SUVREMENA PITANJA - Matica Hrvatska

SUVREMENA PITANJAčasopis za prosvjetu i kulturu

br. 14.

Osnivač i nakladnikMatica hrvatska u Mostaru

SunakladnikFakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru

BibliotekaSuvremena pitanja

Za nakladnikeJosip Muselimović, odvjetnikProf.dr.sc. Zoran Primorac

Glavni i odgovorni urednikIvan Sivrić, prof.

Zamjenik glavnog urednika Prof.dr.sc. Mladen Bevanda, emeritus

Uredništvoprof.dr.sc. Mladen Bevanda, prof.dr.sc. Marko Dragić, Marinko Jovanović, prof.,

prof.dr.sc. Ivica Musić, prof.ddr.sc. Lidija Pehar, prof.dr.sc. Zoran Primorac, Krešimir Šego, književnik, prof.dr.sc. Mario Vasilj

Adresa uredništvaKralja Zvonimira b.b., 88000 Mostar

tel. ++ 036 325 895 i 036 323 501E-mail: [email protected]

Naklada: 500 primjeraka

ISSN 1840-1252

14SUVREMENA PITANJAčasopis za prosvjetu i kulturu

Mostar, prosinac 2012.

FPMOZMHM

5

UZ ČETRNAESTI

BROJ

NOVA STRANICA

Poštovani čitatelji!Ovim brojem Časopisa otvaramo novu

stranicu u nakladi našega izdanja. Stjecaj različitih okolnosti, a primarno skrb o perspektivi naše tiskovine ponukala nas je na neobičan korak u domaćem naklad-ništvu. Ovim brojem započinje suradnja dvaju subjekata – Matice hrvatske Mostar i Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Nadamo se plodnoj suradnji na obostrano zadovoljstvo i opću korist.

Matica hrvatska Mostar kao utemeljitelj i nakladnik ovim nesebičnim postupkom ustupa polovicu svojih izdavačkih prava i obveza Fakultetu u uvjerenju kako će na taj način izravnije legitimirati istraživanja u odgo-ju i obrazovanju, potaknuti razvoj znanosti i pridonijeti boljemu odgoju mladeži te potpunijoj naobrazbi i odgajatelja. Računajući s činjenicom da Fakultet još nije pokrenuo vlastiti časopis i nadajući se potvrdnu od-govoru, Predsjedništvo Matice ponudilo je ugovor o sunakladništvu Fa-kultetskomu vijeću na ravnopravnim osnovama, što je Fakultetsko vijeće rado prihvatilo vodeći se činjenicom da Fakultet nije samo obrazovna nego i znanstvena ustanova. Motive ove suradnje nije teško prepozna-ti. Uz podatak da uredništvo Časopisa čine i nastavnici Fakulteta priro-doslovno-matematičkih i odgojnih znanosti te da je velik broj suradnika s toga fakulteta, slobodno možemo tvrditi da je dosadašnjih trinaest bro-jeva predstavilo Časopis kao publikaciju od interesa za znanstveni pogon Fakulteta. Napomenimo, Časopis je registriran u Ministarstvu prosvjete, znanosti, kulture i športa Hercegovačko-neretvanske županije, a od Cen-tra za ISSN Bosne i Hercegovine, koji je pri Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu, dobio je svoj međunarodni standardni broj koji se dodjeljuje za serijske publikacije.

Nekoliko podataka o Časopisu koje podastiremo govore o njegovu osvojenom ugledu. Dakle, od izlaska drugoga broja kvalitetniji se prilozi

SUVREMENA PITANJA

6

6

recenziraju i razvrstaju prema međunarodnoj klasifikaciji. Recenziranih priloga (zaključno s 13. brojem) objavljeno je prema sljedećem pregledu:

Izvorni i članak – original (scientific) paper 22Prethodno priopćenje – preliminary communication 8Pregledni članak – review 23Stručni članak 30Ukupno recenziranih članaka 83

Časopis je uvršten u Nacionalnu bibliografiju priloga u serijskim publikacijama (časopisima) koje imaju znanstvenu, stručnu, literarnu i informativnu vrijednost i koji se objavljuju u BiH. U izdanju za 2010. godinu u toj su publikaciji navedena 23 recenzirana članka objavljena u Suvremenim pitanjima. Raduje nas što je Fakultet u Časopisu prepoznao mogućnost znanstvenoga razvitka, odnosno publikaciju u kojoj će izlagati rezultate znanstvenih istraživanja svojih članova.

Nadamo se kako će dosadašnji status Časopisa biti podignut na višu razinu s obzirom na stručni, znanstveni i kadrovski potencijal Fakulteta koji snažnim koracima osvaja visoko mjesto u obrazovnome i znanstve-nome području u BiH i šire. Osobito nas veseli otvaranje doktorskoga studija pedagogije. Naime nakon opsežnih i temeljitih priprema svečano otvaranje Poslijediplomskoga sveučilišnog doktorskog studija odgojnih znanosti – pedagogije na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgoj-nih znanosti Sveučilišta u Mostaru bilo je 20. prosinca 2012. Fakultet se time legitimirao kao ozbiljna i vrlo ambiciozna ustanova, kao prva usta-nova koja je pokrenula doktorski studij odgojnih znanosti – pedagogije u Bosni i Hercegovini. Slijedeći interes 32 polaznika doktorskoga studija, odmah nakon prigodne svečanosti održana su prva predavanja prema ra-nije utvrđenu rasporedu (održana su dva predavanja: Povijesno-peda-goška istraživanja – povijest pedagogije i školstva u BiH, professor emeritus Mladen Bevanda i Metodologija pedagogijskih istraživanja, prof. dr. sc. Branko Rafajac).

Osnaženi optimizmom na temelju spomenutih događanja i spoznaja, gajimo nadu da će naš Časopis i u vrijeme krize disati punim plućima, da će poticati istraživanja na pedagoškome i kulturnome planu te oboga-ćivati rezultatima naš odgoj i obrazovanje kako bi i naša zasad slabašna kultura počela cvjetati pod hercegovačkim suncem.

Ivan Sivrić, gl. urednik

PROSVJETA

Mostarska gimnazija

9

Prof. dr. sc. Mladen Bevanda Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru

PATRIOTSKI ODGOJ – I DANAS AKTUALNO PITANJE

Sažetak

Postalo je zazorno, gotovo nepristojno, govoriti i pisati o patriotskome, domo-ljubnome odgoju. Nerijetko se ovaj uzvišeni osjećaj doživljava kao anakro-nizam, nešto zastarjelo, prevladano. Često se, i s tendencijom, poistovjećuje s nacionalizmom u pejorativnome, pogrdnome značenju pa i izjednačuje sa šo-vinizmom. U svezi s tim u mnogo slučajeva vlada terminološka zbrka. Dav-no je međutim rečeno: Svaku stvar valja nazvati njezinim pravim imenom. Ili kako piše austrijski filozof Ludwig Wittgenstein: „Sve što se uopće može misliti, može se misliti jasno. Sve što se može izreći, može se izreći jasno.“ Ro-doljubni je osjećaj poznat u svim razdobljima i u svih naroda kako u prošlosti tako i danas. (Pa zar športska natjecanja, i ne samo ona, jasno i očigledno ne pokazuju koliko je ovaj osjećaj i danas snažan diljem svijeta?!)Ovim se prilogom želi podsjetiti na činjenicu da rodoljubni odgoj nije izblije-dio, nestao niti se može i smije izgubiti u globalizacijskim procesima, u općoj politizaciji najčešće nesklonoj ovomu osjećaju. Autor polazi od misli koju je izrekao Mahatma Gandhi još 1921. godine: „Patriotizam – to je čovjekolju-blje. Ja sam patriot zato što sam čovjek i što volim ljude. Ja nikoga ne isklju-čujem.“ U tekstu će se rabiti pojam patriotizam jer se doživljava nešto šire; uobičajen je pojam domoljublje ili rodoljublje. Temeljni postulat bit će: voljeti svoje, ali poštivati tuđe. Riječ je o zdravome, normalnome, plemenitome osje-ćaju koji nije u oprjeci primjerice s kozmopolitizmom.

Ključne riječi: patriotizam, identitet, nacionalizam, predrasude, stereotipi, globalizacija, odgoj, pluralizam, multikulturalizam, tolerancija

UDK 373.38:376.1-053.2-056.3](497.6 Livno) 376.1-053.2-056.3:373.38](497.6 Livno) Pregledni članak Primljeno: 29.03.2012.

SUVREMENA PITANJA

10

10

1. Uvod

Ako bismo ostvarili uvid u pedagošku publicistiku (časopise, knjige, studije itd.) posljednjih desetak godina, uvjerili bismo se da gotovo

i nema priloga koji kritički, objektivno razmatraju odgoj u duhu patrio-tizma. Također teme diplomskih radova, magistarskih teza i doktorskih disertacija ne dodiruju ovu tematiku. S druge strane prava je inflacija znanstvenih skupova, tekstova, istraživačkih projekata koji elaboriraju, proučavaju multikulturalnost, demokraciju, dječja prava, globalizaciju, interkulturalizam i sl. Pojedina se aktualna pitanja svjesno zaobilaze, a drugima se napadno privlači pozornost. Koliko je pritom konkretne otvorene borbe za humanizaciju svijeta, za poboljšanje položaja ljudi i istinsku demokraciju, drugo je pitanje. Ne će se pogriješiti ako se kaže: Ima tu i pomodnosti, po svaku cijenu biti u trendu... Edgar Morin kaže:

Globalizacija djeluje zacijelo unificirajuće, ali odmah treba dodati da je ona također konfliktna u svojoj srži. Globalizirajuće ujedinjavanje pojavljuje se sve više u pratnji svog negativa koji je njen popratni i suprotni učinak: to je balkanizacija1. Svijet postaje sve više jedna cjelina, ali istodobno sve više podijeljen. Paradoksalno, planetarno je doba dopustilo i podržalo sveopće raspadanje na države – nacije: jer istina je, zahtjev za nacionalnim osa-mostaljenjem stimulira upravo potreba za vraćanjem izvorima i identitetu predaka, a on je reakcija na planetarne tijekove civilizacijske homogenizacije. Ti će zahtjevi još ojačati zbog posvemašnjih kriza u budućnosti. Antagonizmi između nacije, između vjera, između svjetovnosti i vjere, modernosti i tra-dicije, između demokracije, bogatih i siromašnih, Istoka i Zapada, Sjevera i Juga, međusobno se pothranjuju, a tome još doprinose antagonistički, strateški i ekonomski interesi velikih sila i multinacionalnih kompanija usredotočenih na profit.2

Ma koliko se težilo posuvremenjivanju s jedne te ignoriranju i odbaci-vanju patriotizma s druge strane, ovaj je osjećaj i danas itekako aktualan i akutan pedagoški problem. Čovjeka se može razumjeti, shvatiti kroz kulturu, jezik, povijest, tradiciju, običaje, pa i njegovo domoljublje jer ga sve to obilježava, tvori njegov identitet. Patriotizam nije tek bučno veliča-nje, uzdizanje, glorificiranje svoje domovine. Normalan patriotizam nije dakle niti diviniziranje vlastitosti niti demoniziranje drugosti. Ne znači ni zatvorenost u prošlost niti odbijanje svake novine. U poznatoj knjizi, Izvješću UNESCO-va Povjerenstva za razvoj obrazovanja za 21. stolje-će kaže se: „Stoga bi ambicija obrazovanja trebala biti, učiniti pojedince svjesnima svojih korijena kao referentnih točaka koje bi im, pak, omo-1 Opća imenica u francuskome jeziku, u smislu nered, metež, rasulo (prim. prijevod).2 Morin, Edgar: Odgoj za budućnost, Educa, Zagreb, 2002., str. 75.

11

11

Prof. dr. sc. Mladen BevandaPATRIOTSKI ODGOJ – I DANAS AKTUALNO PITANJE

gućile odrediti njihovo mjesto u svijetu, ali bi ih ujedno trebalo poučiti poštivanju za druge kulture. Razumjeti druge nam, dakle, omogućava da bolje upoznamo sami sebe: svaki je oblik identiteta složen jer se pojedinci određuju u odnosu prema drugim ljudima – i individualno i kolektivno.“3

Ne treba zaboravljati da je nacionalni osjećaj desetljećima bio nositelj borbe protiv kolonijalizma, podjarmljivanja, hegemonizma imperijalne politike i ideologije. Pod utjecajem politike i ideologije nacionalizam da-nas ima posve drugu konotaciju, u pravilu – negativnu, ali i tu ima velikih razlika. Naime borba malih – malobrojnih naroda za ravnopravnost, za slobodu, njihov patriotizam „veliki“ etiketiraju nacionalizmom, pa i šo-vinizmom. Istodobno domoljublje velikih neupitno je. Štoviše, poželjno, prijeko potrebno! Tijekom povijesti, ali i danas, malim je narodima bilo lako držati lekcije i, ako treba, podvrgnuti ih međunarodnomu sudu. „Ali tko će danas uvjeriti velike nacije da se trebaju držati međunarodnog pra-va i stati časno pred taj isti sud pravde kad krenu stranputicom naciona-lizma?“ – pita dr. sc. Luka Marković.4

2. Patriotski odgoj – važno odgojno-obrazovno pitanje

U izvrsnoj pedagoškoj publikaciji o rodoljublju čitamo:

Patriotizam se očituje u ljubavi prema domovini, prema rodnom kraju i na-rodu, a zasniva se na razvijenoj spoznaji o pripadnosti određenom narodu, njegovoj prošlosti i sadašnjosti, njenom kulturnom razvitku i postignućima. On obuhvaća čuvstvo ponosa vezano za ljepote, bogatstva i vrednote domo-vine. Patriotizam se izražava u ljubavi i odanosti prema svome narodu i domovini u tolikoj mjeri, da su ljudi spremni žrtvovati i svoje živote za nji-hovu slobodu i nezavisnost. To je plemenito čuvstvo koje treba njegovati i razvijati. Osjećaj nacionalne pripadnosti nije, dakle, nešto loše i nepoželjno. Naprotiv, više nas moraju zabrinjavati pojave koje pokazuju da taj osjećaj slabi ili je posve iščeznuo, jer je bez njega teško govoriti o patriotizmu, o spre-mnosti da se bilo što žrtvuje za domovinu.5

Enciklopedijski rječnik pedagogije drži da je patriotski odgoj „razvijanje ljubavi prema domovini i jedan od važnih zadataka moralnog odgoja i da je vrlo kompleksan pedagoški zadatak jer se ostvaruje pod utjecajem niza različitih društvenih faktora“6.3 Delores, Jacques i dr.: Učenje – blago u nama, Educa, Zagreb, 1998., str. 53.4 Marković, Luka: U potrazi za istinom, Katolički tjednik, Sarajevo, 2006., str. 124.5 Pedagogija, U spomen stote obljetnice HPKZ 1871.-1971., Pedagoško-književni

zbor, Zagreb, 1971., str. 114.6 Enciklopedijski rječnik pedagogije, Matica hrvatska, Zagreb, 1963., str. 646.

SUVREMENA PITANJA

12

12

Znakovito je da se u reprezentativnome udžbeniku pedagogije – Osnove suvremene pedagogije (urednik Antun Mijatović, HPKZ, Zagreb, 1999.) uopće ne govori o patriotskome odgoju. Također ni u Leksikonu temeljnih pedagogijskih pojmova Antuna Mijatovića ne nalazimo obavijest o patriotizmu, domoljublju kao ni u Pedagoškom pojmovniku spomenu-toga udžbenika.7

Ako bi se ostvario uvid u druge pedagoške udžbenike, dalo bi se za-ključiti da se patriotski odgoj sažetije ili opširnije razmatra u kontek-stu moralnoga odgoja. Treba reći da svi autori pedagoških udžbenika, a osobito prof. dr. sc. Ante Vukasović, ovomu osjećaju pridaju iznimnu važnost.

Ni globalizacija ni modernizacija ne mogu izbrisati rodoljubni osjećaj. Nitko se ne želi odreći svoga identiteta niti ljubavi prema svojoj domovi-ni. Danas je nužno, razborito i argumentirano govoriti o ovome odgoju kako bi se izbjegle eventualne deformacije koje nerijetko prate ovaj osje-ćaj i otklonile određene semantičke nejasnoće koje se često vežu za ovaj pojam.

Razumije se, nužno je odgajati zdrav rodoljubni osjećaj i težiti što cjelovitijemu razumijevanju ovoga pojma jer se sve više živi u etnički, vjerski, kulturno i tradicijski heterogenim sredinama. Domoljublje je, kako kaže znameniti papa Ivan Pavao II., složeno jer „znači ljubav prema svemu onome što čini dio domovine: njezina povijest, njezina tradicija, njezin jezik, njezina sama prirodna oblikovanost. Naša nas povijest uči da su Poljaci uvijek bili spremni na velike žrtve kako bi sačuvali to dobro ili kako bi ga nanovo stekli. Domovina je zajedničko dobro svih građana i kao takva, ona je i velika dužnost.“8

Ugledni svećenik Bono Zvonimir Šagi piše: „Ne možemo se dobro osjećati nigdje tako kao u krugu nas koji govorimo istim jezikom i dijeli-mo iste povijesne uspomene, imamo istu povijesnu memoriju te imamo i neku zajedničku sliku budućnosti. Treba, dakle, prema domovini i prema vlastitome narodu imati pravu ljubav.“9 Još je najistaknutiji pisac grčkih tragedija Euripid (485. – 406. prije Krista) rekao: „Nikad se nemoj zamo-riti u pomaganju domovini.“

Patriotizam ne pripada samo odabranima, nema nitko isključivo pra-vo na njega, nego pripada svima, bez obzira na stranačku i svaku drugu pripadnost. To je i dužnost svih građana. Davno je rečeno: „Kako će ci-

7 Mijatović, Antun: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova, Edip, Zagreb, 2000.8 Ivan Pavao II.: Sjećanje i identitet, Verbum, Split, 2005., str. 70.9 Šagi, Bono Zvonimir: Molitva i misli mira u vrijeme rata, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb, 2007., str. 161.

13

13


jeniti tuđe, drugo, drukčije onaj tko ne poštuje, ne cijeni svoje!?“ Ili kako reče rimski filozof i pisac Seneka: „Nigdje nije tko je svugdje.“

Domovinu, svoju zemlju treba upoznati kako bi se osjećala i iskazivala joj se privrženost, odanost. U svezi s tim Krleža kaže:

Mi ne možemo i ne smijemo tražiti od civilizacija (i od naroda) kojima smo okruženi da o nama znaju više nego što znamo mi o sebi samima, a naše poznavanje vlastite bogate prošlosti oskudno je jer nam jače sile nikada nijesu dopustile da se osvijestimo na temelju vlastitoga pamćenja o značenju svoje vlastite uloge u prostoru i vremenu. U veoma složenom mehanizmu među-narodne kulturne propagande, koji je tako žalosno nalik na vašarsko rekla-mno nadvikivanje, mi se u ovoj halabuci preuveličavanja važnosti pojedinih inostranih kulturnih cirkusa i panorama uopće nijesmo ni pojavili s trubom i bubnjem u ruci. Na ovom sajmu kulture naš hod je tih i nečujan, jer se mi još uvijek krećemo u opancima, čudeći se od vremena na vrijeme tuđinskom cerekanju i majmunisanju.10

Koliko je i danas oponašatelja, patvorina, tobožnjih vrijednosti, div-ljenja surogatima, krivotvorinama samo zato što su importni, uvozni. Hrvatska je međutim najbolje osjetila kakva je sve poniženja, ucjene pod-nijela i još uvijek podnosi od politike te iste „civilizirane“, „demokratske“, „uljudne“ Europe da bi bila i de iure njezinom članicom. Opet se valja pozvati na riječi genijalnoga pisca Miroslava Krleže:

Istina je da nas Zapadna Europa i dan-današnji prezire jer smo iz njene umišljene perspektive „barbari“, a barbari smo, po toj logici europskih ide-alističkih predrasuda jer nismo o sebi progovorili megalomanski, stideći se pomalo i sami svojih vlastitih kraljeva i svetaca smatrajući ih efemeridama kao što je velika većina tih europskih kraljeva i svetaca, samo to doista i ništa više. Dodvoravanjem fikcijama i izvrtanjem istine mogu se lažnim pretpo-stavkama dočaravati prividnosti i stvarati kobne zabune, mogu se trovati mentaliteti i izazivati zbrke samo tako dugo dok se zamagljivanju pojmova ne opre razum na temelju fakata.11

Jadna je pravda, demokracija, jednakopravnost naroda koju uspostav-ljaju, uređuju jučerašnji kolonizatori, imperijalisti, porobljivači. Da nije bilo narodne samosvijesti, hrabrosti, spremnosti na žrtve i istinskoga do-moljublja, ne bi bilo ni domovine po mjerilima stranih pravdoljubaca. Što pak znače protektori, pokrovitelji, zaštitnici, zoran je primjer Bosna i 10 Krleža, Miroslav: Sa uredničkog stola, NIŠRO „Oslobođenje“ Sarajevo i IKRO

„Mladost“ Zagreb – suizdavač, Sarajevo, 1983., str. 162.11 Krleža, Miroslav: Krokodilna ili razgovor o istini, NIŠRO „Oslobođenje“ Saraje-

vo, Sarajevo, 1989., str. 53. – 54.

SUVREMENA PITANJA

14

14

Hercegovina gdje tzv. pravedni razmrsitelji ni nakon šesnaest godina la-godna života i faraonskih ovlasti nisu ništa riješili nego su još više zamrsili stanje i obespravili malobrojni narod…

Poznati filozof Vjekoslav Bajsić kaže: „Živimo u svijetu koji je saz-dan od toliko različitih kultura, mentaliteta, socijalnih razlika, ideologija dok smo, s druge strane, usko povezani gustim protokom informacija i na kraju toliko ovisni jedni o drugima. Kako možemo uopće pomišljati da ćemo riješiti zajedničke probleme ako se nekontrolirano prepustimo našim ‘mirisima’, emocijama i parolama koje ih prate. Mislim da je svima jasno da se danas – usprkos tvrdoglavim pokušajima milom ili silom ne mogu i ne bi bilo pravo – svesti svi ljudi na jedno idejno jedinstvo.“12 Pa-triotizam u sebi može nositi dvojakost. Može naime biti pristran, nekri-tičan, radikalan. Osim etičke vrijednosti i poželjnoga osjećaja, odanosti svojoj zemlji i narodu može biti i iracionalan, nesklon drugim narodima, njihovoj kulturi, tradiciji i sl. Međutim onaj tko je tendenciozan, optere-ćen predrasudama, stereotipijama pronalazi i prepoznaje nacionalizam i šovinizam i u posve uobičajenome iskazivanju domoljublja.

Danas je vrlo probitačno, isplativo u svakome očitovanju patriotiz-ma odčitavati, pronalaziti nacionalizam, šovinizam, ali i još jače stilske ukrase kao što su fašizam, diskriminacija, gaženje ljudskih prava i sl. To ima dobru prođu jer treba što jače i češće žigosati pojmove kao što su: nacija, narod, jednakopravnost, kolektivna prava, tradicija, domoljublje i sl. Ovdje se valja podsjetiti na riječi, uvijek poticajnoga, Bone Zvonimira Šagija:

Probuđeni duh nacija koje nisu do sada imale javno priznati subjektivitet, a imaju povijesnu samosvijest, traže svoje pravo na opstanak. […] Zajedno s ljudskim pravima mora se zato ponovno govoriti i o nacionalnim pravima. Europa se mora pregrupirati. Mora postati domovina ravnopravnih nacija u kojoj će i mali moći sjesti za stol s velikima. Nacionalizam kao političko nasto-janje oko afirmacije vrednota vlastite nacije i njezina subjektiviteta u obitelji naroda treba u tom kontekstu na nov način demokratski formulirati, da se ne postavlja ekskluzivno, u znaku protiv već otvoreno za vrednote drugih. Po-trebno je obnoviti nacionalnu svijest s pomoću ispravne etičke racionalizacije. Dosadašnji europski racionalizam (prosvjetiteljski) nije više dostatan.13

12 Bajsić, Vjekoslav, Obrnuto vrijeme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1994., str. 19.13 Šagi, Bono Zvonimir: Izazovi otvorenih vrata, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,

1993., str. 302.

15

15


3. Umjesto zaključka

Patriotski odgoj nezamjenjiva je stvarnost, dužnost svih građana, bez obzira na njihovu političku, stručnu, starosnu i svjetonazorsku pripad-nost. To je, dakako, i složeno pedagoško, ali i filozofsko, sociološko, kul-turološko i, razumije se, moralno pitanje.

Svi stupnjevi školovanja imaju s tim u svezi određene zadaće. Treba dakle odgajati u duhu rodoljublja kako se ovaj plemeniti osjećaj ne bi izrodio u šovinizam i ekstremizam. U višenacionalnim zajednicama, kao što je Bosna i Hercegovina, ovo je tim osjetljivije i zahtijeva osobitu po-mnost i obzir. Osjećaj nacionalne pripadnosti treba njegovati i razvijati, ali pritom svaki narod mora pokazivati i obazrivost, takt prema drugomu i drugačijemu. U heterogenim sredinama posebno su na kušnji, odno-sno provjeri pojmovi kao što su: tolerancija, pluralizam, ravnopravnost, demokracija, pravo, sloboda, identitet, domoljublje, diskriminacija i sl. Svim se ovim pojmovima može manipulirati, može ih se čitati i interpre-tirati ambivalentno.

Događa se primjerice da su ortodoksnim nacionalnostima puna usta građanskih prava, a protiv su onih kolektivnih, nacionalnih. Nerijetko se pritom rabe demagoške fraze, ponaša se licemjerno, destruktivno, ne-pravedno prema drugima, malobrojnima. Teško se prihvaća sloboda i afirmacija drugoga. Ovdje bi bilo korisno podsjetiti na misli čuvenoga profesora Tomislava Janka Šagi-Bunića:

Očito je da nitko (sada i ovdje) ne može sebe izdvojiti iz suodgovornosti za naciju, kako god netko može privatno misliti da nacionalno ne može u bu-dućnosti imati više onako vrhunsku vrijednost kako se to zamišljalo u prošlom devetnaestom stoljeću i u početku dvadesetog stoljeća. Svijest o nacionalnoj zajednici nezaobilazan je oblik suživljavanja ljudi i teško da će ubrzo moći nadoći nešto bolje što bi zauzelo mjesto koje danas, za život čovječanstva predstavlja nacionalna svijest. Ljubav prema svome narodu i domovini traži od svakog pripadnika naroda suodgovornost za ispunjavanje nacionalne svi-jesti onim što je dobro, čovječno, razumno, zrelo, trijezno, što vodi k boljem uklapanju u sveopću ljudskost i ljudskiju budućnost.14

Domoljublje je snažan osjećaj kao što je i nostalgija – jak osjećaj če-žnje ili patnje za trajno ili privremeno napuštenim domom, zavičajem, domovinom. Silvije Strahimir Kranjčević pjeva: „Ja domovinu imam i u srcu je nosim“.15 14 Šagi-Bunić, Tomislav Janko: Prema civilizaciji ljubavi, Kršćanska sadašnjost, Za-

greb, 1998., str. 314. – 315.15 Vrlo su dojmljive riječi poznatoga pjesnika Libanonca Halila Džubrana (Bšari,

1883. – New York, 1931.): „Čeznem za svojom zemljom zbog njene ljepote i volim

SUVREMENA PITANJA

16

16

Ljubav prema domovini može imati i slabosti. S jedne strane može zakržljati, a s druge može i odviše rasplamsati, biti iracionalna, ekstre-mna, nekritična. Nerijetko se pod krilaticom borbe protiv nacionalizma traži ili sugerira odricanje od rodoljublja. Takvi moralisti ovakve zahtjeve traže od drugih jer je njihovo domoljublje normalno, po sebi se razumije. Međutim stablo bez korijena se suši – stara je narodna izreka. U plurali-stičkim višenacionalnim zajednicama ne može se malobrojnijemu naro-du tzv. demokratskim mehanizmima nametati volja brojnijega i tako ga podređivati i određivati mu pravila protivno njegovim interesima i pravu.

Kada je riječ o patriotizmu, nužno je podsjetiti i na pojam kampa-nilizma, lokal-patriotizma u negativnome značenju. Ponekad se gleda samo na pojedinačni interes, a ne vodi se računa o široj zajednici i solidar-nosti. Patriotizam ne treba relativizirati niti pak zazirati od njega ako nije slijep, iracionalan, nekritičan. Svaki narod ima pravo oduprijeti se svemu onome što ga ugrožava. Kenedijeve povijesne riječi: „Dragi moji Ame-rikanci, nemojte pitati što domovina može učiniti za vas – pitajte što vi možete učiniti za svoju domovinu“ – rado se citiraju. S druge strane isto tako snažne misli akademika i prvoga predsjednika Republike Hrvatske: „Uvijek sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što“ – ne-rijetko se tendenciozno i zlobno interpretira.

Znakovi vremena nisu, razumije se, isti danas i devedesetih godina, ali ove su misli za sva vremena. I globalizacija međutim ima mnogo lica, donosi i opasne rizike, a stvar je u tome da se izgrađuje ljudskije, ćudo-rednije lice zemlje, da se prevladavaju nepravde, beznađe, golemi druš-tveni jazovi i sl.

Odgojem se potiče dijalog, međusobno razumijevanje, sloboda, odgo-vornost. Na ulazu u njujoršku luku postavljen je 1886. godine Kip slobode (francuski dar Amerikancima) naslovljen „Sloboda prosvjetljuje svijet“.

Itekako se i današnjice tiču pjesnikove neprolazne riječi: „O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga Višnji nam Bog je do“. Dubrovčani su davno zapisali i urezali u svijest: „Libertas pro toto non vene venditur auro“ (Sloboda se ne prodaje ni za sva blaga ovoga svijeta).

Svi narodi, pa i oni koji nemaju dugo pamćenje i bogatu povijest, poštuju i rado pjevaju svoju himnu u određenim prigodama. S pono-

ljude, u svojoj zemlji zbog njihove nesreće [...] I svoj zavičaj u pjesmama opijevam i čeznem za domom u kojemu sam odgojen. [...] Cijelim bićem volim zemlju, jer je ona stanište humanosti kao duha božanskoga na zemlji. Sveta Humanost jest na Zemlji, duh božanski. [...] Ona je božanstvo što hoda među narodima, govori o ljubavi i ukazuje na ispravne životne putove, a ljudi se smiju omaložavajući njene riječi i poante.“ Džubran, Halil: Vjesnik suza i osmijeh, Mirisni plodovi duše, Tugra, Sarajevo, 2005., str. 240. – 241.

17

17


som ističu svoje znakovlje koje izaziva uzvišeno osjećanje, posebno u ljudi izvan svoje domovine. Narodi su ponosni na svoju nacionalnu baštinu – tvarnu i kulturnu, na svoju prošlost, ma koliko ona bila burna, teška, dramatična. Kulturna se baština sustavno istražuje, proučava, valorizira i prenosi na nove naraštaje. Sve to pridonosi široj spoznaji, nacionalnoj emancipaciji, razvoju domoljublja. Razumije se, ovaj se osjećaj ne odgaja sadržajem jednoga nastavnog predmeta, nego s pomoću svih predmeta i ukupnim ozračjem u školi, u društvu uopće.

Nacionalizam, kao ni patriotizam, ne služi zastrašivanju javnosti, nije nikakav bauk koji kruži ovim ili onim hrvatskim područjem. I jedno i drugo zapravo je čuvanje narodne samobitnosti, samosvijesti, identiteta, slobode, jezika. Upravo malobrojni narodi moraju imati senzibilitet za to jer u protivnome podliježu asimilaciji, odnarođivanju, gubljenju korijena. Zato ova pitanja ne treba zaobilaziti, prešućivati nego se konstruktivno i uljuđeno suočavati s njima. Povijest se nerijetko iskrivljuje, a na sceni je relativizam posebice vrijednosti koje su izdržale kušnje vremena, koje su ucijepljene u narod kao što su i domoljublje, nacionalni, kulturni, vjerski, jezični identitet.

Umjesto ljubavi prema svomu narodu i svojoj domovini kao da se potiče mržnja, razdor, relativiziranje, obezvrjeđivanje svih provjerenih, etabliranih vrjednota. Davno je kazano: „Oni koji ne znaju svoju prošlost, ne mogu se nadati boljoj budućnosti.“ U jučerašnjici, naravno, ne treba živjeti, ali jučer ne može, unatoč svemu, umrijeti, ne može se izbrisati. Ispisano ili neispisano, ostaje u kolektivnoj svijesti naroda.

Unatoč globalizaciji i materijalnomu standardu nacija, kao ni domo-ljublje, nije prošlost, nije prevladana jer tomu u prilog govore brojni pri-mjeri u samoj Europi. Domoljublje se dakle ne treba skrivati ni gubiti.

Ne oslobađajući druge odgojne čimbenike, škola je, htjeli to ili ne, nosivi stup razvoja i njegovanja domoljubne, nacionalne svijesti. Pritom učenici trebaju naučiti komunicirati i s onim drukčijim, i to bez predrasu-da, zazora, stereotipa. Nažalost, u nekim su sredinama nastavni predmeti sredstvo indoktrinacije, ideologizacije, pa i prizemne politizacije. Umje-sto humanosti, ćudoređu, otvorenosti, mladi su nerijetko podvrgnuti ma-nipuliranju, širi se netrpeljivost, licemjerje i tomu slično.

Načelo abusus non tollit usum (zloporabom dobra stvar ne gubi ništa od svoje vrijednosti) odnosi se i na patriotizam jer nas zanima njegovo uzvišeno, čovječno lice, njegov konstruktivan sadržaj i smisao.

Stoga se nacionalna svijest, nacionalni identitet i uopće domoljublje ne smiju graditi, odgajati na neznanju, na parolama ili na površnoj, jed-nostranoj obaviještenosti. Nužno je upoznati svoje korijene, svoju baštinu (tvarnu i duhovnu), svoju povijest, svoj jezik, svoje prirodne ljepote, svoju

SUVREMENA PITANJA

18

18

sadašnjost. Promjene su nužne, ali ih treba kritički primati ne odbacujući pritom svoju izvornost u pozitivnome značenju. Nije nikako trivijalno pitanje kako se obilježavaju povijesni datumi, događaji, kao i obljetnice pojedinih nacionalnih zaslužnika. Znameniti biskup i veliki mecena Josip Juraj Strossmayer (Osijek 1815. – Đakovo 1905.) rekao je: „Prosvjetom slobodi!“, a danas bismo mogli reći: „Domoljubljem čuvajmo slobodu, suverenitet, identitet!“

Literatura- Bajsić, Vjekoslav, Obrnuto vrijeme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,

1994.- Delores, Jacques i dr.: Učenje – blago u nama, Educa, Zagreb, 1998.- Džubran, Halil: Vjesnik suza i osmijeh, Mirisni plodovi duše, Tugra,

Sarajevo, 2005.- Enciklopedijski rječnik pedagogije, Matica hrvatska, Zagreb, 1963.- Ivan Pavao II.: Sjećanje i identitet, Verbum, Split, 2005.- Krleža, Miroslav: Krokodilna ili razgovor o istini, NIŠRO

„Oslobođenje“ Sarajevo, Sarajevo, 1989.- Krleža, Miroslav: Sa uredničkog stola, NIŠRO „Oslobođenje“

Sarajevo i IKRO „Mladost“ Zagreb – suizdavač, Sarajevo, 1983.- Marković, Luka: U potrazi za istinom, Katolički tjednik, Sarajevo,

2006.- Mijatović, Antun: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova, Edip,

Zagreb, 2000.- Morin, Edgar: Odgoj za budućnost, Educa, Zagreb, 2002.- Pedagogija, U spomen stote obljetnice HPKZ 1871.-1971.,

Pedagoško-književni zbor, Zagreb, 1971.- Šagi, Bono Zvonimir: Izazovi otvorenih vrata, Kršćanska sadašnjost,

Zagreb, 1993.- Šagi, Bono Zvonimir: Molitva i misli mira u vrijeme rata, Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, 2007.- Šagi-Bunić, Tomislav Janko: Prema civilizaciji ljubavi, Kršćanska

sadašnjost, Zagreb, 1998.

19

Asim Delibašić Zenica

USPOREDBA I TUMAČENJE ETIČKIH NAČELA UČITELJSKOGA I LIJEČNIČKOGA KODEKSA

Sažetak

U radu se najprije nastoji ukazati na raison d’être postojanja kodeksa, bilo onih općih, koji podrazumijevaju sve ljude, bilo onih koji se odnose na pojedi-načne struke. Pozornost se potom usmjeruje na različite elemente liječničkoga i učiteljskoga kodeksa kroz koje se odražavaju zasebne naravi ovih dviju stru-ka, s posebnim naglaskom na interpretaciji glavnih načela Sokratove prisege.

Ključne riječi: kodeks, zakonik, Hipokratova prisega, Sokratova prisega, Dottrensova prisega, ljudsko dostojanstvo, vrlina, etička načela

UDK 174:37-051 174:616-051 Pregledni članak Primljeno: 13. 09. 2012.

SUVREMENA PITANJA

20

20

1. Potreba za kodeksom/zakonikom

Čovjek je zaboravljivo biće. Stoga ima potrebu podsjećati se na štošta: na ono što je dužan znati, na ono što je dužan činiti, odnosno na ono

što je dužan biti. Otuda u ljudskoj vrsti, kao jedinoj obdarenoj razumom, postoji potreba za uzakonjenjem i zapisivanjem onoga što je za njega od neizmjerne važnosti kako bi mu to služilo kao podsjetnik. Upravo se u tome zrcali uloga univerzalnih zakonika, kao i onih koji služe za definiranje onoga što bi članovi pojedinačne skupine, društva ili esnafa trebali biti. Takvi zakonici stari su koliko i samo pismo. Zapravo, oni su prvo zapisani. Naime najstariji poznati tekstovi upravo su Ur-Nammuov i Hamurabijev zakonik. Zakonik je razlog postojanja pisma, sredstva pri-općivanja onoga čega se treba prisjećati.

Činjenica da pismo nije uvijek postojalo uglavnom je služila kao pro-gresivistički argument za tvrdnju kako čovjek prvotno nije posjedovao zakone koje bi slijedio, kako nije bilo kultiviranoga načina života te kako je čovjek morao biti divljak. Međutim takav je zaključak posve pogrješan jer je čovjekovim životom evidentno uvijek ravnao neki zakon. Istina je naima da nema nedogmatskoga i objektivnoga dokaza kako pojava pi-sma označuje istinski „kvalitativnu“ prekretnicu u povijesti čovječanstva.1 Mnoga izdvojena plemena koja ne poznaju pismo i koja su ostala odije-ljena od moderne civilizacije imaju vrlo čvrste zakone i načine ponašanja koji se ne gube i koji se prenose s koljena na koljeno. Slobodno bi se moglo reći da ti „necivilizirani“ ljudi posjeduju unutarnju i prirodnu civi-lizaciju i da su kudikamo civiliziraniji od modernoga čovjeka kojemu nisu strana devijantna ponašanja svake vrste.2

Stoga se, protivno zamislima utemeljenima na evolucionističkim i progresivističkim predrasudama, s pravom može reći da je u vrijeme kada nije bilo pisma i kada jezik nije bio dostatno razvijen ipak postojao jedan unutarnji Zakon koji se poistovjećivao sa Znanjem srca, koje nije bilo prekriveno ledom neobjektivnosti i neznanja i s pomoću kojeg je svaki čovjek razumijevao i znao sve što je trebao razumjeti i znati. Dovoljan je argument tomu činjenica da zapisana ideja prethodi zapisivanju, a ne obrnuto. Drugim riječima, da bi se moralno pravilo moglo zapisati, ono najprije mora postojati.

Ma kako zastranio, svaki čovjek, in potentia, još uvijek u sebi nosi uni-verzalni zakonik jer je to dio njegove ljudske prirode. Taj zakonik mo-1 Usp. Stoddart, William: Prisjećanje u svijetu zaboravljanja: Razmišljanja o tradi-

ciji i postmodernizmu, Dobra knjiga, Sarajevo, 2009., str. 110.2 Usp. Lings, Martin: Drevna vjerovanja i moderna sujevjerja, Bosanska knjiga, Sa-

rajevo, 1997.

21

21

Asim Delibašić USPOREDBA I TUMAČENJE ETIČKIH NAČELA UČITELJSKOGA I

LIJEČNIČKOGA KODEKSA

žemo nazvati savješću, zdravim sudom ili obuhvatnim znanjem. U na-čelu on se poistovjećuje s trima temeljnim čovjekovim sposobnostima: inteligencijom, koja nastoji nadići samu sebe i mrklinu neznanja; voljom, koja naginje dobru i koja nastoji nadići egoizam; osjećajem – za mjeru, ravnovjesje, ravnotežu, shvaćanje i poštivanje drugoga i sebe samoga, ili ukratko – osjećajem za ljepotu.3

Spomenute tri kategorije univerzalne su i sadržane su u biti svega do-broga na ovome svijetu. Stoga bi se moglo reći da je svaki istinski zakonik izraz ovih kategorija koje mogu biti primijenjene ili na pojedinačno polje čovjekova djelovanja ili općenito na sve što njegov život jest. Od nas one traže da se na njih osvrćemo, da ih na umu držimo, da ih kontemplira-mo i iznalazimo što uspješnije načine kako ih primijeniti u posve novim uvjetima.

Isto tako, kodeksi pojedinih struka, koji su prije bili vrlo česti, u sebi sadrže temeljna etička načela i njih se pripadnici tih struka uvijek moraju držati. Konkretno, u ovome se prilogu govori o liječničkome i učiteljsko-me kodeksu te se pravi usporedba između njih. Prvi je kodeks nazvan prema Hipokratu, a drugi prema Sokratu.

2. Liječnički kodeks

Po tradicionalnoj definiciji čovjeka, koju uobličuje sv. Anselmo Can-terburyjski, čovjek je „Intellect, Ratio, Imaginatio, Sentiment“. Ova de-finicija podrazumijeva samo unutarnjost čovjekovu, ali što je s onim što ovu unutarnjost pronosi u svijetu? Naravno, element corpus, tijelo, ovdje se podrazumijeva i možda se doima kao manje bitan, ali ne smije se za-boraviti važna činjenica da je upravo to onaj element po kojemu život u svijetu oblika i stoji i bez kojega ne bi imalo smisla ni razmatrati pret-hodne elemente.

Dakle najelementarnija je čovjekova potreba produžiti i ispuniti osnovne zahtjeve svoje egzistencije, a oni se bez tijela ne mogu ispuniti i po tijelu se jedino i ispunjavaju. Poznata latinska izreka kaže: In corpore sano, mens sano. To će reći da je čovjek nerazdijeljen sustav i kada trpi jedan njegovi tvorbeni element, onda trpe i ostali. Stoga jedino ravno-vjesje (ravnoteža) na svim razinama donosi ono što bi se moglo nazvati „integralnom zdravošću“.

Kako je svemir veliki kozmos, tako je i čovjek mali kozmos. Kao što nema apsolutnih znalaca o svemu – znalaca koji bi u istodobno bili ek-

3 Usp. Schuon, Frithjof: Ezoterizam kao Počelo i kao Put, Connectum, Sarajevo, 2011., str. 79. – 149.

SUVREMENA PITANJA

22

22

sperti za svaku znanost (astronomiju, geologiju, kemiju, matematiku, agrikulturu itd.) – tako nema ni općih eksperata za svaki od nabrojanih čovjekovih tvorbenih elemenata. Istina, uvijek je bilo širokih i svestranih umova koji su bili pioniri na mnogim područjima, ali duboka stručnost i poznavanje nečega obično podrazumijeva ograničavanje na dotično po-dručje.

Tijelo je dakle iznimno važan činitelj jer se po njemu život poznaje; po njemu se svijet neposredno osjeća i doživljuje. Zbog znatnih tjelesnih manjkavosti čovjek je razmjerno nepotpun. Stoga je i liječnička struka iznimno važna, jer ona pretpostavlja očuvanje i njegovanje temelja na kojem se gradi cjelokupno ljudsko zdanje. Zato je ovo zvanje jedno od najodgovornijih i najosjetljivijih. Liječnička znanost, medicina, po svojoj je prirodi više praktična negoli spekulativna.

Svaki struka ima svoje dužnosti i svoja pravila djelovanja. S druge stra-ne pripadati nekoj struci znači prihvatiti moralne odgovornosti koje ona podrazumijeva.

Ustanovitelj i odreditelj liječničkoga kodeksa bio je Hipokrat (460. pr. Kr. – 380. pr. Kr.) ili netko od njegovih najbližih učenika. Hipokrat je bio najpoznatiji antički (grčki) liječnik. U svojim je djelima odvojio znanost od magije i praznovjerja te kritički obradio mnoga iskustva egipatskih i grčkih liječnika. Njegov je rad objedinjen pod nazivom Corpus Hipocra-ticum. Sastoji se od 59 djela koja, između ostaloga, razmatraju i etička pitanja liječničkoga poziva. Njihovu okosnicu čini Hipokratova prisega koja glasi:

U času kada stupam među članove liječničke struke svečano obećavam:1. da ću svoj život staviti u službu čovječnosti 2. prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje3. svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno4. najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta 5. poštovat ću tajne onoga tko mi se povjeri 6. održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkoga

zvanja7. moje kolege bit će mi braća 8. pri vršenju dužnosti prema bolesniku ne će na mene utjecati nikakvi

obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti 9. apsolutno ću poštovati ljudski život od samoga začetka 10. niti pod prijetnjom ne ću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja

suprotno zakonima humanosti Ovo obećavam svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.

23

23



3. Učiteljski kodeks

Učiteljskih kodeksa u posljednje vrijeme ima vrlo mnogo. Ipak, raz-motrat ćemo Sokratovu prisegu koju mnogi smatraju najpotpunijom. Za razliku od Hipokratove svečane izjave, autor Sokratove nije sâm Sokrat, a niti je to neki njegov učenik. Nju je osmislio Hartmut von Henting (1997.) u svojoj dobro poznatoj knjizi Humana škola i nazvao ju pre-ma Sokratu. Bila Sokratova ili ne, ona je od velikoga značenja zato što odražava prirodu učiteljskoga poziva ili barem jednu od prevalirajućih koncepcija toga poziva.

Razlog zbog kojega je von Henting izabrao upravo Sokrata kao autora učiteljskoga kodeksa jest to što ga povijest pamti kao učitelja par excellen-ce. Sokrat je živio između 469. i 399. godine prije Krista, bio je klasični grčki filozof kojega mnogi drže utemeljiteljem zapadne filozofije. Bio je enigmatična figura koja je svoj život provela u intelektualno plodnome gradu Ateni, gdje je na trgovima atenske Agore razgovarao sa svima i o svemu. Cilj tih razgovora i pitanja koja bi postavljao bio je „iznjedriti spoznaju“, potaknuti duboko razmišljanje u sugovorniku i usmjeriti ga prema istini. Ta je vještina kasnije nazvana majeutičkim metodom i zapravo je vrhunac dobra poučavanja.

Iako je Sokrat bio zagonetan i po mnogima kontroverzan, iako su ga smatrali rušiteljem morala u ime unutarnje vrline koja je za mnoge bila i ostala apstraktnom4 – pa otuda i njegovo odbacivanje – ipak je do da-našnjega dana uzorom istinskoga poučavatelja. Što se njegovih spisa tiče, moglo bi se reći da nakon njega nije ostalo mnogo. Štošta je napisano pod njegovim imenom makar on nije autor. Većina onoga što mu se pripisuje, slično kao i u Hipokratovu slučaju, dolazi od njegovih učenika. Njegova prisega glasi:

Kao učitelj, nastavnik, profesor obvezujem se: 1. da ću odgojno-obrazovnomu poslu pristupati svjesno i da ću ga obavljati

savjesno2. da ću cjelokupni odgojno-obrazovni rad utemeljiti na spoznajama

pedagogije, psihologije i njima srodnih znanosti 3. da ću poštivati svako dijete 4. da ću ga braniti od svega što je usmjereno protiv njega 5. da ću se zalagati za njegov duševni i tjelesni sklad 6. da ću poštivati njegove osjećaje 7. da ću ga tretirati kao ravnopravnoga sugovornika

4 Za objašnjenje pojma „vrline“ vidjeti u: Schuon, F.: n. dj., poglavlje „Vrline u Putu“.

SUVREMENA PITANJA

24

24

8. da ću tražiti njegovo odobrenje za sve što činim za njega 9. da ću upoznavati zakonitosti njegova razvoja 10. da ću otkrivati i razvijati njegove sklonosti 11. da ne ću lomiti njegovu volju 12. da ću ga poučavati kako da rabi vlastiti razum 13. da ću ga osposobljavati za preuzimanje odgovornosti za život, rad i

stvaralaštvo u zajednici 14. da ga ne ću podčinjavati svojim shvaćanjima svijeta, ljudskoga društva

i čovjeka 15. da ću nastojati pružiti mu viziju boljega svijeta 16. da ću mu omogućiti da upozna što je i kakav je dobar život 17. da ću ga uvjeravati kako se bolji svijet može ostvariti 18. da ću ga poučavati istinoljubivosti 19. da ću mu, koliko budem mogao, osobnim primjerom pokazivati 20. da ću javno obrazlagati svoja uvjerenja i djela i argumentima ih braniti

od kritike 21. da ću vlastiti rad svjesno provjeravati 22. da ću u svako doba biti spreman na provjeru svoje djelatnosti

Valja spomenuti i još jedan učiteljski kodeks. Riječ je o vrlo poznatoj deklaraciji koju je po uzoru na Hipokratovu prisegu sastavio Robert Do-ttrens 1966. godine za potrebe UNESCO-a. Glasi ovako:1. izvršit ću svoju obvezu savjesno i ponosno 2. moji učenici bit će ne samo učenici nego i djeca i nikad ne ću zaboraviti da

za njihovu sudbinu i sam snosim dio odgovornosti 3. sačuvat ću svim mogućim raspoloživim sredstvima čast učiteljskoga

poziva 4. moje kolege uvijek će biti moji prijatelji 5. u suradnji s njima nastojat ću stalno usavršivati putove kojima škola ide

u smislu djelotvornoga priznavanja svima prava na odgoj i društvenu pravednost u obrazovanju

4. Razmatranje i usporedba liječničkoga i učiteljskoga kodeksa

Ponajprije treba reći da nije moguće uspoređivati baš sve postavke ovih kodeksa. Kao što se dade vidjeti, neki su obilni i detaljni, a drugi vrlo sažeti. Svaki od njih opet sadrži stavke koje vrijede isključivo na području posebne struke i koje se teško mogu primijeniti na drugu struku. Stoga valja usporediti neke osnovne elemente koji su zajednički ovim dvjema profesijama.

25

25



Svaki navedeni kodeks ponajprije sadrži zavjetovanje na savjesno i potpuno izvršavanje svoje dužnosti. U slučaju Hipokratova kodeksa na prvo mjesto istupa zavjetovanje na čovječnost jer se liječnički poziv sma-tra humanim zato što održava i produžava život kao takav; stoga liječnik u pristupu pacijentima mora biti bezrezervan i u potpunosti nepristran.

S druge strane učiteljski je poziv također human, ali njegova se huma-nost promiče kroz brojne stavke i ne tako izravno, s obzirom da njegova uloga nije osigurati produljenje života i zdravlja, nego oplemeniti život i poučiti odgojenika pravim vrijednostima. Općenito govoreći, loše obav-ljen posao i nije posao; u mnogim slučajevima on se može prometnuti i u zlodjelo. Zato je bolje ne primati se nekoga posla ako ga se ne će uraditi kako valja. Preuzimanjem nekoga posla prihvaćamo i odgovornost za nje-gov krajnji ishod. Loše proveden obrazovni proces ostavlja lošega traga na učenicima: u učenicima uklanja ljubav i rađa mržnju i prema školi i prema učenju te čini da ih se doživljava kao izraze mračne prisile koja guši. Stoga von Henting kao prvi stavak Sokratove prisege navodi: „Od-gojno-obrazovnomu poslu pristupit ću svjesno i savjesno ću ga obavljati.“

U odnosu prema subjektima svoga rada – učenicima i pacijentima – oba kodeksa podrazumijevaju posjedovanje najbolje volje, savjesnosti, po-štovanja, nepristranosti, stavljanja sebe u drugi plan, a isticanje učenika, odnosno pacijenata i njihova dobra u prvi plan; jednom riječi – nesebič-nost. Što se pak odnosa prema zvanju tiče, u kodeksima se ističe potreba za samoočuvanjem, uz poseban naglasak na očuvanje tradicije, što se po-sebice iskazuje u liječničkome kodeksu: „Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkoga zvanja“ i „Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje“, što se preslikava i u Dottren-sovu deklaraciju: „Sačuvat ću svim mogućim raspoloživim sredstvima čast učiteljskoga poziva“. Dottrensova deklaracija načinjena je naime po uzo-ru na Hipokratovu, dok je Sokratova nešto neovisnija u odnosu na nju, kudikamo opširnija i zasnovana na samoj prirodi učiteljskoga zvanja. Sto-ga u Sokratovoj prisezi postoji jedna jasna razlika u odnosu na preostale dvije, a to je da se sâmo učiteljsko zvanje nigdje ne stavlja u prvi plan, niti mu se daje zasebno mjesto, nego subjekti toga zvanja stupaju u prvi plan, a odnos učitelja prema subjektima nešto je što se i najčešće definira u njoj.

Postavlja se pitanje zašto je to tako. Ako Sokratova prisega znatno bolje odražava prirodu učiteljskoga poziva negoli Dottrensova, koja je u cijelosti sastavljena po uzoru na Hipokratovu, i ako Sokratova opet odra-žava kudikamo ukorjenjeniju i tradicionalniju definiciju onoga što uči-teljski poziv jest ili što bi trebao biti, onda se može postaviti pitanje zašto u njoj sam učiteljski poziv nije izdignut na isti tron kao liječnički, zašto njegovoj tradiciji nisu dodijeljena ista prava stavkom koja će određivati

SUVREMENA PITANJA

26

26

njezino nužno očuvanje. Odgovor na ovo pitanje prilično je jednostavan. Naime medicina se smatra dobrano „egzaktnom“ znanošću (naravno, ne u svim svojim aspektima i, naravno, ona uvijek nije bila tako nepogrješiva, o čemu nam povijest svjedoči). Anatomija ima svoje nepromjenljive či-njenice, a imaju ih i mnoge druge znanosti, dočim se iz pedagogije teško može izvući nešto što vrijedi uvijek i zauvijek i što se zbog potreba sutraš-njega konteksta i koncepcija odgoja i obrazovanja ne će promijeniti. Iz ovoga proizlazi pitanje: Je li to i po prirodi stvari tako i treba li tako biti?

Nesumnjivo, mnogi će dati vrlo različite odgovore na ova pitanja. S razvojem znanostī koje se tiču upoznavanja čovjekova unutarnjega života, ali i onih znanosti koje se tiču društvenoga i vanjskoga čovjekova života znanstvene činjenice i dometi nužno se ugrađuju i u pedagogiju i time mijenjaju njezine koncepcije. Na nastavni proces mogu utjecati štošta, čak i ono što je posve vremenito, nebitno i površno. Tako određene političke, ideološke, filozofske, inovativne i upitne psihološke i društvene teorije i koncepcije, određene trenutačne društvene potrebe, kao i trendovi mogu utjecati na kurikulum, na pristup izučavanju, na različita „postavljanja na-glasaka“. S druge strane Sokratova prisega u svojoj drugoj stavci nalaže cjeloživotno samoobrazovanje učitelja i držanje koraka s razvojem zna-nosti, što je nesumnjivo dobro, ali pritom valja biti i oprezan.

Kada se spominju „različita naglašavanja“, korisno je reći da upozna-vanje kulture i onoga što pripada vrhunskim dometima čovjekova duha, kao što je umjetnost, filozofija, književnost, duhovnost itd., sve više gubi svoju vrijednost i opravdanost u svijetu u kojem živimo.5 Nekada to nije bilo tako, ali kako vrijeme odmiče, zamisao o čovjeku kao jednome od vijaka u sveukupnome mehanizmu proizvodnje, prodaje i zarade sve više dolazi do izražaja, a uz to ide i jedna koncepcija škole prema kojoj bi njezina glavna svrha trebala biti pripremanje na budući rad u takvu su-stavu. Time se sve više gubi mjesto onomu što se tiče bila kakve duhovne i profinjenije dimenzije, a čovjekov se život od najranijih dana počinje svoditi na dimenziju najgrubljih vanjskih iskustava koja mu se nadaju kao jedina stvarna i opravdana.6 Kao da je općeprihvaćeno kako čovjek nali-kuje stroju; on je neka vrsta stručnjaka, savršeno djelatnoga, preciznoga i produktivnoga, ali prilično lišenoga dubljega promišljanja o stvarima i kritičkoga mišljenja te stoga podložnoga manipulaciji.7 To su tužne po-sljedice vremena u kojem živimo, vremena koje će svršiti u barbarskome rasapu svih vrijednosti onoga trenutka kada materijalni jamci vanjskoga blagostanja presuše. Škole koje nastaju u takvim trendovima gube crtu 5 Usp. Stoddart, W.: n. dj., str. 106. – 112.6 Usp. Schuon, F.: Preobraženje čovjeka, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012., str. 23. – 24.7 Usp. Legrand, Louis: Obrazovne politike, Educa, Zagreb, 1993., str. 106. – 107.

27

27



čovječnosti jer su njihov sadržaj i cilj dehumanizirani. Metode pouča-vanja postale su suptilnije i naklonjenije učenicima, ali sama supstancija poučavanja postala je neprijateljska prema čovjeku kao takvu.

Međutim upravo je to ona dimenzija čovječnosti u učiteljskome zva-nju koja se nije smjela ispustiti ni jednim zakonikom i na koju bi trebali prisezati ne pojedinci nego moćnici koji vode ovaj svijet i koji za većinu definiraju što je stvarno, istinito i dobro, a što nije.

Nadalje, po Dottrensovu viđenju stavak Hipokratove prisege: „Moje kolege bit će mi braća“ u svijetu obrazovanja treba glasiti: „Moje kolege bit će mi prijatelji“. Zašto ova razlika? Razlika između prijatelja i brata očita je: brat bratu nesebično pomaže, doživljava ga kao neraskidivi dio svoga vlastitog bića, braća se međusobno štite, unaprjeđuju jedan drugo-ga, dok je stanje među prijateljima znatno drukčije i uključuje određenu distancu i posve normalnu ljudsku dužnost da se pomogne jedan drugo-mu. Znamo li da je svaka deklaracija nastala zahvaljujući ponajprije samoj prirodi poziva na koji se odnosi, onda će ova razlika biti jasnija. Riječ je ponajprije o odgovornosti, o osjetljivosti liječničkoga poziva. Liječnicima bi trebali postajati ljudi dobre volje s istinskom nakanom pomagati dru-gim ljudima. U doticaju s tako osjetljivom i varljivom stvarnosti kao što je ljudski život i s tako neistraženim područjem kao što je ljudsko tijelo, koje je minijaturni tvarni univerzum, podrazumijeva se da su liječnici vo-đeni čistim čovjekoljubljem i da su maksimalno spremni, takoreći bratski spremni, pomagati i štititi jedni druge. Duga tradicija liječničkoga zvanja brojnim primjerima to vrlo rječito dokazuje. To se također ponekad oči-tuje u spremnosti liječnika da pokriju pogrješke svojih kolega i da tako zaštite jedni druge. Ako je riječ o osobama s najboljim namjerama, koji su istinski vole svoj posao, ovakva je pojava posve prirodna. S druge strane ako je riječ o osobama koje zbog svjetovnih, a ne čovjekoljubivih nakana postaju liječnicima, kojima je pacijent i medicina na drugome, a osobni probitak i ugled na prvome mjestu, ako je riječ o ljudima koji su nevezani za svoju struku i koji će vrlo lako načiniti skupe i sudbonosne pogrješke, dakle u svim tim slučajevima prirodno je postaviti pitanje je li štićenje takvih članova struke moralno.

Razlog zašto su učitelji jedni drugima „prijatelji“, a ne „braća“ jest ra-zlika u težini odgovornosti koju prihvaćaju: njihovo je zvanje oplemenji-vati život (iako ga može i zagaditi), ali život, makar može ili profitirati ili trpjeti od njega, ipak ne ovisi o njemu. Svako zvanje ima svoje zakonitosti.

U određenome smislu, s obzirom na zahtjeve suvremenoga svijeta – koji sve više postaje multireligijskim i multikulturalnim, što podrazumi-jeva rušenje pregradnih zidova između različitih civilizacija i neizbježni suživot osoba različitih rasa, nacija, religija i opredjeljenja – bilo bi vrlo

SUVREMENA PITANJA

28

28

poželjno iz Hipokratove prisege prenijeti u neku buduću učiteljsku pri-segu ili kodeks stavak koji jasno i koncizno određuje: „Pri vršenju duž-nosti prema bolesniku (učeniku) na mene ne će utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti.“ Ovo bi moralo postati jedno od načela obrazovanja multikulturalnoga svijeta, koje je po-sebno nužno u Bosni i Hercegovini i na koje bi se učitelji u punoj svijesti svega njegova značenja trebali obvezati.

Iako se treći stavak Sokratove prisega, koja zahtijeva poštovanje prema svakom djetetu, čini vrlo jasnim, ipak je bitno pripomenuti da je njegovo duboko promišljanje od velike važnosti jer ju učitelji često olako shvaćaju i u svome radu previđaju. Naime poštovanje prema učeniku proizlazi iz naše obveze poštivanja čovjekove prirode i njegova dostojanstva. Jedna Juvenalova izreka kaže: Maxime debetur puero reverentia (Najveće pošto-vanje duguje se djetetu).8 Jer odgajanjem nekoga s poštovanjem prema njemu učimo i njega kako poštivati druge, a i samoga sebe. Dijete po-najviše uči iz naših nenamjernih postupaka, iz našega općeg ponašanja i otuda izvodi primjer za sebe samoga. Reklo bi se da je ovaj nenamjer-ni dio poučavanja jedan od najvažnijih u samome odgojno-obrazovnom procesu zato što šalje najjaču poruku.

Svaki čovjek mora imati i osjećaj poniznosti, jer „poniznost je vrlina koja nosi i čuva sve ostale vrline kao što i nit brojanice nosi i čuva sva zrna“.9 Ali poniznost ne smije biti grubo nametnuta. Upravo suprotno, treba ukazivati na vrijednosti višega reda, koji stoji iznad svih nas i pred kojim je čovjek malen. No poštivanje tih vrijednosti nije u suprotnosti s vlastitom časti i voljom. Učitelj bi na neki način trebao biti utjelovljenje ovoga reda i hijerarhije; i upravo bi zbog toga trebalo poštivati učitelja. S druge strane, u skladu s ranijim postavkama, učitelj nikada ne smije povrijediti ljudsko dostojanstvo svojih učenika nego ih mora tretirati kao „ravnopravne sugovornike“. Dakako, ne kao ravnopravne po znanju, isku-stvu i zrelosti, nego kao ravnopravne po ljudskosti. Tako će ih najbolje poučiti kako se zrelo odnositi prema sebi te kako razviti dobre navike i pozitivan odnos prema drugomu.

U istome duhu Dottrensova deklaracija govori: „Moji učenici bit će ne samo učenici nego i djeca i nikad ne ću zaboraviti da za njihovu sudbinu i sâm snosim dio odgovornosti.“ To će reći da je učiteljski poziv produže-nje roditeljskoga poziva. Jer obveza odgajanja i osposobljavanja za život, koja u svih ostalih živih bića pripada strogo „roditeljima“, u ljudskom se 8 Usp. Stoddart, William: Nepobjediva mudrost: Navodi svetih spisa, svetaca i mu-

draca u svim vremenima i mjestima, Dobra knjiga, Sarajevo, 2011., str. 82.9 Ova izreka nadalje kaže: „Prekini nit i sva zrna će popadati; izdvoji poniznost i sve

vrline će nestati.“

29

29



rodu širi na svakoga tko je sposoban predati znanje i vještinu i tko zna kako poučiti. Međutim, bez obzira na znanje i vještinu koja se preno-si, samo poučavanje ostaje uvijek jednako intimnim i osjetljivim činom koji u svojoj biti neizbježno nosi „obvezu roditeljstva“. To podrazumijeva odgovornost, znanje, vještinu, osjećaj za sklad i mjeru, kao i prirodan od-nos i dozu ljubavi. To znači da odnos učitelja prema učenicima mora biti utemeljen na najboljoj volji i da mora biti prožet i usmjeravan sviješću o njihovoj krhkosti i zahtjevima njihove dobi. U skladu s ovim jesu i stavci iz Sokratove prisege: „da ću ga braniti od svega što je usmjereno protiv njega“ i „da ću se zalagati za njegov duševni i tjelesni sklad“.

Stavak Sokratove prisege kojom se učitelj obvezuje da će učenika „poučavati kako se služiti vlastitim razumom“ odražava bit cjelokupnoga nastavnog procesa. On je ujedno i glavni stavak osmostrukoga puta bu-dizma: ispravno mišljenje. To znači: imati ispravne stavove i znati kako misliti pravilno. Ukratko, učenje ispravnomu mišljenju čitava je vještina koju je u jednome obliku razvio Sokrat (ona ponajprije zahtijeva da uči-telj valjano razmišlja, a to počesto nije tako).

Ovomu treba dodati kako je posve pogrješno prihvatiti ideju da istina ne postoji i da je sve relativno. Također je pogrješno biti rigidan u svojim stavovima, ma kako oni ispravni bili. Učitelj bi trebao biti voljan staviti se u položaj djeteta te svoje ideološke, religijske i političke stavove i afinitete ostaviti po strani i motriti dijete ponajprije kao čovjeka kao takvog, a ne kao čovjeka definiranoga s obzirom na bilo koju njegovu pripadnost. Ideal je dakle razvijati čovječnost. A čovječnosti nema bez istine, dobra i ljepote i naše težnje za istinom, dobrom i ljepotom.

U Sokratovoj prisezi von Henting donosi nekoliko dvojbenih sinta-gmā, kao što su „vizija boljega svijeta“ i „dobar život“. Naime različite su koncepcije boljega svijeta i boljega života i mogu međusobno biti krajnje suprotstavljene. Također mogu biti dobrano ideološki određene i podra-zumijevati nametanje vlastitih stavova drugima. Ipak, nadamo se da bi se ovo moglo svesti pod neki izraz dobre volje i najboljih namjera ili da je riječ o krajnje univerzalističkoj viziji dobroga svijeta i života, što je inte-lektualni skok na koji većina ljudi nije spremna.

5. Zaključak

Kodeks je bitni dio svake struke. Po njemu se njezini pripadnici rav-naju u svome radu i on veoma rječito govori o moralnim relacijama. Raz-matrajući kodekse različitih struka, itekako možemo upoznati prirodu tih struka i sličnosti među njima. Liječnički kodeks (Hipokratova prisega)

SUVREMENA PITANJA

30

30

bio je uzor na čijoj su osnovi načinjena oba razmatrana učiteljska kodeksa (Sokratova i Dottrensova prisega). Sokratova prisega, koju je osmislio Hartmut von Henting, primjer je dobra etičkoga definiranja učiteljskoga poziva. Njezinom analizom pokušalo se rasvijetliti neke važne točke koje učitelji moraju imati na umu u svome radu.

Literatura- Haralambos, Michael: Uvod u sociologiju, Naprijed, Zagreb, 1989.- Herbert, Gudjons: Pedagogija – temeljna znanja, Educa, Zagreb,

1994.- Komenski, Jan Amos: Velika didaktika, Zavod za izdavanje udžbenika,

Beograd, 1967.- Legrand, Louis: Obrazovne politike, Educa, Zagreb, 1993.- Lings, Martin: Drevna vjerovanja i moderna sujevjerja, Bosanska

knjiga, Sarajevo, 1997.- Mavrak, Mirjana: Kvaliteta komunikacije među agensima socijalizacije

u pedagoškom radu sa zdravom i hronično bolesnom djecom, doktorska disertacija, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2002.

- Pennigton, Donald C.: Osnove socijalne psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2004.

- Schuon, Frithjof: Ezoterizam kao Počelo i kao Put, Connectum, Sarajevo, 2011.

- Schuon, Frithjof: Preobraženje čovjeka, Dobra knjiga, Sarajevo, 2012.

- Stoddart, William: Nepobjediva mudrost: Navodi svetih spisa, svetaca i mudraca u svim vremenima i mjestima, Dobra knjiga, Sarajevo, 2011.

- Stoddart, William: Prisjećanje u svijetu zaboravljanja: Razmišljanja o tradiciji i postmodernizmu, Dobra knjiga, Sarajevo, 2009.

- Von Henting, Hartumut: Humana škola. Škola mišljenja na nov način: vježba praktičnog uma, Educa, Zagreb, 1997.

SummaryThe paper first endeavours to point to the raison d’être of codices, be it of those which refer to all people, be it of those referring to individual professions. The attention is then directed to various elements of medical and teaching codices through which different natures of these two professions are reflected, with a special accent on the interpretation of the main principles of the Socratic Oath.

Key words: codex, code, Hippocratic Oath, Socratic Oath, Dottrens’ Oath, human dignity, virtue, ethic principal

31

Anita Imre, magistra predškolskog odgoja Mostar

PROJEKT METODA U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI

Sažetak

Po logici samoga života malom je djetetu predodređeno istraživati, otkrivati, eksperimentirati, na različite načine simbolizirati. Dijete se od prvih dana probija kroz mnoštvo senzorno-motoričkih dojmova, kao i onih koje se odnose na međuljudske odnose. Također prima raznovrsne poruke o sebi i na njima gradi prvu sliku o sebi. Pedagozi i odgojitelji malo su dijete nedvojbeno pri-znali i označili kao istraživača koji od prvih dana života ispituje sve što mu je na dohvatu. Dugo je bilo zastupljeno mišljenje kako se to odnosi na najra-nije godine, a da s trećom godinom nastupa razdoblje neke vrste učenja. Ta-kvi su stavovi davno prevladani. Shvaća se da se uči kroz istraživanje, bez obzira na djetetovu dob. Dijete je u suvremenome svijetu okruženo bezbroj-nim elementima koji mogu privući njegovu pozornost i zanimanje. Potreba za istraživanjem, otkrivanjem i doznavanjem individualno je selektivna i ostvaruje se u sprezi s dječjim osobnim zanimanjima i motiviranosti.

Ključne riječi: istraživanje, integrirano učenje, rad na projektu, suradničko učenje

UDK 316.624-053.6:379.8 159.922.8:316.624 Stručni članak Primljeno: 09. 09. 2012.

SUVREMENA PITANJA

32

32

1. Uvod

U ovom se radu govori o tome što djecu navodi, motivira na istraživa-nje svijeta oko sebe te kakva je uloga odgojitelja u tome istraživanju.

Kada je riječ o igri kao jednome od bitnih čimbenika za djetetov razvoj, važno je navesti koje sve vrste igara postoje te ih opisati. U članku se do-nosi primjer igre za upoznavanje okoline.

Radu na projektu pridaje se posebna pozornost. Termin „rad na pro-jektu“ nije nov, stoga se u ovome prilogu opisuju koncepcije koje se pri-mjenjuju u praksi, njihova svojstva te etape rada i provedbe. Rad na pro-jektu način je integriranoga učenja koji naglašava djetetov aktivni udio te potiče razvoj ne samo znanja i vještina nego i emocionalne, moralne i estetske djetetove osjetljivosti. Cilj je ove koncepcije pomoći djetetu pro-dubiti razumijevanje vlastitoga iskustva i okružja u kojemu živi.

Primjenjujući ovaj oblik integriranoga kurikuluma, odgojitelji potiču djecu na pronalaženje problema u svome okružju da bi ga potom samo-stalno ili u suradničkome istraživanju dublje proučili.

2. Djetetova potreba za istraživanjem

Što dijete pokreće na aktivnost, istraživanje? Odgovor je: motivacija. Motivacija je sve ono što „iznutra“ potiče čovjeka na aktivnost, upravlja ga prema određenomu cilju. Možemo ju definirati i kao tendenciju aktu-aliziranja, jer svaki organizam ima temeljno nastojanje da se aktualizira, održi i pojača svoje doživljavanje.

Unutarnja pokretačka snaga – intrinzična motivacija – pokazuje se djelotvornijom u slučajevima kada joj se pridružuje i ekstrinzična (ako djeca imaju publiku, priznanje i pozitivnu potporu posebice odraslih). Upravo stoga što dijete u fazi stvaranja vlastitoga identiteta i osobnosti prve podatke o sebi dobiva iz okoline, ekstrinzična motivacija za njega ima jednaku vrijednost kao i intrinzična. Dijete koje je u ranim godinama naprednije u praktičnome djelovanju uglavnom lakše stječe iskustva ver-balnoga izražavanja te je sposobnije primiti verbalna priopćenja.

Djetetovo zanimanje za istraživanje, otkrivanje, interakciju u prvih se šest godina pokazuje kao vrlo snažan motiv, a od snage motivacije ovisi snaga i uspjeh neke akcije. Kao važan rezultat pojavit će se učenje o svijetu okoline, osobinama, uporabivosti, mogućnostima uspostavljanja međuodnosa, ali će se pritom pojavljivati i praktični problemi. No važan je razvoj sposobnosti kao posljedica ulaganja odgovarajućih psihofizičkih snaga kako bi se ostvarili željeni učinci.

33

33

Anita Imre PROJEKT METODA U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI

Razlikujući rano učenje, koje počinje od prvih dana života, Hebb na-glašava kako upravo ono tvori temelj za kasnije učenje. Valja podsjetiti i na Piagetovu misao da znanje nije jednostavno preslikavanje, kopiranje stvari. Da bi se ostvarilo znanje, realnost treba modificirati, a modifika-cije nema bez spoja proaktivnoga i reaktivnoga odnosa prema stvarnosti, što je temelj za preradbu doživljaja i iskustva.1

3. Odgojitelj u dječjem istraživanju

Odgojitelj je dio sustava koji tvori predškolska ustanova kao novi pro-stor za dijete i može znatno utjecati na oblikovanje djetetovu osobnost i njegovu socijalizaciju. Odgojitelj bi stoga trebao biti: • kreativan• osoba s osjetljivosti na probleme• pokretljiva intelekta• originalan • sposoban za preoblikovanje• maštovit• imati smisla za humor

Odgoj je nužno i samoostvarenje. Tako odgojiteljeva kreativnost do-lazi do izražaja ako polazi od toga da:• dijete ima pravo biti ono što jest • dijete ima pravo uporabe svoga iskustva na sebi svojstven način

Smisao odgojene interakcije jest u stimulativnoj uporabi djetetovih skrivenih unutarnjih snaga. Odgojitelj se u aktivnost uključuje: raznim materijalima, partnerstvom u igri, poticanjima raznih vrsta, ukazivanjem na prikladan model djelovanja u odgovarajućim uvjetima, mogućim po-macima koji dijete navode na uočavanje problema, na približavanje rješe-nju ili pak na njegovo rješavanje. U tijeku rješavanja odgojitelj može do-datno opteretiti dijete ili pak olakšati neku problemsku situaciju. Svakako mora voditi računa o tome da dijete ne bude trajno frustrirano.

1 Usp. Došen-Dobud, A.: Malo dijete – veliki istraživač, Alinea, Zagreb, 2005., str. 11.

SUVREMENA PITANJA

34

34

4. Igra

Igrajući se, djeca uče osnovna društvena pravila – kako dijeliti i su-rađivati. Igra djeci pomaže pronaći prijatelje među svojim vršnjacima. Ostvarivanje dobrih međuljudskih odnosa koja djeca nauče u ranome djetinjstvu pratit će ih čitav život. Igra stvara prirodne uvjete u kojima djeca uče kako poštivati same sebe i druge. Igrom, učenjem i radom djeca spoznaju prirodne i društvene pojave, njihove promjene i zakonitosti u neposrednome prirodnom i društvenome okružju.2

Igra je temeljna aktivnost predškolskoga djeteta. Njome dijete uči, usvaja nova znanja, vještine i navike, ona mu služi i kao način rješavanja različitih razvojnih sukoba koji se nalaze na putu odrastanja. Igra je od velike i neprocje njive važnosti za sveukupni razvoj pred školskoga dje-teta. Zahvaljujući njoj dijete do biva priliku okušati se u različitim akti-vnostima. Aktivno sudjelovanje i doži vljaj uspjeha jačaju osjećaj osobne vrijednosti i učvršćuju djetetovo samopouzdanje. Budući da pretpostavlja raznolike, složene pokrete (hodanje, trčanje, skakanje, bacanje, hvata-nje itd.), igra mnogostruko utječe na čovjeka. Stoga se njezino značenje može promatrati s biološke, pedagoške, psihološke i sociološke strane.

Manipulativne igre u kojima djeca grade, slažu, sklapaju ne samo što vježbaju finu motoriku nego i koordinaciju oka i ruke, reflekse, osjećaj za ravnotežu, za udaljenost i sl. Također se razvijaju mašta i kreativnost.

Pokretne igre imaju poseban učinak na djetetov društveni razvoj. Igra koja budi pozitivne osjećaje i koja je djeci zani mljiva dobra je prigoda za uvježbavanje smjelosti, upornosti, ustrajnosti i jačanje volje. U nekim se igrama od djece tra ži da spašavaju jedni druge. Bez obzira na preprjeke, djeca se upuštaju u „opasne“ zadatke te spašava ju svoje prijatelje. Ovakve igre zahtijevaju smjelost i iskreno prijateljstvo. Dje ca su u igri usmjerena jedna na druge i međusobno ovisna.

Igra osigura va prostor i pruža pravu mogućnost za poticanje i razvoj bliskih i prijateljskih odnosa među djecom. Biti i osjećati se članom sku-pine i biti prihvaćen i cijenjen od svoje skupine od temeljne je važnosti za normalan psihički razvoj. Sukladno razvoju djeteta, i njegove igre postaju složenije.

U literaturi postoji veliki broj različitih mjerila, pristupa za podjelu igara, i to: prema djetetovoj dobi, prema godišnjem dobu kada se izvode, prema broju igrača, mjestu gdje se izvode itd. Ipak, većina autora igre naj češće dijeli na: funkcionalne igre, simboličke igre i igre s pravilima.3

Funkcionalne su igre vezane za nove funkcije koje razvoj no sazrijevaju 2 Usp. Vasilj, M.: Vježbe iz metodike nastave prirode i društva, Mostar, 2008., str. 64.3 Usp. Duran, M.: Dijete i igra, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2011., str. 16.

35

35


u djeteta – motoričke, osjetilne i perceptivne. One su određene ranom socijalnom interakcijom, a javljaju se oko osmoga mjeseca djetetova ži-vota. Postupno se u drugoj godini života funkcionalna igra smanjuje, a razvojem djeteta raste intenzitet stvaralačkih i igara s pravilima.

Simboličke igre često se nazivaju i igre uloga, a odnose se na igru u zamišljenim situacijama koje su povezane sa stvarnosti s pomoću simbo-like i prijenosa.

Igre s pravilima regulirane su privremenim sporazumom ili kodek-som preuzetim od odraslih oso ba ili starije djece. Među igre s pravilima ubrajamo i pokretne igre. Kretnja je osnovna sasta vnica pokretnih igara. Hodanje, trčanje, skakanje, puzanje, penjanje, gađanje i bacanje, guranje i vučenje nalaze se u temelju tih igara. Pokretna igra vrlo je važna za nor-malni tjelesni razvoj. Ona također razvija i spretnost, okretnost, br zinu i snalažljivost. Osim iznimnoga učinka što ga ima na normalan tjelesni razvoj, pokretna igra ima važan utjecaj i na spoznani, moralni i društveni razvoj. Zahvaljujući dinamičnoj i zanimljivoj igri, dječja će motivacija biti izraženija, a pozornost dugotrajnija. U igri je često prisutna mašta. Djeca se uživljavaju u različite uloge – mačke, miša, zeca, lovca i sl. „Igra pruža kontekst za konflikte uloga i pravila sa vršnjacima, a time postavljaju sce-nu da djeca vježbaju i učvršćuju svoje socijalne vještine.“4

4.1. Primjer igre za upoznavanje okoline „Traži hranu za životinje“5

Sredstva: dvije velike slike: na jednoj je šuma i livada, a na drugoj kuća i seosko dvorište; kartoni veličine 10 x 10 cm na kojima su naslikane životinje, i to: životinje koje se sam hrane (medo, jež, lisica, vuk, kos, lastavica, žaba, zec) i životinje koje mi hranimo (pas, mačka, krava, koka, prase, magarac, konj, guska, puran)

Tijek igre:Odgojitelj pokazuje djeci sliku šume ili livade, tj. mjesta gdje žive

životinje koje same traže i nalaze hranu. Zatim pokazuje sliku kuće i seoskoga dvorišta u kojem borave životinje koje ljudi hrane. Djeca dobi-vaju po slobodnome izboru karton sa slikom životinje koju žele i imenuju životinju za koju su se odlučila. Sliku stavljaju oko vrata i počinju tražiti mjesto gdje će za svoju životinju naći ili dobiti hranu. Kada su se sva djeca smjestila, odgojitelj pregledava jesu li sve životinje našle odgovarajuće

4 Usp. Cosby, S. R. – Sawyera, K. J.: Igra u životu djece, NAEYC, Washington DC, 1995., str. 5.

5 Usp. Roller-Halačev. M.: Igre predškolske djece, Školska knjiga, Zagreb,1985., str. 63.

SUVREMENA PITANJA

36

36

mjesto gdje će naći ili dobiti hranu. Ako se koje dijete nije smjestilo na pravo mjesto, odgojitelj pita djecu: „Je li ova životinja našla mjesto gdje će dobiti ili naći hranu?“ Djeca suigraču predlažu mjesto. Odgojitelj može promijeniti slike i igra se nastavlja dok su djeca zainteresirana. Igrajući se, djeca se uče klasifikaciji po jednome kriteriju.

Napomena: Igra se organizira za djecu koja imaju 5-6 godina.

5. Projekt metoda u radu s djecom predškolske dobi

U novije vrijeme potreba za suvremenim organiziranjem rada u od-gojnim ustanovama prepoznata je i u nas. Tako su odgojitelji i svi koji rade s djelom, svjesni vlastite odgovornosti, ali i novih trendova što su zahvatili velik dio predškolskih ustanova, započeli proces promjena od-gojno-obrazovnoga modela. Projekt metoda primjenjuje se kako u vrti-ćima (još pri ranome učenju), tako i daljnjega obrazovanja i to je danas standardna didaktička strategija suradničkoga učenja koja se obično na-ziva projektna nastava.

U literaturi se različiti modeli integriranoga kurikuluma navode pod nazivom: rad na projektu, integrirano učenje, koncept integriranog kuri-kuluma.6 U projektnome radu dolazi do ispreplitanja i povezanosti niza praktičnih i intelektualnih aktivnosti koje potiču gotovo sva područja dječjega razvoja. Osnovna mu je pretpostavka da će, radeći na nekome projektu, promatrajući, pitajući, istražujući i poduzimajući određene ak-tivnosti vezane za određenu temu, dijete širiti svoja znanja do krajnjih granica svojih mogućnosti aktivirajući pritom sve svoje potencijale i ra-zvijajući mnoge sposobnosti.

Ciljevi rada na projektu:1. stjecanje određenih znanja i predodžaba2. razvijanje određenih potencijala i sposobnosti3. poticanje uspješnijega društveno-emocionalnoga razvoja djece

Autor Stewart piše da ideja učenja kroz projekte izvorno potječe iz SAD-a, odnosno da su za njezinu promidžbu zaslužni autori Dewey i Kilpatrick. Naime pojam projekta definirao je William H. Kilpatrik 1918. godine u eseju Projekt metoda.7

6 Usp. Slunjski, E.: Integrirani predškolski kurikulum – rad djece na projektima, Mali profesor, Zagreb, 2001., str. 10.

7 Usp. Mušanović, M. – Vasilj, M. – Kovačević, S.: Vježbe iz didaktike, Hrvatsko futurološko društvo, Rijeka, 2010., str. 120.

37

37


Pod sintagmom „rad na projektu“ najčešće se misli na onaj skup ak-tivnosti kojima se jedno dijete ili više njih navodi na dublje proučavanje neke teme ili problema. S pomoću tih aktivnosti djeca mogu vrlo kvali-tetno učiti neovisno o odgojitelju i njegovu vođenja, oslanjajući se pritom na vlastite mogućnosti i sposobnosti. Istražujući problem koji ih zanima, djeca sama odabiru metodu koja im je najprimjerenija za pronalaženje odgovora. Pri tome je odgojiteljeva uloga ponajviše u poticanju djece na stupanje u interakciju kako s ljudima, tako i s objektima, i to na način koji za djecu ima smisla. Autor Dearden navodi četiri osnovna kriterija koja bi trebala biti zadovoljena kako bi ova koncepcija pridonosila kvalitetno-mu razvoju djece. To su:• sudjelovanje u radu na projektu djeci treba omogućiti razumijevanje

vlastitoga iskustva, kao i svijeta koji ga okružuje• rad djece na projektu treba pridonositi proširivanju njihovih znanja,

kao i razvoj umijeća, i to kroz raznovrsne sadržaje i aktivnosti• bitna je i relevantnost iskustva koja djeca tijekom rada na projektu

stječu za njihov kasniji život• djecu bi trebalo osposobljavati i za daljnja učenja, i to izvan konteksta

vrtića

U literaturi se danas spominju dvije vrste rada na projektima – ona koju su razradile i opisale autorice L. Katz i S. Chard te druga koju je razradio autora L. Malaguzzi, a potječe iz talijanske pokrajine Reggio Emilie pa je nazvana reggio-pristup ili koncepcija. U nastavku su navede-ne te dvije koncepcije te su opisane etape provedbe.

Etapa 1

Započinjanje projekta

Etapa 2

Razvoj projekta

Etapa 3

Zaključak

Diskusija

- Izmjenjivanje ranijega iskustva djece i stjecanje

spoznaja o sadašnjem znanju

djece o temi

- Pripremanje za neposredno

istraživanje- Prisjećanje

na dosadašnje aktivnosti

- Učenje djece iz sekundarnih izvora

- Priprema za stvaranje priče o

projektu- Prisjećanje na

sadašnje aktivnosti i evaluacija projekta

Područje neposrednoga rada

Djeca razgovaraju s roditeljima o temi

projekta

- Izlazak iz vrtića radi istraživanja- Razgovori s

osobama važnim za razvoj projekta

Evaluacija projekta iz perspektive

vanjskih promatrača

SUVREMENA PITANJA

38

38

ReprezentacijaCrtanje, pisanje, konstruiranje,

dramske aktivnosti radi razumijevanja ranijega znanja i

iskustva djece

- Izradba bilježaka i skica

- Crtanje, slikanje, pisanje i izradba dijagrama radi reprezentiranja

novoga znanja djece

Sažimanje i sumiranje

naučenoga radi razumijevanje

novih spoznaja s drugima

IstraživanjePostavljanje

pitanja na osnovi sadašnjega znanja

djece

- Neposredno istraživanje

početnih pitanja djece

- Rad u knjižnici- Postavljanje novih

pitanja djece

Promišljanje novih tema koje bi se

mogle istraživati

IzložbaRazvijanje

vlastitoga iskustva djece o temi kroz

razne oblike reprezentacije

Razmjenjivanje novoga iskustva i znanja djece

kroz razne oblike reprezentacije

Sumiranje svega naučenoga tijekom

projekta

Koncepcija rada prema autoricama L .Katz i S. Chard

Autorica Katz rad na projektima smatra temeljnim pristupom u in-tegriranome poučavanju djece i određuje ga kao temu koja se treba izu-čavati što dublje i potpunije kako bi djeca što bolje upoznali neposredno okružje i uspješno se snalazili u njemu.8 Radeći na projektu, djeca imaju prigodu postavljati pitanja, generirati svoje teorije, tražiti odgovore na svoja pitanja, razgovarati s osobama koje su kompetentne za problem kojim se bave.

Po L. Katz odabrana tema projekta ponajprije treba biti dio integrira-noga kurikuluma ili unaprijed određenoga programa, pri čemu se dopu-šta fleksibilnost u izboru. Djeca mogu sudjelovati pri odabiru teme koju će dublje proučavati. Pritom se polazi od temeljnih područja ili grupira-nja tema u kategorije, a to su: • teme iz svakodnevnoga života (kuća, obitelj, hrana)• teme iz života lokalne zajednice (bolnica, trgovina, pekarnica) • teme koje se bave raznim događajima i blagdanima (karneval,

vjenčanje i sl.)• teme koje se odnose na proučavanje vremena (sat, kalendar, povijesni

događaj)• teme za proučavanje zanimljivih mjesta (obala rijeke, planina,

susjedstvo)8 Usp. Slunjski, E.: n. dj., str. 31.

39

39


• teme koje se bave proučavanjem prirodnih pojava (vjetar, voda, životinje, biljke)

• teme za proučavanje zanimljivih predmeta (šešir, lutka) • općenite teme (brodovi, svemir, izumi)

5.1. Etape rada na projektuGlobalna podjela etapa rada na projektu:• planiranje i započinjanje projekta• razvoj projekta • refleksija s evaluacijom

5.2. Reggio-koncepcija rada na projektimaOva koncepcija polazi od djeteta shvaćenoga kao osobe bogate po-

tencijalima. Loris Malaguzzi, idejni začetnik ove pedagogije, naveo je tri osnovna djetetova prava koja se u radu u vrtiću trebaju poštivati. To su:• djetetova pravo na razumijevanje i razvijanje svojih potencijala• djetetovo pravo na povjerenje u odrasle kao i na povjerenje odraslih • pravo na podršku odraslih koje će mu omogućiti razvoj vlastitih

strategija mišljena i djelovanja

Pri odabiru smjera kojim će se razvijati projekt osnovni je kriterij interes djece. Promatrajući i razgovarajući s djecom, odgojitelji odabiru problem koji će postati tema projekta. U odnosu na druge strategije reg-gio-odgojitelji daju prednost radu djece na projektima. Nov način rada s djecom od odgojitelja zahtijeva da preispita svoje pretpostavke i očekiva-nja od djeteta, način na koji organizira vrijeme i stil rada, način planiranja i razvijanja kurikuluma te planiranje dnevnih aktivnosti.

Osmišljenost prostornoga okruženja jedna od temeljnih sastavnica ove koncepcije. Prostor je oblikovan tako da omogućuje susret, komuni-kaciju i stvaranje prijateljstava, rješavanje problema te refleksiju vlastitoga učenja. Prostor sadrži mnoštva dječjih radova. Djetetov osjećaj za vrijeme i njegov osobni ritam poštuju se pri planiranju i razvijanju projekata. U prostoru vrtića prevladavaju razni neoblikovani materijali (staklo, gips, žica, glina, pijesak, tkanina, paus-papir i dr.). Zavjese u boji, pregrade, police, mnoštvo kutića u kojima djeca istražuju, stvaraju, kreiraju, rješa-vaju probleme – čine život aktivnim. Odgojitelji su u ulozi istraživača i promatrača koji prepoznaju, prate, slušaju, slijede djetetove ideje, podr-žavaju ih i poštuju.

U reggio-pristupu odgojitelj ne iznosi unaprijed ciljeve i sadržaje ak-tivnosti, nego ih formulira fleksibilno i stalno ih prilagođuje potrebama i

SUVREMENA PITANJA

40

40

interesima djece. Umjesto plana izrađuje se shema koja predstavlja inici-jalne korake koji su oni iznijeli prije susreta s djecom i također mogućno-sti koje potječu od djece, snimanjem njihova razgovora analizom njihovih crteža (shema 1). Djecu potiču da govore o tome što znaju prije nego projekt započne. To je metalingvistička razina projekta u kojoj djeca su-djeluju svojim grafičkim i drugim oblicima prezentacije.9

Shema 1: Primjer sheme projekta „Zabavni park za ptice“

9 Usp. isto, str. 42.

41

41


6. Zaključak

S obzirom na istraživanje stanja u odgojnoj praksi i stvaranje poticaj-noga materijalnoga i društvenog okružja, činjenica je kako je potrebno mijenjati tradicionalne načine rada u vrtićima, počevši od prostorija vr-tića (bilo da ih treba preurediti ili opremiti ili rabiti više za ono za što su namijenjene), preko usavršavanja i podizanja kompetencija odgojitelja, do reguliranja zakonskih osnova na kojima se mogu graditi humanistička načela.

Idealni uvjeti za primjenu rada na projektu jesu: manji broj djece u skupini, prilagodljiv prostor i namještaj, informatička opremljenost i bogatstvo pisanoga, audio-, likovnoga i ostaloga materijala. Najvažniji preduvjet jest dobar, kompetentan odgojitelj koji svojim organizacijskim vještinama, dobrim planiranjem i poznavanjem posebnosti djece zna na-dići i prevladati poteškoće u uvjetima rada koje su trenutno prisutne.

Literatura - Cosby, S. R. – Sawyera, K. J.: Igra u životu djece, NAEYC,

Washington DC, 1995.- Došen-Dobud, A.: Malo dijete – veliki istraživač, Alinea, Zagreb,

2005.- Duran, M.: Dijete i igra, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2001.- Mušanović, M. – Vasilj, M. – Kovačević, S.: Vježbe iz didaktike,

Hrvatsko futurološko društvo, Rijeka. 2010.- Roller-Halačev, M.: Igre predškolske djece, Školska knjiga, Zagreb,

1985.- Slunjski, E.: Integrirani predškolski kurikulum-rad djece na projektima,

Mali profesor, Zagreb, 2001.- Vasilj, M.: Vježbe iz metodike nastave prirode i društva, Mostar, 2008.

SUVREMENA PITANJA

42

42

PROJECT METHOD IN WORKING WITH PRESCHOOL CHILDREN

Summary

By the logic of life itself, a small child is predisposed to investigate, to discover, to make experiments, and to symbolise in various ways. From its first days a child makes its way through a multitude of sensorial-motoric impressions, as well as of those referring to human relations. Also, it receives various messages about itself and builds the first picture on them about itself. Pedagogues and educators have undoubtedly recognised and marked a small child as an inve-stigator that from the first days of life examines everything at its reach. Long has the view been espoused that this refers to the earliest years, and that with the third year a period of some kind of learning sets in. Such views have long since been overcome. It is understood that one learns through investigation, regardless of a child’s age. In the contemporary world a child is surrounded by countless elements which can attract its attention and interest. The need to investigate, to discover and to know is individually selective and is realised in tandem with child’s personal interests and motivation.

Key words: investigation, integrated learning, work on a project, collabo-rator learning

43

Dijana Ivanišević Nastavnički fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru

AGRESIVNOST I SAMOPOŠTOVANJE U ADOLESCENATA S RODITELJSKOM SKRBI I ADOLESCENATA BEZ RODITELJSKE SKRBI

Sažetak

Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi moguće razlike u agresivnosti i samo-poštovanju između adolescenata s roditeljskom skrbi i adolescenata bez rodi-teljske skrbi. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 120 sudionika u dobi od 11 do 16 godina. Agresivnost sudionika promatrana je upitnikom SIGMA 4/D dok je samopoštovanje mjereno Coopersmithovim upitnikom samopošto-vanja. Nadalje, konstruiran je upitnik kojim su obuhvaćena sociodemograf-ska obilježja sudionika. Rezultati istraživanja pokazuju da se adolescenti s roditeljskom skrbi i adolescenti bez roditeljske skrbi ne razlikuju u stupnju agresivnosti te da se znatno razlikuju u razini samopoštovanja. Osim toga rezultati pokazuju da postoji znatna povezanost između samopoštovanja i agresivnosti, kako u adolescenata s roditeljskom skrbi, tako i u adolescenata bez roditeljske skrbi.

Ključne riječi: agresivnost, samopoštovanje, adolescenti, roditeljska skrb

UDK 159.922.7/.8-056.49(497.6)(047.31) 159.923.2-053.6 Izvorni članak Primljeno: 19. 09. 2012.

SUVREMENA PITANJA

44

44

1. Agresivno ponašanje

Agresivno ponašanje može se definirati kao svaka reakcija – fizička ili verbalna – izvedena s namjerom nanošenja štete ili povrjede bilo

koje vrste, bez obzira na to je li ta namjera do kraja realizirana.1 Nažalost, navedeno ponašanje posljednjih je godina u stalnome porastu, postaje sve veći problem suvremenoga društva te mu i različite društvene djelatnosti i institucije pridaju sve veću pozornost.

Agresivno ponašanje nije patološko samo po sebi i prijeko je potrebno djetetovu razvoju, ali dobiva konotaciju patološkoga ako perzistira i pre-ko fiziološkoga uzrasta. Međutim danas se o agresivnosti govori uglav-nom s negativnom konotacijom jer se u djece, kako predškolskoga, tako i školskoga uzrasta, često mogu uočiti težnje prema nanošenju štete i povrjede ili čak i težnje prema uništenju druge jedinke.2 Stoga se inten-zivno nastoje otkriti uvjeti koji predisponiraju djecu i mlade na agresivno ponašanje. Njihovo identificiranje pomoglo bi pri prepoznavanju rizične djece i mladih prije nego se nepoželjno ponašanje uopće i pojavi te bi po-nudilo smjernice za rad s agresivnim pojedincima, obiteljima i grupama.

Većina autora ističe utjecaj sljedećih čimbenika: - utjecaj obiteljskih odnosa koji se najbolje mogu promotriti kroz

interakciju roditelj – dijete - utjecaj temperamenta koji se definira kao „konstitucijski uvjetovane

individualne razlike u emocionalnoj i motornoj spremnosti na reakciju, pažnju i samoregulaciju“3 (sheme temperamenta očituju se već u ranome uzrastu i ostaju trajne u tijeku cijeloga života)

- utjecaj škole kao institucije kojoj je društvo povjerilo zadatak da mladima omogući što kvalitetnije usvajanje znanja i umijeća i da učini sve kako bi se u njih što potpunije formirala i razvila moralna svojstva, kulturne, radne i druge društveno poželjne navike i kvalitete; stoga se neuspjesi škole često dovode u svezu s agresivnosti i antisocijalnim ponašanjem mladih; prema tomu otuđenje od škole i loš uspjeh u školi predstavljaju ozbiljne čimbenike rizika za agresivno ponašanje jer dijete koje se nalazi pred stalnim porazom u učionici kao da je predodređeno tražiti emotivno zadovoljenje na drugome mjestu; takvo je dijete tragična figura u školi i ono pokušava školsku zaostalost

1 Usp. Essu, C. A. – Conradt, J.: Agresivnost u djece i mladeži, Naklada Slap, Jastre-barsko, 2006., str. 8.

2 Anderson, C. A. – Bushman, B. J.: „Human aggression“, Annual Review of Psycho-logy, 53 (2002.), str. 27. – 51.

3 Usp. Essu, C. A. – Conradt, J.: n. dj., str. 27.

45

45

Dijana IvaniševićAGRESIVNOST I SAMOPOŠTOVANJE U ADOLESCENATA S

RODITELJSKOM SKRBI I ADOLESCENATA BEZ RODITELJSKE SKRBI

kompenzirati pribjegavanjem agresivnu ponašanju kako bi time pozornost svrnulo na sebe4

- utjecaj vršnjaka također je važan čimbenik za pojavljivanje problema u ponašanju; i u dječaka i u djevojčica uočena je povezanost između njihove agresivnosti i agresivnosti grupe vršnjaka kojoj pripadaju;5 no još je uvijek nejasno dovodi li pripadnost grupi mladih koji izražavaju agresivno ponašanje samo po sebi do očitovanja agresivnoga ponašanja ili mladi koje karakterizira takvo ponašanje privlače prijatelje s istim ponašanjem

- utjecaj socijalne kognicije, tj. kognitivnih procesa koji upravljaju agresivnošću također je važan čimbenik; naime agresivna djeca, poglavito dječaci, razlikuju se po kognitivnome funkcioniranju od svojih vršnjaka; razina njihova moralnoga rasuđivanja nešto je niža i oni pri donošenju moralnoga suda rjeđe uzimaju u obzir namjere lika; osim toga agresivna su djeca manje empatična;6 nadalje, agresivna se djeca od neagresivne razlikuju po još jednome obliku socijalne kognicije – po atribucijama uzroka; naime Dodge je sa svojim suradnicima proveo istraživanje koje je pokazalo da agresivna djeca imaju poteškoće pri prepoznavanju socijalnih znakova iz okoline i da drugima češće nego neagresivna djeca pripisuju neprijateljske namjere7

- nekontrolirani utjecaj sredstava javnoga priopćivanja – televizije, kompjuterskih igara i različitih tiskovina – može potaći agresivno ponašanje u mladih; među istraživačima najviše zanimanja pobudio je utjecaj nasilja na televiziji na razvoj agresivnosti u djece i mladih pa je na osnovi brojnih studija i izvješća utvrđeno da su djeca koja više gledaju nasilje na televiziji zaista i agresivnija u adolescenciji i odraslome dobu od djece koja gledaju manje nasilja na televiziji;8 no odnos između nasilja i agresivnosti jest cirkularan; dok s jedne strane nasilje na televiziji potiče agresivnost, s druge strane agresivnija djeca češće gledaju televizijske emisije u kojima ima nasilja;9 ipak, na svu sreću, odgojni uzorci, obitelj i širi kontekst u kojemu živimo mogu postaviti granice agresivnoga izražavanja te i roditelji određenim

4 Usp. Baron, R. A. – Richardson, D.: Human aggression, Plenum Press, New York, 1994., str. 35.

5 Usp. Essu C. A. – Conradt, J.: n. dj., str. 30.6 Usp. Vasta, R.: Dječja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2005., str. 54.7 Usp. isto, str. 55.8 Usp. Aronson, E. – Wilson, T. D. – Akert, R. M.: Socail psychology, Prentice Hall,

Upper Saddle River, New Jersey, 2002., str. 126.9 Usp. Vasta, R.: n. dj., str. 58.

SUVREMENA PITANJA

46

46

odgojnim postupcima mogu spriječiti, kanalizirati ili smanjiti agresivnost svoje djece spriječiti

2. Samopoštovanje

Zbog svoje rasprostranjenosti agresivno ponašanje iz dana u dan po-staje sve veći problem za obitelj, odgojno-obrazovni sustav i cjelokupno društvo te se pri pokušaju njegova razumijevanja i nastojanja da se pro-nađu najučinkovitiji programi prevencije dovodi u svezu s brojnim čim-benicima.

Jedan od njih, iznimno bitan za razvoj zdrave osobnosti i postizanje uspjeha u školi te u svim segmentima života, jest samopoštovanje koje se može definirati kao samoevaluacija kojom pojedinac održava stav pri-hvaćanja ili neprihvaćanja sebe.10 Iako su rijetka istraživanja koja ispituju odnos između agresivnosti i samopoštovanja, postojeći rezultati ukazuju na to da je visoko samopoštovanje povezano s konstruktivnim rješava-njem problema, povećanom motivacijom i pozitivnim emocionalnim statusom, dok je nisko samopoštovanje jedan od ključnih elemenata pri nastanku i razvoju agresivnoga ponašanja i ostalih društveno nepoželjnih ponašanja kojima pojedinac može ugrožavati sebe i svoju okolinu.

I jednim longitudinalnim istraživanjem provedenim u SAD-u po-tvrđena je povezanost niskoga samopoštovanja u ranijoj adolescenciji sa sklonosti prema agresivnu ponašanju u kasnijoj dobi.11 Za razliku od agresivnoga ponašanja koje se razvija i stabilizira prilično rano u djetinj-stvu, a čija se ozbiljnost povećava u adolescenciji, samopoštovanje razvija-mo tijekom cijeloga života. No u adolescenciji prvi put stvaramo složene procjene o tome koliko vrijedimo pa su različite promjene samopošto-vanja upravo u tome razdoblju vrlo česta pojava. Naime između ranoga djetinjstva i adolescencije djeca počinju postavljati pitanja kakva su ona zapravo te počinju razmišljati o sebi, što čine i koliko uspješno to čine. Postavljajući ta i druga pitanja i tražeći odgovore na njih, djeca se zapravo trude bolje razumjeti sama sebe. Ulaskom u srednje djetinjstvo mijenjaju se osjećaji djece prema njima samima te slika o sebi postaje sve složenija.12

10 Usp. Nešković, S.: Kvaliteti samopoimanja i komunikacije kao mogućnosti prevencije poremećaja ponašanja u školskoj sredini, Filozofski fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo, 2009., str. 138.

11 Ostrowsky, M. K.: „Are violent people more likely to have low self-esteem or high self-esteem?“, Aggression and Violent Behavior, 15 (2010.), br. 1, str. 69. – 75.

12 Usp. Miljković, D. – Rijavec, M.: Psihologija samopouzdanja, Iep-Vern, Zagreb, 2010., str. 98.

47

47



Dakle temelj samopoštovanja često je izgrađen ili uništen već u dje-tinjstvu te je određen odnosom s roditeljima koji su u najbližem kontaktu s djetetom od samoga rođenja. Taj utjecaj može biti pozitivan i ohrabru-jući ili negativan i odbacujući, zbog čega se može reći da različiti stilovi roditeljstva imaju vrlo različit učinak na razvoj samopoštovanja. Stoga ako roditelji pružaju podršku svojoj djeci, ako su ona prihvaćena, pošto-vana i pohvaljena za to što jesu i kakva jesu, počet će podjednako prihva-ćati svoje pozitivne i negativne strane te će se u njih razviti odgovarajuće samopoštovanje. Međutim pritisak roditelja na dijete imat će negativan učinak na razvoj dječjega samopoštovanja.

Tako će djeca, ako ih roditelji i druge osobe koje su im važne omalo-važavaju, vrijeđaju, okrivljuju i odbacuju, razviti negativne stavove prema sebi i nisko samopoštovanje. Uporaba prisile dovest će i do toga da će djeca postati nesposobna, nepovjerljiva i slabo motivirana, zbog čega se kao adolescenti ne će moći nositi sa životnim problemima bez svojih ro-ditelja koji su vršili prisilu.13

No, nažalost, sva djeca nemaju sreću odrastati uz svoje roditelje. Nai-me iako se djetinjstvo najčešće predočuje kao doba bezbrižnosti, zaštiće-nosti i brižljivoga odnosa starijih prema najmlađima, postoje djeca kojoj se već u tome razdoblju života dogode razne nepogode i nesreće, zbog čega ih treba izdvojiti iz prirodnoga roditeljskog okružja i omogućiti im uvjete za normalan život. Ta se djeca prema zakonskoj terminologiji svr-stavaju u kategoriju djece bez roditeljske skrbi.14

Uzroci zbog kojih djeca i mladi ostaju bez roditeljske skrbi brojni su te ih je moguće podijeliti u nekoliko grupa:- uzroci nastali prirodnim putem – dijete nema roditelje zbog njihove

smrti ili su njegovi roditelji nepoznati činjenični uzroci – roditelji su dugo odsutni jer se nalaze izvan zemlje ili su na izdržavanju zatvorske kazne

- uzroci pravne prirode – roditeljima je odlukom državnoga organa oduzeta skrb o djetetu ili im je oduzeto dijete

- uzroci zdravstvene prirode – roditelj koji je skrbio o djetetu više nije sposoban to činiti zbog težih oblika invalidnosti, težih tjelesnih ili duševnih bolesti

- uzroci društvene prirode – odnosi u obitelji potpuno su poremećeni ili je djetetov život u obitelji ugrožen zbog gospodarskih, stambenih, higijenskih i inih uvjeta

13 Usp. Buljubašić, S.: Socijalna integracija djece bez roditeljske skrbi, DES, Sarajevo, 2004., str. 46.

14 Usp. Kuzmanović, B.: Djeca bez roditeljske skrbi, Institut za psihologiju, Beograd, 2002., str. 7.

SUVREMENA PITANJA

48

48

- uzroci nastali zbog teže obiteljske patologije – roditelji su potpuno zapostavili dijete ili su brigu o njemu prepustili srodnicima

- uzroci povezani s djetetovom osobnosti – razlozi psihičke ili zdravstvene prirode zbog kojih se odlukom mjerodavnoga organa, bez krivice roditelja, dijete izdvaja iz obitelji radi upućivanja u mjerodavnu zdravstvenu ili socijalnu ustanovu poradi liječenja i stručnoga tretmana15

Međutim izdvajanje djece iz obitelji zbog bilo kojega razloga ili gubi-tak roditelja u trenutku kada im je roditeljska briga nužna, imat će izni-mno negativan utjecaj na razvoj i osobnost djece. Razvojna i emotivna podrška obiteljskoga okružja, koja je nužna za socijalizaciju i integraciju, uskraćena im je pa kao mladi ljudi kudikamo teže izlaze na kraj s iza-zovima samostalnoga opstanka. Često iskazuju agresivno i antisocijalno ponašanje kao i različite razvojne probleme nastavljajući život na margi-nama društva.16

Osim toga izdvajanje djece iz njihove prirodne obitelji negativno se odražava i na razvoj samopoštovanja. Naime takva se djeca najčešće smje-štaju u dom, što u njima stvara osjećaj obilježenosti. Odsutnost roditelja i nemogućnost zajedničkih aktivnosti u njima stvara i osjećaj nezadovolj-stva i nesigurnosti, a odsutnost uzora za identifikaciju usporava traženje, formiranje i učvršćivanje njihova identiteta, a sve to utječe na nisko sa-mopoštovanje takve djece.17

I brojna istraživanja potvrđuju da djeca i mladi bez roditeljske skrbi pokazuju probleme u ponašanju i poteškoće u razvoju u većoj mjeri nego djeca koja su odrastala u prirodnoj obitelji. Naime praćenjem razvoja djece koja nisu osjetila ljubav, podršku, povjerenje i sigurnost u svojoj obitelji, djece čiji roditelji nisu mogli, htjeli ili znali ispunjavati svoju ro-diteljsku dužnost i ulogu prvoga posrednika između djeteta i sredine koja ga okružuje, uočeno je da često pokazuju nesigurnost, strah, nemir, ne-povjerenje, pa čak i agresivnost prema najbližemu društvenom okružju. Takva se djeca često povlače u sebe, imaju nisko samopoštovanje, teško rješavaju konflikte na koje nailaze u interakciji s vršnjacima i odraslim osobama u svojoj neposrednoj okolini i slabo se koncentriraju pri učenju.

Djeca s teškim obiteljskim problemima i traumama sklona su i autoa-gresivnu ponašanju.18 Osim toga djeca lišena roditeljske skrbi pokazuju i

15 Usp. isto, str. 17.16 Usp. Plut, D. – Popadić, D.: U lavirintu nasilja, Institut za psihologiju Filozofskog

fakulteta, Beograd, 2007., str. 14.17 Usp. Buljubašić, S.: n. dj., str. 45.18 Usp. Kuzmanović, B.: n. dj., str. 38.

49

49



smanjenu sposobnost vezivanja i ispunjavanja istinskih, dubljih i trajnijih odnosa s drugim osobama, što može rezultirati smetnjama ili poremeća-jima u društvenome ponašanju i u preuzimanju društvenih uloga. Razlog je to što dijete nema u iskustvu postojanje stalnoga i pouzdanoga drugog objekta. Neka od njih trajno se udaljavaju od drugih, kako odraslih, tako i vršnjaka, dok druga pokazuju pretjeranu težnju za drugima i neprekidno tragaju za objektima, bez stvarne mogućnosti prihvaćanja i razmjenjiva-nja osjećanja, misli i predmeta.19

Međutim problemi koji nastaju kao posljedica uskraćivanja roditelj-ske brige ne moraju se nužno javiti u svakoga djeteta. Ovisno o samoj osobi, njezinoj strukturi i naslijeđenim dispozicijama, dijete lakše ili teže podnosi uskraćivanje roditeljske ljubavi i brige. Koliko će posljedice biti ozbiljne, ovisi i o stupnju gubitka, tj. o tome je li gubitak trajan ili djelo-mičan, kao i o uzrastu u kojem se gubitak dogodio.

Ako je okružje manje strano, ako o djetetu brine uglavnom jedna za-mjena majčine figure i ako su prisutni sestra ili brat, čak i ako su vrlo mali, djetetov prosvjed i patnja bit će manjega intenziteta.20 No, nažalost, ni život u prirodnoj obitelji ne može biti jamstvo za razvoj zdrave, emo-cionalno stabilne i karakterne osobe, bez problema u ponašanju jer je u mnogim obiteljima prisutan grub odnos roditelja prema djeci i odgojno zanemarivanje. Naime takve obitelji, u kojima do izražaja dolaze različi-ti oblici strukturalne razorenosti i funkcionalne dezorganizacije, postaju središte devijantnoga pritisaka koji se kasnije očituje preko agresivnosti i antisocijalnoga ponašanja njezinih mladih članova.

Zbog toga je lako doći do zaključka da su u ovome vremenu i mladi s roditeljskom skrbi i mladi lišeni roditeljske skrbi poprilično dezorijen-tirani te da je njihovo samopoštovanje poljuljano. Opća društvena klima nosi obilježje erozije tradicionalnih vrijednosti i sliči na kaos u kojemu ponekad dominiraju antikultura i antivrijednosti. Osim toga dolazi i do pomicanja granica toleriranja agresivnosti te se iz dana u dan povećava broj djece i mladih koji uživaju u nanošenju boli drugomu.21

Prema tomu u kontekstu navedenoga čini se važnim ispitati razinu agresivnosti i samopoštovanja u adolescenata s roditeljskom skrbi i ado-lescenata bez roditeljske skrbi. Stoga je cilj ovoga istraživanja utvrditi postoji li znatna razlika u razini agresivnosti i samopoštovanja između adolescenata s roditeljskom skrbi i adolescenata bez roditeljske skrbi.

19 Usp. Tadić, N.: Psihijatrija djetinjstva i mladosti, Naučna KMD, Beograd, 2006., str. 175.

20 Usp. Mirić, J. – Dimitrijević, A.: Afektivno vezivanje, zbornik radova, Centar za primijenjenu psihologiju, Beograd, 2006., str. 116.

21 Usp. Plut, D. – Popadić, D.: n. dj., str. 13.

SUVREMENA PITANJA

50

50

3. Metoda

3.1. IspitaniciIstraživanje je provedeno na uzorku od ukupno 120 ispitanika, 60 is-

pitanika s roditeljskom skrbi i 60 ispitanika bez roditeljske skrbi. U ispi-tivanju je sudjelovalo 59 mladića i 61 djevojka u dobi od 11 do 16 godina. Ispitanici s roditeljskom skrbi učenici su Osnovne škole Petra Bakule i Srednje medicinske škole Sestara milosrdnica, a ispitanici bez roditeljske skrbi iz domova su Majčino selo u Međugorju i Egipatsko selo u Mosta-ru. Ispitivanje je provedeno anonimno i grupno nakon što su ravnatelji domova, ravnatelji škola i roditelji dali suglasnost za sudjelovanje mladih u ispitivanju.

3.2. Mjerni instrumentiUpitnik SIGMA 4/D (Bosnar, Horga, Prot i Momirović, 1991.)

izveden je iz upitnika SIGMA i namijenjen procjeni agresivnosti djece uzrasta od 11 do 16 godina. Upitnik sadrži 20 tvrdnjā s ponuđenim od-govorima točno – netočno, a zadatak ispitanika je procijeniti odnosi li se pojedina tvrdnja njih. Mjerenje razine agresivnosti navedenim upitnikom podrazumijeva svrstavanje ispitanika u jednu od sljedećih kategorija: „ni-ska agresivnost“, „umjerena agresivnost“ i „visoka agresivnost“.

Coopersmithov upitnik samopoštovanja zapravo je skraćena inačica upitnika SEI (1991.) i namijenjen je procjeni samopoštovanja. Upitnik sadrži 25 tvrdnjā s ponuđenim odgovorima točno – netočno, a zadatak je ispitanika da za svaku česticu označe odgovor koji se odnosi na njih. Mjerenje razine samopoštovanja ovim upitnikom također podrazumijeva svrstavanje ispitanika u jednu od sljedećih kategorija: „nisko samopošto-vanje“, „umjereno samopoštovanje“ i „visoko samopoštovanje“.

Upitnik je posebno načinjen za potrebe ovoga istraživanja, kojim se mjere različite sociodemografske varijable.

4. Rezultati

U ovome odjeljku prikazani su i interpretirani rezultati testiranja statističke značajnosti razlika u razini agresivnosti, kao i razini samo-poštovanja između adolescenata s roditeljskom skrbi i adolescenata bez roditeljske skrbi. Usto su prikazane i interpretirane dobivene povezanosti agresivnosti i samopoštovanja u adolescenata s roditeljskom skrbi i ado-lescenata bez roditeljske skrbi.

51

51



Zbog prirode dobivenih podataka rabljene su mjere statističke zna-čajnosti razlika između varijabla – Hi-kvadrat test te mjere koje ukazuju na stupanj povezanosti između varijabli – Fi koeficijent i C-koeficijent kontingencije.

Hipoteza od koje se pošlo u ovome istraživanju glasi: „Postoji sta-tistički znatna razlika u razini agresivnosti između adolescenata s rodi-teljskom skrbi i adolescenata bez roditeljske skrbi.“ Navedena je hipoteza provjerena pomoću hi-kvadrat testa te se na osnovi dobivenih statističkih parametara ( χ 2 = 1,803; p= 0,406) dolazi do zaključka da razlika u razini agresivnosti između adolescenata s roditeljskom skrbi i adolescenata bez roditeljske skrbi nije statistički izražena. Dakle prva se hipoteza odbacuje.

Druga hipoteza ovoga istraživanja glasi: „Postoji statistički znatna razlika u razini samopoštovanja između adolescenata s roditeljskom skr-bi i adolescenata bez roditeljske skrbi“, i također je provjerena provo-đenjem hi-kvadrat testa. Na osnovi dobivenih statističkih pokazatelja (χ 2 = 7,460; p= 0,024) zaključuje se da postoji znatna razlika u razini samopoštovanja između adolescenata s roditeljskom skrbi i adolescenata bez roditeljske skrbi, uz razinu značajnosti p< 0,05. Shodno tomu može se vidjeti da između uvjeta odrastanja adolescenata i njihova samopošto-vanja postoji niska pozitivna povezanost (C coeff. = 0, 242), i to tako što bolji životni uvjeti dovode do razvoja višega samopoštovanja. Stoga se druga hipoteza prihvaća.

Također se pokazalo da je u navedenome uzorku u adolescenata bez roditeljske skrbi zastupljenije nisko samopoštovanje (50,0%) u usporedbi s adolescentima s roditeljskom skrbi (26,7%).

Treća hipoteza postavljena u ovome istraživanju odnosi se na odnos između samopoštovanja i agresivnosti u adolescenata bez roditeljske skr-bi i glasi: „Postoji statistički znatna povezanost između samopoštova-nja i agresivnosti u adolescenata bez roditeljske skrbi.“ Nakon provođe-nja hi-kvadrat testa, na osnovi dobivenih statističkih parametara ( χ 2 = 9,785; p= 0,044) dade se zaključiti da u adolescenata bez roditeljske skrbi postoji izražena povezanost između samopoštovanja i agresivnosti, uz ra-zinu značajnosti p< 0,05. Naime između samopoštovanja i agresivnosti u navedenih adolescenata postoji niska pozitivna povezanost (C coeff. = 0,374). Zbog toga se prihvaća i treća hipoteza.

Također se pokazalo da u navedenome uzorku adolescenata bez ro-diteljske skrbi oni koji imaju nisko samopoštovanje najčešće izražavaju visok stupanj agresivnosti (53,3%), njih 30% pokazuje umjerenu agresiv-nost, dok 16,7% adolescenata s niskim samopoštovanjem izražava nisku

SUVREMENA PITANJA

52

52

agresivnost. Adolescenti koji imaju umjereno samopoštovanje najviše izražavaju nisku agresivnost (47,1%), a zatim slijede umjerena agresiv-nost (29,4%) te visoka agresivnost (23,5%).

Posljednja hipoteza ovoga istraživanja odnosi se na odnos između sa-mopoštovanja i agresivnosti u adolescenata s roditeljskom skrbi i glasi: „Postoji statistički izražena povezanost između samopoštovanja i agre-sivnosti u adolescenata s roditeljskom skrbi.“ I navedena je pretpostavka provjerena s pomoću hi-kvadrat testa te se na osnovi dobivenih vrijed-nosti ( χ 2 = 12,946; p= 0, 012) dolazi do zaključka da u adolescenata s roditeljskom skrbi između samopoštovanja i agresivnosti postoji statistič-ki izražena povezanost, uz razinu značajnosti p< 0,05. Pritome između samopoštovanja i agresivnosti adolescenata postoji umjerena pozitivna povezanost (C coeff. = 0,4210) zbog čega se prihvaća i četvrta hipoteza.

Dobiveni rezultati pokazuju da u uzorku adolescenata s roditeljskom skrbi oni adolescenti koji imaju nisko samopoštovanje u najvećoj mjeri izražavaju visoku agresivnost, njih 62,5%, slijede potom umjerena agre-sivnost (25,0%) i niska agresivnost (12,5%). Adolescenti s umjerenim sa-mopoštovanjem u najvećoj mjeri pokazuju umjerenu agresivnost (42,9%) dok je u adolescenata s visokim samopoštovanjem najprisutnija umjerena agresivnost (52,2%), a najmanje je prisutna visoka agresivnost (8,7%).

5. Diskusija

Radi promatranja određenih svojstava adolescenata s roditeljskom skrbi i adolescenata bez roditeljske skrbi u ovome istraživanju postavlje-ne su četiri hipoteze. Naime očekivalo se postojanje statistički izražene razlike u razini agresivnosti između adolescenata s roditeljskom skrbi i adolescenata bez roditeljske skrbi. No ova je hipoteza odbačena, a dobi-veni su rezultate iznenađujući, ali ipak objašnjivi činjenicom da prisut-nost, odnosno odsutnost roditelja, njihove ljubavi i brige, usmjeravanja i nadziranja čine samo jedan od uvjeta koji mogu predisponirati djecu i mlade na agresivno ponašanje. Jer i čimbenici kao što su temperament, socijalna kognicija, škola, vršnjaci i sredstva javnoga priopćivanja imaju velik utjecaj na razvoj i iskazivanje agresivnosti i jednaku mogućnost dje-lovanja kako na adolescente s roditeljskom skrbi, tako i na adolescente bez roditeljske skrbi.

K tomu jedino obitelji u kojima vladaju ljubav, poštovanje i povje-renje mogu osigurati sve potrebne uvjete za pozitivan razvoj i uspješnu socijalizaciju djece i mladih čineći tako snažnu preprjeku devijacijama u njihovu kasnijem životu i ponašanju. Nasuprot tomu, ako dijete odrasta

53

53



u disfunkcionalnoj obitelji koja mu ne pruža potrebnu ljubav, stabilnost i sigurnost, razvit će nepovjerenje prema svijetu i pokazivati teškoće prili-kom izgradnje identiteta u adolescenciji. Također ako su njegovi roditelji u lošim međusobnim odnosima i ako djetetovu neposlušnost češće rje-šavaju tjelesnim kažnjavanjem nego objašnjavanjem, poslužit će mu kao model i ono će početi oponašati i njihovo agresivno ponašanje. 22

Nadalje očekivalo se postojanje statistički izražene razlike u razini sa-mopoštovanja između adolescenata s roditeljskom skrbi i adolescenata bez roditeljske skrbi, što je i potvrđeno. Naime rezultati pokazuju da u navedenome uzorku adolescenti bez roditeljske skrbi izražavaju niže sa-mopoštovanje u odnosu na adolescente s roditeljskom skrbi, što je u skla-du s dosadašnjim spoznajama po kojima se u djece bez roditeljske skrbi češće razvija nisko samopoštovanje jer u svome životu iskuse velik nedo-statak ljubavi i poticaja, konstantno prekoravanje i ismijavanje ili su pak izloženi iscrpljujućoj šutnji i nerealnim očekivanjima. Također samopo-štovanje nije odraz samo vlastitih procjena već proizlazi i iz reakcija osoba koje dijete voli i koje su mu važne, a takvih je osoba više uz djecu koja žive sa svojom obitelji pa im je samim tim i lakše razviti visoko samopošto-vanje nego djeci koja žive u dječjem domu, uz mnogo druge djece željne brige, ljubavi i pažnje, a s malo njegovateljica koje se smjenjuju.23

Osim toga očekivalo se i postojanje statistički izražene povezanosti iz-među samopoštovanja i agresivnosti, kako u adolescenata bez roditeljske skrbi, tako i u adolescenata s roditeljskom skrbi. Iz dobivenih rezultata može se vidjeti da je i u adolescenata bez roditeljske skrbi i u adolescenata s roditeljskom skrbi najveći broj ispitanika niskoga samopoštovanja po-kazao visoku agresivnost, što je i očekivano jer je poznato da samopošto-vanje može biti vrlo dobar prediktor agresivnoga ponašanja. Naime dijete koje ima visoko samopoštovanje nema potrebu za iskazivanjem neprila-gođenih oblika ponašanja, za nastupima gnjeva i agresivnosti ni za ma-nipulacijom drugima. Međutim djeca i mladi s niskim samopoštovanjem često tumače znakove i poruke iz okoline kao neprijateljske, što ih navodi na agresivno ponašanje. Takva se djeca teško pridržavaju vlastitih načela i lako podliježu svim negativnim utjecajima te imaju i velike šanse da se uključe u loše društvo i izražavaju agresivno ponašanje.24

22 Usp. Buljubašić, S.: n. dj., str. 59. 23 Usp. Kuzmanović, B.: n. dj., str. 3824 Baumeister, R. F. – Bushman, B. J. – Campbell, W. K.: „Self-esteem,

narcissism, and aggression: Does violence result from low self-esteem or from threatened egotism?“, Current Directions in Psychological Science, 9 (2000.), br. 1, str. 26. – 29.

SUVREMENA PITANJA

54

54

Na kraju je potrebno naglasiti da ovo istraživanje nije provedeno na velikome uzorku, ali uzevši u obzir veliku učestalost agresivnoga ponaša-nja, kao i mali broj radova, posebno na našim područjima, o samopošto-vanju, agresivnosti i njihovu odnosu u adolescenata s roditeljskom skrbi i adolescenata bez roditeljske skrbi, dobiveni rezultati ovoga istraživanja mogu poslužiti kao korisne smjernice za buduća istraživanja navedenoga problema.

6. Zaključak

Rezultati istraživanja pokazuju da ne postoji statistički izražena razli-ka u razini agresivnosti između adolescenata s roditeljskom skrbi i ado-lescenata bez roditeljske skrbi te da postoji znatna razlika u razini samo-poštovanja između adolescenata. Rezultati istraživanja također ukazuju na postojanje statistički izražene povezanosti između samopoštovanja i agresivnosti, kako u adolescenata s roditeljskom skrbi, tako i u adolesce-nata bez roditeljske skrbi.

Prema tome nalazi ovoga istraživanja mogu se shvatiti kao empirijski prinos razumijevanju agresivnosti i samopoštovanja u adolescenata koji imaju potpuno različite uvjete odrastanja. Ovi se nalazi također mogu interpretirati kao praktične implikacije koje mogu biti od koristi tijekom procesa odgoja i obrazovanja djece i mladih. Naime i djecu s roditeljskom skrbi i djecu bez roditeljske skrbi potrebno je uključiti u raznovrsne tre-ninge samopoštovanja koje je poželjno organizirati u okviru redovnoga nastavnog plana i programa. Kako je agresivno ponašanje djece i mladih u stalnome porastu, također je nužno provođenje što većega broja pro-grama prevencije koji se mogu odvijati unutar djetetova užega i širega okružja. Najveći uspjeh do sada postigli su programi usmjereni na razvoj i poticanje sposobnosti za empatiju, kontrolu impulsa i svladavanje i kon-troliranje ljutnje i bijesa.

No da bi se mogla izvršiti kvalitetna prevencija agresivnosti u djece i mladih, nužno je provoditi i programe za poučavanje roditelja učin-kovitijim načinima postupanja s djecom. Zahvaljujući tim programima, roditelji bi mogli naučiti zamjenjivati negativne izjave, poput prijetnjā i naredaba pozitivnima, naučiti verbalno poticati dječje prosocijalno pona-šanja te dosljedno primjenjivati kazne koje ne uključuju tjelesno nasilje, onda kada je potrebno održati disciplinu.

Primjenom ovakvih programa u odgojno-obrazovnim ustanovama u našoj sredini rezultati zasigurno ne bi izostali.

55

55



Literatura- Anderson, C. A. – Bushman, B. J.: „Human aggression“, Annual

Review of Psychology, 53 (2002.), str. 27. – 51. - Aronson, E. – Wilson, T. D. – Akert, R. M.: Socail psychology,

Prentice Hall, Upper Saddle River, New Jersey, 2002.- Baron, R. A. – Richardson, D.: Human aggression, Plenum Press,

New York, 1994.- Baumeister, R. F. – Bushman, B. J. – Campbell, W. K.: „Self-esteem,

narcissism, and aggression: Does violence result from low self-esteem or from threatened egotism?“, Current Directions in Psychological Science, 9 (1), str. 26. – 29.

- Buljubašić, S.: Socijalna integracija djece bez roditeljske skrbi, DES, Sarajevo, 2004.

- Essu, C. A. – Conradt, J.: Agresivnost u djece i mladeži, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2006.

- Kuzmanović, B.: Djeca bez roditeljske skrbi, Institut za psihologiju, Beograd, 2002.

- Mirić, J. – Dimitrijević, A.: Afektivno vezivanje, zbornik radova, Centar za primijenjenu psihologiju, Beograd, 2006.

- Miljković, D. – Rijavec, M.: Psihologija samopouzdanja, Iep-Vern, Zagreb, 2010.

- Nešković, S.: Kvaliteti samopoimanja i komunikacije kao mogućnosti prevencije poremećaja ponašanja u školskoj sredini, Filozofski fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu, Istočno Sarajevo, 2009.

- Ostrowsky, M. K.: „Are violent people more likely to have low self-esteem or high self-esteem?“, Aggression and Violent Behavior, 15 (2010.), br. 1, str. 69. – 75.

- Plut, D. – Popadić, D.: U lavirintu nasilja, Institut za psihologiju Filozofskog fakulteta, Beograd, 2007.

- Tadić, N.: Psihijatrija djetinjstva i mladosti, Naučna KMD, Beograd, 2006.

- Vasta, R.: Dječja psihologija, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2005.

SUVREMENA PITANJA

56

56

AGGRESSIVENESS AND SELF-ESTEEM IN ADOLESCENTS WITH PARENTAL CARE AND ADOLESCENTS WITHOUT PARENTAL CARE

Summary

The purpose of this research was to determine possible differences in the aggre-ssiveness and self-esteem between adolescents with parental care and adoles-cents without parental care. A total of 120 respondents from 11 to 16 years of age participated in the research. The aggressiveness of the respondents was examined by using the SIGMA 4/D questionnaire, while their self-respect was measured by Coopersmith Self-Esteem Inventory Test. Furthermore, a questionnaire was designed encompassing socio-demographic characteristics of the respondents. The research results show that adolescents with parental care and adolescents without parental care do not differ in the level of aggressive-ness, but that they considerably differ in the level of self-esteem. Moreover, the results show that there is a considerable correlation between self-esteem and aggressiveness both in adolescents with parental care and adolescents without parental care.

Key words: aggressiveness, self-esteem, adolescents, parental care

57

Svjetlana Slišković, magistra pedagogije Žepče

ODGOJ I OBRAZOVANJE NA PODRUČJU ŽEPČA IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA

Sažetak

Kažu kako čovjek treba dobro poznavati zbivanja i značajke iz prošlosti kako bi bolje razumio sadašnjost. Time vođeno, ovo istraživanje, s pomoću antro-pologije i etnografije, ukazuje na bit odgoja i obrazovanja, procesa odrastanja, životnih uvjeta, društva, kulture, vrijednosnoga sustava, odgojitelja i ostalih čimbenika tijekom rasta i razvoja te njihovih osobina između dvaju svjetskih ratova u ruralnome području. Zanimljivo je dobivene rezultate usporediti s obilježjima današnjega društva: razlike i sličnosti koje se ponajviše očituju u životnim uvjetima, načinu/vrsti odgoja i obrazovanja, inverziji vrijedno-snoga sustava te društvenom uređenju. Zbog uvjetovanosti prostorom, ovdje je predočen samo dio istraživanja koji se odnosi na posebnosti školovanja u žepačkom kraju u navedenome razdoblju.

Ključne riječi: odgoj, obrazovanje, odrastanje, tradicija, kultura

UDK 37(497.6 Žepče)˝191/194˝ 37.015.2(497.6 Žepče)˝191/194 Izvorni članak Primljeno: 14. 07. 2012.

SUVREMENA PITANJA

58

58

1. Uvod

Ovaj je prilog svojevrstan pogled na dio prošlosti Hrvata u Žepču, toč-nije u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Posebna pozornost

pridaje se odgojnim posebnostima toga doba, zatim osobinama odgo-jitelja, načinima obrazovanja i društvenomu statusu, strukturi i funkci-oniranju obitelji kao temeljnoj jezgri društva, tadanjoj kulturi, etnološ-kim obilježjima i svojstvenim im ritualima, ali i vrijednostima do kojih se držalo i iz kojih je proizlazio čitav proces ljudskoga razvoja, izgradnje i rasta. Stoga se u ovdje prikazanome istraživanju polazi od antropolo-gije s posebnim osvrtom na antropologiju odgoja i obrazovanja, čiji su rezultati „odlučujući za pridavanje značenja raznim kulturnim podacima, tj. njihova svrstavanja u određeni smisleni kontekst“1, a cilj je i „prouča-vanje obrazovanja u društvenom kontekstu i uključivanje ispitanikovih stavova u interpretaciju podataka“2. Da bi se postavljeni zadatci mogli izvršiti kako treba, valjalo se uteći i etnografiji koja se bavi „opisivanjima i proučavanjima materijalnih, društvenih i duhovnih kultura pojedinih svjetskih naroda“3 te je kao „temeljna istraživačka metoda kulturne an-tropologije“4 zaokupljena „analitičkom deskripcijom ili rekonstrukcijom shvaćanja, stavova, vrijednosti, vjerovanja i ponašanja neke ljudske grupe/kulture“5. Sve je to pak ucijepljeno u kazivanje ispitanika/ca (kazivača/ca) koji/e su birani/e po godištu, bogatu životnome iskustvu i doživljajima te osobnoj raspoloživosti za detaljne opise.

2. Društveno-gospodarske prilike Žepča između dvaju svjetskih ratova

Ime grada i općine Žepče, koje je izvedenica iz latinskoga Emtio (ku-povanje, kupnja),6 označuje trgovište. Stanovništvo (seljaci – težaci) pre-

1 Skledar, N.: Čovjek i kultura: Uvod u socio-kulturnu antropologiju, SOCIETAS, Za-vod za sociologiju, Matica hrvatska Zaprešić, Zagreb, 2001., str. 166.

2 Ogbu, J. U.: „Ispitivanje ljudske inteligencije: kulturno-ekološki pristup“, Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 135 (2), 1994., str. 141. – 153.

3 Klaić, B.: „Etnografija“, Rječnik stranih riječi: Tuđice i posuđenice, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2004., str. 397.

4 Vrcelj, S.: U potrazi za identitetom – iz perspektive komparativne pedagogije, Hrvat-sko futurološko društvo: Graftrade, Rijeka, 2005., str. 90.

5 Spajić-Vrkaš, V.: „Kulturna antropologija, antropologija obrazovanja i dileme et-nografske metode“, Istraživanja odgoja i obrazovanja, vol. 9, 1992., str. 5. – 18.

6 Vidi: Službene stranice Općine Žepče: <http://www.opcina-zepce.com/index.php/povijesne-odrednice> (13. 1. 2012.)

59

59

Svjetlana Slišković ODGOJ I OBRAZOVANJE NA PODRUČJU ŽEPČA IZMEĐU DVAJU

SVJETSKIH RATOVA

težno se bavilo poljoprivredom, zemljoradništvom, uzgojem stoke i bilja za preživljavanje. Zanati su bili zastupljeni u „čaršijama“ – većim mjestima gdje se kupovalo, obrtalo. U malo bolje stojećim gradićima bile su tržnice (pijace – vašari) i oni su se nazivali šeherima (odatle naziv mjesta/župe Novi Šeher). Zbog bliskosti s pukom, franjevce koji su opsluživali župu nazivali su i ujacima. Puk je bio pobožan i blagdane je svečano svetkovao. Posebno se to odnosilo na Uskrs, blagoslove polja (mise na grobljima), patrone župa, Veliku Gospu (Gospojinu), Sve svete, Božić i Novu godinu.

Kuće su bile građene od zemlje (gline i crvenice, ilovače) s ubače-nim drvenim gredama. Pod je rijetko bio drven, uglavnom je bio zemljan. Uglavnom je bilo riječ o malim dimenzijama – jedna veća prostorija (ku-hinja, dnevni boravak) i jedna/dvije manje (sobe) te tavan s čardacima (potkrovlje) koji je služio kao ostava ili soba. Kuće koje su imale magazu, tj. podrum, smatrane su boljima. Sve se gradilo ručno, dovozilo uz pomoć volova ili konja, ili „na sebi“, cigla se stvarala ručno, pekla se u kalupima.

Karakteristično je i to da svako selo u župi ima svoj nadimak i svoj-stva po kojima se razlikuje od drugih. Tako je nastalo i mnogo šala, ali i podjela na jedne i druge župljane (npr. mještane iz sela Ponijeva nazivaju Bralcima, zbog uzrečice „brale“ i branja puževa). Druženja, prela, slavlja, igranje prstena, pjevanje izvornih pjesama, i muških i ženskih – uz zvuke šargije i violine, dvojnica, okretanje tevsije, kolo (ples u krug, uhvaćeni za ruke jedni do drugih), ovdje tzv. maglajka – bila su česta zbivanja koja su stvarala poseban ugođaj i donekle olakšavala tegoban život.

Treba napomenuti kako je ovaj kraj dugo stagnirao, za što vjerojatno postoji više razloga. Tako su i mlađi naraštaji (djeca, pa i unuci kazivača)7 proživljavali gotovo isto što i njihovi prethodnici; istom se šezdesetih i početkom sedamdesetih godina dvadesetoga stoljeća počeo zamjećivati lagani napredak (električna energija, telefon).

U crkvenome uredu župe sv. Ilije Proroka u Novome Šeheru (ili, kako se lokalno naziva, u kućaru) dokumentacija je oskudna. Postoje stare ma-tične knjige krštenih i umrlih i nekoliko fotografija s mještanima te stare crkve, ali je dio toga uništen ili premješten u ratnim razdobljima.

Na stranicama koje slijede prikazani su isječci iz života naših najstari-jih. Ono što je svima zajedničko jesu višečlane obitelji, siromašan i muko-trpan život, težak rad od djetinjstva, nepotpuno osnovno obrazovanje ili tečajevi i samoukost, urezana sjećanja i traume iz rata, odgoj djece („po-dizanje“) i samohrano roditeljstvo te borba za preživljavanje u oskudici i nezadovoljavajućim uvjetima.8

7 Zbog ovoga u istraživanje su uvršteni i neki podatci iz kazivanja mlađih osoba (1957. godište).

8 O ovoj tematici detaljnije vidjeti: Andrić, J. – Balvanović, M. – Palošija, Đ.: Etnografska građa iz okolice Žepča iz 1952. (materijal dobiven na uvid ljubaznom

SUVREMENA PITANJA

60

60

3. Metodologija istraživanja

Ovo je istraživanje donekle holistički prikaz odgoja i odrastanja, sa svim njihovim sastavnicama, kulture žepačkoga kraja između dvaju svjet-skih ratova. Time se htjelo pridonijeti očuvanju tradicije, običaja i kulture od zaborava. Istraživanje je provedeno tijekom ljeta 2011. godine s po-moću studije slučaja, intervjua9 i prikupljanjem dokumentacijske građe (stare fotografije, tekstovi/djela iz arhiva i sl.) na stratificiranome uzroku od jedanaestoro ispitanika (kazivača)10 iz različitih sela žepačkoga kraja, nakon čega je slijedio rad na transkripciji snimaka te redukciji podataka, prikupljanju ostale potrebne literature i dokumentacije (stare fotografije, pjesme, priče i sl.).

4. Rezultati istraživanja: kazivanja11

4.1. Podrijetlo, životne prilike i kućanstvo Mnogo stanovnika žepačloga kraja ističe hercegovačko podrijetlo

(iseljavali zbog Turaka, gladi, neimaštine i naseljavali ova područja zbog boljih životnih uvjeta i opstanka).

Kazivačica A: „Po njevome tom porjeklu, od mog ćaće Ravnjaka, nje-gov je pradid došo ozgor iz Ercegovne, iz Rame il Mostara odnjekle, svi smo mi mal te ne ova naša prezimena vode, odande priselili. Pa et, baba se preziva Mostarac! To mi je did pričo, ko što je naš svjet odavle išo u Slavoniju, doseli obitelj jedna i sebi iskrči krčavnu, neke kućice napravi i

suradnjom s djelatnim osobljem arhiva HAZU-a u Zagrebu, odsjek za etnologiju). te Džambo, J.: Pogledi u prošlost i kulturu Žepča, Zavidovića, Maglaja, Novog Šehera i Komušine, knjiga prva, Šeherski glasnik, Novi Šeher, 1995.

9 U istraživanju je rabljen modificirani upitnik kojim se prikupljaju podatci za znan-stveni projekt Život i odgoj mladih u tradicijskoj kulturi Hrvata, uz suglasnost prof. dr. sc. Vedrane Spajić-Vrkaš, autorice izvornoga instrumenta i voditeljice navedenoga projekta. Oni koje više zanima ovaj projekt detalje mogu vidjeti u knjizi Spajić-Vr-kaš, V., Odrastanje u tradicijskoj kulturi Hrvata: Tučepi, Naklada MD, Zagreb, 1996.

10 …godišta od 1914. do 1957. Sa svakim ispitanikom, koji su birani po pribranosti, raspoloživosti za odgovarajuće pripovijedanje, dobro sjećanje i iskustva, vodili su se intervjui u njihovim kućama (gdje se najbolje osjećaju), po nekoliko dana u trajanju po 3-4 sata sa stankama, zbog opsega samoga upitnika. Iz raznovrsnih priča kaziva-ča/ica i njihovih iskustava iz minulih vremena može se mnogo doznati. Te su priče kao scenariji, u koje slušajući polako ulaziš i prilagođuješ se onomu što čuješ, stvaraš si slike, sve više se diveći postignućima tih ljudi u onodobnim iskušenjima...

11 Zbog prostornoga ograničenja kazivanja ispitanikā nisu donesena u cijelosti, nego su odabrani oni dijelovi koji ponajbolje prikazuju temu o kojoj se govori (u ovome slučaju dio o razdoblju školovanja).

61

61


SVJETSKIH RATOVA

pomalo se proširuj. A oni su opet ozgor doselili zbog Turaka, i nije bilo zemlje, a vode kad su došli, lijepa zemlja za orat, kopat, kosit, sijat, mili-na!“

Životni uvjeti očigledno nisu bili ni približni današnjima, a tako je bilo i što se tiče pismenosti. Kuće su bile trošne, nerijetko i bez osnovnih potrepština. Bilo je to međuratno razdoblje: mnogi su izginuli, mnoge su žene ostale udovice, samohrane majke koje su se često preudavale, davale djecu u najam i same išle na nadnice. Također je bio velik broj smrtnosti žena pri porodu pa su i novorođena djeca nakon njih umirala, muževi su se ponovno ženili jer se trebao netko brinuti za djecu i kućanstvo...

Kazivačica A: „Mog ti reć, taj život nije bio pofaljen [izraz u smi-slu: nije bio čemu za pohvaliti, nezadovoljavajući, loš, nap. a.]. Uzeli se zbog miraza, sigurno, jer ljubavi nije bilo! Di ćeš u starog čoika i žene od tries – četeres godina, nema tu ljubavi. Kuća puna čeljadi, djeca sit-na, mater mu stara, ko im oprat, ko skuvat... A međutim, nije imo ništa, nije se bio snadbio [snašao, opskrbio] dobro za život, ni zemlje ni ništa. U nas vode bio zemlje pa prodavali da se uzdržaju... Na svoju ruku bio, malo tabijatli [zamjerljiv, uvredljiv] al nikad nije tijo dat do znanja, i uvik povlađivo [potvrdno kimati, slagati se] dok se ne napije! Kolko ta djeca ispaštaju. [...] Naistrag [naposljetku, na kraju, konačno] onda dido proda vodek [ovu ovdje] kuću tam P. L., Bože mili! A Mariju smo dali u najam [iznajmili dijete na rad u drugo selo kod ljudi, rodbine, kako bi nešto sebi zaradilo, ili obitelji privrijedilo, za odjeću, namjernice i sl.] moja ćeri! Kod volkoga našeg svega!“

4.2. Posebnosti vezane za školu, polazak, odnose i uvjete (namještaj, pribor, odjeća)Školovanju se nije posvećivala posebna pozornost; nije ga se smatralo

bitnim za život jer se nije vidjela osobita korist od njega za budućnost. Nije se toliko gledalo unaprijed, živjelo se u onome kako je sada, „iz dana u dan“, stoga i nije bilo potrebno neko više obrazovanje. A učitelje se po-štivalo, pa i darivalo. Učitelji su poglavito na djecu ostavljali dubok dojam. Obrazovanje je mnogima bilo upitno zato što su škole bile rijetke i uda-ljene od sela, a i vladala je nestašica svega: obuće, odjeće, pribora… Ipak, znanje se i u takvih okolnostima prenosilo, a primjetno je da se kazivači rado sjećaju učitelja, a posebice učiteljica, o kojima detaljno pričaju. Iz toga im se doba u pamćenje posebno urezalo ono što im je netko učinio dobro – nešto im darovao, pomogao im, izišao u susret… Možda zato što je to bila rijetkost!?

SUVREMENA PITANJA

62

62

Najčešće se išlo samo po dva ili četiri razreda osnovne škole (tzv. opi-smenjivanje), samo bi rijetko otišli na daljnju izobrazbu u veće gradove, i o tome se onda pripovijedalo naveliko, bilo je na glasu kao nešto važno. A i to su uglavnom bile vjerske škole, za fratre ili časne sestre. Školski pribor bio je oskudan, pločica s pisaljkom, bilježnica, u školi ploča i kreda, čitanka (stolovi, klupe i peć za zimu). Ali se učilo, disciplina je bila važna, kažnjavalo se za neposluh batinama i pritvorom. Primjetno je i to kako učitelji nisu bili iz ovoga kraja, što ukazuje na nedostatak toga zvanja i općenito obrazovanja. Djeca su voljela školu zbog mogućnosti druženja i zabave. Budući da je bila oskudica, jedni su drugima posuđivali nešto od donesene užine.

Djelovale su svjetovne, javne školske ustanove s mješovitim građan-stvom te vjerske škole koje su održane do danas.

Kazivač C: „Za moje vrijeme, bila je samo osnovna škola u Žepču. To su držale časne sestre milosrdnice, zvalo se klostar. A bilo je još jedna, mješana, u njoj su bili i Srbi i Muslimani i Hrvati, zvala se muška zato što su tam predavali učitelji, časne su držale samo za Rvate, nas katolike. Bile su odvojene. Polazilo se od sedam godina u školu, najčešće je trajalo najviše četri godne. Nije tu bilo nastave, bilo bitno da znaš četri osnovne računaljske radnje, čitat i pisat i to ti je to! Odmore smo imali, a župnik je dolazio i držao nam nauk, tako se zvalo učenje o vjeri. U razredu je bilo oko triest učenika, bili su miješani razredi. Od namještaja smo imali stoli-ce i sto, tintarnice, bila je i neka pećina, u zimi se ložilo malo da se ugrije, šiš [manja peć na drva] taj. Bila je i tabla. Prvi razred imali smo table i pisaljku, ko kredu. To napišeš i izbrišeš, samo smo to nosili, poslije smo imali sveske [bilježnice], a pišemo linije ravne i kose i sastavljamo slova. Nije tu bilo neki predmeta, samo pismeno i matematika, glavni predmeti, i čitanje. Neki su volili ić, jedni nisu. Al džaba sve, ak te roditelj šalje, mo-raš ić, to je pod mus [germ., moranje]. Ja sam recimo, kad me ćaća doveo dol među onu djecu prvi put, ja sam plako, ne znam, pripo sam se. Tolko djece, nisam ja to tako doživljavo, odjednom sam tude. I dan danas N. J., živa je i sad, ona je nas, a mi seljaci u onim košuljicama, ona iz grada, ja i I. M., J., svi se skupili, pokunjili, a ona nas zvala da se malo oslobodimo, igrali se s njom ringe raje pa poslije i mi odskočili za koji dan.

Časnim sestrama je bio cilj da naučimo, al je moralo bit i discipline, to nema šta. U slučaju da je neko pogriješio, dešavalo se da dobijaš batine: pruži ruku i dva, tri, pet, kolko već, onda zatvor il učenje kad svi odu ti ostaneš. Jednom smo ja i I. M., na misi u crkvi nismo pazili, zadirkivali se, pričali, ko djeca, župnik govori propovijed, a mi se šikamo, šta je mene tad zanimalo šta on priča, još i na latinskom, i ne kontam ga ništa, nije me interesovalo. A časne nas gledale ozgor s kora, i sad mi izlazimo, a one

63

63


SVJETSKIH RATOVA

su sve vidle prije i čekaju na vratima, i zovnu nas dvojicu, pa u školu nas dvojicu, dade nam moltvenik u učionici i veli nam: kad niste tamo slušali, sad čitajte. Iziđe i zaključa nas! Svi ovi otišli, mi ostali. Ona tek kasnije nas došla otključat, a niđe nikog vani. Došli kući pa ne smiš isporavit [ispripovijediti] kako i šta je bilo, ne će izać na dobro ništa, i opet galama i batine. Fasuješ i tam i vam, strado na obe strane, kud god kreneš. Al ne smiš se bunit, šuti i trpi.

Mala je razlika bila, jer malo je tu bilo bogati, stalež uglavnom jedan te isti, pa i nije bilo nešto toliko. Rugalo se nije niko nikom. Gradska djeca su bila malo otmjenija, al su nas opet prihvaćali…

Razlike između dječaka i curica je bilo, al ne previše. One su volile tužekat nas šta radimo kad idemo iz škole kući časnim.“

Kazivačica D: „Nama je mjesto bilo u Šeeru. Za sva naša sela i župu, a po gradovima su bile druge, u škole se išlo pješke, a djeca sva išla u jednu školu. Polazilo se sa sedam – osam, kako koji, bilo je da roditelji ne daju prije, kad je predaleko a ono nejako još. Bilo je i da im uopće nisu dali ić. Ni ja ne bi išla u školu da je mama mogla platit kaznu [tko nije slao dijete u školu bilo je odredba da se plaća kazana zbog toga], siromašni smo bili pa smo ipak eto išli. Ja dva, brat tri, sestra dva [razreda]. Ja sam od dvanest godina pošla, to je bilo posljeratno pa zato. Postojala samo četri razreda, tad bilo ko osmogodišnja! Pola godine jedan razred. Ja sam to završavala, a šta sam postigla, to je moja stvar. Bili su mali odmor, uči-teljica malo izide pa se vrati, kad je velki, izajdemo i mi malo se poigrat. Nastava bila izutra i popodne, dvi smjene. Bila su mloga djeca! Tvoj did ponese bugarijicu [turc., mala šargija, žičani instrument sličan sazu] pa mi igramo kolo, a men bilo drago, on lijep bio pa se mislim gledal on imalo u mene! He he.

Bila je nastava kvalitetna, mi prvi razred nosili table, ko neka ploča s kredama, pisaljke neke, doneseš do škole, obriše ti se zadaća! Poslije bile čitanke neke, al nisi imo u čem ništa to nosit, osim ak ti mama nešto ne sašije il neku krpu.

Početak škole nije se obilježavo nešto, osim kasnije one štafete kad su se nosile pa neke priredbe se pravile, al mi jok. Ustaneš kad učteljca ulazi, pozdraviš i et. Nas iz Strupine znalo se skupit po dest djevojčica, a u ra-zredu nas bilo čak i do četrdesetak. Bile su obične drvene klupe, da troje sjedne. Svi smo bili skupa, ista godišta. Bez ikakva posebna namještaja, tabla, sto, peć, ni knjiga neki, računaljka, dvi sveske, lijepo pisanje se drža-lo u školskoj sveski pa vidiš šta dobiješ.

Ja sam znala ne ić cijelu zimu, nemam u čemu. Pa onda prepisujem od druge djece. Učteljca je razumla moju mamu i veli da je u redu, nek ja samo nastavim radit kod kuće pa kad otopli da donesem i da me ispita,

SUVREMENA PITANJA

64

64

da učim i pita me. Nisu bili loši. Volili smo svi ić u školu, da se družimo, djeca nisu dotad nikud išla. Zato je bilo sviju stid ako ne naučiš pa dobijaš batine. Svima je bilo bitno da nauče, nema govora. Bila je strožna moja učteljca, al fina, i sve sam zapamtila štagod je rekla.

Kazne su bivale, ić u ćošak, klečat na žitu, donijet sebi batinu, ako nisi bio kako treba. Muškadija se znala suprostavit kad prorastu, al onda dojde roditelj pa kaže: ti udri tu, ja ću kod kuće pa ćemo vidit! Nije ti bilo druge, kud god, nije bilo lako. Ko kroz iglene uši ak im nije po ćeifu. ‘Da nisi skrivio, ne bi te tuko’, pružiš ruke i et…

Ovi što su bili siromašni znali su dobivat mlijeko u lončićima od škole, i kru, ko nije imo kod kuće, pa su znali i drugi govorit da nemaju volova da i oni dobiju somuna [manji kruščići, pogačice] i bijelog krua. I danas dan ja pamtim ko mi je tad šta nešto pružio: orava il suvi šljiva pa ponude, meni je to značilo, sve sam to sebi svaku, sad su žene, zabilježila po tom. Rugalo se za to nije, samo se pošali nekad. Muški se znali potuć nekad između se, al onda opet čim roditelji čuju, svedno i kod kuće batine.

Učitelji su bili cjenjeni, i škola, al ko god je mogo da ne ide, nije išo. Smatralo se to gubljenjem vremena, jer nije se vjerovalo u stekovinu [ime-tak] bez rada. Ko je se uspio iškolat, gledalo se na to, bilo nešto velko!“

4.3. Odnos prema učitelju i uskraćivanje školeVladalo je uvriježeno mišljenje u smislu: „Zašto bi trošio vrijeme na

školu kada možeš ostati kod kuće i raditi nešto zbilja korisno, a ne učiti besmislice!? Komu je škola još pomogla? Pogotovo žensku, kad će se io-nako udati i onda sva ulaganja uzalud!?“ Ali učitelji su se cijenili, pa čak i darivali.

Kazivač C: „Poštovali su se učitelji, ljudi su prihvatili škole, čak se plaćala školarina! Bilo je toga da se branilo ženskinju ić u školu, šta će ono ić, nije se kao isplatilo, sutra će se udat i sve džaba; al i muškim, kao nek se radi, a školu pusti kraju, šta će ti to. Nije se toliko prekidalo tih četiri osnovne, jedino ovi koji su mogli i tili ić dalje, a bilo ih je malo i rijetko, onda su išli u Zenicu gor, kao na malu maturu, kobejagi neki nastavak. Od nas ja znam samo mog amdžića, M., njega slali roditelji, imali želju da on postane nešto. I gor se održavo vjeronauk, on priča da je bio neki župnik Čekada, stanovo kod neke tetke i išo u školu. Malo je bilo tih naših, nije bilo sredstava za to.

Ja sam viđo mater da, kad ide, nešto nosi i ostavi kod časni sestara, u nekom zavežljaju, al nisam znao šta, bilo je to nešto mizerno, kao da bolje pripaze na dijete i da nešto nauči. Svećenici su ipak bili odskočniji od učitelja, jači su bili di god, uvijek su bili na većem odstojanju od sviju.“

65

65


SVJETSKIH RATOVA

Kazivačica B: „Zabranjivalo se u školu, Bože sačuvaj, džaba ti sve. Svaki je radije tio imat punu kuću djece, al samo da im ima ko dobro radit, školat koga, ma šta ti je!“

4.4. Crkvene i školske obvezeSakramenti su se primali kako je tko kada stigao i bio spreman; nije

bilo točno definirane granice: kad se nauči što je potrebno i kad se priskr-bi prikladna, pristojna odjeća. Dvije su ispitanice „na svoju ruku“ učile jer ih nije „sljedovalo“ (pripadalo): bila su mlađe od braće, a i ženske. Naime pripovijeda se kako su pitali nekoga čovjeka, znajući da mu je žena rodi-la, kako je i što je rodila. On je odgovorio: „Ma, žensko!“ Idući put isto tako. Treći ga put priupitaju, a on, sav ozaren, reče: „A, dijete rodila, sina imam!“

Ni odjeće nije bilo kako treba pa se i to posuđivalo od onih koji nisu bili škrte ruke i koji su htjeli pomoći. Inače su se odjeća i nakit znali po-suđivati i izmjenjivati u određenim prigodama (primjerice posuđivao se vjenčani prsten, odnosno burma te bi se po vjenčanju vraćao vlasniku).

Crkvene i školske obveze bile su slično rangirane iako je naš narod više držao do vjere negoli do usvajanja novih znanja i učenja. Dijete nauči što treba, odvede ga se u određeni dan kako bi se obavio određeni ritual i natrag kući. Ništa se posebno nije slavilo niti koga darivalo. Kazivačičina kći isti se dan i pričestila i krizmala, imala je devet godina, a kad joj se druga kći krizmala, muž joj uopće nije ni bio kod kuće. Emancipacija je dugo trajala, i još uvijek nije postigla svjetski standard.

Kazivač C: „Važna je bila škola pa onda vjernauk, jer ak neznaš čitat, ne možeš ni vjernauk učit. Nisu svećenici bili toliko strogi, malko budu, obave svoje i odu, časne [sestre] nastave.

Pričest i krizma bile su obaveze, kao znak zrelosti. Svi su išli zajedno, ja sam iz škole, kao djeca išli na pričest skupa, al je to kod nas bilo malo civilizovanije jer su to časne organizovale i pripremile nam svijeće, maš-nice, da se obučeš, kad sve prođe, dobiješ šnitu krua, bijela kava i neki kolač, kao da se to ozvaniči za stolom [dostojanstveno obilježiti]. Poklona nije bilo. Kumovi su bili, oni su davali neke poklone kumčetu. Al i to je bilo čisto simbolično. Kaže moj komšija, fali se: ‘Ja sam dobio krušku za krizmu, izvadio kum iz džepa’, tek da nešto da, još te oslovi sa ‘kume’, a tebi drago…“

Kazivačica D: „Svećenik je bio dobar prema onim koji su dobri, ak ne će da uči, onda pozove roditelja il malo pasom ošine, al nisu oni bili zli. Djeca su prije išli crkvi za vjeronauk, kad se oće pričestit i krizmat da

SUVREMENA PITANJA

66

66

naučiš, a nisi znao šta te more potrefit pitat, nije dolazio u škole. Kasnije više i ne ideš, učiš od druge djece šta čudneš.

Nije bilo bitno koji si razred da se pričestiš i to. Ako djete zna, i ako je bistro, možeš. Odjeće, kako je se moglo. Za pričest malo ljevši ručak se pripremi pa izneseš crkvi, posjeda se oko bošče [veća, očuvanija krpa u kojoj se nosilo jelo i na koja se prostirala ispod jela] u bašči tvoj uži krug rodbine, koga si pozvo. Curice bile pošlaerene [imale bijeli veo] i imale vjenčić na glavi, to je znak djevičanske nevinosti. Nije se ni to kod kuće sabiralo, opet isto kod crkve. Ja sam se krizmala poslije rata, jer nije bilo krizme, moj Anto stariji od mene, al bilo zaostalo to dugo jer nije biskup dolazio, on otišo u vojsku i nije uspio. Al su nas opet vjenčali, on se kriz-mo kad su nam prvo djete krstili. Nije se krizmalo sve isto godište, tako da i nije bilo posebna prekretnica, nije se na to gledalo tako jer možda se i nije moglo uvijek djete spremit na krizmu pa izostane.“

Kazivačica A: „Ma nije ništa, uči [uoči] pričesti subatom, dan prije u četeri sata bila ispovid, ono malo nješto prouči, sutradan malo ga opremi i na pričest, kad završi, svoje djete za rukcu uzmi i aj kući. Šta si mu obuko, obuko, ako si mu mogo srezat novu košuljicu, čorapiće i to, opet si ga po-častio. A i to mater. A tako i o krizmi, nije bilo fešta, kum bi i kuma dadni maramcu i gorabijcu, il nješto malo para da sebi more na vašeru kupit piśu [zviždaljku]. Nije se to tračlo [posebno obilježavalo], do njeke godne pošle se prid crkvu iznosit bošče i malo prizalogajit sa svojim.“

4.5. Slanje djece na daljnje školovanjeRijetko je tko nastavljao obrazovanje poslije četvrtoga razreda osnov-

ne škole; neki nisu završili ni toliko. Posebno se to odnosilo na žensku djecu. Bilo je važno da djevojčice obavljaju svoje obveze u kući, štali i po-lju te da se, kad odrastu, udaju i „skinu cursko ime“. Eventualno bi im se omogućilo pohađanje nekakva tečaja (šivanje je bilo popularno). Muška su djeca imala veće mogućnosti za obrazovanje, pogotovo preko Crkve (svećenstva).

Kazivačica G: „Ko je mogo i tijo, slao je. Išlo se na zanate, al to su držali privatnici, obrte, kovači, šnajderi, šusteri, šta ti ja znam, to se dogo-vori kolko će se plaćat. Drukčije se gledalo na djevojčice, što bi one išle u školu kad mogu kopat, čuvat ovce, radit, i napustit će… Svi oni koji su se školali, bolje su prošli, al nekad je se jednostavno branilo, al nekad su i morali popustit ak je dijete uporno. Muške inekako, al ženske, jok.“

Kazivač C: „Slao je i tad ko je mogo slat, al to su bili seljaci zemljo-radnici, ko je mogo imat za to? Ako je se išlo, najčešće išli muški u sjeme-nište, pomagali i svećenici i roditelji, išli u Visoko. Bilo je i mogućniji ljudi,

67

67


SVJETSKIH RATOVA

al ih nije zanimalo to. Slabo su ženske išle, možda se i zagleda u momka pa ne bi. Uvik je se škola priznavala, al znalo se i zavidit ko je išo pa se o njima svašto znalo pričat, kakav trač širit zli jezici, da im se naškodi.

Tečajevi bili za one koji nisu išli u školu, nije bilo vako ništa organi-zovano, za čitanje i pisanje, bez ikakvog zanata. To je dolazilo tek kasnije! Roditelji su najviše tili da se radi, motiku u ruke čim dojdeš iz škole i na njivu!“

5. Diskusija

Odrastanje kao razvojna faza od velike je važnosti jer u tome raz-doblju čovjek usvaja sve ono što vidi i doživljava, a ponajviše uči i širi svoje vidike. Stoga je bitno u kakvoj sredini to razdoblje teče i čime je okarak-terizirano. Na prethodnih nekoliko stranica prikazan je jedan dio života ljudi/djece žepačkoga kraja. Evidentno je s koliko se muke preživljavalo i u kakvim se uvjetima odvijala odgojno-obrazovna djelatnost.

Može se reći da su običaji bili bogati i simbolični, posebno svadbeni i blagdanski, iako je višestoljetna turska vladavina ostavila vidljivih tragova. Uz svu patnju i mučno preživljavanje narod je ovoga kraja bio veseo, srda-čan, raspjevan, gostoprimljiv, a igranke uz šargiju, violinu i dvojnice nešto su po čemu je bio prepoznatljiv. Ljudi su bili čestiti, vrijedni i marljivi.

U novije se doba duh tradicije nastoji očuvati. Iz godine u godinu priređuju se prela, ljuśidbe,12 šargijade, smotre folklora, poklade, crkvene procesije i sl. Takvi se događaji uglavnom upriličuju u povodu određenih slavlja i blagdana. Dobro su posjećeni. Okupljeni se druže uz svirke, pje-sme, natjecanja, kriśanje, kolo, prikaz lovačkih ulova, promocije CD-a s izvornom glazbom…

Međutim posljednji je rat učinio što i oni prije njega. Mnogo je pogi-nulih i raseljenih. U selima se sve manje obrađuje zemlja, njive se zapu-štaju, blago – ajvan (životinje) rasprodaje se, ljudi kažu: „nema fajde“, sve je skuplje i neisplativije. Posla je malo, radi tek pokoji pogon ili privatni obrt. Stoga ljudi, ponajviše mladi, odlaze trbuhom za kruhom u strane zemlje i rijetko dolaze. Tako je i kada je riječ o školovanju/studiranju – žalosti odljev mozgova i gašenje ognjišta, napuštena dvorišta i u travu zarasle obiteljske kuće.

12 Krištanje, glas „ś“ koji je ovdje naveden, često se koristi i danas među starijim pu-kom, kao zamjena za -š i -t zajedno, kao što se i izbjegava izgovor glasa -h gdje je god moguće (npr. Hvala – fala), što se tumači kao posljedica utjecaja i antagonizma na turcizme.

SUVREMENA PITANJA

68

68

Ipak, unatoč svim navedenim nepogodnostima, zajednički je čeznut-ljiv uzdah svih ispitanika i smiješak na licu kada pripovijedaju i gestiku-liraju: „Eh, kako je to u naše vrijeme bilo...“ Jer, kako kažu, iako je bilo mnogo nepogodnije nego danas, bili su zadovoljniji, sretniji i ispunjeniji. Sada se sve preokrenulo: „Ljudi samo uvjek nekud trče, a nikad ne stižu di bi tili...“ S druge pak strane moguća je i kontradikcija – da neke stvari ipak nisu bile kao što se predstavljaju. Činjenica je da su djeca i mladi (a i žene) bili u podčinjenom položaju u odnosu na današnje. Bilo je mnogo tabu-tema su bile mnoge (spolni odnosi, preljub, tjelesno i duševno zlo-stavljanje, djeca s poteškoćama u razvoju i sl.), bez obzira koliko je stajalo prešućivanje određenih istina. Pismenost i prosvjećivanje puka u to su doba bili na niskoj razini.

6. Umjesto zaključka

I na kraju što reći nego se sjetiti riječi antropologinje Margaret Mead: „Kultura oblikuje ljude, a ljudi kulturu. Ali čovjek se ne rađa na praznoj pozornici, nego na pozornici gdje su kulise postavljene, a drama davno započela. Kad ga gurnu na scenu, on ne može drugo nego slijediti propi-sani tekst i ravnati se po šaptaču.“13

Fotografija majke u narodnoj nošnji žepačkoga kraja s djecom14

13 Pregled rada Margaret Mead: <http://antropologija-bugi.blog.hr/2010/08/1628167004/pregled-rada-margaret-mead.html> (13. 6. 2012.)

14 Trudnica, ili „noseća žena“ Pava rođ. Ravnjak Dropulja s kćeri prvopričesnicom (Ruža, sedam godina) i dječacima Matom i Božom. Ponijevo, 1960. (iz obiteljske zbirke albuma). Objavljivanje fotografije odobrila gđa Dropulja.

69

69


SVJETSKIH RATOVA

Literatura- Andrić, J. – Balvanović, M. – Palošija, Đ.: Etnografska građa

iz okolice Žepča iz 1952. (materijal dobiven na uvid ljubaznom suradnjom s djelatnim osobljem arhiva HAZU-a u Zagrebu, Odsjek za etnologiju)

- Džambo, J.: Pogledi u prošlost i kulturu Žepča, Zavidovića, Maglaja, Novog Šehera i Komušine, knjiga prva, Šeherski glasnik, Novi Šeher, 1995.

- Klaić, B.: Rječnik stranih riječi: Tuđice i posuđenice, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2004.

- Ogbu, J. U.: „Ispitivanje ljudske inteligencije: kulturno-ekološki pristup“, Napredak: časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, 135 (2), 1994.

Pregled rada Margaret Mead:- <http://antropologija-bugi.blog.hr/2010/08/1628167004/pregled-

rada-margaret-mead.html> (13. 6. 2012.)- Skledar, N.: Čovjek i kultura: Uvod u socio-kulturnu antropologiju,

SOCIETAS, Zavod za sociologiju, Matica hrvatska Zaprešić, Zagreb, 2001.

Službene stranice Općine Žepče:- <http://www.opcina-zepce.com/index.php/povijesne-odrednice> (2.

4. 2012.)- Spajić-Vrkaš, V.: Kulturna antropologija, antropologija obrazovanja

i dileme etnografske metode, Istraživanja odgoja i obrazovanja, Vol. 9, 1992.

- Spajić-Vrkaš, V.: Odrastanje u tradicijskoj kulturi Hrvata: Tučepi, Naklada MD, Zagreb, 1996.

- Vrcelj, S.: U potrazi za identitetom – iz perspektive komparativne pedagogije, Hrvatsko futurološko društvo: Graftrade, Rijeka, 2005.

SUVREMENA PITANJA

70

70

EDUCATION AND UPBRINGING IN THE ŽEPČE AREA BETWEEN TWO WORLD WARS

Summary

They say that one should have a good knowledge of the events and charac-teristics of the past in order to better understand the present. Led by that, this research, by means of anthropology and ethnography, points to the core of education and character development, to the process of growing up, to life conditions, society, culture, system of values, educators and other factors dur-ing the growth and development, as well as of their properties between two world wars in a rural area. It is interesting to compare the obtained data with the characteristics of today’s society: differences and similarities, which mostly manifest themselves in the way/kind of education and character devel-opment (upbringing), inversion of the system of values, and social order. Due to limited space, only a part of investigation has been presented here, the one that refers to the specifics of education in the Žepče region during the period in question.

Key words: character development (upbringing), education, growing up, tradition, culture education, growing up process, tradition, culture

71

Mr. sc. Marina Zubac Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru

STANDARDIZACIJA NASTAVE MATEMATIKE U DRUGOME RAZREDU GIMNAZIJE

Sažetak

U ovom se radu donosi standardizacija nastave matematike za drugi ra-zred gimnazije. Standardi su klasificirani u tri razine: dovoljan, srednji i visoki standard. Dovoljan standard predstavlja najnižu razinu učeničkih postignuća. To je razina koja je dovoljna za nastavljanje daljnjega školova-nja. Ovu razinu trebaju ostvariti gotovo svi učenici, odnosno najmanje njih 90%. Srednji standard pokazuje razinu postignuća koja učenicima omogućuje uspješan nastavak školovanja. Ovu razinu treba postići 75% učenika. Visoki standard može postići samo mali broj učenika, oko 10%. Učenici koji postižu ovu razinu mogu vrlo uspješno nastaviti izučavati matematiku.

Ključne riječi: nastava matematike, dovoljan standard, srednji standard, visoki standard, učenik

UDK 006.4:[371.3:51 371.3:51]:373.5 Izvorni članak Primljeno: 29. 09. 2012.

SUVREMENA PITANJA

72

72

1. Uvod

Matematička izobrazba opće je dobro na koje ima pravo svako ljud-sko biće. Ministarstvo prosvjete propisuje nastavne programe za

matematiku koji će se izvoditi u svim školama, pa tako i u gimnaziji. Da bi se dobile povratne informacije o uspješnosti usvojenih znanja, potreb-no je provoditi određene ispite znanja, a da bi se to uspjelo, potrebno je izraditi određene standarde po kojima će se to provoditi. Imajući u vidu standardizaciju nastave matematike u osnovnim školama i višegodišnje iskustvo u gimnaziji, pokušat ću napraviti standardizaciju za drugi razred gimnazije. Standardi će pratiti nastavni plan i program za drugi razred gimnazije i spomenute tri razine: dovoljna, srednja i visoka.

U drugome razredu gimnazije izučavaju se sljedeći sadržaji: korijeni i potencije, skup kompleksnih brojeva, kvadratne jednadžbe, polinom dru-goga stupnja i njegov graf, trigonometrija pravokutnoga trokuta, ekspo-nencijalne i logaritamske funkcije, geometrija prostora, poliedri i rotacij-ska tijela. Za svaki ovaj sadržaj iznesena je klasifikacija po standardima. Standardi su klasificirani u tri razine: dovoljan, srednji i visoki. Dovoljan standard trebaju postići gotovo svi učenici, njih 90%, jer je to znanje po-trebno za daljnje školovanje. Srednji standard treba postići 75% učenika, a to im znanje omogućuje uspješan nastavak školovanja. Visoki standard postiže mali broj učenika, oko 10%, i oni mogu uspješno nastaviti izuča-vati matematiku.

2. Dovoljan standard

Na području korijeni i potencije učenik je postigao dovoljan standard ako: • zna definirati drugi korijen iz pozitivnoga realnog broja• zna n-ti korijen iz realnoga broja• zna vezu između korijena i potencija s racionalnim eksponentom• zna pravila za računanje s potencijama s racionalnim eksponentom i

primjenu na jednostavnije zadatke• zna racionalizirati nazivnik u razlomku• zna rješavati jednostavnije iracionalne jednadžbe

Primjer 1. Racionaliziraj nazivnik u razlomku: .

Na području skup kompleksnih brojeva učenik je postigao dovoljan standard ako zna:• pojam kompleksnoga broja i imaginarnu jedinicu

73

73

Mr. sc. Marina ZubacSTANDARDIZACIJA NASTAVE MATEMATIKE U

DRUGOME RAZREDU GIMNAZIJE

• algebarski prikaz kompleksnoga broja• jednakost kompleksnih brojeva• algebarske operacije u skupu C i njihova svojstva• kompleksno konjugirane brojeve• modul kompleksnoga broja i svojstva modula• prikazivati kompleksne brojeve u kompleksnoj ravnini

Primjer 2. Izračunaj: .

Na području kvadratne jednadžbe učenik je postigao dovoljan stan-dard ako zna:• rješavati kvadratne jednadžbe• rješavati neke jednostavnije problemske zadatke• diskriminantu kvadratne jednadžbe i prirodu rješenja kvadratne

jednadžbe• Vieteove formule• rješavati sustav kvadratne i linearne jednadžbe• rješavati jednadžbe koje se svode na kvadratne• rješavati sustave od dvije kvadratne jednadžbe

Primjer 3. Riješi jednadžbu: =.

Na području polinom drugoga stupnja i njegov graf učenik je postigao dovoljan standard ako zna:• crtati graf parabole y = ax 2 + bx + c• osobine kvadratne funkcije (znak, nule funkcije, ekstreme, rast i pad)• primijeniti znak funkcije na rješavanje kvadratne nejednadžbe• utjecaj vodećega koeficijenta i diskriminante na vrijednosti kvadratne

funkcijePrimjer 4. Prikaži grafički funkciju:

(odre-

di joj tjeme i nultočke). Odredi interval rasta ove funkcije. Za koje ?

Na području trigonometrija pravokutnoga trokuta učenik je postigao dovoljan standard ako zna:• definiciju trigonometrijskih funkcija šiljastoga kuta pravokutnoga

trokuta• vrijednosti trigonometrijskih funkcija kutova od 300, 450 i 600

• osnovne veze među trigonometrijskim funkcijama• računati vrijednosti trigonometrijskih funkcija pomoću računala• riješiti pravokutni trokut pomoću trigonometrijskih funkcija

Primjer 5. Hipotenuza pravokutnoga trokuta tri je puta dulja od jedne katete. Koliki su kutovi ovoga trokuta?

SUVREMENA PITANJA

74

74

Na području eksponencijalne i logaritamske funkcije učenik je postigao dovoljan standard ako zna:• riješiti pravokutni trokut pomoću trigonometrijskih funkcija• nacrtati graf eksponencijalne funkcije• osobine eksponencijalne funkcije• pojam logaritma• operacije s logaritmima• osobine logaritama• pojam inverzne funkcije• crtati graf logaritamske funkcije uspoređujući je s eksponencijalnom

funkcijom kao inverznom• osobine logaritamske funkcije uspoređujući je s eksponencijalnom

funkcijom• dekadske logaritme, uporabu računala• osnovna pravila logaritmiranja i antilogaritmiranja• neke jednostavnije primjene logaritama• rješavati jednostavnije eksponencijalne jednadžbe i nejednadžbe• rješavati neke jednostavnije logaritamske jednadžbe i nejednadžbe

Primjer 6. Riješi jednadžbu: .

Na području geometrija prostora učenik je postigao dovoljan standard ako zna:• aksiome geometrije prostora• položaj pravaca u ravnini, u prostoru i jednostavnije primjene• položaj dviju ravnina u prostoru • određenost ravnine• udaljenost točke od ravnine • ortogonalnu projekciju točke na pravac i ravninu• definirati izometriju, osnu simetriju, centralnu simetriju i homotetiju

Primjer 7. Nacrtaj kvadar ABCDA1B1C1D1. U kojem su međusobno-me odnosu pravci AB i CC1?

Na području poliedri i rotacijska tijela učenik je postigao dovoljan stan-dard ako zna:• osnovne elemente poliedra (strana, vrh, brid) i njihovu ovisnost

(Eulerova formula)• pravilne poliedre• Cavallierijev princip• oplošje i volumen prizme• nacrtati mrežu prizme• oplošje i volumen piramide i krnje piramide• oplošje i volumen valjka

75

75



• osni presjek valjka• oplošje i volumen stošca i krnjoga stošca• osni presjek stošca i krnjoga stošca• površinu sfere i volumen kugle• površine dijelova kugle

Primjer 8. Duljina dijagonale kvadra veća je od duljina njegovih bri-dova za 1, 2, odnosno 3 cm. Kolika je duljina te dijagonale?

3. Srednji standard

Na području potencije i korijeni učenik je postigao srednji standard ako:• primjenjuje osobine potencija pri rješavanju zadataka• primjenjuje osobine korijena na rješavanje zadataka• zna rješavati iracionalne jednadžbe• egzistenciju rješenja iracionalne jednadžbe• zna rješavati zadatke u kojima se nalazi više računskih operacija s

potencijama• zna rješavati zadatke u kojima se nalazi više računskih operacija s

korijenima• zna racionalizaciju nazivnika uz n-ti korijen• zna sređivati algebarske razlomke s potencijama

Primjer 1. Pojednostavni: .

Na području skup kompleksnih brojeva učenik je postigao srednji stan-dard ako zna:• rješavati zadatke u kojima se nalazi više računskih operacija s

kompleksnim brojevima• primijeniti jednakost kompleksnih brojeva pri rješavanju zadataka• udaljenost točaka u kompleksnoj ravnini• prikazati skupove točaka u Gaussovoj ravnini

Primjer 2. Izračunaj .

Na području kvadratne jednadžbe učenik je postigao srednji standard ako zna:• rješavati kvadratne jednadžbe nadopunom do potpunoga kvadrata• primijeniti kvadratne jednadžbe na rješavanje raznih zadataka• primijeniti Vieteove formule u zadatcima

SUVREMENA PITANJA

76

76

• primijeniti prirodu rješenja kvadratne jednadžbe s pomoću diskriminante na razne zadatke

• primijeniti sustav linearne i kvadratne jednadžbe na presjek pravca i parabole

• rješavati sustave kvadratnih jednadžbāPrimjer 3. Riješi jednadžbu: 0)()( 2222 =−+−− baxbaabx .

Na području polinom drugoga stupnja i njegov graf učenik je postigao srednji standard ako:• zna ispitati graf kvadratne funkcije• zna primijeniti ekstreme kvadratne funkcije na rješavanje zadataka• zna odrediti kvadratnu funkciju iz poznatih podataka• zna crtati grafove kvadratnih funkcija, f(x) = a (x-xo) 2, f(x) = a (x-xo)

2 + yo translacijom iz grafa funkcije f(x) = ax2

• zna primijeniti znak kvadratne funkcije na rješavanje zadatakaPrimjer 4. Odredi polinom drugoga stupnja , i

nacrtaj njegov graf ako je: najmanja vrijednost polinoma -4, a nultočke = .

Na području trigonometrija pravokutnoga trokuta učenik je postigao srednji standard ako zna:• primjenjivati definiciju osnovnih trigonometrijskih funkcija na

rješavanje raznih trokuta i četverokuta• primjenu osnovnih trigonometrijskih relacija na rješavanje zadataka

Primjer 5. Duljine osnovica jednakokračnoga trapeza jednake su 10 cm i 2 cm, duljina je kraka 6 cm. Odredite kutove trapeza.

Na području eksponencijalne i logaritamske funkcije učenik je postigao srednji standard ako zna:• primijeniti svojstva eksponencijalne funkcije• primijeniti svojstva logaritamske funkcije• uvjet kada funkcija ima inverznu funkciju• crtati funkciju pomoću inverzne funkcije• uspoređivati eksponencijalne i logaritamske funkcije• rješavati eksponencijalne jednadžbe i nejednadžbe koje se svode na

kvadratne• rješavati logaritamske jednadžbe i nejednadžbe koje se svode na

kvadratne• primjenu logaritama u geometriji i praksi


77

77



Na području geometrija prostora učenik je postigao srednji standard ako zna:• svojstva paralelnosti i okomitosti pravaca i ravnina i njihovu primjenu• primjenu udaljenosti točke od ravnine i pravca• primjenu ortogonalne projekcije točaka na ravninu• primjenu izometrije, osne i centralne simetrije i homotetije• kut između dviju ravnina

Primjer 7. Odredite kut koji zatvaraju strane ABC i ACD pravilnoga tetraedra.

Na području poliedri i rotacijska tijela učenik je postigao srednji stan-dard ako zna:• osnovne elemente poliedra (strana, vrh, brid) i njihovu ovisnost

(Eulerova formula)• nacrtati mrežu pravilnih poliedara• objasniti Cavallierijev princip za površine i volumene• primjenjivati oplošje i volumen prizme• primjenjivati oplošje i volumen piramide• rješavati zadatke uz kosu prizmu• primjenjivati sličnost likova na krnju piramidu• primjenjivati oplošje i volumen valjka• osni presjek valjka i njegovu primjenu• primjenjivati oplošje i volumen stošca i krnjoga stošca • usporediti plašt stošca s kružnim isječkom• usporediti plašt krnjoga stošca s prstenastim dijelom kružnoga isječka• primjenjivati površinu sfere, volumen kugle, površine dijelova kugle• presjeke kugle i njihove površine• što nastaje rotacijom trokuta i četverokuta i naći njihove volumene

Primjer 8. Površina pobočke pravilne četverostrane piramide iznosi a kut pobočke i ravnine osnovke je . Koliki je volumen ove piramide?

4. Visoki standard

Na području potencije i korijeni učenik je postigao visoki standard ako zna:• izvesti formulu za računske operacije s potencijama s racionalnim

eksponentom• izvesti formulu za računske operacije s korijenima• rješavati teže iracionalne jednadžbe• rješavati dokazne zadatke


SUVREMENA PITANJA

78

78

Na području skup kompleksnih brojeva učenik je postigao visoki stan-dard ako zna:• dokazati svojstva algebarskih operacija u C• dokazati svojstva modula• prikazivati skupove brojeva u kompleksnoj ravnini• izvesti formulu za udaljenost točaka u Gaussovoj ravnini• rabiti geometrijske predodžbe kompleksnih brojeva• izvesti svojstva operacija kompleksnoga konjugiranja

Primjer 2. Dokaži: .

Na području kvadratne jednadžbe učenik je postigao visoki standard ako zna:• izvesti formulu za rješenje kvadratne jednadžbe• dokazne zadatke u primjeni diskriminante u jednadžbā• izvesti Vieteove formule• teže zadatke uz primjene kvadratne jednadžbe

Primjer 3. Dokaži da jednadžba ima realna rješenja, za

sve vrijednosti realnoga parametra .

Na području polinom drugoga stupnja i njegov graf učenik je postigao visoki standard ako zna:• ispitati funkciju uz opće podatke• rješavati zadatke u kojima se primjenjuju ekstremi kvadratne funkcije• dokazne zadatke• rješavati kvadratne jednadžbe s apsolutnim vrijednostima uz primjenu

kvadratne funkcije• objasniti kako vrijednosti kvadratne funkcije ovise o predznaku

vodećega koeficijenta i diskriminantePrimjer 4. Parabola je simetrična u odnosu na pravac . Os ordinata si-

ječe u točki , a os apscisa u točki B(-2,0). Odredi jednadžbu ove parabole.

Na području trigonometrija pravokutnoga trokuta učenik je postigao visoki standard ako zna:• izvesti osnovne trigonometrijske identitete• izvesti vrijednosti trigonometrijskih funkcija kutova od 300, 450 i 600

• primjenu u planimetriji na teže zadatkePrimjer 5. U kružnicu je upisan deltoid površine P. Ako je jedan kut

deltoida , kolike su duljine njegovih stranica?

79

79



Na području eksponencijalne i logaritamske funkcije učenik je postigao visoki standard ako zna:• naći inverznu funkciju• izvesti formule za svojstva eksponencijalne funkcije• izvesti formule za svojstva logaritamske funkcije• primijeniti eksponencijalne i logaritamske jednadžbe u praksi• rješavati eksponencijalne i logaritamske jednadžbe s apsolutnim

vrijednostima• rješavati eksponencijalne i logaritamske nejednadžbe s apsolutnim

vrijednostima• dokazne zadatke• izvesti formulu za logaritme po različitim bazama

Primjer 6. Za koje vrijednosti realnoga parametra jednadžba ima realne korijene?

Na području geometrija prostora učenik je postigao visoki standard ako zna:• ilustrirati kut između ravnina i njegovu primjenu• udaljenost mimoilaznih pravaca• primjenu svojstva paralelnosti i okomitosti pravaca i ravnina

Primjer 7. Površina pobočja pravilne trostrane piramide dvostruko je veća od površine osnovke. Koliki je kut priklona bočnoga brida prema ravnini osnovke?

Na području poliedri i rotacijska tijela učenik je postigao visoki stan-dard ako zna:• ilustrirati Cavallierijev princip za površine i volumene• izvesti formulu za oplošje i volumen prizme, piramide, valjka i stošca• izvesti formule za površinu sfere, oplošje i volumen kugle• rješavati složenije zadatke s rotacijskim tijelima• upisati kuglu u sferu i piramidu i primjenjivati na zadatke

Primjer 8. Kugla dira sve bridove pravilnoga tetraedra. Ako je duljina brida tetraedra jednaka , koliki je polumjer kugle?

SUVREMENA PITANJA

80

80

5. Zaključak

Osnovni cilj postavljanja standarda učeničkih postignuća jest omogu-ćivanje kvalitetne interpretacije dobivenih empirijskih podataka o uče-ničkim postignućima. Standardi učeničkih postignuća jesu opis razina kvantitete i kvalitete znanja i sposobnosti koje bi učenik trebao postići na završetku drugoga razreda gimnazije. Oni se temelje na važećim nastav-nim programima i iskustvima nastavnika. Konkretiziraju i diferenciraju učenička postignuća po razinama.

Standardi su strukturirani tako što je prethodno zadan opći opis ra-zina standarda, a onda popis područja i ciljeva koji su predmet mjerenja na svakome području. Za svaku od triju definiranih razina standarda, za svako područje zadan je detaljan opis znanja i sposobnosti što se očekuju od učenika koji postiže određenu razinu. Standardi su klasificirani u tri razine: dovoljna, srednja i visoka.

Standardizacija nastave matematike u drugome razredu gimnazije pomoći će nastavnicima da se bolje snalaze pri ocjenjivanju i predavanju, a učenicima u motivaciji, razvijanju zanimanja i stvaralačkoga rada u na-stavi matematike.

Literatura- Dakić, B. – Elezović, N.: Matematika 2. Udžbenik i zbirka zadataka

za drugi razred gimnazije, Element, Zagreb, 2002. - Kurepa, S.: Matematika 2, Školska knjiga, Zagreb, 1995.- Pavleković, M.: Metodika nastave matematike s informatikom I,

Element, Zagreb, 1997.- Pavleković, M.: Metodika nastave matematike s informatikom II,

Element, Zagreb, 1999.- Standardi postignuća, Agencija za standarde i ocjenjivanje u obrazovanju

za FBiH i Republiku Srpsku, Sarajevo, 2004.- Zech, F.: Metodika nastave matematike, Goettingen, 1995.

81

81



STANDARDISATION OF MATHEMATICS TEACHING IN THE SECOND GRADE OF HIGH SCHOOL

Summary

This paper brings a standardisation of the instruction in mathematics for the second grade of general program secondary school. The standards have been classified into three levels: satisfactory, medium and high standard. The sa-tisfactory standard constitutes the lowest level of students’ achievements. It is a level which is sufficient for the continuation of further schooling. This level should be achieved almost by all students, that is, at least by 90% of them. The medium standard shows the level that allows students a successful continua-tion of schooling. This level should be achieved by 75% of students. The high standard can be achieved only by a small number of students, about 10% of them. The students having achieved this level can very successfully continue studying mathematics.

Key words: teaching mathematics, satisfactory standard, medium standard, high standard, student (pupil)

STUDIJASveta Bernardica

85

Prof. dr. sc. Marko Dragić Sveučilište u Splitu

SVETA BERNARDICA U HRVATSKOJ USMENOJ LIRICI

Sažetak

Sveta Bernardica (Marie-Bernarde Soubirous) rođena je 7. veljače 1844. u Lourdesu u siromašnoj mlinarskoj obitelji. Gospa se Bernardici ukazala osa-mnaest puta. Sva ukazanja bila su od 11. veljače do 16. srpnja 1858. Ber-nardica je 16. srpnja 1860. godine ušla u konvikt časnih sestara u Lourdesu gdje je ostala šest godina. Lurdes je zauvijek napustila 4. srpnja 1866. godine i nakon tri dana stigla u samostan St. Gildars u Nevers, grad u središtu Fran-cuske. Na uskrsnu srijedu 16. travnja 1879., u trideset petoj godini života, prešla je u vječnost. Sveta Bernardica iznimno je štovana svetica u Hrvata katolika. Mjestu Gospina ukazanja svetoj Bernardici u špilji Massabielle kod Lourdesa tradicionalno hodočaste i mnogobrojni Hrvati, kao i predstavni-ci hrvatske vojske i policije. Štovanje sv. Bernardice afirmiraju i suvremeni izvorni zapisi hrvatskih usmenih lirskih pjesama u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj, koji se u radu navode i interpretiraju. Komparativnom metodom usmenih lirskih pjesama s ukazanjima Blažene Djevice Marije sv. Bernardici nedvojbeno se može zaključiti da fabula pjesama koje se navode i interpretiraju u potpunosti odgovaraju svjedočenjima o ukazanjima. Papa Pio IX. proglasio ju je blaženom 1925., a svetom na blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije 1933. godine.

Ključne riječi: Blažena Djevica Marija, sv. Bernardica, ukazanja, hrvatske usmene lirske pjesme

UDK 398.88(497.5/.6=163.42) 272-36 Soubirou M.B. Izvorni članak Primljeno: 18. 09. 2012.

SUVREMENA PITANJA

86

86

1. Uvod

Štovanje sv. Bernardice iznimno je raširen u Hrvata katolika. O tome svjedoče mnogobrojna hodočašća špilji Massabielle kod Lourdesa,

gdje se Blažena Djevica Marija od 11. veljače do 16. srpnja 1858. ukazala osamnaest puta svetoj Bernardici. U radu se kronološki navode svjedoče-nja o svim ukazanjima. Usprkos tomu o sv. Bernardici, koliko je poznato, u hrvatskoj filologiji nema nijedan članak.

Štovanje sv. Bernardice afirmiraju i suvremeni zapisi hrvatskih usme-nih lirskih pjesama u Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj. Stoga se u članku navode podrijetlo, život i sva ukazanja. Komparativnom me-todom interpretiraju se sadržaji lirskih pjesama posvećenih ukazanjima sv. Bernardici. Pozornost se daje onim ukazanjima koja su opjevana u hrvatskoj usmenoj lirici. Poseban se naglasak stavlja na Gospine poruke koje primila sv. Bernardica.

2. Podrijetlo

Pravo ime sv. Bernardice jest Marie-Bernarde Soubirous. Rođena je 7. veljače 1844. u Lourdesu1 u siromašnoj mlinarskoj obitelji. Bila je najsta-rija od devetero djece. Za vrijeme epidemije kolere 1854. godine Bernar-dica je oboljela. Od malena je bolovala od astme. Već kao dijete isticala se pobožnošću.

3. Gospina ukazanja Bernardici

Gospa se Bernardici u Lourdesu ukazala osamnaest puta. Sva ukaza-nja bila su od 11. veljače do 16. srpnja 1858.

3.1. Prvo ukazanjeČetrnaestogodišnja Bernardica pošla je skupljati drva u četvrtak 11.

veljače 1858. S njom je bila njezina dvanaestogodišnja sestra Tioneta i njihov trinaestogodišnji prijatelj Ivan Abadi. Nadomak špilje Massa-bielle, preko rijeke Gave vidjeli su mnogo drva. Bernardica je skinula cipele i čarape želeći prijeći preko rijeke. Međutim začula je neki zvuk. Kada je ponovno začula isti zvuk, pogledala je prema špilji i u gornjem

1 Lourdes je grad ispod Pirineja na jugu Francuske uz rijeku Gavu. U Lourdesu živi dvadesetak tisuća stanovnika.

87

87

Prof. dr. sc. Marko DragićSVETA BERNARDICA U HRVATSKOJ USMENOJ LIRICI

kutu ugledala je prelijepu ženu odjevenu u bijelo2, s plavim pojasom3, žu-tom4 ružom5 na stopalima, krunicom s velikim svijetlim križem. Prstom je pozvala Bernardicu da joj se približi.

Bernardica je uzela krunicu i pokušala se prekrižiti. Međutim prekri-žiti se nije mogla sve dok to nije učinila i žena u špilji. Dok je Bernardica molila krunicu, vidjela je da i žena prebire po krunici, ali ne miče usnama. To je trajalo petnaestak minuta. Sestra joj i prijatelj nisu ništa vidjeli. Bernardica je njima i majci sve ispričala.

Motiv prvoga ukazanja opjevan je u hrvatskoj usmenoj bračkoj lirskoj pjesmi koja sedmercima pjeva o danu kada se nebo rastvorilo, a sveta Dje-va Marija s neba došla u suznu dolinu i kamenu pećinu. Tada se pećina sva zasjala i s brijega se mala Bernardica na oltaru poklekla Djevi Mariji krunicom se moleći / i Mariju motreći.

U pjesmi Bernardica, diva mala, / u šumi je drva brala, / čudno svjetlo6 opazila Bernardica je uzela krunicu, poljubila je i prekrižila se. Mnogi joj nisu povjerovali, a neki su se narugali (Prilog 1.). Kada se Gospa ukazala, pećina je zasjala (Prilog 2.).

3.2. Drugo ukazanjeTri dana kasnije, u nedjelju 14. Veljače, Bernardica je osjećala da mora

krenuti prema špilji. U početku joj je majka branila, ali ju je ipak pustila

2 Bijelo u kršćanstvo simbolizira nevinost duše, čistoću i svetost života. Krist je za preobraženja bio obučen u haljine bijele kao svjetlo. U prizorima nakon njegova uskrsnuća Isus Krist uvijek je obučen u bijelo. Djevica Marija obučena je u bijelo u prikazivanju bezgrješnoga začeća te u hramu „i u svim prizorima iz njezina ži-vota koji prethode navještenju“. Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod u ikonologiju Radovana Ivančevića, priredio Anđelko Badurina, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1990., str. 158.

3 Pojas ima višestruku simboliku. Krist je pojas rabio „kao znak spremnosti Božje dje-ce na svaku službu na koju ih Bog pozove“. Pojas je znak Djevice Marije i općenito simbolizira čistoću. Djevica Marija svoj je pojas dobacila nevjernomu Tomi kako bi mu dokazala da je uznesena na nebo. Usp. Leksikon…, str. 464.

4 Zlatno-žuta boja simbolizira sunce i božanstvo. Žuta boja simbol je božanske istine. Usp. Leksikon…, str. 597.

5 Rimljani su ružu smatrali znakom pobjede, ponosa i slavodobitne ljubavi. U kršćan-stvu crvena ruža simbolizira mučeništvo, a bijela ćudorednost. Po sv. Ambroziju ruža je najprije u zemaljskome raju rasla bez trnja. Nakon grijeha prvih ljudi dobila je trnje i tako čovjeka podsjeća na grijehe. Djevica Marija smatra se ružom bez trnja jer je izuzeta od istočnoga grijeha. Za vrijeme renesanse vijenac ruža predstavlja krunicu „ružarij“. Usp. Leksikon…, str. 516.

6 U kršćanskoj simbolici svjetlo simbolizira Isusa Krista, a u skladu je s Kristovim riječima: „Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.“ (Iv 8, 12)

SUVREMENA PITANJA

88

88

da krene s dvjema djevojčicama. Ponijela je bočicu sa svetom vodom da poškropi7 ženu koju je vidjela. Bernardica je s djevojčicama kleknula i molile su krunicu. Žena se ponovno ukazala, a Bernardica je počela škro-piti. Što je više škropila, to joj se žena sve više smiješila. Kad je nestalo svete vode, Bernardica je nastavila moliti krunicu, ali je žena nestala.

3.3. Treće ukazanjeU četvrtak 18. veljače u rano jutro Bernardica je s nekoliko seljana

pošla u špilju. Dok je klečala u špilji, žena se ponovno ukazala. Bernardica ju je zamolila da joj napiše ime. Žena joj je odgovorila da nema potrebe i upitala je hoće li biti dobra i sljedećih petnaest dana dolaziti do špilje. Bernardica je obećala dolaziti, a ona joj je rekla da će je učiniti sretnom, ali ne na ovome, nego na drugome svijetu. Hrvatski je narodni pjevač te riječi pretvorio u stihove: Bernardice, malena, / ti ćeš biti blažena, / al ne na svitu tom / već u raju nebeskom.

Žena je još rekla da bi na tome mjestu voljela vidjeti mnoštvo naroda. To ukazanje trajalo je manje od pola sata.

3.4. Četvrto ukazanjeSutradan je Bernardica ponijela blagoslovljenu svijeću8 i s tetkom i

šest ili sedam žena krenula u špilju. Nakon tri Zdravomarije Gospa se ukazala.

7 Škropljenje je obred kojim svećenik ili biskup škropilom, a domaćin, domaćica ili drugi tko od ukućana grančicom hrasta, bora ili jele prskaju blagoslovljenom vodom osobe, stvari, domove, štale, dvorišta, vrtove i sl. da se očiste i da se od njih odagnaju demoni. Obred je drevnoga postanja i nalazi se u mnogim religijama (lustracija). U kršćanskoj civilizaciji obred škropljenja u sakramentu krsta postoji od samih poče-taka. Osim sakramenta krsta u Katoličku crkvu obred je uveden preko galikanske Crkve u XV. stoljeću. Usp. Leksikon…, str. 560; Dragić, Marko: „Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji“, Crkva u svijetu, br. 1, Split, 2007, str. 98. – 101.

8 Višestruka je uloga svijeća u kršćanskoj tradiciji. Prvi kršćani rabili su svijeću kako bi prije zore u katakombama za vrijeme bogoslužja imali svjetlost. Njihovom upo-rabom, izgledom i brojem tumači se crkveno učenje. Jedna svijeća simbol je vje-re u jednoga Boga i Spasitelja, dvije svijeće simboliziraju Boga i čovjeka, tri vjeru u Presveto Trojstvo. Šest svijeća na oltaru predočuju neprekidnu molitvu Crkve i vječno svjetlo u svetištu. Sedam svijeća znakom su sedam sakramenata. Svijeće pri euharistijskome obredu predočuju Kristov dolazak u pričesti. Uskrsna je svijeća znak uskrsnuloga Krista. Biskupova svijeća vjernicima daje na znanje da biskup predvodi euharistijsko slavlje. U Bibliji se svijeća i svijećnjak spominju sedamdesetak puta. Usp. Dragić, M.: „Svijeća u kulturnoj baštini Hrvata“, Crkva u svijetu, br. 4, Split, 2010., str. 467. – 488.

89

89


3.5. Peto ukazanjeU subotu 20. veljače s Bernardicom je krenulo tridesetak ljudi. U špilji

se Gospa ponovno ukazala Bernardici.

3.6. Šesto ukazanjeSutradan, u nedjelju, s Bernardicom je krenulo stotinjak ljudi. Bernar-

dica je vidjela Gospu kako promatra svijet i govori: „Molite za grješnike!“ O tome primjerice govore stihovi: S neba siđe Djevica: Jer se digla desnica, / moga sina Isusa, / da ih ljuto udara, / da ih teško pokara. / Što mu časti ne daju, / već ga psuju, vrijeđaju.”

Popodne je Bernardica imala iscrpljujući razgovor s policijskim kome-sarom. Otac ju je molio da više ne ide do špilje. U ponedjeljak 22. veljače Bernardica nije išla do špilje.

3.7. Sedmo ukazanjeIspovijedajući Bernardicu 23. veljače, svećenik Pomian hrabrio ju je

govoreći kako joj nitko ne može zabraniti odlazak do špilje. Bernardičin otac prestao joj je braniti odlazak. Stotinjak svjedoka, među kojima je bio liječnik Dozous i druge ugledne osobe, krenulo je prema špilji. Toga dana Gospa je Bernardicu poučavala molitvi i tražila od nje da ode svećenicima te im kaže kako želi da na tome mjestu sagrade kapelicu. Taj se motiv nalazi primjerice u pjesmi „S neba siđe Djevica“: Nego reci narodu, / da mi crkvu podignu.

3.8. Osmo ukazanjeDvije do tri stotine vjernika okupilo se oko špilje 24. veljače. Bernardi-

ca je puzala na koljenima u prekidima izgovarajući riječ pokora. Okuplje-nima je rekla kako je Gospa od nje zatražila da čini pokoru za grješnike. Bernardica je molila Zdravo Marijo, […] moli za nas grješnike.

U hrvatskoj usmenoj lirskoj pjesmi „Bernardica, diva mala“ stihovi su: Zdravo budi, o Marijo, / zdravo budi, o Divice, / svih kršćana pomoćnice. / Za sve vike moli za nas, / na čas smrti dođi po nas, / Sveto Trojstvo da falimo, / Tebe, Majko, da slavimo. / Amen!

U pjesmi „S neba siđe Djevica“ dvadeset je stihova kojima se moli ne-beska kraljica, kršćanska pomoćnica da moli svoga Sina, Spasitelja našega da nam se smiluje i okove raskuje. Nebeska kraljica moli da nas nikada ne ostavi, da nam svoj blagoslov da, brani nas od svakoga zla kao što je bra-nila Bernardicu malenu i pozvala je u raj. Nadalje su stihovi o Bernardici koja je Gospu slijedila, osamnajst puti vidila, / Bezgrješnu Djevicu, / svetu Majku Mariju.

SUVREMENA PITANJA

90

90

3.9. Deveto ukazanjeDana 25. veljače špilja je bila puna ljudi. Za vrijeme ukazanja Bernar-

dica je izgledala čudno jer joj je Gospa rekla da samo njoj želi povjeriti posljednju tajnu koju nikada nikomu ne smije reći. Potom joj je rekla da ide i s izvora pije vodu i umije se u njoj. Bernardica je vidjela prljavu vodu i nije je mogla piti. Tri je puta kopala sve dublje. Četvrti je put mogla piti vodu i oprati se njome. Budući da je Bernardica i dalje kopala, potekao je izvor koji dnevno daje sto tisuća litara čudotvorne vode.

Taj motiv opjevan je u pjesmi „Bernardica, diva mala“. U toj pjesmi Gospa Bernardici govori da svojim malim prstima raščeprka zemljicu na mjestu gdje Gospa stoji i da će naići na vodicu te da se tu umije i napije jer će ta voda biti čudna voda / za potribe mog naroda. Mjestu toga izvora hodočaste mnogobrojni hodočasnici, a neki su od njih, po Marijinu za-govoru, ozdravili uz pomoć vode koja ondje izvire.9

Toga dana Bernardica je izvrgnuta ispitivanju carskoga povjerenika.Izvor simbolizira Blaženu Djevicu Mariju koja je „izvorom žive vode“.

To tumačenje zasniva se na stihu iz „Pjesme nad pjesmama“ (8, 15): Zde-nac je u mom vrtu, izvor žive vode koja teče s Libana, kao i na Psalmu 36, 10: U tebi je izvor životni, tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.10

U Bibliji se izvor vode spominje 81 put.

3.10. Deseto ukazanjeDeseto ukazanje bilo je 27. veljače. Tada je oko špilje bilo oko osam

stotina osoba.

3.11. Jedanaesto ukazanjeOko tisuću sto pedeset osoba, među kojima su bili šef i tajnik žandar-

merije, pratilo je Bernardicu u nedjelju 28. veljače. Cijeli događaj ostavio je snažan dojam na nazočne.

Popodne je Bernardica ponovno podvrgnuta ispitivanju. Ravnatelj mjesne škole nakon razgovora s Bernardicom uvjerio se da zaista ima ukazanje.

3.12. Dvanaesto ukazanjePrema policijskim podatcima 1. ožujka okupilo se oko tisuću i pol

osoba. Jedna bolesna djevojčica zamolila je Bernardicu da ne nosi svoju

9 Usp. Suvremena katolička enciklopedija, A – E, priredili Michael Glazier i Monika K. Helwing, Slobodna Dalmacija, Split, 2005., str. 103.

10 Usp. Leksikon…, str. 289.

91

91


krunicu nego da uzme onu od njezine bolesne prijateljice. Toga dana prvi je put među mnoštvom bio i tek zaređeni svećenik iz obližnjega grada Omexa. Tada je izjavio da se u savršenome miru i spokoju osjećao kao da je na pragu raja.

3.13. Trinaesto ukazanjeU utorak 2. ožujka okupilo se 1650 ljudi. Bernardica je čula Gospin

zahtjev da ide svećenicima i zamoli ih neka izgrade kapelicu kako bi na-rod dolazio u procesijama.11 Bernardica odlazi do tamošnjega župnika Peyramalea, ali se on prema njoj ponio drsko. Uspjela je jedino pitati za procesije. Uvečer se ponovno uputila svećeniku i trojici kapelana te im prenijela preostali dio poruke. Međutim župnik joj je zapovjedio da naj-prije pita Gospu kako joj je ime.

3.14. Četrnaesto ukazanjeU rano jutro 3. ožujka oko špilje se okupilo tri do četiri tisuće ljudi.

Međutim ukazanja nije bilo. Bernardica je popodne došla sa stotinjak ljudi i Gospa joj se ukazala. Pitala ju je za ime, ali se Gospa samo nasmije-šila. Bernardica je to prenijela župniku, a on ju je nazvao ludom i ponovno naložio da je pita za ime.

3.15. Petnaesto ukazanjeDvadesetak tisuća ljudi išlo je prema špilji 4. ožujka. Bernardica je

nakon boravka u špilji otišla župniku i ponovno mu rekla kako Gospa nije otkrila ime, ali kako želi da se ondje sagradi crkva. Župnik je zatražio od Bernardice da ponovno pita za ime.

Dvadesetak dana Bernardica nije odlazila do špilje, niti je za to osje-ćala poriv.

11 Procesija je vjerska povorka koja ide s jednoga mjesta na drugo ili se, obilazeći, vraća na polazno mjesto. U procesiji se uvijek nosi neka sveta stvar ili znak. Taj je obred poznat u svim religijama. U Rimu su se procesije počele odvijati u IV. stoljeću kada su se vjernici svaki dan okupljali u drugoj crkvi, a potom bi krenuli prema crkvi u kojoj će se održati liturgijsko slavlje. U XI. i XII. stoljeću procesije su se odvijale u posebnim prostorima crkve – deambulatoriju. U srednjem vijeku posebno su razvi-jene procesije s relikvijama svetica i svetaca. U XVI. stoljeću posebno su se razvile euharistijske procesije s hostijom u pokaznici. U procesiji najprije ide križ, zatim djeca, pa muškarci, potom svećenstvo poredano po časti; niži naprijed, viši iza njih, a iza njih najčasniji. Na kraju procesije su žene. Druga vrsta procesije zove se kortej, a u njoj se ne nosi nikakav sakralni predmet. U toj procesiji najčasniji ide naprijed, a iza njega po rangu idu ostali. Usp. Leksikon…, str. 487. – 488. Jugoslavenske su vlasti procesije zabranili 1953. godine.

SUVREMENA PITANJA

92

92

3.16. Šesnaesto ukazanjeNa Blagovijest, u četvrtak 25. ožujka, Bernardica je u pet sati ujutro

u pratnji svojih rođaka ponovno otišla u špilju. Međutim nekoliko ljudi, među kojima i šef policije, već je bilo kod špilje. Čim je stigla, Bernardica je ugledala Gospu. Oko sat vremena zaneseno je gledala u Gospu, tri puta je pitajući za ime. Kada je četvrti put upitala, Gospa joj je odgovorila: „Ja sam Bezgrješno začeće!“12

U pjesmi (Prilog 1.) Gospa je svete oči podigla gore i Bernardici pro-govorila: Bez grijeha sam ja začeta, / Isusova Majka sveta.

Bernardica je to rekla župniku koji ju je iznenađen pitao zna li što to znači. Bernardica je odgovorila niječno. Ovaj joj je, sav začuđen, rekao da krene kući. Popodne je Bernardica, nakon razgovora s Estradeom, shvati-la da joj se ukazuje Blažena Djevica Marija.

3.17. Sedamnaesto ukazanjeSedamnaesto ukazanje zbilo se 7. travnja. Bernardica se nekoliko dana

prije toga ispovjedila i narod je očekivao njezin odlazak u špilju. Tako je i bilo. U lijevoj je ruci nosila upaljenu svijeću, a desnicom je štitila plamen

12 Papa Pio IX. četiri godine ranije donio je dogmu o Bezgrješnome začeću Blažene Djevice Marije. Tom dogmom Bog je Mariji, Isusovoj majci, podario milost sačuva-nosti od istočnoga grijeha od početka njezina postojanja. Blažena Djevica Marija u otajstvu Božića uz maloga Isusa ima glavnu ulogu. Zato joj pučka pobožnost u doba došašća posvećuje osobitu pozornost, koja se posebno odražava u zornicama, ranim jutarnjim misama na čast Majci Božjoj. Narod u zapadnome dijelu Hercegovine taj blagdan naziva Neoskrvnjeno začeće. U kreševskoj je narodnoj tradiciji to velika svetkovina pa su se taj dan držale i prstenske, užine onih koji su se mislili vjenčati na Božić. U Kreševu su na blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije služe-ne svečane esnafske ili tufetske mise za rupare – rudare i tada su gorjele dvije esnaf-ske svijeće. Tada su rupari (rudari) davali željezne rude i stipendijum u novcu. (Usp. Kristić, Augustin: „Crkveno-narodni običaji Kreševa“, posebno otisnut otisak iz Dobrog pastira, god. VII, Sarajevo, 1956., str. 9.) U mnogim je mjestima, primjerice u župi Tihaljina kod Ljubuškoga, (usp. Župa Tihaljina, priredio Anđelko Mijatović, Sveta baština knj. br. 28, Duvno, 1989., str. 260. – 261.) te livanjskome kraju, blag-dan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije smatran prvim čelom Božića. U tim se mjestima na taj dan u posudu stavljala pšenica koja bi do Božića izrasla ne-koliko centimetara i u koju se stavljala trostruka svijeća. Priprava za blagdan Božića bila je kao i danas – nutarnja i vanjska. Nutarnja se sastojala u tome da se više moli i posti kroz vrijeme došašća, pristupa svetim sakramentima i u obavljanu kršćanskoga nauka u obitelji. Priprava je uglavnom započinjala svetkovinom Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije. U brotnjanskom se kraju govori: „Gospino začeće, prvo čelo Božića“. U Kaštelima su se na taj blagdan skupljale masline u krtole (košara od pruća s jednom ručkom, nosi se u ruci) i nosile na poklon Gospi u crkvu. Božićno vrijeme Kaštelani računaju odmah od Bezgrješnoga začeća.

93

93


svijeće od vjetra. Za vrijeme ukazanja taj joj je plamen zahvatio ruku, ali nije bilo opeklina.

3.18. Osamnaesto ukazanjeOsamnaesto ukazanje zbilo se na blagdan Gospe od Karmela, 16. srp-

nja. Bernardica je s tetkom Lucijom u špilju otišla u osam sati navečer. Vlasti su nakon prethodnoga ukazanja ogradile špilju. Stoga je Bernardi-ca s tetkom kleknula na drugoj strani rijeke Gave. Toga puta Gospa ništa nije rekla Bernardici. Međutim Bernardica je rekla da Gospa nikada nije bila lijepa kao te večeri.13

4. Bernardica u konviktu časnih sestara

Bernardica je 16. srpnja 1860. ušla u konvikt časnih sestara u Lourde-su gdje je ostala šest godina. Lourdes je zauvijek napustila 4. srpnja 1866. i nakon tri dana stigla u samostan St. Gildars u Nevers, grad u središtu Francuske. Tu je provela svoj kratki redovnički život.

U samostanu je Bernardica nastavila proživljavati Gospine poruke svijetu: molitvu, pokoru, trpljenje za grješnike. Živjela je sretno, u srcu stalno noseći obećanje Blažene Djevice Marije da će je učiniti sretnom na drugome svijetu.

5. Bolest i smrt Bernardice

Bernardica je bolovala od astme, tuberkuloze i tumora na nozi, ali je nastavila činiti pokoru za obraćanje grješnika. U samostanu je bila bolni-čarka i neko vrijeme sakristanka. Od 1875. godine bila je teško bolesna.

Na uskrsnu srijedu 16. travnja 1879. potpuno je oslabila. Posljednje su joj riječi bile: „Dragi Bože! Sveta Marijo, Majko Božja, moli za mene jadnu grješnicu!“ Pogledala je na križ i na kip Gospe Lurdske. Prije nego je uzela čašu, još je jednom načinila znak križa i u trideset petoj godini života prešla u vječnost.

6. Beatifikacija

Papa Pio IX. proglasio ju je blaženom 1925., a svetom na blagdan Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije 1933. godine. Potpuno ne-raspadnuto tijelo čuva se u staklenome lijesu u kapelici samostana sestara 13 Usp.<http://www.orion-tours.hr/index.php?option=com_conten-

t&view=article&id=132&Itemid=28> (16. rujna 2012.)

SUVREMENA PITANJA

94

94

u Neversu. Na pozlaćenome okviru lijesa stoji natpis: „Ne obećavam da ću vas učiniti sretnim na ovom svijetu, nego na drugom.“14

7. Usmene lirske pjesme

Vjersku usmenu liriku čine: molitvene pjesme, prenja, versificirane le-gende. Povijesni, arheološki, arhivski i drugi izvori svjedoče da su Hrvati pod utjecajem Rimljana već u VII. stoljeću prihvatili kršćanstvo i europ-sku kulturu. Po Konstantinu VII. Porfirogenetu Heraklije je iz Rima do-veo svećenike i od njih proizveo biskupe, nadbiskupe, prezbitere i đakone koji su pokrstili Hrvate. Hrvatska vjerska usmena lirika može se pratiti od XIII. stoljeća do naših dana.15 Te pjesme svjedoče o dubokoj religi-oznosti hrvatskoga katoličkog puka koji je svoju vjeru i običaje sačuvao kroz stoljeća i pod tuđinskom i pod nenarodnom vlasti.

U Pučišćima na Braču u usmenoj je komunikaciji pjesma:

14 Usp. Lurd: Ja sam Bezgrešno Začeće, <https://sites.google.com/site/marijinauka-zanja/lurd> (16. rujna 2012.)

15 Hrvatska vjerska lirska pjesma „Narodil nam se kralj nebeski“ seže u XIII. stoljeće. Ta se pjesma usmenom komunikacijom sačuvala do naših dana, kao i božićne pje-sme: „Bog se rodi u Vitliomi“ (XIV. stoljeće) i „Va se vrime godišća“ (XV. stoljeće).

16 U Pučišćima na Braču 2006. godine ispripovjedila Marija Eterović (djev. Martić, rođ. 1926. u Pučišćima na Braču). Zapisala je Danijela Eterović. Rkp. FF ST, sv. 2010. D.

Jednog dana ovo bikad se nebo rastvori.S neba ide Djevica,Sveta Djeva Marijau tu suznu dolinu,u kamenu pećinu.Kada ona ide statpećina se zasja sva.Bernardica malenas brijega joj se na oltaru poklekla,krunicom se molećii Mariju motreći.Gospa usta otvori, Bernardici govori:

„Bernardice malena,ti ćeš biti blažena,al ne na svitu tom,već u raju nebeskom.Reći ću ti tajne tri,al ne kazuj nikom niš,nego kaži narodušto Isusa psuju, vrijeđaju,tek mu časti ne daju.“Kad to ljudi sačuli,mnogo su se prenuli,za grijehe se skrušuju, grad Gospi putuju,u sve vijeke vjekova. Amen.16

95

95


Navedena je pjesma komponirana iznimnim lirskim slikama: nebo se rastvorilo, s neba ide Djeva Marija, u suznu dolinu, u kamenu pećinu; gdje je ona stala, pećina se zasjala, a s brijega se malena Bernardica na oltaru poklekla, krunicom se moleći i Mariju motreći; Gospa joj govori da će biti blažena, ali ne na ovome svijetu, nego u raju nebeskome. Lirske su slike protkane lirskim tonovima koje karakteriziraju: ritmičnost, harmo-ničnost, slikovitost, emocionalnost. Lirski ugođaj pojačavaju stilske figure među kojima su epiteti, primjerice: Sveta Djeva Marija, suzna dolina, ka-mena pećina, Bernardica malena; sporadične rime: u tu suznu dolinu, / u kamenu pećinu. krunicom se moleći / i Mariju motreći. / Gospa usta otvori, / Bernardici govori: / „Bernardice, malena, / ti ćeš biti blažena, / al ne na svitu tom, / već u raju nebeskom. / Što Isusa psuju, vrijeđaju, / tek mu časti ne daju.“ Kad to ljudi sačuli / mnogo su se prenuli, / za grijehe se skrušuju, / grad Gospi putuju/ i dr. Poanta je u trima Gospinim tajnama koje Bernardica treba prenijeti narodu kako bi se grješnici pokajali, skrušili i pripravili na vječni put Gospi.

8. Zaključak

Suvremene hrvatske usmene lirske pjesme sv. Bernardici obuhvaćaju epizode: prvoga, trećega, šestoga, sedmoga, osmoga, devetoga i šesnaesto-ga ukazanja Blažene Djevice Marije sv. Bernardici u špilji u Massabielle kod Lourdesa. U pjesmama se posebno ističu dijalozi između djevojčice i Gospe. Pri trećem ukazanju Gospa joj je rekla da će je učiniti sretnom, ali ne na ovome svijetu. Za vrijeme šestoga ukazanja Gospa je od Bernardice tražila da moli za grješnike. Za sedmoga ukazanja Gospa joj je naložila neka ode svećenima i kaže im kako želi da na tome mjestu izgrade crkvu. Kada se Gospa osmi put ukazala, tražila je pokoru za grješnike. Bernar-dica je po Gospinoj želji u prigodi devetoga ukazanja prstima kopala ze-mlju te je potekla čudotvorna voda. Šesnaesto ukazanje, na Blagovijest, iznimno je važno jer je tada Blažena Djevica Marija otkrila Bernardici da je ona „Bezgrješno začeće“. To je imalo snažnu potvrdu dogme o Bez-grješnome začeću Blažene Djevice Marije koju je 1854. godine donio blaženi papa Pio IX.

Usporedbom sadržaja usmenih lirskih pjesama s ukazanjima Blažene Djevice Marije sv. Bernardici nedvojbeno se može zaključiti da fabula pjesama koje se u radu navode i interpretiraju u potpunosti odgovaraju svjedočenjima o ukazanjima.

S estetskoga motrišta navedene lirske pjesme imaju antologijsku vri-jednost. Također imaju i iznimnu odgojnu i didaktičnu vrijednost. Vri-jednost tih pjesama ogleda se i u bogatstvu njihova leksika.

SUVREMENA PITANJA

96

96

Prilozi

Bernardica, diva mala Bernardica, diva mala,u šumi je drva brala,čudno svjetlo opazila,pa se jako uplašila.Uze drva, pođe kući,žalosna i tugujući.Putem je govorilau pećini što je vidila.Mnogi ljudi virovaše, a mnogi se narugaše.Kad je zora zablistala,uranila diva mala,pa požuri do pećine.Uze križić od krunice,poljubi ga, prikriži se.Moli Boga sa visine,da bi opet opazilaonu ženu što se skrila,dragu Gospu ugledala.Za kojom je uzdisala,puna sjaja i miline.Spustila se sred pećine,tiho veli Bernardica,Marijina miljenica:„O Gospojo, dobro moje,kaži meni ime svoje.“Tada je se Gospa mila,samo malo nasmijala.„Kaži meni ime slatko,jer me za nj’ pita svako.“Svete oči diže gori,Bernardici progovori:„Bez grijeha sam ja začeta,Isusova majka sveta.Moj je sinak odlučio,

da bi narod uništio,jer mu počast ne odaju,već ga psuju i vrijeđaju.Sa prstima malim svojim,isprid mene, di ja stojim,raščeprkaj tu zemljicui naić ćeš na vodicu.Tu se umi i napi se,sa izvora okripi se.To će biti čudna voda,za potribe mog naroda.“Bernardica, diva mala,dragu Gospu poslušala.To su ljudi razumilii tu crkvu sagradili.Sa svih strana svit dolazi,dragu Gospu obilazi.Ona dili pomoć svima,koji zašto molit ima.Grešnici se tu kajaju,a bolesni ozdravljaju.Tuda narod piva cio:„Zdravo budi, o Marijo,zdravo budi, o Divice,svih kršćana pomoćnice.Za sve vike moli za nas,na čas smrti dođi po nas,Sveto Trojstvo da falimo,Tebe, Majko, da slavimo. Amen!16

16 Ani Papić 2009. god. ispripovjedila je Ljuba Gelo (nadimak Seka) iz Lusni-ća (djev. Damjanović, rođ. 1935. godi-ne u Strupniću kod Livna). Rkp. FF MO, sv. 2012., D.

97

97


S neba siđe Djevica

S neba siđe Djevica, sveta Majka Marijau tu suznu dolinu,na kamen, na pećinu.Kada ona onde sta,pećina se zasja sva.Bernardica malena,ispred špilje pokleklai Mariju motrećii Mariju molećiGospe usta od gori,Bernardici govori:„Bernardice malena,ti ćeš biti blažena,ali ne na svijetu tom,već u raju nebeskom.Reći ću ti tajne tri, ali nikom ne otkrij.Nego reci narodu,da mi crkvu podignuda mi ljudi dohode,da se Bogu obrate.Jer se digla desnica, moga sina Isusa,da ih ljuto udara,da ih teško pokara.Što mu časti ne daju,već ga psuju, vrijeđaju.“Bernardica malena, podiže se s kamenai narodu kazuješto Gospe poručuje.Kad to ljudi začuli,mnogi su se prenuli,duboko se skrušuju.U grad Gospi putuju,tu nadviše izvora,a kad reče Djevica:„Ustani, Bernardice,zagrabi vodice.“

Djevojče se osvrće,prstem zemlju odgrćei gdje reče Djevica,probi voda bistrica.Tu bolesnik ozdravlja,kada milu Majku pozdravlja.Tu se grešni rastaju,tužna lica zasjaju.Jad se uhvat očajni,obrati se bezbožni.Tu hiljade pjevaju,klicati ne prestaju:„Zdravo, zdravo, Marijo,tko te ne bi častio.Ti nebeska Kraljice,kršćanska pomoćnice,moli Sina svojega,Spasitelja našega,da se nama smiluje,okove nam raskuje.Nikad nas ne ostavljaj,svoj blagoslov ti nam daj!Brani nas od svakog zla,ko što si branila Bernardicu malenui pozvala u raj nju,koja Te je slijedila,osamnajst puti vidila,Bezgrješnu Djevicu,svetu majku Mariju.17

17 Andrea Pavičin zapisala je 29. lipnja 2009. u Slatinama kod Trogira. Ispri-povjedila joj je Slavka Balić, rođ. Do-mić 1919. u Slatinama. Rkp. FF ST, sv. 2009. D.

SUVREMENA PITANJA

98

98

Izvori i literatura- Dragić, Marko: „Sveta tri kralja u hrvatskoj tradiciji“, Crkva u

svijetu, br. 1, Split, 2007., str. 98. – 101.- Dragić, Marko: „Svijeća u kulturnoj baštini Hrvata“, Crkva u svijetu,

br. 4, Split, 2010., str. 467. – 488. - <http://www.orion-tours.hr/index.php?option=com_

content&view=article&id=132&Itemid=28> (16. rujna 2012.)- Kristić, Augustin: „Crkveno-narodni običaji Kreševa“, posebno

otisnut otisak iz Dobrog pastira, god. VII., Sarajevo, 1956.- Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva i Uvod

u ikonologiju Radovana Ivančevića, priredio Anđelko Badurina, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1990.

- Lurd: Ja sam Bezgrešno Začeće, <https://sites.google.com/site/marijinaukazanja/lurd> (16. rujna 2012.)

- Rkp. FF Split (Rukopisna zbirka Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu); Rkp. FF Mostar (Rukopisna zbirka Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Mostaru). Te su rukopisne zbirke nastale kao rezultat izvornih terenskih zapisa studenata kojima sam bio mentorom pri izradbi seminarskih, završnih i diplomskih radova. Oznaka D znači diplomski rad.

- Suvremena katolička enciklopedija, A – E, priredili Michael Glazier i Monika K. Helwing, Slobodna Dalmacija, Split, 2005.

- Župa Tihaljina, priredio Anđelko Mijatović, Sveta baština, knj. br. 28, Duvno, 1989.

99

99


ST. BERNADETTE IN CROATIAN ORAL LYRICS

Summary

St. Bernadette (Marie-Bernarde Soubirous) was born on 7 February 1844 at Lourdes to a poor miller’s family. Our Lady appeared to Bernadette eighteen times. All apparitions took place from 11 February to 16 July 1858. On 16 July 1860 Bernadette entered the convict of nuns at Lourdes where she rema-ined six years. She left Lourdes for good on 4 July 1866 and after three days arrived to St. Gildars monastery at Nevers, a city in the centre of France. On Easter Wednesday, 16 April 1879, she passed to eternity in her thirty-fifth year. St. Bernadette is an exceptionally honoured saint in Catholic Croats. Traditionally many Croats as well as Croatian army and police representa-tives go on pilgrimage to the place of Our Lady’s apparition to St. Bernadette in the cave Massabielle near Lourdes. The devotion to St. Bernadette is visible in contemporary original recordings of Croatian oral lyric poems in Bosnia and Herzegovina and in the Republic of Croatia, which are quoted and in-terpreted in the paper. By a comparative method of oral lyric poems with the apparitions of the Blessed Virgin Mary to St. Bernadette it can undoubtedly be concluded that the content of the quoted and interpreted poems completely corresponds to the testimonies about the apparitions. Pope Pius IX beatified her in 1925, and in 1933 he canonised her on the solemnity of the Immaculate Conception of the Blessed Virgin Mary.

Key words: Blessed Virgin Mary, St. Bernadette, apparitions, Croatian oral lyric poems

IZ KULTURE

Hrast u Hercegovini

103

Mr. sc. Stjepan Ivanković Mostar

JEDAN OD PRVIH PROFESORA IZ ZAPADNE HERCEGOVINE

AUGUSTIN JAGO SESAR (1900. – 1936.)

Augustin Jago Sesar rođen je 1900. godine u Kočerinu od oca Stipana zvanoga Pana. Osnovnu školu završio je u Kočerinu, a Franjevačku

gimnaziju u Širokome Brijegu. Studirao je u Beogradu na Filozofskome fakultetu gdje je i diplomirao 1934. godine. Jedan je od prvih profeso-ra (ako ne i prvi) iz zapadne Hercegovine. Počeo je studirati u Beogra-du 1929. godine. Te godine 3. studenoga održana je godišnja skupština Društva katoličkih akademičara „sv. Ćiril i Metoda“ u Beogradu na kojoj je izabran za blagajnika Društva. Inače, Društvo katoličkih akademičara sv. „Ćiril i Metoda“ u Beogradu utemeljeno je 1919. godine. Na nave-denoj godišnjoj skupštini u njegovu upravu izabrani su: „Predsjednik P. Lisičar stud. phil., potpredsjednik Tine Kušar stud. med., tajnik Šimun Kordić stud. med., blagajnik Jago Sesar student filozofije, knjižničar Ružica Rafaj stud. filozof., gospodar Marin Bulić stud. prava, revizori Andrija Glavaš cand. ing. i Jozo Zorić cand. iur., duhovnik o. fra Petar Vlašić.“1

Društvo je 21. veljače 1931. održalo Večer uspomeni fra Grge Mar-tića: „To je veče ujedno i bilo i priznanje svima onima, koji su prije ili poslije fra Grge u Bosni i Hercegovini bili vođe, učitelji, svećenici, ljekari, zaštitnici prezrenog vlaha, roba, kmeta. Ovom prigodom su ponovljene,

1 Narodna sloboda, Mostar, godina X., broj 45., 16. 11. 1929.

SUVREMENA PITANJA

104

104

podvučene i naglašene one riječi fra Radoslava Glavaša, da nema zemlje na svijetu, čija bi prošlost bila tako usko vezana za jedno društvo, za jed-nu organizaciju kao što je prošlost Bosne i Hercegovine usko vezana s franjevcima.

Na prvom mjestu na programu je bila tema: ‘Uloga franjevaca u proš-losti Bosne i Hercegovine’. Predavao je Jago Sesar cand. phil. Tu je i iscrpno i dokumentirano izneseno djelovanje franjevaca na kulturnom, ekonomskom, političkom, dušobrižničkom polju. Iz toga su mogli svi prisutni zaključiti, da Bosna i Hercegovina posjeduje dragocjene primjere i uzore nesebičnog rada za Boga i narod, ali to sve je široj javnosti malo poznato. Naročiti interes pobudio je slučaj konjičkih mučenika.“2

Iz citiranih se primjera vidi da je Augustin Jago Sesar bio vrlo aktivan član Društva u kojem je vršio vrlo nezahvalnu službu blagajnika, ali i pre-davača na prigodnim svečanostima. U ovom slučaju vidimo da je održao uvodno predavanje koje su nazočni, očito, s velikim zanimanjem pratili.

Osim Društva sv. Ćirila i Medoda Sesar je djelovao i u Hrvatskome kulturnom društvu „Napredak“.

Po završetku Filozofskoga fakulteta u Beogradu postavljen je za su-plenta gimnazije u Šapcu. Suplent je profesor početnik koji treba polagati stručni ispit za zvanje profesora srednje škole. U Kraljevini Jugoslaviji srednje je školstvo bilo centralizirano na razini države. U svim gimnazi-jama i srednjim školama profesore je postavljalo Ministarstvo prosvjete iz Beograda, tako je i Sesar dospio u Šabac. Ne smijemo zaboraviti da je u to vrijeme bilo vrlo malo gimnazija. U Hercegovini je jedina državna gimnazija bila u Mostaru. Osim nje, još je samo djelovala Franjevačka klasična gimnazija u Širokome Brijegu s pravom javnosti.

Augustin Jago Sesar umro je mlad u veljači 1936. godine. Preminuo je u sanatoriju u Topolščici u Sloveniji, gdje se liječio od sušice. Sušica je bila stalni pratitelj prvih naših intelektualaca koji su se obično probijali sami kroz život, više gladni nego siti. Sjetimo se samo tragične sudbine Antuna Branka Šimića koji je od sušice umro u dvadeset sedmoj godini života.

O Sesarovoj omiljenosti među prijateljima svjedoče sljedeće riječi: „Zemljaci i prijatelji u Beogradu sa akademskim društvom sv. Ćirila i Metoda priredili su pokojnom Sesaru zadušnice u katol. crkvi u Beogra-du. Tom prilikom gđa Lucija supruga inž. A. Glavaša umjesto vijenca na odar skupila priloge, upisujući pok. Sesara za dobrotvora Napretka.“3

2 Narodna Sloboda, Mostar, godina XIII., broj 7., 28. 2. 1931.3 Napredak, mjesečno glasilo Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“, Sarajevo, svi-

banj 1936.

105

Maja Lasić Sveučilište u Mostaru

POSTMODERNISTIČKA POETIKA FILMA DOGVILLE LARSA VON TRIERA

U radu se pristupilo analizi igranoga filma Dogville (2003.), odnosno potvr-đivanju primjene epskih teoretskih načela na film uočavajući postmodernistič-ki dijalog starijega i novijega medija. U prilogu se određuje postmodernistička poetika, odnosno determiniraju se oblici inspiracije danskoga redatelja Larsa von Triera u odnosu na Bertolta Brechta kako bi se pokazalo da kazalište, i u novije vrijeme, inspirira film. Uočilo se ostvarivanje Brechtovih ideja 60-ih godina u svim komponentama filma znakovita naziva Dogville. Također su se razmotrili i postulati epskoga teatra poput dokidanja iluzije, V-efekta, način glume i neizostavna naracija kao osnovna odrednica epskoga radi uoča-vanja intermedijalnosti kao inačice postmodernističkoga postupka.

Ključne riječi: postmodernistička poetika, epski teatar, V-efekt, intermedi-jalnost

UDK 3791.31:792 792.01 Izvorni članak Primljeno: 01. 10. 2012.

SUVREMENA PITANJA

106

106

1. Uvod

Poznata kanadska teoretičarka Linda Hutcheon ističe kako postmo-dernizam ne može biti olako uporabljen kao sinonim za suvremeno

jer je proturječan fenomen koji rabi i zlorabi, gradi i ruši same pojave koje izaziva primjerice u arhitekturi, književnosti, slikarstvu, kiparstvu, filmu, videu, plesu, televiziji, glazbi, filozofiji, estetičkoj teoriji te psihoanalizi.1 Ovaj rad namjerava pokazati kako je epski teatar Bertolta Brechta „us-pio isprovocirati“ danskoga redatelja Larsa von Triera te ga nagnati na uporabu postmodernističkoga postupka intermedijalnosti, odnosno na preuzimanje kazališnih struktura u filmu Dogville. Hutcheon tvrdi kako postmodernistička umjetnost, poput Brechtova epskoga teatra, može dramatizirati i čak provocirati unutarnje promjene.2 Nastojat će se istra-žiti svi oblici inspiracije von Triera u odnosu na Bertolta Brechta kako bi se pokazao intermedijalni zahvat kazališta na film, odnosno kako bi se pokazalo da film, i u novije vrijeme, crpi iz kazališnih postupaka.

Logičnom se polaznom točkom ovakvih razmišljanja nameće sljede-će razmišljanje: „Ideja o intermedijalnosti ipak proizlazi iz činjenice da mediji nisu u potpunosti samosvojne cjeline nego da se uvijek sastoje od kompleksnih medijalnih konfiguracija. Film po svojoj prirodi uvijek teži nečistim formama, odnosno, uvijek nalazi spregu s drugim umjetnostima. U filmu, tako općenito, razlikujemo vezu između filma i drugih umjet-nosti, kao i citate iz drugih filmova i citate iz drugih umjetnosti.“3 Naime pristupit će se analizi igranoga filma Dogville, odnosno ukazat će se na primjenu Brechtovih epskih teoretskih načela na film uočavajući pritom postmodernistički dijalog starijega i novijega medija te potvrđujući tezu o postmodernizmu koju postavlja Hutcheon: „Postmodernizam se, kao što samo njegovo ime sugeriše, suprotstavlja svakom modernističkom odba-civanju ili oživljavanju prošlosti u ime budućnosti i osporava ga.“4 Dakle postmodernizam ne sugerira traganje za transcendentalnim izvanvre-menskim značenjem, već prije ponovno vrjednovanje prošlosti i dijalog s njom u svjetlu sadašnjosti.

1 Usp. Hutcheon, Linda: Poetika postmodernizma, Svetovi, Novi Sad, 1996., str. 18.2 Usp. isto, str. 23.3 Keser Battista, Ivana: „Intertekstualnost, intermedijalnost i interdisciplonarnost

u filmskom eseju“, Medijska istraživanja, Zagreb, god. 16 (2010.), br. 1, str. 131.4 HUTCHEON, L.: n. dj., str. 43.

107

107

Maja LasićPOSTMODERNISTIČKA POETIKA FILMA DOGVILLE

LARSA VON TRIERA

2. Dogville – Brechtville

Bertolt Brecht za života se divio svjetskomu napretku i znanosti, ne sluteći da će njegove ideje i način rada biti trajna inspiracija u teatru, književnosti, ali i filmskoj umjetnosti koja se u to vrijeme tek nazirala. Aludirajući na čovjeka, u svome Malom organonu za teatar on piše:

Njegova se okolina sve dublje mijenjala iz desetljeća u desetljeće, zatim iz godine u godinu, a onda gotovo iz dana u dan. Ja, koji ovo pišem, pišem, na stroju koji je u vrijeme mog rođenja bio nepoznat. […] S mojim ocem govorio sam već preko jednog kontinenta, ali tek sam zajedno sa svojim sinom vidio pokretne slike eksplozije u Hirošimi.5

Zanimljiva je komparacija filma i kazališta Dušana Stojanovića koji film proglašava ekstenzijom kazališta. To obrazlaže tvrdnjom kako film u ranoj viziji svoje umjetničke sudbine ne crpi kreativnost iz specifičnih osobina kamere, montaže ili bilo koje druge tehničke mogućnosti, nego iz registriranja stilizirane pantomimske predstave.6

Poznati su stavovi kako su neuspjeli pokušaji Jean-Luca Godarda iz 1960-ih pri ostvarenju Brechtove ideje o epskome teatru i V-efektu, ali i kako se ta ideja ostvarila u XXI. stoljeću u filmu Dogville Larsa von Trie-ra. Odgovarajući na pitanje o nastanku filma, redatelj ističe kako je prvo napisao scenarij, a onda počeo razmišljati kako bi taj film mogao izgleda-ti. Zatim je dobio inspiraciju od Bertolta Brechta i njegove pjesme „Gu-sar Jenny“, čija je tema osveta, i istom se tada počela slagati slika filma.7

Vrbančić se poigrava nazivima Dogville i Brechtville8 tumačeći Dogvi-lle kao svojevrsni Brechtville te aludirajući na von Trierovu političku pa-rabolu koja se oslanja na Brechtove dramske tekstove u kojima se govo-ri o etičnosti pojedinca zatečenoga u određenim okolnostima koje nisu slučajne, o tragičnim pitanjima žrtve, žrtvovanja i oprosta. Radnja filma smještena je u mali američki grad u području Stjenjaka za vrijeme velike depresije 1920-ih i ukazuje na paralelizam s globalizacijom, zbog čega su američki filmski kritičari ovaj film često osuđivali kao neopravdanu i neutemeljenu osudu američkoga imperijalizma. Lars von Trier ističe

5 Brecht, Bertolt: Kleines Organon fur Theatre, Suhrkamp, Frankfurt am Main, 1961., str. 39.

6 Usp. Stojanović, Dušan: Teorija filma, NOLIT, Beograd, 1978., str. 13.7 Usp. Sinovčić, Dean: Impresioniran sam hrabrošću Nicole Kidman, <htpp://www.

nacional.hr/slanak/13474/impresioniran –sam-hrabroscu-nicole-kidman> (19. 9. 2011.)

8 Vrbančić, Mario: „Dogville u Brechtvillu“, Hrvatski filmski ljetopis, Zagreb, 2009., br. 59, str. 43.

SUVREMENA PITANJA

108

108

kako svojim radom nastoji osloboditi kinematografiju, odnosno kako nije zadovoljan načinom na koji filmovi nastaju, kao ni konačnim rezultati-ma. Naglašava da stalno želi nešto mijenjati poput pravoga revolucionara, poput Brechta moglo bi se nadodati, jer je i u tome njihova sličnost. Na-ime poznato je kako je Brecht „digao“ revoluciju u kazalištu, kako mu je smetalo štošta, poput njegova učinka na gledatelje, što rječito objašnjava teoretičar Darko Suvin:

Uđimo u jednu od tih kuća i promatrajmo njegov učinak na gledaoce. Ogle-davajući se, vidimo prilično nepomične spodobe u nekom čudnom stanju; čini se da one naprežu sve mišiće u jakoj napetosti, ukoliko mišići nisu opušteni u jakoj iscrpljenosti. Međusobno one gotovo i ne saobraćaju, njihovo okupljanje sliči okupljanju samih spavača, ali spavača koji nemirno spavaju jer, kako narod govori o mori, leži na leđima. Njihove su oči, doduše otvorene, ali oni ne gledaju, oni bulje, kao što ne slušaju nego osluškuju. Oni gledaju na pozor-nicu kao začarani, a taj izraz potječe iz srednjeg vijeka, iz vremena vještica i klerika.9

Suvin tretira gledanje i slušanje kao aktivnosti koje su ponekad pune zadovoljstva te uočava pasivnost gledatelja koji kao da su razriješeni svake aktivnosti. To stanje opisuje kao stanje odsutnosti duhom.

3. Postulati epskoga teatra

Nezadovoljstvo postojećim rezultiralo je epskim, antiaristotelovskim teatrom. Brecht je za epski teatar podrazumijevao sljedeće postavke, od-nosno zahtijevao je da pozornica bude jedan proces ističući kako želi gle-datelja pretvoriti u promatrača kojemu je aktivnost probuđena tako da se od njega očekuju odluke na temelju znanja, a ne doživljaja.

Ne želi gledatelja smjestiti u radnju, već traži od njega da joj se suprotstavi. Operira sa argumentima a ne sa sugestijom. Osjećanja se ne konzerviraju, već se razvijaju do saznanja. Na čovjeka gleda kao na predmet istraživanja, a ne kao poznatu kategoriju; čovjek je promjenljiv i za promjene sposoban. Napetost radnje vezana za tijek, a ne samo za ishod, svaka scena za sebe, a ne jedna scena za drugu; događaji teku u krivuljama, govori se o svijetu kakav postaje, a ne kakav jest; kazuje nam što čovjek mora, a ne što čovjek treba; čovjeka pokreću razlozi, a ne nagoni; društveno postojanje određuje mišljenje, a ne da mišljenje određuje postojanje.10

9 Suvin, Darko: Uvod u Brechta, Školska knjiga, Zagreb, 1970., str. 234. – 235.10 Selenić, Slobodan: Dramski pravci XX veka, Umetnička akademija u Beogradu,

Beograd, 1971., str. 81.

109

109


LARSA VON TRIERA

Na isprovocirano pitanje vezano za funkciju i kauzalnost epskoga te-atra, odnosno potrebe za epiziranjem dramatolog Manfred Pfister posve jasno daje odgovor u svome tumačenju kazujući kako je „funkcija tog epi-ziranja da se učine vidljivima psihološke i socijalne kauzalnosti, pa i one koje prelaze ono osobno i međuljudsko, i da se zbilja kritizira konkretno, onakva kakva jest“11.

Film Dogville odvija se u devet poglavlja s prologom, a može se reći kako svako poglavlje djeluje za sebe itekako utječući na cjelovitost filma, upravo na način odvijanja epskoga teatra kako ga opisuje Selenić: „Epski teatar odvija se u nizu epizoda koje su labavo povezane, tako konstruisa-ne čak, po želji Brechta, da svaka epizoda čini smisao za sebe, a sa svoje strane posredno doprinosi smislu čitavog komada.“12 Selenić dalje govori kako stvaranje zanimanja i napetosti nije progresivno, već se pretvara u niz odvojenih situacija, a napetost proizlazi iz racionalnoga otkrivanja za-čudnosti svake situacije posebno te iz kontrapunktskoga djelovanja mon-taže svih situacija u komadu, u ovome slučaju filma. Na kraju zaključuje kako aristotelovska drama može biti shvaćena samo kao cjelina, a epsku možemo rastaviti na sastavne dijelove pa da još svaki dio, odnosno svako poglavlje, nosi svoj puni smisao.13

Bertolt Brecht u „svojoj“ Dijalektici u teatru brani epski teatar od pri-govora kako je previše moralan, što su mnogi uzeli kao razlog okretanja protiv njega. On tvrdi da je epski teatar više želio proučavati nego mora-lizirati.14

4. Dokidanje iluzije

Američki teoretičar David Bordwell sugerira na pomisao kako je ve-lik dug ranoga filma prema kazalištu natjerao intelektualce, „opterećene grižnjom savjesti“, na nijekanje bilo kakva utjecaja suvremenoga kazališta na film. Od filmova preuzetih iz kazališta Bordwell očekuje pronalazak filmske ekvivalente kazališnim konvencijama, kao što se može uočiti u stiliziranome limbu Mahabharate (1989.) Petera Brooka.15 Ideja teatra, odnosno drame prenijela se i na film Dogville. Zanimljiv je prikaz mate-rijalnoga okružja, odnosno grada Dogvilla: označenost i ocrtavanje kuća, 11 Pfister, Manfred: Drama, teorija i analiza, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 1998.,

str. 117.12 Selenić, S.: n. dj., str. 82.13 Usp. isto, str. 82.14 Usp. Brecht, B.: Dijalektika u teatru, NOLIT, Beograd, 1966., str. 74.15 Usp. Bordwell, David: O povijesti filmskog stila, Hrvatski filmski savez, Zagreb,

2005., str. 51. – 52.

SUVREMENA PITANJA

110

110

ulica, izdvojenost od ostatka svijeta, oskudnost scenografije, minimali-zam, pantomima, reduciran govor, umjetno svjetlo mjesečine. Poznato je kako se scenografija, koreografija, osvjetljenje te glazba mogu odrediti kao autonomni elementi u okviru Brechtova teatra. Njihova uloga nije podcrtavati ili objašnjavati emocije ili ideje, već često svojim suprotnim značenjem pomažu da se situacija rasloji, učini začudnom i jedino tako razumljivom.

Sve je ovo primjenljivo na Dogville jer scenografija, rasvjeta i način glume priječe publici da padne pod iluziju. Bordwell ističe kako je Bre-cht već 1920. godine zagovarao oblik reprezentacije u kojoj je gledatelj „distanciran“ od predstave, a događaji su „otuđeni“ te se tako podupire kritičko promišljanje društva.16 Dakle Brecht od glumca ne traži da se odrekne emocija, nego da ih kombinira s distancom, primjerice Majka Hrabrost vrišti itekako je glasna u svojoj životnoj borbi, ali se ne čuje kad prepoznaje mrtvoga sina – tu se prepoznaje distanca i emocija isto kao i u liku Grace. Uočljivo je kako Brecht od publike zahtijeva angažman, da reagira na ono što vidi, da osjećanje razvije do spoznaje i tako racionalizi-ra emocije, odnosno dovodi do zatajenja ili dokidanja iluzije u korist iz-gradnje distanciranoga kritičkog stava o kojem Pfister iznosi i potvrđuje razmatrane argumente:

Sustavnom primjenom dramskih tehnika kao što su prolog i epilog, zbor i song, montaža, natpisi i projekcije likovi konferensjea, iskakanje iz uloge, ra-zotkrivanje kazališnog aparata, tehnika koje na različite načine pridonose etabliranju posredujućeg komunikacijskog sustava, stvorio je Brecht dramu u kojoj epiziranje ne ostaje slučajni efekt, već je strukturno presudno prožima-nje razine dramske igre u unutrašnjem komunikacijskom sustavu s epskom razinom refleksije i komentara (posredujući komunikacijski sustav). S gledišta estetike recepcije taj oblik epiziranja ima funkciju dokidanja iluzije, funkci-ju koja se suprotstavlja identifikacijskom uživljavanju gledatelja u likove i situacije, a time pobuđuje i stav kritičke distance. Usto, posredujući komuni-kacijski sustav omogućit će izravnije usmjeravanje recipijenta koje pogoduje autorovoj kritičko-didaktičkoj intenciji.17

Pfister također ističe kako, za razliku od uobičajene pjesme, u drami song prekida unutarnji komunikacijski sustav u izravnome obraćanju ad spectatores. Stoga ne bi bilo dobro zaključiti kako Brecht apsolutno zane-maruje imaginaciju, nego, naprotiv, on se zadovoljava imaginarnim, ali zbog posve drugih razloga. On želi pokazati, razotkriti unutarnju dijalek-tiku jednoga procesa. Tako je imaginacija za Brechta, kako navodi Sartre,

16 Usp. Bordwell, D.: n. dj., str. 113.17 Pfister, M.: n. dj., str. 118.

111

111


LARSA VON TRIERA

„samo posrednik između razuma i njegova predmeta“18. Zato se on i ne koleba da je na sceni oglasi kao čistu irealnost, jer temeljna je vrijednost teatra u tome da prikaže nešto što ne postoji. Brecht je od toga napravio sredstvo.

Grad Dogville, koji Vrbančić u vlastitome slobodnom prijevodu nazi-va Psetograd, nestvaran je, iracionalan, izdvojen od ostatka svijeta. Pozna-to je kako je Brecht zagovarao pušačku publiku koja će se pušenjem još više distancirati od prikazanoga.

Vrbančić uočava kako je ova tehnika u Dogvillu ponajviše vidljiva u uporabi kazališne scene za koju navodi da „neprestano narušava dojam filmske iluzije“19. Čitav Psetograd zapravo je ogoljela kazališna scena. Grad je predstavljen, prikazan kao tlocrt ulica i kuća označenih kredom, odsutnost predmeta još je više pojačana natpisima koji ukazuju na ono što zapravo „ne vidimo“: „Elm Street” ili „Chuck and Vera house”, zatim pas Moses koji živi u prostoru označenom kredom, kao dvodimenzionalan crtež na crnoj školskoj ploči. Ti odsutni objekti katkada ostvaruju svo-ju prisutnost u dijagetskome filmskom svijetu pomoću zvučnih efekata: kada likovi otvaraju ili zatvaraju nepostojeća vrata, čujemo škripu, lupa-nje ili neke druge zvukove. „U takvoj zadanosti protagonisti Psetograda neprestano su izloženi panoptikonskom pogledu, neprestano podložni promatranju iako u određenim trenucima tako reći ne glume.“20

5. V-efekt

Od početka pa do kraja film Dogville odiše svojevrsnom dosadom, su-mornim i jednoznačnim scenama, likovima koji su, kao u predstavi, čitavo vrijeme na sceni. „Dosade“, kao estetske kategorije, svjestan je i Brecht, no svjestan je i izbora ustrajati ili ne ustrajati na izvedbi. Način na koji je ispričana fabula u Dogvillu može se izravno povezati s Brechtovim poj-mom V-efekt (Verfremdung Efekt), pojmom začudnosti koji mu pomaže pri obrani postavke da je svrha umjetnosti vidjeti, a ne prepoznati. Kada postoji opasnost da se publika poistovjeti s likom, Brecht ubacuje song, a Lars von Trier ubacuje pripovjedača u ulozi „Brechtova songa“. Suvin piše: „Da bi se ostvario V-efekte, glumac mora napustiti sve što je naučio o dovođenju publike do uživljavanja u svoja oličenja. Ne namjeravajući da publiku dovede u trans, on ne smije samog sebe dovoditi u trans.“21 Suvin

18 Sartre, Jean-Paul: „Mit i stvarnost tetra“, u: Sabljak, Tomislav: Teatar XX stolje-ća, Matica hrvatska, Split – Zagreb, 1971., str. 234.

19 Vrbančić, M.: n. dj., str. 43.20 N. mj.21 Suvin, D.: n. dj., str. 241.

SUVREMENA PITANJA

112

112

potom pojašnjava kako glumac ni u kojem trenu sebi ne dopušta potpuno preobraženje u lik. Sud poput: On nije igrao Leara, on je bio Lear za njega bi bio porazan.

To ne znači da pri oblikovanju strasnih ljudi sâm mora ostati hladan, no njegovi osobni osjećaji načelno ne bi trebali biti osjećaji njegova lika kako osjećaji njegove publike načelno ne bi postali osjećaji lika. Suvin naglašava kako „publika tu mora biti potpuno slobodna“22. Suvin nadalje upućuje na korijene Brechtova V-efekta naglašavajući različitost društve-nih ciljeva preteča Brechtova V-efekta:

Slika što začuđuje je takva slika koja dopušta doduše da se predmet prepozna, ali u isto vrijeme čini da on izgleda začudan. Antički i srednjovjekovni teatar činio je svoje likove začudnim pomoću ljudskih i životinjskih maski, azijski upotrebljava još danas muzičke i pantomimske V-efekte. Ti su V-efekti bez sumnje sprečavali uživljavanje, ali je ta tehnika počivala, po svemu sudeći, još i više na hipnotično-sugestivnoj bazi od tehnike uživljavanja. Društveni ciljevi tih starih V-efekata bili su prema tome potpuno različiti od naših.23

Dakle očuđenje (ili začudnost) u Dogvilleu svakako je uočljivo. Vrban-čić kritizira metode kojim film započinje nazivajući ih izlizanim i banal-nim, uzimajući za primjer ulogu naratora u filmu, koji najavljuje što će se dogoditi u pojedinim epizodama „pripovijedajući univerzalnim tonom pouzdanog pripovjedača koji ne samo da zna što slijedi, nego posjeduje neka znanja i mudrost nama nedostupne, kojima može s gotovo znan-stvenom preciznošću sve objasniti, srediti sve označeno filmskim ozna-čiteljem“24.

Nastavljajući svoju analizu, Vrbančić ističe kako se „vrijeme pripo-vijedanja dovodi u razne odnose s činom pripovijedanja, do alternative glavnom vremenskom pripovjednom tijeku“25. Zatim uspoređuje podi-jeljenost filma na poglavlja s romanima XVIII. stoljeća te zapaža kako je film podijeljen u devet poglavlja i svako poglavlje ima svoj naziv: npr. Prvo poglavlje (u kojemu Tom čuje pucnjavu i susretne Grace); Četvr-to poglavlje (Sretno vrijeme u Psetogradu); Šesto poglavlje (Psetograd pokazuje zube); Deveto poglavlje (Psetograd prima dugo očekivan i za-služen posjet i film završava). Vrbančić uočava kako se Lars von Trier poslužio pripovijedanjem u ulozi „Brechtova songa“ koji pomaže svje-snomu narušavanju organske cjeline kako bi svako poglavlje imalo svoju zaokruženost s naglaskom na aktivnu publiku.26 22 N. mj.23 N. mj.24 Vrbančić, M.: n. dj., str. 46.25 N. mj.26 Usp. n. mj.

113

113


LARSA VON TRIERA

Selenić navodi cilj ostvarenja začudnosti, a to je razumijevanje na di-jalektičkoj crti, pravi razliku između prepoznavanja i razumijevanja, a u tome pomaže efekt začudnosti koji nam „otvara oči“ nakon čega postaje jasno da određena situacija nije shvaćena onako kako treba. On smatra kako je V-efekt ili efekt začudnosti „osnova svakog kritičkog mišljenja“ te zaključuje da V-efekt pobuđuje potpuno racionalan odnos u publike koja nema ulogu suosjećanja bilo koje vrste, nego, oslanjajući se na V-efekt, produbljuje situaciju o kojoj može razmišljati.27

6. Angažman gledatelja

Kao rezultat „finalnoga zbivanja“, većina filmova ima barem dvije mo-gućnosti (popularno sretne i nesretne završetke). Gavrić piše o onoj vrsti nepoznanice koja kontinuirano dominira zanimanjem gledatelja, dakle „nepoznanice kao stalne alternative“28 (kao stalnoga poziva da se razri-ješi). Film Dogville otvara brojna pitanja i kao da protresa gledatelja i uznemiruje mu dotadašnje stavove pa se pouzdano može reći kako je an-gažman gledatelja neizostavan ako su spremni na drukčiju priču. odnosno na drukčiji način filmske priče. „Mnogi su u postmodernizmu uočili pri-vlačnu silu popularnih umetničkih formi kao što su detektivska priča...“29

Naime pripovjedač, narator u ovome filmu na početku svake scene na-javljuje što će se dogoditi, nema napetosti primjerice pri spoznavanju tko se pojavio u gradu, već to doznajemo prije scene. „Komentar u filmskom eseju je najčešće glas bez tijela, odnosno njegovo porijeklo nije vidljivo u slici. Glas se u filmskom eseju postavlja hijerarhijski, kao onaj koji nadzi-re, upravlja i sugerira, kao što je to slučaj u ranim primjerima dokumen-tarnog filma. Marguerite Duras kao redatelj i pisac raslojava film na dvije komponente: film slike i film glasa.“30 Svaka scena dramaturški je zaokru-žena cjelina, predstava u predstavi, i to je karakteristika Brechtova teatra. Moguće je računati na imaginaciju gledatelja u prilici osmišljavanja ili kreiranja lika pripovjedača u vlastitoj mašti. Gledatelj akceptira „upute“ pripovjedača, ali tako ne otuđuje svoju maštu.

Selenić uočava kako V-efekt, odnosno začudnost sprječava gledate-lja u njegovu „prirodnom impulsu identifikacije“31. Nadalje, zahvaljujući

27 Usp. Selenić, S.: n. dj., str. 79.28 Gavrić, Tomislav: Moć imaginacije. Eseji o filmskom žanru, Rad, Beograd, 1989.,

str. 260.29 Hutcheon, L.: n. dj., str. 45.30 Keser Battista, I.: n. dj., str. 131.31 Selenić, S.: n. dj., str. 80.

SUVREMENA PITANJA

114

114

ovomu efektu, gledatelj nepristrano promatra događaje i svoje „bazične“ emocije razlikuje od emocija koje predstavlja glumac. On tvrdi kako jedi-no na takav način gledatelj uspijeva sačuvati vlastitu racionalnost te može „trezveno i inteligentno prosuditi“32 zbivanja na pozornici, odnosno filmu i tako sam donijeti zaključke, umjesto da se poistovjeti s glumcima i ne-kritično prima emitirane poruke.

Na opasnost od stvarnih i „pravih“ pobuđenih osjećaja u gledatelja upućuje i Sartre: „Svaki pravi osjećaj kod gledalaca, na primjer, užas, strah, može štetiti shvaćanju djela. Gledalac mora biti toliko obuzet radnjom da je u stanju primijetiti djelokrug radnje…“33

7. „Brechtov glumac“

U Brechtovu teatru nema zvijezda. U njega ne postoje heroji, nitko ne nadmašuje svoje društveno stanje slično kao u von Trierovih likova, ali ako koji pojedinac pokaže da posjeduje neku neuobičajenu vrlinu (u von Trierovu primjeru to je lik Grace), ta vrlina u lošem društvu često ima loš učinak. Brecht smatra da glumac prvo mora ovladati fabulom kako bi istom tada uspio ovladati likom. „Kad se potpuno načudio proturječjima u raznim stavovima, kada zna da i svoju publiku mora time začuditi, cje-lina fabule će mu dati mogućnost spajanja proturječnosti; jer fabula kao ograničeno zbivanje daje određeni smisao, to jest od mnogih mogućih interesa zadovoljava samo određene interese.“34

Brecht stavlja naglasak na odigravanje uloge, odnosno na tome da se vidi kakva je ona i kako drugi na nju reagiraju, smatrajući taj napor važ-nim sredstvom koje pokazuje kako ljudi izvode sebe i svoje situacije.

U Dogvilleu imamo primjer tipične brechtovske glume, „hladne“, distancirane, koju je odlično interpretirala i usvojila Nicole Kidman u liku Grace. Suvin navodi Brechtove upute glumcu:

Njegovi mišići moraju ostati olabavljeni jer, na primjer, već okretanje glave s napetim vratnim mišićima magično vodi sa sobom poglede, katkada čak i glave gledalaca, čime samo slabi svako rasuđivanje ili uzbuđivanje povodom te geste. Neka u njegovom načinu govora ne bude popovskog pjevuckanja ni onih kadenci koje slušaoce tako uljuljkaju da propuštaju smisao. Čak i kad prikazuje mahnite, on sam ne smije djelovati mahnito; kako bi inače gledaoci pronašli što to mahnita u mahnitima?35

32 N. mj.33 Isto, str. 234.34 Isto, str. 89.35 Suvin, D.: n. dj., str. 241.

115

115


LARSA VON TRIERA

Slične značajke glumačkoga izričaja mogu se uočiti u glumi Nicole Kidman.

8. Intermedijalnost

Kao što ističe hrvatska teoretičarka Keser Battista, filmski je esej uvje-tovan spregom intertekstualnosti, intermedijalnosti i interdisciplinarno-sti, odnosno istraživanjem različitih umjetničkih disciplina, ali i interdis-ciplinarnim interakcijama s humanističkim znanostima, kao i susretima sa znanstvenim disciplinama. Ona uočava filmsku transformaciju svega što citira tvrdeći kako filmski esej uvijek teži metafilmu koji računa na upućenost gledatelja. Značajka je filmskoga eseja nestalnost forme i otvo-renost eksperimentu.36

Film Larsa von Triera karakterizira naracija ili pripovijedanje kojom se poslužio po uzoru na epsko pripovijedanje, odnosno Brechtov epski te-atar. Dogville je film koji ima artificijelnu scenografiju. Scenografija grada Dogville upravo nalikuje kazališnomu prostoru.

Narator ili pripovjedač u filmu nije lik iz priče, odnosno ne pripada svijetu priče. Pavao Pavličić formulira, odnosno definira intermedijalnost kao postupak kojim se strukture i materijali, svojstveni jednomu mediju, prenose u drugi.

Slikar će na svoje platno nalijepiti komad novina koje je moguće čitati, pa će i značenje riječi koje su ondje ispisne na osobit način ući u smisao slike kao cjeline. Učenjak će svoj traktat o fizici napisati u stihovima, i tako će se njegov spis preko vezanog govora dodirnuti s književnom tradicijom i zadobiti nova značenja. Pridodavanje novih značenja onome što neko djelo govori svojim normalnim i tradicionalnim sredstvima i jest temeljna svrha intermedijalnih zahvata.37

Film Larsa von Triera pripada postmodernističkoj kulturi koja je, kako tvrdi njemački teoretičar Huyssen, kriza same modernističke kulture, a ne samo još jedna kriza u stalnome ciklusu propadanja i rasta, iscrpljenja i obnavljanja, karakteristična za trajektoriju modernističke kulture.38

36 Usp. Keser Battista, I.: n. dj., str. 131.37 Usp. Pavličić, Pavao: Intertekstualnost i intermedijalnost, Zavod za znanost o knji-

ževnosti Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1988., str. 170.38 Usp. Huyssen, Andreas: „Zemljovid postmodernoga“, Feminizam/postmoderni-

zam, Linda J. Nicholson, Liberata, Centar za ženske studije, Zagreb, 1999., str. 233.

SUVREMENA PITANJA

116

116

9. Zaključak

Nastojalo se istražiti sve oblike inspiracije danskoga redatelja Larsa von Triera u odnosu na Bertolta Brechta kako bi se pokazao intermedi-jalni zahvat kazališta na film, odnosno kako film, i u novije vrijeme, crpi iz kazališnih postupaka. Ustanovilo se kako je epski teatar Bertolta Brechta „uspio isprovocirati“ von Triera te ga nagnati na uporabu postmoderni-stičkoga postupka intermedijalnosti, odnosno na preuzimanje kazališnih struktura u filmu Dogville. Zaključuje se kako su epski postulati, Brechtov „način glume“ i promišljanja itekako utjecali na rad redatelja, što se i oči-tovalo u igranome filmu. Evidentna intermedijalnost potvrđuje tezu kako novije umjetnosti ipak ne istiskuju starije, nego one zasebno egzistiraju i korespondiraju interaktivnom razmjenom različitih iskustava.

Literatura- Brecht, Bertolt: Dijalektika u teatru, NOLIT, Beograd, 1966.- Brecht, Bertolt: Kleines Organon fur Theatre, Suhrkamp, Frankfurt

am Main, 1961.- Bordwell, David: O povijesti filmskoga stila, Hrvatski filmski savez,

Zagreb, 2005.- Gavrić, Tomislav (ur.): Moć imaginacije. Eseji o filmskom žanru, Rad,

Beograd, 1989.- Huyssen, Andreas (ur.): „Zemljovid postmodernoga“, Feminizam/

postmodernizam, Linda J. Nicholson, Liberata, Centar za ženske studije, Zagreb, 1999.

- Hutcheon, Linda: Poetika postmodernizma, Svetovi, Novi Sad, 1996.- Keser Battista, Ivana: „Intertekstualnost, intermedijalnost i

interdisciplinarnost u filmskom eseju“, Medijska istraživanja, god. 16 (2010.), br. 1, str. 131. – 160.

- Sartre, Jean-Paul: „Mit i stvarnost teatra“, Teatar XX stoljeća, Tomislav Sabljak, Matica hrvatska, Split – Zagreb, 1971.

- Pavličić, Pavao i dr.: Intertekstualnost i intermedijalnost, Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta, Zagreb, 1988.

- Pfister, Manfred: Drama, teorija i analiza, Hrvatski centar ITI, Zagreb, 1998.

- Selenić, Slobodan: Dramski pravci XX veka, Umetnička akademija u Beogradu, Beograd, 1971.

- Sinovčić, Dean: Impresioniran sam hrabrošću Nicole Kidman, <http://www.nacional.hr/clanak/13474/impresioniran-sam-hrabroscu-nicole-kidman> (19. 9. 2011.)

117

117


LARSA VON TRIERA

- Stojanović, Dušan: Teorija filma, NOLIT, Beograd, 1978.- Suvin, Darko: Uvod u Brechta, Školska knjiga Zagreb, 1970.- Vrbančić, Mario: Dogville u Brechtvillu, Hrvatski filmski ljetopis,

broj 59, Zagreb, 2009.

Filmografija Von Trier, Lars: Dogville, 2003.

POSTMODERN POETICS OF LARS VON TRIER’S MOVIE DOGVILLE

Summary

The paper analyses the feature film Dogville (2003), or more exactly, confirms the application of epic theoretic principles to the film, observing the postmodern dialogue of the older and newer medium. It defines postmodern poetics, or rat-her it determines the forms of the inspiration of the Danish director Lars von Trier in relation to Bertolt Brecht in order to show that the theatre inspires the film even in the modern time. Brecht’s ideas of the 1960s were discovered in all the components of the film with a telling title Dogville. Also considered were the postulates of the epic theatre like abolition of illusion, V-effect, the way of acting, and obligatory narration as a basic guideline of the epic for the purpose of observing intermediality as a version of the postmodern procedure.

Key words: postmodern poetics, epic theatre, V-effect, intermediality

118

Mato Nedić, prof. Orašje

ULOGA FRA MARTINA NEDIĆA U OBLIKOVANJU KULTURNOGA ŽIVOTA HRVATA U BOSNI

Sažetak

U radu su donesena promišljanja o ulozi fra Martina Nedića, prvoga ilirca iz Bosne, u oblikovanju kulturnoga života bosanskohercegovačkih Hrvata u tijeku XIX. stoljeća. Rad je svojevrsna rasprava u kojoj se želi dokazati da fra Martin Nedić jest prvi ilirac iz Bosne zato što je 1835. godine objavio epsku pjesmu naslovljenu Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe u pramalitje 1835. godine. U tome smislu autor iznosi dokaze koji idu u prilog fra Martinu Ne-diću i postavlja ih nasuprot tvrdnjama onih istraživača povijesti i hrvatske književnosti u Bosni i Hercegovini koji su u prošlosti pokušali osporiti fra Martina Nedića kao prvoga hrvatskog književnika iz Bosne i Hercegovine koji je djelovao u duhu ilirizma. Nakon toga govori se o Nedićevoj ulozi u oblikovanju kulturnoga života Hrvata u Bosni. Fra Martin Nedić djelovao je kao učitelj, književnik i graditelj, kao povjesničar i crkveni diplomat te je njegova uloga u oblikovanju kulturnoga života Hrvata u Bosni i Her-cegovini iznimno velika, a njegovo je mjesto u povijesti hrvatskoga naroda zajamčeno.

Ključne riječi: književnost, ilirizam, franjevci, kultura, školstvo, Hrvati, Bosna

UDK 929 Nedić M. 821.163.42(497.6).09 Nedić M. Pregledni članak Primljeno: 07. 09. 2012.

119

119

Mato Nedić, prof.ULOGA FRA MARTINA NEDIĆA U OBLIKOVANJU KULTURNOGA

ŽIVOTA HRVATA U BOSNI

1. Uvod

Opće je poznato da razdoblje turske vladavine Bosnom i Hercegovi-nom nije bilo pogodno za razvoj školstva i ostvarivanje kulturno-

ga napretka kršćana. Težak život, siromaštvo, stalni progoni i potreba za selidbom nisu omogućivali stvaranje kulturnoga ozračja koje bi i danas bilo prepoznatljivo u odnosu prema kulturnim gibanjima u drugim eu-ropskim zemljama. Usprkos tomu bosanski su kršćani razvijali vlastitu kulturu izraslu iz njihove tradicije, iz usmene predaje, ali i čvrsto vezanu za Crkvu. Kako u Bosni postoje katoličanstvo i pravoslavlje, tu se onda i dodiruju, ali ponešto i razlikuju dva tijeka kulturnoga razvoja koji je obi-lježen kršćanskom pripadnošću.

Usprkos ponekad i nesnosnim životnim uvjetima koji su bili izazvani djelovanjem turske okupatorske sile, a ponekad i sukobima s pravoslav-nim svećenstvom ili neslaganjima unutar vlastitih redova,1 bosanski su franjevci, kao jedine obrazovane osobe među katolicima u Bosni, nalazili snagu pobrinuti se i za razvoj kulturnoga života naroda kojemu su pri-padali, ponajprije kako bi sačuvali ostatke one kulture koja je turskom okupacijom Bosne uništena ili potisnuta na marginu društvenoga života, ali i kako bi na temeljima starine izgrađivali novo. Oni su, školujući se u europskim zemljama, stjecali znanja i prepoznavali stremljenja kulturno-ga svijeta te su, po povratku u Bosnu, zbog njezine zemljopisne i politič-ke nepristupačnosti uglavnom morali prekidati veze koje su s kulturnim svijetom ostvarili tijekom svojega studiranja, no zato su, puni duha, s više znanja i dara, prepoznavali potrebe Bosne i naroda u njoj, kao i potrebe vlastitoga duha, te su stvarali umjetnička djela kako bi njima progovorili i svojemu narodu, ali i dijelovima toga istoga naroda izvan Bosne, pa i drugima u svijetu.

Razvoj kulturnoga života ide naporedo s razvojem umjetnosti, a čovje-kova potreba da se umjetnički očituje ili da uživa u umjetničkome očito-vanju stara je koliko i njegova svijest o potrebi dodira s ljepotom. Gradi-teljska umjetnost u Bosni u vrijeme turske vladavine, bar što se kršćanske sastavnice tiče, uvjetovana je (ne)postojanjem financija, (ne)mogućnošću dobivanja fermana, odnosno dozvola za gradnju; pa i kada je postojala, bila je oskudna, s premalo izvornih bosanskih elemenata. Istom potkraj turske vladavine bilježi se porast broja izgrađenih crkvenih objekata. Li-kovna je umjetnost vezana za te objekte kako svojom razvijenošću, tako i

1 Usp. Rubčić, Darko: „Bosanski franjevci između jaspri i raspri“, Stoljeća Kraljeve Sutjeske, zbornik radova, Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska i Kulturno-povije-sni institut Bosne Srebrene, Kraljeva Sutjeska – Sarajevo, 2010., str. 201. – 218.

SUVREMENA PITANJA

120

120

sadržajem. U glazbenoj umjetnosti prevladavaju crkveni napjevi, donekle povezani s tradicijom. Književnost pak, koliko god bila oskudna što se tiče autora i djela, ima najveće mogućnosti. Književnici svoja djela tiskaju i ona su dostupna većemu broju čitatelja te progovaraju o Bosni i izvan njezinih granica. Mnogi su franjevci bili književnici ili ih iz današnje perspektive takvima smatramo. Jedan od njih, koji je svojim djelovanjem utjecao na oblikovanje kulturnoga života bosanskih katolika, bio je prvi ilirac iz Bosne fra Martin Nedić.2

Iako se, doduše ne iz umjetničkih nego iz praktičnih pobuda, bavio i graditeljstvom,3 fra Martin Nedić je za razvoj kulturnoga života važan kao pripadnik hrvatskoga romantizma, to jest kao književnik. U književ-nosti se pojavio 1835. godine djelom Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe u pramalitje 1835. godine te se tako pribrojio u kolo Gajevih iliraca kao prvi ilirac iz Bosne. O tome sam piše:

Kad je u Hrvatskoj počeo neumrli Gaj buditi duh narodnosti, tada je jedan fratar još prije Jukića stupio u njegovo kolo „ilirstva“ (1835.), pa je potražio najprije u Budimu, da se isti „Razgovor“ tiska ali cenzor knjiga Pavo Nagy, nedopusti djelce pod tisak. Zatim isti fratar u Osieku potražio, al i ovdje nedade cenzor O. Petar Klas. Napokon pošalje u Zagreb Gaju i djelce ugleda sviet u Karlovcu, da li je baš u Karlovcu, to je bilo poznato samo Gaju. Dakle prije Jukića bilo ih je koji su iz naših strana stupili u kolo Gajevo pod imenom „ilirstva“, tada bo je ime ‘Hrvatska’ počivalo jošte u dugovjeku snu.4

2. Prijepori

Objavivši djelo pisano u duhu ilirizma, koji je bio kulturni, povijesni i politički pokret usmjeren na buđenje nacionalne svijesti hrvatskoga, ali i drugih južnoslavenskih naroda radi oslobođenja od tuđinskih vlasti i

2 Fra Martin Nedić rođen je u Tolisi 1. travnja 1810. Početno je obrazovanje stekao u Kraljevoj Sutjesci, a potom je školovanje nastavio u Subotici, Solnoku, Đenđešu i Vaczu. Po povratku u Bosnu bio je učitelj hrvatskoga, latinskoga i turskoga jezika u Kraljevoj Sutjesci, graditelj škola, crkava i samostana, franjevački diplomat i redo-državnik, književnik i povjesničar. Najpoznatija njegova djela su: Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe u pramalitje 1835. godine, Poraz bašah a zavedenje nizama u Bosni, Ratovanja slovinskog naroda proti Turcima, Život fra Mariana Šunjića, Kitica od devet u raznih sgodah ubranih cvietova, StanjeRredodržave Bosne Srebrene itd. Fra Martin Nedić umro je 26. svibnja 1895. i pokopan je na župnome groblju župe Tolisa.

3 Pod njegovom je upravom izgrađena crkva sv. Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci (1855. – 1860.) i crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Tolisi (1864. – 1881.).

4 Stanje Redodržave Bosne Srebrene poslije pada Kraljestva Bosanskoga pak do okupacije, Biskupijska tiskara, Đakovo, 1884., fusnota, str. 22.

121

121



stvaranja zajedničke južnoslavenske države, Velike Ilirije, fra Martin Ne-dić svesrdno se priključio ovomu pokretu i ostao je vjeran ilirskim ide-jama cijeloga života, što je vidljivo kako iz njegove prepiske, tako i iz njegovih književnih djela. Upravo je ta vjernost, a ne samo godina objav-ljivanja njegovoga spjeva (1835.), temelj uvjerenju da je on prvi ilirac iz Bosne jer biti pripadnikom nekoga pokreta znači živjeti i kroz život pronijeti njegove ideje, djelovati na njihovu ostvarenju, ponekad ih i kri-tički promatrati kako bi ih se ispravilo, redefiniralo, a ne samo jednom se deklarirati kao pripadnik pokreta pa zašutjeti. Da fra Martin Nedić nije zašutio, svjedoče i njegova kasnije objavljena djela. Ipak, za ime fra Martina Nedića u ovome su se kontekstu vezivale (a i danas ima takvih glasova) dvije sumnje. Prva se sumnja pojavila 1916. godine, a odnosila se na autorstvo djela Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe u pramalitje 1835. godine. Sumnju je izrazio dr. Matija Murko u članku „Ko je napisao Razgovor vila Ilirkinja 1835. godine?“.5 Murko tvrdi kako mu je fra Grga Martić još 1900. godine pričao da je Razgovor vila napisao fra Marijan Šunjić. On doduše ne vjeruje u potpunosti u ovu Martićevu tezu jer mu je poznata i knjiga Hamdije Kreševljakovića Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni6 koji je već tu Razgovor pripisao fra Martinu Nediću. Na-ime djelo Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe u pramalitje 1835. godine potpisano je pseudonimom Vila bosanska te otuda proizlaze ove dvojbe. Dvojbe otklanja i dr. fra Rastislav Drljić u svojoj disertaciji Prvi ilir Bosne fra Martin Nedić 1810 – 1895 u kojoj tumači kako je autor ovoga djela Nedić jer je o tome i sâm donio svjedočanstvo u fusnoti djela Stanje Re-dodržave Bosne Srebrene.7

Drugu je sumnju iznio Pavao Knezović u referatu „Pjesništvo na la-tinskom sutjeških franjevaca“. Referat je izložen na znanstvenome skupu Stoljeća Kraljeve Sutjeske koji je u Kraljevoj Sutjesci održan 17. i 18. listo-pada 2008. godine.8 Govoreći o pjesnicima latinistima, Pavao Knezović pomalo usputno iznosi tezu da prvi ilirac iz Bosne nije fra Martin Nedić, nego je to, po njegovu mišljenju, fra Andrija Barukčić9 koji je 1832. go-dine napisao latinskim jezikom pisanu prigodnicu u čast fra Rafe Bari-šića. Naslov prigodnice glasi Carmen elegiacum honoribus illustrissimi, ac

5 Članak je objavljen u Ljetopisu Jugoslavenske akademije, str. 129. – 132.6 Sarajevo, 1912., str. 27. – 28.7 Ulomak je u ovome radu prethodno naveden.8 Referat je objavljen u zborniku Stoljeća Kraljeve Sutjeske, Franjevački samostan Kra-

ljeva Sutjeska i Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene, Kraljeva Sutjeska – Sa-rajevo, 2010.

9 Fra Andrija Barukčić (Osrednik, župa Foča, 11. studenoga 1805. – Tramošnica, 16. travnja 1839.)

SUVREMENA PITANJA

122

122

reverendissimi domini domini Raphaelis Barischich, Ord. Fratrum minorum de observantia. Dei et apostolicae S. Sedis gratia episcopi Azotensis et vicarii apostolici per Bosnam Argentino-Otthomanam, occasione instalationis cum summo totius gentis aplausu die 1-a Januari anno Domini 1833 peractae devote dicatum. Vacii in Hungaria, Tipis Leopoldi Plöszl Caes. Reg. Priv. Typogr.; 1833., str. 8. Knezović kaže:

U toj elegiji (elegija je samo zato što je ispjevana u elegijskom distihu) Ba-rukčić propagira istu tezu o drevnosti Hrvata, koju su zastupali Ignjat Đu-rđević, Sebastijan Slade, te M. P. Katančić i G. Čevapović na koje se često u bilješkama poziva, a to su i ideje narodnih preporoditelja Lj. Gaja, Babukića, Draškovića i drugih. Upravo zbog toga je „prvi ilir Bosne“ fra Andrija Ba-rukčić, a ne fra Martin Nedić koji je više od dvije godine kasnije ispjevao Razgovor koji vile ilirkinje imadoše u pramalitje.

Slično mišljenje je iznio i fra Andrija Zirdum u svome referatu „Prvi ilirac iz Bosne fra Andrija Barukčić“. Referat je izložen na znanstvenome skupu Fra Martin Nedić – život i djelo (1810. – 1895.) održanome u To-lisi 29. listopada 2010. godine.10 Zirdum doduše ne vezuje Barukčićevo prvenstvo za objavljivanje latinske prigodnice pisane u čast biskupskoga imenovanja fra Rafe Barišića azotskim biskupom i apostolskim vikarom u Bosni, nego za objavljivanje njegove pjesme Srčano čestitovanje (objav-ljena u Vaczu 1833. godine), koja je napisana hrvatskim jezikom. Zirdum kaže:

Dosad je Martin Nedić sa svojom pjesmom Razgovor koji vile Ilirkinje ima-doše u Pramalitje 1835. smatran pročelnikom ilirizma i hrvatskog narodnog preporoda u Bosni i Hercegovini. Tako je to prije sedamdeset godina ustvr-dio Rastko Drljić u svojoj studiji Prvi Ilir Bosne fra Martin Nedić. 1810. – 1895., Sarajevo, 1940. Međutim novootkrivena pjesma Andrije Baruk-čića, na šest stranica 11x18 cm, sa 82 deseteračka stiha, tiskana dvije godine ranije, očito pokazuje da je, kronološki gledano, Barukčić prvi iz Bosne na hrvatskom jeziku tiskao u duhu ilirskog, nacionalnog preporoda.11

Iako za kvalitetu nečijega književnog djela, a ni za njegov utjecaj na kulturna gibanja, nije presudna godina u kojoj se to djelo pojavilo, već je kudikamo važnije koliko je autor u svoja djela ugradio načela poetike kojoj njegov opus pripada, nije u ovome slučaju neznačajno analizirati navedena mišljenja Pavla Knezovića i Andrije Zirduma kako bi se fra

10 Referat je tiskan u časopisu Bosna franciscana, god. XVIII., br. 33, Franjevačka teo-logija, Sarajevo, 2010., str. 161. – 166.

11 Isto, str. 162.

123

123



Martina Nedića i njegov književni opus moglo što preciznije locirati u kontekst hrvatskoga narodnog preporoda, odnosno ilirizma. Očito je da se i Knezović i Zirdum pri lociranju fra Martina Nedića služe isključivo kronološkim, povjesničarskim načelom (Zirdum u predočenome navodu rabi i sintagmu „kronološki gledano“), ali zanemaruju književno-povije-sna i književno-teorijska načela. Stoga su njihove teze diskutabilne.

Pavao Knezović Barukčića proglašava prvim ilircem iz Bosne na te-melju latinske pjesme iz 1832. godine. Upitno je međutim koliko je ili-rizam utemeljen na latinitetu ako se uzme u obzir da su se ilirci zalagali za stvaranje jedinstvenoga jezika i pravopisa za sve Hrvate, za narodni jezik te su revitalizirali staru dubrovačku književnost pisanu štokavskim narječjem (koje uzimaju za temelj standardizaciji hrvatskoga jezika), a hrvatske latiniste, kao ni latinski jezik, nisu stavljali u prvi plan. Iako je Zirdumova postavka u dosluhu s Knezovićevom (on i citira Knezovi-ćevu ocjenu Barukčićeva latinskoga pjesništva), on priznaje da hrvatski latinitet nije uvršten u nastojanja iliraca te time, možda i nehotice, ospo-rava Knezovićevo utemeljenje teze o fra Martinu. Zirdum piše: „Budući da se latinska lirika, nepravedno, nije uvrštavala u pobudne narodnosne projekte, tek pronalaskom ove pjesme na hrvatskom jeziku, Barukčić je nedvojbeno stao na čelo ilircima. Ona je, naime bila spjevana i otisnuta prije nego što je Martin Nedić 1833. došao na studij u Vacz i ondje se upoznao s radom iliraca na čelu s Ljudevitom Gajem.“12 Zato se Zirdu-movo tumačenje mora shvatiti kao ozbiljnije te njemu treba posvetiti više analitički usmjerenih misli.

Ako se želi utvrditi pripada li pjesma Srčano čestitovanje fra Andrije Barukčića poetici ilirizma (a iz toga će proizići i odgovor na pitanje je li on po toj pjesmi ilirac), potrebno je vidjeti uklapa li se ova pjesma u sadržajnome i značenjskome smislu u poetiku ilirizma i je li njezin autor svojim životom i djelovanjem bio u skladu s ideja ilirizma.

Pjesma Srčano čestitovanje počasnica je upućena fra Blažu Pejiću u po-vodu njegova imendana. Nasuprot tomu Nedićev spjev Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe u pramalitje 1835. godine već i naslovom upućuje kako na starije književne uzore (npr. Razgovor ugodni naroda slovinskoga Andrije Kačića Miošića), tako i na aktualnost ilirskoga pokreta jer raz-govor ne vode bilo kakve vile, već upravo vile ilirkinje. Na jednoj dakle strani imamo pjesmu počasnicu upućenu jednomu čovjeku kojega se i pred očima čitatelja zbog njegovih vrlina želi uzdići, a na drugoj strani imamo spjev kojim se veličaju sloboda, narodna sloga i jedinstvo – sve što promiče ilirizam.

12 Isto, str. 163.

SUVREMENA PITANJA

124

124

U prvome dijelu svoje pjesme Barukčić se dosjeća kako mu je dužnost uzveličati fra Blaža Pejića („Darna dužnost već me opomenu“) te poziva cijelu Bosnu da mu se u tome pridruži. Nedić u svojemu djelu, u duhu ilirizma, donosi znatno širu sliku: on posredovanjem vile Primorkinje po-ziva vile Budimkinju, Sriemkinju, Dalmatinku, Dubrovčanku, Biogradku i Horvatku da se uhvate u ilirsko kolo te žali što im se ne može pridružiti vila Bosankinja koja je „prižalosna“ zato što je njezina zemlja još u tur-skome ropstvu. Tako fra Martin Nedić Bosnu stavlja nasuprot ostalim južnoslavenskim zemljama jer je u njoj stanje najteže i za nju još nije došlo „pramalitje“, odnosno proljeće priželjkivane slobode.

Fra Andrija Barukčić dalje veliča Franjevački red i redovnike koji su „velika dika ilirička“. Spominjanje iliričkoga imena u ovome stihu svaka-ko nije dokazom da pjesma pripada ilirizmu jer su i ranije (prije nastanka ove pjesme) postojale teorije o ilirskome podrijetlu Hrvata, a sintagmu „narod ilirički“ stari su pisci rabili kako bi označili narod hrvatski.13 Na-dalje Barukčić govori o zaslugama franjevaca u očuvanju katoličke vjere u Bosni.

U fra Martina Nedića vila Bosankinja nabraja svoje nesreće te se okre-će „tužnoj Bosni“ i prisjeća se njezinih nekadašnjih junaka.

Gdi su, Bosno, tvoji vitezovi, Vedri kralji, bani i knezovi?

Dok fra Andrija Barukčić govori o vitezovima vjere koji su djelovali u Bosni, fra Martin Nedić zbori o vitezovima koji su čuvali njezinu slo-bodu, o kraljevima, banovima i knezovima koji su bili predstavnici i koji su postali simbolom njezine državnosti i opstojnosti. Ne odričući važnost Barukčićevim vitezovima vjere, utvrđujem da je privrženost ilirskoj ideji u fra Martina Nedića kudikamo očitija zato što on spominje osobe koje su simboli bosanske slobode i državnosti, a upravo su te postavke u te-meljima ilirske ideje koja ne govori o vjerskome, nego o nacionalnome oslobođenju i ujedinjenju.

U drugome dijelu pjesme Barukčić konstatira da je Bosna već četiri stotine godina pod turskom vlasti te da „svetoga Franciška sinovi / Sta-vili se jesu ko zidovi, / Za Isusa krv su proljevali, / Viru, zakon, Crkvu temeljili“. Među tim sinovima sv. Franje nalazi se i fra Blaž kojemu on posvećuje pjesmu. Spominjanje povijesnoga bosanskog konteksta ovdje je dakle u službi veličanja franjevačkih i fra Blaževih zasluga.

13 Npr. Grabovac, Filip: Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti arvackoga, Mle-ci, 1747.

125

125



Fra Martin Nedić i u ovome smislu donosi širu sliku. On govori kako „pedeset i sto godinica / Ungarija pod Turčinom biše, / Slavonija što god malo više: / Tad pomoću svemogućeg Boga / A kripostju cara Leopolda / Odatle se Turci istiraše / Domoroci rado propivaše. / To se isto s Dalma-cijom zgodi, / Ista sreća Horvatsku pogodi.“ Sve su se ove zemlje oslobo-dile turske vlasti, pa i Srbija, koju spominje nešto kasnije („Krasna Srbska steče gospodara“), samo je još Bosna u turskim kandžama, a autor joj želi slobodu. Prema tome i ovdje je vidljivo da fra Martin Nedić ne govori samo o vjerskoj, nego ponajprije o nacionalnoj, o državnoj neslobodi, a upravo je taj govor usklađen s postavkama ilirizma.

Pjesmu Srčano čestitovanje fra Andrija Barukčić završava dobrim že-ljama upućenim fra Blažu Pejiću i obećanjem da će mu ispjevati i epitaf za nadgrobni spomenik kada ovaj umre:

Od Vas ću se udilj spominjati, Grobnu ploču s-pismom nakititi: Dok je slavnog bosanskog imena, Nek’ i od Vas biva uspomena.

Fra Martin Nedić jadikovanje vile Bosanskinje nad ugroženim slo-bodama bosanskoga puka završava nabrajanjem nesloboda: razrušene su crkve, ali i gospodske (plemićke) kuće, nema zvonika i zvona, nema škola ni učenih ljudi, nema liječnika ni razvijene medicine. Na kraju se ponov-no prisjeća nekadašnjih bosanskih junaka koji su bili simbol slobode i opstojnosti:

Ah! ah! gdi si ti Kuline bane, Gdi l’ privedri herceže Stipane, Svitle krune Tvrtko i Dabiša.

Zaključno se može reći da fra Andrija Barukčić pjesmom Srčano česti-tovanje ideje ilirizma dotiče tek utoliko ukoliko se može tvrditi da je nje-gov govor o franjevcima kao čuvarima katoličke vjere (nasuprot Turcima koji slobodu vjere ugrožavaju) i govor o potrebi nacionalnoga oslobođe-nja, što je vrlo dvojbeno zato što vjeru s nacijom ne možemo poistovjetiti, a ilirizam je upravo pokret za nacionalno oslobođenje i ujedinjenje. Ba-rukčićeva pjesma Srčano čestitovanje tekst je gotovo privatne prirode – to je počasnica kojom on želi uzveličati vrline fra Blaža Pejića, a ne pozvati Južne Slavene na nacionalno, pa i državno jedinstvo. Spjev Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe u pramalitje 1835. godine fra Martina Nedića, po svemu iznesenome, a ponajprije po svome sadržaju i značenju, izrastao je iz ideja ilirizma, te ideje u sebi nosi, progovara snažno o potrebi nacional-noga oslobođenja i ujedinjenja. Stoga je spjev Razgovor koga vile ilirkinje

SUVREMENA PITANJA

126

126

imadoshe u pramalitje 1835. godine djelo koje neosporno pripada poetici ilirizma, što se za pjesmu Srčano čestitovanje ne bi moglo reći, bez obzira što je ta pjesma nastala u vrijeme ilirizma. Barukčić u svojoj pjesmi ne promiče ideje ilirizma, a nije poznato je li ih kasnije svojim djelovanjem oživotvorio te se njega ne može nazvati ilircem onako kako se to može učiniti s fra Martinom Nedićem koji je i u Razgovor, kao i u svoja kasnija djela i u svoj život, ugrađivao ideje ilirizma.

3. Uloga fra Martina Nedića u oblikovanju kulturnoga života

Da bi razvidnijom postala uloga fra Martina Nedića u oblikovanju kulturnoga života Hrvata u Bosni, u obzir treba uzeti i njegov prosvjetni i pedagoški rad. Već 1839. godine Nedić je đacima u samostanu u Kraljevoj Sutjesci predavao hrvatski, latinski i turski jezik, a tu je službu vršio od 1839. do 1848. i od 1857. do 1861. godine. Još je važniji njegov rad na unaprjeđenju katoličkoga školstva u Bosni, zbog čega je s fra Marijanom Šunjićem putovao u Beč, gdje je 16. studenog 1852. bio primljen kod cara Franje Josipa I. od kojega je dobio novčanu pomoć za uzdržavanje škola u Bosni. Nedić je znao da je obrazovanje preduvjetom napretka te je, uz pomoć dobročinitelja i župljana, 1857. godine u Kraljevoj Sutjesci podigao zgradu za osnovnu školu, a isto je učinio i u Tolisi 1861. godine. Time je postavljao temelje za razvitak svekolikoga života, uključujući i kulturni život Hrvata u Bosni.

Želeći pisanim radom pridonijeti razvoju kulture svojega naroda, Ne-dić se 1835. godine uključuje u nastojanja hrvatskih preporoditelja. O tome uključivanju sâm piše: „Kad je Gaj pokrenuo ‘Danicu ilirsku’ i Pavao Stoos zapjevao ‘U ilirsko kolo mili…’ tada sam se prvi iz Bosne javio, dopisujući se s Gajem i šaljući članke u ‘Novine ilirske’ i ‘Danicu ilirsku’. Ali zbog nepovoljnih okolnosti nisam imena pisao, već ga krio kao zmija noge.“14 On svojoj rodnoj Bosni želi slobodu i napredak, a ostvarenje toga sna o slobodi očekuje u jedinstvu sa svim Ilirima. Zato u djelu Razgovor vilah Ilirkinjah u pramalitje 1841. piše:

Sad znaj, sestro, ako nisi znala Tvoja mi je tužba dodijala Pa evo ti tvrdu viru dajem A znaj dobro da te ne izdajem Ostavit ću mahom moje stine

14 Jelenić, Julijan: „Lijepa književnost bosanskih franjevaca (1780. – 1878.)“, Hr-vatska književnost BiH koncem XIX. Stoljeća, priredio Miloš Okuka, Matica hrvatska Sarajevo i HKD „Napredak“, Sarajevo, 2005., str. 447.

127

127



Penjat ću se gori u visine Pod oblakom hoću stanovati Pa ondale sve Ilire zvati Vrhu tebe brigu nek imaju Oblakšanje tebi nek gledaju. Jelenić ove stihove komentira ovako: „Ovo obećanje Hrvatkinje vile

elektriciziralo je mlado pjesnikovo srce i on u zanosu Hrvatskinji vili zada riječ, da će i on svakoga junaka koji na hrvatskome tlu proklije, dostojno opjevati.“15

O Nedićevoj čežnji za slogom i jedinstvom fra Rastislav Drljić u svo-joj doktorskoj disertaciji piše:

„Kako se vidi iz analize većih djela, a i iz prigodnica, Nedić već od 1835. svuda stalno naglašava i podvlači u svom pjesničkom stvaranju princip sloge, bratstva i narodnog jedinstva. To je opći refren u svim nje-govim radovima. Ma da je Razgovor 1835. samo jedan bolni uzdah vile Bosankinje za slobodom, kako ju uživaju druge joj posestrime našeg Juga, simbolizirane prema pojedinim pokrajinama, ipak i tu je već po tim vi-lama: Dubrovkinjom, Dalmatinkom, Srjemkinjom i Hrvatkinjom oliče-na misao jedinstva. Čitav Razgovor vila ilirkinja u pramalitju 1841. ništa drugo nije nego glorifikacija ilirizma i njegove misli.“16

No fra Martin Nedić i u ostalim svojim djelima naglašava to nače-lo sloge i jedinstva. On se svojim djelima, ali i sveukupnim djelovanjem uklapa u ilirsku ideju; on tijekom trajanja afere apostolskoga vikara fra Rafe Barišića želi očuvati jedinstvo Franjevačke provincije Bosne Srebre-ne, a u svim se prilikama inače zalaže za narodno jedinstvo Hrvata, kao i ostalih Južnih Slavena, sve radi oslobođenja od tuđinske vlasti i uspostave pravednijih međuljudskih odnosa. U tome duhu s fra Marijanom Šunji-ćem piše djelo Pokret godine 1848. i 1849. (objavljeno 1851. u Carigradu). Jedinstvo priziva i u manjem povijesnom epu Glas redodržave Bosne Sre-brene, u kojemu kaže:

Marzi ovi na onoga: Jer se zove on krstjanin; Oni zlobi na ovoga Jer se zove brat hristjanin.

15 Isto, str. 451.16 Drljić, Rastislav: Prvi ilir Bosne fra Martin Nedić (1810. – 1895.), Sarajevo,

1940., str. 139.

SUVREMENA PITANJA

128

128

Fra Martin Nedić svjestan je dubine nesreće koja proizlazi iz neslo-ge unutar hrvatskoga naroda, ali i iz nerazumijevanja koje postoji među pripadnicima različitih naroda. U duhu ilirizma on želi pronaći niti po-veznice koje će voditi boljemu razumijevanju i jedinstvu. Kako je te niti pokušavao pronaći i đakovačko-srijemsko-bosanski biskup Josip Juraj Strossmayer, Nedić je njemu u čast sastavio Kiticu od devet u raznih sgodah ubranih cvietova koju je objavio 1875. godine. Jedno od njegovih važnijih djela također je i ep Ratovanje slovinskoga naroda proti Turcima godine 1875. – 1877., koji se sastoji od trideset devet pjevanja, a u kojemu „opje-vava Nedić pod pseudonimom ‘Žalovana’ borbe jugoslavenskih kršćana protiv Turaka, što su se vodile neposredno pred zaposjednuće Bosne i Hercegovine i što su bile bližnji povod, da je Austro-Ugarska spomenute pokrajine zaposjela. Pjesme su spjevane na guslarski način: u strogo na-rodnome desetercu. Uočimo li, da i Austro-Ugarska nosi dobar dio sla-venskoga značaja i da se je 1878. velik dio austro-ugarskih Slavena protiv bosansko-hercegovačkih ustaša borio, to bismo ustvrdili, da je ne samo po obliku nego i po sižeju sastavni dio ovoga djela: Ulaz austro-ugarske vojske u Bosnu, te je šteta, da nije skupa objelodanjen.“17

Povijesne događaje vezane za bunu Husein-kapetana Gradaščevića i uvođenje redovne vojske Nedić je, oponašajući donekle i Gundulićev stil, opjevao u spjevu Poraz bašah a zavedenje nizama u Bosni. Spjev je nastao znatno ranije, ali je tiskan istom 1884. godine. O povijesti, ali i svojoj suvremenosti progovorio je i u proznome djelu Stanje Redodržave Bosne Srebrene poslije pada Kraljestva Bosanskoga pak do okupacije u kojemu do-nosi prijevode fermana kojima su franjevci u Bosni pokušavali zaštititi svoja prava, ali govori i o svojemu vremenu (u četvrtome dijelu knjige) te svjedoči o događajima koji su to vrijeme obilježili.

4. Zaključak

Nabrojanima, a i drugim svojim djelima, kao i sveukupnim svojim djelovanjem u prosvjetno-pedagoškome, graditeljskome i općem franje-vačkom smislu, fra Martin Nedić uvelike je djelovao na oblikovanju kul-turnoga života Hrvata u Bosni. Istodobno je svojim književnim i histori-ografskim radom želio načiniti iskorak i izvan bosanskoga u opći hrvatski kontekst. Time je svoj život i djelovanje ugradio u temelje kulturnoga identiteta Hrvata Bosne i Hercegovine te zaslužio naziv prvoga ilirca iz Bosne.

17 Jelenić, J.: n. dj., str. 452.

129

129



Izvori i literatura - Drljić, fra Rastislav: Prvi ilir Bosne fra Martin Nedić (1810. –

1895.), Sarajevo, 1940.- Jelčić, Dubravko: Povijest hrvatske književnosti, Naklada Pavičić,

Zagreb, 2004.- Jelenić, fra Julijan: „Lijepa književnost bosanskih franjevaca (1780.

– 1878.)“, Hrvatska književnost BiH koncem XIX. Stoljeća, priredio Miloš Okuka, Matica hrvatska Sarajevo i HKD „Napredak“, Sarajevo, 2005.

- Knezović, Pavao: „Pjesništvo na latinskom sutjeških franjevaca“, Stoljeća Kraljeve Sutjeske, zbornik radova, Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska i Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene, Kraljeva Sutjeska – Sarajevo, 2010.

- Kreševljaković, Hamdija: „‘Razgovor vila Ilirkinja 1835.’ napisao je fra Martin Nedić“, Ljetopis Jugoslavenske akademije, sv. 32/1, Zagreb, 1917.

- Kreševljaković, Hamdija: Kratak pregled hrvatske knjige u Herceg-Bosni, Sarajevo, 1912.

- Murko, Matija: „Tko je napisao ‘Razgovor vila Ilirkinja’ god. 1835?“, Ljetopis Jugoslavenske akademije, sv. 31.

- Nedić, fra Martin: Razgovor koga vile ilirkinje imadoshe u pramalitje 1835. godine, Karlovac, 1835.

- Nedić, fra Martin: Stanje Redodržave Bosne Srebrene poslije pada Kraljestva Bosanskoga pak do okupacije, Biskupijska tiskara, Đakovo, 1884.

- Ravlić, Jakša: Hrvatski narodni preporod I., Ilirska knjiga, edicija Pet stoljeća hrvatske književnosti, knjiga 28., Zora i Matica hrvatska, Zagreb, 1965.

- Rubčić, Darko: „Bosanski franjevci između jaspri i raspri“, Stoljeća Kraljeve Sutjeske, zbornik radova, Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska i Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene, Kraljeva Sutjeska – Sarajevo, 2010.

- Špionjak, fra Roko: Život i djelovanje posavskih franjevaca u sjeveroistočnoj Bosni kroz dva stoljeća (1802-2002), Franjevački samostan, Tolisa, 2003.

- Zirdum, fra Andrija: „Prvi ilirac iz Bosne fra Andrija Barukčić“, Bosna franciscana, god. XVIII., br. 33, Franjevačka teologija, Sarajevo, 2010., str. 161. – 166.

SUVREMENA PITANJA

130

130

ROLE OF FRA MARTIN NEDIĆ IN FORMING CULTURAL LIFE OF CROATS IN BOSNIA

Summary

The paper carries the considerations about the role of fra Martin Nedić, the first Illyrianist of Bosnia, in forming the cultural life of the Croats in Bosnia and Herzegovina during the 19th century. The paper is a debate of sorts, in which one is anxious to prove that fra Martin Nedić is the first Illyrian from Bosnia because in 1835 he published an epic poem entitled A Conversation that Illyrian Fairies Had in Spring of 1835. In this sense the author produces evidence that favours fra Martin Nedić, and juxtaposes it with the asser-tion of those investigators of the history and Croatian literature in Bosnia and Herzegovina who in the past tried to dispute fra Martin Nedić as the first Croatian writer from Bosnia and Herzegovina who acted in the spirit of Illyrian Movement. After that the paper speaks about Nedić’s role in the moulding of the cultural life of Croats in Bosnia. Fra Martin Nedić acted as a teacher, writer and builder, as a historian and Church diplomat so that his role in the formation of the cultural life of the Croats in Bosnia and Herzego-vina is exceptionally great, and his place in the history of the Croatian people is guaranteed.

Key words: literature, Illyrian Movement, Franciscans, culture, education, Croats, Bosnia

131

Dr. sc. Mate Živković Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru

UTJECAJI EKOLOŠKIH ČIMBENIKA NA ODRŽIVOST ZAJEDNICE HRASTOVO-GRABOVE ŠUME U ZAPADNOHERCEGOVAČKOJ ŽUPANIJI

SažetakNa zapadnohercegovačkome području istraživana biljna zajednica hrasta medunca i bijeloga graba (ass. Querco pubescentis-Carpinetum orientalis) pripada submediteranskoj klimatogenoj zoni. Cilj promatranja navedene biljne zajednice bio je uočiti postojanje sindinamičkih odnosa koji usmjera-vaju prirodne procese u razvojnome ili stagnirajućeme pravcu. U složenim interakcijama između šumske zajednice i ekoloških čimbenika, posebice antro-pogenoga, važno je uočiti mogućnosti njezine održivosti. Svrha je navedeno-ga istraživanja ukazati na mogućnost mehanizama kontrole, utemeljenih na ekološkim zakonima biljne zajednice, koji bi uspostavljali ravnotežno stanje pogodno neometanomu razvoju i proizvodnji obnovljive biomase u količi-ni koja bi zadovoljavala čovjekove potrebe. Rasprostranjena je na plitkome krečnjačkom zemljištu (kalkomelanosolu, kalkokambisolu) i crvenici (terra rossa) na kojima se pojavljuju geografske varijante u obliku degradiranih sta-dija kao što su: niske šume, šikare i šibljaci, suhi travnjaci te kamenjarski paš-njaci. Reljefni oblici, među kojima se ističu oaze kraških polja, vrtače, uvale, krečnjačka brda i humovi utječu na razvoj biljnoga pokrova ovih područja. Klima utječe na sastav i raspored biljnih zajednica, što potvrđuju i pokaza-telji dobiveni mjerenjem temperature u određenim vremenskim razdobljima. Na održivostost biljne zajednice znatan utjecaj ima antropogeni čimbenik. Zbog toga se u novije vrijeme znanstvene spoznaje o održivome razvoju rabe za definiranje odgovarajućih mjera zaštite pojedinih biljnih zajednica, kao i za definiranje pravca aktivnosti radi razvijanja ekološke svijesti u životnoj sredini.

UDK 502.131.1:582.632.1/.2](497.6) 821.163.42(497.6).09 Nedić M. Izvorni članak Primljeno: 30. 08. 2012.

SUVREMENA PITANJA

132

132

1. Uvod

U fitogeografskome smislu najveći dio bosansko-hercegovačkoga po-dručja pripada eurosibirskoj-sjevernoameričkoj regiji kontinental-

nih dijelova, a manji dio mediteranskoj ili sredozemnoj regiji (Horvatić, 1967.). Južni dio Bosne i Hercegovine većinom pripada mediteranskoj regiji Jadranske provincije koja se, fitogeografski i klimatski, diferencira na eumediteransku zonu vazdazelene vegetacije, sveze Quercion ilicis, i ona je ograničenoga areala, a znatno veća prostranstva zauzimaju sub-mediteranska zona i mediteransko montani pojas listopadne vegetacije, sveze Ostryo-Carpinion orientalis.

U okviru submediteranske zone, posebice u nižim područjima sub-mediteranske listopadne zone u koju se ubraja i područje zapadne Her-cegovine, nalazi se šumska zajednica hrasta medunca i bijeloga graba, Querco pubescentis-Carpinetum orientalis, koja pripada svezi Ostryo-Car-pinion orientalis i redu termofilnih šuma hrasta medunca Quercetalia pu-bescentis. Većinom je rasprostranjena na plitkome krečnjačkom zemljištu (kalkomelanosolu, kalkokambisolu) i crvenici (terra rossa) na kojima se pojavljuju geografske varijante u obliku degradiranih stadija kao što su: niske šume, šikare i šibljaci, suhi travnjaci, te kamenjarski pašnjaci reda Scorsonero.Chrysopogonetalia (Horvatić, 1967.).

Po svojim submediteranskim klimatskim i pedološkim svojstvima sredozemno područje u širem smislu može se podijeliti u dva rajona: a) bez vazdazelenih elemenata i b) s vazdazelenim elementima (Trinajestić, 1986.). Na postojeću raznolikost promatrane biljne zajednice, odnosno na njezinu stabilnost znatan utjecaj ima i antropogeni čimbenik (čovje-kov utjecaj) koji u tome slučaju može smanjivati stabilnost i remetiti po-stojeću biološku ravnotežu. Međutim u novije vrijeme, s novim spoznaja-ma o održivome razvoju, moguće je definirati odgovarajuće mjere zaštite pojedine biljne zajednice koje se u danim okolnostima mogu primijeniti, a također mogu poslužiti i kao edukacijski naputak za razvijanje ekološke svijesti.

Smanjenjem biološke raznolikosti, odnosno gubitkom vrsta znatno se umanjuje kakvoća i količina ekosustava, a tima se smanjuje njegova mo-gućnost oporavka i otvara prostor za dramatične promjene i poremećaje u funkcioniranju ekosustava.

Životni uvjeti usko su vezani za razvoj, sastav i rasprostranjenost bilj-nih i životinjskih vrsta te je zbog toga potrebno promatrati utjecaj reljefa, klime i pedološkoga sastava tla na životne uvjete zajednice ass. Querco pubescentis –Carpinetum orientalis.

Poznavanjem osnovnih ekoloških značajkā zajednice hrasta medun-ca i bijeloga graba na području zapadne Hercegovine pruža mogućnost

133

133

Dr. sc. Mate ŽivkovićUTJECAJI EKOLOŠKIH ČIMBENIKA NA ODRŽIVOST ZAJEDNICE

HRASTOVO-GRABOVE ŠUME U ZAPADNOHERCEGOVAČKOJ ŽUPANIJI

uporabe odgovarajućih metoda za zaštitu biološke raznolikosti kako ne bi došlo do znatne degradacije ove prirodne vegetacije, računajući i na zaštitu i očuvanje od nekontroliranih požara koji se nezaustavljivo šire poglavito u tijeku ljetnih mjeseci.

2. Prirodna obilježja Zapadnohercegovačke županije

2.1. Geološke i geomorfološke karakteristikeHercegovina je smještena u jadranskome zaleđu i zahvaća južni, ma-

nji dio Bosne i Hercegovine. Ona se proteže od sunčanoga južnojadran-skog primorja do najviših vrhova Dinarskoga gorja u unutrašnjosti. Sa sjevera i istoka graniči s Bosnom, s istoka granica je određena državnom granicama s Crnom Gorom, a s juga i jugozapada graniči s Hrvatskom (Dalmacijom). Na ovome dijelu primorske granice u dužini od 23,5 km razvedene obale izlazi na Jadransko more (zaljev Neum – Klek). Visoki planinski prijevoji – na sjeveru Makljen i Ivan Sedlo, a na istoku Čemer-no – omeđuju područje Hercegovine. Dolinom rijeke Neretve, koja pro-tječe njezinim središnjim dijelom, povezana je s Jadranom. Geografski gledano, sastoji se od nižega – primorskoga i višega – planinskoga dijela. Područje do 500 m nadmorske visine poznato je pod imenom niska ili primorska Hercegovina, a područje iznad ove izohipse visoka ili planin-ska Hercegovina. Na većem dijelu niske Hercegovine nalazi se zapadna Hercegovina. Dejtonskim sporazumom u okviru FBiH definarana je kao Zapadnohercegovačka županija, a u njezin sastav ulaze područje četiriju općina, i to: Široki Brijeg, Ljubuški, Grude i Posušje.

Kako su životni uvjeti usko vezani za razvoj i sastav biljnih i životinj-skih organizama, ponajprije biljnoga pokrova, to upućuje na potrebu za kratkim osvrtom na reljef, klimu i pedološke značajke navedenoga pod-ručja.

U okviru geoloških i geomorfoloških svojstava kraška su polja najveće i najsloženije kraške pojave, a nastale su od naslaga kvartarne starosti. To su većinom zatvorene depresije s podzemnim otjecanjem vode, duga su i više desetaka kilometara. Poljoprivredna im je važnost iznimna: one su jedine veće obradive površine (Delač, 1994.).

Uglavnom, u reljefu niske Hercegovine, osim doline Neretve, ističu se oaze kraških polja, vrtače, uvale, krečnjačka brda i humovi na kojima dominiraju raznovrsni mikro-oblici ljutoga (gologa) krša. Na orografiju ovoga dijela hercegovačkoga krša djelovalo je tijekom povijesti više čim-benika koji su mu dali sadašnji izgled.

SUVREMENA PITANJA

134

134

2.2. Pedološke značajke Tlo ulazi u sastav ekosustava te se zajedno s vodom i zrakom ubraja

u prirodno teško obnovljive resurse. Prvotna mu je uloga proizvodnja hrane i sirovina, ali se rabi i za izgradnju naselja, industrije, putova, ek-sploataciju sirovina, rudnika, kamenoloma, odlaganje raznog otpada itd. U doba tranzicije i razvoja veće su potrebe za hranom, sirovinama, pro-storom za izgradnju, što sve više opterećuje zemlju. Zemljište je izlože-no raznim oblicima i intenzitetima oštećenja, kao što je dobro poznata erozija kojom nastaju višestruke štete. Osim gubitka zemljišta gubi se i biljna hrana, gnojivo, sjemena. Mijenja se struktura zemljišta, smanjuje se produktivnost, zagađuje se voda, ugrožava se život vodenih životinja. Zemljište također zagađuje industrija, promet, suvremena poljoprivreda te razni otpad koji nekontrolirano dospijevaju u tlo.

2.3. Opća klimatska obilježja Bosne i Hercegovine Polazeći od definicije klime kao prosječnoga stanja atmosfere (plino-

vita Zemljina omotača) iznad nekoga područja promatrano u duljem raz-doblju od nekoliko desetina godina, zatim njezina djelovanja na živi svi-jet, uključujući i utjecaj drugih čimbenika, dolazi se do spoznaje kako je klima u uskoj uzročno-posljedičnoj svezi s drugim utjecajima na području njezina djelovanja. Na klimu tako velik utjecaj ima udaljenost nekoga područja od mora. Na slici 1 prikazana su područja s klimatskim svojstvi-ma, i to: umjereno-kontinentalno, planinsko, pretplaninsko sredozemno, izmijenjeno sredozemno i sredozemno područje.

Slika 1: Klimatska obilježja Bosne i Hercegovine (Izvor: Hidrometeorološki zavod Bosne i Hercegovine)

135

135



Osim blizine ili udaljenosti mora znatan je i utjecaj reljefa na klimu, a ostvaruje se promjenom nadmorske visine; posebice se to odnosi na područja na kojima su planine više od 1000 m i gdje je primjetan znatan pad temperature s povećanjem visine. Taj pad temperature je oko 0,5 °C na svakih 100 m visine, a događa se zbog udaljavanja od površine Zemlje (jer ona reflektira toplinu primljenu od Sunca).

Prosječna temperatura u Bosni i Hercegovini najtoplijega mjeseca (srpnja) iznosi između 21 i 22 °C, dok je prosječna temperatura najhlad-nijega mjeseca (siječnja) 0 do -2 °C, a prosječna je godišnja temperatura oko 11 °C.

Temperaturne razlike (amplitude) povećavaju se udaljavanjem od mora. Na slici 2 prikazana su područja s prosječnom godišnjom tempera-turom od 11, 12, 13, 14, 15, 16 i više stupnjeva Celzijusovih.

Slika 2: Prosječna godišnja temperatura Bosne i Hercegovine (Izvor: Hidrometeorološki zavod Bosne i Hercegovine)

Količina padalina također ovisi o blizini mora. U krajevima bližima moru većina padalina padne zimi, a u udaljenijim područjima ljeti. Može se konstatirati da je s udaljavanjem od mora maritimnost (utjecaj mora) sve slabija, a kontinentalnost (utjecaj kopna) se povećava.

Područja na većim visinama primaju više padalina jer se vlažne zračne mase izdižu kako bi ih prešle te dolazi do hlađenja i kondezacije, pretva-ranje vodene pare u vodene kapljice Na slici 3 prikazane su prosječne go-dišnje količine padalina na pojedinim područjima Bosne i Hercegovine.

SUVREMENA PITANJA

136

136

Slika 3: Prosječna godišnja količina padalina na području Bosne i Hercegovine(Izvor: Hidrometeorološki zavod Bosne i Hercegovine)

Za klimu na području Bosne i Hercegovine može se reći da je umje-reno kontinentalna s toplim ljetima i hladnim zimama koje su uz more ublažene. Područja s velikom nadmorskom visinom imaju kratka hladna ljeta i duge oštre zime. Primorje u području Neuma i južna Hercegovina ima blage kišovite zime i vruća ljeta. Prostorno promatrano, u sjeverno-me dijelu BiH klima je umjereno-kontinentalna, u središnjem planinska, a u južnome dijelu mediteranska.

Na cjelokupnome području Bosne i Hercegovine klima utječe na sa-stav i raspored biljnih zajednica, a pokazatelji dobiveni mjerenjem tem-perature u određenim vremenskim razdobljima potvrđuju da je tempe-ratura bitan abiotički čimbenik koji utječe na sastav biljnoga pokrova, posebice na biljni pokrov submediteranskoga područja kojemu pripada i Zapadnohercegovačka županija.

2.4. Antropogeni utjecajKemijsko-tehnološka postignuća izravno djeluju na poljoprivredu.

Prevelika uporaba pesticida ugrožava plodnost zemljišta i razvoj biljaka. Industrijski otpad, plastika, metalni otpadci i sl. zagađuju zemlju. Zaga-đivači zemljišta i biljaka jesu makro-, mikro- i ostali elementi u tlu. Ozon, sumpordioksid, dušični-oksid, fluor, klor, klorovodik, amonij, aldehidi,

137

137



sumporvodik, teški metali, ugljični monoksid, radioaktivni elementi i dr. štetno djeluju na zemljište i biljke. Od navedenih važno je navesti veće zagađivače i njihove učinke.

Ozon (O3) jedan je od najvećih zagađivača zraka. U višim slojevima sastavni je dio zraka i sprječava prodor ultrazraka do površine zemlje, a posve mali dio dolazi do površine i nema nekoga posebnog utjecaja. Au-tomobili ispuštaju dušični oksid i ugljikovodik; kada oni dođu u dodir sa sunčevim zrakama, fotokemijskom reakcijom nastaje ozon i drugi štetni plinovi. Ozon djeluje štetno na list biljke. On je štetan i za dišne organe ljudi i životinja.

Sumpordioksid (SO2) po štetnosti i koncentraciji u zraku na drugom je mjestu. Najviše nastaje sagorijevanjem ugljena, naftnih derivata, plina te pri proizvodnji željeza, olova, cinka, bakra i nikla. Sudjeluje u stvara-nju kiselih kiša koje povećavaju kiselost tla i vode. Po nekim procjenama kisele kiše uzrok su sušenja šuma.

Dušični oksid (NO2) nastaje sagorijevanjem u motorima, uzročnik je smoga i kiselih kiša. Višak nitrogena u tlu uvjetovan je pretjeranom primjenom mineralnih i organskih gnojiva ili sekundarnih sirovina. On dovodi do relativnoga nedostatka K, P, B i Zn, do intenzivnoga vegeta-cijskog porasta na štetu prinosa te kasnoga sazrijevanja, slabe otpornosti biljaka na niske i visoke temperature, suše i bolesti. Višak nitrogena i fos-fora u vodama mora, rijeka i jezera utječe na pojavu eutrifikacije, pojačan razvoj fitoplanktona.

Zabilježeno je da je zbog krčenja šuma na zemljištu sa sirovim hu-musom došlo do nagle mineralizacije i oslobađanja N i P pa su postali izvori dušičnih i fosfornih soli. Takve površinske vode obogaćene N, P i C doprinose povećanju ovih elemenata u rijekama i vodenim bazenima, što se naziva eutrifikacija vode. Očito je da zemljište može biti zagađivač prirode ako mu se ne pridaje dovoljna pozornost – nekontrolirano gnoje-nje, navodnjavanje, erozije, površinski tokovi i slično.

2.5. Osnovni tipovi vegetacije šumske zajednice submediteranskoga područja zapadne HercegovineCjelokupno područje Hercegovine u klimatskome i vegetacijskome

smislu može se podijeliti na dva biljnogeografska rajona: • bez vazdazelenih elemenata• s vazdazelenim elementima

Zapadnohercegovačka županija zauzima dijelove obaju rajona, s tim što submediteranska zona listopadne vegetacije zauzima znatno veće

SUVREMENA PITANJA

138

138

područje. Submediteransku zonu karakterizira klimazonalna zajednica šuma hrasta medunca i bijeloga graba (Querco pubescentis – Carpinetum orientalis). Po svojim osnovnim fitocenološkim svojstvima ova zajednica pripada svezi Ostryo-Carpinion orientalis, redu Quercetalia pubescentis u okviru srednjoeuropskoga razreda Querco-Fagetae. Većinom obrasta ka-menite podloge, dok se rjeđe javlja na zemljištima s dubokim tlom. Kao visoka šuma, zauzima relativno male površine, dok aktualnu ili realnu vegetaciju najčešće čini niska degradirana šuma i šikare. U višem sloju drveća ističu se hrast medunac (Quercus pubescens) i cer (Quercus cerris), dok bijeli grab (Carpinus orientalis) s crnim jasenom (Fraxinus ornus) pri-padaju sloju nižega drveća i grmlja. U okviru tipične subasocijacije ovoga kraja Querco-Carpinetum orientalis (hrastovo-grabove zajednice) poznat je veći broj facijesa koji najvećim dijelom čine tipove šuma i šikara. Naj-češće facijesi čine sljedeće vrste: Quercus pubescens, Quercus cerris, Carpinus orientalis, Cotinus coggygria (Rogošić, 2000.).

3. Mjere zaštite

3.1. Očuvanje raznolikosti Ekološki utjecaji i evolucijske promjene te povećanje raznolikosti ži-

voga svijeta na Zemlji dio su kontinuiranih promjena u okviru Sunčeva sustava kao i promjena koje se događaju samoj Zemlji. Brzi rast ljud-ske populacije, praćen visokom stopom nataliteta, dovodi do promjena strukture, dinamike te cjelokupnoga evolucijskoga razvoja ekosustava ge-obiosfere, promatrajući to od lokalne razine do ekoloških zona. Dosadaš-nja istraživanja čovjekova utjecaja na životnu sredinu, a ona je i životna sredina živih bića koja tu žive, ukazuju na nedovoljnu brigu za očuvanje bioraznolokosti.

Raznolikost je prisutna u jedinaka, vrsta, populacija, biocenoza pa sve do cjelokupnoga globalnog ekosustava (geobiosfere). Ograničavajući se samo na biljni svijet koji svojom biomasom obavija površinski sloj Ze-mlje i koji daje prirodnu hranu (prirodne su tvornice), kisik te jedini filtar pitke vode, njihova nemilosrdna eksploatacija, koja još uvijek ide do izu-miranja vrsta, nanosi štetu prirodi i samomu čovjeku.

Potreba za očuvanjem vrsta koje naseljavaju šira područja, a posebice organizama (bioloških sustava) koji naseljavaju uža područja te endema sve je veća pa su nužne aktivnosti za sustavnu zaštitu ponajprije endema na svim razinama ekološke integracije, od jedinke do ekosustava. Prak-tično je to zaštita ekosustava u kojem žive konkretne endemične vrste i njihove životne zajednice; time se uvodi pojam endemičnoga ekosustava

139

139



(Šilić, 2002.). A zaštita endemičnoga i svakoga drugoga ekosustava, kao i bilo kojega živog sustava u njemu, bez poznavanja ekološke valencije u odnosu na sve abiotičke čimbenike u toj životnoj sredini ne može biti uspješna.

3.2. Koncepcija programskoga sadržaja radi razvijanja ekološke svijestiAktivnosti vezane za razvijanje ekološke svijesti, u ovome slučaju

šumskih biljnih zajednica, trebaju u svome stručno programskome kon-ceptu sadržati zaštitne mjere za njihovo očuvanje. Zbog toga je potrebno utvrditi stanje u kojemu se ona nalazi. Mogu se usmjeriti aktivnost prema zaustavljanju degradacije ili poticati njezin razvoj u pravcu progresivne sukcesije prema njezinu klimaksnome stanju. Ako se utvrdi da neka za-jednica, ranije podvrgnuta degradaciji, sama sebe usmjeruje prema pro-gresivnoj sukcesiji koja vodi klimaksnomu stanju, tada se može uzgojem ubrzati progresija. U tome slučaju treba voditi računa o ekološko-dina-mičkoj vrijednosti pojedinih vrsta drveća, grmlja i drugoga bilja.

Na potpuno golome terenu, gdje se šuma ne može izravno podići, potrebno je umjetno proširiti zeljaste biljke, polugrmlje i grmlje koje na tome području mogu prirodno rasti, čime se pruža mogućnost stvaranja više tla za uzgoj šumskoga drveća. Najbolje je unositi one vrste drveća koje u tim prilikama mogu uspijevati. Tako su crnim borom pošumljava-ne goleti, upravo zbog toga što na ovim staništima dobro uspijeva. Ne-dovoljna briga za pošumljene lokalitete, kao što je godinama izloženost brstu i požarima, dovela je do stradanja većega broja, a od manjega broja sadnica razvila su se stabla crnoga bora kao potvrda mogućega opstanka na kraškim područjima.

Za pošumljavanje golih terena potrebno je poznavanje stanja tla, pro-mjene u staništu, stvaranje tla kako bi se unosile odgovarajuće pionirske i prijelazne vrste. Za obnovu treba vremena, prije toga treba obnoviti tlo, a taj je proces spor jer priroda funkcionira po prirodnim zakonima koji su spori i ustaljeni.

Radi zaštite i obnove šumskih zajednica potrebno je imati srednjoroč-ni plan gospodarenja, a za provođenje nekih faza uzgojnih radova, npr. pošumljavanje, potreban je kvalitetan sadni materijal s poznatim genet-skim podrijetlom, po mogućnosti autohtone vrste (NEAP, FBiH).

Za mjere zaštite od velike koristi mogu biti i neki zadatci definirani u Agendi 21 kao što su: • povećanje sadnje šuma i uzgajanje drveća koje se odlikuje većom

produktivnošću i otpornošću na ekološke pritiske

SUVREMENA PITANJA

140

140

• štićenje šume od požara, krivolova i drugih degradacija• razvijanje urbanoga šumarstva radi ozelenjivanja svih naseljenih

mjesta

3.3. Primjena načela održivoga razvoja na području BiHPosljedica je tehnološkoga razvoja zagađenje zemlje, vode i zraka.

Skup o Zemlji u Riju 1992. godine usvojio je program Agenda 21, strate-giju održivoga razvoja svijeta.

U poljoprivredi održivost se odnosi na dugoročno poboljšanje plodno-sti i produktivnosti zemljišta na ekonomski mogućoj razini smanjivanjem uporabe gnojiva u zamjenu za reciklirana hraniva, smanjenje pesticida, biološku kontrola štetnika, smanjenje učestalosti i intenziteta obrade zemljišta i povećanje reciklaže biljnih ostataka i životinjskih otpadaka. Takva poljoprivreda treba snabdijevati tlo količinom hraniva potrebnim za željeni prinos, suzbijati biljne štetnike i održavati plodnost tla. Cilj je poljoprivrede proizvesti dovoljno hrane i vlakana za ljudski rod. Neke sirovine nužne su za poljoprivredu, a pripadaju neobnovljivim resursima; to su kalijeva i fosforna gnojiva. Prehrana biljaka i plodnost veći su ako se rabe mineralna i organska gnojiva. Organska gnojiva smanjuju potrebnu količinu mineralnih gnojiva, kao što i primjena drugih mjera za zaštitu biljaka smanjuje potrebu za pesticidima. Također u održivoj poljoprivre-di postoji prostor za integralnu zaštitu i za primjenu mineralnih i organ-skih gnojiva.

Jedna od važnih preporuka Agende 21 jest stavka koja govori o održi-vome upravljanju s jasno i precizno definiranim mjerama i aktivnostima. Zrak, voda i tlo nužan su životni prostor za sva živa bića pa stoga briga o njima treba biti veća. Nude se i odgovarajuća rješenja kako zaštititi i sačuvati okoliš za buduća pokoljenja. Parlament Federacije Bosne i Her-cegovine donio je Zakon o zaštiti okoliša i Zakon o zaštiti prirode koji su usuglašeni s ranije utvrđenim načelima održivoga razvoja kao svjetskoga projekta. Cilj je Zakona o zaštiti okoliša smanjivanje korištenja, sprječa-vanja opterećenja te poboljšanje i obnova oštećenoga okoliša. Posebno se ističe zaštita prirodnih resursa, racionalno korištenje resursa, kao i usmje-rivanje razvoja gospodarstva u pravcu osiguranja obnove resursa.

4. Zaključak

Grmolika vegetacija hrastovo-grabove šume, ass. Querco pubescen-tis-Carpinetum orientalis, osim na prirodnim pašnjačkim površinama do-minira na zapadnohercegovačkome prostoru, uključujući i šire područje

141

141



Hercegovine kao i Hrvatske koji su obuhvaćeni submediteranskom kli-matogenom zonom. Na području Zapadnohercegovačke županije spo-menuta prirodna zajednica pod velikim je utjecajem submediteranske klime (svjetlost, voda i sastav tla), abiotičkih čimbenika, kao i biotičkih čimbenika, poglavito antropogenoga.

Odgovarajućim sindinamičkim metodama može se utvrditi stanje napretka ili stanje degradacije grmolike biljne zajednice ass. Querco pu-bescentis-Carpinetum orientalis. S takvim spoznajama određuju se i aktiv-nosti u obliku uzgojnih zahvata, intenzivnoga korištenja ispaše kako bi se njezina moć povećala te time održala ili pak povećala raznolikost, čime bi se povećavao i stupanj stabiliteta kao indikator održivosti.

U takvim međuodnosima, a oni su uglavnom imanentni svakoj pri-rodnoj zajednici, ekološka održivost na promatranim područjima kao i stanje društvenih zbivanja upućuju na potrebu sve većega razumijevanja i uključivanja novijih metoda i pristupa u očuvanju postojećega potencija-la, njegove zakonske zaštite i uspostave uravnoteženoga stanja između ra-zvojnih stadija te biljne zajednice i ekološko antropogenih utjecaja. Zrak, voda i tlo stanište su na kojem se odvija život nastanjenih živih bića, uključujući i čovjeka. Osim poznavanja ekoloških zakonitosti potrebno je i kontinuirano razvijanje ekološke svijesti (ekologizacije) kao odgojne sa-stavnice obrazovnoga sustava, od predškolskoga odgoja do završetka ško-lovanja, kako bi se zaštitila životna sredina od raznih oblika onečišćenja.

Izvori i literatura- Delač, I.: Tla područja Bekijskog polja, Duhanski institut, Mostar,

1964.- Hidrometeorološki zavod Bosne i Hercegovine- Jovanović, P.: Osnovi geomorfologije III, N. K., Beograd 1952.- Markovina, S.: Umornost tla, Roko Markovina „ČIKO“ – Lumbarda,

Split, 2007.- Rogošić, J.: Gospodarenje mediteranskim prirodnim resursima, Školska

naklada d.o.o., Mostar, 2000.- Sredojević, J.: Obrada i deponije otpada, Mašinski fakultet u Zenici,

Zenica, 2003.- Šarić, T. i dr.: Uništavanje i zaštita zemljišta, IGP Garmond, Sarajevo,

2003.- Šatalić, S. – Štambuk, S.: Zaštita biološke raznolikosti, šumsko drveće

i grmlje jestivih plodova, Državna uprava za zaštitu okoliša, Zagreb, 1997.

- Šilić, Č.: Atlas drveća i grmlja, Zavod za izdavanje udžbenika, Sarajevo, 1973.

SUVREMENA PITANJA

142

142

- Šilić, Č.: Endemične i rijetke biljke Parka prirode Blidinje, Matica hrvatska, Čitluk, 2002.

- Trinajstić, I.: „Fitogeografsko-sintaksonomski pregled vazdazelene šumske vegetacije razreda Quercetea ilicis Br.-Bl. u jadranskom primorju Jugoslavije“, Poljopr. Šum., 31 (2-3): 71. – 96.

EFFECT OF ECOLOGICAL FACTORS ON THE VIABILITY OF THE OAK-HORNBEAM FOREST COMMUNITY IN WEST HERZEGOVINA CANTON

Summary

The investigated plant community of the white oak and the oriental hornbeam (ass. Querco pubescentis-Carpinetum orientalis) in the West Herzegovinian area belongs to the sub-Mediterranean climatic zone. The aim of studying the said plant community was to establish the existence of syndynamic relations, which direct natural processes in the developing or stagnating direction. In the complex interactions between a forest community and ecological factors, especially of the anthropogenic, it is important to observe the possibilities of its sustainability. The purpose of this investigation is to point to the possibility of control mechanisms, based on ecological laws of the plant community, which would establish a balance state suitable for a free development and production of renewable biomass in a quantity that would satisfy man’s needs. It is wide-spread on shallow limestone soil (calcomelanosol, calcocambisol), and red earth (terra rossa), on which geographic variants appear in the form of degraded stages such as: low forests, underbrush and coppice, dry grassland, and rocky pastures. Relief forms, among which oases of Karst valleys, sinkholes, depres-sions, limestone hills and hillocks stand out, influence the development of plant cover of these areas. The climate influences the composition and distribution of plant communities, which is born out by the indicators obtained by measuring temperature in certain time periods. The anthropogenic factor has a consider-able effect on the sustainability of a plant community. That is why scientific knowledge about sustainable development is used in the recent time to define adequate measures of protecting certain plant communities, as well as to define the direction of activity for the purpose of developing ecological awareness in the life environment.Crucial words: ecological factors, sustainable development, geographical vari-ation

KNJIŽEVNI PRILOG

Dukat

145

Fabijan Lovrić Knin

DUKAT

Teško je biti pošten i držati se zadane riječi. Uvijek postoji mogućnost da te dosljednost odvede u pogrešnom smjeru. Kada se čvrsto držiš

svojih stavova, podložan si provokaciji. Još uvijek mi je žao zbog onoga što se dogodilo.

Mi, seoska djeca, putovali smo do škole oko dva kilometra, odnosno naša mala skupina, jer je bilo i onih koji su putovali iz još udaljenijih zase-laka. Tomo, Niko i ja bili smo vršnjaci i putovali zajedno. Seoski zemljani većim je dijelom vodio do škole, a na njegovu završetku bila je lokva vode koja bi nam dobro došla da operemo bose noge ili blatnjave čizme.

Te godine, kada se dogodilo ono o čemu pričam, otac mi je kupio nove čizme, s mekom gumom čiji su gornji rubovi lijepo stajali ako bi se posunovratile prema vani. Tako su izvana dobivale bjelinu platna, što je bio hit u to doba. Bio sam ponosan na svoje čizme. Nisu svi imali sreću hodati suhih nogu.

Ali bilo je to i vrijeme ranog puberteta, nekog čudnog doba u čovjeko-vu odrastanju kada hormoni gospodare njegovim ponašanjem. Toga dana dobio sam i prvo pisamce svoje simpatije. Počeo sam ga čitati upravo kod lokve gdje smo prali noge i obuću. Međutim moju tajnu htio je doznati i Niko. Da bih se zaštitio, ušao sam u lokvu dublje jer je Niko bio u plitkim cipelama. No on nije odustajao. Najednom sam osjetio kako ledena voda puni moje nove čizme do vrha. Kriknuo sam od bijesa, iskočio iz lokve i, dohvativši prvi kamen, bacio ga prema Niki koji je bježao.

Nisam znao jesam li ga pogodio, ali on je stao i počeo plakati. Između desnog ruba usne i kraja brade bila je pljuvačkom zalijepljena bijela latica zuba.

Te je godine bagrem obilno procvao. Niko je cijelo vrijeme do kuće plakao, a onda je njegova majka počela otvoreno prijetiti meni, na što se

SUVREMENA PITANJA

146

146

moja majka odlučno suprotstavila. Kako bi izgladile odnose, složile su se da moja majka, iz svoje naslijeđene zlatnine, dade dukat kako bi Niki zubar ugradio zlatni zub.

Tako se i dogodilo. A tko je zapravo kriv? Jesam li imao pravo zaštititi svoju privatnost?

Obuzdajmo svoju prirodu, nagon koji počesto nosi vatru koja zahvati i nas same. Mene još uvijek proganja ta bijela latica Nikina zuba, a mo-glo je, ni pomisliti ne smijem, biti njegovo oko! Bože, ispovijedam se zbog svoje borbene ruke. Ne sjećam se koji je nobelovac zapisao: „Koga je udarac najviše bolio od moje lude, borbene ruke, toga sam možda najviše volio!“ Siguran sam kako je danas ovakvu zadaću, mog zaborava, lako riješiti s pomoću interneta.

Sada iz mene govori razum zrelih godina. Sve što činimo, moramo razmotriti u svjetlu mogućih posljedica. Treba kontrolirati strasti. Bu-dimo obzirniji prema bližnjemu svome. Ma tko bio, čovjek je. Ma što učinio, nemojmo biti suci.

Svakomu je njegov grijeh pokora, a nadam se kako je moju ispovijest, moj nemio događaj, književnik uspješno prenio u priču. I, pazite što čini-te, kako vam poslije ne bi bilo žao!

Hotel „Brotnjo“, 15. rujna 2012.Subota, 12:09 sati.

PRIKAZI

Knjžnica

149

Ivan Sivrić, prof. Mostar

O ODGOJU ZA ZDRAVLJE

Pehar, Lidija: Kad medicina (za)staje, što preostaje, TDK Šahimpašić, Sarajevo, 2012., str. 421

U nakladi TDK Šahimpašić iz Sarajeva prije nekoliko mjeseci tiskana je knjiga prof. dr. dr. sc. Lidije Pehar s naslovom Kad medicina (za)

staje, što preostaje. Knjiga je uredno katalogizirana u NUB-u Bosne i Her-cegovine, Sarajevo, a CIP je dostupan i u računalnome katalogu Nacio-nalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 801598.

Nije suvišno odmah na početku reći nekoliko osnovnih podataka o knjizi. Osim Prethodnih napomena i Uvoda knjiga sadrži 14 poglavlja te Priloge i Recenzije, kao i Literaturu i Izvore, sve na 421 stranici. Pri samome pogledu na djelo vidljivo je da je lijepo dizajnirano i kvalitetno urađeno, što upućuje na očekivanje autorice i nakladnika da će se knjiga mnogo i često čitati, što joj i mi također želimo. Odmah treba reći bez ustezanja kako su te nade utemeljene jer, osim indikativnoga naslova, sâm sadržaj knjige pobuđuje pozornost svojom metodološkom struktu-rom i temama koje otvara. Knjiga je zapravo predstavljanje jednoga dese-togodišnjeg istraživanja.

Možda je dobro načiniti laganu ekskurziju kroz knjigu kako bismo stekli približnu sliku o tome o čemu je ovdje riječ. U prvom se poglav-lju govori o drukčijem pogledu na liječenje, a u okviru toga o modernoj medicini i potrebi za čovječnijim liječenjem te operacionalizaciji vodećih pojmova u istraživanju, o zdravlju, uvjetima i sadržajima koji izravno i neizravno utječu na zdravlje, o odgoju za zdravlje te niz općih informacija o zdravstvenoj zaštiti, liječenju u prošlosti i danas te narodnoj i konven-cionalnoj medicini.

SUVREMENA PITANJA

150

150

Drugo poglavlje govori o ulozi liječnika i pacijenata u XX. stoljeću, treće poglavlje naslovljeno je „Terapija – terapeutski postupci u krizi“ i predstavlja stavove više liječnika o aktualnoj medicini. Četvrto je poglav-lje posvećeno istraživanjima znanstvenika o dometima konvencionalne medicine, a peto govori o učinkovitosti lijekova i liječenja. Šesto poglavlje naslovljeno je „Odgoj, zdravlje, liječenje“ i predstavlja operacionalizaciju liječenja sugerirajući multidisciplinaran pristup, upućujući na suradnju s pedagogijom. Sedmo poglavlje posvećeno je istraživanju o odgoju za zdravlje u BiH koje je provedeno među učenicima i studentima. To bi bio, kada je riječ o tematici, prvi dio knjige. U drugome dijelu riječ je o alternativnome pristupu liječenju, kako i nosi naslov VIII. poglavlja. U tom su poglavlju sažeto predstavljeni alternativni oblici liječenja koji uglavnom nemaju službeni status ozbiljnoga liječenja (kao što su home-opatije, placebo, nocebo, fitoterapija, hipnoterapija, indijska medicina, ayurveda, kineska medicina, aromaterapija, kineziologija, refleksologija, zonska terapija, terapija bojom, kiropraktika, masaža). Deveto je poglav-lje o dometima izvanosjetilnoga, psihe i bioenergije. Kao i sljedeće, de-seto poglavlje s naslovom „Hrana kao lijek“, tako i ostala poglavlja do kraja knjige tematiziraju ona područja koja striktno ne potpadaju pod konvencionalnu medicinu: XI. „Post kao lijek“, XII. „Liječenje vodom“, XIII. „Zlatna pravila zdravlja“ i XIV. poglavlje „Hagioterapija – liječenje vjerom“. Na kraju su Prilozi u kojima su sabrani brojni recepti i postupci iz narodne medicine koji ne štete, a pomažu poboljšanju zdravlja.

Kako su kompetencije autora ovoga priloga ograničene glede medici-ne, psihologije i pedagogije, područja koja su predmet knjige, to će ovaj osvrt također biti ograničen nizom uvjeta, ali kako knjiga zaslužuje po-zornost, prikazivač knjige bit će slobodan izreći nekoliko vlastitih zapa-žanja, bez „ustručavanja“.

Nije uobičajeno u nas pisati i objavljivati onako kako je to učinila profesorica Pehar. Ona se naime upustila u svojevrstan rizik te na kušnju stavila svoju kompetenciju i stručnost time što se nije bavila svojim užim pedagoškim i psihološkim područjem. Ona je naime svoju pedagošku i psihološku kompetenciju potvrdila doktorskim disertacijama iz obaju područja. A možda je korisno dodati kako je profesorica Pehar započela studij medicine vrlo uspješno te ga napustila nakon dvije godine iako je imala sve ocjene – 10! Bio je to šok za tadanji sarajevski Medicinski fakultet. Nije mogla gledati seciranja ljudskih tijela, što se navodilo kao razlog i to je moglo zadovoljiti tek studente. Ako u tome podatku ne možemo tražiti potvrdu njezine kompetencije za ove teme, možemo s prilično sigurno pretpostaviti da je u tome području rodno mjesto njezina zanimanja. No, kako god bilo, autorica je, istražujući golemo i nepre-

151

151

Ivan Sivrić, prof.O ODGOJU ZA ZDRAVLJE

gledno prostranstvo skrbi o zdravlju, pokušala osvijetliti određene prio-ritete kako bi brojni pojedinci manje lutali tragajući za osobnim odgovo-rima na ključna pitanja ljudskoga života uopće. Takav pristup zasigurno privlači različite reakcije na knjigu, od onih koji će knjigu prihvatiti kao zdravstveni brevijar, do drugih manje-više radikalnih osporavatelja koji pretežno ništa ne nude zauzvrat. Idući dakle prisebno srednjom crtom, treba reći kako je autorica iznimno posvećena temi i svojim aplikativnim znanjem, stručnošću i kompetencijom obogaćuje naše spoznaje na pose-ban način. Nema sumnje kako autorica mnoge podatke izložene u knjizi crpi iz svoje bogate znanstvene i terapeutske prakse, ali ne treba zanema-riti i očigledne autoričine motive da na određen način neutralizira silne manipulacije ljudskom psihom kojima je izložen suvremeni pojedinac. U tome smislu i sama knjiga ima neko terapeutsko značenje tako što može pridonijeti jačanju vlastitoga samopouzdanja i samopoštovanja te sposobnosti i odgovornosti da se donese ispravna odluka od značenja za vlastito zdravlje, odnosno život.

Suvremena dinamika života često nas programira za različita komer-cijalna vjerovanja, a osobnu svijest nerijetko reducira na „tanki površinski sloj operativne memorije“, kako reče prof. dr. Jasna Barjektarević (recen-zentica), izjednačavajući nas s robotima. Autorica se tom suvremenom pragmatičnom nesmislu pokušala suprotstaviti duhovnim pristupom po-moću kojega je željela potaknuti nadu mnogima koji nisu prihvatili neiz-vjesni konformizam, a na drugim poljima nisu pronašli oslonac.

Govoreći iz iskustva, znam da je najveća šteta za knjigu i autora ako je ona pucanj u prazno. Dakle može knjiga donositi nove spoznaje, biti ne-vjerojatno korisna, ali ako ne pogodi one kojima je namijenjena, onda je sve bilo uzaludan trud. Oni kojima je namijenjena trebaju je prihvatiti, a da bi se to dogodilo, moraju je razumjeti. Prirediti knjigu na takav način, veliko je umijeće. Zato brojni autori pribjegavaju istraživanju one zbilje o kojoj žele pisati, praktičnomu istraživanju problema koji žele riješiti. A što je istraživanje? Iskustvo upućuje na to da se tu može raditi o mnogo-čemu: otimanju od zaborava, svojevrsnome uhođenju predmeta istraži-vanja, istraživanju raznih svojatanja prava na znanje itd. Naime uvijek je riječ o otkrivanju nečega što je bilo hotimično ili nesvjesno prekriveno. Siguran sam da je autorica u svome desetogodišnjem istraživanju imala najveću poteškoću u tome da razbije predrasude koje su vladale o ovoj problematici i dobije prave sugovornike koji su u nekome trenutku imali odlučujuću ulogu i da od njih dobije dragocjene podatke.

Budući da je ovdje riječ o zdravlju, odnosno o odgovornosti za zdrav-lje, bilo vlastitome bilo tuđem, pokušajmo utvrditi neki red u promatra-

SUVREMENA PITANJA

152

152

nju, koji bi bio sadržan i u autoričinu metodološkome pristupu. Dakle nedvojbeno je da vodeću ulogu u čuvanju zdravlja ima medicina. Neprije-porno je kako medicina sama nikada nije mogla riješiti sve probleme oko zdravlja i danas je u svojevrsnoj krizi. Nedvojbeno je da je i danas, kao i uvijek, bila na strani zdravlja i života, nasuprot bolesti i smrti. Otuda po-tječe medicinski idealizam koji u bezbroj slučajeva vodi apsurdnu borbu za život već odavno raspadajućih i umirućih tijela. Sve navedeno dade se iščitati iz knjige što je pred nama.

Možda bi za razumijevanje ove teme mogli pomoći neki aspekti dje-lovanja liječnika kao glavnih nositelja skrbi o zdravlju. U narodu doduše nikada do kraja nije prihvaćen naziv liječnik (od XV. stoljeća uglavnom je u uporabi riječ doktor), nego doktor, doslovno – umni učitelj. Ako se djelovanje liječnika temelji na prirodnome savezu između njegova liječ-ničkoga umijeća i pacijentove volje za životom, onda, ako prihvaćamo da je volja za životom pokretač svakoga ozdravljenja, možemo lako shvatiti da bolesnik treba saveznika kojemu može vjerovati. Kada bolesnik svoje zacjeljivačke potencije prenese na liječnika, onda je on u silnoj predno-sti u odnosu na bolesnika koji je prepušten sam sebi. Objašnjava li ovo onu začuđujuću moć drevnih iscjelitelja i daje li to današnjemu liječniku neke magične funkcije kojim se podržava i unaprjeđuje njegova uloga? U tome smislu liječničko umijeće dobiva posebnu ulogu pomagatelja koji na različite načine biva nagrađivan, bilo materijalno, bilo statusno. I tu je izvor važnosti onoga koji je u bilo kakvoj svezi s liječenjem. Važnost je liječnika, dakako, na vrhuncu kada liječi vladara. Jer tko ozdravljuje moćnika, i sâm postaje moćan. Kakva karaktera može biti ta moć, može se vidjeti iz pripovijesti Johana Petera Hebbela o izliječenome bolesniku. Riječ je o nekome prežderanom amsterdamskom bogatunu kojemu je njegov doktor osobito grubo propisao sljedeću terapiju (napisao pismo): „Dobri prijatelju, Vi ste u lošem stanju, no može vam se pomoći ako ste voljni slijediti upute. U trbuhu imate opaku životinju, zmaja sa sedam gubica. Sa zmajem moram osobno govoriti i Vi morate doći kod mene. No, prvo, ne smijete se voziti ili jahati na konju nego ići pješice, inače ćete protresti zmaja i on će vas ujesti za utrobu, jednim ugrizom prepolo-vit će Vam sedam crijeva. Kao drugo, ne smijete jesti više nego dva puta dnevno tanjur povrća, u podne k tome malu kobasicu te noću jedno jaje, izjutra mesnu jušicu s vlašcem. Od onoga što biste pojeli više, samo bi zmaj postao veći, tako da bi vam zdrobio jetra i nikada više ne bi imao što izmjeriti vaš krojač, nego stolar. Činite kako vam drago.“ (Prema: P. Sloterdijk: Kritika ciničkog uma, Globus, Zagreb, 1992.)

Usput napominjem kako je taj bogatun ipak proživio 87 godina, 4 mjeseca i 10 dana, ako je vjerovati priči. Danas se takva gruba terapija ne

153

153

Ivan Sivrić, prof.O ODGOJU ZA ZDRAVLJE

bi tolerirala, ali cinizam današnje medicine ne zaostaje za nekadašnjim. Kada smo već kod povijesti, sjetimo se kako je novi vijek dovršio raz-

gradnju filozofije kao stjecišta jedinstvenoga znanja. Otada se posebne znanosti bave samo jednim dijelom čovjekova bića ili prirode; otada zna-nja postaju fragmentirana i, sukladno tomu, fragmentarno djelotvorna. Ta je parcelizacija također dovela do monopolizacije određenih područja znanja te je u toj „privatizaciji“ medicini pripalo zdravlje (vjera teologiji, jezik lingvistici, društvo sociologiji itd.). A čovjek je ostao i dalje jedin-stvena cjelina, recimo, tjelesnoga, razumskoga i duhovnoga. Ako se i ne složimo s ovim određenjem, morat ćemo se složiti s tvrdnjom kako je čovjek složeno biće. Fragmentacija se međutim i dalje odvija u smjeru daljnje specijalizacije. Tako se današnja konvencionalna medicina spe-cijalizira i udaljava od svoga osnovnog zahtjeva da liječi bolesnika, a ne samo pojedine organe. Pa i narodna medicina koja se često naziva alter-nativnom medicinom može se dijeliti prema tome koji postupak preferi-ra. Spomenutu specijalizaciju vjerno prati farmakologija koja mora naj-prije skrbiti o svome opstanku i napretku, a kojoj je u temelju proizvodnja medikamenata. Tako je, uz liječnike i pacijente, farmaceutska industrija postala bitan čimbenik u igri. Ta je industrija narasla do te mjere da je ovladala i javnim mišljenjem pa je postalo nepristojno ne tražiti nika-kvu medicinsku ili ljekarničku pomoć. Posljedica je toga stanje u kojemu onaj tko je zdrav, koliko god je dobrodošao, automatski postaje sumnjiv. Suvremena kapitalistička (profiterska) ideologija institucionaliziranoga zdravlja računa na tjelesnu funkcionalnost i svim se sredstvima bori da sve što se tiče zdravlja postane medikalizirano – od medicine rada, športske, seksualne, probavne, fitnes, kriminalističke, ratne do onih medicina koje su mjerodavne siromasima, hodanju, stajanju, učenju i čitanju i novina, a da ne govorimo o trudnoći, rađanju, umiranju itd. Već poslovična pošta-palica da ta industrija za svoje lijekove zna uvijek pronaći odgovarajuću bolest, opominje na oprez kako konvencionalnoj medicini ne treba u pot-punosti vjerovati jer je i sama postala predmetom manipulacije.

Tomu autorica također posvećuje dostatno pozornosti kritički se osvrćući na situacije u kojima se bolesnik suočuje s neizlječivom bole-sti, rakom, kada je i medicina nemoćna, ali svejedno po nekom diktatu ustrajava na ustaljenim protokolima koji zasad malo koriste. Tako je i nastala jedna druga poštapalica kako su neki lijekovi gori od bolesti. Već se dugo tzv. gospodska medicina više zanima za bolest nego za bolesni-ka i ona zasigurno zna svojom desnicom dati maha zdravstvenim nevo-ljama, a liječenje inkasirati ljevicom. Ona računa na moralnu pospanost zakonodavaca i demoralizirane bolesnike koji se bore za snošljiv život u kakvom-takvom zdravlju.

SUVREMENA PITANJA

154

154

Vratimo se na početak. Autorica je, koliko znam, boraveći i radeći kao terapeut u Njemačkoj, imala izravnu komunikaciju s liječnicima i zamijetila plodnu suradnju između konvencionalne i alternativne medi-cine. Potaknuta između ostaloga i time, došla je do zaključka kako je i na tome području neminovna suradnja različitih pristupa i raznih struka, najprije poradi cjelovita zahvaćanja stvarnosti, a zatim i radi potpunijega razumijevanja te na kraju i primjene u praktičnome životu onoga što se zna. Autorica ističe potrebu te suradnje i na domaćem prostoru zato što je takva suradnja dala određene rezultate u mnogo razvijenijim zdravstve-nim sustavima. Koliko će tu njezinu preporuku aktualni odlučujući čim-benici poslušati, vidjet ćemo. Ostaje činjenica da je ovo jedna od prvih knjiga koja znanstveno utemeljeno, metodološki korektno, zagovarajući holistički pristup, otvara obilje prostora za dijalog i potiče skrb za zdravlje na poseban način.

155

Prof. dr. sc. Mladen Bevanda Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru

VAŽAN PRILOG ZDRAVSTVENOMU ODGOJU

Lugonja, Miljenko i sur.: ČovjeK i zdrav-lje, Sveučilište u Mostaru, Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Mostar, 2012., str. 194; 24 x 17cm

Dok se u pojedinim sredinama vode oštre i jetke diskusije za i pro-tiv uvođenja seksualnoga odgoja u škole, u isto vrijeme dr. sc. Mi-

ljenko Lugonja sa suradnicima – priznatim stručnjacima sa Sveučilišne kliničke bolnice Mostar i Doma zdravlja Mostar – napisao je, objavio i javnosti darovao korisno i hvalevrijedno djelo – Čovjek i zdravlje – koje elaborira, razmatra bitna pitanja zdravstvenoga odgoja, pa i ona čovjekove spolnosti. Ovo je, može se reći, i određeni vademekum (lat. vade mecum – hodi sa mnom), odnosno priručnik namijenjen ponajprije studentima razredne nastave i predškolskoga odgoja, ali i svima onima koji rade s učenicima, dakle nastavnicima kao i roditeljima. Riječju, dobro će doći svima za zdravstveno prosvjećivanje onima koji žele stručnu, mjerodavnu informaciju o ljudskome organizmu i njegovim funkcijama.

Ovakav je udžbenik i mogao napisati znanstvenik koji godinama vodi kolegij zdravstvenoga odgoja na Sveučilištu u Mostaru. Da bi se čitate-lji koliko-toliko upoznali s problematikom koju tematizira ova knjiga, predočit ćemo naslove tematskih cjelina, a ima ih četrnaest sa sedamde-set jednom slikom. Dakle sljedeći dijelovi tvore knjigu: Probavni sustav; Dišni sustav; Srce i optok krvi; Sastav i funkcija krvi; Građa i funkcija ženskog i muškog spolnog sustava; Građa i uloga mokraćnog sustava;

SUVREMENA PITANJA

156

156

Koža – građa i funkcija; Osjetilni organi: oko i uho; Hormonska regulaci-ja tjelesnih funkcija – žlijezde s unutarnjim izlučivanjem; Živčani sustav; Osipne groznice; Cjepivo i cijepljenje; Droge i ovisnosti. Opremljena je i prigodnim predgovorom i prikladnim izborom literature.

Nakon njezina iščitavanja ili pak letimičnoga upoznavanja s tekstom spoznat će se koliko je površno, neodgovorno, nestručno svoditi čovjeka samo na jedan dio i onda to kao glavno pitanje politikantski, tendenci-ozno, izazovno nametati, naturivati čak posebnim nastavnim predme-tom. Riječ je, dakako, o problemima za izdvajanjem i konstituiranjem seksualnoga odgoja kao obveznoga nastavnog predmeta. Dr. Lugonja pokazao je koliko je čovjekov organizam složen pa je nužan holistički pristup (grč. holos – sav, potpun, čitav) i potrebno je proučavanje čovjeka cjelovito – somatski i mentalno, sa svim sustavima koji se ovdje jasno i na sintetičan način artikuliraju. Autore ove studije nije dakle ponijela trenutačna pomodnost, nego su seriozno, odgovorno i kritički izdvojili i razmotrili bitna pitanja koja trebaju znati mladi, ali i odrasli o svome tijelu. Oslonac su za to našli, reklo bi se, i u Svjetskoj zdravstvenoj or-ganizaciji (specijalizirana organizacija UN-a, osnovana 1948. godine u Ženevi). Najvažnija su naime područja njezina djelovanja: zaštita majki i djece, prehrana, prevencija i nadzor zaraznim bolestima, sanitarni uvjeti i opskrba vodom te zdravstveno obrazovanje i zaštita zdravlja koje se shva-ća kao temeljna ljudska vrijednost. Dana je na uvid i definicija zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije u čijem je formuliranju, oblikovanju su-djelovao i vrlo ugledan hrvatski znanstvenik, akademik Andrija Štampar (Brodski Drenovac, 1888. – Zagreb, 1958.). Podsjetimo da je prof. dr. A. Štampar vršio dužnost dekana Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, rek-tora Sveučilišta i predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a predsjedao je i Prvoj svjetskoj zdravstvenoj skupštini u Ženevi 1948.

Dr. Lugonja i suradnici za metodološku i sadržajnu arhitektoniku knjige nalaze poticaje i u nastavnome predmetu koji se zvao Higijena, a bio je obvezan u nastavničkim školama. Higijena (grč. hygiainein – biti zdrav), podsjetimo, uvedena je u škole još u XVIII. stoljeću, a u XIX. stoljeću postaje znanstvenom disciplinom. Danas je higijena kao zaseban nastavni predmet ukinuta, a predaje se u okviru Biologije, Tjelesnoga odgoja. Školska je higijena bila obvezan sadržaj obrazovanja učitelja – na-stavnika jer su učitelji bili najčešće nositelji i promicatelji zdravstvenoga prosvjećivanja u selima gdje su službovali. Budući da se higijenske navike formiraju od najranijega uzrasta, velika je odgovornost roditelja i predš-kolskih ustanova u svezi s tim.

Ovaj priručnik ima veliku vrijednost upravo danas i zaslužuje puno priznanje za sve ono što na svojim stranicama promiče stručno, ćudo-

157

157

Prof. dr. sc. Mladen Bevanda VAŽAN PRILOG ZDRAVSTVENOMU ODGOJU

redno, čovječno, a istodobno prijeko potrebno. Iako je svatko odgovo-ran za svoje zdravlje, to ipak nije briga samo pojedinca, već uključuje i odgovornost države, društva, odgojno-obrazovnih ustanova, s pravom upozoravaju autori. „Čovjek se od rođenja do starosti suočava s brojnim nepovoljnim utjecajima koji ugrožavaju njegove tjelesne funkcije, psi-hičku ravnotežu i društveni sklad. Bolesti, nezgode, sukobi s okolinom, neimaština, elementarne nepogode i sl. neizbježni su pratitelji ljudskog života. Moramo znati da na zdravlje utječu i socioekonomski čimbenici te kvaliteta okoliša u kojem živimo. Naše tijelo i duh raspolažu obram-benim mehanizmima kojima se odupiremo štetnim čimbenicima. To či-nimo urednim životom, pravilnom prehranom, primjerenom tjelesnom i društvenom aktivnošću.“

Ovaj izvadak iz teksta primjer je, odnosno ilustracija njegove jasnoće, živosti, njegove suvremenosti. Zdravstveni je odgoj medicinsko-peda-goška disciplina kojoj je zadaća unaprjeđenje zdravstvene kulture djece i mladeži. To je proces – dug, kontinuiran, sustavan – u čijoj realizaci-ji sudjeluju mnogi čimbenici, a ponajprije roditelji, odgojitelji na svim stupnjevima školovanja, zdravstveni djelatnici. Znakovito je da se danas u kojekakvim raspravama o sadržaju ovoga odgoja, osim što se želi svesti na jedan sustav, dio, u pravilu ne govori o osposobljavanju učenika za pru-žanje prve pomoći, nema riječi o školskim poliklinikama, ambulantama i njihovoj opremljenosti, o potrebi redovitih pregleda nastavnika i učenika, školske kuhinje se i ne spominju, kao ni upućivanje učenika na zimova-lišta, oporavilišta, na rehabilitaciju i sl. Pozornost očito više privlače i zanimljivije su neke „moderne“ ideologeme kao i oponašanje nekih uzora koji su bez potrebne kreativnosti i poticaja.

Nasreću dr. Lugonja i njegovi suradnici nisu pali u zavodljivu, privlač-nu zamku, nisu radili ono što drugi želi, nego su napisali hvalevrijedno djelo sa znanstvenim dignitetom na korist studentima i zainteresiranim čitateljima. Treba istaknuti da su imprimatur za tiskanje ove korisne knji-ge dali recenzenti – ugledni znanstvenici, sveučilišni redoviti profesori Sveučilišta u Mostaru dr. Ante Kvesić i dr. Zdenko Ostojić.

158

Ivan Sivrić, prof. Mostar

IZ GOSPODARSKE POVIJESTI BROTNJA

Beljo, Jure: KomuniKacije u Brotnju, Matica hrvatska, Čitluk, 2012. (24 x 24), str. 48

Ovogodišnji Dani Berbe grožđa u Brotnju, koji se svake godine od 1955. organiziraju u Čitluku, nastavljaju vrijednu tradiciju na osobit

način. U okviru te manifestacije predstavljena je knjiga prof. dr. Jure Be-lje Komunikacije u Brotnju u izdanju Matice hrvatske Čitluk, biblioteka „Tragovi“ kao prva knjiga u nizu. Želimo Matici neka ustraje u svome nastojanju da objavljuje zanimljive, korisne i vrijedne knjige.

Najprije predstavimo njezin sadržaj. Poslije Predgovora u kojemu se objašnjavaju motivi i razlozi pisanja i objavljivanja djela slijedi Uvod u kojemu se ističe značenje komunikacija općenito za društveni napredak, o današnjem stanju, kada u prosjeku svako broćansko domaćinstvo po-sjeduje automobil, i nekadašnjem, kada su se mjesne udaljenosti mjerile satima hoda, a o nekome poštanskom prometu nije bilo niti govora. Tu se govori o tome da je intenzivniji razvoj komunikacija započeo prije 150-ak godina i da je razvitak Brotnja išao usporedo s izgradnjom komunikacija.

U poglavlju Cestovni promet govori se o stanju putova od vremena Rimljana, preko turske uprave, do dolaska Austrougarske. Zapravo riječ je o putovima vrlo niske prometničke razine, karavanskim putovima i kiridžijama te putnim pravcima koji su vodili preko Brotnja ili nekoga njegova dijela. Riječ je o tome da se Brotnjo nije nalazilo na odlučujućim putnim pravcima ili su glavni putovi samo u nekim slučajevima vodili tek njegovim rubnim dijelovima (od Mostara prema Metkoviću).

KOMUNIKACIJE U BROTNJUKOMUNIKACIJE U BROTNJU

MATICA HRVATSKA ČITLUK

Jure BeljoJure Beljo

COBISS.BH-ID 19835398COBISS.BH-ID 19835398

Jure BeljoJure Beljo

KOMUNIKACIJE U BROTNJUKOMUNIKACIJE U BROTNJU

159

159

Ivan Sivrić, prof.IZ GOSPODARSKE POVIJESTI BROTNJA

Izgradnja kolskih putova, navodi se, započinje po dolasku Austro-ugarske. U osmansko vrijeme u Bosni i Hercegovini su postojale četiri kategorije putova: konjski putovi, poljski vozni putovi, kaldrma i kolski putovi. Na području Brotnja, piše autor, prvi kolski put jest onaj koji vodi od Mostara prema Ljubuškomu (preko Kobilovače) koji je 1883. godine gradila vojska. Drugi put izgrađen u Brotnju bio je onaj između Čitluka i Čerina, preko polja, izgrađen već 1885. godine.

Širenje i modernizacija putne mreže započinje dolaskom Kraljevi-ne SHS i izgradnjom putova Čitluk – Žitomislići, Čitluk – Trebižat te prema Širokomu Brijegu, što je započelo 1924. godine, a dovršavano u različito vrijeme prema tadanjim mogućnostima. Autor napominje da je poslije Drugoga svjetskog rata izgradnja putova nastavljena s većim in-tenzitetom i da su tada kolskim putovima povezana sva mjesta u Brotnju. Modernizacija putne mreže u Brotnju je započela 1971. godine kada se pristupilo asfaltiranju putova. Tomu također treba pridodati izgradnju mosta u Biletić Polju (1971.) i njegovo puštanje u promet 1973. godine. Gotovo se zaboravilo kako je tzv. Magistrala (put M17) kroz Žitomisliće i Počitelj, dolinom Neretve do Čapljine, prošla 1966. godine, a da se dotad putovalo iz Mostara za Čapljinu preko Gubavice, Bivoljega Brda i Domanovića. Tako o nekoj izgradnji mosta u Biletić Polju prema Žito-mislićima na drugoj strani Neretve nije bilo ni spomena. Bila je dovoljna i skela (Catara).

O prijevozu i prijevoznicima ima smisla govoriti kada oni postoje. Zato autor najprije objašnjava što su kiridžije, njihovu ulogu i način rada, a zatim po izgradnji kolskih putova nabavke zaprežnih kola i prve au-tomobile u Brotnju. Autor navodi imena prvih prijevoznika u Brotnju i opisuje njihovu djelatnost.

Poglavlje Tragom broćanske željeznice predstavlja nam početak i funkcioniranje željezničkih pruga kroz Brotnjo. Svakako je najvažnija ona pruga koja ide rubnim dijelom Brotnja uz Neretvu (pruga Mostar – Metković, puštena u promet 1885. godine) koja je ostavila velik trag u broćanskome društvenom i gospodarskom životu. Na toj su pruzi mnogi iz istočnijega dijela Brotnja zaposlenjem na željeznici riješili egzistenciju na tada najbolji način. Također riječ je o broćanskoj pruzi građenoj u vri-jeme Drugoga svjetskog rata, koja je gotovo posve zaboravljena (doduše postojala je vrlo kratko). Ovu je prugu trebalo opisati i stoga što je ona bila, kako se danas nama čini, opravdan projekt koji bi svoju punu oprav-danost pokazao tek po njegovu stvarnome dovršetku, odnosno produžet-kom željezničke pruge prema Širokomu Brijegu i dalje. Ona se protezala od Primoraca u Čitluku do vrha Stare Vidonje, preko K. Graca i Bliza-naca i služila je ponajviše za prijevoz boksita od rudnika do željezničke

SUVREMENA PITANJA

160

160

postaje u Žitomislićima. Autoru se mora odati priznanje što je osobito tomu dijelu posvetio dužnu pozornost jer su i neki drugi pomalo pisali o toj pruzi, ali, izgleda, nisu pomno čitali dokumente koje su konzultirali (Smoljan i ostali).

Sljedeće poglavlje Poštanski promet posvećen je stotoj obljetnici otva-ranja pošte u Čitluku. Nakon općih napomena autor je lijepo opisao sta-nje te vrste komunikacija od osmanskih Tatara do pojave telefona i mo-bitela. I u ovom se slučaju jasno vidi kako je tehnološka razina prometa najbolji pokazatelj stupnja razvijenosti nekoga kraja.

Knjiga je inače lijepo obogaćena fotografijama i dokumentima. Ova knjiga, netko će je nazvati i brošurom, nije nastala slučajno.

Ostajmo u uvjerenju da se njezino objavljivanje moralo dogoditi. Kao recenzent podržao sam njezino objavljivanje zajedno s drugim recenzen-tom Stjepanom Krasićem koji, što se tiče prometa, putne mreže i ko-munikacija te vrste, ima zavidnu kompetenciju. Moja se kompetencija odnosi na povijesni sadržaj i praktični uvid u stanje na terenu, ali i na uredništvo.

Ne čini me međutim sretnim format, a ni uređenost knjige. Razumi-jem nakladnika/urednika koji, pokrećući tematsku biblioteku, želi zadr-žati prepoznatljiv format čitavoga niza naslova koje planira objaviti. No neobičan format knjige(a) koja(e) svojim malom debljinom i kvadratnim oblikom sam po sebi nije loš, ali je primjeren nekomu katalogu ili, još više, dječjoj slikovnici. Takav format teško će se uklopiti u bilo kakvu policu s knjigama ako koji slučajni kupac nabavi knjigu na promociji i ako je ne izgubi na putu do kuće. Nepraktičnost formata prepoznaje se i po tome što doista nije bilo nikakve potrebe da se format prilagođuje sadržaju. Ako je pak nakladnik želio po svaku cijenu dobiti brošuru (ako je brošura publikacija do 50 stranica, a više od 50 knjiga) onda je uspio.

Također treba staviti primjedbu na sam naslov Komunikacije u Brot-nju. Zapravo postojala je dvojba oko naslova do samoga slanja teksta u tiskaru. Recenzenti su uz suglasnost autora predložili podnaslov: Zrnca iz povijesti prometa u Brotnju, no urednik je iz neobjašnjivih razloga to nije prihvatio. Pisac je dovoljno ozbiljan i referentan e da bi mu trebalo „po-duzetnički poprijeko“ pomagati da knjigu objavi po svaku cijenu. Kada se tomu pridoda nastavljanje loše prakse da se najprije zakaže promocija, a tek se onda tiska knjiga, onda svojevrstan nakladnički nered izgleda pot-pun. U žurbi koja se doista mora dogoditi u takvu načinu rada pojavljuju se pogrješke koje se nisu morale nužno dogoditi. Dodatno, nažalost, ovo se ne događa samo u Brotnju, nego u čitavome izdavačkom području Herceg-Bosne. Ono što se moglo tolerirati u vrijeme rata, kada su mo-gućnosti bile znatno limitirane, sad se ne bi smjelo događati.

161

161

Ivan Sivrić, prof.IZ GOSPODARSKE POVIJESTI BROTNJA

Unatoč opravdanim prigovorima, ovo je štivo ipak bilo potrebno Brotnju zbog nekoliko razloga. Ponajprije onomu čitatelju koji je nekim zanimanjem vezan za Brotnjo, a podredno i drugima kojima je stalo do očuvanja kulturne baštine. U oskudici istraživanja kako nematerijalne, tako i ostataka materijalne kulturne baštine dobro nam dođe svaki rele-vantan podatak koji nam otkriva nas same, odnosno našu relativno blisku povijest, a koju smo (odjednom) zaboravili. Naime, kao što autor kaže još na početku knjige, danas je tehnologija toliko napredovala, kao i stan-dard, da se samo na hodočašća ide pješke. A prije samo pet-šest desetljeća svugdje se išlo pješke, odnosno tim tempom. Dobro se na to podsjetiti i prigodnom knjigom. Da se puk preveć ne uzoholi jer njegova povijest – to je on sam, to jest njegov identitet. Po svojoj prirodi tekstovi sabrani u ovoj knjizi, možda u sažetome obliku, mogli su se naći u Monografiji Brotnjo, koja je objavljena prije dvije godine i promovirana u Čitluku. Urednik te publikacije silno je želio da i ovakav povijesni dio uđe u sadr-žaj Monografije, no, izgleda, nije svima bilo na srcu ono što je bilo njemu. Nitko se nije potrudio, pa čak ni oni koji su bili stručno kvalificirani da napišu ponešto o, recimo, broćanskoj željeznici itd. No sada, evo, prof. Beljo ispravlja domaću aktualnu indolenciju i daruje Brotnju dragocjene podatke o njegovoj prošlosti. Manje je važno što dr. Beljo nije prometne struke od potrebe da se trajno zapiše ono što je bitno obilježilo broćanski identitet. Što vrijeme više prolazi, što smo stariji i iskusniji, to više uviđa-mo da bez naše baštine ne će biti ni naše perspektive.

Autor je prepoznao značenje teme te je, postupajući metodološki ko-rektno, pomno istražio i ponudio vrijedan rezultat svojih istraživanja na ocjenu sudu javnosti.

Zahvaljujući svima koji su pomagali da djelo ugleda svjetlo dana, au-tor je lijepo citirao Andrićevu sentenciju da je čovjek uvijek dužan svomu zavičaju. Time je uputio poziv ljudima od struke, ali i svima koji imaju neku kompetenciju da ne prepuste zaboravu i nestanku bogatstvo ne-istražene materijalne kulturne baštine kojom Brotnjo obiluje.

162

GODIŠNJICE MATURE – TRADICIJA KOJA TRAJE

Učiteljska škola u Mostaru prestala je raditi 31. kolovoza 1972. Uki-danje škole možda je bio dodatan motiv da se njezini maturanti re-

dovito okupljaju i evociraju uspomene iz mladosti. Ove godine navršilo se četrdeset godina otkako škola ne radi pa je posljednji naraštaj obilježio četrdesetu godišnjicu ispita zrelosti. Osim njih sastale su se generacije maturanata iz 1967., 1962. i 1950. godine. Tradicija se nastavlja.

Najstariji aktivni maturanti

Teško je naći pravi naziv za skupinu maturanata ove škole koji su maturirali davne 1950. godine. Bez obzira na poodmakle godine, svake prve subote u lipnju oni se sastaju i prisjete se mladih dana. Tako je bilo i u subotu 2. lipnja 2012. Na prozivku se odazvalo njih osmero: Taib Balić, Omer Buljko, Arif Katica, Nikola Popović, Marija Jović, Stjepan Ćorić, Krešimir Vidović i Zahira Kudra (na slici). Vitalna skupina osam-desetogodišnjaka ove je godine u vrlo dobru raspoloženju obilježila 62. godišnjicu mature. Svake ih je godine sve manje, ali su svi koji se mogu odazvati na okupljanje vrlo uporni i puni entuzijazma. Želimo im dobro zdravlje i još godišnjica.

163

163Marinko Jovanović GODIŠNJICE MATURE – TRADICIJA KOJA TRAJE

SUVREMENA PITANJA

164

164

Četrdeset i pet godina mature

U subotu 9. lipnja 2012. okupili su se maturanti iz 1967. godine. Na prozivku je došlo 22 maturanata: Ibro Bećirović, Ljubica Bandić, Mirjana Bebek, Fadil Lepara, Šefika Mehić, Biserka Nevesinjac, Mila Ramljak, Jasminka Dalipagić, Milorad Parović, Dragica Biokšić, Pero Vučina, Marija Baletić, Meho Dubljević, Sadeta Cokoja, Ruža Pinjuh, Rešid Šubara, Milka Tomić, Silvija Barbarić, Cvija Lonac, Višnja Zadro, Zdenka Tomić i Danka Vučina. Od profesora stigli su Ljerka Božović, Jefto Šotra, Mirjana Trninić i Elbisa Ustamujić. Okupljene je pozdravila i prozivku profesorski strogo izvršila vitalna Ljerka Božović. Nakon toga slijedilo je zajedničko fotografiranje i odlazak na svečani ručak. Ni popri-lično vruće i sparno vrijeme nije pokvarilo slavljenički ugođaj.

165


SUVREMENA PITANJA

166

166

Pola stoljeća mature

Maturanti iz 1962. godine okupili su se 28. lipnja 2012. i obilježili pola stoljeća mature. Na prozivku su se odazvala 24 maturanta: Antonija Arapović, Mevlida Oglić, Savka Čovilo, Fatima Handžar, Safet Bego-vić, Zoran Crnjac, Krešo Čilić, Salem Halilhodžić, Blagota Koprivica, Emina Manjgo, Rajko Medan, Jozefina Musa, Smilja Radić, Zagorka Benderać, Sadika Guja, Mara Vidačak, Ružica Aničić, Mila Crnogorac, Marinko Gavran, Mirzo Hadžić, Čedo Damjanac, Ratimir Džeko, Ni-kola Petric i Ljubica Petric te troje njihovih profesora: Aleksandar Boš-njak, Ljerka Božović i Zvonimir Mavar. Organizatorice ovoga druženja Jozefina Musa i Mevlida Oglić- Džidić potrudile su se da sve protekne u savršenu redu i u vrlo ugodnu ozračju.

167


SUVREMENA PITANJA

168

168

Posljednji naraštaj maturanata obilježila četrdesetu godišnjicu mature

Naraštaj maturanata iz 1972. godine okupila se 7. srpnja 2012. točno u podne u dvorištu nekadašnje škole kako bi obilježili četrdesetu godiš-njicu mature. U Mostaru su tih dana vladale uistinu paklene vrućine, ali ni to nije omelo one koji su naumili doći na proslavu. Organizacijski odbor na čijem je čelu bila prof. dr Vesna Kazazić zaista se potrudio i priredio dan za pamćenje. Na skupu je bila i brojna skupina njihovih nekadašnjih profesora: Ljerka Božović, Mira Trninić, Elbisa Ustamu-jić, Krešo Ledić, Krešo Vidović, Krešo Čilić, Hamid Drljević, Damjan Šantić, Jesenka Krpo, Drago Marić i Sanja Jeleč-Šoše. Na rastanku su najavili novo okupljanje druge subote u srpnju 2013. godine.

Marinko Jovanović

169


170

Ljupko Antunović, akademski skulptor (1939. – 2012.)

Ljupko Antunović, akademski skulptor, priznati umjetnik, autor brojnih kipova, statua, bista i figura koje krase mnoge domove, parkove, ulice i trgove u našem užem i širem okružju, preminuo je uoči Dušnoga dana. Njegov život, djelo i sva ostavština poziva nas na dužnost da ga se sjećamo u najboljim uspomenama. Ne možemo zanemariti smrt kao onaj poznati antički filozof koji reče: „Smrt nas se ne tiče. Jer dok god mi jesmo, nema smrti. A kad ona dođe, onda više nema nas.“ Mi znamo da nas smrt naših dragih uvijek zatekne i da je na neki način tabu-tema, ali nas uvijek zbliži i ujedini, makar u tuzi. Odlazak bliskih ljudi djeluje snažno na nas i taj događaj prihvaćamo kao tragediju.

I ove godine otvorena je Izložba „Jesenji likovni salon“ u Galeriji kra-ljice Katarine Kosače u Mostaru koju već sedamnaest godina organizira Društvo hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH. Otvorena je na radost brojnih slikara, grafičara i kipara svih naraštaja od kojih su neki izlagali svoje radove od prvoga „Jesenjeg likovnog salona“, a neki su ih izložili prvi put. Iako je cijela manifestacija imala mnogo povoda za veselje, vi-jest o smrti uglednoga mostarskog kipara Ljupka Antunovića rastužila je mnoge njegove kolege iz udruženja kao i mnoge druge štovatelje njegova djela.

U našem je narodu dobar običaj da se na neki radostan događaj pozi-va, a kad netko umre, u „kuću žalosti“ navraća se bez pozivanja. Dobro se pamti i jedno i drugo, ali izostanak sa slavlja donekle se oprašta, a nedolazak na žalost vele se zamjera, pa čak i kada nismo s preminulim bili u dobrim odnosima. No Ljupko Antunović nije imao neprijatelja, pa čak ni protivnika. Utoliko je i neobično što na njegovu pokopu nisu bili svi koji su mu željeli ukazati poštovanje posljednji put. Dogodilo se tako da je Ljupko Antunović preminuo uoči blagdana Svih svetih i Dušnoga dana te mnogi nisu bili u Mostaru ili nisu čuli tužnu vijest.

Ovaj nekrolog posvećujemo dragomu umjetniku uime svih onih koji su željeli biti na njegovu pokopu, a izostali su zbog raznih razloga.

Ljupko Antunović rođen je 18. prosinca 1939. u selu Crniče pokraj Bugojna. U Bugojnu je završio osnovno školovanje, a Srednju školu pri-mijenjenih umjetnosti u Sarajevu. Akademiju primijenjenih umjetnosti završio je u Beogradu, a poslijediplomski studij u majstorskoj radionici Antuna Augustinčića u Zagrebu. Bio je član Društva likovnih umjet-nika Hrvatske (od 1968.), a od 1975. godine član Udruženja likovnih umjetnika BiH. Redovito je izlagao sa članovima društava na godišnjim i bijenalnim izložbama u Zagrebu, Salonu mladih, Grožnjanu, Rujeci, Li-kovni umjetnici za Učku i Cetinje, Collegiumu Artisticumu (Sarajevo),

IN MEMORIAM

171

IN MEMORIAM171

Bugojnu, Zenici, Sarajevu, Mostaru, Novome Sadu, Novome Travniku, Doboju, Vranju (Srbija), Varaždinu, Zagrebu, Beogradu, Đakovu, Šibe-niku, Ostrošcu – Cazin, Koloniji Počitelj i drugim mjestima. Boravio je na studijskim putovanjima u Ateni, Parizu i Sovjetskome Savezu.

Do rata je bio ravnatelj srednje umjetničke škole u Sarajevu, a jedan je od osnivača Srednje likovne škole „Gabrijel Jurkić“ u Mostaru i njezin prvi ravnatelj. Bio je član Matice hrvatske i član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost.

Antunović je ostavio zapažen trag kao umjetnik i pedagog. Svoje ne-upitno veliko umjetničko i teorijsko iskustvo stjecao je dugo i samoza-tajno ne želeći ga zadržati samo za sebe, nego ga je nesebično darivao i drugima, ne samo izlaganjem svojih djela nego i izravnim druženjem i sugestijama, naputcima i osobnim primjerom. Zato je njegov nenametljiv nastup prihvaćan kao iskreno nastojanje da se kolegi, učeniku, amateru i svima koji su se doticali umjetničkoga olakša pristup djelu, da ga može razumjeti, osjetiti i doživjeti.

Ljupko Antunović bio je pravo ljudsko, intelektualno, umjetničko i uopće duhovno osvježenje u svakoj sredini u kojoj je djelovao. On je svoje opredjeljenje ostvarivao na osobit način u druženju sa sebi bliskim osobama, spontano, pa utoliko i izravno prihvatljivo, stvarajući oko sebe krug iskrenih ljubitelja umjetnosti. Tako je nastala neformalna skupi-na „Četvrtak“ u kojoj se moglo razgovarati, voljeti umjetničko i poticati stvaralački naboj kako bi se svijet učinio boljim.

U likovnome ili skulptorskome smislu Antunović je ostvarivao ra-znolikost izražajnih oblika s osobitim naglaskom na pojedine kreativne mogućnosti. Tu se u njegovim radovima lako uočavaju elementi kon-struktivnosti, ekspresije unutarnjih emocija, magičnosti i imaginativnosti doživljavanja, naglašenost simbolike oblika, pročišćenost izraza, kritički odmak od trivijalnosti modernoga konzumerizma i uopće snage umjet-ničkoga izraza. Razvidno je da je svojim radovima oblikovao novu stvar-nost koja ima vlastite zakone i samosvojne svrhe. Također je zamjetno pridavanje važnosti aktualnim tendencijama suvremenosti kao rodnoga mjesta potrebe za umjetničkim izrazom, da taj umjetnički naboj ne bude zatvoren u bilo koju ljušturu i da istodobno bude otvoren mnoštvu izra-žajnih koncepcija koje mogu predočiti slojevitost umjetničkih pristupa koji nas mogu zaštiti od relativizma znanstvenih teorija. Njegovo po-imanje zbilje izraženo u radovima nosi univerzalnu ljudsku i estetičku poruku što ukazuje na nedostatnost profane svakodnevice koja kao takva treba biti zamijenjena novom i kompleksnijom. U tome surječju njegova umjetnička kreacija izravno pokazuje unutarnju individualnost, identitet, koji je prepoznatljiv kao umjetničko i koji odiše svježinom i optimiz-mom. Bitna značajka Antunovićeva umjetničkoga prinosa jest otvorenost novim umjetničkim spoznajama i inovativnim idejama. Takva odrednica sugerira potrebu za povezivanjem umjetnika u pronalaženju vlastite ljud-ske i estetičke poruke koja stremi k univerzalnom.

Ivan Sivrić

172

Radoslav Pejičić (1944. – 2012.)

Radoslav Pejičić rođen je u Mostaru 31. ko-lovoza 1944. Vrlo rano, s nepunih devet godi-na, ostao je bez oca što je svakako imalo velika utjecaja na njegov daljnji život i životna opre-djeljenja. Osnovnu školu završio je u rodnome Mostaru, gdje je završio i Učiteljsku školu 1965. godine. Kao mlad učitelj zapošljava se u Slipčićima kod Mostara. Uz rad studirao je na Višoj pedagoškoj školi u Mostaru. Po završetku studija zaposlio se u Osnovnoj školi „Franjo Kluz“ u Rodoču. No želja za na-predovanjem vukla ga dalje te je izvanredno studirao na Pedagoškome fakultetu Sveučilišta u Rijeci, gdje je 1982. diplomirao pedagogiju. U Dječjem domu „Rade Vuković“ u Mostaru radio je kao pedagog od 1979. do 1994. godine. Od 1995. godine zapošljava se u Centru za socijalni rad Mostar gdje je ostao do umirovljenja 2010. godine. Radeći u Centru velik dio svoga angažmana posvetio je borbi protiv svih oblika ovisnosti, a osobito pošasti ovisnosti o drogama i drugim opijatima. U mnogim hercegovačkim osnovnim i srednjim školama održao je brojna predavanja kojima je cilj bio skrenuti pozornost na problem koji se sve više širi među našom mladeži. U tim je predavanjima posebno ukazivao na važnost pri-marne prevencije.

Kao član Upravnoga vijeća Centra za prevenciju i izvanbolničko lije-čenje ovisnosti iz Mostara svojim konstruktivnim prijedlozima i stavovi-ma pridonosio je uspješnijemu radu ove ustanove. Sam je svojim životom davao dobre primjere kako se treba zdravo odnositi prema životu i život-noj okolini. Bio je strastven ljubitelj prirode i prirodnih ljepota. To je i dokazivao svojom aktivnosti kao dugogodišnji član Hrvatskoga planinar-skog društva „PRENJ 1933.“ iz Mostara.

Više je godina bio porotnik u Županijskom sudu u Mostaru.Po odlasku u mirovinu svu svoju energiju i ljubav posvećivao je svojoj

obitelji. Posljednjih godina ritam života najviše mu je određivala teška bolest koju je stoički podnosio. Nažalost, poslije duge borbe s opakom bolesti 14. lipnja 2012. prestalo je kucati njegovo plemenito srce. Poko-pan je 16. lipnja 2012. u Gradskome groblju „Sutina“ u Mostaru.

Marinko Jovanović

IN MEMORIAM

173

SURADNICI U OVOME BROJU

Mladen Bevanda (1940.) rođen je u Biletićima, Čitluk u Brotnju. Nakon učiteljske škole završio je Filozofski fakultet u Sarajevu, Odsjek pedagogija – psihologija i njemački jezik. Magistrirao je 1977. i dok-torirao 1989. godine na istom fakultetu. Isticao se u javnom životu na političkom, prosvjetnom, kulturnom i znanstvenom planu. Objavio je u različitim domaćim i stranim časopisima više od stotinu rasprava, članaka, osvrta, eseja i tri studije; sudjelovao je na mnogim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Predaje na Filozofskom fakultetu u Sarajevu u zvanju redovitoga profesora te gostuje na Filozof-skom fakultetu u Mostaru. Aktualni je predsjednik Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost.

Asim Delibašić rođen je 1981. u Zenici. Studij pedagogije završio je na Pedagoškome fakultetu u Zenici. Pohađa poslijediplomski studij na Odsjeku za pedagogiju Filozofskoga fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Bavi se prevođenjem; dosad je preveo više znanstvenih članaka i knjiga iz područja perenijalne filozofije, antropologije, umjetnosti i komparativ-nih religija. Ti su radovi objavljeni u nakladi uglednih hrvatskih i bosan-skohercegovačkih nakladničkih kuća iz Zagreba i Sarajeva. Živi i radi u Zenici.

Anita Imre (Brčko, 1968.) osnovnu školu i gimnaziju je završila u Brčkom. Diplomirala je 2011. godine na odsjeku Predškolski odgoj na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, te stekla zvanje Magistra predškolskog odgoja. Nakon dip-lomskog studija na istom fakultetu upisuje doktorski studij. Sudionica je obuke Kvalitetno učenje i poučavanje u visokom obrazovanju pri Centru za obrazovne inicijative Step by Step BiH, te radionice za djecu i projekt izložbe u sklopu dječjih dana „Proljeće s Maticom 2012“. Trenutno radi u statusu stručni suradnik na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru.

Dijana Ivanišević rođena je 7. travnja 1987. u Mostaru. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Nevesinju. Na Filozofskome fakultetu Univerziteta u Istočnome Sarajevu upisala je 2006. godine Studij psiho-logije, a u rujnu 2010. godine diplomirala. Dobitnica je nekoliko nagra-da za uspjeh postignut u tijeku studiranja. Na Nastavničkome fakultetu

SUVREMENA PITANJA

174

174

Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru pohađa diplomski studij – dru-gi ciklus i pred obranom je magistarskog rada s naslovom Emocionalna inteligencija i zadovoljstvo životom kod pušača i nepušača. Trenutno radi kao asistentica na Odsjeku za psihologiju na istome fakultetu.

Svjetlana Slišković (Doboj, 1989.) osnovnu školu završila je u Žepču (Ponijevo/Novi Šeher), a Srednju medicinsku školu Sestara milosrdnica, smjer medicinska sestra – tehničar upisala i završila u Mostaru.

Nakon toga upisala je Studij pedagogije na Sveučilištu u Mostaru, na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti te diplomi-rala 2012. stekavši zvanje magistra pedagogije. Tijekom studija radila je kao demonstratorica na Odsjeku pedagogije. Bila je član predsjedništva Kluba mladih pedagoga, studentske organizacije pri FPMOZ-u u Mo-staru. Sudjelovala je na stručnim/znanstvenim simpozijima, radionicama i seminarima. Poznaje i služi se engleskim, njemačkim i talijanskim je-zikom.

Mr. sc. Marina Zubac rođena je 28. kolovoza 1964. u Blatnici, opći-na Čitluk. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Čitluku. Diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu na programu Studija matematike, profesorski profil. Magistrirala je na Filozofskome fakultetu u Istočnome Sarajevu na Odsjeku za matematiku i računarstvo.

Radila je u Ekonomskoj školi u Mostaru, Medicinskoj školi u Mosta-ru i Srednjoj školi u Čitluku, gdje radi i danas. Izvanredni je suradnik na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti u Mostaru.

Marko Dragić (Prozor-Rama, 1957.) gimnaziju je završio u Prozoru, diplomirao hrvatski i latinski jezik i književnost na Filozofskome fakulte-tu u Zadru i doktorirao na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Redoviti je profesor Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu na kojem je bio pročelnikom Odsjeka za kroatistiku u mandatu od 2005. do 2007., a od 2007. do 2010. godine bio je predsjednikom Etičkoga povjerenstva na tome fakultetu.

Gostujući je profesor na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Mo-staru na kojem je od 2007. do 2012. godine vršio dužnost prodekana za znanost. Profesor je i mentor na poslijediplomskim doktorskim studi-jima: Hrvatska kultura te Kroatistika na Filozofskome fakultetu Sveu-čilišta u Zagrebu; Jezici i kulture u kontaktu na Filozofskome fakultetu u Mostaru te Poslijediplomski doktorski studij humanističkih znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu. Pod njegovim mentorstvom (do listopada 2012.) napisano je i obranjeno 418 diplomskih i završnih

175

SURADNICI U OVOME BROJU 175

radova na filozofskim fakultetima u Splitu i Mostaru. Objavio je deset znanstvenih knjiga, jedan fakultetski udžbenik, jedan sveučilišni priruč-nik. U desetak zemalja objavio je stotinjak znanstvenih te više od 120 stručnih i popularnih radova. Njegova znanstvena bibliografija pohranje-na je na <http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=263153>. Redoviti je član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ga je Redom hrvatskoga trolista, Spomenicom domovinske zahvalnosti i Spomenicom Domovin-skoga rata.

Uvršten je u enciklopedije: Hrvatska enciklopedija Bosne i Hercegovine; Biografska enciklopedija vodećih ličnosti Hrvatske (Hűbners Who is Who) Zug, Schweiz, 2011. Također je uvršten među pedesetak tisuća svjetski poznatih osoba u enciklopediji Who’s Who in the World, New Jersy, USA, 2012.

Stjepan Ivanković (Duvno, 1939.), osnovnu školu završio je u Ko-čerinu, gimnaziju u Bolu na otoku Braču i u Zagrebu. Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslijediplomske studije iz informacijskih znanosti završio je na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1967. do 1971. predavao je povijest u gimnaziji u Posušju i u EMŠC u Mostaru. Od 1971. do umirovljena radio je u arhivskoj službi. Živi u Mostaru.

Objavio je preko trideset stručnih i znanstvenih radova iz povijesti, kulturne povijesti i arhivistike. U stručnom i znanstvenom radu posebnu je pozornost usmjeravao na proučavanje kulturnih i društvenih zbivanja u Hercegovini. Također, objavljivao je feljtone u više dnevnih i tjednih listova te na radiju.

Bio je urednikom i recenzentom više knjiga. U koautorstvu s J. Kra-ljevićem i mr. D. Mikulićem objavio je monografiju Kočerin kroz stoljeća (Široki Brijeg 2004.).

Maja Lasić rođena je 1973. godine u Mostaru gdje je završila osnov-nu školu i Gimnaziju „Aleksa Šantić“ te diplomirala na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Mostaru i na Humanističkim naukama Univerzi-teta „Džemal Bijedić“. Dobitnica je Rektorove nagrade na Univerzitetu. Bila je u stalnome angažmanu Lutkarskoga kazališta Mostar i odigra-la više od dvjesto izvedaba nekolicine lutkarskih predstava. Završila je lutkarsko-dramski studij pod palicom glumice i lutkarice Zagrebačkoga kazališta lutaka gospođe Nevenke Filipović. Ostvarila je nekoliko uloga u predstavama Narodnoga pozorišta Mostar. Živjela je u Italiji i radi-la predstave za djecu. Bila je angažirana i u kazalištu Teatro Stabile d`

SUVREMENA PITANJA

176

176

innovazione Galleria Toledo u Napulju. Jedna je od protagonistica u tali-janskome dokumentarno-igranom filmu Verso Est redateljice Laure An-giulli. Izvršna je direktorica manifestacije „Dani filma Mostar“ od 2007. godine do danas. Autorica je i realizatorica brojnih dječjih igrokaza. Radi kao asistentica na kolegijima Lutkarstvo i scenska kultura, Medijska kultura, Filmska, radio i TV-kultura i Scenska kultura na Sveučilištu u Mostaru. Trenutno je na Poslijediplomskome doktorskom studiju knji-ževnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture, Odsjek teatrologija na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.

Mato Nedić (1971. Tolisa) školovao se u rodnome mjestu, Orašju i Osijeku, gdje je završio studij hrvatskoga jezika i književnosti. Od 1998. godine zaposlen je u Srednjoj školi fra Martina Nedića u Orašju gdje predaje hrvatski jezik.

Objavio je sedam samostalnih knjiga: Bijeg, pripovijetke (1997.), Godina stradanja, roman (2000.), Pomrčina sunca, kratke priče (2005.), Svršetak početka, pjesnička proza (2006.), Govor gradova, putopisne crtice (2007.), Ljudske priče, pripovijetke (2010.) i Pater Martinus, ro-man (2010.). Radove je objavljivao u zajedničkim zbirkama Književno-likovnoga društva „Rešetari“ iz Rešetara (Hrvatska), u časopisima Marulić i Osvit, a zastupljen je u antologijama Ogrlica za jutro i samoću (2008.) i Hvaljen budi, Gospodine moj – Sveti Franjo u hrvatskom pjesništvu (2009.). Sudionik je književnih susreta, urednik, recenzent te predstavljač mnogih izdanja. Suautor je gramatičkoga priručnika Slovo o jeziku (2002.), za sre-dnje škole Županije posavske. Suradnik je brojnih zbornika, časopisa i novina koje izlaze u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne.

Mate Živković rođen je 7. studenog 1951. u Orašju. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u mjestu rođenja. Po završetku fakulteta, u razdoblju od 1977. do 1993. Godine, radi kao srednjoškolski profesor u Srednjoj školi „Grude“. Od 1994. godine radi u Ministarstvu znanosti, kulture i športa Hrvatske Republike Herceg-Bosna. U Zavodu za školstvo od 1995. do 2002. godine angažiran je kao vanjski suradnik na radnome mjestu savjetnika za biologiju. U Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH trenutno radi kao stručni savjetnik. Na Fakul-tetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mo-staru predaje na kolegijima Zaštite prirode i Metodika biologije.

177

UPUTA SURADNICIMA

Suvremena pitanja objavljuju originalne znanstvene i stručne radove iz pro-svjete i kulture te disciplina koje obrađuju teme iz toga područja, kao i znan-

stvena priopćenja, recenzije, vijesti iz prosvjetnoga i kulturnoga života te vijesti iz reformskih procesa koji nisu drugdje objavljivani.

Radovi se dostavljaju na disketi, uz dva otisnuta primjerka. Radovi trebaju biti opsega do jednoga autorskog arka (16 stranica, 30 redaka po stranici, sa 60 znakova u retku, oko 5.000 riječi). Manji radovi (prikazi, bilješke, zapisi, osvrti, informacije) trebaju biti opsega do 7 stranica. Sve stranice rukopisa molimo uredno numerirati. Ilustrativni prilozi (slike, tablice, crteži, sheme, grafi koni i sl.) trebaju biti čisti, oštri i jasno vidljivi da se mogu reproducirati.

Uz rukopis članka treba priložiti sažetak na hrvatskome jeziku do 150 riječi koji upućuju na svrhu rada, teorijsko-metodološka polazišta, glavne rezultate i zaključak.

Uz sažetke treba navesti do sedam ključnih riječi koje su stručno i znanstve-no referentne za obrađivanu tematiku.

Uredništvo zadržava pravo redaktorski prilagoditi rukopis propozicijama časopisa i standardima hrvatskoga književnog jezika, kao i pravo redoslijeda objavljivanja priloga, bez obzira na pristizanje. Rukopisi i prilozi ne vraćaju se.

Naslov članka treba biti kratak i jasan. Uz naslov treba navesti ime i prezime, znanstveni stupanj i titulu, radno mjesto i ustanovu u kojoj autor radi.

Časopis će objavljivati recenzije i prikaze domaćih i stranih izdanja koja nisu starija od dvije godine računajući od dana primanja priloga u Uredništvo.

Pri navođenju tuđega teksta (citatom, prenošenjem ili pozivom), preferira-mo europski standard. To podrazumijeva pisanje pozivnih bilježaka (fusnota, referenci) na dnu stranice, pri čemu se informacija o djelu prvi put navodi u cijelosti, a svaki drugi put u skraćenom obliku.

Na kraju priloga treba navesti popis korištene i konzultirane literature do-sljednim kriterijem, najviše 10 do 15 naslova, a preporuča se abecedni red pre-ma prezimenima autora (ukoliko je autor nepoznat, u abecedni red ulazi naziv djela).

Uz prilog za časopis potrebno je dostaviti fotografi ju i kraći životopis.Rukopisi se šalju na adresu:Matica hrvatska Mostar – za Suvremena pitanja,Kralja Zvonimira b.b. 88.000 Mostarili e-mail: [email protected] , te [email protected]

Uredništvo

179

KAZALO

UZ ČETRNAESTI BROJ (Mladen Bevanda)ENTUZIJAZAM ILI SINE IRA ET STUDIO ....................................... 5

PROSVJETA Prof. dr. sc. Mladen BevandaPATRIOTSKI ODGOJ – I DANAS AKTUALNO PITANJE .............. 9Asim DelibašićUSPOREDBA I TUMAČENJE ETIČKIH NAČELA UČITELJSKOGA I LIJEČNIČKOGA KODEKSA ............................................................. 19Anita ImrePROJEKT METODA U RADU S DJECOM PREDŠKOLSKE DOBI ................................................... 31Dijana IvaniševićAGRESIVNOST I SAMOPOŠTOVANJE U ADOLESCENATA S RODITELJSKOM SKRBI I ADOLESCENATA BEZ RODITELJSKE SKRBI ............................. 43Svjetlana SliškovićODGOJ I OBRAZOVANJE NA PODRUČJU ŽEPČA IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA ........................................... 57Mr. sc. Marina ZubacSTANDARDIZACIJA NASTAVE MATEMATIKE U DRUGOME RAZREDU GIMNAZIJE ............................................... 71

STUDIJA Prof. dr. sc. Marko DragićSVETA BERNARDICA U HRVATSKOJ USMENOJ LIRICI ............ 85

IZ KULTURE Stjepan IvankovićJEDAN OD PRVIH PROfESORA IZ ZAPADNE HERCEGOVINE .......................................................... 103

Maja LasićPOSTMODERNISTIČKA POETIKA fILMA DOGVILLE LARSA VON TRIERA .................................... 105Mato NedićULOGA fRA MARTINA NEDIĆA U OBLIKOVANJU KULTURNOGA ŽIVOTA HRVATA U BOSNI .... 118Mate ŽivkovićUTJECAJI EKOLOŠKIH ČIMBENIKA NA ODRŽIVOST ZAJEDNICE HRASTOVO-GRABOVE ŠUME U ZAPADNOHERCEGOVAČKOJ ŽUPANIJI ................................. 131

KNJIŽEVNI PRILOG5fabijan LovrićDUKAT ............................................................................................... 1453PRIKAZI5Ivan Sivrić, prof. O ODGOJU ZA ZDRAVLJE ...........................................................149Prof. dr. sc. Mladen BevandaVAŽAN PRILOG ZDRAVSTVENOMU ODGOJU ......................... 155 Ivan SivrićIZ GOSPODARSKE POVIJESTI BROTNJA .................................. 158Marinko JovanovićGODIŠNJICE MATURE – TRADICIJA KOJA TRAJE .................... 1628IN MEMORIAM LJUPKO ANTUNOVIĆ .................................................................... 170RADOSLAV PEJIČIĆ (1944. – 2012. ................................................. 172

SURADNICI U OVOME BROJU .................................................... 173

UPUTA SURADNICIMA ................................................................. 177

180

Lektori:

Ivica i Danijela Musić

Naslovnica:

Humska ploča

Zadnja korica:

Vjetrenica

Ilustracije:

Iz arhiva Divina Proportion

Savjet časopisa:

prof.dr.sc. Ivo Čolakprof.dr.sc. Nevenko Herceg

prof.dr.sc. Neven Hrvatićmr.sc. Stjepan Ivanković

prof.dr.sc. Stjepan Krasić, akademikdoc.dr.sc. Mladen Kvesić

doc.dr.sc. Miljenko Lugonja doc.dr.sc. Ivan Madžar

prof.dr.sc. Vlado Majstorović doc.dr.sc. Tonćo Marušić prof.dr.sc. Šimun MusaJosip Muselimović, odvj. prof.dr.sc. Ljerka Ostojić

prof.dr.sc. Vladimir Paar, akademikprof.dr.sc. Zoran Primorac, predsjednik

prof.dr.sc Ivan Prskalo prof.dr.sc. Željko Šuman

dr.sc. Tea Vučina

Lurdes

SUVREMENA PITANJA - Matica Hrvatska

Documents

Transcript of SUVREMENA PITANJA - Matica Hrvatska