SRETAN BOZIC I NOVA 2003. GODINA! - Hrvatski vojnik

8ROJ 90. GODINA XII. PROSINAC 2002. www.hrvatski-vojnik.hr

BESPLATNI PRIMJERAK

SRETAN BOZIC I NOVA 2003. GODINA!

INTED IN CROATIA ,,, rrnr 71330 500003

RAZARACIIFREGATE ZA 21. STOLJECE

Suvremeni I Im :t(ki :i, ioni

SLUZBA ZA NAKLADNISTVO

SPORTSKISUPERMARKET DOM SPORTOVA, TRG SPORTOVA 11

Tel.: 01/3091-019 Fax: 01/3091-004

SPORT SPORTSKA KUCA "SUPER 16", ILICA 16

Tel./Fax: 01/4833-666

SKI - SERVIS DOM SPORTOV A, TRG SPORT OVA 11

Tel.: 01/3650-416

- u nasem SKI SERVISU nudimo visokokvalitetnu uslugu pripreme popravka Vasih skija na profesionalnim strojevima "WINTERSTEIGER" prilikom kupnje skija i vezova u naslm trgovinama, oslguravamo] besplatnu montazu vezova

- u trgovinama "ROST- SPORT"-a, TRG SPORTOVA 11 i ILICA 16, mozete1,

pronael veliki izbor kvalitetne sportske opreme vrhunskih proizvodaca, kako za timske sportove tako i za slobodno vrijeme.

- iz nase ponude izdvajamo:

- dresovi, gacice, trenirke, stucne, kopacke, tenisice - nogometne, kosarkaske i rukometne lopte - oprema za borllacke sportove

4$ri1na'" - dresovi, gacice, trenirke, stucne, lopte, torbe

~ - cjelokupni program za timske sportove

BOSS HUGO BOSS

- veliki izbor ekskluzivnih proizvoda sportske kolekcije ?, r

a

- ukupno preko 5000 sportskih artikala - veliki izbor zimske sportske opreme ELAN, SALOMON, TYROLIA, HEAD ]

? ~

UPOVATI U "'ROST-SPORT'"-u, KUPOVATI U HRVATSKOJ, PAMETNA JE ODLUKA.

Znacajke skolovanja na belgiiskoj "RoY.al Military Acade·my" II. dio Pisu brigadir dr. sc. Vjekoslav Stojkovic, dip!. ing., poruc11j_lilrena Peharda, dirl_._jng.

Projekt optimalnih snaga za zastitu i obranu hrvatskoo mora i priobalja Pise Viii lZezic, divf. in£.

ASSISTEX 1 Pise Zvonko Orehovec

Obitelji radiouredaja PRCNRC-4600. 5600 i 9600 Pise vukovnik mr. sc. Vlado Bo£ovic

Srednjoeuropski doprinos sigurnosti Pise satnik Drazen Jonjic, prof.

Ugrozena zelena Afrika Pise dr. sc. Enio ]un£wirth

Night Stalkers - gospodari noci Pise mr. sc. Tino le1avic, div!. in£.

Streljivo za bacaee oranata Pise vuhovnik mr. sc. "Mirko Kuholi, divl. in"'.

Vojnik buducnosti Privremio Marin Somborac

Novosti iz vojne tehnike Zdruzena krila Pula 2002 - Joint wings Pula 2002 Pise Jzor Shenderovic

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo Pisu Tomislav Mesaric, dipl.in>{. i Zoran Keser, divl.in,..

Kineski razaraci Type 0528 Pise Tomislav Janj_ic

Suvremeno ratovanje americkih nuklearnih podmornica Pise Mislav Brlic ·

Prikazi knjiga: Business in Great War. The Last Battle Pise Oleg Mastruho

Poviiest vojnog pistolja austrougarske vojske Pise Velimir Savretic

Kraljevska uaarska tjelesna garda Pise Vladimir '13mardic

Foto, Dana R. Potts

[;). . .. l i .1¥'1 Detalj s vjeZbe ZdruZena krila Pula 2002.

srednjoeuropski doprinos sigurnosti

CENCOOP - Central European Nations Cooperation in Peacesupport (Suradnja srednjoeuropskih drzava u operacijama potpore miru) predstavlja multinacionalni program aktivnosti manjih drzava srednje Europe, medu kojima je i Republika Hrvatska koji je u suglasju s Poveljom Ujedinjenih naroda, programom PfP-a i EU. CENCOOP je otvoren za pristup i drugim zainteresiranim drzavarna regije, kao punopravnim clanicama iii promatracima, uz uvjet da su clanice Pf P programa

Joint wings Pula 2002 Na sirem zracnom prostoru iznad Sjevernog Jadrana, odnosno Istre i Kvarnera od 23. do 31. listopada odrzana je zajednicka takticka vojna viezba na kojoj su uz postrojbe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva sudjelovale i postrojbe arnerkkoq rnornarickoq ratnog zrakoplovstva

rs;reljivo za bacaCe granata Streljivo za bacace granata medusobno se razlikuje po tome je Ii rijec o granatama za rucne bacace iii granatama za automatske bacace. Kod rucnih bacaca prevladava kalibar 40x46mm dok vecina automatskih bacaca granata ispaljuje snaznije streljivo kalibra 40x53 mm. lzuzetak su ruski i kineski automatski bacaci koji rabe streljivo kalibra 30 odnosno 35 mm

Kineski razarad Type 0528 Od ustrojavanja 1950. kineska ratna mornarica je imala jedan vazan cilj - pomoci u reintegraciji cjelovitosti drzave, pri cernu se zapravo mislilo na uspostavu vlasti Pekinga nad "odmetnutim" otokom Tajvanom. Rats Vjetnamom 1979. donekle je prosirio podruqe interesa i na [uzno kinesko more. U najnovije vrijeme u podrucje djelovanja kineske ratne mornarice usli su i Spratley otoci, uz permanentna nastojanja da se ostvari i stalna prisutnost u lndijskom oceanu

•h

Kraljevska ugarska tjelesna garda Na habsburskom dvoru tijekom povijesti postojalo je nekoliko vrsta vojnih jedinica koje su imale paradni i ceremonijalni karakter. Od njih je za hrvatsku povijest najzanimljivija Kraljevska ugarska tjelesna garda (Konigliche Ungarische Leibgarde) jer su u njoj tijekom njezina postojanja sluzili i.brojni hr:::_atski plemici i casnici

UVODNIK

Postovani citatelji] Nedavno je u Puli odrfana zajednicka hrvatsko-americka vojna vjezba Zdru ieno. krila :/OO:/ u kojoj su s americke strane sudjelovali zrakoplovi iz sastav ratne mornarice, as hrvatske zrakopl HRZ-a. I ta je vjezha pokazala svu vrij nost i intenzitet hrvatsko-americke vojne suradnje. Bila je to prigoda razr jeniti iskustva s americkim kolegama. nauciti nesto novo te vjezbati s istinsk profesionalcima. Jedan od vaznih ele menata ove vjezbe je uigravanje interr erabilnosti izmedu dva razlicita zrako plovstva. Iako izmedu hrvatske i amer ke strane postoje velike tehnoloske ra like, one ipak nisu bile zapreka uspjei noj suradnji i zajednickom djelovanju Na vjezbi su uvjezbavane i operacije t ganja i spasavanja na kojima su za jednicki angazirani americki i hrvatsl helikopteri. Vrhunac tog dijela vjezb€ bila je slozena takticka vjezba borben traganja i spasavanja u kojoj su sudjel vali i helikopteri i avioni obje strane. Konkretna dobit za HRZ je usvajanje novih standarda u podrucju planiranj letenja, ali i u samom letenju. Ne trel zaboraviti ni vjezbanje s drugim tipov ma aviona koje omogucavaju stjecanj, novih iskustava. Povodom jedeanaeste obljetnice Hrvs skog ratnog zrakoplovstva donosimo i sazeti prikaz zrakoplova u sastavu HRZ-a. U povodu iste obljetnice svim citateljima poklanjamo prigodni post U tekstu "Srednjoeuropski doprinos : gurnosti" obraduje se multinacionaln program aktivnosti nekih drzava sred nje Europe CENCOOP. Kratica sluzbe znaci Central European Nations Coop ration in Peacesupport odnosno Su radnja srednjoeuropskih drzava u opt racijama potpore miru. CENCOOP po toji od 1998., a Republika Hrvatska pc stala je clanicom u lipnju zooz. Treba istaknuti kako je rad u multinacional nom okruzju CENCOOP-a dobra vjezl za buduce sudjelovanje u slicnim akti: nostima NATO-a iii sugurnosnih tijel Europske unije. Mozete procitati i prikaz novog ki neskog razaraca zasad poznatog kao Type 05~B. Taj je brod jos jedan doka mogucnosti propulzivne kineske eko nornije. Kina je u posljednjih dvadese tak godina biljezila visoke stope eko nomskog rasta pa je bilo samo pitanje vremena kad ce se taj rast poceti osje cati i u kineskoj vojnoj industriji. Po sljednje su godine pokazale kako je uz civilno gospodarstvo rasla i njezina vc na sastavnica, pa se Kina polagano SVI stava u uski krug zemalja sposobnih proizvoditi slozene i po svim mjerilirr moderne brodove. Na kraju svim citateljima zelimo cesti blagoslovljen Bozic te mnogo srece u novoj ~oo3. godini.

Glavni uredr briga,

Dusan V

znaCaike skolovania na beluiiskoi "Roval

Militarv Academv" (11.dio>

Znacajke studija "Drustvene i vojne znanosti"

Nastavni plan i program studija strukturi ran je (slika 8.) od akademske naobrazbe (33%), vojne izobrazbe i obuke (33%) te uz veliku zastupljenost samostalnog rada stude nata (33%).

Prve dvije godine studija "Drustvene i vojne znanosti" imaju zajednicki nastavni plan i program. U trecoj godini studija nas tavni plan i program se profilira posebno za kopnenu vojsku, ratno zrakoplovstvo, ratnu momaricu i za zdravstvenu sluzbu. Od cetvrte godine pa do kraja studija studenti ma je na raspolaganju izbor jedne uze speci jalizacije koja zavisi od izabranog buduceg roda iii sluzbe.

Organizacija obrazovnog programa prikazana je na slici 9.

Odnos zajednickog i specijaltstickog dijela studija je priblizno jednak za pojedine specijalizacije unutar odredene grane orufanih snaga. Prikaz odnosa zajednickog i specijalistickog dijela studija dan je za kop nenu vojsku na slici 10., za ratno zrako plovstvo i zdravstvenu sluzbu na slici 11., a za ratnu momaricu na slici 12.

Struktura nastavnih predmeta po znanstvenim podrucjirna u zavisnosti poje dinih specijalnosti za kopnenu vojsku prikazana je na slici 13., za ratno zrako plovstvo i zdravstvenu sluzbu na slici 14., a za ratnu mornaricu na slici 15.

Tijekom 1. godine studi]a u sklopu akademskog programa izucavaju se sljedeci

Struktura nastavnog plana studija "Drustvene i vojne znanosti"

astavni redmeti: 70%

'ojna izobrazba i obuka 33%

Akademska naobrazba 33%

Samostalan rad 33%

iplomski ad: 16%

6 HV PROSINAC 2002.

nastavni predmeti: Psihologija covjeka - 16 nastavnih sau, Iilozofija - 107 nastavnih sari, pravo - 71 nastavni sat, povijest (belgijska nacionalna povi jest)- 37 nastavnih sati, politicka ekonomija - 37 nastavnih sati, rnenadzment (racionalno gospodarenje) - 45 nastavnih sati, jezici - 96 nastavnih sati, matematika - 117 nastavnih sati, mehanika (temeljni ele menti mehanike)- 28 nastavnih sari, osnove informatike - 33 nastavna sata.

U sklopu filozofije izucava se rnetodologi ja (33 nastavna sata), filozofija drustva (30 nastavnih sari) te logika ( 44 nastavna sata). Pravo 1. akademske godine obuhvaca uvod u pravo (31 nastavni sat), belgijsko javno pravo (20 nastavnih sati) i belgijsko gradansko pravo (20 nastavnih sati). U sklopu maternatike 1. akademske godine izucava se algebra i geometrija ( 40 nastavnih sati), derivacije i integrali (52 nastavna sara) te statistika (25 nastavnih sati).

Tijekorn 2. godine studija izucavaju se: belgijsko vojno pravo - 32 nastavna sata, povijest (medunarodni odnosi) - 20 nas tavnih sati, opca psihologija - 48 nastavnih sati, sociologija - 107 nastavnih sati, politicka ekonomija - 32 nastavna sata, menadzrnent - 32 nastavna sata, jezici - 129 nastavnih sati, matematika - 112 nastavnih sati, elektrotehnika - 41 nastavni sat, uvod u nukleamu fiziku - 12 nastavnih sati, mehanika vozila - 23 nastavna sata te infor macijsko-komunikacijski sustavi - 42 nas tavna sata.

U sklopu sociologije izucava se sociologi ja ekonomije (19 nastavnih sati), opca soci ologija (61 nastavni sat) i suvremeno drustvo (27 nastavnih sati). U menadzmentu se obraduje vodenje (leadership) sa 16 nas tavnih sati i racionalno gospodarenje sa 16 nastavnih sati. matematika obuhvaca 37 nas tavnih sari integrala i diferencijalnih jed nadzbi, 34 nastavna sata vjerojatnosti i 41 nastavni sat statistickih derivacija. U elek trotehnici se obraduju osnove elektrotehnike

(23 nastavna sata) te elektricitet i elektroni ka (18 nastavnih sati).

Tijekorn 3. godine studija zapocinje specijalizacija po granama oruzanih snaga, a unutar grana po pojedinim specijalnostima. Pored specijalistickih nastavnih predrneta, srudenti izucavaju i zajednicku obrazovnu jezgru koju cine sljedeci nastavni kolegij(: medunarodni odnosi u obrambenoj prob lematici - 53 nastavna sata, topografi]a - 30 nastavnih sati, psihologija - 60 nastavnih sati, vojna sociologija - 27 nastavnih sati, odrzivi razvoj - 11 nastavnih sati, ekonomi ka i proracun - 25 nastavnih sati, rnenadz ment - 86 nastavnih sati, jezici - 69 nas tavnih sati, osnove balistike - 4 7 nastavnih sari, racunalne mreze i njihova sigurnost - 44 nastavna sata te samostalni seminarski rad iz nastavnog podrucja - 35 nastavnih sati.

U sklopu menadzrnenta izucavaju se osnove menadzrnenta (19 nastavnih sati), upravljanje financijama (33 nastavna sata), upravljanje ljudskim resursima (18 nas tavnih sati) i racionalno gospodarenje (16 nastavnih sati).

Specijalizacija tijekom 3. godine studija orijentirana je na posebnosti grana oruzanih snaga i posebnosti zdravstvene sluzbe.

Za potrebe kopnene vojske izucavaju se: vojna organizacija i taktika - 26 nastavnih sati, zemljopis - 35 nastavnih sati, vojna povijest do 1945. - 52 nastavna sata i tehnologija radara - 35 nastavnih sati.

Nastavni program za potrebe ratnog zrakoplovstva profilira se sljedecirn nastav nim predmetima: doktrina i operacije ratnog

zrakoplovslva - 26 nastavnih sari, aerodi namika _ 32 nastavna sata, zrakoplovni

oruzni sustavi - 26 nastavnih sati, vojna

povijest do 1945. - 52 nastavna sata i tehnologija radara - 35 nastavnih sati.

Za potrebe ratne momarice izucavaju se:

navigacija - 30 nastavnih sari, brodski stroje vi i propulzija - 39 nastavnih sati, brodska

elektronika - 31 nastavni sat, povijest pomorstva Europe - 26 nastavnih sau le

tehnologija radara - 56 nastavnih sati. Specijalizacija za potrebe Zdravstvene

sluzbe provodi se u nastavnim predmetima: upravljanje bolnicama - 52 nastavna sata, vojna organizacija i taktika - 26 nastavnih sati, zemljopis - 35 nastavnih sati te vojna

po~jest do 1945. - 52 nastavna sata. U zavrsnoj godini sve grane imaju zajed

nicke sljedece nastavne predmete: energetika danas i u buducnosti - 27 nastavnih sati, medunarodno humanitamo pravo - 31 nas tavni sat, europska sigumost - 47 nastavnih sati, misija orufanih snaga - 30 nastavnih sari, kvantitativne metode upravljanja - 35 - nastavnih sati, upravljanje kvalitetom - 27 nastavnih sati, vodenje (leadership) 32 nas tavna sata, racionalno gospodarenje - 24 nas tavna sata, razvoj racunalnih programa - 35 nastavnih sati te jezici - 89 nastavnih sati.

Pored toga u zavrsnoj godini i pol provo di se specijalizacija po usmjerenjima po pojedinim granama oruzanih snaga.

Za potrebe kopnene vojske postoje speci jalizacije: menadzment, vojna tehnika

Kopnena vojska Vojna tehnika

Slika 10. Odnos zajednickog i specijalistickog dijela studija za KoV

Menadiment

Kopnena vojska Oruini sustavi

83,17%

Srpanj Kolovoz Rujan Listopad Studeni Prosinac Sijecanj Veijaca

Kopnena vojska

81,96%

Kopnena vojska Telekomunikacije

84,66%

Oiujak Svibanj Lipani Travanj

l. godina Prijam Temeljna vojna obuka Akademski program Praznici lspiti 1. sem. Vojna obuka Akademski program Praznici Akademski program lspiti 2. sem.

2. godina Vojna obuka Praznici



5. godina Praznici

Akademski program Praznici lspiti 3. sem. Vojna obuka Akademski program Praznici Akademski program lspiti 4. sem.

Akademski program Praznici lspiti 5 .. 7. sem. Vojna obuka Akademski program Praznici Akademski porgram lspiti 6 .. 8. sem.

Akademski program Praznici lspiti 9. sem. Vojna obuka Akademski program Praznici Akademski program lspiti 10. sem.

Akademski program Dipl. ispit Certifikat za vojne i drustvene znanosti (RZ) Certifikat za aeronautiku i vojne znanosti Certifikat za pomorstvo i vojne znanosti

Slika 9. Pregled organizacije studija Drustvene i vojne zannosti

kopnene vojske, oruzni sustavi i telekornu nikacije,

Usmjerenje "Menadzment" je profilirano sljedecim nastavnim predmetima: primije njena kemija u vojsci - 28 nastavnih sati, ekonornija obrane - 18 nastavnih sati, upravljanje u javnorn sektoru - 19 nastavnih sati, logistika - 23 nastavna sata, modemi menadzrnent - 28 nastavnih sati, simulacije u menadzmentu - 14 nastavnih sari, vojna povijest nakon 1945. - 35 nastavnih sati, motori s izvanjskim izgaranjem - 23 nas tavna sata, mehanika vozila - 24 nastavna sata i primjena telekomunikacijskih sustava - 24 nastavna sata.

PROSINAC 2002. HV 7

Ratno zrakoplovstvo

u menadzmentu - 14 nastavnih sati, potpora personalnom upravljanju - 18. nastavnih sati i primjena telekomunikacijskih sustava - 24 nastavna sata.

Na usmjerenju "Vojna tehnika ratnog zrakoplovstva" izucavaju se sljedeci nastavni predmeti: vojna povijest nakon 1945. - 35 nastavnih sati, potpora personalnom uprav-

Ratno zrakoplovstvo Tehnika ratnog zrakoplovstva

Zdravstvena sluzba Menadzment

Slika 11. Odnos zajednickog i specijalistickog dijela studija za ratno zrakoplovstvo i za zdravstvenu sluzbu

Na usmjerenju "Vojna tehnika kopnene vojske" izucavaju se sljedeci nastavni pred meti: vojna povijest nakon 1945. - 35 nas tavnih sati, primijenjena kemija u vojsci - 28 nastavnih sati, elementi strojeva - 74 nas tavna sata, motori s izvanjskim izgaranjem - 23 nastavna sata, mehanika vozila - 24 nas tavna sata i primjena telekomunikacijskih sustava - 24 nastavna sata.

Usmjerenje "Oruzni sustavi" profiliraju sljedeci nastavni predmeti: vojna povijest nakon 1945. - 35 nastavnih sati, primijenje na kemija u vojsci - 28 nastavnih sati, balis tika - 35 nastavnih sati, navodeni sustavi - 39 nastavnih sati, motori s izvanjskim izgaranjem - 23 nastavna sata, mehanika vozila - 24 nastavna sata i primjena teleko munikacijskih sustava - 24 nastavna sata.

Usmjerenje "Telekomunikacije" profilira no je sljedecim nastavnirn predmetima: vojna povijest nakon 1945. - 35 nastavnih sati, primijenjena kemija u vojsci - 28 nas tavnih sati, sonari, radari i radio navigacija - 23 nastavna sata i selekomunikacijski sustavi - 14 3 nastavna sata.

Ratno zrakoplovstvo ima specijalizacije: menadzrnent, tehnika ratnog zrakoplovstva i telekomunikacije.

Usmjerenje "Menadzment" je profilirano sljedecim nastavnim predmetima: vojna povijest nakon 1945. - 35 nastavnih sati, ekonomija obrane - 18 nastavnih sati, upravljanje u javnom sektoru - 19 nastavnih sati, zrakoplovna navigacija - 20 nastavnih sati, logistika - 23 nastavna sata, moderni menadzment - 28 nastavnih sati, simulacije

8 HV PROSINAC 2002.

ljanju - 18 nastavnih sati, elementi strojeva - 35 nastavnih sati, zrakoplovna navigacija - 20 nastavnih sati, turbo strojevi i propulzija - 54 nastavna sata, performanse zrakoplova - 28 nastavnih sati, klimatizacija - 16 nas tavnih sati i primjena telekomunikacijskih sustava - 24 nastavna sata.

Usmjerenje 'Telekomunikacije" profilira-

Raina mornarica Menadzmeot

no je sljedecim nastavnim predmetima: vojna povijest nakon 1945. - 35 nastavnih sati, potpora personalnom upravljanju - 18 nastavnih sati, sonari, radari i radionavigaci ja - 23 nastavna sata i telekomunikacijski sustavi - 143 nastavna sata.

Za potrebe ratne momarice razvijene su dvije specijalizacije: menadzment i pomorstvo.

Usmjerenje "Menadzrnent" je profilirano sljedecim nastavnim predmetima: vojna povijest nakon 1945. - 35 nastavnih sati, ekonomija obrane - 18 nastavnih sati, pomorsko pravo - 25 nastavnih sati, logisti ka - 23 nastavna sata, moderni rnenadzment - 28 nastavnih sati, simulacije u menadz mentu - 14 nastavnih sati, potpora personal nom upravljanju - 18 nastavnih sari i primje na telekomunikacijskih sustava - 24 nas tavna sata.

Na usmjerenju "Pomorstvo" izucavaju se sljedeci nastavni predmeti: pomorsko pravo - 25 nastavnih sati, metrologija i hidrografija - 34 nastavna sata, oceanografija - 23 nastavna sata, konstrukcija plovila - 60 nas tavnih sati, sonari, radari i radionavigacija - 23 nastavna sata i primjena telekomunikacij skih sustava - 24 nastavna sata.

Za potrebe zdravstvene sluzbe postoji samo jedna specijalizacija - "Menadzrnent" na kojoj se izucavaju: vojna povijest nakon 1945. - 35 nastavnih sati, ekonomija obrane - 18 nastavnih sati, upravljanje u javnom sektoru - 19 nastavnih sati, potpora uprav ljanju bolnicama - 35 nastavnih sati, logisti ka - 23 nastavna sata, moderni menadzrnent - 28 nastavnih sati, simulacije u rnenadz mentu - 14 nastavnih sati, potpora personal nom upravljanju - 18 nastavnih sati i primje na telekomunikacijskih sustava - 24 nas tavna sata.

Raina mornarica Pomorstvo

znacajke vojne izobrazbe i obuke

Vojna izobrazba i obuka je usredotocena na forrniranje buducih vojnih voda. Glavni cilj vojne izobrazbe i obuke je formiranje vode koji je osposobljen prilagoditi se stal nirn promjenama i koji [e u stanju djelotvorno utjecati na ljude.

Polaznici se skoluju za "zapovjednike sutrasnjice", u reorganiziranim oruzanirn snagama, nepoznatim okolnostima, te u kontekstu novih medunarodnih organizacija. Zapovjednik sutrasnjice trebati stvoriti tim ljudi koji ce moci izvesti svaku zadacu rabeci svoje znanje i urnijece,

U podrucju osnovne vojne obuke buducih casnika RMA je odgovoran za onaj dio vojne obuke koji je zajednicki svim granama orufanih snaga. Po zavrsetku obuke na RMA, casnik dodatno pohada specijalisticku vojnu obuku kako bi mogao obavljati zadace na prvoj duznosti. Ta obuka provodi se u granskim odnosno rodovskirn skolama. Samo u dva slucajeva casnik pocinje specijalisticku obuku na RMA: stu denti-piloti zracnih snaga i casnici mornarickih snaga tehnicke struke.

Studenti-piloti pocinju svoju specija listicku vojnu obuku vec na trecoj godini. Prije zavrsetka RMA imaju najmanje 50 sati leta na njihovom prvom avionu, Marchetti.

Studenti mornarickog smjera pocinju svoju specijalisticku vojnu obuku vec na prvoj godini. Tijekom skolovanja sudjeluju u mnogim vjezbarna na moru.

Vojni trening na RMA koncentriran je u dva dijela vojnog karnpa na svakoj akadem-

t, -lf: "I.II. ",l\,~1 f';ffu•,·.L!l- I•~ •. , ~· ~u t ,.n ? ,, ~· r ,u,, ;. <"'·M • •~1• •• "' ::,1:1- L, •,. 11ot1·~, ,.. •• ~ t'·•~ •. < J-'C'"-"-' c, ,e, •,: ••· ~· ,~- 1,. ~,; ¥'.-.;u

t Co.t , ,: t ~,~, t'·~

skoj godini: prvi dio je dva iii tri tjedna u ve ljaci, a drugi dio je cetiri tjedna u srpnju. Pri je pocetka prvog semestra, svaki student pro lazi osnovni dio vojne obuke na kojem stjece osnovne vojne vjestine i na kojem dobiva osnovne spoznaje o vojnoj profesiji. Time mu je omoguceno, vec na pocetku skolovanja, odluciti se je Ii izabrao pravo zanimanje.

Osim odredenih tehnickih i funkcional nih vjestina, buduci zapovjednici moraju biti sposobni raditi s ljudima. Vee u ulaznom testu pokusavaju se otkriti oni s posebnim talentom u tom podrucju. Tijekom njihove izobrazbe i obuke sljedecih cetiri iii pet god ina, sposobnost rada s ljudirna nastoji se dalje razvijati. To je podrucje osobn.ih stavo-

va, re odnosa i pravila komunikacije s drugim ljudima. U tom podrucju veliku vaznost imaju profesori i instruktori koji sudjeluju u odgoju buducih casnika.

Akademska izobrazba u podrucju vodenja je dopunjena modulima vjestina i tehnika zapovijedanja tijekom sve cetiri godine. Na kraju skolovanja ta obuka se dopunjuje kon ferencijom o zapovijedanju na kojoj sudjelu ju javne osobe iz vojnog, industrijskog i poliuckog zivota.

Vojna obuka je tijekom prve dvije godine orijentirana na individualne tehnicke i

prirodne znanosti tehnicke znanosti

i Kopnena vojska - Vojna tehnika i


godine studenti mogu posjetiti i obucna sredista stranih oruzanih snaga.

Vecina vremena vojne obuke i izobrazbe provodi se u zapovijedanju postrojbe velicine voda, uz nadzor iskusnijeg casnika iii docasnika, Cilj uvjezbavanja je nauciti postupke vodenja na razini voda. To ukljucuje razumijevanje <lane zadace i okol-

. nosti provedbe, Le pravilno prosudivanje i smanjenje rizika tijekom provedbe. Jedan od vaznijih ciljeva je uvjezbati polaznike u pre poznavanju mogucih rjesenja, u raspodjeli sredstava koja su im na raspolaganju, u


JKopnena vojska - Menadiment


i Kopnena vojska - Oruini sustavi i JKopnena vojska - Telekomunikacije I

Slika 13. Zastupljenost nastavnih predmeta po znanstvenim podrucjima za specijalnosti kopnene vojske

funkcionalne vjestine, od razine vojni ka do razine zapovjednika tima. Sadrfaj vojne obuke je vise iii manje identican treningu docasnika na nji hovoj docasnickoj skoli, Program obuke sadrfava temeljna znanja o vojnoj organizaciji, taktici, naoruza nju, tehnikama prezivljavanja, ori jentaciji, te o medunarodnom pravu o oruzanirn sukobima. Vrlo brzo stu denti dostizu razinu gdje oni suraduju s manjom skupinom ljudi <la bi postigli odredeni cilj. To su prvi

koraci k vodenju, u izravnom kontaktu s osobom koja izvodi odredenu zadacu,

Zajedno s usvajanjem novih znanja i vjestina, svrha vojnog treninga u prve dvije godine je omoguciu studentima <la testiraju svoje psihofiztcke granice, te da ih pokusaju prijeci. Pri kraju druge godine oni to dokazuju testiranjem osnovnih padobran skih vjestina, u Commando Training centru u Marche-les-Dames,

Prve dvije godine studenti vecinorn pri mjenjuju svoje individualno znanje i vjestine potrebite za buduce casnike. Pored toga, upoznaju se s iskustvima drugih prigodom strucnih posjeta obucnim sredistima u Elsenbornu, Laglandu, te Beverlu. Od trece

suradnji sa susjednim postrojbama, u nadzi ranju i usmjeravanju provedbe zadace, kako osigurati neprekidnost zadace, te kako izvjestavati nadredene o tijeku zadace.

Na pocetku su studenti ukljuceni samo u jednostavne zadace na terenu. Postupno, oni uce kako se treba prilagoditi slozenijim situacijama, standardnim borbenim po stupcima, te procedurama tijekom mirovnih operacija. Poslije toga svaki student moze sudjelovati u vojnoj obuci u stranim zemlja ma <la bi prilagodio svoje radne metode promjenljivoj okolini i specificnim okolnos tima: brdovitom terenu u sjevernoj Francuskoj, pustinjskim uvjetima u Visokom gorju u Maroku, brdima Slovenije iii otoku Beninu. Pored navedenih obuka polaznici pohadaju temeljni padobranski tecaj u obucnom sredistu u Schaffenu.

Studenti na RMA sami odlucuju koju ce vrstu osobnog orui.ja rabiti i prije nego sto se upisu na akademiju. Pri kraju obuke oni se odlucuju o vrsu kvalifikacija na tom oruzju. Da bi se studentima omogucilo lakse odlucivanje, svaka grana oruzanih snaga organizira predstavljanje svojih oruznih sus tava. Taj program obuke na oruznim sustavi ma traje cetiri iii pet godina koje studenti provedu na akademiji, a sastoji se od preda-

PROSINAC 2002. HV 9


/Ratno zrakoplovstvo - MenadZment I

prirodne znanosti lehnicke znanosti


/Tehnika ratnog zrakoplovslva


drustvene znanosti Jr-~-d-ra-v-sl-v-en-a-s""'l-uZc--b-a--""'M,..,....en_a_dccZ-m-en-t'/

Slika 14. Zastupljenost nastavnih predmeta po znanstvenim podrucjima za specijalnosti ratnog zrakoplovstva i zdravstvene sluzbe

vanja, posjeta i staziranja u postrojbama. Studenti puno nauce i u svakodnevnom zi votu na akademiji te tijekom posjeta stranim oruzanim snagama.

Tjelovjezba i odriavanje tjelesne spremnosti

Polaziste je da svaki vojnik mora biti u dobroj tjelesnoj kondiciji. Svaki casruk je odgovoran za svoju psihofizicku spremu i spremu svojih podredenih. Studenti na RMA imaju sjajne prilike da posugnu visoku psi hofizicku spremnost: izazovan psihofizicki program akademije, brojne sportske objekte, trenere, te cijelu kulturu izobrazbe koja se temelji na vaznostirna postignutih rezultata. Tijekom ceuri iii pet godina skolovanja stu denti postignu izvanrednu tjelesnu formu zbog izazovnog psihofizickog programa. Pored toga, imaju rnogucnosti trenirati druge polaznike za vrijeme razlicitih sport skih aktivnosti.

Psihofizicka obuka ima dva cilja: studente dovesti u odlicnu formu, te u istodobno razviti u studentima interes za sport i zivot u prirodi. U programu RMA za tjelesni odgoj je rezervirano pet sati tjedno. K tome, od studenata se ocekuje da posvete dodatne sate raalicitim sportskim aktivnostima, pa i za vrijeme ispitnih rokova.

Tijekom prve dvije godine je za svakog studenta odreden progresivan i izbalansiran program. Glavni cilj je izbjeci nezgode pri sportskim aktivnostima. Program ornogucuje da se razviju dva preduvjeta za uspjesno bavljenje sportom i dobru psihofizicku spre mu: snaga i izdrzljivost. Izmedu raznih tehnika, plivanje i samoobrana imaju pred nost. Na rasporedu su takoder neke timske aktivnosti tako da studenti razviju natje cateljski duh i sportski stav.

Na kraju prve dvije godine studenti moraju biti sposobni poloziti test za "B-com-

10 HV PROSINAC 2002.

mando znacku". U meduvremenu studenti provedu cijeli tjedan vjezbajuci u sportskoj skoli u Eupenu. Tamo se stavlja naglasak na ,,sportsku pedagogiju", na temelju njihova znanja i iskustva, koju organizira sportski odjel RMA akademije.

Od trece godine nadalje, studenti su odgovorni da u svoj program ukljuce pet (iii vise) sati tjelesnog odgoja. Oni paralelno

prirodne znanosti tehnicke znanosli

rade na dvije stvari: poboljsavaju svoju psi hofizicku kondiciju, te treniraju sport po vlastitom izboru. Odlicna sportska infra struktura na akademiji ornogucava im da potpuno ispune sve svoje ciljeve.

Na posljednjoj godini se organiziraju pre davanja iz sportske metodologije na "Ecole Polytechnique" u Parizu. Tako su studenti na kraju pripremljeni za ono sto je kranji cilj cijele izobrazbe: biti odgovoran za psi hofizicku spremnost svojih podredenih.

Cijeli pristup psihofizickoj spremnosti lezi na znanstevnim terneljima koji daju nas tavnici u sportskom odjelu, te medicinsko osoblje akademije i sportskog laboratorija u Vojnoj bolnici. Zaduaivanje mjeraca pulsa i odredivanje aerobnog profila svakog studen ta je uobicajeni postupak na RMA vec godi nama. Psihofizicki program je organiziran po stupnjevima, a ako studenti imaju prob lema, moguc je i individualni rad. Oporavku poslije ozljeda pristupa se vrlo ozbiljno. Akademija ima vlastite fiziterapeute koji u programu oporavka studenata poslije ozljede imaju vaznu ulogu. Na raspolaganju je i bazen s najnovijim tehnikama hidroterapije.

Psihofizicki program je dio integrirane obuke na RMA. Ako netko ne dostigne stan darde, ne moze postati casnik. Ali svatko tko prode ulazni test za RMA (bilo muskarci, bilo zene), u mogucnosti je dostici sve stan darde. lznad svaga, dobra psihofizicka spremnost je dio kulture na RMA. lruegra cija akademske izobrazbe, ispresjecana vojnom i psihoiizickom obukom, zajedno s razvojem karaktera i osjecaja za duznost, vazna je za svakog buduceg casnika.

lzgradnja karakternih osobina

lzgradnja karaktera ukljucuje mnoge aspekte. Ona nije ogranicena samo na ciscenje cipela i testiranje necije iadrzljivosti i postojanosti u stresnim situacijama. Na RMA akademiji studenti se izgraduju u vode u najsirern smislu. Na taj nacin oni se uce kako da svladavaju ieske situacije (u pusti nji, u planinama, na moru), dok ih to istodobno uci kako da postanu vode u danasnjern modemom drustvu.

Vaznost uspjesnog komuniciranja povecava se iz dana u dan, posebice tijekom zadaca u stranim zemljama, u kontaktima sa

prirodne znanosli l~hnicke znanosli

druslvene znanosti / Raina mornarica - MenadZmenl I

drustvene znanosti

/ Raina mornarica - Pomorstvo /

Slika 15. Zastupljenost nastavnih predmeta po znanstvenim podrucjima za specijalnosti ratne mornarice

stranim lokalnim stanovnistvom, te naravno

neprijateljima. Svaki casnik mora nauciti ucinkovito komunicirati s podredenima i nadredenima. Casnici moraju znati prego varati s razlicitim vrstama ljudi, moraju znati kako svladati individualne kon!likte, kako planirati razlicite vrste operacija, kako biti kreativni s ogranicenim sredstvirna,

znati usmjeravati svoje podredene u razlicitim situacijama, te znati svladati svoje

osjecaje sumnje, straha i nesigurnosti. Na akademiji smatraju da je nuzno da

casnik za 21. stoljece posjeduje sve te nave dene karakteristike. Stoga akademija prufa studentima da razviju te karakteristike tijekom skolovanja i obuke na temelju svo jeg programa i kvalitetnog osoblja.

Svakodnevni zivot i rad studenata

Poput svih uglednih sveucilista, i na RMA je studentski zivot vrlo intenzivan i naporan. Dnevni raspored rada studenata prikazan je na slici 16.

Na RMA se njeguje tradicija razvijanja timskog duh izmedu studenata, osoblja i nas tavnika. Pored discipline i individualnih pos tignuca, koji irnaju glavnu ulogu, solidarnost i timski rad su takoder bar toliko vazru,

Smjestaj na RMA akademiji je organiziran kao u studentskim domovima. Od akademske godine 2000./2001. svaki student ima jednog kolegu iii zasebnu sobu, ovisno o tome na kojoj je godini. Zgrade u kojim se stanuje su potpuno nove. Sobe imaju idealne uvjete za rad i ucenje, a svaka ima racunalo s prikljuckom na Internet. Ta promjena oznacava evoluciju u RMA modernom drustvu, te takoder predstavlja znatan napredak u polju individulanih sloboda. Ugodnost smjestaja i privatnost su se poboljsale, ali je to do nekih granica smanji lo druzenje medu studentima i timski duh.

Smjesta] i zivot studenata u domovima ne znaci da su oni zatvoreni na akademiji. RMA pruza studentima uvjete za normalni drustveni zivot. Kadeti casnici na prvoj godi ni imaju jednu vecer u tjednu slobodnu, te

mogu napustiti akademiju u petak navecer, a vratiti se do ponedjeljka ujutro. Izuzetak je vrijeme kada borave na vojnoj obuci u voj nim kampovima.

Poslije druge godine rezim postaje jos fieksibilniji. Studenti mogu sami orga nizirati svoje slobodno vrijeme. Naravno, sve ovisi o njihovim postignutim rezultati ma. U slucaju da su pali neki ispit iii se neprimjereno ponasali, izlasci im mogu biti zabranjeni.

U usporedbi s ostalim fakultetima, gdje pohadanje nastave nije obvezatno, politika RMAje da stalno prati svoje polaznike. Oni moraju biti prisutni na svim predavanjima i aktivnostima. Osoblje RMA stalno prati nji hov napredak, tako da se moguci problemi mogu otkloniti vec u najranijoj fazi. U tom slucaju, studenti se mogu osloniti na RMA osoblje radi konzultacija iii dodatnih vjezbi. Omjer osoblja i studenata je veoma pogodan.

vojne industrije. Tijekom petogodisnjeg skolovanja

moguce je izabrati izmedu tri vrste studija: politehnike, drustvenih i vojnih znanosti, te studija za industriju. Odlicna akademska naobrazba, zahtjevne psihofizicke pripreme, izgradnja karaktera te poducavanje polazni ka duznostima i obvezama casnika su temeljne odrednice obrazovnog procesa na "Royal Military Academy".

"Royal Military Academy" je jedinstveno mjesto gdje se mladi ljudi mogu razvui u odgovorne vojnike i civile. Na toj akademiji polaznici stjecu odlicne ternelje za daljnje vojno i akademsko usavrsavanje tijekom cijelog zivota.

Primjenjujuci neke od predstavljenih odrednica skolovanja s "Royal Military Academy" na vojna ucilista te odredena viso ka ucilista u Republici Hrvatskoj, moze se pridonijeti poboljsanju naseg sustava vojne i

prije podne

Jutarnje duznesti (06, 15-07 ,45)

I. (07,45-08,45)

Odmor

Rucak

Slika 16. Dnevni raspored rada studenata na RMA

--

poslije podne

U tim uvjetima RMA pruza okolinu koja ponce na nastavak obrazovanja i poslije zavrsetka, te obuku casnika na visim razinama.

Zakljucak "Royal Military

Academy" je sveucilisna obrazovna i znanstvenois trazivacka institucija koja provodi temeljnu visoku naobrazbu casnika svih grana oruzanih snaga Belgije te visoku nao brazbu osoblja za potrebe

Ocekuje se minimalno cetiri sata samostalnog ucenja tijekom

vikenda

V. (13,30-14,30)

VI. (14,40-15,40)

VII. (15,50-16,50)

Vee era

Samostalno ucenie (3 sata dnevno)

civilne izobrazbe za potrebe Ministarstva obrane i Orufanih snaga Republike Hrvatske. B2J

L!TERATURA

Royal Military Academy, hup://rma.ac.be/rma/ Ecole Royale Militaire, Programme de la formation acadi:mique de la section Polytechnique, Bruxelles, 2001. Ecole Royale Militaire, Programme de la formation academtque de la section Toures Annes,Bruxelles, 2001. Division Preparatotre _ l'Ecole Royale Miliralre, Bruxelles, 2001. Ecole Royale Militaire, Bruxelles. 1999. L'officier _ l'Arme beige, Bruxelles, 2001.

PROSINAC 2002. HV 11

apovjednik Flote HRM-a

Z komodor Zdravko Kardum potaknuo je raspravu o buducem razvoju pomorskih snaga Republike

Hrvatske clankom u Hrvatskom vojniku br.85/86 , i to razmatranjem razvoja buduce flote HRM-a. Takav hvalevri jedan poticaj trebao bi izazvati hrvatske strucnjake razlicitih struka i profila vezanih uz more, pomorstvo, brodove, brodske sustave i vojnu problematiku, te hrvatske politicare odgovorne za nacionalnu sigurnost, financije i gospo darstvo da izadu na "otvorenu arenu" i zapodjenu "boj" svojim znanjima i iskustvima, ciji bi konacni ishod bio projekt optimalnih snaga za zastitu i obranu hrvatskog mora i priobalja.

Ta razmatranja ne bi trebala zanema riti iskustva i trendove razvoja snaga za obranu mora i priobalja drugih priobal nih zemalja diljem svijeta koje su nalik Hrvatskoj, a u kojima su se vodile takoder visegodisnje rasprave za pronalazenje optimalnog ustroja i djelotvome mod takvih snaga (more, podmorje, obala i zrak).

U razvojnim studijama razmatrale su se, uz vojne aspekte, i komponente trenutacne i projicirane gospodarske i financijske mod pojedine zemlje, zatim geopoliticka situacija u neposrednom okruzenju i globalno, te kadrovska sposobnost zemlje koja ce jamciti uspjesno funkcioniranje obrambenog modela za zastitu mora i obale u miru, u kriznim situacijama i tijekom eventu alnog rata.

Autor ovog clanka je izasao na "otvorenu arenu" prikazom preustroja i razvojnih trendova Finske ratne momarice (FRM), koja moze biti uzor i

12 RV PROSINAC 2002.

rojekt optimalnih naga za zaStitu i branu hrvatsko

putokaz buduceg razvoja hrvatskih snaga za zastitu i obranu mora i prioba lja. Finska ratna mornarica je pokazala svojim razvojnim projektima za buducnost kako i male zemlje mogu realizirati originalne i ucinkovite zamisli.

Mala priobalna mornarica je i HRM koja nema nikakvih posebnih, politicki orijentiranih zadaca izuzev pokazivanja snazne volje svih Hrvata da brane svoju domovinu. Nacionalna obrana je primar na zadaca HRM-a, i izrazito je litoralna s obzirom na zemljopisnu konfiguraciju i poloza] hrvatske obale u uskom Jadranskom moru.

Moc optimalnih obrambenih snaga trebala bi osiguravati obavljanje temeljnih zadaca: zastitu teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske i cjeloviti pomorski nadzor, a u kriznim razdoblji ma ucinkovitu obranu hrvatskog pri obalja te odbijanje napada s otvorenog mora i zastitu pomorskih komunikacija.

Prvi korak u projektiranju takvih obrambenih snaga bit ce usmjeren k analizi mogudh/pretpostavljenih agre sora u blizoj i daljoj buducnosti, odnos no prijetnji koje bi oni mogli projicirati prema hrvatskom priobalju i obali.

Vrlo vazna etapa projektiranja je i analiza hrvatskih saveznika i njihova uloga koju su oni sposobni odigrati u zajednickim i kombiniranim opreacija ma zastite i obrane hrvatskog mora i pri obalja. Naime, pretpostavljena snaga potencijalnih napadaca i vjerojatnih saveznika znatno ce utjecati na projekti ranje nasih obrambenih snaga.

Potencijalni napadaci na nase prioba lje i obalu mogle bi biti snazne pomorske snage koje napadaju s otvorenog mora, ali i snage susjednih priobalnih zemalja te sporadicne terorisncke ugroze.

Litoralano i protulitoralno ratovanje

Tijekom proslog desetljeca, nakon pada berlinskog zida, planiranje hladno ratovskih pomorskih operacija velikih ratnih mornarica na otvorenim morima zamijenjeno je pripremama za djelovanja u priobalnim morima manjih i srednje velikih priobalnih zemalja, te razvija njem novih i/ili osposobljavanjem posto jecih pomorskih snaga za vodenje litoralnih operacija u novim okruzenji ma pod morem, na moru i nad morem, koja se u relativno plitkom priobalju bitno razlikuju od oceanskih uvjeta.

Pomorske sile analiziraju litoralno ratovanje "s rnora". Za njih litoralne operacije mace suprotstavljanje obram benim djelovanjima i opasnostima na koje nailazi njihova vojna sila koja napa da s mora prema kopnu. U takvom kon tekstu, tradicionalne obrambene operaci je priobalnih zemalja mogle bi se opisati kao protulitoralno ratovanje jer se njima sprecava prodor neprijateljskih vojnih snaga prema obalnoj drzavi.

Agresor koji pokusava projicirati silu s mora prema obalnoj zemlji, vjerojatno ce naici na niz zapreka koje ce otezati i usporiti napredovanje prema kopnu. On mora prvo uspostaviti pomorski nadzor u njegovu operativnom podrucju, sto podrazumijeva nadzor podmorja, morske povrsine i zraka. Operativno podrucje najcesce ukljucuje i priobalni kopneni pojas jer je kopno glavni cilj napada.

Kako agresor u vecini takvih situacija djeluje daleko od baza, njegova ucinko vitost ce zavisiti od pravodobne logistic ke potpore preko ranjivih pomorskih komunikacija i drugih linija opskrbe.

Priobalna zemlja ce se suprotstaviti

.:. - I

n o" I

takvom agresoru prvenstveno sprecava njem pomorskog nadzora, odnosno onernogucavanjem dohvata obalnih raketnih sustava, obalnih snaga i zrako plovnih snaga smjestenih na obali.

Pokretljivost i raznolikost priobalne obrane uz povremene obrambene operacije iscrpljivat ce agresivni duh napadaca i odvracati ga od namjera vanog napada. Pri tome ce pomorske snage priobalne zemlje cesto uzmicati u zasticene unutrasnje vode, sto ce dodat no komplicirati pokusaje napada agreso ra. To poznato okruzenje pruza obram benim snagama, u kojemu one inace stalno borave i vjezbaju, prednost i zastitu u odnosu na snage neprijatelja koje prilaze njima nepoznatim podrucjima.

U takvim okolnostima obrambene snage mogu uspostaviti pouzdanu logis ticku organizaciju koja se temelji na lo kalnoj potpori i uporabi civilne infra strukture, sto osigurava znatnu prednost u usporedbi s agresorom na otvorenom mom. Pomorske obrambene snage po krivene su i zastitnim "kisobranom" obalne obrane i zrakoplovstva.

Obalne kopnene snage priobalnih ze malja najcesce su ustrojene i obucene za djelovanja u unutrasnjern lokalnom mo m. Njihova oprema, senzori i oruzja po sebno su prilagodeni za djelovanje u tak vom okruzenju, pri cemu zemljopisne specificnosti obale i otoka znatno prido nose povecan]u ucinkovitosn tih sustava.

S dmge strane, senzori i oruzja napadaca, koji su konstruirani za otvore na mora, vjerojatno nece biti potpuno dje!otvomi u priobalnim podrucjirna sa specificnim atrnosferskim i klimat skim uvjetirna.

Prema ocjenama nekih europskih vojnih strucnjaka, obrambene snage neke priobalne zemlje mogle bi se uspjesno suprotstaviti i peterostruko rnocnijern agresoru "s mora", uz pret postavku primjene i uporabe svih prije opisanih prednosti.

Zar to nije dokazano i tijekom Domovinskog rata u Splitskom i Brackorn kanalu 7 !

uravnotefene snage za obranu hrvatskog mora obale Optimalne obrambene snage za zastitu

i obranu hrvatskog mora i priobalja tre bale bi biti u mimodopskom razdoblju tako ustrojene i toliko mocne da izrafavaju sposobnost i jasnu namjeru djelovanja protiv bilo kakvih prekrsitelja hrvatskih zakona, protiv svakog neovlastenog oduzimanja (krade) prirod nih i drugih resursa te protiv nasilnih napada u teritorijalnom moru i hrvatskom gospodarskom pojasu. S takvim obrambenim snagama optimalne moci treba utjecati na potencijalne agre sore, odvracajuci ih od narnjera i svakog pokusaja povrede suvereniteta Republike Hrvatske.

Bez obzira na eventualno buduce clanstvo Hrvatske u NATO savezu, obrambene snage hrvatskog mora i obale u vecini kriznih situacija morat ce same organizirati obranu, posebice u pocetnoj fazi sukoba, pa cak i ukoliko ju napada znatno mocniji agresor, sto takoder treba biti jedna od pocetnih pretpostavki projekta optimalnih snaga.

Kakve i kolike obrambene snage pri obalne Republike Hrvatske bi mogle obavljati opisane zadace u mimodopskoj situaciji, tijekom razdoblja medunarod nih napetosti i u eventualnom ratu?

Ocito bi to trebale biti uravnotezene snage s razlicitim vrstama plovila, letjeli ca te obalnih sustava i postrojbi oprem ljenih i osposobljenih za obavljanje naj vaznijih borbenih zadaca, Te snage bi trebale biti uravnotezene i prilagodene i za razlicita podrucja borbenih djelova nja. Takoder suptilna uravnotezenost mora postojati izmedu kvalitete, sofisti ciranosti i brojnosti borbenih sustava te operativnih jedinica na morn i pod morem, u zraku i na kopnu.

S obzirom na skrornne financijske mogucnosti vecine manjih priobalnih zemalja nastoji se "skrojiti" borbene sustave u skladu s okruzenjima opera tivnih djelovanja, odnosno primarnih podrucja njihova operativnog djelovanja.

Primjerice, zemlje s razvedenom obalom i brojnim otocima trebale bi teziti opre manju pomorskih obrambenih snaga manjim plovnim jedinicama relativno malog doplova i velike brzine, koje su relativno jeftinije od velikih brodova, ali sto ne znaci i da su razmjerno manje mocne i manje sofisticirane.

Kako plovne snage ne mogu same osigurati zastitu i obranu hrvatskog mora i obale, to uz njih na isti nacin treba razmatrati sve ostale elemente obrambenih snaga: obalne kopnene snage, obalne raketne i topnicke bitnice, mornaricko zrakoplovstvo, sustave obal nih senzora za daleko i blisko motrenje objekata na morskoj povrsini i u zraku, te senzora za podvodno motrenje.

Drzavni vrh Republike Hrvatske u svemu tome treba identilicirati prio ritetne zadace. Takav redoslijed priorite ta trebao bi predstavljati temelj projekta razvoja buducih obrambenih snaga za zastitu i obranu hrvatskog mora i obale. To bi trebale biti optimalne snage koji ma bi se postigla najbolja zastita u nasem priobalnom okruzenju, u okviri ma odredenih mogucnosti i okolnosti, te s njima postupno kompezirala inferi ornost u odnosu na neke mocnije poten cijalne agresore.

Dinamika realizacije te liste prioriteta, odnosno tempo izgradnje obrambenih snaga uvijek ce biti ogranicavan trenu tacnorn financijskom moci zemlje. K tome, postojat ce stalna neravnoteza izmedu raspolozivog novca za obranu i sve vecih cijena suvremenih vojnih sus tava na svjetskom traistu.

Male zemlje, cak i one bogatije, imaju sve vise problema i s ljudskim resursi ma. Nastaje sve veca neravnoteza izmedu raspolozivih kadrova i sve slozenijih vojnih sustava. Nabavka vojnih sustava moze se u pogodnim okolnostima realizirati u relativno kratkom vremenu, no osposobljavanje kadrova za prihvat i operativnu uporabu, te logisticku potporu sofistici ranih sustava trajat ce znatno duze jer je taj proces ogranicen i bioloskirn mogucnostima covjeka. Trajanje izo-


brazbe tih kadrova ovisi o ustroju i razi ni vojnih obrazovnih institucija, te o motiviranosti mladih ljudi za izbor vojnog zanimanja. I njihovo prethodno obrazovanje utjecat ce na brzi iii sporiji tempo dogradivanja novih vojnotehnickih znanja.

Bjelodano je da vec pri izradi projekta optimalnih obrambenih snaga hrvatskog mora i obale treba detaljno razmotriti sve komponente buduceg sastava i ustroja, cijene i rokove izgradnje bor benih sustava i pratece infrastrukture, te obrazloziti prioritete u redoslijedu formiranja tih snaga.

U daljnjem postupanju vazno je informirati politicki vrh Republike Hrvatske otvoreno i temeljito, a takoder i hrvatske gradane sa svim detaljima projekta, kako bi svatko od njih mogao kritikom pridonijeti njegovu poboljsanju. Pridobijanjem njihove afir mativne potpore konacnoj verziji pro jekta, realizacija stvaranja optimalnih snaga za zastitu i obranu hrvatskog mora i priobalja vjerojamo bi se odvijala ucinkovitije. Obrazlaganje projektnih zamisli trebat ce, uz ostalo, potkrijepiti i

Protubrodski projektil SAAB RBS15 Mk3

primjerima ustroja i opremljenosti obrambenih snaga nekih drugih priobal nih zemalja koje su po nekim bitnim specificnostima nalik Hrvatskoj.

Finske snage za obranu mora i pri obalja mogle bi biti uzor Hrvatskoj

Polozaj priobalne drzave Republike Finske smjestene izmedu uskog Botnickog zaljeva (sirine 100 - 200 km) i jos uzeg Finskog zaljeva (sirine 50 - 100 km), s obalnom crtom duzine oko 1126


km (ne racunajuci otoke i razvedenost obale) is oko 6500 otoka, nalikuje zemljopisnoj konfiguraciji i polozaju hrvatske obale naJadranskom morn.

Broj stanovnistva u Finskoj je nesto veci nego Ii u Hrvatskoj i iznosi 5,175.783 stanovnika (srpanj 2001.).

Finska je u 2000. godini imala BDP (bruto domaci proizvod) 118,3 miljarde dolara iii po stanovniku 22.900 dolara, uz godisnji rast BDP-a od 5,6 %.

Za vojsku se izdvaja 2 % BDP-a. Cla nica je EU-a od sijecnja 1995. godine.

Mimodopski ukupni sastav Finske ratne momarice cini oko 5000 ljudi, od kojih je 2500 rocnika, a ratni sastav je 6 puta veci uz planiranu mobilizaciju od nekoliko dana.

Finska ratna momarica preustrojena je 1998. godine, kada je u sastav ratne momarice integrirano obalno topnistvo i druge priobalne postrojbe, koje su ranije bili dijelovi kopnene vojske.

Politika razvoja obrambenih snaga izrazito je odredena razvedenoscu finske obale i prirodnim okolisern. Priobalje Finske s tisucarna otoka, hridi i podvod nih prudina vrlo je specificno. Njemu su prilagodene finske snage za obranu mora i priobalja.

U tom i takvom okruzenju djeluju vrlo pokretne pomorske snage s malim i sofisticiranim plovilima, koje su u cvrstoj sprezi s obalnim snagama i mrezama nadvodnih i podvodnih senzora.

I razvoj buduce FRM temelji se na zamislima koje ce jos sire i bolje iskoristavati prednosti uvjeta takvog pri obalja i otocnog arhipelaga. Naime, planeri ratne momarice odlucili su mo demizirati flotu stvaranjem eskadrona ratnih brodova nazvanih SQ 2000 ("Squadron 2000"), koji ce biti formi rani od dva razlicita tipa brodova, i to dva veca i cetiri manja. Veci su brzi ophodni, raketni i visenamjenski brodovi klase Hamina, vrlo sofisticirani s konvencionalnim trupom u stealth izvedbi. Oni su vodeci brodovi eskadrona. Manji brodovi su brze bor bene lebdjelice na zracnom jastuku MCAC (Missile Craft Air Cushion) oznake nooo. MCAC SU agilni i brzi brodovi niske zamjetljivosti. Glavno naoruzanje eskadrona SQ 2000 su rakete more-more, a u buducnosti ce se do puniti torpedima. Svi brodovi mogu polagati mine.

Prototipni brod klase Hamina usao je u sluzbu 1998 godine, au srpnju 2001. sklopljen je ugovor vrijedan 18,3 miljuna dolara za izgradnju drugog broda koji ce biti isporucen u travnju 2003. Duljina

broda je 50,8 m, standardna istisnina 235 tona, najveca brzina plovidbe 32 cvora, a doplov je 500 nm pri brzini od 30 cv.

Projektnim zahtjevom za brodove klase Hamina posebno su strogo bili izrazeni zahtjevi niske zamjetljivosti: vizualne, radarske, akusucke, mag netske, infracrvene i elektromagnetske. Naime, niska zamjetljivost tih brodova je temeljna pretpostavka uspjesnog djelovanja eskadrona SQ 2000. ·

lako su brodovi klase Hamina rela tivno mala plovila, oni su projektirani prvenstveno za borbene misije te su opremljeni vrlo mocnim oruzjima i sofisticiranim senzorima.

Glavno protubrodsko naoruzanje su cetiri (6) projektila RBS 15SF (proizvodac Saab) dometa 150 km.

Za protuzracnu obranu ugraduje se sestocijevni lanser Matra Sadral za pro jektile Mistral koji lete brzinom 2,5 Macha, vodoravni im je domet do 6000 m a vertikalni do 4500 m.

Prarncani top Bofors 40/70 Mk2 kali bra 40 mm namijenjen je protuzracnoj obrani, a moze posluziti i za blisku pro tubrodsku borbu, s dosegom 12 km i brzinom paljbe 300 hitaca u minuti. Dvije teske strojnice Sako 23/87 kalibra 23 mm namijenjene su takoder bliskoj protubrodskoj borbi, odnosno privodenju "neposlusnih".

Za protupodmornicku borbu postav ljena su cetiri devetocijevna lansera projektila Saab Elma LLS-920 dometa 300m.

Za pasivna protuelektronicka djelo vanja instaliran je lanser Celsius Tech Philax za izbacivanje radarskih mamaca (chaffova) i IC mamaca.

Brojnost i sofisticiranost brodskih senezora je znatna: · -navigacijski radar Raytheon Arpa,

-radar Signaal Scout za motrenje morske povrsine, pripada skupini radara niske vjerojatnosti detekcije njihove zracene snage, koji otkriva objekt radarske povrsine 1 m2 na udaljenosti 5,5 nm,

-radarski sustav 9LV 225 Bofors Electronic za detekciju zracnih ciljeva i upravljanje paljbom,

-optronicki sustav (TV+ laser) EOS 400 Saab Dynamics za upravljanje topnickom paljbom,

-tegljeni sonar Simrad Subsea T oadfish visoke frekvencije s bocnim motrenjem bliskih i malih objekata,

-tegljeni sonar Finyards Sonac/PCA niske frekvencije i velikog dometa,

-detektor radarskih signala MEL Matilda.

Na tom brodu osiguran je smjestaj za

20 casnika i rocnika. Iako je velicina brodova klase Hamina

rnala, oni imaju i obiljezja koja se obicno pridaju brodovima klase korveta i Iregata Stoga ce pretezni zadaci tih brodova u eskadronu SQ 2000 biti ophodnja i borbena djelovanja na otvorenom moru, dok su manje lebd [elice T2000 predvidene za borbene akcije u priobalnim podrucjima i iz njih.

Prototip lebdjelice T2000 (oko 12 miljuna dolara) isporucen je Finskoj rat noj momarici ove godine. FRM je izabrala koncept broda na zracnom jas tuku, jer je kroz prethodne studije utvrdeno da je to najbolje rjesenje za slozeno kopneno/vodeno okruzenje fin skog priobalja. Lebdjelica ce moci djelo vati tijekom cijele godine. Grebeni, otocici iii led nece predstavljati nikakve smetnje njezinom kretanju. Uz to, leb djelice nece biti tako osjetljive na mine kao tradicionalni brodovi i bit ce skoro imune na podvodne eksplozije. S obzirom na relativno male dimenzije lebdjelica, one ce se moci lako skrivati na otocima iii iza otoka. Srednje valovito more i srednje brzine vjetrova su uobicajene okolnosti u finskom arhipe lagu, sto lebdjelicama T2000 pruza najbolje operativne uvjete.

Ukupna obiljezja niske zamjetljivosti forsirana su u svim fazama projektiranja i izgradnje lebdjelice. U svrhu smanjenja radarske povrsine, postolja za oruzja postavljena su u unutrasnjosti broda te su pokrivena pomicnim bocnim i palub nim stijenkama. Kako bi se smanjila elektromagnetska zamjetljivost, na leb djelicu su ugradeni uglavnom pasivni senzori koji ne zrace kornpromitirajucu elektromagnetsku energiju. Kako taj tip broda lebdi nad vodom, manja je njego va hidroakusticka zamjetljivost u odno su na konvencionalne brodove. Takoder je znatno rnanja i magnetska zam jetljivost jer nema kontakta izmedu vode i trupa lebdjelice.

Duljina lebdjelice T2000 je 27,4 m, sirina 15,4 m, a istisnina s punim opterecenjem je oko 85 tona. Pogonjena s cetin plinske turbine ukupne snage oko 4500 kW lebdjelica moze postici maksimalnu brzinu vecu od 50 cv.

Glavno naoruzanje su protubrodski projektili, torpeda, mine i lako pro tuzracno oruzje.

Zahvaljujuci primjeni visokosofistici rane tehnologije, lebdjelicom ce uprav ljati malobrojna posada od svega deset clanova.

Ocito ce novi eskadro~ SQ 20ITO

Finske ratne momarice biti brz, agilan i sposoban rabiti svaki pedalj zastite unutar finskog arhipelaga. Kombinacijom brzine, snage i agilnosti eskadron SQ 2000 postat ce kraljeznica FRM-a na pocetku 21. stoljeca.

Uz prihvat nove koncepcije brzih eskadrona SQ 2000, FRM istodobno otpisuje velike i starije brodove kao sto su primjerice dvije korvete klase Turunmaa, istisnine 660 tona, duljine 74 m, brzine 35 cv, s 70 clanova posade.

Zanimljivo je da u Finskoj, koja je 2000/1 u izvjescu Global

sprecavanje oruzanog sukoba. FRM je osposobljena za brzo polaganje mina, rabeci suvremene tehnologije i taktike. Finska razvija novu "porodicu" pomorskih mina koje se temelje na najnovijim tehnologijama, te se ocekuje da ce prva

. inacica biti spremna za serijsku proizvodnju 2003.

Finska je ocito shvatila da ce vecu slavu po svijetu pronijeti jedna NOKIA nego li skupe (150-250 milijuna dolara) korvete koje u obrambenom smislu i u njihovu priobalju predstavljaju tromo,

Competitiveness Report proglasena prvom zemljom svijeta po konkuren tnosti svoga gospodarstva i s BDP-om po glavi stanovnika od 22.900 dolara, njezi na ratna momarica koncentrira raspoloziva sredstva na izgradnju i unapredenje obrambenih eskadrona malih brodova, ne narnjeravajuci graditi nove korvete koje bi eventualno sudjelo vale u multinacionalnim operacijama. Umjesto toga, sve pomorske snage koje Finci razvijaju i grade za obranu njihova mora bit ce interoperabilne sa saveznickim snagama.

Slijedec':i korak izgradnje finskih pomorskih snaga usmjeren je na zastitu njihovih pomorskih komunikacija. Do 2006. FRM namjerava izgraditi prototip nove klase protuminskih brodova (Mine Contramesures, MCM), a seriju tih brodova do 2010.

Takoder FRM ulaze napore za povecanje mobilnosti i vatrene moci obalnih postrojbi.

Obalna motrilacka rnreza unapreduje se nabavkom novih senzorskih sustava, kao sto su primjerice obalni radari, sen zori za upravljanje paljbom i podvodni motrilacki sustavi.

Obrambena uporaba pomorskih mina je jedna od najvaznijih sposobnosti u spektru preventivnih mjera za odvracanje potencijalnih agresora i

Prototip broda-lebdjelice 12000

ranjivo i vrlo skupo opterecenje finskog proracuna.

Projekt optimalnih snaga za zastitu i obranu hrvatskog mora i obale mogao bi i trebao bi ukljuciti mnogo toga iz suvre menih iskustava bogate Finske i njezine ratne mornarice.

Literalura:

Naval Forces, IV/1999., Serge Walder "T 2000 Hovercraft" Naval Forces, 11/2000., Serge Walder "Squadron 2000 for littoral warfare" Naval Forces, V/2000, Vice-admiral Eska Illi "National defence is still the primary task for the Finnish Navy" Aker Yards f News, veljaca 2001., "Aker Finnyards delivers one more vessel for the Finnish Navy's new squadron" Naval Forces, 1/2002., Kontraadmiral Hans Vilhelm Holmstrom "Experts in brown water operations" Hrvatski vojnik br.82, travanj 2002., Mislav Brlic "Finski brzi napadajni brodovi klase Hamina"


ASSISTEX

K onvencija o zabrani ra zvoja, proizvodnje, us kladistenja i uporabe kemijskog oruzja, skraceno Konvencija o

kemijskom oruzju (ewe) od drzave clanice (SP) zahtijeva da suraduje s Organizacijom kako bi olaksala koordi naciju, pruzanje pornoci, i osiguranje, a s ciljem minimiziranja posljedica napa da kemijskim oruzjem; da se suoci s prijetnjom i eliminira prijetnje i akti vnosti zabranjene clancima ewe-a. Svaka SP ima pravo traziti i podrediti se procedurama predstavljenim paragrafi ma 9., 10, i 11. clanka X., primiti po moc i zastitu od uporabe kemijskog oruzja,

Koncept sustava pruzanja pomoci OPeW-a podrazumijeva uporabu kemi jskog oruzja i agensa za kontrolu nemi ra, u tri odredena scenarija; vojni sukob izmedu drzava, konflikt niskog inten ziteta, gradanski rat, teroristicki cin.

Prva vjezba prufanja pornoci OPeW a (ASSISTEX 1) bila je namijenjena rjesavanju scenarija "teroristickog cina" kao jednog od najopasnijih dogadaja za nezasticene civile. Pritom se polazilo od slijedecih analitickih zakljucaka:

Teroristi sponzorirani drzavarna i osobama s velikim financijskim sred stvima i tehnickim znanjima mogu nabaviti iii razviti eksplozive, zapaljive i kemijske agense slicne onima koje rabi vojska. ewe je vazan cimbenik za ogranicavanje i akviziciju kemijskog


oruzja, ukljucujuci kontrolirani pristup prethodnim kemikalijama.

Znamo dostatno, da u slucaju takvog napada njegovom rjesavanju damo visoki prioritet. Dogadaji posljednjih nekoliko godina pokazuju trend pojavljivanja pojedinaca i skupina koje ce prijetiti uporabom iii stvarno upora biti kemijske agense protiv civila. Iako je moderno drustvo tesko zastititi od slicnih prijetnji, OPeW moze, i poduzi ma korake za umanjivanje stete koju mogu prouzrociti,

Kako bi se izazvali veci civilni gubi ci, avioni i aerodromi su zasigurno potencijalne mete za kemijske napade. Svakako, uz povecanje sigurnosnih mjera teroristima je teze provoditi kon vencionalne napade na avione pa bi se oni mogli okrenuti nekonvencionalnim sredstvima. Avioni predstavljaju ranjiv okolis, sa zatvorenim prostorom u kojem kemijski agensi mogu biti izrazi to mocni. Teroristi trazeci dodatne zrtve, iii zeleci izbjeci zavrzlame unosenja oruzja u avione mogli bi napasti zgrade terminala zracnih Iuka.

To su bili razlozi da se Prva vjezba pruzanja pomoci OPew posveti testi ranju pripremljenosti OPeW-a (i OPeW-a i Tajnistva) po scenariju kemijskog teroristickog napada na zracnu luku. Ciljevi vjezbe su bili:

Procjena pripremljenosti OPeW-a u primanju zahtjeva za pomoc, te odgov or organizacije na taj zahtjev; procjena

opce ispravnosti trenutacnih Standardnih Operativnih Postupaka (SOP) Radnih instrukcija (WI) i ostalih dokumenata koji se bave Pruzanjern pomoci (DoA); procjena postupaka vodstva i nadzora; procjena upravljanja komunikacijama i sustavima; procjena postupaka obavjescivanja i aktivacije; procjena sposobnosti terenskog rada; ispitivanje koordinacije medu elementi ma hitne pornoci; utvrditi sredstva i potrebe pornoci; utvrditi potrebe za ljudstvom. Dodatni su ciljevi sudjelujucih timova i organizacija bili slijedeci:

Osigurati vjezbu u okviru specijali zirane medunarodne ekspertize, s ci ljem koordinacije i treniranja za medunarodne humanitarne operacije

Ispitati i predloziti poboljsanja za meduagencijsku odgovornost i suradnju

Ispitati i predloziti poboljsanja za suradnju i koordinaciju medunarodnih sudionika

Poboljsati individualne organizaci jske postupke za prikupljanje, analizu i distribuciju informacija, prema zahtje vima pruzanja pornoci

Testirati i trenirati timove za hitnu pomoc i njihove postupke u multina cionalnom/multiorganizacijskom okruzju Specificne teme koje su se pojavile i obradile u samoj vjezbi:

1. Osiguranje osoblja i opreme 2. Koordinacija komunikacija 3. Pripremljenost osoblja

4. Samodostatnost jedinica 5. Kulturna pitanja Ciljevi vjezbe imali su vise postavki

zbog toga sto Organizacija do ove vjezbe nije nikad provela nikakav oblik uvjezbavanja timova i postrojbi koji su joj stavljeni na raspolaganje od drzava clanica, niti je irnala utvrdeni standard ni postupak organizacije pornoci te njezinog vodenja. Takoder osim deklariranih sposobnosti timova i postrojbi nije nikad u praksi potvrdena sposobnost, a niti su timovi imali tskustva u medusobnom uskladenom djelovanju. lsto vrijedi i za Tajnistvo OPCW-a. Tako siroko postavljeni cilje vi trebali su dati opci uvid u sposob nosti OPCW-a i SP-au pruzanju pornoci te biti temelj za sire analize i izradu pnjedloga Doktrine OPCW-a u pruzanju pornoci koju bi usvojila Konferencija drzava-clanica.

Poseban element vjezbe bili su pro matraci i izvjestitelji (novinari, TV ku ce), sto se u samorn provodenju vjezbe pokazalo kao otezavajuca okolnost, ali i dragocjeno iskustvo za buduce analize i buduca uvjezbavanja OPCW-a. Nairne, organizator je, pored gore navedenih ciljeva, odredio i dodatne, a to su bili medijsko predstavljanje same vjezbe i OPCW-a, te snimanje filrna zbog naknadne izrade edukacijskog filma. Zbog tih dodatnih ciljeva u vjezbi su kao promatraci bili i clanovi naciona lnih povjerenstava, novinari i TV izvje stitelji, te tvrtke-proizvodaci opreme za NKB obranu i zastitu, a sto je dodatno ucinilo pracenje vjezbe i organizaciju njihove pratnje slozenijom.

Sudjelovanje Clankom X. Konvencije o zabrani

kernijskog naoruzanja svaka drzava clanica obvezna je pruziti neki od obli-

--

ka pomoci (strucnjake, timove i postro jbe, materijalno-tehnicka sredstva, novae), te irna pravo primiti pornoc ukoliko je ugrozena iii napadnuta kemijskim oruzjem.Nacelo OPCW-a je da troskove pomoci snosi drzava koja pruza pomoc,

To je nacelo vrijedilo i za vjezbu ASSISTEX 1. Svaka drzava-clanica snosila je sama troskove svog sudjelo vanja, a Tajnistvo OPCW-a je snosilo zajednicke troskove vjezbe (simulacije, uredenje karnpa, prehrana za strane timove, prijevoz ... )

Po tom nacelu svoj pristanak za sud jelovanje u vjezbi dalo je ukupno 13 drzava clanica, a na vjezbi su sudjelo vali sa svojim strucnjacima, timovima i postrojbama, s ukupno 771 osobom te s vise od 150 tona raznih sredstava i opreme.

Odlukom glavnog organizatora vjezbe, Tajnistva OPCW-a, vjezba je bila otvorenog tipa, te je u ulozi prorna traca vjezbu pratilo 109 clanova nacionalnih povjerenstava iz 15 zerna lja, te 23 novinara i TV izvjestitelja iz 7 redakcija (Tabela 4), a prilog su preni jele jos 3 TV kuce.

Specificnost vjezbe bili su izlagaci sredstava i opreme za RKB detekciju, zastitu i dekontaminaciju. Njihova uloga u vjezbi hila je visestruka; pored komereijalnog razloga predstavljanja svojih sredstava i opreme, tzlagact su bili i u ulozi prornatraca, gdje su mogli u praksi vidjeti sve prednosti i nedostatke svoje i konkurentske opreme. Nadalje, izlagaci su svojim donacijarna osigurali snimanje vjezbe, te izradu edukativnog filma vjezbe.

Scenarij Drzava stranka Konvencije (CWC)

kao clanica Organizacije koja zahtijeva pomoc (RSP) od Organizacije upoznaje Tajnistvo OPCW da ima neoborive dokaze koji potvrduju visoku vjerojat nost uporabe CW protiv nje od strane teroristicke skupine u bliskoj buducnosti. Sluzba sigurnosti je dosla do cinjenica i dokurnenata koji upucuju na moguce ciljeve CW napada, Istragom je otkriveno postojanje nekih regionalnih manjih teroristickih skupina. Koordinacija medu tim skupinarna je vrlo dobro organizirana. Vjeruje se takoder da se manje skupine sastoje od visoko obrazovanih, dobro uvjezbanih "spavaca" koje treba identi ficirati. Sigurnosna sluzba RSP za vri-

jeme istrage otkrila je tajnu bazu i uhi tila dvije osobe. Pretragom mjesta pronadene su znatne kolicine eksplozi va, detonirajucih naprava, osobne zastitne opreme, staklarije (opreme od stakla) i druge Iaboratorijske opreme. Pronadene su i prijenosne posude (kontejneri) specijalno izradeni za pri-

. jenos toksicnih tvari, Unutar svakog kontejnera nadeno je 5 boca (vol.: 1000 ml). Tijekom ispitivanja pritvorenika rasvijetljeno je da mreza (teroristicka) raspolaze s CW agensirna i planira kemijski napad, Glavna zadaca prve podskupine terorista bila je napraviti staklene ampule, napuniti ih nepoz natorn tekucinorn, koju su dobili od druge podskupine i ampule na kraju zataliti. Svrha uporabe eksploziva i detonatora nije bila odredena, Napunjene ampule su prenijete od mjesta punjenja do mjesta gdje su preuzete od trece podskupine. U jednoj od ampula oznacenorn od istrazitelja nadeno je pomocu GC/MS analize da je rijec o nervno-paralitickom bojnom otrovu (VX). Na temelju otkrivenih dokurnenata na lieu mjesta i ispitivanja pritvorenika snage sigumosti prosuduju da je za punjenje ampula uporabljeno 200 kg VX, ali su moguce i vece kolicine. U stvari, nije se uspjelo doci do podataka koji bi upozoravali na prisutnost drugih podskupina i opreme u ovom trenutku.

Isto tako nisu dobivene informaeije koje bi upucivale na specijalne ciljeve, iii vrijeme teroristickog akta, osim da je on moguc u podrucju glavnog grada SP ("Phantom") i da se ocekuje napad unu tar dva tjedna. U naporima da se izbjegne panika i ogranici ucinak bilo kojega napada sigurnosne snage SP drze sve informacije tajnim i daleko od medija.

Na temelju ove informacije Vlada SP je odlucila poslati zahtjev za pornoc Organizaciji prema odredbama clanka X. Konvencije. Kao dio zahtjeva Organizaciji Vlada SP insistira na najvecoj razini tajnosti u danim okol nostirna. Zahtjev za pomoc se odnosi na prijetnju moguce uporabe kemijskog oruzja (CW).

Nacionalno povjerenstvo (NP) objasnjava da drzava raspolaze s pri borima za detekeiju (starije generaeije), ali ne posjeduje dostatne resurse za dekontaminaciju, resurse za kontrolu dekontarninacije, kao niti odgovarajucu opremljenost specijaliziranim medicin skim objektima za tretman masovnih kemijskih povreda.


Prijetnja OPCW salje svoju ekipu za pomoc,

koordinaciju i prosudbu stanja (Assistance Coordination and Assessment Team (ACAT) u zemlju koja je podnijela zahtjev za pomoc (the Request State Party, RSP) da prosudi opasnost (prijetnju) najavljenu od SP-a. ACAT pravi prosudbu i salje izvjesce glavnom direktoru (Director-General, DG) Organizacije koji zahtijeva hitan sastanak Izvrsnog vijeca (Executive Councile, EC) . EC zatim procjenjuje je Ii rijec o stvarnoj prijetnji i savjetuje DG da nastavi koordinaciju pruzanja pornoci kako bi se poduzele odgovara juce mjere za uklanjanje prijetnje. Na temelju dobivenih instrukcija od DG-a, ACAT pocinje s koordiniranim pri jamom unaprijed ponudene pomoci i timova od pojedinih drzava-clanica. Istodobno, tijekom priprema u Organizaciji obavlja se koordinacija, priprema i obuka odredenih snaga u RSP-u, a bombe punjene s CWA (kemi jski agensi, bojni otrovi) eksplodiraju u zracnoj luci. Tako prijetnja postaje stvarna jer u zracnoj luci dolazi do uporabe CWA.

Na pad Napad se odigrava u medunarodnoj

zracnoj luci "Don Carlos" smjestenoj 5 km juzno od sredista "Phantom City". "Phantom City" je srediste okruga s jakim gospodarstvom i multikulturalno srediste drzave s 500 000 stanovnika.

Prema scenariju teronsticka skupina prepoznata kao "MLA" postavila je cetiri naprave u terminate i periferne strukture aerodroma. Jedna naprava je postavljena u garderobu terminala 1, jedna u cekaonicu terminala 2 i dvije na privremenom parkiralistu smjestenorn izmedu glavne aero dromske zgrade i grada ( u smjeru vje tra). Naprave su punjene VX-om, pos tojanim nervno-paralitickim bojnim otrovom. Kao rezultat rasprsivanja .doslo je do kontaminacije prostora zracne Luke, ljudi i njihovih osobnih stvari, opreme u zracnoj luci, vanjskih dijelova zracne Juke i transportne opreme. Kako je bojni otrov postojan, kontaminacija maze potrajati duze vri jeme (prosuduje se), ovisno o vremen skim prilikama i kolicinama kontamini ranog materijala.

Odgovorno osoblje za odrzavanje reda i normalnog rada u zracnoj luci trenutacno ne prepoznaje simptome


trovanja nervno-paralitickim bojnim otrovom zbog cega je prva reakcija na dogadaj temeljena na eksploziji (pojava vatre). Zbog nepravodobne reakcije na kemijski napad kontaminacija se stri na putnicki prostor terminala 1 i 2 i pros tor za prijenos prtljage. Zbog velike kolicine oslobodenog otrova i vremen skih uvjeta za vrijeme napada nastaje ozbiljna zabrinutost za sirenje kontami nacije u podrucje niz vjetar. Odgovorni za zastitu aerodroma djeluju u suglas nosti s Planom postupanja u slucaju opasnosti (the Airport Emergency Plan, AEP) angazirajuci vatrogasce, aero dromsku policiju, ambulantu prve pomcci i postrojbu za izvanredna sta nja. Takoder u suglasnosti s planom aktivnosti uprava aerodroma neposred no upoznaje sa stanjem odgovarajuce lokalne vlasti. Slijedom brzog sirenja kontaminacije lokalne i zupanijske vlasti razmatraju incident kao nacional no sigurnosno pitanje (problem) i zahtijevaju akciju na nacionalnoj razini. Aerodromske vlasti proglasavaju stanje neposredne opasnosti na cijelom njezi nom prostoru i poduzimaju slijedece mjere: trenutacno zatvaraju aerodrom i aktivnosti smanjuju na najmanju mogucu mjeru, svi letovi se preusmjer avaju na druge aerodrome, zrakoplovi na stajankama prekidaju provedbu standardnih postupaka,zrakoplovi pripremljeni za slijetanja prekidaju s postupkom slijetanja, zrakoplovi u koje su se poceli krcati putnci usmjeruju se na evakuaciju putnika bez panike, zrakoplovi koji su se spustili usmjeruju se u bocne aerodromske prostore uz vjetar u skladu s postupkom za izvanredne dogadaje.

Radioveza izmedu zrakoplova, kont role leta i zemaljske kontrole odrzava se pornocu lokalnih radiostanica. Informacije o poduzetim posebnim mjerama na aerodromu emitiraju se preko lokalnih medija. Mediji na nacionalnoj i na medunarodnoj razini preuzimaju informacije. Zbog nedostat ka valjanih informacija mediji preuvelicavaju opasnost izvjescujuci o nekoliko stotina mrtvih i unesrecenih s prosudbom da se opasnost siri prema naseljima i na taj nacm se stvara opca panika u "Phantom Cityju" i "Waterlandu". Kao rezultat dezinforma cija prethodno dobro organizirana evakuacija zracne Juke postaje panicna, Nacionalno povjerenstvo zemlje koja je zatrazila pomoc (RSP) preliminarno prosuduje stanje i posljedice incidenta.

Prema njegovim nalazirna stanje je sli jedece:

- broj ljudi zatecenih u zracnoj Luci za vrijeme incidenta je izmedu 4500 i 5000 (putnici u dolasku i odlasku, osoblje angazirano na prijarnu i otpre mi putnika, posade aviona i osoblje iz Iogisticke potpore zracne Juke),

- broj smrtno nastradalih u prvom udaru se prosuduje na 300 osoba ukljucujuci i osobe iz ekipe za brzu intervenciju,

- ukupan broj kontaminiranih od primarnog i sekundarnog oblaka je oko 1500 osoba,

- dolazni prostor terminala 1, odlazni prostor terminala 2 i prostor za privremeno parkiranje su kontaminirani kapljicama, aerosolima, i parama iz pri marnog i sekundarnog oblaka otrova; daljnja prosudba kontaminacije iz sekundarnog oblaka nije jos obavljena,

- posljedice atmosferskog prijenosa otrovnog oblaka nisu jos prosudene.

Nacionalno povjerenstvo RSP-a zahti jeva pornoc od tima Organizacije (ACAT), prisutnog u prostaru teror tstickog napada. ACAT nakon dobivanja odobrenja od Tehnickog tajnistva OPCW-a otpocinje s koordinacijom aktivnosti vezanih za pruzanje pornoci RSP-u. Generalni direktor (DG) Tehnickog tajnistva zahtijeva hitan sas tanak Izvrsnog vijeca (EC) kako bi ga obavijestio o najnovijim dogadajima u prostoru gdje se desio incident i traai da mu pruze dodatne instrukcije kako bi se sto bezbolnije prevladalo nastalo stanje.

Djelatnosti OPCW-a (sjediste OPCW-a. Den Haag)

Tajnistvo OPCW-a, u slucaju prija ma zahtjeva za medunarodnu pornoc od drzave clanice, postupa prema utvrdenom postupku Organizacije. U vjezbi ASSISTEX 1, prvi put od pocetka postojanja OPCW-a, taj je postupak provjeren u praksi. To je i bio jedan od glavnih ciljeva vjezbe. Koraci u postup ku tijekom vjezbe bili su slijedeci: Zaprirnanje zahtjeva za pomoc

a. Zahtjev drzave clanice u nevolji (RSP) stize u Operativno srediste (OPC);

b. Sluzbenik signalne postrojbe prima zahtjev i izvjescuje direktora sluzbe za prufanje pomoci;

c. Direktor sluzbe za prufanje pomoci izvjescuje generalnog direktora DG) ili njegovog zamjenika (DDG), te direktora Vijeca za medunarodnu pornoc i ko operaciju, dok OPC priprema obavijest o primljenom zahtjevu.

d. Direktor sluzbe za pruzanje pomoci u ime DG-a saziva sastanak clanova A CAT-a. Sastanak je zapoceo 30 minuta nakon zaprimanja zahtjeva.

Aktivacija ACAT-a i uzbunjivanje SP-a koje su spremne pruziti pomoc

ACAT je potvrdio zahtjev, •Donia je odluku o prikladnom

odgovoru na zahtjev, •DG je nominirao direktora ACAT-a,

koji potom bira clanove i trazi odobre

nje DG -Aktivacija ACAT-a, -Pripreme za otpremu ACAT-a, 6 sati, •ACAT polazi, -Obavijest direktoru Izvrsnog vijeca, -Lista zemalja clanica koje nude

pornoc sukladno clanku X. CWC-a. Pripremanje preliminarne liste zemalja koje bi mogle izravno sudjelovati u pruzanju pomoci,

-Obavijest od IERO-a, •ACAT je zapoceo s planiranjem i

pripremama, •ACAT je spreman krenuti unutar

slij edecih R +, • Zahtjev vlastima zemalja clanica

koje nude pomoc RSP-u, za mobilizaci ju osoblja i opreme prema slijedecem:

• Hrvatska: mobilizirati trazene resurse (ABKO postrojbu) unutar sli jedecih 24 sata, koje trebaju biti u sta nju pripravnosti slijedecih 6 sati,

•Svedska: mobilizirati trazene resurse (SCTS) unutar slijedecih 24 sata, koje trebaju biti u stanju pripravnosti slijedecih 6 sati,

•Svicarska: mobilizacija ponudenog tima instruktora i logisticku postrojbu s opremom za osobnu zastitu unutar sli jedecih 24 sata, koje trebaju biti u sta nju pripravnosti slijedecih 6 sari,

• Iran: pripremiti skupinu medicinskih strucnjaka(doktora - toksikologa) unutar slijedecth 24 sata, koje trebaju biti u stanju pripravnosti slijedecih 6 sati,

•Austrija: mobilizacija i priprema savjetnika,

• Republika Ceska mobilizacija ponudenog laboratorija unutar slijedecih 24 sata, koje trebaju biti u stanju pripravnosti slijedecih osatt.

• Francuska: mobilizacija trazenih resursa unutar slijedecih 24 sata, koje trebaju biti u stanju pripravnosti sli- j edecih 6 sa ti,

-Velika Britanija: mobilizacija trazenih resursa unutar slijedecih 24 sata, koje trebaju biti u stanju pripravnosti slijedecih 6 sati,

-Poljska: mobilizacija trazenih resur sa unutar slijedecih 24 sata, koje treba ju biti u stanju pripravnosti slijedecih 6 sati,

-Estonski i Litvanski EOD specijali sti i strucnjaci: mobilizacija trazenih resursa unutar slijedecih 24 sata, koje trebaju biti u stanju pripravnosti sli jedecih 6 sati,

Dogadanja na mjestu vjezbe -Dolazak ACAT tima na odredeno

mjesto ulaska (POE), -Odlazak na ugrozeno podrucje, -Sastanak s nacionalnim povjeren-

stvom RSP-a, • Procjena trenutacne situacije, • lzvjescivanje o rezultatima procjene

ACAT-a i Tajnistvu, te trazenje dodatne opreme,

• Preporuka ACAT-a Tajnistvu za raspodjelu dostupnih resursa i opreme, za dostavu vjezbe i obavjescivanje medunarodnih organizacija,

-Timovi i jedinice sudjelujucih zemalja danica koje nude pomoc stizu na ulazne tocke RSP-a tijekom 10. rujna 2002. (potom su bile transporti rane do mjesta izvodenja vjezbe),

-Po dolasku, svaka jedinica stvara svoju bazu i naselje u bazi koju je prije odredila zemlja domacin,

•ACAT nastavlja s koordinacijom pomoci prema scenariju prijetnje, usko suradujuci s vlastima RSP-a,

-Timovi Svedske i Svicarske nastav ljaju s prijevozom opreme i treniranjem instruktora civilne zastite, kao i savjet nika RSP-a,

•U koordinaciji s drzavnim vlastima ACAT organizira standardnu probu kako bi se provjerile mogucnosti i sposobnosti medunarodnih snaga za izvodenje vjezbe.

Odgovor na napad Scenarij vjezbe po izvedenom teror

istickorn napadu poceo je 12. rujna 2002. i trajao do popodneva 13. rujna. Obavljeni zadaci: ABKO izvidanje teri torija u odnosu na primamu i sekun darnu kontaminaciju, operacije

. spasavanja; evakuacija, prva pomoc i trijaza, EOD i ABKO izvidanje na mjes tu napada (zgrade zracne Juke, parki raliste) , dekontaminacija osoblja, dekontaminacija opreme, dekontami nacija cesta, utemeljene tocke ABKO nadzora i kontrole, ABKO izvidnicke ophodnje, pojednostavljenje i analiza, koordinacija humanitamih aktivnosti medunarodnih organizacija.

Sudjelujuci timovi i postrojbe zemalja i:lanica

Kao sto je vec i navedeno, u vjezbi je sudjelovalo 13 drzava danica OPCW-a sa svojim strucnjacima, timovima i postrojbama, te sredstvima i opremom, ukupno oko 1000 ljudi i vise os 150 tona opreme. Vrlo je vazno napomenuti da u ovoj vjezbi kriterij uspjesnosti nije kvantitativnost, vec kvalitativnost; brzi na odgovora, reakcija OPCW-a i drza va-clanica koje su spremne pruziti

· pornoc clanici kojoj je pomoc potrebna. Ukoliko pornoc ne rnoze stici maksi malno do 48 sati iza zahtjeva, pocinje se postavljati pitanje njezine svrhovi tosti. Zbog toga sto se koncept pruzanja pomoci OPCW-a zasniva na sto vecem broju drzava i njihovih stalno spremnih timova i postrojbi, kako za dornace potrebe tako i za medunarodnu pomoc,

Republika Hrvatska se u vjezbi nasla u tri uloge: u ulozi "Sornewherie", drzave koja podnosi zahtjev za medunarodnu pornoc (RSP) jer je ugrozena, prvo prijetnjom, a potom i pravim teroristickim napadom. U tom smislu, kao RSP, Hrvatska je morala osigurati ulaz i izlaz medunarodnih snaga, te u suradnji s OSOCC-om koor dinirati medunarodnu pornoc; u ulozi zemlje dornacina vjezbe, a sto je pret postavljalo logisncko osiguranje vjezbe; u ulozi drzave-clanice koja salje pornoc RSP-u u vidu voda ABKO za dekonta minaciju koji je stavljen na raspolaga nje OPCW-u i Pfr-u.

Kao drzava koja trazi pornoc RSP-a, iz Hrvatske je u vjezbi, pored MORH-a, sudjelovalo ministarstvo unutamjih poslova, vanjskih poslova, zdravstva, pomorstva prometa i veza, te financija -

PROSlNAC 2002. HV 19

Uprava za carine. Ukupno u sve tri uloge u vjezbi je bilo akreditirano 639 osoba iz navedenih ministarstava.

Ostale drzave-clanice sudjelovale su s ljudstvom, snagama i sredstvima kako slijedi: Republika Hrvatska

Oruzane snage Republike Hrvatske: Uciliste Hrvatskog Ratnog Zrakoplovstva; Odjel vojne policije i njegove jedinice (MPD); 50. bojna ABKO; 300. Logisticka brigada i ostale logisticke jedinice; Vojna zdravstvena sluzba: lnstitut pomorske medicine; Laboratorij ABKO zastite (Hrvatsko vojno uciliste); 40. brigada veze; 33. Inzenjerijska brigada Jedinice i timovi Ministarstva

unutarnjih poslova: Jedinice specijalaca (antiteroristicke jedinice); Policija; Krim-policija; Civilna zastita; Vatrogasne postrojbe; Prometna polici ja; Medicinski centar Ml

Jedinice i Timovi Ministarstva Zdravstva: lnstitut Javnog Zdravstva (Split, Zadar); Traumatoloska bolnica, mobilni kirurski tirn, Zagreb; Hitna pomoc (Zadar, Zagreb, Split); Opca bolnica Zadar; Klinika "Rebro", Zagreb; Medicinski centar (Zadar, Sibenik); Hrvatski toksikoloski zavod

Svedski kemijski tim za potporu Osoblje tima, jedinica za spasavanje

1, jedinica za spasavanje 2, i jedinica sigurnosti.

Aktivnosti: zastitna oprema (IPE) za osobe (rukovatelje) u RSP-u (2 osnovni modul 1); trenirati i pruziti informacije rukovateljima,(Responder Team) iz RSP-a (30 osoba, osoblje za spasavanje iii slicno) kako provoditi operacije spasavanja na podrucju zatrovanom kemijskim oruzjem sa stabilnim nerv nim agensima, i putujucim oblakom, te evakuaciju civila s potencijalno opasnih podrucja. Test maski (CS);

trenirati rukovatelje kako izgraditi prostor za dekontaminaciju. Linija A: dekontaminacija zrtava; Linija B: dekontaminacija evakuiranih (neozli jedenih); Linija C: dekontaminacija osoblja za spasavanje (timova i jedini ca). Oprema, izgradnja, trcanje, zapovi jedanje i kontrola, ulazak timova za spasavanje, dekontaminacija opreme, spremanje prostora; informiranje, tren ing i evakuacija civila s potencijalno opasnih podrucja; opskrba civila zastit nom opremom za obitelji (200 osoba). Provjera maski (isoamilacetat);


priprema i planiranje operacije spasavanja u podrucju kontaminiranom kemijskim agensima. Planiranje spasavanja, detekcija, dekontaminacija i faza reorganizacije; trening s detekci jskom opremom i vozilima. Uzimanje uzoraka i davanje savjeta EOD; potpora jedinicama RSP-a i timovima u operaci ji spasavanja na kontaminiranim podrucjima; potpora RSP-a dekontami naciji s dekontaminacijskom opremom na prostoru za dekontaminaciju; pri jevoz opreme (po potrebi); simulacija incidenta sa zrrvama u timovima tijekom posla;

izvodenje timskih zadataka tijekom vjezbe,

lranska medicinska jedinica (IMU) - skupina medicinskih strucnjaka speci jaliziranih za toksikologiju i medicinski tretman zrtava agensa kemijskog oruzja.

Aktivnosti: sudjelovanje na pripremama; priprema za pruzanje medicinske (toksikoloske) pomoci; sudjelovanje u operaciji brzog izvidanja i akciji potrage i spasavanja; sudjelo vanje u ekipi za trijazu; sudjelovanje u pruzanju pomoci zrtvama kemikalija; savjetovanje lokalnih medicinskih insti tucija u specijalnom tretmanu zrtava kemikalija.

Republika Ceska - Mobilni kemijski laboratorij - ukljucuje prijenosni plin ski kromatograf i infracrveni spek trometar. Laboratorij je odgovoran za prikupljanje i analizu uzoraka unutar promatranog podrucja, uz usku surad nju s ophodnim jedinicama, kako bi se odredile potrebne kolektivne i pojedi nacne mjere te razine zastite.

Aktivnosti: aktivirati i pozvati jedinice u skladu sa SOP-om i planovi ma; pridruziti se ACAT-ovoj (OSOCC) komunikacijskoj mrezi; postaviti labo ratorij, kalibracija/postavljanje opreme, i priprema za uzimanje i primanje uzo raka;

sudjelovanje u brzom izvidanju, tijekom faze pocetne procjene, kako bi se prikupili uzorci, te identificirao agens, kao i razina opasnosti; priprema uzorkovanja i plana analize; lzvodenje uzorkovanja i analiza uzoraka zraka/tla/hrane/biljaka tijekom rehabi litacijske faze.

Svicarska trening sekcija (STS) - skupina instruktora s podrucja kerni jske zastite i zastitnih mjera: teca] orga niziran za treniranje civilnog osoblja zemlje clanice koja trazi pomoc. Tecaj je proveden prema planu svicarskih instruktora, ali je skracen vremenski;

osobna zastitna oprema (ABKO maska s filtrom, zastitno odijelo, ABKO rukav ice i cizrne, Combo Pen) - samo za potrebe vjezbe; izvodenje i sudjelovanje u treningu clanova ACAT tima i ostalih sudionika u IPE i mjerama zastite; tijekom operacija spasavanja, treneri i sekcija opreme savjetovali su nacional no povjerenstvo RSP-a i ACAT-a o kolektivnim mjerama zastite.

Francuski izvidnicki tim (FRU) - jedinica je bila odgovorna za izvidanje podrucja i postavila je sustav nad gledanja s mobilnim ophodnjama.

Aktivnosti: aktivacija i stavljanje na raspolaganje; transport u zemlju RSP-a zracnirn iii cestovnim putem; izvodenje POE postupaka i konvoj do mjesta sku pljanja; uspostavljanje komunikacija te pridruzivanje komunikacijskoj mrezi ACAT-a (OSOCC);

uspostavljanje kampa i priprema za izvodenje posebnih zadaca; sudjelova nje u treningu koordinacije operacijom medunarodnih snaga; izvodenje zadata ka izvidanja u posebno slozenim snaga ma za brzo izvidanje; izvodenje ABKO izvidanja podrucja, kako bi se utvrdile granice kontaminiranog podrucja; postavljanje sustava nadgledanja s mobilnim ophodnjama; izvodenje zadataka prikupljanja uzoraka.

Poljski strucnjaci Strucnjaci su se pridruzili ACAT

timu kako bi savjetovali i pomogli u planiranju specijalnih operacija. Celija za procjenu pomogla je Nacionalnom povjerenstvu i ACA T-u da analizira informacije prikupljene od razlicitih izvora i napravi pouzdano predvidanje buduceg razvoja dogadaja

Estonska skupina (Svedski kemijski tim za potporu)

Aktivnosti: EOD specijalisti dodijel-

jeni su Svedskom kemijskom timu za potporu; odgovomi za EOD potporu operaciji; rim je pruzio osnovna znanja

0 sigumosti eksploziva za timove koji su odgovorili pozivu; EOD strucnjaci su proveli Zapovijed za izvidanje protiv eksploziva tijekom brzog izvidanja, i u fazi detaljne procjene; EOD specijalisti u uskoj suradnji sa strucnjacima RSP-a locirali su neeksplodirane naprave i prufali zastitu od eksploziva tijekom operacije spasavanja.

Litvanska skupina (Svedski kemijski tim za potporu)

Litvanski ekspertni tim bio je organi zacijski dio Svedskog kemijskog tima za potporu, Jedinica za spasavanje #3.

Tim je izveo: izvidanje cesta, vozila i aktivnosti operacije spasavanja u konta miniranim podrucjima; izvidanje cistih (nekontaminiranih) podrucja za postavljanje dekontaminacijskog pros tora; detekciju kako bi se utvrdila cista podrucja, prolazi i "dekontaminacijska zona". Savjeti u rukovanju napravama s kemijskim oruzjem.

Britanski strucnjaci Strucnjaci su se prikljucili ACAT

timu kako bi ih savjetovali i pomogli u planiranju posebnih operacija. Celija za procjenu pomogla je Nacionalnom pov jerenstvu i ACAT-u, da analizira infor macije prikupljene iz vise izvora i nacini pouzdano predvidanje buduceg razvoja dogadaja.

Austrijski strucnjaci Jedan strucnjak iz austrijskog MoD-a

bio je clan ACAT-a, te obavljao duznost sluzbenika za koordinaciju pomoci.Dru gi strucnjak prikljucio se ACAT-ovoj ABKO celiji i savjetovao ACAT oko pi tanja ABKO-a, te pomogao u planiranju izvidanja i operacije dekontaminacije,

-

Slovacki strucnjaci Strucnjaci iz Slovackog nacionalnog

povjerenstva bili su dio ACAT-a, te obavljali duznost Sluzbenika za koordi naciju pomoci, Ostali strucnjaci pridruzili su se ACAT-ovoj ABKO celiji i pomogli u planiranju izvidanja i operacije dekontaminacije.

Logisticka potpora Logisticko osiguranje u fazi pripreme

i provedbe vjezbe imalo je zadace: osig uranje i priprema sredstava i opreme za

~I potrebe vjezbe postrojbama koje sud jeluju u vjezbi, iii osiguranju vjezbe; osiguranje sredstava i opreme za podizanje karnpa za 150 pripadnika rnedunarodnih snaga (tirnova i postro jbi); osiguranje sanitamih i higijenskih uvjeta u kampu; osiguranje tri obroka dnevno za oko 450 pripadnika rnedunarodnih snaga, vojnika, casnika i docasnika, te ostalih sudionika u vjezbi; osiguranje sredstava za irnitaciju bojnih otrova i fugasa; osiguranje putnickih i teretnih vozila za potrebe vjezbe; osiguranje prijevoza MTS-a medunarodnih snaga.

Za smjestaj rnedunarodnih timova i postrojbi osiguran je: sator, zaseban sator za zene, lezaj i posteljina, podnica, poljski stol i stolice (u svakom satoru),

osvjetljenje satora, kao i cijelog podrucja karnpa, jedan kemijski WC na osam korisnika.

Obavjestajno-sigurnosne radnje Prva faza obuhvatila je razdoblje od

19. 8. do 05.9.2002. godine, tijekom koje je provedeno slijedece: niz koordi nacijskih sastanaka s clanovima Organizacijskog odbora s ciljem priku pljanja svih bitnih elemenata za provedbu zadaca osiguranja; izvidanja pozicija osiguranja te trasa prevozenja sudionika, pozicija smjestaja; definira nje zahtjeva prema ostalim sektorima Zapovjednistava snaga zernlje domacina; planiranje sustava osiguranja po svim segmentima; planiranje potrebitog broja ljudstva i MTS-a za provedbu osiguranja; planiranje logistickog osiguranja kao oblika potpore; planiranje cjelokupnog sustava veza; formiranje i definiranje sustava vodenja i zapovijedanja u obliku ustrojavanja Stozera osiguranja; obavjescivanje i priprerne postrojbi VP OS RH za pred stojecu zadacu

Druga faza priprema, od 1. 9. do 15. 9. 2002.; provedba zajednickih aktivnosti sustava Organizacijskog odb ora i zajednicko-planskih aktivnosti unutar MUP RH; izrada planskih aktivnosti i plansko-provedbenih aktivnosti; izrada plana za provedbu .zadace; izvrsni dio provedbe zadaca; osiguranje smjestajnih kampova; esko rtno osiguranje; osiguranje ZB Zemunik; protudiverzijska zastita; zajednicko osiguranje s djelatnicima MUP-a RH vojno-civilne bolnice u mjestu Debeljak; prometno osiguranje; protupozarno osiguranje; antiteroristi cko osiguranje.

Zakljucak Za organizaciju tako slozene vjezbe

potrebno je harem godinu dana unapri jed imati sto tocnije planove i scenarije vjezbe.dobin suglasnost svih sudionika vjezbe, u smislu da se slazu s planovi ma vjezbe i da zele sudjelovati.

Treba napraviti financijski plan temeljen na slijedecern: plan logisticke potpore, obavjestajno-sigurnosni plan, plan zdravstvenog osiguranja, plan veze, plan medijske promidzbe te plan carinskog i viznog rezima.

Takoder treba dobiti pristanak drzavnih i lokalnih vlasti

Sto je vise moguce izbjegavati imati vise od dva globalna cilja vjezbe (ASSISTEX 1 imao ih je 5: provjera sus tava pruzanja pornoci, prornatraci, strani mediji, izlagaci i snirnanje eduka tivnog materijala), izmjenu plana vjezbe, prisutnost politicke elite, poseb no iz vise razlicitih ministarstava i odjela. Takoder, trebalo bi osigurati: poseban EXCON stozer s jasnirn zadacama za svakog clana; da svaka veza, zapovijed i informacija ide izravno preko EX CON-a, kako bi je on evidentirao i odobrio; da neki clanovi EXCON -a rnoraju biti u stozeru dok neki moraju biti na terenu kao suci za nadzor i ocjenjivanje; da EXCON mora imati svoj vlastiti odvojeni kornunikaci jski kanal za svoje clanove; da EXCON izravno zapovijeda simulacijskom timu i potpori vjezbe, osiguranju i zdravstvenom osiguranju; formiranje specijalnog stozera za rnedije, goste i promatrace vjezbe, koji trebaju biti izvan situacije i sve aktivnosti trebaju biti koordinirane s EXCON-om.

PROSINAC 2002. RV 21

;

Obitelji radiouredaja PRC/VRC-4600, 5600 i 9600

27 godina od osnivanja

U tvrtka ASELSAN je ost varila zavidnu razinu uspjesnosti i brzog razvo ja tehnologije u jakoj

medunarodnoj konkurenciji. Tvrtka ASELSAN ustanovljena je 1975. godine i pocela je s proizvodnjom jedne jedine obitelji taktickih radiouredaja na temelju kupljene licence dok danas raspolaze sa ll5 razlicitih proizvodnih linija, od kojih su 95 razvili inzenjeri ove tvnke. Tvrtka se bavila istraziva njern i razvojem s ciljem postizanja rezultata na svjetskoj razini, ali na ternelju razvoja originalnih vlastitih proizvoda. Ovakvim pristupom tvrtka ASELSAN postala je priznati proizvodac na podrucju proizvodnje uredaja i

opreme za vodenje i upravljanje, u proizvodnji komunikacijskih uredaja i opreme, uredaja i opreme za elek tronicko djelovanje, u mikrovalnoj tehnici, radarima i optoelektronickoj opremi i sustavima. Svojim proizvodi ma tvrtka ASELSAN zadovoljava potrebe velikog broja korisnika.

Na podrucju proizvodnje elektronicke opreme ona proizvodi raznolike tipove stampanih plocica s viseslojnom montazom, opremu za povezivanje, zavojnice i transformatore i sav elektrornehanicki pribor i opremu. Proizvodnja, kao i ispitivanje kakvoce kako ugradenih komponenti tako i gotovih uredaja obavljaju se u skladu s medunarodnim normama.

U clanku cerno posebnu pozornost


Nastavljamo s pisaniem o modernim bojisnickim radiouredajima renomiranih svjetskih proizvodaca. te cemn U ovome clanku nesto vise reci O

obiteljima radiouredaja PRC/VRC-4600. 5600 i 9600 turske tvrtke ASELSAN

obratiti uredajima s podruqa radioko munikacija pri cemu je najvisi tchnicki doseg postignut u obitelji radiouredaja PRCNRC-9600.

VHF/FM radiouredaji PRCNRC-4600 PRCNRC-5600

Bitna odlika ovih obitelji radiouredaja je modularna izvedba. Srce svakog sustava je bazna jedinica prijamnik/predajnik RT-4600 odnosno RT-5600 i oko iste se grade sve daljnje moguce konfiguracije (RT ReceiverTransmitter = prijamnik i predajnik). Tako ce na primjer pri jenosna inacica snage 2,5W biti sastav ljena od temeljne jedinice RT (prijam nik/predajnik), odgovarajuceg kornple ta baterija za napajanje, pribora za nosenje, antene i mikrotelefonske korn binacije. Ako zelirno konfigurirati radiouredaj snage 2,5W za rabljenje u vozilu, zadrzat cerno temeljnu RT jedinicu, komplet baterija zamijenit cerno napajanjem s akumulatora vozila, sve cerno montirati u kuciste za zastitu od vibracija i dodati sklop za automatsko podesavanje antene. Ako pak zelimo da radiouredaj u vozilu bude snage 30W, dodat cemo sustavu jos i pojacalo snage. Modularnost izvedbe sustava 4600/5600 ornogucuje konfiguraciju uredaja za uporabu u bilo kojoj situaciji na bojistu.

Svi uredaji proizvode se i nadziru u skladu sa zahtjevima strogih vojnih normi.

Biranje radne frekvencije potpuno je elektronicko i bez pokretnih mehanickih elemenata sto osigurava visoku tocnost, jednostavno rukovanje i malu tezinu uredaja. Uredaji su korn patibilni s drugim VHF/FM radiosus tavima u frekvencijskom podrucju 30 do 76 MHz s rasterom kanala 25 ili 50kHz sto odgovara ukupnom broju

kanala 1840 ili 920. Kod obitelji 5600 moguce je rabiti 10 prethodno pro gramiranih (presetiranih) kanala.

Modularnost i fieksibilnost uredaja omogucuju da se od temeljnih uredaja maze izgraditi do 20 razlicitih djelatnih konfiguracija sustava. Uredaji mogu raditi i u digitalnom modu (s ili bez uredaja za kriptozastitu govora) pri cemu se rabi delta modulacija govora sa 16 kilobita, moguc je prijenos informa cija telegrafom, moguce je slanje faksa, kao i prijenos podataka srednjim brzi narna. Doseg temeljne izvedbe uredaja snage 2,5 W iznosi 10 kilometara, dok se uz dodatak pojacala snage od 30 wati doseg povecava na 40 kilometara (prakticni doseg uredaja zavisi o trenu tacnim uvjetima prijenosa). Modularna grada uredaja pojednostavljuje i pojeft injuje servisiranje i odrzavanje zbog toga sto se smanjuje broj pricuvnih

VRC-4622 - radiouredaj za ugradnju u vozila

komponenti jer se iste komponente rabe za prijenosne uredaje kao i za uredaje za ugradnju u vozila. Zbog svoje grade uredaji su jednostavni i za brzo postavljanje u poljskim uvjetima jer se spajanje modula svodi na njihovo jednostavno postavljanje, prikljucivanje jednostavnih konektora i pricvrscivanje nekoliko prikljucnih vijaka. Kod obitelji RT-5600 ugradeno je automatsko samoispitivanje uredaja (BITE-Built In Test Equipment).

PRC-4620 VHF/FM prijenosni radiouredaj

PRC-4620 predstavlja najjedno stavniju konfiguraciju iz obitelji 4600 i rabi se kao standardni radiouredaj za pjesastvo. Sastoji se od temeljne jedinice prijamnik/predajnik RT-4600, baterija za napajanje, pribora za._ nosenje, antene, antenskog pribora i

---

mikrotelefonske kombinacije. Maze raditi s rasterom kanala 50 ili 25 kHz odabirom odgovarajuceg modula u baznom primopredajniku. Temperaturno podrucje uporabe mu je od -40 do +65° C, a frekvencijsko podrucje od 30 do 76 MHz.

Kako je vet ranije navedeno, modu larnost izvedbe uredaja ornogucava sas tavljanje razlicitih kombinacija

Prijenosni radiouredaj PRC-4620

radiouredaja za ugradnju u vozila razlicitih namjena, kao i za ugradnju u tenkove. Za ugradnju u vozila iz obitelji 4600 predvideni su radiouredaji VRC- 4622 (30W), VRC-4628 (2,5+30W), VRC4629 (50+50W) , dok su ugradnji u tenkove namijenjene konfiguracije uredaja VRC-4621 (2,5W), VRC-4623 (30W), VRC4624 (2,5+30W) i VRC- 4630 (30+30W). Od konfiguracija uredaja iz obitelji 5600 predvidena je izvedba PRC-5600 kao prijenosna

PRC-9610 - prijenosni radiouredaj iz obitelji 9600

inacica, a u vozila i tenkove mogu se ugradivati slijedece konfiguracije: VRC- 5621, VRC-5622, VRC-5623, YRC-

Temeljna jedinica radiouredaja PRCNRC - 5600

5624, VRC-5625, VRC-5628, VRC- 5629 i VRC-5630.

4510 VHF/FM rucni radiouredaj

Rucni VHF/FM radiouredaj oznake 4510 kapaciteta je 4 iii 6 kanala i radi u frekvencijskom podrucju 46 do 54 MHz s izlaznom snagom 1 W. Uredaj je male tezine, vodotijesan i otporan na sokove i vibracije. Uredaj maze raditi u simpleks ili poludupleks vezi, prijam nik ima dobru osjetljivost, a potrosnja uredaja je vrlo mala. Modularna izved ba uredaja jarnci jednostavno odrza vanje i servisiranje.

Obitelj PRC/VRC-9600 Ova obitelj radiouredaja razvijena je

s ciljem osiguranja realnog i sigurnog prijenosa govora i podataka na bojistu u uvjetirna jakih neprijateljskih elek tronickih djelovanja u frekvencijskom podrucju 30 do 108 MHz. Radi osigu ranja zastite od elektronickog djelova nja (otkrivanja, prisluskivanja i ometanja), radiouredaji obitelji 9600 posjeduju dodatne odlike kao sto su: frekvencijsko skakanje, kriptozastita govora i podataka i upravljanje izlaznom snagom radiouredaja.

Predvideni su za analogni prijenos govora i podataka, digitalni prijenos podataka (sinkroni brzinom 75 do 16.000 bita u sekundi ili asinkroni 75 do 4.800 bita u sekundi), pri prijenosu podataka predvideno je automatsko prebacivanje na mod za prijenos podataka i automatska retransmisija govor/podaci. Uredaji rabe nacin rada poludupleks (razhcita prijamna i preda jna frekvencija pri radu na fiksnoj frekvenciji, odnosno nizovi prijamnih i predajnih frekvencija kod nacina rada s frekvencijskim skakanjem). Predvidena je uporaba 6 prethodno programiranih (presetiranih) i jedan rucni kanal kako pri radu na fiksnoj


frekvenciji tako i u nacinu rada s frekvencijskim skakanjem. Jednostavnost i ucinkovitost rukovanja i odrzavanja uredaja jarnci pregledni alfanumericki displej, ugradeni audiovizualni alarm i ugradeni sustav za samotestiranje uredaja (BITE-Built In Test Equipment).

Uredaji ove obitelji u radu na Iiksnoj frekvenciji interoperabilni su s drugim VHF/FM radiouredajima kao sto su PRCNRC-4600, PRC-77, VRC-42/46 itd). Uredaji su modularne izvedbe i mogu biti razlicito konfigurirani kao prijenosni snage 5W iii pak za ugrad nju u vozilo s izlaznom snagom 5W, 50 W,5+50Wi 50+50W.

VRC-9622 - radioureifaj 50W za ugradnju u vozila s jedinicom za unutarnje komunikacije u vozilu

Za osiguranje dodatnih odlika pred videna je i dodatna oprema za planiran je veza s dodjelom kodova i kljuceva i daljinsko upravljanje iz vozi\a, zicnorn vezom iii racunalorn,

Planiranje veza, dodjela kljuceva i frekvencija, priprema drugih podataka o rnrezarna i korisnicima, distribucija planiranih podataka, upravljanje baza ma podataka i funkcijama izvjescivanja, obavlja se na visoj zapovjednoj razini na podsustavu za planiranje mreza koji se sastoji od jedinice za planiranje mreza KM-9601, jedinice za distribuci ju kodova i kljuceva KD-9601 i jedinice FG-9601 za pohranjivanje kodova i kljuceva u radiouredaje (Fill Gun). Jedinicu KM-9601 cini osobno

racunalo vojne izvedbe sa softverom potrebnim za planiranje mreza. Planirani podaci dostavljaju se na jedinice KD-9601 na nizoj razini i to na disketama iii pak zicnim iii radiovezama, odakle se podaci o mreza ma distribuiraju korisnicima radiouredaja koji ih pomocu jedinica za punjenje FG-9601 pohranjuju u


radiouredaje. Radiouredaji obitelji 9600 mogu biti daljinski upravljani u vozilu iii preko tri kilometra dugog kabela (WD-1/fT) pri cemu se rabi sli jedeca oprema: VR-9601 Vehicular Remote Control Unit (jedinica za daljinsko upravljanje u vozilu), RC- 9601 Wired Line Remote Control Unit (jedinica za daljinsko upravljanje zicnom vezom) i U-9601 Wired Line Interface Unit (jedinica za povezivanje sa zicnom vezom). Jedinica za daljinsko upravljanje rnoze upravljati svim funkcijama radiouredaja i to istodobno na tri uredaja. Ovi radiouredaji mogu biti upravljani i pornocu racunala koje se povezuje izravno na prednju plocu. Ova odlika ima osobito znacenje pri automatskom testiranju uredaja tijekom :J: ureifaj za pohranjivanje kodova i kljuceva

(Fill Gun) servisiranja.

Tehnicka specifikacija radiouredaja obitelji 9600 I frekvencijsko podrucje rada 30 do 108 MHz

sirina kanala/broj kanala 25 kHz/3120

stabilnost frekvencije

glavni nacini rada

± 2 ppm

• na fiksnoj frekvenciji (otvoreno iii s kriptozastitom) • frekvencijsko skakanje (uvijek s kriptozastitom)

dodatne odlike • automatska retransmisija govora i podataka • skaniranje kanala pri radu na fiksnoj frekvenciji • automatski prekid prijenosa govora pri zahtjevu za prijenos podataka • prijenos radnih kodova • mogucnost pasivnog i aktivnog nacina naknadnog ulaska u mrezu • programibilnost (stalne programske izmjene podataka i softvera) • ugradena oprema za samoispitivanje (BITE)

nacin rada pri prijenosu govora • rad na fiksnoj frekvenciji s ili bez kriptozastite • frekvencijsko skakanje

nacin rada pri prijenosu podataka • X-mod - analogni podaci (prijenos na fiksnoj frekvenciji) • digitalni prijenos - sinkronizirani podaci brzinom 75 do 16000 bita u sekundi, nesikronizirani podaci 75 do 4800 bita u sekundi

broj presetiraIIih kanala 6 --~

frekvencijska devijacija • ± 6.5 kHz pri prijenosu govora na fiksnoj frekvenciji • ±5 kHz pri prijenosu podataka radom na fiksnoj frekvenciji • ± 7 kHz pri frekvencijskom skakanju

izlazna snaga lOOµW, lOmW, 800mW, 5W as dodatnim pojacalom PA9601 50W

odlike frekvencijskog skakanja i kriptozastite • brzina skakanja - vise od 200 skokova u sekundi • generator sekvence - nelinearni • stabilnost sinkronizacije - >3 dana

napajanje • prijenosna stanica - NiCd baterija (autonomija 8 sati pri odnosu prijam/predaja/cekanje - 1: 1:8 iii litijeva baterija (autonomija 24 sata) • konfiguracija u vozilu - 28 V (nominalno) ili 12 V odnosno 110/220V uz dodatne prilagodne jedinice

klimomehanicke odlike • temperaturno podrucje rada od -40 do +55 oC • ostale klimomehanicke od\ike u skladu su s normama MIL-STD-810D

suradnja srednjoeuropskih drzava u operacijama potpore miru- CENCOOP

CENCOOP - Central European Nations Cooperation in Peacesupport (Suradnja srednjoeuropskih drzava u operacijama potpore miru) predstavlja multinacionalni program aktivnosti manjih drzava srednje Europe. medu kojima je i Repub~ka Hrvatska koji je u suglasju s Poveljom Ujedinjenih naroda. programom Pf P-a i EU. CENCOOP je otvoren za pristup i drugim zainteresiranim drzavama regije. kao punopravnim clanicama iii promatracima. uz uvjet da su clanice PfP programa

svjetlu posthladnora-

u tovske Europe, u vrernenu kad napori za jacanje mira, sigurnosti i pov jerenja postaju preteziti

dio "vojnih" aktivnosti drzava, pored globalnih javljaju se i regionalne inicija tive usmjerene davanju doprinosa rnirovnim naporima u duhu Povelje UN a i OESS-a. Regionalne inicijative u svi jetu u kojem nema bipolarnih podjela ni na koji nacin ne predstavljaju konkuren ciju, "oporbu", etabliranim organizacija ma, bilo obrarnbenim, bilo gospodarsko politickim, vec na uzoj razini, one (bar u sirem srnislu) obrarnbene, razvijaju upravo opceprihvacene vrijednosti, implementirajuci i produbljuci duh pov jerenja, stabilnosti unutar inicijativa koje upravo te vrijednosti promicu, a sto se refiektira i na podrucja daleko sira od regija u kojima inicijative djeluju. Posve je jasno kako je uskladenim djelovanjem vise zemalja moguce bolje promicati vlastite nacionalne interese, ne pristajuci na tvrdnje kako je bilo kakvo regionalno povezivanje, pa bilo ono i potpuno laba vo i na potpuno dragovoljnom temelju glede kvantiteta i kvalitete suradnje, sputava u vecoj ili manjoj mjeri suveren itet drzava.

Jedna od tih regionalnih inicijativa je i CENCOOP (Central European Nations Cooperation in Peacesupport) -

THI FOURTH CENCOOP DEFENCE MfHISTfRS' .MEETING

Srednioeuropski doprinos siuurnosti tj. Suradnja srednjoeuropskih drzava u operacijama potpore miru. lnicijativa predstavlja multinacionalni program aktivnosti manjih drzava srednje Europe koji je u suglasju s Poveljom Ujedinjenih naroda, programom Pflt-a i EU. CENCOOP je otvoren za pristup i drugim zainteresiranim drzavama regi je, kao punopravnim clanicama ili pro matracima, uz uvjet da su clanice pfp programa.

lnicirana izvorno od Republike Austrije inicijativa je sluzbeno zazivjela 19. ozujka 1998. godine potpisom min istara obrane Madarske, Rumunjske, Slovenije, Slovacke i Austrije. Tocno godinu dana kasnije sporazumu je pris tupila i Svicarska Konfederacija. Republika Hrvatska postala je clanicom CENCOOP-a u lipnju 2002. godine.

Prvobitna namjera inicijative bila je iskoristiti iskustva i resurse drzava sudionica s ciljem pripreme zajednickih modularnih snaga za uporabu u operacijama potpore mira, pomoci u prirodnim katastrofama i u humani tarnim zadacarna. Tome su trebali posluziti segmenti raspolozivih i sprem nih nacionalnih snaga, koje bi bile rabljene u ovisnosti od konkretne misi je. Za pripremu takve zajednicke uporabe snaga trebalo je ustrojiti stalni mehanizam, ciji bi sredisnji dio bio Stozer za planiranje (PLANSTAFF).

Pise satnik Drazen JONJIC, prof.

Jednostavno, javila se ideja da u moder nom sigurnosnom sustavu predanom izgradnji mira treba participirati upravo u operacijama potpore miru. Problem malih drzava je sto za operacije imalo vecih razmjera jednostavno nisu kapac itirane, bilo ljudskim potencijalom, bilo materijalnim. Stvarajuci nacionalne (a i specijalisucke) module moguce je, u suradnji s drugim drzavarna, stvoriti djelotvoran mehanizam, djelotvornu postrojbu koja bi na sebe mogla preuzeti zadace u potpori miru.

Novi okvir djelovanja Prvobitni planirani razvoj CEN

COOP-a nije se mogao ostvariti u pred videnom modelu, pesto je u meduvre menu doslo do bitnih promjena politickog okvira i uvjeta za zamalo svaku od drzava inicijatora CENCOOP a pojedinacno. Organizacije poput EU-a ili NATO-a (PrP-a) zahtijevale su od zemalja clanica koncentriranje raspolozivih kapaciteta za doprinos izgradnji zajednicke europske sig urnosne i obrambene politike, sto je primjerice zahtijevano od Austrije, kao jedine clanice EU-a unutar CENCOOP a, ali i od drugih clanica NATO-PrP-a osobito od trenutka kada su postajale clanice MAP-a. Postalo je jasno kako se nece istodobno moci djelovati na dva plana, imajuci u vidu kako materijalne


tako i ljudske potencijale. Godine 1999. na washingtonskom sastanku NATO-a na vrhu postavio je vecini zemalja clani ca zadacu modificiranja obrambenih resursa. Na tom sastanku Madarska je postala punopravna danica NA TO-a, a Slovacka, Rumunjska i Slovenija su postale clanice MAP-a. Time su za pet od tadasnjih sest clanica CENCOOP-a stvarne mogucnosti za izdvajanje prvo bitno zamisljenih modula koje bi u nekom daljnjem razvoju stvarale multi nacionalnu brigadu, realno reducirane i odgodene za neka bolja vremena. Upravo svjesni novih okvira djelovanja unutar "starijih" multinacionalnih orga nizacija, bilo je potrebno redefinirati podrucje djelovanja i ciljeve CEN COOP-a kako ne bi doslo do preklapan ja s djelovanjem NATO-a iii EU. Treba napomenuti kako ova inicijativa ne predstavlja nikakvu suprotnost u djelo vanju NATO-a iii EU jer su sve clanice na putu da postanu i punopravne NATO- zemlje a kandidati su za pridruzivanje, u prvom iii nekom sljedecern valu i Europskoj uniji. Djelovanjem uz NATO i EU stvara se sinergijski ucinak, a regionalna suradnja u svakom slucaju stvara visu razinu sig umosno-politickog prostora.

Vodeni tim razrnisljanjima, na min istarskom sastanku u Bratislavi 22. lip nja 2001. godine nanovo je oblikovan rnehanizarn, dopunjen novim sadrzaji rna koji bi trebali biti politicki ostvarivi. Ministri su irnali u vidu kako su Ujedinjeni narodi suoceni s promjena rna u aktivnostima koje se odnose na odrzavanje rnedunarodnog mira i sig urnosti. Takoder je potvrdeno kako je jedan od ciljeva NATO-a i Partnerstva za mir ojacavanje sposobnosti i sprern nosti za doprinos, u skladu s nacional nirn mogucnostima, operacijama pod ovlasti UN-a. lsto tako, bratislavska rezolucija imala je u vidu ciljeve zajed nicke sigumosne i obrambene politike EU-a te europskog sigurnosnog i obrambenog identiteta (CSDP/ESDI) za stvaranjern ucinkovite europske arhitekture za krizno upravljanje. CEN COOP je za cilj postavio poboljsanje sposobnosti srednjoeuropskih zemalja da djelotvornije odgovore na izazove operacija za rjesavanje kriza i ostvari vanje viseg profila regionalne suradnje. Svaka suradnja, pa tako i CENCOOP kao posljedicu ima povecavanje rele vantne sposobnosti medunarodnih organizacija da reagiraju na krize. Ova inicijativa potvrdila je svoju namjeru da

26 HV PROSlNAC 2002.

stvori okvir koji ce ornoguciti uspostavu kontingenta CENCOOP-a za operacije za rjesavanje kriza i olaksavati proces odlucivanja u medunarodnirn forumirna. Rezolucija iz Bratislave pred vida opci profit rnisija u koje bi se potencijalno ukljucili CENCOOP-ovi kontingenti. To su:

a)operacije u kontekstu Povelje UN a, poglavlja VI. i VII, kao sto su potpora i pomoc u sprjecavanju konOikata, odrzavanju rnira, provedbi mira, izgrad nji mira i mirotvorstvu;

b)misije u kontekstu regionalnih dogovora sukladno poglavlju VIII. Povelje UN-a kao sto su OESS;

c)humanitarne operacije, ukljucujuci operacije za pomoc u slucaju katastrofa.

Najvaznije odrednice novih rneha nizama, zapravo prioriteta djelovanja CENCOOP-a su:

•uspostava razmjene inforrnacija o operacijama odrzavanja mira; ucinkovi ta i sveobuhvatna razmjena informacija o podjeli zadaca i utvrdivanje opera tivnih sposobnosti za operacije za rjesavanje kriza, osobito kada je rijec o

Tijekom bledskog sastanka Hrvatska je pristupila CENCODP-u

malim drzavama, potreba je bez koje je zarnalo nemoguce zamisliti svrhovito djelovanje na ovom podrucju

<uspostava i stavljanje na raspola ganje rnodula za humanitarne akcije: iskustva iz proslih i sadasnjih operacija za rjesavanje kriza pokazala su da su snage za operacije za rjesavanje kriza potrebne kao potpora civilnim tijelirna vlasti i organizacijama koje provode hurnanitarne operacije. Cilj CEN COOP-a u redefiniranom obliku djelo vanja je stvoriti modularne pricuve za humanitarne operacije kako bi se osig urale potrebne sposobnosti za potporu civilnim tijelima vlasti i humanitamim organizacijama u provodenju ovakvih operacija.

=pnprema i stavljanje na raspolaga nje zajednickog poola prornatraca: u modemim operacijama za rjesavanje kriza javlja se potreba za brzim djelo vanjem vojnih prornatraca i civilnih

strucnjaka sto zahtijeva visok stupan] raspolozivosn i standardiziranu obuku. Cilj CENCOOP-a je stvoriti pricuve vojnih prornatraca i civilnih strucnjaka u dostatnom broju i standardiziranoj razini sposobnosti, kako bi se dobilo na vremenu reakcije.

<priprema i stavljanje na raspolaga nje zajednickog vojno-policijskog mod ula: dosadasnja iskustva operacija za rjesavanje kriza pokazaJa SU kako Se cesto dogadaju situacije u kojima prestaje djelovati civilna vlast i sig umosni ustroji zemlje dornacina takvih operacija. Jedna od zadaca snaga za rjesavanje kriza je i preuzimanje administrativnih i sigumosnih zadaca sve dok ih ne preuzrne civilna uprava. Iskustva pokazuju kako su najpriklad nije osobe za takve zadace osoblje vojne policije.

U narednom djelovanju CENCOOP a ustrojavanje modula vojnih proma traca i vojne policije irnat ce prioritet u odnosu na druga dva spomenuta podrucja, koja ce se, prema predvidanjima, dugorocnije razvijati.

I nadalje se unutar suradnje u CEN COOP-u predvida razvoj i jacanje suradnje u podrucju razmjene misljenja i stavova u vezi sa sigumosno politickirn pitanjima i problemima. Svi predvideni oblici suradnje, zajednickog djelovanja, mogu se turnaciti kao nasto janje za stvaranjem regionalnog strateskog partnerstva.

Struktura i funkcioniranje CENCOOP-a CENCOOP inicijativa funkcionira u

izmjeni predsjedatelja svake kalen darske godine po engleskom abeced nom redu. Zemlja predsjedava -skupstinorn ministara obrane i Glavnom odboru. Predsjedavajuoa drza va ustrojava Tajnistvo koji je sredisnje tijelo CENCOOP-a za vrijeme pred sjedanja odredene drzave, ali i glavno organizacijsko tijelo. Predsjedavajuci Tajnistva ujedno je i predsjedavajud Upravnog vijeca koje se u pravilu sasta je dva puta godisnje i glavno je tijelo za pripremu odluka koje se donose na ministarskim sastancima. Austrija je depozitar svih sluzbenih dokumenata.

Predsjednistvo daje direktora PLANSTAFF-a i zamjenika direktora PLANSTAFF-a. Skupstina ministara obrane zemalja sudionica CENCOOP-a vrhovni je autoritet inicijative i u nacelu se odrzava jednom godisnje. Skupstina ima politicko vodstvo u inici jativi, utvrduje podrucja prioriteta,

kako ih preporuci Upravno vijece, Upravno vijece CENCOOP-a sastoji se od zemalja sudionica, sluzi kao tijelo za donosenje odluka u skladu sa smjerni cama skupstine ministara obrane. Pored spomenutoga Upravno vijece saziva, nadzire i usmjerava rad PLANSTAFF-a.

PLAN STAFF PLANSTAFF, stozer za planiranje je

element CENCOOP-a orijentiran prema konkretnim zadacama, no bez stalno ustrojene strukture, organizacije i hijer arhije. Svaka zemlja sudionica imenuje celnika i zamjenika u "nacionalnoj celiji" za planiranje, koji su ujedno i clanovi PLANSTAFF-a. U slucaju potrebe za ekspertima za odredena podrucja unutar zadaca, oni se privre meno pridruzuju radu stozera, Kako bi rad unutar PLANSTAFF-a imao konti nuitet, naredni direktor stozera sudjelu je u njegovim aktivnostima. Koordinacija izmedu nacionalnih ele menata - "celija za planiranje" i PLANSTAFF-a ostvaruje se preko nacionalnih osoba za kontakt. Glavne zadace PLANSTAFF-a su priprema i provedba odluka Glavnog odbora, rasclamba opcih zahtjeva i sastavljanje preporuka, olaksavanje razmjene infor macija o pitanjima koja se odnose na CENCOOP izmedu zemalja sudionica, vodenje konkretno planiranih misija kako nalozt Upravno vijece te davanje zadaca, nadziranje i koordiniranje radne skupine. Predsjednik Glavnog odbora daje zadace direktoru PLANSTAFF-a koji i odgovara Glavnom odboru. Svaka zernlja sudionica CENCOOP-a uspostavlja "nacionalnu celiju za plani ranje" koja podupire aktivnosti CEN COOP-a u nacionalnim doprinosima. Obicno je na celu tih celija politicko vojni strucnjak, a u njihovom radu sud jeluju funkcijski strucnjaci u podrucju medunarodnog upravljanja krizama. U nacelu je voditelj i zamjenik voditelja nacionalne celije za planiranje predviden za clana PLANSTAFF-a. Kako bi razmjena informacija bila djelotvorna, zemlje sudionice ustrojile su tzv. nacionalne kontaktne tocke, tj. odredili osobe za suradnju. Zbog podupiranja rada PLANSTAFF-a mogu se ustrojiti radne skupine. Radne skupine ustrojava Upravno vijece, ovis no od podruqa suradnje.

Hrvatska i CENCOOP Republika Hrvatska podnijela je

zahtjev za pristupanjem °CENCOOP-u u

--

studenome 2001. godine u Bratislavi. Ove godine Hrvatska je sluzbeno poz vana da se prikljuci radu CENCOOP-a. Ova inicijativa komplementarna je s dugorocnim ciljevima Republike Hrvatske pesto podupire ciljeve NATO a, Europske unije razvijajuci globalnu sigurnost i regionalnu suradnju. Regionalna suradnja jedna je od bitnih spona u priblizavanjirna globalnim inte gracijama. Na odredeni nacin ona pred stavlja legitimaciju drzave, ocitovanje o sposobnosti i volji za suradnju. Republika Hrvatska osobito na obram benom planu nalazi interesa u regional-

Humanitame misije jedno je ad mnogih podrucja djelovanja CENCOOP-a

noj suradnji. Djelovanje u regionalnoj inicijativi kakva je CENCOOP, pred stavlja jednu stubu naprijed na putu k euroatlantskim integracijama, pesto je u duhu CENCOOP-a i temeljne smjer nice i NATO-a i EU. Ne treba zanemar iti vrijednost razmjene iskustava na planu operacija odrzavanja mira, ona podrucja u kojima RH daje aktivni doprinos, sudjelujuci u mirovnim misi jama pod UN-ovim vodstvom. Svaka takva zahtjevna operacija provediva je s manje objektivno velikih teskoca i predstavlja manje opterecenje ako se provodi u multinacionalnom okruzju, kakvo je izmedu ostalih i CENCOOP.

CENCOOP je vrlo vazan okvir za razvoj suradnje i stabilnosti u regiji, koji u svakom slucaju ne zavrsava samo u granicama obrambene suradnje. Clanstvo u CENCOOP-u ne podrazu mijeva bezuvjetno sudjelovanje u bilo kojoj zajednickoj misiji, vec je

. nacionalnoj razini ostavljeno da u skladu s vlastitim procjenama uzme udio na razini za koju je spremna i u realnoj velicini.

U svjetlu nove, prije svega europske, sigurnosne arhitekture, gdje izgradnja stabilnosti i povjerenja imaju i te kako visoko mjesto na Iisti medunarodnih prioriteta, treba imati u vidu da je sud jelovanje u ovakvim inicijativama od neprocjenjive koristi. Naravno, ta korist nije, iii nije sarno, izravna. Bas kao i bilo koja druga, gdje se dobitci svode i u koristenju tudih iskustava, sto je nemjerljivo jeftinije nego ucenje bas svega na vlastitoj kozi. Rad u multina cionalnom okruzju CENCOOP-a pred stavlja i te kako dobru vjezbu za sutrasnje djelovanje u okvirima NATO ovih tijela iii sigurnosnih tijela Europske unije. Ovdje necemo gradirati i odredivati na kojern se mjestu nalazi CENCOOP u svjetlu ostalih regionalnih inicijativa. Da je vazna i s pomno postavljenim ciljevima, u svakom slucaju da. Osobito kada imamo u vidu kako se glavni ciljevi CENCOOP-a podudaraju s hrvatskim ciljevima. Zajednickirn djelovanjem sedam zema lja clanica bit ce lakse odgovoriti i medunarodnim obvezama sudjelovanja u razlicitim oblicima u akcijama pot pore mira, pornoci u prirodnim i inim karastrofama, humanitarnim naporima. Ne treba ispustiti iz vida kako su zern lje clanice CENCOOP-a iii punopravne clanice EU-a, poput Austrije, iii NATO a, poput Madarske, a druge na najbol jem putu da postanu u prvim valovima pridruzivanja iii clanice NATO-a iii EU. Tu je i Svicarska Konfederacija, neu tralna zernlja, ali s izrazito velikom politickom tezinorn. Samo navedeni podatci mogu nas uvjeriti kako je i posredna korist od suradnje i te kako izgledna. Ona nije samo politicka, vec i gospodarska, sto nije nezanemarivo.

CENCOOP ima prednosti u odnosu na druge inicijative utoliko sto svaka zemlja clanica sama bira razinu surad nje, nema mehanizama prisile, samo dobre procjene kako je do zadanih ci ljeva lakse doci zajedno, suradujuci u regionalnim inicijativama kakva je CENCOOP.


N e racunajuci periodic ke abioticke (nezive) utjecaje, kao sto su poplave i pozari koji mogu dovesti do pot-

punih promjena dijelova ekosustava, I - s0 covjek je jedino bice koje je svojom ak tivnoscu u stanju ozbiljno ugroziti okolis u kome zivi, odnosno poceo je vec utjecati na dijelove biokemijskih ciklu- sa nekih tvari, dodajuci ih u vecim ko licinarna ili u obliku u kojem inace nisu bile prisutne u ekosustavu. No pogledajmo sto se desava u podrucjima boga- tim rudama iii stijenama koje sadrze odredene metale, odnosno sto je prou- zroceno trosenjern povrsinskih stijena.

Rudna tijela i prirodno obogacene stijene predstavljaju jedan od glavnih dotoka metala u okolis i prouzrokuju njihove stetne koncentracije. Dok, s jedne strane, geolozi (i rudari) uzur bano traze isplativa mineralna Iezista, dotle geokernicari uporno oznacuju i upozoravaju na opasnost pojava teskih metala u okolisu koji su stetni za biljke, zivotinje i ljude. Medutim, dok dosta znamo o kretanju metala nastalih na umjetan nacin (industrijski izvori, urbane sredine itd. - tj. antropogeni izvori) i njihovom utjecaju na zivotnu sredinu, pa samim time na sav zivi svi jet, dotle o pokretljivosti i rasprostra njenosti (geokemijski ciklusi) mnogih metala (npr. teskih) u tlima znamo vrlo malo. Prirnjera radi, pogledajmo svjetske emisije nekoliko metala koji su "usli" u prirodu na umjetni nacin, tj. ljudskom aktivnoscu: prema mnogob rojnim podacima emisije cinka (Zn) iz antropogenih izvora su 36,5 puta vece od prirodnih (840.0.00 t prema 26.000 t)., bakra (Cu) 13,7 (260.000 t prema 19.000 t), selena (Se) 4,6 (J.4.000 t pre ma 3.000 t). Emisije nebiogenih elerne nata, poput teskih metala, znatno mogu utjecati na biocenozu. Emisije olova (Pb) iz antropogenog izvora su 333 pu ta vece od prirodnih (2,000.000 t pre ma 6.000 t), kadmija (Cd) 20 puta (6.000 t prema 300 t). Tise metali uz zivu (Hg) i Arsen (As) ugraduju u pre hrambeni lanac (neki se koncentriraju

. 10°N

D paleozoik - danas

[] predkambrij mladi

~ predkambrij stariji

0 BO 1601<m


ro~w

Zapadnoafricke zemlje i rasprostranjenost stijena iz kojih rudarenjem iii prirodnim troseniem teski metali ulaze u zivotnu sredinu (prema Olade, 1987)

u biljkama - olovo u korijenju, gomo- ljima). Elementi u tragovima kao sto su olovo, ziva, kadmij i arsen prouzrokuju glavne zdravstvene probleme. Primjer iz tropske Alrike (tzv. Zapadnoalricki stit) pokazuje sto se desava s nekim teskirn metalima koji su u prirodu usli putem trosenja povrsinskih stijena.

Najstarije stijene, stare i vise od 2,5 milijarde godina, izgraduju goleme po vrsine (60-70%) tropske zapadne Afn- ke. Podrucja kisnih suma odlikuju se brzorastucom i bujnom vegetacijom, visokim temperaturama, naglim i obil- nim kisama, intenzivnim trosenjem osnovnih (izvomih) stijena, izluziva- njem i njihovom erozijom i ogoljiva njem pojedinih podrucja. Na povrsinu izranjuju eruptivne (vulkanske) i meta- morfne stijene razhcita tipa. Tvorevine nastale talozenjern rastrosenog materi jala (sedimenti) nalaze se samo u priobalnim dijelovima i u depresijama u unutrasnjosti, a talozile su se (i jos se taloze) od prije stotinjak milijuna godina sve do danas. Tome prostoru danas pripadaju drzave Nigerija, Gornja Volta, Gana, Bjelokosna Obala, Liberija i S. Leone. Na mnogim se mjestima nalaze olovno-cincani rudnici, a oko njih jalovista, tlo i talozi nastali bujica-

ma s povecanirn koncentracijama cinka, olova i kadmija. Posebice je proucavano podrucje Abakaiki u Nigeriji (Olade, 1987). Koncentracije cinka i olova nalaze se u finozrnatim krednim pjes cenjacima. Zahvaljajuci visokim tern peraturama i jakim kisama iz izvornih stijena koje su podlozne trosenju i izluzivanju nastaju tla (glina kaolinit i zeljezovito-aluminijski oksidi). Tia su viseslojna (debela nekoliko metara), au pojedinim horizontima razlicitih kon centracija metala. Koncentracije kadrni ja su povecane u vrsnim slojevima, a obilne u najnizirn dijelovima slojeva. Koncentracije pak olova velike su u vrsnim dijelovima, smanjuju se s dubi nom da bi se nesto povecale u najnizim dijelovima. Kod cinka je opazeno povecanje u dijelovima nesto nize od sredine ukupne debljine takvoga tla. U zapadnoj Africi uz ovakav tip (prirod ni) zagadivanja okolisa (u ruralnim dijelovima) valja istaknuti i antro pogeni (goleme koncentracije stanov nistva u urbanim sredistima) nacin zagadivanja okoline teskim metalima, koji je znatno visi od prosjeka u razvi jenim industrijskim zemljama. Zaga divanje u zapadnoafnckim zemljama odnosi se na zrak (goleme kolicine pra-

sine izazvane brojnim prometalima na neasfaltiranim prometnicama), vodu (posebice povrsinskie vode - otpadne vode i stalne kise), tlo (zastita bilja pes ticidima, herbicidima, umjetnim gnoji vima - olovo, kadmij, ziva) i vegetaciju.

Zagadivanje okolisa teskim metalima u drzavama uz Gvinejsjki zaljev izaziva nezeljene zdravstvene ucinke.

Studije o kadmiju, koji se u nekim zemljama uzima prehranom, upucuju da su u populacijama Europe i SAD-a prosjecni dnevni ulazi oko 20-40 (gr. Ove su vrijednosti (predlozcno od FAO!WHO) ispod tolerantnih ulaza kadmija prehranom, koje iznose 1 (gr/kg tjelesne tezine iii za Europljane oko 70 (gr/dan. Potrebito je napomenu ti da je kadmij prisutan u obliku fino rasprsenog aerosola u cigaretnom dimu. Ovdje valja istaknuti da su u tzv. ne razvijenim zemljama, pa dakle i pred metnim podrucjima Afrike ove vrijed nosti znatno vece. Zabrinutost zbog olova u okolisu povezana je sa slabom pokretljivosti olova u tlima, i radi toga njegovog gomilanja (akumulacija) u otpacima, humusu i sedimentima. Natalozeno olovo moze se uzeti neposredno ispasom iii mikroorga nizmima koji zive u tlima (talozenje olova moze biti povezano i s kemijskim trosenjern srneca, slame) i tako ulaze u kopnene hranidbene lance. Prema geoloskoj vremenskoj skali olovo se brzo (u vodenom stupu olovo lezi nekoliko stotina godina) premjesta u sedimente na dnu adsorpcijom na krute cestice iii ulazi u tijelo organizama koji tonu na dno i ugibaju. U Gani je opazeno trovanje stanovnistva zivom, koje se prehranjivalo sjemenjem presvucenim tim metalom (radi zastite od preranog klijanja), a ono je bilo namijenjeno samo za sjetvu.

Prethodno izneseni podaci stari su gotovo 20 godina, a vec je tada medunarodna zajednica upozorila na nuznosi pracenja zagadenja teskirn

Postovani,

u sklopu istrazivanja kojim se lnstitut za etnologiju i folkloristiku odazvao pozivu Vlade Repubtike Hrvatske i Minislarstva znanosti i tehnologije Repubtike Hrvatske za sudjelovanjem u znanstvenoistrazivackom programu "Domovinski rat i ratne zrtve u 20. stoljecu·. potrebna nam je pomoc Vas. svih branitelja i ctanova Vasih obitelji. koji bi biti voijni s nama podijeliti svoja iskustva. sjecanja i price vezane uz Domovinski rat.

Sve do sada nije postojao jedinstven interes da se temi Domovinskog rata pristupi kroz price "obicnih", "matih ijudi". da se te price povezu. arhiviraju i pohrane. ti! da se prouci odjek i utjecaj toga rata na nasu svakodnevicu. a kojeg smo svi u vetikoj mjeri svjesni.

U ovome nas istrazivanju ne zanima povijesno pamcenje kakvim se have druge povijesne znanosti. leijeti bismo. prije svega. saznati i razmisliti o upravo onim aspektima povijesnoga iskustva kakvi nedoslaju drugim povijesnim izvorima i pristupima pa. iz ovoga razloga. nasi kazivaci najcesce. i prema vlastitom izboru. oslaju anonimni.

Objavljivanje zbornika "Pricanje o ratu" jedan je od najvaznijih planiranih rezultata ovoga projekta u kojem ce se. potpuno anonimno. tiskati neke od Vasih prica i iskuslava. dok ce sve druge price iii prilozi druge vrste biti pazljivo arhivirani i dostupni siroj znanstvenoj iti drugoj zainteresiranoj javnosti kao vrijedna grada buducim istrazivanjima primarno etnografskih aspekata Domovinskog rata.

Zbog drustvene vaznosti. povijesne odgovornosti i postivanja etickih normi posebna ce se pozomost obratiti zastiti identiteta nasih suradnika. te strucnoj obradi i pohrani grade. pri cemu ce se postivati svi hrvatski zakoni i medunarodne konvencije koji se odnose na ovaj tip znanstvenoistrazivackog rada.

Unaprijed zahvaljujemo na Vasoj susretljivosti. jer uspjeh nasega rada ovisi o Varna i Vasoj pomoci.

Vase price mozete slati na adresu, INSTITUT ZA ETNOLOGIJU I FOLKLORISTIKU (Moja prica iz Domovinskog rata) Zvonimirova 17 10000 Zagreb

iii na e-mail, [email protected] (Subject, Moja prica iz Domovinskog rata)

Unaprijed Yam zahvajujemo.

metalima zivotne sredine u navedenom podrucju. Stoga je to poucan primjer kako bi, a radi sigurnosti ljudstva koje ce sudjelovati u razlicitim misijama u ovakvim krajevima, morali voditi racuna o poznavanju kakvoce podrucja u kojima ce bivati duze vremena i pri tome biti izlozeni razlicirim stetnim utjecajima.

Literatura

Buat-Menard, P. (1987): Arsenic. Lead, Mercury, Cadmium and Arsenic in the Environment, SCOPE, 31, 43-48. Chilvers, D. C. & Peterson, P.]. (1987): Global Cycling of Arsenic. SCOPE, 31, 279-301. Everard, M. & Denny, P. (1985): Flux of lead in submerged plants and its relevance Lo a freshwater system. Aquatic Bot., 21, 181-194. Hutchison, T. C. (1987): Workshop summary.

OVIME NEOPOZNO NARUCUJEM CD dalmatinske klape "Sveti Jurai" • HRM

jmbffnmo za ifJilatnike MORH=i1T0Sl1H}

uslrojtiena cjeliiia (libvezno za djelaffiille"MORH~a i OS RH} Oznacite kriiicem naan placanja, ..

adminislrativna zabrana na placu (vrijedi samo za djelatnike MORH-a i OS RH} potp1s Uplala uplatnicom u korisl Minislarslva obrane RH. p.p. 252.

10002 Zagreb, za Sluzbu za naldadnistvo. iiroracun 2390001-1100017075 poziv na broj 05140-209491-0303. Narudzbenicu i presliku uplalnice poslati na admu: Sluiha za nakladnislvo. p.p. 252. 10002 Zagreb. zajedno s Prestikom vojne iskaznice za djelalnike MORH-a i oruzanih snaga RH. HRVI duini su doslaviti presliku tjesenja o invalidnosti. Cijena 60 kn. la djelalnike MORH-a i OS RH le HRVI 40 kuna. lnfonnacije, 011~7-412

Reana Se •• kovic, YOdileljica projekta.

Lead, Mercury, Cadmium and Arsenic in the Environment, SCOPE, 31, XIX-XXlll. Hutton, M. (1987): Cadmium. Lead, Mercury, Cadmium and Arsenic in the Environment, SCOPE, 31, 35-41. Hutton, M. (1987): Human Health Concerns of Lead, Mercury, Cadmium and Arsenic. Lead, Mercury, Cadmium and Arsenic in the Environment, SCOPE, 31, 53-68. Jaworski,J. F. (1987): Lead. Lead, Mercury, Cadmium and Arsenic in the Environment, SCOPE, 31, 3-15. Lindberg, S. (1987): Mercury. Lead. Lead, Mercury, Cadmium and Arsenic in the Environment, SCOPE, 31, 17-33. Morgan, G. B. & Bretthauer, E.W. (1977): Metals in bioenvironmental system. Anal. chem., 49, 1210A-1214A. Olade, M. A. (1987): Dispersion of Cadmium, Lead and Zinc in Soils and Sediments of a Humid Tropical Ecosystem in Nigeria, SCOPE, 31, 303- 313. Olade, M.A. (1987): Heavy Metal Pollution and the Need for Monitoring: llustrated for Developing Countries in West Africa, 335-341.

I mericko Zapovjednistvo specijalnih operacija (United States Special Operations Command - USSOCOM) tre balo je ujediniti specijalne

snage i na taj nacin okoncati birokrat ska prepucavanja izmedu raznih struk tura i zapovjednistava americkih oruza nih snaga. No, taj sukob se i dalje oci tuje u natjecateljskoj ljubomori i povre menom nedostatku vizije. Ta trvenja su najocitija izmedu USAF-ove (United States Air Force) zrakoplovne kompo nente za posebne namjene AFSOC (Air Force Special Operations Command) i zrakoplovne pukovnije za posebne nam jene 160th SOAR (Special Operations Aviation Regiment) iz sastava americke kopnene vojske (US Army). Buduci pukovniji 160th SOAR nije dopusieno imati avione, te zbog zahtjeva koji se postavljaju pred njihovu uporabu, odgovorni zapovjednici iz sastava Arnerickog ratnog zrakoplovstva - USAF i kopnene vojske - US Army, smatraju 160th SOAR jos uvijek nedostatno inte griran s AFSOC snagama.

Radanje elite Zrakoplovna pukovnija za posebne

namjene 160th SOAR u sastavu americke kopnene vojske nesumnjivo danas u svijetu predstavlja najvece helikopterske snage za posebne nam jene. Ta se postrojba istodobno podosta razlikuje od slicnih snaga za posebne namjene, koje se nalaze u sastavu americkog ratnog zrakoplovstva (USAF). Naravno, glavnu razliku pred stavlja cinjenica sto 160th SOAR nema ofenzivne, kao ni snage za elektronicko


helikoptera Hughes MD-500, koji su predstavljali unaprijedenu inacicu lakog izvidnickog helikoptera OH-6, koji se pak pokazao kao ucinkovita i vrijedna letjelica tijekorn Vijetnamskog rata. Ti su helikopteri mogli letjeti u potpunom mraku postizuci brzine do 225 km/hi pritorn na posebno modifi ciranim skijama prevesti do devet pri padnika postrojbi za posebne namjene. Pritom je na glavni i repni rotor ugraden mehanizam koji je omogucavao gotovo necujan let, dok je helikopter istodobno bio opremljen ter movizijskim sustavom FUR (Forward Looking Infra Red). Samo dva mjeseca od pokretanja programa "Seaspray" pod okriljem Americke kopnene vojske ustrojene su takticke snage pod nazivom 157th Task Force, kao poseb na helikopterska postrojba koja je ·ustrojena prema narnjeni i zadacama tog istog prograrna. Postrojba je nastala spajanjern dijelova 159th i 229th Aviation Battalion (zrakoplovne bojne) te buduci je odrnah otpocela s inten zivnirn nocnim letenjem, vrlo brzo postaje najbolja vojna postrojba za nocno djelovanje odnosno jedina postrojba za posebne namjene pod okriljem zrakoplovne kornponente Americke kopnene vojske. Kasnije je postala poznata pod nazivorn "Task Force 160", a priznata je kao postrojba tek 16. listopada 1981. godine kada je dobila sluzbenu oznaku 160th Aviation Battalion u sastavu Americke kopnene vojske - US Army. Nakon akcije u Panami 1989. postrojba je preirneno vana u 160th Special Operations Aviation Regiment (Airborne) - zrako-

plovna pukovnija za posebne namjene (zracno-pokretna) Njihov nesluzbeni moto postala je recenica Death Awaits In The Dark (smrt ceka u mraku).

Operacija "Anaconda" - Afganistan

ltravanj 2002.) lsto rako zabiljezen je i njihov angaz

man u posljednjoj medunarodnoj operaciji koja je nedavno vodena protiv rezima u Afganistanu, au cilju unistenja teroristicke organizacije Al Qaida. Posljednja operacija "Anaconda" vodena je od travnja 2002. godine sci ljem unistenja preostalih Bin Ladenovih snaga koje su se skrivale u labirintu spilja na podrucju planine Takhur Ghar. Ta planina dominira juznim kra jem doline Shah-e-Kot. Drugi dan provedbe te operacije, odnosno 4. travnja helikopter MH-4 7E kodnog irnena "Razor 3" (britva) s SEAL timom je letio prema vrhu navedene planine. No, trenutak prije slijetanja na helikopter je otvorena strojna i raketna paljba koja pogada helikopter i ostecuje mu nekoliko upravljackih hidraulicnih vodova. Pilot odmah odustaje od slije tanja i desantiranja SEAL tima, te pesto naglim manevrom uzdize helikopter kako bi izbjegao neprijateljsku paljbu iz helikoptera ispada mladi SEAL casnik Neil Roberts. Helikopterom se sve teze upravljalo tako da su jedva uspjeli slet jeti na jedan plato udaljen nekih 6 km. Istodobno u taktickorn zapovjednistvu arnerickih snaga operativni casnici su pornocu IBL Predator pratili Robertsovo kretanje. Vidjeli su da je zarobljen i odveden od pripadnika Al-Qaide, a zapovjednik americkih snaga u Afganistanu je odmah odobrio uporabu preostalih SEAL snaga s ciljem oslobadanja zarobljenog Robertsa.

lstodobno prema oborenom helikopteru letio je drugi MH-47E kodnog imena "Razor 4", s pet pripad nika SEAL tima i jednim casnikom za navodenje (AFCC - Air Force Combat Controler). Ovaj put usprkos nepri jateljskoj paljbi uspjesno desantiraju SEAL tim na vrh planine. U meduvre menu zapovjednici u Bagramu pokrecu snage za brzo djelovanje (QRF - Quick Reaction Force), tako da jos dva MH- 47E s kodnim nazivima "Razor l " i "Razor 2" krecu prema planini. U prvom Chinooku nalazilo se 15 rendzera, dva USAF-ova CSAR pado branca te dva USAF-ova casnika za takticko i specijalno navodenje zrako plova. U meduvremenu borci Al-Qaide

--

trenutka kada nije ispao van pokosen preciznim neprijateljskim hicem. Njegovoj pogibiji svjedocih su samo djelatnici operativnog sredista koji su s IBL Predator nadzirali provedbu akcije spasavanja. Istodobno pesto je zona sli jetanja postala zona slobodne paljbe "Razoru 2" je zabranjeno iskrcavanje

· svog spasilackog tima. Za to vrijeme prezivjeli pripadnici prvog spasilackog tima su vodili borbu s borcima al Qaide. Pritom je rendzer bacacern granata M-203 uspjesno unistio njihovo najblize uporiste nakon sto su lansirali RPG minu na prizemljeni helikopter. Nakon toga su se borci Al-Qaide poceli prebacivati na drugi polozaj, ali nonsalanmorn setnjorn. Zbog toga su pretrpjeli osjetne gubitke.

lstodobno medicinsko osoblje spasi lackog tima imalo je pune ruke posla. Prvo su ranjenici boravili u teretnom prostoru oborenog helikoptera, ali pesto je pocela jacati minobacacka palj ba, svih sedam ranjenika prebaceno je 50 m nize na sigurnije mjesto. Pojavom minobacacke paljbe zapovjednik rendzera cdlucuje izvesti napad na utvrdeni zapovjedni polozaj koji je bio udaljen nekih stotinjak metara na vrhu planine. Ali, iako je njihov napad zapeo u dubokom snijegu, ti ukopani borci Al-Qaide nisu dugo pozivjeli jer ih je unistio americki mlaznjak koji je dole tio u pomoc, Iako je na popriste jos tijekom noci stigao AC-130 koji je pre ciznom paljbom svoje haubice kalibra 105 mm drzao neprijatelje u zaklonu, dolaskom dana raj spori avion je svoje mjesto morao prepustiti lovcirna-born barderima tipa F-15E i F-16.

Vecinu zrakoplovne potpore vodio je casnik za navodenje pri posebnim operacijama (SOCC - Special Operations Combat Controller) koji je na svoja pleca preuzeo odgovornost upravljanja zrakoplovnog djelovanja na neprijateljske snage, koje su se nalazile na samo stotinjak metara od americkih snaga. Iako je taj casnik kodnog naziva "Slick 01" bio ranjen, on je i dalje nas tavio navoditi zrakoplove. Prema rijecima USAF-ovih pilota, to je bila najbliza zrakoplovna potpora koju su ikada obavljali. Tako je u jednom trenutku "Slick 01" uspjesno naveo lovce F-16 na neprijatelja koji je bio udaljen za samo dvije duzine helikoptera (oko 30 metara). Trazio je jos blizu paljbenu potporu s bombama od 235 kg (500 lb) sto je pilot odbio jer je znao da bi to znacilo sigurnu smrt za "Slicka 01". Zajednicki cetiri lovca su


Ietacima i, naravno, na trima izvrsnim helikopterskim platformama; transport nim MH-47E i MH-60K, te porodici "rnalih ptica" AH-6/MH-6 namijenjenih borbenom djelovanju i izvidanju.

Prema sluzbenorn opisu tvrtke Boeing helikopter MH-4 7E je modifici rana inacica helikoptera MH-47D nami jenjena izvodenju tajnih zadaca pre vozenja na velikim udaljenostima, te ubacivanja i izvlacenja snaga u nepri jateljsku pozadinu i iz nje u svim vre menskim uvjetima dana i noci letom iznad svih vrsta terena. Prema sluzbe nim specifikacijama helikopter MH-4 7E moze izvesti 6-satnu prikrivenu zadacu na radijusu djelovanja vecern od 556 km (300 NM). Once u tim okvirima izvesti zadacu brisuceg letenja iznad raznih vrsta terena u slozenim meteo uvjetima, dana iii noci s vjerojatnoscu uspjese provedbe iznad 90 %. Samo izvrstan stroj moze doseci takve perfor manse, a kamoli ih izvrsiti u realnim uvjetima na bojistu, lntegrirani sustav avionike (IAS - Integrated Avionics System) tom helikopteru ornogucava globalnu komunikaciju i navigaciju pri svim uvjetima djelovanja u bilo kojern dijelu planeta. 0 ugradenom IAS sus tavu helikoptera MH-47E dostatna je cinjenica kako je to najnapredniji sus tav toga tipa, koji je ikada ugraden u neki helikopter arnerickog KoV-a. lstodobno vrlo interesantna je i cinjeni ca kako MH-4 7E posjeduje avioniku i racunalni sustav koji je medusobno zamjenjiv sa sustavima ugradenim na helikopter MH-60K. Komponente sus tava IAS, poput terneljne radiopostaje, putnog racunala i visenamjenskih prikaznika MFD (Multi Funcional Display) mogu biti izmijenjene u svega nekoliko minuta. Pored toga helikopter je opremljen termovizijskim iii FUR sustavom AAQ-16, infracrvenim ometacem tipa ALQ-144, te prijam nikom radarskog ozracenja RWR (Radar Warning Receiver). Od ostalih dodataka ima sondu za napajanje gorivom u zraku, spasilacku dizalicu, "rappeling" sustav s brzim konopcima, dok od naoruzanja posjeduje dvije visecjevne strojnice tipa Minigun kali bra 7,62 mm brzine paljbe 4000 do 6000 metaka u minuti.

Little Bird iii mala ptica je naziv Arnericke vojske (US Army) za helikoptere tvrtke McDonnell Douglas model MH-6J i AH-6J, namjenjene posebnim operacijama. lako se svojom oznakom temelje na izvidnickom helikopteru OH-6A Cayuse koji je prvi

put poletio u Americkoj vojsci daleke 1963. godine, MH-6J i AH-6J predsta. vljaju modificirane inacice, po narudzbi iz 160th SOAR(A), helikoptera McDonnell Douglas MD-530F, koji se proizvodi kao visenamjenski helikopter za civilno trziste. Pritom je MH-6J izvidnicko-transportna inacica opre mljena preciznim navigacijskim sustavi, ma, termovizijskim sustavom AAQ-16 FUR i posebnom opremom za ubaci vanje-izvlacenje timova od dva covjeka Uz to opremljen je i jacim motorima za djelovanje u visinskim i tropskim podrucjima, te sofisticiranom avionikom koja mu povecava sposob nosti u "crnim zadacama", kao sto su infracrveni ornetac ALQ-144 i prijam nik radarskog ozracenja RWR. Druga "rnala ptica" AH-6J je borbena inacica tog helikoptera, koja moze nositi razno liko naoruzanje, od vodenih raketa Stinger i Hellfire do nevodenih raketnih zrna kalibra 70 mm, te strojnica kalibra 12,7 i 7,62 mm. Kao i izvidnicka inacica opremljen je preciznim navi gacijskim pomagalima, termovizijskim sustavom AAQ-16 FUR, infracrvenim ometacern ALQ-144 i prijamnikom radarskog ozracenja RWR.

lpak, pravi radni konj pukovnije 160th SOAR(A) je helikopter iz obitelji Black Hawk. Glavna namjena njihovog preinacenog modela poznatog pod oznakom tipa MH-60 je u prvom redu ubacivanje, izvlacenje i opskrba snaga za posebne namjene tijekom dana, noci i slozenih rneteo-uvjeta, dok im je druga namjena CSAR zadaca borbenog traganja i spasavanja. Velika klizna vrata s obje strane trupa helikoptera omogucuju brzo iskrcavanje i ukrca vanje ljudi i oprerne u helikopter. Sve

· inacice MH-60 oprernljene su spasilackorn dizalicom kapaciteta 270 kg (600 lb) i kabelom duzine 60.7 m (200 ft). Osim toga svi MH-60 su opremljeni automatskim sustavom letnog upravljanja koji stabilizira helikopter u tipicnirn letnim polozaji ma. Takoder u standardnu opremu ulaze precizna navigacijska pomagala, termovizijski sustav AAQ-16 FUR, infracrveni ornetac ALQ-144 i prijam nik radarskog ozracenja RWR. Opremljeni su i sustavom koji sprijecava zaledivanje instrumenata, motora i rotora helikoptera, tako da helikopteri mogu djelovati u svim vre menskim uvjetima. Stoga je inacica MH-60L Velcro Hawk oprernljena meteoroloskim radarom koji omogucava posadi pravodobno

uocavanje Ioseg vrernena. Kako bi povecali njegov radijus djelovanja sli jedeca inacica MH-60K Crash Hawk opremljena je uvlacivorn sondom za napajanje gorivom u letu i dopunskim unutrasnjim spremnicima goriva. Za povecanje pasivne zastite posade i ljud stva od fragmentarnog djelovanja pro tuzrakoplovnog topnistva i pjesackog naoruzanja u helikopter se stavljaju dodatne oklopne ploce od kevlara. Od naorufanja helikopteri na bocnim vrati ma irnaju mogucnost nosenja visecjevnih strojnica M-134 Minigun kalibra 7,62 mm, kao i drugih strojnica kalibra 12,7 mm. Osim toga naoruzana inacica tog helikoptera oznake AH-60 DAP irna mogucnost nosenja vodenih raketa Stinger i Hellfire, lansera nevodenih raketnih zrna kalibra 70 mm, te kontejnera s toporn kalibra 30mm.

Struktura postrojbe Prema javno dostupnim podacima

danasnja pukovnija 160th SOAR(A) sastoji se od slijedecih bojni odnosno ustrojbenih cjelina;

1st Battalion/l 60th je tijelo zaduzeno za "crne" operacije, koje najblize suraduje s 1st SFOD Delta iz sastava KoV-a i "Dev Group" iz sastava arnericke mornarice (novi sluzbeni naziv za SEAL Team SlX). Osim toga ta bojna blisko suraduje sa Nacionalnom sigurnosnom agencijom - NSA (National Security Agency) i Obrambenom obavjestajnom agencijom - DIA (Defence lntelligence Agency). Tako su primjerice 1995. godine helikopteri MH-60K mogli biti videni i iznad New Jerseya, tijekom osigurava nja posjeta Pape Ivana Pavla II gradu New Yorku. Prema spekulacijama mnogih pretpostavlja se kako su tada pripadnici 1st SFOD Delta tirna bili u helikopterima na najvisern stupnju pripravnosti, kako bi na poziv pruzili zastitu uglednom gostu. Isto tako se pretpostavlja da je upravo ta bojna tada osiguravala zracni transport i ostalih vojnih protuteroristickih snaga. Pretpostavlja se kako bojna, koja se bazira u Fort Campbellu (Kentucky) na raspolaganju ima 30 helikoptera tipa AHIMH-60, te 18 helikoptera AH-6 i 18 helikoptera MH-6.

2nd Battalion/160th je takoder bazi rana u Fort Campbellu i smatra se Pricuvnom snagom za potporu djelo vanja 1st Battaliona. Stoga se po potrebi salje na vec opisane "crne" i "bijele" zadace, koje obuhvacajudjelovarne u

polukonvencionalnim specijalnim operacijama. Smatra se da postrojba raspolaze s 30 helikoptera MH-47.

3rd Batallion/160th je bazirana na vojnom uzlenstu Hunter u blizini Savannaha (Georgia) kao postrojba ove pukovnije koja je zaduzena za "bijele" operacije i djelovanja. Posto je bazirana izdvojeno, uglavnom djeluje kao sas tavni dio 1st Batalliona/75th Ranger Regiment (Airborne) odnosno u zadacarna njihove potpore. Za tu nam jenu bojna ima na raspolaganju 10 helikoptera tipa MH-60 i 10 helikoptera MH-47. Ova bojna je bilajedini dio pukovnije za koji se otvoreno priznalo njihovo rasporedivanje tijekom operaci ja "Desert Shield" i "Desert Storm", iako je nesumnjiva cinjenica kako su i "crni" dijelovi iste pukovnije zasigurno djelovali u istoj pustinjskoj noci,

Od ostalih postrojbi koje se nalaze u sastavu navedene pukovnije potrebno je jos spomenuti i 4th Special Operations Aviation Support Battalion koji je, naravno, smjesten tamo gdje je baziran veci dio pukovnije, tj. unutar Fort Campbella. Isto tako u Fort Kobbeu, u Panami nalazi se i stalno rasporeden "detachment" D/160th koji se sastoji od pet helikoptera MH-60L s pripadajucim osobljem.

Ovakva organizacijska i ustrojbena struktura ornogucava pukovniji u svakom trenutku ustrojiti po mjeri skrojene snage, koje ce potom ispuniti sve zahtjeve koje pred njih stavljaju snage za posebne namjene, te ih moci uputiti u bilo koji dio svijeta. Stoga pukovnija 160th SOAR(A) unutar cijele arnericke KoV stalno traga za najs posobnijim letacirna i osobljem za pot poru. Takva potraga od ove postrojbe zahtijeva i blizak rad s vojnom perso nalnom sluzborn (Army Personnel Command) u tim procesima novacenja osoblja. Nakon sto su jednom izabrani, buduci pripadnici pukovnije upucuju se na temeljni kvalifikacijski kurs (Basic Mission Qualification/Officer&Enlisted Course), koji za casnike traje 14 tjedana (3 i pol mjeseca), a za docasnike i vojnike 3 tjedna.

Zavrsetak Hladnog rata i saveznicka pobjeda u Zaljevskom ratu 1991. godine predvodena Amerikancima dokazala je kako su se Sjedinjene Americke Drzave ostale posljednja svjetska vojna velesila. Za razliku od do tada izvjesnog masovnog konven cionalnog sukoba na podrucju Europe, Amerika se sada suocava sa ratovima

•••

Streljivo za bacaCe granat Streljivo za bacace granata medusobno se razlikuje po tome je li rijec o granatama za rucne hacace iii granatama za

automatske hacece, Kod rucnih bacaca prevladava kalibar 40x46mm dok vecina automatskih bacaca granata ispaljuje snaznije streljivo kalibra 40x53 mm. lzuzetak su ruski i kineski automatski bacaci koji rabe streljivo kalibra 30 odnosno 35 mm

Pise pukovnik mr.sc. Mirko KUKOLJ, dipl. ing.

B acaci granata su vrsta pjesackog oruzja koji ispaljuju projektile u obliku malih granata stva rajuci ucinke slicne onima

koji nastaju nakon eksplozija rucnih bombi. Ovisno o konstrukciji i namjeni razlikujemo nekoliko vrsta ovog oruz ja. Tako postoje rucne izvedbe neau tomatskih iii poluautomatskih bacaca granata u obliku manjih pusaka za gadanje na daljinama do 400 metara, te bacaci granata u obliku dodataka koji se montiraju ispod cijevi pusaka za gadanje na daljinama do 350 m. Svi nabrojani bacaci ispaljuju granate kali bra 40mm cija je zajednicka karakteris tika mala masa, i mala pocetna brzina ispaljivanja. Posebnu kategoriju bacaca granata cine automatski bacaci granata kalibra 30 ili 40mm koji ispaljuju daleko snaznije projektile vece mase i vece pocetne brzine namijenjene gadanju na daljinama do 2200 metara.

Rucni bacad granata

Jos u vrijeme Korejskog rata razma trane su mogucnosti konstruiranja


oruzja kojim bi se razorni projektil velicine rucne bombe mogao dosta pre cizno ispaljivati na daljinu vecu od daljine do koje se moze baciti rucna bomba (30-40 metara), a priblizno jed naku dometu minobacaca kalibra 60 mm (300-400 m). No tekje 1952. godine u SAD-u razvijen prvi bacac granata (bacac 40 mm M79), te odgo varajuce streljivo za njega. Slijedili su novi modeli razlicitih konstrukcija i razlicitih nacina punjenja. Tako se npr. cijevi njemackog bacaca HK 69 i arnerickog M79 preklapaju poput cijevi sacrnarice dok se kod bacaca HK 79 za pusku G3 straznji dio cijevi spusta nanize. Ruski bacac BG-15 puni se s usta cijevi, a kod arnerickog bacaca M203 cijev se povlaci naprijed.

Cijevi vecine bacaca granata su izlje bljene kako bi granate bile stabilnije na putanji. Broj zljebova krece se od sest do dvanaest. Materijal iz kojeg se cijevi izraduju nije posebno kvalitetan (naj cesce se rabi aluminijska slitina) s obzi rom na male tlakove koji nastaju nakon opaljenja, te potrebu za sto manjom tezinom oruzja,

Ciljnici na bacacima granata uglav-

nom su mehanicki. Pri gadanja takoder je vrlo vazno dobro ocijeniti daljinu da cilja buduci da je balisticka putanja 40- milimetarske granate vrlo strma pa pogresno zauzimanje daljine rezultira velikim odstupanjem pogodaka.

Iz iznesenih karakteristika moze se zakljuciri da su rucni bacaci granata lagano i jednostavno oruzje. Ako ih -usporedimo s tromblonskim minama koje se ispaljuju pornocu tromblonskog nastavka montiranog na cijev puske, na prvi pogled se cirri da medu njima nema vaznijih taktickih razlika. Obje vrste oruzja namijenjena su unistava nju oklopnih vozila, zive sile ili utvrdenih objekata. Ipak podrobnija analiza pokazat ce neke bitne razlike. Tromblonske kumulativne mine imaju znatno vecu probojnost (oko 200 mm) nego 40-milimetarske granate. Nasuprot tome, mine imaju znatno vece dimenzije i masu, sto znaci da borac moze istodobno ponijeti znatno veci broj granata za bacac, Tako pet kumulativnih mina tezi zamalo kao deset granata. Razlike u prostoru kojeg zauzimaju jos su vece, Kada razma tramo brzinu gadanja, prednost je na

srrani bacaca granata jer za ispaljivanje tromblonske mine trebamo najprije minu namjestiti na tromblon, a zatim u cijev ubaciti tromblonski metak. Zato je brzina gadanja bacacern granata 6-12 granata u minuti, dok je kod puske svega 3-4 tromblonske mine u minuti. Ako tome pribrojimo vecu preciznost gadanja te manje trzanje nakon opa ljenja, nije cudo sto rucni bacaci gra nata nalaze svoje mjesto u sve vecern

broju vojski.

Streljivo za rudne bacace granata Do danas je za rucne bacace razvijen

velik broj razlicitih granata. Gotovo sve su u kalibru 40 mm is cahurama dugackim 46 mm. Zato

Razlika u velicini metka za ruen i bacac granata (lijevo - canura duzine 46mm) i metka za automatski bacae granata (desno- canura duzlne 53mm)

se cesto i oznacavaju 40x46 SR gdje slova SR oznacavaju da cahura ima obod. Ove granate ne treba mijesati s granatama za automatske bacace (naj cesce 40x53 mm) koje su upola teze i imaju daleko vecu pocetnu brzinu.

Granata za rucni bacac ima relativno malo barutno punjenje koje je srnjesteno u ojacanoj komori iz koje u uuutrasnjost cahure vodi nekoliko kanala malog promjera. Izraduje se posebnim postupkom kako bi se postiglo optimalno iskoristavanje stvorene energije uz relativno mali maksimalni pritisak. Nakon sto kapsula inicira punjenje, nastali barutni plinovi stvaraju pritisak koji uglavnom napreze sarno komoru dok je cijev bacaca znat no manje opterecena. Ovakav nacin rada ornogucava da granata mase 180 grama u 30 cm dugoj cijevi dosegne pocetnu brzinu od 76 mis, sto omogucuje domet od 250 do 350 metara. Relativno mala pocetna brzina ne utjece na ucinkovitost buduci da granata ne djeluje svojom kinetickom energijom vec energijom eksplozivnog punjenja.

Konstrukcija upaljaca kod streljiva za rucne bacace granata ukljucuje uredaje za armiranje upaljaca (dovodenje udarne igle u poziciju za aktiviranje) i sigurnosne uredaje. Sigurnosni uredaji se mogu sastojati od mehanickih i/ili elektronickih kompo nenata koje izravno sprecavaju armi ranje. Temeljni sigurnosni zahtjev svih NATO zemalja je da u upaljacima za ovakvu vrstu streljiva moraju biti ugradena najmanje dva neovisna si gurnosna sustava. To znaci da ta dva sustava moraju raditi na razlicitim nacelima, te moraju biti funkcionalno izolirana od ostalih procesa koji se dogadaju u projektilu.

Kod prvih upaljaca sigurnost je najcesce bila temeljena na konceptu da je upaljac siguran sve dok centrifugalna sila koja nastaje pri rotiranju projektila u cijevi ne pomakne sigurnosni element u stranu kako bi udarna igla postala slobodna. Praksa je medutim pokaziva la da se od ukupnog broja ispaljenih granata vise od 40% nije aktiviralo. To se narocito dogadalo kada bi pri letu projektil bio usporen zbog npr. prolas ka kroz lisce iii kada bi pao na mekanu zemlju iii snijeg. Danas su upaljaci znatno savrseniji i sigurniji jer imaju ugradene i mehanizme koji

onemogucavaju aktiviranje u slucaju pada na tlo, a ujedno osiguravaju sigu ran transport. U gradena su takoder i osiguranja koja sprecavaju aktiviranje dok projektil ne prede odredenu uda ljenost koja najcesce iznosi 10-15 metara ispred usta cijevi.

Treba takoder spomenuti da pri rukovanju treba i dalje voditi racuna o uvjetima u kojima se gada. Naime, neaktivirane granate predstavljaju opasnost i za vlastite snage jer obicno padaju na mjestima na kojima se tijekom borbi krecu i vlastite postrojbe. Zbog toga neki upaljaci imaju ugradene i samolikvidatore koji izaziva eksplozi ju granate desetak sekundi po ispalji vanju. Ovakvo rjesenje je korisno u slucaju neaktiviranja upaljaca zbog nepogodnog kuta udara granate iii mekane podloge (npr. snijeg, sijeno, blato itd.).

Od svih vrsta granata za bacace u kalibru 40 mm najcesce se rabe dva tipa: rasprskavajuce granate (engl. HE high explosive) te dvonamjenske probojno - rasprskavajuce granate (engl. DP-dual purpose). Tijela rasprskavajucih granata napunjena su celicnim kuglicama iii imaju predfrag mentirani plast, Nakon eksplozije nas taju krhotine koje djeluju u odredenom


I,

I

radijusu u odnosu na mjesto eksplozije. Druga vrsta granata (dvostruke nam

jene) ima odlike rasprskavajuce granate, ali i probojne mogucnosti. Teske su oko 180 grama, a mogu pro biti celicne ploce debljine 50-90 mm. Ucinak na druge ciljeve je nesto slabiji zbog relativno male tezine jer bi za optimalan ucinak protiv zivih ciljeva granata morala teziti oko 280 grama koliko npr. tezi 40 milimetarska grana ta za automatske bacace granata. No, ispaljivanje tako snaznih granata iz rucnih bacaca stvaralo bi znatne teskoce zbog velikih pritisaka i trzanja oruzja koje bi se tada pojavilo. Problem predstavlja i slabija kvaliteta materijala od kojih su izradene cijevi danasnjih rucnih bacaca granata jer se uglavnom rabe slitine aluminija zbog manje ukup ne tezine bacaca.

Metak 40X46mm

Najstariji i najpoznatiji metak kalibra 40mm namijenjen ispaljivanju iz rucnih bacaca je arnericki M433. Njegova granata ima dvostruku nam jenu (razornu i probojnu) i ostvaruje maksimalni domet od 400 metara. Armiranje upaljaca obavlja se na dalji nama od 14 do 27 metara. Ispaljivanje granate moguce je obaviti iz gotovo svakog rucnog bacaca koji se trenutacno proizvodi iako je M433 prije svega namijenjena ispaljivanju iz americkih bacaca M79 i M203. Bacac M79 je samostalno oruzje dok se bacac granata 40 mm M203 postavlja na automatsku pusku 5,56 mm Ml6.

M203 je razvila americka korporacija AAI iz Marylanda, a zahtjev za njego vim razvojem potekao je iz vojnih kru gova buduci da vojnik 'koji je nosio bacac M79 kao osnovno oruzje nije mogao pridonijeti puscanoj vatrenoj

Tablica 1 40x46mm HE (za ruene bacaee)

moci odjeljenja. Zbog togaje naprav ljen poseban dodatak koji se montira ispod standardne automatske puske 5,56 mm Ml6. Punjenje se obavlja na taj nacin da se cijev bacaca najprije gurne naprijed, ubaci granata, a zatim cijev povuce unatrag. Zbog ovako specificnog nacina punjenja u leziste se ne mogu ubacivati granata cija ukupna duzina prelazi 125 mm.

Zahvaljujuci popularnosti americkih bacaca granata nekoliko europskih proizvodaca je ranih sedamdesetih go dina takoder zapocelo s razvojern vlastitih bacaca granata i odgovarajuceg

Presjek metka DM101. telicne kuglice smjestene su po cijelom obodu

Proizvodac DIEHL SM ARGES CAI SWARTKLIP KAS (Zemlja) (Njemacka) (Svicarska) (Austrija) (Singapur) (J.Afrika) (Rusija) oznaka DM101 Frag Gren 97 Frag 92 S405 M848 VOG-25 tip HE-FRAG HE-FRAG HE-FRAG HE-FRAG HE-FRAG HE-FRAG pocetna brzina (mis) 78.5 78.5 78 75 76 76 duzina metka (mm) 105 117 102 103 103 103 masa metka (g) 235 285 265 230 230 250 masa projektila (g) 180 220 190 180 ·daljina armiranja (m) 8-15 8-15 11-19 14-28 14-28 10-40 samolikvidator (vrijeme) da (8s) da (9 s) da (15s) ne ne ne

~


Meci juznoafrickog proizvodaca SWARTKLIP razli projektilom (gore lijevo), fosfornim projektilom kumulativno - rasprskavaiuclm (dolje desno)

streljiva. Najdalje su ousle njemacka tvrtka Heckler& Koch, te belgijska tvrt ka FN (Fabrique Nationale). S vre menom su im se pridruzili austrijski proizvodac Arges, te svicarski proiz vodac SM Swiss Munition Enterprise. Prije nekoliko godina svoja su kon strukcijska rjesenja pocele nuditi i Poljska, Rumunjska, te nasa zemlja. Od zemalja izvan Europe razvojem i proizvodnjom granata 40x46mm bavi se singapurska tvrtka Chartered Ammunition Industries, juznoafricka tvrtka Swartklip Products, juznokorej ska tvrtka HanwhaCorporation. Sve u svemu, danas se u svijetu proizvodnjom granata 40x46mm bavi ukupno 11 zemalja. U nastavku cerno kratko opisati specificnosti u konstrukcijskim rjesenjima najpoznatijih proizvodaca.

Nijemci su 1972. godine uspjeli proizvesti rucni bacac granata s prek lopnorn cijevi. Imao je oznaku HK69Al, a mogao je ispaljivati razhcite vrste projektila u kalibru 40 mm. S vre menom je usavrsavan tako da konacna inacica iz 1979. godine ima sigurniji mehanizam za bravljenje, a udarna igla nije vise smjestena na zatvaracu vec na udaracu sto se smatra boljim rjesenjern. Ovo oruzje (njernacki naziv je Granatpistole) usvojio je.Bundeswehr 1979. godine, a tvrtka Diehl iz Nurnberga razvila je za njega nekoliko vrsta granata u kalibru 40 mtn.

Drugi njemacki proizvodac Rheinmetall Industrie AG razvio je granatu dvostrukog djelovanja DM12. Celicni plast tijela granate je predfrag mentiran tako da se nakon eksplozije stvara veci broj krhotina. Kumulativni mlaz probija celicnu plocu debljine

-,.ne i njihovi ueine]. Metak s obiljezavajucim delllO), razornim projektilom (dolje lijevo) i

90mm iii zid od cigla debljine 300 mm. Upaljac je udarnog djelovanja s ugradenim rnehanizmom za sarnounisten je.

Austrijski proizvodac ARGES (Armaturen GesmbH) proizvodi cak deset razlicitih tipova granata 40x46mm. Najcesce se rabi razorna granata HE-FRAG 92 koja osirn upa ljaca udarnog tipa ima i uredaj za samounistenje u slucaju da, zbog bilo kojeg razloga, ne <lode do aktiviranja inicijalnog lanca. Samounistenje se dogada 15 sekundi od trenutka kada granata napusti usta cijevi. Drugi tip granate HE/DP 92 ima dvostruku narn jenu odnosno razorno - probojno djelo vanje. U tijelu granate smjesteno je oko 1000 celicnih kuglica promjera 2 do 2,3 mm. Granata svojim kumulativnim mlazom probija celicnu plocu debljine 25mm. U slucaju da ta probojnost nije dostatna vojnicima je na raspolaganju probojna granata HE/HL 93 koja nema kuglice, vec je taj prostor iskoristen za smjestaj elemenata kumulativnog sklopa. Probojnost ovog tipa granate je vise nego dvostruko veca i iznosi 60mm. Umjesto eksplozivnog punjenja granate tvrtke ARGES mogu biti napunjene i nekim drugim sredstvom (dimnim, CS, CN itd.). Za potrebe obuke razvijeno je nekoliko tipova vjezbovnih granata koje mogu imati traser da se prati let projektila do cilja, iii posebnu smjesu u vrhu koja ce se aktivirati nakon udara u cilj kako bi se pokazalo mjesto pogotka.

Udruzenje Singapurskih proizvodaca vojne opreme-CIS ( Chartered Industries of Singapore) razvilo je vlastitu konstrukciju ruc~og bacaca

--

bombi pod oznakom CIS 40 GL kao i cijelu paletu razlicitih vrsta streljiva. Njihove tehnicke odlike prikazane su u tablicama.

Slicnu paletu razlicitih tipova metaka 40x46 mm ima i juznoafricki proizvodac SWARTKLIP. Najpoznatiji tipovi su razorni metak HE M848 koji ima predfragmentiranu kosuljicu i metak dvostrukog djelovanja HEDP M9115. Granata tog metka probija celicnu plocu debljine 50mm odnosno betonski zid debljine 400 mm, dok se rasprskavajuci ucinak postize stvara njem oko 400 krhotina.

Tablica 2 40x46mmHEDP {za rucne haeace)

prstene koje smanjuju trosenje cijevi bacaca,

Ruski metak 40 mm

Odmah na pocetku treba obratiti pozornost da, iako je rijec o istom kali-

. bru, streljivo za bacac BG-25 nije korn patibilno sa streljivom ostalih rucnih bacaca zapadne proizvodnje. Nairne, iako imaju istu namjenu, spomenuti bacaci se bitno razlikuju po konstrukci ji i nacinu rada. Temeljna razlika je u tome sto zapadne granate imaju cahuru, a ruske nemaju pa je pogonsko

Proizvodac RHEINMETALL G.DYNAMICS ARGES CAI SWARTKLIP HANWHA (Zemlja) (Njemackal (SAD) (Austrija) (Singapur) (J.Afrika) (J.Koreja) oznaka DM12 M433 DP92 S4018 M9115 HW921 tip HEDP HEDP HEDP HEDP HE-HC HEDP pocetna brzina (mis) 78 76 76 75 76 76 dufina metka (mm) 103 103 103 103 103 103 masa metka (g) 250 244 265 230 227 225 masa projektila (g) 220 175 190 178 daljina armiranja {m) 9-15 14-27 11-19 14-28 9-28 14-28 samolikvidator da (8s) ne da (15s) ne ne ne

Razlike u izgledu izmedu streljiva za bacace granata. Metak za ruski automatski bacac granata (lijevo), ruski rucni bacac granata GP-30 (u sredini), i metak 40x46mm za ruene haeaee granata zapadnih zemalja

Na podrucju proizvodnje vjezbovnog streljiva 40x46mm najpoznatiji proiz vodac svakako je njernacka tvrtka NICO. Najvazniji tipovi metaka iz njezinog proizvodnog programa su metak s trasernim projektilom, te metak s projektilom koji oznacava mjesto pogotka. Najcesce se to obavlja pornocu dima crvene ili narancaste boje. Traser ostaje aktivan sve do daljine od 800 metara sto je dvostruko vise nego sto je njegov maksimalni domet. Sve granate imaju plasticne

punjenje ruskih granata smjesteno u njezinom donjem dijelu slicno rjesenju kod raketnih projektila. Trenutacno je dostupno nekoliko tipova granata. Najvise se rabi model VOG-25 s trenu tacnorn tj. razornom granatom, koji je u potpunosti zamijenio model VOG-15 (7Pl 7) kojeg su rabili prvi bacaci, U vrhu granate VOG-25 smjesten je udarni upaljac. Nakon pogotka dolazi do aktiviranja eksplozivnog punjenja ( 48g TNT) koje rasprsuje celicne krho tine kosuljice granate. Ubojni radijus tih krhotina je oko 6 metara. Ukupna duzina granate VOG-25 je 102 mm, a masa 255 g.

Drugi model granate ima oznaku VOG-25P. Razlikuje se od prethodnog i po izgledu, jer je nesto duzi (124mm) i tezi (278g). No, glavna razlika ipak je u nacinu djelovanja buduci da se aktivira iznad zemlje slicno nacelu djelovanja odskocnih mina. To se obavlja tako sto se nakon pada aktivira dodatno punjenje koje izdize granatu na visini 0,5 do 1,5 metara iznad zemlje. Na taj se nacin postize vece ubojno djelovanje krhotina.

Upaljaci oba modela granata imaju u sebi ugradena sva osiguranja koja se


1::: _El fE; ~ (w;;:; ,~. ~ [~[:] 200m

250m

EEEEE : EEErr FFR[D

30om~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Objekti koji se mogu pogoditi na odredenim daljinama iz rucnog bacaca granata.

zahtijevaju od takve vrste streljiva. Osim onemogucavanja aktiviranja u slucaju nezeljenog ispadanja granate na tlo ili tijekom transporta, ugradeno je i osiguranje koje onemogucava aktivira nje upaljaca dok projektil ne prijede odredenu udaljenost. U tom slucaju udaljenost potrebna za armiranje upalja ca iznosi 10-40 m od usta cijevi. Osim toga, granata bacaca u sebi sadrzi i meh anizam za samounistenje koji se aktivira 14-19 sekundi nakon ispaljivanja. Bacac GP-25 kao i svi ostali rucni

bacaci koji se montiraju ispod cijevi pusaka ima vrlo jednostavnu konstruk ciju. Sastoji se od cijevi, mehanizma za okidanje i ciljnika. Cijev bacaca je izlje bljena (12 zljebova) kako bi ispaljena granata bila sto stabilnija na putanji. Prvi primjerci ovog bacaca zarnijeceni su 1994. godine tijekom Afganistanskog rata. Na tim prvim modelima (oznace nim na Zapadu kao BG-15) ciljnik je imao podjele za 200, 300 i 420 metara. Njegov nasljednik GP-25, poznat i po nazivu KASTJOR, ima na ciljniku pod jelu do maksimalno 400 m. Najnoviji model ima oznaku GP-30, a od svog se prethodnika razlikuje samo u manjim detaljima. Sve navedene bacace moguce je montirati na razlicite modele pusaka Kalasnjikov pocevsi od 7,62 mm AKM, u preko 5,45mm AK74 do najnovije jurisne puske 5,45 mm AN-94.

Ciljnik bacaca je rnehanicki. Na sebi ima ugravirane dvije vrste podjela oznacene razlicitim bojama. Bijelom bojom oznaceni su brojevi 1, 2, 3 i 4 sto odgovara daljinama od 100m, 200m i 300m, te maksimalnom dometu od 400 metara. Ova skala rabi se za izravno gadanje ciljeva koji se vide. Pri ovoj vrsti gadanja je vazno dobro procijeniti daljinu do cilja, buduci da je balisticka putanja granate relativno strma, pa pogresno zauzimanje daljine rezultira velikim odstupanjem pogodaka. Druga podjela oznacena je crvenom bojom (brojevi 2 i 3), a namijenjena je za gada nje ciljeva ubacnom putanjom npr. ne-


metra po sirini sto je sasvim <lobar rezultat. Prakticna brzina gadanja takoder ovisi o obucenosti strijelca ali praksa potvrduje da vojnik bez vecih problema moze ispaliti cetiri do pet granata u jednoj minuti.

Primjedba koja se moze dati na uporabu bacaca GP-25 je vezana za razlicitost streljiva koje se moze ispalji vati. Naime, za bacace zapadnog podri-

prijatelja koji se skriva iza kuca i slicno.

Za razliku od rucnih bacaca granata zapadne proizvodnje kod koji se pu njenje bacaca obavlja iskljucivo sa straznje strane cijevi, kod ruskog bacaca punjenje se obavlja s prednje strane. Naime, da bi napunio oruzje, vojnik gura granatu u cijev s njezine prednje strane sve dok utvrdivac koji strsi u unutrasnjosti cijevi na zaskoci za odgovarajuci zlijeb na gra nati.

Pitanje nacina punjenja bacaca nije samo tehnicka specificnost pojedinog bacaca vec predstavlja problem o kojem konstruktori moraju dobro razmisliti. Naime, ako se rabi rjesenje sto ga prim jerice ima americki bacac M203 koji se postavlja na pusku Ml 6, onda je pu njenje bacaca moguce samo streljivom standardne duzine buduci da se pu njenje obavlja povlacenjem cijevi napri jed, stavljanjem granate i vracanjern cijevi u pocetni polozaj, Pritom je kre tanje cijevi ograniceno, pa se ne maze obaviti punjenje npr. dimnim projektil ima koji u pravilu imaju vece punjenje. U tom pogledu vjerojatno najbolje rjesenje ima njernacki bacac HK79 kod kojeg se prije punjenja kompletna cijev jednostavno zakrene nanize,

Nakon povlacenja okidaca na bacacu BG-25 udarna igla udara u inicijalnu kapislu KVM-3. Dolazi do sagorijevanja baruta, a stvoreni barutni plinovi istjecu kroz otvore na dnu granate stvarajuci potisak koji prisiljava granatu na kretanje odnosno urezivanje u zlje bove cijevi. Ovo urezivanje ornogucuje rotaciju granate a time i njezinu stabil nost tijekom !eta. Preciznost gadanja bacacern BG-25 najvise ovisi o obu cenosti strijelca. U prirucnicirna se navodi podatak da rasipanje pogodaka na maksimalnom dometu od 400 metara iznosi 6 metara po duzini i 3

jetla osim razornih projektila razvijeni su i kumulativni projektili za probijanje lako oklopljenih ciljeva, projektili dvostrukog (razorno-probojnog) djelo vanja, te dimni i osvjetljavajuci projek tili. Ruska taktika uporabe to ne pred vida, vec se u tu svrhu najcesce rabe rucni raketni bacaci iii protuoklopne vodene rakete.

Automatski bacad granata

Prvi automatski bacac granata napravljen je 1966. godine u SAD-u i imao je oznaku Mkl9. Poslije americkog bacaca Rusi su razvili svoju -inacicu automatskog bacaca AGS-17 u kalibru 30 mm, a nedugo zatirn i Kina je ponudila dva modela svojih bacaca u kalibru 30 i 35 mm. Slijedili su zatim spanjolski bacac AGL-40, rumunjski i na kraju singapurski 40AGL.

Kada se razmatraju tri osnovna kri terija na kojim su organizirane pjesacke postrojbe (mobilnost, vatrena moc i au tonomnost), ocito je da svaka postroj ba, od odjeljenja do brigade, mora ra spolagati oruzjern koje ce moci brzo i ucinkovito rijesiti neke specificne situacije u kojima se one mogu zateci, bez trazenja paljbene potpore postrojbi viseg ranga. Ovo je narocito vazno u situacijama kada je, zbog naglih obrata u borbi, potrebno brzo koncentrirati paljbu po neprijatelju. Cinjenica je da su, zahvaljujuci teskirn strojnicama i

minobacacima, pjesacke postrojbe sposobne zadovoljiti vecinu postav ljcnih zahtjeva cak i na vecim daljina ma i prostoru ncgo sto je to moguce s automatskim bacacima granata. Ali cinjenica je rakoder i da minobacaci mogu ostvariti samo neizravnu paljbu, dok bacaci granata omogucuju rcla tivno prccizno izravno gadanje na dalji nama do 100 m, i nesto manje prccizno izravno gadanjc do 500 metara. Osim toga, neke ciljevc je, zbog oblika puta nje, resko pogoditi iz mmobacaca, a i njihova preciznost bitno ovisi o tocnorn odrcdivanju lokacijc cilja. Konacno, cak i dobro izvjezbana mmobacacka posada ne moze ostvariti brzinu gadanja vecu od 15-20 projektila u minuti, narocito ako se zeli postici zadovoljavajuca preciznost gadanja.

lz opisa mogucnosti automatskih bacaca granata vidljivo je da se vecina njihovih zadaca moze obaviti pomocu teskih strojnica i minobacaca. Postavlja se pitanje zasto jc onda bilo potrebno razvijati trece oruzje? Odgovor lezi u hibridnom karakteru bacaca granata. U usporedbi sa strojnicama prednosti su vidljive u znatno vecoj ucinkovitosti granata narocito u urbanim sredinama. U usporedbi s minobacacima imaju ve-

cu brzinu gadanja i krace vrijeme reak cije na zbivanja na bojistu, Osim toga minobacaci mogu gadati samo neizrav nom paljbom, a imaju i veliku mrtvu zonu tj. daljinu ispod koje ne mogu pogadati ciljeve. Prednost bacaca grana ta je i u brzom reagiranju na trenutac nu situaciju tj. vrlo kratkom vremenu potrebnom da se na razlicitim daljina ma (ukljucujuci i daljine od 50-lOOm) paljba prebacuje s jednog cilja na drugi. Automatski bacaci su korisni i u svim situacijama u kojima se kao imperativ postavlja trenutacna neutralizacija ne prijatelja sto je nekada bila iskljucivo uloga teskih strojnica. Danas automat ski bacaci predstavljaju sponu izmedu oruzja koja gadaju izravnom paljbom (strojnice) i neizravnom (rninobacaci). Zbog svega toga daljnjem razvoju i usavrsavanju automatskih bacaca granata obraca se sve veca pozornost.

Streljivo za automatske bacace granata

lz tablice je vidljivo da vecina automatskih bacaca granata rabi strclji vo u kalibru 40 mm. lznimka su ruski i kincski bacaci koji rabe granate u kali bru 30 mm odnosno 35 mm. Mada je

razlika u kalibrima vclika, razlike u nji hovoj ucinkovitosti nije tako znatna jer je ruska granata duza od americke i ima teze eksplozivno punjenje. Pretpostavlja se zato da kod vecine razornih granata radijus unutar kojeg 50% krhotina ima dostatno energije za

. onesposobljavanje nezasticenih zivih ciljeva iznosi oko 5 metara.

Do danas je razvijen velik broj razlicitih tipova granata. Tako za bacace u kalibru 40 mm postoje razor ne granate M383 i M384, razorno-pro bojne M430, probojne M385 i M918 itd. Najvise se rabi razorno-probojna granata M430. Razvijenaje 1971. godine u SAD-u i rnoze probiti homo geni oklop debljine 51 mm pri kutu od 0 stupnjeva. Teska je 243 grama, a sadrzi 38 grama eksploziva RDX. Po boljsana inacica ima 2-3 puta vecu pro bojnu mot od projektila 12,7 mm. Na ravno, ovakve konstrukcije imaju i svo jih nedostataka. Tako granate s dimen zijama 40 x 53 mm nisu pogodne za oruzja koja ne rade na nacelu trzanja zatvaraca. Osim toga, ove cahure su osjetljivije na ostecenja u borbenim uvjetima u odnosu na ostale granate buduci da su izradene od aluminija.

(nastavit ce se)

ik· budutnosti

N ekoliko posljednjih sukoba je pokazalo koliko se dramaucno prornijenila priroda sukoba nakon zavrse

tka Hladnog rata. Vojske najrazvijenijih drzava ne ovise vise samo o brojcanoj snazi kao jamcu uspjeha. Profesionalni sastav sve vise zamjenjuje novake, a kao rezultat se javljaju povecani troskovi za ljudstvo koji sve vise opterecuju obram bene proracune. To, uz potrebu da se ostvari vise s manje sredstava kako bi se djelovalo diljem svijeta postavlja dodat ne zahtjeve pred svakog pripadnika voj ne organizacije. Kao posljedica, vojska stavlja sve veci naglasak na male postro jbe koje mogu ucinkovito iskoristiti opremu, obuku i vodstvo kao "urnnozi vace snaga" u obavljanju zadaca.

Takve su postrojbe male i u broj canom i u materijalnom smislu. Iako mogu racunati na razna transportna sredstva za prijevoz u podrucje djelo vanja, u samom podrucju ovise samo o sebi i sve svoje porrepstine moraju nositi sa sobom. To obuhvaca razne senzore, oruzje i streljivo, C41 opremu, hranu i vodu, lijekove i energente.

Zahtjev za dugotrajnim ostankom u podrucju djelovanja (program americke vojske Objective Force Warrior pred vida potpuno autonomno djelovanje od 72 sata) istice vaznost opskrbe i lo gisncke potpore. Podrucja na kojima se intenzivno radi ukljucuju zamjene za baterije (kao mikroturbine i solarni pa neli na vojnikovoj kacigi), robotska transportna sredstva za opskrbu postro jbi kako bi se vojnik rasteretio tog nuz nog, ali u danasnjim uvjetima nisko produktivnog posla. Tu je i opskrba


Male i vrlo pokretne postrojbe opremljene mnogim visokotehnoloskim sredstvima mogu nadvladati brojcano vece i tromije klasiena snage koje se ne oslanjaju na moderne tehnologije vec na brojnost. Donosimo prikaz nekoliko programa razvoja opreme za vojnike buducnosti

"inteligentnim" bespilotnim let jelicama, a u razvoju su i sustavi koji bi trebali ornoguciti nadzor tjelesnog i psihickog stanja i

automatsko ubrizgavanje hranjivih tvari i lijekova izravno u krvotok vojnika.

Inace termin "operacije malih po strojbi" obuhvaca niz aktivnosti, od brzog prijevoza na velike udaljenosti pa do duzeg boravka na zemljopisno ne pogodnim lokacijama. Sve veca vaznost vojnih operacija u urbanom okolisu (MOUT - Military Operations in Urban Terrain) jedan je od razloga razvoja operativnih vjestina u tom pravcu.

Americki operativni koncepti fokusirani su na brza djelovanja malih postrojbi odmah na samom pocetku operacije kako bi se ostvarili strategijski ciljevi uz minimalnu uporabu snaga. Takve male postrojbe moraju brzo preuzeti nadzor nad bojistem i ucinko vito djelovati do dolaska klasicnih tesko naoruzanih i vecih snaga. Male se postrojbe pri tom mogu suociti s raz nim protivnicima, od pobunjenika s lakim naoruzanjern pa do oklopnih divizija. Bit ce i ceste operacije u podrucjima s velikim brojem civila te u vrlo zahtjevnom okolisu koji zahtijeva velika psihofizicka naprezanja.

Razvoj sustava

Evolucija je covjeku osigurala kornbinaciju osjetilnih, kognitivnih i lokomotornih osobina potrebnih za opstanak. No mnoge vojske sad nastoje razviti sustave koji ce rabiti tehnologiju kako bi se te prirodne urodene osobine pojacale, Ulazu se velike svote novaca u razvoj pot puno nave opreme koja je dosad "postojala" samo u SF filmovima.

NATO je 1992. proveo studiju o izvedivosti tehnologija koje bi

vojnicima trebale osigurati vece sposob nosti na bojnorn polju buducnosti. Tada se pretpostavljalo kako ce razvoj na tom podrucju biti zajednicki, No zbog vrlo subjektivnog pristupa svake od drzava koja je krenula u razvoj takve opreme to se nije ostvarilo.

Projekt Land 125 (Wundurra) je visefazni program australske vojske. Nakon studije o definiranju sposobnos ti provedene od 1996. do 1998. austral ska vojska je pokrenula serije koncep tualnih i tenoloskih demonstratora koji su zatim provjeravani na terenu.

Program je trenutacno u fazi defini ranja projekta. Planira se program s cijenom od 230 do 300 milijuna USD i isporuka prvim postrojbama oko 2008. Ocekuje se opremanje postrojbi za brze intervencije iz sve tri grane australske vojske.

Kanadski program razvoja opreme za vojnika buducnosti zapoceo je projek tom Clothe the Soldier 1997., a trebao bi biti dovrsen 2005. Projekt obuhvaca razvoj zastitne odjece i vojnicke _opreme u pet podrucja: C4I, zastita, izdrzljivost, mobilnost i borbena ucinkovitost.

Francuska vojska planira od 2005. zapoceti s opremanjem 12 000 vojnika opremom razvijenom u programu

FELlN (Fantassin a Equipernents et Liaison Integres). Proizvodnja opreme zapocela bi 2004. i trajala do 2012. Integrator cijelog projekta je tvrtka Thales koja je zakljucila ugovor s fran cuskom agencijom za obrambene nabave DGA (Delegation Generale pour l'Arrnement). Planira se kako cjelokup na oprema ukljucujuci i komunikaci jsku ne ce teziti vise od 25 kg.

Njemacka se odlucila za evolutivniji pristup koji razvija u programu Infanterist der Zukunft (IdZ). Prva gen eracija vojnicke opreme trebala bi biti u operativnoj uporabi 2005. Program istice smanjenje rizika i dostupnost, a rabi i neke vec postojece komponente kao jurisnu pusku H&K G36. Program je dominantno fokusiran na podrucja logistike, obuke, razmjene informacija i doktrine. Vodeca tvrtka u IdZ progra mu je EADS Deutchland koja je okupila mnoge poznate tvrtke kao Heckler&Koch, Draeger, SEL Verteidigungssysteme, Zeiss Optronik, ESG, Thales.

Nizozemska vojska je 1998. dobila odobrenje parlamenta za pokretanje programa Soldier Modernization Programme. Dugorocni cilj je razvoj i uvodenje u operativnu uporabu Totally Integrated Soldier System koji veliki naglasak daje na povecanje sposobnosti prezivljavanja, U projektu sudjeluju vojska i nizozemski znanstveni i razvo jni instituti. Program ukljucuje opremu

za komunikaciju, motrenje, navigaciju i detekciju, rucno racunalo, integralnu zasum za glavu, izvore energije, umrezavanje, opremu za nocno motrenje te novo individualno oruzje.

Rucno racunalo ce rabiti operativni sustav Linux. Razvija se i integralna kaciga s neprobojnim vizirom koji ne ometa sredisnje vidno polje, a perifemo ogranicava samo 10%. Kaciga je opremljena i zaslonom za prikaz slike monokularnog tipa. Istrazuje se i-inte-

griranje lakih i Ileksibilnih kabela u vojnicku odjecu u sklopu umrezavanja. Razvijaju se i gorivi clanci za proizvod nju struje koji rabe mjesavinu vode i alkohola te zrak.

Britanski program

Britansko ministarstvo obrane razvija program FIST (Future Integrated Soldier Technology). Britanska agencija za obrambene nabave DPA (Defence Procurement Agency) trebala bi do kraja 2002. odrediti tvrtku koja ce razvijati program. Sudjeluju tvrtke BAE System, Marconi Mobile, Raytheon i Thales Defence. Pretpostavlja se kako ce ugovor vrijediti oko 22 milijuna USD i trajati do kraja 2005. dok bi do kraja 2006. trebala biti okoncana faza demonstracije te zapoceti faza proizvodnje. Prva operativno sposobna postrojba opremljena sustavima razvi jenim u sklopu programa FIST pred-

videna je za 2009. Vjeruje se kako ce cijena cijelog programa iznositi oko 750 milijuna USD.

FIST je zdruzeni napor sve tri grane britanske vojske. Iako ce glavni korisnici biti pjesastvo i dijelovi nekih drugih vidova npr. izvidnici u topnistvu i inzenjerijski izvidnici, bit ce opremljene i postrojbe mari naca i zrakoplovstva. lnace sam program FIST zapoceo je kao

tehnoloski demnostrator 1997. Prva su istrazivanja provodile tvrtke kao Pilkington Optronics i Racal Acoustic (sada su obje dio tvrtke Thales Defence) i BAE System.

Pokusi izvedeni tijekom pocerne faze programa FIST potvrdili su da dobra komunikacija unutar borbenog odje ljenja i oprema za nocno motrenje zajedno mogu osigurati znatno povecanje borbenih mogucnosti, iako tek treba odluciti koja je to optimalna

kombinacija senzora. Osim tih, treba osigurati i pomoc u navigaciji integri ranjern GPS uredaja. Jos jedno zapaza nje bilo je o osjetljivosti razne elek tronicke i elektroopticke opreme koja ce se masovno rabiti. Pokazalo se kako su razni kabeli i konektori za spajanje

. raznih dijelova opreme u mrezu osjetljivi pa ih je potrebno dodatno ojacati. Ali pokazalo se i kako su sami vojnici koji su sudjelovali u pokusima s novom opremom sami pronalazili nove

Prikaz podataka na displeju postavljenom na kacigu {gore)

Prikaz ciljnickog videouredaja {lijevo}

Prikaz slike na takvom uredaju {dolje lijevo)

nacine uporabe opreme. FIST ce rabiti dosta postojece

vojnicke opreme kao jurisnu pusku SABO, radiouredaj Bowman, kacigu i neprobojni prsluk, odjecu i zastitnu NKB opremu. Dio istrazivanja ce se obavljati u tvrtki QinetiQ. jos nekoliko europskih drzava ima

razvojne programe za razvoj opreme vojnika buducnosti, Tako spanjolska vojska provodi program Combatiente Futuro u kojern bi prvi pokusi trebali zapoceti potkraj 2003. Svedska vojska radi na studiji Soldier 2010 te istrazuje moguce napretke u tehnologiji, taktici, a proucavaju i mogucnosti poboljsanja ljudskog faktora. Belgija, Danska, Grcka i Norveska imaju slicne pro grame.

Na razvoju vojnika buducnosti radi i juzna Afrika. Program se zove African Warrior, a potkraj 2000. dobio je parla mentarno odobrenje za pocetak razvoja. Program bi trebao osigurati integralni


sustav koji ukljucuje odjecu, zastitnu opremu, oruzje i napredne elektronicke sustave. Bolje i preciznije pracenje sta nja u okolini bit ce omoguceno prim jenom C2 (Command and Control - zapovijedanje i nadzor) mreze koja ce osiguravati informacije u realnom vre menu. Vrijednost programa se procje njuje na 115 milijuna USD, prve isporuke nove opreme planirane su izmedu 2005. i 2010., a kao i sva ostala juznoafricka vojna oprema bit ce ponuden i na medunarodnom trzistu.

Americki program Land Warrior

Program arnericke vojske Land Warrior usmjeren je na osiguravanje

Bespilotna letjelica Dragon Eye

vojniku moderne tehnologije za bezicnu vezu, navigaciju i kornunikaci ju kao dopune naprednim oruzjima i senzorima. U razvoju programa bilo je nekih vaznih izmjena. Tvrtka Raytheon, koja je dobila prvi ugovor za fazu inzenjerskog i proizvodnog razvo ja, izabrala je takvu arhitekturu koja zahtijeva razvoj posebnog hardvera i softvera za program Land Warrior. To je rezultiralo pocetnim dizajnom koji je bio prevelik i pretezak. Program je upao u kasnjenja i prakticno usao u sli jepu ulicu jer je bio preskup, nepouz dan, limitiran u nekim vaznim funkci jama, a nije ga se moglo ni uvezati s drugim sustavima. Kako bi razrijesila problem, americka vojska je dodijelila novi ugovor konzorciju Exponent koji se u svom dizajnu nove inacice oslanja ponajvise na komercijalno dostupne hardverske i softverske elemente.

Procjenjuje se kako ce novi sustav u serijskoj proizvodnji stajati 15 do 20000 USD, za usporedbu prva bi inacica stajala oko 85000 USD. Uz to bi trebala biti i 10 kg laksa. Izbor posto jeceg racunala umjesto razvoja novog


snizio je cijenu s 32 000 na oko 440 USD. Isto tako, prihvacanje veze temeljene na IEEE 1394 standardu (poznat i kao FireWire u sirokoj je primjeni kod osob nih racunala i zabavne elektron ike) snizilo je cijenu s 5000 na

• GPS ureaaj • Uredaj za umrezavanje • Baterije

GPS antena

Nosivo racunalo

Ciljanje iza ugla daje veliku prednost tijekom borbi u urbanom okolisu {gore)

Displej

Sustav BARS - osnovni elementi (lijevo)

manje od 100 USD. Napravljeno je 70 predprodukcijskih

kompleta (inacica 0.6) Land Warrior. Potkraj 2000. odrzana je i prva vjezba na kojoj je pjesacki vod od 45 vojnika 82. zracnodesantne divizije oprernljen kompletima Land Warrior. Postrojba je sudjelovala na vjezbi gdje je izvela tri zadace u osam dana, ukljucujuci i nocni padobranski desant i zauzimanje aerodroma (sto je ukljucivalo i brzo okupljanje voda koji se rasprsio za prizemijenja na podrucju od 2 km'), napad na urbanom podrucju te zasjedu. U vjezbi je rabljeno i bojno streljivo.

Sve su tri zadace ocijenjene kao uspjesne, a vojnici korisnici sustava su imali samo pozitivne komentare u pogledu nove opreme. Tijekom okup ljanja (koje je obavljeno za 45 minuta sto je prema arnerickim tvrdnjama 25 do 50% brze od sadasnjih standarda) odjeljenje od pet vojnika je naislo na zasjedu dvoclanog snajperskog tima na brdu udaljenom 350 do 400 m. Prvi vojnik na kojeg su pucali uspio je, zah valjujuci umrezenosti i razrnjeni infor macija, ostale obavijestiti o pnbliznom polozaju snajperskog tima. Dva su vojnika ocijenjena kao mrtvi i jos jedan

Za polijetanje bespilotne letjelice Dragon Eye ne treba

poseban prostor iii uredaj; jednostavno se pogurne

kao ranjen dok su se prebacivali preko otvorenog prostora u sukobu sa sna jperskim timom. No preostali strijelac i strojnicar s M249 uspjeli su neutral izirati obadva clana snajperskog tima.

Zapovjednik odjeljenja je tijekom sukoba sa snajperskim timom bio odvo jen od svoje postrojbe. Kako je tijekom sukoba doslo do pregrupiranja njegovih vojnika vise nije bio siguran gdje se koji od njih tocno nalazi. To je konfuz na situacija u kojoj je moguce, iz nez nanja i neobavijestenosti, pucati i po svojim vojnicima. Kako ih nije uspio dozvati glasom (bili su zaokupljeni sukobom sa snajperskim timom), zapovjednik je pokrenuo aplikaciju koja mu je sve njegove vojnike prikaza la kao simbole na zemljovidu na zaslonu montiranom na kacigu. Tako je saznao tocan trenutacni polozaj svakog _vojnika.

Bolje razumijevanje situacije

Zakljuceno je kako Land Warrior znatno povecava ucinkovitost postrojbe u bliskoj borbi na razini skupine, odje ljenja i voda, a vojnici su pokazali visok stupanj prihvacanja nove opreme. Bolje

razumijevanje situacije koje ornogucava nova oprema shvaca se kao "umnozivac snage" u borbenim djelovanjima. Vazne prednosti zabiljezene su na podrucjima brzog premjestaja postrojbi i njihovog okupljanja, prepoznavanja ciljeva i pre ciznog djelovanja po njima (uporabom

termalnog ciljnika i ostale opreme za nocno motrenje) te interoperabilnost sa zapovjednim i nadzornim sustavom vise postrojbe i taktickim internetom.

Ostale prednosti koje su isto tako uocene tijekom vjezbe su veca inicijati va vojnika i zapovjednika odjeljenja, mogucnost zapovijedanja odjeljenjem i vodom u pokretu kao i rnogucnost promjene zadace i brza provedba jed nostavnih zapovijedi. Uz to, kretanje je brze jer ne treba zastajkivati, provjera vati zemljovid i orijentirati se u pros toru. Moguce je vece disperziranje postrojbe jer ih je umrezene jednos tavno nadzirati i zapovijedati i izvan dosega glasa.

Land Warrior rabi dva tipa nosivih racunala: prvo radi na Windowsima 2000 dok drugo pogone Windowsi CE/Pocket PC i namijenjeno je za komunikaciju i navigaciju (CommNav Unit). Na prvom je glavna programska aplikacija, pokrece zaslon na kacigi i osigurava nadzor cijelog sustava. CommNav racunalo sadrzi GPS prijam nik, karticu za bezicno umrezavanje (LAN) i cip za audio procesiranje. Ima i inercijalni senzor kako bi se osigurali podatci o poziciji ako GPS signal trenu tacno nije dostupan (npr. u zgradi iii tunelu).

Svaki vojnik ima PAN (Personal Area Network - osobna mreza) koja je nacinjena od posebne fleksibilne zice zalivene u plasticnu ovojnicu. PAN povezuje sve elektronicke elemente opreme s racunalima, ne smeta na tijelu i ne viri pa omogucava jednostavno kretanje kroz gustu vegetaciju. Kompletna mreza s konektorima jezi

80 g, dok je prvi razvijeni model imao cak 680 g.

Na pusku - u programu se rabe puske Ml6 i M4 - se mogu postaviti termalni ciljnik, visenarnjenski laser iii dnevni videociljnik DYS (Daylight Video Sight). Visenamjenski laser ima domet od 2500 m, te integriran digital ni kompas. Moze se rabiti kao dalji nomjer, ciljnik, IC osvjetljivac, u sklopu trenaznog sustava MILES, kao izvor svjetla u pecinarna i rupama, te kao uredaj za identifikaciju prijatelj!neprijatelj.

Kaciga je izradena od visokoteholoskih materijala koji ornogucuju malu masu i visok stupanj zastite. Posebno je konstrukcijski prila-

godena kako bi bila stabilna podloga za razne opticke komponente koje se postavljaju na nju. Zaslon na kacigi je primarni izvor vizualnih informacija koje osigurava sustav te daje pristup racunalnoj bazi podataka. Rabi zajed nicku elektroniku za dnevne i nocne uvjete kako bi se reducirala tezina tog podsustava. Na kacigu se postavlja i monokularni uredaj za nocno motrenje koji osigurava vidno polje od 40°.

Korisnicko sucelje racunala omogu cava jednnostavno slanje poruka, nad zor cjelokupnog sustava, dinamicki prikaz okoline na digitalnom zemljovi du, prikaz grafickih elemenata na zaslonu, pisanje, prikaz takticke sitaci je. Korisnik upravlja racunalorn misern i preko zaslona osjetljivog na dodir.

Dinarnicki prikaz okoline na digital nom zemljovidu omogucava prikaz trenutacne lokacije svakog pripadnika

postrojbe (odjeljenja iii voda). Na prikaz se mogu umetati ciljevi, plani rana ruta, orijentirne tocke, minirana podrucja i druge znacajke, takticke iii topografske prirode. Takve se informa cije mogu proslijediti svakom vojniku iii samo odredenoj skupini vojnika.

Racunalo omogucava spajanje teksta ·i slike kada sustav prikazuje sliku u realnom vremenu s ciljnickog sustava na oruzju. Mogu se sacuvati slike s tako prikazanog videa, mogu im se pridodati graficki iii tekstualni opisi te poslati drugim korisnicima u mrezi. Aplikacija sadrzi i preglednik koji vojniku ornogucava on line pregledavanje dos tupnih vanjskih baza podataka, npr. razni prirucnici i slicno. Vojnici opremljeni sustavom Land

Warrior mogu stvarati i proslijedivati razne podatke i informacije, zapovijedi, obavjestajne informacije, logisticka izvjesca iii pak zahtjev za paljbenu pot poru iii zahtjev za zurnu medicinsku pomoc. Sustav neprestano automatski generira i odasilje u rnrezu trenutacni polozaj vojnika dobiven GPS-om.

Programska aplikacija na CommNav racunalu osigurava umrezenje aplikaci ja sustava Land Warrior i bezicne lo kalne mreze u koju su uvezani svi cla novi postrojbe. Program moze raditi neovisno o glavnoj programskoj aplika ciji, tako da vojnik moze komunicirati radiovezom i znati svoju tocnu poziciju cak i ako se glavna aplikacija "srusi".

Ocekuje se kako ce Land Warrior

Podaci udaljeni samo treptaj oka

biti najnizi sastavni dio hijerarhije buduceg takti~kog interneta. To ce zahtijevati pouzdane komunikacijske kanale izmedu interne bezicne mreze male postrojbe i ostatka vojne komu nikacijske mreze. Kako bi se provjerila ta mogucnost u sustav Land Warrior je dodan poseban primopredajnik ASIP koji se preko serijskog sucelja spaja na glavno racunalo na koje se instalira jos jedna aplikacija koja upravlja uredajem


Ovime neopozivo narucuiern: puna povtastsna naziv cijena cijena primjeraka

.•. ---~·--~ VOJNA PSIHOLOGIJA. knjiga prva \ 185 kn BO kn ----- -·-·~ ----, ., KACIGE U HRVATSKOJ 200 kn 140 kn P JESACKO NAORUZANJE U DOMOVINSKOM RATU 105 kn 60 kn RAZARACI I FREGATE ZA 21 st. ,, 185 kn 100 kn SUVREMENO OKLOPNISTVO

----- ) ·:....--=· _:_~ 25 kn

AFRICKA JUTRA ..•. 110 kn 70 kn ~---- /

PRICE IZ DOMOVINSKOG RATA ·---- ' 60 kn 40 kn

i uskladuje razne mrezne protokole. ASIP moze slati i primati razne podatke od i prema visim postrojbama i bor benom zapovjednom sredistu.

U srpnju 2001. arnericka vojska je dodijelila konzorciju Exponent novi ugovor o nastavku razvoja sustava Land Warrior. Ugovor se procjenjuje na oko 20 milijuna USD a trajat ce do srpnja 2003. Trenutacna inacica sustava je 1.0, a kljucni parametri koje mora zado voljiti su interoperabilnost s postojecim C2 sustavima, smanjenje tezine u odno su na prijasnje inacice, te mogucnost operativnog djelovanja punih 12 sati (s ciljem povecanja na 24 sata) rabeci samo jednu bateriju mase do 1 kg.

Prvi operativni pokusi i procjene su planirane za 2003., kada bi trebala biti donesena i odluka o pokretanju proiz vodnje. Americka vojska se nada kupiti 4 7 000 kompleta tijekom devet godina. Prva bi postrojba trebala biti opremlje na do kraja 2004. iii ranije ako bude bilo financijskih mogucnosti. Zahtije vana tezina cijelog sustava Land Wa rrior ne smije pnjeci 42,1 kg (uklju cujuci svu opremu i oruzje), a tijekom iducih deset godina, jer se razvoj nas tavlja i dalje, mora pasti na 30 kg. Vri jeme operativnog djelovanja, sa sadas njih 12 (ubrzo 24) sati mora porasti na minimalno 96, a pozeljno 144 sata.

Tranutacno se razvijaju dvije inacice, standardna i zapovjednicka koja ima dodatni radiouredaj, prenosivu tip kovnicu i rucni zaslon. Planiraju se i inacice za izvidnike, inzenjerce i bolnicare, Buduci razvoj treba osigurati nove mogucnosti kao zajednicku takticku sliku situacije na naprednom zaslonu, vece domete radiouredaja, mogucnost uvecanja slike i prikaz slike s ciljnika.

Planira se i interoperabilnost sa sus tavom CI DDS ( Combat Identification for Dismounted Soldiers) koji bi trebao

Narudzberucu i presfiku uplatnice poslati na adresu: Sluzba za nakladnistvo, p.p. 252, 10002 Zagreb, zajedno s preshkom vojne iskaznice za djelatnike MORH-a i oruzarun snaga, te rjesenja o invalidnosti za HRVI,

omoguciti pouzdanu identifikaciju svoj ih i protivnickih vojnika te tako smanjiti mogucnost pogadanja svojih vojnika (fratricid iii stradavanje od "prijateljske paljbe"). Radi se i na omogucavanju ciljanja puskorn bez izlaska iz zaklona, samo su ruke izlozene (prijenosom slike s ciljnickog uredaja na zaslon); protulaserskoj i protubalistickoj zastiti ociju; moguc nosti 12-satnog djelovanja u podrucju

Americki sustav Land Warrior, inacica 1.0. Sustav je jos u razvoju, a planiran je sve do inacice 4.0. To

je po svemu sudeci najnapredniji program i od njega amerieka vojska

ocekuje omngucavan]e takticke prednosti svojim vojnim u buducim

sukobima

ime i prezime

adresa

zagadenom kemijskim agensima; te zastiti programskih aplikacija od virusa.

Daljnje unaprijedenje sustava Land Warrior na inacicu 3.0 je predvideno do 2006., a na inacicu 4.0 godine 2009. No, osim tehnicko-tehnoloske komponente za vojnika buducnosti bit ce vazni i neki netehnicki elementi. To je ocuvanje i unaprjedivanje potencijala svakog pojed inca. U to spada briga za zdravlje i prehranu, pravilno spavanje i odgovara juci sustav vjezbanja, iako i istrazivaci s tog podrucja priznaju kako se vrlo malo zna o stvarnom utjecaju tih cimbenika na operativnu sposobnost.

Kako bolje vidjeti?

Ako se zeli pornoci vojniku na terenu, jedan od vaznijih pristupa je omogucin mu bitno vece sagledavanje okoline nego sto mu to omogucuju nje gova prirodna cula i sposobnosti. Od govor je u vaznim podacima distribu iranim u realnom vremenu, prikazanim izravno, preko nosivog displeja koji ornogucava istodobno gleda-nje okoline oko sebe, a ostavlja obje ruke slobodne za obavljanje potrebnih borbenih aktiv nosti. Tako se racunalno distribuirani podaci preklapaju sa stvarnim svijetom

jmbg (obvezno za djelatnike MORH-a i OS RH)

telefon

ustrojbena cjelina (obvezno za djelatnike MORH-a i OS RH)

Oznacite kriiicem nacln placanja: administrativna zabrana na placu (vrijedi samo za dje/atnike MORH-a i OS RH),

potpis

Povlastene cijene vrijede za djelatnike MORH-a i OSRH te za HRVI; informacije 01/45 67 473

uplata uplatnicom u korist Ministarstva obrane RH, p.p. 252, 10002 Zagreb, za Sluzba za nakladnlstvo, ziro-racun 2390001-1100017075, poziv na broj 05140-209491-0303.

Obaviestavarno cijenjene citatelje da smo primjerke knjige "JUDO U HRVATSKOJ VOJSCI" i "SUVREMENI LOVACKI AVIONI" namijenjene za prodaju u cijelosti rasprodali

kolicmu podataka udaljenih samo trep taj oka. Korisnik dobiva razne u tom rrenutku potrebne podatke koji ce mu, vjeruju znanstvenici, omoguciti bolje sagledavanje cjelokupne situacije u nje govoj okolini i tako mu osigurati pred nost pred protivnikom.

Laboratorij za virtualnu stvarnost lsrrazivackog laboratorija americke ratne mornarice (NRL) u suradnji s Columbia University razvija Battlefield Augmented Reality System (BARS) koji se sastoji od nosivog Wearable Augmented Reality System (WARS) koji se sastoji od naprtnjace s nosivim racunalorn, sustavom za navigaciju,

providnog displeja postavljenog na kacigu i radiouredaja, te od sustava za primanje zapovijedi i podataka 3DICE (3-D Interactive Command Environment). Sustav BARS ce biti spreman za operativna testiranja 2004. Sustav je zasad relativno kabast i posto ji samo kao naprtnjaca, antene i ostala oprema provizorno spojena u funkcionalnu cjelinu. Trenutacno se BARS integrira u postojecu borbenu kamuflaznu odoru.

NRL se najvise usmjerava na razvoj potrebnih programskih aplikacija i inte graciju sustava. Istrazivaci na Columbia University se bave pitanjima arhitek ture sustava i metodama prikaza i nad zorom prikazanih informacija.

Kako je tezina jedan od kriticnih cimbenika, jer svu ce tu opremu na kraju ipak morati nositi vojnici, nastoje se razviti visenamjenski uredaji. Tako se npr. u laserski ciljnicki uredaj doda ju nove funkcije koje ga pretvaraju u daljinomjer, oznacivac cilja za druge borbene sustave, trenazni sustav i slicno.

Razvijaju se minijaturne bespilotne letjelice (BL) za izravnu potporu malih

postrojbi. Uvelike se radi i na besposad nim zemaljskim vozilima i senzorima koji rade samostalno i ne traze poseban ljudski nadzor iii upravljanje tijekom rada koji bi trebali olaksati neke aspek te izvodenja zadaca, Planira se i zajed nicko djelovanje sva tri elemanta kako

. bi se postigli sinergijski ucinci tih tehnologija.

Minijaturne BL, cesto ih nazivaju osobne BL, trebaju osigurati vojnicima na terenu mogucnost jednostavnog izvidanja protivnickih postrojbi i sum njivih podrucja iz uzvisina iii zgrada.

Prvi razvojni model takve BL je FQM-151 Pointer tvrtke AeroVironment koji testiraju specijalne postrojbe americke vojske, a interes je pokazala i francuska vojska. Pointer u vjezbarna sluzi kao nosac raznih minija turiziranih senzora. Na razvoju takvih BL-a rade i Australci, a planiraju cijenu od 5000 USD po primjerku.

Vee spomenuta NRL u suradnji s marinskim korpusom americke vojske razvija minijaturnu BL Dragon Eye kao jeftinu i potrosnu senzorsku platformu za dnevno i nocno izvidanje.

G lobalni strateski planovi Sjedi njenih Americkih Driava znatno su unaprijedeni 5. lipnja ove go

dine osnivanjem naprednog Istrazivac kog laboratorija u kojem ce zajednicki raditi strucnjaci iz arnericke ratne mor narice i ratnog zrakoplovstva. Taj labo ratorij. cija je glavna zadaca razvoj teh nologije za izgradnju revolucionarnog novog satelita koji ce biti u rnoqucnosti primati i odasiljati laserske signale s bi lo kojih lokacija. rezultat je duqorocnih planova americke ratne mornarice i rat nog zrakoplovstva. a koji su usmjereni na istrazivanje i ubrzanje razvoja nove svemirske letjelice.

Kontraadmiral David R. Ellison navo di kako osnivanje laboratorija predstav lja kulminaciju desetoqodisnje suradnje s istrafivackirn laboratorijima americ kog ratnog zrakoplovstva. a ujedno predstavlja i pocetak visegodisnjih za jednickih istrazivan]a. Prema njegovim rijecima, ovaj projekt predstavlja utje lovljenje zsjednickih napora u interdis ciplinarnim istrafivanjirna. a koja ce znatno povecati buduce vojne potenci jale Sjedinjenih Americkih Drzava, Kon traadmiral Ellison nadalje tvrdi da na predak koji se ocekuje od ovog labora torija ne bi bio moguc ukoliko bi svaki rod vojske provodio svoja. odvojena is trafivanja.

Vode zajednicke istrazivacke ekipe su u novoosnovanom laboratoriju uspjesno

nove bifokalne relejne sve mirske letjelice. Ta je sve mirska letjelica osposob ljena primati laserske zrake sa Zemlje. te ih preusmjera vati kroz sustav zrcala na odabrane ciljeve ne tlu. Uko liko ta letjelica bude dovrse na. trebala bi biti lansirana u Zemljinu orbitu na visinu od 715 kilometara. tijekom sli jedeceg desetljeca,

Direktor Odjela za usmje ravanje energije lstrazivac kog laboratorija arnerickoq ratnog zrakoplovstva u zra koplovnog bazi Kirtland. koji sudjeluje u citavorn projektu. dr. R. Earl Good tvrdi kako ce

stiqnuca. Ujedno su im odobrena i sred stva u visini od 340.000 arnerickih dolara kako bi mogli nastaviti s radom na raz voju nove tehnologije. Americko ratno zrakoplovstvo i Agencija za raketnu ob ranu ce u slijedecih pet godina uloziti 3.5 milijuna arnerickih dolara u daljnja stu dentska istrazivanja na ovom polju.

Satnica Mary Hartman. voditeljica programa relejne tehnologije lstrazivac kog laboratorija arnerickoq ratnog zra koplovstva tvrdi kako je demonstrirana tehnologija jedinstvena takve vrste u svijetu. Ona dodaje kako ovaj projekt ne predstavlja same vazno interdisciplinar no istrazivan]e. vec ima i veliku vainest zbog tijesne suradnje arnericke ratne mornarice i ratnog zrakoplovstva.

Strucnjaci lstrazivackcq laboratorija arnerickoq ratnog zrakoplovstva za duzeni su prije sve ga za opticki sustav letjelice. dok struc njaci ratne morna rice i studenti koji su zapoceli pro gram rade na up ravljanju letjelicom.

Profesor Agra wal istice kako je sretan sto na pro jektu rade najbolji strucnjaci. buduci da su rnornaricki

•... ~, lstrazivac i suradnik na projektu Dr. Marcello Romano demonstrira eksperimentalno probno kuciste u novootvorenom laboratoriju. Eksperimentalno kuciste (na prikazu) izradeno je posebno za bifokalnu relejnu svemirsku letjelicu, te se oceku]e da ce njegovom primjenom uvelike biti peveeana moguenost otkrivanja i preciznost oznacavanja pokretnih ciljeva na tlu

najnovija istrazivanja omoqucif revolu cionarne napretke u mogucnosti dje lotvornog pokrivanja terena laserskim zrakama. Studenti koji suraduju na tim projektima moci ce raditi na najnovijoj opremi. a ova rnoqucnost je vazna i za sve ostale sudionike projekta. Projekt bifokalne relejne svemirske letjelice u stvari je i zapocet kao studentska inici jativa.

Profesor aeronautike i astronautike Brij Agrawal. direktor Centra za Istrazi vanje i izradu svemirskih letjelica tvrdi kako je sve zapocelo kao projekt koji su razvili studenti. On tvrdi da je citav pro jekt dobio ozbiljne razmjene tek nakon sto su pocetna istrazivanja njegovih stu denata dala iznimno dobre rezultate.

Tijekom 2000. godine profesor Agra wal i njegovi studenti dobili su najvisa

prikazali laserske rnoqucnosti prototipa drzevna priznanja i nagrade za svoja do-


istrazivaci iznimno strucni u pogledu

ponasanja letjelica u svemiru i u nad- . zoru vibracija. dok su istrafivaci arneric kog ratnog zrakoplovstva postigli velike tehnotoske napretke na polju optike.

Prema tvrdnjama voditelja projekta. bifokalni sustav zrcala za primanje i preusmjeravanje laserskih zraka ce vjerojatno prvi put biti u stvarnosti testi ran na balonu koji ce biti laksi od zraka. Ta se faza projekta smatra kljucnom prije pocetka rada na konacnorn obliku svemirske letjelice.

Profesor Agrawal istice kako je ova tehnologija primjenjiva i na brojnim drugim podruqirna. Jedna od najvafnl jih rnoqucnosti uporabe ove tehnologije je njezina primjena kao "goleme bateri jske lampe". kojom ce u buducnosti biti moquce osvijetliti citave bojisnice.

Pripremio Juraj Radie

T vrtka FUR Systems nudi SniplR termalni ciljnik za pusku. To je prva europska tvrtka koja nudi takav tip ciljnika. Ciljnik je predstavljen pocetkom godine i prema tvrdnjama pro-

izvodaca vec su ga kupila dva kupca. a proizvodnja se odvija ritmom od 50 ciljnika mjesecno.

SniplR je lagan (za klasu termal nih ciljnika). tezi samo 2 kg pa s nje govim prijenosom u terenskim uvjetima ne bi trebalo biti prob lema. Konstrukcijski i diza jnerski je prilagoden radu u nepogod nim uvjetima. Po stavlja se na dnevni teleskopski

ciljnik. a i cilja nje se obavlja preko

dnevnog ciljnika. Nema toc nih podataka o udaljenosti do

koje se ciljnik moze uspiasnc rabiti. ali proizvodac tvrdi kako je veca od postojecih no

enih sustava koji rade na nacelu pojacavanja svjetla. Toplinski senzor je hladen. a strujom ga opskrbljuje jedna liti

jska baterija koja omogucava vise od cetiri sada neprekidnog rada.

Vecina danasnjih nocnih ciljnika za puske radi na nacelu pojacavanja dostupne svjetlosti (mjesec. zvjezde .... ). Za razliku od njih termalni ciljnik ne treba nikakvo svjetlo za svoj rad vec ·osjeca· i "vidi" infracrveno zracenje

iz okoline. To mu osig_urava vece udaljenosti na kojima moze otkriti cilj. a omogucava i ucinkovitije djelovanje u nepogodnim vremen skim uvjetima i dimu.

Oosad su termalni ciljnici bili postavljani na veea i kompleksnija oruzja. npr.

protuok-

lopne sustave jer svo jim dimenzijama i masom nisu bili pogod

ni za puske. No. SniplR je dostatno malen i lagan da se moze pricvrstiti izravno na dnevni opticki ciljnik.

lsprobavan je s puskem kalibra .300 Winchester Magnum i optickim ciljnikom Leupold s povecanjem 10X. Rezultati su

bili izvrsni i nije doslo do narusavanja balansa iii mogucnosti nosenja oruzja. Nakon sto se SniplR

postavi na pusku i upuca moguce ga je skinuti i opet postaviti na pusku u terenskim uvjetima bez ikakvog alata za nekoliko sekundi. a nema ni potrebe za novim upucavanjem.

Terenski su testovi trajali 12 mjeseci. ispaljeno je vise od tisucu metaka bez ikakve nezgode.

MS

I zraelska tvrtka Tadiran Communications pred stavila je RPDA-88. rucno

raeunato prilagodeno za voj nu uporabu. Racunalo je di zajnirano tako da bude ot pomo na teske radne uvjete kao sto su prisutnost vode. snijega. pijeska i slicno.

RPDA-88 se proizvodi u tri inacice. nejlaksa tezi 380. a najteza 480 grama.

Ima kolor zaslon dijago nale 3.77 inca osjetljiv na dodir (touch-screen) rezolu cije 240x320 tocaka. Maze prikazati 4096 boja (12 bitna boja). a ima serijski. USB i infracrveni prikljucak, Podr zava i Bluetooth standard be zicne komunikacije.

Pokrece ga procesor Intel StrongARM koji radi na 206 MHz. ima 32 ili 64 MB RAM-a i 16 MB ROM-a. RPDA-88

maze raditi u temperatur nom rasponu od -20 do +55°C. Rabi Windows CE/Po cket PC operativni sustav. Kuciste je vodonepropusno i proizvodac navodi kako uredaj maze biti bez bojazni potopljen u vodu dubine 1 me tar.

Uredaj ujedinjuje niz sna znih moqucnosti omoquca vajuci vojnicima radiokomu nikaciju. navigaciju primje nom GPS-a, prikaz takticke situacije. planiranje zadaca, vodenje raznih evidencija u terenskim uvjetima i sticno, Modularni dizajn ornoqucava rekonfiguriranje hardvera i softvera prema trenutacnirn potrebama ovosno o zadaci za koju se rabi.

Uredaj je ustvari milita rizirana. oklopljena lnacica Pocket PC uredaja koji u zad-

nje vrijeme osvajaju civilno trziste rucnih racunala (PDA - Personal Digital Assistant). Tadiran je slijedio provjereni dizajn koji je uveo najpoz natiji civilni PDA iPaq. Na do njem dijelu uredaja postav ljena je jedna velika naviga-

cijska tipka i cetirl manje funkcijske tipke za brzo po kretanje pojedinih aplikacija. Opremljen je i stylusom. koji slici na olovku a rabi se za navigaciju iii pisanje na za slonu osjetljivom na dodir.

MS


F rancuska tvrtka Giat Industries djelovanje (prototip 16). zapocela je francuskoj vojsci Sitnije izmjene je do- isporuku prvih serijski proizve- zivio i punjac te hidra-

denih samovoznih haubica kalibra ulicki sustav. 155/52 mm Caesar (vidi HV br. 84/02 ). Svih sest Caesara ce Prvi je primjerak predstavljen potkraj travnja ove godine. a isporuka jos pet narucenih primjeraka trabala bi zavrsiti do ozujka 2003.

Serijski Caesar je kao i prototip postavljen na kamionsko podvozje Uni mog 2450. Serijski se model razlikuje u nesto vecoj masi (tezi je 50 kg) zbog postavljanja neprobojnog stakla na ka binu. Nadalje nosi pet clanova posade (prototip sesf) i 18 granata spremnih za

uci u sastav opera tivnog divizijuna vuc nog topnistva i sluzit ce za razvoj buduceq ope rativnog koncepta upo rabe Caesara u fran cuskoj vojsci. Jedna od vaznih odluka koje ce se donijeti na temelju iskustava stecenih uporabom Caesara je ona o isplativosti zamjene trenutacnoq inventara francuskog vuc-

nog topnistva kalibra 155 mm duzine ci jevi 39 kalibara novim sustavom duzine cijevi 52 kalibra.

MS

A mericka vojska i University of Mississippi zajedno razvijaju vozilo opremljeno kombini ranim seizmickimf akustickim senzorima i

radarom visoke rezolucije koji moze skenirati ispod zemlje. Namjena vozila opremljenog tim senzorima je otkrivanje ukopanih mina.

Akusticka naprava generira seizmicke vibracije u zemlji koje onda senzori ocitavaju. Zemlja iznad zakopane mine ima drukaciju reakciju u odnosu na okolnu zemlju. a to je temelj na kojem pociva otkrivanje mine. Ocitavanje se izvodi laserskim doppler vibro metrom i radarom visoke rezolucije kao dopunskim kanalom kako bi se povecala vjerojatnost detekcije i smanjio broj krivih identifikacija.

Trenutacno se istrazuju dva radna moda; detekcija na maloj udaljenosti (oko 30 cm) i detekcija na uda ljenosti oko 7 metara ispred vozila. lstrazuju se i mogucnosti uporabe novih senzora. kao visestrukih laserskih. Vrijednost programa se procjenjuje na oko milijun USO.


MS

K onstrukcijski ured Morozov iz Harkova u Ukrajini razvio je tesko borbeno vozilo pjesastva (BVP) pod nazivom BTMP-84. Vozilo je temeljeno na modificiranom podvozju tenka T-84 koji je Ukrajina

razvila na iskustvima serije tenkova bivseg Sovjetskog Saveza T-80. Proizvodnja ce se organizirati u tvomici Malisev.

Uloga tog vozila je pracenje i djelovanje zajedno s tenkovima. Vozilo osim tri ctana posade nosi i pet vojnika. Za razliku od ostalih klasicnih BVP-a koji imaju bitno manju razinu oklopne zastite u odnosu na tenkove koje u borbi prate. kod BTMP-84 razina zastite je jednaka razini zastite tenkova. Jer. to je ustvari klasicni tenk kojem je nekim modi fikacijama ornoquceno nosenje desanta od pet vojnika.

Kupola je identicna onoj na tenku T-84. Top je kalibra 125 mm. s glatkom cijevi. a ima i koaksijalnu strojnicu kalibra 7.62 mm i strojnicu na krovu kupole kalibra 12.7 mm. Oznaka topa je KBA-3. ukrajinski je proizvod i vrlo je slican ruskom topu serl je 2A46. Opremljen je modemim sus tavom za upravljanje paljbom.

Tenk T-84 nosi ukupno 43 granate od toga ih je 28 u automatskom punjacu ispod kupole. Kako bi se osiguralo vise prostora na BTMP-84. smanjen je broj granata na 30. a redizajniran je i motomi odjeljak. Prostor za pet vojnika srnjesten je u stramjem dijelu tenka. iza kupole. Ulaz je na lijevoj strani straznjeg dijela tenka. Gomji dio krova se podize gore. a straznja vrata na desno. Postavljene su i sklopive stube kako bi se olaksao ulazak i izlazak desanta. Slicno je rjesen]e primijenjeno i na izraelskoj modifikaciji tenka T-55 u oklopni transporter Achzarit.

Motor je kompaktni 6TD-2 snage 882 kW (1200 KS). a rnjenjac je rucni, Vozilo je tesko 50 tona. odnos snaqa/tezina je 24KS/t. maksimalna brzina iznosi 70 km/h a operativni doseg je oko 450 km.

MS

FRES

B ritanska tvrtka Vickers Defence Sys tems (VOS) predstavila je svoj prijedlog za novi natjei:aj britanske vojske Future

Rapid Effects System (FRES). Taj program pred vida nabavu do 1500 visenamjenskih oklopnih vozila za potrebe britanske vojske. Kako je plani rano da FRES ude u operativnu uporabu vec 2007. VOS se odlui:io temeljiti ponudu na dostup nim i dokazanim podsustavima (motor. pri-

takvih modernih podsustava trebala bi omoguciti bolje stealth znai:ajke za oklopnjak.

Planiraju i u iducih nekoliko godina razviti i nove vrste oklopa koji ce pruziti vecu razinu zastits nego danas pnstejeci.

Planira se niz inai:ica FRES-a kako bi se omogucilo obavljanje razlicitih za daea VOS predlaze temeljno gus-

jenicnn oklopno podvozje koje ima motor na

prijed te ina cicu s motorom smjestenim straga. Ta kav pristup treba osi gurati visoki stupanj pouzdanosti i veliki dio zajednickih dijelova

kako bi se olaksala logi sticka potpora. Svaka od temeljnih inacica

imat ce nekoliko podinacica kako bi se sto bolje odgovorilo na razlicite zadace.

Planira se kako ce se inacica s motorom u prednjem dijelu proizvoditi kao borbeno vozilo pjesastva s jednoi:lanom kupolom i topom kali bra 40 mm; kao ambulantno vozilo; kao zapov jedno vozilo te kao nosac minobacai:a. Planira se i nekoliko uskospecijaliziranih modela kao nosai: tereta opremljen dizalicom. vozilo za izvlacenje.

lzvidnicka lnaelca

jenos. mjenjac. hidro- pneumatski ovjes) koji imaju mogucnost daljnjeg razvoja. To je vazna stavka jer se ocekuje opera tivni vijek od 30 godina.

VOS planira ukljuciti i tehnologije koje su danas pri kraju razvoja. kao sto su elektricni pogonski sustav iii gumene gusjenice. Primjena

Laki tenk

vozilo za PZO. vozilo

za nosenje i polaga nje mosta duzine 17 metara.

lnacica s motorom straga planira se proiz voditi u izvidnickoj. protuoklopnoj i konfiguraciji lakog tenka. Upravo je laki tenk konfiguracija gdje se ocekuje najvise problema jer VOS plani ra opremiti ga besposadnom kupolom s topom kalibra 105 mm i automatskim punjacem. a tri clana posade bi bila smjestena u podvozju. Kako je to jos neprovjeren koncept. ocekuju se prob lemi zbog primjene nove tehnologije.

Sve inaelce i podinacice vozila iz programa FRES moraju biti sposobne za transport avionom C-130 Hercules.

MS

ATMOS 2000

I zraelska tvrtka Soltam Systems pro izvodi kotacni samovozni topnicki sustav kalibra 155/52 mm ATMOS

2000. Sustav je razvijen kao privatni pro jekt tvrtke. a racuna se prije svega na izvoz iako je sustav prikazan izraelskoj vojsci.

Kotacni samovozni topnicki sustavi su jeftiniji nego njihovi gusjenicni su pamici. a i jednostavniji su i jeftiniji u operativnoj uporabi sto rezultira ukup nim nizim troskovirna sustava. tvrdi Soltam. Takoder imaju vecu strategijsku pokretljivost jer im za premjesta] na udaljena podruqa ne treba teskl kamion tegljac s labudicom vet put prelaze sami.

Sustav ATMOS 2000 je dosad ispalio vise od 1000 projektila tijekom sveobuh vatnih provjera koje su se odvijale u lzraelu. Opremljen je oruzjern s cijevi kalibra 155 mm duzine cijevi 52 kalibra koje odgovora NATO-vom JBMoU stan dardu iako se po zelji kupaca mogu do-

biti i oruzja istog kalibra. ali sla bijih karakteris tika s cijevima duzine 39 i 45 kalibara.

S oruzjem 155/52 mm s projektilom ER FR-88 (s gene ratorom plina) ostvaruje se ma ksimalni domet od 41 km. ATMOS 2000 nosi ukupno 32 projektila i pripadajuca punjenja. a posa da broji cetiri covjeka. Brzina paljbe iz nosi do maksimalno 9 projektila u minu ti. a naprezanje posade smanjeno je ug radnjom flick rammer punjaca. Na stra znjern dijelu podvozja su postavljena dva hidraulicka stabilizatora koji stabiliziraju sustav tijekom paljbenog djelovanja.

Sustav je postavljen na podvozje kamiona Tatra 6x6. ali se moze postaviti

na bilo koje slicno podvozje tako da se svaki potencijalni kupac rnoze odluciti za konfiguraciju koja mu najvise odgo vara. Kabina je oklopljena i stiti posadu od paljbe iz streljackog oruzja i od krho tina granata.

Planira se daljnji razvoj tako da se ATMOS 2000 rnoze prevoziti u transport nom avionu C-130 Hercules.

MS


~11111111111

zrakoplovstvo tehnicki inferiorno, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je u pro teklom razdoblju uspjesno organiziralo citav niz vrlo zahtjevnih taktickih vjez bi. A s motrista sigurnosti letenja treba istaknuti i to kako nije bilo niti jednog izvanrednog dogadaja. Time je razlog zbog cega su u Hrvatskom ratnom zra koplovstvu zadovoljni vrlo jasan.

Na primanju kod pulskog gradona celnika Luciana Delbianca, te dozupana lstarske zupanije Marina Brkarica zapo vjednik 17. zrakoplovnog puka kapetan bojnog broda Dana R. Potts i brigadir Zeljko jelenic zahvalili su se gradanima Pule i Istre na njihovom velikom razu mijevanju i potpori tijekom ove vjezbe, te ukazanom gostoprimstvu gostima iz SAD-a. Brigadira ZeljkaJelenica, zapovjednika hrvatskih Namjenski organiziranih sna ga zamolili smo da opise okvirne aspe kte vjezbe Zdruiena krila Pula 2002.

Glavno znacenje ove vjezbe odnosno suradnje s arnerickim zrakoplovstvom, po meni, je interoperabilnost izmedu dva u potpunosti razlicita zrakoplov stva. Pritom je vrlo vazna mogucnost za prernoscenje velike tehnoloske razlike medu nama, kako bi mogli uspjesno su radivati i zajednicki djelovati. Ta nasa interoperabilnost je uspjesno polozila svoj ispit i na prethodnoj vjezbi Sigumo nebo, te je tako nastavljena suradnja s arnerickim momarickim zrakoplov stvom odnosno doslo je do ove vjezbe. Pritom treba istaknuti kako arnericka strana vrlo visoko ocjenjuje suradnju s Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom.

Dobit za nase zrakoplovstvo je svakako usvajanje NATO standarda, ka ko u podrucju planiranja tako i u sa mom letenju, pri cernu smo nase djelo vanje digli na jednu zaista kvalitetnu razinu. Naravno, od velike koristi za nas je vjezbanje s drugim tipovima avi. ona odnosno obavljanje vjezbi koje nije moguce stalno s istim tipom aviona.

Za nas ova vjezba ima veliko znace nje, ne samo zbog brojnosti i raznovr snosti arnericke zrakoplovne tehnike nego i zbog toga sto je s nase strane na vjezbi sudjelovalo vise postrojbi, iz vise zrakoplovnih baza, odnosno angazirani su bili i drugi dijelovi Ministarstva obrane i Glavnog stozera. Cini se kako Vas narastaj nosi veliko breme u stvaranju Hrvatskog ratnog zrakoplovstva?

Na pocetku Domovinskog rata stva rali smo zrakoplovstvo ni iz cega. Do danas smo u tom poslu presli zbilja ve liki put. Moze se slobodno reci kako nam i ovakve vjezbe puno pornazu u stvaranje jednog novog zrakoplovstva, koje se razvija u mirnodopskim uvjeti ma, kada stvaramo nove narastaje hrva tskih pilota koji postupno postaju kra ljeznica naseg zrakoplovstva. Proteklo razdoblje zahtijevalo je puno truda i odricanja, ali mislim kako je i re kako uocljiv napredak koji smo proteklih godina postigli. Kao Vi ocjenjujete proteklu vjezbu?

Vjezba je bila uistinu vrlo uspjesna. U operativnom dijelu u cijelosti su po stignuti svi zacrtani ciljevi. Vjezba je bi la dobro pripremljena, a u provedbi do bro koordinirana i obavljena. Uz opera tivni istaknuo bih i jedan dodatni dio

Sudionici vjezbe Zdruiena krila Pu/a 2002


odnosno jednu sasvim prirodnu posljedicu nasih vjezbi s americkim zracnim snagama, a ta je da je u nasim odnosima postignut velik napredak odnosno da je nasa suradnja dovoljno sazrela za jedan novi kvalitativni pomak naprijed. To pokazuje kako je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo uspjesno polozilo sve dosadasnj e ispite. S kapetanom fregate Robertom Rothom, zapovjednikom americkog detachmen ta, pilotom s golemim iskustvom na vi senamjenskom borbenom avionu F/A- 18C razgovarali smo o zadacama koje su se obavljale u letackom dijelu vje zbe. Takoder su nas interesirali ame ricki pogledi na suradnju s HRZ-om.

U intenzitet ove vjezbe ulazili smo postupno. Prvo smo zapoceli s orijen tacijskim letovima kako bi se sto bolje upoznali s podrucjern iznad kojeg se vjezbalo, Pritom smo svi skupa vodili racuna o visinama na kojima smo radi li, kako bi sto manje smetali bukom svojih aviona. Potom smo prelazili na slozenije zadace u zraku, poput nadzo ra zracnog prostora odnosno presreta nja, uz izvodenje brojnih razlicitih ta ktickih radnji. Pritom je za obje strane bila vrla dragocjena prigoda vidjeti ka ko se u zraku, pri razhcitim manevrirna i situacijama ponasaju avioni F-14B, F/A-18C te MiG-21. Koje je, po Varna, temeljno znacenje suradnje izmedu vaseg zrakoplovstva i HRZ-a, odnosno sto je za Vas glavna dobit?

Svakako je velika stvar za nas sto smo tu, sto imamo prigodu za izravnu komunikaciju s pripadnicima vaseg zra koplovstva. Pritom nam je vrlo vazna medusobna razmjena iskustava odno sno upoznavanje s nacelima funkcioni ranja vaseg i naseg zrakoplovstva. Na ravno da su pri tome uocljive razlike, ali ako postanemo svjesni tih razlrka, to

kada bi, posebice usporedujuci nacin izobrazbe i djelovanja tijekom misija vi djeli koliko su u biti velike slicnosti medu nama. Temeljna razlika je u biti okruzje iz kojeg zapocinjerno nase dje lovanje, u nasem slucaju to je nosac zrakoplova. Samo polijetanje je vrlo slozeno, dok slijetanje na nosac od pi lota zahtijeva perfekcionizam, posebice nocu, Tom dijelu skolovanja mornari ckih pilota posvecuje se jako puno pozomosti.

Slijetanje na nosac se bitno razlikuje od slijetanja na kopnene piste, to je vrlo

svima rnoze puno pornoci u boljem ra zumijevanju odnosno u uskladivanju nasih zajedruckih postupaka. Time mo zemo znatno unaprijediti kvalitetu na seg zajednickog djelovanja sto je vrlo vazno i za buduce suradnje. Cini nam se kako izmedu pilota USAF a i pilota mornanckog zrakoplovstva postoje odredene razlike, posebice u smislu zahtijevnosti pilotskog poziva!?

Imate pravo, postoje odredene raz like. Ali isto tako iznenadili biste se

kriticni trenutak koji ne dopusta greske. Na prilazu avion leti kriticnom brzinom, piste na nosacu su puno krace, pri slije tanju piloti moraju s kukom svaki put zakvaciti isto mjesto, ukratko postupci pilota tada moraju biti vrlo precizni. Avionima F-14 cijelije taj postupak ko mpliciraniji zbog njihovog veceg raspo na krila u odnosu na F/A-18. lstodobno sustav navodenja s nosaca mora biti jako precizan, te je pilot dodatno opterecen i tom komunikacijom.


Rampagers, VF-103 Jolly Rogers, VAW- 125 Tiger Tails i HS-15 Red Lions. S hrvatske strane na vjezbi su sudjelovali pripadnici 92. zrakoplovne haze Pula, 91. zrakoplovne haze Zagreb, 21. i 22. eska drila borbenih aviona, 28. eskadrila tran sportnih helikoptera, 218. brigada ZMiN, te 66. i 68. bojna Vojne policije. Uz leta cki i zrakoplovnotehnicki sastav na vje zbi su sudjelovali odnosno rabljeni su borbeni avioni F-14B Tomcat, F/A-18C Hornet, MiG-2lbis, MiG-21UM, trenazni avion Pilatus PC-9M, helikopteri SH-60F

Imali ste prigode letjeti na MiG-u 21. Kakve dojmove nosite s tog leta, odno sno usporedite u nacelnim znacajkama avione MiG-21 i F/A-18?

Moram priznati kako je MiG-21 odli can avion. Uzivao sam u svakom trenu tku !eta. To je za mene bilo zbilja prekra sno iskustvo. Izmedu MiG-a 21 i F/A-18 ima puno slicnosti, posebice u mogucno stima manevra u zraku. MiG-21 bih us poredio sa sportskim au tom, brz je i okretan, a u zraku pri manevrima jako dobro odrzava svoju brzinu. Vidljivost u zraku iz kabine je dobra. U straznjoj ka-

bojnik lvandic i njegov wingman pukovnik 1sak tijekom obavljanja letackih zanaca Ocean hawk, HH-60H Rescue hawk, te

Mi-8 MTV-1. Letacke zadace tijekom ove vjezbe

bile su usmjerene k uvjezbavanju zaje dnickog letenja u formaciji, sto se pod jednako odnosilo na avionske i heliko pterske postrojbe. Nakon tog uvodnog dijela, a s obzirom na kvalitetu i rutinu sudionika s obje strane, vrlo brzo se preslo na visu razinu. Tako su slijedila letenja u mjesovitim posadama, kako na avionima F-14B i MiG-21UM tako i

bini MiG-a za nas je vrlo interesantno rjesenje prednjeg pogleda s pornocu zrca la. Usporedujuci avioniku u kabinama uocljiva je visedesetljetna razlika, u kabi ni F/A-18 puno togaje pojednostavljeno. U zraku je MiG-21 vrlo stabilan, i tu po stoje velike slicnosti s F/A-18. Brigadir Marin Puh, dozapovjednik Na mjeski organiziranih snaga poblize je opisao zadace koje su bile predvidene ovom vjezbom kao i njezine sudionike.

Sudionici su i ovoga puta s americke strane bili pripadnici 17. zrakoplovnog puka odnosno dijelovi pripadajucih eska drila, i to kako slijedi: VFA-34 Blue Blasters, VFA-81 Sunliners, VFA-83


-- na helikopterima HH-60H i Mi-8 MTV- 1. Potom su slijedile vjezbe presretanja u zraku uz elemente borbe u zraku, pn cemu su se vrlo uspjesno primjenjivale razne takticke radnje.

Vrlo vazan dio vjezbe Zdruiena krila Pula 2002 bile su operacije traganja i spasavanja (u svijetu vrlo dobro znane pod kraticom SAR - Search and Res cue), tijekom kojih su bili angazirani americki i hrvatski helikopteri. A svo jevrsni vrhunac cijele vjezbe bila je vrlo slozena takticka vjezba borbenog tra-

ganja i spasavanja (CSAR - Combat Search and Rescue), uz istodobno inte grirano sudjelovanje helikoptera i bo rbemih aviona s obje strane.

Upravo planiranje i provedba integri ranih operacija borbenog traganja po kazu je veliki nepredak u zrelosti i spo sobnosti Hrvatskog ratnog zrakoplov stva, a to ujedno potvrduje svrhovitost ovakvih vjezbi koje se organiziraju kod nas iii na kojima HRZ sudjeluje izvan nasih granica. Kao prilog tome treba

napomenuti njihovo nedavno vrlo uspjesno sudjelovanje u Francuskoj na velikoj zdruzenoj vjezbi clanica NATO a i programa Partnerstvo za mir, pod nazivom Cooperative Key 2002.

Gledajuci dobit za hrvatske oruzane snage (ali i za Republiku Hrvatsku) ove vjezbe treba promatrati kao prigode na kojima se uspjesno polazu ispiti dobrih partnerskih odnosno prijateljskih bilate ralnih odnosa sa Sjedinjenim Americkim Drzavarna, Naravno, ovo su dobre prigo de i za iskazivanje sposobnosti te stru cnosti nasih oruzanih snaga, posebice naseg ratnog zrakoplovstva. A uspjesi s ovakvih vjezbi posebice su dobrodosli u brojnim drugim nastojanjima Republike Hrvatske, posebice u kontekstu pridruzi vanja euroaltlanskim asocijacijama. Kapetana fregate Davida Landessa, pilo ta na avionu F-14B Tomcat zamolili smo da poblize opise avian koji i nakon tridesetgodi.snje operativne uporabe privlaci pozornost kako izgledom tako i svojim odlikama.

Ovaj se avian primice kraju svoje operativne uporabe. S obzirom na nase standarde nakon tridesetak godina po jedine tipove aviona pocinjemo zamje njivati novima. Istodobno zapocinje po stupni prelazak letackog i zrakoplovno tehnickog sastava na novu platformu. U ovom konkretnom slucaju je za oceki van kako ce to biti prelazak na F/A- 18E!F Super Hornet.

Unatoc tome F-14 Tomcatje i dalje vrlo vrijedan i vazan a~·ion za mornari cu, a njegove mogucnosu su usporedive

---

s onima na F/A-18C. Usporedujuci avi oniku i odrzavanje, cinjenica je kako je Tomcat tehnoloski stariji i zahtjevniji sto se tice odrfavanja te da nema bas tako dobre mogucnosti kakve ima Hor net. Tomcati su izvorno namijenjeni za zracno presretanje (nadzor i zastitu zra cnog prostora), ali su isto tako drago cjeni i u drugim zadacarna poput zrac nog izvidanja, napada na kopnene cilje-

ve. U avian je ugradena odlicna avioni ka, i vrlo kvalitetan FUR sustav koji je ovoga trenutka jedan od najboljih u na soj vojsci. Koliko je s pilotskog stajalista avion F-14B Tomcat slozen za upravljanje?

0 tome bi mogli govoriti zasebno za svakim rezim !eta. Generalno govoreci treba napomenuti kako je sredinom de-

vedesetih na T omcate ugraden sustav DFCS (Digital Flight Control System), koji je u odnosu na prethodni AFCS (Analog Flight Control System) znatno poboljsao upravljivost avionom, odnos no ucinio ga laksirn za letenje te puno preciznijim u reakcijama tijekom svih manevara u zraku. U biti najzahtjevniji dio !eta je slijetanje na nosac zrakoplo va, pri cernu nam je sustav DFCS tako der od neprocjenjive koristi. Vasa eskadrila VF-103 Jolly Rogers je unutar programa popune postrojbi su stavom LANTIRN (Low Altitude Navi gation and Targeting Infra-Red for Night) bila prva koja je zaprimila avio ne dogradene tim sustavom!?

Da, bili smo prva eskadrila koja je tijekom 1996. dobila taj sustav. Time je vaznost nase eskadrile za cijelu obitelj Tomcata tada bila veca, posebice zbog toga sto smo tijekom nekoliko slijede cih mjeseci rada s tim sustavom stjecali iskustvo ne samo za nasu postrojbu ne go i za sve ostale koje rabe avian F-14. Taj sustav je znatno unaprijedio mogu cnosti aviona odnosno podigao je razi nu zadaca koje rnozerno izvoditi. Za avione F-14 znakovit je jos jedan podvjesni sustav TARPS (Tactical Air Reconnaissance Pod System), kojim su Tomcati do sada obavili veliki broj vaznih rnisija, posebice tijekom Zaljev skog rata.

Zadace koje obavljamo tim sustavom su vrlo vazne kako za nasu borbenu skupinu tako i za brojne operacije u koje smo do sada bili ukljuceni. Podat-


Vjezba je bila i prigoda za produbljenje prijateljskih odnosa izmedu SAD-a i Hrvatske

ke koje njime prikupimo nase zapovje dnistvo analizira te ih ovisno o vaznosti dalje proslijeduje. Ovaj sustav je u upo rabi zamalo koliko i Tomcati, znaci bli zu tridesetak godina. Konkretno, nasa eskadrila ima mogucnost za donosenje samo klasicnih filmova sa snimkama iz zraka sto je u nacelu podosta kvalitetan prikaz. Druge eskadrile i inacice Tom cata, iz drugih borbenih skupina, imaju moderniziranu inacicu ovog sustava odnosno TARPS Digital Imaging Sys tem, s kojima iz zraka dono se digitalne snimke. Vaznost ovoga sustava odnosno kvali teta podataka koje pornocu njega dobivamo je razlog vise da se nastavi s integriranjem tih sustava na avione. Ova vjezba je bila znakovita i po broju raznovrsne zrako plovne tehnike odnosno po brojnosti ljudstva s jedne i s druge strane. Koliko je s aspekta sigurnosti letenja ova vjezba bila zahtijevna razgo varali smo sa satnikom Stankom Hrzenjakom.

Mozerno se pohvaliti kako smo u kratkom vremenu uspjeli adekvatno pripremiti vjezbu, u kojoj je bilo isto dobno augazirano vise postrojbi i s je dne i s druge strane. Zrakoplovna baza Pula funkcionirala je najnormalnije, bez ikakvih problema. Treba istaknuti kako je uz vojne letove najnormalnije funkcionirao i civilni zracni promet. Jeste li u razgovoru s vasim americkim kolegama usporedivali sustav izobrazbe letackog sastava?

Sam sustav skolovanja pilota u SAD u se razlikuje od naseg u smislu da se kod njih zasebno skoluju piloti USAF a, Navy USAF-a, a tu su i marinci sa svojim korpusom. Velika dodirna tocka izmedu njih i nas je avion kojeg rabe u obuci, a to je Pilatus PC-9. Nacin pro vodenja obuke je specifican za svaku zemlju, ali osnovni postulati sto se tice pilotske profesije su isti. Kako sam vec


rekao, njihov temeljni avion za osno vnu obuku je PC-9, sto s druge strane pokazuje dalekovidnost hrvatskog oda bira tog istog aviona. Nakon temeljne obuke oni odabiru pilote, te ih usmje ravaju na daljnje obuke za razlicite tipove aviona (F-14, F-15, F-16, F-18), odnosno poput nas odabiru pilote za avione te pilote za helikoptere. Ova je vjezba bila prigoda za razgovor s porucnikom bojnog broda Garyem Sha lleyem, casnfkom zaduzenim za odrza vanje zrakoplovne tehnike, o temeljnim odlikama njihovog sustava odrzavanja.

U sustavu zrakoplovnotehnickog odrfavanja u svakoj nasoj eskadrili po stoji dvije skupine zrakoplovnih tehni cara. Prvu skupini cine mladi tehnicari, koji sklapaju prvi ugovor za sluzbu u ovoj struci na cetiri godine. Neki po isteku te sluzbe napustaju US Navy, dok se drugi odlucuju za nastavak kari jere u mornarici odnosno u nasern zra koplovstvu. Drugu skupinu cine upravo

-- rad na svim tipovima aviona ili su to specijalizirani tehnicari posebno za F-14B odnosno za F/A-18C?

Unutar naseg sustava ornogucen je prelazak s jednog tipa aviona na drugi. Na primjer, ukoliko ste specijalist za odrzavanje pogonske skupine na F-l 4B i zehte se usavrsiti za isti posao na F/A- 18C, to vam je omoguceno bez ikakvih problema. Naravno, promjenu platfor me odnosno tipa aviona mogu inicirati i potrebe zrakoplovsta, ako se, primje rice, odredeni avion pocne povlaciti iz operativne uporabe, tada se tehnicari pocinju prebacivati na druge tipove avi ona. U nacelu to se dosta rijetko doga da jer vecina zeli ostati i dalje na platfo nni na kojoj vec dulje vrijeme radi. To je velika stvar jer se s vremenom podize razina osposobljenosti ljudi odnosno kvaliteta posla kojeg obavljaju, pose bice jer su pojedine platforme u tehno loskom smislu zahtjevnije nego druge. Vas boravak na ovakvim vjezbama, ka

da ste izvan nosaca zrako plova, je vrlo slozen u smis lu potrebne logisticke pot pore?

Uspjesnim planiranjem i priprema nastojimo u sto vecoj mjeri na terenu biti samodostatni. Nastojimo koliko je moguce vise pred vidjeti koja ce nam oprema biti potrebna, odnosno koji zarnjenski dijelovi. Dok smo na terenu, prema potrebi za dopremu rabimo nase trans

portne avione i helikoptere. Tako da s te strane funkcioniramo jako dobro. Naravno da se u ovakvim prigodama oslanjamo i na raznu pornoc dornacina, sto je ovoga puta bio slucaj i s hrvatskom logistickom potporom, cime smo vrlo zadovoljni. Jedan od bitnih ciljeva vjezbe je bio angaziranje narastaja novih hrvatskih

ti tehnicari koji nastavljaju sluzbu, te im se otvaraju mogucnosti za daljnji napredak odnosno usavrsavanje u stru ci. Tako oni, primjerice, nakon 10, 12 iii 14 godina sluzbe vise nisu samo te hnicari nego zauzimaju vodeca mjesta odnosno postaju kontrolori. Vrlo nam je vazan kontinuirani priljev novih te hnicara jer tijekom te prve cetiri godine steknu kva litetnu izobrazbu odnosno provede se svojevrsan odabir za njihovu daljnju sluzbu u zrakoplovstvu. Daljnjom sluzborn i izo brazbom znatno se dobija na iskustvu odnosno kva liteti naseg ljudstva. Shena je situacija i kod letackog i kod zrakoplovnotehni ckog osoblja. Imate li univerzalno osposobljene tehnicare za

... bili su letovi na borbenom avionu F-148 Tomcat

pilota u citavom nizu vaznih zadaca, na cemu se uz letenje na avionima zapad ne proizvodnje jako puno inzistira na vjezbama ovakvog tipa. Kako je vjezba protekla, upitali smo jednog od njih, natporucnika Emila Komanca?

Ova vjezba je posluzila kao izvrstan temelj za nase angaziranje kako u su stav planiranja letenja tako i u letacke aktivnosti. Za nas je vrlo vazan i intere santan bio "face to face" nacin pripre me letenja, pri cernu se vrlo detaljno prije i nakon obavljenjih letova raspra vljalo o svim pojedinim detaljima. Ta koder, vrlo znacajna je bila nasa izravna komunikacija s americkim pilotima od nosno strukovna frazeologija koju smo tada rabili, a protekla je bez ikakvih te skoca. Sve zadace koje su bile planirane na zemlji, u zraku su bile provedene re alno i bez ikakvih primjedbi. Imali ste prigodu letjeti na F-14B. Ka kve dojmove nosite s tog leta odnosno kakve su letne odlike tog aviona.

I te kako je uocljiva razlika izmedu ta dva aviona, ne samo u izgledu i veli cini nego i u koncepciji njihove izrade i namjene. Primjerice F-14B je tri puta veci od MiG-a 21. Razlike su uocljive i u cijelom nizu drugih stvari, od pripre me za letenje do ulaska u kabinu. Tom cat zbilja fascinira svojom velicinom i rnasom od blizu 20 tona. Glavna odlika leta na njemu je iznimna snaga koju mu daju dva odlicna motora, a osjecaj njihove snage se zbilja osjeti tijekom cijelog leta, Kao tipicni zapadni proi zvod F-l 4B karakterezira i jedna [inoca u radu sto se puno osjeti pri ubrzanju aviona odnosno pri obavljanju svih za daca u zraku. Avion je s obzirom na svoju masu i velicinu iznimno upra vljiv, ima posebno male radijuse zao kreta bilo u vertikalnoj iii horizontalnoj ravnini. Ukratko, ovaj avion karakteri zira snaga i pokretljivost.

Natporucnik Michael Krizanec opisao je kako je protekao dio vjezbe u kojem su sudjelovale helikopterske postrojbe.

Hrvatski tim je u vjezbu krenuo s je dnim pristupom "Building block appro acha", odnosno postupno smo se pri premali skupa s antiteroristickim ti mom Vojne policije za zadace koje su nas cekale na samom kraju vjezbe, odnosno za zadace SAR-a i CSAR-a.

Vjezbu smo zapoceli s orijentacij skim letenjem, potom smo dosta uvje zbavali skupno letenje pri cernu smo izmjenjivali nase posade. Vise ameri-

--~ Velika kvati HRZ-a je uspje~- proffilba SAR i CSAR vjezbi

ckih pilota je letjelo na nasim heliko pterima odnosno vise nasih pilota je le tjelo na njihovim helikopterima. Potom smo samostalno izveli nekoliko opera cija SAR-a (spasavanje oborenog clana posade), kako bi se pripremili za visu razinu djelovanja na vjezbi.

Nas konacni cilj na vjezbi je bio pro vodenje operacije CSAR-a, koju smo odrzali s integriranim djelovanjem odnosno potporom borbenih i jurisnih aviona koji su nam pruzali lovacku za stitu i blisku zracnu paljbenu potporu. Uz navedeno, borbeni i jurisni avioni su imali vaznu ulogu i kao "Rescue mi ssion commanderi" odnosno"On scene comanderi". Oni su nam tijekom pro vodenja nase operacije pruzali odrede ne potrebne informacije i izdavali zapo vijedi, tj. koordinirali su nase djelova nje kao "rescue vehiclea".

Komunikacija i suradnja s ameri ckom stranom je bila jako dobra i na vrlo visokoj razini. Posebno dragocjena su nam bile razmjene nasih iskustava. Ova vjezba je pokazala kako smo na pravom putu u smislu usvajanja novih taktika, tehnika i procedura pri izvo denju operacija SAR-a i CSAR-a, kao takticki najzahtjevnijih, a radi sto bo ljeg osposobljavanja nasih helikopter skih postrojbi za ovaj tip zadaca.

Koji su helikopteri, s americke strane, rabljeni tijekom ove vjezbe?

Helikopteri koji su na vjezbi rabljeni s arnericke strane bili su SH-60F Ocean hawk i HH-60H Rescue hawk. SH-60F Ocean hawk je primarno namijenjen za protupodmornicku borbu. Uz tu speci .jalnu namjenu rabi se i kao potpora u zadacama SAR-a odnosno zadacama CSAR-a. Helikopter HH-60H Rescue hawk je klasicni utility helikopter, namijenjen za sirok spektar zadaca, au transportnom prostoru ima vise mjesta. Izmedu ta dva helikoptera postoje

odredene razlike i u letnim odlikama u korist HH-60H Rescue hawka, ponaj vise zbog razlike u opremljenosti ta dva helikoptera raznom opremom. Tu je rijec o dobroj navigacijskoj i komuni kacijskoj opremi, te opremi koja im ornogucuje obavljanje svih zadaca nocu te u svim vremenskim uvjetima. Sve u svemu, to su posebno kvalitetno napra- vljeni helikopteri. B2I

uii:iui agazina Hrvatski vojn,n La11va,1u1c se pripadnicima US Navy-a i Hrvatskog ratnog

zrakoplovstva na njihovoj susretljivosti i potpori u pripremi ovoga elanka.


rvats

Pisu Tomislav MESARIC, dipl. ing. i Zoran KESER, dipl. ing.

P rva djelovanja u Do movinskom ratu izve dena su avionima prikupljenim iz aeroklubova a zadace

koje su izvodili odnosile su se na izvidanja, prijevoz ranjenika, dopremu pomoci u naoruzanju i sanitetskom materijalu te na vrlo smione bomba rderske pothvate. Kasnije, kako je rat odmicao u sastav HRZ-a ulaze borbeni avioni MiG-2lbis, borbeni helikopteri Mi-24DN te transpor-tni helikopteri Mi-8/Mi-17. Tijekom 1995. u odlucu jucim oslobodilackirn akcijama Hrvatske vojske, HRZ je dokazalo kako je postala vazna borbena kompo- nenta OSRH. Tada su, izmedu ostalog, izvodene akcije zastite zracnog prostora, jurisna djelo vanja te desanti pjesackih postrojbi. U tim djelovanjima HRZ je pokazao svoju zrelost odnosno da je izraslo u respekta bilno ratno zrakoplovstvo.


Okosnicu HRZ-a danas cine borbene i transportne eskadrile opremljene isto cnom tehnikom, ali je mladi casnicki kadar skolovan u Hrvatskoj na suvre menim zapadnim avionima i heliko pterima, koji se nalaze u sastavu skol skih eskadrila. Time su postavljeni dobri temelji za stvaranje suvremenog zrakoplovstva koje moze udovoljiti svim potrebama i zadacama koje se stavljaju pred njega.

UTVA 75 Ovaj avion je razvijen 70-ih godina

20. st. za potrebe selekcije mladih

pilota tadasnjeg RV-a i PYO-a, te za sportsko letenje u aeroklubovima. Avion je metalne konstrukcije s nisko postavljenim pravokutnim krilom koje mu daje bolju pokretljivost od aviona

U1VA75 I Naziv aviona Namjena pogonska skupina

UTVA 75 skolski avion

jedan klipni motor Lycoming I0-360-81 F snage 134 KW 11 BOKSl

9.73m 7,1Lm 3.15 m 685 kg 960 kg 200 kg 460km

raspon krila duiina trupa visina tezina. prazan tezina. maksimalna na polijetanju nosivost naoruzanja dolet u preletu maksimalna brzina 215 km/h.

270 km/h u poniranju 270 m/min 4.000m +4.4/-2

brzina uspinjanja vrhunac leta dopusteno g opterecenje

ratno zrakoplovstvo Jedanaest godina Hrvatskog ratnog zrakoplovstva tesko se moze sazeti u jednoj knjizi. a kamoli u nekoliko recenica. Stoga je namjera ovoga clanka. prigodom slavljenickoq dana 12. prosinca. dati kratki tehnicki prikaz puta kojeg je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo dosad presto

iste kategorije s visoko postavljenim krilom (poput Cessne 152 i 172). Pravokutno krilo je konstrukcijski najednostavnije i najjeftinije za izradu, i optimalno je za brzine leta za koje je ovaj avion konstruiran. Jos jedna dobra odlika pravokutnog krila je da kod pre vlacenja do odljepljenja strujnica dolazi u korijenu krila a ne na vrhovima gdje se nalaze krilca (aerodinamicke povrsine za upravljanje po nagibu) te avion i u tim uvjetima ostaje upravljiv. Avion moze izvoditi akrobacije, ali su sluzbeno zabranjene jer pri tome ne za dovoljava standarde sigurnosti letenja.

Raspon brzina leta od 104 km/h do 270 km/h ne daje bas veliku slobodu manevra. Zbog osobina, koje su rela tivno skromne, avion se rabio samo za odabir pilota i uvod u osnovnu obuku.

Pogonsku skupinu cini klipni motor Lycoming snage 132 kW (180 KS) na kojeg je spojena Hartzell elisa s dva kraka promjenjivog koraka. Motor nema CSU uredaj te je potrebna odredena vjestina prstima lijeve ruke kada se istodobno, ali ponekad u razlicitim pravcima, pornicu rucica gasa i rucica koraka elise. Motor je vrlo siguran, po cemu irna svjetski ugled, a tijekom uporabe UTVA-e 75 nikada nije otkazao. Sjedenje u avionu je u konfiguraciji jedan pokraj drugog ("side by side") sto znaci da nastavnik letenja sjedi pokraj kadeta. To je vrlo korisno u prvim fazama obuke jer je njihov medusobni kon takt puno izravniji.

Stajni trap je tipa tricikl, i fiksan je. To, kao i siri trup zbog sjedenja u kon figuraciji jedan pokraj drugog, narusava performanse aviona jer se stvara aerodi narnicki otpor (sirina trupa i neuvlaceci trap). Prema danasnjim mjerilima za selekciju pilota pozeljan je avion s akrobatskim sposobnostima kako bi se buduceg vojnog pilota moglo procijeni ti u vertikalnim polozajima na dolje i

gore, kao i u polozaju na ledima. Na taj nacin se najbolje moze vidjeti kako se on snalazi u 3D prostoru.

lnteresantno je spomenuti kako je tijekom Domovinskog rata i ovaj avion rabljen u borbenim djelovanjima, nao ruzan s dva pjesacka raketna lansera OSA koji su bili postavljeni svaki ispod jednog krila.

Pilatus PC-9M Pilatus PC-9 je skolski avion s turbo

prop pogonskom skupinom koji se rabi za osnovnu te za odredene dijelove na predne letacke obuke vojnih pilota. Metalne je konstrukcije s nisko posta vljenim trapeznim krilom. To je krilo optimizirano za srednje podzvucne brzine i omogucava maksimalnu opera tivnu brzinu aviona od 600 km/h (320 cvorova). Na malim brzinama daje avi onu vrlo stabilno i predvidljivo pona sanje, tako da je avion na brzini pre vlacenja u cistoj konfiguraciji (uvucen stajni trap i zakrilca) koja iznosi 150

km/h (80 cvorova) gotovo potpuno upravljiv po nagibu. To je vrlo bitna osobina za avion na kojern se ljude uci letjeti, i na kojima ce ti isti ljudi upoz nati kriticne brzine leta u akrobacijama kako planski tako i svojom greskorn iii neznanjern. Aerodinamicki dodaci na vertikalnim i horizontalnim repnim povrsinarna, koji su nista drugo do LERX-ovi, poboljsavaju ponasanje aviona prigodom izvodenja kovita.

PILATUS PC- 9M NaziY aviona Namjena pogonska skupina

PILATUS PC-9M skolski avion

jedan turboelisni motor Pratt & Whitney Canada

PT-6A-62. snage 698 kW (950 KS) raspon krila 10.12 m duzina tr.!Jpa 10.11iii visina 3.26 m tezina. prazan - 1.685 kg tezina. maksimalna na polijetanju 3.200 kg nosivost naoruzanja 1.040 kg dolet u preletu 1.642 km maksimalna brzina

~~ 600 km/h. -·-····'

brzina uspinjanja 1.247m/min vrhunac 1eta ---- 11.580 m - - - dopusteno g opterecenje +7/-3.5

lzvodenje kovita je nezaobilazni dio osnovne letacke obuke i bitno je za stjecanje samopouzdanja kod mladih vojnih pilota.

Pogonsku skupinu cini turboprop motor Pratt and Whitney Canada PT- 6A-62 snage 950 KS (698 kW), i

Hartzell elisa s cetiri kraka promjenjivog koraka s CSU uredajem. Ova pogonska skupina ima ugled jedne od najsigumijih i najekonomi cnijih na svijetu (s obzirom na svoje performanse). Rad po gonske skupine nadzire ELU uredaj koji radi automatski i ne dopusta prekoracenje dopu stenih parametara rada motora.

Posadu aviona cine dva pilota koji sjede u Martin Baker

Mk CH 11 izbacivim sjedalima, karak teristike 0-60:To znaci da pilot sigurno prezivljava iskakanje pri visini nula i brzini od samo 111 km/h (60 cvorova).

Buduci da piloti sjede u tandem kon figuraciji, zadnje sjedalo je izdignuto radi bolje preglednosti za nastavnika letenja koji sjedi u zadnjoj kabini.

Avionika i oprema u kabini daju dojam kao da je rijec o nekom borbe nom avionu trece iii cervrte generacije.


Na instrument ploci dominira EFIS u boji i GPS. Komande su doista HOTAS tipa jer omogucavaju pilotu upravljanje najbitnijim sustavima bez skidanja ruke s palice i rucice gasa (prekidaci elek tricnih trimera, zracne kocnice, radioveze i upravljanja nosnim kotacem nalaze se na palici i rucici gasa). Osim toga, avion je opremljen anti-g sus tavom i sustavom za kisik. To znaci da letacka oprema pilota ukljucuje anti-g hlace te kacigu i masku za kisik sto je otprilike isto kao i na borbenim avioni ma. Sve ovo je vrlo bitno jer se mladog pilota od pocetka navikava na ono sto ga ceka na borbenim tipovima aviona kada zavrsi skolovanje.

Ogranicenje po g opterecenju od + 7/- 3,5 i omjer snaga po jedinici tezine 0,42 daju pilotu veliku slobodu mane vra te se tako s PC-9M mogu izvoditi gotovo sve akrobacije sto kod mladih pilota svakako poboljsava razvoj perce pcije polozaja aviona u prostoru. Ras pon brzina leta od 150 - 600 km/h (80 - 320 cvorova) i zracna kocnica takoder idu tome u prilog.

Sto se tice naoruzanja, kada se avion optereti njime, aerodinamicki otpor mu se povecava sto rezultira pogorsanjem performansi, a dopusteno g opterecenje se smanjuje na +4/-1 sto ostavlja vrlo skromne mogucnosn za provodenje borbene obuke prema danasnjim stan dardima.

Pilatus PC-9M ima izvrsnu avioniku i performanse i s obzirom na to vrlo male izravne operativne troskove sto ga cini idealnim za provodenje osnovne letacke obuke.

MiG-21bis Avion MiG-a 2lbis nalazi se u rat

nim zrakoplovstvima diljem svijeta gotovo 50 godina, i proizveden je u vise od 8.000 primjeraka. Danas postoje dva veca programa modernizacije koji ornogucuju uporabu ovog aviona jos bar deset do petnaest godina.

Postoje cetiri generacije MiG-21, a bis je zadnja od njih. Cetvrta generacija pojavila se 70-ih godina kada je postalo jasno da je presretanje tromih bomba rdera na velikim visinama proslost i da je pravi neprijatelj u malom pokretlji vom lovcu na malim i srednjim visina ma. Trazeno je povecanje doleta i mane varskih sposobnosti s naglaskom na visine O - 4.000 m.

Kako bi se povecao dolet MiG-2lbis dobio je karakteristicnu hrptenu grbu, cime je kolicina goriva koju avion nosi

MIG - 21 bis Naziv aviona Namjena pogonska skupina

Mi6-21bis lovac-presretac

jedan turbomlazni motor Tumanski R-25-300

potiska 40.2 kN suho. 69.65 kN s dodatnim izgaranjem. potisak na drugom stupnju dodatnog izgaranja 97.12 kN u trajanju

3 minute 7.15 m 15 m

4.12m 5.450 kg 9.800 kg 2.000 kg 1.900 km

a pokretnim konusom koji se uvlaci i izvlaci regulira se povrsina presjeka, ovisno o brzini leta. Delta krilo ima dobre karakteristike na nadzvucnirn brzinama !eta, omogucava letenje pod velikim napadnim kutevima i nosenje vece kolicine intemog goriva. Ali, na manjim brzinama, odnosno vecim napadnim kutevima delta krilo stvara veliki aerodinarnicki otpor (inducirani otpor) i dolazi do pada brzine.

Optimalne brzine za manevriranje odnosno zracnu borbu su vece od 800 km/h, ali tada su i radijusi zaokreta puno veci, Mada je rijec o jednom od najboljih lovackih aviona druge gene racije, prema danasnjim standardima, odnosno u usporedbi s avionima trece i cetvrte generacije ipak je inferiorniji. Maksimalna brzina na velikim visinama je 2,05 M dok je na razini mora oko 1.300 km/h, sto znaci da je takoder nadzvucna.

Osnovno naoruzanje aviona je dvo cjevni top GSh-23L kalibra 23 mm. Maksimalna brzina paljbe mu je 3.300 zrna u minuti, a borbeni komplet sadrzi 250 zrna. Postavljen je s donje strane trupa u poluuvuceno kuciste, Na pet podvjesnih tocaka, cetiri pod krilima i jednoj pod trupom moguce je nosenje do 2.000 kg naoruzanja. Unutrasnje podkrilne podvjesne tocke imaju nosi vost 500 kg a vanjske 250 kg. Danasnje lovacko naoruzanje sto se projektila ti ce cine ga R-60 i R-60M (NATO oznaka AA-8 Aphid), namjenjenih iskljucivo bliskoj zracnoj borbi. Maksimalni domet ovog projektila je do 8 km, no minimalna daljina lansiranja je samo 200 m. Na tim udaljenostima pilot bilo kojeg zapadnog aviona bi vec odavno

raspon krila duiina trupa visina teiina. prazan


tezina. maksimalna na po~jetanju nosivost naoruzanja dolet u preletu maksimalna brzina 2.05 M na visini.

1.300 km/h na nivou mora 13.500 m/min

17.500 m brzina uspinjanja vrhunac !eta dopusteno g opterecenje +8

povecana na 2.880 litara. Moguce je i nosenje do tri podvjesna spremnika kapaciteta 490 litara iii jednog isklju civo podtrupnog kapaciteta 800 litara. Borbeni radijus djelovanja dosta varira ovisno o brzini i visini leta te nosenom naorufanju, ali se moze red da je on kod MiG-a 2lbis oko 500 km u lova cko] konfiguraciji.

Na MiG-2lbis ugraden je turbojet motor Tumanski R-25-300 potiska 40,2 kN suho i 69,65 kN s dodatnim izgara njem i mogucnoscu kratkotrajnog po vecanja potiska na 97,12 kN, u trajanju od tri minute. Aerodinamicki gledano, MiG-21 ima vrlo cistu i vitku liniju. Uvodnik zraka nalazi se u nosu aviona,

presao na topove. Maksimalno opterecenje aviona pri lansiranju je 7g, a projektil pogada cilj koji manevrira opterecenjem do 12g. Kut zahvata rragaca u nosu projektila je 12° od uzduzne osi a moguce je gadanje ciljeva samo iz zadnje polusfere. Projektil je dugacak 2,1 mi tezi 43 kg, od cega 3 kg otpadaju na bojnu glavu. Kod pobo ljsane inacice R-60M ugraden je osje tljiviji tragac koji ornogucava zahvat ci lja 20° od uzduzne osi, a moguce je i gadanje ciljeva iz prednje polusfere. Te zina bojne glave povecana je na 3,5 kg.

Lanseri UB-16-57 mogu se nositi na sve cetiri podkrilne podvjesne tocke, dok se lanseri UB-32 mogu nositi samo na unutrasnjim, Jedno od najzanimljivi jih oruzja MiG-a 21 je nevodeni projek til S-24 kalibra 240 mm. Rijec je o eksplozivnom punjenju klasicne bombe kalibra 250 kg koja je postavljena na tijelo jednostavnog projektila s cetiri stabilizacijska krilca. Projektil ima stra hovitu probojnu moc, a namijenjen je za unistavanje utvrdenih objekata neprijatelja. Moguce je nosenje maksi malno cetiri takva projektila.

Ono sto je danas osobito aktualno u svijetu glede ovog aviona su dva vrlo opsezna programa modernizacije, cime je moguce u dobroj mjeri smanjiti infe riornost u odnosu na borbene avione trece i cetvrte generacije. Rijec je o modernizaciji avionike, oruznickog sus tava i znatnom produzenju resursa. Kako je MiG-21 relativno dobra podlo ga za modernizaciju (najbolji i najbroj niji avion svoje generacije), odluceno je da se avionu ugradi vrlo napredan radar te oruznicka i navigacijska oprema koja omogucava nosenje suvremenog nao ruzanja i sigurno djelovanje u svim vre menskim uvjetima. Na zalost, zbog smanjenja cijene modernizacije, nije predvidena ugradnja jaceg motora cime bi se rijesila pokretljivost na manjim brzinama. Ali, to je nadoknadeno ugra dnjom ciljnika na pilotskoj kacigi tako da on ne mora doci iskljucivo u rep neprijatelju vec moze lansirati rakete na cilj i do 90° od svog smjera kretanja, odnosno od uzduzne osi svog aviona.

Antonov An-328 Antonov An-32B je srednji takticki

transportni avion. Iako je razvijen na temelju Antonova An-24, koji je ugla vnorn rabljen u civilne svrhe kao zamje na za Iljusine 11-12 i 11-14 te Li-2 (rusku kopiju DC-3) s klipnom pogonskom skupinom, tocnije je reci kako je rijec o

izravnom razvoju Antonova An-26 koji je rabljen iskljucivo u vojne svrhe.

Kako bi razvoj, a time u konacnici i cijena An-32 bila sto manja, preuzeto je vise komponenti s An-26. Na prvi po gled trup ova dva aviona je gotovo ide ntican, kao i krila, medutim oni su kod An-32B znatno ojacani. Prva stvar koja je.posebno uocljiva pri susretu s Anto novom An-32B su neobicno velike gon dole motora koje su gotovo duplo vece od onih na Antonovu An-26. Prvi do jam je da tu rijec o dva motora s avio nom a ne o avionu s dva motora. Razlog tome je sto se pri razvoju An-32 trazila dobra "hot and high" karakteris tika aviona. Naime, pri povecanju tem perature isto kao i pri smanjenju gusto ce atmosfere snaga motora opada i dolazi do znatnijeg pogorsanja perfo rmansi aviona. Pogonsku skupinu Antonova An-32B cine dva turboprop motora AI-20D pete serije, svaki snage 5.180 KS. Smjesteni su, svaki na jed nom krilu, u gornjem dijelu gondole motora na gornjaci krila. Protezu se od napadnog ruba sve do izlaznog ruba

An -328 Nazi¥ aviona Namjena ~-- pogonska skupina

Antonov An--328 srednji transportni avion dva turboelisna motora

lvcenko Al-200 pete serije snage 3.809 kW (5.180 KS)

29.20 m 23.78111 8.75 m

17.300 kg 27.000 kg 6.700 kg 2.000 km

raspon krila duiina trupa visina tezina. prazan tezina. maksimalna na potijetanju nosivost tereta - dole! s maksimalnom tezinom tereta maksimalna bnina krstareta 460.

maksimalna dopustena 540 km/h iti 0.7 M vise od 600 m/min

9.100 m +2.5/0

brzina uspinjanja vrhunac !eta dopusteno g opterecenje

krila i zavrsavaju s ispusnom cijevi iz koje se dobiva oko 15% ukupne potisne sile, dok se od elise dobiva ostalih 85%. Za postavljanje motora na gornjaci krila i ugradnju duzih nogu glavnog stajnog trapa ima jos jedan razlog a taj je pove canje klirensa elise od zemlje. Naime, uz ugradnju jacih motora ugradena je i elisa veceg promjera kako bi se ta snaga mogla bolje iskoristiti. Elise oba motora se vrte u stranu obrnuto od kazaljke na satu odnosno u lijevu stranu gledano u smjeru leta sto je suprotno od aviona zapadne proizvodnje gdje se elise vrte u smjeru kazaljke na satu odnosno udesno.

S donje strane trupa u repu aviona nalazi se pokretna rampa za utovar, isto var i desantiranje tereta i ljudstva. Osim spustanja rampa se moze u horizontal nom polozaju i podvuci ispod trupa sto je vrlo korisno kod desantiranja tereta pornocu padobrana iii kod utovara/isto vara tereta na zemlji. Na krovu teretne kabine, u zadnjem dijelu aviona nalazi se pornicna dizalica nosivosti 3.000 kg kojom se upravlja daljinski. Teretni prostor aviona dugacak je 12,48 m, sirok 2,78 mi visok 1,84 m sto omogucava nosenje pet standardnih LD-3 kontej nera. Teretni prostor je pod tlakom te ornogucava prijevoz do 50 putnika, 42 padobranca iii 24 nosila i pratece medi cinske opreme. lsto tako moguc je uto var odnosno ulazak manjih vozila preko rampe kada je u spustenorn polozaju,

Centroplanski dio krila je pravoku tnog oblika dok su dva vanjska krila trapeznog oblika. Na krilima se nalaze predkrilca i zakrilca koja omogucavaju brzine prilaza od oko 250 km/h pri ma ksimalnoj tezini na slijetanju od 27 000 kg. U svakom krilu se nalaze tri skupine spremnika za gorivo ukupnog kapa citeta 7.100 litara iii 5.500 kg. Stajni trap je vrlo cvrst i omogucava vrlo gru ba slijetanja s vecim brzinama propa danja a trag od 7,9 m daje avionu veliku stabilnost pri uzletu i pristajanju.


Posadu Antonova An-32B cine cetiri covjeka. Kapetan sjedi s lijeve strane, kopilot s desne strane, izmedu njih sjedi tehnicar-letac, a u prostoru iza kapetana sjedi navigator koji ima po sebnu prozirnu kapljicastu kupolu koja mu omogucava dobru preglednost za vodenje vizualne racunske navigacije. Iako je rijec o relativno zastarjelim nav igacijskim sustavima (DOPPLER), ali i nekim standardnim za danasnje vrijeme (A.DF i VOR), Antonov An-32B rnoze izvoditi letove na rutama duzine do 2.000 km i to u zracnorn prostoru bez ikakvih zemaljskih radionavigacijskih sredstava, kao sto je to slucaj u Sibiru.

Uz maksimalnu tezinu na polijetanju od 27.000 kg Antonov An-32B ima omjer snaga po jedinici tezine oko 50% veci u odnosu na primjerice talijanski transportni avion G222 s maksimalnom tezinorn.

Oznaka B u nazivu An-32B oznacava da je rijec o inacici prilagodenoj za civi lnu uporabu sto znaci da nema ugrade nu hidrauliku u otvoru za iskakanje po sade, koji se nalazi u podu ispred ulaza u kokpit. Rijec je o metalnoj ploci koja se otklanja na dole i prema naprijed i tako stvara zid koji pri iskakanju stiti clanove posade od zracne struje.

Canadair CL 415 Osnovna namjena ovog aviona su

protupozarna djelovanja i bez lazne skromnosti moze se reci da je izravno zasluzan za ljepotu vegetacije naseg obalnog pojasa koji je nebrojeno puta svakog ljeta bio ugrozen od golemih pozara. Nema lakseg i brzeg nacina da se vise od pet tona vode donese na neko neprohodno mjesto pozara nego protupozarnirn avionom, a koliko je efikasnije kada se to ucini iz zraka, nije potrebno ni govoriti. Osim sto je hrva tski obalni pojas velikim dijelom nepro-

CL-415 Naziv aviona Namjena pogooska skupina

Canadair CL -415 30 godina iskustva u prorupozamim djelovanjima. Razvijen je na temelju CL-215 s klipnom pogonskom skupi nom. Iako izvana vrlo slican pretho dniku, Canadair CL-415 je sasvim novi avion. Ugradena mu je nova turboprop pogonska skupina Pratt & Whitney Ca nada PW123AF snage 1775 kW (2380 KS) svaki, cime je snaga povecana za oko 15%. U kokpit je ugraden klimati zacijski sustav i nova digitalna avionika koja se sastoji od dva ekrana u boji sus tava EFIS ispred svakog pilota i tri sre disnja displeja u boji na kojima se nalaze parametri rada motora. Isto tako u sus tav komandi je ugraden servo uredaj sto bitno pridonosi manjem zamoru posade koja nerijetko izvede i vise od stotinu uzimanja i bacanja vode na pozar u jed nom danu. Na panelu iznad instrument ploce nalazi se selektor bombardiranja kojim piloti odreduju nacin odnosno re doslijed odbacivanja vode iz cetiri pod spremnika.

Aerodinarnicka konstrukcija je nesto izmijenjena te su tako na vrhove vrlo jednostavnog debelog krila postavljene neke vrste vingleta koji smanjuju aero dinamicki otpor (inducirani otpor) i poboljsavaju direkcijsku stabilnost avi ona na manjim brzinama. Na horizo ntalnim repnim povrsinama su takoder postavljeni dodatni vertikalni stabiliza tori. Maksimalna brzina u horizontal nom letu je 375 km/h sto je bitno za sto brz: dolazak na mjesto pozara, dok je radna brzina na mjestu pozara oko 278 km/h. Brzina za odbacivanje vode je 195 km/h. Ogranicenje po g optere cenju je +3,5/-1,5 sto je vrlo dobro za avion ove velicine, ali i vrlo potrebno za ostro manevriranje kada se pozar nalazi na liticama iii u kanjonima. Mogucnost postavljanja elisa na "re verse" polozaj ornogucava poniranje pod velikim kutern bez prirasta brzine sto takoder olaksava manevriranje.

Air Tractor AT-802F Danas uz bok Canadairima pozare u

Hrvatskoj gase i dva manj,a protupozar na aviona Air Tactor AT-802F. Rijec je o niskokrilnom avionu metalne kon strukcije koji je nastao na bazi poljoprivrednog aviona za zaprasivanje insekticida. Kod ovog aviona je sprem nik prilagoden uzimanju i odbacivanju vode, te je sustav strcaljki uklonjen.

Pogonsku skupinu cini jedan turbo prop motor Pratt & Whitney Canada PT6A-67 AG snage 993 kW (1.350 KS) na koji je spojena petokraka Hartzell


protupozami avion dva turboelisna motora Pratt & Whitney Canada

PW123AF snage 1.775 kW (2.380 KS) raspon krila 28.38 m duiina trupa -~-~·~ 19.81 m visina 9.1 m tezina. prazan - - 12.079 kg tezina. maksimalna na polijetanju 17.168 kg nosivost vode 6.1371 dole! s maksimalnom 2.000 km tezinom tereta maksimalna brzina --- 375 km/h --- dole! u preletu 2.409 km vrhunac leta 6.100 m --- brzina uspinjanja 419 m/min dopusteno g opterecenje -- +3.5/-1.5

hodni kamenjar, te je zemaljskim pro tupozarnim postrojbama zbog toga po far vrlo cesto nedostupan, velika vrije dnost ovog aviona dosla je do izrazaja nakon Domovinskog rata kada je zema ljskim protupozarnim postrojbama ula zak u minska polja koja gore bio ravan samoubojstvu. Isto tako nije bio jedan slucaj kada pozar jednostavno zarobi vatrogasce na zemlji, te im Canadair bacajuci vodu ispred njih krci put u sigumost.

Rijec je o avionu amfibiji s posebno konstruiranim trupom - koritom i po stavljenim plovcima ispod svakog krila. Canadairu je potrebno samo dvanaest sekundi da s vodene povrsine od 410 metara pokupi 6.137 litara (6.124 kg) te iste vode. Buduci da avion pritom glisira brzinom 130 km/h (70 cvorova), letne komande su efikasne te nije impe rativ da ta vodena povrsina mora biti ravna, naime avion moze slijediti korito rijeke iii izbjegavati plovila i hridi na moru.

Canadair CL-415 nastao je na temelju

elisa promjenjivog koraka koja se tako der maze postaviti na "reverse" polozaj. Bitno je spomenuti kako i Canadair i Air Tractor imaju pogansku skupinu istog proizvodaca sto uvelike olaksava i pajeftinjuje odrzavanje flote aviona. Maksimalna brzina u horizantalnom le tu je 360 km/h dok je radna brzina na mjestu pozara 270 km/h. Odbacivanje vode se izvodi pri brzini 215 km/h. Ka da je avion prazan, ogranicenje po g opterecenju je +3,25/-1, a kada nosi maksimalnu kolicinu vode 3.104 litre, ono je nesto manje i iznosi +2,54/-1,2. Vada se nalazi u spremniku u nosu avi ona, izmedu motora i pilotske kabine.

Dolet aviona kada nosi maksimalnu kolicinu vode i goriva je 1.350 km. Praksa je takva da se ovaj avion rabi za protupozama izvidanja jer mu je cijena po satu !eta znatno manja nego od Ca nadaira, i njime se izvodi prvi udar na pozar, nakan cega pilot Air Tractora izvjestava postrojbu a lokaciji i karak teristikama pozara i tada, ako je potreb no, uzlijecu Canadairi iii pozar gase zemaljske protupozarne postrojbe, a Air Tractor odlazi na najblizt aerodrom s opremom za punjenje vodom.

Namjena pogonska slafina

Air Tractor AT-~F protupozarni avion

jedan1irboelisni motor Pratt & Whitney Canada

PT6A-67AG snage 993 kW (1.350 KSI 17.4m

19.81 m 9.1 m

3.064 kg 7.200 kg

raspon krila duzina truea visina llzina. prazan teiina. maksimalna na polijetanju nosivost vode dolet s maksimalnom teiinom tereta

3.1041 2.000 km 360 km/h 1.350 km

+3.25/-1.3

maksimalna brzina dolet u preletu dopusteno g opterecenje

Bell 2068 Jet Ranger Ill Od prvog leta 1962. do

danas, s proizvodnjom vi se od 7.000 letjelica, Bell 206 postavio je mnoge standarde u razvoju heli koptera ovog tipa, doka zujuci da helikopter iako jednostavne konstrukcije, moze raznim inacicarna i poboljsanjima popunja vati siroku lepezu zahtje va kupaca kako u civilnoj tako i u vojnoj primjeni.

U HRZ-u Bell 206 se rabi za temeljnu obuku

buducih pilota helikoptera, za sto je po trebno imati pouzdan helikopter koji je u stanju ispunjavati sve zahtjeve za tu razinu obuke. Puzdanost je ujedno i najveca odlika ove letjelice koja se do kazala tijekom svoje <luge operativne uporabe. Spoj velike pouzdanosti, odli-

cne pokretljivosti i jednostavnog uprav ljanja i te kako je potreban u temeljnoj obuci pilota, gdje helikopter mora pod nositi grube greske pilotiranja, imitacije otkaza u letu, te nerijetko kako slucajna tako i namjerna vrlo gruba slijetanja.

Cvrstoca trupa osigurana je kombina cijom poluljuskastog oblika trupa i alu minijske sacaste ispune, koja osigurava vise cvrstoce po tezini od konvenciona lnih izvedbi. Sama unutrasnjost omogu cava smjesta] za pet osoba (minimalnu posadu cini jedan pilot) ili ukupni teret do 601 kg (s vanjskim podvjesnim tere tom nosivost se povecava do 681 kg). U odnosu na pnjasnje inacice, Jet Ranger Ill pasjeduje veci dolet (702 km), tisi rad, vise unutarnjeg prostora, spremnik

za gorivo otporan na udare, ojacanu konstrukciju itd.

Bell 206B ima lijevo okrecuci dvo kraki nosed rotor polukrute konstru kcije cija jednostavnost izvedbe i sigur nost ipak za sobom povlace manevarska ogranicenja u odnosu na druge izvedbe rotora. Upravljanje nosecim rotorom izvodi se pomocu upravljackih koma ndi hidraulicnog tipa gdje postoji mo gucnost iskljucenja hidraultcnog sutava radi vjezbe imitacije otkaza njega sa mog. Repni rotor je takoder dvokraki, a smjesten je s lijeve strane trupa. Prije nosni sustav tj. transmisija helikoptera za pogon noseceg i repnog rotora se ne prekidno dokazivala niz godina na vrlo zahtjevnim terenima i uvjetima letenja sto je i te kako bitno za potrebe obuke pilota.

Pogonsku skupinu helikoptera cini jedan turbovratilini mlazni motor Alli son 250 C20J, nominalne snage 420

KS, koji osigurava idealan spoj dostatne snage za sve potrebe obuke i pri poveca nim vanjskim ternpe raturama (dvije oso be u helikopteru) te eksploatacijskih tro skova letjelice. Stajni trap helikoptera je tipa skije koje su na nasim Bellovima po stav lj ene s poveca nim razmakom trupa od tla radi potreba obuke. Konstrukcija skija omogucava po potrebi brzo monti ranje plovaka na na puhavanje za slije tanje na vodene po

vrsine, koje nazalost kod nas rabi samo MUP, iako se veliki dio letenja izvodi u neposrednoj blizini ili iznad mora. Sto se opreme i instrumenata tice, heliko pteri koje rabi eskadrila za obuku pilota

BELL 2068 -3 Naziv heli~ra BeU2068-3 Namjena (civilne inacicel obuka pilota. laki

· transport. izvidanje. prijevoz putnika. traganje i spasavanje

promjer noseceg rotora 10.16 m duiina trupa (bez rotoral 9.50 m vlsma lielikojltera na repu 3.35 m posada 1 pilot (min.I + 4 putnika maksimalna poletna tezina 1.519,5 kg vmunac leta 4.080 m motor Allison 250 C20J. nom. snage 420 KS najveca dopustena brzina leta 240 km/h


odskacu od vecine letjelica ovog tipa. Letenje helikopterom je ornoguceno u vizualnim uvjetima letenja danju i nocu (bez zaledivanja) te je moguca obuka za polozajno letenje bez vanjske vidljivosti kao i za procedure instrumentalnog pri lazanja na aerodrom. Osim toga, ugra dena je i instalacija za Night Vision System C'naocale" za nocno letenje). Bogata oprema zahtijeva i vecu instru mentalnu plocu zbog cega je doslo do smanjenja vidljivosti prema naprijed, sto je dosta nepozeljna osobina pogoto vo pri zavrsnorn usporenju u prilazu za slijetanje.

Sva ta dodatna oprema omogucava naprednu i kvalitetnu obuku pilota he likoptera za potrebe HRZ-a, te postavlja dobre temelje za prelazak na helikopte re zapadnih proizvodaca. Iako se ne moze reci kako je to najbolji helikopter u svojoj klasi, ali ako se uzme u obzir koncepcijska starost, moze se tvrditi kako je to ipak helikopter koji ce zbog svojih odlicnih karakteristika jos dugo u vrlo velikom broju inacica letjeti di ljem svijeta.

MilMi-8 Otkada je 1961. prvi put prikazan na

Sovjetskom danu zrakoplovstva, ovaj je helikopter u osnovnoj inacici do danas proizveden u vise od 10.000 primjera ka. Tada se cijela proizvodnja prebacuje na inacicu Mi-8 MTV (u biti je to Mi- 17) cija proizvodnja traje i danas, goto vo nesmanjenim tempom. Iako je zarni sljen kao nasljednik Mi-4, volumen to varnog prostora veci je od prethodnika za 45%, a turbovratilni motor mu je omogucio daleko vece performanse.

Po vanjskim obiljezjima, Mi-8 je lako prepoznatljiv helikopter ne bas privla cnog izgleda koji se od pocetne inacice gotovo i nije promijenio. Mi-8 ima pe terokraki desno okrecuci noseci rotor gdje su lopatice spojene na uljno pod mazivane sarnire s mogucnoscu zakre tanja oko sve tri osi. Za upravljanje no secim rotorom sluzi poduplani hidra ulicki sustav sto je ujedno i slucaj kod vecine upravljackih sustava na ovom helikopteru. Repni rotor je trokraki, te se kod Mi-8 nalazi s desne strane dok je kod Mi-8 MTV na lijevoj strani repne kupe. Ispod repne kupe, jako je uo cljiva antena za doplerski navigacijski sustav koji ima iznimnu vrijednost za odredivanje brzine i smjera kretanja tijekom lebdjenja, kada je to teze odredivati zbog ogranicene vidljivosti.

Ulaz u teretni prostor ornogucen je


bocnim kliznim vratima na lijevoj stra ni, a za utovar veceg tereta rabe se vrata na straznjern dijelu trupa koja se po po trebi mogu i skinuti (najcesce ih rnoze te vidjeti skinuta pri prijevozu padobra naca iii specijalnih vojnih postrojbi). Tovarni prostor je (visina: 1,81 m, du ljina: 5,34 m, sirina: 2,34 m) dostatnih dimezija koje ornogucavaju utovar ma njeg terenskog vozila kojem je ornogu cen ulaz pornocu dvije pomicne rampe.

Uredenje same unutrasnjosti ovisi o

ce opremanje unutrasnjosti zapadnom avionikom koja cini tzv. "stakleni" kokpit, a i ostala avionika i oprema su na zavidnoj razini. Ostala standardna avionika ukljucuje: HF i VHF postaju, intercom vezu, radiokompas, radio radarski visinomjer, inercijalni navi. gacijski sustav i cetverokanalm autopi lot. Dakako da svaka dopuna opreme ovisi o namjeni samog helikoptera.

Pogonsku skupinu cine dva tur bovratilna motora Isotov TV2-l l 7 A

namjeni helikoptera, bilo da se rabi za transport tereta, vojnika, putnika, bole snika i sl. U desantnoj inacici je moguc smjestaj 24 vojnika s punom ratnom opremom, za prijevoz ranjenika mogu ce je postaviti 12 nosila iii pak kornbi nacija sjedala i nosila. Za potrebe prije voza VIP putnika postoji salonska ina cica s komfornom unutrasnjoscu za smjestaj 11 osoba, cije inacice lete i u Hrvatskoj. Nisu niti rijetki primjeri preuredenja putnickog prostora u mini jaturne operacijske prostorije. U sarno me teretnom prostoru moguc je prije voz tereta tezine do 4.000 kg. U slucaju potrebe nosenja podvjesnog tereta, unutar teretnog prostora postavlja se dizalica za vanjski teret cija se sajla spusta kroz otvor na podu kabine, a maksimalni dopusteni teret u tome slu caju je 3.000 kg. Na bocnim ulaznim vratima postavljena je jos jedna dizalica cija je narnjena podizanje iii spustanje osoba do tezine 150 kg, u akcijama tra ganja i spasavanja,

Pilotska kabina je vrlo prostrana iako je tipicno ruskog komfora s ne bas logt cnim rasporedom instrumenata i preki daca koji se cesto razlikuje od heliko ptera do helikoptera. Ovo vrijedi za vecinu inacica koje lete u svijetu, ali Mil 0KB se sve vise okrece zapadnim standardima te je u Mi-8 MTV5 mogu-

norninalne snage 1540 KS, tj. TV3-117 VM (kod Mi-8 MTVl) snage 1.900 KS pri cernu je u slucaju nuzde moguce kratkotrajno iskoristenje 2.200 KS. Ta razlika u snazi motora nije pridonijela povecanoj nosivosti, ali je uvelike pridonijela povecanju manevarskih mogucnosti letjelice sto je kod pilota docekano s odusevljenjern.

Mi-8 je od prvih inacica predviden i za nosenje ubojnog tereta, ali je za izvodenje borbenih zadaca prvenstveno namijenjen helikopter Mi-24. Buduc nest ovog helikoptera je neupitna bu duci da stalnim poboljsanjima avionike, zmaja letjelice te motora i sustava uz vrlo nisku cijenu pruza vrlo mnogo.

Ne treba niti zaboraviti veliko zna cenje ovog helikoptera u Domovinskom ratu kojim se najcesce dopremala po moc na prve crte bojista, a u povratku prevozili ranjenici do najblizih bolnica nerijetko pod djelovanjerri protivnicke paljbe sa zemlje.

Mil Mi-24 Usporedujuci ga s Mi-8, helikopter

Mi-24 je nesto kraceg trupa, ima puno manji noseci rotor, potpuno drugaciji teretni i pilotski prostor, te posjeduje jedinstvenu osobinu mogucnosti pri jevoza do 8 vojnika uz istodobno posje dovanje velike vatrene moci.

Tip helikoptera namjena hetikoptera promjer noseceg rotora duiina trupa (s rotorom)

visina posada maksimalna poletna tezina vrhunac leta lllalDr

najveca dopustena brzina

visenamjenski transportni 21.3 m 25.2 m 5.65m

pilot kopilot letac-tehnicar 13.000 kg 6.000 m

2 x lsotov TV3-117VM 250 km/h

Niti jedan drugi helikopter nema takvu kombinaciju naoruzanja, senzora, oklopa i letnih performansi s mogucno scu prijevoza tereta (8 vojnika, iii 4 ra njenika na nosilima iii zuran prijevoz raznog tereta na prvu crtu bojista), a ci je su se karakteristike pokazale u mno gim oruzanim sukobima u gotovo svim uvjetima. Zbog toga ne cudi sto ovaj he likopter i danas predstavlja vitalni dio taktike kopnenog ratovanja u Rusiji.

Nosed rotor je peterokraki pri cemu je u izradi lopatica i glavcine rotora pri mijenjen titan, sto je omogucilo otpo rnost na pogodak granate od 20 mm. Sustav upravljanja nosecim rotorom gotovo je identican kao na Mi-8. Repni rotor nalazi se na lijevoj strani, a pri cvrscen je na vertikalni stabilizator re pne kupe, koja se od one na Mi-8 vizu alno razlikuje po vecoj bocnoj debljini i dodatnim ojacanjima.

Podvozje helikoptera cine potpuno uvlaceci kotaci, a nosna je noga u odno su na A inacicu produzena kako bi se omogucio smjestaj senzora, optickih sus tava te cerverocijevne strojnice ispod prednje kabine. Osim izrazajnog oblika trupa, uocljiva su velika krila ove letece topovnjace koja nemaju mogucnost ukla njanja kao sto je slucaj kod na primjer Mi-6. Osim toga sto sluze za nosenje bo gatog arsenala naoruzanja, tijekom leta sudjeluju i za stvaranje cak 25% uzgona na krstarecoj brzini, cime rasterecuju noseci rotor sto pak ostavlja visak snage za postizanje vecih brzina.

Naoruzan]e koje se nalazi na krilima je tako postavljeno da ornogucuje nji hovo brzo i lako ponovno punjenje na terenskim uvjetima, a pricvrscuje se na ukupno 8 podvjesnih tocaka. Srce heli koptera cine dva turbovratilna motora Isotov TV3-ll 7 (na D inacici) odnosno TV3-ll 7V (na V inacici), koji daju po jedinacnu snagu od 1.900 do 2.200 KS (ovisno o inacici), sto je dostatno za postizanje maksimalne brzine u horizo ntalnom letu do 335 km/h. Iako je to s obzirom na svoju velicim; iznimno

visenamjenski borbeni 17.3m 21.5 m 6.50m

pilot kopilot (letac-tehnicar) 12.000 kg 4.570 m

2 x lsotov TV3-117V 322 km/h

prostranoj kabini po uzoru na transpo rtne helikoptere) uvelike je promijenje na, te se sastoji od dvije odvojene tan dem postavljene kabine, pri cemu je pilot smjesten u zadnjoj povisenoj kabi ni, a operator oruznickim sustavima/ko pilot je u donjoj, vrlo preglednoj kabini.

Kopilotu uz mogucnost upravljanja helikopterom stoji na raspolaganju nao ruzanje koje na nasim inacicama cine: cerverocjevna strojnica 12,7 mm (9-A- 624), nevodene rakete 57 mm (U32A-24 ), protutenkovske rakete 9Ml 7P Raluga (na Mi-24V: 9Mll4 Sturm), bombe ra zlicitih vrsta te za samoobranu disperzer toplinskih mamaca.

U Domovinskom ratu Eskadrila bor benih helikoptera je odigrala veliku ulogu u mnogim borbenim akcijama, no zbog malo publiciranih podataka o njezinim djelovanjima, nikada joj nije pripalo zasluzeno povijesno mjesto ka kvo su dobili borbeni avioni.

Ovaj helikopter osim relativno stare koncepcije predstavlja vrlo ubojiti stroj, a ugradnjom nove avionike i naoruza nja, uvelike se povecava njegova borbe na moc koja ce jos dugo predstavljati jedinstvenu cjelinu.

Stanete li ispred njega kada je u po tpunosti naoruzan, izazvat ce u vama strahopostovanje kakvo postize malo koji avion iii helikopter, a za to ima i razloga.

pokretljiv helikopter, ta snaga se poka zala ipak nedostatnom za pojedine ma nevre (kao sto je na primjer naglo iska kanje iza zaklona). Ti su se nedostaci uocili tijekom rusko-afganistanskog ra ta, no to je kompenzirano drugacijorn kombinacijom napadaja na kopnene ciljeve.

Pokretanje motora te upravljanje su stavima je automatizirano kako bi se skratilo vrijeme uporabe i rasteretilo opterecenje pilota. Slicno kao i na Mi-8, svi vitalni sustavi su duplicirani kako bi se povecala mogucnost prezivljavanja na bojisnici, Dodatna jamstva za povra tak iz borbe je siroka primjena oklopa na svim vitalnim dijelovima, pri cernu se nastojala postici neosjetljivost na sva laka pjesacka oruzja, u cernu se uvelike i uspjelo.

Kabina posade u odnosu na inacice prije D inacice (prijasnje inacice imale su cetveroclanu posadu smjestenu u


Pise Tomislav.JANJIC.(

Od ustrojavanja 1950. kineska ratna mornarica je imala jedan vazan cilj - pomoci u reintegraciji cjelovitosti drzave. pri cemu se zapravo mislilo na uspostavu vlasti Pekinga nad "odmetnutim" otokom Tajvanom. Rat s Vjetnamom 1979. donekle je prosirio podrucje interesa i na Juino kinesko more. U najnovije vrijeme u podrucje djelovanja kineske ratne mornarice usli su i Spratley otoci. uz permanentna nastojanja da se ostvari i stalna prisutnost u lndijskom oceanu


S vi gore navedeni ciljevi cetiri desetljeca su bili neostvarivi. Glavni je razlog bio nedostatna tehnoloska opremljenost,

narocito suvremenim ratnim brodovi ma. Zbog raznih, uglavnom politickih razloga kineska ratna momarica se morala oslanjati na domacu znanost i proizvodne rnogucnosti. Tako su pocetkorn osamdesetih godina proslog stoljeca svi kineski ratni brodovi izgledali kao da su gradeni potkraj pedesetih i pocetkom sezdesetih godina dvadesetog stoljeca, a i borbene mogucnosti su im bile otprilike slicne sovjetskim brodovima iz tog vremena, cija su kopija iii inacica bili. Zbog tih problema zapadni su strucnjaci kinesku ratnu mornaricu svrstavali u obalnu momaricu s vrlo ogranicenim mogucnostirna djelovanja na otvorenom moru, daleko od maticnih Iuka.

Onda se pocetkorn devedesetih dogodio veliki pomak. Prvo je 1991. porinut razarac Harbin, prvi iz klase Luhu (Type 052). Po svojim borbenim znacajkama razaraci Type 052 slicni su francuskim razaracima klase Georges

Leygues (F 70), gradeni u razdoblju od 1979. do 1990. godine. Pojava nove kineske klase razaraca privukla je veliku pozomost strucne javnosti, ali nije izazvala vecu zabrinutost u kine skih susjeda i mogucih supamika. Kvalitetu modemog dizajna znatno je umanjivala cinjenica ugradnje ne bas najmodemijeg naoruzanja i elektronicke opreme. Najveci je nedostatak bio neucinkovito protuzracno raketno naoruzanje malog dometa. Pojava novog razaraca Shenzhen klase Luhai (Type 054) vise nije predstavljala vece iznenadenje. Iako za punih tisucu tona vece istisnine Luhai nije bio puno bolji od svojeg predhodnika. Doduse vece dimenzije dopustaju i veci opseg modernizacije, tako da se sve cesce sporninje rnogucnost da Shenzhen dobije moder an raketni protuzracni sutav smjesten u bunaru neposredno ispred zapovjednog mos ta.

Kako ni klasa Luhai nije rijesila neke od najosnovnijih nedostataka (prije svega nernogucnost ucinkovite pro tuzracne obrane na vecirn udaljenosti ma) kineska momarica odlucila je kupiti dva ruska razaraca klase Saric (Type

956E) NATO oznake Sovremenny. Razaraci Hangzhou (136) i Fuzhou (137) svojom su oprernljenoscu i naorufanjem znatno utjecali na unapredenje borbenih mogucnosti kineske ratne momarice. Naoruzani nadzvucnim (2,5 Maha) protubrodskim projektilima velikog dometa (120 km) Moskit 3M80E (NATO oznaka SS-N-22 Sunburn) ti su razaraci postali velika opasnost za sve ratne brodove tog podrucja, cak i za najmodernije taj vanske, japanske i americke. Za kineske admirale jos je vaznija bila cinjenica da su na svakom razaracu dobili po dva jednostruka lansera protuzracnih raketa sustava M-22 Uragan. Suvremena rake ta 9M3872 (NATO oznake SA-N-17 Grizzly) ovog sustava ima maksimalni domet od 50 kilometara i maze pogadati ciljeve od razine mora do 15.000 metara. Sustavom Uragan kines ka ratna mornarica konacno je dobila rnogucnost djelotvorne obrane svojih brodova od prijetnji sa svih visina i velikih udaljenosti.

Veliko iznenadenje Najave kupnje jos dva nova razaraca

klase Saric i vijesti o gradnji novog razaraca klase Luhai (pokazala se pogresnom) nisu upucivale na nova iznenadenje, sve dok 25. svibnja 2002. (nakon 15 mjeseci gradnje) nije u sangajskom brodogradilistu Jiangnan Shipyard porinut prvi razarac Type 052B. Kako je ime broda u ovorn trenutku jos nepoznato, na Zapadu je dobio i oznaku Type 168 po identi fikacijskom broju na pramcu. Drugi razarac iste klase s oznakom 169 porin ut je 31. listopada 2002.: nakon samo

--

\\\

ne samo uspjesno obavili posao projek tiranja vec su i usvojili najnaprednije tehnike gradnje velikih stealth brodova - napredak koji se prije dvadeset godina cinio nernogucim.

Iako se o razaracima Type 052B zna vrlo malo, pa tako nisu poznate ni nji hove tocne dimenzije i istisnina, sok

· koji su izazvali u strucnoj javnosti dostatan su razlog da im se posveti poveci clanak.

Najmodernije tehnologije Oko razaraca klase Type 052B zasad

ima vise nepoznanica i pitanja nego

Nedugo nakon porinuca 168 s navoza je porinut i razarac 169

11 mjeseci gradnje. Neke informacije upucuju na mogucnost da su jos dva razaraca iste klase u gradnji. Tako bi do kraja ovog desetljeca kineska mornarica mogla imati u naorufanju najmanje cetiri razaraca Type 052B.

Nemalo iznenadenje i povecu zabrin utost izazvala je kineska sposobnost da u samo deset do petnaest godina pro jektiraju cetiri razlicite klase razaraca, pocevsi od klase Luhu, preko Luhai do Type 052B, te najnovije, jos neporinute i neimenovane klase ciji se prvi brad jos gradi na navozu (posebno opisan u dodatku). Pritom su kineski strucnjaci

odgovora. Prvo je zasto nose oznaku Type 052B (oznaka Type 052 pripada klasi Luhu) kad se po svemu razlikuju od razaraca klase Luhu. Turnacenje kako je Type 052B zapravo samo razvo jni derivat klase Type 052 ne cini se narocito uvjerljivim jer se ove dvije klase uvelike razlikuju jedna od druge. Jedan od mogucih odgovora je da su i razaraci Type 052 i Type 052B projekti rani u istom projektnom zavodu, te da ta oznaka pokazuje samo kontinuitet rada odredenog tima.

Najveca razlika izmedu klase Luhu (Type 052) i razaraca Type 052B ocituje


se u koncepciji razaraca Type 052B koja s razaracima Type 052 nema ni najman je dodime tocke. Pritom je ova razlika vidljiva vec na prvi pogled. Dok razaraci klase Luhu izgledom podsjecaju na razarace iz sedamdesetih i osmadesetih godina proslog stoljeca, razaraci klase Type 052B imaju najmodemije brodske crte, nalik na francuske fregate klase La Fayette. Usporedba s klasom La Fayette nije slucajna jer je i pri projektiranju kineskih razraca Type 052B, kao i pri projektiranju klase La Fayette, uporabljena stealth tehnologija gradnje (tehnologija male zamjetljivosti). Dapace, po svim oblicima trupa i nad grada razaraci Type 052B jako podsjecaju na uvecane kopije fregata klase La Fayette. Za to postoje dva dobra razloga. Prvi je da je klasa La Fayette prvi veliki ratni brod koji je projektiran i graden po stealth nacelima te je time postao uzor i smjemica svim brodovima projektiranim iza njega. Drugi, mozda i vazruji, je da je jedan od kupaca fregata klase La Fayette i tajvanska ratna momarica. Kinezi su imali vise nego <lobar razlog da u detalje prouce raj vanske fregate zajedno s nacelima stealth gradnje. Ono sto je ozbiljno zabrinulo vojne analiticare na Zapadu je cinjenica da su kineski projektanti uspjeli ne samo prouciti protivnicke fregate vec i projektirati vlastiti ratni brod po istim nacelima. Cinjenica je da im pritom neku vecu pomoc nisu mogli pruziti ni ruski strucnjaci jer ni sami jos nemaju vecih iskustava s projektiranjem tako velikih brodova po stealth pravilima.

Zasad je nemoguce tocno procijeniti kvalitetu primijenjenih stealth tehnologija jer su i 168 i 169 jos uvijek u luci u fazi oprernanja, ali dostupne fotografije pokazuju da su sva nacela stealth gradnje postivana - stijene nad grada i palubnih kucica napravljene su glatke i ravne bez izbocina iii udubina, nagnute pod kutem od deset stupnjeva. Na palubi i trupu ne vide se nikakvi

Namjena i naorufanje Jedna od rijetkih cinjenica oko koje

se slazu svi strucnjaci je namjena razaraca klase Type 052B. Osnovna namjena im je proruzracna zastita flote, uz sekundamu ulogu napada na ratne brodove. Po tome su vrlo slicni americkim razaracima klase Arleigh Burke.

Za tu namjenu Type 052B bit ce

otvori (osim na krmi) jer su prekriveni posebnim vratima.

Nije poznato jesu li Kinezi stijenke brodova premazali bojama koje upijaju radarske zrake. Cinjenica je da su svi modemi kineski ratni brodovi obojani u svjetlo sivu nijansu dok su i 168 i 169 obojani u znatno drukciju sivo zelenu nijansu.

Sva je vanjska oprema smjestena unutar trupa broda, iii su projektirani tako da se uklope u stealth konstrukci ju cijelog trupa. Prava ocjena uspjesnosti moci ce se dati vjerojatno sredinom iii potkraj iduce godine kad zavrsi faza opremanja i zapocne faza testiranja na mom i kad se prvi razarac nade u dometu radara americkog iii taj vanskog mornanckog izvidnika. Kako bi taj trenutak sto vise odgodili, Kinezi su odlucili preskociti fazu testiranja maritimnih sposobnosti broda i odmah krenuli s fazom intezivnog opremanja.

Prvi su crtefl pokazivali vertikalne lansere protuzracnih raketa s pet otvora

opremljena, prema prvim crtezirna, s ukupno cetrnaest vertikalnih lansera za protuzracne rakete velikog dometa. Na vecini crteza lanseri imaju pet otvora, ali na fotografiji pramca broda 970 (klasa Dahua) namijenjenog testiranju oruzja jasno se vidi vertikalni lanser s najmanje sest otvora. Ako je istinita tvrdnja da se na 970 testira novi raketni sustav za razarace Type 052B, onda ce svaki razarac nositi najmanje 84 projek tila spremna za lansiranje. Za uspored bu klasa Arleihg Burke nosi 74 pro tuzracna projektila Standard SM-2. Medutim, najnoviji crtezi razaraca Type 052B pokazuju bitno drugaciji raspored vertikalnih lansera. Kako su upravo ti crtezi do sada najvjerniji fotografijama razaraca 168 i 169, treba ih se smatrati najvjerodostojnijim. Na tim crtezima sest okomitih lansera (u dva reda po tri) smjesteno je na nadgradu izmedu pramcanog topa i zapovjednog mosta.


Na fotografijama broda 970 vidi se vertikalni

lanser s najmanje sest otvora za lansiranje

raketa

Jos ceuri lansera smjesteno je u desni bok krmenog nagrada, pokraj helikopterskog hangara. Kako svaki Janser ima po sest raketa, cijeli sustav sadrzi ukupno sezdeset raketa sprem nih za lansiranje, sto je vjerojatniji broj od prijasnjeg 84.

Koncepcijski gledano lanser je slican lanserima na bivsirn sovjetskim krstari cama klase 5lava namijenjen raketama 5-300 Rif (NATO oznaka 5A-N-6). Najveca je razlika sto je sovjetski lanser imao osam raketa. U lanseru rakete stoje u svojim kontejnerima iz kojih se lansiraju. Zbog zgusnutog rasporeda na brodovima klase Type 052B vjerojatno nece biti moguca dopuna s pricuvnim raketama na brodu tijekom plovidbe.

Veca je nepoznanica koji ce pro tuzracni sustav kineski razarac koristiti. Kineska mornarica ubrzano razvija raketni sustav HQ-9 (ponekad se oznacava i kao HHQ-9) zasnovan na iskustvima stecenim s razvoja vec oper ativnog sustava FT-2000 razvijenog za potrebe protuzracne obrane i namijen jenog obaranju aviona za elektronicko ratovanje (Ieteci radari, ornetaci i slicno). Razvoj sustava HQ-9 zapoceo je pocetkorn devedesetih godina proslog stoljeca i do sada se o cijelom projektu zna vrlo malo. 5kromni izvori podataka tvrde da su Kinezi razvili svoj raketni motor, dok su za razvoj sustava za

HQ-9 su duzma 6,8 metara i sirina tijela 0,47 metara. Tezina rakete u trenutku lansiranja trebala bi biti oko 1300 kilograma. Pogon je na cvrsto raketno gorivo. Visina djelovanja pro stire se izmedu tri i dvadeset kilo metara. Domet rakete trebao bi biti od 12 (10) do sto iii vise kilometara. Nacin vodenja rakete na cilj po sada dostupn im izvorima je poluaktivni radarski iako je i ta tvrdnja upitna. Tezina bojne glave je oko stotinu kilograma. Maksimalna brzina rakete nije poznata ali vjerojatno nije manja od 5 Maha. Po svemu sudeci HQ-9 bi se trabao vise zasnivati na tehnologiji ruskog brod skog protuzracnog raketnog sustava 5- 300 Rif (NATO oznaka 5A-N-6 Grumble) nego na sustavu Patriot.

U slucaju da sustav HQ-9 ne bude nikada primljen u operativnu sluzbu iii se njegov razvoj znatno oduzi, Kinezi ce se vjerojatno opredijeliti za neki od ruskih raketnih sustava namijenjenih za protuzracnu obranu brodova. Jedan od izbora je vec spomenuti 5-300 Rif. Ovaj je sustav postavljen na ruske (bivse sovjetske) krstarice klase 5lava i na krstase klase Kirov. lako je u opera tivnu sluzbu usao pocetkorn osamde setih godina proslog stoljeca, i dalje se smatra vrlo modernim i ucinkovitim protuzracnim sustavom. Maksimalni domet rakete ovog sustava je 100 kilo-

metara), masa bojne glave povecana je na 133 kilograma. Sustav moze koristiti i raketu 48N6 koja ima maksimalni domet od 150 kilometara i bojnu glavu mase 143 kilograma. Kina je potkraj devedesetih godina proslog stoljeca uvezla sustav 5-300 (navodno sest

. baterija) i pokazala veliku zainteresira nost za njegovu licencnu proizvodnju. lzvedeno je i testiranje prve rakete proizvedene u Kini, ali su sve kompo nente za nju uvezene iz Rusije. Kineska oznaka za ovaj sustav je HQ-15. Zato ne bi bilo veliko iznenadenje ako bi razarace Type 052B opremili ovim raketnim sustavom.

Protubrodsko naoruianje Osnovu protubrodskog naoruzanja

cine cetiri cetverostruka lansera pro tubrodskih projektila Yingji-83 (C-803) smjestena na krovu nadgrada izmedu brodskog dimnjaka i krmenog jarbola. Rakete su postavljene istovjetno kao i kod razaraca klase Luhai - po osam okrenutih prema desnom i lijevom boku broda. lako se raketa YJ-83 koristi na sve vecem broju ratnih brodova kineske ratne mornarice (razarac klase Luhai, razaraci klase Luhu, fregate klase Jinangwei II itd.), o njoj zasad ne postoje provjereni podaci. Dugacka je oko sest metara. Za pogon joj sluze startni raketni i putni turbomlazni motor. Brzina krstarenja joj je nadzvucna (oko 1,5 Maha), a domet izmedu 150 i 200 kilometara (vjerojat no oko 160 km), iako prema nekim izvjescima stoji da je domet ove rakete veci i od 230 kilometara. Podaci o tezi ni bojne glave nisu dostupni, iako se vjerojatno krece izmedu 150 i 1 70 kilo grama. Kako je raketa YJ-83 nastavak razvoja porodice raketa YJ-1 (C-801) i YJ-2 (C-802), sigurno je da je rijec o niskoletecoj raketi s radarskim samona vodenjem u zadnjoj fazi leta, Zbog velikog dometa raketa ima ugradeni datalink kojim se prenose podaci o polozaju cilja tijekom !eta. Za priku pljanje podataka najcesce se koristi brodski helikopter iako izvori mogu biti razliciti, od bespilotne letjelice do satelita. Zbog velike brzine leta, velikog dometa i malog promjera tijela (proci jenjen je na oko 450 mm) raketa YJ-83 je opasan protivnik i za najsuvremenije japanske i americke brodove. Tim prije ako su kineski strucnjaci uspjeli, uz pomoc stranih savjetnika, znatno poboljsati radarski sustav samonavodenja.

navodenje potrazili pomoc kod ruskih strucnjaka. Po tome sudeci sustav vodenja trebao bi biti vrlo slican sus tavu vodenja na ruskom raketnom sus tavu 5-300PMU1. Neki izvori (pretezno americki) tvrde da je u razvoju sustava HQ-9 rabljena i tehnologija s ameri ckog sustava Patriot, te da Kinezi zapravo pokusavaju napraviti njegovu kopiju. Za prijenos tehnologije Ameri kanci su optuzili lzrael.

Procijenjene znacajke ~akete sustava

-

metara u daljinu i nesto vise od 27 po visini. Bojna glava ima masu 90 kilogra ma. 5ustav ima poluaktivno radarsko vodenje. Jos je vjerojatnije da ce se Kinezi

odluciti za nesto moderniji brodski raketni sustav zasnovan na sustavu 5- 300PMU1 (NATO oznaka 5A-N-20). Jedan takav sustav postavljen je na ruski krstas Pjotr Veliki. Iako mu je maksimalni domet nesto manji ( raketa 5V55R ima maksimalni domet 90 kilo-


lepnickn oruzje

Topnicko naoruzanje sastoji se od jednog topa kalibra 100 milimetra na pramcu i dva CIWS topa Type 730 na bokovima broda. Pramcani top kalibra 100 milimetara jednak je, bar po va njskom izgledu, francuskom topu DCN/Creusort-Loire Mod 68 CADAM istog kalibra. Za razliku od francuskog kineski top ima kupolu oblikovanu po stealth standardima. Ako kineski top bitno ne zaostaje od francuskog uzora, onda ima maksimalni domet veci od 15 kilometara (vjerojatno 17) protiv cilje va na vodi iii zemlji, te veci pet kilo metara (vjerojatno osam) protiv ciljeva u zraku. Brzina paljbe bi mu mogla biti do 80 granata u minuti. Jos interesantniji od prarncanog su

dva CIWS (Close-In Weapon System - oruzni sustav za blisku proturaketnu obranu) topa za sada oznaceni kao Type 730. Ova] je sustav kineska kopija nizozemsko-amertckog CIWS sustava Goalkeeper. Sama oznaka Type 730 daje dosta podataka. Brojka sedam oznacava Gatlin top sa sedam cijevi, dok brojka 30 oznacava kalibar cijevi. Zapadni izvori tvrde da je rijec o vjer noj kopiji americkog topa Geberak Electric Sea Vulcan 30 (GAU-8/A) kali bra 30 milimetara. Brzina paljbe tog topa je 4200 granata u minuti. Na fotografijama kineskog sustava Type 730 vidi se jedan radar na lijevom dijelu kupole koji vjerojatno sluzi za pracenje cilja i radi u 1/K frekvenci jskom podrucju, Na desnoj strani kupole smjesteni su elektroopticki sus tavi vjerojatno namijenjeni ciljanju na


manjim udaljenostima. Za razliku od Goalkeepera na Type 730 nije zarnijecen motrilacki radar, vec ce tu funkciju vjerojatno obavljati neki od brodskih radara. Ako su kineski strucnjaci uspjeli vjerno prekopirati top, ucinkovitost Type 730 bi mogla dosezati do tri kilometra. Dosadasnje fotografije razaraca 168 i 169 potvrduju ugradnju dva sustava Type 730 na bokovima brodova, iza zapovjednog mosta i ispod glavnog jarbola. Neki izvori tvrde da bi se treci Type 730 mogao ugraditi na krov helikopterskog hangara, iako fotografije to zasad ne potvrduju.

Na krmi je postavljena prostrana helikopterska platforma i hangar za helikopter. Specifican oblik hangara, koji je malo pomaknut ulijevo zbog potrebe smjestaja vertikalnih lansera protuzracnog raketnog sustava, odaje da je namijenjen smjestaju jednog helikoptera Ka-28 iii Ka-29. Helikopteri Ka-27/28 i Ka-29 tvrtke Kamov lako se prepoznaju jer su medu rijetkima u svi jetu koji koriste koaksijalni rotorski sus tav (jedan rotor iznad drugog). Tako se dobiva donekle uzak, ali relativno visok helikopter. Sukladno tome mora biti i konstrukcija brodskog hangara. Fotografije hangara na 168 pokazuju upravo takvu konstrukciju, sto samo potvrduje najave o uporabi helikoptera Ka-27/28 iii Ka-29 s razaraca Type 052B.

Helikopteri Ka-27 i Ka-28 namije njeni su protupodmomickoj borbi. Kako su razaraci Type 052B prven stveno namijenjeni protuzracnoj zastiti i sekundarno protubrodskoj borbi vjerojatnije ce biti da ce se na njih krcati helikopteri Ka-29 prilagodeni protubrodskoj borbi i transportu. Nepotvrdene vijesti da je Kina otkupila licencu za proizvodnju Ka-32 (civilna inacica Ka-29) upucuju i na mogucnost da se originalno ruski helikopter opre mi kineskom elektronickom opremom (radari, FUR i drugi senzori) i naoruzanjern koje bi bilo prilagodena djelovanju s razaraca Type 052B.

Za protupodrnornicku borbu vjero jatno su postavljena dva trostruka tor pedna aparata, na svaki bok po jedan. Aparati su smjesteni iza posebnih vrata na bokovima broda, malo prije krmenog jarbola. Razaraci klase Luhai i Luhu koriste trostruke torpedne cijevi Whitehead Bl51, pa je za ocekivati da ce takvima biti naoruzani i razaraci Type 052B. Te su torpedne cijevi nami jenjene vodenim torpedima Whitehead A 2445 promjera 324 milimetra. Pri

brzini od 40 cvorova imaju doseg do U kilometara. Torpeda Whitehead A 2445 namijenjena su samoobrani broda od napada podmornica.

Nemalo iznenadenje predstavljalo je postavljanje cetiri visecijevna lansera raketa (VLR) na pramac broda (po dva na svakom boku). Namjena tih VLR-a je dvojaka. Prva i po svemu sudeci osnovna (sudeci po ilustraciji u jednim kineskim novinama) je protutorpedna i protupodrnornicka zastita na malim udaljenostima. Sekundarna zadaca, iako nista manje vazna im je borba protiv vodenih protubrodskih projektila.

Po svojim osobinama vjerojatno su vrlo slicni sustavu NGDS tvrtke EADS. Sustav NGDS iz istog lansera moze lan sirati vise razlicitih projektila. Projektili su namijenjeni za ometanje i unistavan je vodenih torpeda i protubrodskih pro jektila. Njegova prednost je u brzoj reakciji i mogucnosti prilagodavanja potrebama (ugrozama).

Cinjenica da su kineski razaraci stealht konstrukcije ne znaci da im lanseri za ornetanje protubrodskih pro jektila nisu potrebni. Dapace, kombi nacije stealth karakteristika i suvre menih mamaca znatno povecava vjero jatnost prezivljavanja broda. Uz to dio protubrodskih projektila, kao tajvanski Hsiung Feng 2 imaju kornbinaciju radarskog i infracrvenog vodenja, koje se treba dodatno ometati.

Elektronicka oprema

Elektronicka oprema vjerojatno ce biti kombinacija domace kineske i uvozne ruske, tim prije ako raketni sus tav HQ-9 ne bude spreman pa ce Kinezi morati ugraditi ruski sustav S-300F. Osnovni radar za promatranje zracnog prostora trebao bi biti Rice Screen 3D radar velikog dometa koji radi u G frekventnom podrucju. Radar ce postaviti na veliki jarbol odmah iza zapovjednog mosta. Ovaj je radar poz nat s razaraca klase Luhai. No, neki crtezi pokazuju da bi na isto mjesto mogao <loci ruski radar MR-750 Fregat MA (NATO oznake Top Plate) kojeg Kinezi rabe na svojim razaracima klase Saric. Toi nije tako nernoguca varijan ta, tim prije ako ce se koristiti ruski, a ne kineski raketni protuzracni sustav. MR-750 Fregat-MAje 3D radar koji radi u DIE frekventnom rasponu. Lako ga je prepoznati zbog dvije radarske antene postavljene jedna iza druge. Radar je prvenstveno namijenjen otkri vanju cilje.va u zraku na velikim uda ljenostima i visinama. Tako cilj velicine 7 m' maze otkriti na udaljenosti od 130 kilometara. Maze se koristiti i za otkri vanje ciljeva na povrsini mora (brad velicine 300 m' otkriva na uda-ljenosti od 30 kilometara). Radar maze istodob no pratiti do 20 ciljeva. Brzina vrtnje antene mu je petnaest okretaja u minu ti. Cijeli sustav tezi 7,5 tona, od cega je antena teska 2,2 tone.

Za vojne analiticare puno je intere santniji radar smjesten na krmenom jarbolu unutar zastime kupole koji jos uvijek prestavlja potpunu nepoznanicu. Neki izvori tvrde da je rijec o kineskoj kopiji francuskog radara ARABEL namijenjenog proruzracnorn raketnom sustavu Aster 15 i Aster 30. Ako je tvrdnja da su kineski strucnjaci uspjeli kopirati radar ARABEL tocna, onda ce razarac] Type 052B dobiti vrlo suvre men radar namijenjen promatranju zracne povrsine i navodenju protuzracnih raketa. ARABEL je 3D radar koji radi u l/] Irekventnom

••••

/69

rasponu (8 do 13 GHz). Antena radara vrti se brzinom od 60 okretaja u minuti (jedan okretaj svake sekunde). Istodobno maze pratiti do sto ciljeva i navoditi do sesnaest raketa. Zbog velike otpornosti na ometanje radar rabi tehnologiju brze promjene frekvencija. Na udaljenosti od 70 kilometara radar rnoze otkriti cilj velicine 2 m'. U slucaju da je kineska kopija podjed nakih sposobnosti i kvalitete kao origi nal tada je njec o vrlo suvremenom radaru koji ce znatno povecati spobnos ti razaraca Type 052B u ulozi pro tuzracne zastite flote.

Kako se rakete protuzracnog sustava HQ-9 na cilj navode poluaktivnim radarskim sustavom, svaki od razaraca mora dobiti odredeni broj odgovarajucih radarskih antena nami jenjenih osvjetljavanju cilja. Jedna takva antena vidljiva je na 168 i 169 na posebnoj nadgradnji izmedu zapov jednog mosta i jarbola. Kako jedna antena nikako nije dostatna, osim ako rakete HQ-9 sustava nece imati aktivno radarsko samonavodenje na cilj, za uspjesnu protuzracnu obranu razaraci ce vjerojatno dobiti jos nekoliko. Na crtezirna i skicama vide se ukupno tri antene. Jedna se nalazi tocno na mjestu prije opisane, jedna nesto naprijed na krovu zapovjednog mosta, dok ce trecu vjerojatno postaviti na krov helikopter skog hangara.

Na vec spomenutim novim crteaima vidi se samo jedan radar za kontrolu paljbe smjesten na nadgradu odmah iza zapovjednog mosta. Sve novije fotografije razaraca 168 i 169 potvrduju njegovo postojanje, Kako na crtezu nema niti jedan drugi slican radar, a slicni radari nisu zamijeceni niti na dva razaraca u opremanju, otvaraju se nova pitanja, Jasno je da radar smjesten iza zapovjednog mosta sluzi za navodenje paljbe prarncanog 100-milimetarskog topa. Pitanje na koje za sada nema odgovora je kako se protuzracne rakete navode na ciljeve (pod uvjetom da imaju poluaktivno radarsko navodenje) ako na razaracima nece biti dodatnih

radara za navodenje paljbe. Odgovor se mozda krije u kupoli na krmenom jar bolu. Ako su Kinezi zaista uspjeli kopi rati radar ARABEL sa svim njegovim funkcijama, onda su mozda kopirali i raketne sustave Aster 15 i Aster 30 (vjerojatnije ovaj drugi). Kako rakete sustav Aster 15/30 imaju aktivne radare za samonavodenje na ciljeve u zadnjoj fazi leta, ne trebaju im posebni radari za osvjetljavanje cilja. Vodenje u sred njoj fazi !eta i precizno navodenje na cilj obavlja se pomocu radara ARABEL koji raketama preko datalinka prenosi podatke o poziciji cilja. Cernu kopirati tako slozeni i skup radarski sustav kao sto je ARABEL ako za to nema potrebe?! Mozda su Kinezi uspjeli (iii pokusavaju) razviti aktivni radarski tragac za rakete sustava HQ-9. To bi objasnilo zasto razvoj tog sustava traje vise od deset godina i zasto se o njemu tako malo zna.

U slucaju da ce se koristiti ruski sus tav S-300F (SA-N-6), razaraci ce morati dobiti ruske radare za navodenje 3R4 l Volna (NATO oznaka Top Dome). Taj veliki radar (promjera cetiri metra) radi u J frekventnom podrucju (oko 10 GHz). Krstasi klase Kirov imaju dva i krstarice klase Slava samo jedan takav radar sto jasno pokazuje njegove sposobnosti. Neki izvori spominju mogucnost da istodobno prati tri cilja i na njih navodi do sest raketa (po dvije rakete na jedan cilj).


Ako bi se Kinezi opredijelili za sus tav SA-N-20 (brodska inacica sustava S- 300PMU), onda ce za navodenje posluziti jedan (eventualno dva) radar 64N6 (NATO oznaka Tomb Stone) koji radi u E frekventnom podrucju, Ovaj 3D radar ima plocastu antenu cija je mogucnost okretanja 360 stupnjeva, a doseg osmatranja mu je 300 kilometara.

Svi ce razaraci Type 052B dobiti i pramcani sonar zasad nepoznatog tipa.

Uz to razaraci Type 052B trebali bi dobiti vrlo suvremen C31 sustav (Command, Control, Communications and Intelligence) prijeko potreban za tako suvremen ratni brod. Radari velikog dometa osmatranja i raketni sustavi koji pokrivaju veliko podrucje djelovanja zahtijevaju brzu (automatiziranu) obradu svih podataka kako bi mogli ucinkovito djelovati. Uz to razaraci Type 052B namijenjeni su za preuzimanje uloge zapovijednog broda flote.

Pogonski sustav Za pogon razaraca Type 052B sluzit

ce, kao i na razaracima klase Luhu i


Specifiean oblik brodskog hangara za helikopter otkriva da je namijenjen smjestaju mcrnarickih helikoptera tvrtke Kamov

Cetiri VLR-a smiestena na pramcu broda namijenjena su obrani od podmornica, torpeda i protubrodskih projektila

Luhai, CODOG sustav (COmbined Diesel Or Gas turbine - kombinacija dizelski motor iii plinska turbina). Kako ce razaraci Type 052B imati vecu istisninu od razaraca klase Luhu i vjerojatno klase Luhai ugradit ce im se i snazniji pogonski sustav. Osnovu ce ciniti dvije plinske turbine DA-80/DN- 80 tvrtke Zorja (Nikolajev, Ukrajina) maksimalne snage 28.770 kW (37.400 KS). S tim ce turbinama razaraci Type 052B, pa cak iako im puna istisnina bude veca od 6500 tona, bez problema ostvarivati vrsnu brzinu od 30 i vise cvorova.

Na razaracima klase Luhu i Luhai ugradena su dva Dieselova motora njernacke tvrtke MTU pa je za ocekivati da ce se ta tradicija nastaviti. Za sada nije poznato za koje su se motore te tvrtke Kinezi odlucili.

Zakljucak lako o razaracima Type 052B ima

vise nepoznanica nego odgovora (sto je u skladu s tradiciom kineske vojske) ipak su neke cinjenice vec sada ocite.

Prva je da je kinesko drustvo i prije svega gospodarstvo u samo jednom desetljecu napravilo golem tehnoloskr napredak. Taj se napredak, izmedu ostalog, ogleda i u novom kineskom oruzju koje se strelovitom brzinom pri blizava najsuvremenijern oruzju Europe i Sjedinjenih Arnerickih Drzava. Dokazi za to su uz razarace Type 052B novi kineski visenamjenski lovacJ-10, raker ni sustavi kao FT-2000 i C-803, i drugi.

Cinjenica da su Kinezi uspjeli usvoji ti tehnologiju projektiranja i gradnje stealth brodova velicine razaraca zadi vlju juca je sama po sebi. Tim prije kad se nove razarace usporedi s kineskim ratnim brodovima gradenim sedamde setih i osamdesetih godina proslog sto ljeca,

Razaraci Type 052B po svemu su uz bok najsuvremenijim ratnim brodovima Sjedinjenih Americkih Drzava i Europe. Po svojim su karakteristikama najslicniji novim britanskim razaracima klase Daring (Type 45), uz jednu veliku razliku - prvi britanski razarac zaplovit ce 2007., dok se dva kineska razaraca upravo intezivno opremaju u sanga jskoj luci. Nastave li Kinezi istim tern porn kao do sada, veliko je pitanje nece li za pet iii nesto vise godina porinuti razarac koji ce po svim karakteristika ma biti slican arnerickim razaracirna klase Zumwalt (DD-21).

Modificirana klasa Saric Crtez modernizirane klase Saric '

,:'· ., ..

Nakon sto je dobila dva rezaraca klase Saric (Hangzhou i Fuzhou). kineska momarica je objavila da zeli nabaviti jos najmanje dva razeraea iste klase. ocito zadovoljna kvalitetom i borbenim mogucnostima brodova. Pojava razaraca Type 052B i Type 052C nije promijenila te planove. ali je bitno promijenila klasu Saric.

Kako ce upravo razaraci Type 0528 i Type 052C preuzeti ulogu protuzracne obrane flote. koju su do sada obavljali Hangzhou i Fuzhou. novi razaraci kupljeni u Rusiji dobit ce bitno novu ulogu i novo naoruianje. Promjena uloge najocitija je u segmentu pro tuzracnog naoruzanja. Uklonjen je protuzracni raketni sustav M-22 Uragan i umjesto njega postavljen raketni sustav Kinzal. tetiri ver tikalne lansirne cijevi smjestene su na pramac izmedu kupole topa i zapovjednog mosta. Jos cetiri vertikalne lansirne cijevi smjestene su na krmi iza helikopterske platforme (zadrian je helikopter). gdje je stajao lanser sustava M-22 Uragan.

S desnog i lijevog boka. ispod zapovjednog mosta uklonjeni su lanseri za protubrodske projektile 3MBOE Moskit Umjesto njih na krmi je postavljeno veliko nadgrade namijenjeno vertikalnim lanser ima projektila. Na crtezima se vide dva bloka s po dvanaest lansera. Dovoljno su veliki da u njih stanu protuzracne rakete. protubrodski i krstareei projektili.

Umjesto CIWS topova AK 630 na njihova su mjesta postavljeni novi sustavi iste namjene. Crtezi nistu dovoljno jasni da bi se moglo reci o kojem je sustavu rijec. U obzir dolaze dva sustava, ruski topnicko raketni Kortik/Kastan iii kineski topnicki sustav Type 730. Kako takav sustav da bi bio ucinkovit treba uvezati u brodski zapovjedni sustav, vjerojatnije je kako je rijec o Kortik/Kastanu

... postavljanje velikog nadgrada na krmi s vertikalnim lanserima


Suvremena tehnieka dostignuca znatno su povecala operativnost nuklearnim podmornicama i omogucila njihovu prenamjenu u visenamjenske borbene plovne jedinice

Mislav BRLIC

I ako je u odnosu na 1989. nuk learna podmornicka flota ratne mornarice Sjedinjenih Amerio kih Drzava zamalo prepolovlje- na, broj obavjestajnih, motri

lackih i izvidnickih zadaca koje obavlja skoro je udvostrucen. Podvodno bojno popriste, posebno uloga podmornica u njemu, znatno je promijenjeno od tada pa do danas. Potreba za djelovanjem podmomica na otvorenom mom znat no se smanjila, a umjesto toga povecala se potreba za djelovanjem podmornica u plitkim, priobalnim vodama kao podrska raznim zadacarna udruzenih pomorskih snaga uglavnom za pripremu kopnenog bojnog poprista.

Nuklearne podmornice svojom brzi nom, nezamjetljivoscu te vrlo velikom autonomnoscu i doplovom mogu nena javljene doploviti na podrucje potenci-


jalnog iii stvarnog konflikta i obaviti svoje zadace u rasponu od skupljanja obavjestajnih podataka do obavljanja napada (raketni udari) duboko po neprijateljskoj pozadini. Takva uporaba nuklearnih podmornica uz visoki stu panj iznenadenja osigurava ponekad puno brze djelovanje od borbene sku pine okupljene oko nosaca zrakoplova, temeljne napadajne formacije velikih ratnih mornarica. Istodobno, danas se zahtijeva i sto vece smanjenje rizika pri djelovanju vrlo vrijednih vojnih sred stava i njihove posade. Sve te cinjenice su dovele do razvoja uredaja, oprerne i naorufanja koje bi moglo pornoci u izbjegavanju teskoca u opasnim vodama u blizini neprijateljske obale.

Smjerovi razvoja

Unatoc mnogim prednostima, pod mornice su tradicionalno suocene s ne dostatkom prostora za krcanje naoru-

fanja i elektronickih senzora. Tako sa dasnje americke napadajne podmornice od naoruzanja nose uglavnom krstarece projektile Harpoon i Tomahawk, teska torpeda Mk.48 ADCAP i morske mine, sto u novim uvjerirna djelovanja pod mornica nije dostatno. Stoga je americ ki Kongres 1996. zaduzio ratnu morna ricu SAD-a za razvoj novih tehnologija koje bi osigurale buducim klasama americkih podmornica vecu ucinkovi tost od njihovih prethodnica.

Podmornicama koje djeluju u pri obalnom podrucju prijeti puna veca opasnost od manjih ophodnih brodova, helikoptera i mornarickth ophodnih zrakoplova. Isto tako, plitke vode cesto sadrze prepreke cije se postojanje ne moze predvidjeti, ali i razna daljnja moguca ogranicenja i iznenadenja. Kod djelovanja pod tim uvjetima zapovjed nici napadajnih nuklearnih podmornica (Attack Submarine, Nuclear Powered - SSN) izbjegavaju zbog velikog rizika

plovidbu u plitkim priobalnim vodama te nastoje svoju podmornicu drzati u sto dubljim vodama. U takvim slucaje vima, operacije protiv obavjestajnih i vojnih ciljeva mogu se provesti uporabom mini podmornica, daljinski upravljanih podvodnih plovila, samostalnih senzora i suvremenog naoruz.anja. Takva borbena sredstva mogu podmornicama omogudti znatno ucinkovitije sudjelovanje u bilo kojem obliku borbenog i neborbenog delovan ja. Stoga se za buduce klase podmorni ca nastoje razviti i uvesti inovativne tehnologije i sredstva koja bi ornogucila znatno povecanje kapaciteta u nosenju korisnog tereta bez povecanja pod vodne istisnine trupa. lstrazivanja i razvoj se krecu u dva smjera: projekti ranje i gradnja novih iii, bolje receno, drugacijih tipova nuklearnih podmorni ca te razvoj vec spomenutih borbenih sredstava kao sto su samostalni senzori, suvremeno naoruzanje, mini podmor-

djelovanje u dubokim vodama. Pri nji hovom razvoju predvideno je vise od 25 velikih poboljsanja u odnosu na postojece podmornice, ukljucujuci uvodenje novih tipova sonara. To je takoder prva klasa americkih podmor nica koja je namjenski projektirana za potporu specijalnim operacijama. Uz nosenje postojecih podvodnih spremni ka za prijevoz specijalnih snaga (Dry Deck Shelter, DDS) i novih podmornica za prijevoz americkih SEAL komandosa naziva "Napredni sustav prijevoza SEAL jedinica" (Advanced SEAL Delivery System, ASDS) ta ce klasa podmornica nositi posebni spremnik koji ce ornoguciti deveteroclanorn timu specijalnih snaga pravodobno raspolaganje sa svom njihovom opremom.

Americka ratna mornarica planira u podmornice klase Virginia od 2010. ugraditi integrirani elektropropulzijski sustav. lako suvremeni nuklearni reak-

nje vise tzv. pametnog korisnog tereta i senzora, sto ce im povecati njihov takticki doplov i omoguciti djelovanje u visokorizicnim podrucjima. S vecorn kolicinom dostupne elektricne energije, iz morske vode se moze proizvoditi vodik i kisik za uporabu u gorivim clancirna') .

Ubrzo nakon okoncanja hladnora tovskog razdoblja, a sobzirom na novonastale zahtjeve za nacionalnom sigurnoscu, amerrcki vojni planeri su uvidjeli postojanje viska nuklearnih podmornica naoruzanih balistickim projektilima. Tako je razvojnim planom Americke ratne mornarice iz 1994. pre porucen flotni sastav od 14 nuklearnih podmornica naoruzanih balistickim projektilima') (Ballistic Missile Submarine Nuclear Powered - SSBN), koji bi trebao biti dostatan da udovolji zahtjevima nacionalne sigurnosti. Kao posljedica takvih razmatranja cetiri od postojecih 18 nuklearnih podmornica klase Ohio postalo je visak (USS Ohio, Michigen, Florida i Georgia), a Americka ratna mornarica ih planira pregraditi u nuklearne podmornice naoruzane.krstarecim projektilima ( Cruise Missile Attack Submarine, Nuclear Powered - SSGN) namijenjenih obavljanju specijalnih operacija i operacija tzv. taktickih udara. Podmornicama koje ce se povuci iz sluzbe u sljedece dvije godine preostale su jos 22 godine radnog vijeka, a za sljedecu godinu previdena je svota od milijardu dolara za pocetak programa pregradnje prve dvije podmornice. Buduce podmornice bit ce naoruzane sa najvise 154 krstareca projektila Tomahawk - TLAM dosega 900 km i/ili Tactical Tomahawk (TacToms) i to po sedam projektila u 22 iii 24 lansirne cijevi prornjera 2,25 m u koje su do sada bili smjesteni balisticki projektili Trident. Svi ce se projektili mod ispaliti unutar 7 minuta.

Podmornica naoruzana sa 154 krstareca projektila osigurat ce bojnu rnoc skoro jednaku borbenoj moci svih brodova koji se nalaze u sklopu uobicajne borbene skupine okupljene oko nosaca zrakoplova u Arapskom za ljevu. Takve podmornice moci ce djelo vati skriveno u blizini neprijateljske obale provodeci obavjestajne zadace, rabeci vlastite senzore koji ce biti na raspolaganju specijalnim snagama u trajanju od 90 dana, pa i dulje. Pregradnje prve dvije podmornice Ohio i Florida zapocet ce 2003., a trebale bi

Mini podmornica SRV namijenjena je za spasavanje podmornicara ali i za prijevoz specijalnih snaga

nice za prijevoz specijalnih snaga i daljinska upravljana podvodna plovila.

Drugacije podmornice

Sadasnju udarnu snagu americke podmornicke flote, podmornice klase Los Angeles, trebale bi zamijeniti pod mornice klase Virginia (duljina 115 metara, podvodna istisnina 7800 tona), a ratna mornarica SAD-a nada se nabavi 30 plovnih jedinica. Te su podmornice, ciji je gradnja zapocela 1998., opti mizirane za izvodenje visenarnjenskih zadaca tijekom priobalnih operacija, a istodobno SU zadrzale kapacitete za

tori omogucuju uskladistenje dostatne kolicine energije za pogon podmornice kroz cijeli njezin radni vijek, pri upora bi postojecih mehanickih propulzijskih sustava oko 75 do 80 posto korisne snage reaktora rabi se iskljucivo za propulziju. No, ako se takva propulzijs ka konfiguracija zamijeni s integriranim elektropropulzijskim sustavom, velike kolicine izlazne snage reaktora mogu se iskoristiti u druge svrhe, sto znatno moze povecati operativnu fleksibilnost podmornice. To ce osigurati novim arnerickim podmornicama vecu uporabu podvodnih plovila cije ce se aku-baterije mod nanovo puniti, krca-


biti operativne u 2007. Pregradnje pre ostale dvije zapocet ce 2004. godine.

Prilagodbe podmornica za djelovanje sa specijalnim snagama

Druga poboljsanja usredotocena su na djelovanje specijalnih snaga. Prva nuklearna podmornica opremljena za nosenje vec spomenutog podvodnog spremnika (Dry Deck Shelter, DDS), ugradenog na trup podmornice bila je napadajna podmornica klase Los Angeles, USS Dallas. DDS je dostamo prostran da se u njega rnoze smjestiti

se isporuciti jos dvije takve podmor nice. Americka ratna mornarica zasad planira nabavu sest ASDS podmornica.

lsto tako, tvrtka Northrop Grumman Marine System ugovorila je s Americ kom ratnorn mornaricom razvoj visenamjenskog spremnika (Multiple All-Up-Round Canister, MAC) koji ce se moci postaviti na pregradene pod mornice klase Ohio. Neke od znacajki tog spremnika bit ce: prostor za smjestaj 66 clanova specijalnih snaga, dvije ulazno/izlazne komore koje ce osiguravati komandosima pristup na i u podmornicu dok je pod vodom; prostor za dva vanjska ugradena spremnika

(AN/BQQ-10 ARCI) ciji se rad temelji na novom visenamjenskorn procesoru. Uz ostale prednosti sonar omogucuje potpuno novi postupak u skupljanju i obradi akustickih podataka. Trenutacno se akusticki podaci skupljeni od arnerickih podmornica pohranjuju na magnetske trake koje se salju u sredisnji obavjestajni ured ratne mornarice SAD-a tek nakon sto se pod mornice vrate u baze. Najsuvremenija racunalna tehnologija ornogucit ce pod mornicama opremljenima sonarom AN/BQQ-10 trenutacno preslusavanje snimljenih podataka.

Poduzece Kollmorgen, poznati proiz vodac periskopa, razvija za podmornice klase Virginia posebni modularni toranj. Tako bi se u njega trebala smjestiti mala daljinska upravljana let jelica (Unmanned Aerial Vehicle, UAV) sa sklopivim krilima, a djelovat ce kao platforma za nosenje obavjestajnih, motrilackih i izvidnickih senzora. Senzori koje ce letjelica vjerojatno nosi ti ukljucuju uredaje za izradu toplin skih fotografija i senzore s laserskom

Podvodno plovilo bez posade MANTA

transportna mokra ronilica (SEAL Delivery Vehicle, SDV) americkih SEAL komandosa (Sea Air Land/more, zrak, zemlja) iii skupina gumenih brzih brodica. Ta modifikacija ornogucuje podmornicama djelovanje sa specijal nim snagama bez smanjenja njihovih tradicionalnih zadaca.

Nova arnericka podmornica za pri jevoz americkih SEAL komandosa, ASDS, omogucit ce neprimjetno ubaci vanje komandosa i njihovo izvlacenje s neprijateljskih obala. Podmornica je dugacka 19,6 metara, visineje 3 mi podvodne istisnine 55 tona. Uz to sto se moze prevoziti na nuklearnim pod momicama rnoze se krcati i u trans portne zrakoplove tipa C-5 iii C-17. Posada joj se sastoji od dvije osobe, a moze prevesti 6-8 komandosa i njihovu borbenu opremu. Najveca podvodna brzina koju moze postici je 8 cvorova, a doplov joj iznosi 125 nm. Velika pred nost koju ce podmornica ASDS imati pred postojecim transportnim ronilica ma tipa SDV je uz veci kapacitet i doplov, i mogucnost suhog prijevoza komandosa do borbenog podrucja, Zasad je Americkoj ratnoj mornarici isporucena jedna, prototipna ASDS podmornica koja sluzi za provedbu raznih ispitivanja, a do 2007. trebale bi


I

Jedan od glavnih programa americke ratne mornarice je prenamjena strateskih podmornica s balistickim raketama u podmornice naorufane krstareeim projektilima Tomahawk

DDS-a iii podmornice ASDS i posebno zapovjedno srediste specijalnih snaga.

lnovativna. naorufanla i senzori

Prema planovima Americke ratne mornarice izmedu 2005. i 2007. priprema se ugradnja novog sonara

vibrometrijom za otkrivanje ciljeva preko vibracija koji oni poticu na tlu. Letjelica takoder moze nositi senzore tla opremljene akusticnim iii seiz mickim napravama kako bi se osiguralo mjerenje potrebnih znacajki i prikup ljanje podataka o kriticnim ciljevima.

Poduzece Kollmorgen u suradnji s poduzecern Electric Boat takoder raz-

matra mogucu ugradnju topa M242 kalibra 25 mm ( Chain Gun) u tornju podmornice klase Virginia. Top ce zajedno sa svojim streljivom i sustavom punjenja biti uskladisten vertikalno u rornju te po potrebi uzdignut za djelo vanje. Njegova potencijalna namjena ukljucivat ce samoobrambene zadace i/ili djelovanje po povrsinskirn ciljevi ma i helikopterima.

Druge opcije koje se razmatraju za nova podmornicka naoruzanja su top kalibra od cak 127 mm ugraden ver tikalno u sprernistima (silosima) pro jektila Trident D5 naoruzan posebnim streljivom (Extended-Range Guided Munition, ERGM')); superkavitirajuce podvodno oruzje, usmjereni energetski sustavi koji rabe snazne energetske lasere, te uredaji koji su u stanju proizvesti tlacne impulse dostatne snage za detoniranje podvodne mine.

Visenamjenski korisni teret

Postojeca standardizacija torpednih cijevi na promjer od 533 mm ogranicava ne samo dostupni korisni teret nego takoder odreduje kakva se podvodna sredstva mogu razvijati. Sukladno tomu, projektanti su prisi ljeni razmatrati alternativna rjesenja. Americka rarna mornarica je pokrenula izradu raznih studija koje bi trebale dovesti do razvoja odredenih podvod nih sustava (podvodna daljinski uprav ljana plovila') s raznim senzorima, daljinski upravljane podvodne mine, itd.) koji bi se mogli krcati na nove americke podmornice, a usli bi u sluzbu najranije od 2007. do 2010. Tako se u razlicitirn fazama razvoja nalazi nekoliko takvih podvodnih sred stava kao npr. posebni spremnik opremljen senzorima (Broaching Universal Buoyant Launcher, BUBL) koji se ispusta iz podmornice tijekom podvodne plovidbe te se izdize na morsku povrsinu i ostaje plutati; visenarnjensko daljinski upravljano podvodno plovilo (Multi-Payload Unmanned Underwater Vehicles, MPUUV) koje se izbacuje, ali i vraca natrag u podmornicu, a moze nositi razne korisne terete. Planira se da plovilo BUBL bude jeftinije od sadasnjih slicnih sustava, ali i da bude u stanju postici vecu brzinu i zaroniti do vece dubine. Trebalo bi se postaviti iii izvana na podmornicu kao samoplu tajuci teret ili krcati unutar cvrstog trupa podmornice.

Posebna podvodna plovila sluzlt ce za sigurno otkrivanje podvodnih mina

Plovilo MPUUV smjesteno je unutar cvrstog trupa podmornice sto omogucuje krcanje s prikladnim tere tom i gorivom prije slanja na zadacu, Tada se izbacuje u vodu te samostalno iii pod nadzorom s vlastite podmornice iii neke druge platforme plovi pod vodom do podrucja djelovanja. Plovilo MPUUV je dugo 10,7 m, a siroko 2 m. Prilagodljivi spojni dijelovi omogucuju mu da se u njega moze smjestiti stan dardni teretni moduli presjeka 1,2 x 1,8 m razlicitih duljina: 60 cm za modul s opremom za eletronicku borbu iii sku pljanje obavjestajnih podataka; 1,2 m za naprave za podvodno odrfavanje; 6 m za torpeda iii krstarece projektile. To omogucuje njegovu brzu i jednos tavnu prenamjenu s razlicitim kombi nacijama sobzirom na odredenu zadacu.

Napadajna nuklearna podmornica opremljena plovilom MPUUV moze krstariti do 200 nm od neprijateljske obale, imajuci pod nadzorom i svoje plovilo MPUUV i MPUUV lansiran s druge platforme. Takav sustav podvod nih plovila rnoze prosiriti doseg pod mornickog naoruzanja s faktora 10 na faktor 100.

Takoder su razvijena i dva podvodna daljinski upravljana plovila koja imaju slicnu namjenu kao i BUBL. To su Flexible Payload Module (FPM) i Stealthy Affordable Capsule System (SACS). FPM je kutija duljine 7,6 mi sirine 2,4 m koja se moze nositi slicno kao i BUBL izvan cvrstog trupa i u cije vi projektila. Tegljeni moduli mogu posluziti za smjestaj dodatne opreme za npr. krstarece iii balisticke projektile, kao glave za akusticne i elektronicke senzore te kao nastambe za pripadnike specijalnih snaga.

Pojedine podmornice klase Los Angeles opremljene su i sustavom NMRS (Near-term Mine Recon naissance System) koji sluzi za blisko izvidanje, otkrivanje i klasificiranje minskih polja u dubokim i plitkim vodama. Taj je .sustav usao u opera tivnu uporabu 1998., a sastoji se od dva daljinski upravljana plovila, opreme za izbacivanje iz torpednih cijevi i opreme za izvlacenje ( vitla i ploveca sidra), te uredaja ugradenih u podmor nicu kojima se upravljaju i nadziru plovila. Sama plovila su opremljena visepojasnim aktivnim sonarom za motrenje i sonarom za bocno rnotrenje


AN/AQS 14. Svako podvodno plovilo ima duljinu 5,23 m (neznatno krace od torpeda Mk 48) te promjer 533 mm, a snagu potrebnu za plovidbu omogucuju mu akumulatorske baterije. Upravljanje plovilima obavlja se preko staklooptickog kabela, a mogu ploviti pet sati brzinom 4- 7 cv. Pri djelovanju podvodno plovilo izlazi iz podmornice vlastitim pogonom te se spojeno s pod mornicom preko kabela i opreme za izvlacenje upucuje prema podruqu operacije. Tada se plovilo oslobada ploveceg sidra te ispusta kabel i iz plovila i iz ploveceg sidra. Ukoliko <lode do pucanja kabela i prekida veze s podmornicom, podvodno plovilo je

Daljinski podvodno upravljano plovilo Manta

No svakako najzanimijivije, a mozda i najatraktivnije daljinski podvodno upravljano plovilo razvijeno je u poduzecu NUWC Newport Division. Plovilo naziva Manta razvija se od 1996., a 1999. obavljene su i prve prob ne plovidbe prototipnog Manta plovila. To se plovilo nosi na cvrstom trupu podmornice, a projektirano je s narn jerom zastite osoblja podmornice kao i samu podmornicu od rizika djelovanja u opasnom podruqu neprijateljskih voda kao sto su Juke, obale i minska polja. Obavijat ce izvidanje, prikupljati

Ako se potvrde ocekivanja, u iducim ce desetlleeima podvodna plovila bez ljudske posade revolucionalizirati podvodno ratovanje

programirano za samostalni povratak na prethodno podesenu poziciju za spa janje s plovecim sidrom. Vitlo smjesteno u prostoru torpeda podrnor nice tada povlaci podvodno sidro spo jeno s podvodnim plovilom natrag u torpednu cijev. Zbog nedostatka pros tora u podmornici pri uporabi sustava NMRS mora se smanjiti broj torpeda za sest do sedam komada.

Do 2003. predvidena je i zamjena sustava NMRS sustavom za izvidanje, otkrivanje i klasificiranje morskih mina na velikim udaljenostima LMRS (Long Term Mine Reconnaissance System). Podvodno plovilo tog sustava imat ce duljinu 6,10 m, doseg od 120 nm, a moci ce ploviti 40 do 48 sati.


podatke o morskim minama i napadati. Moze nositi raznoliko naorufanje i sen zore, nadoknadujuci ono na maticnoj podmornici. To npr. omogucuje pod mornicama koje bi nosile plovilo Manta manji torpedni prostor, sto smanjuje cijenu podmornice. Predlaze se postav ljanje cetiri plovila Manta oko pramcanog dijela cvrstog trupa pod mornice sto ce omoguciti trenutacnu uporabu njegovih senzora i naoruzanja. Naime, dok su plovila pricvrscena na podmornicu, mogu lansirati vlastite projektile nadoknadujuci podrnornicko obrambeno iii napadajno naorufanje, a jedno plovilo Manta moze ukupno nositi cetiri teska torpeda sto ukupno cini 16 torpeda. U slucaju lansiranja sva

cetiri torpeda, plovilo Manta moze se poslati prema opskrbnom brodu kako bi se prenaoruzalo, a u isto vrijeme prema podmornici moze se poslati zamjensko Manta plovilo. Nakon Ian siranja s podmornice mogu djelovati samostalno iii pod nadzorom maticne podmornice iii neke druge platforme. Trenutacno se provode opsezna ispiti vanja prototipnog Manta plovila koje moze postici podvodnu brzinu do 10 cvorova. Kako je modularne izvedbe, rnoze se vrlo brzo prenamjeniti za nosenje razlicitog korisnog tereta. Suhi unutarnji prostor je namijenjen za smjestaj elektronickth komponenti i akumulatorskih baterija koje sluze kao izvor energije pogonskom elektromoru. Isto tako na njega se rnoze srnjestiti i samostalno djelovati malo daljinski upravljano plovilo koje sluzi za blisko motrenje i identificiranje cilja. Razma traju se razlicite velicine plovila Manta s duljinama od 15 do 25 m i istisnina ma od 50 do 90 tona. Tako npr. pod vodno plovilo "Super Manta" istisnine 90 tona ima doplov od 1000 nm.

Zakljucak

Nuklearne podmornice na najucinkovinji nacin mogu osigurati fizicki pristup zeljenom priobalnom podrucju. Krstareci projektili, takticke bahsncke rakete, biolosko i kemijsko oruzje mogu nanijeti vrlo malu iii nikakvu stetu nuklearnoj podmornici. Stoga, one mogu opremljene suvre menim tehnoloskim dostignucima preuzeti vecu ulogu u obavjestajnoj pripremi moguceg borbenog poprista, a isto tako i u raspodjeli napadajnih za1aca, ubacivanje pripadnika specijal nih snaga, zaprecavanje morskih pro laza i Iuka minama, trazenje i spasava nje te sve vise za napade na kopnene ciljeve u sklopu borbenih skupina oku pljenih oko nosaca zrakoplova.

I druge pomorske sile kao sto su Velika Britanija, Francuska i Rusija koje raspolazu podmornicama na nuk learni pogon takoder razvijaju vlastita sredstva kojima bi omogucili ucinkovi tije djelovanje svojih podmornica. Tako ce na primjer podmornice klase Astute cija je prva plovna jedinica trenutno u gradnji, biti prve britanske podmornice bez ugradenog konvencionalnog periskopa s izravnim gledanjem, a umjesto periskopa bit ce opremijene vizuelnim sustavom koji se temelji na optronickorn jarbolu koji ne prodire

kroz cvrsti trup. U svaku podmornicu ce se ugraditi dva jarbola, a podaci dobiveni pornocu optronike provodit ce se do predocnika u kontrolnoj kabini podmornice elektronickom vezom.

U svakom slucaju ocito je kako se mogucnosti uporabe nuklearnih pod mornica razvojem tehnologije uveliko prosiruju, omogucujuci im povjerava nje puno slozenijih zadaca nego sto je to bilo moguce tijekom hladnora tovskog razdoblja.

Napomene: l) Kao elektrokemijski pretvaraci energije, gorivi eland proizvode elektricnu energiju, za razliku od ostalih anaerobnih sustava, tiho i bez izgaranja. Nacelo rada gorivih clanaka suprotno je od postup ka elektrolize. Zasniva se na sintezi kisika i vodika, pa se tako suprotno postupku elektrolize umjesto prolaska elektricne energije kroz vodu za proizvod nju njezinih sastavnih dijelova kisika i vodika pri relativno niskoj temperaturi od 70-SO(C spajaju kisik i vodik te proizvode elektricitet, toplinu, vodu i oksidirajuce ione koji odrzavaju koncen traciju elektrolita (kalijev hidroksid -KOH) u koje mu se obavlja reakcija. Otkriven je davno ranije, godine 1839., a prvi put je rabljen pocetkorn sest desetih godina u arnerickirn svemirskim programi ma Gemini i Apollo. 2) projektili Trident Il/D5 3) Posebne granate ERGM (Extended range Gu ided Munition) izgledom podsjecaju na male pro jektile, a suvremenim ropnickim sustavima s po-

trebnom tocnoscu ornogucu]u doseg i do 100 nm. 4) Po svojim tehnickim rjesenjima i operativnim zaduzenjirna znatno se razlikuju dvije vrste pod vodnih plovila (Unmanned Underwater Vehicles, UUV). Podvodno daljinski upravljano plovilo (Remotely Operated Vehicles, ROY) i sarnostalno podvodno plovilo (Autonomously operating vehi cles, AUV. Medusobno najbitnija razlika je ta sto ROY plovila za djelovanje trebaju ljudskog operat era, dok AUV plovila djeluju potpuno sarnostalno le je kod njih ljudski operaier zamijenjen soft werom. Takav racunalni sustav naziva "Sustav upravljanja misijom" u stanju je preuzeti sve zadace zapovjednika plovila; odredivanje srnjera napredovanja, brzinu, dubine ronjenja (odnosno visinu iznad morskog dna), provedbu manevra izb jegavanja, itd. Ljudski operater ima vrlo ogranicene mogutnosti ispravljanja "Sustava upravljanja misi-

jam" tijekom same misije jer ne postoji izravna veza s AUV plovilom.

Literatura: Naval Forces, V/2000., W. Maier, "Autonomous underwater vehicles" Jane's Defence Wekly, veljaca 2001., R.Scott, "UK's next Astute assessment" Jane's International Defense Review, ozujak 2002., M. Hewish, "Submarines to cast off their schackles, take on new roles" Jane's Defence Wekly, lipanj 2002., R.Scott, "Future undersea battlespace" Naval Forces, 111/2002., J. Sirmalis, J .Lisiewitz, T. Barron, C.Reise, "Expanding and proving the Manta vision" Naval Forces, IV/2002., R. Korver, "Machine guns for submarines"

mjesecnik za borllacke sportove i vjestine

reportaze • U novom broju

• intervjui vijesti • • putopisi

dogadanja • pronadite: • katalog www.bu

' 'J edina stvar koje sam se zaista bojao u ratu - bile su podmornice," poznat je cita t mace neus trasivog britanskog premijera

Winstona Churchilla. Ova se knjiga bavi dvama pokusajima njemacke mornarice da u proslom stoljecu "ugusi" Britaniju, kada je vec nije mogla osvojiti kopnenom vojskom. Rijec je, dakako, o kampanjama neogranicenog podmomickog ratova nja, koje je Njernacka pokrenula i u Prvom i u Drugom svjetskom ratu. To sto se veoma opsezno bavi tim kampa njama, i promatra ih prakticki u nepre kinutom slijedu od 1916. do 1945. - je i najveca kvaliteta ove knjige. Vecina srodnih naslova, naime, tezi tome da se najcesce bavi samo podmornickim rato vanjem u Drugom svjetskom ratu, koje je mnogo "slavniji" predmet interesa autora, citatelja, a posebice rornano pisaca i filmskih rezisera.

Upravo ova knjiga odlicno pokazuje da bez sagledavanja podmornice kao oruzja od samih njezinih pocetaka, te od promatranja razloga, povoda i uzro ka prve njernacke kampanje neogra nicenog podrnornickog rata, u Prvom svjetskom ratu, ne mozerno sagledati niti ulogu podmornica u Drugom, pa ni u svim kasnijim ratovima, ukljucujuci i nikad objavljeni Hladni rat.

Mada nam se iz danasnje prespektive podmornicka kampanja Nijemaca u Drugom svjetskom ratu moze ciniti dobro poznatom i na neki nacin logicnorn, autor ove knjige pokazuje da u pocecima to uopce nije bilo tako. Kada su 1916. njemacke podmornice krenule potapati "sve sto plovi", s obzirom na dotadasnju tradiciju pomorskog ratovanja to se smatralo necuvenim barbarizmom, necirn za sto uopce ne moze postojati nikakvo opravdanje. Pojedini admirali poput, primjerice, americkog zapovjednika podmornica 1918. rasisiticki su tvrdili da samo njemacki narod (odnosno


"Huni", kako ih se tada uvredljivo zvalo) moze pristupiti tako divljac kim i neljudskim metodama borbe koje ukljucuju potapanje trgo vackih brodova bez najave. Kako znamo, dvadesetak godina kasnije istim su metodama pristupili i Amerikanci na Pacifiku, a born bardiranje japanskih i njernackih gradova da i ne spominjemo (nijedan narod u ratu nije imun na "radikalne poteze" u odredenim situacijama).

Autor nam nudi zanimljive primjere upravo medu njernackim podmor nicarirna iz razdoblja prve podmornicke kampanje - od Maxa Valentinera, za kojeg slovi da je bio bezobziran i hlad nokrvan ubojica trgovackih brodova i njihovih mornara, koji je uzivao u svakom djelicu akcije i nije pomagao prezivjelima, do Arnaulda de la Perierea, ratnika-gentlemana koji bi gotovo sve svoje zrtve potopio nakon upozorenja, s povrsine, topom, i dajuci prethodno posadi priliku da se spasi camcima. Unatoc razvikanim pod mornickim asovima iz Drugog svjet skog rata, malo tko zna da je upravo De la Periere najuspjesniji podmornicki kapetan u povijesti, s vise od 450.000 tona potopljenog brodovlja. Periere zaista nije tipican podmornicar kakvi ma ih danas zamisljamo - u svojoj je karijeri ispalio svega 4 torpeda!

Zanimljivo da su obojica spomenutih djelovali, pa i vecinu svojih uspjeha postigli na Mediteranu, koristeci se aus tro-ugarskim bazama na istocnoj obali Jadrana (Pula i Kotor).

Osim razvoja taktike, strategije i "filozofije" podmornickog ratovanja s njernacke strane - Business in Great Waters daje jednako zanimljiv razvoj britanskih (ali, kasnije, i americkih) protuoruzja: od pocetne nevjerice da podmornice uopce mogu biti tako uspjesne, pa i uporabljene na tako surov i "negentlemanski" nacin, pa do prave tehnoloske revolucije, radara, MAD-detektora, sonara, sono-plutaca i

zrakoplovnih akusticki navodenih dubinskih torpeda naveliko rabljenih vec, iz danasnje perspektive, pradavne 1944.

Osim taktickog jacanja Saveznika, i njihovih sve boljih oruzja, obradeno je i stratesko sazrijevanje protupod mornicara, Unatoc bolnim lekcijama koje su im Nijemci "podijelili" jos u Prvom svjetskom ratu, i Englezi i Ame rikanci su u Drugi svjetski rat usli svje sno iii nesvjesno zaboravljajuci nau ceno, pa su tako odmah pocetkom rata SAD i Njernacke, uz arnericku obalu brodovi plovili pojedinacno, uz puna svjetla obalskih gradova, i bez ikakve zastite razaraca i drugih plovila. Uvode nje konvojskog sustava jos se u prvom ratu pokazalo iznimno uspjesnim, pa tim vise cudi sto su neki jos 1942. tre bali gubiti milijune tona trgovackog brodovlja da bi tu, jednom vec naucenu lekciju, "obnovili", John Terraine, u tipicno engleski dobro i tecno napisa nom tekstu ove knjige, daje odgovore na pitanja zasto je to bilo tako.

Business in Great Waters (naslov je inace citat iz Biblije) jedno je od naj potpunijih djela s tematikom pomor skog (u ovom slucaju - podmorskog) ratovanja i nezaobilazna literatura sva kome tko se zanima za uzroke i povode prevlasti podmornica na svjetskim morima od 1916. do danas... Eu,

Info Box: Autor: John Terraine lzdavac: Wordsworth Military Library Stranice: 841, meki uvez Dodatno: 40-ak cJb Iotografija i 15-ak mapa i shema Adresa: www.amazon.com

B itka za Berlin jedna je od patosom najnabijenijih bi taka u povijesti Drugog svjetskog rata, pa i ratova nja uopce. Zavrsna bitka

najkrvavijeg rata u povijesti (dobro, za nemarimo nacas Japan, cija je sudbina u tom trenutku ionako bila zapecacena), sukob "crvenih", cije je vrijeme tek dolazilo, i "crnih", koji su zavili svijet u crno, povijesni obracun Rusa i Nijerna ca, posljednja bitka Hitlerovog "tisucu godisnjeg Reicha", rezima koji je proiz veo neke od najvecih zlocina, ali i, s vojnog gledista, neke od najucinkovitijih postrojbi, najboljih oruzja i najkvalitet nijih zapovjednika u povijesti ratovanja.

Ako vam se cini da i sam ovaj uvod u prikaz knjige ima dozu patetike i dra matike, to nije slucajno jer autor "Pos ljednje bitke" Cornelius Ryan, i te kako "igra" na tu kartu. Ova je knjiga nesto sto bismo mogli nazvati "romansiranom povijescu" jer se ne bavi pretjeranom analizom borbi iii taktike zaracenih stra na, vec vise sudbinama raznih ljudi na koje je ova bitka utjecala: od generala i politicara, do takozvanih "obicnih" lju di, gradana Berlina. Ovakav pristup nije las, jer knjigu cini ugodnom i zanimlji vom za citanje i nekome kome vojna li teratura inace nije osobito bliska, a da pri tome, uglavnom, ne zrtvuje vojno strucnu i povijesnu stranu materijala.

Ryan, koji je bolji kao publicist, nego kao povijesnicar, u pripremama za ovu knjigu je razgovarao sa stotinama sugo vornika - od zapovjednika obrane Grupe armija Visla (Vistula), cuvenog majstora defanzive Gottharda Heinricija, preko ruskog generala Konjeva, do nizih zapovjednika i "obicnih" gradana Berlina. Sve osobnosti i svi lokaliteti grada osudenog na smrt su tu - Flak tornjevi kod postaje Zoo, Reichstag, kancelarijat, Hitlerov bunker, aleja pretvorena u ad hoc uzletiste, u casu kada su Tempelhoff, Gatow i ostale zracne Juke vec bile u rukama Rusa. Steiner, Wenck, Heinrici.Konjev, Zukov

---

i sam Hitler. Manje vojnostrucna lit eratura, a vise drama o propasti jednog rezima i rusenju grada koji ga je simbolizirao, ova knjiga ne oskudjeva potresnim detaljima.

Daleko je najveca mana knjige pretjerano nastojanje na ulozi Zapadnih saveznika, osobito Amerikanaca, u bici za Berlin, pa i uopce padu Njernacke. Citava poglavlja i stotine stranica potrosene su na pricice o herojstvima pojedinacruh americkih zapovjednika i vojnika u bitkama za osvajanje Njernacke, ali i na prepuca vanja u "vrhu", izmedu britanskog ge nerala Montgomerya (zapovjednika sje verne saveznicke Grupe armija) i Eisenhowera (zapovjednika svih snaga Zapadnih saveznika u Europi, nadredenog Montyu). Ti segmenti knjige su u nekim dijelovima jako za nimljvi - a tu se prvenstveno misli na "visoku politiku" u cijepanju Njernacke, osobito izmedu Churchilla i Roosevelta - dok su u nekim jeftini, ljigavo-pateticni i nevjerojatni. Ono sto je, medutim, najbitnije, je da ovi dijelovi nemaju sto traziti u knjizi koja se bavi Berlinom. I potpunom je povijesnom naivcini jasno da Zapadni saveznici, pred gnjevom Rusa i snagom Staljinovih armija vodenih gorkim rivalima Konjevom i Zukovom, nisu imali sto traziti i da nikakve prave "trke za Berlin" nije ni bilo. Osim aka se ne racuna utrka izmedu spomenutih ruskih zapovjedni ka - Konjeva, na celu Prvog ukrajinskog, i Zukova, na celu Prvog bjeloruskog fronta. Sta se te njihove "utrke" tice, koja je stajala zivota nebrojene Ruse, ali i Nijemce, - maze se reci da je zavrsila nerijeseno: mada u neuporedivo slabijoj "startnoj poziciji", do Berlina je, iz neocekivanog juznog smjera, prije stigao smireni Konjev, no u zavrsnoj Staljinovoj podjeli odgovornosti ipak je surovi i beskompromisni Zukov dobio najvecu slavu: u njegovo "podrucje odgovornosti" usao je Reichstag, simbol Treceg Reicha. Cuvena fotografija ruskih

vojnika koji isticu zastavu na Reichstag, usred rusevina, je i na naslovnici knjige.

Dodatni naglasak na Zapadne saveznike iz danasnje perspektive izgleda gotovo smijesno i deplasirano. Maze se, medutim, ipak shvatiti autora. Sezde setih, kada je ova knjiga nastala, Hladni rat je bio na vrhuncu, i za Ryana nije nimalo jednostavno bilo prikupiti dostat no ruskih svjedocanstva, Mada mu je, primjerice, omogucen susret s Konjevim, nije mu omogucen intervju sa Zukovom i brojnim drugim sudionicima s ruske stra ne. S druge strane, njemackih i arnerickih sugovornika bilo je u izobilju, a knjiga je, najzad, ipak pisana ponajvise za americ ko trziste, pa mu s tim u vidu mozemo donekle oprostiti spomenute mane.

Knjiga je dosta bogato ilustrirana pratecim mapama, fotografijama i portretima sugovornika i najvaznijih sudionika "posljednje bitke", sto joj je velik plus.

Mada je izbacivanjem pretjerano dugih dijelova koji se bave Britancima i Amerikancima ta knjiga mogla biti i znatno kraca, a bez gubitka na kvaliteti, ipak je u pitanju fascinantno djelo, plod dugogodisnjeg istrazivanja autora i raz govora s ljudima koji odavno vise nisu zivi, a krojili su povijest koja i danas, na odreden nacin, utjece na nase zivote. Ako ni radi cega drugog, The Last Battle je vrijedna citanja upravo zbog te svoje "neponovljivosti",

Info Box: Autor: Cornelius Ryan Izdavac: Wordsworth Military Library Stranice: 566, meki uvez Dodatno: 100-tinjak clb fotografija, mapa i shema Adresa: www.amazon.com


Pistolj Steyer M 12 u Prvom je

svjetskom ratu rabila je austrijska

vojska. Nakon rata mnostvo je tih

pistolja ostalo na podrucju

novostvorene Kraljevine Srba.

Hrvata i Slovonaca. Taj je pistolj

odigrao i ulogu u jednom mracnoni

dogadaju novije hrvatske povijesti

Pise Velimir SAVRETIC

oznato je da je sluzbeni

P prvi vojni poluautomatski pistol] u svijetu bio pistol] ceskog izumitelja Karela Krnke. Austrijska vojska,

tocnije konjica, sluzbeno ga je uvela u vojnu sluzbu kao postrano oruzje 1908. godine pod nazivom 8 mm Repetier pistole M 7 Roth-Steyr.

Kako je Karel Krnka bio poznat po pseudonimu "Kaisertreu" (cam vjeran) i istodobno bio veliki prijatelj prijestolonasljednika nadvoj vode Franza Ferdinanda, imao je i neogranicen utjecaj na razvoj pjesackog oruzja i nitko nije pokraj njega mogao niti sanjati o nekakvom svom oruzju u austrougarskoj vojsci. Vojni pistol] M 7 izradivan je za vojsku u tvornicama Waffenfabrik Steyr i Fegyvergyar Budapest. Mora se priznati da je to bio dobar pistol] iako vrlo kompliciran za izradu, ali i nezeljenog kalibra snazne djelotvotnosti, s olovnom kuglom bez ikakve presvlake (danasnjeg sustava RNL) iii pak s kuglom presvucenorn tankom celicnom presvlakom (danasnjeg sustava FMJ). Energija kugle, pri brzini od oko 320 mis, bila je oko 380 J. Tezina pistolja pak bila je 1 kg bez naboja u spremniku, a kojih je bilo


10 komada. Bio je pretezak i vrlo neu godan za rastavljanje.

Rabila ga je tijekom Prvog svjetskog rata austrijska konjica i pjesastvo, jer je bilo izradeno oko 83 tisuce komada. Poznato je da je tijekom Drugog svjet skog rata pistol] M 7 Roth-Steyr bio rabljen kao postrano oruzje njernacke vojske u sjevernoj Francuskoj i Belgiji, jer su trupe bile opskrbljene streljivom kalibra 8 mm (pisane trupne popratnice za streljivo "Pistole /oesterr./ Kal. 8 mm" iz 1941. godine).

Zato sto se znalo za pogreske pistolja M 7 kao vojnog oruzja, tvrtka Oesterreichische Waffenfabriks Gesellschaft Steyr (OEWG Steyr) pocela je razvijati prototip novog polu automatskog samopuneceg pistolja, tada vec zeljenog vojnog kalibra europ skih vojski. Bio je to kalibar 9 mm, isti kao i danas, ali s nesto duzom cahurom pa je zahtijevao i odgodeno otvaranje zatvaraca. Danas se takav sustav paljbe zove sustav zakljucanog zatvaraca. Naime, tako jak naboj u pistolju s neza kljucanim zatvaracern, zbog velikog tlaka plina ispale u cij evi tijekom kre tanja kugle kroz cijev, prevelikom brzi nom izbacio bi zatvarac prema natrag otvarajuci ga i pri tome bi, zbog takve brzine i pritiska plinova unutar sada

vec prazne cahure, rastrgao cahuru i razbio zatvarac, Naravno, pri tome bi i strijelac bio tesko ozlijeden.

Treba napomenuti da je i pistol] M 7 imao sustav paljbe zakljucani zatvarac, a morao je biti takav zbog vrlo jakog naboja.

Tvornicki razvojni ured u Waffenfabrik Steyr bio je pod vodstvom dipl. ing. Komada Murghaltera i pri razvoju novog pistolja uzeo je u obzir sve do tada poznate konstrukcije zakljucanih sustava pistolja. Pokusima se doslo do spoznaje da je sustav rotaci je cijevi oko osi za 60 stupnjeva s kratkim brzim trzajem unatrag naj pogodniji sustav zakljucavanja za novo oruzje. Ipak, takoder su dosta posudili od pistolja poznatog konstruktora Ferdinanda von Mannlichera, a kojeg je za argentinsku vojsku izradivala tvornica OEWG Steyr vec 1901. godine. Bio je to pistol] Modell 1905 Mannlicher, u kalibru 7,63 Mannlicher, naboju poput danasnjeg naboja kalibra 7 ,65 mm Browning. Od tog je pistolja, a koji je imao sustav paljbe sa slobod nim otvaranjem zatvaraca (s neznatno otezanim kretanjem unatrag), posuden sustav glavne opruge zatvaraca i sustav punjenja intemog spremnika naboja s polugom, na desnoj strani rukohvata,

za momentalno izbacivanje svih naboja u spremniku.

U razvojnom laboratoriju Waffenfabrik Steyr, pod vodstvom dipl.ing. Murghaltera, zavrseni su svi nacrti i pripreme za izradu probnih primjeraka novog vojnickog pistolja vec 1909. godine. Tada se poslao zahtjev, sa specifikacijom, za izradu novog naboja kalibra 9 mm, a koji bi bio bar jednak po energiji naboju 8 mm Steyr, tvornici streljiva Sellier & Bellot i tvornici Hirtenberger Patronenfabrik AG.

No zbog neprestanih opstrukcija iz tvornice Hirtenberger Patronenfabrik AG, tvrtka OEWG Steyr odlucuje dati razvoj novog naboja samo ceskoj tvor nici Sellier & Bellot ( tada u Austrougarskoj Monarhiji).

Sto se dogadalo? Karel Krnka dobio je polozaj vrhovnog tehnickog savjeto davca i direktora razvojnog laboratorija oruzja pa je, dobivsi u ruke sve razvoj ne nacrte novih oruzja, saznao i za

. detaljne sheme izrade novog samopu neceg poluautomatskog pistolja tvrtke OEWG Steyr. Poceo je neopravdano ulaziti u rasprave o razvoju tog pistolja,

lpak je nulta serija vec 1911. godine uspjela! Tih 500 komada novog pistolja, u kalibru 9 mm Steyr, pod vrgnuto je ekstenzivnom ispitivanju pa je tijekom 1912. godine, pistol] konacno zavrsen kao "9 mm Steyr M 11". Odmahje novi pistolj dobio i nadimak "Steyr Hahn" zbog udaraca za napinjanje palcem.

Vee tada, vojska drzave C:ile se od mah zainteresirala za novi vojni pistol] i narucila 14 tisuca komada. Znano je da su se juznoarnericke drzave, osim Mek sika koji je pak bio okrenut iskljucivo prema izvoru naoruzanja u Sjedinjenim Drzavarna, oruzjern redovito opskrblji vale u Europi. Argentina je takoder vec 1901. godine od Austro-Ugarske Mo narhije kupila pistolje Mannlicher Ml901 kalibra 7,63 mm, koje je izradi-. la tvornica OEWG Steyr. Pistolj M 1901 dugo je bio vrlo popularan u cijeloj juznoj Americi.

Rumunjska je pak , kupujuci u tvrtki QEWG Steyr veliku kolicinu vojnih pusaka Mannlicher Md.93, narucila i velike kolicine tog novog pistolja u kalibru 9 mm Steyr, s oznakom

sluzbeno tek 1916. godine. Do tadaje iz tvornice Waffenfabrik Steyr dobila oko 56 tisuca pistolja Steyr Md.1912 koje je vojska odmah i rabila za naorufavanje docasnika i casnika, Bugarska je poslije poraza rumunjske vojske, kao saveznik Austro-Ugarske

· Monarhije, preuzela sve te rumunjske vojne pistolje Steyr Md.1912 i odmah njima naoruzala svoju vojsku imajuci mogucnost nesmetane opskrbe streljivom iz tvornice Sellier & Bellot i ostalih tvornica streljiva unutar Austro Ugarske Monarhije.

Naravno, izbrusili su iii istukli rumunjski grb i oznaku Md.1912.

Ti vojni pistolji Steyr, kalibra 9 mm Steyr, konacno su prodani Grckoj izmedu 1930. i 1940. godine. Za nevje rovati je, ali grcki su trgovci uspjeli pred njernackorn vojskom sakriti vise od polovine tih pistolja pa su ih poslije Drugog svjetskog rata, 1947. godine prodali izraelskom Haganahu. Ostatku su, zbog starosti glavne opruge (izradene do 1916. godine) postavili novu, nesto jacu oprugu i pokusali to kradomice prodati pokretu za oslobodenje Biafre. No, nisu uspjeli jer tada nije bilo za kupiti naboja 9 mm Steyr, a naboj 9 mm Bayard dugi, koji je zamalo isti, nisu mogli nabaviti zbog carinskih prepreka.

Kako je taj, vojsci namijenjeni, pistol] uspio konacno uci sluzbeno u austrijske oruzane snage? Svi kazu da je tome, ne htijuci, "kumovao" Gavrilo Princip pucajuci 28. srpnja 1914. godine u Sarajevu u prijestolonasljedni ka nadvojvodu Franza Ferdinanda. Tako je iz igre uklonio i Karela Krnku, koji je izgubio svog mecenu i zastitnika pa je tvrtka OEWG Steyr konacno mogla ponuditi svoj pistol] aus trougarskoj vojsci. "Svako zlo za jedno dobro" stara je narodna poslovica, koje se u ovom slucaju i obistinila: bez tog dogadaja nikada pistolj Steyr M 11 ne bi bio primljen kao sluzbeni vojni pistol] jedne velike vojne sile.

Vojska Austro-Ugarske Monarhije odmah je, posHje umorstva nadvojvode Ferdinanda, sluzbeno i preuzela taj pi stol] kao postrano vojno oruzje pod na zivom "9 mm Selbstladepistole M 12".

U mjesecu svibnju 1915. god. Waffenfabrik Steyr preuredio je 1200 komada tih vojnih pistolja produzivsi im rukohvat tako da je interni sprem nik mogao primiti 16 naboja, dok je obicni vojni model pistolja Ml2 mogao primiti samo 8 naboja kalibra 9 mm

kritizirati dotadasnje sheme i zahtijevati prepravke uz autorstvo s njegovim imenom.

Ovaj pak konacan razvoj dogadaja Krnku je tako uvrijedio da je svim svo jim vezama u vojsci, preko nadvojvode Franza Ferdinanda, sprijecio bilo kakvu podrsku vojske ovom novom pistolju,

lnaeica M12/P16

Md.1912 is utisnutom rumunjskom krunom na lijevom boku zatvaraca. Takoder je pistol] i ponesto prornije njen prema prvom modelu Steyr M 11.

Interesantno je napomenuti da je, iako je Prvi svjetski rat poceo vec 1914. godine, Rumunjska u rat s Austro Ugarskom Monarhijom stupila


Steyr. Takoder je postavljena i cijev duzine 165 mm, straznji je ciljnik imao pomicnu mjeru udaljenosti cilja od 25 do 125 m i visi prednji ciljnik oblika noza.Takoder je svaki takav pistol] nosen u drvenom toku koji se mogao pricvrstiti za rukohvat pistolja kao kun dak i tako se iz tog pistolja moglo pucati kao iz puske karabinke.

Toj se preinaci pristupilo na zahtjev ratne mornarice Austro-Ugarske Mo narhije pa je i ime takvog promijenje nog pistolja bilo sada 9 mm Steyr M 12 Marine. Takav se prepravljeni M 12 vo dio i pod nazivom 9 mm Selbstladepi stole M 12/Pl6 (P 16=sesnaest naboja).

Sve te pistolje M 12 Marine dobila je austrougarska ratna mornarica, te je dio njih dala na uporabu svojern izvidnickorn zrakoplovstvu.

Svrsetkom Prvog svjetskog rata Kra ljevina Srba, Hrvata i Slovenaca dobila je vojnu bazu ratne mornarice Austro Ugarske Monarhije u Boki Kotorskoj. Baza je bila netaknuta i tako je kraljev ska ratna mornarica zgrabila plijen o kojem ni sanjati nije mogla. Naravno, u vojnom je arsenalu austrugarske mornarice bilo spremljeno svo oruzje pa su tako zamalo svi pistolji M 12 Marine pali u srpske ruke.

Znakovito je da su 17. travnja 1941. njernacke mornaricke trupe, ulazeci zajedno s talijanskim 17. korpusom u Boku Kotorsku, u vojnom arsenalu Jugoslavenske ratne mornarice zatekle sve vojne pistolje M 12 Marine konz ervirane i nedirnute jer se Srbi nisu htjeli njima sluziti.

Sonderradio Belgrad, vojni radio njernacke vojske, pobjedonosno je izvi jestio o povratku svog tradicionalnog oruzja. Tim pistoljima M 12 Marine tada su naoruzani mornari na


njemackirn ratnim plovilima na Dunavu. Dva su pistolja M 12 Marine postavljena na pocasno mjesto u salonu casnika na njernackoj teskoj krstarici Prinz Eugen, a da bi podsjecali na pri jateljstvo i vezu izmedu Njemacke i Austro-Ugarske (princ Eugen takoder je bio austrijski princ).

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca u svojoj je kopnenoj vojsci, za razliku od ratne mornarice, ipak uvela u naoruzanje zaplijenjene austrijske vojne pistolje M 12, ali ih je sve do jednog prodala Poljskoj.

Naime, potpisivanjem mirovnog ugovora 10. rujna 1919. u Saint Ger-

..,,.. -- TT .•• - -~

~ -----~- ""'-~~---- _.._

Prikaz osnovnih elemenata pistolja

1934. pistolje M 12 kao "pistol] 9 mm M.12 ST" i pistolje M7 kao "pistol] 8 mm M. 7 ST" pa je Fabrika oruzja i municije Uzice AD (FOMU), zbog goleme kolicine tih pistolja, pocela s izradom streljiva za "steyr 8 mm domaci" i "steyr 9 mm dornaci". Ipak, zbog pritiska Francuske i Belgije, jugoslavenska vojska je sve te pistolje stavila u ratne pricuve i zamijenila ih belgijskim pistoljem Browning Ml0/22 kalibra 9 mm kratki (.380 ACP).

Kraljevina Jugoslavija je 1938. godine zamijenila sve vojne pistolje M 12 u Poljskoj za puske Wz.29 kalibra 7,92 mm, iste kao i ceske puske M 24. Tako se dogodilo da je njernacka vojska u Poljskoj uspjela zaplijeniti oko 300 tisuca vojnih pistolja Steyr M 12 kalibra 9 mm Steyr.

Tijekom Drugog svjetskog rata njernacka vojska je oko 250 tisuca pistolja M 12 preuredila za uporabiti naboj 9 mm Luger ( 9xl9 mm NATO) i takve pistolje oznacila oznakom 08 na lijevom boku zatvaraca. Taj su pistol] Hrvati tada nazivali "roda" zbog nje govog izgleda .

Prema nekim dokumentima vidljivo je da je izradeno ukupno nesto vise od jedan milijun vojnih pistolja M 12.

Prikaz konstrukcije

main-en-Layeu Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca pripala je znatna kolicina oruzja porazene Austro-Ugarske Mo narhije, pa je tako tijekom 1921. godi ne u Beograd prevezeno oruzje iz beckih vojnih skladista, vjerojatno cak oko 500 punih teretnih zeljeznickih vagona!

Ministarstvo vojske Kraljevine Jugoslavije imenovalo je 24. ozujka

Danas vise nitko ne rabi pistolj M 12, ali ga u arnerickom Gun Trader's Guide mozete naci po cijeni od 445 $.

Vojni pistolj M 12

Meksikanci su shvativsi kakav je to pistol], a i zbog njegove jednostavnosti, izradili vojni pistol] Obregon u americ kom kalibru .45 ACP i sa sustavom

zakljucavanja potpuno identicnim sus tavu u pistolju Ml2 Steyr.

Pistol] M 12 zaista je u svijetu bio poznat po svom probojnom djelovanju kugle i po sigurnosti i jednostavnosti sustava odgode otvaranja zatvaraca, tj. sustava zakljucavanja cijevi.

Sustav zakljucavanja radi tako da se cijev, uklinjena s dva klina u zatvarac, zbog povratne sile krece unatrag i istodobno okrece oko osi za 60 stupnje va. Okretanjem cijevi oba vezna klina iskliznu iz lezaja u zatvaracu i tako os lobodeni zatvarac nastavlja se kretati unatrag. Cijev se pak zaustavlja zbog zaustavljanja klina na donjem dijelu

U interni spremnik pistolja unutar rukohvata moze se umetnuti najvise 8 naboja kalibra 9 mm Steyr. U preprav ljeni pistol] M 12 Marine odnosno M 12/Pl6, a jer mu je rukohvat produljen zamalo dvostruko, stane 16 naboja. Ta koder i u prepravljeni pistol] M 12/08 odnosno pistol] za uporabu naboja kali bra 9 x 19mm (9 mm NATO), kojuje prepravku uradila njemacka vojna indu strija tijekom Drugog svjetskog rata na oko 250 tisuca komada pistolja M 12, umece se najvise 8 naboja 9 mm NATO.

Naboji se najprije umetnu u drzac, koji prima najvise 8 komada naboja, i zatim se iz drzaca jednostavno pritis-

Prikaz punjenja pistolja novim streljivom

cije-i, a koji putuje u utoru tijela pistolja. Utor je duzine oko 1 cm i ogranicava kretanje cijevi dopustajuci kretanje samo u granicama svoje duzine.

Kretanjem zatvaraca, sada bez cijevi, omogucava se ekstrakcija cahure iz lezaja u cijevi, a povratom zatvaraca, zbog tenzije opruge, uzimanje naboja iz internog spremnika i postavljanje nabo ja u leza] u cijevi.

Naime, kada zatvarac donosacem postavi naboj u cijev, pocinje se i cijev zajedno sa zatvaracem kretati naprijed, ali i okretati uklinjujuci tako ona svoja dva klina u zatvarac, Sa zatvaracem cijev putuje jednako daleko kao i kad se otvarala jer je cijeli taj proces odkljucavanja i zakljucavanja cijevi odreden duzinom utora ogranicivaca kretanja cijevi. Ta pak duzina utora odredena je kosinom navoja kojim se cijev okrece (ukupno za 60 stupnjeva) i potpunim oslobadanjem oba klina za zakljucavanje odnosno potpunim za klinjenjem oba klina u zatvarac,

kom palca umetnu u interni spremnik pistolja. Bitno je da se zatvarac pistolja otvori do kraja, tj. toliko se rukom po vuce unatrag da se moze u drugi utor na lijevom rubu zatvaraca postaviti ko cnica, Ako se, s praznim spremnikom, zatvarac povuce rukom unatrag i otpu sti, postavit ce se u tzv. prvi polozaj odnosno zaustavit ce se na rubu usta spremnika. Nazalost, u tom se polozaju naboje iz spremnika niti moze umetnu ti niti izbaciti, vec se zatvarac, kako je vec napomenuto, mora do kraja otvoriti i kocnicorn na drugom utoru zaustaviti. Tada, postavivsi drzac s nabojima u za to napravljene utore ispred usta sprem nika, palcem ruke pritiskom ubacimo sve naboje u spremnik pistolja. Usta spremnika imaju pokretne usnice, koje sesame pod pritiskom opruge zatvaraju tako da naboji ne mogu iz spremnika izaci. Zato se sve naboje iz spremnika moze odjedanput izbaciti i to samo pri tiskom nadolje na polugu, koja je na vrhu lijeve strane rukohvata, ili pak jednog po jednog postavljajuci naboj u

leza] u cijevi i zatim ga iz cijevi repeti ranjem zatvaraca izbaciti. Pritiskujuce polugu za izbacivanje naboja iz sprern nika valja paziti jer naboji pod pri tiskom opruge spremnika lete i neko liko metara daleko od pistolja,

Kocnica za blokiranje zatvaraca u polozaju punjenja spremnika takoder je i kocnica udaraca jer se njegovim po makom prema gore, a pri zatvorenom zatvaracu, tj. pistolju spremnom za pu canje, sigurno blokira i udarac, Potis kom na dolje udarac se oslobada i pi stoljem se moze pucati uz uvjet, narav no, da je udarac zapet. Naime, sustav okidaca na ovom pistolju je SA (Single Action), a to znaci da se okidacern uda rac moze samo osloboditi, a ne zapeti.

Poznato je da je, na zahtjev njernackog pjesasrva, pistol] M 12 ponekad bio prepravljen tako da je bio sposoban za rafalno pucanje.

Pistol] M 12/08, tj. s natpisom 08 na lijevom boku zatvaraca, je preuredeni pistol] koji rabi streljivo kalibra 9 mm NATO ( ponekad ga zovu jos i jugo slavenskom oznakom 9 mm dugi) tj. 9 x 19 mm odnosno 9 mm Luger.

Pistol] Steyer M 12 je odigrao i mracnu ulogu u poznatom politickorn ubojstvu koje umogome pokazuje karakter tadasnje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

Poslanik u Skupstini Kraljevine SHS Punisa Racic, mace covjek od povjere nja kralja Aleksandra, 20. lipnja 1928. puca iz pistolja Steyer M 12 na skupinu hrvatskih zastupnika. Posljedice atenta ta su slijedece: ubijeni su hrvatski po slanici Pavle Radie i dr. Duro Basaricek, a ranjeni su Ivan Granda, Ivan Pernar i Stjepan Radie, koji je zbog ranjavanja umro u bolnici 8. kolovoza 1928. godine.


Pripadnik Kraljevske ugarske tjelesne garde u pohodnoj odori 1796. (Geschichte und Bindliche Vorstellung der Regimenter des Erzhaus Oesterr., Wien, 1796)

Terezija je namjeravala pokazati ne samo svoju privrzenost i zahvalnost Ugarskoj vec i politicku namjeru da poveca povjerenje izmedu Nijemaca i Ugara. U pocetku je jedna trecina gardista unovacena od nizih casnika iz

aktivnoj sluzbi napustila je gardu i pridruzila se madarskoj nacionalnoj vojsci Honvedu. Osim toga odore Honveda obuklo je i nekoliko bivsih gardista, medu njima i buduci generali madarske vojske Artur Gorgey i George Klapka. Tijekom revolucije brojno sta nje Kraljevske ugarske garde spalo je na samo sedmoro gardista. Nakon gusenja madarske revolucije novi vladar Franjo Josip I. u sklopu politickih represija u

Na habshursknm dvoru tijekom povijesti postojalo je nekoliko vrsta vojnih jedinica koje su imale paradni i ceremonijalni karakter. Od njih je za hrvatsku povijest najzanimljivija Kraljevska ugarska tjelesna garda (Konigliche Ungarische Leibgarde) jer su u njoj tijekom njezina postojanja sluzili i brojni hrvatski plemici i casnici

Krauevska uuarska lielesna Pise Vladimir BRNARDIC I

K raljevsku ugarsku tjelesnu gardu (Praetoriana Nobilium Turma Hungarica) osnovala je 1759. carica i kraljica

Marija Terezija. Dotada je na habsburskom dvoru postojalo vec neko liko gardijskih formacija. Ipak, ustroja vanje Kraljevske ugarske tjelesne garde bio je politicki cin i znak zahvalnosti za pomoc koju je ugarsko plemstvo dalo kraljici Mariji Tereziji u teskim trenuci ma nakon njezina stupanja na prijesto i napada pruskog kralja Firedricha II .. Osnivanje garde slagalo se i s ugarskim politickim ciljevima jer je time pojacana ugarska prisutnost na beckorne dvoru. Garda je ustrojena 1760., a 2. listopada uselila se u jednu od najljepsih beckih zgrada, palacu Trautson. Uz jedan duzi prekid od dvadeset godina ova kon janicka garda postojala je stoljece i pol.

Povijest

Povijest Kraljevske ugarske tjelesne garde moze se podijeliti u dva razdoblja. Prvo razdoblje je od osnutka 1760. do revolucije 1848-49. kada je garda uki nuta. U gardu su ulazili pripadnici ugarskog, hrvatskog i sedmogradskog, odnosno transilvanijskog plemstva. Prema uredbi i razrezu u srpnju 1760. upuceno je u Kraljevsku ugarsku tje lesnu gardu u Bee 96 ugarskih, 4 hrvat ska i 20 transilvanijskih mladih ple mica. Ustrojavanjem garde Marija

B6 HV PROSINAC 2002.

Pripadnik Kraljevske ugarske tjelesne garde u gala odori 1796. (Geschichte und Bindliche Vorstellung der Regimenter des Erzhaus Oesterr., Wien, 1796)

vojske, a dvije trecine su bili civili koje su slate skupstine pojedinih ugarskih zemalja. Uz nekoliko iznimki u gardu su bili upucivani uglavnom najbolji pri padnici lokalnog plemstva s obzirom na bogatstvo i utjecaj, te intelektualne sposobnosti. Revolucija 1848. oznacila je administrativni i politicki prekid po stojanja institucije ugarske garde. Vecina gardista koja se tada nalazila u

studenom 1849. dokinuo je postojanje Kraljevske ugarske tjelesne garde. Umjesto njih na dvoru je utemeljena nova gardijska jedinica Zandarl garde (Gendarme Garde). Izmedu 1849. i 1867. na dvoru nije postojala nikakva vrst ugarske garde.

Drugo razdoblje zapocinje nakon Austro-ugarske nagodbe kada je Kraljevska ugarska garda ponovno obnovljena, a traje sve do raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918. Nakon 18 godina, odnosno od sklapanja Austrougarske nagodbe Kraljevska ugarska tjelesna garda ponovno je ustrojena. Tocnije obnovljena je i podignuta za potrebe krunidbe Franje Josipa ugarskom krunom Svetog Stjepana. Ipak, to nije bila prava ugars ka garda vec je u ceremoniji krunidbe sudjelovala za tu prigodu ustrojena improvizirana postrojba sastavljena od 37 casnika izabranih iz postojecih 14 husarskih pukovnija. Slijedece godine garda je ponovno ustrojena i tada je brojala 45 gardista. Novoustrojena Ugarska kraljevska plernicka garda postala je legalno konstituirano tijelo izjednaceno s austrijskom Arciere ga rdom. Iako je nazvana "ugarskom" i "plernickorn", za ulazak u nju kandidat vise nije morao imati pretke ugarskog podrijetla, niti je morao biti plemenitog roda.

Isprva je svaka ugarska zupanija birala i slala odredeni broj gardista u Kraljevsku ugarsku tjelesnu gardu i

takoder snosila dio troskova koji su iznosili 80.000 do 100.000 forinti godisnje. Kako su se i hrvatske zemlje nalazile u sastavu zemalja ugarske krune Sv. Stjepana tako je i Hrvatski sabor snosio odredeni dio troskova koji su godisnje za Hrvatsku iznosili 4.000 forinti. Zupanije su pak same odabirale odredeni broj plemica i upucivale ih na sluzenje u gardu. U drugom povijesnom razdoblju postojanja garde Franjo Josip je sve vise u gardu premjestao casnike iz vojske, posebice iz konjanickih postroj bi.

Duznosti i svakodnevi zivot Kraljevska ugarska tjelesna garda

sluzila je na dvoru i na posjedima koji ma se koristio ugarski kralj i clanovi

garda kraljevske obitelji. Bila je rabljena prerezito za ceremonijalne funkcije ponajvise u Becu, zatim u palacama u Schonbrunnu i Laxenburgu, te ako su prilike zahtijevale u Pozunu (danasnjoj Bratislavi) i u kraljevskoj palaci na Budimu. Gardisti su povremeno sluzih i na palatinskom dvoru u Pozunu. Prvi put su bili ondje dvadeset godina (od 1761. do 1781.), a nakon toga odjelje nje od 15 ugarskih gardista bilo je od 1792. do 1795. dodijeljeno kao pratnja palatinu nadvojvodi Aleksandru Leopoldu tijekom njegovog sluzbovanja u Ugarskoj. Nakon njegove smrti

,ill

"

Palatinska garda, kako su je popularno zvali, vracena je u Bee. Tijekom vla davine Marije Terezije 26 gardista bilo je rasporedeno na vojvodskom dvoru u Milanu.

Glavne duznosti garde bile su cuvan je vladara i njegove obitelji, davanje pocasne, ceremonijalne straze na dvoru, konjanicke pratnje clanovima vladarske kuce na putovanjima, te obavljanje kurirske sluzbe, a ponekad cak i diplo matskih misija. Kraljevska ugarska tje lesna garda pratila je vladare pri nji hovim posjetima Ugarskoj i tijekom krunidbi za ugarske kraljeve. Tijekom krunidbe garda je imala posebnu cere monijalnu funkciju, a njezina prisutnost davala je tom cinu odredeni legitimitet. U toj ulozi garda se prvi puta pojavila na krunudbi Leopolda II. 1790. u

Kapetan Kraljevske ugarske tjelesne garde nakon 1867. (Josepha Trentsensky, Darstellung der k. k. oesterr. Armee mil alien Charge, Wien)

Pozunu, Kasnije je sudjelovala u krunidbi Franje II. na Budimu 1792., zatim FranjeJosipa I 1867. i posljednji put na krunidbi Karla IV. 1916. godine. Osim toga garda je sudjelovala i u nekim posebnim dogadajima poput vracanja ugarske krune Svetog Stjepana u Ugarsku 1790. Nedugo prije smrti Josip II uslisio je molbe ugarskog ple mstva i vratio krunu na Budim, a tijekom njezina putovanja od Beca do Budima pratio ju je odred gardista. Ipak, da garda nije imala samo cere monijalni karakter pokazuju i cinjenice da su gardisti najmanje jednom spasili od teskih ozljeda kraljicu i u dva navra ta prijestolonasljednika princa Josipa.

Gardist Kraljevske ugarske tjelesne garde prije 1848. (August Pettenhoffer, Das k. k. iisterr. Militiir im 24 Bliittern, Wien)

l

•W

Gardist Kraljevske ugarske tjelesne garde nakon 1867. (August Pettenhoffer, Das k. k. iisterr. Mililiir im 24 Bliittern, Wien)

Za sluzbu na dvoru trazili su se uvi jek visoki i lijepi gardisti. Stoga su prema propisima buduci gardisti morali biti visoki najmanje 180 cm, biti dobro gradeni, te biti lijepog i prijaznog izgle da. Ali kao i uvijek stvarnost je bila malo drugacija. Prema sacuvanim doku mentima nije bilo uvijek lako pronaci dostatno visokih kandidata, a i bilo je problema oko navikavanja novih gardista na dvorska pravila i etiketu. Za potrebe sluzbe na dvoru gardisti su morali govoriti njernacki i francuski, a kasnije i talijanski jezik. Takoder su morali nauciti dvorsku etiketu u sto je spadao i pies, pa su ako je trebalo, pri mali plesne poduke. Gardisti su morali takoder poznavati vojne vjestine, a kako su u gardu dolazili i civili, za sve je bila obvezna poduka u vojnim vjestinama, te jahanju i rnacevanju. Takoder su dobi vali poduku iz matematike, te drzavnih i karneralistickih, odnosno ekonomskih znanosti. Namjera kraljice pri osnutku garde bila je da kroz nju, kao neku vrst koledza, integrira pripadnike ugarskog plemstva u Monarhiju, veze ih u odanosti prema vladaru i od njih napravi ucinkovite drzavne sluzbenike, odnosno vojriike.

Osim obveznih predmeta i uobicajenih duznosu mnogi gardisti su se na vlastitu inicijativu bavili razlicitim znanostima, umjetnoscu iii knjizevnoscu. Pisci takozvane gardijske literarne skole u drugoj polovini 18. stoljeca: Gyorgy Bessenyei, Sandor Baroczi, Abraham Barcsay i drugi, dali su Becu vazno mjesto u povijesti madarske knjizevnosti, Vojna sluzba u


Prije smrti pocetkom 1790. car i kralj Josp II. vratio je ugarsku krunu Sv. Stjepana iz Beca u Budim. Prigodom njezina povratka u Ugarsku pratilo ju je odjeljenje Kraljevske ugarske tjelesne garde

gardi postala je katalizator za uvodenje novih literamih i filozofskih trendova u tada zaostalu Ugarsku. Prosvjetiteljstvo u ugarskoj intelektualnoj i knjizevnoj povijesti zapocinje djelovanjem gardista koji su poceli prevoditi razna djela na madarski jezik i uvoditi prosvjetiteljske ideje u drustveni i kulturni zivot.

Gardisti su uzivali visoki drustveni polozaj na dvoru, mnogo veci nego sto bi ga imali kao obicni niai casnici. Svaki od njih bio je osobno predstavljen vladaru i drugim dvorskim velikodosto jnicima. Takoder su bili povlasteni time sto su mogli nazociti dvorskim prima njima i balovima koji su ponekad cak bili zatvoreni za generale carske i kra ljevske vojske. Rado su bili prihvaceni i u beckorn visokom drustvu, te su bili rado videni u palacarna visoke dvorske aristokracije i na prijamima stranih veleposlanika u Becu,

Ustroj Kao vojna jedinica Kraljevska ugar

ska tjelesna garda je spadala pod ovlast Dvorskog ratnog vijeca, a u hijerarhiji dvora bila je pod nadzorom kancelarije poglavara kraljevskog kucanstva, Gardom je zapovijedao kapetan garde koji je u vojnoj hijerarhiji imao cin marsala (Feldmarschall) ili bar generala konjice ( General der Cavalerie) i koji je ujedno bio i vitez zastavnik. Zamjenik zapovjednika bio je podkapetan garde u cinu podmarsala (Feldmarschall Lieutenent). Jos su postojala dva casnicka cina prvog porucnika (u rangu pukovnika) i drugog porucnika garde (u rangu dopukovnika). Gardisti su bili rasporedeni u tri ranga: narednik (u


rangu bojnika), narednik druge klase (u rangu satnika) i podnarednik (u cinu najmanje porucnika druge klase). Tijekom smotre i pregleda garde 1768. u njoj su uz zapovjednike bili samo narednici i narednici druge klase. U stozeru garde nalazio se jos i pobocnik, zapovjednik eskadrona u rangu naredni ka, medicinski casnik i blagajnik. Osim toga tu je bio pazikuca kao nadzomik slugu, 27 sluga i 8 konjusara,

Vrijeme sluzenja u gardi sluzbeno je trajalo sest, a nakon reforme 1810. pet godina. Kasnije u doba FranjeJosipa sluzba u gardi trajala je cetiri godine. Nisu svi uvijek odsluzili predvideni vre menski rok, neki su bili otpusteni nakon godinu-dvije. S druge pak strane neki su odsluzili i po nekoliko rokova, te ostali u sluzbi i po 12 do 16 godina. Najduze je u gardi sluzio Karlo Gyorgyi,

Trubac Kraljevske ugarske tjelesne garde nakon 1867. (Josepha Trentsensky, Darstellung der k. k. oesterr. Armee mit allen Charge, Wien)

roden u Zadru, i to 19 godina, od 1898. do 1917.

Nakon izlaska iz garde pripadnici su se mogli vratiti svojim prvobitnim zani manjima ili ga promijeniti. Mnogi bivsi gardisti vratili su se u vojsku, a drugi su iskoristivsi ono sto su naucili tijekom sluzbe i eventualno poznanstva koja su stekli vratili se u civilni zivot. Ipak, za bivse gardiste najperspektivnija je bila vojna karijera. Mnogi su napredovali vrlo brzo i stekli visoke cinove dok su neki cak postali i generali. S druge strane mnogi su pokazali veliku hrabrost u borbama pa je tako dvadeset i cetvoro bivsih gardista odlikovano najvisim austrijskim odlikovanjem, ordenom Marije T erezije.

Brojnost gardista tijekom povijesti je varirala. U pocetku, 1760. pri uteme ljenju garde odredeno je da postrojba broji 120 gardista, ali vec sest godina kasnije taj broj reduciran je na 90. Samo godinu dana kasnije broj je ponovno smanjen na 80, a 1768. na 60 gardista. Broj gardista i nadalje je opadao pose bice tijekom napoleonskih ratova kada

Gardist Kraljevske ugarske tjelesne garde nakon 1867. (Josepha Trentsensky, Darstellung der k. k. oesterr. Armee mit allen Charge, Wien)

je u jednom trenutku 1809. na dvoru bilo samo sest pripadnika Kraljevske ugarske tjelesne garde. Prema reorgani zaciji iz 1810. garda je trebala imati 183 pripadnika. Ipak, nakon napoleonskih ratova broj se ustalio na 40 pripadnika garde.

Prema povijesnim izvorima u raz doblju od 1760. do 1848. u Kraljevskoj ugarskoj tjelesnoj gardi sluzilo je ukup no 1.315 mladih ugarskih, transilvani-

Pripadnici Kraljevske ugarske tjelesne garde ispred kraljevskog dvora u Schiinbrunnu odjeveni prema propisu 1895. Lijevo je prikazan casnik garde, zatim gardist na konju u gala odori i desno trubac. Odora casnika garde jednaka je odori gardista, a oznaku cina predstavlja jedna zlatna zvjezdica na ovratniku. trubac preko adore nosi prekrivku s vladarskim/Mf~om s prednje i sa straznie strane prema staroj tradiciji srednjovjekovnih herolda. (Crtez izradio Darko Pavlovic) ~f//·1.

'lfi.' r.f '""' ""'-- ,\\<il .. ;.l_'\\ 1llt'b,

jskih i hrvatskih plernica. U drugom razdoblju od preko pola stoljeca posto janja u vrijeme vladavine Franjejosipa I. u gardu je bilo upisano 163 gardista.

Hrvati u Kraljevskoj ugarskoj tjelesnoj gardi

Prema uredbi iz srpnja 1760. u Kraljevsku ugarsku tjelesnu gardu ulazi lo je cetiri gardista iz Hrvatske, odnosno hrvatskih zemalja. Tijekom citavog ra zdoblja postojanja garde u prosjeku su godisnje u gardi bila tri gardista iz Hrvatske. Ipak, u nekim razdobljima, primjerice 1810-1812, 1849, 1868 i 1907., u gardi nije bilo nikoga iz Hrvatske. S druge pak strane u pojedi nim godinama naslo bi ih se sedam istodobno.

Pripadnici Kraljevske ugarske tje lesne garde iz hrvatskih zemalja najvecim su dijelom dolazili iz civilne, odnosno banske Hrvatske, te mnogo manje iz Slavonije is Vojne granice. Kandidati iz Dalmacije su, zbog toga sto ta pokrajina nikada nije prikljucena Hrvatskoj i zemljama ugarske krune Sv. Stjepana, ulazili u druge dvorske gardij ske jedinice.

Potrebno je napomenuti da je funkci ju glavnog zapovjednika Kraljevske ugarske tjelesne garde, odnosno vrhovnog gardijskog kapetana jedno vrijeme, od 1875. do 1887., obnasao Hrvat Ignac Fratricevic. U gardi je sluzio kasniji bojnik Pavle Vakanovic koji je u Napoleonovu pohodu na Rusiju 1812. stekao odlicje Legije casti, zatim buduci general Danijel Grivicic, te na posljetku i jedan od poznatijih Iliraca grofJuraj Orsic. Ipak, vjerojatno je najpoznatiji medu svim pripadnicima Kraljevske ugarske tjelesne garde koji su dosli iz Hrvatske bio veliki hrvatski politicar, pjesnik i povjesnicar Ivan Kukuljevic Sakcinski. On je sluzio u gardi od 1836. do 1840.

Odora

Odora pripadnika Kraljevske ugarske tjelesne garde izrazito je nalikovala bogatoj husarskoj plemicko] odori iz vremena rokokoa i tijekom citavog po stojanja garde nije se gotovo uopce mijenjala. Bila je boje crvenog rubina i bogato izvezena srebrnim gajtanima i vezom. Crvenu dominantnu boju upot punjavale su srebma i zelena. Odora se sastojala od visokog smedeg krznenog kalpaka sa srebmom celenkom i gajtani ma, te zelenim tjemenim vrecastim pro duzetkom koji je bio prebacen na lijevu stranu. Gardisti su nosili perike iii cesce pudrali kosu koju su sa strane obliko-


Krunidba kralja Leopolda II. 15. studenoga 1790. u Pozunu. Uz brojne pripadnike ugarskog plemstva i predstavnike raznih zupaniia, te svecenstva na kraju povorke, u desnom donjem kutu slike vidi se odred pripadnika Kraljevske ugarske tjelesne garde

dodatno bila ukrasena leopardovim krznom. Konjska oprema, oglav, uzde i ostalo remenje bilo je takoder bogato ukraseno srebmim ukrasima. Pripadnici Kraljevske ugarske tjelesne garde jahali su pretezito sivo-bijele konje, takozvane zelence.

Carski gardijski grb nalazio se na nekoliko dijelova odore: na prsnoj kopci koja je povezivala krajeve leopar dovog krzna, na nabojnjaci i torbici za sablju te na krajevima sabrake. Grb je cinio dvoglavi okrunjeni habsburski

~ orao sa zezlom u jednoj i zemaljskom jabukom u drugoj pandzi s okrunjenim ugarskim grbom na prsima. Gardijski trubac tijekom citavog postojanja garde bio je jednako odjeven u crvenu odoru, a preko njezina gomjeg djela je nosio prekrivku poput srednjovjekovnih herolda na kojoj je s obje strane bio izvezen veliki carski grb.

Izvan sluzbe nosena je puno jednos tavnija odora s puno manje ukrasa, ali u osnovi istih boja. Nakon ukidanja i ponovnog ustrojavanja Kraljevske ugarske tjelesne garde 1867. odora se nije gotovo uopce mijenjala. Jedina zamjetnija promjena bilo je smanjenje visine krznenog kalpaka. Dok je gala odora ostala crvene boje, gornji dio odore: dolama i atila, za obicnu sluzbu bili su zelene boje, Gardisti su izvan sluzbe prema tadasnjoj modi nosili no rmalne cme hlace.

Kraljevska ugarska tjelesna garda osnovana s namjerom da 'bude jedan od instrumenata integracije habsburske monarhije samo je djelomicno ispunila svoju funkciju. Garda je naime ispunila trenutacnu funciju. Gledajuci dugorocno poduka sto su je primili gardisti na dvoru nije uporabljena da bi se promicao centralizam i interesi jedin stvene monarhije, vec je potaknula madarski kulturni nacionalizam koji je postao dezintegrirajuca snaga i ozbiljni izazov Habsburskoj dinastiji.

Gardist i trubac Kraljevske ugarske tjelesne garde nakon ponovnog ustrojavanja garde 1867. godine. (J. Trentsensky)

vali uvijacima, a odostraga vezali u rep. Crvena dolama bila je na prsima bogato izvezena srebrnim gajtanima i ukrasena srebrnim vezom. lsto je bio ukrasen i kratki kaputic atila koja je jos bila obrubljena bijelim iii smedim krznom. Atila se odijevala po hladnom vremenu, ali je pretezito nosena prebacena preko lijevog ramena. U posebno svecanim prigodama gardisti su preko ramena nosili prebaceno leopardovo krzno. Uske crvene hlace bile su takoder ukrasene srebrnim vezenim ukrasima. Gardisti su na nogama nosili mekane zute koznate husarske cizme koje su sezale do koljena.

Na prsima su se ukrstale dvije zelene srebrom ukrasene esarpe nosene prebacene preko svakog ramena. Na jednoj je nosena kartusa, odnosno nabojnjaca, a druga je vise sluzila za ukras jer je na njoj trebao biti nosen karabin koji gardisti u principu nisu nosili. Okopasa nosen je srebrni izvezeni pojas o koji se vjesala husarska sablja i torbica sablje. Torbica za sablju je bila zelena i bogato ukrasena srebr nim vezom i aplikacijom carskog orla. Jednake boje is jednakim ukrasima bila je pokrivka za konja sabraka koja je jos

\ ·.\ ''. .\ '·

"Hrvatskim vojnicima na cast i slavu posvecena je knjiga Price i: Domovinskog rata. Na sutnju nitko nema pravo, ma koliko boljelo kopanje po nezacijeljenim ranama nase proslosti."

Duson Viro

+

N]OKI Protzvod tzraden od krumpirovog tijesta tzvrsnog okusa. Priprema se brzo i lako, jer dovoljno je svega 6 - 8 minuta kuhanja, bez prethodnog odmrzavanja. Njoki se mogu servirati kao prilog mesnim jelima s umacima iii kao glavno jelo posuto mrvicama iii ribanim sirom.

KROKETI Proizvod izraden od tijesta sa sirom. Neodmrznuti proizvod se prema zelji mote pripremati przenjem na ulju iii kuhanjem u kiputoj vodi 10 - 15 minuta. Kroketi su savrsen prilog raznim mesnim jelima.

APRIKOT OKRUGLICE Proizvod izraden od krumpirovog tijesta i punjen izvrsnom marmeladom od marelica. Proizvod nije potrebno odmrzavati, a priprema se kuhanjem 10 minuta. Aprikot okruglice ce biti jos ukusnije ukoliko se serviraju posute seterom i mrvicama przenima na maslacu.

SRETAN BOZIC I NOVA 2003. GODINA! - Hrvatski vojnik

Documents

Transcript of SRETAN BOZIC I NOVA 2003. GODINA! - Hrvatski vojnik