Povratak Adama Parižanina / The Return of Adam of Paris
53
85 Bratislav Lučin POVRATAK ADAMA PARIŽANINA UDK: 821.124(497.5).09 Adam Parisius Bratislav Lučin UDK: 27-282 Marulianum UDK: 27-282 Split Izvorni znanstveni rad [email protected] U radu se polazi od dobro poznate vijesti Tome Arhiđakona da je neki Adam Pariža- nin, na zamolbu splitskog nadbiskupa Lovre, stilski dotjerao stare životopise sv. Dujma i Staša te ispjevao himne i druge stihove o sv. Dujmu. Objavivši tri himna u čast sv. Dujmu i pripisavši ih s oprezom Adamu Parižaninu, D. Farlati nije zapazio da njihovo auktorstvo potvrđuju akrostisi: ADAM PARISIVS, ADAM i LAVRENTIVS. Ta su tri himna objavljena i u nizu Analecta hymnica medii aevi, ali ne prema Farlatiju, nego iz rukopisnog oficija sv. Dujma, ispisanoga u 14/15. st. na završnim folijima raskošno iluminiranog brevijara iz g. 1318. (Vat. Lat. 6069). Iz toga vatikanskog oficija objavljen je u nizu Analecta hymnica i tzv. rimovani oficij sv. Dujma, sastavljen u daktilskim heksametrima s leoninskom rimom, koji također sadrže akrostih ADAM. Kao što akrostisi posvjedočuju Adamovo auktorstvo, tako dosljedna uporaba kvantitativne versifikacije te sklonost uporabi grčkih riječi potvrđuju pouzdanost Tomine vijesti o Adamu Parižaninu. Vatikanski oficij sadrži i devet kraćih pro- znih čitanja, koja potječu – kako se ovdje pokazuje – iz teksta koji je D. Farlati objavio kao Četvrti život sv. Dujma. Analizom se potvrđuje da postoje brojne podudarnosti rimovanog oficija i Farlatijeva Četvrtog života: one su uočljive u sadržaju i narativnom tijeku te u čestoj uporabi grčkih riječi; k tomu, oba izvora navode isti broj pogubljenih mučenika, a stihovani umetci u Četvrtom životu pisani su istom vrstom stiha kao i rimovani oficij. Zaključuje se da Adamu valja pripisati Četvrti život sv. Dujma (a ne Treći, kako je mislio Farlati). Budući da je u Farlatijevu Trećem životu sv. Staša također uočljiva znatna zastupljenost grčkog leksika te da se i u njemu nalaze istovrsni stihovani umetci, i ovaj život vjerojatno treba smatrati Adamovim djelom. U prilog takvoj atribuciji govore i formulacije u proslovu Trećega Staševa života. Iz svega rečenog proizlazi da je Adam Parižanin povijesna osoba sa sačuvanim opusom i da je Tomina vijest o njemu vjerodostojna. Ključne riječi: Adam Parižanin, Toma Arhiđakon, Vat. Lat. 6069, vatikanski oficij sv. Dujma, himni, rimovani oficij sv. Dujma, životopisi sv. Dujma i sv. Staša 1. UVOD Parafrazirajući Vergilijeve rječi: Ab Iove principium (Ecl. 3,60), mogli bismo kazati da za proučavanje srednjovjekovne prošlosti Splita gotovo beziznimno
-
Upload
independent -
Category
Documents
-
view
4 -
download
0
Transcript of Povratak Adama Parižanina / The Return of Adam of Paris
85
Bratislav Lučin
POVRATAK ADAMA PARIŽANINA
UDK: 821.124(497.5).09 Adam Parisius Bratislav LučinUDK: 27-282 MarulianumUDK: 27-282 SplitIzvorni znanstveni rad [email protected]
U radu se polazi od dobro poznate vijesti Tome Arhiđakona da je neki Adam Pariža-nin, na zamolbu splitskog nadbiskupa Lovre, stilski dotjerao stare životopise sv. Dujma i Staša te ispjevao himne i druge stihove o sv. Dujmu. Objavivši tri himna u čast sv. Dujmu i pripisavši ih s oprezom Adamu Parižaninu, D. Farlati nije zapazio da njihovo auktorstvo potvrđuju akrostisi: ADAM PARISIVS, ADAM i LAVRENTIVS. Ta su tri himna objavljena i u nizu Analecta hymnica medii aevi, ali ne prema Farlatiju, nego iz rukopisnog oficija sv. Dujma, ispisanoga u 14/15. st. na završnim folijima raskošno iluminiranog brevijara iz g. 1318. (Vat. Lat. 6069). Iz toga vatikanskog oficija objavljen je u nizu Analecta hymnica i tzv. rimovani oficij sv. Dujma, sastavljen u daktilskim heksametrima s leoninskom rimom, koji također sadrže akrostih ADAM. Kao što akrostisi posvjedočuju Adamovo auktorstvo, tako dosljedna uporaba kvantitativne versifikacije te sklonost uporabi grčkih riječi potvrđuju pouzdanost Tomine vijesti o Adamu Parižaninu. Vatikanski oficij sadrži i devet kraćih pro-znih čitanja, koja potječu – kako se ovdje pokazuje – iz teksta koji je D. Farlati objavio kao Četvrti život sv. Dujma. Analizom se potvrđuje da postoje brojne podudarnosti rimovanog oficija i Farlatijeva Četvrtog života: one su uočljive u sadržaju i narativnom tijeku te u čestoj uporabi grčkih riječi; k tomu, oba izvora navode isti broj pogubljenih mučenika, a stihovani umetci u Četvrtom životu pisani su istom vrstom stiha kao i rimovani oficij. Zaključuje se da Adamu valja pripisati Četvrti život sv. Dujma (a ne Treći, kako je mislio Farlati). Budući da je u Farlatijevu Trećem životu sv. Staša također uočljiva znatna zastupljenost grčkog leksika te da se i u njemu nalaze istovrsni stihovani umetci, i ovaj život vjerojatno treba smatrati Adamovim djelom. U prilog takvoj atribuciji govore i formulacije u proslovu Trećega Staševa života. Iz svega rečenog proizlazi da je Adam Parižanin povijesna osoba sa sačuvanim opusom i da je Tomina vijest o njemu vjerodostojna.
Ključne riječi: Adam Parižanin, Toma Arhiđakon, Vat. Lat. 6069, vatikanski oficij sv. Dujma, himni, rimovani oficij sv. Dujma, životopisi sv. Dujma i sv. Staša
1. UVOD
Parafrazirajući Vergilijeve rječi: Ab Iove principium (Ecl. 3,60), mogli bismo kazati da za proučavanje srednjovjekovne prošlosti Splita gotovo beziznimno
86
vrijedi načelo: A Thoma principium. Počnimo, dakle, i mi od jedne dobro poznate vijesti Tome Arhiđakona:
His temporibus Adam quidam Parisiensis, optime in artibus elimatus, per-gendo Athenas ad Graecorum studia deuenit Spalatum. Et cum fuisset a Laurentio antistite honorifice susceptus, rogatus est ab eodem, ut passiones beatorum martirum Domnii et Anastasii, que inculto fuerant antiquitus sermo-ne conscripte, luculenta faceret compositione nitere. Quod ille gratanti corde consentit sumptoque temate a ueteribus ystoriis legendas utriusque martiris lepido satis dictamine innouauit. Ymnos etiam composuit et quicquid de beato Domnio musice canitur metrico sermone conscripsit.
U to je vrijeme neki Adam Parižanin, izvrsno izobražen u umijećima, putujući u Atenu da se bavi grčkim studijima, došao u Split. I kad ga je nadbiskup Lo-vro primio s počastima, zamolio ga je da učini kako bi legende o mučeništvu blaženih mučenika Dujma i Staša, koje su od starine bile napisane neugla-đenim govorom, zasjale blistavim sastavom riječi i rečenica. A on je rado pristao na to, pa je uzeo predmet od starih pripovijedanja i obnovio legende jednoga i drugog mučenika dosta lijepim izričajem. Sastavio je i himne, i što god se o svetom Dujmu glazbeno pjeva, napisao je metričkim govorom.1
Budući da znamo kako je Lovro na splitskoj stolici sjedio od 1059/60. do 1099, Adamov boravak u Splitu moramo smjestiti negdje u tih četrdesetak godina, a to opet znači da Toma piše o nečem što se iz njegova gledišta dogodilo prije otprilike 100 do 150 godina. Osoba Adama Parižanina ostaje splitskom piscu pobliže nepoznata, pa ga on naziva Adam quidam Parisiensis. No vrlo je dobro obaviješten o onom što je Adam učinio: obnovio je stare legende Dujma i Staša dosta lijepim izričajem; sastavio je himne; napisao je metričkim govorom sve što se o svetom Dujmu glazbeno pjeva. Iz toga bi se moglo slutiti da je Toma još imao uvida u cjelinu Adamove ostavštine u njezinu neokrnjenu obliku. Bilo kako bilo, tri spomenute sastavnice: legende, himni i pjevani dijelovi, mogli bi se protumačiti i kao naznake o postojanju oficija jednog ili obojice svetaca.
Nakon Tomine zabilješke nema o Adamu nikakva spomena u izvorima sve do druge polovice 17. st. No ta prva sljedeća vijest govori upravo o oficiju: naime, u uvodnoj raspravi u drugom svesku Acta Sanctorum Aprilis iz 1675. Gottfried Henschen prenosi maloprije navedenu Tominu vijest, uz važan dodatak:
1 Toma A r h i đ a k o n, Historia Salonitana. Povijest salonitanskih i splitskih prvosvecenika, predgovor, latinski tekst, kritički aparat i prijevod na hrvatski jezik Olga Perić, povijesni komentar Mirjana Matijević-Sokol, studija »Toma Arhiđakon i njegovo djelo« Radoslav Katičić, Književni krug, Split, 2003, str. 68, 70 (XVI, 3). Citiram (uz sitne izmjene) prijevod R. K a t i č i ć a, Litterarum studia. Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja, Matica hrvatska, Zagreb, 1998, str. 532.
87
Haec ibi. Hoc totum officium Ecclesiasticum nobis Romae donavit Vir cla-rissimus et eruditissimus D. Joannes Lucius; ex quo Vitam S. Domnii per lectiones ad Matutinum recitari solitas divisam damus: Lectiones tertii Noc-turni praescribuntur sumendae ex Homilia S. Gregorii Papae in Evangelium secundum Lucam, hoc exordio: Designavit Dominus et alios septuaginta duos, quae in Communi Evangelistarum legi solent.2
To se nalazi na tom mjestu [tj. kod Tome, XVI, 3, op. B. L.]. Čitav taj crkveni oficij nama je u Rimu darovao vrlo slavan i učen muž, gospodin Ivan Lucić. Iz njega dajemo Život sv. Dujma razdijeljen po čitanjima što se običavahu čitati na Jutarnju: za čitanja Treće noćnice propisuje se da se uzmu iz Homilije sv. Grgura pape uz Evanđelje po Luki, s ovim početkom: Odredi Gospodin drugih sedamdeset dvojicu [Lk 10,1], koja se običavaju čitati u općem obrascu Jutarnje za evanđeliste.
Prema toj vijesti, dakle, »čitav taj crkveni oficij« Ivan Lučić je u Rimu darovao Gottfriedu Henschenu, a ovaj je iz njega uzeo prozni život sv. Dujma i objavio ga 1675. u zbirci Acta Sanctorum pod naslovom: Vita S. Domnii episcopi ab Adamo Parisiensi saeculo XI illustrata et ex breviario Spalatensi a Ioanne Lu-cio communicata (»Život sv. Dujma biskupa što ga je u 11. st. objelodanio Adam Parižanin, a iz splitskoga brevijara priopćio Ivan Lucić«).3 Možemo pretpostaviti i vrijeme kada su se Lucić i Henschen susreli: prema Miroslavu Kurelcu, Lucić je u Rimu boravio od 1655, a Henschen je onamo došao 1660. godine, kada se njihov susret zacijelo i zbio.4
Pripremajući prvi svezak djela Illyricum sacrum, Daniele Farlati nije više mogao doći do tog rukopisa:
Hanc tertiam Vitam cum hymnis, et antiphonis ab eodem Adamo compositis, jussu Laurentii Archiepiscopi insertam Officio et Liturgiae S. Domnii, quibus olim ad festum ejus diem colendum celebrandumque uti solebat provincia Spalatensis, Historicus Dalmata ex urbe transmisit ad P. Godefridum Hen-schenium, qui eamdem tomo secundo Aprilis sub die undecima ejusdem mensis intexuit. Hujus exemplum, cum aliunde non suppeteret, ab eodem
2 Acta Sanctorum Aprilis, II, prir. Gottfried Henschen i Daniel Papebroch, Antverpiae, apud Michaelem Cnobarum, 1675, str. 7.
3 Životopis je tiskan u Acta Sanctorum Aprilis, II, n. dj. (2), str. 7-8.4 Usp. Miroslav K u r e l a c, Ivan Lučic Lucius, otac hrvatske historiografije, Školska
knjiga, Zagreb, 1994, str. 20, 58-59. Godinu 1660. kao vrijeme kad je Lucić darovao oficij Henschenu navode Arsen D u p l a n č i ć, Milan I v a n i š e v i ć i Slavko K o v a č i ć, Sveti Dujam. Štovanje kroz vjekove, Split, 2004, str. 33 i 43.
88
Henschenio mutuati sumus, nostrasque in illud animadversiones cum Hen-schenianis notis permixtas adjunximus.5
Ovaj treći Život s himnima i antifonama što ih je sastavio spomenuti Adam i što je po nalogu nadbiskupa Lovre umetnut u oficij i liturgiju sv. Dujma, kojima se nekoć u štovanju i slavljenju njegova blagdana običavala služiti splitska crkvena pokrajina, povjesničar Dalmatinac poslao je iz Rima ocu Gottfriedu Henschenu, a on ga je uvrstio u drugi svezak mjeseca travnja, u jedanaesti dan toga mjeseca. Njegov smo prijepis, budući da od drugud nije bio dostupan, preuzeli od spomenutoga Henschena te smo uza nj pridodali naše opaske zajedno s Henschenovima.
Tekst Adamova života sv. Dujma, što ga je pretiskao iz Henschenova izdanja, Farlati je naslovio ovako:
Tertia vita S. Domnii paullo elegantior, quam saeculo undecimo Adamus Pa-risiensis, rogatu S. Laurentii archiepiscopi Spalatensis concinnavit, primae, ac postremae translationis Appendicula adjecta. Ex antiquo Breviario Ecclesiae Spalatensis et Bollandianis Actis Sanctorum, tomo 2. die 11. Aprilis.6
Treći život sv. Dujma, malo dotjeraniji, što ga je u 11. st., na zamolbu split-skog nadbiskupa sv. Lovre, priredio Adam Parižanin, s dometnutim prvim i posljednjim prijenosom kao malim dodatkom. Iz staroga brevijara splitske Crkve i bolandovskih Djela svetaca, sv. 2, dne 11. travnja.
U tom Farlatijevu naslovu ono »i« u formulaciji: »iz staroga brevijara splitske Crkve i iz bolandovskih Djela svetaca« očito ne može značiti da se sam Farlati služio obama navedenim izvorima; on ih tu samo nabraja.
U istom svesku Farlati je objavio i tri himna o pohvalama sv. Dujma; no kako Henschen u Acta Sanctorum himne nije uvrstio, a rukopis Lucićeva oficija više nije bio dostupan, Farlati je njihove tekstove preuzeo »iz starih psaltira splitske Crkve pisanih na pergameni«, a atribuciju je predložio oprezno:
5 Daniele F a r l a t i, Illyricum sacrum, I, Venetiis, apud Sebastianum Coleti, 1751, str. 406. Farlati dakle kaže da je Lučić iz Rima rukopis poslao Henschenu, a ne da mu ga je u Rimu darovao, kako izvješćuje sam Henschen (i kako prenosi Farlati u bilješci b nakon životpisa, ibid., str. 419, u kojoj citira ključnu formulaciju: Hoc totum officium Eccelsiasticum nobis Romae donavit…). Na str. 718 Farlati piše: Paucis post annis rogatus a Godefrido Henschenio vitam S. Domnii ad eum Antuerpiam misit, qui illam inseruit Actis Sanctorum tomo 2 et die XI Aprilis (»Nakon samo nekoliko godina, zamoljen od Gottfrieda Henschena, poslao mu je u Antwerpen život sv. Dujma, koji je on uvrstio u Djela svetaca, sv. 2, dne 11. travnja«).
6 F a r l a t i, n. dj. (5), str. 418.
89
Tres hymni perantiqui de Laudibus S. Domnii, Auctore fortassis Adamo Parisiensi. E psalteriis vetustis in pergameno ecclesiae Spalatensis.7
Tri prastara himna o pohvalama sv. Dujma, kojima je auktor možda Adam Parižanin. Iz starih psaltira splitske Crkve pisanih na pergameni.
Kao i mnogi poslije njega, Farlati je dvojio o auktorstvu tih triju himana; no on, kao ni većina kasnijih proučavatelja, nije zapazio da sva tri sadrže akrostihe. U prvomu himnu akrostih glasi ADAM PARISIVS, u drugom LAVRENTIVS (prema Farlatijevu tekstu čita se: LAARENTIVS), u trećem ADAM.8 Osim što pouzdano ukazuju na auktora, akrostisi izravno potvrđuju Tominu vijest o Adamu Pariža-ninu kao izvršitelju zamolbe nadbiskupa Lovre. Primjećujemo da pisac sam sebe naziva Adam Parisius, a ne Adam Parisiensis, kako ga imenuje Toma, ni Adamus Parisiensis, kako ga zovu Henschen i Farlati.
Na akrostihe u himnima upozorili su tek Clemens Blume i Guido M. Dreves u 43. svesku zbirke Analecta hymnica medii aevi, objavljenom 1903. godine.9 No tekstove tih triju himana oni nisu objavili prema Farlatiju, nego prema jednom rukopisnom oficiju sv. Dujma, koji čini dio opsežnijega kodeksa što se čuva u Vatikanskoj knjižnici pod signaturom Vat. Lat. 6069.10
2. VATIKANSKI KODEKS
Vatikanski kodeks sastoji se od 378 pergamentnih folija veličine 21,8 x 16,8 mm. Tekst je pisan dvostupačno, s 30 redaka po stupcu, italskom goticom (tekstu-rom). Prvi, veći dio (ff. 3r – 374v) sadrži rubriciran i raskošno ilustriran brevijar.
7 F a r l a t i, n. dj. (5), str. 502.8 Pogreška u drugom akrostihu posljedica je drugačijeg teksta toga stiha u rukopisu
kojim se koristio Farlati. U njegovu izdanju on glasi: Adest praevalidus terror in hostibus, dok zapravo treba biti: Vadit pr(a)evalidus terror in hostibus. Usp. što se ovdje kaže u nastavku teksta te u Prilogu 1.
9 Usp. Analecta hymnica medii aevi, XLIII. Hymni inediti. Liturgische Hymnen des Mittelalters, Siebente Folge, prir. Clemens Blume i Guido M. Dreves, O. R. Reisland, Leipzig, 1903, str. 118-121 (br. 203. De sancto Domnio. Ad Vesperas [inc. Armoniae fidi-bus…]; br. 204. De sancto Domnio. Ad Laudes [inc. Aurorae fulgor…]; br. 205. De sancto Domnio. In 2. Vesperis. [zapravo: In Primo Nocturno; inc. Laudes eximias…]). Za objaš-njenje ispravka dijela liturgijskog časa usp. ovdje odjeljak »3. Vatikanski oficij sv. Dujma«.
10 I podatak o akrostisima i vatikanski rukopis ostali su u domaćoj stručnoj litaraturi posve nepoznati.
90
Manji dio čine samo četiri završna lista (ff. 375r – 378v), bez ikakvih ukrasa, a na njima je ispisan oficij sv. Dujma.11
Pierre Salmon u svojoj bibliografiji liturgijskih rukopisa Vatikanske knjižnice već je u naslovu zabilježio da je kodeks bio namijenjen uporabi u splitskoj Crkvi (ad usum ecclesiae Spalatensis), a na kraju opisa dodao je: »l’office de s. Domnius indique que ce ms. a été au moins à l’usage de Spalato (Salona)«.12 Jonathan J. G. Alexander pretpostavlja da je rukopis nastao u Veneciji, a da se u 15. st. nalazio u Saloni (tj. u Splitu): »42. Vat. Lat. 6069. Venedig (?), 1318. [...] Provenienz: Im 15. Jahrhundert evtl. in Salona, Dalmatien«.13 Za oficij sv. Dujma smjeli bismo stoga pretpostaviti kako je dopisan u Splitu.
Ovdje ću se na prvi dio kodeksa osvrnuti samo ukratko, dok ću pozornost usmjeriti na njegov drugi dio, tj. na oficij splitskoga patrona. Kodeks započinje odrješenjima i blagoslovima (f. 1r), nakon kojih slijedi dio oficija začeća Blažene Djevice Marije (ff. 1v – 2r), pisan rukom različitom od one kojom su ispisani ostali tekstovi u prvom dijelu. Na f. 3r počinje brevijar za čitavu godinu, koji završava na ff. 369v-384v oficijem za pokojne. Iz uvodnih formulacija razvidno je da taj prvi, veći dio kodeksa ispisan 1318:
In nomine Domini Dei eterni. Amen. Anno ab incarnatione Domini nostri Iesu Christi millesimo trecentessimo decimo octauo. Indi<c>tione prima mense Madii die secundo intrante. Ad honorem omnipotentis Dei et Beati-ssime Virginis et omnium Sanctorum. Incipit breuiarium per totum annum secundum curiam Romanam.
U ime Gospodina Boga vječnoga. Amen. Godine od utjelovljenja Gospodina našega Isusa Krista 1328, prve indikcije, mjeseca svibnja, dana drugoga. Na čast svemogućega Boga, Blažene Djevice i svih svetaca. Počinje brevijar za čitavu godinu prema propisu Rimskoga dvora.
11 Opisi kodeksa: Pierre S a l m o n, Les manuscrits liturgiques latins de la Bibliotheque vaticane, sv. 1: Psautiers, Antiphonaires, Hymnaires, Collectaires, Bréviaires, Biblioteca Apostolica Vaticana, Città del Vaticano, str. 177-178 (br. 372: Breviarii propri-um de tempore ad usum ecclesiae Splatensis); Hugo E h r e n s b e r g e r, Libri liturgici Bibliothecae Apostolicae Vaticanae, George Olms Verlag, Hildesheim – New York, 1985, str. 247-248 (br. 48: Breviarii Romani fratrum Minorum proprium de tempore); Jonathan J. G. A l e x a n d e r, »42. Vat. Lat. 6069. Brevier«, u: Joachim M. P l o t z e k, Ulrike S u r m a n n, Biblioteca Apostolica Vaticana: Liturgie und Andacht im Mittelalter, Belser Verlag, Stuttgart, 1992, str. 208; kolor-reprodukcije nekoliko stranica iz brevijara: str. 209-211. Što se tiče oficija sv. Dujma u Vat. Lat. 6069, potanki prikaz sadržaja i raščlam-bu, uz nešto kodikoloških opazaka, donosi Christina E. A. M a r s h a l l, Late Medieval Liturgical Offices in Acrostic Form: A Catalogue and Study [rukopis doktorske disertacije u pdf-fomatu], University of Toronto, Toronto, 2006, str. 176-182.
12 S a l m o n, n. dj. (11), str. 178.13 A l e x a n d e r, n. dj. (11), str. 208.
91
3. VATIKANSKI OFICIJ SV. DUJMA
Drugi dio kodeksa čine, kako je već rečeno, samo posljednja četiri lista (ff. 375r – 378v), pri čemu tekst završava pri vrhu f. 378r, dok je f. 378v prazan. Za nas je taj drugi dio kudikamo zanimljiviji jer sadrži oficij sv. Dujma i jer se u njemu nalaze spomenuti akrostisi. Ispisan je znatno kasnije, u 14. ili 15. st.,14 dakako drugom rukom (zapaziti je ipak da broj redaka po stupcu ostaje isti). Općenito je izrađen manje brižljivo i nema nikakvih ilustracija; u rasporedu teksta na stranici poštovane su u prvom redu liturgijske distinkcije, dok su metričke zanemarene, pa na prvi pogled tekst izgleda kao proza; samo su slova akrostihova istaknuta doda-nom crvenom linijom na crnom slovu ili su u cijelosti ispisana crvenom bojom.15
Oficij nema naslova. Incipit glasi: In uigilia Sancti Dompnii. Ad Vesperas. Antiphonae. Belliger iste sagax pro lege Dei sua menbra contulit ad mortem mo-riendoque perculit hostem (f. 375r). Explicit glasi: In secundis Vesperis. Antiphona ad Magnificat. Corpora sanctorum tumulantur honore piorum uertice sub montis uocitatur qui Masarontis. Alleluya (f. 378r).
Uz tri himna koja nalazimo u Farlatija, oficij sv. Dujma sadrži dakako i druge oficijske dijelove: antifone, responzorije i versikule, psalme i hvalospjeve, himne, molitve, prozna čitanja. Njegova struktura izgleda ovako:
Primae Vesperae Ad Vesperas antiphona, psalmus (5x) Capitulum Ymnus Versiculus Responsorium Ad Magnificat antiphona, psalmus Oratio Primum Nocturnum In Primo Nocturno <Ymnus>16
Antiphona, psalmus (3x) Versiculus Lectio I. Responsorium
14 U Analecta hymnica medii aevi, XLIII, n. dj. (9), str. 120, 121, datiran je u 14/15. st.; A l e x a n d e r, n. dj. (11), datira ga u 15. st.; S a l m o n, E h r e n s b e r g e r i M a r s h a l l, n. dj. (11), ne daju dataciju.
15 Usp. M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 176-177.16 Ovdje se nalazi samo uputa da tekst treba preuzeti s kraja kodeksa: Ymnum Laudes
eximias require in fine istius libri.
92
Versiculus Lectio II. Responsorium Versiculus Lectio III. Responsorium Versiculus
Secundum Nocturnum In Secundo Nocturno antiphona, psalmus (3x) Responsorium Lectio IV. Responsorium Versiculus Lectio V. Responsorium Versiculus Lectio VI. Responsorium Versiculus
Tertum Nocturnum In Tertio Nocturno antiphona, psalmus (3x) Versiculus Responsorium Lectio VII. Responsorium Versiculus Lectio VIII. Responsorium Versiculus Lectio IX. Responsorium Versiculus
Laudes Ad Laudes Antiphona, psalmus (5x) Capitulum et breue responsorium Ymnus Versiculus Responsorium Ad Benedictus antiphona, psalmus
93
Oratio ut supra in Primis Vesperis [Ymnus]17
Secundae Vesperae In Secundis Vesperis antiphona ad Magnificat
Prema Marshall, osnovna struktura oficija za svjetovno svećenstvo i za pri-padnike propovjedničkih redova (za razliku od monaškog oficija), izgleda ovako:18
Primae Vesperae: 5 psalama s antifonama, kapitul, responzorij, himan, kantik Magnificat s antifonom, molitva.
Matutinum: pozivnik, psalam, himan; svaka od triju noćnica (Primum, Secun-dum, Tertium Nocturnum) sadrži po tri psalma s antifonama i po tri čitanja nakon kojih svaki put slijede responzoriji i versikuli.
Laudes: pet psalama s antifonama, kapitul, himan, kantik Benedictus s an-tifonom, molitva.
Horae parvae: himan, psalam ili psalmi s antifonom, kapitul, molitva.Secundae Vesperae: isto kao za Primae Vesperae.Completorium: psalmi s antifonom, himan, kapitul; kantik Nunc dimittis s
antifonom, molitva.Monaški pak oficij (kojim se služe pripadnici monaških redova, tj. bene-
diktinci, cisterciti i dr.) od svjetovnoga se razlikuje po tome što Vesperae sadrže četiri psalma s antifonama, a Matutinum u prvom i drugom noćnom času ima po šest psalama s antifonama i po četiri čitanja nakon kojih svaki put slijede res-ponzoriji. Dakako, napominje Marshall, u praksi su moguća manja odstupanja od obiju shema.19
Očito je dakle da oficij sv. Dujma pripada skupini oficija za svjetovno sve-ćenstvo.20 U Prilogu 1. dajem njegovo prvo cjelovito i kritičko izdanje.
17 Himan je ispisan ovdje, pri kraju oficija, uz napomenu da pripada u (Prvu) noćni-cu: Infra scriptum [sic] ymnus dicitur ad nocturnum in festo supradicto. Usp. prethodnu bilješku.
18 Usp. M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 6-7. Ona daje nazive časova na engleskom; ovdje ih radi lakše usporedbe s oficijem sv. Dujma dajem na latinskom.
19 Usp. M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 7. 20 Osim što donosi analitički katalog 42 rimovana oficija s akrostihom, M a r s h a l l radi
cjelovita prikaza strukture jednoga pripadnika vrste daje potpun prijepis i prijevod oficija sv. Jeronima (n. dj. [11], str. 439-466) koji potječe iz Troie (Italija), a nastao je u 14/15. st. Budući da pripada istom vremenu kao i vatikanski oficij sv. Dujma, taj prijepis dobro mi je poslužio pri razumijevanju i identifikaciji pojedinih dijelova vatikanskog oficija.
94
3.1. Rimovani oficij sv. Dujma
Važno je istaknuti da su antifone, responzoriji i versikuli uz responzorije sastavljeni u stihovima. Time oni čine tzv. rimovani oficij – podvrstu vrlo raširenu u srednjem vijeku. Rimovani oficij definira se kao niz versificiranih antifona, res-ponzorija i versikula sastavljenih za određene blagdane. Poput himana i sekvencija, takav oficij zapravo je pjesnički tekst (ispjevan prema načelima bilo ritmičke, bilo kvantitativne versifikacije), namijenjen pjevanju u sklopu liturgije srednjovjekov-ne Crkve.21 Kao i sekvencija, i ova vrsta liturgijskog pjesništva nastala je u 9. st. Ustaljene strofične i versifikacijske oblike poprimila je u 12. st., osobit je uspon doživjela u 13. st., a ugasila se u 16. st.22 Posebnu podvrstu rimovanog oficija tvore oni u kojima se pojavljuje akrostih. U nizu Analecta hymnica objavljeno je ukupno oko 1000 rimovanih oficija, no s akrostihom su dosad identificirana samo 42.23 Treba upozoriti da se himni, iako čine sastavni dio oficija i pisani su dakako u stihu (često i sa srokovima), ipak izdvajaju iz rimovanog oficija.24
U vatikanskom oficiju sv. Dujma antifone, responzoriji i versikuli sastavljeni su u kvantitativnim daktilskim heksametrima s leoninskom rimom (uz poneki ne-rimovani stih i, u tri navrata, s pentametrom umjesto heksametra).25 Pri tom treba uzeti u obzir da se »rima« ponekad pojavljuje samo kao dvosložna, kadšto čak i
21 Ritva J o n s s o n smatra da bi jasniji naziv bio »office en vers« (oficij u stihovima), no ovdje zbog jednostavnosti i prevage termina u dostupnoj mi literaturi zadržavam naziv »rimovani oficij«. Usp. R. J o n s s o n, Historia. Études sur la genese des offices versifiés, Almqvist & Wiksell, Stockholm – Göteborg – Uppsala, 1966, str. 9-29 (os. 15).
22 Usp. M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 1-3.23 Usp. M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 15-21 (popis); str. 92-393 (katalog i analiza).24 Usp. Andrew H u g h e s, »Rhymed Offices«, Dictionary of the Middle Ages, sv. 10,
Charles Scribner’s Sons, New York, 1988, str. 366-377 (368, 369). Dodati je da su himni i sekvencije samostalni i cjeloviti pjesnički sastavci, dok rimovani oficij u užem smislu čini niz manjih pjesničkih cjelina (skupova stihova ili strofa) koje su raspršene u liturgijskim časovima te isprepletene s drugom liturgijskom građom; usp. M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 8. Auktorica u svojem katalogu rimovanih oficija s akrostihom ipak analizira sve versificirane dijelove oficija, pa tako i himne, a osvrće se i na prozna čitanja.
25 Vatikanski rimovani oficij objavljen je u Analecta hymnica medii aevi, XLVa. Hi-storiae rhythmicae. Liturgische Reimofficien des Mittelalters, Achte Folge, prir. Clemens Blume i Guido M. Dreves, O. R. Reisland, Leipzig, 1904, str. 53-55 (br. 21. De sancto Domnio). Dva stihovana ulomka iz tog oficija pojavljuju se i u Officia propria trium san-ctorum patronorum metropolitanae Ecclesiae Spalatensis, Venetiis, apud Andream Poleti, 1690, koji je u skraćenom obliku (bez psalama, kantika i čitanja) pretiskao Farlati, n. dj. (5), str. 504-507. To su Ad Benedictus. Antiphona (= Pontificum norma…) i Ad Magnificat. Antiphona (= O quam sancta dies…); u oficiju iz 1690. oni se nalaze na str. 17 (i ponovno 18) i 19, a u Farlatija na str. 505. U spomenutom oficiju tiskanom 1690, kao i u jednom rani-jem, rukopisnom (koji Farlati naziva Ratio Officii ecclesiastici, et nunc antiquati), pojavljuje se i Oratio iz vatikanskoga rukopisnog oficija; usp. oficij iz 1690, str. 6, F a r l a t i, n. dj. (5), str. 503, 505. Ni u oficiju tiskanom 1690. ni u Farlatija nema nikakva spomena o vatikanskom rukopisu. O oficiju iz 1690. usp. opširnije u D u p l a n č i ć – I v a n i š e v i ć – K o v a č i ć, n. dj. (4), str. 42-43.
95
samo kao jednosložna asonancija (za ovaj drugi slučaj usp. npr. Ad Vesperas, prvi stihovi prvih dviju antifona: Belliger iste sagax pro lege Dei sua menbra; Martir hic est uerus, pro Christi nomine corpus)
I u tom heksametarskom dijelu na jednom se mjestu (In Secundo Nocturno responsoria) također čita akrostih ADAM.26 Marshall primjećuje da bi identifika-cija tog akrostiha možda ostala dvojbenom kada je ne bi podupirali već navedeni akrostisi u himnima.27 Tomu pridodajem da se akrostih ističe i svojim položajem u rimovanom oficiju, i svojim sadržajem. Uzmemo li, naime, taj heksametarsko-pentametarski tekst kao cjelinu (pri čemu ćemo iz brojenja izostaviti tzv. repeten-da, tj. dijelove responzorija koji se ponavljaju nakon versikula), proizlazi da on obuhvaća ukupno 87 stihova. Akrostih ADAM obuhvaća stihove 46-49, tj. nalazi se gotovo točno po sredini teksta. K tomu, pogledom na cjelinu postaje razvidno da je posrijedi pretežito narativni tekst, versificirani prikaz svečeva života, gotovo svojevrsni epilij o sv. Dujmu. Stihovi s akrostihom izdvajaju se iz tog narativnoga tijeka svojim sadržajem i povišenom intonacijim – oni su istodobno i panegirik i zaziv za zaštitu:
Aurea gemma solo, sydus radiabilis celo, Dompni, qui resides, quem tulit alma fides, Auxiliare tuis solita pietate ministris, Magnificare tua ualeant ut festa per hetra.
Ti, koji kao zlatan dragulj na zemlji, kao sjajna zvijezda prebivaš na nebu, Dujme, kojeg je blagodatna rodila vjera,Podaj, milostiv kao i uvijek, svojim slugama pomoć, Da bi tvoje blagdane oni mogli proslavljati do nebesa.
Da bi se Adamova versificirana legenda mogla lakše percipirati kao pjesnička cjelina, u Prilogu 2. objavljujem je samostalno, izdvojenu iz oficija.
Po sadržaju rimovani se oficiji, prema Marshall, dijele na historijske, panegi-ričke i mješovite. U historijskima najveći dio teksta pripada naraciji, tj. posrijedi je versificirana svetačka legenda (takvih je u njezinu korpusu 14); u panegiričkima elementi liturgijskog slavljenja imaju veću važnost od naracije (takvih je ukupno 10); u mješovitima prepleću se historijski i panegirički elementi (ta je skupina najbrojnija: ima ih 18). Rimovani oficij sv. Dujma pripada u prvu skupinu.28
Adam svetca najprije predstavlja kao Kristova borca (1-6), zatim mu upućuje općenite pohvale i apostrofira ga kao zaštitnika (7-19).29 Slijedi pretežito narativni
26 Na njega je upozoreno već u Analecta hymnica medii aevi, XLVa, n. dj. (25), str. 54. 27 Usp. M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 176.28 Usp. M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 66. 29 Brojevi označuju stihove u Prilogu 2. Kratak sadržaj rimovanog oficija dala je i
Marshall, n. dj. (11), str. 180-181.
96
dio: on započinje podsjećanjem na Kristovo uzašašće, nakon kojega su se njegovi učenici razišli po svijetu (20-23); Petar je djelovao u Antiohiji, gdje je učinio mnoga čuda (24-28). Opisuju se Dujmovi plemeniti roditelji, rođenje njihova sina (29-34); zahvaljujući Petrovu propovijedanju, njegov otac Teodozije obrati se na kršćanstvo, u čemu ga slijedi veliko mnoštvo, a krštenje prime i Dujam i njegova majka (35-45). Slijedi već citiran panegirički zaziv, istaknut akrostihom ADAM (46-49) te još jedna pohvala Dujma, koji je postao Petrovim učenikom već kao dijete (50-52). Petar odluči poći u Rim, a Dujma pošalje u Dalmaciju, u Salonu (53-57). Dujam tu propovijeda i pokrštava, ali protivnici ga nazovu lažnim pro-rokom (58-61); Petar za to vrijeme djeluje u Rimu, odakle šalje učenike po čitavu svijetu (62-64).30 Dalje se spominje Dujmova rasprava s filozofom Pirgom, kojeg svetac dakako pobijedi (65-70). Najavljuje se Dujmovo mučeništvo te se spominje Maurilijev neuspio pokušaj podmićivanja; Dujam prezire zlato, odbija prinijeti žrtvu, bude kažnjen šibanjem (71-77). Kršćani vape zbog nepravde, no Maurilije njih četrdeset pet dade pogubiti (78-81). Slijedi još jedno panegirično obraćanje zaštitniku, popraćeno molitvom i podsjećanjem na to kako je Dujam oživio umrla dječaka (82-85); na kraju se kratko kaže gdje su sveti mučenici pokopani: pod vrhom brda koje se zove Mosor (86-87).
3.2. Himni
Kao što smo vidjeli, upravo zahvaljujući akrostisima Adamovu peru možemo sa sigurnošću pripisati sva tri himna u slavu sv. Dujma u vatikanskom oficiju. Oni su također sastavljeni po načelima kvantitativne versifikacije, pri čemu su dva od njih – kako napominje Marshall – u metrima koji se rijetko pojavljuju u liturgijskom pjesništvu.
Himan za Prvu večernju, Armoniae fidibus Domino, ima trinaest četvero-stišnih strofa. Stihovi su katalektički daktilski tetrametri in syllabam.31 Po dva, tri, kadšto i sva četri stiha u jednoj strofi povezani su asonantnim završetcima, s povremenom rimom, ali bez dosljednosti. Prva slova svake strofe slažu se u akro-stih ADAM PARISIVS; posljednja strofa, koja sadrži doksologiju, nije uključena u akrostih. Himan slavi Dujmovu pobjedu u učenoj raspravi s filozofom Pirgom.
Himan za Prvu noćnicu, Laudes eximias dignaque proelia, pisan je u prvoj asklepijadsko-glikonejskoj strofi (tri manja asklepijadska stiha i jedan glikonej). I ovdje su završetci stihova unutar pojedine strofe povezani asonancijom ili rimom,
30 Ova tri stiha ispadaju iz narativnoga tijeka pjesme; oni bi bolje pripadali iza stiha 55. Ovdje su se možda našli zbog potrebe responzorijalne rubrike nakon VII. čitanja. Ipak, valja primijetiti da se uklapaju u narativni tijek Farlatijeva Četvrtog života sv. Dujma. Usp. ovdje Tablicu 2.
31 U tom su metru, kako upozorava M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 178, sastavljena dva Prudencijeva himna: Cathemerinon 3 i Peristephanon 3.
97
također bez dosljednosti. Prva slova svake strofe tvore akrostih LAVRENTIVS. Na početku Prve noćnice, ondje gdje bi se trebao nalaziti himan, na margini rukopisa zabilježeno je: In Primo Nocturno ymnum Laudes eximias require in fine istius libri (Vat. Lat. 6069, f. 375v). Tekst himna doista je ispisan na kraju oficija (ibid., ff. 377v-378r); Marshall pomišlja da je to možda učinjeno namjerno, kako bi se ta pjesma, koja sadrži akrostih s imenom nadbiskupa i naručitelja oficija, našla na počasnom, zaključnom mjestu.32 Himan slavi Dujmovu postojanost i neustrašivost pred Maurilijem.
Himan za Pohvale, Aurore fulgor radiat, razlikuje se od prethodnih i svojom kratkoćom (četiri četverostišne strofe) i konvencionalnim metrom – jampskim (ambrozijanskim) osmercem. I ovdje strofični akrostih daje ime auktora (ADAM); stihovi svake strofe povezani su jednosložnim asonantim dočetcima. Slaveći Duj-mov blagdan i Božje milosrđe, himan je ujedno molitva zaštitniku.
3.3. Nekoliko značajki Adamovih stihova
Himni imaju 52 + 40 + 16, tj. ukupno 108 stihova; s prethodno spomenutih 87 leoninskih heksametara (i pentametara), to čini sveukupno 195 stihova Adama Parižanina o sv. Dujmu.
Marshall upozorava da se među rimovanim oficijima s akrostihom onaj po-svećen sv. Dujmu ističe neobičnim svojstvom da su glavni nositelji akrostihova u njemu himni, a ne antifone i reponzoriji.33 Osim samih akrostihova, napominje ona, na ime auktora i njegova patrona možda aludiraju i riječi koje u osnovi imaju adam- odnosno laur- i slične. Među takvima navodi: adamauit u petoj antifoni za Prvu večernju (slično i palmam – almam u prvoj antifoni za Pohvale); lauream, lorificans, aurea u himnu za Prvu večernju.34 Važnijim mi se čini njezino zapažanje da se u Adamovim stihovima očituje sklonost uporabi rijetkih, pa i ponešto izvje-štačenih izraza (Marshall kaže: »bombastic«) te, naročito, riječi grčkoga podrijetla ili neobičnih složenica po uzoru na grčki: belliger iste sagax, paradisiacas, cluens, radiabilis, pseudovatem, dialectico turbine, cathegoricus, martyrizatis, armoniae, nois (= nous), Argolicum, syllogicum, sophistica, monos, praeclua, contumax, stellivomo… aethere. Očito je, zaključuje ona, da je Adam pokazivao izrazit interes za grčki jezik još prije nego što je prispio u Atenu35 (kamo je krenuo, kako znamo iz Tomine bilješke, upravo zato da bi se bavio grčkim studijima).
Nedvojbeno utvrđen podatak o kvantitativnom načelu na kojem se zasniva Adamova versifikacija važan je iz dvaju razloga.
32 Usp. M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 177.33 Usp. M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 176.34 Usp. M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 179, 176. Izostavljam neke njezine manje
uvjerljive primjere.35 Usp. M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 179.
98
Prvo, time se potpuno potvrđuje Tomina formulacija da je Adam sve što se o sv. Dujmu pjeva sastavio »metričkim govorom«. Učeni splitski pisac nije slučajno upotrijebio izraz sermo metricus: srednjovjekovna teorija i praksa jasno razlikuje metričku versifikaciju (ars metrica), koja slijedi antička, kvantitativna načela, i ritmičku versifikaciju (ars rhythmica), tj. slaganje stihova po akcenatsko-silabič-kim načelima.36 Napominjem kako Toma ne kaže da bi Adam bio i skladatelj tih napjeva. U njegovoj se formulaciji (Ymnos etiam composuit et quicquid de beato Domnio musice canitur metrico sermone conscripsit, XVI, 3) jasno razlikuje pisanje stihova, što je nesumnjivo Adamovo djelo, i glazbena izvedba. O ovom drugom Toma veli samo da se sve to pjeva, ali ne i tko je skladatelj.37
Drugo, a s prvim povezano: ime Adama Parižanina ne može se nikako po-vezivati s glasovitim Adamom od Sv. Viktora.38 Toj se pretpostavci, prije svega, protivi kronologija: Adam od Sv. Viktora živio je od oko 1100. do 1177. ili 1192, pa je dakle gotovo čitavo stoljeće mlađi od nadbiskupa Lovre. Doduše, Toma to nije morao znati ili je, ako je i znao, mogao zanemariti. No iz naše perspektive ključno je nešto drugo: slavni pjesnik iz opatije sv. Viktora u Parizu beziznimno
36 Za osnovnu orijentaciju usp. A. G. R i g g, »Metrics«, u: F. A. C. M a n t e l l o i A. G. R i g g, Medieval Latin. An Introduction and Bibliographical Guide, The Catholic University of America Press, Washington, 1996, str. 106-110. Temeljno djelo: Dag N o r- b e r g, Introduction a l’étude de la versification latine médiévale, Almqvist & Wiksell, Stockholm, 1958.
37 Zbog svega rečenog ne može se prihvatiti prijevod Željka Rapanića (»Skladao je i himne i sve što se o blaženom Dujmu s glazbom pjeva, složio je ritmičkim jezikom«), ni njegovo podosta protuslovno tumačenje: »Adam je, po Tomi, ‘skladao i himne, a ono što se o blaženom Dujmu pjeva (to) uz instrumentalnu pratnju, postavio u metrički slog’ (Ž. R.), dakle ritmizirao – uglazbio!« Usp. R a p a n i ć, »V. Žića i legende«, u: Željko R a p a n i ć, Milan I v a n i š e v i ć, fotografije Zvonimir B u l j e v i ć, Sveti Dujam, Split, 1997, str. 57-61 (59).
38 U literaturi su iznesene razne pretpostavke o identitetu Adama Parižanina: po jednoj, Toma je postojeće anonimne sastavke pripisao Adamu Parižaninu aludirajući na glasovitoga Adama od Sv. Viktora; po drugoj, Toma je sam sastavio legende te ih pripi-sao izmišljenom Adamu Parižaninu. Pregled pretpostavki daje Mirjana M a t i j e v i ć S o k o l, Toma Arhiđakon i njegovo djelo, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2002, str. 141, 269. Auktorica se prema tim domišljanjima odnosni oprezno, upozoravajući da je već u vrijeme nadbiskupa Lovre, kako svjedoče kameni spomenici, književno umijeće u Splitu bilo na visokoj razini; ona osobito ističe đakona, kasnije arhiđakona, Dobru, za kojeg smatra da je literarnu sklonost razvio pod utjecajem »nekog školovanog […] intelektualca koji je, ili boravio u Splitu (bez obzira na ime Adam ili neko drugo), ili je sam Dobre bio negdje na školovanju izvan Splita, […] a kod Tome su jasne aluzije na Pariz« (ibid.). Tomine vijesti o Adamu Parižaninu vrlo vjerojatnima smatra Ivanka P e t r o v i ć, »Hrvatska latinska hagiografija i salonitansko-splitska hagiografija sv. Domnija i sv. Anastazija«, u: Saloni-tansko-splitska Crkva u prvom tisucljecu kršcanske povijesti. Zbornik međunarodnoga znanstvenog skupa u povodu 1700. obljetnice mučeništva sv. Dujma, Split, 14.-15. svibnja 2004, ur. Josip Dukić, Slavko Kovačić, Ema Višić-Ljubić, Crkva u svijetu – Splitsko-ma-karska nadbiskupija, Split, 2008, str. 107-167 (123, 126-127).
99
je pisao svoje pjesme u pravilnim akcenatsko-silabičkim stihovima, tj, služio se »ritmičkim«, a ne »metričkim govorom«.39
3.4. Prozna čitanja
S obzirom na to da stihove u vatikanskom oficiju sa sigurnošću možemo pripisati Adamu Parižaninu, sasvim bismo naravno – na temelju onoga što kažu Toma, zatim Henschen te napokon Farlati – mogli očekivati da će se prozna čitanja u tom oficiju podudarati s tekstom Dujmova života što se pripisuje Adamu Pariža-ninu (tj. s Farlatijevim Trećim životom sv. Dujma.). Čitanja u oficiju razmjereno su kratka, no nude dovoljno tekstne građe za usporedbu. Iz ove pak proizlazi nedvojbeni zaključak: tekst vatikanskih čitanja ne podudara se s Trećim, nego s Četvrtim životom u Farlatijevu izdanju. Taj pak nosi naslov:
Quarta B. Domnii Vita verbis, quam rebus copiosior, novem lectionibus distincta, Auctore incerto, cum Appendice tum primae Salonitanae, tum po-stremae Spalatensis translationis. Ex Autographo Ms. in pergameno Archivi Capitularis Spalatenis. Titulus: Passio S. Domnii Martyris, Archiepiscopi Salonitani.40
Četvrti život sv. Dujma, obilniji u riječima nego u građi, razdijeljen u devet čitanja, nepoznata auktora, s dodatkom kako prvoga, salonitanskog, tako i drugoga, splitskog, prijenosa. Iz autografnoga pergamentnog rukopisa Kaptolskog arhiva u Splitu. Naslov: Mučeništvo sv. Dujma mučenika, salo-nitanskog nadbiskupa.
39 Smatra se da je upravo on doveo tzv. pravilnu sekvenciju (tj. onu pisanu ujedna-čenim akcenatsko-silabičkim stihovima s rimom) do formalnoga savršenstva; usp. F. J. E. R a b y, A History of Christian-Latin Poetry from the Beginnings to the Close of the Middle Ages, Clarendon Press, Oxford, 31997, str. 345-375 (354).
40 F a r l a t i, n. dj. (5), str. 420. Taj život sačuvan je i u rukopisnom prijepisu, u kodeksu koji potječe iz zbirke Apostola Zena, a čuva se u mletačkoj Marciani (Marc. Lat. XIV 181 [= 4668], pod naslovom Passio Sancti Domnii martyris archiepiscopi Salonitani (ff. 1r – 8v). U rukopisu nema podjela na čitanja. Za opis rukopisa usp. Milivoj Š r e p e l, »Marulićeve latinske pjesme«, Građa za povijest književnosti hrvatske, 2 (1899), str. 13-42 (13–14). Na recto stranici prednjega knjigovežnog lista čita se zabilješka: »autografo di Giovanni Lucio / da Traù. / G. Praga. / del principio del sec. XVII.« (ovu Praginu identifi-kaciju svakako će trebati podvrgnuti paleografskoj provjeri). Marcianski rukopis sadrži još dva teksta o splitskim svetcima: Passio Sancti Anastasii martyris (ff. 9r - 13v), tj. Farlatijev Treći život ili mučeništvo sv. Staša (on taj tekst i preuzima iz tog rukopisa; usp. F a r l a t i, n. dj. [5], str. 723-724), te In translationem beatorum martyrum Domnii et Anastasii legenda (ff. 14r – 20r); i ovaj drugi preuzima Farlati iz tog rukopisa (usp. F a r l a t i, n. dj. [5], str. 471-473). Usp. ovdje odjeljak »5. Farlatijev Treći život sv. Staša«.
100
Logičnom se čini pretpostavka da je prvo nastala veća cjelina, tj. Četvrti život, a da su čitanja u vatikanskom oficiju naknadni ekscerpti iz te cjeline. Iako oba izvora imaju po devet čitanja, valja zapaziti da ona u vatikanskom oficiju nisu ek-scerpirana iz čitanja označenih istim brojem u Četvrtom životu. Odnos je ovakav:
Tablica 1.Odnos čitanja u vatikanskom oficiju sv. Dujma
i u Farlatijevu Četvrtom životu sv. Dujma
Čitanja u vatikanskom oficiju
(Naslov cjeline: Passio Sancti Dompnii pontificis et martiris)
Čitanja u Farlatijevu Četvrtom životu
(Naslov cjeline: Passio S. Domnii Martyris, Archiepiscopi Salonitani)
I, II, III, IV I V IIVI, VII IIIVIII, IX VIII
4. FARLATIJEV ČETVRTI ŽIVOT SV. DUJMA
Ovdje se nameće nekoliko pitanja. Jesu li auktor Četvrtog života i onaj tko je načinio ekscerpte u vatikanskom oficiju jedna te ista osoba ili je sastavljač čitanja u vatikanskom oficiju samo načinio izvatke iz tuđega djela? Je li u tome kakvu ulogu imao Adam Parižanin, i ako jest, kakvu? Razmotrimo dva moguća scenarija.
1. Anonimni kompilator vatikanskog oficija imao je u rukama izvorni, danas izgubljeni Adamov oficij. Iz njega je odlučio preuzeti Adamove stihove (rimovani oficij i himne), i to u cijelosti. No za prozna čitanja nije se poslužio Adamovim životom sv. Dujma, nego drugim izvorom – anonimnim Četvrtim životom sv. Dujma. U ovom scenariju ostaje nejasno zašto je anonimni kompilator kombinirao dva različita izvora.41
2. Anonimni kompilator vatikanskog oficija imao je u rukama izvorni, danas izgubljeni Adamov oficij. Iz njega je odlučio preuzeti stihovane dijelove (rimovani oficij i himne), i to u cijelosti. Iz istog izvora preuzeo je i Adamova prozna čita-nja, ali su mu ona bila preduga, pa ih je uvelike skratio. Prihvatimo li ovaj drugi scenarij, onda nam je Adamov životopis sv. Dujma doista sačuvan kao Farlatijev
41 Ne može se isključiti mogućnost da mu nije bio dostupan čitav Adamov oficij, nego samo njegovi stihovani dijelovi. U tom bi slučaju, dakako, prozna čitanja nužno morao preuzeti iz drugog izvora.
101
Četvrti život. To bi pak značilo da je Henschen, a za njim i Farlati, pogriješio kad je smatrao da Adamovu peru valja pripisati Treći život.
Valja stoga provjeriti postoje li podudarnosti između rimovanog oficija (za koji znamo da je Adamovo djelo) i Četvrtog života. Odmah se pokazuje da su te podudarnosti brojne te da se mogu uočiti na sadržajnoj i kompozicijskoj te na verbalnoj razini.42 Najprije ću ih pokazati u Tablici 2, a zatim pomoću nekih drugih podataka.
Tablica 2.Usporedba rimovanog oficija sv. Dujma i Četvrtog života sv. Dujma
Adam Parižanin: rimovani oficij sv. Dujma Četvrti život sv. Dujma (prema Farlatiju)Morte triumphali superatis morsibus anguis Christus ad excelsi remeauit culmina celi.Cetus apostolicus, Diuino lacte potatus,Diuiditur multis diuersis partibus orbis. (20-23)
Post gloriosam ascensionem Domini nostri Jesu Christi ad caelos, Sanctorum Apostolorum caetus per universum Orbem ad praedicandum gentibus diffusus est. (I)
Ad [= At] Petrus, ecclesia prelatus in Antiocena, (24)
Quibus temporibus B. Petrus Apostolus, Antiochenam ad regendum suscipiens ecclesiam [...] (I)
Multas uirtutes faciebat dando salutes, Pluribus egrotis tenebris a corde remotis. (25-26)
ut […] omnem laborem pelleret, febres curans, leprosos mundans, daemones ab obsessis corporibus expellens, caecos curans, surdis auditum restituens, multaque praeterea, quae natura negat, operando miracula […] (I)
Cum plebs innumera, simul ut miracula uera Viseret, afflueret, seu quod magis inde uigeret, Contigit, accessit Theodosius, acola ciuis, Nobilitate cluens, operum uirtute refulgens. (27-30)
Cum igitur infinitus populus, vel ob novam doctrinam audiendam, vel visendam miraculorum gratiam undique concurreret, contigit, et nobilem virum Theodosium praedictae civitatis accolam interesse […] (I)
Hic Danae genti generose prolis habenti Natam seiuncxit, quam more suo sibi duxit, Qua sobolem genuit, cui nomen Dompnius indit, Prestanti forma, sed Christi postea norma. (31-34)
[…] accepit conjugem nomine Mygdoniam, Graecis parentibus, alta identidem genitam prosapia, ex qua elegantis formae puerum genuit, cui Domnio nomen imposuit. (I)
42 M a r s h a l l je rimovani oficij usporedila samo s Dujmovim životopisom objav-ljenim u Acta Sanctorum Aprilis, II, n. dj. (2), tj. Farlatijevim Trećim životom, koji ona prihvaća kao Adamovo djelo (ona uopće ne spominje Farlatijevo izdanje i druge ondje objavljene životopise). Zaključak je njezine usporedbe: »There are no extended verbal or structural correspondences between the office and Adam’s Lessons; the poetic and prosaic textures remain distinct. This is interesting, as both are said to have been composed by a single author.« Zatim ipak navodi nekoliko neizravnih podudarnosti rimovanog oficija i Trećeg života; usp. M a r s h a l l, n. dj. (11), str. 180 (i str. 68). No podudarnosti rimovanog oficija i Četvrtog života neusporedivo su brojnije (usp. ovdje Tablicu 2).
102
Quippe suus genitor uelud [= uelut] almis cultibus auctor
Munere nature uite spirando future Ad Dominum saltus dabat et gentiliter altus, Qui fons est uite cunctis sine fine petende. (35-38)
Docebat suos, non amare rapinam, non furta, non adulteria, vel quidquid bonae famae contrarium. Compatiens cunctis, viduas, et orphanos consolabatur, fraudem sociis committere, ac si toxicum, vitabat; multaque id genus, quibus facile nostri temporis Christianos superaret. (I)
Predicat ut plebi uerbum Petrus ore tonanti, Audiit attentus neque mundi compede tentus
Discipulum Christi petiit sub tempore noctis. Cuius doctrina rutilans pietate supernaCredidit in Christo deuota mente sequendo. Vt fidei lauacrum tangens spreuit simulacrum,Dompnius et mater fiunt pariterque fideles. (39-45)
Talis itaque vir mox, ut verba Dei audivit, facile credidit, spretaque omni Idolatria […] secreto noctis tempore Apostolum Dei adiit […] Catechumenus ergo factus, fidem edidicit, credidit, et individuae Trinitatis nomine cum uxore et filio baptizatus est, et cum eis, praeter familias, Nobilium multitudo non pauca […] (II)
Qui puer etate, sed mentis nobilitateCelsus, apostolicis copulauit se documentis, Potans a puero uomuit que postea mundo. (50-52)
His itaque gestis puer Domnius, adhuc parvus aetate […] domum Apostolis quotidianis obsequiis frequentabat […]Ignis itaque divini amoris eum succendit […] Die itaque noctuque pedibus adhaerens Apostoli, adeo doctrina eius ad summum provectus est […] (II)
Iam fidei plenus studio Petrus AntiocenusIusus est adire Romam gestorum laude sonoram, Luceat ut princeps a prima luce deinceps. (53-55)
Dum trait a morbis dominam, que dicitur, orbis, (62)
Antiochenis vero in fide catholica pleniter instructis, Beatus Apostolus […] ipse quidem Romam, totius orbis monarchiam, per Spiritum Sanctum adire jussus est, ut qui omnium credentium erat princeps, in domina terrarum urbe triumpharet […] (II)
Discipulos mittit lati per climata mundi,Ecclesie natos pariant quo multiplicatos. (63-64)43
Romam ergo venientibus […] Beatus Petrus pro congregandis animabus usque in finem sollicitus, […] Pancratium in Siciliam, Apollinarem Ravennam Pontifices direxit (III)
Dompnius a seniore Petro suadente magistro Venit Dalmaciam, Domino ducente, Salonam.Semina diuina spargens ubi uoce benigna, Purificat, mundat plures baptismatis unda. Mox quibus ablutis capiendo uerba salutis, (56-60)
Domnio vero, multis coram positis, dixit: […] pete litus maris Adriatici, […] venies in Dalmatiam […] Dum ergo mare transisset, tunc ille primo Salonam […] applicuit. Quam ingressus, clara voce Jesum testatus est […]Ad cujus praedicationem […] multi baptizati sunt, et chrismate salutis uncti. (III)
Corda maligna tamen conclamant pseudouatem. (61)
Quidam autem, maligno concitati spiritu, pseudovatem ac vanam ejus, et superstitiosam doctrinam adstruere conati sunt, (IV)
Pirgus ad hec tumidus dialectico turbine fixusObstitit atque fidem sibi dando colorat eandem,Cesset ut athleta, Iesu ne uinea crescat. (65-67)
inter quos quidam philosophus erat nomine Pyrgus […] Hic […]inflatis buccis […] virum Dei aggrediens trutinatis humilem his propulsat alloquiis […] (IV)
Set ne cathegoricus palma letetur iniquus, Doctorum doctor uires parat ille ministro, Cui dicit: Os aperi, per me quod scito repleri. (68-70)44
103
Cum pius athleta mundi fugit omnia leta, Martirii palmam Deus hunc inuitat ad almam.Namque sacerdotes, Christum uenerantibus hostes, Maurilium quendam precioque et munere parant. (71-74)45
Post multum vero temporis, cum jam Dominus servum suum ad coronam, et triumphum certaminis provehere vellet, accidit Praefectum urbis Romae, Maurilium nomine, ad praedictam civitatem Salonam venisse […] Qui cum civitatem intrasset, Sacerdotes templorum occurrerunt ei dicentes: Ingredere, salus nostra […] (V)
Sacerdotes itaque templorum, videntes superstitionis suae discrimen fieri […] data pecunia Praefecto, suggesserunt ei: […] (VIII)
Rome prefectus, qui demonis arthe refertus, Aurum spernentem neque sacrificare uolentemDiscipulum Christi permultat uerbere tristi. (75-77)
Tunc iratus praefectus […] coepit multis tentationibus suadere, quatenus pecunia accepta.. Christum denegaret et Diis sacrificet […] (V)
Maurilius itaque videns incassum fore incoeptum, praecipit eum expoliari, et ferme per una horam fustibus caedi […] (VI)
Christicole plures clamant pie compacientes: Cur pereat seue qui predicat omnia uere? Preses ad hec motus, nullo moderamine fotus, Hos nouies quinque super ethera detulit ense. (78-81)
Cumque haec in praetorio agerentur, multitudo Christianorum ante portas collecta est, cum ejulatu magno clamantium, Sanctum, simplicem, innocentem a truculento judice non debere talia pati. Praeses vere timens nequa ex his seditio oriretur, jussit armatos milites, ut, quotquot possent ex his comprehenderent, ex quibus quadraginta quinque sacrificare nolentes mox decollati sunt. (VI)
Pontificum norma, splendor preciosaque gemma, Serta uenustatis retinens cum martiriçatis, Scandere celsorum da nobis regna polorum, Qui baratri claustris puerum precibus reuocasti. (82-85)46
mox puer exsurgit, Sancto gratesque rependit,Exultans tetrae se tractum fauce Gehennae. (VII)
Corpora sanctorum tumulantur honore piorum Vertice sub montis uocitatur qui Masarontis. (86-87)
Corpora autem eorum noctu a Christianis collecta sunt, et cum debita reverentia, ad radicem montis, qui Graece Tebron, Latine Massaron dicitur, sepulta sunt […] (VI)
43444546
Lako je zapaziti da je redoslijed izlaganja u Trećem životu bitno drugačiji od onoga u rimovanom oficiju i u Četvrtom životu: dok Četvrti život započinje spomenom Kristova uzašašća i odlaskom apostola da propovijedaju po svijetu
43 Stihovi 62-64, kako je rečeno (usp. bilj. 30), ispadaju iz narativnog tijeka stihova; ovdje sam ih premjestio tako da prate redoslijed izlaganja u proznom životopisu.
44 Za stihove 68-70 ne nalazim usporedivo mjesto u proznom životu.45 Stihovi 73-74 imaju sukladan sadržaj u nešto kasnijem dijelu proznog života, tj.
u VIII. čitanju.46 Za stihove 82-84 ne nalazim sukladan sadržaj u proznom životu; stih 85 ima su-
kladan sadržaj u nešto kasnijem dijelu teksta, tj. u VII. čitanju.
104
(nakon uvodne pohvale time počinje i rimovani oficij), Treći život započinje opi-som Dujmovih roditelja; u Trećem životu jedva se spominje Petrovo djelovanje u Antiohiji, koje je u rimovanom oficiju i u Četvrtom životu opširno opisano; Treći život odmah prelazi na krštenje roditelja i Dujma, koji još kao dječak ostavlja oca i majku te polazi za apostolom; pri tom se jedva spominju vrline što ih je Dujmov otac Teodozije iskazivao još prije krštenja, prešućuje se Migdonijino plemenito podrijetlo i dječakova ljepota – a o svemu tome govori se u rimovanom oficiju i u Četvrtom životu, itd.
S obzirom na Adamovo zanimanje za grčki jezik, koji nam je posvjedočen i u Tominoj vijesti i u Adamovim stihovima, vrijedi zapaziti nekoliko signala takva interesa u Četvrtom životu (napominjem da u Trećem životu od njih nema ni traga). Pri kraju II. čitanja pisac navodi kuda je sve Petar, praćen Apolinarom, Pankracijem i Dujmom, prošao na putu iz Antiohije u Rim. Nakon što je nabrojio gradove i zemlje, dodaje:
Si quis scire velit, quid quibusque locis gesserint, petat Graecos, qui de hoc itinere proprie librum (an apocryphus sit, nescio) diligenter composuere; illic pleniter inveniet, quae hic brevitatis causa praetermissa sunt.47
Ako tko želi znati što su na kojem mjestu izvršili, neka posegne za Grcima, koji su napose o tom putovanju brižljivo sastavili knjigu (je li apokrifna, ne znam); ondje će naći potpuno prikazano ono što je ovdje izostavljeno poradi kratkoće.
Kada u VI. čitanju govori o pogubljenju četrdeset pet mučenika, pisac Če-tvrtog života kaže, kao i ostali, da su pokopani pod brdom Mosorom, ali samo on daje i grčko ime brda:
Corpora autem eorum noctu a Christianis collecta sunt, et cum debita re-verentia, ad radicem montis, qui Graece Tebron, Latine Massaron dicitur, sepulta sunt [...]48
Njihova pak tijela kršćani tijekom noći sakupiše te ih s dužnom štovanjem pokopaše u podnožju brda koje se grčki zove Tebron, a latinski Massaron.
47 F a r l a t i, n. dj. (5), str. 421. U svojoj bilješci g uz Četvrti život (ibid., str. 423) on napominje: Extat etiamnunc Graecus codex, unde Lipomanus et Surius Itinera et Acta SS. Apostolorum Petri et Pauli descripsere. (»Još i sada postoji grčki kodeks iz kojega su Lipoman [Luigi Lippomano] i Surije [Lorenz Sauer] opisali putovanja i djela svetih apostola Petra i Pavla.«)
48 F a r l a t i, n. dj. (5), str. 422.
105
Napokon, zamijetiti je u Četvrtom životu niz riječi grčkoga podrijetla, kojih u Trećem životu nema: catechumenus (II), hebdomada (II), apocryphus (II), Pa-racletum (IV), Apostata (V, u stihovima), tyranni (VI, u stihovima), Angelici (VI, u stihovima), Gehennae (VII, u stihovima), theatralibus (VIII), Olympici (VIII), barbarorum (IX), Barbaricae (IX), palanteum (IX), Olympici (IX).
Znakovite su još dvije podudarnosti Četvrtog života i rimovanog oficija. Ta dva izvora navode isti broj mučenika koje je Maurilije dao pogubiti: četrdeset pet (dok ih je u Trećem životu četrdeset).49 U Četvrtom životu na kraju V, VI. i VII. čitanja nalaze se stihovani umetci – svaki put po pet kvantitativnih heksametara s leoninskom rimom – a upravo u takvim stihovima ispjevan je rimovani oficij.
Već je Farlati zapazio da je pisac Četvrtog života imao pred očima Prvi, ali da mu u sadržajnom pogledu zapravo nije dodao ništa novo, nego ga je prepričao opširnije, s mnogo više ukrasa, te je iz drugog izvora preuzeo podatke o padu Salone i o prijenosu svečevih moći u Split.50 Značajna je njegova opaska:
[…] ut qui eam [sc. Quartam vitam] concinnavit, orationem potius sive Homiliam quamdam de laudibus S. Domnii conficere, quam res ejus gestas simplici narratione exponere voluisse videatur; id quod ipsemet auctor vide-tur significare his verbis: in cujus laudem, inquit, sermo hic nobis [corr. ex vobis] institutus est.51
[…] tako da se čini kako je onaj tko ga je [tj. Četvrti život] sastavio prije htio iznijeti nekakav govor ili homiliju o pohvalama sv. Dujma, nego jednostavno ispripovjediti djela koja je on izvršio; čini se da to i sam auktor naznačuje ovim riječima: a ovoga smo se izlaganja prihvatili njemu na hvalu.
Dakle, Četvrti život odnosi se prema Prvom upravo onako kako je Adamov rad opisao Toma:
legende o mučeništvu blaženih mučenika Dujma i Staša, koje su od starine bile napisane neuglađenim govorom, učinio [je] da zasjaju blistavim sastavom
49 Po tome se Treći život razlikuje od svih ostalih, što zamjećuje već F a r l a t i, n. dj. (5), str. 416 (bilj. o uz Prvi život); tu razliku pokušava on prilično neuvjerljivo obja-sniti time što je »Adam« od 45 mučenika navlaš izostavio njih 5 jer se okrugli broj lakše pamti; ibid., str. 420a (bilj. l uz Treći život).
50 Usp. F a r l a t i, n. dj. (5), str. 406. 51 F a r l a t i, ibid. (njegov citat potječe iz Četvrtog života, II. čitanja, str. 420, gdje
stoji: nobis). Farlatijevu ocjenu prihvaća i Katičić: »Četvrti život svetoga Dujma prepi-san je za Farlatija u arhivu splitskoga kaptola iz jednoga starog pergamentnoga kodeksa. Svojim sadržajem ne donosi prema trima što su prije spomenuta ništa novo, ali je bogatije iskićen i opširnije izveden. Prije je to govor u slavu svetca nego jednostavan opis njegova života. Nepoznati pisac imao je pred očima prvi životopis. Iz njega je preuzimao riječi i karakteristične izraze. Na kraju je dodan kratak opis kasnijega prijenosa moći iz Salone u Split.« K a t i č i ć, n. dj. (1), (1998), str. 278.
106
riječi i rečenica. […] uzeo [je] predmet od starih pripovijedanja i obnovio legende jednoga i drugog mučenika dosta lijepim izričajem.52
Nakon svih ovih podudarnosti, sa znatnom se sigurnošću smije pretpostaviti da je upravo u Četvrtom, a ne u Trećem životu sačuvan tekst Adama Parižanina.53
5. FARLATIJEV TREĆI ŽIVOT SV. STAŠA
U svjetlu ovdje iznesenih činjenica treba promotriti i živote sv. Staša što ih je objavio Farlati, napose onaj koji nosi naslov:
Tertia Vita seu Passio S. Anastasii, martyris Salonitani. Ex codice M(anu)s(cripto) claris(ssimi) Viri Apostoli Zeni.54
Treći život ili mučeništvo sv. Anastazija, salonitanskoga mučenika. Iz ruko-pisa vrlo slavnoga muža Apostola Zena.
U svojim uvodnim razmatranjima Farlati je zapazio da život koji on objavljuje kao treći (a koji prethodno zabunom naziva drugim) sadrži proslov u kojem se nepoznati auktor obraća časnom nadbiskupu salonitanske stolice, na čiji se poticaj, kako veli, prihvatio posla da napiše život sv. Staša; on s pravom pomišlja kako bi te riječi dobro pristajale Adamu Parižaninu.55 No od atribucije ga je odvratila usporedba toga Trećega života sv. Staša s Trećim životom sv. Dujma, za koji je – kako proizlazi iz ovdje rečenoga – pogrešno mislio da potječe od Adamova pera. Zapazio je, naime, između tih dvaju tekstova tolike stilske razlike da ih nikako nije mogao pripisati istom piscu; k tomu, kako je naglasio, Treći život sv. Staša sadrži stihovane umetke – a takvih nema u Trećem životu sv. Dujma!56
52 Usp. ovdje bilj. 1.53 Ozbiljnu sumnju u točnost Henschenove odnosno Farlatijeve atribucije Trećega
života Adamu Parižaninu već su bili izrazili Franjo Rački i Radoslav Katičić; usp. R a č k i, Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia (Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, VII), Zagreb, 1977, str. 288; K a t i č i ć, »Vetustiores ecclesiae Spalatensis memoriae«, Starohrvatska prosvjeta 17 (1988), str. 17-51 (20); i s t i, n. dj. (1), (1998), str. 277-278. Dodatno značenje sada dobiva i niz podudarnosti između Četvrtog života i Tomine Historije, na što je upozorio K a t i č i ć, n. dj. (1988), str. 49-50.
54 F a r l a t i, n. dj. (5), str. 723. O Zenovu, sada marcianskom rukopisu usp. ovdje bilj. 40.
55 Usp. F a r l a t i, n. dj. (5), 718 i 724 (bilj. c).56 Usp. F a r l a t i, n. dj. (5), str. 718.
107
Farlati je ipak propustio spomenuti još jedan podatak u tom proslovu koji se posve podudara s Tominom viješću o Adamu:
[…] vestris, excellentissime Domine, libenter obsecundando mandatis, et vi-tam, vel obitum gloriosissimi martyris Anastasii scriptorum incuria vitiatam, licet nulla, vel tenui ingenioli fultus scientia, vestra tamen sanctitate adjutus, pro viribus emendare curabo.57
[…] rado se pokoravajući Vašim nalozima, preuzvišeni gospodine, uznastojat ću – premda vođen nikakvim ili tek slabašnim znanjem mojega neznatnog uma, no ipak uz pomoć Vaše svetosti – da prema svojim snagama dotjeram i život, odnosno preminuće preslavnoga mučenika Anastazija, iskvaren ne-brigom prepisivača.
Raskorak između snažne indicije u korist Adamova auktorstva, koju je zapazio u proslovu Trećega života sv. Staša, i disparatnosti toga teksta naspram Trećemu životu sv. Dujma, Farlati je pokušao razriješiti tako što je pretpostavio ili da je nepoznati zapisivač Trećega Staševa života sam proslov uzeo iz izgubljena Adamova života sv. Staša, a ostali tekst iz drugog izvora (upravo: iz Četvrtog života), ili da se taj pisac u vlastitom proslovu obraća nekom drugom nadbiskupu, a ne Lovri.58 No sada vidimo da su te pretpostavke i pogrešne i suvišne: znamo, naime, da s Trećim Staševim treba uspoređivati Četvrti, a ne Treći život sv. Dujma. Upravo to što i jedan i drugi život sadrže umetnute stihove dodatno ukazuje na zaključak da oba potječu od istoga pisca.59 Štoviše, od dvaju stihovanih umetaka u Trećem životu sv. Staša onaj prvi sastoji se od šest heksametara s leoninskom rimom – a to je, kako znamo, metrički oblik u kojem je ispjevan Adamov rimovani oficij i u kojem su složeni stihovani umetci u Četvrtom životu sv. Dujma. Sličan je i drugi stihovani umetak, koji se sastoji od devet elegijskih distiha, u kojima i heksametri i pentametri dosljedno obdržavaju leoninsku rimu.60
57 F a r l a t i, n. dj. (5), 723.58 Usp. F a r l a t i, n. dj. (5), str. 718.59 I to je zapazio već Farlati (ibid.), te je zaključio da spomenuta dva života potječu
od istog auktora, ili barem iz istoga vremena, samo što on, uvjeren u Adamovo auktorstvo Trećega života sv. Dujma, nije uspijevao utvrditi tko bi bio pisac Četvrtoga Dujmova i Trećega Staševa života.
60 Zanimljiva zapažanja o tim stihovima u kontekstu pretpostavljenoga splitskog književno-pjesničkoga kulturnog kruga 10-12. st. iznosi Mirjana M a t i j e v i ć S o k o l, »Neka pitanja o splitskom đakonu Dobri (kraj XI. – početak XII. stoljeća)«, Spomenica Ljube Bobana 1933-1994, ur. Mira Kolar Dimitrijević, Zavod za hrvatsku povijest Filozof-skog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1996, str. 61-71 (68). Usp. i s t a, »Splitski srednjovjekovni književni krug«, Raukarov zbornik. Zbornik u čast Tomislava Raukara, ur. Neven Budak, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za povijest – FF-press, Zagreb, 2005, str. 157-173 (163).
108
Nadalje, lako je zapaziti da se i u Trećem životu sv. Staša učestalo pojavljuju riječi grčkog podrijetla:61 tropologice, pneuma (u stihovima), aetheris (u stiho-vima), stigmatis, Angeli, typus, athleta (2 puta), Policus (u značenju nebeski; u stihovima), Angelica (u stihovima), stigma (u stihovima), thesaurum, Polici, trophaeo, Angelicos Choros, polorum.
Umetnuti stihovi i sklonost grčkom leksiku ukazuju na to da bismo Treći život sv. Staša zaista smjeli pripisati auktoru rimovanog oficija i Četvrtog života sv. Dujma, a formulacije iz proslova Staševa života sada se bez zapreka mogu povezati s Tominom viješću o djelovanju Adama Parižanina u Splitu.62
Dakako, bit će poželjna potanka jezična, stilska, leksička, pa i metrička usporedba svih tih tekstova, što u ovoj prigodi nije moguće učiniti. Izvan okvira ovoga priloga mora ostati i pitanje može li se na temelju iznesenih podataka Adamu Parižaninu pripisati i Farlatijeva druga povijest četvrtoga prijenosa moći sv. Dujma i Staša.63 Pozora je vrijedan podatak da je prijepis te legende sačuvan zajedno s Četvrtim Dujmovim i Trećim Staševim životom u već spomenutom rukopisu koji je pripadao Apostolu Zenu, a koji se danas čuva u Marciani (Marc. Lat. XIV 181 [4668]).64 U odnosu na prvu, sažetu verziju prijenosa, koju nalazimo kod Tome Arhiđakona, i treću, nešto opširniju, koju je iz jednoga pergamentnog kodeksa splitske Crkve u 17. stoljeću prepisao splitski arhiđakon Luka Gaudencije, ova je najdulja i stilski najdotjeranija. O njoj Katičić kaže:
Drugu jednu vrlo opširnu i jako iskićenu verziju te legende dao je Farlatiju Apostol Zenon u prijepisu iz jednoga od mnogih rukopisa njegove knjiž-nice. No opširnost te legende o prijenosu isključivo je retorička. Ne samo u sadržaju nego i u izrazu počiva sasvim očito na prije spomenutoj, pa se može smatrati njezinom stilski zahtjevnijom obradbom. Farlati ju je uvrstio u svoje djelo.65
61 Kako ovaj život nije podijeljen na čitanja, ne dajem pobližu lokaciju, nego riječi navodim redom kako se pojavljuju u tekstu.
62 Budući da se proslov pojavljuje uz Stašev, a ne uz Dujmov životopis, logičnom se čini pretpostavka da je u korpusu Adamovih tekstova Stašev život prethodio Dujmovu. Ovdje nije moguće dati pouzdan odgovor na pitanje zašto je on odabrao taj redoslijed; možda je tako bilo u predlošcima što ih je imao u rukama; možda je Staša lokalna tradicija jednostavno smatrala starijim od Dujma; možda je u toj tradiciji određenu ulogu imao i podatak da Staš u Salonu dolazi iz Oglaja (Akvileje), važnoga središta iz kojeg se kršćanstvo širilo u hrvatske krajeve. O važnosti Oglaja (ali i o drugačijim mišljenjima o ishodištima za širenje kršćanstva na hrvatskom prostoru) usp. Katičić, n. dj. (2) (1998), str. 219-221.
63 Usp. F a r l a t i, n. dj. (5), str. 471-473.64 Usp. ovdje bilj. 40.65 K a t i č i ć, n. dj. (1), (1998), str. 281-282.
109
6. ZAKLJUČAK
U svojem istraživanju pošao sam od dobro poznate vijesti Tome Arhiđakona o Adamu Parižaninu, koji je na zamolbu splitskog nadbiskupa Lovre sastavio stilski dotjeranije inačice starih legendi o splitskim mučenicima te ujedno »metričkim govorom« ispjevao himne i drugo što se o svetcu pjeva (dakle ne samo himne nego i druge stihove). Na temelju podatka da tri himna u čast sv. Dujmu, koja je objavio Farlati, sadrže akrostihe ADAM PARISIVS, ADAM i LAVRENTIVS (što su uočili Blume i Dreves u nizu Analecta hymnica, a u nas je ostalo nezapaženo) može se ustvrditi da je Adam Parižanin bio povijesna osoba i da je Tomina vijest vjerodostojna.
Farlati je himne preuzeo iz splitske rukopisne tradicije, no pouzdaniji njihov tekst sačuvan je u oficiju sv. Dujma iz 14/15. st., koji je dopisan na kraju brevijara iz 1318. (Vat. Lat. 6069; taj brevijar bio je, po svemu sudeći, u uporabi u splitskoj Crkvi). Uz spomenuta tri himna vatikanski oficij sadrži i druge stihove: niz anti-fona, responzorija i versikula ispjevanih u leoninskim heksametrima (s nekoliko pentametara), koji zajednički tvore narativnu pjesmu o sv. Dujmu, tj. rimovani oficij. Taj versificirani svečev život sadrži akrostih ADAM (i to na važnom, sre-dišnjem mjestu pjesme), pa valja zaključiti da je i on djelo Adama Parižanina. Tako se pokazalo da od Adamova pera imamo sačuvano ukupno 195 stihova o sv. Dujmu i da su svi oni sastavljeni po načelima kvantitativne versifikacije, tj. prema Tominim riječima »metričkim govorom«.
Vatikanski oficij sadrži i devet proznih čitanja, za koja sam utvrdio da su izvadci iz Farlatijeva Četvrtog života sv. Dujma. Fragmentarnost tih proznih čitanja pokazala je da u vatikanskom oficiju nemamo sačuvan onaj cjeloviti oficij sv. Dujma što ga je Ivan Lučić navodno dao Henschenu, a ovaj je iz njega objavio samo prozni život sv. Dujma, pripisavši ga Adamu Parižaninu. Taj Henschenov tekst Farlati je pretiskao kao Treći život sv. Dujma, te i sam prihvatio da potječe od Adama. Ovdje provedena usporedba Adamova rimovanog oficija (tj. versifi-ciranoga Dujmova života) s Farlatijevim Četvrtim životom pokazala je gotovo potpunu podudarnost u sadržaju i kompoziciji (dok se Treći život sv. Dujma u tom pogledu znatno razlikuje od Adamova rimovanog oficija). Osim toga, Četvrti život sadrži stihovane umetke u leoninskim heksametrima te znatan broj riječi preuzetih iz grčkoga – a takvi stihovi i sklonost takvu leksiku karakteristična su svojstva pouzdano utvrđenih Adamovih djela (Treći život sv. Dujma ponovno odudara, jer ne sadrži ni stihovane umetke ni izrazit fundus grčkih riječi). Napokon, upravo Četvrti život stilski je dotjerana inačica staroga, Prvog života, i time se potpuno uklapa u Tominu vijest o Adamovu radu na legendama. Stoga Adamu Parižaninu valja pripisati Četvrti (a ne Treći) život sv. Dujma.
Po istim kriterijima sada možemo utemeljeno pretpostaviti da od Adama potječe i Farlatijev Treći život sv. Staša: i u njemu se nalaze istovrsni stihovani umetci, i on je protkan znatnim brojem grčkih riječi, čime pokazuje izrazitu slič-
110
nost s Četvrtim životom sv. Dujma. Unatoč formulacijama u proslovu Trećega života sv. Staša koje ukazuju na Adama Parižanina, Farlati je o auktorstvu govorio sa zadrškom, jer je taj Stašev život pogrešno usporedio s Trećim Dujmovim živo-tom, te pronašao da postoje nepomirljive stilske razlike. Sada se te zadrške mogu odbaciti, a proslov se može prihvatiti kao integralni dio Trećega života sv. Staša, pa i kao dodatna potvrda da mu je pisac upravo Adam Parižanin.
U svjetlu ovdje iznesenih činjenica bit će potrebno dalje analizirati i uspo-ređivati navedene tekstove, a u taj posao trebat će uključiti i legende o prijenosu moći sv. Dujma i Staša (osobito drugu povijest četvrtog prijenosa), koje su ovdje morale ostati izvan rasprave.
Iako o samom Adamu Parižaninu i dalje ne znamo ništa pobliže, taj pjesnik i pisac, čije je djelovanje, pa i samo postojanje, dosad bilo nejasno i dvojbeno, izranja pred nas iz tame prošlosti kao povijesna figura, sa sačuvanim književnim opusom. Njegova važnost u povijesti Splita i splitske Crkve, a napose u književ-noj kulturi splitskog srednjovjekovlja, sada postaje još uočljivijom, te poziva na dalja istraživanja.
111
Slika 1. Vat. Lat. 6069, f. 375r. © 2013 Biblioteca Apostolica Vaticana.Početak oficija sv. Dujma. U desnom stupcu prvi dio himna Armonie fidibus Domino,
s prvim dijelom akrostiha: ADE(=A)M PAR(ISIVS). Za E=A usp. Prilog 1, kritički aparat ad loc.
Figure 1. Vat. Lat. 6069, f. 375r. © 2013 Biblioteca Apostolica Vaticana. Beginning of the Office of St Domnius. In the right hand column is the first part of
the hymn Armonie fidibus Domino with the first part of acrostic: ADE(=A)M PAR(ISIVS). For E=A cf. Appendix 1, apparatus criticus ad loc.
112
Slika 2. Vat. Lat. 6069, f. 377v. © 2013 Biblioteca Apostolica Vaticana.U lijevom stupcu veći dio himna Aurore fulgor radiat i akrostiha (A)DAM; u dnu lijevog
stupca i u desnom stupcu veći dio himna Laudes eximias i akrostiha LAVRENTV(S)Figure 2. Vat. Lat. 6069, f. 377v. © 2013 Biblioteca Apostolica Vaticana.
In the left hand column is the major part of the hymn Aurore fulgor radiat and of the acrostic (A)DAM; at the bottom of the left and in the right hand column is the major part
of the hymn Laudes eximias and the acrostic LAVRENTV(S).
113
Prilog 1.
VATIKANSKI OFICIJ SV. DUJMA
NAČELA OVOG IZDANJA
Ovo je prvo izdanje čitava teksta vatikanskog oficija sv. Dujma. Priređeno je prema jedinom poznatom rukopisu, Vat. Lat. 6069, ff. 375r – 378r (V).
U priređivanju teksta nije se diralo u grafiju izvornika, osim što je »dugo i« u skupini ij pretvoreno u i. Pokrate, kojima rukopis obiluje, razriješene su bez zagrada. Pisanje velikih slova i interpunkcijskih znakova usklađeno je s današnjim uzusom.
U kritičkom aparatu nisu navedene variae lectiones koje se odnose samo na grafiju (e : ae; i : y; i : j; u : v; -ci- : -ti-; n : m i slično). Ipak, navedene su razlike koje mogu ukazivati na drugačiji izgovor pojedinih riječi (npr. ad : at; capud : caput; set : sed).
Oficijske rubrike i slova koja čine akrostihe istaknuti su podebljanim slogom.Tzv. repetenda (tj. dijelovi responzorija koji se ponavljaju nakon versikula)
u rukopisu su naznačena samo prvom riječju; ovdje su donesena u cijelosti, s time da su nadopunjeni dijelovi teksta stavljeni u prelomljene zagrade.
FONTES LECTIONVM
Codices
V – Codex Vaticanus: Biblioteca Apostolica Vaticana, Vat. lat. 6069, perg., saec. XIV/XV; ff. 375r – 378r: <Officium sancti Domnii>
M – Codex Marcianus: Biblioteca Marciana, Venezia, Marc. Lat. XIV 181 (= 4668), chart., saec. XVI/XVII, ff. 1r – 8v: Passio Sancti Domnii martyris archiepiscopi Salonitani.
Editiones
AH 21 – Clemens Blume, Guido M. Dreves, Analecta hymnica medii aevi, XLVa. Historiae rhythmicae. Liturgische Reimofficien des Mittelalters, Achte Fol-ge, Leipzig, 1904, pp. 53-55: n. 21. De sancto Domnio [Antiphonae et responsoria et versiculi post responsoria]
AH 203, AH 204, AH 205 – Clemens Blume, Guido M. Dreves, Analecta hymnica medii aevi, XLIII. Hymni inediti. Liturgische Hymnen des Mittelalters,
114
Siebente Folge, Leipzig, 1903, pp. 118-121: n. 203. De sancto Domnio. Ad Ves-peras [= Armoniae fidibus…]; n. 204. De sancto Domnio. Ad Laudes [= Aurorae fulgor…]; n. 205. De sancto Domnio. In 2. Vesperis [recte: In Primo Nocturno; = Laudes eximias…]
IS – Danielis Farlati Illyrici sacri tomus I, Venetiis, 1751, pp. 420-422: Quar-ta B. Domnii Vita; pp. 502-503: Tres hymni perantiqui de laudibus S. Domnii, Auctore fortassis Adamo Parisiensi; p. 505: Oratio; Ad Benedictus. Antiphona; Ad Magnificat. Antiphona. [Numeri post IS paginas designant.]
Marshall – Christina E. A. Marshall, Late Medieval Liturgical Offices in Acrostic Form: A Catalogue and Study [thesis ad Ph. D. gradum Universitatis Torontonensis obtinendum], Toronto, 2006.
/ 375r/IN VIGILIA SANCTI DOMPNII
<PRIMAE VESPERAE>
Ad Vesperas antiphonaBelliger iste sagax pro lege Dei sua menbra Contulit ad mortem moriendoque perculit hostem; Nam petra Christus erat, qua solidus steterat. Alleluya1
Psalmus2 Dixit Dominus3
AntiphonaMartir hic est uerus, pro Christi nomine corpus Qui dedit, Tartarum spernendo, tela minarum,4
Milicie palma quem celum sustulit alma. Alleluya
Psalmus Confitebor5
1 Alleluya ] ubique deest in AH 21 2 Psalmus et prima psalmorum verba ] ubique desunt in AH 21 3 (Ps 109)4 Qui dedit, Tartarum spernendo, tela minarum, ] Qui dedit tortorum spernendo tela
minarum, AH 21 (dedit tartarum, ibid. app. crit.)5 (Ps 110)
115
AntiphonaRespuit hic mundum, ludos floremque iocundum, Cuncta caduca soli librans et gaudia celi, Diuicias illic atque uel6 ore locauit. Alleluya
Psalmus Beatus uir7
AntiphonaDum quis temptatur, si non cadit, inde beatur, Condonabit8 eum qui iudicat omne probatum, Ex merito rutilam dabit illi9 laude coronam. Alleluya. Alleluya
[P]salmus Laudate10
AntiphonaHunc Deus ornauit, quia11 pro meritis adamauit, Glorificaque stola uestiuit splendida colla, Ad paradisiacas12 ducendo per hethera portas. Alleluya
Psalmus Credidi propter quod13
Capitulum de communi post passca [sic]
Ymnu<s>Armonie fidibus Domino14
Carmina pangite melliflua,
6 uel ] velut AH 21; totus versus fortasse sic legendus: Diuicias illic uita meliore locauit.
7 (Ps 111)8 Condonabit ] conieci; concionatur V; Coronavit AH 21 (coronatur ibid. app. crit.)9 illi ] isti AH 2110 [P]salmus Laudate ] scriba add. in marg. sin. (Ps 112)11 quia ] qui AH 2112 paradisiacas ] ex paradisicas corr. AH 21 (paradisicas ibid. app. crit.)13 (Ps 115,10)14 Domino ] Domnio IS 502
116
Organa tangite melodica, Ecce dies celebris rutilat,Dulcisonis15 iubilanda16 modis 5 Qua ad Dominum properat Dompnius, Vt brauium referat celeste,17
Sanguine quod sibi quesierat.Aethera18 transmeat ad polica, Agmina iam uidet angelica, 10 Gaudia cum quibus almifica Perpetuo meritis habeat.Martirio dedit articulos, Curriculos spreuit19 aureolos, Omnia carnis et illicita 15 Funditus expulit ut uacua.Pirgica20 uerba phylosophica Ventilat, astruit et reputat, Disputat, inicit atque probat, Arte politus apostolica. 20Abdita scripta theologica21, Phisica, protulit armario Pirgus22 et in ratione procax Incipit et trutinans memorat.Rethoricum23 Ciceronis opus 25 Primitus obicit ut /375v/ pocius, Hinc reserans ubi24 templa Deus, Ad species generale genus.Inde parat nois25 Argolicum, Dans laqueum sibi sillogicum, 30 Vt triplicet Deitatis opus, Quo uiget ecclesiale decus.
15 Dulcisonis ] ex erronee lecto Multisonis corr. AH 203 (»Multisonis; falsche Initiale, gegen das Akrostichon«, ibid. app. crit.)
16 iubilanda ] ex iubilando corr. AH 20317 Qua ad Dominum properat Dompnius, / Vt brauium referat celeste, ] Qua pius ad
Dominum properat / Domnius, ut brauium referat IS 502 fortasse recte, ut metrum indicat18 Aethera ] ex Ethera corr. AH 203 acrostichi causa19 spreuit ] spuit IS 50220 Pirgica ] Pyrgia IS 50221 theologica ] theologico IS 50222 Pirgus ] Pinguis AH 20323 Rethoricum ] Rethoricam, AH 203 24 ubi ] tibi AH 20325 nois ] (pro »nous«); nominis IS 502
117
Spiritus ancipiti gladio Dompnius armiger haut26 timidus Platonicos reuocat27 gemitus, 35 Proterit orrificos28 strepitus.In Deitate gradus uarios, Non reserans minus haut nimios,29
Nam Deitatis honor parilis Semper adest, fuit et fuerit30. 40Vnde sophistica dicta fugat, Perfida contudit31 et iaculat, Pirgus at inde nichil32 ualuit, Namque perire magis placuit.Sancte pater, pie pastor ouans, 45 Ierusalem polis etheriam33
Attribue famulis patriam, Celica gaudia quo teneant34.Gloria multiplicata patri Laus sit et35 Hemanuel Domino, 50 Spiritui36 decus atque Sacro, Qui monos atque trinus Deus est.37
Amen.
Versiculus Ora pro nobis, Beate Dompnii.
Responsorium Vt digni efficiamur promissionibus Christi.38
26 haut ] haud AH 203, IS 502 27 Platonicos reuocat ] Plantificos revocans IS 50228 Proterit orrificos ] Protexit horrificos IS 502 29 Non reserans minus haut nimios ] ex ninimios corr. scriba (ni- in ras.?); Non
reserans minus haud nimios AH 203; Non referas minus, aut nimios IS 502 30 fuerit ] fuerat IS 50231 contudit ] ex cumtundit corr. AH 203 (cum tundit ibid. app. crit.); contudit IS 50232 at inde nichil ] ex at nichil inde corr. AH 203 (metri causa); ut inde nihil IS 50233 etheriam ] aetheream AH 203 || Ierusalem polis etheriam ] Hierusalem colis ae-
theream IS 50234 teneant ] teneat IS 50235 et ] deest in IS 50236 Spiritui ] ex Spirituique corr. AH 203 (Spirituique ibid. app. crit.)37 Qui monos atque trinus Deus est ] corr. ex Qui monos id quod in est decus est; Qui
modo id, quod erat, Deus est AH 203 (Quimo nos id quod in est decus est ibid. app. crit.); Qui monos atque trinus Deus est IS 502
38 Responsorium… Christi ] deest in AH, IS
118
Ad Magnificat antiphonaO quam sancta dies, o quam festiua refulget, Viribus, o, totis castis celebrandaque uotis, Qua bonitate bonus noster meat astra patronus Dompnius39 ad uite gaudia perpetue.
Psalmus Magnificat40
Oratio Omnipotens senpiterne Deus, ecclesie tue uotis propiciatus41 aspira, ut Beati
Dompnii pontificis et martiris tui meritis42 adiuuemur, cuius natalicia43 celebramus. Per Dominum nostrum etc.44
<PRIMVM NOCTVRNVM>
In Primo Nocturno ymnum Laudes eximias require in fine istius libri.45
AntiphonaMorte triumphali superatis morsibus anguis Christus ad excelsi46 remeauit culmina celi. Alleluya
Psalmus Beatus uir47
AntiphonaCetus apostolicus, Diuino lacte potatus48,Diuiditur multis diuersis partibus orbis.Alleluya
39 Dompnius ] corr. ex Dompnus40 (Lc 1,46-55)41 propiciatus ] propitius IS 50542 meritis ] precibus IS 50543 natalicia ] natalitium IS 50544 Per Dominum nostrum etc. ] Per V (suppl. ex IS 505) 45 In… libri ] scriba add. in marg. dextr.; deest in AH 2146 excelsi ] celsi AH 2147 (Ps 1)48 potatus ] ex potitus corr. AH 21
119
Psalmus Quare fremuerunt49
AntiphonaAd Petrus50, ecclesia51 prelatus in Antiocena, Multas uirtutes faciebat52 dando salutes, Pluribus egrotis tenebris a corde remotis.Alleluya
Psalmus Cum inuocarem te53
Versiculus Ora pro nobis
Lectio I.Passio Sancti Dompnii pontificis et martiris54 Hic uir cum esset natione Syrus, nomine Theodosius,55 nobilissimis utique
/376r/ ortus natalibus, accepit coniugem nomine Migdoniam, Grecis parentibus, alta itidem56 genitam prosapia, ex qua elegantis forme puerum genuit, cui Dom-pnius57 nomen inposuit.
Responsorium Cum plebs innumera, simul ut miracula uera Viseret, afflueret, seu quod magis inde uigeret, Contigit, accessit Theodosius, acola58 ciuis, Alleluya
Versiculus Nobilitate cluens, operum uirtute <re>fulgens59. Accessit <Theodosius, acola ciuis.>
49 (Ps 2)50 Ad Petrus ] At Petrus AH 21 (Ad Petrus ibid. app. crit.) 51 ecclesia ] corr. ex ecclesie52 faciebat] conieci (verbum vix legi potest); fecit ac AH 2153 (Ps 4)54 Passio… martiris ] Passio Sancti Domnii martyris archiepiscopi Salonitani M55 nomine Theodosius] scriba add. in marg. inf.; deest in M, IS 420 (nomine Theo-
dosium habet IS 420 in sententia praecedenti)56 itidem ] identidem M, IS 42057 Dompnius ] Domnio M58 acola ] accola AH 2159 suppl. AH 21
120
Lectio II.Familia eius erat <multa>60 nimis, possessio auri et argenti infinita, prediorum
pars aliquantula, quorumcumque animalium aptorum61 usui hominum habundancia magna.
Responsorium Hic Danae genti62 generose prolis habenti Natam seiuncxit63, quam more suo sibi duxit64, Qua sobolem65 genuit, cui nomen66 Dompnius indit67, Alleluya
Versiculus Prestanti forma, sed Christi postea norma. Qua <sobolem genuit, cui nomen Dompnius indit.>
Lectio III.Et licet gentilitatis erroribus adhuc detentus, boni Christiani tamen exercebat
opus. Docebat68 non amare rapinam, non furta, non adulteria uel quicquid bone fame contrarium foret69.
Responsorium Quippe suus genitor uelud almis cultibus auctorMunere nature uite spirando future Ad Dominum saltus dabat et gentiliter altus, Alleluya
Versiculus: Qui fons est uite cunctis sine fine petende. Ad Dominum <saltus dabat et gentiliter altus.>
60 multa ] suppl. ex M, IS 42061 aptorum ] M; aptuum V62 genti ] geniti AH 2163 seiuncxit ] se iunxit AH 21; duxit Marshall p. 17864 duxit ] iunxit AH 2165 sobolem ] subolem AH 2166 cui nomen] conieci ex Lectione I; post genuit aliquot litteras (fortasse nci) habet
V; …cia AH 2167 indit] conieci; inquid V; inquit AH 2168 Docebat ] Docebat suos M, IS 42069 foret ] deest in M, IS 420
121
<SECVNDVM NOCTVRNVM>
In IIo Nocturno antiphonaPredicat ut plebi uerbum Petrus ore tonanti, Audiit attentus neque mundi compede tentus Discipulum Christi petiit sub tempore noctis. Alleluya
Psalmus Verba mea70
AntiphonaCuius doctrina rutilans pietate71 supernaCredidit in Christo deuota mente sequendo. Alleluya
Psalmus Domine dominus noster72
AntiphonaVt fidei lauacrum tangens spreuit simulacrum,Dompnius et mater fiunt pariterque fideles. Alleluya
Psalmus In Domino confido73
VersiculusSancti et iusti in Domino gaudete.Alleluya
Responsorium Vos elegit Dominus in eternitatem74 sibi.Alleluya
70 (Ps 5)71 rutilans pietate ] V, AH 21; fortasse legendum rutilante pietate cum synizesi, ut
sensus et metrum indicant72 (Ps 8)73 (Ps 10)74 eternitatem ] corr. ex eterditatem
122
Lectio quartaCompaciens cunctis uiduas et orphanos consolabatur, fraudem sociis commi-
ttere ac si toxicum uitabat multaque id genus, quibus facile75 nostris temporibus76 Christianos superaret.
/376v/Responsorium Aurea gemma solo, sydus radiabilis celo, Dompni77, qui resides, quem tulit78 alma fides, Auxiliare tuis solita pietate ministris,
Versiculus Magnificare tua ualeant ut festa per hetra79. Auxiliare <tuis solita pietate ministris.>
Lectio quinta Antiocenis uero in fide catholica pleniter instructis, beatus apostolus uiros
orthodoxos, qui credentibus prehesent, ibidem ordinauit; ipse quidem Romam tocius orbis monarchiam per Spiritum Sanctum adire80 iusus est.
Responsorium Qui puer etate, sed mentis nobilitate Celsus, apostolicis copulauit se documentis, Alleluya
VersiculusPotans a puero uomuit que postea mundo. Apostolicis <copulauit se documentis.>
Lectio VIDixit Beatus Petrus.81 Dompnio uero, multis coram positis, dixit: Ecce, filii,
ab infancia tua mecum ingressus et egressus es, omnem doctrinam catholicam et apostolicam didicisti. Tempus est ut talentum tibi creditum erogare debeas et multos ad saluationem pertraas.
75 facile ] M; facilem V76 nostris temporibus ] nostri temporis M, IS 42077 Dompni ] corr. ex Domni78 tulit ] ex tullit corr. AH 21 79 hetra ] corr. ex hetera; aethra AH 2180 adire ] M, IS 420; audire V 81 Dixit Beatus Petrus ] deest in M, IS 421
123
Responsorium Iam fidei plenus studio Petrus AntiocenusIusus est82 adire Romam gestorum laude sonora<m>83, Alleluya
VersiculusLuceat ut princeps a prima luce deinceps. Visus <est adire Romam gestorum laude sonoram.>
<TERTIVM NOCTVRNVM>
In IIIo Nocturno antiphona Dompnius a seniore Petro suadente magistro Venit Dalmaciam, Domino ducente, Salonam.
Psalmus Domine <quis> h<ab>itabit84
Antiphona Semina diuina spargens ubi uoce benigna, Purificat, mundat plures baptismatis unda. Alleluya
Psalmus Domine in uirtute85
AntiphonaMox quibus ablutis capiendo uerba salutis, Corda maligna tamen conclamant pseudouatem.Alleluya
Psalmus Domini est terra86
82 Iusus est ] Visus (est) AH 2183 suppl. AH 2184 (Ps 14)85 (Ps 20)86 (Ps 23)
124
VersiculusLeticia senpiterna super capita sanctorumAlleluya
Responsorium Gaudium optinebunt.Alleluya
Lectio VII.Pete litus maris Adriatici et recto cursu87 contra boream trans mare uectus
uenies88 in Dalmaciam, que per te non post multos annos Christo creditura est. Vade, pax Dei sit tecum.
Responsorium Dum trait89 a morbis dominam, que dicitur, orbis, Discipulos mittit lati per climata mundi,Alleluya
Versiculus Ecclesie natos pariant90 quo multiplicatos. Disci<pulos mittit lati per climata mundi.>
Lectio VIII.Sacerdotes itaque templorum uidentes supersticionis sue discrimen fieri,
omnes maiores natu, uel quorum auctoritas pollebat, in pretorium91 pariter congre-gati sunt et data pecunia prefecto suggesserunt ei: Non consideras quoniam magus hic prestigiis suis seducens populum tibi quoque, nisi caueris, maximum conflat detrimentum92? Nam si eius uite peperceris93, populum usque quaque subuertentis, senatusque populus94 Romanus iudicabunt te con/377r/trarium legibus Augusto-rum et donabunt te proscriptioni et morti, nec erit qui possit succurrere tibi.
87 recto cursu ] recto cursu a Gargano monte M (a Gargano monte scriba post cursu suprascripsit), IS 421
88 uenies ] M, IS 421; ueniens V 89 trait ] trahit AH 2190 pariant ] ex periant corr. AH 2191 pretorium] M; petorium V92 detrimentum ] detrimentum et certum interitum M, IS 42293 peperceris ] M, IS 422; perceperis V94 senatusque populus ] senatus populusque M, IS 422
125
Responsorium Pirgus ad hec tumidus dialectico turbine fixus Obstitit atque fidem sibi dando95 colorat eandem, Versiculus Cesset ut athleta, Iesu ne uinea crescat. Sibi <dando colorat eandem.>
Lectio nonaTunc Maurilius donis obcecatus ac96 peruersis seductus97 consiliis, firmato in
malo98 animo dedit legem: Dompnium contrarium legibus imperatorum, contemp-torem deorum, iubemus capitalem subire sentenciam. Mox lictores eum appre-hensum extra ciuitatem, ut decollaretur, eduxerunt. Vbi cum diu in oratione genu flexo procubuisset, unus ex ministris Sathane impetu facto amputauit capud99 eius die nonas100 Maiarum. Christiani uero colligentes eadem nocte corpus eius ipso in101 loco quo decollatus est sepelierunt illud et post non multos annos, cessante persecutione, transtulerunt illud intra muros in ecclesia102 Sancte Dei genitricis et Virginis Marie,103 ubi Dominus per eum multas uirtutes operatus est.
Responsorium Set104 ne cathegoricus palma letetur iniquus, Doctorum doctor uires parat ille ministro105, Alleluya
VersiculusCui dicit106: Os aperi, per me quod scito repleri. Doctorum <doctor uires parat ille ministro.>
95 dando ] draco AH 2196 ac] V, M; et IS 42297 seductus] M, IS 422; eductus V98 malo ] malum M, IS 42299 capud ] caput M, IS 422100 nonas ] Nonarum M, IS 422101 ipso in ] in ipso M, IS 422102 ecclesia ] ecclesiam M, IS 422103 Post Marie, verba: quam superius a fidelibus memoravimus constructam esse,
habent M, IS 422104 Set ] Sed AH 21105 ministro ] ex ministros corr. AH 21 106 Cui dicit ] ex Qui dixit corr. AH 21
126
<LAVDES>
Ad Laudes107 antiphona Cum pius athleta mundi fugit omnia leta, Martirii palmam Deus hunc inuitat ad almam. Alleluya
Psalmus Dominus regnauit108
AntiphonaNamque sacerdotes, Christum uenerantibus hostes, Maurilium quendam precio<que et>109 munere parant. Alleluya
Psalmus Iubilate110
AntiphonaRome prefectus, qui demonis arthe refertus, Aurum spernentem neque sacrificare uolentemDiscipulum Christi permultat uerbere tristi. Alleluya
Psalmus Deus, Deus111
AntiphonaChristicole plures clamant pie compacientes: Cur pereat seue qui predicat omnia uere? Alleluya
Psalmus Benedicite112
107 Ad laudes ] In laudibus AH 21108 (Ps 92)109 suppl. AH 21110 (Ps 99)111 (Ps 62)112 (Dn 3,57 -88, 56)
127
AntiphonaPreses ad hec motus, nullo moderamine fotus, Hos113 nouies quinque super ethera detulit ense. Alleluya
Psalmus Laudate114
Capitulum et breue Responsorium require in festiuitatis pompa suprascripta
Ymnus ad LaudesAurore fulgor115 radiat, Iu/377v/bar Febi iam rutilat Cum dies festus emicat116
Clara reducens gaudia.Dignanter psallat hodie 5 Plebs tota Regi glorie Qui Dompnium117 in ethere Stolis ornat uictorie.Adleta118 uenerabilis, Deo multum amabilis, 10 Largire tuis famulis Bonis gaudere celicis.Magna sit laus Patri Deo, Potestas unigenito, Summa uirtus paraclito 15 In tempore perpetuo.Amen.
VersiculusOra pro nobis, <Beate> Dompnii,
Responsorium119
Vt digni efficiamur <promissionibus Christi.>
113 Hos ] ex His corr. AH 21114 (Ps 148)115 fulgor ] fulgur AH 204116 festus emicat ] festa redeat IS 503117 Dompnium ] corr. ex Domnium 118 Adleta ] Athleta AH 204, IS 503 119 Responsorium ] corr. ex Versiculus
128
Ad Benedictus antiphona Pontificum norma, splendor120 preciosaque gemma, Serta uenustatis retinens cum martiriçatis, Scandere celsorum da nobis regna polorum, Qui baratri claustris121 puerum precibus reuocasti122. Alleluya
Psalmus Benedictus123
Oratio ut supra in Primis Vesperis
Infra scriptum [sic] ymnus dicitur ad nocturnum in festo supradicto.
Ymnus Laudes eximias dignaque prelia,Vexillum strenui militis excitatPangere, psallere, cum petat124 auream Fuso sanguine lauream.Almo lorificans pectora spiritu, 5Adleta fidei125 tegmine muniit, Dextram lanceola fulgida, preclua,126 Spei uiribus adiuuat. Vadit127 preualidus terror in hostibus, Nam celsus meritis preminet omnibus, 10Quem Christi pietas firmiter innouat, Ne miles suus excidat. Regi128 summopere129 munia prebuit, Hostiles acies130 undique terruit, Cuius presidio peruolat integer 15
120 splendor ] ex speldor corr. AH 21; splendor IS 505121 claustris ] claustro AH 21122 reuocasti ] ex reuocastis corr. AH 21; revocasti IS 505 123 (Lc 1,68-79)124 cum petat ] competat IS 502125 Adleta fidei ] corr. ex Ad leuam fidei; Athletam fidei AH 205 (Ad leuam fidei ibid.
app. crit.); Ad laevam Fidei IS 502126 Dextram lanceola fulgida, preclua, ] corr. ex Dextera lanceolam fulgida preclua;
Dextra lanceola fulgida praeclua AH 205 (Dextera ibid. app. crit.); Dextram lanceola fulgida pectora IS 502
127 Vadit ] Adest IS 502128 Regi ] corr. ex Regis129 summopere ] summo opere IS 503130 acies ] ex accies corr. AH 205
129
Centenos131 simul ordines. Euentus uarii non timet exitus, Nam cum Maurilius uerbera arcius132 Cordis seuicia preparat, aggerat133, Durat, spernit et incitat.134 20Nam tendit superos uisere celicos, Percurrens stadium fortiter anxium,Turbat sacrilegum,135 respuit ydolum, Vir dampnat pius impium. Tolli Maurilius imperat occius136, 25Ad137 Christi famulus sic petit orrida, Ac si delicias, carceris obsita138 Pre sola Ihesu gloria139. Instaurans iterum140 prelia contumax Sanctum Cesareo141 carcere liberat 30Promittens142 honera, ut colat ydola, Sed martir fugit, aurea. Vernans stelliuomo pastor in ethere,Votiuas preculas sedulus accipe, Quas fundunt famuli suppliciter tibi143, 35 Fac nos /378r/ scandere sidera. Sublimi Domino gloria, laus, honor, Qui sanctos pugiles laureat, eleuat, Hostem dum superat144 roscido145 sanguine, Regnans trinitas unitas146. 40Amen.
131 Centenos ] ex Centeno corr. AH 205 (Centeno ibid. app. crit.); Centenos IS 503132 arcius ] (pro »artius«); acrius AH 205; et acria IS 503133 aggerat ] aggerit IS 503134 incitat ] iucitat AH 205 errore typogr.135 Turbat sacrilegum, ] Turba sacrilegum IS 503136 occius ] acrius AH 205 (arius ibid. app. crit.); ocius IS 503137 Ad ] At AH 205; Te, IS 503138 obsita ] abdita AH 205 (carceris obsita ibid. app. crit.); obsita IS 503139 gloria ] gratia IS 503140 iterum ] iter IS 503141 Cesareo ] Caesar eo AH 205; Caesareo IS 503142 Promittens ] Ter mittens IS 503143 tibi ] tui IS 503144 superat ] superant IS 503145 roscido ] ex roscidis corr. AH 205 (roscidie ibid. app. crit.)146 unitas ] unica AH 205 (unicas ibid. app. crit.)
130
<SECVNDAE VESPERAE>
In Secundis Vesperis antiphona ad Magnificat Corpora sanctorum tumulantur honore piorum Vertice sub montis uocitatur qui Masarontis147. Alleluya
(Edidit Bratislav Lučin)
147 Masarontis ] Macarontis AH 21
131
Prilog 2.
Adam ParižaninRIMOVANI OFICIJ SV. DUJMA(Prema Vat. Lat. 6069, ff. 375r – 378r)
NAPOMENA
Rimovani oficij koji se ovdje donosi sadrži sastoji se od antifona, respon-zorija i versikula vatikanskog oficija sv. Dujma (Prilog 1). Ondje se oni nalaze raspoređeni po liturgijskim časovima, a ovdje su povezani u cjelinu, s time što su izostavljena tzv. repetenda. Načela priređivanja kao i kritički aparat preuzeti su iz Priloga 1.
Belliger iste sagax pro lege Dei sua menbra Contulit ad mortem moriendoque perculit hostem; Nam petra Christus erat, qua solidus steterat. Martir hic est uerus, pro Christi nomine corpus Qui dedit, Tartarum spernendo, tela minarum,1 5Milicie palma quem celum sustulit alma. Respuit hic mundum, ludos floremque iocundum, Cuncta caduca soli librans et gaudia celi, Diuicias illic atque uel2 ore locauit. Dum quis temptatur, si non cadit, inde beatur, 10Condonabit3 eum qui iudicat omne probatum, Ex merito rutilam dabit illi4 laude coronam. Hunc Deus ornauit, quia5 pro meritis adamauit, Glorificaque stola uestiuit splendida colla, Ad paradisiacas6 ducendo per hethera portas. 15O quam sancta dies, o quam festiua refulget, Viribus, o, totis castis celebrandaque uotis,
1 Qui dedit, Tartarum spernendo, tela minarum, ] Qui dedit tortorum spernendo tela minarum, AH 21 (dedit tartarum, ibid. app. crit.)
2 uel ] velut AH 21; totus versus fortasse sic legendus: Diuicias illic uita meliore locauit.
3 Condonabit] conieci; concionatur V; Coronavit AH 21 (coronatur ibid. app. crit.)4 illi ] isti AH 215 quia ] qui AH 216 paradisiacas ] ex paradisicas corr. AH 21 (paradisicas ibid. app. crit.)
132
Qua bonitate bonus noster meat astra patronus Dompnius7 ad uite gaudia perpetue. Morte triumphali superatis morsibus anguis 20Christus ad excelsi8 remeauit culmina celi. Cetus apostolicus, Diuino lacte potatus9,Diuiditur multis diuersis partibus orbis.Ad Petrus10, ecclesia11 prelatus in Antiocena, Multas uirtutes faciebat12 dando salutes, 25Pluribus egrotis tenebris a corde remotis.Cum plebs innumera, simul ut miracula uera Viseret, afflueret, seu quod magis inde uigeret, Contigit, accessit Theodosius, acola13 ciuis, Nobilitate cluens, operum uirtute <re>fulgens14. 30Hic Danae genti15 generose prolis habenti Natam seiuncxit16, quam more suo sibi duxit17, Qua sobolem18 genuit, cui nomen19 Dompnius indit20, Prestanti forma, sed Christi postea norma. Quippe suus genitor uelud almis cultibus auctor 35Munere nature uite spirando future Ad Dominum saltus dabat et gentiliter altus, Qui fons est uite cunctis sine fine petende. Predicat ut plebi uerbum Petrus ore tonanti, Audiit attentus neque mundi compede tentus 40Discipulum Christi petiit sub tempore noctis. Cuius doctrina rutilans pietate21 supernaCredidit in Christo deuota mente sequendo. Vt fidei lauacrum tangens spreuit simulacrum,
7 Dompnius ] corr. ex Dompnus 8 excelsi ] celsi AH 219 potatus ] ex potitus corr. AH 2110 Ad Petrus ] At Petrus AH 21 (Ad Petrus ibid. app. crit.) 11 ecclesia ] corr. ex ecclesie 12 faciebat ] conieci (verbum vix legi potest); fecit ac AH 2113 acola ] accola AH 2114 suppl. AH 2115 genti ] geniti AH 2116 seiuncxit ] se iunxit AH 21; duxit Marshall p. 17817 duxit ] iunxit AH 2118 sobolem ] subolem AH 2119 cui nomen] conieci ex Lectione I; post genuit aliquot litteras, fortasse nci, habet
V; ….cia AH 2120 indit ] conieci; inquid V; inquit AH 2121 rutilans pietate ] V, AH 21; fortasse legendum rutilante pietate cum synizesi, ut
sensus et metrum indicant
133
Dompnius et mater fiunt pariterque fideles. 45Aurea gemma solo, sydus radiabilis celo, Dompni22, qui resides, quem tulit23 alma fides, Auxiliare tuis solita pietate ministris, Magnificare tua ualeant ut festa per hetra24. Qui puer etate, sed mentis nobilitate 50Celsus, apostolicis copulauit se documentis, Potans a puero uomuit que postea mundo. Iam fidei plenus studio Petrus AntiocenusIusus est25 adire Romam gestorum laude sonora<m>26, Luceat ut princeps a prima luce deinceps. 55Dompnius a seniore Petro suadente magistro Venit Dalmaciam, Domino ducente, Salonam.Semina diuina spargens ubi uoce benigna, Purificat, mundat plures baptismatis unda. Mox quibus ablutis capiendo uerba salutis, 60Corda maligna tamen conclamant pseudouatem.Dum trait27 a morbis dominam, que dicitur, orbis, Discipulos mittit lati per climata mundi,Ecclesie natos pariant28 quo multiplicatos. Pirgus ad hec tumidus dialectico turbine fixus 65Obstitit atque fidem sibi dando29 colorat eandem,Cesset ut athleta, Iesu ne uinea crescat. Set30 ne cathegoricus palma letetur iniquus, Doctorum doctor uires parat ille ministro31, Cui dicit32: Os aperi, per me quod scito repleri. 70Cum pius athleta mundi fugit omnia leta, Martirii palmam Deus hunc inuitat ad almam. Namque sacerdotes, Christum uenerantibus hostes, Maurilium quendam precio<que et>33 munere parant. Rome prefectus, qui demonis arthe refertus, 75
22 Dompni ] corr. ex Domni23 tulit ] ex tullit corr. AH 21 24 hetra ] corr. ex hetera; aethra AH 2125 Iusus est ] Visus (est) AH 2126 suppl. AH 2127 trait ] trahit AH 2128 pariant ] ex periant corr. AH 2129 dando ] draco AH 2130 Set ] Sed AH 2131 ministro ] ex ministros corr. AH 21 32 Cui dicit ] ex Qui dixit corr. AH 2133 suppl. AH 21
134
Aurum spernentem neque sacrificare uolentemDiscipulum Christi permultat uerbere tristi. Christicole plures clamant pie compacientes: Cur pereat seue qui predicat omnia uere? Preses ad hec motus, nullo moderamine fotus, 80Hos34 nouies quinque super ethera detulit ense. Pontificum norma, splendor35 preciosaque gemma, Serta uenustatis retinens cum martiriçatis, Scandere celsorum da nobis regna polorum, Qui baratri claustris36 puerum precibus reuocasti37. 85Corpora sanctorum tumulantur honore piorum Vertice sub montis uocitatur qui Masarontis38.
(Edidit Bratislav Lučin)
34 Hos ] ex His corr. AH 2135 splendor ] ex speldor corr. AH 21; splendor IS 50536 claustris ] claustro AH 2137 reuocasti ] ex reuocastis corr. AH 21; revocasti IS 505 38 Masarontis ] Macarontis AH 21
135
THE RETURN OF ADAM OF PARIS
S u m m a r y
1. Introduction. According to the well-known report of Thomas the Arch-deacon, a certain Adam of Paris, travelling to Athens »for Greek studies«, halted in Split, where at the request of Archbishop Lawrence he brushed up the style of the old legends about St Domnius and St Anastasius. In addition, »he composed hymns, and all that is sung about blessed Domnius he did put into verse« (Historia Salonitana, 16.3).
In Acta Sanctorum Aprilis, Vol. II, 1675, p. 7, it is noted that the »whole of this church office« was given by the famed historian Ivan Lucić (Ioannes Lucius) to Gottfried Henschen in Rome. Henschen published from it just the prose life of St Domnius: Vita S. Domnii episcopi ab Adamo Parisiensi saeculo XI illustrata. Since he was no longer able to come by the manuscript, Daniele Farlati reprinted the life of Domnius from Henschen’s edition (Tertia vita S. Domnii, in: Illiricum sacrum, I, Venetiis 1753, pp. 406, 418-419), acceding to the assumption that its author was indeed Adam of Paris. In addition »from old parchment books of Psalms of the Church in Split« Farlati published »three very old hymns in praise of St Domnius, the author of which was perhaps Adam of Paris« (ibid. pp. 502-3).
Neither Farlati nor later students observed that the authorship of these three hymns was confirmed by the acrostics in them: the first hymn contains the acrostic ADAM PARISIVS, the second LAVRENTIVS (according to the Farlati text LAARENTIVS), and the third ADAM. It was not until the work of Clemens Blume and Guido M. Dreves (Analecta hymnica medii aevi, Vol. 43, 1903, pp. 118-120) that these devices were noticed. Blume and Dreves did not publish the texts of the hymns according to Farlati, using instead a manuscript office of St Domnius (from the 14th or 15th century) held in the Vatican Library (Vat. Lat. 6069).
2. The Vatican Codex. The first, major part of Vat. Lat. 6069 (ff. 3r – 374v) contains an richly illuminated breviary complete with rubrics of 1318. A smaller part consists of just four concluding folios (ff. 375r – 378v) without any decora-tions, on which in the 14th or 15th century the Office of St Domnius was written. This breviary was, judging all in all, in use in the Church in Split, and the office was probably written in Split.
3. The Vatican Office of St Domnius. In addition to the three hymns mentioned, the Vatican office contains other parts of an office: antiphons, responsories and versicles, psalms and canticles, hymns, prayers, lessons. Its structure shows that it is an office of the secular and not the monastic type.
3.1 The rhymed office of St Domnius. The antiphons, responsories and ver-sicles are composed in quantitative hexameters (with a few pentameters) with leonine rhymes. They were originally disposed among the hours of the office, but if they are linked into a whole, they make a narrative poem in 87 verses about
136
St Domnius, a rhymed office, as it is called. This versified life of the saint also contains the acrostic ADAM, contained in the central verses of the poem. And so it is reasonable to suppose that the rhymed office is indeed the work of Adam of Paris. The rhymed office was also published, if with a good deal of inaccuracy, by Blume and Dreves, who noticed the acrostic (Analecta Hymnica, Vol. 45a, 1904, pp. 53-55).) It was analysed by Christina A. E. Marshall in her doctoral disserta-tion Late Medieval Liturgical Offices in Acrostic Form: A Catalogue and Study, Toronto, 2006, pp. 176-182.
3.2 The Hymns. The acrostics allow us with certainty to ascribe to Adam’s pen the three hymns in praise of St Domnius in the Vatican office. They too are composed in quantitative verses, with two of them – as Marshall observes (p. 178) – in metres that occur seldom in liturgical poetry.
3.3 A few features of Adam’s verses. The hymns consist of 52 + 40 + 16 verses, i.e. 108 in total. With the previously mentioned 87 leonine hexameters and pentam-eters, this makes a total of 195 verses written by Adam of Paris about St Domnius. All of them are written according to the principles of quantitative versification, which is absolutely in accord with the report of Thomas the Archdeacon that Adam wrote his verses about Split’s patron saint metrico sermone. Marshall (p. 178) notes that there is in Adam’s verses a propensity to the use of rare and somewhat bombastic expressions and, in particular, words of Greek origin or uncommon compounds modelled on Greek practice. Clearly, she concludes, Adam evinced a marked interest in Greek even before he managed to arrive in Athens (to which he had set out, as we know from the report of Thomas, precisely for the Greek studies).
3.4 Lessons. The Vatican office contains nine quite short lessons. It would have been expected for them to coincide with those from Farlati’s Tertia vita S. Domnii, which Henschen and he considered to be the work of Adam of Paris. But our comparison shows that the lessons in the Vatican office are actually excerpts from Farlati’s Quarta B. Domnii Vita verbis, quam rebus copiosior, novem lec-tionibus distincta, Auctore incerto, cum Appendice tum primae Salonitanae, tum postremae Spalatensis translationis (Illyricum sacrum, I, pp. 420-422). Although both sources have nine lessons, it should be noticed that those in the Vatican office are not excerpted from the lessons marked with the same numbers in the Quarta vita (cf. Table 1).
4. Farlati’s Quarta B. Domnii Vita. Our comparison of Adam’s rhymed office (i.e. the versified life of Domnius) and Farlati’s Quarta vita showed an almost total correlation of the two texts in content and composition (cf. Table 2). (In this respect, the Tertia vita differs considerably from Adam’s rhymed office.) In addition, the Quarta vita contains verse insertions in leonine hexameters as well as a consider-able number of words taken from Greek; such verses and a propensity to this kind of lexis are characteristics of works reliably determined to be Adam’s. (The Tertia vita stands apart again, for it contains neither verse insertions nor any particular store of Greek words.) Finally, the Quarta vita is actually a stylistically polished and expanded version of the oldest, first manuscript life of St Domnius (Illyricum
137
sacrum, Vol. I, pp. 414-415); this means that it is entirely consistent with Thomas’ report concerning Adam’s work on the legends. For all of these reasons, we should ascribe to Adam of Paris the Fourth and not the Third Life of St Domnius.
5. Farlati’s Tertia Vita seu Passio S. Anastasii. According to the same cri-teria, it is now possible with confidence to conclude that Farlati’s Tertia Vita seu Passio S. Anastasii, martyris Salonitani. Ex codice Ms. claris. Viri Apostoli Zeni (Illyricum sacrum, Vol. I, pp. 723-724) also derives from Adam. This biography contains identical versified inserts and is shot through with a considerable number of Greek words, thus showing a marked similarity with the Quarta vita B. Domnii Vita. Apart from that, the anonymous writer of Tertia Vita seu Passio St. Anastasii in the foreword addresses the unnamed »venerable archbishop of the See of Sa-lona«, at whose instigation, as he says, he accepted the task of writing the life of St Anastasius. Farlati himself thought the words would be consistent with Adam of Paris, but he talks of the authorship with some reserve, for he erroneously compared this life of St. Anastasius with the Third Life of Domnius and found that there were some irreconcilable stylistic differences between them. He failed to mention another important item from the foreword to Tertia Vita seu Passio S. Anastasii: the writer, that is, states that at the request of the archbishop he will polish the life of the martyr Anastasius, which was vitiated by the carelessness of the copyists – which also coincides with what Thomas says about Adam.
6. Conclusion. It would be desirable to undertake a detailed linguistic, stylistic, lexical and metrical comparison of all these texts, which was not possible on this oc-casion. Also outside the purview of this article is the question of whether we may on the basis of the information given ascribe to Adam of Paris Farlati’s second history of the fourth transfer of the relics of SS. Domnius and Anastasius (Illyricum sacrum, I, 471-473). For the account of this transfer, together with the Quarta B. Domnii Vita and the Tertia Vita seu Passio S. Anastasii, is to be found in a manuscript kept today in the Marciana in Venice (Marc. Lat. XIV. 181 [4668]). According to the note of Giuseppe Praga at the beginning of the codex, it was written out by Ivan Lucić; but this identification needs to be subjected to palaeographic verification.
Although we know nothing in any detail of Adam of Paris himself, this writer and poet, whose work and even existence was previously considered to be unclear and dubious, emerges before us from the dark of the past as a historical figure, with an extant literary oeuvre. His importance is now even more distinct, and calls for further research.
Appendix 1 contains the first edition of the whole text of the Vatican Office of St Domnius. It has been edited from the only known manuscript, Vat. Lat. 6069, ff. 375r-378v.
Appendix 2 publishes the rhymed office of St Domnius.Key words: Adam of Paris, Thomas the Archdeacon, Vat. Lat. 6069, the
Vatican office of St Domnius, hymns, the rhymed office of St Domnius, lives of St Domnius and St Anastasius
