1

Qwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasd

fghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklz

xcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfgh

Kompleksni identitet Balkana

4/14/2009

Goran Lončar i Marija Roglić

2

Sadržaj:

1. UVOD .............................................................................................................................. 3

2. IDENTITET JEZIKA KAO ODRAZ POVIJESNOG NASLIJEĐA ..................... 2

2.1. JEDNISTVENI IDENTITET ILI MIT ........................................................ 3

3. SPECIFIČNOST BALKANA ....................................................................................... 7

4. TKO SMO I GDJE SMO DANAS ............................................................................... 9

5. LITERATURA ............................................................................................................ 14

6. ABSTRACT ................................................................................................................. 15

3

Uvod

Na današnjem Balkanu gdje su se granice država i identiteti više ili manje formirani,

oslanjajući se na povijesnu ostavštinu koja se političkom manipulacijom transformirala u

suvremene nacionalne identitete a medijima usadila u narod ( postavljajući to kao jedini

način opstanka u današnjoj globalnoj zajednici) , stvarajući u isto vrijeme jaku nacionalnu

svijest ali i antagonizam ka Zapadu, koji se lomi na želji da postane dio njega i želji da mu se

odupre, mi ćemo govoriti o kompleksnosti i povijesnom raslojavanju Balkanskog identiteta

čija baština ne počiva samo na likovima kao što su bugarski Baj Ganja već na praprecima

Slavena, Ilircima i njihovoj kulturi koju su poštovali još i stari Grci i Rimljani a koja stoji u

opreci sa današnjim državama koje se još uvijek bore za svoje mjesto u svijetskom poretku.

Bazirajući se na problematiku jedinstvenog i složenog identiteta koji ćemo poduprijeti

primjerima državnih zajednica te osvrtom na neke od ključnih trenutaka balkanske ''burovite ''

povijesti pokušati ćemo dati odgovor na jedno od vječitih pitanja na Balkanu, na razlog zašto

se taj predivni komad zemlje ponajviše prepoznaje u sintagmi ''bure baruta'' a sam naziv

balkanski smatra nečim manje vrijednim, skoro pa barbarskim. Zašto upravo Balkance čine

toliki narodi, toliko različiti i jedinstveni a opet tako slični.

Nećemo se uplitati u lingvističke rasprave niti veličati ikakve već isuviše ispolitizirane

teme već ćemo sa stajališta ''prosvjetljenih Balkanaca'' nastojati zajdeno sa čitateljem shvatiti

enigmu Balkanaca, tu kompleksnost jedinstvenosti, jedinstvenost kompleksnosti, naroda,

nacija, država.

prije negoli započnemo treba definirati značenje pojmova kompleknost, identitet i Balkan

budući se oni mogu interpretirati na različite načine u nadasve širokom kontekstu.

Uizmajući za naziv ovog socio-kulutrološkog rada naziv Kompleksni idenitet Balkana

želejli smo naglasiti u prvom redu složenost Balkanskog ideniteta, ako ćemo se pozvati na

Kotlerovu definiciju, na složenost na koji se Balkan predstavlja javnosti, nadasve njegovu

odnosu na Zapadu.Sa jedne strane odnosu kakv on ima ka Zapadu i Zapad prema njemu.

Prema Goluži ćemo razlikovati Balkanski identitet i balkanski image, odnosno ono što se

može projektirati i ono što se može zaslužiti, o ''našoj slici u očima drugih''.

Kako identitet u suvremenom svijetu postaje gotovo sinonim za opće i brojne tendencije

kroz koje se izražava otpor politici nasilne političke i kulturne unifikacije svaka unifikacija

nastoji transcendentirati različitosti, postati kreator neke nove društveno-kulturne i historijske

4

svijesti, upotrebljavajući raspoloživu moć preobražavanja, težeći zatvaranju kulturnoga kruga

forsiranom diferencijacijom, ne obazirući se na povijesnu opomenu empirijske tradicije, koja

uvijek nanovo svjedoči da ideju o poretku, državi, društvu, ako su represivni najprije

zamjenjuje idejom o slobodi, dakle o ravnopravnosti i solidarnosti, koje stoje uvijek u težištu

identiteta a koje su posebno važne u domeni kulturnog identiteta .1 Formiranju što naionalnog

što civilizacijskog ideniteta kao ličnosti i inidivdualnosti u suživotu sa onima koji joj nisu

nalik.

Identitetu koji predstavlja ukupan zbroj svih načina na koji se identificira svojoj javnosti i

svojoj okolini.

Govoreći o Balkanu naglasak će biti dat na tzv. Zapadni Balkan, u prvom redu na zemlje

bivše Jugoslavije, ne iz razloga što smatramo da su ostale zemlje manje važne već zbog tolike

koncentriranosti interesne nam građe na tom prostoru. Jugoslavija kao tvorevina najbolji je

primjer kompleksnosti ideniteta na ovim prostorima, ako smatrate da ona nije legitiman

primjer budući je u prvom redu nastala kao politička tvorevina uzimo Bosnu i Hercegovinu i

pozovimo se na Ivana Lovrenovića koji je između ostaloga rekao '' Bosna je stara povijesna

tvorba, koja nema dan i datum nastanka''2 a koja je prema ustavno formulaciji ZAVNOBIH-a

država tri knostitutivna naroda: Hrvata, Srba, Bošnjaka, ostalih , te građana Bih.3 Pun lonac

balkanskog identiteta, ili mentaliteta?

1 Prema Božo Skoko: Kako očuvati hrvatski identitet,učiniti ga prepoznatljivim... u ''Globalizacija i identitet:

Rasprave o globalizaciji, nacionalnom identitetu i kulturi politike'', UHIP, Zagreb, 2004. , 47. 2 Ivan Lovrenović, ''Sarajevska inicijativa'', Erasmus, broj 6. , Zagreb, travanj 1994., 10.

3 Točna formulacija iz preambule Ustava BIH glasi: ''Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi ( zajedno

sa ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine.'' Vidjeti : Ustavi, Federalno ministarstvo pravde, Sarajevo, 1997., 17.

5

2. Identitet jezika kao odraz povijesnog naslijeđa

Iz naših ranijih određenja proističe da se pripadnost grupi manifestira ne samo kroz

objektivne etničke, povijesne i sociopolitičke činjenice nego i kroz subjektivna osjećanja i

simboličke vrijednosti koje za pripadnike imaju vlastiti kolektiv, njegova vlastitia svojstva i

njegovo posebno ime kao koncentrirano oličenje njegove jedinstvenosti. To se ponajviše

uviđa na razini nacije, gdje kognitivno-psihološka značenja grupnog identiteta često izbijaju u

prvi plan, čak i nezavisno od djelovanja čisto empirijskih datosti. Upravo na tom se planu

uspostavlja veza sa jezikom koji tada postaje ne samo sredstvo nego i simbol zajedništva.4 Na

području Balkana pitanje identiteda, naroda i nacije oduvijek je bilo usko povezano sa

jezikom koji nikada nije bio samo puko priopćajno sredstvo već medij preko kojega se

oslikavao i kulturni identitet zajednice, preko kojega se i danas sabire i tumači život te

zajednice zahvaljujući čemu ona održava ''samosvojnost u povijesnim mijenama''5.

Upravo je jezik taj na temelju kojega možemo uvidejti svu kompleksnost Balkana.

Uzimajući jezik kao društvenu činjenicu po postanku i po namjeni,društvenoj po tome kako

postoji a obavijesnoj po tome kako funkcionira, uviđamo osnovne vidove jezika po kojima

se uspostavlja teorija iz koje slijedi da će ono što se u kojoj zajednici javlja kao sredstvo

govornoga sporazumijevanja, ono što je sadržano u čovjekovoj psihi kao podloga i zalog

njegove govorne sposobnosti biti integriran sustav znakova, svojvrstan u sebi zatovren i

čvrsto definiran kod.6

2.1 Jedinstveni identitet ili mit

Na tom su se principu iz nekadašnjeg staroslavenskog razvili današnji slavenski jezici 7.

Tako je bugarski jezik direktni potomak starocrkvenoslavenskog, odnosno dijalekta

balkanskog poluotoka kojim su govorili Slaveni u prvom tisućljeću pr.n.e. i premda su možda

najveće inovacije u bugarskom jeziku zapisane još u liturgijskim tekstovima na

4 Prema: Ranko Bugarski; ''Jezik u društvu'',Prosvjeta, Beograd, 1986., 165.

5 Eduard Kale;''Hrvatski kuluturni i politički identiet''.....13.

6 Prema: Radoslav Katičić; ''Novi jezikoslovni ogledi'', Školska knjiga, Zagreb,1992.

7 Pri tom u prvom redu mislim ona Slovenski, Hrvatski,Srpski,Makedonski i Bugarski premliminarno se ,

barem na ovom stupnju znanstvenog istraživanja ograđujući od bosanskog i crnogorskog koji kao noviji jezici još uvijek nemaju posve utvrđen korpus.

6

starocrkvenoslavenskom najznačajnije promjene u suvremenom bugarskom jeziku započele

su u petnaestom stoljeću a traju sve do danas. Staromakedonski, kao nezavisan Indoeuropski

jezik nepoznatog porijekla govorio se bar u jednom dijelu Makedonicje u petom i četvrtom

stoljeću pr. Kr., a pretpostavlja se vjerojatno i prije i poslije toga. Službeni je jezik Bivše

jugoslovenske republike Makedonije te kao takav priznat od strane svih zemlja izuzev

Bugarske i Grčke koje smatraju da je makedonski jezik dijalekt bugarskog . Povijest

suvremenog makedonskog jezika započinje krajem osamnaestog stoljeća sa rođenjem

panslavizma. Slovenski književni jezik službeni je jezik Slovenija te broji otprilike 2 milijuna

govornika unutar, te otprilike još 400 000 govornika van zemlje.Najstarija slavenska naselja u

tom području potječu iz šestog stoljeća. U početku slovenski je svoj razvojni put dijelio sa

hrvatskom kajkavštinom i čakavštinom tek u šesnaestom stoljeću Trubar,Dalmatin , Krelj i

Bohorič razvijaju pismeni jezik. Kao rezultat u razdoblju od 1550 do 1598 tiskano je

pedesetak knjiga na slovenskom jezika. Protureformacija proglasila je širenje i kodifikaciju

pisanog jezika koji je pojačan te prihvaćen kao jezik ''inteligencije''. Od tada pa do danas se

vodi rasprava o formi koju bi standardni jezik trebao imati.

Tako dolazimo i do dva kulturološki najzanimljivija jezika hrvatskog i srpskog, koja se , za

razliku od otprije spomenutih jezika najviše spore oko vlastita identiteta jezika. Naime, srpski

i hrvatski jezik postoje od davnina, uostalom kao i slovenski, od stoljeća sedmog budući su se

razvili iz istog plemena Slavena koji je došao u Iliriju i koji je tada još govorio jednim

jezikom . Povijesni put ih je radvojio ( pleme Hrvata i Srba) na tradiciju Slavie Romane i

Slavie Orthodoxe osuđujući njihove govore tako na dva sociološki i kulturološki gledano

različita a lingvistički gledano, po genetskoj osnovi dva identična jezika, jedan jezik. Upravo

ta razlika uzrok je vječite borbe Hrvata za svoj jezik i neshvaćanja ostalih naroda u razliku

među hrvatskim,srpskim, srpskohrvatskim i ostalim verzijama istog.

Nedorečenost jezika,nedorečenost je i vlastita identiteta i uzrok zašto ja baš na Balkanu borba

za državu i naciju ekvivalent borbi za vlastiti jezik, jer upravo je jezik nosioc identiteta na

području gdje svi narodi dijele više manje istu sudbinu i svrstavani su u isti kup, nazovimo ga

balkanski složenac. Dakle, srpsko-hrvatski8 bio je jedan od jezika u Jugoslaviji, odnosno jezik

kojim se govorilo u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini a kojim su govorila 4

naroda, Hrvati( cca 4, 5 milijona) , Srbi( 8 miljona) , Crnogorci( 600 tisuća) te Jugoslovenski

muslimani (2 milijona).

8 Koristim se istim nazivom koji je dan u ''The Slavonic languages''; Comrie, Corbett;Routledge,

London1993.: '' Serbo-Croat(ian) is one of the languages of Yugoslavia...'' 306.

7

Jugoslavija kao država pod koju su spadale još i Slovenija te Makedonija nije imala jedan

službeni jezik budući su službeni također bili i slovenski te makedonski no većina je govorila

srpsko-hrvatski, u suštini to je bio jezik sporazumijevanja svih etničkih zajednica.

Upravo na primjeru Jugoslavije,njezinih naroda i jezika možemo vidjeti jedinstveni identitet

Balkana kao mit,naime u državi , kao političkoj tovrevini postajao je jedan narod –

Jugoslaveni koji međutim nikada nije bio jedinstven niti je ikada samovoljno pristajao

podrediti svoj prvestveni identitet ( da ne zovemo to nacionalnost) jednokm panslavenskom

duhu, Gajevom duhu ilirizma koji je pod Titovom palicom prestrojen u duh jugoslavizma i

koji je do smrti svoga tvorca, unatoč današnjim veoma raznolikm tumačenjima veoma dobro

funkcionirao. Hrvati su inzistirali na hrvatskom jeziku, slovenci i makedonci su se bunili zbog

podređenosti njihovih jezika a Srbi su negodovali nad tolikim priljevom hrvatskih jezičnih

konstrukcija. Jugoslaveni su postojali, no jugoslavenski jezik nikada, i upravo tu se ruši čitava

teorija jedinstvena identiteta. Bez kompromisa nema dogovora, bez jednog jezika nema jedne

nacije, nema jednog identiteta, nema jedinstvenosti- barem ne na Balkanu, a svjedok tome

nam je sama povijest

8

3.Specifičnost Balkana

Jedan od vječnih problema kada se proučava povijest Balkana i nacija koje na njemu

obitavaju je nedovoljan stupanj objektivnosti i isticanja povijesno relevantnih činjenica.

Najbolje primjere za to možemo naći nakon rata koji se odvijao u bivšoj Jugoslaviji. Nakon

osamostaljivanja država koje su bile dio Jugoslavije dolazi do pristranih iznošenja podataka o

broju poginulih, raseljenih i sl. Svaka od strana umnožava ili umanjuje brojke kako bi ih

prikazale u svoju korist. Takav način manipulacije podacima nije nikakav novitet kroz

svjetsku povijest. Zanimljivo je međutim kako takve manipulacije uvijek uspijevaju zavesti

mase ljudi da se okrenu jedni protiv drugih unatoč, u mnogim slučajevima, zajedničkom

životu, sličnoj ili istoj kulturi, običajima koje su zajedno stvarali kroz desetljeća. Shodno tome

na Balkanu je uvijek prisutna polemika među Hrvatima i Srbima, koja na žalost nije uvijek

bila samo na razini plemike, psljedice i razvoj iste možemo vidjeti u dijalogu Drage

Roksandića i Sime Ćirkovića.

O ratovima u devedesetima naglasak se stavlja na izbjegavanje termina obojenih

ideološkim stanovištem i emocionalnim nabojem. Jednako tako, ako se želi kritički i

objektivno sagledati i prevladati povijesno nasljeđe devedesetih godina to mogu ostvariti

samo ''oni koji su ostali verni etici zanata, za koje je objektivnost ostala najviša vrednost.''9San

o objektivnosti kao jedini pomirbeni element u balkanskom buretu.

Predrasude jednih naspram drugih na Balkanu su uvijek bile potencijalni izvor eskalacija

sukoba gdje se duhovi prošlosti uvijek iznova vraćaju, a postaju vrlo opasne kada posluže kao

vezivno tkivo agresije masa, kad se poziva na linč drugačijih. Predrasude u vidu rasizma i

nacizma naša su svakodnevnica, ono što bi na Balkanu nazvali ''balkanizmom''.10

Slovenski primjer predrasuda manjine naspram većine predstavljaju zanimljiv pokazatelj

nelogičnosti koje može prouzročiti traženje razlika naspram naoko jednakih.

Odnos manjine prema većini u Sloveniji pun je predrasuda i stereotipa gdje se bez

neophodne samokritike prije ili kasnije izgubimo u svijetu predrasuda, koji postaje način

života te svijet bez njega ne možemo objasniti.11

9 Sima Ćirković, Drago Roksandić, Dijalog s povodom- Srbi među europskim narodima, FF Press, Zagreb,

2009., 35. 10

Autori ostavljaju na volju čitaocimna da sami odaberu pozitivnu ili negativnu recepciju pojma Balkan; više u Marija Todorova ''Imaginarni Balkan'' i Said ''Orijentalizam''.

11 Prema: Admir Baltić – Presodki «Neslovencev» do Slovencev

9

To je zanimljiv slučaj ksenofobije i ksenofilije u Slovenaca gdje s jedne strane vole

strance sa zapada, a s druge preziru doseljenike iz bivše Jugoslavije za koje se koristi izraz

Neslovenci. Predrasude manjine prema većini na kraju se vraćaju poput bumeranga i

prouzročuju najveću štetu upravo toj istoj manjini.

Zaključak je da se na takvim prostorima baš zbog međusobne isprepletenosti povijest ne

može proučavati odvojeno i ekskluzivistički. Najbolji je primjer jezika međusobne sličnosti.

Strancu koji dođe na ovo područje poprilično je teško objasniti koje su konkretne i velike

razlike koje bi morao uočiti između crnogorskog, srpskog, hrvatskog ili bosanskog.

Treba uzeti u obzir da je, posebice na Balkanu jezična politika ta koja nosi različite forme

i intenzitet jer je ovisna o strukturi ideoloških i političkih snaga te preferencijama elita.12

Njen je cilj kodifikacija jezičnog standarda, odnosno stvaranje jezika koji će određenoj

zajednici služiti kao sredstvo sporazumijevanja i sredstvo autoidentifikacije.13

Kao temelj za razumijevanje specifične situacije jezika, u vezi s tim i identiteta na

Balkanu bitno je staviti naglasak na dvije teorije o standardnim jezicima;

Prva teorija je lingvistička i ona govori o razlici između jezika i dijalekta gdje su dijalekti

uzajamno razumljivi dok jezici nisu. Norveški, danski i švedski nisu posebni jezici već

dijalekti istog jezika jer se ljudi koji se njima služe razumiju bez problema.

Po toj teoriji hrvatski i srpski su isti jezik, ali su hrvatski dijalekti (čakavski, kajkavski,

štokavski) posebni jezici. Prema tome, čakavizmi i kajkavizmi su posuđenice, dok su srbizmi

(štokavizmi) domaće riječi.

Druga teorija je sociolingvistička u kojoj lingvistički kriterij nije odlučujući već su

''jezični standardi rezultat normativističkih procesa u osnovi kojih stoji ideološka, to jest

kulturna, politička i ekonomska unifikacija društava u zajednice koje zovemo nacijama.

Standardni jezik je dijalekt koji je imao sreću da se u pravo vrijeme nađe u središtu kulturne i

političke djelatnosti te da je imao određena jezična sredstva kojima je podignut u standard.''14

U kulturološkom diskursu je pojam balkan zamijenjen neutralnijim pojmom jugoistočna

Europa no treba imati na umu da Balkan ipak predstavlja kompleksan prostor u kojem se

specifičnosti među državama, narodima, religijama upotpunjuju s razlikama među njima.

12

Dvije su razine kodifikacije norme jezika: mikro i makrorazina. Mikro se sastoji od četiri stavke: izbor norme, kodifikacija norme, funkcionalnih implementacija i funkcionalnih elaboracija. Makro je jezična politika u pravnom smislu. Produkciju u sklopu mikrorazine čine rječnici, savjetnici i gramatike. U Hrvatskoj još nije donesen zakon o zaštiti jezika tako da su teoretski poveznici između makro i mikro razine jezika u Hrvatskoj nakladnici koji imaju mogućnost da od svojih lektora zatraže da kroatiziraju leksički korpus

13 Prema: Maciej Czerwinski Jezik-izvor nacionalne i državne hegemonizacije: izabrani prilozi u «Jezični

varijeteti i nacionalni identiteti», Disput, Zagreb 2009. 14

Maciej Czerwinski, Jezik-izvor nacionalne i državne hegemonizacije: izabrani prilozi u «Jezični varijeteti i nacionalni identiteti», Disput, Zagreb 2009., 21.

10

Sima Ćirković na primjeru Srba i Hrvata daje prikaz gdje obje strane imaju utjecaj na

mnoge međusobne religije i populacije. On također tvrdi da se ''prilično rano pobunio protiv

shvatanja po kojima se istorijska zbivanja sa svojim kontekstima prisvajaju i nasleđuju, pa se

njihovo proučavanje rezerviše kao pravo.''15

Dva su razloga ratova u Jugoslaviji gdje prvi predstavlja razlike među kulturama gdje su

konflikti među kulturama u devedesetima bili neizbježni, a drugi politički kroz izbjegavanje

odgovornosti za sukobe i zločine u ratu.

''Gotovo nikada nije misionarski žar jedne religije razlog konflikta, nego se gotovo uvijek

radi o konfliktima zajednica koje se definiraju kao kvazi-etničke, to znači da imaju različite

povijesno-kulturne identitete, jedne drugima pripovijedaju različite povijesti i međusobno se

bore za iste teritorije ili pak za kulturnu hegemoniju na istom teritoriju.''16

Uloga vjere u ratovima je bila aktivna i pasivna. Aktivna tako što su vjere iskorištavale

nacionalističku euforiju i politiku za postizanje vlastitih ciljeva. Pasivno tako što su vjerske

vođe prešutno odobravale svoje simbole u ratnim pohodima. Međusobno su se politika, crkva

i vojska podupirali kako bi svi kroz rat postigli zacrtane ciljeve. Jedan od važnijih ciljeva u

ovim ratovima bilo je stvaranje homogenizirane države s jednom nacijom i jednom religijom.

Tradicionalni vjerski simboli su bili u stalnoj upotrebi u ratovima tako da su često i uniforme

bile napravljene po nalogu vjerske ili vjersko-nacionalne tradicije, a po vjeri su se i oblikovali

saveznici i prijatelji država.

15

Sima Ćirković, Drago Roksandić, Dijalog s povodom- Srbi među europskim narodima, FF Press, Zagreb, 2009., 12.

16 Robert Spaemann, Weltethos als Projekt, Merkur. Zeitschrift für europäiches Denken, broj 570/571,

Stuttgart, 1996, 897.

11

Tko smo i gdje smo danas

U kontekstu današnjeg vremena zemlje Balkana još uvijek se nalaze u procesu tranzicije

koji se očituje kroz mnogo negativnih, ali i pozitivnih stvari.

Kao negativne aspekte bi se moglo istaknuti čitav niz neutemeljenih predrasuda koje

prevladavaju u ostatku svijeta o Balkanu kao i o ratobornim ljudima koji tamo žive.

''Kao i slučaju Orijenta, Balkan je poslužio kao skladište negativnih karakteristika

naspram kojih je konstruisana pozitivna i samohvalisava slika ˝Evropejaca˝ i ˝Zapada˝.

Ponovnom pojavom Istoka i orijentalizma kao nezavisnih semantičkih vrednosti, Balkan je

ostao kmet Europe, anticivilizacija, njen alter-ego, njena tamna strana.''17

Kao izrazito pozitivne stvari treba istaknuti jačanje građanske kulture koja se očituje kroz

pokrete za ljudska prava, ekološke teme, povećanu važnost kulturnih institucija i sl. Na svu

sreću izrazito pozitivna je činjenica da što više vrijeme odmiče ostatak Europe i svijeta sve

manje na Balkan gleda u negativnom kontekstu.

Potraga za identitetom još uvijek traje, a odličan primjer je Bosna i Hercegovina gdje je

mnoštvo stvari ostalo neriješeno još od prestanaka ratnih vremena.

U Bosni i Hercegovini je traženje za vlastitim identitetom bilo uvijek naročito izraženo

zbog specifične situacije s trima po pravima izjednačenim nacijama. U potrazi za vlastitim

identitetom u BiH veliku su ulogu imala tri kulturna društva i to: Prosvjeta sa srpske strane,

Napredak sa hrvatske i Gajret sa bosanske. Ta su kulturna društva imala iznimno značajnu

ulogu jer su njegovale identitet potičući obrazovanje i gospodarske interse. U današnje

vrijeme, kao i u budućnosti upravo revitalizacija važnosti tih istih društava unutar svih država

bivše države donijet će normalizaciju odnosa unutar balkanskih naroda.

Naravno, uvijek postoje problemi u procesima normalizacije odnosa. Jedan od većih

problema je priznavanje osnovnih prava manjinama, a koje još nisu stavljene u istu razinu sa

većinskim stanovništvom unutar zemalja bivše Jugoslavije. Jednako tako, još je potrebno

17

Maria Todorova, Imaginarni Balkan, Biblioteka XX vek, Beograd, 1999., 324.

12

dugo vremena kako bi se riješila netrepeljivost naspram drugačijih i drugih. Tolerancija i

poštovanje bez obzira na međusobne razlike pojmovi su koji neće još određeno vrijeme

zaživjeti na ovim prostorima, dok god se bude inzistiralo na diskriminaciji utemeljenoj na

razlikama, bez obzira radilo se tu o spolu, rasi, religiji itd.

Dugoročno gledano situacija na Balkanu što godine odmiču sve će se više popravljati u

svim aspektima života. Osjetne su razlike u percepciji susjednih naroda na Balkanu kako u

medijima tako i među običnim ljudima gdje tenzije još dižu sitni teritorijalni nesporazumi.

Promatramo li političku situaciju, trzavice poput pitanja granice između Hrvatske i

Slovenije, zatim status Republike Srpske unutar Daytonskog sporazuma, prava srpskih

manjina u Hrvatskoj i Kosovu, spor Makedonije i Grčke oko promjene imena makedonske

države, davanje većih prava albanskoj manjini u Makedoniji i Crnoj Gori i dr. samo su neka

od pitanja koja će morati biti riješena želi li se prijeći preko uvijek povijesno latentnih okidača

potecijalnih sukoba širih razmjera u budućnosti.

Razloga za zadovoljstvo daje nam sve bolja međunarodna kao i međusobna suradnja i

razmjena dobara koja podiže standard građana. Putujući po Balkanu u devedestima i danas

razlike su izrazito vidljive. Sve je manje antagonizama koji su postojali prilikom prelaska

graničnih prijelaza iz jedne u drugu državu bivše Jugoslavije, a evociranje na neke stare dane

kada mržnje nije bilo u tolikim količinama omogućavaju ljudima da se ponašaju srdačnije

jedni prema drugima.

Unatoč mnoštvu razlika u tom konglomeratu nacija, jezika, kultura i religija ipak sve više

prevladavaju sličnosti i pokazuju put kojim će područje Zapadnog Balkana ponovno postati

kohezivna cjelina unutar u budućnosti nanovo proširenih granica Europske Unije.

13

Literatura

1. Badurina, L.; Pranjković, I.; Silić, J. (2009) Jezični varijeteti i nacionalni identiteti,

Disput, Zagreb.

2. Ćirković, S. M.; Roksandić, D. (2009) Dijalog s povodom - «Srbi među europskim

narodima», FF Press, Zagreb.

3. Džaja, S. M. (2004) Politička realnost jugoslavenstva, Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb.

4. Goldstein, I. (2008) Hrvatska povijest, Europapress holding, Zagreb.

5. Greenberg, R. D. (2005) Jezik i identitet na Balkanu: raspad srpsko-hrvatskoga'',

Srednja Europa, Zagreb.

6. Spaemann, R. (1996) Weltethos als Projekt, Merkur. Zeitschrift für europäiches

Denken, broj 570/571, Stuttgart, 893-904

7. Todorova, M. (1999) Imaginarni Balkan, Biblioteka XX vek, Beograd.

8.

14

Abstract

The introduction of this sociocultural paper focuses on explaining the importance of

complex identity that Balkan nations had throughout the history using the example of former

Yugoslavia. We included the insights into the social exclusion, life of minorities, language

diferences and similarities, role of religion in Yugoslav wars with the goal to determine

whether they had a positive or negative influences. The paper then focuses on the

sociolinguistic aspects of language and corelation between the language and cultural identity.

We emphasise that in order to resolve the issues conserning the Balkan wars properly,

historians have to start writing history as objective as they possibly can. The aim of this paper

has been to overview the problems that people living in South Slavic countries still have

conserning their identity and to show how to deal with them.

Key words:

Balkan, Yugoslavia, identity, language, nation, ethnicity, minorities