričke vladajuće elite i to čak i velikim kontigentima oružja, kako bi osigurale utjecaj na kontinentu te time osigurale rudna bogatstva u južnom Sudanu, Nigeriji, Libiji, Tunisu, Egiptu, Angoli, Sijera Leoneu, Liberiji i Kongu. Time su u krajnjoj liniji samo pridonijeli samouništenju Afrike. Prekidom hladnog rata i dominacijom jedne svjetske velesile, afričke diktature srušile su se kao kule od karata. Ravnoteža koju su izvana bile uspostavile Amerika i Rusija nestala je preko noći. Afrička se politika raspala na svim razinama.

Nedavno, u zambijskoj prijestolnici Lusaki, tadašnja američka državna tajnica Hillary Clinton upozorila je na mogućnost novog kolonijalizma u Africi koji provode strani investitori i vlade zainteresirane samo za iscrpljivanje prirodnih resursa tog kontinenta radi vlastitog bogaćenja te decidirano izjavila; „Ne želimo gledati novi kolonijalizam u Africi“.

Isto tako i Tina Joemat-Petterson, ministrica poljoprivrede, šumarstva i ribarstva iz Južne Afrike, na konferenciji UN-a o klimatskim promjenama (UN FCCC - United Nations Framework Convention on Climate Change) u Durbanu (Južnoafrička Republika), je upozorila da se Afrika susreće s novim oblikom kolonizacije i da se novi oblik kolonizacije događa u Africi. Navela je primjer novoosnovane države Južnog Sudana, gdje je blizu 40% zemljišta već prodano strancima koji dolaze sa svojim radnicima, dovode vlastitu opremu, svoje sjemenje i iskoriste tlo zemlje domaćina, a zatim odlaze i ostavljaju vrlo malo iza sebe ili ostavljaju potpuno osiromašeno zemljište. Domicilno stanovništvo će učiniti sve da se riješe siromaštva i ono što se događa na kontinentu je da strancima prodaju prvoklasna poljoprivredna zemljišta i prvoklasne šume. Na kraju je dodala: “Vidjet ćete da neka druga država ili vlada na drugom kontinentu, kupuje zemlju. Ako je ta zemlja pošumljena, ubit će šumu i saditi hranu za svoju zemlju. Domaćin, afrička zemlja, strašno pati. To je novi oblik kolonizacije koji se događa u Africi. No, mnogi ne vole da se to tako nazove”.

U izvješću UN-a za hranu i poljoprivredu, Organizacija FAO iz 2009, naveden je podatak o gotovo 2,5 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u samo pet sub-saharskih država koje su kupili ili unajmili stranci u prethodnih pet godina. Kina, ali i Indija, Južna Koreja, naftom bogate zemlje Zaljeva i zapadne tvrtke uključene su u tu praksu i žele na taj način osigurati izvore hrane i bio-goriva, ali i iskoristiti povoljnu investicijsku klimu u Africi. Moramo se upitati je li na snazi komadanje žrtve, jer je taj kontinent naveden u svim nacionalnim strategijama moćnih država svijeta, od energetskih, gospodarskih do poljoprivrednih.

Stoga, da bi se u skoro vrijeme smanjio opseg ljudske patnje ne samo u Africi, moramo djelovati sada, jer vremena nemamo. Vrijeme se razbija, odnosno nema ono isto značenje ni učinak kao do sada. Da se malo i našalim (a osobno imam psa pekinezera) u ovom tmurnom razmišljanju dolaze


115

nam tzv., pasje godine koje prate svu bio-održivost te iskorištavanje resursa. Što mislim pod time? Mislim na to da kad je psu (u ovom slučaju mome) 3 godine, onda tu njegovu starost pomnožim sa 7 i govorim da je to 21 godina ljudskog života.

Uz današnje propadanje bio-održivosti te tempo iskorištavanja zemljinih resursa, jedna izgubljena godina – primjerice u zauzimanju i iskorištavanju kopna u bilo kojem obliku – ravna je sedam izgubljenih godina.

Moramo djelovati brzo jer je ovo vrijeme mračnije i od vremena uoći II. Svjetskog rata, 1938. godine. Svjetsko stanovnišvo trenutno od 7,75 milijardi ljudi nema nikakvih šansi za preživljavanje u takvom broju, a osnovni uvjeti života na Zemlji bez postojećih prirodnih resursa dodatno će sve pogoršati.

Zbog toga, jedina dva otvorena pitanja skore budućnosti koja preostaju jesu: koji će oblik neizbježnog trvenja poprimiti te kako, gdje i kada.

Raspodjela resursa i njihovi vlasnici

Nejednakost u raspodjeli kopna je nesumnjivo evidentna. Zbog čega? Koji su to povijesni uzroci postojali, da su posljedice bile tako dramatično različite? No danas se čini još važnije i dramatičnije pitanje, tko su vlasnici tog kopna i kako su ga uopće stjecali kroz povijest. Jer vidjet će se na kraju da će se oko tog i još nekih važnih pitanja lomiti koplja opstanka čovječanstva danas, a napose u budućnosti.

U kratkom pregledu moramo se vratiti unatrag da istaknemo osnovne postavke na koji se je način stjecalo ogromno vlasništvo nad zemljom, koje je uvijek bilo vezano uz rod i porodicu, ratove te nove ideje društva koje su utjecale na političko ustrojstvo koje je igralo važnu ulogu u raspodjeli te zemlje – kopna, od najranijih epoha do dana današnjeg.

Oslobođenjem kolonijalnih područja nije ni izdaleka svanula nova globalna era razumijevanja među ljudima, ostvarenje ekonomskog prosperiteta i napretka, dapače. Umjesto toga, kao feniks izranja jedno “Novo carstvo” sa svojim neupitnim vladarima iz sjene, oligarhijskim korporacijama koje su u privatnom vlasništvu malog broja ljudi. One se nastoje dokopati svih zajedničkih ili javnih resursa. Državnih kolonija više nema ili ih ima jako malo, ali ih ima od strane tih korporacija. Znamo da je počelo s naftom, ali je problem što ne znamo sa čime će i kako završiti.

2. Nafta – Globalni Travelers ček koji tek stiže na naplatuTemeljem nafte ustrojavali su se posebni odnosi pogotovo između Velike Britanije i Sjedinjenih

Američkih Država, uspostavljeni nakon Mirovne konferencije u Versailiesu iz 1919. godine. Te dvije države objedinile su moć nafte i međunarodnih bankarskih institucija u jedan od najpogubnijih vidova političke i korporativne hegemonije u povijesti svijeta. Uspostavljaju jedan novi svjetski poredak oblikovan oko nevidljivih niti strateške kontrole nad naftom, a kasnije i nad ostalim resursima.

Kontrola nad svjetskim tokovima nafte anglo-američkih političara i oligarhijskih korporacija došla je u pitanje kada je znanstvenik M. King Hubert prvi put istaknuo 1956. svoju teoriju vrhunca poznatiju pod “Hubertov vrhunac”, kojim se definira trenutak kad su izvori nafte crpljenjem dosegli vrhunac i krenuli silaznom putanjom. Hubert je 1956. godine predvidio da će vrhunac iskorištenih zaliha za SAD biti dosegnut 1970., a 2002. – 2004. za Zemlju. Bio je vizionar koji se usudio predvidjeti završni čin drame o nafti.


116

Polazio je od činjenice da je ukupna količina sirove nafte na Zemlji konačna te je uzimajući u obzir tadašnju proizvodnju nafte kao i tada poznate rezerve izračunao točku maksimalne svjetske proizvodnje sirove nafte.

Hubbert je pokazao da za svaki konačni sustav (uključujući i smanjivanje svjetskih zaliha nafte) vrijede tri jednostavna pravila koja opisuju njegovo trošenje tj. iscrpljivanje, a to su:

a) proizvodnja počinje od nule (0),b) proizvodnja raste do maksimuma koji se potom više nikada ne može nadmašiti (max.),c) nakon što je maksimum dostignut, proizvodnja se smanjuje sve dok se resurs potpuno ne

iscrpi (0).Od vremena pronalaska nafte u Titusvilleu (Pennsylvania, USA), gdje je u kolovozu podignuta

prva bušotina 1859. od strane Edwina L. Drakea, ljudi su iz Zemlje iscrpli polovicu od 2.000 milijarde barela nafte. Trenutno se svjetske rezerve nafte ugrubo procjenjuju na otprilike 1.075 milijardi barela, što bi nam trajalo (prema najoptimističnijim procje nama naftne industrije) otprilike 37 do 45 godina i to pri sadašnjoj stopi po trošnje od 27 milijardi barela nafte u godini. Naftna kriza počela je 1974. godine. sastankom OPEC-a u Beču i embarga na naftu (dakle Hubert je pro mašio za samo 4 godine).

A poslije vrhunca, prijeći na drugu stranu proizvodnje nafte znači samo jedno – nikada više narodi svijeta u budućnosti neće iscrpiti toliko nafte koliko su crpili na vrhuncu, a činjenica je da se eksponencijalni rast stanovništva nastavlja, kao i rast na svim poljima: usluge, prodaje, izgradnje,... (sami nastavite nabrajanje).

Vrhunac svjetske proizvodnje nafte bezprizorna je kriza koja će razoriti nacionalne ekonomije, svrgnuti demokratske vlade i one druge, izmijeniti nacionalne granice, izazivati vojne sukobe te osporiti nastavak civiliziranog života kakav poznajemo. S obzirom da smo se dugo i teško penjali prema vrhuncu, silazak s njega neće biti baš glatko prizemljenje, prije ćemo ga nazvati tresak.

Slika 1. Količinska vrijednost svjetske proizvodnje sirove nafte u XX. stoljećuIzvor: http://physics.ius.edu/~kyle/E/Reserves.html)


117

Svjetski autoriteti za naftu (udruženja za proučavanje nafte, same naftne kompanije, glavne bankarske investicijske tvrtke koje opslužuju naftnu industriju, priznati profesori emeritusi geologije, centri za istraživanje zaliha nafte i dr.) upozoravaju da smo vrhunac svjetske proizvodnje prešli između 2005. i 2008. godine (Slika 5.). Točan datum nemoguće je odrediti iz poznatih razloga (rutinskim procjenjivanjem, postizanja bolje cijene, korištenjem količinskih povlastica na međunarodnom tržištu i dr.), već njega vidimo kao „pogledom u retrovizor“, nekoliko godina pošto se doista dogodi, jer potrebno je mnogo vremena da se prikupe i obrade svi parametri.

Kako je moguće da se takova katastrofa dogodila, a civilizirano i obrazovano stanovništvo u slobodnim zemljema, sa slobodnim medijima i transparentnim institucijama je ne vide i nisu informirani o njoj. Osobno nisam čovjek koji vjeruje u zavjere i mislim da su se one tijekom povijesti događale, ali gotovo su uvijek bile vrlo male i ograničene na male krugove pojedinaca. Međutim, zbog ozbiljnosti situacije, propitkujemo se je li ona stvarno na djelu ili je u pitanju kolektivna zabluda današnjeg čovjećanstva, tj. trans, koje je odnjegovano i stasalo u mediju komfora i lagodnog života. Nepriznavanjem činjenice da nafte još ima vrlo malo, jedino je moguće stavljanjem lika „smješka“

na cijelu situaciju, bojim se samo do kada će isti imati usta okrenuta prema gore.

Pogledajmo koje su države vlasnici i u kojim postocima raspolažu najvećim rezervama nafte u svijetu: Saudijska Arabija 25%, Irak 11%, Ujedinjeni Arapski Emirati 9%, Kuvajt 9%, Srednja i Južna Amerika 9%, Iran 8%, Afrika 7%, Sjeverna Amerika 6%, zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza 6%, Pacifička Azija 4%, Europa 2%, i Libija 2%.

Očito je da putni čekovi dolaze na naplatu. Usljed zahuktavanja industrijske revolucije i njezine blagodati koju smo uživali zadnjih 50-tak godina populacijske eksplozije, veličanstvene tehnološke pobjede nad nestašicom hrane sa „zelenom revolucijom“ u prinosima poljoprivrednih dobara, produženju životnog vijeka stanovnika usljed veće higijene i medicinskih dostignuća, usisavanje rastuće populacije iz ruralnih sredina i njezino raspoređivanje u procvjetale megapolise, te očite Zemljine sposobnosti da prihvati sve novopridošle i kasnopridošle na ovaj svijet, zakucala je čini se posljednji čavao u lijes odživosti.

Naplata će doći u obliku planetarne gladi, bolesti, globalnog zatopljenja, oskudice pitke vode, nestanka vrsti, međunarodnih vojnih sukoba, kontrole rađanja i nečeg što u zadnje vrijeme dolazi poput tsunamija – terorizma. Kojim će redom oblika naplata ići, nije uopće bitno znamo li je unaprijed.

3. Hrana – neće je biti za svih ili gladni sitim neće vjerovati Što je s ostalim neobnovljivim i strateškim resursima na zemlji? Američka istraživačka institucija

New England Complex Systems Institute (NECSI - posvećena unapređenju proučavanja složenih sustava, Cambridge, država Masachutess) objavila je 2008. godine geopolitičko predviđanje da će od kraja 2013. početi prve svjetske pobune zbog nestašice hrane.

Pogledajmo koliko su, samo nešto manje do 6 mjeseci do ostvarenja ‘proročanstva’, ovakve pretpostavke bile realizirane.

Sir John Beddington je kao glavni znanstveni savjetnik Vlade Velike Britanije i profesor na Imperial College u Londonu prije par godina istaknuo da se osim sa problemom rasta broja stanovnika, susrećemo i sa težim dosegom zaliha hrane i problematičnost izvora vode, što će, po njegovim riječima u konačnici formirati oluju pobuna zbog oskudice. NESCI Institut je na temelju tih riječi i vlastitog mišljenja razvio složenu studiju iz koje su proizašli zaključci da će ratovi za hranu uskoro biti svakodnevica. Marco Lagi, jedan od rukovoditelja projekta u NESCI-u, predvidio je pomoću grafikona „Indexa cijene hrane“ da siromaštvo, nezaposlenost i socijalna pravda zajedno


118

mogu biti čimbenik koji će pritisnuti okidač za nemire diljem svijeta. Kada ta vrijednost dosegne točku kulminacije, društveni neredi će u početku izbijati u najpogođenijim državama diljem svijeta. Autori su uspjeli dokazati u svojoj studiji „Prehrambena kriza i politička nestabilnost u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku“ kako cijene hrane imaju izravnu poveznicu na točke nemira i prevrata, čega smo i sami bili svjedoci 2011. godine, a i dan danas.

Slika 2. Globalna potrošnja kopna – tla za poljoprivredu u XX. stoljećuIzradili: N. Fabris - A. Antolović (DUZS)

Postoji izreka „svako društvo je samo tri obroka od revolucije“. Ako je hrana nedostupna, strah od gladi ljude dovodi do krajnosti, navodi Lagi, uz razmišljanje kako visoke cijene hrane ipak neće biti jedini razlog nemira. No naravno, bit će jedna od važnih varijabli.

Sir James Wolfensohn, predsjednik Svjetske banke (1995-2005), inače organizacije „zadužene za pružanje financija i savjeta državama u cilju ekonomskog razvoja i eliminaciju siromaštva“, na sastanku svjetskih središnjih banaka u Hong Kongu 25. rujna 1997. naglasio je da se više od tri milijarde ljudi (skoro polovica tadašnje svjetske populacije) svim silama trudi preživjeti s manje od 2 dolara na dan. Na kraju sastanka izjavio je “Živimo na tempi ranoj bombi i ako ne djelujemo sad, mogla bi eksplodirati našoj djeci u lice“. Očito je da tad nisu djelovali.

Pretpostavlja se da danas blizu 1 milijarde ljudi dnevno na Zemlji ne unese dovoljne količine namirnica, a broj tog dijela svjetske populacije povećava se iz dana u dan. No, s druge strane, zbog


119

ukupnog eksponencijalnog porasta stanovništva u svijetu, do 2050. godine količina proizvedene hrane će se morati povećati za najmanje 70%, ocijenila je svjetska organizaciju za hranu FAO.

„FAO je oprezno optimističan o potencijalu svijeta da nahrani stanovništvo do 2050.”, rekao je Hafez Ghanem, zamjenik generalnog direktora FAO-a. Zbog velikog porasta stanovništva na globalnom nivou a pretežito u zemljama u razvoju i to u subsaharskoj Africi, da bi se to buduće stanovništvo nahranilo do 2050. morati će se proizvoditi milijardu tona žitarica više, 3 milijarde umjesto 2,1 milijarde danas. Proizvodnja mesa morat će porasti više od 200 milijuna tona i doseći 470 milijuna tona, navodi FAO. No za veću proizvodnju hrane trebati će povećati i obradive površine za 120 milijuna hektara u zemljama u razvoju, napose u subsaharskoj Africi i Latinskoj Americi. Da bi se postigla ta globalna opskrba hranom, polovina tih površina trebala bi se dobiti krčenjem šuma što će imati negativne posljedice po globalnu klimu i biološku raznolikost.

Međutim, „Institut za istraživanje međunarodne politike o hrani (International Food Policy Research Institute - IFPRI) je na svom polugodišnjem sastanku o stanju svjetske hrane, održanom u Pekingu 04.12.2007. izvjestio da se predviđa ne rast, već pad svjetske poljoprivredne proizvodnje od 16% do 2020. godine, dok je s druge strane, što je i za očekivati obzirom na eksponencijalni rast stanovništva, isto predvidio povećanje globalne potražnje za hranom. Posljedica će biti enormni rast cijena poljoprivrednih proizvoda koji će poduprijeti povećanje proizvodnje biogoriva koja će dodatno umanjiti proizvodne površine za proizvodnju hrane namijenjenu prehrani ljudi. Navode i da će rizik od klimatskih promjena dovesti do veće ovisnosti od uvoza hrane jer će, na primjer, prinosi u Južnoj Aziji pasti za 22%, a očekuje se da bi u Africi zemljište pogodno za proizvodnju žitarica neophodnih za proizvodnju kruha moglo skoro sasvim nestati. Strašne su to prognoze, zar ne?

Sigurno je u biti samo jedno, a to je da će profitirati zemlje izvoznice hrane, kojih u globalnim razmjerima ima četiri puta manje od zemalja koje su primorane uvoziti hranu. Uz to, kako navodi IFPRI, zemlje koje proizvode i distribuiraju pšenicu, ali i naftu (SAD), utrostručile su svoje cijene od 2000. godine, za razliku od zemalja koje proizvode kukuruz i rižu (Rusija i Kina) koje su tek udvostručile svoje cijene u istom razdoblju. Problemi će se i usložnjavati domino – efektom jer će slijedom toga FAO trebati osigurati izdvajanje za poljoprivredu sa sadašnjih 7,9 milijardi na cca 50 milijardi dolara na godinu.

Što se tiče privatnih obiteljskih zemljoposjeda i poljoprivrednih gospodarstava u Europi, koji predstavljaju temelj poljoprivredne proizvodnje, stanje je zabrinjavajuće. Veličina vlasništva nad zemljišnim posjedom i broj njegovih vlasnika u pojedinim državama variraju od malih u Rumunjskoj od 2,9 hektara (29.000 m²), preko Poljske, Mađarske i Italije od 10 hektara (100.000 m²), do Finske, gdje je prosječna veličina gospodarstva 72,2 hektara (722.000 m²). Analizirajmo malo veličinu posjeda i broj vlasnika na donjoj tabeli, analiza koja će nas zaprepastiti.

Tabela 3. Postotci privatnih poljoprivrednih posjeda u odnosu na površinu pojedinih država Europe

DržavaDržava

km²

Poljoprivredno zemljište

km²

u odnosu na državu

Broj gospodarstava

Prosječna veličina posjeda

Rumunjska 238.391 139.395 59 % 4.759.698 2,9 ha

Poljska 312.679 193.248 62 % 2.933.000 6,6 ha

Mađarska 93.030 64.480 69 % 966.916 6,7 ha

➥


120

Italija 301.230 196.071 65 % 2.590.674 7,6 ha

Portugal 92.391 51.889 57 % 415.969 12,4 ha

Belgija 30.528 14.268 47 % 61.710 23,1 ha

Španjolska 504.030 421.810 84 % 1.764.456 23,9 ha

Austrija 83.871 68.046 81 % 199.470 34,1 ha

Njemačka 357.050 190.979 54 % 471.960 40,5 ha

Francuska 543.965 298.977 55 % 663.810 45,0 ha

Danska 43.094 28.787 67 % 57.830 49,8 ha

Finska 338.144 58.655 18 % 81.190 72,2 ha

Izvor: FAOSTAT, 2000., i intervencija N. Fabrisa u 2 i 4 stupcu tablice

Predmetna tablica kazuje nam koliki je omjer veličine privatnog poljoprivrednog posjeda u odnosu na veličinu pojedinih država. Iz tablice je sasvim razvidna veličina i jakost jedne kaste ljudi (plemstva-nobilisa) koji u stvari imaju u vlasništvo pola ili skoro cijele države. Imali su ih od prije, a imaju ih i danas. Italija je u privatnom vlasništvu 65%, Španjolska i Austrija, stare države zemljoposjedničkog plemstva-nobilisa, skoro su cijele u privatnim rukama. Danska, Njemačka, Francuska, Belgija i Portugal su više od polovine svog teritorija u privatnim rukama. Danas netko drugi upravlja poljoprivrednim površinama i zemljoposjedima te stvara dodanu vrijednost, kao oligarhijske korporacije naprimjer. Ali, nesumnjivo je da su pravi vlasnici, oni čija je šapa spuštena nad cijelom Europom, u zadnjim i mračnim redovima kazališta u kome se ta poljoprivredna predstava odvija. To je staro ili novo aristokratsko društvo koje je sposobno da svoje postojanje vrlo uspješno skriva, a većini članova tog društva više odgovara da posjeduju realnu moć nago li njezinu izvanjsku pojavnost te su nepoznati i najupućenijim poznavateljima europske političke tajnosti. Oni su u tami i u tami ostaju. Kada bi ih nakratko i osvijetlile zrake kazališnih reflektora, ne bi im vidjeli prava lica, skrivena su iza maski, slične onoj kralja Baldwina IV. od Jeruzalema (1174-1185) „Regnuma Hierosolymitanuma“ – Kraljevstva nebeskog. Kraljevstva u kojem se to društvo držalo zajedno i funkcioniralo stoljećima kroz profinjene veze obiteljske povezanosti, vojski njihovih vazala, osobnih druženja i zajedničkih političkih ideala kroz cijelo vrijeme postojanja. I toliko je to društvo nedefinirano u svojim vanjskim obrisima da uopće nije moguće reći tko je član tog društva, a tko nije. Istina je da ne postoji oštra linija razdvajanja na one koji su članovi i onih koji to nisu, budući je iskaznica važnosti članstva veličina zemljoposjeda koji se mijenjao u raznim vremenima, i zbog raznoraznih dioba. No bez obzira na to, stupnjevi važnosti pojedinih zemljoposjednika nisu jenjavali. A i danas se u tome u Europi ništa bitno nije promijenilo. Dapače, carske ambicije iz Svetog Rimskog Carstva nisu zamrle. Europa je postala njihov tek nešto više od pijuna na šahovskoj ploči gramzivosti, politike, i ratova. Na red očito dolaze ostala poznata područja Carstva.

U drugom slučaju, tijekom dvadesetog stoljeća izvršena je agresivna parcelacija gospodarskih imanja (prisjetimo se parcelacije maslinika u Hrvatskoj uz morsku obalu poradi apartmanizacije).

➥


121

To je dovelo do stvaranja krajnje iscjepkanog krajolika, čak i na mjestima koja su nekad bila izvrsna poljoprivredna zemljišta. Biti će gotovo nemoguće pripojiti susjedne parcele u zemljišta dovoljno velika da postanu poljoprivredna gospodarstva.

Isto tako, moguće je da će uslijed krize nedostatka hrane (nije baš identičan slučaj, ali sjetimo se poljoprivrednog buma u stambenim naseljima Zagreba od 1993. – 2000.) više ljudi htjeti preseliti se u ruralna područja nego što će parcela biti dostupno, a mnogi koji i uspiju steći zemlju neće znati kako imanje treba voditi. O bogatstvu za koja će se ista ta imanja prodavati i kupovati neću uzaludno trošiti riječi. Vjerojatnije se čini da će vrijedna poljoprivredna zemljišta ostati u vlasništvu onih sretnika koji ih već posjeduju, a oni manje sretni naći će se na popisima najamnih radnika. U krajnjem slučaju mogao bi se dogoditi novi kmetski stalež – eksploatirana klasa radnika vezanih za zemlju ugovorom, običajem ili nesretnim slučajem. Takav je društveni odnos zapravo feudalni, i premda to nije moj priželjkivani ishod, možemo govoriti u ovom slučaju o pojavi novog oblika feudalizma.

Taj novi oblik nesvakidašnjeg feudalizma već se počeo pojavljivati u novom modernijem ruhu unatrag par godina kad je Egipat 800.000 hektara tla „kupio“ od Ugande 2008. godine, a najnoviji primjer je Kina koja je zbog sve veće potražnje za hranom i sve manje raspoloživog vlastitog obradivog zemljišta odlučila na „leasing“ uzeti od Ukrajine 3 milijuna hektara (3.000.000) zemlje koju će koristiti za usjeve i uzgoj svinja te će sve što se proizvede na „Ukrajinskoj farmi“ prodat kineskim državnim tvrtkama po povoljnim cijenama. Kina će tako u idućih 50 godina obrađivati 5% obradive zemlje Ukrajine, a Kineska „ukrajinska farma“ će 2064. godine biti velika kao država Belgija.

Ovakva sadašnjost upozorava na nove uznemirujuće probleme u budućnosti kada će se postaviti pitanje mogućnosti raskidanja „leasing“ odnosa.

Da zaključimo, na dnevni red nacionalne, a pogotovo međunarodne politike, moramo postaviti problem poljoprivrede i pitanje hrane u odnosu na rast broja ljudi, cijena, klimatskih promjena, i zaliha vode, što će biti izuzetno značajno za donošenje efikasnih odgovora na nastupajuće krize, ili ćemo se sunovratiti u doba „neofeudalizma“ sa svim njegovim predvidivim posljedicama.

4. Voda – istječe kao i vrijeme, u nepovrat, ili novo tekuće zlatoJedna od bitnih globalnih varijabli biti će i voda koja već postaje današnjim problemom. Rekli

bi, voda je temelj svega, i ne bi bili daleko od istine. Pogledamo li Zemlju iz svemira, ona izgleda kao vodena kugla, mada je u tim nepreglednim površinama samo mali dio pitke vode. Resursi vode na Zemlji su ograničeni, a potrebe za vodom stalno su u porastu. Za očekivati je da će jednom doći vrijeme kada će potrebe za vodom biti veće od raspoloživih količina. Kada će doći to vrijeme i može li se i ono prognozirati?

Kakav je naš odnos prema vodi. Sve analize pokazuju da ju se nepotrebno troši i onečišćuje. Ona služi kao filter svih tekućih otpada, samo do kada. Svakog dana u svjetske vode ispuštamo oko 2.000.000 tona otpadnih voda. Taj problem je još istaknutiji u zemljama u razvoju, gdje se u površinske vode ispušta više od 90% nepročišćenih otpadnih voda i 70% neobrađenog industrijskog otpada.

Vodeći dužnosnici Ujedinjenih naroda na Svjetskom gospodarskom forumu 2008. godine u Davosu (Švicarska) su upozorili da je nestašica vode u svijetu postala realnost. Tajnik UN-a Ban Ki-moon smatra da oskudica vode mora postati jedan od prioriteta aktivnosti UN-a te je upozorio da vrijeme istječe, a s njim i voda. Nadalje, on smatra da je nedostatak pitke vode uzrokovan rastom pučanstva, industrijalizacijom, urbanizacijom i klimatskim promjenama. Podaci Ujedinjenih naroda


122

pokazuju da oko 1,2 milijarde ljudi, što predstavlja 20% ukupnog svjetskog stanovništva, trenutačno živi u područjima gdje se već maksimalno koriste ili su premašeni svi obnovljivi kapaciteti vode.

Slika 4. Procijenjena potrošnja vode u svijetu u XX stoljećuIzradili: N. Fabris - A. Antolović (DUZS)

Porastom stanovništva pojedine zemlje raspolagat će sa sve manjim količinama vode po stanovniku. Najpogođenije će biti najmnogoljudnije države i kontinenti, Azija i Afrika, te Bliski istok i Arapski poluotok, a problem će se zatim preliti i na ostale.

Tijekom 20 stoljeća potrošnja slatke vode u stalnom je rastu. To pokazuje i činjenica da se ukupna potrošnja vode od 1900. do 1995. povećala za oko 600%. U razdoblju od 1940. do 2000. tj. za cca 50 godina potrošnja vode po stanovniku Zemlje povećala se s 400 na 800 m³

godišnje u prosjeku. Bez

obzira na statističku pogrešku u ovom slučaju (obzirom na države), prosjek ćemo uzeti kao stabilan. Računajući da će 2050. na Zemlji prebivati oko 10 milijardi ljudi sa potrošnjom od 800 m³ vode godišnje, za njih je potrebno osigurati 8.000.000.000.000. m³, ili 8.000,00 km³, od pretpostavljenih ukupnih zemaljskih vodnih resursa i raspoložive vode od 42.785,00 km³..

Gorka je istina kako je pitka voda geografski i količinski neravnomjerno raspoređena na Zemlji, kao i hrana.

Voditeljica istraživanja Kirsty Jenkinson iz Svjetskog instituta za resurse ističe: „“Predviđa se da će se potrošnja vode povećati za 50 posto u zemljama u razvoju, a u razvijenima oko 18 posto u sljedećih 15 godina. U zemljama u razvoju sve je veća potrošnja jer se velik broj stanovništva seli iz ruralnih područja u gradove“. Sama potrošnja vode raste dvostruko brže nego populacija.


123

Teže poplave, suše i obilnije oborine najvjerojatnije će najprije i najgore pogoditi najsiromašnije. Pitanje je hoće li biti dovoljno vode za sve obzirom da je predviđeni rast populacije do sredine stoljeća deset milijardi, objasnila je Jenkinson.

Voda, kao i slučaj hrane, postaje i veliki biznis oligarhijskih korporacija pa opada kontrola društvenog sektora nad gradskim vodovodima i odvodnjom i ona postepeno dolazi pod kontrolu privatnih interesa, što je nezamislivo. Iste te korporacije medijskim mobingom uvjetuju povećanu prodaju flaširane pitke vode, čak i u zemljama gdje je voda iz slavina sasvim dobra za piće. Potrošnja flaširane vode dosegla je u 2004. godini 154 milijardi litara, što je čak 57% više u odnosu nego u 2000. godini.

Političke elite zapadnog svijeta omogućili su im, koliko god to suludo zvučalo, i išle im na ruku, na taj način da su zakoni u Europi i u SAD-u puno stroži za kvalitetu vode iz slavine nego za flaširanu vodu. Ne samo da je voda iz slavine u većini dijelova svijeta kvalitetnija od flaširane vode, flaširana voda zahtijeva potrošnju golemih količina energije, korištenje fosilnih goriva, kao i gospodarenje otpadom. Za proizvodnju boca za vodu u SAD-u potroši se 1,5 milijuna barela nafte godišnje.

Prema podacima Instituta Container Recycling iz SAD-a, čak 86% plastičnih boca u kojima je bila voda postanu otpad i završe na odlagalištima. Spalionice u kojima završavaju PET boce često emitiraju plin dioksin i ostale otrovne plinove u okoliš. Pretpostavlja se da čak više od 40% plastičnih boca koje odu na reciklažu u SAD-u zapravo završe kao izvoz u zemlje kao što je Kina.

Problem postaje još veći ako se zna da će većinu žednih i u budućnosti činiti nerazvijene zemlje Trećeg svijeta, posebno one iz područja suptropske Afrike.

Probleme s vodom možemo dovesti i u korelaciju između bogatih i siromašnih. Uz dosadašnje odnose i politiku prema vodnom resursu, ona će uskoro postati jedno od područja najgrublje ekonomske eksploatacije i uspostave vodnog kolonijalizma (a prije smo naveli i poljoprivrednog). U budućnosti se ne smije dozvoliti da vodni resursi postanu privatnim vlasništvom nekolicine svjetskih oligarhijskih korporacija.

Kad je riječ o vodnom kolonijalizmu, podsjetimo se izlaganja britanskog ministra obrane Johna Reida (u kabinetu premijera Tonya Blaira) koji je u veljači 2006. godine u Kraljevskom institutu za međunarodne odnose u Londonu (Royal Institute of International Affairs – poznatijem kao „Chatham House“) iznio tezu kako će globalno zagrijavanje ubrzati nasilne sukobe između rastuće svjetske populacije zbog sve manjih izvora pitke vode. Izjavio je kako će nasilje i politički sukobi postati stvarnost za 20 do 30 godina, a bit će uzrokovani klimatskim promjenama koje zemlju pretvaraju u pustinju, otapaju led na polovima i onečišćuju zalihe vode. On je probleme s vodom svrstao uz najveće prijetnje današnjice kao što su demografske promjene, globalna energetsku potražnja te terorizam, a također je signalizirao kako britanska vojska mora biti spremna na konflikte zbog smanjenih zaliha vode.

Zbog smanjenih zaliha i moguće nestašice vode kroz sljedećih trideset godina, Sjedinjene Američke Države (SAD) su počele kupovati izvore u određenim strateškim područjima u svijetu poput Afganistana jer su obavještajne službe ovu strategiju navele kao jedino osiguranje nacionalne sigurnosti u budućnosti. Isti ti izvještaji sada razvijaju teoriju kako će voda u budućnosti uzrokovati padove Vlada i političke nestabilnosti u određenim regijama, a kao najpogođenije vide bogate zemlje na Bliskom istoku i Arapskom poluotoku.

Zaključak ovih studija i strategija je da sva tržišna stremljenja upućuju na oprez i veliku opasnost od problema s oskudicom energije, hrane i vode. I dalje se lome koplja oko toga je li za sve kriva prevelika naseljenost Zemlje ili je u pitanju loše upravljanje resursima i pohlepa na svim razinama.


124

5. Globalno zatopljenje – da li će biti globalni kosacSve je izglednije i da ćemo se morati prilagoditi na globalno zatopljenje (ili klimatske promjene,

kako ih se ćesto naziva) jer izgleda da ne postoje dovoljni napori da se ono bar malo uspori. A globalno zatopljenje je toliko velik problem, toliko je u fokusu pozornosti, da će izravno pogoditi milijarde ljudi.

Slika 5. Povećanje atmosferskog nivoa CO2Izradili: N. Fabris - A. Antolović (DUZS)

Predstavnici znanstvene zajednice okupljeni u sklopu Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (Intergovernmental Panel on Climate Change – IPCC, nastao na poticaj UN-a, Svjetske meteorološke organizacije i Programa za okolinu UN-a, podijelio 2007. godine Nobelovu nagradu sa Al Goreom) objavili su 2001. godine zabrinjavajuće izvješće o prošlom, kao i sa zebnjom očekujućem budućem vremenu. U nekim od zaključaka o prošlom vremenu naveli su da se je Zemlja od 1860. zagrijala za 0,6 stupnjeva, uz napomenu da su posljednja dva desteljeća bila najtoplija u zabilježenoj povijesti. Rasporedi padalina očito su se promijenili, s tim da je zabilježeno povećanje jakih kiša u povećem broju područja u svijetu. Od 1900. razine oceana podigle su se od 10 do 20 centimetara, većine ledenjaka se topi i povlači, a ljeti se smanjuje površina i debljina arktičkog ledenog pokrivača. Najveći dio zatopljavanja u posljednjih pedeset godina uzrokovano je ljudskom djelatnošću, a napominju da SAD ispuštaju gotovo 25% ugljičnog dioksida na planeti, što je definitivno previše uzme li se u obzir da u SAD živi samo 5% svjetskog stanovništva.

Budućnost nam predviđaju tamnim tonovima usljed povećanja koncentracije ugljičnog dioksida tijekom 21. stoljeća. Modeli predviđaju da će se Zemlja tijekom ovog stoljeća zagrijati u rasponu od 1,4 do 5,8 celzijevih stupnjeva, a do 2100. godine podizanje razine oceana kretat će se do nevjerojatnih 80 do 90 centimetara što će više biti posljedica povećanja volumena oceana radi povećanja temperature


125

nego topljenja leda, a snažne vremenske nepogode – toplinski udari, vrlo obilne kiše i snijeg, poplave, suše, požari, cikloni i dr. - postat će sve učestalije.

Laici bi rekli da to i nije tako loše jer vremenske nepogode imaju već sada, a ljeto će duže trajati, te će oceani i mora biti većem broju ljudi nadohvat ruke.

No međutim budimo smrtno ozbiljni, te će promjene imati planetarni učinak, a posljedice će se osjećati još generacijama. Izravnu posljedicu osjetit će milijardu ljudi, a neke se siromašne zemlje neće moći prilagoditi i imati će najviše poteškoća, posebice zemlje u razvoju.

Predviđaju da će popis posljedica uključivati smanjenu dostupnost vode u brojnim vodom siromašnim područjima, posebno u suptropskom pojasu, uz opće smanjenje produktivnosti poljodjeljstva širom svijeta, posebno u tropskom i suptropskom pojasu. Doći će do povećanja smrtnosti uzrokovano stresom od vrućina, bolestima što ih prenose insekti (malarija) te bolestima što se prenose vodom (kolera). Uz navedeno raste opasnost da bi se deseci milijuni ljudi moglo naći ugroženi i pogođeni poplavama zbog snažnih kiša, posljedično klizišta, ili podizanja razine mora jer gotovo 1/3 čovječanstva živi unutar pojasa od 100 km od obale. Države poput Tuvalua gdje 10.000 ljudi živi po atolima, mogle bi nestati sa lica zemlje, tj. nestati pod vodom, kao što bi moglo nestati i oko 15% kopnene površine Bangladeša. Ako bi se razina oceana podigla za 50 cm, više od 90 milijuna ljudi moglo bi ostati bez doma. Na kraju, nepopravljive štete pretpjet će glečeri, koraljni grebeni, atoli, sustavi šuma mangrova te polarni i alpski sustavi o kojima ovisi egzistencija milijuna ljudi.

Nakon ovog depresivnog popisa, znanstvenici okupljeni oko IPCC-a predviđaju da će se razina oceana dizati još stotinama godina. Drugo, pretpostavljam sa opravdanjem da će kada je riječ o globalnom zatopljenju, koncepcija „pasjih godina“ biti vrijednija nego na bilo kojem drugom globalnom problemu današnjice – jedna propuštena godina pri rješavanju aktualnog problema znači, da tako kažem, 7 izgubljenih godina.

Da budemo jasni, očito su potrebne goleme promjene na globalnom nivou i to istodobno na nekoliko „fronta“, znatno većem i širem od onih koje će se postići razvodnjenim i to još bez uključivanja SAD-a Protokolom iz Kyota.

U Sjedinjenim američkim državama emisije ugljičnog dioksida u atmosferu po stanovniku su šest puta veće od globalnog prosjeka i više od 30 puta veće od prosjeka zemalja u razvoju. Više je nego zabrinjavajuća činjenica da je svjetski lider u financijskim i tehnološkim sektorima zapravo najodgovorniji za problem stakleničkih plinova i globalnog zatopljenja. Naime, ako zemlje u razvoju nastave svoj razvoj trenutnim tempom naglo će se povećavati emisije stakleničkih plinova, a budući da ni tehnološki najnaprednije države svijeta ne uspijevaju razviti tehnologije za smanjenje emisija ugljičnog dioksida iluzorno je očekivati da će zemlje u razvoju to napraviti. Ovo stajalište vlade SAD-a prema fosilnim gorivima je razumljivo zbog uske povezanosti tamošnje političke elite i naftnih lobija, a najočitiji dokaz te povezanosti su „ratovi“ za naftu i energetske tokove.

Da ironija u svemu tome bude veća, ljudi koji su najpogođeniji problemom globalnog zatopljenja su zapravo najmanje odgovorni za nastanak tog problema. To se osobito odnosi na Afriku gdje su temperature postale gotovo nepodnošljive i time se ionako loši uvjeti za život dodatno pogoršavaju.

Sukob sjevera i juga, odnosno bogatih i siromašnih, od samog početka igra veoma važnu ulogu u međunarodnoj politici zaštite životne sredine. Po mišljenju mnogih siromašnih zemalja, klimatska politika jedan je od načina za održavanje prevlasti Sjevera nad Jugom. Tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća zemlje tadašnjeg istočnog bloka odbijale su sudjelovati na UN-ovim konferencijama o klimi jer su globalnu klimatsku politiku koja se tada pokušavala uobličiti smatrale neokolonijalnom


126

politikom. I dan danas nepovjerenje između razvijenog sjevera i siromašnog juga nije izčezlo, bez obzira što više nema blokovske podjele svijeta, a temelji se na uvjerenju da razvijeni Sjever, nakon što se obogatio na račun Juga i postigao zavidan životni standard, sada proglašava dostignutu “granicu rasta” i pozivanjem na klimatske promjene, želi onemogućiti razvoj siromašnog Juga.

U proteklih dvadeset godina, jedanaest ih je bilo najtoplijih dosad zabilježenih. Toplinski val u kolovozu 2003. godine u Europi je odnio 30.000 života, od kojih 13.000 u Francuskoj. Temperature u Parizu dosezale su 40 Celzijevih stupnjeva, a u Londonu 37,8 stupnjeva. Švicarska je prijavila najtopliji lipanj u svojoj povijesti, a diljem Francuske, Španjolske, Italije, poljske i Balkana vrućina i suša potaknule su razorne šumske požare. Val topline popraćen besprimjernom sušom uništio je usjeve u Francuskoj koja je izgubila 20% pšenice, Engleska 12%, a Ukrajina zastrašujućih 80%.

Prethodne 2002. godine, srednju Europu pogodile su nezapamćene poplave, najgore u proteklih 500 godina, prouzročivši više od 10 milijardi eura štete. Rijeka Elba u Drezdenu podigla se deset metara, a to je bila najviša razina od 16. stoljeća. Prag je pretrpio teška oštećenja, poplava je srušila mnoge stare zgrade, a 200.000 stanovnika evakuirano je iz svojih domova.

Razvidno je da je smanjenje emisija stakleničkih plinova (osobito emisija dominantnog CO2) naša velika šansa u borbi protiv globalnog zatopljenja. Najbolje rješenje tih problema bilo bi potpun prelazak na izvore energije koji ne ispuštaju znatnije količine stakleničkih plinova, a to su uglavnom obnovljivi izvori energije i nuklearna energija.

U Dohi (država Katar) je u studenom/prosincu prošle 2012. godine održana UN-ova konferencija o klimatskim promjenama među kojima je glavna tema bila efikasnost mjera smanjenja emisija stakleničkih plinova. Na istoj je konferenciji predstavnica Saveza malih otočnih država (AOSIS) Marlene Moses, posebno ranjivih zbog podizanja razine mora uzrokovane globalnim zatopljenjem poručila: „Zajedno se suočavamo s katastrofom epskih razmjera uzrokovanu ljudskim faktorom“.

Tijekom izlaganja na konferenciji val kritike svaljen je na bogate države koje ne poduzimaju potrebne korake na smanjenju emisije stakleničkih plinova.

„Protokol iz Kyota ne smije biti vježba za računovodstvene i PR službe. Preuzete obveze se moraju provoditi, moraju biti stvarne i moraju biti učinkovite“, navela je Moses.

U vezi s opskrbom hrane u odnosu na globalno zatopljenje, postoje dva upadljiva problema s klimatskim promjenama i poljoprivredom u idućim decenijama. Prvi je činjenica da će te posljedice biti različite na različitim područjima, a drugi je da će se poremećaji klimatskih promjena ukrstiti s osiromašenjem izvora nafte i plina, strateškim i ograničenim prirodnim resursima koji su čovječanstvu omogućili provođenje iznimno produktivne vrste industrijske poljoprivrede tijekom cijelog proteklog stoljeća, što je imalo za posljedicu eksponencijalni rast ljudske populacije. Postoji vrlo velika vjerojatnost da se ubuduće klimatske promjene podudare sa prestankom poljoprivrede utemeljene na nafti i plinu, što će imati za posljedicu enormno smanjenje količine hrane u svijetu.

Ta će posljedica uzrokovati da mnogi siromašni pobjegnu od neimaštine, a uvelike će povećati izglede za političku nestabilnost i oružane sukobe svih profila. Ostali preživjeli i sposobni za borbu s područja pogođenih nedostatkom hrane i pitke vode, sušom, poplavama i ostalim vremenskim nepogodama koje uništavaju domove i zajednice, naći će se u iskušenju te će pokušati preživjeti napadajući ostale zajednice. Na nekim područjima buknut će anarhija i kaotično stanje. Ništa u povijesti nije tako fundamentalno, kao što već znamo, kao borba za resurse koji nam nedostaju.

Da klimatske promjene postaju opasna prijetnja nacionalnoj sigurnosti dokazuje i to da se i sigurnosne službe uključuju u finaciranje projekata manipulacije klimom. Američka CIA financira studiju o ispitivanju raznovrsnih načina na koje bi čovječanstvo moglo geoinžinjeringom kontrolirati


127

planet, blokirajući ili ograničavajući sunčeve zrake koje dopiru do Zemlje, skidajući ugljikov dioksid s neba, stvarajući nove oblake, itd.

Ovaj projekt, nazvan „Klimatski geoinžinjering: tehničke procjene i rasprava o utjecajima“ je dobio potporu od Nacionalne akademije znanosti, Nacionalnog oceanskog i atmosferskog odsjeka, te američke akademske zajednice, istaknuo je William Kearney, CIA-in agent.

„Sasvim je prirodno da na pitanju klimatskih promjena Agencija radi sa znanstvenicima kako bi bolje razumjela fenomene i implikacije na nacionalnu sigurnost“, istaknuo je Edward Price, glasnogovornik CIA-e koji je odbio priznati ulogu agencije u ovoj studiji.

Na kraju ispada da su teoretičari zavjere ipak u pravu kad ističu da različite vlade svijeta žele kontrolirati atmosferu. Postavlja se pitanje i konačnog utjecaja na naše zdravlje, baš kao i činjenicu kakve posljedice će ovaj ‘spašavajući’ projekt ubuduće ostaviti na čitavi biljni i životinjski svijet.

6. Šume – Boluje li planet Zemlja od upale plućaGubitak ili uništenje šumskog pokrova te širenje pustinja po cijelom svijetu još je jedan od

prijetećih globalnih problema današnjice.

Šume stanovnicima Zemlje osiguravaju i nude hranu, drvo kao gorivo, građevni materijal i papir. Zaustavljaju eroziju tla i filtriraju različite tvari – zagađivače, a pridonose i kakvoći svježe vode te vremenski i količinski reguliraju i vodotoke. Oko 2/3 svih kopnenih životinjskih vrsta ili 80% kopnene bio-raznolikosti živi na područjima pokrivenim šumom, zbog čega su šume od ključne važnosti za očuvanje bogatstva i različitosti vrsta. A tijekom rasta, šume vežu ugljik, tako da igraju i ključnu ulogu u borbi protiv globalnog zatopljenja.

Slika 6. Površina pod šumama 2000. GodineIzvor: WWF/IAASA

Stanje na globalnoj razini sve je više zabrinjavajuće. Ostalo nam je oko 30 do 50 milijuna km2 šuma ili oko 25% ukupne kopnene površine Zemlje. Premda baš nitko na barata točnim podacima, današnja je kopnena površina pod šumama vjerojatno za 20 do 50% manja od površine šuma u doba dok se čovjek još nije počeo baviti poljodjelstvom.

Stvarni se problem nestanak šuma pojavljuje u zemljama u razvoju, gdje se u tom dijelu svijeta smanjuju tempom od cca 1% na godinu (više od 130.000 km2). Otprilike 20% tropskih i suptropskih šuma nestalo je u zadnjih 50 godina. Primjerice, samo u Indoneziji tijekom proteklog desetljeća šume su se uništavale (namjerno izazvani požari) i sjekle tempom od 17 do 20.000 km2 na godinu, što ima za posljedicu da se je šumski pokrivač u odnosu prema 1985. godini smanjio za 50%.

Glavni razlog tog svjetskog trenda leži u eksponencijalnom rastu svjetskog stanovništva što zahtijeva povećanje površina kopna za sitnu poljoprivrednu aktivnost te za masovni uzgoj krava u Južnoj Americi.


128

Slika 7. Površina pod šumama 2100. godine ako nastavimo krčiti šume današnjim tempom Izvor: WWF/IAASA

Presijecanje šumama prometnom i svom drugom infrastrukturom također ima katastrofalne posljedice. Smanjuju se prirodna staništa vrsta, blokiraju se smjerovi migracija, a i otvaraju se prolazi nedomicilnim i nepoželjnim vrstama. Ista infrastruktura omogućuje i pristup ostalim remetiteljima lokalnih ekosustava. Takva izgrađena infrastruktura na područjima pod šumama izaziva učinak „kaskada“, jer presijecanjem i usitnjavanjem područja ne mogu održati na životu velike grabežljivce te smanjuju bogatstvo i različitost vrsta.

Ujedno je gubitak šuma smanjio i sposobnost svjetskih šuma da zadržavaju i pročišćavaju vodu, kao i da reguliraju vodotoke. Ključne su u riječnim područjima, a skoro je 30% tih područja izgubilo 3/4 prvobitnog šumskog pokrova. Tijekom kiša i topljenja snijega šume ujedno ublažavaju ispiranje tla, a njihovo nestajanje uzrokuje sve češće klizanje tla i lavine blata te poplave u donjim riječnim tokovima.

Šumski pokrovi apsorbiraju više ugljika nego bilo koji drugi kopneni eko-sustav (drugi su oceani), a vjerojatno se tako apsorbira i do 40% ukupnog ugljika, zbog čega ih nazivamo i plućima Zemlje, dok se ostatak gomila u atmosferi pojačavajući tako efekt staklenika. Međutim, namjernom ljudskom aktivnošću na prenamjeni kopna pod šumama, tj. krčenjem i spaljivanjem tropskih šuma dolazi do ponovnog oslobađanja goleme količine ugljika koji u atmosferu odlazi kao ugljični dioksid.

Tvornice za proizvodnju mesa koncentriraju ogromne količine energije, zagađuju izvore vode, izbacuju velike količine ugljičnog dioksida i metana te zahtijevaju neprestano povećanje uzgoja kukuruza i soje te ostalih žitarica. To su ovisnosti koje su dovele do velikog uništenja prašuma kako bi se stvorilo mjesta za sadnju navedenih biljnih vrsta.

Brazil je 2008. godine objavio da je u samo 5 mjeseci iskrčeno 3.240 km2 Amazonske prašume kako bi se stvorila zemlja za sadnju soje ili pašnjaka za uzgoj stoke. Također, na 70% svog iskrčenog drveća u Amazonskoj prašumi uzgaja se soja koja se uglavnom koristi za prehranu stoke.

Prehrambeni div, oligarhijska korporacija „Cargill“, isto tako snabdjeva McDonalds sojom iz Amazonske prašume. Prema računima McDonalds i njegovi snabdjevači su odgovorni za 70.000 km2 deforestizacije Amazonske prašume u 2000-tim.

Naglasimo da samo „IKEA“, poznata Švedska kompanija za proizvodnju i prodaju namještaja, za proizvodnju svojih proizvoda godišnje koristi 1% ukupne svjetske drvene građe. Pošteno bi od tvrtke bilo sa istim postotkom i sudjelovati u šumskoj obnovi.


129

Slika 8. Globalna potrošnja šumskog pokrova u XX. stoljećuIzradili: N. Fabris - A. Antolović (DUZS)

WWF (World Wide Fund) predlaže novu metodu krčenja šuma kojom bi se razlika između količine šume koja se iskrči ili degradiraju i pošumljenih područja bile jednake nuli (ZNDD – Zero net deforestation and forest degradation). To bi bila osnovna svjetska referentna točka za izbjegavanje opasnih klimatskih promjena te zaustavljanje gubitka bio raznolikosti.

Naglasimo da rješenje problema nestajanja i uništavanja šumskog pokrova ne bi bilo ni posebno skupo niti je tehnički složeno, pa ipak smo miljama daleko i od samog početnog koraka. To je još jedan globalni problem koji je vrlo riskantan za budućnost planeta Zemlje.

Zaključimo dakle, što je razvidno iz po meni navedenih 5 krucijalnih globalnih problema i činjenica, da elite političara i sa njima povezanih oligarhijskih korporacija sljedeći svoje privatne interese teže prema propasti u svijetu, čije stanovništvo još uvijek vjeruje u slobodu privatnih i zajedničkih resursa, jer su „dostupni“ svima koji ih žele koristiti. Međutim, takova sloboda iskorištavanja zajedničkih resursa svima nam donosi propast, poradi mogućnosti njihovog potpunog uništenja ili iscrpljenja.

Stoga je nužno potrebno uspostaviti sustav državne prisile na globalnom nivou u slučaju globalnih zajedničkih dobara, u prvom redu resursa tla, bio raznolikosti, vode, šuma i atmosfere, odnosno uspostaviti globalno vlasničko pravo te isključiti potencijalne pojedinačne ili nacionalne uživaoce da ostvare dobit od njihovih korištenja jer će to biti jedino i održivo rješenje.

Moramo uspostaviti nova pravila u globalnom upravljanju zajedničkim i javnim resursima eko-sustava, koja ćemo morati zajednički slijediti kad ih budemo iskorištavali. Zadatak nam treba biti uspostaviti integraciju održivih i ekonomskih razmatranja.

Globalno upravljanje resursima održivosti predstavlja izazov za buduća vremena koja su neupitno pred nama, jer zajednički resursi održivosti zahtijevaju zajedničko, tj. globalno vlasništvo nad njima.


130

7. Nedostatak kopna na Zemlji – Lako predvidiva kataklizma održivostiNajveća potreba država koje bilježe sve veći broj i prirast stanovništva, ona je za teritorijem,

prostorom, za tlom. Ako su to tlo već nastanjivali neki drugi narodi, dolazilo je do pregovora, a na kraju i do borbe za njega, veće ili manje.

Procjenjuje se da je početkom 19. stoljeća na Zemlji živjelo oko milijardu ljudi, a obzirom da znamo da je planet Zemlja “proslavila” rođenje svoga 7-milijarditog stanovnika 30.10.2011. godine, imamo do danas još dodatnih 766.178.100 stanovnika, koji opterećuju površinu kopna, te su navedeni podaci još nepovoljniji.

Nadalje, isto tako se procjenjuje da će do 2035. na svijetu biti oko 9 milijardi ljudi, a do 2050. 10 milijardi. Prema gruboj statistici čovječanstvo će do 2100. narasti na 30, a do 2150. godine na 50 – 80 milijardi ljudi.

Slika 9. Krivulja rasta svjetskog stanovništva u zadnjih 6.000 godinaIzradili: N. Fabris - A. Antolović (DUZS)

Poput svih drugih glomaznih sustava, i ljudska će populacija poput lokomotive zahtijevati dugo razdoblje kočenja prije nego se zaustavi. Više od 95% toga dvomilijardnog povećanja broja stanovnika Zemlje koji će se dogoditi do 2025.-2050. godine živjet će u zemljama u razvoju, ili nerazvijenim zemljama, koje će, sasvim je izgledno, nerazvijene do daljnjeg i ostati.

Današnji svijet je toliko neuravnotežen da 20% svjetskog stanovništva, onog što živi u tridesetak bogatih zemalja, uživa i troši 85% svjetskih usluga i robe. U svjetlu činjenice da će se stanovništvo Zemlje povećati za još dvije milijarde ljudi, i to uglavnom u zemljama u razvoju, pritisak da se iz siromašnih iseljava u bogate zemlje postat će gotovo nezadrživ. Prisjetimo se Lampeduze (Italija), referentne točke prihvata vala izbjeglica iz sjeverne i općenito država Afrike, koji se pod pritiskom siromaštva opredjeljuju da u političkim procesima u državama u kojima su rođeni i žive, sudjeluju na način tako da uzmu „put pod noge“.


131

Kad pokušamo razmotriti i postaviti u međuodnos ovih 5 globalnih pritisaka ili sila (energija, poljoprivreda, vode, globalno zatopljenje i šume) koji opterećuju našu planetu, i eksponencijalni porast stanovništva u svijetu te ako se u međuvremenu pristup rješavanju ovih problema nastavi sadašnjim sporim tempom, dobit ćemo zastrašujući rezultat u vidu eksponencijalnosti oskudica: oskudica prostora tj. kopna, vode, obradivog tla, čistog zraka, životinjskih i biljnih vrsta i slično

Postavimo li tako da međuodnos svih 5 navedenih globalnih pritisaka prikažemo u isti koordinatni sustav i geometrijski ih interpretiramo samo jednom krivuljom – „rezultantom globalnih pritisaka“ (Slika 10.), a njoj suprotstavimo krivulju eksponencijalnog rasta stanovništva (Slika 11.), doći će se do točke u kojoj će se one križati – sjecišta krivulja.

Slika 10. Geometrijska interpretacija 5 pritisaka – energija, poljoprivreda, voda, globalno zatopljenje i šume, i njihova rezultanta u XX. stoljeću

Izradili: N. Fabris - A. Antolović (DUZS)

Ta točka križanja je u stvari točka sloma ili granica prsnuća održivosti planeta Zemlje, te ako je spustimo na vremensku crtu budućnosti dobit ćemo točno vrijeme kada će se slom ili prsnuće održivosti dogoditi. Taj slom održivosti potaći će kataklizmu koja će za posljedicu imati ljudska stradanja, nestanak tropskih šuma, globalno zatopljenje, prirodne katastrofe, nestanak pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, onečišćavanje mora i oceana, nedostatak izvora svježe vode, posljedično tome bolesti, zaraze, epidemije i umiranje od gladi, što će dovesti do strahovitog usitnjavanja svjetske populacije. Neki će na to gledati kao na neizbježnu osvetu prirode zbog ljudske oholosti jer je ljudska vrsta nadmeno nadilazila nosive kapacitet svojih obitavališta. Isto tako doći će do kolapsa većeg dijela gospodarskog i uslužnog sektora uslijed nedostatka energije, kao i do smanjenja površine kopna pod poljoprivrednim kulturama. Jednom riječju, pojam globalne stečevine kakvog smo do tada poznavali više neće biti isti.


132

Slika 11. Međuodnos rasta rezultante pritisaka i stanovništva u svijetuIzradili: N. Fabris - A. Antolović (DUZS)

No, budući da sam uvjeren da će čovječanstvo opstati još generacijama pošto se okonča razdoblje dostupnosti jeftinih energenata, u prvom redu nafte i plina, kao što i vjerujem da će i nadalje postojati određeni oblik civilizacije, pretpostavljam temeljem prikazanih početnih krivulja da će se održivi razvoj njihovih međuodnosa nadalje ponašati poput neke vrste varirajućih sinusoida različitih amplituda i valnih dužina (brzina rasprostiranja i fazni pomak), samo s početnim suprotnim predznacima i nepoznatim završnim periodom, tj. krajem civilizacije.

To jednostavno rečeno znači da će se poslije prvotne kataklizme održivosti koja na vremenskoj crti budućnosti pada oko 2027. godine (točnije zbog statističke pogreške između 2025. – 2030.), buduće razdoblje ljudske civilizacije kretati u velikim ciklusima širenja i sažimanja. Nakon određenog vremena sunovraćanja civilizacije te doticanje njezinog tzv. dna održivosti (različite amplitude minusa), tehnološke inovacije izvršiti će njenu rekuperaciju do ponovnog uzleta i dostizanja zenita (različite amplitude plusa), slijedom toga nastajat će ponovne kataklizme (fazni pomak) i tako u nedogled svakih tko zna koliko milenija (nepoznatim završnim periodom), svaki put pronalazivši nove tehnologije i društvene odnose koje će nastaviti civilizaciju ili već što će se tako u tom vremenu nazivati.


133

Završetkom bajke o prvoj i drugoj industrijskoj revoluciji, računalnoj revoluciji te tehnološkoj revoluciji kojoj jurimo ususret, a vjerojatno će se pokazati kao biotehnološka revolucija, velika saga ljudske vrste okrenut će novu stranicu postojanja, a slijedeća poglavlja ponavljajućih kataklizmi će se nazivati kao danas po imenima globalnih megauragana po raznim stranama svijeta.

Kao što sam već naveo, krajnji uzrok ove prve kataklizme biti će teški socijalni, društveni, gospodarski, politički, kulturni i održivi poremećaj jer nismo imali globalno prihvaćeni etički okvir da nas vodi u našim novim globalnim odgovornostima.

Taj globalni etički okvir trebao bi uključivati logično smanjenje eksponencijalnog rasta broja stanovnika te njegovu stabilizacija do prije prve polovice 21. st., zaštita zdravih opskrbnih sustava voda, šuma, mora, itd., i umjeren i okolišu prilagođen materijalni standard svog stanovništva na Zemlji. Etički okvir zapadne potrošačke kulture do sada je pretpostavljao radikalni diskontinuitet između čovjeka i okolnog prirodnog svijeta. Hitno je nužna i na globalnoj razini svjetski utemeljena akcija za rješavanje problema siromaštva i transfer financijskih derivata od zapada prema istoku. Veća pomoć Zapada najsiromašnijim zemljama u svakom pogledu je jedina garancija da se iskorijeni i terorizam i zaustave velike migracije iz Afrike i Azije u gospodarski razvijene zemlje zapada.

Nakon prošlostoljetnog empirijskog promatranja, naučili smo da su ljudi dio Zemlje koji moraju postati svjesni stanja i preuzeti odgovornost za neraskidivu cjelinu življenja na Zemlji. Mi smo tek sada počeli shvaćati da moramo živjeti uzajamno sa širom zajednicom života na Zemlji, osim sa nama samima. Naša sudbina i sudbina Zemlje moraju postati jedno. Temeljem tog novog znanja, iskreno se nadam da će ljudi postepeno razvijati načela novog etičkog ponašanja.

Na smijemo dozvoliti da se ljudska vrsta zakopa u antropocentrizam vlasništva, kroz prisvajanje svega okolišnog bez obzira na posljedice nasilja nad prirodom. Posljedice vlasništva i prisvajanja su defekt ljudskih izuma, čiji su konačni rezultati da su zarobili život na Zemlji u mrežu u kojoj se održivi razvoj steže, guši i na kraju umire. To se odnosi na ljude, životinje te ostali biljni i životinjski svijet. Sama ljudska vrsta postaje prepoznatljiva kao opasnost za održivi život na Zemlji.

Jer kopno je na Zemlji kao i u slikarstvu okvir slike koji je već zadan, iscrtavanje slike primiče se svom konačnom izgledu. Cijelo platno će biti iscrtano i zauzeto. No na kraju, po dojmu možda će biti strašnije od Picassove Guernice (slika iz 1937. koja je inspirirana bjesomučnim bombardiranjem grada u Španjolskom građanskom ratu 1936.-1939. i predstavlja antiratni simbol i oličenje mira), ako nešto prije ne poduzmemo. Nade u bolje sutra uvijek mora biti, kao i u Guernici gdje svjetlo rastjeruje tminu.

8. Mir kao ZaključakU sljedećih 20 do 30 godina navedene dvije velike sile ili pritisci toliko će duboko promijenit

poznati svijet da će se te promjene zbivati dosad nezapamćenom brzinom. Prva sila ili pritisak koja će odrediti to razdoblje snažnih promjena je demografska eksplozija, a druga je rezultanta resursa održivosti. Ukupno gledajući, slijedećih nekoliko desetljeća moglo bi donijeti više brzih i dubokih promjena nego ijedno drugo razdoblje u povijesti civilizacije.

U kakvoj je poziciji Republika Hrvatska obzirom na 5 krucijalnih resursa održivosti? J.F. Rischard potpredsjednik Svjetske banke za Europu (od 1998. do 2005.), s višegodišnjim radom na Wall Streetu siguran je da će umjesto nafte, resursi vode postati glavni uzrok strateških trvenja i napetosti.

Hrvatska je vodom bogata zemlja koju je UNESCO snimajući stanje u čak 188 zemalja svijeta postavio na visoko treće mesto u Europi po vodnim resursima, odmah iza Norveške i Islanda, a


134

među trideset vodom najbogatijih zemalja u svijetu. Kada bi se hrvatsko vodeno bogatstvo računalo zbrojem količine vode koja padne na tlo i količine vode koja dolazi iz drugih zemalja, Hrvatska je u odnosu na svoju površinu prva zemlja u Europi po zalihama vode i treća u svijetu.

Najkvalitetniji vodni resursi Hrvatske nalaze se u podzemnim spremnicima visokog krškog područja u Gorskom kotaru, Lici i Jadranskom pojasu, te se stoga mora obratiti posebna pažnja korištenju i namjeni kopna na tim površinama (u prostornim planovima svih razina zabraniti industrijske zone i zone velikih onečišćivaća) jer je podzemna voda u kršu posebno ranjiva.

Isto tako te zalihe vode trebale bi Hrvatskoj biti neka vrsta samoodređenja i zaloga za njeno strateško pozicioniranje u međunarodnom okruženju, jer u kaotičnom svijetu, u kojem se zemlje nadmeću oko sve manje resursa, nastat će suluda gungula jer će se države otimati oko bilo kojeg resursa kojeg se mogu domoći, a voda će uskoro biti među prvima ako ne i prva.

Za razliku od drugih, „Vodni resurs“ nema samo gospodarsku vrijednost nego je strateški resurs Hrvatske koji premašuje lokalni kao i regionalni značaj. S tim u vezi, voda bi od važnog trebala postati resurs od vitalnog i najneposrednijeg nacionalnog interesa.

Znamo da se već sada u području Mediterana osjeća deficit vode, posebno u razvijenim zemljama kao što su Italija, Španjolska i Francuska te iz toga slijedi da ne može biti „roba“ za bogaćenje pojedinaca. Hrvatska ima visokokvalitetne vodne resurse, koji mogu ući u sadašnje, a pogotovo buduće tržište kao vrlo konkurentni izvozni proizvod.

Zbog toga je potrebno poduzeti niz mjera i aktivnosti za njenu povećanu zaštitu i očuvanju kvalitete. Prije svega mislim na saniranje divljih ili službenih nesaniranih odlagališta otpada te nekontrolirano ispuštanje otpadnih tvari i neodgovorni gospodarski razvoj koji mogu ugroziti vodonosnike i podzemne vodospreme i nanijeti ekološku štetu. U ostvarenju tih ciljeva potrebno je postaviti izrazito visoke ekološke standarde

Voda se smije davati u koncesiju ili druge oblike korištenja, ali samo za korist svih stanovnika te može biti resurs kojim će se trgovati osim sa onim državama gdje se ugrožavaju temeljna ljudska prava ili su na vlasti diktatorski režimi. Mora biti, a isto tako i kopno, javno dobro. Moramo se uvjeriti da onaj tko danas ima vodu kao priordni resurs ima i dominantnu poziciju u pregovorima bilo koje vrste.

Stoga moramo nanovo redefinirati vlasništvo nad strateškim i vitalnim resursima kako na nacionalnom tako i na globalnom nivou, te postaviti nova pravila vlasništva nad kopnom i onim što sadrži, na način da ono bude u rukama jedne vrste nacionalnog ili nadnacionalnog „vijeća mudraca“ koji će raditi za opću dobrobit.

Voda je naš zajednički resurs, stoga je važno raspodijeliti je prema raspoloživim količinama i učiniti je dostupnom svima, što će se moći ostvariti samo dobrom suradnjom na svim razinama od regionalnih, lokalnih, međusektorskih i obrazovno-znanstvenih, kao i međunarodnih, koristeći vodu kao instrument mira.

Ono čega moramo biti svjesni jest da će se Hrvatska u vrlo bliskoj budućnosti suočiti s potpuno novim izazovima za svoju suverenost, nacionalnu sigurnost, gospodarstvo i zaštitom interesa nadolazećih generacija, bez obzira na „kišobran“ članstva u savezu NATO-a, a odnedavno i Europske unije.

Stoga, učinimo pitku vodu instrumentom mira kao izazova budućnosti, da ne postane instrumentom njegove suprotnosti – svjetskog rata, 4. ili 5. svejedno, kako tko računa.


135

Literatura/Izvori:

1. Gore Al, 2007., „Neugodna istina“, Zagreb, Algoritam,

2. Grupp Jeffrey, 2011., „Korporatizam“, Zagreb, Teledisk d.o.o.,

3. Heinberg Richard, 2012., članak „Bitka stoljeća“, Museletter 327,

4. Kunstler James Howard, 2011., „Trajna uzbuna“, Zagreb, Mozaik knjiga d.o.o.,

5. Rischard Jean-Francois, 2005., „Točno u podne“, Zagreb, Golden marketing – Tehnička knjiga,

6. Rousseau Jean-Jaques, 2012., „Društveni ugovor - O podrijetlu i temeljima nejednakosti među ljudima“, Zagreb, Feniks knjiga d.o.o.,

7. Sachs Jeffrey, 2007., „Kraj siromaštva“, Zagreb, Algoritam,

8. Strategija nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske, „Narodne novine“, broj 32/2002.,

9. Weisman Alan, 2008., „Svijet bez nas“, Zagreb, V.B.Z. d.o.o.


137

Željko Šmid, djelatnik medija, e-mail: [email protected]

Nova tv i B1 televizija , Bjelovar, Bjelovarsko –bilogorska županija

SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA I MEDIJI

Sažetak: U vrijeme elektroničkih medija i sustava informiranja ne može se zanemariti zainteresiranost javnosti o izvanrednim događanjima i događajima. Gdje, kada, koliko, što, to su pitanja javnosti o nesretnim događajima. Svaki građanin se osjeća nesigurno ako dođe do informacije koja mu nije povjerljiva i istinita. Pravovremena informacija donosi sigurnost i povjerenje u djelovanje stručnih službi koje obavljaju djelatnosti zaštite i spašavanja. Brzom reakcijom stručnih službi o informiranju medija koji imaju zadatak prenijeti informacije o trenutnom stanju o određenim aktivnostima doprinosi najkvalitetnijem načinu prijenosa informacija javnosti putem radija, televizije, tiskovina i novih medija (društvene mreže, Internet i službene web stranice).

Da bi novinar i snimatelj bili u mogućnosti dobiti informaciju potrebno je surađivati od trenutka njihove prisutnosti na terenu. Za takav način rada potrebna je edukacija medijskih djelatnika za djelovanje u kriznim situacijama.

Pripremiti pokretnu audio vizualnu opremu, sustav za distribuciju signala, informatičku opremu, komunikacijske uređaje i energente za davanje informacija javnosti u trenucima velikih nesreća i katastrofa sa izdvojenih lokacija.

Ovim radom želi se omogućiti kvalitetan odnos svih službi u zaštiti i spašavanju i lokalne uprave sa medijima za učinkovit način informiranja javnosti tijekom velikih nesreća i katastrofa te preventivno informiranje putem medija.

Disaster risk reduction and media

Summary: At the time of electronic media and information systems can not ignore the public interest of the extraordinary events and events. Where, when, how, what, these are questions the public about the unfortunate event. Every citizen feels unsafe if there is information that he is not trustworthy and true. Timely information brings confidence and trust in the work of professional services that perform activities for the protection and rescue.

The rapid reaction of professional services on informing the media that they have to pass on information about the current status of certain activities contribute quantifiable way to transfer information to the public via radio, television, newspapers and new media (social networks, the Internet and the official website). To a reporter and cameraman were able to obtain the information necessary to work from the moment of their presence on the ground. For that kind of work needed to educate media professionals to act in emergency situations. Prepare the mobile audio visual equipment, a system for the distribution of signals, computer equipment, communication devices and energy for giving information to the public in times of major accidents and disasters from remote sites. This paper

SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA I MEDIJI

138

aims to provide a quality relationship of service to protect and rescue and local governments with the media in a quality way of informing the public during major disasters and disaster prevention and information through the media.

Sustav informiranja u kriznim situacijama, izvanrednim događanjima i događajima predstavlja ključnu ulogu u prijenosu informacija javnosti putem elektroničkih medija.

Postavlja se pitanje < Kako uputiti povjerljivu informaciju građanima? >. Pravovaljanim prikupljanjem informacija novinara i tehničara na terenu koji su upućeni u postupanje u izvanrednim situacijama. Kroz edukacije upoznati i osposobiti novinare, snimatelje, tehničare i fotografe, kako pristupiti na lokaciju i sa kojim osobama komunicirati da bi se dobile službene i povjerljive informacije.

Medijski djelatnici pristupaju sa zainteresiranošću za događaj kako bi prikupili što više informacija od nadležnih djelatnika, sudionika kao i očevidaca. Građani žele ustupiti svaku informaciju ali postavlja se pitanje koliko su upoznati sa prethodnim i trenutnim stanjem. Ako službene osobe prolongiraju davanje informacije ili upućuju na službeno izviješće tada novinar donosi odluku da će objaviti informaciju javnosti prema zatečenom stanju i dobivenim informacijama. Zato je potrebno informacije prenijeti medijima odmah prema zatečenom stanju službenih osoba.

Putem elektroničkih medija građani prenose informacije u video, audio i foto obliku putem društvenih mreža a ta informacija može dovesti do zbunjenosti, panike i nesigurnosti pa i nepovjerenja u žurne službe. Dobrom organiziranošću u službama koje djeluju u kriznim situacijama sa medijima, loša informacija se neće objaviti. Žurnom objavom informacije o nesretnom događaju na službenim stranicama Državne uprave za zaštitu i spašavanje, društvenim mrežama (facebook, twitter i ostali), radiju i televiziji povećavamo povjerenje i sigurnost građana u rad stručnih službi.

U vremenu kada se suočavamo sa neželjenim klimatskim promjenama (poplave, potresi, udari munje, temperaturne razlike zimi i ljeti,…) te utjecajima industrije (zagađenost zraka, vode, prehrambenih proizvoda…) a to je samo dio što ima svoj utjecaj na život ljudi flore i faune, uz dobru organiziranost DUZS – Državne uprave za zaštitu i spašavanje i ostalih službi kao i državnih institucija i lokalne zajednice u suradnji sa medijima u mogućnosti smo pripremiti svakog stanovnika Republike Hrvatske za neželjene krizne situacije.

Želimo li učinkovito djelovanje i suradnju sa medijima potrebno je:

1. Omogućiti edukaciju građana putem specijaliziranih emisija za radio i televiziju te tekstovima u novinama i informativno-edukativnim filmovima kako se pripremiti i postupati u slučajevima elementarnih nepogoda, velikih nesreća i katastrofa.

2. Lokalna uprava i tijela uprave da osiguraju financijska sredstva za materijalna i tehnička sredstva koja će se koristiti za potrebe rada medija u kriznim situacijama.

3. Jednom godišnje izvršiti provjeru odabranih i osposobljenih medijskih djelatnika za izvršavanje aktivnosti u kriznim situacijama. Izvršiti provjeru komunikacije sa kriznim stožerom, građanima i ostalim sudionicima.

Obrazloženje:

1. Tijekom godine preko medija informirani smo o katastrofama, terorističkim napadima koji su se zbivali diljem svijeta. Primijetili smo prema televizijskoj slici da je veći broj sudionika nemilih događaja bio zatečen te nisu bili u mogućnosti pomoći sebi niti drugima. Zašto? Zato jer nisu bili educirani za elementarne nepogode, velike nesreće ili katastrofe. To je jedan od


139

primjera da imamo potrebu za edukacijom stanovništva svih starosnih skupina. Proizvesti video i audio djela koja su izrađena na profesionalnoj osnovi u suradnji sa žurnim službama i DUZS i sa lokalnom upravom te direktno i indirektno emitirati i prikazivati video i audio djela putem medija lokalnoj upravi, obrazovnim institucijama i ostalim.

2. Nacionalni i regionalni interes je da u kriznim situacijama žurna i pravovaljana informacija bude upućena trenutno. No ako zbog tehničkih mogućnosti (električna energija, telekomunikacijski sustav, Internet mreža i ostali energenti) ali i prirodnih katastrofa ( poplave, olujno nevrijeme, udar munje, mehanička oštećenja…) ili terorističkih i ratnih djelovanja, nije moguće izvršiti radnje novinara, tehničara i ostalih djelatnika medijske kuće te nije u mogućnosti izvršiti prijenos informacija do prijemnih uređaja to jest građana, vrlo vjerojatno će doći do straha, nesigurnosti i panike. Planom i izvršavanjem nabave opreme za potrebe u kriznim situacijama osiguravamo trenutno upućivanje informacija javnosti, a za to je potrebno osigurati osnovne uvjete za proizvodnju i distribuciju programa radijske i televizijske kuće koja djeluje na tom području. Tehnička osnova je pribavljanje terenske opreme, a to je: agregat za električnu energiju, audio-vizualna oprema, odašiljači za distribuciju radio i televizijskog signala, informatička oprema i bežične veze - wi-fi. Obaveza lokalne uprave i tijela uprave je da osiguraju financijska sredstva za materijalna i tehnička sredstva koja će se koristiti za potrebe rada medija u kriznim situacijama.

3. Sa pribavljenom opremom izvršiti obuku zaduženih djelatnika radija i televizije i tiskovina za djelovanje u kriznim situacijama. Organizirati vježbu u kriznoj situaciji te provjeriti sposobnosti u radu i komunikaciji medija kao i suradnje sa nadređenim tijelima i osobama. Uspostavu komunikacije sa kriznim stožerom, odrediti prema elaboratu djelovanja u kriznim situacijama i omogućiti dobivanje informacija od građana i sustavom radioamaterske veze a, koristit će kriznom stožeru i upućivanju informacija javnosti putem medija.

Suradnjom i temeljitom pripremom želi se omogućiti kvalitetan odnos svih službi u zaštiti i spašavanju i lokalne uprave sa medijima za učinkovit način informiranja javnosti tijekom velikih nesreća i katastrofa te preventivno informiranje putem medija.


141

dr. sc. Stjepan Domjančić, e-mail: [email protected] obrane RH

VOJNE SPOSOBNOSTI U NEVOJNIM AKTIVNOSTIMA – MOGUĆNOSTI I

OGRANIČENJA

Sažetak: U razmatranju ove teme treba poći od šireg kontekstualnog okvira koji uključuje analizu promjena naravi međunarodnog sustava i novu sigurnosnu paradigmu koja se oblikuje posljednjih dvadesetak godina. Skup promjena koji obilježava to razdoblje obično nazivamo postmodernom. Postmoderni sukobi uključuju mnoge zadaće za koje su konvencionalne vojske slabo pripremljene. Na kraju hladnoratnog razdoblja na sigurnosnim agendama javio se velik broj ne-vojnih funkcija kao što su održavanje mira, nametanje mira, upravljanje katastrofama i humanitarne intervencije.

Ključni izazovi povezani s angažmanom vojske u području upravljanja krizama za koje je potrebno razviti brojne ne-vojne sposobnosti odnose se na: viši stupanj improvizacije nego kod klasičnih vojnih operacija od čega vojska, u pravilu, zazire; preširoko oslanjanje društva i državnih institucija na vojsku, odnosno, stvaranje svojevrsne ovisnosti o vojsci; uvlačenje vojske u dnevno političke borbe; slabljenje tradicionalnih obrazaca korporativnosti, kohezije i socijalne odgovornosti itd. S druge pak strane, u uvjetima kad se gubi tradicionalna slika vojnika kao zaštitnika domovine te time i njegova snažna povezanost s društvom, uključivanje u aktivnosti pomoći civilnim institucijama i stanovništvu može se gledati kao način jačanja te povezanosti.

Ključne riječi: vojne sposobnosti, nevojne aktivnosti, post-moderna vojska, upravljanje krizama

MILITARY CAPABILITIES IN NON-MILITARY ACTIVITIES - POSSIBILITIES AND LIMITATIONS

Summary: The starting point when considering this topic should be a wider contextual framework that includes analysis of changes to the nature oft the international system and a new security paradigm that has been shaping for the past twenty years. The group of changes marking that period are usually called postmodern. Postmodern conflicts include numerous tasks that conventional militaries are not well prepared for. At the end of the cold war period a great number of non-military functions appeared on security agendas such as maintaining peace, disaster management and humanitarian interventions.

Key challenges related to the engagement of militaries in the field of disaster management that require the development of numerous non-military capabilities are related to: a greater degree of improvisation than in classic military operations of which the military, by rule, is suspicious; too wide reliance by society and state institutions on the military, or creating a certain dependency on the military; pushing the military into daily political conflict; weakening the traditional corporative

VOJNE SPOSOBNOSTI U NEVOJNIM AKTIVNOSTIMA – MOGUĆNOSTI I OGRANIČENJA

142

forms, cohesion and social responsibility etc. On the contrary, under conditions when the traditional image of the soldier as a protector of the homeland is lost and thus his strong bond with society, inclusion in activities assisting civilian institutions and population can be seen as a manner of strengthening that bond.

Keywords: military capabilities, non-military activities, post-modern military, crisis management

UvodU razmatranju korištenja vojnih sposobnosti i vojnih kapaciteta u nevojnim aktivnostima nužno

je poći od šireg kontekstualnog okvira koji uključuje analizu promjena naravi međunarodnog sustava i novu sigurnosnu paradigmu koja se oblikuje posljednjih dvadesetak godina te spoznati kako ove promjene utječu na vojsku kao instituciju.

U ovom radu razmatra se promijenjeni posthladnoratovski kontekst u kojem se oružane snage pretvaraju u postmodernu oružanu silu te identificiraju osnovni izazovi s kojima se pri tom suočavaju.

Promatrajući područje upravljanja u krizama u Republici Hrvatskoj najčešće se dolazi do zaključka kako postoje operativne snage koje mogu obavljati zadaće usmjerene na zaštitu života i zdravlja, ali su reakcije na takve događaje organizirane uglavnom na „ad hoc“ načelu. U središtu su pozornosti, dakle, problemi proizašli iz nedovoljno razvijene koordinacije između civilnih i vojnih struktura, ambivalentnom i zahtjevnom okružju itd. Za vojsku, koja je uključena u provedbu takvih aktivnosti, visoka razina improvizacija s kojom se pri tom suočava, vrlo je problematična. U ovom radu, međutim, ističe se kako postoje i brojni drugi izazovi povezani s takvim angažmanom vojske, kao što su preširoko oslanjanje društva i državnih institucija na vojsku, odnosno, stvaranje svojevrsne ovisnosti o vojsci; uvlačenje vojske u dnevno političke borbe; slabljenje tradicionalnih obrazaca korporativnosti, kohezije i socijalne odgovornosti vojske itd. S druge pak strane, u uvjetima kad se gubi tradicionalna slika vojnika kao zaštitnika domovine te time i njegova snažna povezanost s društvom, uključivanje u aktivnosti pomoći civilnim institucijama i stanovništvu može se gledati kao način jačanja te povezanosti.

Od hladnoratovske do postmoderne vojskeTijekom svojega povijesnog razvoja, vojska kao institucija prošla je kroz mnoge transformacije.

Neovisno od njihova značaja i razmjera, valja reći da su promjene bile stalna značajka njezinog povijesnog trajanja.

Na kraju Hladnog rata moderna masovna vojska ulazi u tranziciju koja mijenja njenu organizaciju, svrhu postojanja i naziva se postmoderna oružana sila. To je početak proširenja domaće uloge vojske, koja sad uključuje i pomoć pri katastrofama kao i niz funkcija povezanih sa zakonitošću, redom i poretkom, što automatski donosi promjene i po pitanju civilno-vojnih odnosa. Ove promjene će svakako dovesti do pitanja treba li vojska prevladati svoju ulogu kao snaga odvraćanja, ili treba biti snaga za konstruktivnu promjenu kod kuće i u inozemstvu.

U izmijenjenom se posthladnoratovskom kontekstu oružane snage suočavaju s naraslom kompleksnošću prijetnji – širokim spektrom sigurnosnih rizika te s potrebom pripreme za ostvarivanje mješavine misija, čiji je red prioritetnosti teško utvrditi, u rasponu od ratovanja visokog intenziteta do stabilizacijskih i operacija različitih od ratnih.


143

Danas se općenito smatra da se vojska nalazi u još jednoj tranziciji, posebice glede svoje organizacije i svojeg raison d’ętre.1 Prijeka nužda ove promjene pojavila se na kraju Hladnog rata. Moderna masovna vojska, karakteristična za doba nacionalizma, počela je postepeno svoju promjenu prema onome što se naziva postmoderna oružana sila (Moskos i Burk, 1998.). Ova nova vojska mora se prilagoditi novom postwestphalskom sustavu u kojem nacionalizam i klasično načelo državnog suvereniteta ustupaju pred globalnim međunarodnim organizacijama i institucijama. U okviru ovih postsuverenitetskih međunarodnih odnosa referentna točka međunarodnog sigurnosnog sustava nije više suverena država, nego prvenstveno društvo, pojedinci i čovjekov okoliš (Vankovska-Cvetkovska, 1999.).

Postmoderna era donosi nove izazove kako za državu tako i za vojsku. U tom se smislu bitnim nazire redefinicija tradicionalne misije vojske. Postmoderni sukobi uključuju mnoge zadaće za koje su konvencionalne vojske slabo pripremljene. Na kraju hladnoratnog razdoblja na sigurnosnim agendama javio se velik broj ne-vojnih funkcija kao što su održavanje mira, nametanje mira, upravljanje katastrofama i humanitarne intervencije.

U tim novim okolnostima, promjena zadaća vojne organizacije, a samim time i uloge vojnih časnika, dovode do ispreplitanja vojnih i političkih pitanja. Časnik je primoran baviti se kompleksnim političko-strategijskim pitanjima, pa je stoga vojna profesionalizacija dovela do jedne neželjene, ali nužne posljedice – umjesto da odvoji časnike od politike, dovela je do stapanja vojnih i političkih uloga. Međutim, ovakva vrsta političkih uloga profesionalnih časnika ne znači i narušavanje koncepta političke neutralnosti. U nekom uobičajenom demokratskom kontekstu, zahtjev da profesionalni vojnik bude iznad politike, podrazumijeva njegovo nepovezivanje s političkim strankama i neiskazivanje stranačkih sklonosti. Međutim, ta stranačka neutralnost ne znači i apolitičnost, a napose ne u dijelu u kojem spomenuta nova uloga časnika uključuje i političku ulogu (npr. savjetodavnu) (Smerić, 2005: 458). Mogli bismo, stoga, reći da bi tek prelazak granice ovakvog «političkog» angažmana u participaciju u politici koja ne bi bila rezultat državnog reguliranja i institucionaliziranja, već autonomne odluke vojne elite, predstavljalo nedopušteni politički angažman vojske. Tek takav angažman predstavlja narušavanje norme političke neutralnosti, a Huntington upozorava i kako takva participacija časnika u politici predstavlja čimbenik umanjivanja profesionalizma i profesionalne kompetentnosti te je izvor unutarprofesionalnih podjela (Huntington, 1994: 71).

Na djelu je porast konvergentnosti vojnih i civilnih institucija te sve snažnije prožimanje vojnih i civilnih sektora društva, zbog tehnološke i organizacijske revolucije. Složene posljedice tog procesa za obilježje vojne organizacije Janowitz (1974.) naziva terminom „civilnizacija“ (civilianization). Ona je rezultat tehnološkog razvoja složene mašinerije ratovanja, koja je oslabila crtu razlikovanja između vojne i nevojne organizacije, pa vojni establishment sve više pokazuje obilježja karakteristična za bilo koju veliku organizaciju.2

U kontekstu promjene sigurnosnog okružja i načina njegova razumijevanja više se ne radi o novim ulogama i misijama koje se dodjeljuju isključivo oružanim snagama. „Sigurnost“ se više ne razumijeva pretežno u kategorijama vojske i obrane. U posthladnoratovskom dobu svjedoci smo

1. Moglo bi se reći kako je zapravo tranzicija trajna, kontinuirana pojava, čiji se modaliteti mijenjaju, a ne neka povremena pojava koja se javlja u valovima.2. Christopher Gibson i Don Snider istraživali su dinamiku civilno-vojnih odnosa u Sjedinjenim Državama, fokusirajući se na proces donošenja odluka. Pokazali su kako oružane snage posjeduju velik kapacitet za sudjelovanje na najvišim razinama odlučivanja, te sve veće iskustvo i u donošenju političkih odluka (Gibson, Snider, 1999.). To je slučaj i s Latinskom Amerikom. Oružane snage, ne samo da preuzimaju nove misije koje su pretežno civilne naravi, već unapređuju svoje sposobnosti da utječu na odluke vlade u ostalim područjima i resorima. Latinskoameričke države dobar su primjer na kojem se vidi povećana razina uključenosti vojske u proces odlučivanja vlade (Diamint, 2003: 71).


144

povećanih unutarnjih sigurnosnih zadaća oružanih snaga. Vrlo često, oružane snage, uglavnom pripremljene za vanjsku obranu, uključuju se u unutarnje operacije zajedno s drugim „sigurnosnim snagama“ (policija, sigurnosne službe i sl.), a konvencionalna distinkcija između unutarnje i vanjske sigurnosti postaje sve nejasnija. U takvim okolnostima i demokratska civilna kontrola nad oružanim snagama pojavljuje se u posve novom izdanju.

Od vojske se očekuje da iznađe odgovarajuće odgovore za svaki izazov u obliku oružanog i nasilnog sraza. U stvari, ključna razlika između moderne (masovne) i postmoderne vojske leži u značajkama prijetnji s kojima se suočavaju kao i s načinom njihova predočavanja. Dok je iz moderne vojne perspektive neprijateljska invazija na vlastitom tlu stvarna mogućnost, izgledna vjerojatnost koju treba spriječiti, postmoderno društvo je posve drugačije. Danas prevladava teza da je rat, koji još uvijek opstoji, bitno promijenio svoje značajke (Creveld, 1991.). Drugim riječima, napušteno je Clausewitzovo trojstvo (država - vojska - narod). Klasični međudržavni ratovi sve više ustupaju mjesto unutardržavnim sukobima. Smatra se, također, da su međudržavni ratovi, barem u posljednjih nekoliko godina, neizbježno ušli u zonu nevjerojatnoga, osobito kad je riječ o razvijenim zapadnim demokracijama. U tom smislu Jung dokazuje da klasični rat postaje izuzetak u masovnim nasilnim sukobima (Jung, 1997.). Gledano iz globalne perspektive, rat više nije prevladavajući oblik sukoba. Procjenjuje se da će regionalni sukobi, građanski ratovi, terorizam i etničko nasilje postati postmoderni modus oružanog sukoba. Svaki od ovih oblika sadrži značajke koje ne odgovaraju uobičajenim slikama rata kao nečeg manje-više standardnog, planiranog i racionalnog (u smislu ciljeva kojima se teži i koji su definirani). Stoga ne treba čuditi što su vojske, pripravljene za klasični oružani sukob velikih razmjera, postale opterećene ambivalentnim odnosom spram nove stvarnosti. Situaciju je dobro opisao Martin Van Creveld govoreći kako “hodnicima glavnih stožera i ministarstava obrane u cijelom ‘razvijenom’ svijetu luta duh - strah od vojne nemoći pa čak i irelevantnosti” (Creveld, 1991.:3).

Navedeni specifični društveni fenomeni neizbježno vode stvaranju nove sigurnosne agende. Glavne njezine značajke su u tome da vojni aspekti sigurnosti gube primat te da druge dimenzije sigurnosti dobivaju bitno značenje, kao primjerice gospodarska, politička, društvena i ekološka. Na taj je način stari diskurs mira i sigurnosti radikalno redefiniran. Umjesto “prijetnji od strane neprijatelja”, u raspravama o sigurnosti prevladavaju pitanja gospodarskog kolapsa, političkog ugnjetavanja, oskudice prirodnih resursa, zagađivanja, prenapučenosti, etničkih sukoba, kriminala i terorizma. Ukratko, umjesto klasičnih vojnih prijetnji koje su iziskivale vojni odgovor, dobili smo raznovrsni mozaik pretežno nevojnih ugroza koje pred vojsku i društvo stavljaju nimalo lake dileme.

Kako će na vojsku, koja je nekad bila središnja institucija promocije i razvoja moderne države-nacije, djelovati sve ove promjene? Drugo, što je još važnije, kako će se vojska prilagoditi tako da može odgovoriti na nove izazove?3 Koliko daleko ići s promjenama u razvoju sposobnosti s vojnih na ne-vojne, a da se pri tom ne dovede u pitanje sam identitet vojne organizacije? S druge pak strane, ne izgrađujući ne-vojne sposobnosti riskira se stvaranje percepcije u društvu o vojsci kao anakronoj instituciji i potrošaču proračunskog novca. Kako vojska u postmodernom kontekstu može iskazati svoju opću društvenu korisnost, a da pri tom zadrži svoju relevantnost i svoj identitet? Snažno involviranje vojske u nevojne aktivnosti, bez sumnje, može znatno doprinijeti porastu njenog imidža u javnosti, ali istovremeno i dovesti do pretjeranog oslanjanja društva na vojne potencijale i stvaranja svojevrsne ovisnosti o vojsci, što bi u konačnici vodilo slabljenju namjenskih kapaciteta društva za različite vrste izvanrednih situacija i kriza. Trend povećane militarizacije područja upravljanja u krizama

3. Glavna promjena u pogledu vojne strukture sastoji se u tranziciji od modela masovne vojske na temelju opće vojne obveze, prema manjoj, dobrovoljačkoj i profesionalnoj sili. U situaciji kad je rat širokih razmjera znatno manje vjerojatan, moralni legitimitet masovnog novačenja je upitan.


145

(Etkin i sur., 2011.) u smislu jačanja uloge vojske u aktivnostima koje nisu pretežno klasične vojne prirode nosi u sebi i dodatnu opasnost: ukoliko vojska za takve aktivnosti neće razvijati namjenske sposobnosti, već će koristiti isključivo postojeće vojne, moglo bi doći do jačanja tradicionalnih vojnih koncepcija rješavanja kriznih situacija što bi militariziralo politički i društveni prostor.

Postmoderna vojska i njena misijaCharles Moskos, John Allen Williams i David Segal razvili su koncept „postmoderne vojske“

kako bi opisali različite promjene u sjevernoameričkim, zapadnoeuropskim pa i u nekim drugim oružanim snagama. Postmoderne vojske definiraju se kombinacijom promjena koje se odnose na pomak od obrane nacionalnog teritorija ka peacekeeping operacijama i drugim sličnim operacijama; pomak ka potpuno dragovoljnim oružanim snagama uz sve veći porast sofisticirane vojne tehnologije; rušenje tradicionalne vojne hijerarhije i vojno-civilnih granica; napuštanje tradicionalne poslušnosti, pa čak i u instituciji kao što je vojska; način na koji su šira društvena pitanja – poput prava žena i homoseksualaca – uzdrmala vojsku.

Prema Moskosu, oblikovanje novog tipa oružanih snaga zbiva se u kontekstu prijelaza u postmoderno doba, tj. u sklopu stvarnih transformacija koje potresaju suvremenu društvenu organizaciju. Pritom slabe središnji oblici socijalne organizacije koji su predstavljali zaštitni znak modernoga doba: nacionalne države i nacionalnih tržišta, demokratskoga državljanstva i masovnih oružanih snaga (Moskos i Burk, 1998: 165-166). Nacionalne države i njihove institucije postaju fragmentiranije i decentraliziranije u sklopu pokušaja da odgovore na izazov rastuće globaliziranoga socijalnoga poretka, uz istovremeno nastojanje na zadržavanju lokalne moći i značenja. Jačanje globalnih organizacija mijenja uvjete u kojima moderne nacionalne države vrše svoju moć, održavaju lojalnost svojih državljana te izgrađuju i upotrebljavaju svoju vojnu moć (Smerić, 2005. 568). Reorganizacija postindustrijskih društava, uz promjene u ekonomskom sektoru, uključuje i duboke demografske te kulturne promjene. No, središnju točku razlikovanja postmodernoga društva u odnosu na moderno čini prijelaz od izvjesnosti k radikalnoj neizvjesnosti značenja ili svrhe središnjih uloga i institucija (Moskos i Burk, 1998. 167-168).

Posljedice te tranzicije za vojnu organizaciju manifestiraju se transformacijom ideal-tipskog oblika nacionalne vojske vezanog uz opću vojnu obvezu (muške populacije) i nacionalni patriotizam u visokotehnološke profesionalne oružane snage koje osiguravaju vojnu moć za privremene međunarodne koalicije. Posmodernu vojsku karakterizira pet glavnih organizacijskih promjena. (1) rastuća isprepletenost civilnih i vojnih sfera (strukturalna i kulturna); (2) smanjivanje razlika utemeljenih na grani ili rodu, činu te borbenim i potpornim ulogama unutar oružanih snaga; (3) promjena svrhe vojske od vođenja ratova ka zadaćama (misijama) koje u tradicionalnom smislu ne bi bile držane vojnim; (4) rastuća uporaba oružanih snaga u međunarodnim misijama autoriziranim (ili barem legitimiranim) od entiteta iznad/izvan nacionalne države; (5) internacionalizacija oružanih snaga samih, npr. formiranje permanentnih multinacionalnih i binacionalnih postrojbi u nekim zemljama NATO-a (Moskos i sur., 2000: 2).

Krupne promjene elemenata društvene organizacije, odnosno njihove pozicije i međusobnih veza, odnosno opća reorganizacija post-industrijskih društava snažno utječu na društveno-vojne odnose. Novo doba, oblikovano novim societalnim paradigmama, kao što su pluralizam, fragmentacija, heterogenost, dekonstrukcija, propusnost i ambivalentnost, donijelo je promjene u uporabi moći od strane države, kao i u pogledu lojalnosti građana. Sadašnji trendovi fundamentalno transformiraju vojnu strukturu, kulturu i misije, a time civilno-vojne i društveno-vojne odnose. Uvjeti obučavanja vojske i njena uporaba ubrzano se mijenjaju i suočavaju vojsku s društvenim okruženjem i kulturnim


146

obrascima s jedne strane te političkim zahtjevima s druge strane, koji jednako snažno nagrizaju njen identitet i tradicionalna obilježja. Nestajanje tradicionalne slike vojnika kao isključivo „muškog posla“, ulazak privatnih vojnih korporacija u područje koje se smatralo posljednjim utočištem monopola državne vojne organizacije, dominacija vojnog humanitarizma nad klasičnim vojnim djelovanjem itd. samo su neki primjeri tih promjena.4

Dok se oružane snage kontinuirano smanjuju i sve više popunjavaju isključivo profesionalnim osobljem, istovremeno se suočavaju sa sve snažnijim rezanjem vojnog proračuna. Ne treba zanemariti niti da je u mnogim državama došlo do značajne smjene generacija političara. Nova generacija političke elite na obrambene potrebe češće gleda iz perspektive državnog proračuna, negoli iz perspektive nacionalne sigurnosti. Otpor ukidanju opće vojne obveze u većini država gdje se pojavio, najčešće je dolazio od strane starije garde vojnika izrazitije konzervativne orijentacije. Proces profesionalizacije zapravo je prilično jasno pokazao razlike između političke i vojne elite, a Haltiner iz toga izvlači i zaključak o vrlo negativnom učinku procesa profesionalizacije na vojni etos i stvaranje novog jaza između vrijednosnih sustava vojske i civilnog društva (Haltiner, 2003: 45). Ta opasnost daleko je izraženija u tranzicijskim državama, negoli u zapadnim konsolidiranim, jer se upravo u ovim prvima proces profesionalizacije najčešće odvijao vrlo stihijski, a političke odluke o provedbi profesionalizacije vojske nisu uključivale potrebne promjene šireg društvenog konteksta. Uslijed toga i postoji opasnost narastanja neke vrste desno orijentirane vojne subkulture koja bi činila svojevrsni geto vrijednosti i životnih stilova bitno različitih od onih koji dominiraju u društvu. Na taj način vojska bi postala nekom vrstom društvene kontra-kulture.

U postmodernom društvu tradicionalna misija vojske je redefinirana. Bez obzira na to, još uvijek postoje mnoge dileme i različiti stavovi spram misije demokratske vojske u razdoblju poslije Hladnoga rata (Gilroy, 1995.). Strogo tradicionalno tumačenje vojne misije jest da je temeljna svrha oružanih snaga, odnosno njihova bitna misija, povezana s povećanjem borbene sposobnosti i spremnosti. Oni koji podržavaju ovo mišljenje slažu se da vojska može od vremena do vremena imati i druge uloge, ali svejednako inzistiraju da je uključivanje vojske u misije različite od rata ne samo neučinkovito nego će i smanjiti njihovu borbenu učinkovitost. Drugim riječima, vojska može izvoditi operacije različite od rata, ali one ne mogu biti njihov raison d’ętre. Oni se, osim toga, plaše da će ovakve dužnosti trošiti ionako ograničena sredstva vojnog proračuna te skratiti neveliko vrijeme koje stoji na raspolaganju za izobrazbu i odvlačiti ih od primarne misije. U tom je smislu vrlo znakovita izjava bivšeg ministra obrane SAD-a Williama Perryja koji je upozorio: “Mi smo vojska, a ne Vojska spasa!” (Washington Post, 5.VIII.1994.).

Promjenu misije vojske navijestio je Janowitz još šezdesetih godina (Janowitz, 1974.). Predviđao je da doba nuklearnog oružja i drugih sredstava masovnog uništavanja dovodi do svršetka totalnog rata. Osim toga, predlagao je pretvaranje regularnih vojnih snaga u jednu drugu strukturu, u takozvane redarstvene snage (constabulary forces) koje bi bile primjerenije za iznalaženje odgovora na nove izazove. Ove su nove snage trebale biti vrlo pokretne i lake za razmještanje, kadre na brzu intervenciju u slučaju međunarodnih kriza. Istovremeno, one bi imale ograničenu dozvolu za uporabu sile. Prije nego vojna pobjeda, njihova prvenstvena zadaća bilo bi očuvanje međunarodnog status quo. Drugim riječima, bio je to prvi nagovještaj potrebe za mirovnim misijama koje bi izvodile oružane snage s međunarodnim mandatom. Janowitz je bio u pravu kad je priznao da će ovakvo redefiniranje klasične misije vojske i približavanje onome što se općenito drži policijskim zadaćama izazvati otpor vojnih

4. Iako u stavu, kako su nakon pada Berlinskog zida i raspada Sovjetskog Saveza, mirovne i humanitarne misije zamijenile rat, ima podosta pretjerivanja, neki trendovi su neosporni, a podaci koji ih potvrđuju vrlo zanimljivi. Primjerice, 1998. godine po prvi put je više civilnih djelatnika Ujedinjenih naroda ubijeno u okviru mirovnih i humanitarnih misija, nego vojnog osoblja koje je djelovalo pod zastavom UN-a (Moskos, 2000.).


147

profesionalaca i najviših časnika. Tome su se oduprli čak i neki znanstvenici i akademski krugovi koji su osporavali stvaranje mirovnih studija kao znanstvene discipline.

Prema netradicionalnom tumačenju, vojska mora biti pripravljena za potencijalnu vanjsku agresiju, ali to nije dovoljno. Od vojske se tako traži da sudjeluje u različitim neborbenim misijama, budući da su nevojne prijetnje za nacionalnu sigurnost jednako značajne kao i prijetnja oružanog sukoba. Nova misija vojske sagledana u tako širokoj perspektivi sastoji se od međunarodne i od domaće dimenzije. U međunarodnoj perspektivi najvažnije su misije održavanja mira i humanitarne pomoći. Domaća uporaba vojske mnogo češće uključuje policijske funkcije (održavanje reda), sprečavanje nelegalnih aktivnosti uključujući trgovinu drogom i krijumčarenje, očuvanje okoliša, izgradnju javne infrastrukture, pružanje obrazovnih i zdravstvenih usluga te sudjelovanje u komercijalnim pothvatima kako bi se našla financijska sredstva ili nabavila oprema za vojsku.

Imajući u vidu da je misija vojske najkritičniji čimbenik civilno-vojnih odnosa, ne treba iznenaditi da ovdje postoji očita razlika između vrednota i stavova koje imaju vojni krugovi i onih koje imaju civilne elite u društvu, posebice utjecajne elite na vlasti. Stoga, najvažnije pitanje u ovom kontekstu glasi: tko određuje agendu nacionalne sigurnosti i misiju vojske? Drugim riječima, čiji će utjecaj prevladati?

U tom je pogledu na obje strane prisutna određena doza skepse. Vojska je zabrinuta zbog svoje proširene misije jer je očito da ne može riješiti sve nove globalne i domaće probleme koji su karakteristični za postmoderno društvo. Istovremeno, smatra se da je vojska žrtva svoga vlastitog uspjeha - ona je bolja od gotovo svake druge organizacije. U ovako proturječnim okolnostima, vojska treba pokazati svoje sposobnosti i učinkovitost poduzimajući niz neborbenih operacija. Njena glavna briga su obrambeni troškovi koji su značajno smanjeni tijekom nekoliko posljednjih godina, te brojčano smanjivanje sastava nakon Hladnog rata, pogotovo u razvijenim demokracijama. Troškovi i razlike shvaćanja između vojnih i civilnih vođa o važnosti neborbenih misija uzrokuju povećane civilno-vojne napetosti. Istovremeno, neki civilni analitičari ističu da u demokratskom društvu netradicionalne misije vojske treba držati prijelaznima. Oni dokazuju da u okolnostima kad mnoge civilne vlade ne posjeduju stručnost koja je potrebna za učinkoviti nadzor, ove prijelazne uloge mogu voditi izravnom ili neizravnom vojnom uključivanju u politiku. Moguće je da s vremenom politički vođe ne budu kadri oduprijeti se kušnji da prečesto traže vojnu podršku pri rješavanju društvenih i drugih domaćih problema.

Postmoderna vojska u suvremenim operacijamaJedna od najtrajnijih društvenih uloga oružanih snaga, bez obzira na različite povijesne i političke

okolnosti, tiču se njihove funkcije graditelja nacije. To se manifestiralo na dva načina: izravno, kao sredstvo kojom je nacija ujedinjena uporabom sile ili je postignuta neovisnost od stranih uzurpatora, te neizravno, kao sredstvo promoviranja nacionalnog jedinstva, posebice preko opće vojne obveze. Novo, posthladnoratovsko, odnosno, postmoderno okružje oduzelo je vojsci tu, gotovo mitsku, ulogu i dodijelilo zadaće koje nemaju ni približno takav kapacitet stvaranja i održavanja povezanosti s društvom. Operacije odgovora na krize izvan nacionalnog teritorija u kojima postmoderna vojska sudjeluje i koje čine najvidljiviju svrhu njenog postojanja, u većini slučajeva, domaća javnost percipira udaljenim, apstraktnim i ne posve smislenim. Postmoderno okružje predstavlja, stoga, izuzetno veliki izazov, kako u području izgradnje novog modela civilno-vojnih odnosa, tako i u području jasnog profiliranja vojske, odnosno, njenog suočavanja s krizom vlastitog identiteta.

Ova dimenzija problema još je jače izražena u europskim postkomunističkim tranzicijskim državama. Pad komunizma i kraj hladnog rata značili su da su stare uloge vojske – branitelja


148

komunističkog režima protiv domaćih prijetnji, hladnoratovskih branitelja protiv prijetnji sa zapada te graditelja nacije – nestale preko noći. Za vojsku je sve to bio jedan kopernikanski obrat koji je doveo u pitanje temeljne elemente njenog identiteta: nekadašnji „kontrarevolucionari“ postaju njihovi novi upravljači, dojučerašnji vanjski neprijatelj postaje partner i saveznik, nove uloge postaju ambivalentne, a neprijatelj nedokučiv. Neke od promjena koje se odnose na smanjenje obrambenih troškova, veličinu oružanih snaga i trajanje, odnosno zadržavanje opće vojne obveze, rezultirale su općom demilitarizacijom društva. Posebno težak udarac predstavljalo je narušavanje autonomije vojne profesije. U pojedinim slučajevima ono je bilo izuzetno prisutno, a očitovalo se kroz različite oblike političkog arbitriranja u posve unutarprofesionalnim pitanjima.

Nestajanje vojne uloge obrane komunističkog režima, ograničen stupanj u kojem vojska igra ulogu graditelja nacije u postkomunističkoj Europi te općenito niža razina izravne vanjske prijetnje nacionalnoj sigurnosti, otvorili su pitanja o ulozi koju će vojska igrati i o njenom odnosu s društvom općenito. Jedan od glavnih odgovora na ta pitanja čini povećanje uključenosti u operacije održavanja mira i druge operacije izvan nacionalnih granica. Drugi element čini uporaba vojske kao sredstva promocije bilateralne i multilateralne suradnje sa susjednim državama, primjerice kroz vojnu razmjenu i zajedničke vježbe. U terminima vojno-društvenih odnosa radi se o procesu u kojem oružane snage preuzimaju diplomatsku ulogu. Vojska postaje vanjskopolitički izraz širih društvenih ciljeva i vrijednosti. U većini postkomunističkih država, trend ka participaciji u peacekeeping operacijama odražava želju dijela vlada i stanovništva da budu prepoznati kao dobri međunarodni građani koji doprinose široj regionalnoj i međunarodnoj sigurnosti i promociji demokratskih vrijednosti.

Daljnji problem predstavlja povećan stupanj nepredvidivosti i ambivalentnosti suvremenih operacija odgovora na krize u odnosu na tradicionalne vojne operacije iz prošlosti. Vojska kao relativno konzervativna organizacija, u smislu spremnosti na brze strukturne promjene te sklona zadržavanju mnogih tradicionalnih elemenata, bez obzira koliko danas možda anakrono izgledaju, uvijek će pokušati i nevojnu aktivnost velikim dijelom obojiti tradicionalnim vojnim bojama.

Sudjelovanje vojske u aktivnostima potpore civilnim institucijama i građanima u situacijama velikih prirodnih, tehničko-tehnoloških i drugih nesreća i katastrofa postalo je relativno rašireno te i s vojne i sa civilne strane popraćeno kontinuiranim zagovaranjima i osporavanjima. Vojska teško može prihvatiti da takve vrste aktivnosti postanu njeno temeljno obilježje jer bi to uništilo njen identitet. Istovremeno, društvo bi uslijed prevelikog i prečestog oslanjanja na vojne kapacitete moglo razviti svojevrsnu ovisnost o vojsci i zanemariti razvoj namjenskih kapaciteta. Međutim, postoje barem dva važna razloga za vrlo aktivno participiranje vojske u takvim aktivnostima:

1. Vojska u pravilu ima respektabilne kapacitete koji se mogu koristiti u navedenim aktivnostima, a koje uslijed potrebe racionalnosti ne treba posebno razvijati u drugim sektorima društva;

2. U uvjetima kad vojska gubi (ili je već posve izgubila) svoju prirodnu ulogu graditelja nacije i zaštitnika domovine, a time i snažnu povezanost s društvom, ovakve aktivnosti predstavljaju važan element u građenju tih, već slabih veza i način je dokazivanja opće društvene korisnosti vojske.

ZaključakZavršetkom Hladnog rata moderna masovna vojska ušla je u tranziciju koja je promijenila

njenu organizaciju i svrhu postojanja te se transformirala u postmodernu vojsku. Time se proširila, a velikim dijelom i nadomjestila domaća, tradicionalna uloga vojske te ona sad uključuje i pomoć pri katastrofama kao i niz funkcija povezanih sa zakonitošću, redom i poretkom, što automatski donosi promjene i po pitanju civilno-vojnih odnosa.


149

Temeljna pitanja koja se javljaju u postmodernom kontekstu tiču se iskazivanja opće društvene korisnosti vojske, njene relevantnosti i identiteta. Snažno involviranje vojske u nevojne aktivnosti bez sumnje može znatno doprinijeti porastu njenog imidža u javnosti, ali istovremeno i dovesti do pretjeranog oslanjanja društva na vojne potencijale i stvaranja svojevrsne ovisnosti o vojsci, što bi u konačnici vodilo slabljenju namjenskih kapaciteta društva za različite vrste izvanrednih situacija i kriza.

U postmodernom društvu tradicionalna misija vojske je redefinirana. Tradicionalno tumačenje vojne misije jest da je temeljna svrha oružanih snaga, odnosno njihova bitna misija, povezana s povećanjem borbene sposobnosti i spremnosti. U globaliziranom postmodernom kontekstu ta misija mora biti redefinirana ukoliko vojska želi sačuvati svoju relevantnost. Istovremeno, međutim, graditi identitet vojske i njen profil isključivo na misiji sudjelovanja u operacijama odgovora na krize izvan nacionalnog teritorija, dovelo bi do ozbiljnog narušavanja slojevitih civilno-vojnih odnosa, odnosno, slabljenja veze između vojske i društva.

Bez obzira na potencijalne opasnosti pretjerane militarizacije područja upravljanja krizama, sudjelovanje vojske u nevojnim aktivnostima potpore civilnim institucijama i stanovništvu koristan je kanal za jačanje povezanosti između vojske i društva i građenje novog, postmodernog modela civilno-vojnih odnosa.

LITERATURA

• Creveld, M. Van (1991.) The Transformation of War. New York: Free Press

• Diamint, R. (2003.) The Military. U: Dominguez, J. I.,Shifter, M. (ur.) Constructing Democratic Governance in Latin America. Second edition, The Johns Hopkins University Press, Baltimore – London, 43-73

• Etkin, D. i sur. (2011.) The Military and Disaster Management: A Canadian Perspective on the Issue. Preuzeto sa: http://www.crhnet.ca/resources/onlinebook/etkin.pdf

• Gibson, C.P., Snider, D.M. (1999.) Civil-Military Relations and the Ability to Influence: A Look at the National Security Decision-Making Process. Armed Forces and Society 25 (Winter)

• Gilroy, C. L. (1995.) Civil-Military Operations and the Military Mission: Differences Between Military and Influential Elites. U: Snider, D. M., Carlton-Carew, M. A. (ur.), US Civil-Military Relations. In Crisis and Transition? Washington DC: The Center for Strategic and International Studies

• Haltiner, K. (2003.) The Decline of European Mass Armies U: Caforio, Giuseppe (ur.), Handbook of the Sociology of the Military. New York, Kluwer Academic/ Plenum Publisher, 361-384

• Huntington, S. P. (1994.) The Soldier and the State: The Theory and Politics of Civil- Militay Relations. Cambridge, Massachusetss – London, England: The Belknap Press of Harvard Universitiy Press

• Janowitz, M. (1974.) The Profesional Soldier. A Social and Political Portrait. New York- London: The Free Press-Collier Macmillan


150

• Jung, D. (1997.) From Inter-State to Intra-State War. Patterns and Trends of Development Since 1945. paper presented at the COPRI symposium on Intra-State Conflicts: Causes and Peace Strategies, May 1997.

• Moskos, C. i sur. (2000.) The Post-Modern Military – Armed Forces After the Cold War. Oxford University Press, New York

• Moskos, C., Burk, J. (1998.) The Post-Modem Military. U. Burk, J. (ur.), The Adaptive Military. Armed Forces in a Turbulent World. New Brunswick – London, Transaction Publishers, 163-182

• Segal, D. R. (1995.) US Civil-Military Relations in the Twenty-first Century: A Sociologist’s View. U: Snider, D. M. and Carlton-Carew, M. A. (ur.), US Civil-Military Relations. In Crisis and Transition? Washington DC: The Center for Strategic and International Studies.

• Smerić, T. (2005.) Sparta usred Babilona? Sociologijski aspekti vojne profesije. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb

• Vankovska-Cvetkovska, B. (1999.) Vojska i mir poslije Hladnog rata: u potrazi za novom misijom vojske. Polemos, 2(1-2): 43-53.


151

izv. prof. dr. sc. Snježana Mihalić-Arbanas, e-mail: [email protected]ško-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

izv. prof. dr. sc. Željko Arbanas, e-mail: [email protected]đevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Sanja Bernat, Martin Krkač, Pavle Kalinić, Kristina Martinović, Niko Fabris, Josip Sajko, Andrija Antolović

UPRAVLJANJE KRIZNIM SITUACIJAMA USLIJED POKRETANJA KLIZIŠTA

Sažetak: Tijekom zime 2012-2013. godine nastupio je ekstremno velik broj kriznih situacija izazvanih aktiviranjem novih klizišta ili reaktiviranjem postojećih klizišta u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Ova klizanja uglavnom su prouzročena prirodnim uzrocima (oborinama i snijegom) u kombinaciji s antropogenim uzrocima (npr. nepravilnom odvodnjom površinskih voda, nestabilnim umjetnim kosinama) na kosinama izgrađenim od inženjerskih tala. Procjenjuje se da je od prosinca 2012. do travnja 2013. godine aktivirano ukupno oko 950 klizišta. U istim hidrometeorološkim uvjetima također je reaktivirano i najveće hrvatsko klizište Kostanjek u Gradu Zagrebu. U radu se daju primjeri podataka prikupljeni kontinuiranim praćenjem klizišta Kostanjek, a također i prikaz podataka dojava o aktiviranim klizištima u kritičnom razdoblju koji su rezultat suradnje znanstvenika s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu i Građevinskog fakulteta u Rijeci te japanskih znanstvenika koji sudjeluju u hrvatsko-japanskom bilateralnom projektu o klizištima, kao i Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba i Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Kao rezultat rada sažeto se prikazuju osnovne pretpostavke za upravljanje u kriznim situacijama izazvanim klizanjima, a koje se odnose na neophodne podatke i ljudske resurse.

Ključne riječi: klizište, civilna zaštita, praćenje klizišta, karta klizišta

Abstract: Extreme huge number of crises situations caused by activation of new landslides or reactivation of existing landslides occurred during winter 2012/2013 in the north-western Croatia. Landslides were mainly caused by natural processes (rainfall and snow) in combination with anthropogenic factors (e.g., defective maintenance of drainage system, unstable artificial slopes) at the slopes composed of engineering soils. It is evaluated that more than 950 landslides were activated in the period from December 2012 to April 2013. In the same hydro-meteorological condition, the largest Croatian landslide, the Kostanjek landslide in the City of Zagreb, was reactivated. In this paper examples of data collected by continuous monitoring of the Kostanjek landslide as well as summary of information collected by alarm annunciation about activated landslides in the crisis period, which are result of cooperation between scientists from the Faculty of Mining, Geology and Petroleum Engineering in Zagreb, Faculty of Civil Engineering in Rijeka, Japanese scientist which are members of the Croatian-Japanese bilateral project on landslides, Emergency Management Office of the City of Zagreb and Croatian National Protection and Rescue Directorate are given.

Key words: landslide, civil protection, landslide monitoring, landslide map

Upravljanje kriznim situacijama uslijed pokretanja klizišta

152

1. UvodTijekom zime 2012/2013. godine u kontinentalnom dijelu Hrvatske aktiviran je neuobičajeno

veliki broj klizišta koja su ugrozila prometnu infrastrukturu i obiteljske zgrade u vrlo kratkom razdoblju od svega nekoliko mjeseci. Ovi događaji prouzročili su ekstreman broj kriznih situacija tijekom više mjeseci (prosinac 2012. do travanj 2013.) na području više županija, od kojih su najugroženije bile Krapinsko-zagorska županija (521 evidentirano klizište), Varaždinska županija (249 evidentiranih klizišta), Grad Zagreb (108 evidentiranih klizišta), Karlovačka županija (19 evidentiranih klizišta), Međimurska županija (14 evidentiranih klizišta), Zagrebačka županija (13 evidentiranih klizišta) i Virovitičko-podravska županija (8 evidentiranih klizišta). Prikupljeni podaci mogu se smatrati okvirnim pokazateljima broja aktiviranih klizišta, jer su dobiveni iz evidencija županijskih centara 112 područnih ureda za zaštitu i spašavanje Državne uprave za zaštitu i spašavanje (DUZS) koje je potrebno dodatno provjeriti od strane stručnjaka iz područja inženjerske geologije ili geotehnike. Dojave o klizištima dobivali su i uredi/odjeli jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (JLP(R)S) koji se bave prostornim uređenjem, gradnjom i civilnom zaštitom, na način da su ih građani izravno kontaktirali ili posredstvom DUZS-a. Na temelju dojava stanovnika o pojavi klizišta, provođeni su izvidi na terenu i poduzimane su hitne mjere kao što je uklanjanje opasnih ili potencijalno opasnih masa tla i stabala, a u rijetkim slučajevima stanovnici iznimno ugroženih zgrada privremeno su iseljavani. Usprkos brojnim materijalnim štetama na građevinama (privatnim kućama, komunalnoj infrastrukturi i drugim) i ostaloj imovini, nije bilo ljudskih žrtava. Većina aktiviranih klizišta je male veličine, od približno 7 m2 do 1.000 m2. Ukupna izravna šteta koju su prouzročila klizišta poprimila je karakteristike katastrofe zbog velike materijalne štete.

Tijekom istog razdoblja ubrzano se kretalo i najveće klizište u Hrvatskoj, klizište Kostanjek koje se nalazi u zapadnom dijelu Grada Zagreba (Mihalić i dr., 2010). Ono obuhvaća površinu od približno 1 km2, na kojoj je smješteno oko 290 zgrada (većinom obiteljskih i gospodarskih). Klizište Kostanjek prvi puta je aktivirano 1963. godine (Ortolan, 1996), a procijenjeno je da ukupan pomak na površini terena u razdoblju od 50 godina iznosi približno sedam metara (Krkač i dr., 2013). Pomaci klizišta Kostanjek u zimi 2012/2013. registrirani su na mjernoj opremi za praćenje klizišta koja je postavljena 2011. i 2012. godine u okviru znanstveno-istraživačkog bilateralnog hrvatsko-japanskog SATREPS FY2008 projekta (Mihalić i Arbanas, 2012). Najveći registrirani ukupni horizontalni pomak na klizištu Kostanjek iznosio je 18,5 cm u razdoblju od približno pet mjeseci (18.12.2012.-9.5.2013.). Ovi pomaci uspoređeni su s podacima o oborinama s ombrografa instaliranog na klizištu Kostanjek, na temelju kojih je dobiven uvid u povezanost dnevne količine oborina i pomaka klizišta po danima (Krkač i dr., u pripremi). Uz znanstvenike iz Hrvatske i Japana, u praćenju pomaka klizišta Kostanjek sudjelovao je i Ured za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba, zbog potencijalne opasnosti od rušenja obiteljskih kuća uslijed povećanih pomaka klizišta.

Na temelju preliminarnih podataka i analiza, prikupljenih u okviru znanstvenih istraživanja Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu, Građevinskog fakulteta u Rijeci, Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba i DUZS, u radu se daju osnovne pretpostavke za upravljanje u kriznim situacijama izazvanim klizanjima, a koje se odnose na neophodne podatke i ljudske resurse. Jedan od glavnih zaključaka ovog rada je da prethodno razdoblje zime i proljeća predstavlja za sada jedinstveno razdoblje na području sjeverozapadne Hrvatske (pouzdano unatrag 150 godina), s obzirom na razinu opasnosti i ugroženosti od klizišta, na temelju kojega je moguće i potrebno provesti niz istraživanja u funkciji upravljanja posljedicama nastalih klizanjima, kao i predviđanja budućih klizanja.


153

2. Općenito o klizanju i klizištima, opasnosti i ugroženosti koje uzrokujuU ovom poglavlju kratko se opisuju osnovni pojmovi “klizanje” i “klizišta”, kao i pojmovi

“opasnost od klizanja” (ili “hazard klizanja”) i “ugroženost od klizanja” (ili “rizik klizanja”) koji su definirani u okviru geoznanosti, primarno u inženjerskoj geologiji i geotehnici.

2.1. Osnovne informacije o klizištima

Klizanje (engl. slope movement) je proces kretanja stijene ili tla (ili oboje) niz padinu (Cruden, 1991; Highland i Bobrowky, 2008). Klizište (eng. landslide) je pojava koja nastaje procesom klizanja. Razlikuje se pet osnovnih tipova kretanja (odnosno mehanizama pokreta) shematski prikazanih na slici 1: odronjavanje (eng. fall), prevrtanje (eng. topple), klizanje (eng. slide), bočno razmicanje (eng. spread) ili tečenje (eng. flow). S obzirom da se u hrvatskom jeziku isti termin koristi za proces čiji je mehanizam klizanje, kao i za skupni naziv za sve tipove pokreta, proizlazi da je i odron tip klizišta u širem smislu. Tip klizišta uvjetuje potencijalnu brzinu kretanja, volumen pokrenute mase, duljinu transporta pokrenute mase, kao i mogući nepovoljan utjecaj klizanja i odgovarajuće mjere ublažavanja opasnosti i ugroženosti. U tablicama 1, 2 i 3 daje se pregled vrsta klizišta s obzirom na dubinu klizišta, volumen pokrenute mase i brzinu kretanja klizišta, prema opće prihvaćenim svjetskim klasifikacijama.

Tablica 1. Terminologija za opis dubine klizišta (IPL, 2013).

klasa dubina klizišta (m) opis

7 ≥ 500 ekstremno duboko

6 100 - 500 vrlo duboko

5 50 - 100 duboko

4 20 - 50 duboko – srednje duboko

3 5 - 20 srednje plitko

2 1 - 5 plitko

1 ≤1 površinsko

Tablica 2. Terminologija za opis volumena klizišta (IPL, 2013).

klasa volumen klizišta (m) opis

7 ≥ 108 ekstremno velik

6 107 - 108 vrlo velik

5 106 - 107 velik

4 105 - 106 umjereno velik

3 104 - 105 umjereno mali

2 103 - 104 mali

1 ≤103 vrlo mali


154

Slika 1 Tipovi klizanja prema mehanizmu pokreta (Cruden i Varnes, 1996).

Tablica 3. Terminologija za opis brzine klizišta (Hungr, 1981; WP/WLI, 1995).

red.br.

brzina pokretamjere ublažavanja

(mm/s) različite jedinice opis

7 5×103 ili više 5 m/s ili veća ekstremno brzonije moguća primjena

6 5×101 ~ 5×103 3 m/min ~5 m/s vrlo brzo

5 5×10-1 ~ 5×101 1,8 m/h ~ 3 m/min brzoevakuacija stanovništva

4 5×10-3 ~ 5×10-1 13 m/mjesec ~1,8 m/h srednje brzo

3 5×10-5 ~ 5×10-3 1,6 m/god ~13 m/mjesec sporo održavanje klizišta mjerama stabilizacije i

sanacije2 5×10-7 ~ 5×10-5 16 mm/god ~1,6 m/god vrlo sporo

1 5×10-7 ili manje 16 mm/god ili manje ekstremno sporo ne primjenjuju se

Klizanja se uglavnom događaju na nagnutim terenima, tzv. padinama ili kosinama, pri čemu su dovoljni i vrlo mali nagibi da bi se dogodilo gravitacijsko kretanje masa tla ili stijena. Izuzetak predstavlja bočno razmicanje koje nastaje na horizontalnim terenima u specifičnim uvjetima vezanim za raspored određenih vrsta stijena/tala u podzemlju. Gotovo u svakoj zemlji nastaju klizišta, a koliko su velika, brza i opasna, prvenstveno ovisi o učestalosti i intenzitetu događaja koji ih pokreću, kao što su oborine, potresi, vulkani i šumski požari. Osim toga, važan prirodni preduvjet za nastanak klizanja


155

je i vrsta stijena i tala koji izgrađuju određeno područje. Najveća svjetski poznata klizišta na kopnu, i istovremeno jedinstvena po svojoj veličini, nastala su tijekom 20. i 21. stoljeća u područjima Kine, kao što je npr. klizište u pokrajini Yunnan aktivirano 1965. godine kada je pokrenuto 450 milijuna m3 mase tla i stijena (Evans, 2006). Na internetskoj stranici Hrvatskog portala za klizišta (www.klizista-hr.com) u vijestima iz svijeta prikazana su najveća i najznačajnija klizišta u svijetu koja su nastala tijekom posljednjih mjeseci.

Dvije glavne skupine uzroka klizanja su prirodni uzorci i ljudska djelatnost. Klizišta vrlo često nastaju kao posljedica kombiniranog utjecaja i jednih i drugih uzroka. Još važnija je skupina uzroka klizanja koji mogu inicirati klizanje: oborine (intenzivna oborina, topljenje snježnog pokrivača), seizmička aktivnost (potres), vulkanska aktivnost i ljudski zahvati (zasijecanje ili opterećenje kosina i sl.). Ove godine se obilježava 50 godina od nastanka najvećeg klizišta u Europi, klizanja u boku akumulacijskog jezera brane Vajont u Italiji, kada je pokrenuto 270 milijuna m3 tla i stijena (Genevois i Ghirotti, 2005). Dana 10. travnja 2013. također je nastalo i najveće klizište u SAD-u, u rudniku bakra Kennecott (Bingham Canyon Mine) u Utahu gdje je pokrenuto 55 milijuna m3 tla i stijena.

Usprkos tome što mogu biti djelomično uzrokovana ljudskim djelatnostima, klizišta se smatraju prirodnim opasnostima (prirodnim hazardima ili geohazardima), jer su to prvenstveno prirodni procesi, a koji uzrokuju štete na materijalnim dobrima, te mogu izazvati i gubitke ljudskih života. Prirodne opasnosti, kao što su poplave, potresi, vulkanske erupcije i klizanja, mogu se događati i istovremeno, ili jedan tip procesa može prouzročiti druge.

I u slučaju kada nisu katastrofalna, klizanja predstavljaju ozbiljan problem gotovo u svim dijelovima svijeta jer uzrokuju ekonomske i/ili socijalne gubitke, izravne ili neizravne, na privatnim i/ili javnim dobrima. Izravne štete nastaju u trenutku aktiviranja klizišta, oštećivanjem objekata i ljudskim gubicima (smrt ili povreda) unutar granica prostiranja klizišta. Neizravne štete se iskazuju i kroz dulje vremensko razdoblje: reduciranjem vrijednosti nekretnina u ugroženim područjima, gubitkom produktivnosti zbog oštećenja na dobrima ili prekidom prometa, smanjenjem produktivnosti prouzročenom smrću ljudi, ozljedama ili psihološkim traumama i, konačno, troškovima sanacije šteta.

2.2. Procjena opasnosti od klizanja, prikaz informacija i pristupi ublažavanju posljedica

Procjena opasnosti od klizanja u domeni je geoznanosti, a konačni rezultati procjena opasnosti su informacije za širok spektar korisnika, najčešće iz domene lokalne, regionalne i nacionalne uprave. Ove informacije osnova su za primjenu cijelog niza mjera za ublažavanje posljedica. Opasnost od klizanja procjenjuje se na osnovi istraživanja klizišta koje provode inženjerski geolozi i geotehničari. Nekoliko je razloga zbog kojih se provode istraživanja klizišta, a moguće ih je grupirati u četiri skupine opisane u nastavku.

Ukoliko je klizište već nastalo i ukoliko je nužno poduzeti mjere da se zaustavi pokrenuti proces klizanja i/ili da se zemljište osposobi za daljnje korištenje, postojeće klizište će se detaljno istraživati u svrhu projektiranja mjera sanacije. Rezultat detaljnog geotehničkog istraživanja pojedinog klizišta je prognostički model klizišta na temelju kojega se provode analize stabilnosti čime se definira područje koje ono ugrožava, kao i način da se potpuno ukloni opasnost koju ono predstavlja za ljude i materijalna dobra (Arbanas i dr., 2007, 2009). Uobičajeni prikaz informacija daje se u okviru geotehničkog elaborata klizišta i građevinskih projekata mjera sanacije.

Na područjima gdje postoje klizišta, ali ne predstavljaju opasnost za ljude i materijalna dobra (npr. nalaze se u šumi) ili na područjima koja su potencijalno opasna za nastanak novih klizišta, nužno je provoditi daljinska istraživanja radi prevencije nastanka potencijalnih klizišta (Guzzetti i dr., 2012; Mihalić i dr., 2013). Mjere prevencije provode se kroz sustav prostornog planiranja, na način


156

da se u fazama izrade prostornih planova ovakva područja izostave iz namjena kao što je građevinska namjena. U tu svrhu nužno je izraditi karte postojećih klizišta, kao i prognozne karte opasnosti i ugroženosti od klizanja. Karte opasnosti od klizanja (karte hazarda klizanja) nastaju kao rezultat prostornih analiza, a izrađuju ih stručnjaci iz inženjerske geologije i geomorfologije korištenjem različitih metoda, prilagođeno specifičnostima područja (Mihalić, 1996). Karte klizišta i prognozne karte sadrže informacije na temelju kojih se definiraju mjere za ublažavanje posljedica klizanja kroz sustav prostornog planiranja, odnosno odgovarajuće planiranje namjene zemljišta i definiranje uvjeta građenja.

Na područjima u kojima postoje klizišta, ali ih nije moguće sanirati i predstavljaju opasnost za ljude i materijalna dobra, nužno je provoditi istraživanja i praćenja (engl. monitoring) radi prevencije potencijalnih šteta koje će prouzročiti daljnje kretanje klizišta (Stumpf i dr., 2011). Mjere prevencije provode se kroz sustav civilne zaštite, na način da se uvede sustav praćenja i ranog upozoravanja određenog klizišta. U tu svrhu nužno je detaljno istražiti klizište geotehničkim metodama istraživanja, izraditi prognostički model klizišta za simulacije njegova kretanja te na temelju analiza izraditi koncept sustava praćenja klizišta i ranog upozoravanja. Uobičajeni prikaz informacija ovog sustava je u vidu digitalnih zapisa, koje je nužno kontinuirano pratiti u realnom vremenu iz on-line centara podatka, a na temelju kojih će se aktivirati uzbunjivanje u slučaju prekoračenja zadanih kritičnih vrijednosti. Mjere za ublažavanje posljedica u ovom slučaju su interventne mjere upozoravanja i evakuacije ljudi.

Procjena opasnosti od klizanja također je uobičajena i za osiguranje od šteta koje uzrokuju klizišta. U ovom slučaju informacije se prikazuju na kartama klizišta i prognostičkim kartama opasnosti od klizanja u vidu zona za koje je moguće dati informaciju o visini relativne opasnosti. Na temelju ove informacije definiraju se premije osiguranja za nadoknade u slučaju gubitaka, što je također jedan od načina ublažavanja posljedica klizanja.

3. (Re)aktiviranje klizišta u razdoblju prosinac 2012-travanj 2013Pokretanje velikog broja klizišta u SZ Hrvatskoj uslijed ekstremnih hidrometeoroloških uvjeta

ima razmjere prirodne katastrofe s obzirom na visinu izravne materijalne štete koja je nastala na prometnicama, komunalnoj infrastrukturi i zgradama. O (re)aktiviranim klizištima saznavalo se putem dojava građana, uglavnom nakon što se dogodio slom klizišta. Izuzetak predstavlja veliko i duboko klizište Kostanjek u Gradu Zagrebu čije kretanje je u istom razdoblju praćeno pomoću senzora za praćenje pomaka klizišta i količine oborina koje su prouzročile te pomake.

3.1. Podaci dojava

U zimskom razdoblju 2012/2013., uslijed ekstremnih hidrometeoroloških uvjeta (jedinstvenih u posljednjih 150 godina; Bernat i dr., u pripremi), aktiviran je veliki broj novih klizišta, ali je ponovno pokrenut i veliki broj postojećih klizišta. Informacije o aktiviranim klizištima dobivane su od građana temeljem njihovih dojava o ugroženosti (riziku) od određenog klizišta, uglavnom upućenih jedinicama regionalne ili lokalne uprave. Temeljem dojava građana provođeni su izvidi na terenu kako bi se procijenio stupanj opasnosti za ljude i materijalna dobra, te su u određenom broju slučajeva poduzete interventne mjere uklanjanja srušenih stabala ili pokrenutih masa tla, kao i gradnja alternativnih putova za prolaz ljudi i vozila, a vrlo rijetko su stanovnici privremeno iseljeni iz jako oštećenih objekata. Tijekom izvida u ovom kritičnom razdoblju također su evidentirane lokacije klizišta, uglavnom u obliku popisa klizišta, sa ili bez podataka o veličini klizišta i datumu aktiviranja.


157

Broj dojava građana iz tog razdoblja veći je od broja aktiviranih klizišta zbog toga što su za neka klizišta dobivane višestruke dojave, ali i zbog toga što su se neke dojave odnosile na oštećenja koja nisu nastala kao posljedica klizanja (npr. oštećenja kolničke konstrukcije uslijed ispiranja vodom). Na slici 3 prikazana su dva primjera oštećenja zgrade za stanovanje i ceste koja su nastala uslijed pokretanja klizišta u razdoblju zime/proljeća 2013. godine. Za neka klizišta također postoje višestruke dojave građana unutar razdoblja od nekoliko mjeseci, kojima je obavještavano o daljnjem proširenju klizišta i povećanju ugroženosti objekata na klizištu. Temeljem podataka dojava o klizištima i izvida na terenu u nekim je općinama u SZ Hrvatske proglašena elementarna nepogoda.

Slika 3. Slike klizišta aktiviranih tijekom zime/proljeća 2013., objavljene u novinskim člancima: (a) klizište u ulici Grmoščica desna (Grad Zagreb) uništilo okućnicu ugroženog objekta (objavljeno 11.4.2013. u 24 sata; www.24sata.hr); (b) klizište u Klanjcu (Krapinsko-zagorska županija) oštetilo prometnicu (objavljeno 5.4.2013. na službenim stranicama Grada Klanjca, www.klanjec.hr)

Prikupljeni podaci o (re)aktiviranim klizištima su različiti u općinama, gradovima i županijama, od kojih samo neke uz popise klizišta imaju i karte klizišta na kojima su označene njihove lokacije. Dio ovih podataka pohranjen je u uredima/odjelima koji se bave održavanjem komunalne infrastrukture, sa svrhom procjene troškova potrebnih za sanacije klizišta koja ugrožavaju objekte komunalne infrastrukture. U Gradu Zagrebu Ured za upravljanje u hitnim situacijama i Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet također raspolažu popisom svih dojava i klizišta na području Grada Zagreba. Županijski centri 112 područnih ureda za zaštitu i spašavanje DUZS-a također raspolažu podacima o dojavljenim klizištima koje su dobili od strane jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Za potrebe ovog rada, odnosno procjene ukupnog broja aktiviranih klizišta u Hrvatskoj, korišteni su podaci prikupljeni od županijskih centara 112 DUZS-a. Prema tim podacima zabilježeno je 950 klizišta aktiviranih na području Republike Hrvatske od listopada 2012. do travnja 2013. (tablica 4). Uz pretpostavku da se godišnje na području jedne županije uobičajeno aktivira deset ili manje klizišta, proizlazi da je broj aktiviranih klizišta u ekstremnim hidrometeorološkim uvjetima 2013. godine bio i do 50 puta veći od uobičajenog u županijama u SZ Hrvatskoj (Zagrebačka županija, Međimurska županija, Karlovačka županija, Grad Zagreb, Varaždinska županija i Krapinsko-zagorska županija). Procjenjuje se da je većina klizišta površinska (dubina klizišta <1 m), plitka do srednje plitka (maksimalne dubine do 20 m), te da su s obzirom na volumen klizišta vrlo mala, mala do umjereno mala (maksimalni volumen 100.000 m3).


158

Tablica 4. Broj (re)aktiviranih klizišta tijekom zimskog razdoblja 2012/2013. (listopad 2012. do travanj 2013) prema podacima iz područnih ureda DUZS-a.

županija broj klizišta

Bjelovarsko-bilogorska županija 4

Grad Zagreb 108

Ličko-senjska županija 2

Karlovačka županija 19

Koprivničko-križevačka županija 1

Krapinsko-zagorska županija 521

Međimurska županija 14

Osječko-baranjska županija 2

Požeško-slavonska županija 2

Sisačko-moslavačka županija 2

Splitsko-dalmatinska županija 2

Varaždinska županija 249

Virovitičko-podravska županija 8

Zadarska županija 3

Zagrebačka županija 13

Točniji podaci o aktiviranim klizištima bit će prikupljeni u okviru izrade baze podataka klizišta Hrvatske, u suradnji DUZS-a i akademske zajednice (Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci), a koja će biti objavljena na Hrvatskom portalu o klizištima (www.klizista-hr.com). U okviru ove baze bit će omogućena i prijava klizišta od strane građana uz odgovarajuće dokumentiranje fotografijama.

3.2. Podaci dobiveni praćenjem instrumentima

Klizište Kostanjek je najveće klizište u Hrvatskoj koje se također ubrzano kretalo u zimskom razdoblju 2012/2013. uslijed ekstremnih hidrometeoroloških uvjeta, jedinstvenih u posljednjih 150 godina. Ono je jedinstveno klizište u Hrvatskoj s obzirom na svoju veličinu jer je duboko (dubina klizišta procijenjena je na 90 m) i veliko (volumen klizišta procijenjen je na 32*106 m3). Tijekom posljednjih 50 godina ovo klizište se kreće vrlo sporo, pri čemu su najveći pomaci nastali u vrijeme eksploatacije lapora u površinskom kopu u Podsusedu. Prema analizi iz Ortolan (1996) maksimalna brzina bila je u razdoblju 1973.-1976. godine kada je prosječni maksimalni horizontalni pomak iznosio 44 cm godišnje. Danas je klizište Kostanjek jedno od dva klizišta u Hrvatskoj opremljena opremom za kontinuirano praćenje klizišta tijekom 2011.-2012. godine, zbog čega raspolažemo podacima o kretanjima klizišta u razdoblju ekstremnih hidrometeoroloških uvjeta 2012/2013.

Projekt sustava praćenja klizišta Kostanjek sastavni je dio istraživanja u okviru hrvatsko-japanskog SATREPS FY2008 projekta “Identifikacija rizika i planiranje korištenja prostora za ublažavanje posljedica odrona zemlje i poplava u Hrvatskoj”. Ovaj sustav se sastoji od različitih


159

vrsta brojnih senzora koji komuniciraju u približno–realnom vremenu i odašilju podatke u centar za pohranu i obradu podataka koji je smješten na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (UNIZG-RGNF). Sustav je koncipiran tako da mjeri promjene uvjeta koje utječu na moguće reaktiviranje klizišta na kosinama napuštenog površinskog kopa i na naseljenijim prirodnim padinama na području klizišta.

U okviru spomenutog znanstvenog projekta instalirana je sljedeća oprema: (1) senzori za mjerenje pomaka (GNSS prijemnici, žičani ekstenzometri kratkog i dugačkog raspona, vertikalni ekstenzometri, inklinometar); (2) senzori za hidrometeorološka i hidrogeološka mjerenja (ombrograf, piezometri sa senzorima za mjerenje pornog tlaka u bušotinama, senzori za mjerenje hidrostatičkih pritisaka u bunarima/bušotinama, senzori za mjerenje razine vode na preljevima); (3) senzori za geofizička mjerenja (akcelerometri). Senzorska mreža instalirana na klizištu Kostanjek obuhvaća više od 40 senzora za praćenje pomaka klizišta i uzroka klizanja, potresa i oborina (Mihalić Arbanas i dr., 2013).

Na slici 2 prikazani su primjeri prikaza podataka praćenja klizišta Kostanjek na površini klizišta pomoću GNSS-a (eng. Global Navigation Satelite System) u horizontalnoj ravnini (slika 2a) i tri komponente prostornog pomaka (slika 2b) iz razdoblja ekstremnih hidrometeoroloških uvjeta 2012.-2013. godine. Na slici 3 dan je prikaz pomaka u podzemlju pomoću dva tipa senzora, inklinometra (slika 3a) i ekstenzometra instaliranog u napuštenom tunelu za transport sirovine koji presijeca kliznu plohu (slika 3b).

Slika 2. Primjeri prikaza podataka praćenja pomaka na površini klizišta Kostanjek: (a) prikaz položaja GNSS antene 08L u horizontalnoj ravnini. Narančaste točke prikazuju pojedinačne položaje antene po danima. Vidljivo je da se antena 08L relativno pomaknula u odnosu na početni položaj


160

(približno 14 cm u smjeru juga i 2,5 cm u smjeru istoka). Rezultanta horizontalnog pomaka GNSS antene 08L je u smjeru jug-jugoistok; (b) prikaz promjene položaja GNSS antene 08L pomoću tri prostorne komponente u razdoblju od sredine siječnja do početka rujna 2013. Vidljivi su prostorni pomaci po sve tri osi i to u smjeru juga, zapada i prema dolje. U promatranom razdoblju najveći prostorni pomaci ostvareni su do sredine travnja 2013. godine, a iznose 11,7 cm od početka praćenja 17.1.2013. Najbrži pomaci klizišta dogodili su se u prvih 10-ak dana travnja ove godine.

Slika 3. Primjeri prikaza podataka praćenja pomaka u podzemlju na klizištu Kostanjek: (a) prikaz relativnog pomaka u inklinometru u bušotini B-1 u smjeru klizanja izmjerenog tijekom tri mjerenja provedena od travnja 2012. do veljače 2013. Dana 8.2.2013. jasno je vidljiv relativni pomak klizišta na dubini od približno 63 m u iznosu od oko 5 cm, što predstavlja ukupni pomak po kliznoj plohi u razdoblju od 10 mjeseci; (b) prikaz relativnih pomaka jednog ekstenzometra za razdoblje od početka travnja 2011. godine do početka lipnja 2013. godine i oborina registriranih na ombrografu za isto razdoblje. Vidljivo je postupno povećanje pomaka i naglo ubrzanje klizanja od prosinca do travnja 2013. godine. Također se može uočiti povezanost pomaka s količinama oborina, pri čemu je do pomaka klizišta došlo uslijed višemjesečne uzastopne nadprosječne oborine. Oborina je utjecala na povišenje razine podzemne vode, što je izazvalo dodatna naprezanja u tlu koja su izazvala kretanja klizišta.

Senzorski sustav praćenja klizišta namijenjen je za povećanje sigurnosti stanovnika na području klizišta (Nagai i dr., 2012), edukaciju javnosti, unaprjeđenje znanstvenih istraživanja i visokoškolske edukacije (Mihalić Arbanas i dr., 2013). Za povećanje sigurnosti stanovnika ugroženog područja kroz razvoj i primjenu sustava ranog upozoravanja nužno je dovršenje i održavanje sustava opisano u Krkač i dr. (2013).

4. Upravljanje u kriznim situacijama izazvanim klizanjima tla/stijenaUpravljanje u kriznim situacijama vezanim za (re)aktiviranje klizišta iziskuje integrirano

planiranje odgovora na krizne situacije pod čime se podrazumijeva definiranje interventnih mjera u odnosu na tipove ugroženosti (rizika) od klizišta. Na osnovi dojava građana potrebno je utvrditi elemente pod rizikom (kao što su obiteljska kuća, cesta, ljudi itd.) te stupanj njihove ranjivosti (engl. vulnerability). Za utvrđivanje stupnja ranjivosti elemenata pod rizikom nužno je procijeniti veličinu klizišta i mogućnost daljnjih višemetarskih pomaka kliznog tijela, odnosno otvaranje velikih pukotina ili zatrpavanje pokrenutom masom tla. Veličinu klizišta i mogućnost napredovanja klizišta s razvojem pukotina i zatrpavanjem može procijeniti samo stručna osoba (inženjerski geolog, geotehničar) s odgovarajućim iskustvom na osnovi uvida u podatke o postojećim klizištima, kao i na osnovi izvida


161

stanja na terenu. Interventne mjere (npr. uklanjanje pokrenute mase tla, izrada kanala za odvodnju površinske vode, prekrivanje klizišta zaštitnim folijama i sl.) također treba odrediti stručna osoba koja utvrđuje stupanj ranjivosti elementa pod rizikom budući da neke interventne mjere mogu imati i štetne učinke, odnosno izazvati daljnje širenje klizanja.

Za planiranje i primjenu integriranog sustava odgovora na krizne situacije izazvane (re)aktiviranjem klizišta nužno je ostvariti dvije grupe pretpostavki, a koje su vezane za podatke i ljudske resurse. Osnovni podaci su kartografske podloge temeljem kojih stručna osoba može procijeniti o kakvom klizištu se radi, a koje je potrebno izraditi za tu namjenu. Ljudski resursi, koji sudjeluju u upravljanju u kriznim situacijama trebaju biti definirani, budući da obuhvaćaju sudionike iz lokalne/državne uprave i vanjske suradnike iz privatnog sektora i znanosti.

Osnovne kartografske podloge su karte klizišta krupnog mjerila i digitalni modeli terena visoke preciznosti. Karte klizišta nužno moraju biti interaktivne digitalne karte koje prikazuju realne granice klizišta, a također i opisne podatke o datumima aktiviranja klizišta, provedenim istraživačkim radovima i mjerama sanacije, uz podatke o veličini i dubini klizišta. Ovakve kartografske baze podataka klizišta s interaktivnim kartama do danas nisu izrađene niti za jedan dio područja Hrvatske. Jedan od razloga za to je što podaci o klizištima nisu sustavno prikupljani kroz duža razdoblja, a jednokratna kartiranja klizišta na većim područjima iziskuju primjenu metoda daljinskih istraživanja koje se u Hrvatskoj primjenjuju tek unatrag posljednje tri godine, a razvijene su u okviru hrvatsko-japanskog SATREPS F2008 projekta. Digitalni modeli terena visoke preciznosti važni su za kartiranje postojećih klizišta, ali i za uvid u uvjete na određenom lokalitetu u slučaju kada se na njemu aktivira novo klizište.

U slučaju velikih i/ili opasnih klizišta za koja postoji mogućnost daljnjeg kretanja, a time i oštećivanja većih razmjera, koja uz veliku materijalnu štetu mogu prouzročiti i ljudske žrtve, nužno je uspostaviti sustave praćenja klizišta u približno realnom vremenu s automatiziranim prijenosom podataka. Na klizištu Kostanjek instaliran je takav složeni sustav senzorskih mreža u okviru znanstveno-istraživačkog bilateralnog SATREPS FY2008 projekta, a u tijeku su radovi na dovršenju sustava: uspostavljanje automatiziranog prijenosa podataka sa svih senzora; razvoj softvera za obradu i prikaz podataka praćenja; modeliranje parametara praćenja aktivnosti klizišta i uzroka klizanja; razvoj kriterija za sustav ranog upozoravanja i razvoj softvera za sustav ranog upozoravanja. Sustave praćenja i ranog upozoravanja za tipična vrlo mala do umjereno mala, površinska do srednje plitka klizišta moguće je uspostaviti na temelju svega nekoliko senzorskih uređaja s niskim troškovima ugrađene opreme. Jedno od opasnih klizišta u Gradu Zagrebu, koje bi trebalo pratiti zbog realne opasnosti širenja klizišta i rušenja naseljenih objekata, je klizište Črešnjevec na kojemu je već nekoliko kuća iseljeno.

5. ZaključakU zimskom razdoblju 2012/2013. godine u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske aktiviralo se oko

950 klizišta, što se može smatrati katastrofalnim prirodnim događajem prouzročenim ekstremnim hidrometeorološkim uvjetima. Unatrag posljednjih 150 godina, nisu zabilježeni niti približno slični događaji na području sjeverozapadne Hrvatske, a vjerojatnost ponovnog aktiviranja ekstremno velikog broja klizišta izravno ovisi o vjerojatnosti pojave istih ili sličnih količina oborina (kiše i snijega). Tijekom približno pet mjeseci u SZ dijelu Hrvatske gotovo svakodnevno se događao niz kriznih situacija koje su iziskivale odgovarajuće djelovanje odgovornih službi na dojave građana.

Klizišta se svrstavaju u prirodne opasnosti (geohazarde) čija učestalost izravno ovisi o meteorološkim uvjetima (a time i klimatskim promjenama), ali i o načinu korištenja prostora, te se u slučaju pojave velikog broja klizišta proglašava elementarna nepogoda. Zbog toga je nužno zaštitu


162

od klizišta definirati kroz niz postojećih ili planiranih dokumenata na nacionalnoj razini, a vezano za ugroženost (rizike) koje mogu prouzročiti:

- Strategiju prostornog razvoja Republike Hrvatske;- Procjenu rizika Republike Hrvatske;- Nacionalnu strategiju zaštite okoliša; i- Strategiju za smanjenje rizika od katastrofa.

Minimalni preduvjet za definiranje zaštite od klizišta su evidencije postojećih klizišta, kakve u Republici Hrvatskoj do danas nisu izrađivane.

Na lokalnoj i/ili regionalnoj razini nužno je identificirati pojave klizišta, da bi se mogla utvrditi ugroženost koju ona uzrokuju. U tu svrhu nužno je na lokalnoj i/ili regionalnoj razini raspolagati kartama klizišta i prognoznim kartama opasnosti i ugroženosti od klizišta. S obzirom da u Republici Hrvatskoj do sada nisu izrađivane karte klizišta koje bi se mogle koristiti kao podloge za izradu operativnih planova djelovanja u kriznim situacijama, nužno je što prije započeti izradu ovih podloga. U prilog izradi karata klizišta ide i činjenica da su tijekom posljednjih desetak godina u svijetu razvijene tehnologije koje omogućavaju ekonomičnu, brzu i točnu izradu karata klizišta te da je primjena novih tehnoloških alata ispitana na razini pilot projekata u okviru hrvatsko-japanskog SATEREPS FY2008 projekta.

U sustav zaštite i spašavanja u kriznim situacijama uslijed aktiviranja klizišta također je nužno uvesti i sustave praćenja i ranog upozoravanja s posebno opasnih klizišta, kao što je klizište Kostanjek u Gradu Zagrebu. Stavljanje u funkciju sustava praćenja klizišta Kostanjek i drugih manjih klizišta iziskuje niz primijenjenih istraživanja koja su se već započela provoditi u okviru znanstvenih istraživanja na RGN fakuletu u Zagrebu, ali koja je nužno i nastaviti i proširiti u svrhu praktične primjene ovog ili sličnih sustava.

Upravljanje u kriznim situacijama izazvanim klizanjima tla slično je upravljanju u kriznim situacijama izazvanim drugim nesrećama po tome što iziskuje planiranje i provedbu mjera: (a) po prijemu i obradi dojava o klizištima od strane građana; (b) po upozorenju dobivenom iz sustava praćenja klizišta. U procese planiranja i provedbe mjera također je nužno uključiti stručnjake i znanstvenike radi stručnog mišljenja i primjene novih tehnologija u dobivanju neophodnih ulaznih podataka za djelovanje civilne zaštite u kriznim situacijama.

Zahvala

Autori zahvaljuju Županijskim centrima 112 područnih ureda za zaštitu i spašavanje DUZS-a na dostavljenim podacima o aktiviranim klizištima, bez kojih procjena ukupnog broja klizišta nastalih tijekom zime 2012/2013. ne bi bila moguća.

Literatura

• Arbanas, Ž., Grošić, M., Goršić, D., Griparić, B. (2007): Sanacija klizišta na cestama u Istri, Zbornik radova 4. Hrvatskog kongresa o cestama, Hrvatsko društvo za ceste ‘Via vita’, 28.-31.10.2007., Cavtat-Dubrovnik.

• Arbanas, Ž., Benac, Č., Grošić, M. (2009): Remedial works on landslide in complex geological conditions, In: Hamza, M. et al. (eds): Proceedings 17th International Conference on Soil Mechanics and Geotechnical Engineering, The Academia and Practice of Geotechnical Engineering, 5.-9.10.2009., Alexandria, IOS Press BV, Amsterdam, Vol. 4: 2638-2641.


163

• Bernat, S., Mihalić Arbanas, S., Krkač, M., Arbanas, Ž. (u pripremi): Landslides triggered in the continental part of Croatia by extreme rainfalls in winter 2013, In: Proceedings of the XII IAEG Congress, 15-19.9.2014., Torino.

• Cruden, D.M. (1991): A simple definition of a landslide, Bulleting International Association for Engineeing Geology, 43:27-29.

• Cruden, D.M., Varnes, D.J. (1996): Landslide types and processes. In: Turner, A.K., Schuster, R.L. (eds): Landslides investigation and mitigation, Transportation Research Board, US National Research Council, Special Report 247, Washington, DC 1996, Chapter 3, 36-75.

• Evans, S.G. (2006): Single event landslides resulting from massive rock slope failure: characterising their frequency and impact on society. In: Evans, S.G. et al. (eds.): Landslides From Massive Rock Slope Failure. NATO Science Series IV. Earth and Environmental Sciences, Dordrecht, Springer, 49: 53–73.

• Genevois, R., Ghirotti, M. (2005): The 1963 Vaiont Landslide. Giornale di Geologia Applicata, 1: 41-52.

• Guzzetti, F., Cesare Mondini, A., Cardinali, M. Fiorucci, F., Santangelo, M., Chang, K.T. (2012): Landslide inventory maps: New tools for an old problem, Earth-Science Reviews 112:42-66.

• Highland, L.M., Bobrowsky, P. (2008): The landslide handbook—A guide to understanding landslides, Reston, Virginia, U.S. Geological Survey Circular 1325, URL:http://pubs.usgs.gov/circ/1325/,129 p.

• Hungr, O. (1981): Dynamics of rock avalanches and other types of slope movements, Ph.D. Thesis, University of Alberta, Edmonton, 500 p.

• IPL (2013): World report on landslides, International Program on Landslides, URL:http://iplhq.org/category/iplhq/world-report-on-landslides/, Accessed 1.10.2013.

• Krkač, M., Mihalić Arbanas, S., Nagai, O., Arbanas, Ž. (2013): The Kostanjek landslide - Monitoring system development and sensor network, In: Mihalić Arbanas, S., Arbanas, Ž. (eds): Landslide and Flood Hazard Assessment. Proceedings of the 1st Regional Symposium on Landslides in the Adriatic-Balkan Region, 6-9.4.2013, Zagreb, City of Zagreb, Emergency Management Office, u tisku.

• Krkač, M., Mihalić Arbanas, S., Arbanas, Ž., Bernat, S., Špehar, K. (u pripremi): The Kostanjek landslide in the City of Zagreb: Forecasting and protective monitoring, In: Proceedings of the XII IAEG Congress, 15-19.9.2014., Torino.

• Mihalić, S. (1996): Zoniranje po opasnosti od klizanja – hazard i rizik, Magistarski rad, Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 77 str.

• Mihalić, S., Arbanas, Ž., Krkač, M., Dugonjić, S., Ferić, P. (2010): Karte hazarda klizanja i sustavi ranog upozoravanja u funkciji ublažavanja rizika klizanja, U: Trut, D. (ur.): Zbornik II. Konferencije Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa, 14-15.10.2010, Zagreb, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, 18-22.

• Mihalić S., Arbanas Ž. (2012): The Croatian–Japanese Joint Research Project on Landslides: Activities and Public Benefits, In: Sassa, K. et al (eds): Landslides: Global Risk Preparedness, DOI 10.1007/978-3-642-22087-6_24, Springer-Verlag, 335-351.


164

• Mihalić Arbanas, S., Arbanas, Ž., Krkač, M. (2013) TXT-tool 2.385-1.2 A comprehensive landslide monitoring system: The Kostanjek landslide, Croatia, In: Sassa K. et al. (eds): ICL Landslide Teaching Tool, ICL, Kyoto, Japan, 2013.

• Mihalić, S., Marui, H., Nagai, O., Yagi, H., Miyagi, T. (2013): Landslide Inventory in the Area of Zagreb City: Effectiveness of Using LiDAR DEM, In: Margottini, C. et al., (eds): Proceedings. of the 2nd World Landslide Forum ‘Landslide Science and Practice’, 3-0.10.2011, Rim, Springer, Heidelberg, Vol. 1: 155-162.

• Nagai, O., Krkač, M., Mihalić, S. (2012): Introduction of one of methods to predict failure time of a slope widely used in Japan and application to the Kostanjek Landslide, In: Ožanić, N. et al. (eds): Proceedings of 2nd Croatian-Japanese Project Workshop, 15-17.12.2011, Rijeka, Sveučilište u Rijeci, 46-50.

• Ortolan, Ž. (1996): Formiranje prostornog inženjersko-geološkog modela dubokog klizišta s više kliznih ploha (Primjer klizišta Kostanjek), doktorska disertacija, Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska, 1996.

• Stumpf, A., Kerle, N., Malet, J.P. (2011): Guidelines for the selection of appropriate remote sensing technologies for monitoring different types of landslides, SafeLand deliverable D4.4, Faculty for Geo-information Science and Earth Observation – ITC and University of Twente, United Nations University, Nizozemska.

• WP/WLI (International Geotechnical Society’s UNESCO Working Party on World Landslide Inventory) (1995): A suggested method for describing the rate of movement of a landslide, Bulletin of the International Association of Engineering Geology, 52:75-78.


165

prim. mr. Maja Grba-Bujević, dr. med. e-mail: [email protected] Tomljanović, dr. med., e-mail: [email protected]. sc. Milena Car, dr. med., e-mail: [email protected]

Hrvatski zavod za hitnu medicinu

PREGLED DOSADAŠNJEG TIJEKA UNAPREĐENJA HITNE MEDICINSKE SLUŽBE U REPUBLICI HRVATSKOJ

SAŽETAK: Polazeći od činjenice da je učinkovitost hitne medicinske službe (HMS) jedan od najvažnijih pokazatelja kvalitete cjelokupne zdravstvene zaštite svake zemlje, a temeljem utvrđene neujednačene organizacije, nejednakih kriterija hitnosti, nedostatka sustavne edukacije, neujednačene opremljenosti između/unutar županija te posljedično nejednake kvalitete pružene usluge i neujednačene dostupnosti hitne medicinske službe u Republici Hrvatskoj, 2008. godine započet je proces nacionalne reforme HMS po modelu suradničkog jedinstvenog sustava izvanbolničke i bolničke hitne medicinske službe s krovnom stručnom zdravstvenom ustanovom – Hrvatskim zavodom za hitnu medicinu. Za provedbu reforme hitne medicinske službe Međunarodna banka za obnovu i razvoj (International Bank for Reconstruction and Development- IBRD) je 2008. godine odobrila Republici Hrvatskoj zajam za potporu Projekta unapređenja hitne medicinske službe i investicijskog planiranja u zdravstvu, koji je u prvoj komponenti usredotočen na reformu HMS koja uključuje brojne provedbene aktivnosti što će u konačnici osigurati učinkovito i kvalitetno zbrinjavanje hitnih pacijenata te smanjili mogućnost incidentnih događaja, mortaliteta i invaliditeta.

Ključne riječi: reorganizacija, hitna medicinska služba, Republika Hrvatska

SUMMARY: Considering that the efficiency of emergency medical service (EMS) is one of the most important quality indicators of the overall healthcare system in a country, and due to the uneven structure, varying emergency criteria, lack of systematic education, inhomogeneous equipment between/within particular counties, which all resulted in variable quality of the service provided, and unequal EMS availability across the Republic of Croatia, the process of EMS reform at the national level, on the model of a collaborating, unique system of out-of-hospital EMS and hospital emergency departments with the Croatian Institute of Emergency Medicine as the umbrella healthcare institution, was launched in 2008. In the same year, the International Bank for Reconstruction and Development (IBRD) granted a loan to the Republic of Croatia supporting Development of Emergency Medical Services and Investment Planning Project. The first Project component is focused on EMS reform including many activities that will eventually ensure efficient and high quality care for emergency patients while reducing the rate of incidental events, mortality and disability.

Keywords: Restructuring, Emergency Medical Service, Republic of Croatia


166

UVODDo unatrag par godina nije postojala jasna vizija i strategija razvoja hitne medicinske službe

pa se taj segment zdravstva razvijao stihijski, što je rezultiralo neujednačenom kvalitetom pružanja hitne medicinske skrbi kako u izvanbolničkom tako i u bolničkom dijelu. Stoga se kao nužnost nametnula potreba jedinstvenog pristupa u reorganizaciji hitne medicinske službe s ciljem ostvarenja funkcionalnog i suradničkog sustava izvanbolničke i bolničke hitne medicinske službe. Projekt reorganizacije ove službe bio je dio Nacionalne strategije razvitka hrvatskog zdravstva 2006. – 2011. koju je donio Hrvatski sabor na sjednici održanoj 9. lipnja 2006. godine (1), a njegove smjernice ponovo su definirane u Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva 2012.-2020. kao jedna od mjera prioriteta reorganizacije ustroja i djelovanja zdravstvenih ustanova (2).

USTROJ HITNE MEDICINSKE SLUŽBE PRIJE REORGANIZACIJEDo početka reorganizacije zdravstvena zaštita u djelatnosti hitne medicine u RH organizirana

kao dio postojećeg sustava zdravstvene zaštite kroz djelatnost službi izvanbolničke hitne medicinske pomoći i, većim dijelom, hitnog bolničkog prijema unutar svake bolničke djelatnosti.

Pravilnikom o uvjetima, organizaciji i načinu rada izvanbolničke hitne medicinske pomoći iz 2003. godine, utvrđeni su uvjeti, organizacija i način rada izvanbolničke hitne medicinske pomoći (HMP) u Republici Hrvat skoj (3).

Sukladno Pravilniku izvanbolnička HMP se trebala organizirati kao jedinstvena služba na razini pojedine županije bilo kao samostalna ustanova HMP ili kao jedinica HMP pri jedinstvenom županijskom domu zdravlja. Pravilnik nikada nije primijenjen na cijelom području RH stoga je izvanbolnička HMP bila organizirana u okviru:

• ustanova za hitnu medicinsku pomoć koje su imale nadležnost nad 17% površine RH i obuhvaćale skrb za 37% stanovništva RH (od 4 ustanove 3 su pokrivale cijelo područje svoje županije),

• jedinica hitne medicinske pomoći u domovima zdravlja (82 jedinice za HMP pri DZ imale su nadležnost nad 83% površine RH i obuhvaćale skrb za 60% stanovnika RH,

• iznimno na udaljenim i slabo naseljenim područjima u okviru djelatnosti obiteljskih liječnika u domovima zdravlja kroz dežurstva i pripravnosti.

U izvanbolničkoj djelatnosti hitne medicinske pomoći radilo je 450-500 doktora (u timovima HMP, dežurstvu i pripravnosti), 900 medicinskih sestara-medicinskih tehničara (u timovima HMP, dežurstvu i pripravnosti), 900 vozača, oko 200 ostalih – sveukupno njih oko 2.500 (4).

Postojeća organizacija izvanbolničke HMP je bila neujednačena po županijama, nije bilo kriterija hitnosti (prema nekim procjenama hitne intervencije čine samo 10-15% ukupnog broja intervencija), nije bila pokrenuta specijalizacija iz hitne medicine, trajna edukacija djelatnika nije bila ujednačena, medicinska oprema i vozila nisu bili standardizirani.

U bolnicama je najčešće organizacija hitnog prijema bila unutar svake bolničke djelatnosti jer su hitne bolničke ambulante obavljale hitni prijem i zbrinjavanje pacijenta. Hitni bolnički prijemi su se nalazili ili se nalaze na različitim lokacijama pa su poseban problem pacijenti s višestrukim simptomima, trijaža nije učinkovita, nedostatni su prostori, oprema i osoblje, ne postoje protokoli rada, u njima ne rade specijalisti hitne medicine, niti je pokrenuta dodatna edukacija za medicinske sestre-medicinske tehničare.


167

Ovakva šarolikost i neujednačenost u organizaciji nije ispunjavala osnovne pretpostavke optimalnog funkcioniranja hitne medicinske službe: jednakost, dostupnost, učinkovitost i opremljenost te je bila nužna njena reorganizacija.

REORGANIZACIJA HITNE MEDICINSKE SLUŽBE OD 2009. GODINE DO DANAS

Projekt reorganizacije djelatnosti hitne medicine je dio reforme zdravstvenog sustava Republike Hrvatske. Strategija reforme zdravstva je stvaranje financijski održivog i strukturno stabilnog sustava koji će jamčiti sigurnu, dostupnu i kvalitetnu medicinsku uslugu svim hrvatskim građanima. Projekt je pokrenula Vlada RH uz pomoć zajma Međunarodne banke za obnovu i razvoj (5) s ciljem:

1. poboljšati učinkovitost sustava hitne medicinske službe, 2. povećati usklađenost u standardima usluga među županijama,3. povećati učinkovitost i brzinu reakcije izvanbolničke hitne medicinske pomoći,4. poboljšati učinkovitost hitnih prijema u ciljnim bolnicama.

Kroz Zakon o zdravstvenoj zaštiti i provedbene pravne propise izrađena je pravna regulativa za reorganizaciju sustava hitne medicine (6,7,8). Zakonom o zdravstvenoj zaštiti definiran je ustroj i djelokrug rada Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, županijskih zavoda za hitnu medicinu, kao i djelatnost hitne medicine na sekundarnoj razini zdravstvene zaštite.

Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 26. veljače 2009. godine donijela uredbu o osnivanju Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu. Zavod je osnovan kao javna zdravstvena ustanova i upisan u glavnu knjigu sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu dana 21. svibnja 2009. godine te je započeo sa radom (9). Vizija Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu (HZHM) je ustrojavanje jedinstvenog sustava hitne medicine na području Republike Hrvatske, temeljenog na načelu sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa hitnoj medicinskoj službi, što jamči bolju učinkovitost te kvalitetnije, dostupnije i ravnomjernije pružanje hitne medicinske skrbi za sve osobe na području Republike Hrvatske.

Do danas su s radom počeli svi županijski zavodi za hitnu medicinu (n=21), kojima se obnovio zastarjeli vozni park puštanjem u sustav 128 suvremeno opremljenih vozila za hitne medicinske intervencije.

Osnovane su u medicinske prijavno-dojavne jedinice (MPDJ) prema županijskom modelu koje pokrivaju cijeli teritorij pojedine županije uz mogućnost komunikacije sa susjednim županijama što zahtjeva horizontalnu i vertikalnu komunikacijsku i informatičku umreženost koju će, sukladno svojim ovlastima, provesti Hrvatski zavod za hitnu medicinu. Novi ustroj MPDJ će omogućiti trajno praćenje cjelokupne službe tijekom 24 sata. Prijem hitnog poziva temelji se na Hrvatskom indeksu prijema hitnog poziva.

Na prijedlog Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, a uzimajući u obzir specifičnost pojedinih područja - geografski položaj, stanje cestovne povezanosti, gustoća naseljenosti, broj stanovnika, površina pojedinih županija te udaljenost od bolnica, ministar zdravlja, sukladno svojim ovlastima, donio je Mrežu hitne medicine (10).

U djelatnosti izvanbolničkoj hitne medicine trenutno radi 623 doktora medicine, 1.314 medicinskih sestara-medicinskih tehničara, 872 vozača – sveukupno njih 2.809.


168

Uvedena je specijalizacija iz hitne medicine za doktore medicine (11) . Trenutno je u RH 107 specijalista hitne medicine koji su stekli status specijalista temeljem Pravilnika o stjecanju statusa specijalista hitne medicine (12) i Pravilnika o dopuni o stjecanju statusa specijalista hitne medicine (13), a specijalizaciju iz hitne medicine u punom trajanju započeo je 31 doktor medicine.

Nabavljena je oprema i otvoreni su odjeli hitne medicine u Bjelovaru, Čakovcu, Karlovcu i Zaboku. U tijeku je nabava opreme za odjele hitne medicine u još 12 bolnica koje su u procesu prostornog uređenja ovih novih ustrojstvenih odjela.

Zbog multidisciplinarnosti i izuzetne složenosti djelatnosti hitne medicine kao i odgovornosti u svakodnevnim situacijama spašavanja ljudskih života djelatnicima hitne medicinske službe nužno je stalno stručno usavršavanje. Hrvatski zavod za hitnu medicinu prepoznao je važnost edukacije i stalnog usavršavanja djelatnika te je, u suradnji s Ministarstvom zdravlja, osmislio i organizirao različite edukacijske programe za: dispečere medicinske prijavno-dojavne jedinice, doktore medicine i medicinske sestre/medicinske tehničare izvanbolničke hitne medicinske službe, vozače izvanbolničke hitne medicinske službe, medicinske sestre/medicinske tehničare koji provode trijažu u odjelima hitne medicine, doktore medicine s otoka koji su za prijevoz oboljelog/ozlijeđenog pacijenta do bolnice često primorani koristiti hitni zračni medicinski prijevoz te edukacije obnove znanja namijenjene svim djelatnicima županijskih zavoda za hitnu medicinu i doktorima opće/obiteljske medicine te medicinskim sestrama/medicinskim tehničarima koji sudjeluju u djelatnosti hitne medicine kroz dežurstva i pripravnosti. Od listopada 2011. godine različite edukacijske programe završilo je 1.545 djelatnika, a u konačnici će ih završiti više od 2.000 djelatnika.

U tu svrhu Hrvatski zavod za hitnu medicinu izradio je i tiskao niz edukativnih materijala koji su za sve djelatnike u sustavu hitne medicine besplatni - Hrvatski indeks prijema hitnog poziva za medicinsku prijavno-dojavnu jedinicu, priručnik Medicinska prijavno-dojavna jedinica, Smjernice za rad izvanbolničke hitne medicinske službe, priručnik Temeljni hitni medicinski postupci, priručnik za upotrebu transportnog ventilatora, priručnik Trijaža u odjelu hitne medicine, priručnik za vozače hitne medicinske službe kao i DVD-e Hitni medicinski postupci u izvanbolničkim uvjetima i Hitni medicinski postupci u bolničkim uvjetima. U tom zahtjevnom i obavljenom poslu svoj su doprinos dale mnoge stručne radne skupine i niz istaknutih stručnjaka, kako iz Hrvatske tako i iz inozemstva.

Hrvatski zavod za hitnu medicinu je svjestan da je obavještavanje javnosti o promjenama u sustavu hitne medicinske službe kao i provođenje edukacija stanovništva iz djelokruga rada Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu od najvećeg značaja u reorganizaciji stoga intenzivno radi na stalnom informiranju, intenzivnim promidžbenim kampanjama na nacionalnoj i regionalnoj razini.

ZAKLJUČAKReorganizacija hitne medicinske službe jedan je od najvažnijih dijelova reforme zdravstva koja je

u tijeku, a provodi se kroz Hrvatski zavod za hitnu medicinu, županijske zavode za hitnu medicinu u izvanbolničkom dijelu i odjele hitne medicine u bolničkom dijelu. Ona sadrži novu organizaciju, standardizaciju medicinske opreme, vozila i postupaka što jamči veću učinkovitost, kvalitetnije, dostupnije i ravnomjernije pružanje hitne medicinske skrbi za sve osobe na području Republike Hrvatske. U dosadašnjem tijeku reorganizacije hitne medicinske službe razvijen je moderan sustav s dobro opremljenim, educiranim i snažno motiviranim ljudskim kadrom. Jedan od glavnih ciljeva reforme, da timovi HMS na mjesto intervencije stignu najkasnije 10 minuta od poziva u urbanim i 20 minuta od poziva u ruralnim sredinama u 80% slučajeva te da se pacijent zbrine u okviru tzv. „zlatnog sata“, već pokazuje prve rezultate.


169

LITERATURA

1. Nacionalna strategija razvitka hrvatskog zdravstva 2006.-2011., Narodne novine br. 72/2006.

2. Nacionalna strategija razvitka hrvatskog zdravstva 2012.-2020., Narodne novine br. 116/2012.

3. Pravilnik o uvjetima, organizaciji i načinu rada izvanbolničke hitne medicinske pomoći, Narodne novine br. 46/2003.

4. Jurković D. Reorganizacija hitne medicinske službe. Liječ Vjesn 2009;131(Supl. 4):3-6.

5. http://www.worldbank.org/projects/P086669/development-emergency-medical-services-investment-planning-project?lang=en.

6. Zakon o zdravstvenoj zaštiti, Narodne novine br. 150/2008.

7. Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje djelatnosti hitne medicine, Narodne novine br. 42/2011.

8. Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti, Narodne novine br. 61/2011.

9. Uredba o osnivanju Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu, Official Gazette 28/2009.

10. Mreža hitne medicine, Narodne novine br. 71/2012.

11. Pravilnik o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, Narodne novine br. 100/2011.

12. Pravilnik o stjecanju statusa specijalista hitne medicine, Narodne novine br. 116/2010.

13. Pravilnik o dopuni o stjecanju statusa specijalista hitne medicine, Narodne novine br. 131/2012


171

dr. sc. Marjana Gajić-Čapka, e-mail: [email protected]. sc. Ksenija Cindrić, e-mail:[email protected]

Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, Zagreb

prof. dr. sc. Ivica Kisić, e-mail: [email protected] Bilandžija, dipl. inž. agr., e-mail: dbilandzija @agr.hr

Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Svetošimunska cesta 25, Zagreb

METEOROLOŠKE PRILIKE I EROZIJA TLA VJETROM U ČEPIĆ POLJU

Sažetak: Uz specifične odnose tlo/klima/kultura/načini obrade tla i uz pojavu jačeg vjetra javljaju se izražene prašinaste oluje tj. erozija tla vjetrom. Analiza ekstremnih meteoroloških prilika, koje dovode do toga, utvrđuje rizične meteorološke faktore u poljoprivredi i podloga je za provedbu prilagodbe na njih. Početkom veljače 2012. približno polovica površina u Čepić polju bila je zahvaćena erozijom vjetrom. Erozija se pojavila na površinama koje su bile zasijane ozimim strninama i na onim koje su bile pripremljene za sjetvu jarih kultura, dok se erozija nije pojavila na površinama zaraslim makijom, livadama i pašnjacima. Eroziji je prethodilo tromjesečno sušno razdoblje te šestomjesečno razdoblje sa smanjenom vlažnošću zraka. Osam dana prije relativna vlažnost bila je čak niža od 50%. Siječanj 2012. bio je hladan, a temperature zraka pri tlu, kao i temperature tla do 5 cm dubine su bile negativne. Uz takve oborinske i temperaturne prilike došlo je do stvaranja praškastog površinskog sloja tla podložnog eroziji koja se desila tijekom četverodnevnog razdoblja s jakim vjetrom iz istočnog do sjeveroistočnog smjera.

Ključne riječi: klima, erozija tla vjetrom

METEOROLOGICAL CONDITIONS AND WIND EROSION IN ČEPIĆ POLJE

Abstract: Due to specific relationship of soil/climate/crops/soil tillage method and the appearance of a strong wind, the expressed soil wind erosion can occur. Analysis of extreme meteorological conditions, that lead to such phenomena, determines the meteorological risk factors in agriculture and it is the basis for the adaptation implementation. At the beginning of February 2012, approximately half of the Čepić field areas was affected by wind erosion. The affected areas were under winter crops or prepared for the sowing of spring crops while on the areas under the maquis, meadows and pastures, the erosion has not occurred. Erosion was preceded by a three-month dry season and the six-month period with low humidity. Eight days before, the relative humidity was even lower than 50%. February 2012 was cold: air temperature near the ground, as well as the soil temperature up to 5 cm depth were negative. Such precipitation and temperature conditions led to the formation of a silty surface soil layer that is susceptible to wind erosion which has occurred during the four-day period with a strong wind from the east to northeast.

Key words: climate, soil wind erosion


172

UVODErozija tla vjetrom uvjetovana je geološkim i meteorološkim čimbenicima te ljudskim

aktivnostima. Erozija vjetrom dovodi do degradacije zemljišta, a indirektno ima utjecaj na okoliš i čovjeka. Stoga mjere zaštite od erozije vjetrom ovise i o poznavanju klimatskih karakteristika, i to jačine, učestalosti i trajanja vjetrenih, oborinskih, temperaturnih (zraka i tla) te higričkih prilika tijekom godine na nekom području. Pojava erozije tla vjetrom početkom veljače 2012. u Čepić polju inicirala je analizu meteoroloških prilika koje su prethodile toj pojavi, kao i analizu drugih uzroka (tipovi tla, vrste uzgajanih kultura kao i načini obrade tla), posljedica i mjera sprečavanja ponovne pojave erozije tla vjetrom na prostoru Čepić polja (Kisić i dr., 2013).

Analiza klimatskih prilika Čepić polja provedena je prema podacima klimatološke postaje Čepić (h=30 m nm, j=45° 12’ 8”, l=14° 8’ 22”) iz redovne meteorološke mreže Državnog hidrometeorološkog zavoda RH. Vremenski niz obuhvaća razdoblje 1981.-2010.

OPĆE KLIMATSKE PRILIKE ČEPIĆ POLJAČepić polje u unutrašnjosti Istre nalazi se veći dio godine u cirkulacijskom području umjerenih

širina s čestim i intenzivnim promjenama vremena (Gajić-Čapka i Zaninović, 2008). Ljeti to područje dolazi pod utjecaj suptropskog pojasa. Dominantan je maritimni utjecaj s Jadrana i Sredozemlja. Uz neposredan utjecaj ciklogenetičkog djelovanja sjevernog Jadrana, klimu tog područja izrazito modificira jako razvijena orografija Učke, Ćićarije, Gorskog kotara i Dinarida. Stabilno, vedro i suho ljetno vrijeme posljedica je azorske anticiklone koja se ljeti nalazi na svom najsjevernijem položaju. Hladnom dijelu godine, kao i noću, turbulencija je mala pa lokalni uvjeti postaju dominantni. U anticiklonalnim situacijama tijekom noći i zimi javljaju se specifične lokalne prilike pojačanog hlađenja. Za anticiklone hladnog dijela godine, osobito zime, tipičan vjetar sjevernog Jadrana je bura koja puše iz sjeveroistočnog kvadranta i poznata je po svojoj mahovitosti, velikim brzinama i trajanju. Najjača je kad opći gradijent tlaka potiče zračno strujanje preko planinskog lanca. Tada čini razorne štete. Najjača je u podvelebitskom području, slabi s udaljavanjem od obale, dominira i na istarskom priobalnom području, ali je slabija i rijetka u unutrašnjosti Istre. Ciklonalna aktivnost tipična za zimu, rano proljeće i kasnu jesen jednako je značajna za oblačni i oborinski režim područja.

Prema Köppenovoj klasifikaciji klime, koja uvažava bitne odlike srednjeg godišnjeg hoda temperature zraka i količine oborine Čepić polje ima umjereno toplu kišnu klimu (Cfsax’’) sa srednjom mjesečnom temperaturom najhladnijeg mjeseca višom od -3°C i nižom od 18°C (oznaka C). Nema izrazito suhog razdoblja tokom godine (oznaka f). Najtopliji mjesec u godini ima srednju temperaturu višu od 22°C (oznaka a) što je odlika priobalnog područja, a više od četiri mjeseca u godini imaju srednju mjesečnu temperaturu višu od 10°C. Najviše oborine padne u mjesecu hladnog dijela godine (fs), a zimsko je kišno razdoblje široko rascijepano u jesensko-zimski i ranoljetni maksimum (x”).

VJETARUčestalost određenih jačina vjetra i pripadajućih smjerova vjetra prikazana je grafički na ružama

vjetra po sezonama svrstavanjem pojedinih jačina vjetra u tri skupine (sl. 1). Tijekom godine u Čepić polju najčešće puše slabi vjetar (67% slučajeva), zatim umjereni vjetar (13% slučajeva) te jaki samo u 0.8% slučajeva. Tišina se javlja u 19% slučajeva. Slabi vjetar je najčešći iz SE-S smjerova (24% slučajeva) te iz SW i ENE smjerova (7% slučajeva svaki). Umjereni vjetar je najčešći iz NNE-ENE smjerova (4% slučajeva) te iz SE smjera u 2% slučajeva. Jaki vjetar je u 30-godišnjem razdoblju puhao iz NNE, NE i ENE smjerova, ali rijetko (0.8% slučajeva). Iz istih smjerova zabilježen je i


173

olujni vjetar. Jaki vjetar javio se u svim mjesecima i u razdoblju od studenog do ožujka može ga se očekivati svake dvije do tri godine (sl. 2). Olujni vjetar, koji je vrlo rijedak, opažen je u četiri godine po dva puta po jedan dan i jednom po dva dana i to u prosincu, siječnju i ožujku.

Slika 1. Godišnja i sezonske ruže vjetra, Čepić, 1981–2010.


174

Slika 2. Učestalost javljanja jakog i olujnog vjetra na klimatološkoj postaji Čepić.

SREDNJE I MINIMALNE TEMPERATURE ZRAKANajviša srednja mjesečna temperatura zraka javlja se najčešće u srpnju (60% slučajeva) i u

prosjeku iznosi 22.7°C, te u kolovozu (40% slučajeva) i u prosjeku je malo niža (22.0°C). Prosječno je najhladniji siječanj (3.8ºC) (tab. 1.). Najhladniji mjesec je najčešće siječanj (40% slučajeva), ali to mogu biti i veljača (30% slučajeva) i prosinac (23% slučajeva). Temperaturne prilike tijekom godine stabilnije su u toplom dijelu (od travnja do listopada) nego u hladnom (od studenog do ožujka). Prema vrijednostima standardnih devijacija u pojedinim mjesecima, s kojima je izražena temperaturna promjenjivost od godine do godine, vidi se da ona nije velika i prvenstveno je posljedica ublažavajućeg utjecaja blizine mora. Najnestabilniji su siječanj i prosinac.

Godišnje apsolutne maksimalne temperature zraka javljaju se podjednako često u srpnju i kolovozu i vrlo rijetko u lipnju. U razdoblju 1981-2010. maksimalne vrijednosti su se kretale u rasponu od 31.5°C izmjerenih u srpnju 1997. do 38.5°C izmjerenih u kolovozu 1992. i srpnju 2007.

Godišnje apsolutne minimalne temperature zraka javljaju se podjednako često u zimskim mjesecima (XII do II) i iznimno u studenom i ožujku. U promatranom 30-godišnjem razdoblju kretale su se od -8.0°C u studenom 1997. do -17.6°C u siječnju 1985.

Minimalne temperature zraka na 5 cm visine nad tlom bitno se razlikuju od temperatura zraka na 2 m visine u zaklonu termometrijske kućice. U situacijama jakog dnevnog zagrijavanja temperatura pri tlu može i za 10°C premašivati temperaturu izmjerenu na dva metra visine. Tako velike razlike postoje i u situacijama jakog noćnog ohlađivanja ili inverzija drugog tipa, samo što je tada temperatura pri tlu niža od temperature na dva metra visine. Najveće apsolutne amplitude tj.razlike između apsolutnih minimalnih temperatura zraka izmjerenih na 2 m i na 5 cm visine mogu se očekivati u srpnju i kolovozu (oko 5°C) te u studenom i prosincu (3 do 4°C).

Prosječno godišnje se u Čepić polju može očekivati 103 dana u kojima je najniža temperatura zraka na 5 cm visine niža od 0°C (tab. 1.). Ovako niske temperature pri tlu ne javljaju se ljeti, te vrlo


175

rijetko u svibnju i rujnu i ne svake godine u travnju i listopadu. U razdoblju od studenog do ožujka mogu se očekivati svake godine, najčešće u zimskim mjesecima s oko 20 takvih dana mjesečno.

Tablica 1. Srednje i ekstremne temperature zraka izmjerene na 2 m visine i minimalne temperature zraka pri tlu na 5 cm visine i brojevi dana s tmin 5cm <0°C za Čepić za razdoblje 1981-2010., te za razdoblje siječanj 2011. do siječanj 2012.

Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII god

Temperatura zraka na 2 m

tsred 3.8 4.3 8.0 11.7 16.6 20.2 22.7 22.0 17.8 13.9 8.7 4.9 12.9

sd 1.8 1.7 1.7 1.4 1.5 1.5 1.3 1.4 1.5 1.2 1.7 1.8 0.7

tsred min 0.6 1.8 3.6 8.6 12.6 18.1 20.7 19.8 14.6 11.6 5.2 0.7 11.4

tsred maks 7.3 7.8 11.2 15.0 19.2 24.6 25.1 25.3 20.9 16.1 12.1 7.2 14.1

tmaks 20.5 23.0 27.0 28.6 34.2 37.0 38.5 38.5 33.6 29.0 25.6 19.0 38.5

tmin -17.6 -15.0 -12.5 -8.5 -1.3 3.0 6.2 4.0 -0.2 -7.5 -10.9 -15.6 -17.6

amplituda 38.1 38.0 39.5 37.1 35.5 34.0 32.3 34.5 33.8 36.5 36.5 34.6 56.1

tsred 2011 4.5 4.9 8.3 13.4 17.2 21.3 22.2 23.1 20.0 12.6 7.9 5.7 13.4

tsred 2012 1.8 1.2

Minimalna temperatura zraka na 5 cm

tmin 5cm -20.1 -16.0 -14.8 -10.0 -4.1 0.2 1.5 -1.4 -2.0 -9.1 -13.9 -19.5 -20.1

tmin 5cm 2011 -14.8 -16.4 -16.3 -6.5 -5.5 6.8 3.6 5.5 3.6 -9.5 -11.2 -15.2 -16.4

tmin 5cm 2012 -18.5 -21.8

n tmin 5cm<0°C

21.6 20.8 16.9 7.9 0.5 0.0 0.0 0.0 0.3 3.8 11.5 19.4 102.7

nsd 5.3 3.6 5.6 4.6 1.0 0.0 0.0 0.2 0.7 3.5 4.9 5.6 15.1

nmin 9 12 4 1 0 0 0 0 0 0 3 9 76

nmaks 30 26 26 19 5 0 0 1 3 12 22 30 130

n 2011 25 21 21 18 5 0 0 0 0 10 21 20 141

n 2012 27 27

OBORINANa području Čepić polja oborinski režim je pod neposrednim utjecajem Učke i Ćićarije je pa tako

na ovim nižim nadmorskim visinama godišnja količina oborine kao ona na višim (200 do 400 m) u središnjoj Istri (Gajić-Čapka i dr., 2008). Prema prosječnom godišnjem hodu mjesečnih količina, oborinski režim je maritimni s nešto više oborine u hladnoj polovici godine (56%) i maksimumom


176

u jesen, podjednako često u listopadu i studenom (tab. 2.). Minimum je sredinom ljeta u srpnju (53 mm), ali ne javljaju se izrazite ljetne suhoće.

Prema vrijednostima koeficijenta varijacije mjesečne količine oborine značajno odstupaju od godine do godine. Najveća promjenjivost pripada veljači, te srpnju i kolovozu.

Tijekom godine u prosjeku ima 25% oborinskih dana (Rd≥1mm), što uz prosječnu godišnju količinu oborine veću od 1100 mm govori o velikim dnevnim intenzitetima (Gajić-Čapka i Horvat, 2009). Broj sušnih dana u kojima je količina oborine manja od 1 mm podjednak je u svim mjesecima i kreće se u prosjeku od 21 dan u studenom do 26 dana u srpnju.

Tablica 2. Mjesečne i godišnje količine oborine, pripadne standardne devijacije, koeficijenti varijacije, najveća i najmanja mjesečna i godišnja količina oborine za Čepić za razdoblje 1981-2010., te količine za razdoblje siječanj 2011. do siječanj 2012.

Mjeseci I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII god

Oborina (mm)

Rsred 81.9 73.0 78.8 76.9 78.8 83.7 53.2 85.0 114.9 128.8 145.7 115.7 1116.2

sd 54.6 56.6 53.2 42.2 51.8 47.1 40.1 63.6 69.7 86.3 96.2 71.1 184.4

cv 0.67 0.78 0.67 0.55 0.66 0.56 0.75 0.75 0.61 0.67 0.66 0.62 0.17

Rmaks 195.2 217.6 205.5 179.4 196.0 213.0 174.0 293.6 302.8 310.2 431.8 305.6 1635.1

Rmin 0.0 3.5 4.5 2.8 7.0 5.8 0.0 3.0 4.3 22.7 10.5 31.7 877.6

R 2011 20.4 58.7 122.9 42.8 103.8 69.5 66.0 1.7 42.5 72.3 35.3 37.8 673.7

R 2012 21.7 31.8

Sušni dani (Rd<1mm)

nsred 23.5 22.5 24.5 21.4 23.2 21.6 25.8 24.3 22.2 22.4 20.7 22.2 274.2

sd 4.5 2.9 3.5 3.7 3.8 3.4 2.5 3.5 3.6 4.1 4.5 4.2 11.1

nmaks 31 26 30 29 30 29 31 30 28 29 28 29 293

nmin 12 17 16 13 15 15 21 16 15 13 7 11 243

n 2011 27 23 26 28 27 25 20 30 26 26 28 27 313

n 2012 28 26

KLIMATOLOŠKA OCJENA VIŠEMJESEČNOG RAZDOBLJA KOJE JE PRETHODILO EPIZODI EROZIJE TLA VJETROM

Za ocjenu odstupanja mjesečne vrijednosti temperature zraka ili količine oborine promatrane godine od višegodišnjeg prosjeka koriste se klase (kategorije) za odstupanje (tab. 3.). One su definirane prema učestalostima opaženih vrijednosti meteoroloških veličina u višegodišnjem (klimatskom) razdoblju. Na temelju empiričke ili pretpostavljene teorijske razdiobe, moguće je svakoj opaženoj


177

vrijednosti pridružiti odgovarajuću kumulativnu učestalost, koju izraženu u postocima, nazivamo percentilom. Vrijednosti percentila se kreću unutar intervala od 0 do 100%. Iz vrijednosti percentila se može zaključiti koliko je izuzetna vrijednost meteorološkog elementa na promatranoj lokaciji. Zato su i granice spomenutih klasa definirane percentilima, a klasama su pridruženi pripadni kvalitativni opisi prikazani u tablici 3. Za ocjenu temperaturnih prilika primijenjena je empirička razdioba, a za ocjenu oborinskih normalna razdioba drugog korjena (Juras, 1994.) Ovi kriteriji su korišteni pri analizi odstupanja pojedinih mjeseci 2011. godine i siječnja 2012. godine od višegodišnjeg prosjeka (1981-2010.).

U odnosu na prosječne temperaturne prilike siječanj 2012. bio je hladan (tab. 1.). Minimalne temperature zraka na 5 cm iznad tla bile su gotovo cijeli mjesec (27 dana) negativne i sredinom siječnja su se spuštale i do -18.5°C. Tijekom prvih 5 dana veljače minimalne temperature su bile također negativne.

Temperature tla na 2 cm i na 5 cm su bile uglavnom negativne od sredine siječnja do kraja druge dekade veljače što ukazuje na prisutnost zamrznutog površinskog sloja tla (sl. 3.).

U odnosu na prosječne klimatske prilike količina oborine u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo epizodi erozije vjetrom imalo je manjak oborine (tab. 2.). Prema proračunu percentila studeni i prosinac 2011. kao i siječanj 2012. su bili sušni. Broj sušnih dana u studenom i prosincu bio je iznad normale, a u siječnju na gornjoj granici normale (sl. 4.). U osmodnevnom razdoblju, koje je prethodilo eroziji tla vjetrom, relativna vlažnost zraka u podnevnim satima bila je niža od 50% (sl. 5.).

Najčešće korišten indeks za ispitivanje meteorološke suše je standardizirani oborinski indeks (eng. SPI - Standardized Precipitation Index) kojeg je preporučila Svjetska meteoroloka organizacija (WMO, 2009). Više o samom indeksu, osobito o njegovoj primjeni u Hrvatskoj, može se naći u npr. Juras i Cindrić (2009). Njegova osnovna karakteristika je da se može računati za različite vremenske skale (od jednog do više uzastopnih mjeseci). Time je omogućeno indirektno praćenje procjena kratkoročne i dugoročne zalihe vode što ga čini dobrim indikatorom i za agronomsku i za hidrološku sušu. Negativne vrijednosti SPI označavaju količine oborine manje od medijana i ukazuju na sušne prilike. Jačina suše ovisi o vrijednosti indeksa na sljedeći način:

-1.49 < SPI <-1 umjereno suho -1.5 < SPI <-1.99 vrlo suho SPI <-2 ekstremno suho

Sušno razdoblje prema SPI započinje kada je SPI < -1 i traje sve dok SPI ima negativnu vrijednost. Na taj način su određena srednja trajanja sušnih razdoblja za vremenske skale od 1, 3, 6 i 12 mjeseci (SPI1, SPI3, SPI6 i SPI12) za razdoblje siječanj 1981. do siječanj 2012. Slika 6. prikazuje vremenske nizove indeksa SPI na pojedinoj vremenskoj skali. Iako je siječanj 2012. bio u kategoriji suho, prema rezultatima navedenim u tablici 4. uočava se da je akumulirana šestomjesečna količina oborine od kolovoza 2011. do siječnja 2012. (SPI6 za siječanj 2012.) bila najmanja u zadnjih 31 godinu, a u svim tim mjesecima je SPI6 < -1 (sl. 6.). I razdoblje od ožujka 2011. do veljače 2012. (SPI12) je također bilo rekordno suho u odnosu na višegodišnji prosjek. Takav deficit oborine kroz dulje vremensko razdoblje može biti uzrokom deficita vode u tlu.

Neposredni povod eroziji tla u Čepić polju je pojava jakog vjetra iz istočnog do sjeveroistočnog smjera, koji je počeo puhati u kasno veče 1. veljače i trajao do prijepodnevnih sati 4. veljače. To kontinuirano četverodnevno razdoblje s jakim vjetrom iznimna je pojava kako za siječanj tako i za ostale zimske mjesece, no s njima treba računati na području Čepić polja (sl. 2.).


178

Tablica 3. Definicija klasa za procjenu odstupanja srednjih godišnjih i mjesečnih vrijednosti temperature zraka i oborine.

Klase oborine Granice (percentili) Klase temperature

ekstremno sušno <2.0 ekstremno hladno

vrlo sušno 2.0-8.9 vrlo hladno

sušno 9.0-24.9 hladno

normalno 25.0-75.0 normalno

kišno 75.1-91.0 toplo

vrlo kišno 91.1-98.0 vrlo toplo

ekstremno kišno >98.0 ekstremno toplo

Slika 3. Temperature tla na različitim dubinama izmjerene u razdoblju od 25. siječnja do 5. veljače 2012. na klimatološkoj postaji Čepić.


179

Slika 4. Godišnji hod srednjeg broja sušnih dana (Rd<1mm) i srednjeg broja oborinskih dana (Rd≥1mm) u razdoblju 1981-2010. i u siječnju 2012. na klimatološkoj postaji Čepić.

Slika 5. Relativna vlažnost zraka u 14 sati izmjerena u razdoblju od 25. siječnja do 5. veljače 2012. na klimatološkoj postaji Čepić.

Tablica 4. Najmanje vrijednosti SPI za četiri vremenske skale s pripadnom količinom oborine R (u mm) i datumom pojavljivanja (God/Mj). SR je srednja duljina trajanja sušnog razdoblja (u mjesecima) iz razdoblja 1981-2010.

SPI1 SPI3 SPI6 SPI12

God/Mj 2007./4 2000./6 2012./1 2012./2

SPImin -3.2 -3.1 -3.4 -3.2

R (mm) 2.8 85.5 211.3 648.1

SR (mj) 1.5 3.8 5.8 8.6


180

Slika 6. Vremenski nizovi standardiziranog oborinskog indeksa za vremenske skale od 1, 3, 6 i 12 mjeseci za Čepić, razdoblje siječanj 1981. do veljače 2012. Crvena crta označava graničnu

vrijednost za pojavu ekstremne suše.

ZAKLJUČAKProvedena meteorološka analiza za poljoprivredno područje Čepić polja ogledna je analiza

ekstremnih meteoroloških prilika koje su dovele do erozije tla vjetrom. Klimatske prilike nekog područja, s posebnim naglaskom na karakteristike jačine, učestalosti i trajanja vjetra, oborine, temperature zraka i tla te vlažnosti zraka, jedna su od nužnih podloga u procjeni rizika od erozije vjetrom kao i ulazni parametar u akcijama prilagodbe na taj rizik.

LITERATURA

• Gajić-Čapka M., Cindrić K., Mihajlović D., 2008: Oborina/Precipitation. U: Klimatski atlas Hrvatske / Climate Atlas of Croatia 1961–1990, 1971–2000. Zaninović K. (ur.) Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb, 43-59.

• Gajić-Čapka M., Zaninović, K., 2008: Klima Hrvatske/Climate of Croatia. U: Klimatski atlas Hrvatske / Climate Atlas of Croatia 1961–1990, 1971–2000. Zaninović K. (ur.), Državni hidrometeorološki zavod, Zagreb, 13-17.

• Gajić-Čapka, M., Horvat, M., 2009: Regionalne razlike jakih kratkotrajnih oborina u Istri. Hrvatske vode, 17, 68, 87-101.


181

• Kisić, I., Husnjak, S., Gajić Čapka, M., Cindrić, K., Bilandžija, D., Prekalj, B., 2013: Erozija tla vjetrom u Čepić polju – uzroci, posljedice i mjere ublažavanja. Hrvatske vode 21(83), 291-304.

• Juras J., 1994: Some common features of probability distributions for precipitaion. Theor. Appl. Climatol., 49, 69-76.

• Juras, J., Cindrić, K., 2009: Analiza količina oborine unutar različitih vremenskih intervala. Hrvatske vode, 69/70, 197-352.

• WMO, 2009: Press report December 2009, WMO No. 872 http://www.wmo.int/pages/mediacentre/press_releases/pr_872_en.html


183

mr. sc. Lidija Srnec, e-mail: [email protected]. sc. Mirta Patarčić, e-mail: [email protected] Güttler, dipl. ing., e-mail: [email protected]. sc. Čedo Branković, e-mail: [email protected]

Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, HR-10000 Zagreb

SIMULIRANJE TEMPERATURE ZRAKA U HRVATSKOJ POMOĆU REGIONALNOG

KLIMATSKOG MODELA RegCM3

Sažetak: U ovome je radu dan pregled očekivanih promjena u temperaturnim prilikama u razdoblju 2011-2040 u odnosu prema temperaturnim prilikama za razdoblje 1961-1990. Simulacije su dobivene korištenjem regionalnog klimatskog modela RegCM3 iznad većeg dijela Europe. Srednje sezonske temperature zraka će u cijeloj Hrvatskoj porasti. Također će porasti i srednja minimalna temperatura zraka zimi te ljetna maksimalna. Posljedica toga biti će blaže zime s manjim brojem hladnih dana i toplija ljeta s većim brojem toplih dana.

Ključne riječi: temperatura zraka, hladni i topli dani, regionalni klimatski model RegCM3

The simulation of near-surface air temperature by using regional climate model RegCM3

Abstract: In this study we analysed the future temperature characteristics in the period 2011-2040 in comparison to the 1961-1990 period. Simulations are obtained by using RegCM3 model over the European domain. Results show an increase of seasonal temperature over the whole Croatia as well as an increase of mean minimum winter and mean maximum summer temperature. As a consequence of this, the winter will be milder with a less number of cold days and summer will be hotter with an increased number of hot days.

Key words: air temperature, cold and warm days, regional climate model

UvodRezultati istraživanja moguće promjene temperature do kraja 21. stoljeća sa sve većom pouzdanošću upućuju na njezin porast. Prema nedavno objavljenom 5. izvještaju Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC 2013), zatopljenje u klimatskom sustavu je nedvosmisleno, pri čemu su posljednja tri desetljeća bila uzastopno toplija od bilo kojeg desetljeća nakon 1850. godine. Također je vrlo vjerojatno da je antropogeni učinak s velikim udjelom glavni izvor zatopljenja. U ovome radu dajemo pregled rezultata istraživanja mogućeg porasta temperature zraka na 2 m iznad Europe s posebnim osvrtom na Hrvatsku.

Simuliranje temperature zraka u Hrvatskoj pomoću regionalnog klimatskog modela RegCM3

184

Metode i podaciZbog razmjerno grube horizontalne rezolucije, analiza klimatskih prilika lokalnog područja u

globalnim modelima još uvijek ne može dovoljno dobro prikazati klimatske karakteristike nekog regionalnog područja. S tog aspekta, uspješniji su regionalni klimatski modeli koji imaju mogućnost provođenja simulacija na „finijim“ horizontalnim rezolucijama. U ovome preglednom radu prikazani su rezultati dobiveni dinamičkom prilagodbom regionalnog klimatskog modela RegCM3 (Pal i sur. 2007) i temelje se na rezultatima iz Branković i sur. (2011). Model je forsiran početnim i rubnim uvjetima preuzetim iz globalnog modela ECHAM5/MPIOM (Roeckner i sur. 2003). Integracije su rađene za područje Europe na horizontalnoj rezoluciji od 35 km (Branković i sur. 2012). Najprije su rađene integracije za tzv. „sadašnju klimu“ (razdoblje 1961-1990; P0). Moguća promjena temperature zraka na 2 m simulirana je prema A2 scenariju IPCC-a (Nakićenović i sur. 2000) za blisko buduće razdoblje 2011-2040; P1. Oba su razdoblja predstavljena ansamblom od tri različite simulacije (koje se razlikuju u perturbiranim početnim uvjetima), a promjena temperature zraka u budućoj klimi je dobivena iz razlike srednje temperature zraka u budućoj i sadašnjoj klimi (P1-P0). Značajnost promjene temperature je testirana Studentovim t-testom za 95%-tni nivo signifikantnosti (Wilks 2006). Promjena srednje temperature zraka, kao i srednje minimalne i maksimalne temperature je analizirana za standardne klimatološke sezone: zima (prosinac, siječanj, veljača; DJF), proljeće (ožujak, travanj, svibanj; MAM), ljeto (lipanj, srpanj, kolovoz; JJA) i jesen (rujan, listopad, studeni; SON). “Ekstremne” temperaturne prilike za područje Hrvatske analizirane su pomoću sezonskog broja hladnih dana (dan kad je minimalna temperatura manja od 0°C) i toplih dana (dan u kojem je maksimalna temperatura zraka dosegla 25°C ili je viša). Analiza i rezultati prikazani u ovome radu, nastavak su eksperimenta i rezultata simulacija prikazanih u Branković i sur. (2011). Razlike koje su dobivene u odnosu na rezultate u prethodnom radu posljedica su različitog pristupa pripremi površinske temperature mora (iz globalnog modela) potrebne za forsiranje regionalnog modela.

Srednja sezonska temperatura na 2 m (T2m)Temperatura zraka će u razdoblju P1 porasti u svim sezonama iznad cijele Europe u odnosu

na razdoblje P0 u rasponu između 0.2°C i 2°C, ali taj porast neće biti zastupljen posvuda jednako (Sl.1). Najveći porast temperature se očekuje ljeti uz najveće amplitude na Pirenejskom poluotoku i u sjeverozapadnoj Africi (do 2°C, Sl. 1c). Slična raspodjela porasta temperature očekuje se i u jesen, ali uz manje amplitude (najviše do 1.4°C, Sl. 1d). Zimi će porast temperature od 0.4°C biti relativno jednoliko zastupljen iznad gotovo cijele domene integracije, te do 1°C na sjeveroistoku Europe i u sjeverozapadnom dijelu Afrike (Sl. 1a), dok će se najmanje mijenjati temperatura zraka u proljeće kada je moguć porast iznad većeg dijela domene u rasponu 0.2°C–0.4°C, te do oko 0.6°C na Pirenejskom poluotoku (Sl. 1b). Porast temperature je statistički značajan za 95%-tni nivo signifikantnosti u svim sezonama, osim u proljeće na manjem dijelu domene.

U Tablici 1. je prikazan mogući porast srednje sezonske temperature zraka za razdoblje P1 u odnosu na P0. Najveći porast biti će u ljeto (do 1°C) i jesen, a manji zimi i u proljeće.


185

Sl. 1. Srednjak ansambla temperature na 2 m (T2m), P1 minus P0: a) zima, b) proljeće, c) ljeto, d) jesen. Izolinije svaka 0.2°C.

Tablica 1. Sezonski srednjak ansambla temperature na 2 m (T2m), P1-P0 u Hrvatskoj

DJF (°C) MAM (°C) JJA (°C) SON (°C)

T2m

Istočna HR 0.2 - 0.4 0.2 - 0.4 0.8 0.8

Središnja HR 0.2 - 0.4 0.2 - 0.4 0.8 - 1 0.8

Sjeverni Jadran 0.2 - 0.4 0.2 - 0.4 1 0.8

Južni Jadran 0.2 - 0.4 0.2 - 0.4 0.8 - 1 0.8

Srednja sezonska minimalna i maksimalna temperatura na 2 m Jedna od posljedica opaženih klimatskih promjena je intenzivnija i učestalija pojava temperaturnih

ekstrema (IPCC, 2007). Ovo je konzistentno s izraženijim porastom amplitude ekstremnih temperatura zraka na 2 m u budućoj klimi (Sl. 2) u odnosu na promjenu srednjih sezonskih temperatura zraka (Sl. 1). Zimi se na većem dijelu domene može očekivati porast srednjih minimalnih temperatura oko 0.4°C, u nekim dijelovima alpskog područja do 0.6°C, a na sjeveroistoku domene minimalna temperatura zraka može porasti do 1.4°C. Porast minimalnih temperatura zraka do oko 0.6°C može


186

se očekivati na južnim rubovima domene (Sl. 2a). Promjena srednje maksimalne temperature zraka u ljeto (Sl. 2b) prostorno će imati sličan oblik kao i promjena srednje ljetne temperature na 2 m (Sl. 1c), ali će odstupanja biti izraženija. Najveće promjene se očekuju u središnjem dijelu Pirenejskog poluotoka gdje srednja maksimalna temperatura zraka može biti veća za 2°C u odnosu na srednje maksimalne temperature zraka u P0 razdoblju. Očekivane promjene minimalne temperature zimi i maksimalne temperature ljeti su statistički značajne na cijelom području integracije za 95%-tni nivo signifikantnosti.

Iz Tablice 2. se vidi da je zimi moguć porast minimalne temperature zraka u većem dijelu Hrvatske do oko 0.5°C, a samo na području dalmatinskog zaleđa porast bi mogao biti nešto blaži (vidi Sl. 2a). Ljetne maksimalne temperature zraka porast će oko 0.8°C u unutrašnjosti te nešto više od 1°C duž jadranske obale (vidi Sl. 2b).

a) b)

Sl. 2. Srednjak ansambla a) minimalne T2m zimi i b) maksimalne T2m ljeti. Izolinije svaka 0.2°C.

Tablica 2. Zimski srednjak ansambla minimalne (T2min) i ljetni srednjak ansambla maksimalne (T2max) temperature zraka na 2 m, P1-P0 u Hrvatskoj

T2min DJF (°C) T2max JJA (°C)

Istočna HR 0.5 0.8

Središnja HR 0.5 0.8

Sjeverni Jadran 0.5 1

Južni Jadran 0.5 1

Srednji sezonski broj hladnih i toplih danaUz temperature zraka, u klimatologiji je uobičajeno analizirati i učestalost pojave da temperatura

zraka pređe određeni prag. U ovome su radu analizirani brojevi hladnih i toplih dana dobiveni simulacijama RegCM-om i uspoređeni su s podacima motrenja na postajama DHMZ-a. Općenito su ekstreme pojave posljedica lokalnih geofizičkih karakteristika te ih regionalni model, zbog njegove nedostatne horizontalne rezolucije, često ne može primjereno simulirati.


187

Iz Sl. 3a se vidi da RegCM model podcijenjuje broj hladnih dana zimi u unutrašnjosti Hrvatske a precijenjuje na obali. Prema Zaninović i sur. (2008) u sjevernom je dijelu Hrvatske više od 60 hladnih dana zimi, dok je modelom dobiveno za isto područje manje od 50 dana. Najveće neslaganje modeliranih i opaženih podataka može se uočiti u području uz jadransku obalu. Djelomični razlog tome su strma orografija i lokalne karakteristike reljefa koje nisu adekvatno predstavljene u modelu s rezolucijom od 35 km što uzrokuje razlike u odnosu na mjerene podatke. Ipak se može zaključiti da model razmjerno dobro prikazuje opažene razlike u broju hladnih dana u kontinentalnom i obalnom dijelu Hrvatske. Broj hladnih dana će se u budućoj klimi smanjiti za 10% na sjeveru, odnosno 5% u obalnim područjima (Sl. 3b). Ovo je u skladu s porastom minimalne temperature zraka na cijelom području Hrvatske (vidi Sl. 2a).

Model također podcijenjuje srednji broj toplih dana (T2max≥25ºC) u sadašnjoj klimi (Sl. 3c). Općenito je broj toplih dana dobiven modelom upola manji od izmjerenog broja toplih dana na hrvatskim postajama. Ove su razlike djelomično posljedica sistematske pogreške modela, a djelomično manjkavog prikaza vegetacije područja koje je vrlo blizu obale. U bliskoj se budućnosti može očekivati porast broja toplih dana, i to između 3-4 u sjevernoj Hrvatskoj pa do 10 uz obalu (Sl. 3d). U odnosu na sadašnju klimu ovaj porast iznosi 10-15% i u skladu je s očekivanim porastom maksimalnih temperatura zraka.

Sl. 3. Srednji broj hladnih dana zimi za a) sadašnju klimu (P0) i b) promjena broja hladnih dana (P1 minus P0). Srednji broj toplih dana ljeti za c) sadašnju klimu (P0) i d) promjena broja toplih dana (P1 minus P0). Izolinije u a) svakih 10 dana; u b) 1 dan; u c) 2, 5, 10, 15, 20, 30, 40, 50, 60 i u d) 1, 2, 3, 4, 6, 8, 10, 12, 15 dana.


188

ZaključakU P1 razdoblju će doći do porasta temperature zraka u Hrvatskoj u odnosu na temperature zraka

koje su zabilježene u razdoblju P0. Porast će biti najizraženiji u ljeti. Također će doći do izraženije promjene srednje minimalne temperature zraka zimi kao i srednje maksimalne temperature zraka ljeti. Porast minimalne temperature zraka zimi u skladu je s porastom srednje zimske temperature zraka, ali i smanjenjem broja hladnih dana u P1 razdoblju. Jednako tako porast srednje temperature zraka ljeti, te naglašenije amplitude za ljetnu maksimalnu temperaturu imaju za posljedicu porast broja toplih dana u P1 razdoblju.

Literatura

• Branković Č, Patarčić M, Güttler I, Srnec L (2012) Near-future climate change over Europe with focus on Croatia in an ensemble of regional climate model simulations. Climate Research 52:227-251

• Branković Č, Patarčić M, Srnec L, Güttler I (2011) Promjene ekstremnih parametara u budućoj klimi prema rezultatima simulacija regionalnim klimatskim modelom. Zbornik radova s druge konferencije za smanjenje rizika od katastrofa / Trut, Damir (ur.). Zagreb, 154-162

• IPCC (2013) Climate change 2013. The Physical Science Basis. http://www.ipcc.ch/report/ar5/wg1/#.Um8-u1PCEoE

• IPCC (2007) Climate Change 2007: The Physical Science Basis. Contribution of Working Group I to the Fourth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change [Solomon S, Qin D, Manning M, Chen Z, Marquis M, Averyt KB, Tignor M, Miller HL (eds.)]. Cambridge University Press, Cambridge, United Kingdom and New York, NY, USA, 996 pp

• Nakićenović N i sur. (2000) Special report on emission scenarios. A special report of Working Group III of the IPCC. Cambridge University Press, Cambridge

• Pal JS i sur. (2007) Regional climate modeling for the developing world. The ICTP RegCM3 and RegCNET. Bulletin of the American Meteorological Society 88: 1395-1409

• Roeckner E i sur. (2003) The atmospheric general circulation model ECHAM5. Part I: model description. Max-Planck Institute for Meteorology Rep. 349, Hamburg,127 pp

• Wilks DS (2006) Statistical methods in the atmospheric sciences, 2nd edn. Elsevier Academic Press, San Diego

• Zaninović K, Gajić-Čapka M, Perčec Tadić M, Vučetić M i sur. (2008) Klimatski atlas Hrvatske / Climate atlas of Croatia 1961-1990., 1971-2000. Državni hidrometeorološki zavod / Meteorological and Hydrological Service, Zagreb, 200 str.


189

Ivan Güttler, dipl. ing., e-mail: [email protected]. sc. Marjana Gajić-Čapka, e-mail: [email protected]. sc. Čedo Branković, e-mail: [email protected]

Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ)

KLIMA I KLIMATSKE PROMJENE NA PODRUČJU HRVATSKE: ISTRAŽIVANJE

REGIONALNIM KLIMATSKIM MODELIMA

Sažetak: Istraživanja klime i dosadašnjih klimatskih promjena pokazuju da su klimatski modeli uspješni u opisivanju klime na globalnoj i kontinentalnoj prostornoj skali. Na manjim prostornim skalama, koje su od izravnog interesa za različite ljudske aktivnosti, istraživanje klime modelima je nešto kompliciranije zbog složenosti procesa u klimatskom sustavu. U praksi se ovaj problem najčešće iskazuje kao moguće različitosti u projekcijama klimatskih promjena. Međutim, rezultati različitih klimatskih modela se slažu u općenitom smjeru razvoja klimatskog sustava u ovisnosti o scenarijima koncentracija plinova staklenika: za scenarije povećane koncentracije plinova staklenika, na širem području Hrvatske može se očekivati povećanje temperature zraka u bliskoj budućnosti, te povećanje zimske i smanjenje ljetne količine oborine od sredine ovog stoljeća. U ovom radu predstavljeni su rezultati analize skupa simulacija regionalnim klimatskim modelima za sadašnju i klimu u bližoj budućnosti na području Hrvatske, s posebnim naglaskom na obalno područje.

Ključne riječi: klimatske promjene, regionalni klimatski modeli

CLIMATE AND CLIMATE CHANGE OVER CROATIA: REGIONAL CLIMATE MODELING STUDY

Abstract: The current climate research indicates consistency among climate models in simulating climate system on the global and continental spatial scales. The use of climate models at small spatial scales, which are most relevant for human activities, is to some extent hampered due to complexity of climate system. This is often seen as the spread in the results of climate change simulations related to the choice of climate model. However, various climate models generally agree on how the future climate would possibly evolve as a function of specific scenario of the greenhouse gases concentrations: in scenario with increased concentrations, the broader Croatian region could expect an increase of air temperature in the near future, and an increase of the winter and a decrease of the summer precipitation amounts from the middle to the end of the 21st century. In this study, the results from an ensemble of regional climate models’ simulations for the present and near future climate over Croatia are presented, focusing on the Croatia’s coastal area.

Keywords: climate change, regional climate modes

KLIMA I KLIMATSKE PROMJENE NA PODRUČJU HRVATSKE: ISTRAŽIVANJE REGIONALNIM KLIMATSKIM MODELIMA

190

UvodStanje klimatskog sustava u prošlosti i sadašnjem razdoblju te mogući razvoj klimatskog sustava

u budućnosti jest tema od bitnog znanstvenog i praktičnog interesa. Kao i u ostalim granama prirodnih znanosti, glavni pristupi problematici istraživanja klimatskog sustava su mjerenja geofizičkih veličina, razvoj teorijskih objašnjenja prirodnih pojava te razvoj numeričkih modela koji omogućavaju povezivanje rezultata iz raznih grana prirodnih znanosti.

Regionalni klimatski modeli omogućavaju numeričko modeliranje i istraživanje klimatskog sustava na relativno visokim prostornim rezolucijama (10 do 50 km) u usporedbi sa sadašnjom generacijom globalnih klimatskih modela (100 do 300 km). Sustavni pregledi ove metodologije dostupni su u, primjerice, Giorgi i Mearns (1991), McGregor (1997), Giorgi i Mearns (1999), Wang i sur. (2004), Laprise i sur. (2008) i Rummukainen (2010). S obzirom na znanstvenu i tehničku zahtjevnost, istraživanja u ovom području su vrlo često rezultat rada velikog broja neovisnih istraživačkih grupa. Na području Europe u zadnjih desetak godina djeluju međunarodni projekti PRUDENCE (Jacob i sur. 2007), ENSEMBLES (van der Linden i Mitchell 2009, Christensen i sur. 2010) i EURO-CORDEX (Giorgi i sur. 2006, Vautard i sur. 2013, Jacob i sur. 2014). U ovim projektima su se korištenjem različitih regionalnih i globalnih klimatskih modela te različitim scenarijima koncentracije plinova staklenika istraživali različiti izvori nepouzdanosti u projekcijama buduće klime (Hawkins i Sutton 2009, Déqué i sur. 2012). U Državnom hidrometeorološkom zavodu (DHMZ) su također analizirani rezultati simulacija nekih globalnih i regionalnih klimatskih modela za područje Europe i Hrvatske (Branković i sur. 2009, 2012, 2013). Cilj ovog rada je prikazati rezultate simulacija regionalnih klimatskih modela iz projekta ENSEMBLES za šire područje Hrvatske u 21. stoljeću prema scenariju koncentracije plinova staklenika A1B (Nakićenović i sur. 2000). Fokus je na dvije veličine: temperaturu zraka na 2 m (T2m) te ukupnu količinu oborine ( R).

MetodologijaU ovom radu analizirano je 18 kombinacija regionalnih i globalnih klimatskih modela iz projekta

ENSEMBLES (Tablica 1). Detalji modela te prikaz pripadajućih domena dostupni su u Christensen i sur. 2010 (njihova Tablica 1 i Slika 1) i Déqué i sur. 2012. “Sadašnja” klima (P0) definirana je za razdoblje 1961.-1990. u kojem su regionalni klimatski modeli forsirani s globalnim klimatskim modelima i mjerenim koncentracijama plinova staklenika. Za buduću klimu (21. stoljeće) regionalni klimatski modeli forsirani su s globalnim klimatskim modelima i scenarijem A1B; rezultati ovih simulacija podijeljeni su na tri 30-godišnja razdoblja: 2011.-2040. (P1), 2041.-2070. (P2) te 2071.-2099. (P3). Analizirane su razlike između projicirane buduće klime prema scenariju A1B u odnosu na sadašnju klimu (P1-P0, P2-P0 i P3-P0). Promatramo razlike između srednjaka skupa (ansambla) modela - u svakom razdoblju se klimatološka polja usrednjavaju po svim modelima, a zatim se analizira razlika između razdoblja. Budući da je za razdoblja P2 i P3 na raspolaganju bio manji broj simulacija nego za P1, pripadni srednjaci za P0 u usporedbi razdoblja sadržavaju samo one modele koji uključuju i razdoblja P2 i P3. Dodatno, u svakoj točci zajedničke računalne mreže (približno svakih 25 km) određena je suglasnost (dosljednost) među modelima tako da se ispitalo da li dvije trećine modela daje isti predznak klimatske promjene kao razlika između srednjaka skupova modela (npr. IPCC 2007). Analiza je prikazana i diskutirana za četiri klimatološke sezone: zima (prosinac, siječanj, veljača; DJF), proljeće (ožujak, travanj, svibanj; MAM), ljeto (lipanj, srpanj, kolovoz; JJA) i jesen (rujan, listopad, studeni; SON).


191

RezultatiProjicirane klimatske promjene temperature zraka na 2 m

Simulacije ENSEMBLES modela za prvo 30-godišnje razdoblje (P1) ukazuju na porast T2m u svim sezonama, uglavnom između 1°C i 1.5°C. Nešto veći porast, između 1.5°C i 2°C, je moguć u istočnoj i središnjoj Hrvatskoj zimi (Sl. 1a) te u središnjoj i južnoj Dalmaciji tijekom ljeta (Sl. 1c).

Za razdoblje oko sredine 21. stoljeća (P2) predviđen je porast temperature između 2.5°C i 3°C u kontinentalnoj Hrvatskoj te nešto blaži porast u obalnom području tijekom zime (Sl. 2a). Ljeti je porast u središnjoj i južnoj Dalmaciji između 3°C i 3.5°C te nešto blaži porast između 2.5°C i 3°C u ostalim dijelovima Hrvatske (Sl. 2c). U ostale dvije sezone je porast T2m prostorno ujednačen kao i u simulacijama za prvi dio 21. stoljeća te iznosi između 2°C i 2.5°C (nije prikazano).

Simulacije za kraj 21. stoljeća upućuju na mogući izrazito visok porast T2m te na veće razlike u proljeće i jesen u odnosu na predviđene promjene u ranijim razdobljima 21. stoljeća. U kontinentalnoj Hrvatskoj zimi predviđeni porast T2m je od 3.5°C do 4°C te nešto blaži porast u obalnom području - između 3°C i 3.5°C (Sl. 2b). Ljetni, vrlo izražen, predviđeni porast T2m u južnoj i središnjoj Dalmaciji iznosi između 4.5°C i 5°C, a u ostalim dijelovima Hrvatske između 4°C i 4.5°C (Sl. 2d). Porasti T2m u ostale dvije sezone su ponovno prostorno ujednačeni na cijelom području Hrvatske i u ovom razdoblju projekcije upućuju na porast između 3°C i 3.5°C tijekom proljeća te između 3.5°C i 4°C tijekom jeseni (nije prikazano).

Više od dvije trećine modela se slaže sa smjerom projiciranih promjena te iznosom porasta od barem 0.5°C u svim sezonama i u cijelom 21. stoljeću.

Projicirane klimatske promjene ukupne količine oborine

U prvom dijelu 21. stoljeća projicirani porast količine oborine zimi iznosi između 5% i 15% u dijelovima sjeverozapadne Hrvatske te na Kvarneru. Smjer ovih promjena podudara se u barem dvije trećine svih modela (Sl. 3a). Za ljeto u istom periodu predviđa se smanjenje količine oborine u velikom dijelu dalmatinskog zaleđa i gorske Hrvatske u iznosu od -5% do -15% (Sl. 3c). Ovo smanjenje oborine također nalazimo u barem dvije trećine modela. Smanjenje oborine u istom iznosu projicirano je za južnu Hrvatsku tijekom proljeća (Sl. 3b), dok su tijekom jeseni sve projicirane promjene unutar intervala -5% i +5% (Sl. 3d).

Za razdoblje oko sredine 21. stoljeća (P2) predviđene su umjerene promjene oborine za znatno veći dio Hrvatske u odnosu na prvo 30-godišnje razdoblje, osobito za zimu i ljeto. Međutim, predviđen zimski porast količine oborine između 5% i 15% ne premašuje iznose iz razdoblja P1 (Sl. 4a). Osjetnije smanjenje oborine, između -15% i -25%, očekuje se tijekom ljeta gotovo na cijelom području Hrvatske s izuzetkom krajnjeg sjevera i zapada gdje bi smanjenje bilo između -5% i -15 % (Sl. 4c). U proljeće je projicirano smanjenje oborine u čitavom obalnom području i zaleđu između -15% i -5 % , dok je za jesen projiciran porast oborine od 5% do 15% u praktički cijeloj središnjoj i istočnoj nizinskoj Hrvatskoj (nije prikazano). Sve navedene promjene su velikom većinom prisutne u barem dvije trećine modela.

I u zadnjem 30-godišnjem razdoblju 21. stoljeća promjene u sezonskim količinama oborine zahvaćaju veće dijelove Hrvatske. Kao i u P2, tijekom zime predviđen je porast količine oborine između 5% i 15% na cijelom području Hrvatske osim na krajnjem jugu (Sl. 4b). Dakle, ENSEMBLES modeli ne predviđaju značajnije razlike u porastu oborine između razdoblja P2 i P3. Međutim, projekcije za ljeto u razdoblju P3, ukazuju na veće smanjenje oborine nego u P2. Tako bi u središnjoj i istočnoj Hrvatskoj i Istri projicirano smanjenje oborine bilo od -15% do -25%, a u gorskoj Hrvatskoj


192

te u većem dijelu Primorja i zaleđa između -25% do -35% (Sl. 4d). Smanjenje oborine u iznosu od -5% do -15% u priobalnom području i zaleđu projicirano je i za proljeće i jesen (nije prikazano). Kao i za prethodno razdoblje, promjene su prisutne u barem dvije trećine modela.

ZaključakPrema analiziranim projekcijama klimatskih promjena iz skupa ENSEMBLES regionalnih

klimatskih modela, porast temperature na području Hrvatske bio bi sve izraženiji do kraja 21. stoljeća. Ovaj porast temperature za A1B scenarij prisutan je u svim ENSEMBLES regionalnim klimatskim modelima bez obzira na različite formulacije samih modela, tako da ga možemo smatrati vrlo vjerojatnim. S druge strane, u sezonskim srednjacima ukupne količine oborine postoji veća raznolikost u projiciranom smjeru promjene oborine, ovisno o regiji Hrvatske i/ili sezoni. Ipak, prema kraju ovog stoljeća sve veći dijelovi Hrvatske bili bi zahvaćeni izraženijim promjenama u budućoj količini oborine. Jasan rezultat je umjerena do visoka mogućnost povećanja srednje ukupne količine oborine zimi te smanjenje ukupne količine oborine ljeti.

Daljnji razvoj regionalnih i globalnih klimatskih modela vodi prema smanjenju njihovih ograničenja i nedostataka u simuliranju sadašnje klime i projekcijama budućih klimatskih promjena. U DHMZ-u u tijeku su eksperimenti s novim (pouzdanijim) scenarijima koncentracija plinova staklenika (tzv. RCP; Moss i sur. 2010, Taylor i sur. 2012) te prvi eksperimenti na vrlo finoj prostornoj rezoluciji od 12.5 km. DHMZ je već uključen u zajednička istraživanja na europskoj razini i doprinosi međunarodnim projektima kao što je primjerice EURO-CORDEX. Glavni cilj ovog i budućih istraživanja je doći do što pouzdanijih procjena mogućeg razvoja klimatskog sustava tijekom 21. stoljeća, jasno naglasiti prisutna ograničenja i nepouzdanosti te pružiti pravovremenu uslugu zainteresiranim korisnicima klimatskih informacija.

Literatura

• Branković Č, L Srnec, M Patarčić (2009) An assessment of global and regional climate change based on the EH5OM climate model ensemble. Clim. Change, 98(1-2): 21–49

• Branković Č, M Patarčić, I Güttler, L Srnec (2012) Near-future climate change over Europe and Croatia in an ensemble of regional climate model simulations. Clim. Res., 52: 227–251

• Branković Č, I Güttler, M Gajić-Čapka (2013) Evaluating climate change at the Croatian Adriatic from observations and regional climate models’ simulations. Clim. Dyn., 41(9-10), 2353–2373

• Christensen JH, E Kjellström, F Giorgi, G Lenderink, M Rummukainen (2010) Weight assignment in regional climate models. Clim. Res., 44:179–194

• Déqué M, S Somot, E Sanchez-Gomez, CM Goodess, D Jacob, G Lenderink, OB Christensen (2012) The spread amongst ENSEMBLES regional scenarios: Regional climate models, driving general circulation models and interannual variability. Clim. Dyn., 38(5-6):951–964

• Giorgi F, LO Mearns (1991) Approaches to the simulation of regional climate change: A review. Reviews of Geophysics, 29(2):191–216

• Giorgi F, LO Mearns (1999) Introduction to special section: Regional climate modelling revisited. J. Geophys. Res., 104(D6): 6335–6352


193

• Giorgi F, C Jones, GR Asrar (2006) Addressing climate information needs at the regional level: the CORDEX framework. Bulletin of the World Meteorological Organization, 58:175–183

• Hawkins E, R Sutton (2009) The potential to narrow uncertainty in regional climate predictions. Bull. Am. Meteorol. Soc., 90:1095−1107

• IPCC (2007) Climate change 2007: the Physical Science Basis. In: Solomon S, Qin D,Manning M,Chen Z,Marquis M, Averyt KB, Tignor M,Miller HL (eds) Contribution of Working Group I to the Fourth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change. Cambridge University Press, United Kingdom and New York, NY, USA, 996 str.

• Jacob D i sur. (2007) An inter-comparison of regional climate models for Europe: model performance in present-day climate. Clim. Change, 81:31–52

• Jacob D i sur. (2013) EURO-CORDEX: new high-resolution climate change projections for European impact research. Reg. Environ. Change, 14(2), 14(2): 563-578

• Laprise R, R de Elía,D Caya, S Biner,P Lucas-Picher, E Diaconescu, M Leduc, A Alexandru, L Separovic, Canadian Network for Regional Climate Modelling and Diagnostics (2008) Challenging some tenets of Regional Climate Modelling. Meteorology and Atmospheric Physics, 100:3–22

• McGregor JL (1997) Regional Climate Modelling. Meteorology and Atmospheric Physics, 63:105–117

• Moss RH i sur. (2010) The next generation of scenarios for climate change research and assessment. Nature 463:747–756

• Nakićenović N i sur. (2000) Special report on emission scenarios. A special report of Working Group III of the IPCC. Cambridge University Press, Cambridge

• Rummukainen M (2010) State-of-the-art with regional climate models. WIREs: Clim. Change, 1(1):82–96

• Taylor KE, RJ Stouffer, GA Meehl (2012) An overview of CMIP5 and the experiment design. Bull. Amer. Meteor. Soc., 93(4):485–498

• van der Linden P, JFB Mitchell (urednici) (2009) ENSEMBLES: climat change and its impacts: summary of research and results from the ENSEMBLES project. Met Office Hadley Centre, FitzRoy Road, Exeter EX1 3 PB, UK

• Vautard R i sur. (2013) The simulation of European heat waves from an ensemble of regional climate models within the EURO-CORDEX project. Clim. Dyn., 41(9-10), 2555–2575

• Wang Y, LR Leung, JL McGregor, DK Lee, WC Wang, YH Ding, F Kimura (2004) Regional Climate Modeling: Progress, Challenges, and Prospects. Journal of the Meteorological Society of Japan, 82(6):1599–1628


194

Tablice

Regionali klimatski model Institucija Globalni klimatski modeli koji pružaju

rubne uvjete regionalnim modelima

1. RCA3 C4I HadCM3Q16

2. RM5.1 CNRM HadCM3Q1

3. HIRHAM5 DMI ARPEGE

4. HIRHAM5 DMI ECHAM5

5. HIRHAM5 DMI BCM

6. CLM ETHZ HadCM3Q0

7. RegCM3 ICTP ECHAM5

8. RACMO2 KNMI ECHAM5

9. HadRM3Q0 MetoHC HadCM3Q0



12. REMO MPI-M ECHAM5

13. RCA3 SMHI BCM

14. RCA3 SMHI ECHAM5

15. RCA3 SMHI HadCM3Q3

16. HIRHAM Met.No BCM

17. HIRHAM Met.No HadCM3Q0

18. PROMES UCLM HadCM3Q0

Tablica 1: Analizirani regionalni klimatski modeli, institucije na kojima su obavljene simulacije, te rubni uvjeti. Svi modeli sudjeluju u usporedbi perioda P0 i P1. Modeli u kurzivu ne sudjeluju u usporedbama P0 i P2, te P0 i P3. Za opis skraćenica pogledati Christensen i sur. 2010 te Déqué i sur. 2012.


195

Slike

Slika 1. Razlika srednjaka skupa za T2m između perioda P1 i P0: a) zima (DJF), b) proljeće (MAM), c) ljeto (JJA) i d) jesen (SON). Jedinice su °C. U svim točkama dvije trećine modela daje isti predznak promjene kao srednjak skupa.


196

Slika 2. Razlika srednjaka skupa za T2m: zima (DJF) a) P2-P0 i b) P3-P0 te ljeto (JJA) c) P2-P0 i d) P3-P0. Jedinice su °C. U svim točkama dvije trećine modela daje isti predznak promjene kao srednjak skupa.


197

Slika 3. Relativna razlika srednjaka skupa za ukupnu količinu oborine R između perioda P1 i P0: a) zima (DJF), b) proljeće (MAM), c) ljeto (JJA) i d) jesen (SON). Jedinice su %. S oznakom + su označene točke u kojima dvije trećine modela daje isti predznak promjene kao srednjak skupa te je relativna razlika srednjaka skupa izvan intervala ±5%.


198

Slika 4. Relativna razlika srednjaka skupa za ukupnu količinu oborine R: zima (DJF) a) P2-P0 i b) P3-P0 te ljeto (JJA) c) P2-P0 i d) P3-P0. Jedinice su %. S oznakom + su označene točke u kojima dvije trećine modela daje isti predznak promjene kao srednjak skupa te je relativna razlika srednjaka skupa izvan intervala ±5%.


199

Dalibor Belegić, dipl. ing., e-mail: [email protected] Martinović, dipl. soc. rad., e-mail: [email protected] za upravljanje u hitnim situacijama, Zagreb

SUSTAV KOMUNIKACIJA ZA HITNE SITUACIJE U GRADU ZAGREBU

Upravljanje krizamaSvaka katastrofa ili velika nesreće, bez obzira na uzrok nastanka, u pravilu znači nastanak

ljudskih žrtvi i velikih materijalnih šteta, a samim time i uništavanje i onečišćenje okoliša. Nastankom katastrofe dolazi do prekida funkcioniranja ljudskih zajednica u svakodnevnom životu. Sve takve situacije upozoravaju da bi prioriteti za zajednice trebali biti u prevenciji, ublažavanju i pripravnosti prije nastanka katastrofe tako i tijekom intervencija i pružanja pomoći neposredno i nakon nastanka katastrofe. Cilj svih spasitelja koji sudjeluju u odgovoru na katastrofu jednak je cilju lokalnih zajednica suočenih s katastrofom, a to je građanima vratiti njihovu svakodnevicu.

Ured za upravljanje u hitnim situacijama (UHS) odgovoran je za pripremu sudionika sustava zaštite i spašavanja (ZiS) za odgovor u slučaju hitnih situacija i katastrofa na području Grada Zagreba. Sposobnost odgovora operativnih snaga ZiS-a uvelike ovisi o mogućnostima efikasne komunikacije. Različiti sudionici ZiS-a na nacionalnoj i lokalnoj razini u Republici Hrvatskoj koriste različite komunikacijske sustave. Nesmetana komunikacija između žurnih službi u slučaju velike krize, nesreće ili katastrofe najvažniji je preduvjet za uspješan odgovor.

Trenutno stanje sustava komunikacijaSlužbe zaštite i spašavanja na nacionalnoj i lokalnoj razini trenutno koriste različite

komunikacijske sustave. Mnogi od sustava koji se koriste mogu komunicirati samo s drugim sustavima istog proizvođača, čime se značajno smanjuje sposobnost lokalnih i državnih službi pri odgovoru na nesreće i pružanju pomoći građanima.

U „Procjeni ugroženosti stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša od djelovanja prirodnih i tehničko tehnoloških katastrofa i velikih nesreća za Grad Zagreb“1 identificirane su vrste, intenzitet i učinci te moguće posljedice djelovanja prirodnih i tehničko tehnoloških katastrofa i velikih nesreća po stanovništvo, materijalna i kulturna dobra te okoliš.

Temeljne zadaće sustava zaštite i spašavanja2 su prosudba mogućih ugrožavanja i posljedica, planiranje i pripravnost za reagiranje, reagiranje u zaštiti i spašavanju u slučaju katastrofa i većih nesreća te poduzimanje potrebnih aktivnosti i mjera za otklanjanje posljedica radi žurne normalizacije života na području na kojem je događaj nastao, a ostvaruju se:

1]. Procjena ugroženosti stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša od djelovanja prirodnih i tehničko tehnoloških katastrofa i velikih nesreća za Grad Zagreb, Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 5. od 30. ožujka 2011.

2]. Članak 6. Zakona o zaštiti i spašavanju, Narodne novine br. 174/04, 79/07, 38/09, 127/10


200

• identifikacijom opasnosti, procjenom učinaka, ocjenjivanjem stanja operativnih snaga zaštite i spašavanja te izradom procjene ugroženosti i planova djelovanja, mjera i postupaka, vođenjem evidencije svih izvora rizika i opasnosti,

• trajnim organiziranjem, pripremanjem, osposobljavanjem, uvježbavanjem i usavršavanjem sudionika zaštite i spašavanja,

• uzbunjivanjem građana i priopćavanjem uputa o ponašanju glede moguće opasnosti, obavješćivanjem sudionika zaštite i spašavanja o prijetnjama te mogućnostima, načinima, mjerama i aktivnostima zaštite i spašavanja,

• aktiviranjem i djelovanjem operativnih snaga,• ostvarivanjem zadaća zaštite i spašavanja u suradnji s nadležnim tijelima drugih država i

međunarodnih organizacija, na temelju sklopljenih međunarodnih ugovora,• organiziranjem djelotvornog praćenja aktivnosti opasnih izvora i potencijalno opasnih

situacija,• informiranjem javnosti.

U slučajevima velikih nesreća ili katastrofa, sposobnost odgovora državnih i lokalnih vlasti na ugroze uvelike ovisi o mogućnostima efikasne komunikacije.

Sustav veze mora omogućiti komunikaciju između ključnih zapovjednih struktura i operativnih snaga između dvije ili više lokalnih, državnih i međunarodnih službi. UHS je, u suradnji s nekoliko službi i agencija, identificirao potrebu za uspostavom interoperativnog sustava veze na tri posebna područja:

• Svakodnevni: komunikacija tijekom rutinskih, svakodnevnih djelovanja;• Međusobna pomoć: komunikacija koja omogućuje zajednički odgovor na velike nesreće

i katastrofe, uključujući taktičku i logističku komunikaciju, koje su potpora operativnoj komunikaciji;

• Namjenske operativne snage: komunikacijska potpora lokalnim, državnim i međunarodnim agencijama koje surađuju na duže vrijeme pri rješavanju krizne situacije.

Različiti komunikacijski sustavi najveći su nedostatak u sustavu veza za hitne situacije Grada Zagreba. U sklopu projekta „Razvoj komunikacijskog sustava za hitne situacije Grada Zagreba“, UHS je uspostavio Nadzorno-komunikacijski centar koji putem instalirane opreme (integracijska komunikacijska konzola) povezuje službe i osobe koje koriste različite sustave veza. Srž problema je manjkavost na području interoperativnosti među agencijama. Neadekvatnost trenutnog sustava može negativno utjecati na sposobnost odgovora u slučaju nesreća velikih razmjera.

Potrebna je uspostava jedinstvenog komunikacijskog sustava svih hitnih i operativnih službi Grada Zagreba kao i alternativnih sustava koji će moći funkcionirati u slučajevima najgoreg katastrofalnog scenarija kada dođe do pada ili opterećenja jednog od sustava. Također, nužno je omogućiti komunikaciju zapovjedništava civilne zaštite, kao i komunikaciju s vanjskim službama i drugim nevladinim organizacija koje se ne nalaze u sastavu službi Grada Zagreba. Jedinstveni komunikacijski sustav je neophodan radi uspostave zajedničke komunikacije svih hitnih i operativnih službi Grada Zagreba radi međusobne koordinacije u hitnim i kriznim situacijama kojima će rukovoditi UHS.


201

Analiza sustava:Prilikom analize trenutnog stanja komunikacijskog sustava veza Grada Zagreba korištene

su razine i definicije sudjelatnosti (interoperabilnosti) prihvaćenih od strane “US Department of Homeland Security”. Ujedno se definirane razine koriste za procjenu i praćenje napretka razvoja sustava.

Razine radio - komunikacijske sudjelatnosti/interoperativnosti (uzajamnog djelovanja):

Razina-1 Razmjena radio uređaja (Swap Radios):

Temeljna i najjednostavnija razina sudjelatnosti koja se temelji na fizičkoj razmjeni radio uređaja između svih ustanova uključenih u događaj. Ova metoda je neučinkovita jer je nepraktično da svaka ustanova ima dodatne radio uređaje kako bi ih mogla dati članovima svih ustanova koje bi se mogle pojaviti na mjestu događaja, posebno u slučaju velikih nesreća.

Razina-2 Izravna mreža (Talk- around, Directed Net):

Izravna mreža je razina sudjelatnosti koja koristi radio komunikaciju u kojoj svi korisnici primaju i odašilju na istoj frekvenciji. U ovoj situaciji postoji mogućnost opterećenja mreže. Također, komunikacija je moguća analogno-analogna i digitalno-digitalna, a nema mogućnosti komunikacije analognih uređaja s digitalnim uređajima.

Razina-3: Međusobno korištenje kanala (Mutual aid):

Međusobno korištenje kanala omogućava operativnost za primarne operativne snage i sudjelatnost između radio sustava koji rade na istim frekvencijama, kao što npr. VHF uređaji mogu samo komunicirati s drugim VHF uređajima. Efektivnost razine 3 sudjelatnosti je moguća samo ako se svi korisnici pridržavaju strogih unaprijed određenih protokola i procedura koje se koriste u slučaju krizne situacije.

Razina-4 Integrirana konzola / kontrolna ploča (Gateway, Console Patch):

Slika 2: Razina-4 Integrirana konzola /kontrolna ploča


202

Pristupnik (gateway) je opći termin za uređaje koji spajaju više frekvencijskih kanala i/ili pokrivenih područja, a omogućava sudjelatnost između njih. Kod preklapanja pokrivenih područja mogu se koristiti klasični ili bežični (tj. “terenski”) pristupni uređaji. Za preklapajuća područja pokrivanja koja rade na različitim frekvencijskim kanalima, bežični pristupnik omogućava sudjelatnost za sve radio uređaje obuhvaćene sustavom (zahtjeva odvojene primopredajne T/R frekvencije). Za preklapajuće i ne preklapajuće zone pokrivanja, međusobna klasična žičana mogućnost povezivanja može biti korištena za spajanje više frekvencijskih kanala i/ili pokrivenih područja korisnika radio uređaja, ali isto tako za međusobno povezivanje dispečera i sustava. Pristupni uređaji se mogu koristiti za žičanu ili bežičnu sudjelatnost pokrivenih područja, međusobno korištenih kanala ili postojećeg sustava ili kao kombinacija svega gore navedenog. Sustavi mogu biti jednostruki i/ ili sa više čvorova, analogni ili digitalni, konvencionalni ili kanalizirani.

Razina-5 Automatizirani integracijski sustav (System-Specific-Roaming):

Operativne snage mogu postići dodatne interoperativne mogućnosti, bazirane na postojećim sustavima Razine-4, korištenjem višestrukih međusobnih govornih grupa (mutual aid talk groups). Ovi sustavi mogu raditi na više frekvencija, mogu biti analogni ili digitalni, konvencionalni ili kanalizirani. Postojeći sustavi mogu biti od različitih ustanova i različitih proizvođača radio opreme.

Slika 3: Razina-5 Automatizirani integracijski sustav

Razina-6 Standardizirani sustav veze (Standards Based Shared Systems):

Slika 4: Standardizirani sustav veze


203

Standardizirani sustav veze omogućava da sva infrastruktura koristi tehnologiju koja je sudjelatna bez obzira na proizvođača. Koristeći isti standard na svim razinama odlučivanja i djelovanja operativnih snaga omogućava se visoka razina sudjelatnosti. Sustavi razine 6 mogu biti konvencionalni ili kanalizirani, jednostruki i/ili sa više čvorova.

RAZINA METODA OPIS

6Standardizirani sustav veze“Standards-Based Shared Systems”

Cjelovito dugoročno rješenjeDigitalni i analogni Most Complete Long-Term Solution

5Automatizirani integracijski sustav“System-Specific Roaming”

Digitalni i analogni roamingVisoka funkcionalnost i pokrivenost Full-featured, Wide Area

4Integrirana konzola / kontrolna ploča“Gateway (Console Patch)”

Digitalni i analogni preko manualne konzoleRelativno brza integracija i implementacija Short-Term System Modification

3Međusobno korištenje kanala “Mutual Aid Channels”

Često korišteno kod agencija za javnu sigurnost Well Known With Public Safety Agencies

2Izravna mreža “Talk around”

Jednostavno i kratkotrajno rješenje Lako izvedivo Komplicirana komunikacijaSimple Short-Term SolutionsEasily deployedTime-consuming

1Razmjena radio uređaja“Swap radios”

Tabela 1: razine interoperativnosti prema FEMA

Navedeni problemi interoperativnosti u komunikaciji već desetljećima onemogućuju rad službi koje pokrivaju područje zaštite i spašavanje. Primjeri koji na najtragičniji način prikazuju loše organiziranu interagencijsku komunikaciju su akcije spašavanja srušene Cessne na Velebitu 2009. kao i tragedija vatrogasaca na Kornatima 2007. Upravo su te dvije akcije pokazale kako je važno da primarne operativne snage imaju pouzdan komunikacijski sustav koji prelazi međuagencijske granice.

Sustav veza koje koriste operativne snage u svojim redovitim zadaćama Uz fiksne i mobilne telefonske linije hitnih službi, sustavi veza operativnih snaga Grada Zagreba su:

• Policijska uprava zagrebačka (OKC PUZ), TETRA sustav, • Zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba (ZHMGZ) - TETRA sustav,• Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS) -TETRA sustav,• Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost (DZRNS) - TETRA sustav,• Podružnica ZET - TETRA sustav nekriptirani, • Javna vatrogasna postrojba (JVP) - VHF analogni sustav, • HGSS Zagreb - VHF analogni sustav,


204

• Zagrebački radioamaterski savez – radioamaterske frekvencije,• Hrvatski crveni križ –radioamaterske frekvencije,• Zagrebački crveni križ –radioamaterske frekvencije,• Zavod za javno zdravstvo „dr. Andrija Štampar“ nema radio - komunikacijski sustav,• Državni institut za toksikologiju nema radio - komunikacijski sustav,• ostale institucije bitne za sustav zaštite i spašavanja na području Grada Zagreba

Upravo zbog velike raznolikosti komunikacijskih sustava na području Grada Zagreba, UHS je pokrenuo integraciju postojećih sustava putem integracijske komunikacijske konzole kao najprimjerenije kratkoročno rješenje. Na taj način se omogućila pouzdana komunikacija između hitnih operativnih centara s jedne strane i operativnih snaga na mjestu nesreće s druge strane i dosegla razina 4 prema FEMA-i.

Za lakše i kvalitetniji rad na sustavu podijelili smo ga u tri dijela i to:

• Sustav koji svakodnevno koriste operativne snage u svakodnevnom poslu• Alternativni sustav veza • Sustav veza civilne zaštite Grada Zagreba

Pregled funkcija konzoleKao što se vidi iz priloženih slika putem konzole integrirane su sve službe u Gradu Zagrebu. Pojam

konzola opisuje radno mjesto dispečera koje se sastoji od PC radne stanice sa zaslonom osjetljivim na dodir te softvera dispečerske radio konzole kojim se upravlja radio stanicama i telefonskim linijama. Uz PC računalo dispečersko radno mjesto opremljeno je i stolnim mikrofonom, dva zvučnika (select i monitor), naglavnom slušalicom s PTT (push-to-talk) tipkom i nožnim PTT prekidačem. Nakon uključenja PC radne stanice te pokretanja Windows operativnog sustava, automatski se pokreće Zetron Integrator DSC softver dispečerske radio konzole.

Funkcijska podjela konzole:

A) Telefonija

B) Kartice (tabs) za odabir funkcijskog prozora

• RADIOKOMUNIKACIJSKI PROZOR• PROZOR SKRAĆENOG BIRANJA – Hitne i dežurne službe• PROZOR SKRAĆENOG BIRANJA – Ostale službe• PROZOR INTERNOG IMENIKA

C) Radiokomunikacijski prozor

D) Evidencija poziva

E) Prozor statusa dispečerskog radnog mjesta

F) Tipke za poništavanje akcije i izlaz iz sustava

Alternativni sustav vezaAlternativni sustav veza omogućuje uspostavu komunikacije u slučajevima najgoreg katastrofalnog

scenarija, tj. kada prestanu funkcionirati ili se preopterete redovni sustavi veza.


205

Alternativni sustav veza ima dvije komponente i to:

- Satelitski sustav veza,- HF sustav veza.

Satelitski sustav vezaSustav satelitske veze je pomoćni sustav u ekstremnim situacijama kada je sva zemaljska

komunikacijska infrastruktura oštećena ili zakrčena.

Sustav satelitskih veza je vrlo učinkovit zbog lake i sigurne uspostava veze koja se ostvaruje putem tri satelita i dvije zemaljske postaje, a kojim je moguć prijenos glasovnih, pisanih i elektronskih poruka. Sustavom su povezani:

- UHS-ov nadzorno-komunikacijski,- PU Zagrebačka, - Zavod za hitnu medicinu Grada Zagreba, - Državna uprava za zaštitu i spašavanje –PU Zagreb, - Javna vatrogasna postrojba Grada Zagreba,- dva mobilna terminala smještena u službenim vozilima ureda.

Veza između dva BGAN terminala je sigurna. Komunikacija terminala ostvaruje se preko zemaljske stanice. Odlazni signal sa BGAN terminala na satelit prvo se spušta na zemaljsku stanicu da bi bio vraćen na satelit i proslijeđen drugome BGAN terminalu.

Veličina antena i snaga pojačala s kojima su opremljeni BGAN terminali nije dovoljna za međusobnu komunikaciju, ali omogućava pouzdanu i stabilnu vezu sa satelitom. Na satelitu, kao i u zemaljskoj stanici obavlja se nekoliko frekvencijskih konverzija, budući da BGAN sistem radi u dijelu spektra rezerviranom za Inmarsat servis.

Stanica preko koje se obavlja promet locirana je u Burumu (Nizozemska) i u slučaju da dođe do havarije, njenu funkciju preuzima jedna od dvije stanice koje su locirane u Europi. Fucino u Italiji ili London u Engleskoj. Zemaljske stanice imaju ulogu „posrednika“ u komunikaciji između dva BGAN terminala i za tu svrhu se ne koriste bilo kakve zemaljske veze, te je stoga veza između dva terminala posve zaštićena.

Sam princip rada Inmarsat i 4 satelita koji su locirani u geostacionarnoj orbiti je takav da se za uspostavljanje veze ne koristi uobičajeni širokopojasni, već uskopojasni snop. To znači da će satelit po prijavi terminala otvoriti jedan od 266 uskih snopova koji pokrivaju teritorij promjera 200 kilometara. To je još jedan od razloga zašto je komunikacija putem BGAN sistema pouzdana i može se smatrati visoko zaštićenim oblikom komunikacije.

S obzirom da se ovaj sustav pokazao vrlo učinkovitim (laka i sigurna uspostava veze koja ne ovisi o zemaljskoj infrastrukturi, a kojim je moguć prijenos glasovnih, pisanih i elektronskih poruka) UHS je krajem godine unaprijedio sustav uvođenjem SCAP (Shared Corporate Allowance Plan), opcije koja postojećem sustavu omogućuje dodatne opcije poput kompletnog nadzora i upravljanja postojećim korisničkim računima putem web sučelja, povećava pouzdanost i sigurnost uspostavljene usluge, omogućava prioritetni pristup mreži satelita, proširenja sustava do 20 korisničkih kartica kao i smanjenje troškova prometa.


206

HF sustav vezaHF sustav veza koristi se za komunikaciju prema DUZS-u i MORH-u, točnije s Regionalnim

centrom zaštite i spašavanja u Divuljama i s drugim gradovima unutar Republike Hrvatske i izvan nje. Područje rada i pokrivanja je u ovom trenutku Zagreb i Zagrebačka županija uz mogućnost kontakta sa susjednim županijama.

Sustav je uspostavljen i sastoji se od:

• četiri bazne HF stanice na lokacijama

- Balokovićeva bb, Zapruđe (UHS), - Ksaverska cesta 107 (DUZS), - Nehajska 7 (DUZS), - Tkalčićeva 67 (DUZS),

• dva prijenosna uređaja (Zagrebački radioamaterski savez)

Sustav veza civilne zaštite Grada ZagrebaSustav veza civilne zaštite Grada Zagreba temelji se na tehničkim i ljudskim resursima zagrebačkog

radioamaterskog saveza. Za sada je prema trenutnim tehničkim mogućnostima UHS-a dogovoreno korištenje VHF frekvencijskog pojasa na 2m i prema tome su unaprijed dogovorene glavne i rezervne radne frekvencije za krizne situacije koje su dio plana zaštite i spašavanja – komunikacije. Veliku prednost ovakvom razvoju sustava veza daju pozitivna međunarodna iskustva s radioamaterskim vezama u kriznim situacijama (tornado Katrina 2005., potres na Haiti-u 2010. itd) i velik raspon tehnologija (mogućnosti) za prijenos glasovnih i podatkovnih informacija te neovisnost o bilo kakvoj infrastrukturi.

Uz velike tehničke mogućnosti, iznimnu vrijednost za razvoj ovoga sustava veza ima i visoka razina znanja i praktičnog rada radioamatera i njihova privrženost radiokomunikacijama koju su stjecali godinama kroz redovita javljanja na međunarodnoj razini i kroz razne vježbe koje se održavaju tijekom godina. Trenutno najveći nedostatak ovakvog sustava veza je nedostatak standardizirane (zakonski propisane) opreme i razlika u mišljenju radioamatera koji sustav veza je najprikladniji za sustav civilne zaštite.

Plan razvoja sustava veza civilne zaštite Grada Zagreba Pozitivna međunarodna iskustva radioamatera u kriznim situacijama i već postojeći resursi

omogućuju uspostavu kvalitetnog sustava veza u kratkom roku i za početak uz minimalna ulaganja. Daljnjim radom na projektu i kvalitetnom prezentacijom uz pozitivnu podršku građana, hitnih službi i Europske komisije moguće je osposobiti stabilan i kvalitetan sustav veza za hitne situacije u Gradu Zagrebu i RH.

Prema planu zaštite i spašavanja Grada Zagreba3 sustav veza civilne zaštite Grada Zagreba morao bi povezati sve bitne sudionike sustava zaštite i spašavanja na području Grada Zagreba posebno Stožer i Zapovjedništvo GZ, Zapovjedništva gradskih četvrti (17), mjesne odbore (218), zborna mjesta za specijalističke postrojbe(4) kao i mjesta za prihvat međunarodne pomoći, prihvat stanovništva (44), šatorska naselja (20 ), osnovne i srednje škole, vrtiće, ambulante i sl.

3]. Plan zaštite i spašavanja za područje Grada Zagreba, Službeni glasnik Grada Zagreba broj 19. od 20. prosinca 2011.


207

Najveći problem leži u velikom broju mjesta, koje treba povezati, važnih u slučajevima velikih nesreća ili katastrofa, a samim time i veliki broj uređaja i ljudi koji moraju znati kako ih upotrebljavati i na koji način prikupljati i prosljeđivati potrebne informacije prema stožeru i zapovjedništvu. Kada uključimo veliki broj ljudi u sustav veza civilne zaštite, njihovom edukacijom korištenja uređajima, iako nisu radioamateri, dobiti ćemo kvalitetan i učinkovit sustav veza.

Naravno, da bi se to moglo realizirati uz zakonsku podlogu potrebno je i izraditi plan i program za edukaciju članova civilne zaštite Grada Zagreba kao i osigurati sredstva i opremu za provedbu edukacija.

Literatura

• Procjena ugroženosti stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša od djelovanja prirodnih i tehničko tehnoloških katastrofa i velikih nesreća za Grad Zagreb, Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 5. od 30. ožujka 2011.

• Zakon o zaštiti i spašavanju, Narodne novine br. 174/04, 79/07, 38/09, 127/10

• Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko tehnoloških katastrofa i velikih nesreća http://www.duzs.hr/page.aspx?PageID=571 pristup 28. 01. 2013.

• PlanzaštiteispašavanjazapodručjeGradaZagreba , Službeni glasnik Grada Zagreba broj 19. od 20. prosinca 2011.


209

Saša Tkalec, struč. spec. ing. sec., e-mail: [email protected]

Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb

SUSTAV ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA U KRIZNIM UVJETIMA

Sažetak: Hrvatski sustav zaštite kulturnih dobara u katastrofama oblikovan je Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Mehanizam ima dobrih riješenja, kao i onih koje je potrebno učiniti učinkovitijim i prilagoditi promijenjivom okruženju kao i suvremenim metodama zaštite. Postojeće stanje u djelatnosti karakteriziraju atomizirani logistički sustavi pojedinih ustanova, zbog čega izostaju značajni sinergijski učinci koji mogu doprinijeti većoj učinkovitosti sustava u miru, kao i njegovoj otpornosti, spremnosti, učinkovitom odzivu i djelovanju u katastrofama. Osim interno, unapređenja su moguća i kroz umrežavanje javnih, privatnih i volonterskih kapaciteta, što snažno doprinosi optimizaciji sustava. Multidisciplinarno umrežavanje može unaprijediti istraživanja i inovacije, poboljšati razmjenu informacija između stručnjaka, unaprijediti otpornost na katastrofe kroz stručne skupove te nastavu na raznim stupnjevima obrazovanja. Umrežavanje domaćih i inozemnih partnera ujedno je često i preduvjet za ostvarivanje financiranja iz domaćih i inozemnih izvora. Ovaj rad analizira postojeći sustav djelovanja u kriznim uvjetima, te razmatra pravce za njegov daljnji razvoj.

Ključne riječi: krizni uvjeti, kulturna dobra, zaštita

Abstract: Croatian system of cultural heritage preservation in disasters is modeled by the Cultural Heritage Protection and Preservation Act. This mechanisms provides good solutions, as well as those which need be made more efficient, and accommodate the dynamic environments and contemporary methods. Sector is characterised by atomized logistics system, thereby depriving the system of synergies which have the potential of advancing businesses in peace, as well as the resilience, preparedness and adequate response in disasters. Also, improvements are possible through networking of public, private and NGO/volunteer capacities, which may strongly add to efficiency. Multidisciplinary networking may advance research, improve exchange of information among experts, and upgrade resilience to disasters through training and education at various levels. Interconnecting between national and international partners is often a precondition for obtaining financial support from national and international sources. This paper analyses current state of the system, and considers lines for its further development.

Keywords: crisis conditions, cultural heritage, protection

UVODOčuvanje i zaštita kulturne baštine posebno je značajna aktivnost od javnog interesa u svakoj

državi. Osim što kolektivna sjećanja i kulturni dosezi sačuvani u obliku kulturne baštine predstavljaju konkretan gospodarski i turistički potencijal, ona, između ostaloga, najčešće ujedno i estetski


210

oplemenjuju životni prostor i ljudska naselja, čine svakodnevni životni i radni prostor, imaju obrazovnu ulogu, predstavljaju spomenik društvenog, tehničkog i kulturnog dosega neke zajednice u nekom vremenu, ali i osnovu za njen daljnji napredak. Prepoznavanje ovih kvaliteta kulturne baštine jasno je artikulirano u Konvenciji Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo (N. N. Međunarodni ugovori br. 12/93). Stoga, razina očuvanja kulturne baštine nacije može imati dalekosežne gospodarske, političke i društvene implikacije za zajednicu, a to se, uostalom, kao princip redovito i obilato koristilo u sukobima tijekom ljudske povijesti [2].

U tom smislu, kulturna baština svjedoči o opstojnosti civilizacije i naroda na nekom prostoru te može predstavljati neoboriv i samorazumljivi povijesni dokument. Zbog toga očuvanje kulturne baštine od uništenja, kao i njihova obnova nakon oštećenja, dugoročno predstavljaju i vrlo značajan politički i sigurnosni moment u kontekstu nacionalne sigurnosne politike, sa značajnim socijalnim i gospodarskim učincima [7].

Hrvatska je u tom smislu posljednjih stoljeća imala mnogo iskustva u nastojanju da zaštiti i očuva nacionalnu kulturnu baštinu (fortifikacije, dvorce, komplekse, zgrade, spomenike, povijesne pisane dokumente, slike, skulpture i dr.) kako od ratnih razaranja tako i od propadanja. Stoga danas još uvijek zauzima visoko mjesto u svijetu po povijesnom značaju i očuvanosti nacionalnih (i svjetskih) kulturnih dobara koje Država prepoznaje i nastoji sustavno štititi.

DEFINICIJEIdentitet osobe ili grupe u smislu ovog rada je potpun skup značajki kojima se jedna osoba ili

grupa razlikuje dijelom ili u potpunosti od druge, odnosno po čemu je prepoznatljiva ili identificirana u široj ljudskoj zajednici [1]. Pritom, značajke identiteta mogu biti materijalne – pretpostavljene, dokumentirane ili opipljive; te apstraktne – i kao takve mogu, ali ne moraju, imati uporište u istini ili činjenicama.

Baština je materijalno i nematerijalno civilizacijsko te prirodno nasljeđe preostalo nakon, i stvoreno od strane prethodnih generacija. Baština može nestati, smanjiti se ili povećati. Različiti pojedinci, društva i tradicije najčešće, manje ili više, različito interpretiraju i vrednuju ono što smatraju baštinom, iako se danas, u kontekstu konzervatorsko-restauratorske struke, kontinuirano razvijaju univerzalne smjernice za prepoznavanje i vrednovanje baštine, čime se smanjuje prvotno dominantni udio zapadnjačkih svjetonazora u globalnom poimanju i vrednovanju kulturne baštine.

Kulturna baština je uži pojam od baštine i odnosi se na kulturno nasljeđe prethodnih generacija. Kulturna baština je izražaj i nositelj civilizacijskih, tradicijskih, tehnoloških, etičkih i moralnih, vjerskih, industrijsko-gospodarskih, društveno-organizacijskih, sigurnosnih, znanstvenih, političkih, dokumentarnih i drugih tekovina i vrijednosti prethodnih generacija određene kulture [8]. Kulturna baština se u pravilu dijeli na pokretnu i nepokretnu baštinu, a ponekad se arheološka (pokretna i nepokretna) baština izdvaja kao zasebna kategorija.

Pojam baštine pa i konkretniji pojam kulturne baštine, nedovoljno su definirani da bi bili operativni, stoga se u nacionalnim zakonodavstvima najvrednije od kulturne baštine definira kao točno definirano i registrirano kulturno dobro, čime se omogućava diferencijacija i upravljanje u sklopu kulturnih politika, odnosno omogućava se sustavno praćenje i zaštita kulturnih dobara.

Kulturna dobra u Hrvatskoj, a u smislu čl. 2 Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara su:“- pokretne i nepokretne stvari od umjetničkoga, povijesnoga, paleontološkoga, arheološkoga,

antropološkog i znanstvenog značenja,


211

- arheološka nalazišta i arheološke zone, krajolici i njihovi dijelovi koji svjedoče o čovjekovoj prisutnosti u prostoru, a imaju umjetničku, povijesnu i antropološku vrijednost,

- nematerijalni oblici i pojave čovjekova duhovnog stvaralaštva u prošlosti kao i dokumentacija i bibliografska baština i

- zgrade, odnosno prostori u kojima se trajno čuvaju ili izlažu kulturna dobra i dokumentacija o njima.”Pojmovi sigurnosti i zaštite mogu se interpretirati i koristiti na razne načine. Za potrebe ovog

rada, sigurnost se kao apstraktni pojam definira kao „stanje ‘zaštićenosti od prijetnji’ – bilo njihovom neutralizacijom, izbjegavanjem ili ne-izlaganjem riziku,“ a zaštita kao aktivnosti koje povećavaju razinu sigurnosti. Sigurnosti se može težiti, ali apsolutnu sigurnost se ne može postići [9].

Nadalje, s obzirom na humane kvalitete koje leže u temelju kulture i kulturne baštine, korisno je objasniti i prvenstveno antropološki pojam „(ljudske) sigurnosti“, odnosno sigurnosti ljudi i zajednica (za razliku od sigurnosti samih predmeta od oštećenja ili uništenja). U tom smislu, razmatranje „ljudske sigurnosti održava pomak u gospodarskom razvoju i međunarodnom pravu od instrumentalnih ciljeva (poput rasta, ili prava država) prema ljudskom razvoju i ljudskim pravima“ [3].

Ovakva suvremena antropološka (re)interpretacija ili (re)valorizacija pojma sigurnosti, odnosno zaštite, koristi se u ovom radu kako bi olakšala razumijevanje i vrednovanje sigurnosti i zaštite kulturnih dobara koja su usko povezana sa kontinuitetom i identitetom, dakle i oporavkom i životom ljudske zajednice nakon izvanredne situacije. [7]

Rizik u smislu ovog rada „označava vjerojatnost da će se određeni učinak pojaviti unutar određenog vremenskog razdoblja ili u određenim okolnostima“, dok ugroza „označava bitno svojstvo opasne tvari ili fizičke situacije koja bi mogla oštetiti ljudsko zdravlje ili okoliš“, odnosno kulturno dobro, kako je to definirano u Smjernicama za organizaciju sustava zaštite i spašavanja na području Grada Zagreba za razdoblje 2010.-2012. godine, a na što se nadovezuju i Smjernice za razdoblje 2013. - 2015. godine.

Tijekom proteklog stoljeća ugroze su ubrzano evoluirale na način da su postale složenije, suptilnije i potencijalno štetnije, tim više što su zbog znanstvenog i tehnološkog napretka, kao i raznih učinaka globalizacije, tvari i mehanizmi za stvaranje ugroza dostupniji široj populaciji i jednostavniji za primjenu. Povećanjem broja i štetnosti potencijalnih ugroza, povećali su se rizici koji se odnose na sigurnost kulturnih dobara. Upravo ovakva priroda modernih ugroza uvjetuje odgovor na te ugroze koji se prije svega nalazi u inteligentnom pristupu i analizi, planiranju, te organizaciji i uvježbanosti odziva na cijeli raspon suvremenih antropogenih i prirodnih ugroza, pritom još uvažavajući različite i raznovrsne lokalne i globalne trendove.

Bogatstvo hrvatske kulturne baštine iznimnih vrijednosti u europskom i globalnom kontekstu predstavlja temeljni društveni i kulturološki ulog za daljnji razvoj nacionalnog identiteta i kohezije, kao i nacionalne prepoznatljivosti u regionalnim i međunarodnim okvirima. Takav potencijal, međutim, predstavlja obvezu i odgovornost Države da osigura da se kulturna dobra sustavno štite i čuvaju u odgovarajućem izvornom obliku. Ovakva obveza i odgovornost također podrazumijevaju odgovarajući napor u organizacijskom, financijskom, političkom, a sve više, na različite i vrlo suptilne načine, i u sigurnosnom smislu.


212

Slika 1: Provođenje vatrogasne vježbe na najvećoj atelijerskoj lokaciji Hrvatskog restauratorskog zavoda u drugoj polovici 2011.godine.

NACIONALNI I MEĐUNARODNI PROPISI KAO OSNOV SUSTAVA SIGURNOSTI I ZAŠTITE KULTURNIH DOBARA

S obzirom na to da svaka nacija promiče svoja kulturna dobra na međunarodnoj razini kao svoj jedinstveni kulturni i identitetski nacionalni izražaj (i sadržaj), to na međunarodnom planu stvara zajednički interesni prostor za univerzalnu zaštitu nacionalnih kulturnih dobara. Stoga se sustav zaštite i sigurnosti kulturnih dobara posebno oslanja na međunarodne propise i dokumente, koji ujedno čine i okvir za razvoj nacionalne legislative i nacionalnih sustava zaštite i sigurnosti kulturnih dobara.

Međunarodni pravni okvir stvoren je uglavnom na razini Ujedinjenih naroda i temelji se na nekoliko ključnih međunarodnih propisa, koji se zbog njihove važnosti i potpunosti ovog rada navode u nastavku. To su:

- Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, N. N. Međunarodni ugovori br. 12/93;

- Zakon o potvrđivanju Okvirne konvencije Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo, .N.N. Međunarodni ugovori 5/07;

- Konvencija Vijeća Europe o zaštiti arhitektonskog blaga Europe, N. N. Međunarodni ugovori, br. 6/94;

- Konvencija o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba i Protokol u vezi sa zabranom izvoza kulturnih dobara s okupiranih teritorija, N. N. Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 6/02;

- Zakon o potvrđivanju drugog Protokola uz Konvenciju za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, N. N. Međunarodni ugovori, br.11/05;

- Zakon o ratifikaciji Europske konvencije o zaštiti arheološke baštine (revidirana) iz 1992. godine sastavljene u Valetti 16. siječnja 1992. godine, N. N. Međunarodni ugovori, br. 4/04 i 9/04 objava;

- Zakon o potvrđivanju Konvencije o zaštiti podvodne kulturne baštine, N. N. Međunarodni ugovori, br. 10/04;

- Uredba o objavi Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Sjedinjenih Američkih Država o zaštiti i očuvanju određenih kulturnih dobara, N. N. - Međunarodni ugovori br. 9/06, 2/07 objava.


213

Pitanje upravljanja rizicima i zaštiti od ugroza, na nacionalnoj razini kao i prekogranično-regionalno upravljanje rizicima i zaštita, je posebno istaknuto posljednjih petnaestak godina, jer su u tom razdoblju, uz evoluciju ugroza i ratna razaranja, vrlo značajne štete slijedile iz prirodnih nepogoda, koja se nerijetko pripisuju klimatskim promjenama. Primjerice „potresi su pogoditi Tursku [te susjednu Sloveniju, Italiju, kao i Tahiti i Čile, op.a.], Tajvan, Grčku, Seattle (SAD) i Puebla (Meksiko); […] veliki požari poharali su dio Sydneya i Blue Mountainsa (Australija); cikloni su projurili Hong Kongom, Karipskim otočjem i jugoistokom SAD-a; jake oluje obrušile su se na Francusku oštećujući Palaču Versailles i Ste Chapelle nakon čega su nastavile kretanje prema istoku kroz Italiju, Švicarsku i Austriju; klizišta su uništila gradove u Venecueli i na Filipinima [a stalna su prijetnja i dijelovima Zagreba i u drugim dijelovima Hrvatske, op.a.]; tsunami je potopio Sissano Lagunu (Papua Nova Gvineja) dok je obilna kiša uzrokovala poplave koje su natopile dijelove Kine, Južne Azije i druge predijele, a iznenadne lokalne poplave pojavile su se u Interlakenu (Švicarska). Također, nesreće koje su uzrokovali ljudi, nemiri, terorizam i ratne aktivnosti doprinijele su globalnom uništavanju. Spomenik Bamiyan Buddhas (Afganistan) uništili su Talibani, rat na Balkanu uključio je i napade na mnoge spomenike kulture [poput Dubrovnika, Vukovara, Iloka i dr. op.a.], dok je uništenje World Trade Centra (New York) doprinijelo razumijevanju ljudske ranjivosti u odnosu na katastrofe. Klima i vrijeme se sad ponovno mijenjaju kao posljedica El Niña, te su poplave u Europi uzrokovale štete u Dresdenu, Pragu i Budimpešti“ [6].

Slično kao i u drugim segmentima sigurnosti ljudi i zaštite gospodarskih resursa i u sektoru zaštite kulturne baštine je na globalnoj razini prepoznata potreba da se proizvedu specifični stručni dokumenti i odgovarajuće praktične procedure.

Ovi dodatni međunarodni dokumenti jednim dijelom su integrirani u sustave odziva u hitnim situacijama (nacionalne, regionalne i međunarodne), a primjetna je i sve značajnija međunarodna produkcija stručnih i znanstvenih članaka i dokumenata, pogotovo kao rezultat stručnih skupova, koji se odnose specifično na zaštitu kulturnih dobara.

Stoga, radi važnosti tih dokumenata i potpunosti ovog rada, slijedi pregled nekih međunarodnih dokumenata ključnih za zaštitu nepokretnih kulturnih dobara:

- Hyogo Framework for Action 2005-2015: I S D R International Strategy for Disaster Reduction: Building the Resilience of Nations and Communities to Disasters, usvojen u siječnju 2005. u gradu Kobe, Hyogo, Japan;

- Integrating Traditional Knowledge Systems and Concern for Cultural and Natural Heritage into Risk Management Strategies, zbornik sa posebne sesije koju je organizirao ICCROM i World Heritage Centre, u sklopu International Disaster Reduction Conference (IDRC), održane u gradu Davosu, Švicarska, 2006.;

- Strategy for Reducing Risks at World Heritage Properties (WHC-07/31.COM/7.2), koju je usvojio UNESCO na svojoj 31. sjednici održanoj od 23. lipnja do 2. srpnja 2007. u Christchurchu, Novi Zeland.

Karakteristično za ove međunarodne dokumente je da su podrazumijevali i sudjelovanje stručnjaka iz područja sigurnosti kulturne baštine, odnosno neki od dokumenata su primarno stvoreni od strane konzervatorsko-restauratorke struke koja je prepoznala da kulturnim dobrima, s fokusom na svjetsku baštinu pod patronažom UNESCO-a, prijeti sve više nepredvidivih te suptilnih prirodnih i antropogenih rizika. Poticaj ovakvom promišljaju sigurnosti nepokretnih kulturnih dobara je dala i okolnost velikih šteta na dobrima, a pogotovo iznimno visoki troškovi i dugotrajnost njihove obnove [4].


214

Nacionalni propisiSpecifičnosti hrvatskog korpusa propisa koji se odnosi na specifičnosti sigurnosti i zaštite

kulturne baštine prvenstveno se odnosi na ograničenja prilikom intervencija na kulturnim dobrima, ali i na presudne stručne konzervatorsko-restauratorske smjernice upravnog značaja, koje propisuju konzervatorski odjeli Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, odnosno Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode na području Grada Zagreba.

Ovakvim se sustavnim pristupom nastoje zaštititi baštinska svojstva kulturnih dobara, koja bi u protivnom mogla biti rutinski zanemarena, odnosno ugrožena intervencijama fizičkih i pravnih osoba, koje su njegovi vlasnici, korisnici ili izvođači radova, bilo zato što nisu svjesni ili ne prepoznaju ta baštinska svojsta ili im do njih nije stalo. Ovakav sustavan pristup nije novost u Hrvatskoj, a bio je u drugačijem obliku integriran u statute starih gradova i to: Korčule iz 1254. g., Dubrovnika iz 1272. g. i Splita iz 1312. g. [5].

Upravo zbog razvoja svijesti građana koji legitimno nastoje zaštititi svoje urbano okruženje i kulturni sadržaj te postojanja legitimne želje investitora za investiranjem i zaradom, ali i zakonskih i stručnih pravila koji prava građana i želje poduzetnika trebaju staviti u odgovarajući razmjer, upravo u slučaju recentne građevinske intervencije u zagrebačkoj Varšavskoj ulici razvila se građanska inicijativa „Pravo na grad“, koja ilustrira značaj kulturne baštine i kvalitete urbanog prostora stanovnicima grada i poreznim obveznicima, odnosno organski spoj čovjeka i njegove kulturne okoline.

Radi potpunosti prikaza, u nastavku slijedi popis nekih temeljnih nacionalnih propisa koji reguliraju zaštitu i očuvanje kulturnih dobara na području Republike Hrvatske, a koji su usklađeni s okvirnim međunarodnim sporazumima:

- Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (N.N. br. 69/99, 69/99, 151/03; 157/03 Ispravak, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12) i Zakon o obnovi ugrožene spomeničke cjeline Dubrovnika (N.N. br. 21/86, 26/93, 33/89, 128/99)

- Pravilnik o uvjetima za fizičke i pravne osobe radi dobivanja dopuštenja za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (N.N. br. 74/03, 44/10)

- Pravilnik o postupku i načinu izdavanja dopuštenja za obavljanje podvodnih aktivnosti u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske koji su zaštićeni kao kulturno dobro (N.N. br. 22/09, 36/11)

- Pravilnik o arheološkim istraživanjima (N.N. br. 102/10)

- Pravilnik o obliku, sadržaju i načinu vođenja Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske (N.N. br. 89/11) te Pravilnik o označavanju nepokretnih kulturnih dobara i objekata u kojima su smještene zbirke kulturnih dobara (N.N. br. 12/06)

- Pravilnik o stručnim zvanjima u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti te uvjetima i načinu njihova stjecanja (N.N. br. 59/09, 117/12, 57/13), Pravilnik o iskaznici i znački inspektora zaštite kulturnih dobara te načinu vođenja očevidnika o obavljenim pregledima (N.N. br. 117/12 , 124/12- Ispravak), Pravilnik o sadržaju, obliku i načinu izdavanja službene iskaznice službenika Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i službene iskaznice službenika Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu (N.N. br. 110/04)

- Pravilnik o određivanju kulturnih predmeta koji se smatraju nacionalnim blagom država članica Europske unije (N.N. br. 38/04) i Pravilnik o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti pokretnina koje imaju kulturnu, umjetničku ili povijesnu vrijednost (N.N. br. 77/04),


215

- Pravilnik o uvjetima za davanje dozvole radi izvoza i iznošenja kulturnih dobara iz Republike Hrvatske (N.N. br. 75/13) i Uredba Vijeća (EZ) br. 116/2009 od 18. prosinca 2008. o izvozu kulturnih dobara i drugi propisi.

Pritom, Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara pitanje djelovanja izvanrednih situacija regulira u dva članka, 75. i 76., u kojma se vrlo općenito obvezuju ustanove koje obavljaju poslove zaštite i očuvanja kulturnih dobara te vlasnici tih dobara, da su dužni u vrijeme mira u suradnji s nadležnim tijelom osigurati „uvjete radi zaštite i čuvanja kulturnih dobara za slučaj izvanrednih okolnosti (oružanog sukoba, potresa, poplave, požara, ekoloških incidenata i katastrofa ili drugih izvanrednih okolnosti), [te] mjere za sprečavanje krađe, pljačke, protupravnog prisvajanja kulturnih dobara na bilo koji način, kao i svih radnji čiji je cilj uništenje i oštećenje kulturnoga dobra.“

Nadalje, potonji članak propisuje da ministar kulture može u slučaju nastanka izvanrednih okolnosti narediti poduzivanje posebnih mjera zaštite kulturnih dobara, dok je čelnik mjesta odnosno lokalne samouprave dužan osigurati sredstva za provedbu tih mjera.

Navedeni nacionalni propisi, međutim, gotovo da i nemaju odredbe koje se odnose na sigurnosne prijetnje ili izvanredne situacije, čime se oslanjaju uglavnom na opća sigurnosna organizacijska rješenja, ili druge sustave, poput civilne zaštite, koja se primjenjuju po pitanju sigurnosti odnosno u izvanrednim situacijama pa takva neprilagođenost specifičnostima kulturnih dobara može sama po sebi predstavljati rizik. U dijelu kojim se dotiču izvanrednih situacija i pitanja sigurnosti, može se steći dojam da navedeni propisi percipiraju uglavnom tradicionalne, a manje suvremene ugroze.

Iako je donešena „Strategija očuvanja i gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2010.-2013.,“ koja je imala priliku integrirati i specifične sigurnosne aspekte kulturnih dobara, ipak takva zadaća ostaje za integriranje u neku buduću strategiju i planove, što će kad se dogodi značiti važan iskorak u sektoru kulture.

Postoje i drugi propisi koji se ne bave specijalno kulturnim dobrima, međutim u određenom segmentu se odnose i na ovu kategoriju društvenih vrijednosti, i to su:

- Zakon o zaštiti i spašavanju (N.N. br. NN, broj 174/04, 79/07, 38/09, 127/10), koji obvezuje ustanove u području zaštite kulturne baštine na sudjelovanje u pripremi i provedbi aktivnosti njihove zaštite i spašavanja,

- Pravilnik o metodologiji za izradu procjena ugroženosti i planova zaštite i spašavanja (N.N. br. 38/08, 118/12), koji daje mogućnost definiranja pojedinih predmeta/objekata kulturne baštine kao kritične infrastrukture, s pripadnom procjenom ugroženosti, definira izradu operativnih planova zaštite i spašavanja te definira provođenje konkretnih mjera i provoditelja,

- Zakon o kritičnim infrastrukturama (N.N. br. 56/13) koji govori o očuvanju kritične infrastrukture, što mogu biti i kulturna dobra odnosno nacionalni spomenici i vrijednosti, izradi sigurnosnih planova te obvezama nadležnih tijela,

- Zakon o zaštiti od požara (N.N. br. 92/10), i Zakon o zaštiti na radu (N.N. br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12).

Neka nepokretna kulturna dobra, poput muzeja, arhiva i knjižnica, imaju status kulturnog dobra temeljem činjenice da sadrže pokretna kulturna dobra (poput slika, skulptura, tapiserija, namještaja, povijesnog biomaterijala i sl.). Međutim, postupanje u izvanrednim situacijama vezano za takva kulturna dobra je zasebna kategorija o kojoj je posljednjih godina mnogo pisao Želimir Laszlo sa suradnicima u sklopu svog prepoznatog djelovanja u Muzejskom dokumentacijskom centru.


216

Osim Muzejskog dokumentacijskog centra, na razini Hrvatske u području stručne produkcije u području sigurnosti i zaštite kulturnih dobara u hitnim situacijama svoje mjesto posljednjih godina zauzima i Hrvatski restauratorski zavod kao matična ustanova konzervatorsko-restauratorske djelatnosti.

Danas u svijetu postoji niz međunarodnih organizacija te strukovnih i znanstvenih udruga, kao što su UNESCO, ICCROM, ICOMOS i druge, koje na sustavni, znanstveni i stručni način analiziraju međunarodne sigurnosne događaje vezane za kulturna dobra te proizvode znanje i dokumente koji predstavljaju temelj za uklanjanje ili smanjenje rizika, odnosno za djelovanje u hitnim situacijama i otklanjanju negativnih posljedica na kulturnim dobrima [4]. U Hrvatskoj je od 2010. godine osobito aktivno Društvo za zaštitu i razvoj baštine iz Zagreba, koje kroz djelovanje svojih članova i u suradnji s partnerima poput Državne uprave za zaštitu i spašavanje, Hrvatskog restauratorskog zavoda, Ureda za upravljanje u hitnim situacijama i drugih, stvara nove prilike za razvoj sustava zaštite kulturnih dobara u kriznim uvjetima te umrežavanje oko tih aktivnosti dva sektora: sektora zaštite kulturnih dobara i sektora djelovanja u izvanrednih situacijama.

Slika 2: Sudionici iz dva sektora, konzervatorsko-restauratorskog i sektora djelovanja u hitnim situacijama, tijekom „Konferencije o zaštiti kulturnih dobara u kriznim uvjetima“ 9. listopada 2013. sudjeluju na prezentaciji o oštećenjima na predmetima od papira i tekstila u atelijerima Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Iako postoje razmišljanja da je sustav zaštite kulturnih dobara podreguliran, odnosno da valja bolje strateški i pravno regulirati ili revidirati postojeće propise vezano za ovo područje, ono što je sasvim izvjesno jest da predstoji implementacija propisa, kojoj će najveći izazov biti nedostatak kadrova i nedovoljna educiranost kadrova u ovom segmentu djelovanja, što, u konačnici, ispisuje i mjere kojima je potrebno osnažiti sektor.


217

RIZICI ZA KULTURNU BAŠTINUS obzirom na značaj kulturnih dobara za stabilnost i održivost ljudskih zajednica i upravo takav

njihov značaj i uloga u društvu mogu privući pozornost posebno onih koji su u sukobu s tom ljudskom zajednicom. Također, kulturna baština može biti i žrtvom prirodnih nepogoda i okolnosti, što je pak može dodatno izložiti oportunim antropogenim rizicima.

Bez ulaženja u tehnička pitanja vezana za društvene izvore, odnosno smanjenje ili uklanjanje pojedinih sigurnosnih rizika, mogu se tradicionalno razlučiti dvije isprepletene vrste rizika:

- antropogeni rizici te- intrinzični i prirodni rizici.

Antropogeni rizici vezani su prvenstveno za osnovne (društvene) kvalitete i funkciju kulturnog dobra, pri čemu postoji povratna sprega:

- specifična kvaliteta i funkcija kulturnih dobara povećavaju rizik od realizacije ugroza;

- povećanjem rizika od realizacije ugroza povećava se i potencijalna šteta i drugi štetni učinci (psihološki, materijalni, medijski, smanjenje prilike i sl.);

- povećavanjem šteta i drugih štetnih učinaka povećava se atraktivnost predmetnog dobra kao mete pa time i rizik od realizacije ugroza.

Ova povratna sprega antropogenih rizika čini kulturna dobra atraktivnima kao (neposredne ili posredne) mete, u odnosu na druge objekte koji se u društvu funkcijom i svojom simbolikom manje ističu.

Intrinzični rizici i prirodni rizici odnose se pak na materijalne kvalitete i (opću) otpornost (i adekvatnost) kulturnih dobara te na poznate, iako nepredvidljive, prirodne rizike.

Iako materijalne kvalitete inače ovise o ljudima i tradicijama koji su ih osmislili i izradili, ovdje do izražaja dolazi prvenstveno vremenska dimenzija pokretnih i nepokretnih kulturnih dobara, koja se može mjeriti i s više od tisuću godina, poput Arene u Puli ili Zagrebačke lanene knjige, najdužeg sačuvanog teksta etruščanskog jezika. Vremenska dimenzija podrazumijeva prirodni zamor, oštećenje i propadanje materijala iz kojeg je kulturno dobro načinjeno, njegovu neotpornost na moderne biološke i kemijske te eventualno izmijenjene mikroklimatske uvijete (kisele kiše, smog, vibracije, promjena mikroklime, insekti i dr.). Nadalje, to također podrazumijeva i razne (najčešće nepoznate) povijesne i vremenske okolnosti te različite intervencije prakse kroz stoljeća, o kojima najčešće postoji skormna ili nikakva dokumentacija. Zbog navedenih nepoznanica navedeni intrinzični rizici nalaze se u kategoriji zajedno s jednako tako nepredvidljivim prirodnim rizicima.

CILJANE ZNAČAJKE SUSTAVA ZAŠTITE KULTURNE BAŠTINE U KRIZNIM UVJETIMA

Po definiciji, izvanredna situacija proizvodi učinke kao što su primjerice:

- kratko vrijeme za djelovanje u izvanrednoj situaciji,- ograničeni ili nedostajući resursi,- konkurentni prioriteti na više razina,- nemoguće provođenje najboljih postupaka i prakse zaštite zbog ograničenog vremena i resursa,- povećana složenost problema zaštite,


218

- narušeno upravljanje i organizacija,- kontinuirana ili eskalirajuća daljnja ugroza te- povećani pritisak i svijest o nastanku mogućih daljnjih ili velikih šteta.

Kako bi se neutraliziralo navedene negativne učinke, sustav zaštite kulturnih dobara u izvanrednim situacijama treba imati određene karakteristike, među kojima je sljedećih pet možda najvažnije te koje povezuje važnost integriranosti sustava i premreženosti suradnje:

- robusnost, odnosno visoku razinu pouzdanosti, koja omogućava da kad je jedan dio sustava onesposobljen, drugi dijelovi mogu nastaviti redovno funkcionirati te inducirati oporavak oštećenog ili uništenog dijela sustava,

- redundantnost, koja podrazumijeva dodatne kapacitete koji nisu nužni u redovnom funkcioniranju sustava, ali su ključni za održanje funkcije sustava u izvanrednim situacijama,

- prilagodljivost, koja s jedne strane podrazumijeva inovativnost raznih dijelova sustava, tako da se uslijed iznenadnih promijena uvjeta poslovanja mogu inovacijama prilagoditi novonastaloj okolnosti te nastaviti poslovanje, ali su se isto tako spremni reorganizirati, nadomješčući štetu koja je nastala sustavu upravljanja i organizacije,

- sposobnost reakcije, koja podrazumijeva osim postojanja ljudskih i materijalnih kapaciteta, prvenstveno dvosmjerni tok odgovarajućih informacija, prvo o vrsti i razmjerima izvanrednog događanja, potom analizu tih informacija te koordinaciju i upute o odgovarajućem postupanju, i u konačnici

- sposobnost oporavka, što je prvenstveno funkcija menadžmenta koji treba integrirati novonastale okolnosti u strategije poslovanja te prilagodbom poslovanja izvesti sustav i pojedine njegove organizacije iz izvanredne situacije, uspostaviti normalno poslovanje, te u što skorijem roku, u skladu s vrijednostima poslovne i društvene zajednice, postići prethodnu razinu poslovanja te poželjno kroz krizne uvjete ostvariti i dodatne probitke u globalnom kontekstu.

ZAKLJUČCIKulturna dobra izložena su različitim antropogenim, intrinzičnim i prirodnim rizicima, koji su

dijelom zajednički i ostalim materijalnim dobrima, a dijelom su vrlo specifični i vežu se specifično na baštinski karakter kulturnih dobara.

Kulturna dobra imaju mnoge specifične značajke koje ih uostalom po vrijednosti za ljudske zajednice i razlikuju od drugih materijalnih dobara. Upravo te značajke doprinose (društvenoj, psihološkoj) otpornosti zajednica, kao i njihovom kontinuitetu i oporavku.

Sustav zaštite kulturne baštine u kriznim uvjetima u Hrvatskoj je skromno reguliran propisima koji reguliraju specifično zaštitu i očuvanje kulturne baštine, međutim propisi iz područja djelovanja u hitnim situacijama nameću operativnija i konkretnija rješenja, koja tek valja primijeniti u praksi u sektoru. U tom se sustavu, u svakom slučaju, posebno ističu uloge korisnika/vlasnika kulturnih dobara, i to posebno u smislu preventivnih mjera.

Kako bi se odgovarajuće procjenjivalo učinkovitost propisa i mjera kojima se izgrađuje predmetni sustav, valja imati na umu značajke koje taj sustav mora postizati, a to su robustnost, redundantnost, prilagodljivost, sposobnost reakcije i sposobnost oporavka, što je sve prožeto nužnom daljnjom integracijom i umrežavanjem, unutar i između raznih sustava sigurnosti i zaštite.


219

Kulturna baština jedna je od temelja održivosti i kontinuiteta društva sa sadašnjim civilizacijskim značajkama u Hrvatskoj. Stoga, valja dodatno integrirati sigurnost kulturnih dobara u nacionalne sustave koji upravljaju kulturom i sigurnošću te pronaći načine da se implementiraju odgovarajuće mjere.

LITERATURA

[1] Ascherson, N.: Cultural destruction by war, and its impact on group identities. – U: Cultural Heritage in Postwar Recovery, Papers from the ICCROM FORUM. – Rim: ICCROM, 2005, 17-25.

[2] Diamond, J.: Sva naša oružja. – Zagreb: Algoritam, 2007.

[3] Hylland Eriksen, T., Bal, E., Salemik, O.: A World of Insecurity – Antropological Perspectives On Human Security. – London: PlutoPress, 2010.

[4] James, B.: Disaster Preparedness and Mitigation – UNESCO’s Role. – Pariz, 2007.

[5] Mesić, J. (ur.): Heritage Strategy – Croatian Experience. – Zagreb: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 2007.

[6] Riddett, R.: BEWARE! PREPARE! STAY ALERT!. – U: Zborniku radova sa međunarodnog znanstvenog simpozija „ICOMOS 13th General Assembly and International Symposium: Strategies for the world’s cultural heritage. Preservation in a globalised world: principles, practices, perspectives.“. – Madrid: ICOMOS, 2002, 260-263;

[7] Stanley-Price, N.: The thread of continuity: cultural heritage in postwar recovery. – U: Cultural Heritage in Postwar Recovery, Papers from the ICCROM FORUM. – Rim: ICCROM, 2005, 1-16.

[8] Špikić, M.: Anatomija povijesnog spomenika. – Zagreb: Institut za povijest umjetnosti, 2006.

[9] Zedner, L.: Security. – New York: Routledge, 2009.

Propisi

- Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (N.N. br. 69/99, 69/99, 151/03; 157/03 Ispravak, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12),

- Zakon o zaštiti i spašavanju (N.N. br. NN, broj 174/04, 79/07, 38/09, 127/10,

Internet

- Grad Zagreb, http://www.zagreb.hr, (5.10.2013.)- Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, http://www.min-kulture.hr (30.9.2013.)- Muzejski dokumentacijski centar, http://www.mdc.hr (1.10 2013.)- Pravo na grad, http://pravonagrad.org (27.4.2010.)- UNESCO World Heritage Center, http://whc.unesco.org, (27.4.2010.)- United Nations International Strategy for Disaster Reduction, http://www.unisdr.org (19.9.2013.)


220

POPIS SLIKA

Slika 1: Provođenje vatrogasne vježbe na najvećoj atelijerskoj lokaciji Hrvatskog restauratorskog zavoda u drugoj polovici 2011. godine.

Slika 2: Sudionici iz oba sektora, konzervatorsko-restauratorskog i sektora djelovanja u hitnim situacijama, tijekom „Konferencije o zaštiti kulturnih dobara u kriznim uvjetima“ 9. listopada 2013. godine sudjeluju na prezentaciji o oštećenjima na predmetima od papira i tekstila u atelijerima Hrvatskog restauratorskog zavoda.

Fotografije su autorsko djelo i vlasništvo autora: 2013 © Saša Tkalec.


221

Mladen Tadić, e-mail: [email protected]

Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Nehajska 5,10000 Zagreb

DRUŠTVENE MREŽE U ZAŠTITI I SPAŠAVANJU

SAŽETAK: Društvene mreže mogu imati značajnu ulogu u sustavu zaštite i spašavanja budući da se putem interneta vrlo brzo šire informacije. Pravodobna informacija upućena na broj 112 ili broj bilo koje hitne službe može spasiti ljudski život. Razvojem sustava ranog upozorenja na opasnost razvijene su aplikacije koje omogućuju upozoravanje građana na ugrozu te postupke koje trebaju poduzeti, a to omogućuju „pametni telefoni“ i društvene mreže. Traganje za nestalim osobama putem društvenih mreža daje učinkovite rezultate. Ovo je samo dio mogućnosti primjene društvenih mreža u sustavu zaštite i spašavanja, što ukazuje na potrebu aktivne prisutnosti hitnih službi na društvenim mrežama.

Ključne riječi: hitne službe, društvene mreže, internet, 112

Social networks can play an important role in the system of protection and rescue since online quickly disseminate information. Timely information sent to the 112 number or any emergency can save a human life. Development of early warning system of the danger allows citizens to recognize threat and to take necessary actions using “smart phones” and social networks. The search for missing persons through social networks gives effective results. This is only part of the possible applications of social networks in the system of protection and rescue, which indicates the need of active presence of emergency on social networks.

Keywords: emergency services, social networks, Internet, 112

1. UvodDruštvene mreže su prisutne u svim ljudskim djelatnostima. Povezuju nas i otuđuju, a često

su neizostavni komunikacijski kanal za određene interesne skupine građana. Danas više vremena provodimo s računalima i pametnim telefonima nego li u našoj obitelji i društvu prijatelja. Podaci do kojih se može doći putem interneta su zapanjujući.

Otkako je Facebook pokrenut u veljači 2004. godine društvene mreže su postale nezaobilazni način komunikacije, prvenstveno mladih. Razvojem pametnih telefona komunikacije su dobile novu dimenziju. Procjenjuje se kako će do kraja 2015. biti oko 2,5 milijarde pametnih telefona u svijetu. Aplikacije društvenih mreža su prvenstveno namijenjene za komunikaciju između samih korisnika no sve je više aplikacija koje korisnicima, prvenstveno pametnih telefona, omogućuju pružanje savjeta za pomoć u nezgodi. Važno je napomenuti kako vlasnici aplikacija i društvenih mreža ističu da se


222

telefonski i video pozivi te poruke ne mogu koristiti za pozive prema hitnim službama poradi traženja pružanja hitne pomoći odnosno spašavanja.

Društveni mediji nisu hir, već temeljne promjene u načinu na koji komuniciramo. 1

2. Razvoj interneta i društvenih mrežaDruštvena mreža (engl. Social Network) je vrsta internetskog servisa, koji se najčešće javlja

u obliku platforme, prozora ili web-stranice. To je internetski prostor, koji služi za međusobno povezivanje korisnika. Prvi oblici društvenih mreža javljaju se 90.-ih godina 20. stoljeća. Prve mreže bile su poput soba za čavrljanje (eng. chat room), s više umreženih korisnika. Korisnici ne mogu komunicirati sa svim članovima koji se nalaze na mreži, već mogu isključivo s kontaktima (engl. contacts). Osim standardnog načina čavrljanja, korisnici mogu komunicirati preko video snimki, što olakšava komunikaciju. Takav tip komunikacije može biti između dva ili više korisnika. Među najpopularnijim modernim sustavima za komunikaciju na internetu su: Facebook, Twitter, YouTube, MySpace, Skype i druge, a u Hrvatskoj: Mojnet.com i WOW.hr.2

Slika 1. - Što se dogodi na internetu u jednoj minuti

Većina svijeta je povezana zahvaljujući elektronskoj pošti, servisu za video komuniciranje Skype i stranicama za društveno umrežavanje kao što su Facebook i Twitter. Prema raspoloživim podatcima krajem 2012. godine Skype je imao oko 45 milijuna, a Facebook 1,11 milijardi aktivnih korisnika

1]. Društvene mreže – blagoslov ili prokletstvo, mr.sc. Sandra Milotti Ašpan, psihologinja; pristupljeno 1.2.2013.2]. Wikipedija: Društvena mreža; pristupljeno 1.2.2013.


223

u ožujku 2013. U ožujku 2013. godine prosječno je dnevno 655 milijuna ljudi koristilo Facebook. 3 Provedena istraživanja ukazuju na streloviti razvoj usluga koje su vezane uz društvene mreže. Od dostupnosti Twittera u Hrvatskoj (2007. godine) registrirano je 52.000 korisnika od kojih je oko 20.000 aktivno svakog mjeseca.

Osamdeset i pet posto ljudi širom svijeta koji su spojeni online šalju i primaju poruke e-pošte, a 62% njih komuniciraju putem stranica za društveno umrežavanje, podatci su istraživanja koje je proveo Ipsos Global Public Affairs putem online istraživanja kojim je bilo obuhvaćeno 19.216 ispitanika diljem svijeta.

“Činjenica da više od 6 od 10 ljudi širom svijeta koristi društvene mreže i forume, ukazuje na transformaciju u načinima kako ljudi komuniciraju jedni s drugima”, izjavila je Keren Gottfried, voditeljica istraživanja u Ipsos Global Public Affairs. 4

U samo jednoj minuti pošalje se više od 204 milijuna e-mailova, Amazon ostvari 83.000 dolara u prodaji različitih stvari, od knjiga do CD-ova, a na Flickeru se pregleda oko 20 milijuna slika dok ih se oko 3.000 u minuti uploada. Osim toga, najmanje 6 milijuna Facebook stranica se pregleda diljem svijeta, a tijekom te minute dogodi se 277.000 prijava na ovu društvenu mrežu. Na glazbenom servisu Pandora odsluša se 61.000 sati glazbe dok se više od 1,3 milijuna video isječaka pogleda na You Tubeu.5

Navedeni podaci pružaju kontekst i objašnjavaju zašto je danas važan fenomen društvenih mreža i društvenih medija:

- Vrijeme provedeno na društvenim mrežama predstavlja 16% od ukupnog vremena koje ljudi provode na internetu. Danas je to jedna na svakih šest minuta, u odnosu na jednu od dvanaest minuta u 2007. godini.

- Ove godine potrošit će se šest milijardi dolara na oglašavanje na društvenim mrežama, prema istraživanju tvrtke eMarketer.

- Mobilno oglašavanje raste brzo zahvaljujući pametnim telefonima. Ove godine dosegnut će 3,3 milijarde dolara, a do 2015. narast će na 20,6 milijardi dolara, prema prognozama Gartnera.

- Na internetu u ovom trenutku ima oko 150 milijuna blogova koji objave 1,6 milijuna postova na dan.

- Svaki dan na internet se doda 60.000 web stranica. - YouTube korisnici svake minute uploadaju 35 sati videa, odnosno 2 milijuna dnevno. - Facebook dnevno bilježi 1,5 milijardi ažuriranja. - Na Twitteru se na dan objavi 155 milijuna tweetova, u usporedbi s 50 milijuna na dan prošle

godine. - Na Flickru se dnevno objavi 5 milijuna slika, odnosno 60 slika u sekundi.

- Pretplate za premium on-line usluge, kao što je dodatni prostor za pohranu osobnih fotografija i slične nove usluge u “oblaku” (cloud) doseći će prema prognozama Forrester Researcha.6 vrijednost od 6 milijardi dolara do 2016.

3]. Facebook.com – pristupljeno 28.05.2013.4]. E-mail povezuje 85% svijeta; društvene mreže 62%-Tehnoklik.net.hr - pristupljeno 01.03.2013.5]. Što se dogodi na internetu u jednoj minuti?-Tehnoklik.net.hr - pristupljeno 28.05.2013.6]. Forrester Research Social Media Forecast, 2012 to 2017 – pristupljeno 05.02.2013.


224

Prema istraživanju GfK iz 2010. godine među važnijim oblicima korištenja interneta su društvene mreže za 42% korisnika u Hrvatskoj. Naime, za 23% korisnika društvene mreže su “važne”, a za njih još 19% “donekle važne”. U njihovom korištenju predvode mladi (15 do 24 godina) – preko 90%. Važnost društvenih mreža najviše je istaknuta kod korisnika u Zagrebu (72%), ali iznenađujuće je niska u Istri s Primorjem (oko 34%). Također, nešto je više ističu mladi i žene. 7

3. Aktivnosti na društvenim mrežama u Republici HrvatskojSvakodnevno se objavljuje kako su pojedinci zahvaljujući društvenim mrežama došli do informacija

koje su im omogućile pronalaženje nestalih ili unesrećenih osoba. Društvene mreže se koriste i za obavještavanje korisnika u slučajevima prometnih nesreća, zastoja u prometu, funkcioniranju javnog prometa i drugih servisnih informacija.

Za hitne službe je značajno uvažavati posebnosti ponašanja korisnika društvenih mreža:

1. Informacije o nekom akcidentnom događaju se šire strelovitom brzinom;2. Korisnici društvenih mreža - očevici su skloniji podijeliti informacije o okolnostima nekog

događaja s korisnicima nego ih dojaviti hitnim službama;3. Glasine i neistine o nekom događaju se brzo umnožavaju i mogu znatno otežati rad hitnim

službama ili stvoriti negativnu sliku o njima;4. Korisnike društvenih mreža može se brzo motivirati da pruže pomoć (angažiranje dragovoljnih

darivatelja krvi, pružanje okrepe i smještaja unesrećenima i sl.).

Navedeno ukazuje na potrebu da hitne službe prate aktivnosti na društvenim mrežama, posebno ukoliko se radi o dugotrajnijem djelovanju hitnih službi – otklanjanju posljedica i obavljanju očevida te da budu proaktivne što se može zaključiti iz slijedećih primjera.

Eksplozija u Podsusedu

Kada je 9. siječnja 2013. godine odjeknula eksplozija na tračnicama u Podsusedu na Twitteru je tada objavljeno više od 30.000 tweetova.8

Prometna nesreća u Slavonskom Brodu

Za ilustraciju može poslužiti događaj u Slavonskom Brodu od 25. travnja 2013. kada su uslijed naleta osobnog vozila teško ozlijeđene tri djevojke. Na njih je u Cankarevoj ulici oko 19 sati naletio osobnim vozilom 19-godišnji vozač na pješačkoj stazi kojom su išle iz škole. Budući da su netom po događaju brojni učenici prolazili pokraj mjesta nesreće, društvene mreže, prvenstveno Facebook, su bile pune fotografija s mjesta nesreće i dezinformacija o samoj nesreći te zdravstvenom stanju tri unesrećene djevojke. Oko 21,30 sati iz Policijske uprave brodsko-posavske su morali demantirati dezinformacije na društvenim mrežama. Ovome treba nadodati kako je majka jedne od unesrećenih djevojaka o stradanju svoje kćeri saznala preko Facebooka, a ne od policije ili medicinskog osoblja.9

Chemtrails

Tijekom lipnja 2013. na Facebook grupi Cro Chemtrails objavljena su 2 statusa sadržaja: „Biokemijske napade (chemsa) možete prijaviti na 112! Ne morate se predstaviti, prijave su

7]. GfK istraživanje - Tehnoklik.net.hr – pristupljeno 05.02.2013.8]. RTL televizija – Emisija HOTspot-sezona 1, epizida 5, emitirano 02.03.2013.9]. SBplus – Internet portal - pristupljeno 04.06.2013.


225

anonimne, samo zovite! Zatrpajmo ih s telefonskim pozivima, borite se za svoj život!“ i „Možete svi prijaviti BIOKEMIJSKI NAPAD na 112. Ne bojte se, ne mogu im nikada sve linije biti zauzete tako da se ne morate bojati da ste nekome oduzeli život ili tako nešto zato što ste zvali. Samo zovite!“. Ovakve objave su izazvale pozornost i reakcije na društvenoj mreži, a tu se uključio i internetski portal „Oko“ svojim člankom pod nazivom: „NEBULOZA ILI STVARNOST? FEJSBUKOVCI POZIVIMA ZATRPAVAJU SLUŽBU 112: Strahuju od ‘chemtrailsa’ - bijelih tragova od aviona na nebu!“10 Premda je u članku objavljen dio očitovanja Državne uprave za zaštitu i spašavanje kojim je istaknuto kako je zatrpavanje hitnog broja 112 nenamjenskim pozivima vrlo neodgovorno prema građanima koji u tom trenutku trebaju pomoć i koji do nje ne mogu doći zbog zauzetosti operatera takvim pozivima, uslijedio je još drastičniji komentar na članak koji je istovremeno objavljen i na društvenoj mreži sadržaja: „Dragi moji kemtreilsovci, znate što Vam je činiti. Jedan od načina borbe (do sad i najučinkovitiji) je tisućicu poziva na 112 dnevno. To je realno izvedivo kad gledam koliko nas je ovdje s naših prostora. Svatko od nas nek nazove svaki dan kad primijeti nove tragove na nebu. Koristite tu mogućnost dok ne uzavri i riješit ćemo se tog srxxxa!“11 I slijedećih dana je objavljivano: „Kako napreduje prijava na 112?“ Ipak treba navesti da Županijski centri 112 nisu bili „zatrpani“ telefonskim pozivima na broj 112 zbog dojava o „chemtrailsima“ unatoč bombastičnom objavama na društvenoj mreži, ali se Državna uprava za zaštitu i spašavanje morala očitovati na upite pojedinih medija.

Iz ovih nekoliko primjera razvidno je kako hitne službe i državna tijela koja se bave zaštitom i spašavanjem moraju biti vrlo aktivni i djelotvorni na društvenim mrežama.

4. Društvene mreže u elementarnim nepogodama i katastrofama u inozemstvuPravci razvoja i uloga društvenih mreža u elementarnim nepogodama i katastrofama najbolje

se vide u katastrofama koje su se dogodile posljednjih godina – od velikog tsunamija u Japanu do uragana Sandy i bombaškog napadana na maratonu u Bostonu u Sjedinjenim američkim državama. Veliki broj ljudi u komunikaciji s najbližima ili prilikom kontaktiranja službi za pomoć koristio je neku od društvenih mreža poput Facebooka i Twittera.

Uragan Sandy

Za milijune ljudi koji su ostali bez električne energije, a mogli su pristupati internetu putem mobilnih uređaja, Twitter je služio kao spas za komunikaciju u katastrofi koju je 29. listopada 2012. izazvao uragan Sandy u Sjedinjenim američkim državama. Velike novinske tvrtke kao što su Huffington Post i BuzzFeed su informacije prikupljale i razmjenjivale Twitterom i drugim društvenim mrežama. Prema podatcima Twittera za vrijeme uragana Sandy od 27. listopada do 1. studenog 2012. korisnici su poslali više od 20 milijuna tweetova o uraganu. Upotreba Twittera je u New Yorku dosegla vrhunac 29. listopada oko 21 sat kada je eksplodirala trafostanica Con Edison na Manhattanu. Razmjenom informacija, vijesti, slika, videozapisa korisnici društvenih mreža su znatno doprinijeli sprečavanju panike uslijed nestanka električne energije i nedostupnosti informacija. Izjave i slike očevidaca omogućile su brže pružanje pomoći unesrećenima putem uzajamne zaštite.

10]. OKO – Internet portal – pristupljeno 26.06.2013.11]. Facebook-Cro chemtrails – pristupljeno 26.06.2013


226

Slika 2. – Razmjena podataka putem Twittera za vrijeme oluje „Sandy“ Izvor: Journalism.org pristupljeno 05.02.2013.

Podaci o aktivnostima korisnika na društvenim mrežama tijekom uragana Sandy ukazuju da su

tako korisnici Instagrama svake sekunde objavljivali deset fotografija povezanih s ovom olujom, a korisnici Facebooka najčešće su objavljivali statuse koji su sadržavali izraze i riječi poput ‘mi smo okej’, ‘struja’, ‘šteta’, ‘nadam se da su svi dobro’ i slično.

Kako bi pomogli ljudima u nevolji koji su objavljivali statuse na društvenim mrežama, 23 člana Crvenog križa pratila su oko 2,5 milijuna objava na društvenim mrežama povezanima s olujom Sandy.

Ove informacije ukazuju kako su društvene mreže u jako kratko vrijeme postale najefikasniji način razmjene informacija te pružanja pomoći ugroženima u katastrofama – od lociranja preživjelih pa do skupljanja novca za pomoć onima kojima su takve katastrofe nanijele veliku štetu.

Potres na Haitiju

Nakon potresa na Haitiju početkom 2010. godine tijekom tri dana broj tweetova koji su sadržavali riječi ‘Haiti’ ili ‘Crveni križ’ iznosio je 2,3 milijuna, a spasioci su upravo putem društvenih mreža obavještavali humanitarne organizacije o pomoći koja im je potrebna te su zahvaljujući volonterima koji su tada pratili objave na društvenim mrežama, spašeni brojni životi i prikupljena znatna materijalna pomoć.

Tsunami u Fukushimi

Nakon tsunamija u Japanu svake minute objavljeno je 1,188 tweetova povezanih uz ovu katastrofu, dok je tijekom 11. ožujka 2011. na Facebooku zabilježeno 4,5 milijuna statusa koji su sadržavali riječi


227

Japan, tsunami i potres. Tog je dana osoblje iz jedne bolnice udaljene oko 40 kilometara od Fukushime trebalo evakuirati pacijente u neku udaljeniju i sigurniju bolnicu, a akcija spašavanja pokrenuta je nakon što su zaposlenici bolnice putem Twittera kontaktirali američkog ambasadora Johna Rosa koji je o problemima u bolnici obavijestio službe spašavanja koje su na kraju evakuirale bolesnike.

Bombaški napad u Bostonu

U bombaškom napadu u Bostonu, 15. travnja 2013. za vrijeme održavanja maratona, kada su eksplodirale dvije bombe postavljene nedaleko od cilja, od posljedica eksplozije poginulo je 5, a ozlijeđene su 282 osobe. Na maratonu je sudjelovalo 23 tisuće trkača, a procjenjuje se da je utrku u Bostonu pratilo više od pola milijuna ljudi. U ublažavanje posljedica i pružanje pomoći unesrećenima odmah su se uključili stanovnici Bostona nudivši vodu i hranu, besplatan pristup internetu, punjenje mobitela, a putem internetske stranice Boston.com u izuzetno kratkom roku ponuđeno je preko 3000 prenoćišta, uključujući hranu, tuševe i čistu odjeću te bicikle za prijevoz gradom.

Znanstvenici sa sveučilišta iz San Francisca istražili su koliko su ljudi tijekom velikih prirodnih katastrofa ovisni o društvenim mrežama. Takve velike katastrofe u Sjedinjenim američkim državama u razdoblju od 1980. do 2010. godine izazovu prosječnu godišnju štetu od 17,6 milijardi dolara, a gotovo 400 ljudi godišnje pogine. Istraživanje pokazalo da, nakon katastrofa, oko 20% preživjelih kontaktira hitne službe putem interneta (44 posto njih kontaktira online prijatelje koji onda obavijeste hitne službe) – putem društvenih mreža, internetskih stranica i mailova, od čega njih 35 posto objavljuje pozive za pomoć direktno na stranice hitnih službi na Facebooku, a 25% šalje direktne poruke putem Twittera. Također, četvrtina osoba čija su područja zahvaćena prirodnom katastrofom koristi i mobilne aplikacije koje im mogu pomoći (npr. aplikacije s podatcima o vremenu, o pomoći ozlijeđenima i slično), a 76% ljudi putem društvenih mreža kontaktira prijatelje kako bi provjerili jesu li dobro. Značajno je navesti i podatak da 76% korisnika društvenih mreža očekuje da će im hitne službe pružiti pomoć u roku 3 sata nakon objave zahtjeva za pomoć na društvenim mrežama.12

5. Profili hitnih službi na društvenim mrežamaU Republici Hrvatskoj su ministarstava, državne upravne organizacije i udruge od značaja za

zaštitu i spašavanje slabo prisutne na društvenim mrežama, odnosno imaju svoje profile. Ono što odmah upada u oči na takvim profilima je da se prisutnost na društvenim mrežama koristi isključivo zbog promocije i objave vijesti koje su već objavljene na njihovim internet stranicama. Organizacije niže razine imaju intenzivniju prisutnost na društvenim mrežama u odnosu na hijerarhijski stručno i organizacijski višu razinu. Tako su na Facebooku brojni profili dobrovoljnih vatrogasnih društava i javnih vatrogasnih postrojbi koji su najčešće plod inicijative i truda pojedinaca. Rijetki su sadržaji koji su interaktivni i omogućuju trenutačnu komunikaciju korisnika društvenih mreža s vlasnikom profila.

Razlog tomu je što hitne službe i druge organizacije koje se bave zaštitom i spašavanjem nisu prepoznale potrebu aktivne prisutnosti na društvenim mrežama te da prisutnost na društvenim mrežama iziskuje 24 satno praćenje aktivnosti korisnika kao i pravovremeno davanje informacija i usmjeravanje komentara korisnika što iziskuje dodatno angažiranje djelatnika.

12]. Social media -The new face of disaster responce, University of San Francisco – pristupljeno 05.06.2013.


228

U prethodnim poglavljima izneseni su podaci koji upućuju na zaključak kako hrvatske hitne službe nemaju razrađen sustav praćenja aktivnosti na društvenim mrežama za vrijeme većih nesreća i katastrofa, te se može očekivati negativna reakcija korisnika društvenih mreža i pojava dezinformacija.

Ipak, treba istaknuti Nacionalnu evidenciju nestalih osoba NENO. Ministarstvo unutarnjih poslova je prepoznalo značaj društvenih mreža u pronalaženju nestalih osoba. Internetske stranice kao i društvene mreže ažurno uređuje Služba za odnose s javnošću Ministarstva unutarnjih poslova RH.

MUP – Nestali

http://www.nestali.hr/default.aspx?id=15http://www.facebook.com/nestali.hr 2.288 sviđanja – pristupljeno 5.6.2013.https://twitter.com/NESTALIhr 160 slijeditelja - pristupljeno 5.6.2013.

6. ZaključakU istraživanju pod nazivom “Forrester Research World Online Population Forecast, 2012 to 2017

(Global),” Forrester je utvrdio da 2,4 milijarde ljudi širom svijeta redovito koristi internet odnosno, barem jednom mjesečno - kod kuće, u školi, na poslu ili bilo kojem drugom mjestu putem računala ili drugog uređaja koji ima pristup internetu. Očekuje se da će do 2017. narasti broj korisnika na 3,5 milijarde, što predstavlja gotovo polovicu ukupne svjetske populacije 2017. od 7,4 milijarde.13

Ericsson predviđa kako će do 2017. 85% svjetskog stanovništva biti pokriveno 3G i 50% svjetske populacije će biti pokriveno 4G mrežom, a globalni promet podataka porasti 15 puta do kraja 2017. te da će biti oko 3 milijarde pretplatnika korisnika „pametnih telefona“.14

Povećanjem pristupačnosti nabavke pametnih telefona i povećanjem pokrivenosti kvalitete signala interneta, kao i neograničenim mogućnostima stvaranja mobilnih aplikacija, stvaraju se pretpostavke za aktivnu ulogu hitnih službi na društvenim mrežama. Već su razvijeni projekti koji omogućuju gluhim i nijemim osobama da zatraže pomoć putem jedinstvenog europskog broja za hitne službe 112 – Reach 112, europski pilot projekt. Razvijaju se projekti koji će omogućiti rano upozoravanje građana na opasnost te omogućiti izravno traženje pomoći u nevolji putem društvenih mreža.

Hitnim službama je dostupna mogućnost da društvene mreže koriste u slučajevima kada je neophodno tragati za nestalim osobama (masovne nesreće u zračnom, pomorskom i cestovnom prometu, potresi, poplave, oluje …) zbog prikupljanja, ali i davanja podataka kao upozoravanja na opasnost jer se na taj način smanjuje izravni pritisak na operatere u prijavo-dojavnim jedinicama hitnih službi. Nažalost, hitne službe ne uviđaju brojne prednosti društvenih mreža u svome radu. Tijekom 2011. Manfred Blaha iz Ministarstva unutarnjih poslova Austrije, koji je ujedno i član radne skupine Europske unije zadužene za komunikacije u hitnim situacijama, proveo je anketu među istaknutim pripadnicima hitnih službi iz Sjedinjenih američkih država i Europe o njihovom viđenju uloge društvenih mreža. Zabrinjavajuće je da se svega 3% anketiranih izjasnilo za mogućnost prijema poziva za pomoć putem društvenih mreža, dok svega jedna trećina ispitanika vidi mogućnost korištenja društvenih mreža za davanje informacija u kriznim situacijama te upozoravanje na

13]. NextBigFigure – pristupljeno 05.02.2013.14]. Ericsson: 85 percent of the world’s population covered by high-speed mobile internet in 2017 – pristupljeno 05.02.2013.


229

nadolazeću opasnost.15 Rezultati ukazuju kako anketirani predstavnici hitnih službi ne prepoznaju mogućnosti društvenih mreža niti dovoljno uvažavaju društvenu stvarnost.

Društvene mreže i pametni telefoni velikim su dijelom promijenili način na koji komuniciramo s drugim ljudima i pratimo informacije, ali uvelike su promijenile i način na koji ljudi komuniciraju tijekom velikih katastrofa.

Literatura

1. Društvene mreže – blagoslov ili prokletstvo, mr.sc. Sandra Milotti Ašpan,

2. Forrester Research Social Media Forecast 2012 to 2017

3. Social media -The new face of disaster responce, University of San Francisco

4. The Pew Research Center’s Project for Excellence in Journalism, Hurricane Sandy and Twitter

5. Facebook and Twitter - Their implications on communications between Citizens and Public Safety Organisations in case of emergency, Manfred Blaha, 2011.

6. Social Media in Disasters and Emergencies, US Red Cross, 2010.

15]. Facebook and Twitter - Their implications on communications between Citizens and Public Safety Organisations in case of emergency, Manfred Blaha, 2011.

Državna uprava za zaštitu i spašavanjeZagreb, Nehajska 5

Zagreb, listopad 2013.

ISSN 1847-7070

ZBORNIK RADOVA - Ravnateljstvo civilne zaštite

Documents

Transcript of ZBORNIK RADOVA - Ravnateljstvo civilne zaštite