U,,I z s 0 z U,,I z Q 0 ~ <

~

S R D R Z R J BROJ 42. GODINA VIII. proslnac 1998.

CB MTS - INDUSTRIJA I EKOTERORIZAM - KEMIJSK/ I

BIOLOSKI RAT BEZ KEMIJSKOG I BIOLOSKOG ORUZJA

Peti simpozij iz serije-medicinski tretman otrovanih i oboljelih uslijed djelovanja

kemijskog i bioloskog orufja

9

DESANTNI NOSAC VRTOLETA HMS OCEAN

Novi britanski desantni nosac vrtoleta HMS Ocean je najveci ratni brod izgraden za tamosniu ratnu

mornaricu u posljednjih petnaest godina

II HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

48

SOVJETSKI RAKETNI ZRAKOPLOVI

Zrakoplovi na reaktivni pogon zamisljenl su prije toeno sto pedeset godina kao osnovno zracno prometalo. Dvadesetih godina naseg stoljeca U masti SU Vee pre­ rasli u buduce meduplanetarne letjelice, da bi konacno bili ostvareni tek uoci dru­ gog svjetskog rata - i to u neusporedivo skromnijem obliku

66

©

HRVATSKI V&JNIK Naklodnik:

Ministarsfvo obrane Republike Hrvatske

Glavni i odgovomi urednik general bojnik Ivan Tolj

Zamjenik glavnog i odgovornog urednika brigadir Miro Kokic

lzvrini urednik satnik Dejan Frigelj

Urednicki kolegij: Vojna tehnika satnik Tihomir Bajtek Ratno zrakoplovstvo notporucnik Robert Barie Raina mornarica porucnik Dario Vuljanic

Vojni suradnici pukovnik dr. Dinko Mikulic, dipl. ing. pukovnik J. Martincevic-Mikic, dipl. ing. bojnik mr. Mirk9 Kukolj, dipl. ing. bojnik Berislav Sipicki, prof. porucnik Ivana Aropovic Dr. Vladimir Pasagic, dipl. ing. Dr. Dubravko Risovic, dipl. ing. Dr. Zvonimir Freivogel Mislav Brlic, dipl. ing. Josip Pajk, dipl. ing. Viii Kezic, dipl. ing. Iva Stipetic, dipl. ing. Dorko Bandula, dipl. ing. Boris Svel

Graficka redakcija Hrvoje Brekalo, dipl. ing. Zvonimir Frank Ante Perkovic notporocnik Dover Kirin zastavnik Tomislav Brandt

Marketing Sonja Juricon, dipl. oecc

Kompjutorski prijelom i priprema HRVATSKA VOJNA GlASllA Tisak Hrvatska tiskora d.d., Zagreb

Naslov urednisfvc Zvonimirova 12, Zagreb, Republika Hrvatska

Brzoglasi 385 1/456 80 41 Dalekoumnoiivac (fax) 385 1/455 00 75,455 18 52

Marketing tel: 385 l /456 86 99 fax: 385 1/455 18 52 Rukopise, fotografije i ostalo tvarivo ne vrocomo

© Copyright HRVATSKI VOJNIK, 1998.

6 : GOJKO SUSAK - Velebni prilog uskrsu domovine (7) Teme/jna zadaca - ocuvanje hrvatskih interesa

9 ) CB MTS - INDUSTRIJA I Ekoterorizam - kemfjski i bioloski rat bez kemfjskog i bioloskog oru~ Organizacfjski odbor simpozfja CB MTS - INDUSTR/JA I

12 ! Orut,je vojnika buducnosti Mirko Kukoff

15 i Razminiranje iii kako ukloniti minske opasnosti Dinko Miku/ic

26 ! T oksinsko naoruzanje 5/avko Bokan

3 8 i Svicarski vojnicki dfepni noz Mirko Kukoff

RA TNO ZRAKOPLOVSTVO

48 i Sovjetski raketni zrakoplovi Boris Creguric

58 ! Visecijevna strojnica XM 214 minigun Velimir Sevreiic

RA TNA MORNARICA

66 ! Desantni nosac vrtoleta HMS Ocean Mis/av Brtic, Boris Svel, Dario Vuljanic

74 i lzvanobalna ophodna plovila (OPV) (IV. dio) Boris Svel

VOJNA POVIJEST

82 i Hrvatska vojska kroz povijest (XXXIV. dio) Veliki turski rat 1683. -1699. Velimir Vuksic

87 ! Revolucije godine 1848. i Hrvati (11. dio) Vladimir Bmerdk:

PROSINAC, 1998. 11 HRVATSKI VOJNIK

GOJKO SUSAK - Velebni prilog uskrsu domovine (7)

., TENIELJNA ZADACA·

V

OCUVANJE HRVATSKIH INTERESA 'Tezimo da profesionalni dio vojske bude osposobljen - uvjezbanoscu, stegom i

moralom koji danas imamo - da osigura, ako to bude potrebno, hrvatski

suverenitet u istocnoj Slavoniji i hrvatske interese u BiH, pa i interese Hrvata u

BiH", govorio je ministar obrane Gojko susak

G ojko Susak, ministar obrane Republike Hrvatske i potpredsjednik HDZ-a, jedna je od najistaknutijih osoba politickog zivota u nas. Petu godinu je ministar obrane. To je razdoblje u kojem je

Hrvatska vojska prosla put od dramaticnog stvaranja u uvjetima velikosrpske agresije do blistavih pobjeda i oslobodenja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini tijekom godine 1995. Kao potpredsjednik HDZ-a ravnao je u svim unutarhrvatskim pitanjima. Osim toga, obavlja vrlo znacajnu i delikatnu ulogu u hrvatskoj politici prema Bosni i Hercegovini tj. hrvatskom narodu na tom pro­ storu, njegovoj zastiti i ravnopravnu poloza]u, "Danas poslije svih Oluja, Bljeskova i drugih operacija, poslije odlicno obavljenih zadaca gledam sasvim drukcije. Proces oslobadanja u BiH je sveukupno dovrsen. Hrvatska vojska prosla je onu fazu u kojoj je morala imati mnogo vise vojnika nego u mirnodopskom ustroju i sada nastavljamo normalno ustrojavanje i preustrojavanje HV-a. Nije narn potreban ni jedan vojnik vise od onoga sto je normalno u mirnodopskim uvjetima i zato tezimo da profesionalni dio vojske bude osposobljen - uvjezbanoscu, stegom i moralom koji danas imamo - da osigura, ako to bude potrebno, hrvatski suverenitet u istocnoj Slavoniji i hrvatske interese u BiH, pa i interese Hrvata u BiH. Dakako, ako bude bilo potrebno bilo sto od toga.

Ne obracunavamo se za Zapadom

U pozadini kocenia primitka Hrvatske u Vijece Europe cak i hrvatska oporba priznaje da u pozadini nisu toboze ugrozena sloboda medija iii zagrebackl slucaj nego da se radi o drugim igrama. Cesto se tvrdi kako ce interes Washingtona za Hrvatsku splasnuti. Mislim da je to kriva postavka. Mi smo geostrateski i geopoliticki na prostoru koji Americi nikad ne ce biti nezanimljiv.

II HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Mi smo na te igre navikli i ne bih htio da se to shvati kao nas obracun sa Zapadom. Niti to itko zeli od hrvatskih duznosnika. Zapad ima svoje standarde, svoje uviete, mi imamo cilj: demokratizaciju Hrvatske, prikljucenje Zapadu. Tu nema zadanih termina. Stoga nisu realne diskusije u hrvatskoj javnosti u zadnje vrijeme o tome kako smo si mi za te ciljeve postavili jedan datum i do njega ih nismo uspjeli ostvariti, da je sve propalo. To je proces koji moramo prihvatiti kao proces demokratizacije Hrvatske, a mi cerno biti atraktivni Europi onoliko koliko je Europa nama. No, prepustimo to procesu da i mi i Europa doderno do toga. Jesu Ii odgodili primanje Hrvatske zbog nekih drugih razloga, moje je osobno misljenje da jesu. Spomenut cu vam samo jednu situaciju. Bio sam na rucku s ambasadorom Galbraithom mozda tjedan dana prije sastanka o Konfederaciji u Washingtonu. Tada mi je izridto rekao: Zagrebacki slucaj, ako ste zami­ jetili, mi smatramo vaznom unutarnjom stvari uopce ne postavljamo pitanje o tome. Ali, u sliedecih sedam dana u Sarajevu se zakomplicirala situacija oko Zakona o obrani Federacije i trebalo je postid dogovor do dana kad se odrzavao sastanak u Washingtonu. Sad su svi americki predstavnici postavili pitanje zasto to nije postignuto i spominjali cak i zagrebacki sluca]. To pokazuje, premda oni to postavljaju drukcije, da se pomalo koriste takvi pri­ tisci. Ali to je dio politike, ja u tome ne vidim razloga za paniku. Uopce ne dvojim da ce Hrvatska biti u Vijecu Europe, s vremenom i u Europskoj uniji, a pitanje hoce li to biti danas iii za ses: mjeseci ne zaustavlja Hrvatsku.

Mandat IFOR-a

Velika je doza bojazni od toga sto ce se sve na kraju jos dogoditi. Na zalost o Bosni i Hercegovini deplasirano je govoriti. Sto se tice Federacije, to ovisi o ocekivanju i redoslijedu njihova ispunjenja. Iz moga kuta gledanja - na

vojnoj razini, ukljucujuci i Zakon o obrani - mislim da je postignuto dosta, sto jamci, prvo, da se zadovolje opstanak i aspiracije Hrvata, ali i bosnjackog naroda. Dakle, to bi trebao biti jedan od preduvjeta zazivljavanja Federacije. Medutirn, na ekonomskom i politickom planu, posebno na ekonomskom, Europa i inace svjetska zajed­ nica ne rjesavaiu na terenu one probleme o kojima ovisi opstanak Federacije iii bilo cega drugog. Te potpore od svijeta jos nema u BiH, i to ce usporiti proces. Nasi SU ci­ ljevi ozivljavanie Federacije, ali mora postojati razumije­ vanje za to da rokovi koji su postavljeni, brzina kojom se proces odvija ponekad nije onakva kakvu bismo zeljeli. To ce zahtijevati veliko strpljenje, kompleksno politicko manevriranje i odlucnost da se ustraje do kraja. Mislim da je i vodsrvo Hrvata u Bosni i Hercegovini (mislim na Federaciju), ali i hrvatsko vodstvo dostatno odlucno i spremno da ustraje u tom procesu. Odgoda mostarskih izbora je jos jedna od malih politickih igara. Dobro je sto ce se izbori ipak odrzati u sestorn mjesecu, ali to je jos jedna od politickih igara s bosnjacke strane. Kod njih se pojavilo nesto sto ce, bojim se, sve vise pojavljivati. Oni SU do sada uspjeli odrzati tenzije u bosnjackom politickom tijelu na dva nadna, Prvo, bili su stalno u borbi protiv nekoga, a drugo, okrivljujuci nekoga trecega za sve nega­ tivno sto se pojavljivalo u BiH. Sada dolazi realnost; ne mozes vise nikoga okrivljavati kad rata nema, sada se dolazi na ona normalna pitanja: ima Ii mirovina, posla, stana, pokrivafa Na ta pitanja ova postava nije spremna odgovoriti, nije spremna profesionalno.

Ni po kojem pokazatelju logirki se ne rnoze zakljuciti da HDZ slabi, premda sada dolazimo u novu fazu, u kojoj ljudi postavljaju drukdja pitanja i lako se za­ boravlja sto je sve napravljeno. U ovom trenutku jedno­ stavno ne vidim nikoga dovoljno ozbiljnog, politicki orga­ niziranog tko bi mogao preuzeti vlast na bilo kojoj razini i djelotvorno je provoditi.

U "Partnerstvu" do kraja godine

Nas pristup Partnerstvu za mir moze biti ugrozen nekim potezom, pritiskom u danom trenutku. Procjenjujemo da ce se vazne stvari u tome dogadati naje­ sen. Do tada cemo imati potpisane ugovore o vojnoj suradnji s vecinom nasih susjeda, ne sa svima, a ministar Perry dolazi u kolovozu, mozda u rujnu. Sastanak ce biti najesen i ministar Perry bit ce zagovornik Hrvatske, a podrske ce biti sa svih strana. Moja je ocjena kako je real­ no ocekivati dace Hrvatska biti primljena u Partnerstvo do kraja godine. Americka politika prema Hrvatskoj je ipak vjerodostojnija, odvaznija I realisticniia od zapadnoeurop­ skih. Ali moramo razumjeti da govoreci o zapadnoeurop­ skoj politici, zapravo govorimo o kosmarirna interesa koji u Europi postoje. Nema zapadnoeuropske politike. Engleska politika je jedno, Francuska drugo, Niernacka trece, da ne govorim o Spanjolskoj i svima drugima. Americku politiku mozemo voljeti iii ne voljeti, ali ona ima svoje smjernice i jedinstvena je u danom trenutku. Ona se moze mijenjati. Jedno je odnos Amerike prema Hrvatskoj 1991., a sasvim drugo odnos Amerike prema Hrvatskoj danas, to su nebo i zemlja. Mi smo danas partneri, a prije smo bili netko tko je ovdje uzdrmao poredak koji je njima

na neki nadn odgovarao. Ne mozemo politiku Europe usporedivati s Amerikom na taj nacin. Mi mozemo govoriti o pojedinim zemljama Europe."

Suradnja s Amerikom

"Neki tvrde kako sam ja u punom suglasju s Predsjednikom Tudmanom doveo arnericku politiku u Republiku Hrvatsku. Ono sto se dogadalo u mom resoru islo je, moze se reci, na ruke americkoi politici, sto je uvie­ tovalo uspostavu i komunikacije prema Hrvatskoj. Mislim da je sveukupni kontekst, svatko od nas, od Predsjednika pa nanize, na svoj nacin, na svojoj razini, pridonio tome. Zbog toga sto je Hrvatska vojska u jednom trenutku bila potrebna da se omoguce, a poslije i da se ucine Daytonski sporazumi, mozda se u javnosti prenaglasava kako je Ministarstvo obrane bio kljuc odnosa izmedu Hrvatske i Amerike. Mozda je zbog toga Ministarstvo obrane najvise interakcije, sto je u hrvatskom interesu, a potvrdeno je na

neki nadn i od Amerike. Neki su u raspravi na Pred­ sjednlckom vijecu, a to se cesto cuje u medijima i analiza­ ma, tvrdili da ce interes Washingtona za Hrvatsku splasnu­ ti. Mislim da je to kriva postavka. Kakav ce biti interes Washingtona za Hrvatsku ovisi vise o Hrvatskoj nego o Washingtonu. Mi smo geopoliticki i geostrateski na pro­ storu koji nikad ne ce biti nezanimljiv Americi. Ako na­ stavimo s politikom koju smo vodili dosad i ako u vodenju drzavnih resora, bez obzira tko u njima bio, danas ja, sutra netko drugi, na Granicevu mjesto isto tako, rnozda necemo biti na prvim stranicama americkih novina, a molim Boga da Hrvatska ne bude na prvim kao sto je dosad bila, vec na treco], cetvrto], petoj, ali S vijestima 0 dobroj suradnji, na svim razinama, vojnoj, gospodarskoj i mirnodopskoj".

Demonizacija hrvatskoga driavnog i politickog vrha

Izrnisljeni sukobi bili SU cesta tema zutog tiska: "Je Ii jedan nacionalni primitivizam i naglost nekih elemenata i

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

jedan nacionalni romantizam (pojedinih ljudi iz sredista HDZ-a) toliko lucidan e da bi smislio dijabolicni plan detronizacije kljucnog ministra iii postoji netko nevidljiv da bi srusio Granica i Suska i tako Predsjednika dr. Iud­ mana ostavio na brisanom prostoru.

Predsjednik dr. Tudman svojedobno je planirao otid na Olimpijadu i tada je vec bilo dogovoreno da ee se za Igara sastati s predsjednikom Clintonom. U meduvre­ menu hrvatski je Predsjednik odustao od posjeta Igrama, ali je dogovor o susretu za njihova odrfavanja ostao. Tu pojedinost dio ce politickih analiticara obvezno zanemari­ ti, ali ce zato cinjenicu sto je amerkki poziv stigao 'na knap' svakako uporabiti kao kljucni dokaz da je zbog zaostravanja situacije u Bosni hrvatski Predsjednik 'zurno priveden' u Washington. Fabriciranje prica sto se tice fabri­ kanata fabula, za njih ce pak prava poslastica biti sastav putnika za Ameriku. Predsjednik dr. Tudman, ministar vanjskih poslova Granic, ministar obrane Susak inace

Tiskovna konferencija nakon povratka ministra obrane

Gojka Suska iz SAD-a

uobicajena ekipa na takvim putovanjima, za ovu prigodu interpretirat ce se po sustavu paralele - onako kako ce Clinton pritisnuti dr. Tudmana, tako ce Predsjednik pritis­ nuti tu dvojicu. Rijec je dakako o aktualnoj medijskoj sotonizaciji dr. Mate Granica i 'zestokom udaru radikalnih HDZ-ovih nacionalista na hrvatskog ministra vanjskih poslova'. Rusenje kredibiliteta dr. Mate Granica odvija se istodobno na vise razina. Optuzuie se da je zagovaratelj izrucenja Hrvata u Haagu en gros, za stambene pretenzije dostojne seika, za stranacko pnsluskivan]e i, napokon, za podmidvanje. Analizirajuci pozadinu te dosad nevidene medijske potjernice za jednim politicarem, prof. dr. Slaven Letica dod ce do totalno krivog zakljucka da je glavni cilj te proizvodnje antijunaka naseg vremena - povecan]e naklade. U prvi mah tako se i moglo ciniti. Ali, poslije - for­ siranje poroka od novinskih ekstraordinarijusa poprimilo je razmjere kad se postize suprotan ucinak - stivu tiraza pada. Tako ce vedna citatelja koje je prvi novinski udar na popularnog ministra doveo u dvojbu danas prema njemu

II HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

osjetiti svojevrsnu naklonost, a prema novinama podsmi­ jeh. Buduci da je rijec o novinarskim maherima, kako je moguce da im se dogodi takav elementarni kiks? Odgovor je u pogresci koju je napravio dr. Letica zakliudvsi da se radio tirazi. Ovdje se ne radio tome vec o izvrsavanju poll­ tickog naloga, i s obzirom da je tako, profesionalna je logi­ ka svjesno morala biti zrtvovana. Kad je, dakle, Nacional odraduckan plan 'kompromitacija', njegov politicki dvoj­ nik Globus, osloboden ovoga puta zadaca da uprlja ruke neugodnim poslovima, ukljucio se tek na kraju da bi na vec odradeno stavio veliki politicki zakliucak. Iz pera glavnog urednika (kojemu ovog puta koncentracija nije popustila kao svojedobno u jednoj televizijskoj polemici kad je na napomenu da radi za racun Manolica i Mesica odgovorio da nije istina, da on protezira Valenuca i Gregurica), iz njegova pera, dakle, pucanstvu ce biti ponuden otrcani zakljucak kako je u ovom slucaiu rijec o definitivnom obracunu ministra Suska i njegovih radikalnih desnicara srednjoeuropsko-civiliziranim stavom personificiranim u ministru vanjskih poslova. Kljucni dokaz za takvu pojednostavljenu interpretaciju, koja u toj tiskovini stoji u pripremi da bi se povremeno izvukla uz neku novu specifikaciju, ovog je puta naden u nedavnom

. verbalnom duelu Granica i Suska u povodu prijedloga o osnivanju koordinacije za ljudska prava, u cemu bi trebale sudjelovati i odredene nevladine udruge.

Bi li Granicevo pristajanje uz taj prijedlog i Suskovo odbijanje doista trebalo shvatiti kao sustinski razlaz kon­ cepcija ii se radi o necem banalnijem? Konkretno - je Ii rijec o dijametralno suprotnim gledistima na Herceg­ Bosnu, na suradnju s Haagom (Kordic), na obveze postu­ panja prema Daytonu? Premda bi se na prvi pogled i to moglo udniti, takav zakliucak rnoze donijeti samo onaj tko iii nema relaciju sa situacijom, akterima i duhovnim kre­ tanjima iii ima neki drugi razlog. Da nije tako, zakljucak bi bio sasvim jednostavan - Gojko Susak po svojoj karakte­ risticnoj racionalnosti ide cilju najkracirn putem, ne mareci za Graniceve diplomatske zaobilaznice- i uvijanja. Mate Granic ide istom cilju, ali step by step, jer kao drzavni spiker - sto on zapravo jest - drukcije i ne moze, To je sustina koju ce, za razliku od Globusa prepoznati njegov dvojnik Nacional, nudeci Granica i Suska kao 'dva kraka politike dr. Tudmana', ali ne da bi tu politiku analizirao vec da bi je blamirao. Drugim rijecima, kad stvari stoje tako da bi micanje Granica, ciji politicki stav u svijetu objektivno jest· solventan, bilo protumaceno kao. drzavnicka

· dvolicnost Hrvatske prema Bosni i kad bi ono (to micanje) uistinu realiziralo britanska nastojanja da se program Phare zaustavi odmah, a potom i fondovi Europske unije za obnovu, primanje u Vijece Europe, program Partner­ stva za mir itd., tada Granica treba anaternizirati kao osobu koja iza europske dlake skriva Suskovu 'vojno-sub­ verzivnu' cud. No, mozaik je slozen tek onda kad se odgovori na pitanje: cija je sve to igra? Interpretacija o udaru HDZ-ove desnice opasno se klima s obzirom na dvije cinjenice. Prva je da Granic i Susak zaista jesu dva glavna potpornja Tudmanove politike, dok se druga odnosi na donedavne permanentne diskvalifikacije Gojka Suska koje su bile prekinute samo za njegova lijecenja, i to nakratko, toliko koliko je to pristojnost nalagala", pisali su o ministru Susku. B2I

Peti simpozij iz serije-medicinski tretman otrovanih

oboljelih uslijed djelovanja kemijskog i bioloskog oruzja

Otvaranje simpozija 26. listopada 1998. u hotelu Sheraton i uvodno predavanje sluzbenoq predstavnika OPCW-a dr. Briana Daveyja

d 25. do 31. listopada u Zagrebu i Dubrovniku odr­ fan je medunarodni sim­ pozij CB MTS-Industrija I "Ekoterorizam - kemijski i

bioloski rat bez kemijskog i bioloskog oruzja" (Chemical and Biological Medical Treatment Symposium-Industry I, "Eco-Terrorism-Che­ mical and Biological Warfare without Chemical and Biological Weapons") u organizaciji Ministarstva obrane Republike Hrvatske i

americke tvrtke ASA (''.Applied Science and Analysis") Inc., Portland, Maine. Suorganizatori i sudomacini simpozija bili su Ministarstvo gospodarstva, INA-Industrija nafte, d.d., CROSCO d.o.o. i "Petrokemija" Kutina, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo znanosti i tehnologije, Ministarstvo zdravstva, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo turizma uz glavnog pokrovitelja "Plivu", d.d. i pokrovitelje "Pollmere", "Belupo", "Croatia Airlines", ''.Atlas", APO, Drager Croatia, HZ,

Organizacijski odbor simpozija CB MTS-lndustrija I

snimio Davor Kirin

HRT, "Herbos", "Mediku", Privrednu banku, "Sheraton hotel", 'Iuristicku zajednicu grada Zagreba i Dubrovnika. Strani pokrovitelji su bili osim ASA Inc., Battelle Memorial Institut, Columbus iz Ohioa, Tradeways Ltd. iz SAD i Irvine Aerospace iz Kanade.

Posebno znacenje simpoziju je dala pot­ pora Organizacije za zabranu kemijskog oruzja (OPCW) iz Haaga, koja je prepoznala znacenje i poruku ovoga medunarodnog znanstvenog skupa.

Na simpoziju se okupilo preko 170 znanstvenika i gostiju iz 32 zemlje svijeta. Temeljni cilj simpozija je bio utvrdivanje realne opasnosti od industrijskih nesreca izazvanih ratnim i teroristickirn djelovanjem, saboraza­ ma, nesrecama i incidentima te razmatranje svih aspekata znanstvenih i strucnih mjera i postupaka, koje moraju poduzeti industrija, nadlezne javne sluzbe, drzavne ustanove i medunarodne organizacije u cilju umanjivanja i otklanjanja nastalih posljedica po civilno pucanstvo i okolis,

Sudionici simpozija i njegovi gosti bili su jednoznarni u ocjeni da je simpozij i viezbe koje su u sklopu simpozija bile prikazane na temelju realnih dogadaja u Republici Hrvatskoj tijekom rata u potpunosti uspio prikazati sve strahote i opasnosti koje u sebi kriju kemijska, petrokemijska, farmaceutska, naftna, bioloska i druge industrije koje koriste velike kolicine opasnih i toksicnih kemijskih

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

tvari, ukoliko postanu cilj djelovanja klasicnim konvencionalnim oruzjem, te da su iste po opsegu i rezultaima jednake pa cak i vece od djelovanja kemijskog oruzja.

Uvodni dio simpozija je odrzan u Zagrebu gdje je na primanju dobrodoslice goste i sudionike simpozija pozdravio zam­ jenik ministra vanjskih poslova Ivo Sanader. Prvog dana nakon otvaranja sudionike sim­ pozija i goste vojne atasee akreditirane u Republici Hrvatskoj · je pozdravio zamjenik ministra obrane general-pukovnik prof. dr. Kresimii- Coste, odrzana je zdruzena civilno­ vojna vjezba "Kutina 98" u blizini tvornice umjetnih gnojiva Petrokemija Kutina. Sudjelovanje ovako velikog broja drzava dokazuje da je . ovim znanstvenim skupom prepoznat jedan vazan sigurnosni problem danas u svijetu, koji ugrozava mir i sigurnost. Cjelokupni rad simpozija se temlji na vrlo vaznim pitanjima iz ove prob­ lematike kao sto su: Gdje smo?, Kuda idemo?, Na koji nacin sprijedtl iii umanjiti mogucnost buducih katastro­ fa? i Koji su pravni aspekti sankcioniranja napadaja na industrijska postrojenja?

Prema definiciji hrvatskih vojnih eksper­ ata napadaj od strane oruzanih snaga iii teror­ isticke organizacije na kemijsku, petrokemi­ jsku, naftnu, farmaceutsku, biolosku i druge sllcne industrije, koje koriste velike kolicine kemijskih i/ili bioloskih toksicnih tvari, a s namjerom izazivanja kontaminacije velikih podruqa i masovnih zrtava te s nesagledivim posljedicama naziva se "EKO-terorizam · kemijski i bioloski rat bez kemijskog i bloloskog oruzja" ill "kemijski i bloloski

Sve analize ovih napadaja pokazuju da naglo oslobadanje velikih kolidna industrijskih toksicnih kemikalija s opasnim koncentracija­ ma mogu imati doseg i dalje od sto kilometara s katastrofalnim posljedicama. Ove vrste napadaja nanijele su veliku stetu i u finan­ cijskom pogledu pa je tako na pr. INA­ Industrija nafte pretrpjela stete vece od 390 milijuna dolara.

Na vjezbi "Kutina 98" su prikazane moguce posljedice napadaja na petrokemijsku industriju i s kakvom se katastrofom mogla suceliti ne samo Kutina i Hrvatska nego i zbog naglog oslobadanja velikih kolicina vrlo

Promatracnica vjezbe "Kutina 98" s uvaienim gostima

toksicnih tvari, koje imaju i prekogranicni udnak (Konvencija o prekogranicnim udnci­ ma industrijskih nezgoda, Helsinki, 1992.) i susjedne zemlje. Vjezba je pokazala spremnost i organiziranost svih javnih sluzbi i drzavnih ustanova u poduzimanju svih mjera i postupa­ ka za umanjivanje posljedica takvih nezgoda. Vjezba je prikazala realni napadaj na tvornicu umjetnih gnojiva Petrokemija Kutina koji se dogodio 6. kolovoza 1995. u 7.35 sati. Tom prigodom je tvornica bila napadnuta s dva

obrane ljudi i imovine svim raspolozivim obrambenim sredstvima u industriji i javnim sluzbama kao StO SU civilna zastita, vatrogast­ VO, posebne vojne postrojbe, ekipe za zdravstveno zbrinjavanje, sluzbe sigurnosti, policija te sve industrijske i lokalne sluzbe.

Vjezba "Mini Kuwait" u organizaciji tvrtke CROSCO koja je odrzana u Kalinovcu imala je za cilj prikazati moguce katastrofalne posljedice nekontrolirane erupcije i pozara na naftnoj busotini, Tom prigodom je prikazan "DIP" - originalni sustav gasen]a eruptivnih i plinskih naftnih busotina. Na istom poligonu je prikazana uspiesna vjezba kanadske tvrtke

Irvine Aerospace, koja je pred­ stavila svoj sustav kojim se us­ piesno uklanjaju teroristicke eks­ plozivne, kemijske i bioloske na­ prave. Zbog sve vedh teroristi­ ckih prijetnji danas u svijetu ova prezentacija je naisla na veliki interes i odobravanje.

Od 27. listopada simpozij je nastavio svoj rad u Dubrovniku kroz pet glavnih tema: - Kemijska i bioloska industrija kao cilj vojnog i terorisnckog napadaja, - Prevencija opasnosti kod indus­ trijskih nezgoda i incidenata, - Preventivne mjere i postupci za

umanjenje posljedica nesrece izazvane indu­ strijskim nezgodama, · - Mjere i postupci u slucaju nesrece, - Pravna pitanja za sankcioniranje ovakvih namjernih napadaja.

Teme su bile podijeljene u dvanaest sek­ cija prema kojima je odrfano 76 znanstvenih predavanja o posljedicama uporabe kemijskih i bioloskih ratnih agenasa, sprjecavanju nji­ hove uporabe, toksikologiji visokotoksicnih

. kemijskih, bioloskih i toksinskih agenasa,

Simulacija zrakoplovnog napadaja na Petrokemiju Kutina koji se u stvarnosti dogodio godine 1995.

rat konvencionalnim oruzjem", Tijekom rata u Republici Hrvatskoj,

postrojenja naftne, petrokemijske i kemijske industrije bila su u brojnim prilikama ciljevi na­ padaja s mogudm katastrofalnim posljedicama.

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Pogodci nevoaenih raketa pri napadaju na Petrokemiju Kutina

vojna zrakoplova tipa "Orao" koji su postro­ jenja tvornice raketirali s 32 nevodene rakete. To je bio tipican napadaj koji se rnoze izvesti bilo · gdje u svijetu na slicnim kemijskim postrojenjima. Prikazan je moguci model

Vatrogasne postrojbe tvornice, grada Kutine i neutralizaciji toksicnog

spasavanju u realnom vremenu, zastiti i medi­ cinskom tretmanu otrovanih i oboljelih uslijed djelovanja kemijskih i bioloskih oruzja i o zakonskoj regulativi vezanoj uz tu prob­ lematiku, procedurama za definiranje pojava i

zloporabama tih oruzja. Sudionici simpozija su izmijenili svoja

bogata iskustva iz industrijskog procesnog inzenjerstva, transporta i uskladistenja opas­ nih i toksicnih tvari, sigurnosti, racunalnog modeliranja rizika, toksikologije, medicin­ skog tretmana i terapije i zbrinjavanja velikog broja unesrecenih, planiranja i uvjezbavanja svih javnih sluzbi koje su ukljucene u asanaci­ ji ovakvih nesreca unutar industrije, lokalnih slufb: sigurnosti i pucanstva i drustva u cjelni. Profesionalci i eksperti iz cijelog svijeta su dali svoj puni doprinos u unaprjedenju rada te obradili sva podruda koja ukljucuju znan­ stvene, rnedicinske i tehnicke aspekte mjera i postupaka koje kemijske, petrokemijske, naftne, farmaceutske i bioloske industrije tre­ baju poduzeti u slucaju vojnog iii tero­ ristickog napadaja, sabotaza iii vecih nezgoda i incidenata. Znanstvenici i eksperti iz OS Republike Hrvatske SU odrzali niz zapazenih predavanja, koja su bitno pridonijeli uspjehu ovog simpozija.

Posebno je potrebno napomenuti aktivno sudjelovanje na simpoziju Orga­ nizacije za zabranu kemijskog oruzja (OPCW) iz Haaga ciji je sluzbeni predstavnik bio dr. Brian Davey, nacelnik zdravstvene sluzbe ove organizacije. Brian Davey je odrzao uvodno predavanje na simpoziju u kojem je naznado znacenje teze hrvatskih vojnih eksperata o kemijskom i bioloskorn ratu bez kemijskog i bioloskog oruzja. OPCW je uspostavljen i zapoceo svoj rad 29. travnja 1997. u Haagu, a na temelju Konvencije o zabrani razvoja, proizvodnje, uskladistenja i uporabe kemi­ jskog oruzja i o njegovu unistenju (CWC). OPCW danas okuplja 121 drzavu rnedu kojima SU i svih pet danica Vijeca sigurnosti UN. Republika Hrvatska je izvorna potpisnica Konvencije i aktivna danica OPCW-a. Svrha Konvencije je potpuna zabrana uporabe,

Siska te postrojbe ABKO na obaranju i oblaka amonijaka

trgovine i posjedovanja kemijskog oruzja re njegovo unistenje u roku od iducih deset god­ ina. Postojece kemijsko oruzje i kemikalije za njegovu proizvodnju podlijezu razradenom sustavu kontole putem nacionalnih deklaracija

Postupci medicinskog zbrinjavanja povrijedenih i otrovanih u jednoj od sanitetskih postaja

Gasenje plinske naftne busotine u sklopu vjezbe "Mini Kuwait" u organizaciji tvrtke CROSCO u Kalinovcu

i medunarornih inspekcija. Po opcern rnislje­ nju uspjesna provedba ove Konvencije bit ce kljucna komponenta u daljnjem razvoju i jacan]u mnogo sireg medunarodnog rezima sprjecavanja sirenja oruzja za masovno unistavanje, kao jedne od naivecih prijetnji miru i sigurnosti u poslijehladnoratovskom vremenu.

Hrvatska je aktivna sudionica u radu pojedinih tijela OPCW-a, a za 2000 godinu najavljuje svoju kandidaturu za dansrvo u Izvrsnom savjetu OPCW-a. U zelji podupiranja sto uspiesnijeg djelovanja OPCW-a Hrvatska skrece pozornost na jednu novu metodu rato­ vanja, koju je na zalost i sama osjetila a to je namjerni napadaj konvecionalnim oruijem na postrojenja u kemijskoj, petrokemijskoj, naftnoj, f armaceutskoj, bioloskoj i drugim industrijama koje koriste velike kolicine opasnib i toksicnih kemikalija s ciljem konta­ miniranja velikih podruda i izazivanja ma­ sovnih zrtava, a cije su posljedice iste, a cesro i

veceg opsega od same uporabe kemijskog, bioloskog i toksinskog oruzja.

Nadamo se da ce ovaj probem, kao sto su to i sudionici simpozija, prepoznati i medunarodna javnost kao specijalni oblik i metodu kemijskog i bioloskog ratovanja bez kemijskog i bioloskog oruzja, i pronaci mu odgovaraiuce rnjesto i nacin u njegovu rjesavanju. Simpozij nije imao za cilj, a niti je to mogao, predloziti konacna riesenja, ali je ukazao na jedan novi trend u novijim ratnim sukobima.

Prema misljenju svih sudionika i gostiju simpozija Organizacijski odbor simpozija je vrlo uspjesno organizirao ovaj po svemu za OSRH i Republiku Hrvatsku vrlo vazan medunarodni znanstveni skup na kojem je i prakticno i teorijski promovirana nasa teza o kemijskom i bioloskorn ratu bez kemijskog i bioloskog oruzja.

PROSINAC, 1998. DI HRVATSKI VOJNIK

Priblizavanjern 21. stolieca sve se cesce postavlja i

pitanje kako ce izgledati vojnik buducnosti te kakvim

ce oruziem biti naoruzan. Stoga su u nekoliko drzava

pokrenuti raivojni programi koji bi trebali dati odgovor

na to pitanje

Mirko KUKOU

A mericki programi. Na pod­ ruqu pjesackog naorufanja vjerojatno su najdalje odmak­ le Sjedinjene Arnericke Drza­ ve provodeci nekoliko takvih

programa. Tako je jos osamdesetih godina pokrenut program ACR (Advanced Combat Rifle) koji je imao za cilj da se razvije automats­ ka puska cija ce preciznost biti dvostruko veca od preciznosti postoiece puske 5,56 mm M16A2. Nakon nekoliko godina zakliuceno je da postojeca tehnologija ne omogucava znat­ na pobolisavanja u odnosu na standardnu automatsku pusku M16A2 tj. da zahtjev da neka od prijavljenih pusaka premasi po svojim osobinama za zeljenih sto posto postojecu pusku M16A2 nije ostvariv. To je bio jedan od razloga da se krene s novim programamima koji bi rezultirali usvajanjem novog sustava za individualnu borbu.

IE HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Jedan od tih novih programa postao je poznat po akronimu OICW (engl. Objective Individual Combat Weapon), a trebao bi ukljudvati tehnologije koje su donedavno bile rezervirane za vece oruzne sustave. To se pon­ ajprije odnosi na sttjeljivo (nova oruzja trebala bi ispaljivati razorne projektile s programabil­ nim upaliacem), te na sustav za upravljanje paljbom kakve danas vidamo na znatno vedm oruznim sustavima. Zbog njegovog posve novog pristupa riesavaniu ovog problema o ovom cemo programu detaljnije pisati u jed­ nom od sljededh brojeva Hrvatskog vojnika.

S drugim americkim programom imali smo se prigodu upoznati na izlozbi EUROSATORY '98 koja je od 2-6. lipnja ove godine odrfana u Parizu. Vojnik koji je nosio na sebi opremu tog buduceg sustava i setao se cijelo vrijeme po standu izlagaca privlado je veliku pozornost posjetitelja.

Program nazvan "Land Warrior" ukliucu­ je u sebi pet podsustava. Osim podsustava oruzje (trenutacno puska M16 iii karabin M14 oprernljeni termalnim ciljnikom AN/PAS-13 i dnevno-nocnom video kamerom) tu je jos podsustav zastitne odjece, podsustav integri­ rane kacige, radio-kompjutorski podsustav, te softverski podsustav koji sve to treba ujediniti. Strucniaci se nadaju da ce ta oprema znatno poboljsati borbene mogucnosti buducih vojni­ ka, omogudti azurnije dobivanje potrebnih podataka, te poboljsati komunikaciju.

Podsustav zastitne odiece i osobne opreme sastoji se od modularnih komponena­ ta koje se prilagodavaju ovisno o postavljenim zadacarna, Polofaj noseceg okvira opreme moze se mijenjati kako bi tijekom kretanja vojnik bio cim manje opterecen.

Pri izradbi podsustava kacige s integrira­ nom opremom (IHAS) koristeno je najsuvre-

menije tvorivo kako bi se ostvarila cim veca balisticka zastita, a istodobno smanjila ukupna tezina posustava. Na kacigu je montiran kom­ pjutorski (senzorni) displej s pornocu kojeg vojnik maze imati neprekidni uvid u kompju­ torski generirene graficke podatke, digitalizi­ rane zemljovide, obaviestaine podatke, te

Nocni senzorski displej

Na kacigi vojnika montirani su razliciti dnevno/nocni ureilaji, laserski detektor, te displej na kojem se prikazuju neophodne informacije

lokacije snaga. Osim toga, na displeju se mogu prikazivati i sve ono sto se vidi s pornocu video kamere iii termalnog ciljnika montiranog na samom oruzju. Ovakvo rjesenje ornogucava vojniku da motri iza zaklona iii kuta zgrade, te da gac!a iz svog oruzja, a da se ne izlaze nepri­ jateljskoj paljbi.

Francuski projekt Francuzi takoc!er vec duze vrijeme

istrazuju cime bi mogao biti naorufan vojnik buducnosti. Jedan od njihovih najvaznijih pro­ jekata nazvan je PAPOP sto dolazi od rijeci polyarme - polyprojectile. Sustav je sastavljen od vise oruzja razlicitog kalibra spojenih u jednu cjelinu. Za razliku od americkog riese­ nja, Francuzi smatraju da optimalni kalibar bacaca granata treba biti 35 mm (a ne 30 mm) budud da jedino takvo rjesenje ornogucuje nakon aktiviranja granate dovoljno velik broj krhotina i njihovu pravilnu distribuciju. Bacac

se puni s tri granate smiestene u cjevastom spremniku. Zbog vrlo velike sile trzanja koja neminovno nastaje tijekom ispaljivanja tako mocnog projektila bilo je neophodno uloziti mnogo truda pri konstruiranju udnkovitog mehanizma za svoc!enje te sile u prihvatljive okvire. Tako, osim arnortizera i specijalnih

Na oruzje (u ovom slucaju puska M16 iii karabin M14) rnopuce je montirati razlicite ureilaje kao sto su laserski daljinomjer, videokamera iii termalni ciljnik AN/PAS-13

ublazivaca trzanja, OfUZJe ima "futuristicki" ergonomski oblik kako bi na strijelca bio pre­ nesen sto manji udar.

Zamjetan je i veliki broj inovacija u kon­ strukciji same granate. Trenutak rasprskavanja granate maze biti programiran kako bi se pos­ tiglo optimalno prednje iii straznje stvaranje krhotina. To se obavlja elektronski u trenutku kad granata prolazi usta cijevi oruzja, Sam pro­ jektil ima masu od 200 grama, od cega 43 gra­ ma otpada na eksplozivno punjenje.

Elektronika je takoc!er vrlo prisutna u konstrukciji sustava za upravljanje paljbom. Buduci da je ovaj sustav smjesten u prednjem dijelu oruzja gac!anje se maze odvijati i iza zak­ lona tako da strijelac prati rezultate na zaslonu ciji se polozai-kut maze prilagoc!avati. Ovaj pri­ kaz (slika) maze se cak trenutacno prenijeti do udaljenog zapovjednog sredista.

Budud da je cijeli program PAPOP u pocetnim fazama razvoja, konstruktori tvrde da njegova sadasnja prevelika tezina (oko 7 kg) ne treba previse zabrinjavati. Ali zato ce cijena ovog oruzja, koja ce zasigurno biti neusporedivo veca od standardnog oruzja, predstavljati daleko veci problem.

Britanski projekt

Britanski proizvodac ROYAL ORD­ NANCE u suradnji s Royal Military College of Science (kraljevski vojni koledz) iz Shriven­ hama razvili su "elektronsko" oruzje, Projekt je

PROSINAC, 1998. DJ HRVATSKI VOJNIK

dio britanskog programa skraceno nazvanog FIST (Future Infantry Sistem Technology - tehnologija za buduci pjesacki sustav). Prema tvrdnjama konstruktora takvo oruzje je kon­ strukcijski fleksibilnije u odnosu na klasicna rjesenja jer omogucu]e da se pojedine kompo­ nente oruzja mogu smjestiti gotovo na bilo koje mjesto kamo konstruktor pozeli, Osim toga, moguce je ostvariti promjenljivu brzinu gadanja, te dodatne sigurnosne mjere zastite od nezeliene uporabe oruzja. Cijeli je sustav trenutacno u fazi ispitivanja pogodnosti za borbu u poznatoj engleskoj Agenciji za razvoj obrambenih sustava (DERA).

Radiokompjutorski podsustav kojeg vojnik nosi na le<lima ukljucuje sve sto je potrebno za uspj~no vodenje borbe

Zaglavak Dosadasnji ratovi pokazuju da, cak i u eri

posvernasnie prisutnosti elektronike, borac­ piesak ostaje i dalje sredisnia figura na bojistu, te da ga topnistvo, oklopnistvo iii sofisticirani sustavi ne mogu zamijenititi. Iako se njegova uloga nije, a vjerojatno i ne ce, znatnije mijen­ jati ni u blizoj buducnosti, to se svakako ne ce odnositi na njegovo oruzje.

Napredak tehnologije omogudo je da se, uvodenjem u naoruzanie brojnih novih oruzja, udnkovitost vojnika znatno poveca. Zbog toga je zivot vojnika mozda slozeniji budud da se od mega zahtijeva da mora svla­ dati brojna nova tehnicka dostignuca i vjestine, all su pozitivni udnci ovih novina zasigurno daleko vazniji.

Treba takoder primijetiti da uvodenje novih sofisticiranih tehnologija diktira i novi pristup u konstruiranju pjesackog oruzja.

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Jedno od zanimljivih rjesenja je mogucnost da strijelac moze gadati iz zaklona, a da se pritom ne izlaie neprijateljskoj paljbi

Sottverski sustav je zamisljen tako da mofe zadovoljiti sve takticke potrebe vojnika. Funkcije su logicki grupirane u modularne cjeline kako bi bile preglednije i lakse se odrzavale

Nekada su konstruktori poput Kalasnjikova iii Eugena Stonera bill zasluzni i odgovorni za

Komplet individualne opreme sastoji se od modularnih komponenata koje se prilagodavaju postavljenim zadacama

Francuski program PAPOP je po svojim ciljevima vrto slican americkom programu OICW, ali su razlike u tehnickim rjesenjima vrto velike

PAPOP sustav ima mogucnost ispaljivanja standardnog strjeljiva kalibra 5,56 mm, te granata kalibra 35 mm. Oruzje ima "futuristicki" izgled, a tesko je 7 kg

kompletnu konstrukciju. Medutim, prezenti­ rani program potvrduje da je neophodna pot­ puna integracije donedavno neovisnih podruqa tehnike te ukljudvanie citavih timo­ va ljudi razlidtih specijalnosti u proces razvoja novih oruzja.

El2I

zv~dak iz pripremljene knjige "TEHNIKA ZA RAZMINIRANJE" autora puk. dr. sc. Dinka Mikulica, dipl. inz. strojarstva i suradnika

,_·: ' --~ . .1-~-- \.

Minsko polje

e Pretpostavljeno minsko polje Razminirano Incident "Crta razdvajanja"

•

• • • •

~ ..

Napomena: Simboli uporabljeni na zemljovidu pribtizno prikazuju polozaje minskih polja i koriste se samo u svrhu predstavljanja opasnosti od mina . . ~. ••1n1ran1e

iii kako ukloni1i minske opasnosti

•

Republika Hrvatska je donijela Zakon o razminiranju, formiran je Hrvatski centar za razminiranje (HCR) i poduzeca za

razminiranje sto daje temelje sustava razminiranja opasnih povrsina. Potrebno je ocistiti 6000 km2 povrsine, a procjene

govore o 15 godina. Pitanje je kako postio UN standard odscenosti od 99.6 posto, koju tehniku rabiti da preuzme rizik

covjeka. Ako mehanizacija mote povecati brzinu ciscenja za tri puta, a smanjiti cijenu dscenja za 50 posto, kolika ce

u tome dornaca pamet i industrija biti lskcristena? o tome i o novim metodama otkrivanja mina ukliucivanjern

domacih znanstvenika bilo je rijeci na nedavnom prvom savjetovanju o razminiranju u organizaciji HCR. Znanstveno

vijece HCR radi na postavljanju racionalne strategije razminiranja Republike Hrvatske na temelju razvoja novih i boljih

metoda otkrivanja i uklanjanja mina. Ste pritom pruza proces "Ottawa" o zabrani protupiesadcih mina, jer Konvencija stupa na snagu 1. ozujka 1999?

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK IIJ

H rvatski vojnik objavljuje izvatke iz pripremljene knjige za tis­ kanje "TEHNIKA ZA RAZMINI­ RANJE" autora puk dr. sc. Din­ ka Mikulica i suradnika. Hrvat-

ski vojnik zeli prikazati u rubrici "Vojna tehni­ ka" sve tehnkke zanimljivosti suvremenog uklanjanja minskih opasnosti. U cilju ocuvanja ljudskih zivota i skracivanja vremena ciscenja miniranih povrsina oslobodenog teritorija Republike Hrvatske te ubrza]a obnova zemlje potrebno je pratiti i primjenjivati suvremena dostignuca razvoja tehnike za razminiranje.

Postrojbe Hrvatske vojske i Policije u pri­ oritetnoj zadad obnove domovine odstili su veliki dio podruda Republike Hrvatske zah­ valjujuci strucnom znanju i dijelu raspolozive opreme za razminiranje. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o osnivanju Hrvatskog centra za razminiranje i angaziranja poduzeca za razminiranje, postavljene su zadace human­ itarnog ciscenja miniranih povrsina. Ljudski zivoti, strucno znanje, raspoloziva tehnika, vri­ jeme Ciscenja i cijena, temeljni SU cimbenici ovog procesa, kljucni za poticaj pisanja o tehnici za razminiranje. Isto tako bitni su sliedeci cimbenici: nedostatak strukovne liter­ ature na hrvatskom jeziku, obnova ratno opus­ tosenog dijela zemlje koje je nezamislivo bez prolaza tehnike za razminiranje i pirotehnicara te razvoj i proizvodnja tehnike u dornacim uvjetima. Nedostatak strukovne literature iz ovoga specflcnog podruqa se osjeca na svakom koraku. Hrvatski vojnik zeli citateljima slozenu tehniku za razminiranje prikazati na jednostavan nadn.

Osim ovog uvodnog dijela o identifikaci­ ji minske opasnosti u Republici Hrvatskoj i u svijetu, slijede nastavci koji nude bitne znacajke i teoriju konstrukcije kljucne strojne tehnike za razminiranje. Opisani su i ilustrirani relevantni podatci, sto bi moglo pomoci pri razmatranju opreme za razminiranje i kon­ strukciji. Pritom je koristena dostupna dornaca literatura, zapadni strurni casopisi koji tretiraju podruqe razminiranja i dostupni materijali proizvodaca opreme. Kakvoca strucnih podloga ima razinu prirucnika za prosudivanje raspolozive opreme za vojno i

PMR-2

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

PMR::J4>

humanitarno razminiranje. Kako bi se sjedinio vazan materijal iz

sirokog spektra tehnike postavljena je razred­ ba u cetiri cjeline: identifikacija minske opasnosti, vojna tehnika, humanitarna tehnika i razvojne tehnologije otkrivanja i unistavanja mina. Teziste je dano na tehni­ ci za humanitarno razminiranje, koja se ovdje nije pokusala potpuno odvojiti od vojne tehnike iz vise prakticnih razloga. Najvazniji razlog lezi u cinjenici da se posljedice ratnog miniranja koje potpuno treba otkloniti ne mogu izdvojiti od izvora i nadna inzenjeri­ jskog posla, a to znad i od vojne opreme. Teh­ nika za humanitarno razminiranje ne isklju­ cuje teoriju vojnog razminiranja. Humanitarna tehnika mora biti sigurna za ljude, jeftina i raspoloziva namjenskim poduzecima. Integra­ cijom vojne i humanitarne tehnike iznalaze se krajnja rjesenja za minske probleme. Od velikog broja najrazlidtijih sredstava za vojno i humanitarno razminiranje, izabrana su sredst­ va koja svojom suvrernenoscu i perspek­ tivnoscu privlace pozornost, kao i neka razvo­ jna sredstva koja se spremaju za demonstraciju uspjesnosti razminiranja.

ldentifikacija minske opasnosti Uloga i vainost razminiranja

C:iscenje zemljista od minskoek­ splozivnih sredstava zaostalih od rata i ostalih pod sumnjom miniranih povrsina, livada, okolisa, sume, gospodarskih objekata, pri­ donosi smanjenju ljudskih zrtava, porastu obrambenih i gospodarskih djelatnosti Republike Hrvatske. Dio teritorija Republike Hrvatske je bio masovno minirari razlicitim minsko eksplozivnim sredstvima, koja pred­ stavljaju stalnu opasnost dok se potpuno ne ukloni. Strucni izraz za ciscenje tla od mina

. naziva se razminiranje. Potpuno uklanjanje minskih polja i

drugih eksplozivnih zapreka koje je ostavio agresor je oprezna i dugotrajna zadaca, oso­ bito zbog toga sto ratni i poratni uvjeti, sezon­ ski uvjeti, vrsta terena i opremljenost postrojbi uvjetuju nadn ciscenja miniranih povrsina, C:iscenje mina iz obradivih zemljista i zidanih

Vrste protu­ pjesackih min a

objekata je prioritetna zadaca za gospodarstvo zemlje. Udnkovit i racionalan pristup razmini­ ranja miniranih povrsina je kombinacija stro­ jnog i rucnog detekciiskog nai'ina, re uporabe pasa tragaca Pretrazivanje i i'iscenje predjela koji su nedostupni za tesku mehanizaciju (kosine, kraski teren, surna, zeljeznii'kih pruga, i drugo) obavlja se laksom mehanizaci­ jom i rucno (minodetektori, kompleti za mini­ ranje i razminiranje / pipalice, kuke, psi tragaci, i drugo). Raznovrsna inzenjerijska pomagala stvorena su u Domovinskom ratu s osnovnom svrhom poknvanja raznovrsnosti lokalnih povrsina koje se moraju oi'isriti od mina. Od oslobodenia u ratu zaposjednutih podrui'ja, najvazruje radove na uklanjanju mina obavljali su pripadnici Hrvatske vojske i specijalne policije. Na toj zadad ui'injeni su zapazeni rezulrati na razminiranju zrai'nih Iuka, vojarni, gospodarskih objekata i drugo, re skupljanju i unistavaniu zaosralih neek­ splodiranih ubojnih sredstava. Odluka o razminiranju miniranih povrsina Republike Hrvatske je donesena na sjednici Vijeca obrane i nacionalne sigurnosri Republike Hrvatske 4. prosinca 1995. viiece je ustvrdilo da se nakon oslobadanja zaposjednu­ tih teritorija Republike Hrvatske, kao jedan od temeljnih preduvjeta za gospodarsku obnovu ratom pogodenih podrui'ja, narnece potreba razminiranja. Vijece je izviesceno da je tijekom Domovinskog rara na podrui'ju Republike Hrvatske postavljeno oko tri milijuna protuok­ lopnih i protupjesackih mina te da je ispaljeno vise od milijun razlldnh topnickih projektila, od cega najmanje 10 posto nije eksplodiralo. S obzirom na slozenosr problema i opseznost postupaka razminiranja re s obzirom na i'injenicu da je rijei' o strui'noj i vrlo vazno] dje­ latnosti zahrijevan je temeljiti pristup ovom problemu. Na temelju odluke Vlade RH (19. XII. 1996.) osnovano je Povjerenstvo vlade za pitanja razminiranja, i'ija je zadaca bila uskladivanje, pracenje i unapredivanje sustava i procesa razminiranja.

Kako je povrsina, za koju se sumnjalo da je zagadena minama bila velika (13.000 km') i iziskivala uporabu velikih snaga i sredstava za razminiranje, uocena je potreba uspostave sustava razminiranja i potreba zakonskog ureden]a sustava za razminiranje. Stoga, Zastupnicki dom Hrvatskoga drfavnog sabora 1. II. 1996. donosi Zakon o razmini­ ranju. Na remelju Zakona o razminiranju (N.N. 19/96), te izmjena i dopuna zakona, Vlada RH donijela je vise Odluka o davanju ovlasti trgovai'kim drustvirna (poduzecirna - tvrtkama) za obavljanje poslova razminiranja. Izmjenama i dopunama Zakona o razminiranju uvedeni su strozi kriteriji za poduzeca i piro­ tehnii'are. Sva poduzeca koja se zele baviti tim

poslom moraju udovoljiti kriterijima izucenos­ ti ljudi, opremljenosti, osiguranja zivota za sve radnike, i drugo.

Medunarodna zajednica je takoder uodla problem razminiranja u Republici Hrvatskoj, te pruza znacajnu pornoc. U kolovozu 1996. Ujedinjeni narodi osnivaju Centar za razminiranje (UN MAC) s ciljem uspostave sustava humanitarnog razminiranja i pomoci u osnivanju Hrvatskog centra za razminiranje. Potkraj godine 1998. zavrsava mandat UN MAC-a u Republici Hrvatskoj. UN MAC je izradio centralnu bazu podataka priku­ pljajuci zapisnike i ostale podatke o minskim poljima. Prikupljeno je informacija za oko 9 000 minskih polja.

Sustav razminiranja iziskuie koordinaci­ ju poslova razminiranja, nadzora te evidencije miniranih i razminiranih podruqa. Stoga je Vlada Republike Hrvatske Uredbom (19. II. 1998.) osnovala Hrvatski centar za razmi­ niranje (HCR) sa sjedistern u Sisku. Ured­ bom su uredene djelatnost HCR: - prikupljanje i obradba podataka o podruc­ jima i objektima zagadenim minskoeksploziv­ nim sredstvima (MES), - vodenje evidencije o razminiranim podruc­ jima, - predlaganje Vladi Republike Hrvatske nakna­ dne prednosti nakon donesenog Plana razmi­ niranja podruqa i/ili gradevina, - vodenje brige o obaviescivan]u stanovnista o opasnosti MES i njihovoj obuci, izradba pro­ sudbi ugrozenosti pojedinih podruqa, - poslovi obiljezavanja podruqa zagadenih MES i neeksplodiranim ubojnim sredstvima (NUS), - poslovi Istrazivanja i razvoja tehnologije raz­ miniranja, - koordinacija rada medunarodnih eksperata koji se bave pitanjem razminiranja u Republici Hrvatskoj, - drugi poslovi u svezi razminiranja odredeni zakonom iii po zahtjevu Vlade.

Zadaca Hrvatskog centra za razminiranje je planirati i provoditi operacije razminiranja u Republici Hrvatskoj. Da bi se stvorila precizna slika o stvarnom zagadenju minama potrebno je stalno snimanje i pracenje stanja miniranos­ ti terena. Provodenjem terenskog pregleda ustanovljava se oblik, vrsta i gustoca minskog polja, re obiljezavanje kao potpora razminira­ nju. Izradba tendera i ugovaranje razminiranja s tvrtkama te suradnja s Ministarstvom unutarnjih poslova osigurava kakvocu aktiv­ nosti na razminiranju. Provodenje konacne kontrole kakvoce i izdavanje potvrde o razrni­ niranosti zaokruzuje proces razminiranja.

Kako je novae kriticni dio procesa, pri­ kupljanje sredstava iz domacih i stranih izvora je stalna aktivnost. Kao vecina zemalja koje su

TMRP-6

Vrste protuoklopnih mina

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK m

zagadene minama tako i Republika Hrvatska ima niz potrazivanja u konkurenciji medunar­ odnih sredstava. Prikupljanje sredstava izisku­ je stalnu koordinaciju s medunarodnim orga­ nizacijama koje su kliucne za unos stranih sredstava za potrebe razminiranja, kao sto su UNHCR, OESS, EU i UNDP/UNOPS. Svtetska banka je dala sredstva za razminiranje u obliku zajma i nastavlja financiranje na temelju pro­ jekata razminiranja (Washington, Ured za energetiku, okolis i promet - Odjel za srednju Europu). Dobiveni zajmovi sobom donose odredena ogranicenia, kao sto je postivanje otvorenih natjecaja. Kako medunarodna zajed­ nica ne financira rad vojske i policije na razminiranju, nuzno je bilo ustrojiti civilna poduzeca za razminiranje. Tako u razminiranju sudjeluju osim domadh i strana poduzeca. Takoder, bitna je koordinacija prioriteta s medunarodnim organizacijama i donatorskim konferencijama koje financiraju povratak stanovnistva i projekte obnove, stavliajuci na raspolaganje odgovarajuci dio novca kako bi

HRVATSKI DR!AVNI SABOR

cuvanje podataka, financijsko upravljanje te veza s Vladom putem Savjeta, kao i veza s medunarodnom zajednicom za razminiranje, medunarodnirn organizacijama koje su uklju­ cene u srodne aktivnosti u Republici Hrvat­ skoj, radi prakticne koordinacije projekata iz­ ravne pomod u financiranju. HCR vodi nacio­ nalnu bazu podataka o minama. Korisnici su­ stava su korisnici prostora koji su zagadeni minama. To su zupani]e, gradovi, opcine, poduzeca, poljoprivredna gospodarstva. Oni svojim zahtjevima izrazavaju prioritete. Snage za razminiranje cine poduzeca osnovana za razminiranje, hrvatska policija i snage MUP-a. Po modelu slobodnog poduzetnistva, i potreb­ nih uvjeta, licencu za razminiranje dobilo je nekoliko hrvatskih poduzeca.

Prema spoznajama potkraj 1998., realna procjena je da je u Republici Hrvatskoj ostalo 1 - 1.2 milijuna mina i da je minama zagadena povrsina od 6000 km2 (1500 zagadeno min­ skim poljima, 4500 zagadeno pojedinacno minama). Od 21 zupaniie, 14 zupanija je

.----f MINISTARSTVO OB RANE

MINISTARSTVO UNUTARNJIH J POSLOVA

MINISTARSTVO OBNOVEI RAZVITKA

Model organizacije humanitarnog razminiranja Republike Hrvatske

se poduprlo razminiranje. Organizacijski model humanitarnog razminiranja u Republici Hrvatskoj je cen­ tralizirani model, gdje Vlada preuzima odgov­ ornost za organizaciju i izvedbu razminiranja. Model podrazumijeva medunarodnu pomoc. Organizacija sustava razminiranja podrazumi­ jeva tri podsustava: upravljacki podsustav, podsustav korisnika i snage za razminiranje. Upravljacki podsustav upravlja procesom razminiranja. Njega cini Hrvatski drzavni sabot, Vlada Republike Hrvatske, njezina min­ istarstva i Hrvatski centar za razminiranje, kao operativno tijelo podsustava. Uloga Hrvatskog centra za mine je vodenie, upravljanje, plani­ ranje i dodjeljivanje resursa, izradba doku­ mentacije za tendere, prihvacanje i obradba ponuda, dodjela ugovora, te nadzorna uloga za zavrsavanje projekata i osiguranja kakvoce,

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

zagadeno MES-ma. Neprijatelj je mine rabio u velikim kolicinama, postavljao ih na crtama bojisnice, na objektima zeljeznicke infrastruk­ ture, vodoopskrbnih sustava, elektroinfra­ strukture. Hrvatske mine su postavljane uglavnom na crtama razgranicenja. Za jedan broj mina nije poznata lokacija, nedostaje evi­ dencija, postavljalo ih je nestrucno ljudstvo, postavljane su pojedinacno, iii su promijenile mjesto pod utjecajem vremena i erozije tla. Na podrudima gdje su se odvijale borbe razasut je znatan broj neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS). Zagadena povrsina: - Infrastrukturni objekti; dalekovodi, naftovo­ di.vodoprivredni objekti, ceste i zeljeznice, ci­ ne 1678 km2 - Kuce i okucnice 549 km2 - Gospodarski objekti 298 km2

- Oranice, vrtovi, vocnjaci, vinogradi 1665 km2 - Livade sumske povrsine, makije i radne povrsine koje su bile na crti razdvajanja 1790 km2 Prioriteti ciscenja: • obiteljska dvorista i okucnice po programu obnove, • zernliista preko kojih prolaze instalacije ( elektricna energija, -voda, telefon, plinovodi, naftovodi), • povrsine zemljista na · kojima se nalaze gospodarski objekti, tvornice, zernliista za poljoprivrednu proizvodnju, • prostori nacionalnih parkova, • povrsine zemljista pod zastitom prirodne i kulturne bastine, • livade i pasnjaci, • sume, • ostale povrsine zemljista i vodnih dobara. Standardi sigurnosti i kvalitete razmini. ranja. U humanitarnom ciscenju tla potrebno je ukloniti sve mine na podruqu gdje zive i rade ljudi iii bi mogli zivjeti i raditi. UN je kval­ itativni standard udnkovitosti humanitarnog razminiranja postavio na 99.6 posto uklo­ njenih mina. To je u stvari stupanj ociscenosti tla od MES-a. Problem zadovoljenja standarda je sto se na zna tocan broj polozenih mina da bi se odredio stupanj ociscenosti. Sljedeci je problem pitanje sigurnosti na radu. Kako bi se opasnost minimizirala, potrebno je provoditi preventive mjere: pozorno izabrati i provjera­ vati strucnost tvrtki koje provode razminira­ nje, zaposliavan skolovane pirotehnicare, pre­ cizno definirati zadace razminiranja, i osigurati striktno provodenje usvojenih i provjerenih procedura razminiranja.

Razminiranje je vrlo slozen, spor, oprezan i skup posao. Kako bi se uklonile ove mine, potrebno je strojno i rucno "procesliat!" tih 6 milijardi rn' terena. Mjestopisno-geo­ losko-vegetadjski prostor Republike Hrvatske je iznimno heterogen, sto cini poseban prob­ lem kod razminiranja, jer strojna tehnika koja se koristi za razminiranje zemljisnog prostora u Slavoniji, gotovo je neudnkovita u Lici i Dalmaciji.

· Po kriteriju rizika uklanjanja, postavljena minska polja se svrstavaju u vise kategorija: visoki rizik, srednji rizik, niski rizik i vrlo niski rizik. Prema tome je odredena i cijena ciscenja tla u Republici Hrvatskoj (prema visini rizika cijena se krece od 4 do 14 DEM po cetvornom metru I m', a u iznimnim slucajevirna i vise). Kako je cijena razminiranja visoka, a u kratkom vremenu se ne mogu osigurati vlastita sredst­ va iz proracuna, Republika Hrvatska ocekuie pomoc medunarodne zajednice. Procjenjuje se da ce u razminiranju sudjelovati najmanje desetak poduzeca, ukliucujud dornaca i strana

poduzeca, s problizno 1500 pirotehnicara. Ako se Programom razminiranja planira razminirati 400 km' godisnje, onda ce posao razminiranja trajati najmanje 15 godina. Prorarunska cijena

nje i transfera protupjesackih mina i O nji­ hovom unisten]u stupa na snagu 1. ozujka 1999. Kanada je najavila i uspostavu posebnog centra (Centre for Mine -Action Technologies)

razminiranja Republike Hrvatske krece se oko 2.5 milijarde USO. Ova cijena se moze smanji­ ti kvalitativnim izvidanjem sumnjivih povrsina, uporabom snaga i sredstava Hrvatske vojske i snaga Ministarstva unutarnjih poslova, te razvojem i proizvodnjom sredstava i opreme za razminiranje u naso] zemlji. Svjetski problem i proces "Ottawa". U svi­ jetu, procjenjuje se da je na mjestima ratnih sukoba trenutacno postavljeno ukupno oko 110 milijuna mina, i da se u 64 zemlje nalaze zaboravljene neeksplodirane mine koje pred­ stavljaju stalnu opasnost. U Afganistanu je postavljeno blizu deset milijuna mina. S trenu­ tacno raspoioflvim metodama, cisti se samo oko 16 km2 godisnje, sto se smatra visokim ucinkom za doticne najteze uvjete. u nekim zemljama utemeljena su nacionalna sredista za razminiranje, kao u Republici Hrvatskoj.

Proizvodnja kopnenih mina u svijetu je izmedu pet i deset milijuna godisnje, Izvjesca Ujedinjenih naroda govore o protupjesackim minama kao o "najrasiremiern, najsmrtonosni­ jem i najdugotrajnijem obliku oneciscen]; okoline". Protupjesacke mine nemaju meha­ nizam samounistenji i zbog dugog vijeka tra­ janja ugrozava]u zivote milijuna ljudi. To je temeljni razlog UN da zabrani proizvodnju i uporabu protupjesackih mina. Kanadska strana je pokrenula Konvenciju o zabrani uporabe protupiesaddh mina, koja je pot­ pisana u prosincu 1997. u Ottawi od najveceg broja zemalja u svijetu, rnedu kojima je i Republika Hrvatska. Pod nazivom Konvencija o zabrani uporabe, stvaranja zaliha, proizvod-

Hrvatski diskovni mlnoeistac PT-55 za otvaranje prolaza kroz minska polja i sumnjive povrsine, Otkriva i urnstsva protutankovske protuplesacke mine pritiskom diskova. lzmeclu jedne i druge sekcije diskova postavljen je lanac s utezima ("pasja kost") za unlstavame rasprskavaiuclh mina koje se aktiviraju na potez. Radna brzina iznosi 5-12 km/h, a izdrzljivost sekcija 10 eksplozija PT mina

provedbu procesa "Ottawa" u razdoblju sljedecih pet godina.

Mine ubijaju blizu 26.000 ljudi godisnje sirom svijeta, a ranjenih ima najmanje jos toliko. Vecina zrtava su civili, a najmanje pola od toga SU djeca. u Karnbodf je izvrseno 36.000 amputacija udova, sto znaci da je na svakih 230 stanovnika jedan nastradao od mine. U Angoli taj je odnos jedan prema 470. Humanitarno ciscenje tla je iznimno spor posao koji zahtijeva angaziranje velikog broja pirotehnicara, Uklanjanje jedne protupjesacke mine, cija je proizvodnja oko 3 USO, stoji izmedu 300 i 1000 USO. U svijetu se godisnje ukloni ne vise od 150.000 mina, dakle manje od 1;20 broja postavljenih mina tijekom iste godine. Ujedinjeni narodi utrosili su vise od pet godina pokusavajuci ocistiti samo jednu od glavnijih cesta u Burmi. Kad su se napokon stekli uvjeti otvaranja ceste, gerilci su je ponovno minirali. Ciscenje mina postavljenih slrom svijeta, kad se nove uopce ne bi vise postavljale, stajalo bi 33 milijarde USO, a ako bi se posao obavljao brzinom kojom se to danas cini, za ciscenje bi bilo potrebno najmanje 500 godina.

Zahtjevi i funkcija razminiranja

Vojne postrojbe imaju zadacu svladava­ nja minskih polja radi stvaranja prolaza za vojnu kolonu, najcesce mehanizirano, a u tes­ kim terenskim i taktickirn uvjetima i rucnim

u Suffieldu, koja ce se baviti tehnoloskim istrazivanjima u svrhu povecanja sigurnosti i ucinkovitosti ciscenja mina, ali i trazenje alter­ native protupjesackim minama. Za rad centra izdvojit ce se 17 milijuna CAD iz fonda od 100 milijuna CAD koji je Kanada namijenila za

najsporijim nadnorn razminiranja. U operacija­ ma razminiranja na otvaranju prolaza je uobicajen takticki zahtjev uklanjanja mina izmedu 80 i 90 posto. Pritom se razminira 5 - 10 posto mina i povrsine minskog polja. Cilj Ujedinjenih naroda je ostvariti potpuno

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

ciscenje tla za povratak stanovnistva, tako je donesen standard razminiranja u humanitarne svrhe od 99.6 posto uklonjenih minskoek­ splozivnih sredstava (koriste se termini: effect, udnak, stupanj ociscenosti, udnkovitost iii djelotvornost). Ovaj standard prakticki odre­ duje cilj kojem treba teziti, jer u stvari nije moguce izmjeriti stupanj ociscenosti tla razminiranog podruda, S obzirom da apsolut­ na verifikacija podrazumijeva probni prijelaz preko odredenog broja ukopanih mina, to bi primjerice znadlo uspjesno ciscenje po naj­ manje jednom provedenom testu (249 uklon­ jenih od ukupno 250 mina, rizik 0.4 posto). Strogi zahtjev UN za ciscenjem tla u humani­ tarnom razminiranju koji treba pruziti uvjete za stvaranje zivota ljudi na prije miniranim prostorima, i nije tako strog, jer primjerice teoretski dopusta uklanjanje 996 od 1000 mina

za razrniniranje. Hurnanitarno ciscenje tla ukljucuje i uklanjanje zaostalog neeksplodira­ nog sttjeljiva (topovsko sttjeljivo, minobacac­ ke mine, rakete, rucne bombe, i drugo). Dok vojno uklanjanje mina na zadaci otvaranja pro­ laza moze prihvatiti ved rizik, u humanitar­ nom ciscenju tla od mina rizik je sasvim nepri­ hvatljiv, sto cini njihovu temeljnu razliku. Humanitarno razminiranje je zato sporo, jer treba pronad sve mine i razno sttjeljivo na sirokom prostoru, razlidtih kategorija tla i pot­ puno odstitl tlo. Uklanjanje mina u obje situacije se razlikuje po cilju, nadnu, opremi za uklanjanje, standardima ciscenja, kao i orga­ nizaciji rada.

Uklanjanje mina se moze obavljati unistavanjern, tj. njihovim aktiviranjem na mjestu postavljanja (na vise nacina), pluznim iskopom mina, iii neutralizacijom. Neki svjets-

Njemacki minocistac Keiler ("Vepar") tvrtke MaK, lzraden na podvozju tenka M48, jedno je od suvremenih vojnih vozila za otvaranje prolaza kroz minska polja i sumnjive povrslne, Masa stroja iznosi 52 t, s dva clana posade. Rasciscava prolaz sirine 4.7 m i dubine 25 cm, od svih vrsta mina

(znad dopusta neuklanjanje 4 mine koje naknadno mogu prouzrodti gubitak ljudskih zivota). U stvari, strogi zahtjev UN je strog samo za konstruktore tehnike za razminiranje. Potrebno je da inzenieri naprave stroj koji ce u jednom iii dva prolaza uspiesno obaviti pot­ punu zadacu ciscenja. Poslijeratno humani­ tarno razminiranje velikih povrsina natjecajem dobivaju specijalizirana namjenska poduzeca

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

ki proizvodad opreme za razminiranje nude opremu za vojno i za humanitarno razminiran­ je, iii posebice za vojno, posebice za humani­ tarno razminiranje, a prema tome razlikuje se tehnologija razrniniranja. U nacelu razlikuje se oprema koja koristi tehnologiju detekcije mina (detektori), tehnologiju udarne sile za unistavanje mina (mehanicka i eksplozivna sredstva), i ona koja koristi tehnologiju rue-

nog trazenja (pipalice). Oprema za razmini­ ranje obuhvata: - laka rucna sredstva (kompleti za razminiran­ je, detektori metala, radarski detektori tla, IC detekcija, i drugo), - mehanicka sredstva za mehanizirano razmini­ ranje (minodstaci s diskovirna, plugovima, mlatilima, valjcima, vijcanicama, usitnilice freze, strojevi na daljinsko upravljanje, i drugo), - eksplozivna sredstva (pruzna eksplozivna punjenja s raketnim nabacivanja, aerosolni eksplozivi i druga pirotehnicka sredstva).

Utvrdivanje postojanja minskih zapreka tijekom borbi, pri svakom kretanju postrojbi, izvodi se taktickim izvidanjem zemljista, vojnicima i opremom svih postrojbi koje se krecu Ako vojnici uoce minsku zapreku na smjeru kretanja postrojbe, isto ce dojaviti zapoviednistvu koje ce razmotriti rnogucnost obilaska, ako je to nemoguce zapovjednik ce odrediti snage i opremu za razminiranje. Postojanje minskih zapreka otkriva se na razne nadne, vizualno, znakovima koje demaskiraju mine, tragovima polaganja mina, rucno, stro­ jno, bojom vegetacije i drugo, a cesto i nailazenjem vojnika iii vozila na njih. U hu­ manitarnom razminiranju situacija je drukcija, najprije se krece od studije ustanovljavanja razmjera minskog problema. U takvoj opcoj studiji utvrduju se minirana podruqa, tip zemljista, lokacija minskih polja, vrste i tipovi mina, drustvene i gospodarske posljedice, pri­ oriteti razminiranja, raspolozivi resursi, statisti­ ka incidenata, i drugo. Takva studija slufi i za izradbu globalnog plana razminiranja. Nakon toga izraduju se tehnicke studije kojima se utvrduju granice miniranih podrucja i polja, rade skice i procjenjuju potrebna sredstva, ljudstvo i vrijeme. Ove studije izraduju skupine koje obilaze teren, traze mine, ozna­ cavaju i ograduju zagadena mjesta. Detalinos­ cu ove se studije bitno razlikuju od taktickog vojnog izvidanja minskih zapreka, zato traze velik broj sredstava, ljudstva i vremena.

Kako bi se zemljiste kvalitetno odstilo, potrebno je pronad svaku minu. Zernliiste se mora detaljno pretraziti vise puta jer su mine uglavnom ukopane. S obzirom na male pro­ teznosti (dimenzije) mina, interval zemljista koji se pritom rnoze preskodti jednak je pro­ teznostima najmanje mine od kojih je minska zapreka izradena. Primjerice, ako su u minsko polje ugradene protupiesacke mine PMA-2 (masa 135 g), ciji je promjer 68 mm, presko­ cenih 68 mm zemljista moze u sebi kriti minu. Zato je pronalazenie mina vrlo spor posao, vrlo zamoran, u kojem ljudstvo moze izgubiti koncentraciju i opreznost. Stari nadn pro­ nalazenja ukopanih mina je ispitivanje ubadan­ [em tla pornocu ubadalica, tzv. pipalica.

Pipalica je zasiljeni metalni stap kojim se ubada u tlo, kojim se nastoji osjetilnom raz­ likom u tvrdoci napipati ukopana mina. Ubada

krhotina iii metalnih otpadaka, detektori metala se koriste, posebice u otkrivanju pocet­ ka minskih zapreka. Eksperimenti s radarom

co C ·~ m

Funkcija razminiranja razlicitm sredstvima

Pirotehnicki sustavi

Yankovski minocistac

se oprezno, iz lezeceg iii stojeceg stava, pod kutem od 30°, kako se pipalicom na bi aktivi­ rao upaliac, Kod nekih tipova mina ubadanje se mora vrsiti svakih 5 cm iii 400 puta na cetvorni metar, tako tipicno minsko polje, povrsine 2 hektara treba ispitati s 4 milijuna uboda kako bi se naslo 400 mina. Ubod pipali­ com nije sasvim siguran jer mina maze biti namjerno postavljena s upaljacem u stranu, maze biti nagnuta pomicanjem tla iii povezana s minom iznenadenja ili imati dodatni upaljac koji reagira na pokusa]e razminiranja, pa je pretrazivanie pipalicama ne samo monotono, fizicki naporno, nego se izvodi pod snaznirn psiholoskim opterecenjem, To otezava]» teski klimatski uvjeti rada, visoka vegetacija, opas­ nost od insekata i trulezi. Rad je opasan i na kamenitom tlu, jer se pod pipalicom veliki kamen osieca kao mina.

Za pronalazenje mina rucnim sredstvima koriste se suvremeni prijenosni rucni detek­ tori metala i radarski detektori (GPR). Suvremene plasticne protupjesacke i protuok­ lopne mine sadrze vrlo male kolidne metala, pa ih detektori metala po nacelu signala elek­ tromagnetske indukcije teze pronalaze. Tako su kod mina, primjerice PMA-2 i PMA-3 jedini rnetalnl dijelovi tanke aluminijske kosuliice detonatorske kapsule koja je dio kemijskog upaljafa Detektori imaju dubinu detekcije izmedu 15 - 20 cm. Ako je mina dublje ukopana iii je pod slojem vegetacije jos se teze pronalazi. Korisni dohvat detektora je smanjen za visinu vegetacije, zato se vegetacija prethodno treba otkloniti. Pod utjecajem eroz­ ije i rasta vegetacije one se pornicu dublje sto ih stavlja jos vise izvan dohvata. Iako se nailazi na puno "laznih" signala, od raznih metalnih

Djelotvornost

(primjerice u teskom kraskom podruqu). Racionalno i potpuno ciscenje tla daje kombi­ nacija strojnog i rucnog nadna razminiranja, te uporaba pasa tragafa Kako poslijeratnom humanitarnom razminiranju takticko znacenje vojnog razminiranja ne odgovara, kompromisa u humanitarnom razminiranju ne smije biti, jer tlo treba potpuno odstiti od svih mina. Pojavljuju se sve vise novi strojevi za razmini­ ranje, koji onecisceni zemljani sloj preraduju, primjerice usitnjavanjem, tzv. frezama i prosi­ javanjem u obradivu zemlju i pritom uklanjaju mine manje eksplozivne moci, tj. unistavaju protupiesacke mine koje su najrasprostran­ jenije u oneciscenju tla. Protutankovske mine su zbog svoje velike razorne mod eksploziva jos velika zagonetka za strojno uklanjanje, jer ostavlja posljedice nadoknadiva ostecen]a. Veliki problem ciscenja tla SU mjesovita minska polja, posebice kod otkrivanja minskih polja i njihovih granica.

Uopce, uredaj za vojno razminiranje se

Britanska mlatilica "Aardvark Clear Mine", namjenski razvijena za humanitarno razminiranje pustinjskoga tla

koji prodire u sloj zemlje pokazuju da se mogu otkrivati i dublje postavljene mine. Tendencija razvoja detektora je razvijanje univerzalnog detektora koji ujedinjuje rad vise senzora razlicitih nacela djelovanja (magnetske, radarske, IC i druge detekcije). Kako raspoloziva oprema zaostaje od postavljenog standarda UN, to ce rjesenie svestranog detek­ tora posebice biti vazno za humanitarno razminiranje, gdje je podnoshiv' rizik iznimno mali, to jest 0.4 posto.

Funkcija razminiranja razlicitirn sred­ stvima se maze prikazati graficki, brzinom i stupnjem djelotvornosti (speed, efficiency). Pirotehnicka sredstva daju najvecu brzinu razminiranja, ali i najmanji stupanj ociscenosti, zatim mehanicka sredstva ispred tanka, razni mehanicki uredaji te rucna sredstva. Raz­ miniranje mehanizacijom je brzo i sigurno po ljude ali mehanizacija nije svugdje upotrebljiva

dodaje na borbeni tank iii drugo oklopno vozi­ lo i sluzi za izradbu prolaza u minskom polju, a uredaj za humanitarno razminiranje se doda­ je namjenskom stroju, gradevinskom iii speci­ jalnom stroju i sluzi za potpumo ciscenje tla od mina i svih vrsta sttjeljiva. Teska vozila za humanitarno razminiranje u pravilu imaju po­ sadu za upravljanje, srednje teska vozila imaju i mogucnost daljinskog upravljanja, dok se s lakim robot vozilima uglavnom daljinski upravlja. Svako od poznatih rjesenja opreme za razminiranje ima prednosti i nedostatke, pa kod izbora optimalnog rjesenja opreme treba analizirati sve utjecajne parametre (vrst tla, vrst mina, broj mina, tip stroja, brzinu ciscenja, i drugo). Zbog razlicitosti svojstva tla Repub­ like Hrvatske, maze se na prvi pogled zaklju­ dti da je nuzna primjena razlicitih suvremenih sredstava.

PROSINAC, 1998. m HRVATSKI VOJNIK

Relavantne znacajke miniranja i razminiranja

Kopnene mine mogu biti protupjesacke i protuoklopne (protutankovske). Protupje­ sacke mine prema vrsti upaliaca i nadna djelo­ vanja mogu biti nagazno - razorne, nagazno potezne-odskocne i rasprskavajuce, mine usmjerenog djelovanja, a protutankovske mi­ ne mogu biti: nagazno - razorne i nagazno - razorno - probojne. Sve vrste mina mogu biti postavljene, kao mine iznenadenja i mine usporenog djelovanja (tempirane). Mine se u ratu koriste za izgradnju minskoeksplozivnih zapreka, kojima se neprijatelju nanose gubitci, smanjuje njegovo napredovanje i onemo­ gucuje koristenje odredenih pravaca i prosto­ ra. Time je mina postala najprije defanzivno sredstvo uglavnom u obrani. Zbog tehnickih mogucnosti brzog daljinskog polaganja, mine su postale ofenzivno omzje kojim se nepri­ jatelja maze ometati u izvodenju obrambenih djelovanja. Mine se najcesce postavljaju u min­ ska polja, koja mogu biti protupiesacka, pro­ tuoklopna i miesovita. Medutim mine se cesto postavljaju pojedinacno kao zaprecno sredst­ vo (sto ujedno sluzi kao mina iznenadenja) i u skupinama - bez propisa o njihovoj geometriji. Protupjesacke mine, osim sto sluze u protup­ jesackoj borbi, cesto imaju funkciju zastite

na metar sirine minskog polja. Gustoca min­ skog polja ovisi o namjeni minskog polja, vrsti i tipovima mina, zemljistu i takticko] situaciji.

Minsko polje predstavlja veliku zapreku posebice za napredovanje oklopnih snaga, jer bitno utjece na umanjenje njihove pokret­ ljivosti, koja je temeljni cimbenik prenosenja paljbene mod oklopnih snaga na bojisnici. Vrijeme koje stoji na raspolaganju za postavl­ janje minskog polja odredeno je operacijskim planom. Za postavljanje klasicnog minskog polja potrebna su razmjerno velika inzenjerijs­ ka sredstva, transportna sredstva za prebaci­ vanje tisuca mina (kilometar minskog polja zahtijeva oko 5 - 6 tona mina, a po nekima 15 tona mina), kao i drugih sredstava koja se koriste na zemljistu na kojem ce se postavljati minsko polje, a to je u pravilu u blizini prednje crte bojisnice, gdje ce ta sredstva biti napad­ nuta svim sredstvima neprijatelja pa i zracnim, Mjesovita minska polja, kao i mine iznena­ denja su cesta pojava.

Pojava "rasutih" mina koje mogu biti postavljene iz letjelice, lansirane s vozilai slic­ no, stvorila je nave probleme. Mogu se pojavi­ ti iz "vedra neba" i okruziti postrojbu u najnez­ godnijem trenutku. Njihovo koristenje prisilja­ va protivnika da rasporedi sredstva za razmini­ ranje na najnizu organizacijsku razinu, ukoliko zeli zadrfati kakvu-takvu takticku

Finska mlatilica Sisu RA-140 DS. Mlatilo je spusteno zajedno sa sntom za zastnu od eksplozija na visinu koja se automatski nadzire

protuoklopnih mina, kako bi se pjesastvu koje izide iz oklopnih vozila onernogudlo razmini­ ranje protuoklopnih mina. Minsko polje je odredeno geometrijom, oblikom, proteznosti­ ma i gustocom, a standardi se razlikuju za svaku vojsku. Geometrijska sirina minskog polja je okrenuta frontu, a dubinu cini okomi­ ca. Zapreka i ubojitost minskog polja mjeri se gustocom, odnosno prosjecnirn brojem mina

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

pokretljivost. Uvodenje ovih minskih sredsta­ va uvelike ovisi o njihovoj isplativosti u odno­ su na konvencionalne "glupe" mine, uzimaiuci u obzir nadn i brzinu postavljanja, udnkovi­ tost u djelovanju na vozila i zivu silu i njihovu fleksibilnost (ukljucujuci i mogucnosr da ih se razoruza i ponovno uporabi na drugom mies­ tu ), te cijenu. Kako najnovije rasute mine s usmjerenim djelovanjem koriste manje eks-

ploziva ( 4 - 5 kg), maze se dogoditi, ukoliko ne pogode tocno, da irn eksplozivna mac nije dovoljna da osteti gusjenicu tanka. Nadalje, te mine leze na povrsini i maze ih se izbjeci, odnosno razmjerno lako unistiti. Iako rasute mine mogu korisno posluziti, strucruad se uglavnom slazu da je najznacajnije pobolisanie minskim poljima tzv. "pametna" mina, tj. ona koja maze samostalno motriti, ispitivati i napa­ dati cilj, pokriva odredeno podruqe, ne vise samo odredenu tocku, Velidna tog podruqa upravo je pitanje o kojem se vode rasprave izmedu europskih i americkih strucnjaka. Naravno, radi se prije svega o troskovima, jer podruqe djelovanja jedne mine odreduje gustocu i broj mina potrebnih za odredenu zonu. Iroskovi proizvodnje jedne "pametne" mine iznose izmedu 7000 i 10.000 USD. Po­ stoje naznake da bi cijena morala pasti sve do 2000 USD (dakle oko 10 puta vise od "glupe" mine), prije nego sto bi vojni krugovi poceli razmatrati koristenje "pametnih" mina umje­ sto minskih polja. Ova vrst mina znacajno ce otezati prelazak minskih polja, ponajprije stoga sto je oprema koja se sada koristi za razminiranje uglavnom ona koja se zasniva na dodiru. No, pametne se mine uglavnom postavljaju na povrsinu zemlje pa su osjetljive na djelovanje eksplozivnih sredstava za razminiranje. Specijalizirane tvrtke, razvile su, primjerice, slozena eksplozivno-goriva sredst­ va i eksploziv u obliku pjene, kao nadn neu­ traliziranja ovih mina. Na polju proizvodnje mina proizveden je "pametni" upaljac za mine, koji pretvara obknu protuoklopnu minu u minu sirokog spektra djelovanja. Proizvedena je i pametna protuoklopna mina za uporabu na otvorenom terenu koja koristi akustirni sustav uocavanja cilja i infracrveni sustav cil­ janja. Elektronski procesor koji se nalazi u mini odreduje optimalno vrijeme aktiviranja u cilju najvece udnkovitosti. Bojna glava ispal­ jenog projektila maze probiti 120 mm oklopa kod udaljenosti 35 m.

Kako god, u doglednoj ce buducnosti minsko polje ostati i dalje temelj strategije miniranja, a strucniad za razminiranje ce vodi­ ti racuna o dodatnim problemirna koji se javl­ jaju kroz koristenje "rasutih" i "pametnih" mina. Medutim, konvencionalna PT mina se jos smatra najucinkovitijim sredstvom uspora­ vanja teskih oklopnih snaga, ponajprije stoga jer sadrzava do 10 kg eksploziva, te PP mine razlicitog spektra djelovanja. Tu lezi kljucni problem razminiranja najveceg broja polozenih mina sirom svijeta, jos najtezi i najskuplji. S gledista rjesavania vojnog proble­ ma svladavanja minskog polja, koriste se mehanidd minodstad s diskovima, plugovima i mlatilima, te raketna nabacivanja eksploziv­ nih punjenja. Kako najcesce treba raditi brzo

(svladavanje minskih polja provodi se pod neprijateljskom paljbom), diskovi i mlatila su povoljnija jer mogu raditi brzinom vecom od 10 km/h, a brzina rnoze pasti na 2 km/h u nepovoljnirn uvjetima rada. Medutim, mlatila poput Aardvark Clear Mine, smatraju se sred­ stvima za humanitarno razminiranje u situaci-

jemci su odludli da nastave sami. Konstruiran je prototip vozila na temelju podvozja tanka M-48, a tvrtka Krupp MaK je ugovorila izradbu vozila pod nazivom "Keller" ("Vepar"). Svaka inzenjerijska satnija oklopne brigade treba imati po cetiri takva vozila. Mlatila su postavl­ jena pod takvim kutom da odbacuju zemlju i

Humanitarno razminiranje

Potpuno ciscenje minskih polja i min­ skoeksplozivnih sredstava je zadaca humani­ tarnog razminiranja. Poratni uvjeti, sezonski uvjeti, vrst tla i opremljenost postrojbi uvjetu­ ju nacin razminiranja. Ne postoji jednoznacna

,,,,

Svedski minocistac "Mine Guzzler" ("prozdrljivac") tvrtke Bofors, namjenski razvijen za humanitarno razminiranje razlicitog tla. Freza s vrlo tvrdim zubima zahvaca mine koje pritom eksplodiraju iii usitnjavaju u kornadice

jama koje nemaju taktickog vojnog znaceoja, stoga ih strucnjaci smatraju dopunom plugov­ ima, ne takmacem. Tank koji ispred sebe gura diskove posnze brzinu do 15 km/h. Diskovi nisu udnkovit! u djelovanju protiv slozenijih mina (mine sa zakasnjenjem paljenja, mina na kat, i slicno), pa se i dalje smatra da je fizicko uklanjanje mina iskopavanjem pornocu min­ skog pluga najucinkovitiji nadn svladavanja minskog polja. U Domovinskom ratu, mine uglavnom nisu postavljane na veco] dubini od 30 cm, ali su se zato PT mine mogle postavljati "na kat", 2 - 3 mine jedna na drugu. Tako pos­ tavljene PT mine u minskom polju, po nekim normama moglo je biti 5 - 10 posto ukupne kolicine, u cilju zaustavljanja i neutralizacije tankovskih minodstaca, koji ispred sebe gura­ ju sekcije diskova. Minski plugovi su samo jedno od sredstava koje se mogu koristiti, ali se tu nalaze i lako prijenosni mostovi i dozer­ ske ostrice i druga oprema.

Potkraj sedamdesetih godina zapocet je francusko-njemacki program, kojem je cilj bio stvarame oklopnog vozila za brzo razminiran­ je, zasnovanog na AMX-30 inadci vozila bez kupole. Odluceno je da se prihvati tjesenje sa snaznirn mlatilom. Francuzi su odustali od projekta u pocetku osamdesetih godina, a Ni-

mine s puta vozila, raded do dubine 25 cm (neto snaga koja je potrebna za mlatilicu nije veca od 150 KS). Iesko je pronaci krajnja riesenja za vojne probleme pa ni pitanje razminiranja nije iznimka tom pravilu. Proizvo­ daci se moraju ravnati prema zahtjevima narucitelja, a oni se temelje na praktickom iskustvu, a ne na teoretskim mogucnostirna. S vojne tocke gledista, poboljsane mogucnosti novih plugova u potpunosti opravdavaju nji­ hovo koristenje, jer minska polja nisu nikakva slucainost bojisnice. Kad se vojne snage suoce sa zaprekom, a da se ne govori o tako skupoj zapreci kao sto je minsko polje, to moze znadti samo da je ta zapreka dio ustrojenog plana obrane, koji ukljucuje potencijalno razorno topnistvo i pjesacke napadaje. Brzina kretanja kljucna je za uspjeh snaga u napadaju, svaka minuta koja se dobije u fazi svladavanja minskog polja rnoze se izraziti u obliku spasenih zivota i opreme, jer se izbjegava neprijateljska paljba. Iako razvoj novih plugo­ va, mlatila i drugih strojeva zahtijeva iznimno visoku strucnost, konacni proizvod ne pred­ stavlja neku visoku tehnologiju i mogu ga proizvoditi i zemlje s relativno niskim tehnickim mogucnostirna.

strojna oprema za humanitarno razminiranje koja ce odstiti tlo od minskoeksplozivnih sredstava sa zahtjevom UN od 99.6 posto iii 100 posto. Isto tako, nije lako odrediti stupanj odscenosu tla jer bi za to trebalo znati tocan broj polozenih mina, sto nije obicno poznato (osim kod planiranja eksperimenta u istrazi­ vacke svrhe). Nema sigurnih podataka o uspjesnosti strojeva za razminiranje koji su rekonstruirani za takve zadatke (preuredena radna mehanizacija). Medutim, strojno razmi­ niranje u kombinaciji s temeljnim rucnim pretraiivanjem pomocu detektora i pipalica, te horistenje pasa tragaca mogu dati rezul­ tate da zadouolje postavljeni standard.

Nacin izvodenja rucnog uklanjanja mina u vojnom i u humanitarnom razminiranju se razlikuje po organizaciji i slozenosti provo­ denja. U uvjetirna borbe i probijanja zapreke vojnici s pipalicama imaju razmak 0.5 - 2 m, sto je posljedica borbenih uvieta, a ne sigurnosti vojnika. Ako se pri takvom razmaku aktivira nagazna PP mina, vrlo je vjerojatno da ce i drugi vojnik biti ozlijeden, a u slucaju aktivi­ ranja odskocno-rasprskavajuce mine poslje­ dice su teske. U humanitarnom razminiranju sigurnost pirotehnicara je jedan od osnovnih zahtjeva. Tako se odreduje siguran razmak lju-

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

di od najmanje 10 m kad se radio nagaznim PP minama, a 25 m kad se radi o rasprskavajucim i protuoklopnim minama, 50 m ako se radi o odskocnim PP minarna, te 100 - 200 m kad se radio minama usmjerenog djelovanja. Kako je poznato da sirina tla koje jedan covtek pre­ trazuje pipalicom i u vojnom i u humani­ tarnom razminiranju iznosi 1.0 m, onda je lako uodti da je zbog velikog razmaka izmedu piro­ tehnicara u humanitarnom razminiranju pre­ trazivanje tla slozenije i sporije. Tome treba dodati ukljucenie prostora razminiranja pod sumnjom "laznih" minskih polja.

Poseban je problem neutralizacija mina, tj. ako se mine ne mogu unistiti na lieu mjesta na kojem su pronadene iste se moraju razoruzati, iznijeti i unistiti kontroliranim detoniranjem na drugom priredenom mjestu. Neutralizacija mine je opasniji nadn, jer se mina moze prigodom umetanja osiguraca, uklanjanja upaljaca, postavljanja kape iii kod nainjeznijeg podizanja aktivirati. Neke mine, posebice potezne mogu s vremenom postati vrlo osjetljive i nestabilne, a mogu imati dodat­ ni upaljac, koji se aktivira za slucaj razminiran­ ja. Pirotehnicari dobro znaju sro se smije dirati, a sto je bolje unistiti, Medu najopasnije spadaju trombloni, projektili za rucne bacace i protutankovske rakete, pa se odmah unistava­ ju, ali ni to nije nikada sigurno posebice ako je mina godinama bila u zemlji iii je ostecena · Postupak iskopavanja pomocu lopatice se obavlja kad se zeli ispitati pronalazak detekto­ ra iii pipalice. Iskopa se mala rupa 10 cm ispred mjesta pronalaska do dubine 10 - 20 cm odakle podnje iskopavanje. Postupak povla­ cenja zakacene mine uzetom s udaljenosti 50 metara mora biti proveden pod strogom po­ zornoscu, zaklonom i zastitnorn opremom, ka­ ko je postupkom povlacenia propisano. U ne­ kim vojskama je zabranjena neutralizacija mi­ na bez posebnog dopustenja nadleznlh, Neke se neeksplodirane projektile mora neutralizi­ rati, i nuzno otkloniti prijetecu opasnost, pri­ mjerice na posebnim objektima (mostovi), na putovima, na velikoj dubini tla, i drugo. Brzina razminiranja i ukupni troskovt razminiranja. Brzina razminiranja i ukupni troskovi razminiranja se mogu umanjiti uporabom suvremene mehanizacije. Brzina razminiranja u prvom redu ovisi o prioritetu koji se dodjeljuje podruqima na koja se vracaiu izbjeglice i prognanici, kuce, okucnice, zatim poljoprivredno zemljiste, infrastruktura, a na kraju ostaju obicno livade, pasnjaci i sume, s druge tehnicke strane izvodljivosti razminiranja, smatra se da jedan pirotehnicar moze dnevno pretraziti 20 m', a u povoljnim uvjetima do 40 m' zemhista. Skupina od 30 protehnkara moze dnevno razminirati izmedu 1000 - 2500 m'. To bi odgovaralo povrsini

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

zemliista od 250x10 m iii 1/8 prosiecnog min­ skog polja (sirine 200 i dubine 100 m). Norma za 30-clanu ekipu u idealnim uvjetima, na dobrom terenu bez vegetacije iznosi oko 2500 m2. Norma za prosjecni teren iznosi oko 1500 m2, za teski teren 1000 m', a za vrlo teski teren 500 m', Za jedan radni dan (6 sati rada + 2 sata odrfavanja) jedna mlatilica moze ocistiti 54.000 m' stazu siroku 3 m. Ako je ucinkovitost stroja za razminiranje 85 posto, a razlika do zahtijevanih 99.6 posto se moze postici meto­ dama pretrazivanja pomocu detektora i pasa tragaca. U tom slucaiu ostaje podnosliivi rizik neodscenosti mina od 0.4 posto. Skupina od 30 pirotehnicara koji provjeravaju ucinkovitost

rucanma i provoditi prihvacene sigurnosne norme ciscenja tla. Razminiranje se mora pri­ lagoditi realnim uvjetima ciscenja, zato strojni park treba obuhvatiti razlidtu mehanizaciju, od detektora do teskih strojeva. Tehnologija razminiranja se prilagodava vrsti minskog polja, vrsti podloge i okruzenja (deminiranje prometnica, deminiranje u naseljima, demini­ ranje oranica, i drugo).

Usporedna rasdamba razminiranja bez uporabe mehanizacije i s uporabom moze se izvesti prema kriteriju udnka i cijene. Prema podatcima (Kambodza), na 100 km2 miniranog podruqa izvedena je usporedna rasdamba rada 40 skupina za razminiranje (SR) bez meh-

Njemafka usitnilica (freza) RHINO tvrtke MaK, lzradena na bazi podvozja graaevinskog stroja. Prera(luje zemlju usitnjavanjem i pritom PP mine koje unlstava aktiviranjem zubi rotora za kopanje iii ih zubima usitnjava. Od PT mina zubi rotora trpe ostecenia ali koja se otklanjaju na mjestu uporabe. Radna dubina kopanja iznosi 30 cm (maks. 50 cm), a kapacitet 15.000 m2 / radni dan - 8 sati. Freza se koristi za razminiranje u Republici Hrvatskoj, AKD Mungos

meharuckog ciscenja moze dnevno pregledati i ako je potrebno rucno razminirati 4200 m' zemljista koje je strojem bilo razminirano, sto je priblizno 4 puta vise od ruenog ciscenja. Kako razminiranje nije bezopasno i kako bi se opasnost po ljude smanjila na sto manju mjeru, poduzeca koja obavljaju raz­ miniranje moraju raspolagati strojnim parkom za razminiranje, izucenim piroteh-

anizacije i 40 SR s mehanizacijom ( 4 mlatilice). Jedna skupina za razminiranje ima 30 piro­ tehnicara. 40 SR ( 40x30 = 1200 pirotehnkara) ocistilo je oko 10 km2 za godinu dana uz cijenu od 7 mil USD. Prosjecna cijena rucnog ciscenja km2 je prema tome 700 000 USD. Za 100 km2 u 10 godina ciscenja, cijena je iznosila 70 mil USD. S druge strane, 40 SR s cetiri mehanicke cistilice (1 cistilica po bazi za

razminiranje) odstilo je prosjecno 35 km2 za godinu dana. Povrsina od 100 km2 je odscena za manje od tri godine. Cijena cistilice je 1.5 mil USD, a cijena njezinog odrzavanja 0.5 mil USD I godini. Cijena 40 SR za tri godine je 21 mil USD, a ukupna cijena strojeva, ljudi i odr­ zavanja je 28.5 mil USD. Uz tri puta povecanu brzinu ciscenja ustedeno je 41.5 mil US USD. Dakle, na ovakom relativno povoljnom zemljistu uporaba mehanizacije smanjuje cijenu ciscenja do 50 posto I m2 povrsine, a povecava brzinu ciscenja do tri puta. Na temelju toga, ulaganje u suvremenu meha­ nizaciju za razminiranje je ekonomski i teh­ nicki opravdano, pa uporabu mehanizacije treba shvatiti kao dio sustava razminiranja, jer se ista ne moze koristiti izolirano i bez stalnog vrjednovanja. Mehanizaciju je potrebno rabiti ne samo prigodom plrotehnickog izvidanja, prvog ulaska u minsko polje koje je najopasni­ je za covjeka, zatim kod izvodenja prohoda, vec i u ostalim fazama razminiranja. Pirotehnicko izvidanje osigurava prikupljanje svih relevantnih podataka u slucaju: a - male vjerojatnosti postojanja minskog polja, b - kad je otkriveno postojanje minskog polja, c - kad je poznato minsko polje i poloza; Kod nailas­ ka stroja na minu stroj se zaustavlja dok se ne utvrdi struktura i proteznosti minskog polja od pirotehnicke skupine. Nakon definiranja granica minskog polja nastavlja se strojno izvidanje uz njegov rub. Poznato minsko polje se oznacava, zatim strojno ograduje u vise pro­ laza radi dobivanja pristupa i zone sigurnosti. Koordinacija izmedu posade minodstaca, kao i njegova zapovjednika sa zapovjednikom pirotehnicke skupine koja prati minodstac mora teci po strogo dogovorenim postupcima i mjerama zastite, Vrijeme rada, nadn uklan­ janja minskog polja regulira se zapovijedi celnika skupine. Po propisima sva podruqa koja se prijedu strojem moraju provjeriti pirotehnicari. Mehanizacija uklanja vegeraciju, sto je dobra priprema terena za rad pirotehnkara koristeci detektore i pipalice. Prigodom rada pirotehnicara s pipalicama u lezecern iii klececem polozaju zastitna oprema je obvezna. Kako oprema ne bi otezavala kre­ tanje, povecavala zamor ljudi i njihovu pre­ ciznost rada, masa zastitne opreme cini kom­ promis izmedu produktivnosti pirotehnicara i stupnja zasnte. Redovito se koristi zastitna bal­ isticka kaciga s vizirom i balisticka jakna. Za obavljanje unistavanja iii razminiranja prona­ denog sredstva pirotehnicar oblad zastitno balisticko odijelo. Nosenje neprobojnog prslu­ ka se nalaze u ciscenju rasprskavajucih mina, a zastitnog odijela i minskih cizama pri ciscenju nagaznih mina. Domaca proizvodnja i razvoj opreme za azminiranje. Ulaganje u suvremenu meha-

Njemacki strojevi za razminiranje i prosijavanje. Minebreaker 2000 freza i Mineclearer 2000. Minebreaker 2000 (dubine razminiranja od O - 0.5 m, sirlne 3.6 m, brzine 6 km I h, kapaciteta otprilike 2 ha I 6 h), u akciji razminiranja je kortsten u Bosni kod Brckog i Sarajeva. Dodatni stroj za prosijavanje zemlje "Mineclearer 2000" (Buldozer Caterpillar) podize raskopano zemljiste do dubine 50 cm i isto prosijava. Svi predmeti veel od 4 cm promjera (a mogu biti i mine) se sortiraju na prednjoj vrpci, odakle se odstranjuju. Ovim postupkom se clste ostatci mina, eksploziva i strjeljiva koji bi mogli ostati kao potencijalna opasnost. Djelovanje oba vozila osigurava ne samo postavljeni standard UN od 99.6 posto (zernlliste ocisceno i prosijano), vec i to da je zemlilste spremno za poljoprivredno korlstenje, zasadivanje, posumljavanje i sucno

nizaciju za razminiranje je ekonomski i teh­ nicki opravdano. S gledista korisnika stroja za razminiranje tj. poduzeca koje obavlja te poslove, vazna je njegova ekonomicnost. Mo­ ze se razlikovati nabava specijalnih (skupih) strojeva koji su ekonomicru kad se ugovaraju veliki poslovi (kad se uz dobru organizaciju rada mogu iskoristiti skupi strojevi) od tipicnih manje skupih strojeva, koji ce imati veliki stupanj korisnosti. Nabavu mehanizacije treba takoder shvatiti kao dio sustava proiz­ vodnje i razvoja, jer se ista ne bi trebala nabavl­ jati iz uvoza i koristiti izolirano od gospo­ darskog sustava Republike Hrvatske. Proiz­ vodnja i razvoj domace opreme za razmini-

ranje je imperativ logistickog pra­ cenja dugotrajnog procesa humani­ tarnog razminiranja, jer ima os­ novu u obuci osoblja, treningu, odriavanju i raspoloiioosti meba­ nizacije. Domacoj proizvodnji pot­ reban je prijenos dijela suvremene tehnologije, posebno za dio tu opi­ sane mebanicke mehanizacije, posebice zbog toga sto je njezina cijena ponude iz svijeta vrlo visoka. Konstrukcija takve opreme ne zahti­ jeva visoku tehnologiju (high tech), posebice mebaniceib strojeva za razminiranje, tipa mlatilice iii freze. Moie se pretpostaviti da bi takva proizvodnja specijalne opre­ me za Republiku Hrvatsku bi/a isplativa, jer u svijetu nema veliko­ serijske proizvodnje takve meha­ nizacije da bi mogla biti konkuren­ cija domacoj proizvodnji i jeftinijoj radnoj snazi. To su samo naznake moguce maloserijske proizvodnje mehanizacije za razminiranje na bazi gradevinske mehanizacije i specijalnib vozila. Medutim, pritom

se mora ici na partnersko povezivanje sa stranim proizuodadmajer transfer tehnike i tehnologije mora biti u funkciji razvoja i ne smije biti klasicno kupovanje patenata i li­ cenci. Na to se mora paziti, ne samo zbog iznimno velikih "troikoua ledenog brijega logistike" za deset do petnaest godina, vec zbog toga da Republika Hrvatska ne postane stovariste nedjelotvorne tehnike, a ekonomski i tehnoloski razvojno neisplative. Ekonomski i razvojno djelotvorni nacini prijenosa mogu biti: "leasing", integracija opreme, inzenjering, i slicno. Oblik "leasinga" tj. uporaba strojeva na odredeno vrijeme bez kupovine je dobar iz razloga nepotrebnog investiranja u razmjerno skupa sredstva i rizika zastarijevanja iii unistenja na duze vrijeme. Osim toga, "leas­ ing" pruza adekvatnu obuku ljudstva, logistiku i osiguranje strojeva za vrijeme ucinkovitosti radnog vijeka. Uvoziti od stranog partnera specificne dijelove i sklopove radnih uredaja za razminiranje, te ih integrirati s domacim dijelovima je optima/an nadn prijenosa tebnologija: To pojeftinjuje proizvodnju i upucuje stranog partnera na pribuacanje domace industrije. Inzenjering znad "pruzan­ je inzenjerfjskih usluga" odnosno pruzanje zajednickih konzultantskih i proizvodnih uslu­ ga na relaciji razvoja i proizvodnje, te plasmana raspolozive tehnike i tehnologije.

( nastavit ce se)

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

.., TOKSINSKO NAORUZANJE Slavko BOKAN

E kstremno visoka toksicnost i ucinkovitost toksina je izazvala njihovu militarizaciju zbog izrazi­ to vece toksicnosti nego kod kemijskih ratnih agenasa (bojnih

otrova). Zbog toga je i strjeljivo za toksinske ratne agense izrazito manje od ostalog. Npr. americka vojska je ispitala jedan od najboljih onesposobljavajucih toksinskih ratnih agenasa stafllokokni enterotoksin B (SEB), kojeg je potrebno osjetno manja kolidna od kemi­ jskih onesposobljavajucih ratnih agenasa da bi se postigao isti udnak,

Mikroinkapsulacija toksina i aerobiologi­ ja je bitno unaprijedila djelotvornost toksina, posebno botulin toksina, koji se rasprsi u obliku aerosolnih mikrokapsula, koje kad se inhaliraju uzrokuju tezi oblik otrovanja nego kad se toksin uzme peroralno.

Novootkriveni toksini zadnjih godina jos vise povecavaiu vojni interes za njih (vise od 300 novih mikotoksina je do danas otkriveno).

Nave metode biotehnologije (genetsko inzenjerstvo, stanicne tehnike, proteinsko inzenjerstvo, imunoloske tehnike) su jako unaprijedile proizvodnju velikih industrijskih kolidna toksina bez rizika, te su ih udnile jos otrovnijim.

Razvoj metoda zastlte, dijagnostike, pro­ filakse i terapije je bitno unaprijedio medicins­ ki tretman i zastitu protiv vedne toksinskih ratnih agenasa. Americka vojska radi na pro­ jektima zastite od neurotoksina, trichotecena, saxitoksina i tetrodotoksina.

Podjela toksina: 1) - Peptidi i polipeptidi direktno ukodirani u tzv. tox-genima (aflatoksini, trichoteceni) molekulske mase 250 - 550, koji se mogu sin­ tetizirati. 2) - Oligomerni toksini ukodirani u nekoliko tox-gena ciji proizvodi se nakon sinteze pomi­ jesaju (botulin neurotoksin, kolera toksin, ricin, tetanus toksin). 3) - Neproteinski toksini niske molekularne mase, proizvod su intermedijarnog metabo-

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Povecani interes za toksine kao ratne agense zadnjih godina je izrazito porastao zbog njihove ekstremno visoke toksicnosti, razvitka aerobioloskih metoda, otkrica novih toksina, razvitka novih biotehnoloskih metoda koje se primjenjuju u proizvodnji, zastiti, dijagnostici i terapiji kod otrovanja toksinskim ratnim agensima

lizma stanice (antraks toksin, difterija toksin). Toksini pod 1 i 2 se mogu proizvoditi

temeljnom tehnologijom i u vedm kolicinama u laboratoriju. Za toksine pod 3 potrebna je visokosofisticirana oprema i specficno znanje.

Genetsko inzenierstvo ornogucava otkri­ vanje i izdvajanje tzv. tox-gena za proizvodnju toksina, njihovo umnozavanie (kloniranje) i prijenos u ostale stanice dornadna iii u stanice primaoca (bakterije).

DNK-plazmidi (manje molekule DNK u citoplazmi) iii ekstrakromosomalna nasljedna tvar se koriste da se u njih prenese tox-gen od izvornog organizma, od kojeg se zeli dobiti toksin. Takvi kodirani plazmidi se prenose u bakteriju, koja novi DNK-niz odta i tijekom starucnog dijeljenja proizvodi toksin.

Mikotoksini. Mikotoksini su velika skupina toksina niske molekulske mase, neproteinski spojevi, koje proizvode gljivice (plijesni). Plijesni koje su glavni proizvodaci mikotoksina su iz roda Aspergillus, Fusa­ rium i Penicillium. Bolesti koje izazivaju se nazivaju mikotoksikoze, nakon sto su usli u organizam i to ingestijom, inhalacijom i perku­ tano (preko koze), Imaju visoki stupanj stabil­ nosti i otpornosti na povisenu temperaturu. Teska se direktno otkrivaju kao ratni agensi, i tesko se dekontaminiraju. Za vojnu uporabu su vafoi trichoteceni i aflatoksini.

Trichoteceni. Trichotecenski · miko­ toksini su veca skupina toksina, koje proizvode vlaknate plijesni roda Fusarium. Najpoznatiji trichotecenski mikotoksin je T-2, koji je izraziti stamen! otrov (citotoksin). Malo je primjera koristenja toksina kao kemijskog oruzja u ratnim sukobima, ali jedan od najin­ teresantniji je uporaba mikotoksina-trichote­ cena u jugolstocno] Aziji godine 1980. poznat kao "zuta kisa". SAD su tada tvrdile da je ovaj mikotoksin koristen u Laosu i Kampuciji, ali se njegova uporaba nije mogla dokazati ni u jed­ nom od neovisnih kontrolnih laboratoriju. Te SU optuzbe O rnoguco] uporabi mikotoksina upozorile svjetsku javnost da se toksine kao

moguce kemijske ratne agense maze koristiti prikriveno.~H H H

---OH

H C H . 3 \ --·H 1-fC-C-O / IJ : O-CH2-CH3

H3C o ; CH2-0-CH2-CH3

Strukturna kemijska formula mikotoksina­ Trichotecen T-2

Trichotecenski mikotoksini kao toksins- ki ratni agensi su: r1t - Nivalenol, - 4-Deoxynivalenol (DON), -T-2, - Diacetoxyscirpenol (DAS).

To su krutine koje imaju taliste od 150- 200 °C. Nivalenol i deoxynivalenol su topivi u vodi, a T-2 i diacetoxyscirpenol su bolje topivi u organskim otapalima. Svi su vrlo stabilni i mogu se uskladistiti godinama, a da ne izgube svoju udnkovitost.

Ovi toksini uzrokuju povracanje, nadrazai odju i disnih puteva, mjehure po kozi, promjene u sredisnjem zivcanom sustavu i probavnom traktu. Oni imaju tzv. "radiomimetsko" djelovanje odnosno oponasaiu udnke ionizirajuceg zracenia, jer ostecuju stanicnu DNK i mehanizme sinteze proteina u stanici. Inhibitori su sinteze eukari­ otskog proteina u stanici i mitohondrijalnog disanja stanice.

· Trichoteceni su skupina mikotoksina niske molekulske mase, koje proizvode gljivice Fusarium i Trichothecium. Neprikladno uskla­ distene zitarice, a posebno u vlaznim i hlad­ nim uvjetima mogu biti izvor ozbiljnih otrovanja ljudi trichotecenima, koje proizvode plijesni. Epidemiju alimentarne intoksikacije u Aleukiji (ATA-Alimentary Toxic Aleukia) u Sibiru 1940. godina, kad se otrovalo mnogo ljudi, uzrokovali su trichoteceni od plijesni na zitu. U vrlo niskim dozama mogu izazvati teske upalne promjene na kozi otrovanih. Letalna doza za covjeka T-2 preko koze iii inhalacijom

je 1-2 reda velicine veca od doze za zivcane bojne otrove i iznosi od 3-35 mg. ED50 koja izaziva povracanje 0,1 mg.kg" ,a za iritaciju koze je nekoliko desetaka miligrama.

Jedan od najsignifikantnijih udnaka T-2 toksina i drugih trichotecena je imunosupre­ sivna aktivnost (smanjena otpornost imuno­ loskog sustava), vjerojatno kao posljedica inhibicije biosinteze makromolekula.

Trichotecen T-2 je najstabilniji i najv­ jerojatnija je njegova uporaba u teroristiddm i ratnim operacijama. U ratnoj uporabi moze se primijeniti u obliku aerosola iii namjernom kontaminacijom prehrambenih proizvoda. T-2 za razliku od drugih bioloskih ratnih agenasa ima izrazito svojstvo izazivanja mjehura po kozi kao kozni bojni otrovi. u organizam moze ud inhalacijom, ingestijom i kontaktom preko koze. T-2 se ne nalazi ni u jednom popisu kemijskih ratnih agenasa, a prema odredbama Konvencije o zabrani kemijskog oruzja (CWC).

Klinicki znaci i simptomi otrovanja Nakon kozne ekspozicije zapocinju

simptomi unutar nekoliko minuta, koji se odtuju crveniJom koze UZ bol i osieca] pecenja, Nakon toga se pojavljuju mjehuri koji prelaze u nekroticne promjene i crne naslage po kozi, Nakon inhalacijske ekspozicije (udis­ anja aerosola) zapodn]e napad pecenia i bola u sluznici nosa i zdrijela uz krvarenje. Pri kon­ taktu toksina sa strukturama oka zapocinju simptomi kao sto su intenzivno pecenje i osje­ caj stranog tijela u oku. Gastrointestinalna eks­ pozicija (ulaz toksina preko probavnog trakta) uzrokuje mucnine, glavobolju, vrtoglavicu, grceve U trbuhu i povracanie UZ poljeve, her­ matemezu (povracan]e krvi) i druga cesto fatalna unutarnja krvarenja. Sustavno otrovan­ je nastaje iza ulaska toksina u krvotok bilo kojim putem ulaska i sirenjem po cijelom or­ ganizmu sto se ocituje nesvjesticom i ataksi­ jom (porernecena koordinacija rnisica), iza ce­ ga slijedi tahikardija, hipotermija, hipotenzija. Ukupan broj Ieukocita i eritrocita pada postup­ no u perifernoj krvi. Smrt nastupa zbog op­ seznih krvarenja u svim organima i sekundane bakterijske infekcije, kao i blokade disanja zbog edema zdrfjela i glotisa. Ako se prezivi akutni stadij, bolest dalje napreduje teskirn ostecenjem hematopoeze (krvotvornih organa).

Brza dijagnoza se temelji na klinickoj slici i epidemiolosko] analizi. Uzorci krvi, tkiva i uzorci iz okolisa se mogu ispitati koristeci plinsko-tekucu kromatografiju i masenu spek­ trometriju.

Medicinski tretman, profilaksa i zastita Terapija je suportivna iii simptomatska i

koriste se tehnike i metode standardizirane za

sva otrovanja. Kod gastrointestinalne ekspozi­ cije udnkovit je superaktivni ugljen, ako se da, na vrijeme. Fizicka zastita kao sto je zastitna maska i zastitna odieca je dostatna, kao i za ostale bioloske ratne agense.

Dekontaminacija Odjeca kontaminiranih se skida i tretira s

5 posto vodenom otopinom hipoklorita 6-10 sati iii se unistava. Koza se dekontaminira pranjem sapunom i vodom. Oci se obilno ispiru fizioloskorn otopinom. Izolacija otrovanih nije potrebna. Instrumenti i radne plohe se dekontaminiraju zagrijavanjem na 134 °C iii kratko s lN NaOH. Standardni dezi­ ficijensi koji su ucinkoviti protiv mnogih drugih bioloskih ratnih agenasa ne mogu inak­ tivirati inace vrlo stabilne mikotoksine. Mikotoksikoze nisu kontagiozne, ali zbog svoje stabilnosti i otpornosti na toplinu i UV zracerue, mikotoksini dugo ostaju u okolisu,

gers). Ovakvi simptomi se mogu izazvati na laboratorijskim zivotonjama za 30 minuta. Tremor i hipersenzibilitet mogu se podraziu bukom i dodirom, koji obicno nakon 4-24 sata spontano oslabe. Smrtna doza izaziva naizm­ jenicne napadaje, koji traju do smrti. Neki od ovih toksina izazivaju ukocenost cijelog tijela, koja traje satima i kad prode stanje otrovanog se vrati u normalno.

Plijesan Claviceps purpurea, koja pod normalnim vremenskim uvjetima rnoze infici­ rati zitarice kao raz i psenicu proizvodi seriju tzv. ergotaminskih alkaloida, koji uzrokuju jedno stanje poznato pod nazivom "ergoti­ zam", Ergotizam je otrovanje brasnom koje sadrzava razenu glavnicu, a javlja se u dva obli­ ka: gangrenozni iii psihokemijski i konvulzivni. Gangrenozni oblik otrovanja izaziva obamrlost i otpadanje okrajine (prsti, nos i uske) kao rezultat vazokonstrikcije (suzeoja) u perifern­ im krvnim zilama sto izaziva gangrenozne

Grc masetera iii zvakace muskulatire

Atlatoksini. Aflatoksini su neproteinske tvari, koje proizvode gljivice roda Aspergillus flavus. Aflatoksini B1, B2, Gr, G2 su najpoznati­ ji predstavnici ove skupine i izrazito su toksicni za jetru (hepatotoksini) i jedni su od najjacih poznatih mutagena. Najtoksicniji je aflatoksin B1, ciji je LD50-1,0 mg/kg. Prirodno kontaminirane zitance gljivicama i toksinom su veliki problem u Rusiji i drugim zemljama. Aflatoksin nije samo toksican vec i jak kancero­ gen. Zbog takvih njegovih udnaka nije prik­ Iadan kao toksinski ratni agens ali se nalazi na popisu istih.

Aflatoksin 81 ima LD50-1,0 mg/kg Tremorogeni mikotoksini imaju udnke

na zivcanom sustavu tako da izazivaju ozbiljni tremor misica, gubitak koordinacije i jaku nesvjesticu. Neke plijesni roda Aspergillus i Penicillium proizvode ove mikotoksine, uzrokuju prirodno poremecaj u goveda i ovaca poznat pod nazivom "teturanje" (engl. stag-

promjene. Konvulzivni oblik prate teski bolni grcevi u ekstremitetima. Potkraj 18. stoljeca u zitnim podruqima Europe je bila epidemija ergotizma poznata kao vatra Sv. Antonija (St. Antony's fire). Neki od ergotaminskih alkaloi­ da su kemijskom strukturom vrlo slirm LSD-u.

Botulin toksin. Botulin toksin proizvo­ di bakterija Clostridium botulinum koja se razmnozava u anaerobnim uvjetima na pr. hrana uskladistena u neprikladnim uvjetima. Konzumiranjem takve hrane bakterija C. botu­ linum u obliku spora rnoze ud u organizam. Botulin toksin je dobio ime po latinskom izrazu za kobasice. Danas najmanje sto ljudi oboli od bolesti (otrovanja), koju izaziva botu­ lin toksin - botulizam, a oko 30 posto od njih umre. Uz tetanus toksin on je najtoksitnija kemijska tvar danas poznata zbog cega ga nazi­ vaju i kraljem toksina.

Botulin toksini su skupina neurotoksina (tipovi A, B, C, D, E i G) od kojih je za vojnu

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

uporabu najpogodniji tip A. Danas se lako proizvodi u velikim kolodnama izravnim tehnikama. U ratne i teroristicke svrhe se koristi u obliku aerosola preoblikovanog toksi­ na, koji moze izazvati bolest nakon inha­ lacijske ekspozicije. Moze se koristiti uspiesno za kontaminaciju vodoopskrbnih objekata i prehrambenih proizvoda. Zbog velikog broja zrrava kod ratnih i teroristickih djelovanja i nemogucnosti intenzivnog medicinskog zbri­ njavanja botulin toksin se svrstava u smrto­ nosne toksinske ratne agense.

Botulin neurotoksini su polipeptidi, koji se sastoje od lakih lanaca (50-55 kDa*) povezanih s teskim lancima (85-105 kDa) preko disulfidnih veza. Laksi Janae je tokskm dio, a tezi dio posreduje u povezivanju toksina sa speoficnim gangliozidnim receptorima u napadnutoj stanici (*kDa /kilo-dalton/ je mjerna jedinica za relativnu molekulsku masu. lkDa je rel. mot. masa od 1000).

Botulin toksini blokiraju oslobadanje acetilkolina (ACh) na neuromuskularnim sinapsama (vezama) i u sredisnjem i perifer­ nom zivcanom sustavu.

Botulin toksin A je bijeli kristalinicni protein, koji se na dugo vrijeme moze uskla­ distiti bez pristupa zraka i vlage. Lako je topiv u vodi i u vodenoj otopini je postojan sedam dana. Brzo se unisti kuhanjem i na suncevu svjetlu. Jedan je od najtoksicnih tvari danas poznatih i tisucu puta je toksicniji od zivcanih bojnih otrova. Brzo se raspada na zraku, a koristi se u ratnim operacijama za sabotaze na opskrbi vodom i hranom. Medutim nije prikladan za aerosolne dulje ekspozicije.

LD5o intraperitonealnim putem ula­ ska u organizam je 10 pikograma (10x10·129)

Mehaoizarn toksicnog djelovaoja Botulin toksin je smrtonosni paraliticki

neurotoksin s odgodenim djelovanjem. Pro­ cjenjuje se da je LD za covjeka ingestijom (na usta) 1 µg, a botulin toksin se razlikuje od drugih bakterijskih toksina u tome sto ga pro­ dukti sekrecije u probavnom traktu ne uniste (zelucana kiselina).

Inhalacijska LD je mnogo niza i krece se od 1-10 ng iii (10xl0'9g) (LD50 za laboratorijske zivotinje je 0,001-1 ng.kg'). Nakon ingestije kontaminirane hrane simptomi se pojavljuju nakon latencije od 12- 72 sata ( ali i od 2 sata do 8 dana ovisno o kolicini unesenog toksina), a nakon inhalacije unutar 3-6 sati. Toksin rnoze takoder ud u organizam preko ostecene koze (rane).

lnhalacijska LD je 1-10 ng (10·9) LDso za lab.iivotinje je 0,001-1 ng.kg·1

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Botulin toksin djeluje presinapticki na kolinergickim sinapsama u perifernom zivcanom sustavu. Toksin je visoko specifican za neuromuskularne veze i sinapticke ganglije, a antagonist je neurotransmitera acetilkolina (ACh), cije izlucivanie blokira. Pritom zivcani impuls se ne prenese na sinapsu, sto uzrokuje opustanje misica i paralizu. Blokada ACh se ocituje klinicki u kolinergickom autonomnom zivcanom sustavu. Mehanizam djelovanja nije za svaki toksin detaljno istrazen i poznat.

Klinicki zoaci i sirnptomi otrovaoja Simptomi se razlikuju prema nadnu

ulaska toksina u organizam. Ipak dominiraju ptoze (mlohavosti misica), fotofobija, opca sla­ bost, nesvjestica, suhoca usta i zdrijela, magloviti vid i dvoslike, disartrija (promjene glasa), disfonija (bezglasje), disfagija (ne­ mogucnost gutanja), mucnina i proljevi. Dalje dolazi do sirnetricne mlohave paralize i sloma respiracije. Iza toga slijede konvulzije i smrt zbog paralize respiratorne muskulature. Simptomi mogu zapoceti i prije od 12-36 sati iza ingestije i inhalacije toksina, ali mogu zapoceti i nakon nekoliko dana.

Dijagnoza botulizma se temelji na klinickim simptomima, jer nema specificne laboratorijske pretrage, a ogranicena je i difer­ encijalna dijagnoza. Analize za botulin toksin nisu siroko dostupne. Dijagnostika se moze osloniti i na iznenadnu pojavu velikog broja otrovanih s respiratornim i misicnim simp­ tomima.

Medicioski tretrnao, profilaksa i zastlta Medicinski tretman mora zapoceti sto

prije iza ekspozicije, jer kasnije kad se pojave simptomi je zahtjevan i tezak i pretezito ukljucuje suportivne postupke iii simpto­ matsku terapiju. U slucaju moguceg respira­ tornog sloma primjenjuje se rnehanicka res­ piracija (intubacija i pomocna ventilacija, a ako treba i traheostomija). Llcencirani trovalentni (konjski) botulin anti-toksin (za tipove A, B i E) od CDC (Centar za kontrolu bolesti u SAD) i heptavalentni (konjski) antitoksin (USAMRI­ ID, Ft Detrick MD21702) su djelotvorni i treba ih dati odmah, kad otrovanje postane suspek­ tno, da bi se sto prije vezali na preostali toksin u krvi. Kad vec zapocnu ozbiljni simptomi tret­ man je neudnkovit, a anti-toksin ne moze pomod kod vec postojece paralize. Oporavak je vrlo tezak, spor i traje mjesecima dok bolesnik opet moze izvesti sigurne rnisicne pokrete. Rehabilitacija je zahtjevna i dugotraj­ na.

Prililakticka uporaba pentavalentnih tok­ soida (za tipove toksina A, B, C, D i E) koji su ucinkoviti i ispitani su za visoki rizik ekspozici­ je u USAMRIID-u u SAD. Doze su 0,5 ml sub-

kutano i to iza prve doze, druga je nakon 2 i treca nakon 12 tjedana, uz booster ( docije­ pljenje) 1 x godisnje,

Dekootamioacija Dekontaminacija povrsina kontamini­

ranih botulin toksinom se obavlja sapunom i vodom iii 0,5 posto vodenom otopinom hipoklorita. Spore C. botulinuma se :najbolje ubijaju kuhanjem pod tlakom. Toksin nije akti­ van na kozi ali spore mogu prod kroz ostecenu kozu (rane), a sekundarni aerosol od oboljelog nije rizican za prijenos botulizma. Kontaminirana hrana promijenjenim toksi­ nom se dekontaminira kuhanjem 10 minuta.

Klostridium hinaroi toksin je klasifi­ ciran kao botulin neurotoksin tip C2. Sastavljen je od dva neovisna odvojena pro- - teina (dvije komponente) od 55 kDa i od 105 kDa, a veci se aktivira preko tripsina. Ovaj toksin je bioloski aktivan i ne inhibira oslo­ badanje neurotransmitera kao botulin, ali uzrokuje gubitak tekucine iz organizma. Clostridium prefrigens i Clostridium spiro­ forme obje proizvode binarni toksin.

Clostridium perfrigeos toksini. Clo­ stridium perfrigens je anaerobna bakterija, koja uzrokuje plinsku gangrenu i proizvodi vrlo jake toksine (egzotoksine) iii toksine plinske gangrene. C. perfrigens uzrokuje tri zasebna klinicka sindroma i to plinsku gan­ grenu iii klostridijski miozitis, nekroticki enteritis i otrovanje hranom s klostridijima. Svaki sindrom ima vrlo spedficne uvjete unosa C. perfrigens i spedfkna mjesta ulaza u orga­ nizam da bi se razvila bolest. Inace je tesko zamisliti kakav bi bio scenarij za koristenje sporogenih iii vegetativnih oblika C. per­ frigens kao bioloskog ratnog agensa. Pocetkom 1990-tih godina Irak je istrazivao mogucnosti uporabe ovih toksina kao toksin-

. skih ratnih agenasa. C. perfrigens toksini ukljucuju oko 12 proteinskih toksina, a jedan iii vise od njih bi se mogli proizvoditi i koristi­ ti kao toksinski ratni agensi. Toksin bi se mogao prenijeti i vodom ali je to malo vjero­ jatno. a-toksin koji je i najtoksicniji, bio bi jako smrtonosan kad bi se prenosio aerosolom za inhalacijsku ekspoziciju. y-toksin je izrazi­ to neurotoksican za laboratorijske zivotinje. Drugi toksini bi se mogli rnijesati i tako bi im se pojacala udnkovitost.

Klioicko zoaci i sirnptomi otrovaoja Klinicka slika otrovanja uzrokovanog a­

toksinom C. perfrigensa nakon inhalacijske ekspozicije (ratna i teroristicka uporaba) slid na vrlo teski i opasni akutni plucni inzult vecinom sa smrtnim ishodom. Absorbirani a­ toksin u krvnu cirkulaciju bi izazvao teska ostecenja krvnih zila, hemolizu, tromboci-

topeniiu i ostecen]e jetre. Tri vec narecena zasebna klinicka sindroma koje uzrokuju toksini C. perfrigensa su plinska gangrena iii klostridijs­ ki miozitis iii teska ostecenja misica i mekih cesti koji se jos naziva i anaerobni celulitis. Ovi znaci se pojavljuju unutar 72 sata od ekspozicije, a glavni simptom su krepitacije (pucketanje mje­ hurica) od CO2 i vodika kao metabolickih pro­ dukata nekroze tkiva. Drugi oblici su nekroticki enteritis i otrovanje hranom s klostridijima koji su manje zastupljeni. Opca toksemija ima zas­ trasujucu klinicku sliku s visokim temperatura­ ma, delirijem, komom i u gotovo 100 posto slucajeva smrtnim ishodom. Drugi toksini pomijesani s a-toksinom mogu izmijeniti klinicku sliku otrovanja. Medutim, malo se zna danas o klinickim sindromima otrovanja toksinima C. perfrigensa. Smrtnost je medutim izazito visoka i iznosi 80-90 posto.

Dljagnosticki se mogu ko­ ristiti nalazi rutinskih laboratori­ jskih pretraga kao sto su anemija zbog intravaskularne hemolize (raspadanja eritrocita), tromboci­ topenija, povisene serumske trans­ aminaze i hipoksija krvi. Spe­ cificne laboratorijske pretrage koriste imunoloske analize ali nisu dovoljno ispitane kod otrovanja u ljudi. Enterotoksin se moze naci u uzorku stolice kod pacijenata s klinickim sindromom otrovanja hranom komtaminiranom C. per­ frigens. Kod pocetnih plucnih promjena diferencijalno dijagnos­ ticki se moze uzeti u obzir SEB (stafilokokni enterotoksin B).

su spore otporne i vrlo rasirene u prirodi. Covjek se najcesce inficira bakterijom preko dubokih rana u koje dospiju spore bakterija, koje pocnu proizvoditi toksin, koji se dalje siri po organizmu krvotokom. Tetanus toksin (protein relativne molekulske mase oko 150 kDa) ima slicnu kemijsku strukturu kao i bot­ ulin toksin i sastoji se od 2 lanca od 50 kDa i od 100 kDa. Laksi lanac je toksicni dio, a tezi dio posreduje u povezivanju toksina sa speci­ flcmrn gangliozidnim receptorima u napadnu­ toj stanici. Tetanus toksin napada uglavnom sredisnji zivcani sustav blokirajuci oslobadanje

(kocenje zvakaca, ukocenost sije, kocenje mi­ rnifne muskulature i ostalih poprecno-prugastih misica) UZ vrlo bolne konvulzije. Nakon toga dolazi do gusena, visoke temperature i smrti. To je smrtonosni neurotoksin s odgodenim djelo­ vanjem, a izaziva tzv. "grc celjusti" ( engl. lock­ jaw) iii grcenje zvakace muskulature (masetera). Prodscem toksin je relativno nestabilan i vrlo osjetljiv na toplinu. Danas se tetanus toksin ne nalazi na listi I, Konvencije o zabrani kemijskog oruzja, ali je na listi Konvencije o zabrani bioloskog i toksinskog oruzja, Zbog svoje velike toksicnosti, topljivosti u vodi i teskoca u detek­

ciji, ovaj toksin predstavlja veliku opasnost u ratnoj uporabi.

Medicinski tretman Terapija se sastoji u neutral­

izaciji toksina velikim dozama an­ titoksina (antitetanickog seruma), koji izaziva za nekoliko sati pasiv- n u imunost, davanju sedativa, narkozi i hibernaciji. Zbog toga sto je tetanus toksin smrtonosan ob­ vezna je aktivna profilaksa iii cije­ pljenje protiv tetanusa u kombi- naciji s pertusisom i difterijom (di­ te-per) u djecjoj dobi, a posebno se provodi imunizacije ugrozenih skupina. Nakon cijepljenja se provodi docjepljenje (nakon 2-3 tjedna) i imunitet traje 4-5 godina.

Stafilokokni enterotoksi- ni. Stafilokokni enterotoksini su skupina toksina (A, B, C1, C2, C3, D i E) koje proizvode neke vrste bak­ terije Staphylococcus aureus, a uz­ rokuju simptome slicne onima kod otrovanja hranom, koja je konta­ minirana stafilokokima. Molekul­ ska masa im se krece od 19-26 kDa i svi su do danas klonirani i sekven­ cionirani i mogu se proizvoditi u velikim kolicinama rekombinaci- jskim DNK tehnikama. Staphyloco­ ccus aureus proizvodi i tzv. sta­ filokokni hemoleiticki iii a-to­ ksin, koji ima izrazito hemoliticko djelovanje te izaziva lokalne kozne promjene (razne vrste impetiga) sto se moze vidjeti na slikama.

Stafilokokni enterotok-

Toksini kao potencijalno toksinsko oruz]e poredani prema toksitnosti­ srednoj smrtnoj dozi za tovjeka i eksperimentalne zivotinje- LD50 (mg/kg tjelesne tezine)."Biological and Toxin Weapons Today" E. Geissler, 1986. godina Toksin Prirodni izvor LDSO(mg/kg t.t.) za ljude

i eksperimentalne iivotinje 0,00001 IO covjeko 0,000025 zo fovjeko

-==..- 0,00004 IO miso

C. borulinum C. tetoni Tetanus toxin

Abrin S. oureus Kolumbr)Sko iobo Phyllobot.ourotoenio 0,0001 IO miso

0,00005 zo miso; 0,013 zo zeco

Ricinus- sjemenke Ricinusovog uljo

~. -r ... _ .. _ toxin___ Com!. diphtherioe · Korolji- Poythoo

Sko~'l<e- Mitilis, ~,Spisulo

Ricin 0,0001 zo miso LD100 -30 mg/min. inholocijom 0,000] IO COYjeko 0.00015 zo miso 0,0002 ID miso LD100 - 0,2-0,5 per os

S. oureus 0,006 zo zeco 0,008 IO miso

Sh. Dysenlerioe 0,009 IO Iomorco Sk!Pian -0,02 IO pile 8 onthrocis 0, 114 zo stokoro

, - ..•.• -... •. As~rgillus fkivus · · Fusorium roseum

Anthrax toxin (LF+PA) 0,3 IO zeco; 40 IO miso 0,37 6 zo svinju; 23 zo miso Diocetoxyscirpenol

Stre~occus exotoxJn Medicinski tretman, profilak- T2 toxin (lrichoteceni) Fusorium viride 1,21 zo svinju; 10,5 zo miso sa i zasnra t Fusorenon X (4aceiylnivolenol) Fusorium nivole 3,4 Ia miso; 4,6 za stakora

Kod otrovanja toksinima C. Novalenol Fusaruim nivole 4, 1 zo miso perfrigensa nema udnkovite spe- tJil2 toxin -=- Fusorium tricinctum 7,2 za pile; 9 za miso cificne terapije. S obzirom da je Diocetylnivolenol · Fusarium roseum · 9,6 zo miso bakterija C. perfrigens osjetljiva (Ne§loniol - ~nivole_ 14,5 zo miso; 24,9 za pile na penicillin moze se koristiti u · Cholera toxin _ . V. cholerae terapiji kao i drugi antibiotici, koji t,!Yoo toxin Yersinio ~ medutim samo smanjuju produk- Toxin plinske gangrene C. perlrigens ciju toksina iz bakterije. Nazalaost Cobrotoxin Kinesko kobra nema ucinkovirog profilaktickog Crotoxin Americko zvecorko antitoksina protiv toksina C. perfrigensa. Toksoidi se mogu koristiti kod preventive nekrouckog enteritisa u ljudi, a veterinarski toksoidi se siroko koriste.

Tetanus toksin. Tetanus toksin (tetano­ spazmin) je takoder puno lstrazivan i tox-gen za proizvodnju je kloniran jos godine 1984. Kao i botulin toksin jedan je od najjacih otro­ va danas poznatih. Proizvodi ga bakterija Clostridium tetani u anaerobnim uvjetima, cije

Or5 za miso

200 zo miso

inhibicijskih transmitera od presinaptickih za­ vrsetaka do motornih neurona. To na kraju uzrokuje gubitak inhibicije utjecaja glicina, sto dalje izaziva stanje u kojem se ne inhibira stim­ ulacija s podrazajima rnisicnih kontrakcija i po­ jave tetanusa ("tetanus" iii "napetost" iii "grc").

Kad toksin dospije na motorne neurone jezgara produzene mozdine i prednjih rogova sive supstancije u kraljeznickoj mozdim, uzroku­ je grcenje misica inerviranih iz tih centara

sin B (SEB) je najatraktivniji za vojnu upo­ rabu, a kloniran je godine 1983. od kada se i proizvodi. Jedan je od najboljih onesposoblja­ vajucih ratnih agenasa danas. Ovaj toksin cesto se nade u pokvarenoj hrani. To je protein lako topljiv u vodi i relativno stabilan, zamrznut ostaje otporan do jedne godine, a kuhanjem za 30 minuta se unisti Otrovani toksinom u dozi od 20-25 µ,g oboli za nekoliko sati uz grceve u trbuhu, ozbiljan proljev i povracanje,

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

a ozdravi bez terapije za 24 sata. Ovaj entero­ toksin sto mu i samo ime kaze ima specfkno djelovanje na stanice crijevne sluznice. To je bjelkasta tvar ill protein, koji privlaci vlagu iz zraka (higroskopan), a brzo se otapa u vodi.

Neke vrste bakterije Staphylococcus aureus proizvode velike kolidne toksina, koji se lako rnoze izolirati. Kontaminirana hrana ovim toksinom ima normalan okus i miris. U ratne svrhe se koristi u obliku aerosola za inhalatornu ekspoziciju i za kontaminaciju hrane kao onesposobljavajuci agens. Onespo­ sobljavajuci udnak mu je mnogo dulji od mnogih kemijskih onesposobljava­ jucih ratnih agenasa. Izaziva ones­ posobljavanje velikog broja ljudi a, ponekad moze izazvati i smrtni ishod u malom postotku.

ozbiljnih slucaieva, Nema aktualnog humanog cjepiva za prevenciju SEB intoksikacija. Kao i za vednu inhalacijskih bioloskih i toksinskih ratnih agenasa zastitna maska je najbolja zastita, Ne rnoze se ocekivati prolongirana i dugotrajna kontaminacija okolisa nakon aerosolne primjene SEB-a.

Dekontaminacija Dekontaminacija povrsina se obavlja

vodom i sapunom ill sa 0,5 posto vodenom otopinom hipoklorita. Kontaminirana hrana se unistava,

ekstrahira iz kulture Protogonyaulax za proizvodnju u velikim kolicinama. To je bijela krutina kemijske strukture:

Znaci i simptomi otrovanja Nakon aerosolne ekspozicije

simptomi se pojavljuju unutar 3-12 sati i to s napadom povisene tem­ perature, zimicom, bolovima u misicima i neproduktivnim kas­ ljem. Kod nekih pacijenata se raz­ vijaju ubrzano skraceno disanje i · bol ispod prsne kosti. . Povisena temperatura traje 2-5 dana, a kasalj moze ostati i do 4 tjedna. Nakon ingestije toksina simptomi se poja­ ve za 2-4 sata i dominiraju muc­ nina, povracanie i proljevi sto izazi­ va dehidraciju (gubitak tekucine). Vrlo visoka inhalacijska ekspozicija ill visoke doze udahnutog toksina mogu uzrokovati plucni edem i brzo smrt. Staphylococcus aureus egzotoksin uzrokuje tzv. kozni sin­ drom ill toksicnu epidermalnu ne­ krolizu, sto izaziva ljustenje koze.

Onesposobljavaiuca koncen- tracija 1Ct50 za SEB kad se diseminira kao aero­ sol je oko 0.5 mg.min.m", a letalna doza je veca za dva reda velidne i vrlo je nepouzdana. Nema ga u popisu Konvencije o zabrani kemi­ jskog oruzja ali se nalazi na listi Konvencija o zabrani bioloskih i toksinskih oruzja.

Dijagnoza SEB intoksikacije je uglavnom klinicka, Inhalacijski oblik bolesti, koji ne nas­ taje prirodnim putem vec namjernom aerosol­ nom ekspozicijom velikog broja ljudi, se vecinom otkrije iznenadnim pobolom s febril­ nim respiratornim sindromom.

Medicinski tretman, profilaksa i zastita Tretman je ogranicen na suportivnu skrb

ill simptomatsku terapiju. Najbitnije je nadom­ jestiti izgubljenu tekucinu, Antibiotici su neudnkoviti, a spedficnog antitoksina nema. Umjetna plucna ventilacija dolazi u obzir kod

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Bulozni impetigo Sa-T

Saksitoksin (Saxitoxin). Saksitoksin je smrtonosni neurotoksin brzog paralitickog djelovanja, kojeg proizvode tzv. rnodro-zelene alge-Cyanobacteria ill dinoflagelatni plankton' Protogonyaulax (zivi u zajednici s raznirri orga­ nizmima kao sto su rakovice i hobotnice). Diljem mnogih oceana i mora jedinstveni naziv plankton se naziva dinoflagelatno cvje­ tanje u ljetnim mjesecima sto vodu oboji crveno, pa se dolaskom do obale to naziva "crvena plima". Skoljke i drugi ljuskari zive od tih algi i toksin ne djeluje stetno na njih. Konzumiranjem tih skoljki i ljuskara covjek se otruje sa saksitoksinom (paraliticko otrovanje ljuskarima, ( engl. paralitic shellfish poisoning­ PSP). Godine 1974. je bila incidencija ovih vrlo ozbiljnih i smrtonosnih otrovanja od 1600 slucaieva, a godisnje u svijetu umre vise od 300 ljudi otrovanih saksitoksinom. Toksin se lako

Saksitoksin dinoflagelata roda Gonyaulax

Kemijski je to neproteinska tvar slirna tetrodotoksinu i moleku­ la je izmijenjena tetrahidropurinska baza molekulske mase 299. Topiv je u vodi i higroskopan (privlad vlagu iz zraka). Otporan je na kiseline, toplinu i svjetlost ali je neotporan na kisik i luzine.

Saksitoksin kao toksinski ratni agens je vrlo tesko prosiriti na velikoj povrsini, Danas je razvijena metoda ispucavanja iz puske malih "sttjelica" sa saksitoksinorn, koje pri dodiru s kozom ne izazivaju osjecaj bola veci od uboda komarca. Iza toga smrt nastupa za manje od 15 minuta.

Klinicki znaci i simptomi otrovanja

Saxitoxin napada zivcano tki­ vo i uzrokuje paralizu na slican nadn kao i botulin toksin. Pri otrovanju nema gastrointestinalnih simptoma. To je kolinergicki antagonist, koji inhibira oslobadanje acetilkolina (ACh) na sinapsama u perifernom zivcanom sustavu. On blokira ionske kanale natrija (Na ') u

zivcanom aksonu i tako spnecava depolarizaci­ ju i sirenje zivcanog elektrickog potencijala iii signala duz zivcanih niti. Slican mehanizam toksknog djelovanja ima i tetrodotoksin. Simptomi se pojavljuju izmedu 10 minuta i 4 sata nakon ingestije. Nakon inhalacije toksina napadaj simptoma zapocinje mnogo prije, a kad se toksin injektira neposredno u krvotok simptomi nastupaju za 15 minuta.

LD100 (oralna) za covjeka je 0,2- 0,5 mg.kg·1, LDso (oralna) je 5,7 1,19kg·l Letalna doza injektiranog toksina je puno manja Letalna koncentracija u zraku kod aerosolne ko'ntaminacije LCt50 je 5 mg.min·3 Letalna doza LD100 (perkutana) preko rane je 0,05 mg/osobi

Simptomi zapodn]u s treperenjem i oba­ mrlosti u usnama, ustima i jeziku, dalje nastupa rniskna slabost, zed i osjecaj vrucine u jagodica­ ma prstiju. Nakon toga dolazi do misirne neko­ ordinacije i paralize, a smrt nastupa zbog mloha­ ve paralize respiratorne muskulature. Ako otro­ vani prezivi dulje od 12 sati ima dobre izglede za oporavak, jer se otrov brzo izlucuje iz organiz­ ma. Saksitoksin je uvrsten i u Konvenciju o zab­ rani i kemijskog i bioloskog i toksinskog oruzja. Medicinski tretman, profilaksa i zastita

Nema specificnog antidota i terapije. Suportivna iii simptomatska terapija koja ukljucuje urnietnu ventilaciju su neophodni kod lijecenja otrovanog. Pogresna dijagnoza ovog otrovanja i zamjena s otrovanjem sa ziv­ canim bojnim otrovom iii nekim drugim orga­ nofosfornim spojem moze biti fatalna ako se primijeni kao antidot atropin sulfat.

Ciguatoksin. Danas je poznato oko 500 vrsta riba koje proizvode toksine. Ciguatoksin proizvodi oko 300 vrsta riba od Indijskog do Tihog oceana. Neke vrste su toksicne na poje­ dinim podruqima, a neke u pojedino godisnje doba. Toksin je podrijetla od dinoflagelata Gamberdiscus toxicus i slicnih organizama. Toksin se u biti prenosi u prehrambenom lancu od planktona preko riba biljojeda na ribe mesojede iii grebenske ribe za koje toksin nije stetan. Tri su takva toksina danas poznata i to ciguatoksin, maitotoksin i scaritoksin ali im se ne zna jos kemijska struktura.

Klinicki znaci i simptomi otrovanja Simptomi otrovanja u obliku napadaja

nastupe unutar 4-30 sati iza ingestije otrovne ribe. Uglavnom dominiraju gastrointestinalni sirnptomi kao StO SU: mucnina, povracanje i proljev, abdominalna bol i grcevi, svrab i boc­ kanje oko usta, osjeca] hladnoce i vrucine, dilat­ acija pupile, slabost i cak paraliza. U vedni slu­ cajeva simptomi se povlace unutar 8-10 sati i nakon 24 sata iza napadaja vecina simptoma potpuno isceznu osim osiecaa slabosti.

Kod teske intoksikacije dominiraju neuro­ loski simptomi, a oporavak je vrlo dug (i do nekoliko godina) uz ozbiljnu slabost, smetnje senzibiliteta i na kraju prekomjerni gubitak tie­ lesne tezine. Smrtnost je veca od 10 posto a smrt nastupa zbog sloma respiracije i soka. Smrt moze nastupiti u nekim slucaievirna i unutar 10 minuta, ali vednom je to nakon nekoliko dana.

Misljenje je da ciguatoksin ima meha­ nizam djelovanja kao i neurotoksini i da bloki­ ra ionske kanale duz aksona te spriecava depo­ larizaciju i konacno prijenos elektickog impul­ sa iii signala, vise nego sto djeluje sinaptkkl.

Ricin. Ricin, Abrin i Modeccin su vrlo mocni toksini biljnog podrijetla. To su gliko­ proteinske tvari (proteini s ugradenim ostat­ kom secera) od dva polipeptidna lanca

povezana s disulfidnom vezom (mostom). Je­ dan polipeptidni lanac (fragment A-280 aa) je enzimatski toksicka polovica dok je drugi lnac (B-280 aa) (aa-amino acid, aminokiselina) odgovoran za vezanje na stanicu metu. Ioksicm

proteina je ireverzibilan proces. Fragment A je enzimatski jako aktivan. Ricin je protein, koji kao citotoksin ima odgodeno djelovanje. Topiv je u vodi i stabilan je na sobnoj temperaturi, dok na poviseno] temperaturi denaturira.

Vrijeme toksicnog djelovanja i smrtnost toksinskih ratnih agenasa

Anatoksin A (very fast death factor) (VFDF) iii vrlo I 170-250 brzi uzrocnik smrti

Neurotoksin paralitickog smrtnog djelovanja simptomi kao kod djelovanja kemijskog zivc agensa (veze se za ACh i maze inhibirati AChE)

Conotoksin 3-6 Smrtni neurotoksin: rnisicna slabost

Palytoksin 0.08 Povecava propusnost natrija kroz membrane

fragment skida adenin sa speciflcnog adenosin ostatka RNK ribosoma. To inhibira vezanje jednog produljenog faktora na ribosomu sto sprjecava sintezu proteina u napadnutoj stanici i uzrokuje smrt stanice. Ova inhibicija sinteze

Ricin se ekstrahira iz sjemenki rici­ nusovog ulja, Ricinus communis, koje je danas rasireno po cijelom svijetu. Ostatak od komer­ cijalne proizvodnje ricinusovog ulja sadrzava 5 posot ricina. Danas se u svijetu preraduje oko

PROSINAC, 1998. m HRVATSKI VOJNIK

milijun tona ricinusovih sjemenki godisnje za proizvodnju ricinusovog ulja. To uvelike olak­ sava rnogucnost da ova visokotoksirna tvar lako <lode u posjed bioterorista. Ricin je lectin­ biljni glikoprotein koji aglutinira (sljepljuje) zivotinjske stanice. Molekulska masa toksina je 65 kDa. Sekvenca aminokiseline molekule ric­ ina se moze odrediti, a gen se maze klonirati i sekvencionirati. Njegova rentgenska struktura je odredena pod rezolucijom od 2.5 A. Proi­ zvodi se od godine 1982. godine genetskim inzenjerstvorn pornocu bakterije Escherichia coli u koju se ugradi kloniranjem tax-gen rici­ na. Za masovnu proizvodnju ricina se koriste rekombinacijske DNK tehnike. Ricin se nalazi na Popisu I Konvencije o zabrani kemijskog oruzja (CWC).

Prema OPCW iii Organi­ zaciji za zabranu kemijskog oruz­ ja postrojenja za proizvodnju i ekstrakciju ricinusovog ulja se tretiraju isto kao i postrojenja za proizvodnju kemijskih ratnih agenasa i kao takva su podlozna inspekcijama, a prema odredba­ ma kemijskih ratnih agenasa s Popisa I (CWC).

Ricin se moze uporabiti kao toksinski ratni agens na vise nadna i to kontaminiranjem vo­ de i hrane, aerosolnom dise­ minacijom tekuceg ricina iii liofiliziranog praha ricina. Zna­ cenje ricina kao kemijskog i bioloskog (toksinskog) ratnog agensa je povezano s lakocom proizvodnje i rasirenosti u svije­ tu s jedne strane i ekstremne plucne toksicnosti iza inhalacije s druge strane. Ovaj otrov je koristen 1978. u Londonu u tzv. "umbrella murder" kad je ubijen bugarski terorist Georgi Markov metkom tretiranim ricinom.

fuzno znojenje, plucni edem, cijanoza, hipo­ tenzija i na kraju slom respiracije i cikulatorni kolaps. Smrt nastupi unutar 36-72 sata.

Simptomi nakon ingestije ricina su mucnina i povracanje, grcevi u ekstremiteti­ ma, krvavi proljevi, prestanak rada bubrega, ubrzano disanje i visoka tjelesna temperatura. Fatalni slucajevi prelaze u cirkulatorni kolaps i konvulzije sto zavrsava smrtno.

Bolest traje oko 10-12 dana prije smrti iii pocetka oporavljanja ovisno o dozi. Tocan uzrok smrti kod otrovanja ricinom nije jasan i vjerojatno ovisi o nadnu intoksikacije. Visoka inhalatorna doza uzrokuje ozbiljna ostecenja plucnog tkiva koja u pravilu zavrsavaiu smrcu Toksin u pravilu napada povrsne slojeve tkiva (sluznice) probavnog trakta iza ingestije i res-

razluciti izmedu seruma akutne bolesti i seru­ ma rekonvalescenta.

Medicinski tretman, profilaksa i zastita Nema spedficnog tretmana i terapija je

jedino simptomatska. U slucaju gastrointesti­ nalne ekspozicije primjenjuje se lavaza zeluca i daje se aktivni ugljen. Neophodno je u biti nadomjestiti tekucinu, Antitoksin je dostupan, ali je djelotvoran saino ako se da dovoljno rano, sto samo sprjecava teza ostecenja tkiva, a ne i samo otrovanje.

Zastitna maska je dobra zastita protiv aerosolne ekspozicije.

Dekontaminacija Ricin se moze udniti nedjelotvornim s 0,5

posot vodenom otopinom hipok­ lorita. Buduci da nije aktivan na kozi i nije hlapljiv, nije neophodna dekontaminacija, kao kod drugih bioloskih i toksinskih ratnih age­ nasa. Inace ricin opcenito nije opasan u slucaju sekundarne aerosolizacije iii reaerosolizacije (ponovnog sirenja istog aerosola, koji se je istalotlo na tlu).

Siga toksin (St) (Shiga to­ xin). Shiga toksin proizvodi bak­ terija Shigella dysenteriae, a sasto­ ji se od jedne enzimatske toksicne komponente (fragment A-280 aa), koja se veze nekovalentno na mul­ tiple kopije (6 iii 7) komponenti stanice (fragment B pod-jedinica- 45 aa svaka). Bez obzira na njihovo razlidto podrijetlo shiga toksin ima isti mehanizam toksicnog djelovanja kao i ricin. Ioksicni lanac A shiga toksina se podudara s toksicnim lancem A ricina. LD50 za zamorca je 0,009 mg.kg".

Toksini slirrii shiga toksinu kao i ricinu (Shiga like-toxins iii SLTs) imaju takoder podudarnu sekvencu i isti mehanizam tok­

sicnog djelovanja. Proizvode ih odredene vrste bakterija Escherichia coli, Vibrio cholerae, Sal­ monella typhi. Tox-geni za shiga toksin i tok­ sine slicne siga toksinu su klonirani i sekven­ cionirani za masovnu proizvodnju.

Kolera toksin (Cholera toxin). Kote­ ra toksin (Cholera toxin) je egzotoksin koji proizvodi bakterija Vibrio cholerae. To je pro­ tein koji sadrzava dvije glavne komponente i to tezu (H) iii A peptid i laksu (L) iii B peptid iii koleragenoid, koji veze sve proteine iz stanicne membrane, i koji nije toksican ali je imunogen. Fragment A uzrokuje koleru vjero­ jatno preko aktivacije enzima adenilat ciklaze, a sastoji se od dva polipeptidna fragmenta.

Klinicki znaci i simptomi otrovanja

Kao toksin s odgodenim djelovanjem iza ekspozicije pocetni simptomi se pojave nakon 6-10 sati pa i 3 dana.

Letalna koncentracija - LCt5o ricina je 30 mg.min.m·3 Letalna doza - LD50 (oralno za

· ljude) za ricin je 1 mg.kg·1

Iza inhalacije ricin uzrokuje ostecenia plucnog tkiva slicno kao i fozgen. Ricin kao citotoksin izaziva smrt stanica plucnog tkiva i plucnih kapilara sto uzrokuje plucni edem i kasnije hipoksicni slom respiracije. Simptomi se pojave unutar 8 sati od ekspozicije i to: povisena temperatura, kasalj, dispneja, pro-

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Pustularni impetigo Sa-T (stafilokokni a-toksin)

piratornog trakta iza inhalacije. Otrovnost mu je slicna saxitoxinu, a kako veze tzv. monok­ lonska antitjela, danas se koristi u terapiji kar­ cinoma jetre.

Dijagnoza otrovanja ricinom je pretezno klinicka, Iznenadni veliki broj slucajeva sa slicnim simptomima otrovanja govori o nam­ jernoj uporabi ricina. Takoder se moze pokusati metodom "diagnosis ex iuvantibus" tako da se diferencijalno dijagnostldd iskljud bakterijska plucna infekcija od otrovanja rici­ nom, davanjem antibiotika sirokog spektra.

Laboratorijska tehnika temeljena na reakciji antigen-antitijelo ELISA (Enzyme Linked Immunosorbent Assay) moze otkriti i

Kotera toksin se proizvodi kloniranjem u velikim kolicinarna od godine 1983.

Escherichia coli enterotoksin. Esch­ erichia coli enterotoksin je dobar onesposobl­ javajuci toksin, u cije je kloniranje i proizvod­ nju godine 1985. MO-USA ulozilo mnogo novca. To je neinvazivni enterotoksin uzrocnik dijarejalne bolesti (teskih proljeva), koja uzrokuje kod tefih stanja tesku po zivot opas­ nu dehidraciju. To su u biti dva toksina koji su proizvod dvije vrste E. coli i to enterotoksicka i enteropatogena bakterija. Ovi toksini u medusobnom djelovanju s crijevnim sokovima izazivaju u kratkom vremenu veliki gubitak klorida i vode.

Antraks toksin. Antraks toksin se sas­ toji od tri proteina: zastitni antigen (PA), letalni faktor (LF) i edeme faktor (EF) u omjeru 15:3:1, koji zasebno nisu toksicni, Kombinacija PA+ EF izaziva edem koze i nije smrtonosan, a PA+ LF je Izrazito smrtonosan. Tetanus toksin je proizveden kloniranjem gena za antraks godine 1985. LD50 za stakora je 0,114 mg.kg".

Difterija toksin (Diphtheria toxin). Difterija toksin je izrazito toksican i ucinkovit toksinski ratni agens, a tox-gen za proizvodnju je kloniran godine 1983. To je egzotoksin, koji proizvodi bakterija Corynobacteriaum doph­ teriae, a napada i razara bubrege, srcani misic i zivcano tkivo. Kao toksinski ratni agens bi se koristio u obliku aerosola za inhalacijsku ekspoziciju i kontaminaciju vode i hrane. Smrtnost je veca od 50 posto zbog izrazite toksicnosti difterija toksina koji uzrokuje miokarditis, periferni neuritis (zahvaca mo­ tome niti, a kasnije i osjetna vlakna) i oste­ cenje bubrezne funkcije. Standardni medicins­ ki tretman je uporaba difterijskog antitoksina i.m. iii i-v. u sto ranijoj fazi otrovanja. LD50 je 0,0001 mg.kg'.

Proteinski toksini iivotinja, insekata i morski toksini

To je skupina mnogobrojnih proteinskih toksina podrijetla od raznih "zlvorinjskih'' (kopnenih i morskih kao i insekata i vodo­ zemaca) izvora kao sto su: morski puzevi, ribe, pauci, kukci, skorpioni, zmije, insekti i zabe.

Ovi toksini imaju mnoge razlicite far­ makoloske udnke kao Sto SU neurotoksicni ucinci, ostecenja stanicnih membrana, koagu­ lacija krvi iii antikoagulacijski ucinci. Mole­ kulska masa ovih toksina se krece od nekoliko aminokiselina (13 aa za conotoksin GI iii tok­ sin puzeva roda Conus) do nekiliko stotina aminokiselina.

Mikrocistin (Microcystin). Mikroci­ stin iii takoder poznat pod nazivom "Uzrocnik brze smrti" iii (engl. Fast Death Factor-PDF) je

toksin podrijetla od modro-zelenih algi Micro­ cystis aeuroginosa, koje zive u cistoj vodi. To je obitelj toksina iii "malih" ciklickih peptida, a najpoznatiji je Microcystin LR, vrlo roksicna tvar, koja ima molekulsku masu 994. Uzrokuje izrazito tesko i brzo ostecenje jetre (hepato­ toksicnost) deformirajuci i unistavajuci stanice jetrenog parenhima, sto dovodi do cirkula­ tornog kolapsa. Simptomi koji dominiraju su groznica, konvulzije i otezano disanje a smrt maze nastupiti za nekoliko sati.

Letalna doza - LD50 za misa je 25- 1001,19kg·1

Strukturna formula Microcystina - LR

Malo se inace zna o toksicnosti i meha­ nizmu djelovanja ovog toksina, a najdalje su u istrazivanjirna otisli ruski znanstvenici.

Toksini otrova skorplona. To su neu­ rotoksini s odgodenim ali brzim djelovanjem, koji se ekstrahiraju iz raznih vrsta skorpiona. Otrov skcrpiona sadrzava obitelj malih, u vodi topivih proteina molekulske mase oko 7 kDa. Danas je poznato oko 30 takvih toksina i neki od tox-gena otrova skorpiona su klonirani unutar mikroorganizama za masovnu pro­ izvodnju ovih toksina.

Ovi toksini se primjenjuju u obliku aerosola (aerosolizacija) iii se injektiraju nepo­ sredno u organizam. U Meksiku svake godine umre od 1000-2000 ljudi od uboda skorpiona.

Letalna doza LD5o je 20 1,19kg·1 U kombinaciji s batrachotoksinom i

drugim slicnim toksinima raste toksicnost za faktor 20.

Klinicki znaci i simptomi otrovanja Toksin se putem krvotoka diseminira u

zivcani sustav i blokirajuci ionske membranske kanale natrija (Na") uzrokuje stalno osloba­ danje ACh i drugih neurotransmitera. Otrov skorpiona napada kardiovaskularni i neuro­ muskularni sustav slicno djelujuci kao i zivcani bojni otrovi. U slucaju inhalacije otrova pocet­ ni simptomi su nepoznati. Yid je zamucen, srcani puls je ubrzan i nejednolik, a krvni tlak je povisen, Disanje postaje otezano te dolazi do respiratornog i kardiovaskularnog sloma i smrti unutar 20 sati iza ekspozicije. Spasticna paraliza je rjeda pojava ali je rnoguca kod velik­ ih doza toksina.

Medicinski tretman, profilaksa i zastlta Atropin sulfat kupira neke od toksicnih

ucinaka, dok analgetici i umjetna respiracija mo­ gu bitno pornod otrovanom. Antitoksin je dos­ tupan, ali je udnkovit jedino ako se primijeni unutar dva sata iza ekspozicije otrovu skorpiona.

Zmijski otrovi. Razne vrste otrovnih zmija su danas izvori bioloskih toksina a to su: kobre, kraiti, koraljne zrni]e, ruskoglavke, cegrtuse i druge otrovne zmije roda vipera (kod nas poskoci i ridovke). Danas je oko 400 vrsta zmija otrovnica, od kojih 200 izazivaju klinicki opasna otrovanja. Toksini zmijskih otro­ va SU obicno ekstremno toksicne mjesavine proteina niske molekulske mase i enzima, u vodi topive tvari ukljucujuci neurotoksine, kar­ diotoksine i toksine koji uzrokuju teska oste­ cenja tkiva i hemoragije (krvarenja). Neki su toksini proteini niske molekulske mase kao sto je npr. kardiotoksin kobre (6-7 kDa) dok je textilotoksin oko 10 pura tezi (80 kDa). Opce­ nito su proteini niske molekulske mase stabil­ niji i otporniji od onih tezih, Sekvence amino­ kiselina, troprotezna struktura kao i odnos iz­ medu strukture i toksicnosti je vec utvrdena za mnoge od tih zmijskih toksicnih polipeptida.

Klinicki znaci i simptomi otrovanja Toksini zrnijskih otrova imaju brzo

toksicno djelovanje. Uobicajeni put ulaska toksina iii otrova u organizam je ugriz zmije iii injektiranje preko otrovnog zuba, ali se toksini zmija mogu koristiti u neprijateljske svrhe u obliku aerosola za inhalacijsku ekspoziciju. Kobre, mambe, koraljne zmije (elapide) imaju otrove koji neposredno napadaju zivcani sus­ tav. Djelotvorne tvari tih otrova su neurotoksi­ ni, kardiotoksini i enzimi.

Presinapticki neurotoksini kao sto je ~-bungarotoksin od zmija zvanih kraiti imaju mehanizam djelovanja slican kao i botu­ lin toksin, koji ometaju oslobadanje acetilkoli­ na (ACh) na neuromuskularnoj vezi. Kraiti su zmije roda Bungarus, koje imaju vrlo toksican otrov, a zive u juzno] i jugoistocnioj Aziji.

Postsinapticki neurotoksini kao sto je a-bungarotoksin blokiraju odredene acetilko­ linske receptore ireverzibilno na misicnim plo­ cama Otrovi vecine otrovnica vipera, cegrtusa i ruskoglavki sadrze vrlo malu kolicinu neuro­ toksina, a djeluju tako sto uzrokuju teska lo­ kalna ostecenta tkiva (nekrozu) ukljucujuci ostecen]a misica i hemoragije (krvarenja). u pravilu je kolicina toksina narecenih zmija i manja od 1-20 mg smrtonosna za ljude.

Letalna doza LD50 - taipoksina je 1 f.19 - fl-bungarotokina je 141,19 - erabutoksina je 150 1,19 Inhalacijom aerosola zmijskog otrova

maze takoder dod do vrlo ozbiljnog i opasnog

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

otrovanja uz edem pluca, vrlo bolno i tesko disanje, pospanost, pornucen vid i povracanje. Pad krvnog tlaka i sok su cest: simptomi kod otrovanja zmijskim otrovom. Iakoder moze doci do paralize i konvulzija, a smrt nastupa zbog sloma respiracije, sloma kardiovaskular­ nog sustava iii soka.

Kobra, mamba i koraljna zmija imaju otrov koji sadrzava kardiotoksine, koji ostecuiu stankne membrane ukliucujuci Stan­ ice srcanog misica sto izaziva pad krvnog tlaka i srcanog pulsa te dalje aritmiju i prestanak rada srca. Kardiotoksini nemaju neposredni neurotoksicni udnak.

Nekroticki otrovi tzv. pit-vipera ( otrovni­ ca kao StO SU cegrtuse) uzrokuje vrJo teska ostecenia tkiva ukuliucujud misice, te izaziva krvarenja. Miotoksin unistava misice all ne i krvne zile.

Hemoragijski toksini obkno sadrzavaju na cinku temeljene enzime (proteaze), koji djeluju na molekule proteina uzrokuiuci destruktivne hemoragijske i nekroticke udnke u napadnutim tkivima. Mehanizam djelovanja neurotoksina se svodi na blokadu prijenosa zivcanih impulsa na sinaptickirn vezama. Prijenos impulsa moze biti ometan prije (presinapticki) i poslije (postsinapticki) na samoj sinapsi.

Presinapticki inhibitori u pocetku ubrzavaju, a kasnije blokiraju oslobadanje acetilkolina (ACh) uzrokujuci mlohavu paral­ izu sro dovodi do cirkulatornog i respirator­ nog sloma. Zmije kao sto su tzv. tigar-zmija i taipan koje zive u Australiji, proizvode toksin pod nazivom taipoksin. Azijska skupina tzv. krait zmija, juzno americka cegrtusa proizvode presinapticke neurotoksine. Australijski pu­ stlnjski tajpan je jedna od najotrovnijih zmija danas (pet puta toksirniji otrov nego otrov indijske kraljevske kobre).

Postsinaptkki inhibitori se nalaze u otrovu formoske kobre (Cobratoksin), krait zmija (a· bungarotoksin) i neke morske zmije (erabu­ toksin). Ovi toksini blokiraju ireverzibilno post­ sinapticke receptore za acetilkolin (ACh). I pre- i postsinapticki inhibirajuci toksini djeluju kao antagonisti acetilkolina (prijenosnika zivcanih impulsa). Ovaj mehanizam djelovanja objasnjava sve vec opisane simptome otrovanja.

Klonirani su i analizirani prekursori gena zmijskog neurotoksina formoske kobre - cobra­ toksina i juzno americke zvecarke - crotoksina. Medicinski tretman

Medicinski tretman kod otrovanja zmi­ jskim otrovom ukljucuje obvezno skrb i stalni nadzor soka te simptomatsku terapiju kod ostecenia i promjena u cirkulatornom i respi­ ratornom sustavu. Serumi protiv otrova zmija su danas dostupni i djelotvorni.

Ekstrakcijom zmijskog otrova na klasi-

HRVATSKI VOJNIK PROSlNAC, 1998.

can nadn se ne rnoze dobiti dostatna kolidna toksina kao kemijskih i toksinskih ratnih age­ nasa. Medutim zmijski toksini su danas vec klonirani i mogu se genetskim lnzenjerstvom i biotehnoloskim metodama proizvoditi visoko­ toksicne tvari temeljene na tim toksinima.

Najopasniji otrov koelenterat za covjeka je morski klobuk (meduza) (tzv. Box-Jellyfish) iii Chironex fleckeri, koja se moze nad duz sjeverne obale Australije. U ovom stoliecu je umrlo oko 70 ljudi nakon dodira ove meduze. Slicna vrsta se rnoze naci i u isrocnom Indij­ skom oceanu. Glavni simptom iza dodira ove meduze je trenutna bol, koja dolazi u valovima i postupno dolazi do intenzivnog onesposob­ ljavanja. Otrov ove meduze sadrzava peptide zajedno s vazoaktivnim tvarima kao sto su 5-hi­ droksitriptamin, histamin, prostaglandini i kinini.

Otrov morske meduze je vjerojatno najotrovnija i najopasnija danas poznata tvar podrijetla od morskih zivotinja. Ovaj otrov uzrokuje trenutacnu smrt unutar nekoliko sekundi do nekoliko minuta.

Neki glavonosci (sipe, lignje i hobot­ nice) izlucuju toksicnu slinu, koja sadrzava tetrodotoksinu slkne tvari, vazoaktivne amine i druge toksine.

"Zivotinjski" proteinski toksini imaju kompleksnu kemijsku strukturu. Najveci broj toksina imaju mnogostruke disulfidne veze, koje se mogu nad kod troproteznih sklopova. Neki od zivotonjskih toksina su klonirani, se­ kvencionirani i odredeni za raznolike doma­ cine kao sto su bakterije, virusi, gljivice i sta­ nice sisavaca. Dokazano je danas da zivotinjski toksini ne igraju veliku ulogu i nisu prijetnja kao kemijski i toksinski ratni agensi kao sto su to biljni i bakterijski toksini, a zbog nize toksicnosti i teskoca u postizanju znacajnije vojne uporabljivosti toksina prirodnog podri­ jetla i kloniranih toksina.

Drugi neproteinski toksini

Toksini algi Modro-zelene alge i dinoflagelati (saksitoksin i tetrodotoksin su dinoflagelatni toksini ali su opisani zbog svoje vaznosti zasebno) pred­ stavljaju dvije skupine najotrovnijih kemijskih i toksinskih ratnih agenasa. Oko devet rodova modro-zelenih algi imaju toksicne znacajke. Toksini mikrocistin (microcystin), anabena (anabaena), i afanizomenon (aphanizomenon) napadaju zivcano tkivo i potencijaJni SU izvori toksinskih ratnih agenasa. Algin cvijet moze proizvesti dovoljno toksina, koji moze ubiti ribe i bilo koje druge zivotinje koje piju takvu vodu.

Anatoksin A (VFDF). Uzrocnik vrlo br­ ze smrti (engl. Very Fast Death Factor) je par­ aliticki neurotoksin, koji proizvodi alga

Anabaena flos-aqua. Toksin je niske mo­ lekulske mase 165, biciklicki spoj koji je topiv uvodi.

~ uc,

o' CH3

Anatoxin A (VFDF)

Letalna doza (za ljude je nepoznala) LD50 za misa je 150-250 11gkg·1

Klinicki znaci i simptomi otrovanja Toksin ima vrlo brz mehanizarn djelo­

vanja i pocetni simptomi otrovanja se pojave unutar pet rninuta nakon ingestije. Toksin se veze i stimulira receptore acetilkolina (ACh) sto izaziva ireverzibilnu inhibiciju enzima ace­ tilkolinesteraze (AChE). Kao jak agonist ACh anatoksin uzrokuje simptome otrovanja, koji SU slicn! kao kod Otrovanja zivcanim bojnim otrovima. Otrovani ima jake grceve, nekoordi­ nirane pokrete, spazam misica, paralizu i na kraju prekid disanja. Smrt moze nastupiti unu­ tar nekoliko minuta iii sati nakon ekspozicije ovisno o dozi. Specificne terapije i tretmana nema. Ako je letalna doza za ljude slicna onoj za misa onda je ovaj toksin vrlo velika prijetnja.

Toksini vodozemaca Batrachotoksin. Batrachotoksin je ne­

proteinska tvar niske molekulske mase, topiva u mastima, kemijske strukture sastavljene od tri prstena, molekulske mase 538, i nalazi se na kozi kolumbijske zabe (Phyllobates aureotae­ nia), koji su urodenici koristili za tretiranje vrhova strjelica i kopalja. Toksin je vrlo stabilan i moze se uskladistiti na dulje vrijeme, a moze se i kemijski sintetizirati.

Letalna doza·LD50 0, 1 gkg·1 za misa 0

~---,r--,(CH3 H3C__ll Jl

NH CH~ PN-CH3

all eJ Batrachotoksin

Klinicki znaci i simptomi otrovanja Ucinci toksina su slicm i kod injektiranja

i inhalacije, a sastoje se u dubokoj nesvjestici, konvulzijama i cijanozi te brzom tijeku klinicke slike do smrti, koja nastupa (eksperimenti na zivotinjama) za 5-10 minuta.

Batrachotoksin je oko 10.000 puta tok­ sicnije od sarina, a kombinacija s toksi­ nom skorpiona je jos 20 pu1a toksicnija.

Batrachotokin blokira ionske kanale zivca­ nih aksona i misicnih stanica za ion natrija (Na+). Toksin inhibira u potpunosti ionske membran­ ske kanale, sto uzrokuje potpunu depolarizaciju neurona i nemogucnost prijenosa zivcanih podrazaja. Ostali neproteinski toksini su: - Veratridin (Veratridine) je toksin slicnog djelovanja batrachotoksinu, molekulske mase 673, a proizvode ga vrsta ljiljana-Veratrum. - Akonitin (Aconitine) je toksin biljke Aconitum napellus, molekulske mase 633. - Granotoksin je toksin koji proizvode razne vrste rododendrona i druge Ericacae.

Toksini koralja Bakteriie u zajednici s nekim havajskim

koraljima iz roda Palythoa proizvode Palitoksin (Palytoxin) izrazito smrtonosan neurotoksin br­ zog djelovanja, koji se moze izolirati iz koralja.

jatno zbog vazokonstrikcije koronarnih arterija. Tetrodotoksin (TTX). Tetrodotoksin

iii kako ima jos naziv tzv. "fugu-otrov" je brzod­ jelujuci, smrtonosni neurotoksin koji se moze nad u jetri, ovarijima, crijevima i na kozi tzv. puffer ribe roda Arothron (tetrodontidi) i nekih drugih vrsta kao sto su hobotnice i fabe. Kalifornijski davzdevnjak (Taricha torosa) takoder proizvodi toksin identkan tetrodo­ toksinu, iako nema nikakve bioloske slicnosti izmedu tog davzdevnjaka i tetrodotoksiddh riba. Iza konzumiranja ovih riba moze se izaz­ vati nekroticki ucinak na crijevima, koju uzrokuje manja koncentracija tetrodotoksina. Godine 1947. je umrlo 400 ljudi, koji su jeli ove vrste riba. Vjerovanje je da je tetrodotoksin upotrebljavan od strane haicanskih vudua kao toksin za stvaranje zombija, tako da se toksin uvodio u zrtvu preko izbrusene koze.

Palitoksin je relativno velika neproteins­ ka, ciklkka, dugolancana molekula molekul­ ske mase 2677. U vodi je lako topiv. Egzoticna priroda bioloskog izvora ovog toksina ogra­ nicava mogucnost ekstrekcije toksina u vecim kolicinarna, pa se ispituje mogucnost pro­ izvodnje metodama genetskog inzenjerstva.

Letalna doza-LD50 za majmune 0,08 1,1gkg·1

Klinicki znaci i simptomi otrovanja Palitoksin moze ud u organizam inha­

lacijom, i u visokim dozama kroz kozu, Toksin ima izrazito jak ucinak na koronarnim arterija­ ma srca. Mehanizam djelovanja je nepoznat u detaljima, ali odgledno uzrokuje ireverzibilnu depolarizaciju zivcanog i misicnog tkiva vjero­ jatno blokadom ionskih kanala natrija.

Pocetni simptomi otrovanja su izrazita pospanosr, povracan]e, respiratorni distres, proljev, konvulzije i snizenu tjelesnu temper­ aturu, Smrt nastupa unutar 30-60 minuta vjero-

OH

Tetrodotoksin je vodena otopina, neo­ bicne je strukture, molekulske mase 319. Slabije je topiv u vodi. Mehanizam toksicnog djelovanja se sastoji u inhibiciji ionskih kanala natrija u zivcanim aksonima i misicima slicno kao i kod saksitoksina. Toksin nema udnaka na sinaptickim vezama i motornim zavrsecirna, To uzrokuje blokadu zivcanih impulsa sto za posljedicu ima mlohavu paralizu.

Klinick! znaci i simptomi otrovanja Dok ovaj toksin normalno ulazi u orga­

nizam ingestijom, a rnogud putevi ulaska su i inhalacija i ostecena koza, Napadaj simptoma zapocinje unutar jedne minute, kad se toksin inhalira iii da injekcijom neposredno u krvo­ tok. Nakon ingestije se pojave simptomi spori­ je i to za 10-45 minuta.

Letalna doza-LD50 (inhalacija) je 150 1,19/covjeku (2 1,1gkg·1) LD50 (ingestija) je 30 1,1gkg·1 (ielu­ cana kiselina unisti dio otrova)

OH

OH

Tetrodotoxin

Otrovani tetrodotoksinom osjeti tre­ perenje i bockanje sto prethodi opco] uko­ cenosti i obamrlosti. Mucnina, povracan]e i vrtoglavice su takoder opisane. Dalje slijede opca slabost, dilatacija pupila (sirenje zjenica), trzanje i grcevi misica kao i tremor misica iza cega dolazi porernecaj koordinacije. Teska opca misicna slabost dovodi na kraju do prestanka disanja i smrti unutar nekoliko min­ uta od pocetka napadaja simptoma.

Simptomi otrovanja i mehanizam djelo­ vanja tetrodotoksina su slicm onima kod saksi­ toksina. Smrtnost kod japanskih epidemija otrovanja tetrodotoksinom je visoka i iznosi oko 60 posto.

Medicinski tretman, profilaksa i zastita Specificni antidot iii antitoksin nije

dostupan. Otrovani ce zahtijevati simpto­ matsku terapiju i skrb te odrzavan]e res­ piracije (disanja).

· Ostali morski toksini Vrlo otrovne ribe koje pripadaju

obitelji Scorpaenidea i druge vrste zive u tropskim podruqima Pacifika i Indijskog Oceana. Ove ribe zive na piescanorn dnu i ukopavaju se u pijesak. Tzv. ribe kamenjara (Synaceja sp.) su vjerojatno najopasnije otrovne ribe danas, a zive u podruqu iz­ medu Oceanije i istocne obale Afrike. Tzv. riba-lav i zebra-riba (pterois i dendrochirus), koje imaju raznolike i prelijepe boje takoder imaju vrlo opasne toksine. Riba-skorpion (Scorpaena guttata) nanosi mnogo otrovnih uboda duz obale Kalifornije, a S. scropha koja obitava uz nasu obalu takoder pred­ stavlja veliku opasnost. Ubod ovih riba je bolan i opasan, jer prema dozi otrova moze · izazvati i smrt, a prezivieli mogu imati visetjedno razdoblje oporavka sa simptomi­ ma: opca slabost, skraceno disanje i slabosti misica,

Danas se analiziraju i ispituju siner­ gistick! ucinci toksina da bi se spajanjem dva i vise toksina dobili jos toksicniji agensi, pa se maze govoriti o razvoju "binarnog toksinskog oruzja", na pr.:

- Aflatoksin B1+Trichotecen T-2, - SEB+E. coli enterotoksin, - Antraks toksin- mijesanje tri pro- teinske komponente.

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

Bioregulatori

S porastom proizvodnje toksina podnje istrazivanje na sintezi bioregulatora, koji se inace nalaze u prirodnim tvarima (peptidi), a sudjeluju u fizioloskirn i neuroloskim aktivnos­ tima u organizmu. Bioregulatori su kemijske tvari slicne toksinima, koje su u biti tzv. algo­ geni (tvari koje izazivaju bol), ali ne spadaju u toksine. Medutim svrstavaju se s njima jer im je uporaba slirna kao kod bioloskih i toksin­ skih ratnih agenasa. Te tvari imaju analgetsko i anestetsko djelovanje, a utjecu i na krvni tlak.

Bioregulatori su brojni humani polipep­ tidi niske molekulske mase, koji imaju visoki bioregulacijski udnak u organizmu. Mozak i probavni trakt sadrzava]u mnogobrojne pep­ tide, koji obavljaju razlidte aktivnosti u endo­ krinom sustavu, sredisnjern zivcanom sustavu i perifernom zivcanom sustavu. Neke od tih peptida sadrfavaju i pluca sisavaca. Ove tvari cine novu skupinu neurotransmitera (iii "hor­ mona"), cija je bioloska aktivnost i mehanizam djelovanja vrlo ucinkovit i snazan. To su vrlo malene molekule koje su sastavljene od 5-30 aminokiselina (tablica 3.).

Bioregulacijske tvari i njihov sastav Bloreplatorl Endorfinj Somatostalin Bornbesin Neurotenzin Bradikinin Yasopresin Oksitocin Angiotenzin I, II i Ill Enkefalini Substanm P

Broj reziclua •iloliise&na 31 14 14 10 9 9 9

10, 8,7 5 36

Biolosko poluvrijeme zivota malih pepti­ da i peptidnih hormona (iii bioregulatora) u organizmu se mjeri u minutama. Molekule bio­ regulatora se prirodno nalaze u organizmu u vrlo malim kolidnama, a uloga im je kontrola razlidtih bioloskih i fizioloskih sustava i funkcija.

Uporaba vecih kolicina ovih tvari izvana (npr. inhalacijom aerosola ovih tvari slkno kao kod bojnih otrova) moze bitno narusiti prirod­ no kontrolirane mehanizme u organizmi i na taj nacin izazvati onesposobljavanje i smrt. Primjerice u slucaju inhalacijske ekspozicije vecih kolicina bioregulatora, koji normanlno reguliraju konstrukciju bronhalnog stabla, ce izazvati velike smetnje u disanju zrtve, a simp­ tomi mogu uzrokovati onesposobljavanje iii smrt u kratkom vremenu.

Uporaba ovih tvari zajedno s nekim viso­ kotoksicnlm kemijskim tvarima ce uzrokovati jos snazniji udnak zbog sinergistickog djelovanja.

Bioregulatori su idealni ratni agensi za sabotaze i teroristicke akcije protiv

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

vaznlh skupina ljudi, koji su bitni za obranu (zapoviednistva, piloti isl.).

Proizvodnia peptida genetskim inienierstvom i kemijskom sintezom

Modernim tehnologijama kemijske sin­ teze bioregulatori se mogu proizvoditi u velikim kolidnama . in vitro (izvan bilo kojeg zivog organizma). Genetsko inzenjerstvo koje je opcenito u svezi s rekombinacijskom DNK tehnologijom, danas koristi i mnoge druge me­ tode kao sto su DNK sekvencioniranje i sinteze, proteinsko sekvencioniranje i sinteza peptida.

Kloniranjem gena koji se ugradi u orga­ nizarn-domacin (npr. bakteriju), koji se lako kultivira dobivena je vrlo mocna tehnika kon­ struiranja i proizvodnje velikih kolidna pepti­ da i proteina. Kad se takvog domacina kultivi­ ra (u odgovarajucem hranjivom mediju u ko­ jem se razmnozava) klonirani gen je oznacen i tada podnje proizvodnja odgovaraiuceg pro­ teina prirodnim putem u velikim kolicioama.

Mnogi se peptidi dobivaju od proteina vece molekulske mase i tako klonirani od orig­ inalnog proteina, dalje se kemijski mijenjaju i mogu postati rnoguci nacin proizvodnje. Odredeni je napredak postignut u podruqu DNK sinteze sto ornogucuje da se prirodno izmijenjeni proteini mogu proizvoditi pomocu ekspresije odredenih kemijskim putem dobivenih gena. Najpogodniji organizmi domadni za ekspresiju kloniranih gena su bak­ terije pomocu kojih se lako kultivacijom i far­ maceutskim postupcima razvijene biotehno­ logije moze danas sintetizirati i proizvoditi velike kolidne toksina i drugih tvari.

Rekombinacijska DNK tehnologija je suocena s mnogobrojnim problemima kao sto je proizvodnja malih kolicina toksina i teskocama u prociscavanju zbog nepodu­ darnosti izmedu polipeptida sisavaca i bakter­ ijalnih domadna, Znanost koristi domace ziv­ otinje i biljne domacine u svrhu prevladavanja ovih problema. Takav tzv. transgenski razvoj se koristi u proizvodnji velikih kolidna farma­ ceutskih preparata, a moze posluziti i za proizvodnju bioregulatora i toksina.

Prirodno nastali peptidi male molekul­ ske mase (bioregulatori) mogu takoder biti sintetitzirani neposrednim kemijskim meto­ dama. U mnogim slucajevima su kemijske metode kao sto je to tzv. postupak krute faze po Merrifieldu je bolji od rekombinacijskih DNK tehnologija za proizvodnju velikih kolidna peptida. Zadnjih pet godina je razvije­ na metoda komercijalne sinteze raznih farma­ ceutskih peptida in vitro od nekoliko kilogra­ ma. Kemijskom sintezom nastali derivati iii neznatno promijenjeni oblici tih tvari mogu

drasticno promijeniti toksicne ucinke sro moze biti od velike vaznosti za razvoj pro­ izvodnje novih agenasa.

Novi toksini i bioregulatori Conotoksini su toksicni peptidi proizve­

deni od morskih puzeva tzv. "lovaca-riba" iz roda Conus. Ovi otrovi su tisucu puta toksicniii od prije opisanih peptida, koji po svojoj velicini iii molekulskoj masi spadaju u istu skupinu. Conotoksini (mjesavina toksicnih tvari koje proizvode morski puzevi) se koriste za paraliziranje riba koje love. Ovi toksini, koji napadaju nekoliko fizioloskih sus­ tava ukliucujuci i ACh receptore, SU mali pep­ tidi ·(13-29 aminokiselina), poprecno poveza­ nih pornocu disulfidnih veza.

Simptomi otrovanja ukljucuju slabost misira i mlohavu paralizu sto uzrokuje cirku­ lacijski slom. Conotoksini zbog niske molekul­ ske mase se mogu lako kemijski sintetizirati i proizvoditi genetskim inzenjerstvom. Spadaju u visokotoksicne tvari koje su otrovi za sisavce. Letalna doza im je (LD100- oko 10 mg/kg tjelesne tezine). Zbog svoje izrazito male ve­ licine conotoksini lako i brzo difundiraju kroz tkiva kao npr. zmijski neurotoksin, pa im se tako povecava stupanj toksicnosti. Danas se vec iz otrova puzeva mogu izolirati odgovara­ juci bioregulatori u sisavaca, a to je vazopresin.

Sarafotoksin iii endotelin (Sarafoto­ xin-Endothelin) je peptidni toksin, koji je slican iii identican prirodno nastalom bioregu­ latoru. Sarafotoksi su izolirani iz zmijskog otrova i gotovo su identicni strukturom bioregulatoru endotelinu. Uzrokuju koronar­ nu vazokonstrikciju i spadaju u skupinu kar­ diotoksicnih peptida, koji imaju 21 · amino­ kiselinu. Sadrzava]u najvise cisteina, a poseb­ no su zanimljivi dva od toksina i to S6a i S6b, koji izazivaju srcani arest i smrt u miseva za minutu u dozi od LD50 -15 mgkg",

Substanca P je tvar koja se prirodno nalazi u spinalnoj (kraljefoickoj) mozdmi, probavnom traktu i plucima u sisavaca. Ta je tvar neurotransmiter i stimulira kontrakciiu glatke muskulature, pospjesuje salivaciju i ima hipotenzivni udnak (snizava krvni tlak).

· Substanca-P ima izraziti analgetski i anestetski udnak, a djeluje u ekstremno malirn dozama, a irna brzi udnak. Supstanca-P je polipeptid mol.tezine 1350 D, koji djeluje u dozi manjoj od 1 mikrograma i brzo uzrokuje pad tlaka i gubitak svijesti i smrt.

Tiroliberin (TRFF) (Thyroliberin) se nalazi u sredisniem zivcanom sustavu, urinu i krvi sisavaca. Djeluje sedativno i ublazuje sim­ ptome depresije. Kao neurotransmiter ogra­ nicava stupanj praznjenja neurona i sekreciju monoaminskih analgetika kao sto su hipnotici, sedativi i antikonvulzivi. Struktura mu je vrlo

jednosravna i sastoji se od samo tri razlicita tipa aminokiselina.

Somatostatin (SS) se javlja u raznim strukturnim oblicima i igra vaznu ulogu u kon­ troli i inhibiciji sekrecije velikog broja hormona i enzimskih sustava u organizmu covieka,

Neurotenzin ima mnoge farmakoloske udnke kao sto su: hipotenzivni ucinak (sma­ njuje krvni tlak), povecanje permabiliteta (propustljivosti) krvnih zila i hiperglikemija (povecana koncentracija secera u krvi).

Endorfini i Enkefalini (Endorphini i Enkephalini) su obitelj prirodnih opijata, koji su snazni analgetici i imaju snazan utjecaj u kontroli zivcanog sustava u covieka, Stotine enkefalinskih analgetika je sintetizirano u nas­ tojanju da se pronade opijat, koji ne izaziva ovisnost. Jedan pentapeptid (Mo!. mase 30000) ima vrlo snazru analgetski udnak pa i peroralno (na usta) i ima tisucu puta veci udnak kad se injektira nego met-enkefalin i

ni, koji su znacaian dio iii fragment (oko 50 posto) od izvorne molekule i kao takvi preve­ liki za postojece Iaboratorijske tehnike sinteze peptida, a koje bi se mogle koristiti u proizvodnji. TPF mogu takoder mijenjati i irnunoloske osobine i kao takvi zaobid prirod­ nu otpornost iii cijepljenje uciniti ned­ jelotvornim, a takoder i sustav detekcije teme­ ljen na imunologiji izvornog toksina maze biti neucinkovit protiv TPF. Zivotinjski toksini iii njihovi TPF-ovi djeluju izvan stanice za razliku od drugih.

Medutirn, zbog toga sto je najved broj TPF-a djeluje intracelularno (unutar stanice) i manjka vezanje izvornog toksina na unutarnje komponente stanice, oni nisu ucinkoviri bioloski i kemijski ratni agensi ako nisu kon­ struirani za oslobadanje unutar stanice mete u napadnutom organizmu. Mijesani toksini i lipozomska inkapsulacija su dva pristupa, koji­ ma se maze posluziti agresoru za prevladava-

Kozne promjene kod djelovanja antraksa

morfin posebno, te 23 puta veci od beta-enke­ falina. Mnogi od sintetiziranih analgetika su se pokazali kao agonisti opijata ali je jedan pokazao antagonisticki udnak.

Toksicni proteinski fragmenti (TPF) su sastavljeni od mnogih molekula toksina velike molekulske mase (nekoliko destetaka tisuca), a posebno od onih koji su polipeptidi. Za vjerovati je da toksicki udnak nema cijela molekula vec je samo jedan njezin dio (frag­ ment) farmakoloski aktivan. Moderne bloke­ mijske tehnike mogu se danas koristiti u zna­ nosti za otkrivanje tih toksicki aktivnih frag­ menata molekule toksinskog proteina i pro­ izvoditi ih kloniranjem odgovarajuceg ge­ netickog tvoriva unutar pogodnog domacina,

Posebno je otkrice sto se takvi toksidni proteinski fragmenti (TPF) toksina niske molekulske mase mogu kemijski sintetizirati, Danas je poznato da se neki bakterijski toksi-

nje ovih ogranicenja, Molekule mijesanih tok­ sina u kojima su intracelularni toksicni pro­ teinski fragmenti unakrsno vezani na mole­ kule nosace membrane, mogli bi posluziti za prijenos ucinka TPF-a na njegovu unutarnju stranu stanice. Nosac molekule maze biti spe­ cificna stanicna molekula kao sto je monok­ lonsko antitijelo, hormon, cimbenik rasta iii lectin koje mogu biti cilj TPF-a u specificnirn tipovima stanica. Molekula nosac maze biti i nespecfkna poprecna membranska molekula kao sto je masna kiselina iii hidrifobni peptid koji mogu biti cilj TPF-a u stanicama bez raz­ like. Druga metoda prijenosa toksicnih poll­ peptidnih fragmenata u stanicu je koristenje lipozoma (poznati i kao lipidni mjehurici) su vodenaste komponente (okruglog oblika) ob­ lozene dvoslojnom lipidnom ovojnicom. Eks­ pozicija aerosolnim putem lipozoma s poie­ dinim TPF-ima mogu biti fagocitozom rnakro-

faga iii preko stanica alveolarnih membrana preneseni u stanicu i na taj nadn djelovati. Lipozomi takoder mogu posluziti za prijenos TPF-a u specificne ciljne stanice pluca preko spedficnih receptora koji su ugradeni u njih.

Zadnjih godina je brzo napredovao razvoj novih toksina i bioregulatora i razja­ snjem su njihovi mehanizmi toksicnog djelo­ vanja, kao i rnetode njihove sinteze i proizvod­ nje. Moguce je ocekivati takve toksinske agense koji ce biti stotine i tisuce puta tok­ sicnije od kemijskih ratnih agenasa. Znacajke novih agenasa koje su od interesa za vojnu uporabu su: nova mjesta toksicnog djelovanja, brzi i specificni ucinci, prolaz kroz filtar zastitne maske i opreme te djelotvornost u onesposobljavanju.

Obrana od toksinskih ratnih agenasa

Protutoksinska obrana se sastoji u irnu­ nizaciji protiv nekih proteinskih toksina (koristi se tzv. toksoid iii oslabljeni oblik toksi­ na), ali to nije moguce kod toksina niske molekulske mase. Zbog toga je neophodna brza detekcija toksina iii tzv. aerosolna detekcija u svrhu brze fizicke zastite protiv udisanja aerosolnih oblika toksina, koja se sas­ toji u zastitno] maski s posebnim filterom koji se nalazi u vojnoj maski i tzv. COLPRO filter sustavu. Medutim buduci je jako uznapre­ dovala toksicnost toksina u usporedbi s "kon­ vencionalnim" kemijskim ratnim agensima, i vrlo mala kolidna toksina koja prode kroz fil­ ter inace i najbolje zastitne maske maze uzrokovati velike gubitke tijekom uporabe toksina u ratnim operacijama.

Mnogi bioloski smrtonosni toksini danas postoje u prirodi u otrovima zmija, skorpiona, pauka, stonoga, zaba, riba, morskih anemona, gljivica, bakterija, dinoflagelata itd. Svi ti toksi­ ni zavisno od njihovih farrnakoloskih udnaka mogu posluat: za dobrobit, ali nazalost i za unistavanje covjecanstva. Znanost u biologiji toksina, a posebno u biotehnologiji, genet­ skom inzenjerstvu i proteinskom inzenjerstvu, danas istrazu]e mogucnosn koristenja toksina u unaptjedenje terapije kardiovaskularnih i neuroloskih bolesnih stanja. Zbog mogucnosti i zloporabe toksina u neprijateljske svrhe danas se puno radi na metodama brze detek­ cije toksina, koja je neophodna zbog kratke inkubacije i djelotvornosti na vrijeme primi­ jenjene terapije (antitoksina). Zbog svega toga je bitna i odluka zapoviednisrva NATO-a od godine 1995. a glasi: NATO • IDENTIFIKACI­ JI I BRZOJ DETEKCIJI TOKSINA TREBA DATI NA}VECI PRIORITET.

PROSINAC, 1998. m HRVATSKI VOJNIK

SVICARSKI vojniCki diepni " noz Kada biste nekoga zapitali koja dva proizvoda smatra simbolima svicarske kakvoce i pouzdanosti mnogi bi odgovorili da su to svicarski sat i svicarski dzepni noz, o slavi i ugledu koji svicarski dzepni noz uziva u svijetu imali smo prigodu gledati i slusati u dokumentarnom filmu koji je nedavno prikazan i na HTV-u

K ako je nastao? Povijest svic­ arskog dzepnog noza seze u daleku godinu 1886. kada je svicarska vojska odludla opre­ miti svoje vojnike malim prek-

lopnim nozevirna prikladnim za obavljanje svakodnevnih vojnickih poslova. Zahtjevi su precizirani nekoliko godina kasnije (tocnije 1889.) kada je u naoruzan]e svicarske vojske uvedena nova puska za cije je rasklapanje bila

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Mirko KUKOU

nuzna i odvrtka. Tada je zakljuceno da buduca konstrukcije dzepnog noza mora osim ostrice imati i odvrtku, svrdlo, te otvarac za konzerve.

Cinienica je da u pocetku Svicarci nisu imali vlastitu proizvodnju dzepnih nozeva vec su oni kupovani u Niernatkoj No kada je godine 1891. u Svicarskoj osnovana tvrtka Victorinox/Swiss Army Brands ( danasnji

Victorinox) stvoreni su uvjeti da se nozevi pocnu nabavljati od dornaceg proizvodaca, Deset godina kasnije, tocnije godine 1901., druga svlcarska tvrtka Courtetelle (danasnji Wenger) takoder je dobila ugovor od svic­ arske vojske za proizvodnju nozeva, tako da su ukupne potrebe svtcarske vojske ravnopravno podjeljene na ta dva proizvodaca. Za takvu odluku bilo je vjerojatno i politickih razloga (kakvoca naravno nije bila upitna) buduci da

su ta dva proizvodaca smiestena u dva razlicita svicarska kantona od kojih je Victorinox u njernackorn govornom podruqu, a Wenger u francuskom.

Konstrukcija

Svicarski vojnicki noz jednostavan je i bez nepotrebnih ukrasa. Ima sve sto je potreb­ no vojniku: ostricu za rezanje, otvarac za kon­ zerve, turpijica za nokte, dlijeto za cicenje clijelova oruzja.

Konstrukcija otvaraca za konzerve je vrlo jednostavna ali i vrlo prakticna. Patenti­ rana je godine 1951., a omogucuje da se kon­ zerve mogu otvoriti Jagano i bez uporabe sile. Nakon otvaranja poklopac konzerve ostaje gladak. Vrh otvaraca za konzervu je svojevrst­ na odvrtka pogodna za odvrtanje-zavrtanje manjih vijaka.

Neki modeli svicarskog noza imaju u vadicepu smiestenu mini odtvrtku. To rjesenje je takoder patentirano, a moze posluziti za odvrtanje malih vijaka kao sto su npr. oni na naocalama.

Victorinox

Povijest tvrtke usko je vezana uz Karla Elsenera koji je u svojoj dvadeset cetvrto] godi­ ni odludo zapoceti s proizvodnjom nozeva i pribora za jelo. Tako je godine 1884. u mjestu Ibach blizu Schwyza Elsener otvorio svoj mali obrt. Sliedece godine Elsener se zem Jose­ phinom Holdener s kojom je imao osmero djece. Njezinu preranu smrt pri porodaju devetog djeteta (imala je svega 34 godine) tesko je prebolio. Bila su to teska vremena kada su mnogi svicarski mladid bili prisiljeni zbog siromastva i nezaposlenosti emigrirati u Sjevernu Ameriku, Australiju iii Novi Zeland. Ipak, zahvaliujuci kvalitetnoj izradbi, broj zadovoljnih kupaca rastao je iz godine u god­ inu. Godine 1890. Elsener pokrece inicijativu za povezivanje svicarskih proizvodaca nozeva u posebno udruzenje (Association of Swiss Master Cutlers). Sljedece godine udruzenje je zapocelo s radorn, a njegova prva zadaca bila je udruzivanje napora pri razvoju dzepnog noza za potrebe svicarske vojske. Naime, do tada je Svicarska nabavljala te nozeve u So­ lingenu, sredistu Njemacke proizvodnje noze­ va. Tako SU vec u listopadu 1891. svicarsko] vojsci isporuceni prvi dzepru nozevi domace proizvodnje. S vremenom se asortiman noze­ va prosirivao, a zanimljivo je da novi modeli nisu oznacavant rednim brojevima vec imeni­ ma kao npr. studentski noz, vojnicki noz, kadetski noz iii farmerski noz.

Treba istaknuti da je prvotni model vojnickog noza bio vrlo robustan i tezak. Zato

Utemeljitelj tvrtke VICTORINOX Carl Elsener

Casnicki noz iz godine 1897.

lzgled prvog modela svicarskog vojnickog noza napravljenog prije vise od stotinu godina i izgled casnickoq noza iz godine 1897.

Vojnicki noz iz godine 1891.

je Karl Elsener za potrebe casnika razvio ele­ gantniji i laksi model koji je bio dodatno opremljen s jos jednom manjom ostricorn, te otvaracem za boce. Taj novi model sa samo dvije opruge za sest razlidtih elemenata naz­ vao je casnickim nozern, a zvanicno je registri­ ran 12. lipnja 1897. Spomenimo da te nozeve svicarski casnid nisu zaduzivah, kao sto je to bio slucaj S obknim vojnicima, vec SU ih sami kupovali.

Ubrzo je visenamjenski dzepni noz po­ stao vrlo popularan kod svih slojeva ljudi. S vremenom su mu pridodani jos neki dodatci kao sto su skarice i pilica za drvo. Danas je casnicki noz dostupan u vise od stotinu razlid­ tih kombinacija. Neki od njih imaju na sebi to­ liko dijelova i alata pa treba biti dobar pozna­ vatelj da se maksimalno iskoriste sve moguc­ nosti. Tako npr. model SwissChamp raspolaze sa cak 31 razlicitom mogucnosti uporabe, a ci­ jela konstrukcija tezi svega 185 grama i moze se bez teskoca drzati u jednoj ruci.

Nakon smrti svoje majke Elsener je odabrao njezino krsno ime Victoria za svoj zastitni znak. Pojava nehrdajuceg celika godine 1921. donijela je pravu revoluciju na polju proizvodnje nozeva, a medunarodna rijec INOX za takvu vrstu celika posluzila je Elseneru da dodavanjem na ime svoje majke nastane VICTORINOX, danasnji zastitni znak

. tvornice. Treba takoder istaknuti da je proizvodnja

u Victorinoxu oduvijek obiteljski posao kojem su se svi maksimalno predavali. Nakon smrti Carla Elsenera godine 1918. vodenje posla preuzeli su njegovi sinovi Carl i Alois. Tradicija se dalje prenosila na njihove sinove. Zanimljivo je da je jednom od sinova i u slje­ decim narastajima davano ime Carl, tako da u danasnjern cetvrtom narastaju takoder postoji Carl Elsener IV.

Nakon II. svjetskog rata (1945.-1949.) znatno je porasla prodaja svkarskih vojnickih nozeva po ducanirna americke vojske i mor­ narice. Zahvaljujuci tome svicarski noz ubrzo postaje poznat diljem svijeta. Za americke casnike i vojnike rijec Offiziermesser (njem. Casnicki noz) bila je preteska za izgovor, pa SU noz jednostavno nazvali svicarski noz. Danas ga i u ostalim zemljama slicno nazivaju. Tako ga francuzi nazivaju "couteau suisse", a Nijemci i Austrijanci "Schweizer Messer".

Danas tvrtka Victorinox ima vise od 950 zaposlenih i naiveci je industrijski kompleks u svom kantonu, te jedan od naivecih proiz­ vodaca nozeva i pribora za jelo u Europi. Od ukupne dnevne proizvodnje koja iznosi 120.000 komada svih vrsta nozeva (sto je doista fantasticna brojka), na svicarski vcjnicki noz otpada 34.000 komada.

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

Wenger Tvrtka Wenger je drugi svicarski proiz­

vodac koji ima ekskluzivno pravo svoje nozeve isporudvati svicarsko] vojsci. Osnovao ju je

Mnogo proizv()(faca u svijetu pokusava uciniti kopije svicarskog noza, ali su te kopije daleko slabije kakvoce. Originalni svicarski noz, osim svicarskog kriza ima na dnu ostrice urezan naziv proizvoaaca

Theodore Wenger, sin svicarskog pastora koji je zivio u Americi. Iako je trebao krenuti ocevim stopama, mladi se Wenger odludo vratiti u Svicarsku, gdje je kasnije sagradio tvronicu Fabrique Suisse de Courtetellerie koja je kasnije promjenila ime u Wenger.

Wengerov vojnicki noz ima 5 alata: sjedvo, skance, pincetu, cackalicu i turpiiicu za nokte. Njegova cijena na civilnom trzistu krece se oko 22 americka dolara.

Mali nozic s dodatcima za osobnu higijenu noktiju

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Proizvodnja Obje su tvornice vjerne tradiciji, tako da

gotovo sve dijelove noza proizvode sami. Naravno, tehnoloski se proces u odnosu na prve dane znatno izmijenio. Naime, tada se najveci broj faza izradbe obavljao rucno, Nije bilo strojeva, a jedinu pomoc pruzali su brusni kotad koje je pokretala voda iz obliznjeg poto­ ka. Radni dan trajao je jedanaest sati, a nije bilo ni struje tako da se nocu radilo pod petrolejskim lampama.

Za izradbu ostrice rabi se krom-molibde­ nov nehrdajuci celik koji se uvozi iz Francuske i Njemacke. Taj celik ima 0,52 posto ugljika, 15 posto kroma, 0,5 posto molibdena, 0,45 posto magnezija, te 0,6 posto silicija. Nakon termicke obradbe ostrica dobiva tvrdocu od

lnaclca nota s ugraaenim satom. Kazu da radi "kao svicarski sat" 56 Rockwela. Dijelovi kao sto su pilica za drvo i skarice imaju nesto nizu tvrdocu (53 RC), dok npr. vadicep i opruge imaju tvrdocu od 49 RC. Plodce za odjeljivanje pojedinih alata - dijeJova noza U pocetku SU bile izradivane od legure nikla, ali se od godine 1951. izraduju od aluminijske legure kako bi noz bio sro laksi,

Nakon izradbe, pojedini dijelovi i ele­ menti slazu se u cjelinu poput dijelova torte.

Posebna pozornost poklanja se nadzoru kakvoce. Tako npr. u Victorinoxu vise od 90 ljudi radi na zavrsnoi provjeri kako nozevi koji napustaju tvornicu ne bi imali ni najmanju pogriesku

Naravno, iako su proizvodne metode posve jednake, svaka od tih tvornica cuva neke

svoje proizvodne tajne i vjestine.

Vojnik i diepni noi

Svicarska je mala zemlja (svega 41.288 km') cije su gotovo dvije tredne Alpe. Ima sedam milijuna stanovnika, a organizirana je kao konfederacija 23 kantona. Svaki Svicarac koji navrsi dvadeset godina mora odsluziti 300 dana vojske, a vojna mu obveza prestaje kada navrsi 42 godine. Izobrazba se provodi kroz tecaieve, pri cemu zaduzuiu osobno oruzje (pusku), pribor, te svicarski vojnicki noz. Sve to po zavrsetku novacke skole nosi kud.

Dzepni nozic nije sastavni dio opreme samo svicarskih vojnika. Neki vojni strucnjaci cak tvrde da vojnicima zapravo ne trebaju ni bajunete ni nekakvi borbeni nozevi budud da su prigode za pravu uporabu takvog oruzja vrlo rijetke. Oni drie kako je najbolje tjesenje da vojnik ima uza se samo dzepni nozic s nekoliko dodatnih alata s kojim ce mod rezati

Svicarski casnicki noz u svojih sto godina postojanja vrto malo je promijenio svoj izgled

kruh i ostalu hranu, odnosno obavljati svakod­ nevne sitne poslove.

Drugi pak predlazu uporabu dzepnih alata koji osim noza imaju ugradena klijesta, razlidte vrste odvijaca, otvarace za boce i konzerve, te kojesta drugo. Poznati su takvi pribori tvrtki Letherman i Gerber.

Najsloieniji model svicarskog diepnog noza nazvan Swiss Champ raspolaze s cak 31 razlicitom moqucnoscu uporabe. Cijela konstrukcija tezi svega 185 grama

Zanimljivosti Za svicarski noz vezane su mnoge zan­

imljivosti. Tako ga predsjednici Sjedinjenih Americkih Drzava cesto rabe kao prikladan dar. Poznato je npr. da je Lyndon B. Johnson jednom prigodom darovao gostima Bijele kuce 4.000 svicarskih nozeva na kojima SU bili ugravirani njegovi inicijali.

Kada je spijunski zrakoplov s americkim pilotom Francis Gary Powersom srusen godine 1960. iznad nekadasnjeg Sovjetskog Saveza, Rusi su prikazali sve sto je nesretni pilot imao kod sebe - rnedu ostalim gledatelji SU mogli uodu i slavni crveni nozic.

Zanimljivo je da se od godine 1976. svic­ arski noz isporucuje i njernackoj vojsci.

lzgled noza za kampiranje koji se od standardnog razlikuje po dodatnoj pilici

Naravno, umjesto kriza crvene boje ucrtan je njemacki orao.

Noz se pokazao uspjesnim i pouzdanim i u mnogim ekspedicijama: od arktickog leda sjevernoga pola, naivecih svjetskih vrhova pa do prasuma Arnazone. Americka svemirska agencija NASA narudla je odredenu kolicinu tih nozeva za uporabu na svemirskom brodu Columbia.

Njujorski muzej moderne umjetnosti i Miinchenski drzavni muzej primijenjene um­ jetnosti uvrstili su ga u svoje kolekcije "dobrog industrijskog dizajna".

Standardni model svlcarskoq noza, Ima 12 razlicitih alata, a dugacak je 91 mm

Malo slozeniji model sa skancama i clstllicama za lulu

Zaglavak

Glavni razlog tako velikom uspjehu svic­ arskih dzepnih nozica lezi u izvrsnoj kakvoci i

Najednostavniji modeli imaju veliku i malu ostrlcu

povoljnoj cijeni, te nije cudo da se prodaju u vise od stotinu zemalja. Ipak najveci su kupac Sjedinjene Americke Drzave gdje se godisnje proda trecina svicarske godisnje proizvodnje, dakle vise od 8 milijuna nozeva. Iako se svi­ carski noz konstantno "kopira" diljem svijeta,

Dio pozicija izraauje se na snaznim 400 tonskim presarna

od Niernacke, Francuske, Spanjolske, SAD-a, pa do Japana i Kine, izvorna kakvoca nije nikad dostignuta. Konfuziju medu kupcima povecava i cinjenica da se neki proizvodad na svoje imitacije stavljaju svicarski kriz, iako samo dva svicarska proizvodaca VICTORINOX i WENGER imaju pravo stavljati svicarski kriz na svoje nozeve.

Vecina se vojnih strucnjaka slaze da bi svaki vojnik trebao uza se imati mali dzepni nozic s kojim ce lakse obavljati svoje zadace.

™ iavrsnoj kon1roli prid~je se velika pozornost

lsporucen zadnji Tornado

K ompanija British Aerospace je objavila 28. rujna da je isporudla zadnji Tor­ nado Saudijskoj Arabiji (jedan od 48

[urisnih Tornada koje je Saudijska Arabija narudla u sijecnju 1993. godine u okviru pro­ grama Al Yamamab). Time je broj proizvedenih Tornada do­ stigao 974 primjeraka od srpnja 1980. godine. Tornado se sada nalazi u naoruzanju zracnih sna­ ga Njemacke, Italije, Saudijske Arabije i Velike Britanije, a svi su primjerci dosad izveli preko 1,5 milijuna sati !eta.

Modernizacija 142 britan­ ska Tornada GR.IA na novi stan- ~.___-.._._,._, •••..•..••.. _ •...•••.....•.......••.• ~--------------

tonu istodobno mogu modernizirati do 20 Tornada, a vrijeme potrebno za modernizaciju jednog primjerka je srrianjeno sa dvanaest na sedam i pol mjeseci).

Britanski RAF pokrenuo je i program mo­ dernizadje lovacke varijante Tor­ nadoa, Tornado F.3. Ovom mo­ dernizacijom ce Tornadoi F.3 do­ biti mogucnost lansiranja vodenih projektila zrak-zrak srednjeg do­ meta AMRAAM (Advanced Medi­ um Range Air-to-Air Missile) i krat-

. kog dometa ASRAAM (Advanced Short Range Air-to-Air Missile).

Pripremio Ivan Marie (Air International, studeni 1998.)

dard GR.4/4A, koju izvodi kompanija British Aerospace u svojim postrojenjima u Wartonu omogudt ce koristen]e ovog zrakoplova iducih 20 godina. Svi britanski Tornadoi ce biti modernizirani do 2003. (postrojenja u War-

Potpisan ugovor za izradbu Eurofightera P otpisivanjem ugovora o pocetku proizvodnje lovca Eurofighter 18. rujna

(potpisali su ga Eurofighter GmbH, Eurojet GmbH i agencije NETMA). Potpisanim ugovorom je odredena fiksna cijena za prvu seriju od 148 pri­

mjeraka. U studenom prosle godine vlade Njemacke, Italije, Spanjolske i Velike Britanije potpisale su sporazum o razumijevanju koji je generalno pokrio proizvodnju i potporu programu, a 30. sijecnja ove godine je uslijedilo potpisi­ vanje dva "konkretna" ugovora s industrijskim poduzedma, kojima je postavljena maksimalna cijena za 620 zrakoplova i motora za njih, plus opcija za jos dodatnih 90 primjeraka. U istom mjesecu je potpisana i dopuna br.1 i dodatni sporazumi, koji su detaljnije razradivali uvjete proizvodnje i odrzavania.

Prema potpisanim ugovorima, prva proizvodna serija ce se sastojati od 148 zrako­ plova i 363 motora (44 zrakoplova za njemacku Luftwaffe, 29 za Italiju, 20 za Spanjol­ sku, 55 za RAF), ukupne vrijednosti 4.Sl milijardu britanskih funti), plus doknadni dijelovi i odrzavame. Druga proizvodna serija treba se sastojati od 236 zrakoplova.

U idudh nekoliko mjeseci ce se finalizirati dodatni ugovori za isporuku dijelo­ va, odrzavanja i potpore za prvu seriju zrakoplova. Proizvodnja je vec pocela rezan­ jem metala za zmajeve zrakoplova u jesen ove godine, a do kraja 1998. treba poceti integracija glavnih komponenti kao i zavrsetak ispitivanja turboventilatorskog moto­ ra EJ200. Prvi zrakoplovi ce se poceti isporudvati 2001., a paralelno s tim sedam razvojnih primjeraka Eurofightera ce se koristiti za verifikaciju tjesenja i promjena nastalih u proizvodnom procesu. Dosad je ovih sedam zrakoplova izvelo 790 letova u ukupnom trajanju od 658 sati, pri cemu su postignute i brzine vece od 2 Macha, zajedno s opskrbom gorivom u letu i ispaljivanjem projektila Sidewinder i AMRAAM.

Isporuke operativnim postrojbama ce uslijediti 2002., a svi zrakoplovi prve serije ce se isporudti do 2005. godine. Zrakoplovi druge serije isporuciti ce se izmedu 2005. i 2010., nakon cega ce uslijediti trees serija (236 zrakoplova) izmedu 2010. i 2014. godine. Proizvodnja ce biti podijeljena izmedu cetiri zemlje, a zavrsno sastavljanje ce se odvijati u Madridu, Mtinchenu, Turinu i Wartonu.

Pripremio Ivan Marie (Air International, studeni 1998.)

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Prvl let brltanskCC WAIMMD P rvi let prvog proizvedenog primjerka borbenog vr­

toleta WAH-640 Apache Longbow (ZJ166/N9219G) za zrakoplovstvo britanske kopnene vojske (MC,

Army Air Corps) izveden je 25. rujna. Let u trajanju od 30 minuta je ukljudvao testove lebdenja, prednji let brzinom 111 km, te let unatrag i bocni let brzinom do 83 km/h. Ova dana kasnije vrtolet je i formalno predan britanskoj kom­ paniji GKN Westland Helicopters Ltd. koja ce s njim izvesti detaljne evaluacijske testove. Isporuka prvog primjerka ce uslijediti pocetkom 2000. godine. Britanski WAH-640 bit ce prvi Apachei opremljeni motorima Rolls-Royce Turbo­ meca RTM322.

Britanci ce primiti ukupno 67 WAH-64D koji ce se isporuciti izmedu 2000. i 2003. godine. Boeing je u pro­ gramu podugovarac britanskom GKN Westlandu, i proizvest ce prvih osam primjeraka, a i preostalih 59 ce djelomice sastaviti,

Zavrsno sklapanje, letni testovi i pruzanje potpore vrtoletima u operativnim postrojbama ce se odvijati u postrojenjima GKN Westlanda u Zeovilu. Preostale podugovarace cine kompanije Lockheed Martin, Northrop Grumman i Rolls-Royce Turbomeca.

Boeing za potrebe zrakoplovstva americke kopnene vojske pravi 232 AH-640, koje ce korisniku isporudti u iduce cetiri godine. u ove vrtolete ce biti ukomponirane serije pobolisania radi povecanja njihove udnkovitosti u borbi, te i povecavanja vjerojatnoce prezivliavanja.

Pripremio Ivan Marie (Air International, studeni 1998.)

Oprema za indijsKe Su-30 Kl

Suhojeve lovce bombardere Su-30MKI, namijenjene indijskom zrakoplovstvu (Indian Air Force, IAF), bit ce ugradena buduca i unaprijedena inacica ruskog

radara sa faznom resetkorn NOllM. Prema riiedma direktora tvrtke NIIP koja proizvodi uredaj, ispitivanja na NOllM traju jos od godine 1992. i pokazuju kako je to trenutacno najbolji sustav u Rusiji namijenjen lovackim zrakoplovima.

Radar ima dva moda rada (zrak-zrak i zrak-zemlja) pri cemu koristi frekventna podruqa X (od Odo 1 Ghz) te L (od 8 do 10 Ghz). (U NATO sustavu rabe se oznake D i I.) U rezimu zrak-zrak istodobno maze pratiti pet­ naest ciljeva sto ukljucuje i one u stanju mirovanja (npr. vrtolet koji lebdi) dok se u borbu maze upusti­ ti s njih cetiri do sest. Objekte poprecnog presjeka koji se nalaze u smjeru leta otkriva na udaljenosti od 80 do 100 kilometara, a one iza letjelice na 30-40 km. Za velike ciljeve kao sto su zrakoplovi-tankeri, transporteri iii AWACS-i krajnji domet iznosi 400 km. Pri modu rada zrak-zemlja povrsinske ciljeve otkriva do 200 km a izvodenje zadataka olaksano je mo­ gucnoscu radarskog pracenja konfiguracije tla i izb­ jegavanje prepreka. Sustav NOllM ispitan je na jed­ nom od prototipova Su-27M (Su-35) a temelji se na identicnoj tehnologiji kao i nedovrseni radar N014 namijenjen Mikojanovom lovcu "petog narastaja" MFI-u.

Ukupno, indijsko zrakoplovstvo je narucilo 40 Su-30 vrijednih 1.8 milijardi americkih dolara, a ugov­ orom iz 1996. predvidena su cetiri roka isporuke. U travnju i svibnju 1997. dobili su osam lovaddh inacica Su-30K za pres­ retacke zadace te postizanje zracne nadmod, Osam primjera­ ka iz druge serije predvdeni su kao visenamjenski borbeni zrakoplovi s velikim mogucnostima u napadajima na zemaljske ciljeve. Njihova predaja trebala je uslijediti sredinom godine ali je odgodena za prvu polovicu 1999. zbog indijske neodluc­ nosti i kasnjenja u odabiru INS-a (Intertial Navigation System) i raketnog projektila zrak-zemlja. Osim spomenutog NIIP-ovog radara s faznom resetkom, letjelice ce biti opremljene Sextant Avionique-ovim HUD-om (head-up display) VEH3000, kom­ pjutorom indijske proizvodnje, inercijalnim navigacijskim sus­ tavom s GPS-om te visenamienskim displayom sa tekucim kristalom tvrtke Totem, a u razvoju je infracrveno-laserski sus­ tav koji ce biti smiesten u poseban spremnik. Treca skupina od 12 zrakoplova dobit ce kanarde dok ce posljednjih dvanaest Su-30MKI biti isporuceno 2000. godine sa ugradenim vek­ torskim potiskom.

lliDrn@ ~D'wD ~OD~@ ~@JW[fil@ ~0'0~@~@]~~ ~@ ~@@Ow@ ~~@D' ~® \'17@](£ lli@llifil lli@ O'dJ@O'

K ineska kompanija AVIC (Aviation Industry of China) je na zrako­ plovnoj izlozb! Air Show China 98 prvi puta prikazala lovac bom­ barder FBC-1 Leted leopard, izvoznu verziju jurisnog dvosjednog

zrakoplovaJH-7 ciji je razvoj poceo sredinom sedamdesetih. FBC-1 je prvi let izveo 1989., ali nikada nije javno predstavljen do

ovogodisnje izlofbe (tocno prije deset godina na zrakoplovnoj izlozbi u Farnboroughu je prikazan njegov model). Zrakoplov je razvio Istrazivacki

Pripremio Mladen KRAJNOVIC (Jane's Defence Weekly, 26. kolovoz 1998.)

institut za zrakoplovni dizajn Xian za potrebe kineskih zracnih snaga i mornarickog zrakoplovstva. Proizvodi ga kompanija Xian Aircraft, a mod­ ificiranjem je dobivena izvozna verzija FBC-1.

Proizvodac nije otkrio koliko ce primjeraka zrakoplova JH-7 /FBC-1 biti napravljeno, kao ni to da li su kineske zracne snage i mornaricko zrakoplovstvo narudli neke primjerke. S obzirom da ce oko 200 Su-27 i Su-30MK uci u sastav kineskih zracnih snaga i mornarickog zrakoplovstva, pitanje je hoce li ijedan primjerak biti napravljen usprkos tome sto je kineska vojska i dalje "zainteresirana" za zrakoplov.

Pogonska skupina JH-7 se sastoji od dva motora Xian Aero-Engine WP9 (nastale na temelju motora Rolls Royce Spey 202). Najveca mu je uzletna tezina 28.475 kg, moze nositi podviesem ubojni teret tezine do 6500 kg na sedam nosaca. Ima dolet u preletu od 1650 km i najvecu brz­ inu leta od 1.7 Macha.

Proizvodac je odbio specificirati tipove oruzja koji se mogu nositi, iako su objavljeni crtezi zrakoplova s protubrodskim krstarecirn projek­ tilom C-801. Proizvodac tvrdi da je ugradeni visemodni radar, kao i sva avionika, kineske proizvodnje.

Pripremio Ivan MARIC (Flight International, 25. prosinac· 1. studeni 1998.)

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

Ambiciozni indliskl planovi za LCA koji je zahtijevao puno vremena je bila nezav­ isna procjena i verifikacija svekolike pro­ gramske potpore za LCA, i dovodenje soft­ warea na razinu u skladu s americkom speci­ fikacijom Mil Std 2167A. Radi toga je u 1993. odabrana americka kompanija Lockheed Martin kako bi pomogla ADA-i u razvoju cetverokanalnog digitalnog FBW sustava kon­ trole !eta, all nakon ovogodisnjeg americkog embarga nakon indijskih nuklearnih pokusa Indija ce razvoj morati dovrsiti sama.

Prvi zrakoplov-tehnoloski demonstra­ tor 1Dl sada ceka dovrsavan]e testiranja sus­ tava kontrole !eta. Motor General Electric F404-F2J3 integriran je s letjelicom (prvi pro­ totipovi ce biti opremljeni s americkirn tur­ bomlaznim motorom F404, sve dok se ne dovrsi razvoj indijskog motora), a u travnju su poceli zemaljski testovi. Uskoro trebaju uslijediti prva taksiranja zrakoplova po pisti, kao zadnji korak pred prvi let. Drugi zrakoplov 1D2 (isto opremljen s F404) prikazan je 14. kolovoza ove godine. U prvoj razvojnoj fazi oba prototipa ce se koristiti za provjeru kljucnih sustava i tehnologija, i ne ce biti opremljeni svekolikom borbenom opremom. Ukupni troskovi prve razvojne faze trebali bi biti 21,88 milijardi rupija (515 milijuna ame­ rickih dolara).

U tijeku su radovi na izradbi dva pro­ totipa, PVl i PV2; ukupno ce se napraviti pet prototipova, od cega dva dvosjedna, u okviru druge razvojne faze. PVl ce biti prvi zrako­ plov opremljen radarom i sustavom za elektronicko ratovanje. Oprema ugradena na PVl ce biti prvo projektirana u "viritualnom kokpitu", tako da nece biti izrade modela u

W:111' tremdna verzlja -c::::__::.._J\.:~- J:e:::i=::UL-11llu~!•!•!!!l!L!l~i!, ~!i!!S!ICjJ7' lj pb~rodbnaloj bv~~cinki. c30ijenail'~rud~e ~oj.ne fazkri~ ~ s · .s 1 tre a in o o m uar 1 rupua, 1 po t ••••••• Q O ~ ce ostatak troskova testiranja. Time bi ukup-

' na cijena razvoja LCA trebala biti oko 55 mili­ jardi rupija. Harinarayana navodi dace ulazak u sluzbu biti 2003. godine, a cijena zrakoplo­ va (bez troskova odrzavanja i uviezbavania) po primjerku 21 milijun dolara za seriju od 220 primjeraka (konacna cijena ce ovisiti o cijeni uvezenih komponenti, cija je primjena minimizirana).

Harinarayana navodi da je razvoj domaceg radara dovrsen, i da sada slijedi testiranje u letu prvog primjerka, u pocetku na zrakoplovu HAL HS748. Funkcije radara su sliedece: funkcije u zracno] borbi - trazenje

P rogram razvoja indijskog lovca LCA (Light Combat Aircraft) od pocetka je opterecen brojnim tehnickirn problemima i zastoji­ ma, koji su doveli do stalnog po-

micanja leta prvog prototipa koji je prikazan jos 1995. godine. Sadasnji planovi govore o prvom letu sredinom 1999. godine, sto upu­ cuje da je predvideni rok za isporuku indij­ skim zracnim snagama (2003.) pretjerano op­ timistitan. Ali, predstavnik indijske Aerodina­ mkke razvojne agencije (Aeronautical de-

- F-2 je dobio turboventilatorski motor koji je verzija americkog General Electric FllO-GE- 129), a F-10 verziju ruskog Saturn/Ljulka AL- 31F. Prema predstavnicima agencije, kombi­ nacija novog zmaja i motora ce staviti LCA u istu klasu kao i Dassault Rafale i Eurofighter Typhoon, a biti ce napravljena i mornaricka verzija lovca. Cijeli pothvat je kompliciran indijskim neiskustvom u razvoju borbenih zrakoplova. Prvi pokusaj razvoja indijskog nadzvucnog lovca HAL HF-24 Marut nije bio uspjesan - lovac nikada nije postigao

velopment Agency, ADA) usprkos navedenim problemima izrazava drukdje misljenje.

Za ADA-u, projekt LCA je cesto potci­ jenjen. Cilj projekta je stvaranje prvog iskljudvo azijskog borbenog visenarnienskog zrakoplova cetvrte generacije -ADA navodi da je japanski Mitsubishi F-2 samo znaeaino poboljsanje americkog lovca F-16, dok je ki­ neski Chengdu HO baziran na tehnologiji ot­ kazanog izraelskog lovca Lavi. Istaknuto je da ce LCA biti i prvi azijski lovac opremljen s tur­ boventilatorskim motorom razvijenim u Aziji

nadzvucne brzine, a po osobinama nije bio nesto osobito (prvi put je poletio 1967., a u sluzbu je uveden ogrankeni broj primjeraka).

Razna izvjesca koja ukazuju da su zasto­ ji u razvoju LCA prouzrokovani problemima s integracijom sustava SU netocna, kaze dr. Kota Harinarayana, direktor programa LCA u ADA-i.Prema njemu, svekolika infrastruktura potrebna za testiranje je morala biti napravl­ jena ni iz cega, tj. razvijena u ADA, za sto je trebalo vremena, i sto je sprijedlo pravodob­ no testiranje komponenti LCA. Drugi korak

HRVATSKI VOJNIK PROS1NAC, 1998.

(RWS, VS modovi) i pracen]e (TWS, CT mod­ ovi) zracnog cilja; funkcije u jurisnim misija­ ma - trazenje i pracenie, mapiranje terena.

U tijeku razvoja napravljene su prom­ jene osnovnog dizajna LCA. Originalni kom­ pjutor za izvodenje misija ce biti zamijenjen s usavrsenom verzijom opremljenom 32-bit­ nim procesorom koji ce ADA razviti u surad­ nji s arnerickom kompanijom Silicon Grap­ hics. U konstrukciji zrakoplova ce se povecati postotak kompozita (s 30 posto na 45 posto) i smanjiti postotak aluminija (s 57 posto na 43 posto) radi smanjenja tezine zrakoplova.

Medu planiranim novim sustavima koji ce se ugraditi u LCA su sustav za upozorava­ nje na priblizavanje projektila, IC senzor za traganje i pracenje, TV kamera visoke

definicije, programabilni RWR detektor. Razvija se i ciljnick! sustav za pilotsku kacigu.

Dugorocno, planira se zamjena radara novim radarom s faznom resetkom i elek­ tronskim skaniranjem (rad je vec poceo na odasiljackim/primalackim komponentama). U izradi krila ce se primijeniti novi dizajn, a podtrupni spremnik goriva (s 1200 I goriva zapreminom) ce se zamijeniti s novim bolje oblikovanim spremnikom koji ce stvarati manji otpor.

Razvoj turboventilatorskog motora Kaveri odvija se u sredistu GTRE (Gas Turbine Research Establishment) prema planu. Pet prototipskih primjeraka motora je dosad ispitano (prvi kompletni primjerak

poceo se testirati 1996., a prije toga je ispi­ tana samo sredisnji modul motora, peti pro­ totipski primjerak je gotovo potpuno isti kao predvidena proizvodna konfiguracija), a ukupno ce se napraviti 17 ispitnih primjeraka motora. Zavrsna ispitivanja su planirana za 1999. godinu, a ugradnja u LCA i prvi let LCA s indijskim motorom godinu dana kasnije. Za ispitivanje Kaveria u zraku Indiji ce iznajmiti od Rusije modificirani bombarder Tu-16, na koji ce biti postavljen motor u posebnom spremniku lociranom na donjem dijelu trupa. Serijski proizvedeni primjerci Kaveria imat ce potisak od 80 kN, a vec je u razvoju i pobolisana verzija motora kod koje ce se primjeniti znacajna poboljianja (povecanje

temperature

na 1850°C na prednjem dije­

lu turbine, novi kombustor, omo-

gucavanje superkr­ starenja nadzvurnom brzinom bez aktiviranja naknadnog izgaranja). Razvija se i vektorska mlaznica te digitalni sustav kontrole rada motora. Primjena mlaznice mogla bi dovesti do uklanjanja vertikalnog stabilizatora i sma­ njivanja radarskog odraza zrakoplova.

Dvosjedna trenazna verzija LCA ( od koje ce se izraditi jedan prototip) biti ce gotovo ldenticna lovacko] verziji. Mjesto za ugradnju drugog sjedala ce se dobiti uklanjanjem prednjeg spremnika goriva

zapremine 410 I, a zadrzat ce se pune bor­ bene sposobnosti lovca.

Definicija projekta mornaricke verzije je gotova i ocekuje se pocetak odobrenja za predprojektni rad (dizajn FBW sustava za mornaricku verziju, ojacanog podvozja, rnogucnost lansiranja sa ski jump platforme umjesto katapultom itd.). Biti ce izraden viri­ tualni prototip, nakon cega ce uslijediti i izra­ da dva stvarna prototipa. Ojacavanje kon­ strukcije i podvozja ce povecati tezinu mor­ narickog LCA za oko 500 kg, dok ce nos zrakoplova biti malo spusten da bi se poboljsala vidljivost pri visokim napadnim kutevima. Oko 99 posto avionike ce biti iden­ ticno sa standardnom lovackorn verzijom. Znacajnije promjene ce biti ugradnja sustava za izbacivanje goriva u slucaju potrebe

neplaniranog slijetanja odmah nakon uzleta. Krila mornaricke verzije se ne ce preklapati, jer su do­ voljno mala da ornoguce podizanje zrakoplova ele­ vatorom na palubu no­ saca. Za povecanie uzgo­ na pri slijetanju u korijenu napadnog ruba krila ce se postaviti posebni kontrol­ ni uredaji, koji ce ujedno u letu ornoguciti i vecu pokretljivost zrakoplova. Mornaricki LCA ce biti smjesten na novom no-

1 sacu zrakoplova istisnine -~ 20.000 t, koji se uskoro ~ treba poceti graditi u j indijskom brodogradili-

stu Cochin. U tijeku su i studije koncepta dvomo­

tornog lovca MCA (Medium Combat Aircraft), koji ce biti nevidljivi zrakoplov opti­ miziran za jurisne misije. U njegovoj kon­ strukciji predvida se uporaba samo nekih komponenti LCA (motor Kavieri ali bez uredaja za naknadno izgaranje radi smanji­ vanja IC odraza zrakoplova, dio krila, neki podsustavi). Iezina praznog MCA treba biti 12 tona, a naiveca uzletna tezina oko 18 tona. Ubojni teret ce se nositi podviesen pod krila, a dodatni spremnici goriva ce biti postavljeni konformalno, na gornju povrsinu krila.

Pripremio Ivan MARIC (Flight International,

4.-10. studeni 1998.)

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

@®®W®WD [V®~O®WDDD

D D

O[J~~D®~O

P redsjednik Saaba Bengt Halse izjavio je kako je ova svedska zrakoplovna tvrtka ostvarila vrlo dobre poslovne

rezultate. U odnosu na isto vremensko raz­ doblje prosle godine, zarada je povecana za 300 milijuna svedskih kruna (oko 36.8 mil­ ijuna ameriddh dolara). Istodobno, to je utjecalo na porast njihove djene na trzistu vrijednosnih papira za osam posto, pa se sada za jednu dionicu rnoze dobiti 108 SKr. Predsjednik Halse istaknuo je i pohvalio iznimno poslovanje Saab Dynamicsa, oso­ bito njihovo sudjelovanje u nekoliko pro­ grama razvoja novih europskih projektila gdje je ostvarena bliska suradnja s Daimler­ Benz Aerospaceom (Dasa).

Za ovaj uspjeh jednim dijelom je za­ sluzna prodaja svedskom zrakoplovstvu dodatnog kontingenta visenamienskog borbenog zrakoplova Gripen JAS 39, vri­ jednih 2,2 milijarde SKr (oko 270 milijuna dolara). Zbog vrlo jake konkurencije (ameridd F-16 Fighting Falconi F-18 Hor­ net, francuski Mirage te ruski MiG-29) na­ stup i prodaja Gripena na medunarodnom trzistu zaiednicki je pothvat s britanskom tvrtkom British Aerospace. Za sada, odre­ deno zanimanje za nabavu pokazalo je nekoliko zemalja bivsih danlca Varsavskog ugovora te austrijsko zrakoplovstvo.

Austrijanci trenutacno · lete na jos jednom Saabovom proizvodu, tridesetak godina starim lovcima Draken J 35 nabavl­ jenim 1985. koji su odavno trebali biti povuceni iz operativne uporabe. Unatoc odluci o neulasku u NATO savez, sto je posljedica poslijeratnih ugovornih obveza o oclrzanju neutralnosti, postoje cvrste nakane o kupovini suvremene borbene letjelice. Vrlo vjerojatno su na to jednim dijelom utjecala iskustva stecena za vri­ jeme burnih dogadaja u susjednim drzava­ ma prije sedam godina.

U srpnju ove godine British Aero­ space preuzeo je kontrolu nad 35 posto Saabovih dionica dok je daljnjih 20 posto u rukama svedskog investicijskog fonda Investor. Preostali dio nalazi se u vlasni­ stvu malih dionkara, pretezito svedskih gradana, poduzeca i ustanova.

Pripremio Mladen KRAJNOVIC (Janes Defence Weekly,

1, 26. kolovoza 1998.)

la HRVATSKI VOJNIK , PROSINAC, 1998.

Suhoj analizira letne rezultate 5-37

R uski dizajnerski biro Suhoj je u rujnu zavrsio prvu fazu testiranja u letu eksperimentalnog lovca S-37 (poznatog i pod nazivom S-32). usporedno s tim pocel~ je analiza dobivenih rezultata u Centralnom aero-hidrodinamickom institutu (CAGI) u Zukovskom.

Letna ispitivanja (izmedu srpnja i rujna ih je izvedeno harem 12) su potvrdila podatke sku­ pljene na temelju proracuna bazicnog dizajna i ispitivanja modela u zracnom tunelu. Iako je ra­ zvoj ovog lovca poceo jos 1983., obustavljanje financiranja nakon 1990. godine je dovelo do pro­ mjena u dizajnu i poduzimanje mjera za smanjivanje troskova, To je dovelo do konstrukcije samo jednog primjerka zrakoplova privremeno opremljenog drugim tipom motora kako bi se moglo poceti s testiranjem u letu, ugradnja ne toliko tehnoloski usavrsenog sustava kontrole leta.

Suhoj ocekuie da ce S-37 postati osnova za buduce lake i teske jednomotorne i dvo­ motorne ruske lovce, koji bi morali u svojoj konstrukciji koristiti tehnologije razvijene za S- 37. Visoki odnos potiska i mase kombiniran s primijenjenom konfiguracijom (kanardi, krilo obrnute strijele, upravljive repne povrsine) daje S-37 veliku pokretljivost, povecani dolet i mogucnost uporabe krace uzletno-sletne staze nego Ii kod Su-27, prema navodima biroa. S- 37 moze postid u polijetanju iste performanse kao Su-27, ali bez koristenja naknadnog izgaranja.

Pripremio Ivan MARIC (Jane's Defence Weekly, 30. rujna 1998.)

Uqrozeno isporuka Ka-~O

V elika je mogucnost da manjak novca dovede u pitanje isporuku borbenih vrtoleta Ka­ mov Ka-50 Black Shark ruskoj vojsci. Iako je lanjskim drzavnim proracunom predvidena nabava deset primjeraka cija je izrada pri samom kraju (sastavljeni su 80 posto), ove

godine ruska Duma nije odobrila dodatnih 80 milijuna rubalja (oko 13 milijuna americkih do­ lara) potrebnih za njihovo dovrsenje, Glavni direktor tvrtke Progres koja proizvodi letjelice, Vla­ dimir Peqonkin izjavio je kako se radovi nece nastaviti bez neophodnih sredstava. Prema prvot­ nim planovima, vrtoleti su tijekom ove godine trebali biti predani armijskom zrakoplovstvu dok je ulazak prva tri primjerka u operativnu uporabu bio predviden za prosinac ove iii pocetak 1999.

U Progresovoj tvornici, u gradu Arsenijevu na ruskom Dalekom istoku, trenutacno se nalazi sesnaest Ka-50 (ovoj letjelici NATO je dao kodni naziv Hokum) u zavrsno] fazi izradbe, i to deset narucenih prosle te sest ove godine za koje jos uvijek nisu osigurani novci, Dosada je tvrtka napravila osam primjeraka od kojih se najmanje cetiri nalaze u sjedistu za borbenu izo­ brazbu zrakoplovstva kopnene vojske u Torfoku, 300 kilometara udaljenom od Moskve, gdje se upotrebljavaju za razvoj operativne doktrine i programa izobrazbe. Aktivnosti su bile na kratko obustavljene nakon sto se 17. lipnja dogodila nezgoda u kojoj je jedan Ka-50 pri padu potpuno · unisten, dok je zapovjednik sjedista za borbenu izobrazbu general-major Boris Vorobjov, koji je upravljao vrtoletom, izgubio zivot. Rezultati naknadno provedene istrage nisu ukazali na potre­ bu donosenja bilo kakvih ogrankenja kojih bi se piloti trebali pridrzavau za vrijeme leta.. ·

Preostali primjerci Black Sharka upotrebljavaju se u nekoliko istrazivackih i razvojnih programa (kao sto je rad na pobolisanoj inadd Ka-50N) koje Kamovvrsi u svojem znanstveno­ tehnoloskom kompleksu u Loberecu pokraj Moskve. v ,,:.

· Pripremio Mladen KRAJNOVI\.. (Janes Defence Weekly, 26. kolovoza 1998.)

Bugarski planovi rnodernizocije MiG-29

U nastojanju da ubrza proces priblizavanja Sjeveroatlantskom savezu, bugar­ ske zracne snage su organizirale sastanak na kojem je razrnatrano nekoliko opcija moderniz.acije lovca MiG-29 te njihovo dovodenje u sklad s NATO

zahtjevima. U sastavu zrai'nih snaga nalazi se jedna eskadrila s 18 zrakoplova MiG-29 (Fulcrum A), ni jedan stariji od deset godina, te i'etiri trenaine inacice MiG-29UB (Fulcrum B). Uz izaslanstva njemackog i bugarskog ministarstva obrane u razgov­ orima su sudjelovali i predstavnici MIG MAPO-a (Military Industrial Group Moscow Aircraft Production Organization) iz Rusije te Daimler-Benz Aerospacea (Dasa). Ove dvije grupacije osnovale su "joint-venture" kompaniju MAPS (MiG Aircraft Production Support) koja trenutacno vrsi unapredenje dvadeset bivsih istocnoniemaddh "dva­ desetdevetki" ostavljenih u sastavu Luftwaffe-a nakon ujedinjenja ove dvije driave.

Njemacko ministarstvo obrane nastoji utemeljiti MiG-29 Users Group, svo­ jevrsnu potpornu skupinu koja bi okupljala zainteresirane zemlje korisnice ovog zrakoplova sa nakanom da omogud njihovu medusobnu suradnju i time olaksa i produzi operativnu uporabu. Korak blize tom cilju je nedavno odrzana prva kon­ ferencija drzava i'ija zrakoplovstva imaju MiG-29. Susretu je bio nazocan i zapovjed­ nik bugarskog zrakoplovstva general Stefan Popov koji se u to vrijeme nalazio u sluzbenom posjetu Berlinu. Prema nekim procjenama, vise od tisucu zrakoplova MiG-29 sposobnih za letenje (ukupno ih je izradeno 1250-1350) nalazi se u zrako­ plovstvima tridesetak zemalja. Zbog nagornilanih gospodarskih problema i ogra­ nii'enih sredstava za potrebe obrane, vedna zemalja sklonija je modernizaciji pos­ toiedh letjelica nego kupovini novih. MIG MAPO je uodo ove potrebe i ponudio poboljsanja za nekoliko tipova MiG-ovih lovaca u obujmu prilagodenom zahtjevima i fmancijskim mogucnosuma narucitelja. Nakon zavrsenog obnavljanja madarskih i dijelom malezijskih Fulcruma, ove godine tvrtka je zapocela radove na ruskim prim­ jercima. Ugovoreno je njihovo unapredenje u inai'icu MiG-29SMT odnosno MiG- 29UBT za dvosjede za izobrazbu. To je najbolja modifikacija koju trenutai'no nude na trzistu pa ce nakon zavrsenog posla zrakoplovi u cijelosti biti u skladu sa uvjeti­ ma koje je postavio NATO. Sastcj se od ugradnje boljih krila s ukupno osam podv­ jesnih nosaca, poboljania pogonske skupine te ugradnje najsuvremenije avionike (radars vise modova rada, HUD, novog racunala, zamjena analognih uredaja digi­ talnim) sto istodobno omogucoje uporabu novih sustava naoruzanja Ovim preinakama smanjit ce se radarski odraz, povecati zapremina spremnika za gorivo te skratiti vrijeme potrebno za redovito odriavanie u letnom stanju.

Johanes Falke, duznosnik MAPS-a zaduzen za tehnicke programe, izjavio je kako je prije donosena odluke o sadrzaju ponude koja ce se uputiti bugarskoj strani potrebno u potpunosti sagledati njihove zahtjeve te ih uskladiti s mogucnosuma drzavnog proracuna. Prema njegovim rijedrna tvrtka se nastoji povezati s lokalnom zrakoplovnom industrijom, a ako se dio modernizacije bude obavljao u zemlji, u to ce najvjerojatnije biti ukljui'en MRZ Georgi Benkovski, remontni zavod iz Plovdiva sa dogogodsniim iskustvom u servisiranju zmaja let­ jelice te motora na vise tipova MiG-ovih zrakoplova.

U slozeno] financijskoj situaciji, sto je karakteristika velikog broja zemalja u tranziciji, bugarsko zrakoplovstvo se nastoji sto bolje priprerniti za buducu suradnju i eventualno ukljucenje u europske vojne integracije. U svibnju ove godine kupljeni su uredaji za zapis podataka za vrijeme !eta koji u potpunosti odgovaraju NATO stan­ dardima No, veliki problem ce biti predstoieca nabava suvremene opreme i temelji­ to uredenje infrastrukture u vedni zrakoplovnih baza jer novci izdvojeni u tu svrhu nisu dostatni. Postoji prijedlog da se, u skladu s NATO potrebama, isprva obnove poletno-sletne staze te ugrade sustavi za komunikaciju i navigaciju u tri baze: Graf Ignatijevo, Bezmer i Kamenec. U kojoj mjeri su ti radovi nufni pokazuje podatak da u slucaju potrebe vojni zrakoplovi zapadnih zemalja koriste civilna uzletsta.

Pripremio Mladen KRAJNOVIC (Jane's Defence Upgrades, 1.-15. kolovoza 1998.)

Planiran poCetak proizvodnie An-70 N a temelju narudzbe ruskog zrakoplovstva, iduce

godine ce zapoceu proizvodnja novog srednjeg transportnog zrakoplova An-70. Prema rijecima

zamjenika zapovjednika zrakoplovstva i nacelnika uprave za nabavu generala Jurija Klisina, to ee uslijediti neovisno o od­ luci neke od zapadnoeuropskih kompanija o ulasku u taj pro­ gram. General Klisin vjeruje kako ce ukupno biti naruceno 150 letjelica kao zamjena za transportere An-12., na zapadu znane po NATO-vom kodnom nazivu "Cub". Osim toga, mar­ ketinska istrazivanja pokazala su da na vojnom i civilnom trzistu koje obuhvaca ostale zemlje bivseg Sovjetskog Saveza postoji interes za priblizno 600 zrakoplova tog tipa dok bi se daljnjih 300 moglo prodati u ostalim dijelovima svijeta.

Cetveromotorni An-70 ce se izradivati u Antonovljevim pogonima kraj Kijeva u Ukrajini te u gradu Samari, u Rusiji, a isporuka prvih deset primjeraka (po pet iz svake tvornice) ocekuje se tijekom 1999. i 2000. U natjei'aju odrianom 1995. godine, An-70 je pobijedio ruski prijedlog Tupoljev Tu-330 zbog svojih vrlo dobrih STOL (short taking-off and landing) karakteristika. U stanju je sletjeti odnosno poletjeti sa kratkih (600-800 metara) i nepripremljenih uzletista te prevesti 30 tona korisnog tereta na udaljenosti od 700 kilometara dok se smanjenjem tezine na 20 tona dolet povecava na 3000 km. Propfan motoii D-27 snage 10440 kW zajednii'ki su proizvodi tvrtke Progres iz Ufe u Rusiji i Zaporozja iz Ukrajine. Svaki ima dva odvojena propelera Stupina SV-27 (prednji sa osam a zad­ nji sa sest krakova zakrivljenih poput sablji) koji se okrecu u suprotnim smjerovima. Prva serija od pedeset kornada istodobno ce se sklapati u obje tvornice.

Nakon zavrsenih tvornickih provjera i niza probnih leto­ va na uzletistu Gastomel pokraj Kijeva, drugi prototip predan je ispitnom sredistu ruskog zrakoplovstva u Aktubinsku gdje je potkraj kolovoza zapocela druga faza ispitivanja. Prvi prototip je unisten za vrijerne svog i'etvrtog leta, u veljai'i 1995., nakon sto je An- 72 koji se nalazio u pratnji udario u rep letjelice.

Njemacko ministarstvo obrane pokazalo je odredeno zanimanje za An-70 kao alternativu programu buduceg trans­ portnog zrakoplova FLA (Future Large Aircraft) koji razvija europski konzorcij Airbus Industries. U tu svrhu ministarstvo je od Daimler-Benz Aerospacea narudlo studiju koja bi tre­ bala pokazati moze Ii An-70 posluziu kao osnova za izradbu letjelice u skladu s vrlo visokirn zapadnim standardima i je Ii to financijski prihvatljivo. Prema predvidanjima, izradba studi­ je trajat ce dvanaest mjeseci.

Agencija !TAR-Tass objavila je vijest kako ce iduce godine zapoceti razvoj novog transportnog zrakoplova velike nosivosti za potrebe ruskog zrakoplovstva. Zapovjednik zrakoplovstva, general-pukovnik Anatolij Kornukov nije spominjao pojedinosti programa vec je rekao da je izradbu projekta narucio Sigurnosni savjet ruske vlade.

Pripremio Mladen KRAJNOVIC (Jane's Defence Weekly, 26. kolovoz 1998.)

PROSINAC, 1998. m HRVATSKI VOJNIK

Povfiest zrokoolovstvo

Sovjetski raketni zrakoplovi zrakoplovi na reaktivni pogon zarnisljeni su prije tocno sto pedeset godina kao osnovno zracno prometalo. Dvadesetih godina naseg stoljeca u masti su ve: prerasli u buduce meduplanetarne Ietjelice, da bi konacno bili ostvareni tek uoci drugog svjetskog rata - i to u neusporedivo skromnijem obliku

Boris GREGURIC

K oliko god nam to danas ne­ vjerojatno izgledalo, reak­ tivni pogon zrakoplova star je i'ak stoljece i pol. Mlazni motor razmatran je prije

UMKI IOJI SI MYIMJU O fllfflt Bl( = inicijali poznatog projektanta zrakoplova, B.I.Ceranovskog BIRD = Biuro izu{enqa reoktivnogo dviieniia - Ured zo izuiovonje reaktivnog pogono BOK = Biuro osobyh konstrukcii - Ured posebnih projekoto CAGI = [entra/'nii aerogidrodinamiceskii instffut - Sredgnp oerohidrodinamiiki instttut (KB = [entra/'noe konstruktors/co'e b;uro - Sredgnji projektni ured CS = [entro/'nii sov'et - SredMji savjet GDL = Gazodinami{eska;a laboratoriia - Loboralorij dinamike plinova GIRD= Gruppa izu{eniia reoktivnogo dviieniia - Skupino za izuiovonje reaktivnog pogona 1AM = fnstffut aviacionnoga motostro'eniia - lnstttut zrokoplovnih motora NAMI = Nau{nyj avtomotornii instffut - Znonstveni institut zo outomobilske motore NII = Nau{no-iss/edovatel'nyj institut - Znonstveno-ispttni instttut NKVD = Narodny; kamissoriat vnutrennyh d'e/ - Narodni komesorijot unutornjih poslovo OR = opytnyi reokffvny; - pokusni reoktivni ORM = opytnyj raketny; motor - pokusni roketni motor ORZ = Opytnyi raketnyi zavod - Pokusni roketni zovod OSK = Olde/ specia/'nyh konstrukcii - Odjel posebnih konstrukcijo OSOAVIAHIM = Obsiestvo sode;stviia oborone oviacionnomu i himi{eskomu stroffel'stvu - grubi prijevod: Drustvo prijateljo zrakoplovne i kemi~ke industrije RDA = reokffvnyi dvigatel'. avioreokionnii - reoktivni motor, zrakoplovni RNII = Rffvny; naucno-issledovate/'nyj institut - Reoktivni znonstveno-ispttni instttut STD = Sov'et truda i oborony - Sovjet rodo i obrone VKP(b) = Vs'eso;uzna;a kommunisticeska;a part1Ja ( bo/'sevikov I - Svesovezno komunistiiko porhjo ( boljieviko )

pojave motora s unutarnjim izgaranjem, a raketni je postojao jos prije parnog stroja. Sto i nije neobicno, nacelo potisnog djelo­ vanja mlaza vode iii plina bilo je poznato vec tisucama godina, i trebalo se samo sjetiti odgovarajuce ga primijeniti. Reaktivni leteci uredaji - barutne rakete - siroko su koristeni u vojne svrhe i za zabavu jos davno prije nastanka prvih zrakoplova. Primjena raket­ nog pogona i na zrakoplove nesumnjivo je bio posve logican korak. Bilo je samo pitan­ je vremena kad ce biti poduzet.

Najranije letjelice s ljudskom posa­ dom bile su one lakse od zraka - aerostati, tj. baloni. Bili su upravljivi jedino po visini, sto ih je cinilo praktii'ki neuporabljivima (izuzev kad bi, usidreni za tlo, sluzili za topnii'ko izvidanje i navodenje). Od samog pocetka bilo je odto da ce njihova sira primjena morati sacekati do stvaranja sustava upravljanja i pogona. Prijedlog rie­ senja pojavio se vrlo brzo: vec 1784. godine, nepunih godinu dana od prvog covjekovog !eta balonorn, fran­ cuski inzenjer Menier zamislio je aerostat oblika lzduzenog u smjeru !eta da bi se smanjio otpor zraka, opremljen kormilom smjera i pogonjen vijcima (pro­ pelerima). Njegove smjernice postale su osnovom svih daljnjih razmatranja oblikovanja zrakoplova.

WOIWI U cilju lokieg iifanjo, u tekstu je rusko ~ovo •j• zomijenjeno svojim lonemom ·~·.

Menierova zamisao bila je dobra, no on je nije uspio ostvariti jer nije rijesio pitanje pogona (zamisao da propelere rui'no vrti posada nije se pokazala osobito umjesnom). Kasnije se taj prob­ lem nastojalo rijesiti parnim strojem, no tu je iskrsnuo problem odnosa tezine i snage stroja. Parni stroj - zeljezna konstrukcija plus voda plus drvo iii ugljen - sam je po sebi bio vrlo tezak, stroj vece snage bio je tezi, sto je opet zahtijevalo veci aerostat, veceg oplosia, na koji djeluje veca bocna

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Projekt aerostata na reaktivni pogon N.M.Sokovnina. Jasno se vide mlaznice

na bokovima letjelice

sila vjetra - prevelika da bi je noseni stroj bio u stanju svladati.

Reaktivni pogonski uredaj mnogo je manji i laganiji od bilo kojeg parnog stroja, istodobno oslobadajuci daleko vecu silu u odnosu na vlastitu tezinu, Prvi poznati pri- jedlog ipak je jos kombinirao oba tipa pog­ ona: 1841. godine britanski izumitelj Char­ les Golightly patentirao je (bez detaljnije razradbe) zamisao leteceg stroja pokre­ tanog raketom na paru. "Cisti" reaktivni pogon razraden je u Rusiji: vjerojatno po- taknut tadasnjim vojnim pokusima s rake­ tarna, petrogradski znanstvenik Treteskij objavio je 1849. godine projekt aerostata na reaktivni pogon. Reaktivnu silu mogu st- varati razlii'ita sredstva, pa je Treteskij svoje aerostate podijelio na parolete, gazolete i vozduholete, ovisno o tome bi Ii potisnu "struju" ( mlaz) stvarala alkoholna ili vode­ na para, barutni dim iii stlai'eni zrak. Teoretsku provjeru gazoleta proveo je nje-

gov zemljak, visoki vojni i'asnik (od 1850. godine i zapovjednik raketne ustanove ruske vojske) K.1.Konstantinov. On je do toga dosao uzgred; rakete su ga zanimale ponajprije kao borbeno sred­ stvo, i nastojao je razviti matematicku teoriju nji­ hove konstrukcije i ispaljivanja. U razdoblju od 1847. do 1850. godine izveo je niz pokusa u cilju izui'avanja mijene potiska raketnog motora tijekom izgaranja baruta. Za svoja mjerenja je koristio obicne vojne rakete. Najvece od njih bile su mase 5

kg i potiska oko 1900 N, i ocito premalene i pres­ labe za pogon letjelica. No problem nije bio u velidni - jer ne bi bilo tesko izraditi i daleko vece rakete - vec u barutu i nadnu njegovog izgaranja. Potisak raketnog motora na kruto gorivo nije bio jednolik; mijenjao se s izgaranjem baruta i trajao bi svega nekoliko sekundi, koliko bi trebalo za izgaran­ je citave kolidne goriva. Na temelju toga je Kon­ stantinov u svojoj knjizi O borbenim raketama iz 1861. godine iznio zakljucak da barutne rakete nisu primjenjive za pogon zrakoplova. Ta su saznanja uzeta u obzir u drugom (i ujedno posljednjem) ruskom projektu reaktivnog aerostata, onome N.M.Sokovnina iz 1866. godine. Pitanje upravljanja rijeseno je integralno s pitanjem pogona: zrak pod tlakom izlazio bi kroz unazad usmjerene mlaznice razrnjestene duz oboda letjelice, a skretalo bi se zat­ varanjem mlaznica na jednom ili drugom boku. Niti taj projekt nije ostvaren, pa je tako prvim stvarno upravljivim aerostatom postao dirizabl (franc. dirigeable - upravljiv) La France Renarda i Krebsa iz 1884. godine, na pogon elektromotorom snage 9 KS. Time je aerostat prestao biti aerostat - pre­ rastao je u zrai'ni brod.

Letjelice teie iz zraka Iduci je korak u

razvoju zrakoplova na­ pravljen unatrag, pov­ ratkom na letjelice teze od zraka. Vrtoleti, orni­ topteri (uredaji koji lete rnasuci krilima) i let- jelice s nepomii'nim krilom razmatrani su davno prije aerostata. No vec je sredinom 18. stolieca postalo jasno da ornitopteri nemaju perspektive, a razvoj vrtoleta zakocen je nepostojanjem odgovara­ juceg pogonskog uredaja. Nedugo zatim su nova saznanja iz fizike usmjerila pozornost na krilo, tako da je vec u pocetku 19. stoljeca dana teorijska osno­ va letjelica s nepomicnim krilom - jedrilica-klizaca. No tada se sva pozornost okrenula toliko obeca­ vajucim aerostatima. Neuspjeh s njihovom uprav­ ljivoscu doveo je do povrata zanimanja za letjelice teze od zraka, pa je Stringfellow 1848. godine pono­ vo zapoceo izradivati pokusne modele klizai'a, a nedugo zatim su obnovljena i nastojanja i'ovjei'jeg leta takvom letjelicom (Le Brie, 1856. god.). lstodobno su nastali i prvi projekti zrakoplova s parnim strojem ili reaktivnim pogonom.

Godine 1865. Charles de Luvrier objavio je projekt Aeronave. Radilo se o krilu romboidnog oblika (u biti, uvecanom djei'jem zmaju), s podvie­ senom gondolom za posadu i za pogonski uredaj. Predvidene su dvije rnoguce vrste tog uredaja: uz parni stroj razmatran je i reaktivni pogon na stlaceni zrak, koji bi svojim mlazom vrtio propelere. Dvije godine kasnije patentirana su i'ak dva projekta reak­ tivnog zrakoplova - u Londonu su to udnili Butler i Edwards, a u Parizu ruski topnii'ki i'asnik T'elesov Projekt dvojice Engleza ostao je na razini grube ski­ ce; podsiecao je na papirnati zrakoplovdc s mo­ torom u straznjem dijelu. Zamisao T'elesova - kojem je to bio vec drugi projekt zrakoplova - bila je mnogo razradenija, i predstavljala "letece krilo" na pogon impulsno-mlaznim motorom.

Zamisao reaktivne letjelice u Rusiji je nastavio jedan revolucionar. Student N. I. Kibal'cic imao je, 1881. godine, u zatvoru i vise nego dovoljno vre­ mena za razmislianje. Tu je i nastala njegova skica letjelice teze od zraka, kojoj za let ne sluze nosive povrsine vec iskljui'ivo potisak raketnog rnotora. Promjena smjera leta postizala bi se zakretanjem komore izgaranja, tj. promjenom smjera potisnog mlaza. Kao gorivo bi sluzio nekakav sporogoreci barut iii nesto slii'no sto bi moglo osigurati jednolik potisak. Iste je godine njegov zemljak A.Winkler iznio prijedlog zrakoplova s impulsnim raketnirn motorom na vodik i kisik, koji bi se, tijekom leta, elektrolizom neprekidno dobivali iz vode. On se prvi u Rusiji dosjetio i objaviti svoj prijedlog ra­ ketnog zrakoplova.

Osamdesetih je godina proslog stoljeca i znanstvenik S. S. Nezdanovskf razradio svo] niz pri­

jedloga reaktivnog pogona zrakoplova. Poceo ga je 1882. godine motorom na stlai'eni

zrak, nastavio onim na vodenu paru (1884. godine), da bi ga zavrsio

nei'im posve novim: raket­ nim motorom na tekuce

gorivo (1889. godi­ ne), koji bi zra­

koplovima

Projekt zrakoplova N.A.Tel'esova iz 1867. godine

trebao omogucavati brzine od oko 50 milja na sat (oko 180 km/h). Za go­ rivo je predlagao srnje- su nitroglicerina i spi- rita iii glicerina i zra- ka. Ni sam Nezdanov- skij nije shvatio da ti- me uvodi revolucionarnu novost: tekuce gorivo znadlo je mogucnost regulacije izgaranja, a time i kontrole rada motora. Barut jest bio potpuno zadovoliavajuce rjesenje za neupravljive projektile, no letjelica s posadom

prijedloga na pokuse. Jos sezdeseuh godina je izv­ jesni A. V. Eval'd izradivao pokusne modele jedrili­ ca. Zimi 1886./1887. ispitao je i prvi model s pogo­ nom - barutnom raketom. Model je uspjesno letio.

Godine 1887. pojavio se i projekt reaktivnog zrakoplova koji je izradio kijevski arhitekt F. R. Gesvend, Potisnu silu trebao je stvarati mlaz pare iz cjevastog parnog kotla, a djelotvornost mlaza do­ datno bi bila povisena primjenom sustava osobitih ispusnih mlaznica. Taj Paro/et (kako je Gesvend nazvao svoj zrakoplov) trebao je biti izraden od i'e­ licnih cijevi i traka, s oblogom od cincanog i mje­ denog lima, a krilo bi bilo presvuceno platnom. Zrakoplov bi nosio sest putnika. Projektant je pred­ vidao brzinu leta od 280 km/h, sto znad da bi let Ki'ev - St.Peterburg trajao oko sest sati, s pet iii sest slijetanja za opskrbu gorivom (kerozinom).

Gesvend se nije zaustavio na zamisli, vec se pri­ hvatio i izradbe Paroleta. Dana 26. travnja 1888. godine poslao je predsjedniku Komisije za primjenu zrakoplovstva u vojne svrhe pismo, u kojem navodi da je izradba nekih dijelova zrakoplova vec pocela u tvor­ nici kotlova A. E. Struve u Kolomni i u strojarskom od­ jelu kijevske plinare. No Komisija nije prihvatila nje­ gov projekt, pa je izradba prvog reaktivnog zrakoplo­ va na svijetu morala biti obustavljena. Danas nam je jasno da je odluka Komisije bila ispravna. Kao vedna drugih projektanata zrakoplova onog doba, i Gesvend

je daleko precijenio snagu svog motora: on je predvidao snagu potiska od preko 13 kN, dok izracun proveden 1980.godine pokazuje da

potisak tog motora u stvarnosti ne bi mogao premasiti 0,98 kN.

Do kraja 19. stoljeca u svije­ tu je zabiljezeno vise od trideset zamisli letjelica na reaktivni pogon. No 1895. godine tome je dosao kraj. Motors unutarnjim izgaranjem uspje­ sno je primijenjen na automobilu, a ubrzo potom i na zracrum brodovima. Pitanje pogona letjelica konacno je

rijeseno i zanimanje za raketni motor je zamrlo.

Skica leteceg ure(laja N. l. Kibal'cica

Parolet F.R.Gesvenda, cija je izrada zapoceta 1888.godine

zahtijevati ce raketni motor koji se moze iskljuciti i ponovno ukiiuciti, i kojem je moguce regulirati potisak.

U meduvremenu se u Rusiji vec preslo s

.,,-~-~---··--------

:t.~~=-

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

No znanost se nastavila razvijati brze no ikad do tada. Posljednje decenije 19. stol- jeca jos pripadaju dobu velikih istrazivanja, no tad pozornost vise nije bila usmjerena samo na nasu planetu, vec i u svemir. Let na Mjesec - iako jos vrlo daleko od ostvarenja - siroko je obradivan u lit­ eraturi (sjetimo se samo Julesa Vernea). Njime se bavila cak i tek rodena filmska umjetnost: G.Melies je prikazao svoj Put na Mjesec vec 1902. godine. A samo godinu dana kasnije taj je pothvat postavljen na znanstvene temelje.

Prvi zametak izvedivog pojavio se u Rusiji. Potkraj devetnaestog stolieca se pitanjem covje­ kovog leta poceo zanimati ucitelj matematike iz Kaluge Konstantin Eduardovic Ciolkovskij. U skladu sa svojom strukom, 1894. go­ dine objavio je matematidd razradenu shemu zrakoplova. Potom je nastavio i dalje: tri godine kasnije pojavila se nje­ gova poznata [ednadzba v max= v e In MJm, koja govori o naiveco] brzini ide­ alne jednostupanjske rakete i ubraja se u temeljne postavke leta u svemir.

U svibnju 1903. je u znanstvenom casoplsu Naucno'e obozreni'e objavljen danak Ciolkovskoga lstraiivanje svemira pomocu potisnib uredaja. Tim dankom autor je iznio prijedlog raketnog pogona za svemirske let­ jelice. Prijedlog je imao uporiste u vec zaboravljenoj zamisli Nezdanovskog, no bio je usmjeren na let u meduzvjezdanom prostoru. Detaljnom matematic­ kom rasdarnbom Ciolkovskij je dokazao da je za postizanje naivece brzine rakete vaznija brzina oslo­ badanja nego pocetna brzina rakete - drugim rijecima, stalni, jednoliki potisak koji pruza motor na tekuce gorivo je korisni­ ji od snaznljeg, ali kratkotrajnog potiska velike kolidne krutog goriva koje sagori odmah po paljenju. Na temelju toga predlozio je motor na tekuci kisik i tekud vodik - kakav se danas i primje­ njuje za svemirske letove.

Ciolkovskij nije bio jedini koji se bavio pitanjem raketnog pogona. Danas je nemoguce red u kolikoj je mjeri utje­ cao na Obertha u Niemackc] i Goddarda u SAD. No Ciolkovskij je sigurno bio prvi, a njegove su se ideje pojavile u pravi trenutak - kontrolirani let zrakom upravo se pokazao mogucim i zapodnja­ lo je doba zrakoplovstva. Odjek njegovih zamisli je, kako u Rusiji, tako i izvan nje, bio golem. No tehnicke rnogucnosti bile su malene, a ubrzo je izbio i svjetski rat, tako da je iducih dvadesetak godina proteklo u stvaranju teorije raketa.

Stvaranie teorije

Raketni motor

Crtez modela raketnog zrakoplova A.V.Eval'da iz 1887.godine.

ii'~lf/'.IKHH IOICJIOPOll Pr~j~kti raketa . . . ------.Q K.E.Ciolkovskog iz (odozgor prema dolje) 1911., 1913. i 1914.godine predstavljaju razradu njegove zamisli~ 1903.godwe.

A

toviecen je s putem u buducnost. Taj se razvoj naj­ jasnije odtovao upravo u najmladoj vrsti stroja: u • zrakoplovu. Unutaratmosferski zrakoplov je ··- postojao, a logicm nastavak njegovog

razvoja odto je bio onaj izvanatmosferski, meduplanetarni zrakoplov. Tako se obnovilo i

zanimanje za rneduplanetarni let. Do tada su oni, koji su se kao diecaci "zarazili"

zamislima Ciolkovskog, vec bili studenti i inzenjeri, Najstariji od njih bio je Fridrih Arturovic Cander. On je svoj zivot, u pravom smislu te rijeci, posvetio stvaranju meduplanetarne letjelice. Godine 1918. zavrsio je Visoku tehnicku skolu i odmah se zaposlio u jednoj tvornici zrakoplovnih motora, racunajuci da ce tim putem najprije poceti rad na svemirskim

letjelicama. Ubrzo se strucno dokazao razra­ dom projekta visokotlacnog motora na petrolej i tekud kisik.

Cander je bio svjestan ogranicenja onodobne tehnologije i bilo mu je jasno da ce

izradba rakete biti dug i slozen posao. Zakliudo je da ce prije rakete morati biti izradeno nesto jed­

nostavnije - zrakoplov na raketni pogon. Na dr­ zavnom skupu izumitelja u Moskvi, potkraj 1921., istupio je s okvirnim projektom jednoga svemirskog raketnog zrakoplova.

To se pokazalo iznenadujuce uspjes­ nirn: posve u duhu vremena, nova sovjetska

vlast prihvatila je tu revolucionarnu zamisao i podrzala njegov rad. Canderu je izdana cak i po­

sebna sluzbena isprava da radi na istrazivanju od drzavnog znacaja i da su mu sve institucije i pojedinci obvezni izid u susret.On se sad mogao nesputano posvetiti onome sto ga je najvise zanimalo. Nastavio je rad na razra-

di raketnog zrakoplova i motora. Godine 1924. objavljen mu je clanakletovi na dru­ ge planete (Tebnika i iiznj, br. 13/1924.) u kojem je, uz svoje dotadasnje rezultate, iznio i doradeni prijedlog raketnog zrako­ plova. Zamisao je bila da ta letjelica bude svojevrstan spoj rakete i "klasicnog" zrako­ plova s benzinskim motorima. Polijetala bi kao zrakoplov, a po izlasku iz atmosfere nas­ tavila bi letjeti na raketni pogon; tada bi i metalna vanjska ljuska (sa zrakoplovskim krilima i repom) mogla biti rastavljena, sam­ ljevena i iskoristena kao dodatak gorivu. Dodatkom kovine povisila bi se temperatura izgaranja, i'ime bi porastao i potisak.

Samo se po sebi razumije da Can­ derov zrakoplov nije mogao biti ostvaren. Cander to nije ni oi'ekivao - bio je svjestan da za to ne postoje jos ni najosnovniji preduvjeti, od pouzdanih znanstvenih sa­ znanja o prirodi meduplanetarnog pro­ stora do odgovarajuceg stupnja razvoja

tehnologije. No znanost je napredovala, a u meduvremenu je trebalo ui'initi ono sto je bilo moguce. To je, u prvom redu, obuhvacalo pitanja upravljanja letjelicom i razvoja motora. Rjesenje na prvo pitanje je Cander dao u samom projektu sve­ mirskog zrakoplova. Nakon toga poceo se baviti teo­ retskom razradom samog motora, s ciljem stvaranja raketnog motora potisne snage 1500 kg (15,3 kN) za neku buducu svemirsku letjelicu. Ta se razrada otegla punih pet godina.

Canderov projekt meduplanetarnog raketnog aviona iz 1924. godine

Godine 1920. konai'no je zavladao mir. Nova se Rusija uspjela odrzat', i zemljom se rasirio osjecaj pobjede (oni suprotnog nazora do tada su vec uglavnom bili napustili zemlju). Bilo je to razdoblje uzleta duha. U gradivima su nastajale nove zamisli i osiecala se jaka vjera u napredak, koji je vec tada imao i osoben, prepoznatljiv lik: nove konstrukcije zgrada i sve rasirenije i sve snainije strojeve. Literatura i likovna umjetnost uzdizale su stroj na razinu simbola novog doba, a tehnoloski razvoj pois-

Zanimanje · za let u svemir obnovljeno je nakon svjetskog rata, i to ponajprije u Rusiji ( nesto kasnije to je pocelo i u Njemackoj, dok u drugim zemljama zamisao o raketnom pogonu nije uhvatila dublji korijen). Razlozi za to postaju jasniji promot­ rimo Ii tadasnje stanje u zemlji.

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Godine 1929. Cander je zavrsio svoj teorijski rad na motoru. Sad je to trebalo potvrditi i u prak­ si. Potkraj iste godine zapoceo je s izradom jednos­ tavnog pokusnog reaktivnog uredaja na smjesu zraka i benzina. Taj je "pokusni pribor" OR-1 (za opytnyj reaktivnyj, p'ervyj - "pokusni reaktivni, pr­ vi") u potpunosti izradio od prirucnih sredstava: na spremnik plina najobicnje plinske lemilice ("let­ lampe") ucvrstio je manometar i jednu cijev koja je slufila kao komora izgaranja i ujedno mlaznica. S pokusima je poceo potkraj 1930. godine. U pocetku

Pokusni raketni motor OR-1

ORM-1

Presjek ORM-1

ih je provodio veoma oprezno, s vrlo malim do­ tokom goriva - toliko malim da je morao objesiti OR-1 na dvije tanke zice da bi uopce mogao primi­ jetiti potisak (po otklonu uredaja iz polozaja ravno­ teze). U prvim je pokusima izmjereno tek 125 g (1,2 N) potiska, no, kako je Cander postajao sve smjeliji, na kraju je dostignut potisak od cak 5 kg (49 N). Ukupno je izvedeno vise od pedeset paljenja OR-1.

GIRD Zanimanje za svemirske letove u rneduvre­

menu nije popustalo, Jos 1924. je u okviru Vojno­ znanstvenog udruzenja Crvene zracne flote stvo­ reno prvo Drustvo za meduplanetarne letove (i ugasilo se, poput nekoliko kasnijih udruzenja iste vrste, vec nakon godinu dana). Udruzenje izu­ mitelja je od travnja do lipnja 1927. u Moskvi orga­ niziralo prvu svjetsku izlozbu na temu meduplane­ tarnog povezivanja. Lepeza izlozaka bila je vrlo Siroka - od znansrveno-fantasticne literature, preko znanstvenih radova (s posebnim osvrtom na Ciol­ kovskog i Kibal'dca), do modela svemirskih letjelica.

Odluka Revvo'ensov'eta o stvaranju Instituta zrakoplovskih rnotora (!AM) donesena je 3.prosinca 1930. godine. U novu ustanovu ukliucen je i zrako­ plovni odjel Znanstvenog automotornog instituta (NAM!) u kojem je bio zaposlen Cander. Dana 21. pros­ inca Cander je sluzbeno presao na rad u !AM, a samo cetiri dana kasnije rukovodstvo instituta vec je razma­ tralo njegovo izvjesce o dotadasniem radu na reaktiv- · nim motorirna, Rezultat: 25. veljace 1931. donesena je odluka da se Cander oslobada svih drugih obveza, da bi se mogao posvetiti iskljucivo radu na raketama.

Otprilike istodobno s pocetkom rada u 1AM, Cander i njegov istomisljenik N. K. Fjodorenko odludli su okupiti sto vise zaljubljenika u svemirske letove u cilju zaiednickog rada. Dali su nekoliko oglasa u novinama Vecernaja Moskva (prvi je objav­ ljen u broju od 12. prosinca) i uskoro im se javilo oko 150 zainteresiranih. Radilo se mahom o mladim ljudima zrakoplovne struke - djelatnicima CACI, Zrakoplovne vojne akademije, novostvorenih /AM i MAI ( Moskovskog zrakoplovnog instituta ), ... - koji su se, kao i sami inicijatori, tome posvecivali u slo­ bodno vrijeme.

Canderov raketni motor OR-2

Pri lenjingradskom institutu inzenjera veze u veljad 1929. godine je organizirana "prva znanstveno-istraa­ vacka skupina za eksperimentalnu razradu problema reaktivnog letenja". Nju su sacinjavali poznati popu­ larizatori zrakoplovstva i kozmonautike, a svojom glavnom zadacom su proglasili razvoj "raketa na naf­ tu" - u pocetku malenih, a potom i stratosferskih - u cilju leta unutar atmosfere. Na kraju ta skupina nikad nije izradila nista opipljivo, ali su njezini javni istupi imali velikog utjecaja u popularizaciji teme. Djelovanjem se narodto isticao celnik te skupine, profesor N. A. Rynin, koji je pazljivo pratio i prenosio inozemna dostignuca u razvoju i primjeni raketne tehnike. Njegova je devetotomna enciklopedija o letu u svemir obuhvacala sve sto je doticalo tu temu - od mitova i znanstvene fantastike do cvrstih znanstvenih spoznaja (objavljivana je od 1928. do 1932. godine).

Rad te skupine ubrzo je potvrden i stavom drzave. U srpnju 1930. godine sesnaesti kongres VKP(b) pozvao je na mobilizaciju svih gradana na jacanju obrambene mod SSSR-a. Osobito je znace­ nje dano razvoju vojne, a ponajprije zrakoplovne tehnike. Revolucionarni vojni savjet (Revvo'enso­ v'et') je odmah pristupio reorganizaciji sustava voj­ ne industrije.

Na temelju toga su se Cander i Fjodorenko, u veljaci 1931. godine, obratili Sredisnjem savjetu (CS) masovne organizacije OSOAVIAHIM. Trazili su potporu u osnivanju udruzenja koje bi se bavilo rjesavanjern znanstvenih pitanja iz oblasti medu­ planetarnih letova. Sve je dogovoreno u vrlo kratkom roku i pristupilo se organiziranju. Stvoren je inicijativni odbor u kojem su se, uz Candera, nasla i trojica mladih inzenjera. zrakoplovni strucruak Sergej Pavlovic Koroljov ( do tad vec vrlo poznat po svojim projektima jedrilica), Mihail Klavdiievic Tihonravov i Jurij Aleksandrovic Pob'e­ donosc'ev. Dana 18. kolovoza odrzana je osnivacka sjednica Ureda za izucavanje reaktivnog pogona (BIRD) pri Uredu zrakoplovne tehnike znanstveno­ istrazivackog sektora CS OSOAVIAHIM. Iduci mjesec BIRD je preimenovan u Skupinu za lzucavanje reak­ tivnog pogona - GIRD.

Plan rada GIRD predvidao je razvoj raketnih motora, s cega bi se presto na izradu stratosferskog zrakoplova, a potom i meduplanetarnih letjelica. Osnova je vec postojala: sluzbeno ispitivanje OR-1 upravo je bilo zavrsilo i uredaj je proglasen dovrse­ nim, tj. uspjelim. Sad je Cander poceo razradivati zamisao pravog raketnog motora za ugradnju u zra-

PROSINAC, 1998. m HRVATSKI VOJNIK

koplov. Rukovodstvo JAM izislo mu je u susret i 15. rujna mu odobrilo da se jedan radni dan tjedno po­ sveti razradi takvog motora. No Cander nije imao ni priblizne predodzbe o izgledu i velicini buduceg motora. Stoga je poceo prvo traziti letjelicu koja bi mu mogla posluziti za orijentaciju. Pocetkom li­ stopada iz tog je gledista promotrio ANT-3. To je ostalo bez rezultata, no vec nekoliko dana kasnije tjesenje je donio Koroljov.

Kako je bio zaposlen u Sredisnjem projekt­ nom uredu (CKE), Koroljov je lako pratio zbivanja u razvoju zrakoplovne tehnike. Medu novim zami­ slima isticale su se one iz Ureda posebnih projeka­ ta (BOK) pri Sredisnjem aerohidrodinamickom ins ti tutu (CAGI). Bila je to osobita us tan ova, stvore­ na za razvoj zrakoplova novih i neobicnih shema: stratosferskih zrakoplova i stratostata, letjelica na reaktivni pogon, "bezrepih" zrakoplova i slicno, BOK je sluzbeno poceo s radom l.siiecnja 1931.

Jednim od djelatnika BOK bio je i poznati graditelj "letecih krila" Bf.Ceranovskii. Njegova no­ va jedrilica BIC-8 privukla je pozornost Koroljova. On je - budud i sam pilot i projektant jedrilica - uz dozvolu Ceranovskog osobno proveo dtavu seriju ispitivanja te letjelice tijekom rujna 1931. godine. Otkrio je da je vrlo stabilna i lako upravljiva, a nje­ zina mu se "bezrepa" shema cinila idealnom za ug­ radnju raketnih motora. Vee pocetkorn listopada su se Koroljov, Ceranovskij i Cander suglasili o razradi dvomotornog raketnog zrakoplova na osnovi BIC-8. Izradu zmaja tog RP-1 (za reaktivnyj planjor, reak­ tivna jedrilica) preuzeo je Ceranovskij, a motora i sustava goriva Cander.

Dana 19. listopada Cander je poceo razradu motora oznake OR-2 na benzin i tekuci kisik, pred­ videnog potiska od 50 kg ( 490 N). Takav se motor ocito nije moglo izraditi vlastitim sredstvima, pa je vec iduceg mjeseca postignut sporazum izmedu Ureda zrakoplovne tehnike znanstveno-istra­ zivackog sektora CS OSOAVIAHIM i Candera kao predstavnika GIRD o "socijalistitko] suradnji na ucvrscivanju obrane SSSR". Time se GIRD obvezao

j """

BIC-8 u tri projekcije. Na osnovu te jedrilice razvijen je BIC-11, nesudenl RP-1

Jedina poznata fotografija BIC-11 najvjerojatnije je snimljena zimi 1932./33.godine

na projektiranje, razradu nacrta, izradu i ispitivanje raketnog motora za ugradnju u zrakoplov tijekom 1932. godine, dok je osiguravanje sredstava za taj rad GIRD zapalo OSOAVIAHIM.

Osnovnom zadacom OSOAVIAHIM bilo je · doslovno - "omasovljenje" zanimanja za nova znan­ stveno-tehnoloska podruqa. Uz kemiju i zrako­ plovsrvo tu se, osnivanjem GIRD, nasla i raketna tehnika. Tijekom studenog 1931. godine OSOAVI­ AHIM je poceo s planskim stvaranjem mreze GIRD­ ova sirorn SSSR-a. Pocetkom iduce godine postojalo je vec stotinjak takvih skupina. lstodobno je moskovski GIRD (tada preimenovanog u Sredisnji

GIRD, CGIRD) poceo s tecaievima raketne tehnike u cilju obrazovanja buducih specijalista.

Djelovanje GIRD privuklo je pozornost mar­ sala Iuhacevskog, prvog zamjenika narodnog korne­ sara za vojsku i mornaricu. Njega je vec dulje vrijeme bila zanimala mogucnost primjene raketne tehnike u vojne svrhe, i stoga je pozorno pratio i podupirao n jen razvoj. Na njegov je poticaj i pod njegovim pred­ sjedavanjem (kao zamjenika predsjednika Revvo'en­ sov'eta) 3. ozujka 1932. godine odrtano savjetovanje o problematici reaktivnog pogona, na kojem su sud­ jelovali i celnici GIRD. Izlaganje predstavnika GIRD je povoljno ocijenjeno i odluceno je da Sluzba za vojna

Skica BIC-11 u tri projekcije

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

12100

isrrazivanja doznad odredena finan­ cijska sredstva za potporu rada GIRD.

ram RD-A (taj motor je predviden planom rada druge brigade kao Objekt 03), dok se RP-3

temeljio na SK-6 Koroljova. Radilo se o jedrilici jedinstvene

"dvotrupne"

U to je vrijeme GIRD jos uvijek trafio prostor za prakticni rad. To [e pitanje rijeseno sredinom godine: na temelju zakljucka CS OSOAVIAHIM iz lip­ nja (o stvaranju ustanove za razvoj raketa i reak­ tivnog pogona), njegovo je predsjednistvo 14.srpnja donijelo odluku o osnivanju Pokusnog raketnog zavoda (ORZ) GIRD. Zavod je osnovan u sklopu CG/RD, sa sjedistem u podrumu jedne starnbene zgrade. Za nacelnika je (retroaktivno, od l.svibnja) postavlien Koroljov. On je istodobno zamijenio i bolesnog Candera na mjestu nacelnika CGIRD. Dia financiranja ORZ GIRD preuzela je Sluzba za vojna istrazivanja, cime je ORZ prerastao iz udruzenja u drzavnu organizaciju.

Time je dovrsen i ustroj CG/RD. Stvorena su cetiri odjela - odjel konstruktivnih brigada, adminis­ tracija, odjel rada s masama (jedini koji nije bio

sheme, pogodne za ugradnju dvaju rnotora u kra­ jeve tih trupova. Konstrukcija letjelice bila je od drveta i tzv. elektrona ( magnezijeva slitina, u to vri­ jeme ispitivana za uporabu u konstrukcijama zrako­ plova). Do tad je vec bilo ocito dace razvoj motora na tekuce gorivo zaostati za planom, pa je Koroljov predlozio izradu umanjenih modela zrakoplova s raketnim motorima na kruto gorivo, kojima bi se unaprijed ispitalo letne osobine buducih reaktivnih letjelica. Njegova je zamisao prihvacena i uvrstena u plan rada njegove brigade kao Objekt 06 - bespilot­ na krilata raketa,

Raketoplan

Teoretski gledano, raketni motor je najjed­ nostavnija vrsta motora. Shema konstrukcije je

da sva ispitivanja moraju biti provedena jos tijekom razvoja, tako da izradeni motor bude odmah spre­ man za ugradnju na zrakoplov.

Rad na motoru otegao se preko svih oceki­ vanja. Nosac motora i sustav goriva dovrseni su tijekom 1932. i 1933. godine kao dodatni dijelovi; u jedrilicu su trebali biti ugradeni istodobno s motorom. Te zime, uod ocekivanog dovrsenja motora, Koroljov je proveo posljednji niz ispitivan­ ja BIC-11. OR-2 je prvi put pusten u rad 18. ozujka 1933. godine, da bi pokusi bili prekinuti smrcu Candera deset dana kasnije. Njegovi suradnici nas­ tavili su rad na motoru. Probe su nastavljene, no u rujnu je doslo do novog prekida u radu uslijed ukljucivanja ORZ GIRD u novi Reaktivni znanstveno-ispitni institut (RN/I). lspitivanje OR-2 konacno je dovrseno tek 23. prosinca. Do tada je vec bilo ocito da nova rukovodstvo nema zani­ manja za razvoj raketoplana. Projekt RP-1 je napusten, sto je sluzbeno obrazlozeno dotraja­ loscu BIC-11 uslijed njegovog koristenja na IX Svesaveznom sletu jedrilicara. Na kraju je Cera­ novskij u svoju jedrilicu ugradio maleni klipni motor Scorpion ABC snage 27 k.s. s potisnim pro­ pelerom (dme joj je pomaknuo teziste i samo pok­ vario do tad izvrsne letne osobine).

~ti raketnih zrakoplova (GIRD i RNII, 1932.-1940.

e projeldu 1eme razrode

oznoko zmojo letjelice rospon zrakoplovo duljino zrakoplovo povrsino krilo (m2) tezino zrokoplovo

RP-1 (Objekt 16) 1931.-1933.

81(-11 12,lOm

motor (snogo u N) pri polijetonju 470 kg

2xOR-2 (2x490 NJ

140

projekti ORZ GIRD

~2 1932.-1933.

81(-11 12,10 m 3,809 m 20,00

prozon 200 kg, pri polijetonju 470 kg

RD-A/RDA nije odreden (800 NJ JL,~· J nepoznoto

nije odreden1'1

8,30m 8,30 m 7,20

1600 kg (pri polijelonju)

3xORM-6S (3x300 N)

projekti RNII

Objekt 218/318 1938.-1939. 1936.-1940.

SK-9 17,00 m 7, 44 m 20,00

prozon S70 kg, pri polijetonju 6S7 kg ORM-65 (300 N),

RDA-1-JSO (1470 NJ

(1 l U temelju zrakoplova Objekt 218 bila je jedrilica SK-9. Planirana nadgradnja ukljucivala je motor, kabinu pod tlakom i neuvlacivo podvozje, uz prilagodbu oblika i dimenzija letjelice.

dijelom ORZ), te radionica i ispitna postaja. Prvi od njih tvorile su cetiri radne skupine, tzv brigade (tih je godina vojna terminologija u organizaciji soviet­ skih poduzeca i ustanova bila nesto posve normal­ no). Zadacom prve, koju je vodio Cander, bio je razvoj raketnih rnotora na tekuce gorivo. Druga (celnik Tihonravov) se trebala baviti razvojem bal­ istickih projektila na tekuce gorivo, treca (Pob'edonoscev) izradom raketnih motora i pokus­ nih uredaja na barut, a cetvrta ( Koroljov) razvojem zrakoplova na raketni pogon. Unatoc formalnoj podjeli, radilo se o nevelikim skupinama entuzijasta koji su svi medusobno suradivali.

Novim planom rada predvidena je razrada deset "obiekata". Motor OR-2 ukliucen je u plan prve brigade kao Objekt 02. Sama letjelica RP-1 postals je zadacom cetvrte brigade, ali nije dobila oznaku projekta jer je vec postojala: buduci raketo­ plan poleuo jos u proljece te godine u BOK kao "cista" jedrilica oznake BIC-11. Predvidena su · takoder bez oznake - i dva daljnja projekta raketo­ plana. RP-2 je trebao biti BIC-11 s bududrn moto-

vrlo jednostavna: osnovni dijelovi su komora izgaranja i mlaznica, a sve ostalo je "nadgradnja". Nema pokretnih dijelova, pa ni problema nji­ hovog trosenja trenjem - citav fizikalni proces stvaranja potiska odvija se u komori. Po svemu se cinilo da OR-2 mora biti dovrsen jos prije kraja 1932. godine.

U praksi se izradba motora pokazala daleko zahtjevnijom nego sto se predvidalo. Odmah na pocetku postavilo se pitanje tvoriva. Dijelovi koji trpe opterecenje (komora i mlaznica) morali su biti izradeni od tvoriva koji mogu izdrzati visoku tern­ peraturu, i odgovarajuce dimenzionirani da hla­ denjem ne naprsnu. To je ipak razmjerno brzo riieseno i motor je izraden, da bi vec pocetna ispiti­ vanja otkrila da njegov potisak nije jednak polovini tezine letjelice - kako je bilo proracunato . vec cak oko pet puta manji. Ubrzo je postalo jasno dace se morati rijesiti citav niz novih pitanja, koja se nisu javljala tijekom dotadasnjeg rada u laboratoriju. Iehnkklm problemima potom se pridruzila i Canderova bolest. A on je i dalje ustrajao na tome

Prva ustanova Cander nije bio jedini koji se bavio razvojem

raketnih motora. U vrijeme kad je on tek zapocinjao s izradom svog OR-1, u Lenjingradu se raketnom tem­ atikom vec bavila citava drzavna ustanova (s 28 zapo­ slenika). Njezin je rad zapoceo jos 1. ozujka 1921. go­ dine, osnivanjem "Laboratorija za razradu istrazivanja N.I.Tihomirova" u cilju razvoja raketnog naoruzanja,

U SSSR-u tada nije bilo vojnih raketa, njihov je razvoj u citavoj Europi prekinut jos potkraj 19. stoljeca, pojavom tzv. bezdimnog baruta koji je povisio udnkovitost "klasicnog" topnlstva Godine 1924. su Tihomirov i njegov mladi suradnik Ar­ tem'ev odlucili za svoje rakete uporabiti jos noviji nitrocelulozni barut. Pocetkorn 1928. godine konac­ no su zapoceli s ispitivanjem svojih raketa i mina na reaktivni pogon. Njihov je uspjeh zapazio vec spomenuti Mihail Nikola'evic Iuhacevskh, u to vri­ jeme jos nacelnik lenjingradskog vojnog okruga. Iuhacevskf je odmah shvatio znacaj njihovog rada i pruzio im potporu Na njegov je poticaj laboratorij

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

Tihomirova vec u lipnju reorganiziran kao Laboratorij dinamike plinova (GDL) vojnog komiteta za istrazivanja pri Revolu­ cionarnom vojnom savjetu SSSR. GDL je odmah prosiren i dodatno opremljen, a obilniji dotok sredstava olaksao je rad i privukao druge strui'njake. U razdoblju od 1928. do 1933. godine, broj osoblja poras­ tao je s deset na oko dvije stotine.

U pocetku se GDL bavio ponajprije raketama na kruto gorivo, no pocetkom 1929. godine Tihomirov je prihvatio pri­ jedlog inzenjera Valerija Pavlovica Gluska o prosirenju rada i na druge vrste raketnih motora. Vee 15. svibnja iste godine Glusko se nasao na celu novostvorenog pododjela elektricnih raketnih motora, i raketnih mo­ tora i raketa na tekuce gorivo. Prvih god­ inu dana vrsena je razrada i ispitivanje elek­ tricnih motora. Potom je ta tema na­ pustena i preslo se na motore na tekuce gorivo. Prvi Gluskov motor te vrste bio je ORM-1 (za opytnyj raketnyj motor - pokusni raketni motor). lspitan pocetkom 1930. godine, ORM-1 je radio na tekuci kisik i benzin i razvijao potisak od oko 20 kg (oko 200 N).

Prethodno iskustvo GDL s raketama na kruto gorivo bilo je od velikog znacaja za brzo tjesavanje problematicnih dijelova ra­ ketnog motora - komore izgaranja i mlazni­ ce. Vee na ORM-1 primijenjeno je vodeno hladenje. Najvecom se teskocom u razvoju kasnijih motora pokazao dovod goriva. Od­ govarajuce pumpe nisu postojale, a podra­ zumijevalo se da spremnici komponenata ne smiju biti povezani s atmosferskim zrakom. Riesenje je nadeno u dusiku pod tlakom, koji je dovoden u te spremnike da bi istiskivao komponente u komoru sagorijevanja. Tu je shemu preuzeo i Cander za svoj OR-2.

Vee 1931. godine proveden je pre­ ustroj GDL, kojim je Gluskov pododjel ra­ ketnih motora na tekuce gorivo prerastao u sektor (od 1932. godine odjel). lstodobno je ispitan ORM-2 i razraden ORM-3. Potom su motori nastajali sve brze: 1932. godine usli­ jedili su ORM-4 do ORM-22, a godinu dana kasnije ORM-23 do ORM-52. Posljednji od njih radio je na tada vec ustaljenu kornbina­ ciju kerozina (kao goriva) i dusicne kiseline (kao oksidatora, tj. izvora kisika ), i razvijao je potisak od cak 300 kg (2,9 kN). Godine 1932. zapocet je i razvoj nevodenih krilatih raketa serije RLA s motorima ORM, ali do prelaska u RNII na tom pol ju nisu postignu­ ti osobiti rezultati.

Reaktivni institut Na savjetovanju o problematici reaktivnog

pogona, u ozujku 1932.godine, postalo je odto da se podruda rada_ ORZ GIRD i GDL u znatnoj mjeri preklapaju. To se lako moglo izbjeci njihovim zajed­ nickirn radom. Iuhacevskii je svom nadredenom, narodnom komesaru za vojsku i mornaricu, 16.svib­ nja uputio dopis o mogucnostirna razvoja reak-

HRVATSKI VOJNIK

Crtez jedrilice SK-6 Koroljova. Prvobitna oznaka bila je SK-7

Jedina znana fotografija SK-6

8.11 I

ORM-52, posljednji Gluskov motor nastao u GDL

212

216

Krilate rakete razvijene i ispitane u RNII

tivnih uredaja u svrhu naoruzanja. Najsiru im je primjenu predvidao u topnistvu i zrakoplovstvu (stvaranjem stratosferskih zrakoplova-presretaca), Istim dopisom predlozio je osnivanje specijalizirane ustanove drzavnog znacenja, za razvoj raketa i reak­ tivnog pogona. Svega tri dana kasnije slkan je pri­ jedlog upucen iz CS OSOAVIAHIM i nacelnlku ratnog zrakoplovstva. Prije kraja godine na to je podsjetio i zamjenik nacelnika Crvene armije za

PROSINAC, 1998.

naoruzanie N.A.Jefremov u svom dopisu CK VKP(b) od 21. listopada 1932. godine.

Taj je cilj postignut godinu dana kas­ nije. U skladu s prethodnom odlukom STO SSSR izdana je zapovijed br. 104 Revvo 'en­ sov 'eta od 21. rujna 1933. Njome je nalozeno stapanje GDL i ORZ GIRD u jedin­ stveni Znanstveno-ispitni institut broj 3 (Nll-3), odnosno Reaktivni znanstveno­ ispitni institut (RNII). Zapovijed je potpisao Iuhacevskij

Institut je stvoren u sklopu Narko­ mata teske industrije. Za sjediste mu je Moskva. Kao zadaca nove ustanove navede­ na je "teorijska i praktii'na razrada reak­ tivnog pogona u cilju uporabe raketa u raznim oblastima vojne tehnike i narodnog gospodarstva",

U RNlf je prevedeno gotovo citavo vodstvo GDL. Direktorom instituta postavl­ jen je 1.T.Klejmenov , koji je od proheca te godine ( nakon smrti dotadasnjeg direktora Petropavlovskog) vodio GDL. Donedavni celnik CGIRD Koroljov postao je zam­ jenikom direktora za znanstveno-tehnicka pitania, usto mu je, radi vojnog znacaja ustanove, dodijeljen cin brigadira (poleou­ nik). Unutarnjim je ustrojem RNII podije­ ljen na cetin odjela (kasnije preimenovani u skupine), koji su se dalje dijelili na sektore, a ovi na brigade. Podruqa rada po odjelima su bila: I odjel (celnik G. E. Langemak, u GDL vodio razvoj reaktivnih projektila) - raketno naoruzanje na kruto gorivo: II - raketni motori na tekuce gorivo; III (Koroljov) - rakete, N (Pob'edonosc'ev) - reaktivni motori koji koriste atmosferski zrak (mlazni motori). Drugi odjel sastojao se od dviju brigada koje su predvodili Glusko i Tihonravov, dok celnika citavog odjela nije bilo. Znanstveno vodstvo RNII predstavljao je 'Iehnicki savjet. Nacelnik TS bio je Langemak, a danovi celnid odjela, te - iako vec vrlo star - ziva legenda Ciolkovskij.

RNII je sluzbeno poceo djelovati 31.listopada 1933.godine. U pocetku su u plan rada instituta preuzeti svi projekti GDL i ORZ GIRD ( pa je RP-1 tako postao Objekt 16 ), no gotovo odmah doslo je do razlaza po pitanju njegovog buduceg rada. Dok je GIRD-ovska struja tezila razvoju raketnog motora na tekuce gorivo kao jednoj od ste­ penica prema nekoj buducoj meduplane­ tarnoj letjelici, vodstvo GDL odbacivalo je svemirski program kao besperspektivan i neostvariv i usredotodlo se ponajprije na razvoj vojnih raketnih projektila, u cemu je imalo punu potporu vojnih krugova. Od-

mah je postalo jasno da Klejmenov namjerava jed­ nostavno nastaviti rad svojega GDL na racun GIRD. Kako je bio vrlo krut covjek i nije podnosio bilo kakvo suprotstavljanje, potrudio se ukloniti Koroljova koji je branio interese GIRD. Njihov sukob bio je kratak: Klejmenovu je njegov poloza] osiguravao pot­ punu prernoc, pa je vec u sijecnju 1934. godine Koroljov smijenjen.

Na mjesto zamjenika direktora RNII postav-

ljen je G.E.Langemak, a nai'elnikom N odjela E. S. Si'etinkov. Koroljov, sad tek visi inzenjer, napustio je sudjelovanje u politici instituta i posvetio se isklju­ i'ivo svom strucnom radu. RNII je preuzeo neke "perspektivne" projekte GIRD, medu njima i krilatu raketu GIRD-06 i'iji je razvoj nastavljen u 8. sektoru pod vodstvom Koroljova. Prvi primjerak te letjelice nosio je oznaku 06/1. Radilo se o umanjenoj kopiji RP-1 tezine 30 kg, pokretanoj motorom GIRD-09 po­ tiska 490 N. U vrijeme stvaranja RNII taj je uredaj vec bio pred dovrsenjern. Probe motora na postolju zapo­ i'ele su 14.veljai'e 1934. godine i ubrzo pokazale da motor treba doraditi. Unatoi' tome je 5.svibnja izveden prvi let, koji je - premda kratak i teturav - potvrdio is­ pravnost zamisli i osigurao daljnji razvoj projekta.

Potom se preslo na razradu iduce rakete, visokokrilne 06/11 koja je polijeta­ la pomocu barutnog katapulta. Ona je ispitana u travnju 1935. go­ dine i nije se pokazala uspjesnorn. To se odrazilo i na status Koro­ ljovljevog sektora: prigodom pre­ ustroja RN!! te godine, ukljui'en je u odjel Si'etinkova.

Preustrojem je uveden i no­ vi sustav oznai'avanja projekata. Svaki je projekt oznacen troznam­ enkastim brojem, gdje je prva znamenka bila broj odjela, a pre­ ostale dvije redni broj projekta u planu rada tog odjela. Time je novozapoi'eti Objekt 06/111 pretvoren u 216. Bila je to krilata raketa na pogon motorom 02-S (doradeni OR-2, kome su Canderovi suradnici povisili snagu potiska na 100 kg I 980 N), i opremljena ure­ dajem za stabilizaciju leta GPS-2. Prvi let izveden je 9. svibnja 1936. godine. U listopadu je ispitana i mogucnost radioupravljanja letom rakete. Pokus je proveden slanjem radiosignala za aktiviranje dimne piropatrone u glavi rakete, Bio je uspiesan.

Istodobno je razvijano jos nekoliko projekata krilatih raketa. GDL-ovska serija RLA napustena je gotovo odmah. Malene rakete typ 48 posluzile su za proui'avanje krila i ponasanja rakete u letu. Na temelju njih pojavio se Objekt 217, i sam tek pokus­ ni model za razradu projekta protuzrakoplovne rakete (1936.). Godine 1935. je 06/III razvijen u 06/IV, odnosno Objekt 212 - raketu zemlja-zemlja.

Konstrukcija krilate rakete Objekt 212

Razvoj 212 (kasnije preoznacene u 312) oduljio se preko tri godine. U meduvremenu je iz nje nastala i raketa zrak-zrak Objekt 301. Njezin je razvoj ( tada jos kao Objekta 201) zapoi'eo 1937. i doveden do stupnja ispitivanja, ali nije zavrsen.

Prvi let 212 izveden je 29. sijei'nja 1939. go­ dine. U ozujku iste godine odrzan je XVIII kongres

SK-9 U to vrijeme je prvi raketni zrakoplov vec

praktii'ki bio dovrsen. Zasluga za to pripadala je ponajprije Koroljovu. Za njega osobno to je pred­ stavljalo nastavak razvoja RP-1, logii'an korak koji je odavno trebao biti ui'injen.

Nakon odbacivanja projek­ ta RP-1 Koroljov je 1934. objavio knjigu Raketni polet u stratos­ Jeru. U njoj je opisao teskoce u ostvarivanju leta na rakerni pogon i, na temelju toga, predlozio odus­ tajanje od nerealnih projekata meduplanetarnih letjelica i usre­ dotoi'avanje ponajprije na razradu reaktivnih motora. Na prvoj svesaveznoj konferenciji o izu­ i'avanju stratosfere, odrzano] od 31. ozujka do 6. travnja 1934. u Lenjingradu pod pokroviteljstvom

Akademije znanosti SSSR, odrzao je izlaganje s nazi­ vom Let reaktivnih uredaja u stratosferi. Ukljui'io se u rad stratosfernog komiteta i bio jednim od pokretaca saziva konferencije o procjeni sredstava

za izui'avanje stratosfere 1935. Tom je prilikom odrzao izlaganje Krilate rakete i njihova primjena za let covjeka, gdje je dao i opis zamisli raketoplana (kasnije se pokazalo da izgled SK-9 u pot­ punosti odgovara tom opisu).

U to se vrijeme zamislju raketoplana Koroljov jos uvijek mogao baviti samo u teoriji. Njeg­ ov je rad u RNII bio ogranii'en iskljui'ivo na krilate rakete, a potom je i nastavak tog rada dove­ den u pitanje neuspjehom 06/II. 0 izradi neke letjelice u koji bi se

ugradio raketni motor nije u RNII moglo biti niti govora. Stoga se Koroljov obratio poznanicima iz OSOAVIAHIM. U tim je krugovima bio dobro poznat i visoko cijenjen, pa je bez vecih problema uspio dogovoriti izradu jedrilice za sudjelovanje na tradi­ cionalnom sletu jedrilii'ara u Koktebel'u.

U ozujku 1935. je u odjelu posebnih kon­ strukcija (OSK) OSOAVIAHIM u Moskvi dovrsena jedrilica SK-9. Radilo se o dvosjedu neuobii'ajenog izgleda - srednjeplanu vrlo debelog krila i iznimno jake konstrukcije. Koroljov je to pravdao time sto se radi o jedrilici za vucu i za let u olujnoj fronti. Neke nelogii'nosti ipak nije uspio objasniti, na primjer zasto se, uz razmjerno veliku visinu boi'ne plohe trupa, drugi clan posade mora tiskati u premalenoj kabini. Kabina pilota je, s druge strane, bila dovolj­ no prostrana i izvrsno opremljena.

Sa svojih 460 kg tezine SK-9 se ubrajala u teze

Raketa zrak-zemlja Objekt 212 predstavljala je vrhunac razvoja Objekta 06/216

VKP(b), na kojem je odlui'eno da se, u svjetlu tada­ snje politicke situacije, SSSR mora sto zurnije pri­ premiti za rnogud rat. Izdana je direktiva o pot­ punoj obustavi daljnjeg rada na krilatim i stratosfer-

Raketa zrak-zrak Objekt 301 pod repom bombardera TB-3

skim raketama i usredotoi'avanju na dva cilja: razradu raketnih motora na dusii'nu kiselinu za buduce raketne zrakoplove, te razvoj reaktivnih projektila vojne namjene.

Objekt 216 za vrijeme ispitivanja na postolju

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

RP-318-1

Projekti raketoplana obraaivani u RNII.

RP-1 (gruba skica)

••

RP-318-1

Shema konstrukcije raketoplana RP-318-1

RP-1

II HRVATSKI VOJNIK

jedrilice. Cak su i ispitivanja morala biti prekinuta jer joj se ubrzo izlizala skija. No jedrilica je bila lako up­ ravljiva i pokazala se jednom od najboljih na XI sletu.

Uspjeh Objekta 216 ornogudo je Koroljovu da 1936. u RNII potakne rad na raketnom zrakoplovu. U plan rada svog odjela Scetinkov je uspio ugurati Objekt 218: stratosferski zrakoplov visine leta 25.000 mi brzine oko 300 metara u sekundi, s ukup­ nim vremenom rada raketnog motora od 400 sekun­ di. Prvim razvojnim stupnjern tog projekta trebao je biti Objekt 218-1, u oblicju SK-9 s upravo razvijanim motorom ORM-65. Novirn preustrojern RNII u stude­ nom 1936. godine brojcana je oznaka projekta promijenjena u 318.

Kostikov Spomenutim je preustrojem obnovljen

sukob unutar instituta. Sukob je izvirao iz vec poz­ natog stava direktora RNII Klejmenova o pravcima rada GIRD. Klejmenov je razvoj raketa na tekuci kisik i tekud vodik smatrao nepotrebnim i besmis­ lenim, ali ga nije mogao zakociti jer je iza zamisli tih raketa stajao nedodirljivi autoritet starog akademika Ciolkovskog. A taj isti Ciolkovskij bio je i danom Iehnickog savjeta RN!!, i osobno zastupao razvoj raketa te vrste.

Stanje se promijenilo srnr- cu Ciolkovskoga u rujnu 1935. godine. Vee iduce godine u Moskvi objavljena je knjiga V.P.Gluska Iekuca goriva za reaktivne motore. U njoj se autor zalagao za svoj smjer razvo­ ja raketnih motora (na dusicnu kiselinu i kerozin), a mo tore na tekuci vodik i kisik je proglasio besperspektivnirn. Time je Klej- menov dobio i strucnu potvrdu svog stava. Na temelju toga mo­ gao je donijeti sluzbenu odluku o potpunom prekidu istrazivanja kisicno-vodicnih motora i rake­ ta. Proveden je preustroj, dokumentacija je arhivi­ rana, rakete odbacene, osoblje brigade Tihonra­ vova rasporedeno na druge zadace, a brojni su strucnjact - kao i 1934. - napustili institut.

Nakon smjene Koroljova u sijecnju 1934. godine, ulogu glavnog zagovornika interesa GIRD­ ovske skupine sve je vise preuzimao vojni inzenjer Andrej Grigor'evic Kostikov. On i Tihonravov nisu prestajali sa zahtjevima za obnovom rada na kisicno­ vodicnim raketama - narocito nakon sto je uspjesnim lansiranjem rakete R-1 dokazana, kako su oni smatrali, neutemeljenost Gluskovih tvrdnji.. Klejmenov za to nije htio ni cuti; stovise, odlucio je one koji su mu se suprotstavili potud kao nekad Koroljova. U borbi za prevlast posluzio se vec prov­ jerenim nadnirna - i time napravio pogriesku koja ga je na kraju stajala zivota.

Jednim od sredstava borbe Klejmenovu je bilo i "tuzakanje" protivnika nadredenima, odnosno vlastima. U tu je svrhu dopise upudvao i NKVD-u, pa je u onome od 23. srpnja 1937. optuzio Kostikova, Tihonravova, projektanta dalekometnih raketa RNJJ Duskina, i jos neke da SU danovi skupine koja nastoji zakodti razvoj reaktivnog naoruzanja. Skupina je, navodno, pocela djelovati

jos 1935., njome izvan instituta rukovodi pouzdanik strijeljanog spijuna Iuhacevskog, a svoj cilj zeli postici zahtjevom za prekid rada na barutnim rake­ tama i motorima na dusicnu kiselinu u korist rada na kisicno-vodicnim raketama.

Taj je dopis predstavljao veliku opasnost za optuzene. Drugi val dstki vec je bio zahvatio vojsku (vijest o uhicenju Ibhacevskog bila je objavljena u novinama 11. lipnja), a sad se poceo siriti i na tehnicku inteligenciju. No Klejmenov je previdio da je Kostikov clan VKP(b). A - koliko god to danas nevjerojatno izgledalo - u prvoj zemlji socijalizma da­ novi partije bili su rijetki+, Biti danom VKP(b) opcenito je smatrano pocascu koja se mora zasluziti. Primanje u partiju bilo je dugotrajan postupak, tijekom kojeg se kandidat za dana morao dokazati radom i nadnorn zivota, sto je strogo ocjenjivala nje­ gova buduca partijska organizacija.

Kostikov je saznao za spomenuti dopis. Svje­ stan opasnosti, odmah se obratio partijskom komi­ tetu RNII. Na poticaj tog tijela u jesen se sastao par­ tijsko-gospodarstveni aktiv kolektiva RN//. U dvod­ nevnoj je raspravi velika vecina prisutnih ostro osudila nadn rada i postupke rukovodstva instituta, koji su doveli do raskola u kolektivu i niske razine rada. Neke su zamjerke upucene i Glusku i Koro­ ljovu - prvome za empirizam, odbijanje suradnje i

te ORM-101 i -102 (na tetranitrometan). ORM-65 ipak se pokazao najuspjelijim motorom citave te serije. Razradivan je i ispitivan od rujna 1936. do sijecnja 1938. godine, pri cemu mu je potisak povisen s pocetnih so kg ( 490 N) na cak 170 kg (1700 N). U proljece 1937. ORM-65 No.l ugraden je i isproban u krilatoj raketi Objekt 212.

Drugi je primjerak ORM-65 ugraden u RP- 318. Ispitivanja na postolju provodena su od rujna 1937. godine. Potom je zrakoplov skinut s postolja i 16. prosinca je izvedena prva proba na tlu. Pocetkorn 1938.godine sektor pod vodstvom Koroljova izdvojen je iz drugog odjela RNII i postao samostalno S.odjeljenje, cime je rad na RP-318 ubrzan.

Do lipnja 1938. izvedeno je oko 30 pokusa s paljenjem motora na tlu. U srpnju je doslo do novog prekida rada kad je, na temelju vec spomenute kritike partijsko-gospodarskog aktiva kolektiva RN/I, NKVD uhitio Koroljova i Gluska, Ispitivanja RP-318 nastavljena su tek u prosincu 1938., i to s novim motorom RDA-1-150 koji je Duskin razvio iz ORM-65; posljednja brojka oznake novog motora oznacavala je najvecu snagu potiska u kg ( 150 kg = 1470 N ) .

Po objavljivanju odluke XVIII kongresa VKP(b) u ozujku, rad na RP-318 dobio je prioritet.

: ERICSSON ;:5 Poslovni komunikacijski sustavi

Ericsson Nikola Tesla d.d. • tel.01/35 35 35 • fax 01/35 30 09 • www.ericsson.hr

samohvalu uz potcjenjivanje ostalih, a drugome za povlacenie iz kolektiva i castoljublje.

Zakljucci rasprave poslani su "prema gore" i dopis Klejmenova okrenuo se protiv svog autora. Vee za nekoliko tjedana Klejmenov i Langemak su smijenjeni i uhiceni. Iduce je godine ekspertna ko­ misija NKVD nad njima provela istragu, na temelju koje su osudeni na smrt i strijeljani.

Prvi let Sukob u RN/I nije utjecao na brzinu rada na

raketoplanu. Nedugo po uvrstavanju Objekta 218 u plan rada instituta provedena je pregradnja SK-9 u jednosjed. Straznja je kabina zatvorena i u nju su ugradeni spremnici za gorivo i dusicnu kiselinu (ukupno 10 do 15 kg kerozina i 40 do 60 kg HN03). I to je, kao i svi raniji i kasniji radovi na SK-9 I RP- 318, obavljeno u OSK OSOAVIAHIM - cije je vlasnistvo, uostalom, SK-9 i bio.

U rujnu 1937. u SK-9 ugraden je motor ORM- 65. Taj je motor pripadao vec poznatom Gluskovorn razvojnom nizu iz GDL. U RNII je taj niz jednostavno nastavljen motorom ORM-53 iz 1934. godine, a prekinut je uhicenjem Gluska sredinom 1938. go­ dine. Do tada je niz stigao do ORM-71 (na Gluskovu uobicaienu kombinaciju dusicna kiselina I kerozin ),

Nakon visekramih provjera rnotora na tlu moralo se pristupiti i provjeri zmaja letjelice, buduci da je jedrilica SK-9 bila stara vec gotovo pet godina. U listopadu su izvedena cetiri kontrolna poleta s vucorn SK-9. Jedrilica je zadovoljila. Potkraj godine zapocela je priprema raketoplana za let.

Prvi let RP-318-1 izveden je 28. veljace 1940. godine. Jedan R-5 povukao je raketoplan kao jedri­ lieu na 2800 m visine. Tu se pokusni pilot OSK V. P. Fjodorov otkvado i planirao do visine od 2600 m, a onda je ukliucio raketni motor svoje letjelice. U sest sekundi je brzina RP-318 porasla s 80 km/h na oko 140 km/h; istodobno je raketoplan dostigao i nadle­ tio R-5, uspinjuci se brzinom od 3 m/s. Motor je radio ukupno 110 sekundi. Po gasenju motora RP- 318-I nastavio je jedriti i spustio se na predvideno mjesto. Citav let snimljen je kamerom iz R-5.

Odmah po prvom letu izvrsen je i drugi, da bi iducih dana uslijedilo jos sedam poleta. Posljednji od njih trajao je oko pola sata, RP-318-I se dokazao, Sovjetski Savez dobio je svoj prvi reaktivni zrakoplov.

(nastavit ce se)

1Masovno primanje novih danova u VKP(b) pocelo je tek potkraj drugog svjetskog rata.

fotogrofije: zbirka autoro

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

ViSecijevna strojnica XM 214 MINIGUN Ta strojnica, kalibra 5,56 mm, za razliku od drugih strojnica ima rnogucnost neprekidne paljbe, u cilj izbacuje cetiri do deset puta vecu kolidnu kugli, cijevi nije nuzno hladiti iii mijenjati tijekom rada - jedino sto zahtijeva je izvor elektricne struje jadne 60 do 1 oo A i napona 24 v. Jednom rijeci - to je jedinstvena strojnica sustava Gatling!

Velimir SAVRETIC

V isecijevna strojnica M 134 Minigun kalibra 7,62 mm pokazala se je kao strojnica velike mase, a za mali kalibar, pa je zato tvrtka General

Electric izradila novu viseqevnu strojnicu pjesackog kalibra 5,56 mm, jednaku onoj M 134 Minigun, ali laksu i loglsticki pogodniju.

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Povijesni osvrt Zracne snage oduvijek SU trazile zrako­

plovne strojnice koje bi bile sposobne ispalji­ vati sto je moguce vise kugli u jedinici vreme­ na tj. u jednoj sekundi. Znano je da je njemacka strojnica Gast potkraj I. svjetkog rata, u kalibru 7,92 mm is dvije cijevi, postigla brzinu ispaljivanja 1600 kugli/min iz bubnjas­ tog spremnika u kojem je bilo 180 naboja. Za dvije cijevi bila su i dva spremnika pa je ukup-

no u spremniku bilo 360 naboja, odnosno 13,5 sekundi neprekidne paljbe. Svaka je cijev u sekundi ispaljivala 13 kugli, odnosno strojnica je u sekundi ispaljivala 26,6 kugli. Izumitelj te danas tako poznate strojnice bio je inz. Carl Gast koji ju je 22. kolovoza 1917. sa uspjehom prikazao.

Potkraj rata gotovo nitko na strani Antante nije pokazao interes za takvo ubilacko oruzje. Ipak su Amerikanci pokusali, zbog svoje prirodene znatizelje za sve u vezi s oruz-

Slika lijevo: Ovdje je prikazan strojnicki sustav nazvan Six Pak, namijenjen uporabi izvan zrakoplova, najvise u zemaljskim vozilima, plo­ vilima ali i u pjesaeklm jedinicama. Naime, cijeli se sustav dade rastaviti za prijenos pa je vrlo jednostavno rabiti ga, kako za obranu nepo­ kretnih sustava, tako i u obrani prve crte ali i u napadaju. Cijeli je sustav mase 38,6 kg pa ga, za nuzdu, maze nositi cak i jedan covjek, i to zajedno sa tripodom. Ovaj strojnicki sustav ima izbor dvije moquce kadence paljbe i to 400 kugli/min iii 4000 kugli/min, dok su mu u dva pridodana i pricvrscena spremnika na raspola­ ganju 1000 komada naboja. Kada se potrosi 500 naboja indikator na izborniku paljbe to po­ kaie i to je znak da se mora umjesto praznog spremnika ubaciti novi puni s 500 naboja

jem, dornod se tog kurioziteta. Treba red da su Nijemci strojnicu tretirali strogo povjerljivo, pa su pokusali sakriti sve planove izradbe. Ipak su Arnerikanci, odnosno Army Ordnance, usp­ jeli to dobiti pa i organizirati prijevoz jedne strojnice sa svim pratecirn planovima i 4000 komada naboja 7,92 mm u Springfield Armory. Na zalost, bez bubnjastih spremnika, pa je tra­ ganje za tim spremnicima trajalo sve do godine 1923., kada su strojnicu Gast napokon isprobali i ustanovili njezinu veliku vrijednost.

U vrijeme II. svjetskog rata njemacka tvrtka Mauser Werke u Oberndorfu izradila je strojnicu MG 81 za zrakoplovnu uporabu. Takva strojnica, s dvije cijevi ( doista je to dvostruka strojnica, tj. dvije strojnice interno vezane), ispaljivala je tada cak do 1800 kugli kalibra 7,92 mm u jednoj minuti. Bio je to model MG 81 Z, a njegova je izradba, neznat­ no poboljsana, nastavljena za uporabu u danasnjim njernackirn oruzanim snagama, odnosno zrakoplovstvu. Treba napomenuti da su zrakoplovi Do 217 kao iJu 88 nosili re stro­ jnice u podvjesnim spremnicima; u jednom spremniku nosili su tri strojnice. Obicno su zrakoplovi Dornier 217 iJunkers 88 imali po tri

spremnika sa strojnicom MG 81 Z, dok je ponekad zrakoplov Junkers 88 imao cak sest takvih podvjesnih spremnika, odnosno paljbe­ na mu je mac bila 32.400 kugli/min, sto je doista fantastkno! Naime, jedan je spremnik ispaljivao 5400 kugli u jednoj minuti, tj. 90 kugli/s, pa je sest spremnika izbacivalo "samo" 540 kugli u jednoj sekundi. Problem je bio u napajanju nabojima jer zrakoplovi nisu mogli nositi velike kolicine sttjeljiva, a bili su spori cak i bez naoruzanja. Postajuci danicom NATO pakta Niernacka je u naorufanje vrtoleta i zrakoplova uvela i strojnicu MG 81 Z ali sada u kalibru 7,62 mm NATO. Danas takva strojnica u vrtoletu ispaljuje cak 3400 kugli/min, a za uporabu u piesastvu rabi se izvedba MG 81 sa 1200 kugli/min,

Sada je ve: jasnije zbog cega SU americke vojne snage pocele rabiti strojnicu M 134 Minigun, sposobnu ispaljivati do 6000 kugli/min!

Zbog logistickih problema trazena je promjena kalibra na 5,56 x 45 mm, pa je izradena strojnica u tom kalibru nazvana Minigun 5,56 mm iii, u vojsci Sjedinjenih Drzava, XM 214. Ta je strojnica znana zbog svoje sposobnosti ispaljivanja do 10.000 kugli u jednoj minuti, odnosno 166,7 kugli/s, sto bas i nije malo!

Opis strojnice

Najmanji od svih sljedbenika viseqevnog topa sustava Gatling Vulcan zacijelo je sestod­ jevna strojnica XM 214 Minigun kalibra 5,56 x 45 mm. Ona, naime, ispaljuje isto sttjeljivo kao i jurisna puska M 16, a izradena je zbog logistiddh nuznosti. Ta visecijevna strojnica sposobna je ispaliti do 10.000 kugli u jednoj minuti, odnosno 166,6 kugli u jednoj sekundi, a istodobno zatim smanjiti broj ispaljenih kugli do cak tri kugle u jednoj sekundi tj. 180 kugli u jednoj minuti. Naravno, kako je poznato da

je strojnica smanjena izvedba sestoqevne stro­ jnice M 134 Minigun (HV br. 37, srpanj 1998.) brzina paljbe regulira se jednostavno smanjen­ jem iii povecanjern broja okretaja cijevi, odnosno rotora sa ses: cijevi, sest zatvaraca sa udarnim iglama ali je svih sest udarnih igli sada, za razliku od viseqevne strojnice M 134, pokretano samo jednom oprugom i tako je cijeli sustav pojednostavljen do krajnosti.

Visecijevna strojnica XM 214, bez sprern­ nika sa sttjeljivom, bez fleksibilne kovinske vodilice naboja (obicno ulancanih), bez ruko­ hvata, bez slobodnokretnog nosaca, bez ciljnickog sustava i bez izvora energije za pokretanje rotora i ostalih dodatnih sustava mase je svega 10,2 kg. Naravno, s pripojenim elektricnim motorom, sto se lijepo vidi na slici. Maze se uodti i odnos velidne tj. strojnica prema obicno] vojnickoj kacigi.

Strojnica se maze napajati iii ulancanim iii neulancanim strjeljivom jer se, prije ubaci­ vanja naboja u prostor rotora tj. ispred jednog od sest zatvaraca, ulancano sttjeljivo pornocu uredaja za razlancanje (ammunition delinker) pretvara u nepovezane naboje zbog nernogucnosti rada uredaja viseqevne stro­ jnice sustava Gatling s povezanim nabojima.

Strojnica rabi pjesacko strjeljivo kalibra 5,56 x 45 mm i to naboje M 193 iii pak trasers­ ki M 196, sto se ponekad oznacuje i kao .223 Remington. Za uporabu novog naboja SS 109 nuzno je promijeniti cijevi jer, za naboje M 193 iii XM 777, narez cijevi okrene se puni krug duzinom 304,8 mm. Za naboj SS 109, odnosno XM 855 ta se duzina smanjuje na svega 177,8 mm. Uporabom naboja SS 109 odnosno XM 855 gotovo trostruko se povecava probojnost celicnog oklopa. Na primjer, NATO celicnu plocu kugla iz naboja SS 109 probija na udal­ jenosti 640 m, a US kacigu na udaljenosti 1300 m. Kugla naboja M 193 probija NATO plocu na udaljenosti 400 m, a US kacigu na udaljenosti 515 m. Zakljucak izvedite sami!

UH-1C Huey naoruian strojnicama XM 214 za vrijeme vijetnamskog rata

PROSINAC, 1 ~98. HRVATSKI VOJNIK

Strojnica XM 214 koja se sastoji od sest cijevi pricvrscenih za rotor, rotora sa sest zat­ varaca, napajaca sttjeljiva i elektncnog motora, mase je svega 10,2 kg. Takva strojnica rabi jos spremnik sttjeljiva iii vise spremnika rnedu­ sobno spojenih, zatim fleksibilnu kovinsku vodilicu kojom je spremnik spojen s napaja­ cem sttjeljiva i napokon izvor pogonske ene­ rgije, tj. akumulatorsku bateriju iii sustav elek­ tricnog napajanja letjelice. Ti su dodatni ali zato apsolutno nuzni sustavi postavljeni iii blizu strojnice iii prema mogucnostima pros­ tora unutar letjelice. Obicno se strojnica pos­ tavlja na slobodnokretni drzac (Printle Mount) i na nju se jos fiksiraju ciljnici, bili oni danji iii nocni, a zatim se na zadak strojnice postavljaju dva rukohvata s otponcem paljbe postavljenim u lijevi rukohvat, kao i elektronidd izbornik brzine paljbe odnosno broja okretaja rotora. Unutar place izbornika paljbe postoji i preki­ dac za armiranje oruzja, za ukapcanie sustava napajanja tj. elektricne struje.

Znacaike viseqevne strojnice jos SU i u nadnu rada tj. sigurnosti rada. Nairne, pozna­ to je da je napajanje sttjeljivom Ahilova peta cijelog takvog strojnickog sustava, pa je cak i ctr. Gatling imao velikih nevolja s dovodom str­ jeljiva u rotor. Dovod strjeliiva mora biti apso­ lutno sinkroniziran s okretanjem rotora, tj. naboj se mora ubaciti ispred zatvaraca u momentu poklapanja linije zatvaraca i otvora za sttjeljivo u statoru. To se postize napajacern

U drugorn svjetskorn ratu njernacki borbeni zrakoplovi Ju 88 su nosili i strojnicu MG 81 koja je irnala brzinu paljbe od 1800 kugli/rnin

sttjeljiva koji naboje najprije odvoji iz lancanog sustava povezivanja, a zatim jednog po jednog pomocu zupcanika ubacuje u rotor ispred otvorenog zatvaraca (to je opisano u HV broj 37, srpanj 1998.). Vrlo je bitno uspjesno izbaci­ vanje ispaljenog iii neispaljenog sttjeljiva koje se postlze pornocu raznih sustava. U toj viseqevno] strojnici sustav izbacivanja rabi sus­ tav zupcanika, takoder sinkroniziranih s okre­ tanjem rotora, odnosno direktno spojenih zupcanim prijenosom sa sustavom zupcanika rotora.

Znacajno je da se posebnim kvadlorn

Na slici se vidi vil\ecijevna strojnica XM 214, zrakoplovna izvedba. Uocljivo je da je u sustavu strojnice sarno jol\ elektricni motor kao izvor pokretanja, dok su svi ostali sustavi ukljucivl\i sprernnik strjeljiva, izbornik paljbe, ciljnici, arrniranje oruija, otponac i elektrlenl akurnulator postavljeni udaljeno od strojnice. Zapravo, urnjesto elektricnog akurnulatora rnoze se rabiti bilo koji sustav kao izvor istosrnjerne elektriene struje napona 24 V i najvece snage 98 A. Pokraj strojnice postavljena je americka vojna kaciga (najveceg broja) kao i ulancano strjeljivo kalibra 5,56 x 45 M 193

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

cijeli sustav napajanja sttjeljivom odvaja od sustava okretanja rotora i tako momentalno prestaje s ubacivanjem naboja u rotor kada se otpusti otponac tj. kada se prekine dovod elektricne struje motoru.

Vrlo se jednostavno, bez posebnih alata, maze odvojiti cijevi od rotora, otvoriti pok­ lopac na statoru i tako biti u mogucnosti jed­ nostavno izvaditi svih sest zatvaraca, dode Ii do Joma udarnih igli iii kod potrebe rastavljanja i ciscenja cijelog strojnog sustava strojnice XM 214.

Stroinicki sustav Six Pak

Tvrtka General Electric Co. iz Burlingtona, Vermont ( danas je to Lockheed Martin Armamant Systems), poslije tako uspjesne promocije visecjevne strojnice M 134 Minigun u Vijetnamu, odludla je napraviti isto takvu strojnicu ali za, tada bas u usponu, pjesacki kalibar 5,56 x 45, koja bi se vrlo lako mogla prilagoditi uporabi na laganim vozilima, malim brodicima (posebno na rijeci Mekong) kao i u pjesackim postrojbama razine voda.

Naime, u takvim se uvjetima tj. gotovo neogranicenorn snabdijevanju strjeljivom uporabom takve lagane brzometne visedevne strojnice, koja u uporabi ne zahtijeva prom­ jenu cijevi bez obzira na broj ispaljenih kugli u jednoj minuti, posuzu fantastcni rezultati. Cilj se maze ne samo onesposobiti vec se postize totalno komadanje, tj. dezintegracija cijelog cilja.

Zato je, osim sustava viseqevne strojnice XM 214 namijenjene uporabi u letjelicama, izraden i sustav isto takve strojnice za uporabu u pjesastvu. Takva se brzometna strojnica sas­ toji od dva dijela pogodna za nosenje: brzometna strojnica XM 214 sa ugradenim ciljnicima, sa dva rukohvata, s izbornikom paljbe i prekidacem armiranja je jedan dio, a

drugi je dio izvor pogonske eneregije tj. elek­ trtcm akumulator i dva spremnika strjeljiva, svaki s 500 naboja kalibra 5,56 x 45 ali ulancanih.

Takav se sustav tada moze postaviti na tripod M 122, tj. standardni tronozni slobod­ nokretni drzac ili pak na bilo kakav drugi slo­ bodnokretni drzac (Pintle Mount).

Spremnici strjeljiva

Ulancani su naboji kalibra 5,56 x 45 slozeni u dva spremnika s po 500 naboja svaki, dok su jos dva spremnika u pripravnosti. To znad da je brzometnoj visecijevnoj strojnici XM 214 Six Pak na raspolaganju za uporabu samo 2000 naboja, sto je doista malo. Naime, ispaljujemo iii kugle brzinom 4000/min mod cemo neprekidnu paljbu odrzavati samo 30 sekundi. Ako mislimo da nam je dosta 500 kugli kalibra 5,56 mm za potpuno unistenje jednog strojnickog gnijezda iii pjesacke otporne tocke, iii jednog vrtoleta, tada moze­ mo tom zalihom strjeljiva unistit! samo cetiri cilja!

Cijeli sustav spremnika odvaja se od sus­ tava strojnice pomocu tzv. konektora na pero (snap connectors). Fleksibilna kovinska vodili­ ca ulancanih naboja iz spremnika u napajac strojnice takoder se odvaja pomocu brzospo­ jnog sustava, tj. poluge. Kada prikljucujerno kovinsku vodilicu s uvedenim ulancanirn nabojima na napajac strojnice ta poluga ubacuje prvi naboj iz lancanika u razlandvac naboja, odnosno u adapter izmedu razlandvaca naboja i fleksibilne kovinske vodil­ ice. U tom polozaju, cim armiramo strojnicu i pritisnemo otponac paljbe, razlandvac cvrsto zahvaca prvi naboj i ubacuje ga posebnim donosnim zupcanikorn u rotor strojnice, odmah ispred zatvarafa Kako smo vec prije istaknuli, donosni zupcanik je sinkroniziran s rotorom pa se uopce ne moze dogoditi zastoj ubacivanja naboja, odnosno zastoj napajaca strojnice, osim ako pukne zupcanik ili se prekine zupcanicka veza rotor-napajac­ razlancivac. Jasno je da se ta poluga automats­ ki odmke cim je ubacila prvi naboj u prihvatni zupcanlk razlancivafa

Kada se paljbom isprazni prvi spremnik, tj. kada ispalimo 500 kugli, automatski se nas­ tavlja donas naboja iz drugog spremnika jer su ulancani sustavi naboja prvog i drugog sprem­ nika spojeni. Ali tada zasvijetli vizualna indikacija pokazujuci strojnicaru da je nuzno dodati tred spremnik s 500 naboja. Isti je pos­ tupak i za zadnji tj. cetvrti spremnik.

Mora se reci da je, kako je vec spomenu­ to, napaiac strojnice . to su razlandvac i zatim zupcanicki napajac . vezani sa zupcanikorn rotora, ali elektricnim se solenoidom ta veza ili

Ova slika prikazuje danas najmoderniji lagani strojnlckl sustav pjesastva koji se sastoji od strojnice Minimi, izradbe FN Herstal SA, zajedno s pricvrscenim spremnikom s 200 komada naboja SS 109 kalibra 5,56 x 45 mm. Na slici je spremnik odvojen i polozen pokraj strojnice. Ova strojnica rabi ulancano strjeljivo, ali se rnoze, po potrebi, napajati i iz spremnika puske M 16. Americka vojska je rabi pod nazivom M 249 Squad Automatic Weapon

stvara iii prekida. Taj je pak elektricni solenoid iii, kako bi mogli red, spojka direktno ovisan o odponcu i izborniku paljbe koji je u pot­ punosti elektronicni. Naime, u izborniku paljbe postoji polozaj kratkog paljboreda (rafala), poloza] neprekidne paljbe i, odredivanje broja ispaljenih kugli u jednoj minuti.

Strojnicki sustav Six Pak rnoze ispaljivati od 400 kugli/min do 4000 kugli/min po taktickoj nuznosti brzine i gustoce paljbe na cilj. Kada prekinemo paljbu, tj. otpustimo otponac momentalno se elektricnim sole­ noidom odvaja napajac od pogona rotora (u kojem SU ses: zatvaraca i sest cijevi) i zakod pa se tako prekida dotok naboja u strojnicu. Preostali naboji, od kojih su tri neispaljena i tri ispaljena, izbacuju se zupcanikorn izbacivaca izvan rotora i statora.

Kako je poznato, strojnicki odnosno topovski sustav Gatling izbacuje naboje iz rotora i statora strojnice iii topa bez obzira jesu

Ii ispaljeni il ne, jer se cijeli sustav pokrece van­ jskim izvorom energije, a ne energijom plino­ va ispale iii sustavom akcije i reakcije kugla-zat­ varac.

Zbog toga cijeli taj strojnicki sustav nuzno je potpuno drukcije promatrati od lin­ earnih sustava ostalih strojnickih uredaja. Ovdje ne bih zello ponovno opisivati te principe rada jer je to vec opisano u opisu visecijevne strojnice M 134 Minigun, odnosno GAU · 2A zrakoplovnog stroinickog sustava. U opisu strojnice GECAL 50 opisano je kako se izbornikom paljbe moze ispaliti kratki palj­ bored (rafal) od samo nekoliko kugli, a ipak punom brzinom paljbe (HV broj 39, rujan 1998.). Treba zapamtiti je da je ta brzometna visecijevna strojnica XM 214 Minigun doista brzometna jer je, iako je obicno brzina paljbe ogrankena do najvise 4000 kugli/min ili pak za uporabu u zrakoplovstvu do 6000 kugli/min, sposobna bez teskoca raditi brzinom paljbe 10.000 kugli/min, a da se cijevi ne moraju

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

mijenjati zbog zagrijavanja. Naravno, pri takvom nadnu rada doslovce guta sttjeljivo!

Obicno se duzina rafala u toj strojnici

izvor elektricne struje, koji se cak maze prikljuciti na elektricni sustav letjelice i tako stalno biti napunjen i sposoban dati elektricnu

Naboji pjesackog oruzja, koje su rabili od Saveznici od I. svjetskog rata pa kroz II. svjetski rat, sve do danas. Od lijeva nadesno poredani su 8 mm Lebel, .303 British, 8 mm Mauser i .30-06 Springfield. U sredini je naboj .50 Browing iii 12, 7 x 99 mm. Zatim slijede ruski 7,62 x 39 mm, 7,62 x 51 mm NATO i, napokon, 5,56 x 45 M 193. Dobro je vidjeti ih sve zajedno kako bi mogli uocltl razlike u velicini nekad i danas

postavlja izbornikom paljbe od tri kugle pa do 1500 kugli.

Pogonski sustav

Pogonski sustav strojnice sastoji se od izvora istosmjerne elektricne struje napona 24 V, [adne 23 A za strojnicu Six Pak, iii pak jadne do 98 A za zrakoplovnu strojnicu brzine paljbe 10.000 kugli/min. Nuzno je imati takav izvor istosmjerne elektricne struje koji maze dati dvostruke vrijednosti navedene struje zbog zaleta pogona, tj. istosmjernog kolektorskog elektricnog motora. Zalet strojnice XM 214 duzine je oko 200 ms pa sve do 350 ms, za naiveci broj okretaja rotora odnosno najvecu brzinu paljbe.

Elektricni pogonski motor je istosmjerni kolektorski i snage je 552 W za strojnirki sus­ tav Six Pak, dok je za zrakoplovni strojnicki sustav snage 2354 W.

Brzometna visecijevna strojnica XM 214 za primjenu u letjelicama ima elektricni motor vec spojen sa statorom strojnice i napaiac str­ jeljiva s adapterom. Naravno, i izbacivac nabo­ ja, bili oni ispaljeni iii ne, mora biti stalno postavljen na statoru, jer je on dio bez kojeg oruzje ne radi. Izbornik paljbe, tj. elektronicki sustav odvojen je i postavljen pri pilotu iii pak strojnicaru letjelice. Odvojen je i pogonski

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

motor i elektronicki sustav izbornika paljbe cine cjelinu koja se pornocu konektora na pero (snap connectors) spaja sa statorom stro­ jnice. U tom strojnickom sustavu koji se, kako smo vec naveli, maze rabiti postavljen na bilo kakav slobodnokretni drzac, akumulatorski izvor energije je NiCd akumulator, koji ima dovoljan kapacitet za pogon elektrknog moto­ ra strojnice sve do brzine paljbe 4000 kugli/rnin, Sposoban je ispaliti cak 3000 kugli dok se ne isprazni, a znamo da spremnici str­ jeljiva ovog strojnickog sustava sadrze samo 2000 naboja. Poznato je da NiCd akumulatori mogu dati vrlo velike strujne impulse, ali samo vrlo kratko vrijeme, koji su dva do tri puta ved od nominalne struje akumulatora, a nuzni su za zalet strojnica. Takav se akumulator maze ponovno napuniti tzv. brzim punjenjem za svega 15 minuta i to se, ako je akumulator <lobar, maze udniti cak do 1000 puta.

Uporaba i status

Usporedimo Ii americke SAW (Squad Automatic Weapon) M249 (to je belgijski Minimi) vidjet cemo da je brzometnu strojnicu XM 214 Minigun cak rnoguce nositi u rukama i pucati njome, ali uz uvjet da se spremnici, tj. ulancano sttjeljivo drzi iii u torbi iii ga drzi pomocnik. Naime, najvazniji parametar u

7,62. X 51 SS 77

5,56x45 M 193 SS 109

Na crtezu se vidi razlika izmec:lu naboja M 193 i naboja SS 109. Vidljivo je da naboj SS 109 ima kuglu mnogo siljastiju od kugle naboja M 193, tj. kugla naboja SS 109 maksimalni je oblik Spitzer. Naboji su lnace posve iste velicine i mogu se rabiti u istim oruzllma, Jedino naboj SS 109 zahtijeva kraci puni okretaj nareza cijevi od naboja M 139: 177,8 mm umjesto 304,8 mm. Tako kugla naboja SS 109 ima znatno veci spin, tj. mnogo se brie okrece u letu oko svoje osi. Na slici je nacrtan i naboj 7,62 x 51 NATO zbog usporedbe. lnace se taj naboj proizvodi u Belgiji pod nazivom SS 77

energiju za motor strojnice. U strojnickom sustavu Six Pak elektricni

cijelome tom pucnju iz strojnice je povratni udar (recoil) oruzanog sustava, koji odreduje

koje oruzje jos mozerno draati u rukama i njime kako-tako upravljati.

Strojnica M249 kalibra 5,56 x 45 mm, zajedno s 200 komada strjeljiva, mase je oko 8,8 kg. Pucamo Ii njome brzinom paljbe 1000 kugli/min, odnosno 16,7 kugli/s cijelo ce se oruzje pokretati unatrag brzinom 9,65 mis, sto ce rezultirati povratnim udarom strojnice od oko 24,6]. To je oko dva puta vise prema ispal­ jenju jedne kugle iz puske Kar 98, odnosno poznate puske s manuelnim zatvaracem susta­ va Mauser kalibra 7,92 mm.

Pucamo Ii iz brzometne strojnice sustava Six Pak, ali bez oba spremnika strjeljiva, pri brzini paljbe 1420 kugli/rnin, odnosno 23,67 kugli/s strojnica ce udariti snagom od 25 N iii energija povratnog udara bit ce 25 ]. Naime, masa strojnice s elektricnim motorom i aku­ mulatorom je 12,25 kg, dok je masa strojnice M 249 oko 8,8 kg zajedno s 200 naboja kalibra 5,56 x 45 mm pa je zato vidljivo da je mnogo, mnogo pogodnije rabiti strojnicu M 249 kada je kadenca paljbe priblizno ista. Naravno, ne ispalivsi odjednom svih 200 kugli! Jer, tada bi odmah morali promijeniti cijev!

Za velike brzine paljbe kao i za neprekid­ no pucanje jedini je izlaz uporabiti brzometnu strojnicu XM 214 jer za nju nema zamjene i, sto je vrlo znacajno, cijevi se ne moraju mijen­ jati bez obzira na duzinu paljbe. Cijeli sustav Six Pak na tripodu M 122 mase je 38,6 kg i, pri brzini paljbe 400 kugli/min, povratni mu je udar svega 2,24 J - bas poput revolvera kalibra .22 LR HV. Pri brzini paljbe 4000 kugli/min, odnosno 66,67 kugli/s povratni udar sustava Six Pak je svega 22,4 J, sto je manje od povratnog udara strojnice M 249.

Zrakoplovni sustav strojnice XM 214, a to je strojnica s elektricnim motorom na sta­ toru, mase je 10,2 kg i pri brzini paljbe 4000 kugli/min odnosno 66,67 kugli/s povratni udar, djelujuci na pokretanje letjelice, velicine je 84,8] s brzinom prema natrag od 33,29 mis. Naravno, umnozak mase i brzine strojnice mora biti jednak umnosku mase i brzine let­ jelice pa se tako maze vrlo jednoscavno odred­ iti koliko ce paljba strojnice djelovati na brzinu pokretanja letjelice s obzirom da je, tako izracunata, brzina negativnog predznaka.

Pri 6000 kugli/rnin odnosno 100 kugli/s povratni je udar 127,2 J i negativna brzina 49,93 mis, dok je pri brzini paljbe 10.000 kugli/rnin, odnosno 166,67 kugli/s povratni udar strojnice 211,9 J i negativna brzina (brzi­ na udara prema natrag u jednoj sekundi) 83,22 mis.

Strojnica se maze rabiti do ispaljenih 500.000 kugli, a tada se mora izbaciti iz uporabe. Cijevi bi bilo nuzno mijenjati poslije 100.000 ispaljenih hitaca, dok se od cijelog strojnog suscava danas ocekuje rad bez zastoja

od 240.000 ispaljenih kugli. Pri pocetku izradbe prvi se zastoj ocekivao na oko 25.000 hitaca, sto je danas gotovo deset puta bolje. Disperzija hitaca, prema osi svih sest cijevi je oko osam mrad, sto i nije mnogo, i pridonosi boljoj pokrivenosti cilja.

Tijekom Vijetnamskog rata rabljena su zemaljska vozila, rijecni camci i vrtoleti naoruzani brzometnom strojnicom Six Pak, kao i zrakoplovnom izvedbom XM 214 Minigun. Naime, velika kolkna tih strojnica

Za sada tvrtka Lockheed Martin Arma­ ment Systems nema narudzbe za izradbu.

Strieliivo

Strojnica XM 214 rabi strjeljivo pjesastva, tj. naboj 5,56 x 45 mm iii .223 Remington Special iii .223 Armalite. Naboj 5,56 x 45 mm NATO rabi samo ako se zamijene cijevi, odnos­ no ako se postave cijevi s puno brzim okreta­ jem kugle.

PRIKAZ NABOJA 5,56 X 45 MM KOJI SU U UPORABI UNUTAR NATO Ill IZVAN NJEGA Argentina Ball "C", FMJ, 3,6 g, brzine 952 mis Austria Ball, 3,6 g, brzine 980 mis Ball, 4 g, brzine 900 mis Belgija Ball SS 92, 3,56 g, brzine 965 mis AP P 96, 3,43 g, Ball SS 109, 3,95 g, brzine 922 mis Tracer L 95, 3,3 g Tracer L 110, 4, 14 g, brzine 860 mis Brazil Ball M 193, FMJ, 3,56 g, brzine 965 mis Tracer M 196,3 3,35 g, 950 mis, svjetlo 70 do 450 m daljine od usta cijevi Ball M 2811 iii TW 7,4 g, brzine 915 mis Ceska Ball, FMJ, 3,6 g, brzine 991 mis Finska Ball S 350, FMJ, 3,6 g, brzine 955 mis Ball E 372, JSP, 3,6 g, brzine 955 mis Sniper Ball B 421, FMJ, 4, 7 g Ball, FMJ, 3,2 g, brzine 985 mis Ball, JSP, 3,56 g, brzine 1015 mis Francuska Balle Ordinaire F 1 A, FMJ, 3,5 g, brzine 957 mis Balle Traceur F 1 A, FMJ, 3,5 g, brzine 950 mis, crveni Balle Ordinaire F 4, FMJ, 4 g, brzine 925 mis, poput SS 109 Balle Traceur F 4, FMJ, 4, 1 g, brzina 900 mis, crveni, poput L 11 O Balle PPA, FMJ, 3,6 g, brzine 950 mis, probija NATO plocu na 600 m udaljenosti Njemacka Ball, FMJ, 3,56 g, brzine 101 O mis Tracer, FMJ, 3,5 g, brzine 1010 mis, crveni Special Ball, FMJ, 4, 12 g, brzine najviSe 945 mis Ball TB, FMJ, 3,56 g, brzine 989 mis Ball SPP, JSP, 3,56 g, brzine 989 mis lzrael Ball, FMJ, 3,56 g, brzine 882 mis Ball M193, FMJ, 3,62 g, brzine 990 mis Tracer M 196, 3,5 g, brzine 975 mis Ball 11 AM, FMJ, SL, 3,56 g, brzine 988 mis

Ball 11 BM, JHP, SI, 3,56 g, brzine 988 mis Ball 11 CM, JSP, SL, 3,56 g, brzine 988 mis Ball 13 CL, JSP, 4,08 g, brzine 899 mis Kan ad a Ball C 77, FMJ, 4 g, brzine 91 O mis Tracer C 78, FMJ, 4 g, brzine 900 mis, crveni, od 140 m do 600 m daljine Juzna Korea Ball 223 A, FMJ, 3,56 g, brzine 97 4 mis Ball 223 B, PSP, 3,56 g, brzine 959 mis Juzna Afrika Ball, 3,57 g, brzine 985 mis Tracer, 3,44 g, brzine 975 mis, svijetli do 457 m udaljenosti, crveni AP, FMJ, 960 mis, probija 8 mm debeli celik na 400 m udaljenosti Portugal Ball E 1, 3,55 g, brzine 990 mis Tracer E 2, 3,55 g, brzine 975 mis, crveni Svedska Ball ml5, 4 g, brzine 930 mis Singapur Ball M 193, brzina 991 mis Tracer M 196, brzina 975 mis, svijetli do 457 m, crveni Extended Range Ball, FMJ, 4 g, brzine 945 mis, probija 3,4 mm debelu NATO ploAu na daljini 600 m Spanjolska Ball, FMJ, 3,56 g, brzine 985 mis Tracer, FMJ, 3,56 g, brzine 985 mis, crveni Velika Britanija Ball L2A1, 4 g, FMJ, brzine 944 mis Tracer L 1 A2, FMJ, 4,2 g, brzine 865 mis, svijetli do 600 m daljine Sjedinjene Americke Oriave Ball M 193, FMJ, 3,63 g, brzine 900 mis Tracer M 196, FMJ, 3,5 g, brzine 975 mis, svijetli do 500 m udaljenosti AP M 855, FMJ, 4,02 g, brzine 945 mis, probija 19 mm debeli oklop od posebne aluminijske slitine na 300 m daljine iii NATO plocu debljine 3,5 mm na 750 m daljine Ball M 777, FMJ, 3,46 g, Ball M 778, FMJ, 3,46 g, svijetli do 725 m daljine

dana je vojski Sjedinjenih Arnerickih Drzava na daljnju evaluaciju. Medutim, tijekom fiskalne godine 1970. smanjena su sredstva za razvoj strojnice pa su polako sva ispitivanja i razvoj zaustavljani, a ostalo se na zrakoplovnoj izved­ bi strojnice XM 214 Minigun s elektricnim mo­ torom vezanim uz stator, s udaljenim izvorom elektricne energije, s udaljenim izbornikom rada i udaljenim spremnikom naboja. U toj je izvedbi sama strojnica mase 10,2 kg.

Naboj .223 kao izvornik razvijen je iz naboja .222 Remington, za koji je prvotno jurisna puska AR-15 bila razvijena. No, pokaza­ lo se je da je taj naboj razvijao odvec velik potisni tlak plinova ispale, pa je zato tvrtka Remington razvila nov naboj .223 Remington Special jos zvan .223 Armalite jer je izraden na zahtjev tvrtke koja je izradila novu americku jurisnu pusku AR-15. Tako izraden naboj, posli­ je ispitivanja, primio je kao drugi slufbeni

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

naboj pjesacke puske Ordnance Department tek 1964. pod nazivom Cartridge, Ball, 5,56 mm M 193. Iako je jurisna puska AR-15 vec 1960. postala sluzbena jurisna puska, poslije ispitivanja na Aberdeen Proving Ground i arktickog u Fort Greelyu nazvana M 16, ipak je naoruzavanie njome islo vrlo polagano: Air Force je godine 1961. uzela samo 8500 pusaka, Army je uzela 85.000 pusaka ,a do 1966. uzela je u naoruzanie ukupno 405.000 pusaka M 16 kalibra 5,56 x 45 mm koje su bile zamjena za jurisnu pusku M 14 kalibra 7,62 x 51. Naime, tu je pusku iz vojne izradbe izbacio ameridd min­ istar obrane Robert S. McNamara vec 1963. godine. Doista mozemo red da je ocem puske M 16 postao zapravo zapovjedni casnik CONARC-a (Continental Army Command) William G. Wyman zatrazivs! od tvrtke Winchester i tvrtke Armalite razvoj nove jurisne puske kalibra .22. Naravno, zna se da je pusku AR-15 razvio Eugene Stoner.

Opis naboja M 193

Cahura naboja je obicno od mjedi, ali ima ih izradenih i od celika, bez ikakvog je ruba, pripalna kapica je sustava Berdan ali je, za naboje izradene izvan Sjedinjenih Drzava Arnerike, ponekad u uporabi sustav Boxer. Kugla je uobicajena kao i kod svih vojnih nabo­ ja, tj. sustava Spitzer s aerodinamicnlm dnom i izraduje se u svim mogucim izvedbama poput obkne, probojne, traserske i vjezbovne, ali i u plasticnoj izvedbi.

Kugla novog naboja 5,56 x 45 mm NATO nesto je teza i dufa, ali je zato mnogo vise Spitzer izvedbe i, da bi se dobilo bolje osobine od kugle naboja M 193, cijev kojom se krece mora imati mnogo brzi okret od cijevi za kuglu naboja M 193 kojoj je puni okret na duzini 304,8 mm.

Naboj .223 iii 5,56 x 45 M 193 ima pun­ jenje praha mase 1,56 g, dok mu je kugla mase 3,56 g. Brzina na ustima cijevi mu je 991 m/s.

Naboj .223 iii 5,56 x 45 M 196 brzine je 975 m/s dok mu je kugla punjenja traserskom osvjetljavajucom smjesom i mase je 3,43 g. Trasersko punjenje gori od 75 m pa sve do oko ·500 m daljine.

Naboj .223 iii 5,56 x 45 M 195 je nami­ jenjen izbacivanju tromblonskih mina pomocu puske M 16 i minu mase 0,7 kg izbacuje brzi­ nom od oko 50 mis

Naboj .223 iii 5,56 x 45 M 200 je slijepi naboj i sluzi za uporabu pri vjezbi s posebno prilagodenom puskorn M 16.

Jos treba dodati da su osobine kugle tog naboja sliedece:

na 100 m udaljenosti kugla pada 63 mm, na 200 m udaljenosti pada 260 mm, na 300 m udaljenosti pada 646 mm i na 400 m udal-

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Strojnica kalibra 5,56 x 45 mm XM 214 Minigun I Tehnicki podatci

Naboj: 5,56 x 45 mm', .223 Remington Special Sustav rada: Gatling s vanjskim pogonom Sustav zakljucavanja: okrecuca glava zatvaraca Sustav dovodenja strjeljiva: ulancani Sustav paljbe: automatski' Masa strojnice: zrakoplovna izvedba 10,2 kg

Six Pak izvedba 12,25 kg' Ouzina strojnice: zrakoplovna izvedba 731,5 mm

Six Pak izvedba 1041 mm 4 utora u desno i potpuni okret u 304,8 mm 991 m/s 1750 J zrakoplovna izvedba do 6000 kugli/min Six Pak izvedba 400 kugli/min iii 4000 kugli/min zrakoplovna izvedba: od 8,48 J do 211,9 J' sustav Six Pak : od 2,24 J do 22,4 J 6 cijevi 8 mrad najvise zrakoplovna izvedba oko 2350 W/24 V/98 A Six Pak izvedba oko 552 W/24 V/23 A 24.000 hitaca prije prvog kvara Lockheed Martin Armament Systems, Lakeside Avenue, Burlington, VT 05401 U nesluzbeno] uporabi u USAF-u i u kopnenoj vojsci SAO, ali se za sada ne izraduje.

Narez cijevi: Brzina kugle: Energija kugle: Kolicina paljbe:

Povratni udar strojnice:

Broj cijevi: Oisperzija putanje kugli: Pogon strojnice:

lskoristivost strojnice: lzradba:

Status:

Napomene

1) U ovoj strojnici rabi se naboj M 193 i traserski M 196, zatim novi naboj M 777 i traserski M 778, belgi­ jski naboj SS 92 i traserski L 95, probojni P 96, fran­ cuski Balle O i traserski Balle T, Balle F 1 A i traserski Balle F 1 A, argentinski Ball C, finski Ball S 350 i Ball E 372, juznokorejski Ball 223A. Americki naboj Ball, 5,56 mm M 193 uveden je u vojnu uporabu 1964. 2) Sustav paljbe odreduje izbornik paljbe izveden elektronickom tehnologijom trece generacije. U njemu postoji sustav za armiranjeldezaktivaciju ali i birac brzine paljbe. Zrakoplovna izvedba ima naivecu brzinu paljbe 6000 kuglilmin ali i ostale manje brzine po potrebi takticke situacije. Najmanja je brzina paljbe 400 kuglilmin. lzvedba Six Pak namijenjena KoV ima samo dvije brzine paljbe: 400 kuglilmin i 4000 kuglilmin. Obje izvedbe imaju moqucnost neprekidne paljbe i paljboreda (rafalne paljbe). Paljbored moze biti od tri kugle do 1500 kugli u jednom paljboredu, tj. kako se odredi izbornikom paljbe. 3) Zrakoplovna izvedba strojnice XM 214 mase 10,2 kg ukljucuje samo strojnicu, tj. stator s elektrlcnlm motorom, napaiacern naboja s raztancavacern i adapterom za prikljucak elasticnog kovinskog dovoda ulancanih naboja i izbaclvacem naboja kao i, naravno, rotor sa sest cijevi. Pjesacka izvedba Six Pak, osim gore navedenoga, ukljucuje jos i dva spremnika strjeljiva s po 500 koma­ da naboja kalibra 5,56 x 45 mm, pogonski sustav s izbornikom paljbe i jednim NiCd elektrlcnim akumula­ torom te tripod M 122 i mase je 38,6 kg. Sama stro­ jnica u toj izvedbi je mase 12,25 kg i sastoji se od sta­ tora i rotora sa sest cijevi i sa svim dodatcima kao i zrakoplovna izvedba, ali i pricvrscenim ciljnickim sus­ tavom (optickim) kao i pricvrscenim sustavom lzbornl­ ka paljbe zajedno s NiCd akumulatorom. Na stator su pricvrscena i dva rukohvata od kojih lijevi ima na sebi otponac paljbe. 4) Povratni udar te vlsecjevne strojnice je ovisan o njezinoj izvedbi odnosno uporabi. Naravno, sto je ukupna masa strojnice veca to je i povratni udar oruz-

ja manji. Povratni udar smanjuje se i manjim brojem izbacenih kugli u jednoj sekundi, kao i manjom masom kugle. Zato je povratni udar strojnice XM 214 u zrako­ plovnoj izvedbi sljedeci: pri paljbi 400 kuglilmin energija je 8,48 J i negativna brzina 3,33 mis 4000 kuglilmin 84,8 J 33,3 mis 6000 kuglilmin 127,2 J 49,9 mis 10.000 kuglilmin 211,9 J 83,2 mis Znakovito je da se povratni udar vidljivo povecava s povecanjem broja ispaljenih kugli u jednoj sekundi: pri 400 kuglilmin u jednoj sekundi ispali strojnica 6, 7 kugli, dok pri 4000 kuglilmin ispali 66,7 kuglils. tocno za toliko puta je i povecanle energije povratnog udara! I negativne brzine odnosno brzine kojom -se krece strojnice prema natrag. Povratni udar strojnickog sustava Six Pak koji je ukup­ ne mase 38,6 kg (u to je ukljucena masa strojnice s elektricnlrn motorom, izbornikom paljbe, rukohvatima, ciljnicima, elekmcnlm NiCd akumulatorom, dva spremnika sa po 500 naboja M 193 i tripod M 122) sljedeci je: pri paljbi 400 kuglilmin energija je 2,24 J i negativna brzina 0,88 mis 4000 kuglilmin energija je 22,4 J i negativna brzina 8,8 mis Kako je negativna brzina do 10 mis potpuno podnosliiva za covjeka, to se i rukovanje tom strojni­ com . smatra laganim, cak i ocvec za takav izvor energije. Napravimo Ii usporedbu u rukovanju tom strojnicom i lakom strojnicom Uzi odnosno Ero, kalibra 9 x 19 Luger, imamo sliedece podatke: laka strojnica Uzi, namijenjena pjesackim postrojbama, mase je 3,5 kg prazna dok je spremnik sa 25 naboja 9 mm Luger mase 0,5 kg. Kako je masa kugle tog naboja 8 g i iz cijevi strojnice izlijece brzinom 400 mis energija kugle je 640 J. Pri ispaljivanju kugli kadencom 600 kuglilmin, a to je 1 o kuglils, povratni udar tog je oruz­ ja 15,4 J i negativna brzina 9, 1 mis. Ako tu strojnicu ispaljuje vojnik mase 80 kg, energija povratnog udara ce se smanjiti, sada ukljucivsi i vojnika u spoj sa stro­ jnicom, na svega 0,07 J, dok ce nam negativna brzina biti svega O, 4 mis.

jenosti 1290 mm. Te su vrijednosti izmjere s cijevi koja je paralelna sa zemljom tj. bez ikakve je elevecije. Probojnost te kugle vrlo je malena, ako nije pridodan celicni urnetak, ali u obicno] izvedbi s olovnom jezgrom, celicnim pla?tem i dodatnim kovinskim plastern kugla ce na 100 m udaljenosti probiti obicnu celicnu plocu debljine 8,7 mm, na 200 m udaljenosti celicnu plocu debljine 7 mm, na 300 m udal­ jenosti celicnu plocu debljine 5,5 mm, na 400 m udaljenosti celicnu plocu debljine 4,2 mm i na 500 m udaljenosti celicnu plocu debljine 3 mm.

Naboj 5,56 x 45 mm NATO iii ss 109

Taj je naboj po svemu jednak naboju M 193 osim po kugli koja je nesto teza i duza ali i vise Spitzer tj. jace je siljasta. U skladu s tim on ima i ponesto vecu energiju kugle, iako mu je brzina ista. No, za taj je naboj belgijska tvrtka koja ga je izradila, a to je FN Herstal SA, pred­ vidjela i mnogo jaci, odnosno ostriji spin kugle tj. duzina na kojoj utori cijevi naprave puni okret gotovo je dvostruko manja od duzine za kuglu naboja M 193. Duzina punog okreta naboja SS 109 je 177,8 mm. Taj naboj nije pre­ porudjivo rabiti u cijevi s punim okretom 304,8 mm, jer su tada njegove perfomance dosta slabije od onih naboja M 193. Zasto je belgijska tvrtka izradila naboj SS 109, alterna­ tivu naboja SS 92 koji je jednak americkom naboju M 193? Vee se dugo vremena potezalo pitanje nehumanosti naboja M 193, a koje je pak izazvano vrlo ruznim ucinkom na vojnika kojeg pogodi. Svojim tumbanjem i slamanjem u vise dijelova taj je americki naboj, po europ­ skom mnijenju, morao biti zamijenjen nedm humanijim. Zbog toga je tvrtka Fabrique Nationale Herstal SA iz naboja SS 92 izradila novi naboj SS 109 koji ima masu 4,0 g, brzinu 915 m/s i, u skladu s tim, energiju kugle 1674 ]. Kugla tog naboja ima najved Spitzer oblik, a osim toga u sebi ima celicni penetrator unutar jezgre kugle. Tako je ta kugla postala i proboj­ na kugla pa se kaze da je naboj SS 109 SAP tj. Semi Armour Piercing. Kako bi sprijecili prevr­ tanje odnosno tumbanje u tijelu pogodenog, kugli je dano da se puno brze okrece oko svoje osi smanjujuci duzinu punog okreta nareza cijevi za 1,714 puta, odnosno smanjivsi puni okret kugle u cijevi od 304,8 mm na 177,8 mm. Tako je ujedno znatno smanjena i letal­ nost kugle jer takva kugla jednostavno proleti kroz covjeka ne zaustavljajuci se. Ipak je takav naboj prihvacen kao NATO drugi mali kalibar 28. listopada 1980. (STANAG 4172).

Naboj 5,56 x 45 Ball SS 109 FM] Spitzer mase kugle 4,0 g, brzine je 915 m/s i energije 1674].

Naboj 5,56 x 45 mm Tracer L 110 je traserski naboj FM] s crvenim svjetlom, mase kugle 4,1 g i brzine kugle 890 m/s.

Naboj 5,56 x 45 mm AP P 112 je probojni naboj FM] (Full Metal Jacket) s posebnim celicnim penetratorom, mase je 4,0 g i brzine kugle 904 m/s,

Naboj 5,56 x 45 mm NATO je sa Spitzer kuglom unutar koje je celicni umetak, koja je brzine 930 m/s i mase 4,0 g. Djelovanje mu je rnanje-vise isto kao i naboja SS 109, tj. poluprobojni je. Energija kugle mu je 1708 J pri izlazu iz cijevi, dok na 500 m daljine energi­ ja kugle padne na 494]. Energija kugle naboja M 193 na 500 m udaljenosti od ustiju cijevi je svega 314], sto je za 1,57 puta manje, odnos­ no kugla naboja 5,56 x 45 mm NATO ima 157,3 posto energije kugle naboja M 193. Osim toga, taj naboj zbog svog vrlo brzog spina probija celicnu plocu NATO debljine 3,5 mm, zvanu

Naboj 5,56 x 45 XM 777 Taj je naboj amencka industrija razvila

kao odgovor belgijskom naboju SS 109, ali i zbog zahtjeva koji je postavila americka vojska za naboj kalibra 5,56 mm, jedan po mjerama naboju M 193 ali mnogo djelotvorniji. Naime, americka vojska je postavila zahtjev za kuglu kalibra 5,56 mm, koja bi, ispaljena iz strojnice SAW (Squad Automatic Weapon), mogla na 800 m daljine probiti americku pjesacku kacigu, bar samo jednu stranu. Tako je nastao taj novi naboj koji se rabi ispaljen iz iste cijevi kao i naboj M 193, cijevi nareza s punim okre­ tajem na duzini 304,8 mm.

U kugli tog naboja vjerojatno je gotovo isti celicni penetrator kao i u kugli naboja ss 109 pa je, gledamo li na probojnost, blizu kugli naboja SS 109, ali ipak cak samo 64 posto probojnosti kugle naboja SS 109.

: ERICSSON ;i Poslovni komunikacijski sustavi

Ericsson Nikola Tesla d.d. • tel.01/35 35 35 • fax 01/35 30 09

RHA ploca, tj. Rolled Homogenous Armour ploca, poput kakvog svrdla pa se doista vrlo mnogo razlikuje od naboja M 193 svojim probojnim djelovanjem, ali i jako smanjenom letalnosti.

Kugla naboja 5,56 x 45 mm NATO ima sliedece osobine:

na 100 m udaljenosti od ustiju cijevi kugla pada 66 mm, na 200 m udaljenosti kugla pada 281 mm, na 300 m udaljenosti kugla pada 675 mm i na 400 m udaljenosti kugla pada 1296 mm. Cijev oruzja iz kojeg je ispaljivana kugla potpuno je paralelna sa zemljom, tj. bez ikakve je elevacije.

Probojnost te kugle je sliedeca: na 100 m udaljenosti probija celicnu plocu debljine 13,7 mm, na 200 m udaljenosti probija celicnu plocu debljine 11,5 mm, na 300 m udaljenosti probija celicnu plocu debelu 9,5 mm, na 400 m udaljenosti probija celicnu plocu debljine 7,9 mm i na 500 m probija celicnu plocu 6,4 mm debelu dok, na 10 m od ustiju cijevi pro­ bija celicnu plocu debelu oko 16 mm iii cak nesto vise.

Zato je pak, zbog istog spina kao i kugla naboja M 193, jednako tako letalan jer se, pro­ lazed kroz covjeka, prevrce i cesto razbija u vise dijelova. Naboj 5,56 x 45 mm XM 777 ima iste dimenzije kao i naboj M 193, kugla mu je mase 3,46 g i aerodinamicnog je oblika. Brzina kugle ista mu je kao i u naboju M 193.

Naboj 5,56 x 45 mm XM 778 traserski je, kugla mu je mase 3,46 g i svijetli do 725 m daljine, sto je mnogo vise od naboja M 196.

Usporedimo Ii sada naboje M 193, XM 777 i SS 109 dobit cemo sljedece vrijednosti koje nam pokazuju probojno djelovanje kugli tih naboja: Naboj M 193 probija NATO plocu na daljini BRD kacigu USA kacigu Naboj XM 777 probija NATO plocu na daljini BRD kacigu USA kacigu Naboj SS 109 probija NATO plocu na daljini BRD kacigu USA kacigu

Zakljucke izvedite sami!

400 m 485 m 515 m

410 m 600m 820 m

640m 1150 m 1300 m

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

Umjetnicki prikaz desantnog nosaca vrtoleta HMS Ocean iz sredine devedesetih godina razlikuje se u nizu pojedinosti od dovrsenog broda

B ritanska Kraljevska mornarica (Royal Navy, RN) od jeseni ove godine u sluzbi ima desantni no­ sac vrtoleta HMS Ocean (L 12) cime SU znatno uvecane SpOSOb-

nosti Kraljevskih marinaca (Royal Marines) u desantnim operacijama.

Primarna zadaca tog broda je omoguciti brzo prebacivanje i iskrcavanje pjesackih desantnih snaga uz pornoc vrtoleta i malih desantnih plovila, te osiguranje prostora za bazi­ ranje vrtoleta koji bi desantu trebali osigurati potporu iz zraka. HMS Ocean predstavlja prvo veliko ulaganje britanske vlade nakon Falkl­ andskog (Malvinskog) rata poduzeto za odrza­ vanje djelotvornih desantnih snaga, a to je i prvi

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Mislav BRLIC, Boris SVEL, Dario VULJANIC

Novi britanski desantni nosac

vrtoleta HMS Ocean je najveci

ratni bred izgraden za

tarnosnju ratnu mornaricu u

posljednjih petnaest godina

britanski namjenski graden nosac vrtoleta, iako Britanci vec imaju znatnog iskustva u uporabi nosaca vrtoleta tijekom desantnih operacija.

Prethodnici

Svoj prvi pomorski desant uz uporabu vrtoleta britanska ratna mornarica izvela je godine 1956., pri cemu je tijekom devedesetak minuta prebaceno oko 500 _pripadnika mor­ narickog piesastva s nosaca zrakoplova HMS 'Theseus i HMS Ocean klase Colossus na obalu, sto je bilo koordininirano sa zracno­ desantnim padobranskim snagarna. To je bio prvi vertikalni manevar pomorskog piesastva, no valja istaknuti kako spomenuti nosad nisu

bili posebno prilagodeni za desantnu ulogu, vec je cijela operacija izvedena ad hoc.

Pozitivna iskustva desantiranja uz pomoc vrtolera ponukala su Royal Navy na razmatran­ je nabave nosaca vrtoleta koji bi se rabili ponaj­ prije u desantnim operacijama. Kako su Britanci u to doba raspolagali s vise malih flot­ nih nosaca zrakoplova, pregradnja postojecih jedinica bila je logicno rjesenje. Odabrana su dva nosaca klase Centaur, pune istisnine oko 24.SOO tona, duljine 225 m i brzine oko 29,5 cvorova, koji su gradeni kao dopuna velikim flotnim nosacima. HMS Bulwark je izrnedu sijecnja 1959. i sijecnja 1960. pregraden u desantni nosac vrtoleta, pri cerrn, su s njega uklonjeni katapulti i oprema za slijetanje zrako­ plova, kao i dio protuzracnog naoruzania. S druge strane ureden je smjesta] za jednu bojnu

snage oko 750 marinaca, a ukrcana su i cetiri mala desantna plovila smjestena na sohama. Puna istisnina je porasla na cak 27.500 tona, a nosac je u nuzdi mogao djelovati i u ulozi pro­ tupodmornickog broda. HMS Albion je pre­ graden na slican nadn izmedu veljace 1961. i kolovoza 1962., s mogucnoscu smjestaja 900 pripadnika mornarickog pjesastva.

Oba broda predstavljala su vrlo vrijedne jedinice Kraljevske mornarice sve do pocetka sedamdesetih godina, kada je odluceno otpi­ sati nosac HMS Albion, sto je i udnjeno 1972. Kako bi se nadomjestio gubitak kapaciteta, usporedno je otpocelo pregradivanje nosaca zrakoplova HMS Hermes, iste klase, u desantni nosac vrtoleta. Pregradnja, inace tek jedna u nizu pregradnji tijekom sluzbe tog broda, trajala je od ozujka 1971. do kolovoza 1973. Mogucnosti vertikalnog manevra Kra­ ljevskih marinaca su rnedutim uskoro bitno smanjene.

Otpisivanjem flotnih nosaca HMS Eagle tijekom godine 1972. i HMS Ark Royal tijekom 1979. uvelike je opala zracna sastavni­ ca Kraljevske mornarice pa je, kao privremena mjera u ocekivanju buducih "krstarica s pot- punom palubom" (through-deck cruisers) klase Invincible (Hrvatski vojnik br. 4, listopad 1995.), odluceno prenamijeniti oba desantna nosaca u protupodrnornicke nosace vrtoleta. HMS Albion je remontiran izmedu 1976. i 1979., no otpisan je 1981., nakon ulas­ ka u flotu nosaca HMS Invincible. HMS Hermes je remontiran tijekom 1976. i 1977., pri cemu je na njega ukrcan i squadron V/STOL zrakoplova British Aerospace Sea Harrier FRS Mk 1. Izbijanje sukoba oko Falklandskog (Malvinskog) otoqa godine 1982. zateklo je tako Kraljevsku mornaricu bez desantnih nosaca vrtoleta. HMS Hermes je

~ naime tijekom sukoba djelovao kao nosac pro­ tupodmornickih vrtoleta i zrakoplova Sea Harrier, a iskrcavanja su izvodena s desantnih brodova primjenom brzih desantnih plovila.

Tijekom 1986. HMS Hermes prodan je Indiji te je od tada Royal Navy prema potrebi ukrcavala bojnu marinaca i squadron desant­ nih vrtoleta na jedan od malih nosaca zrako­ plova klase invincible iii na pomocni brod za potporu vrtoleta RFA Argus (koji se u toj ulozi rabio i pocetkom 1993. uJadranu). Kako se radilo o nepotpunim rjesenjima (nedostatni kapaciteti smjestaja marinaca, neraspolozivost privremeno prenamijenjenog broda), odlu­ ceno je izgraditi namjenski desantni nosac vrtoleta.

Gradnja i sluiba

Poziv za podnosen]e ponuda za projekti­ ranje i gradnju broda objavljen je u veljaci

1992., u skladu sa specifikacijom SR(S) 7044. Drzalo se kako ce ugovor za projektiranje i gradnju buduceg desantnog nosaca vrtoleta dobiti brodogradiliste Swan Hunter koje je za njegovo projektiranje i gradnju ponudilo cijenu od 210 milijuna funti. No, tijekom svib­ nja 1993. zakljucen je ugovor s kompanijom Vickers Shipbuilding and Engineering Ltd (VSEL) koje je spustilo svoju pocetnu cijenu na 139 milijuna funti, pa je razlika u cijeni izmedu dva brodogradlhsta iznosila 71 milijun funti. Gubitak tog posla dovelo je brodo­ gradiliste Swan Hunter do likvidacije, a VSEL je preuzeo monopol u gradnji desantnih brodo­ va i nosaca zrakoplova.

Pri gradnji broda primijenjen je novi pristup: VSEL je ukljucio brodogradiliste Kvzr­ ner Govan Ltd. kao glavnog podugovaraca, cime su znatno smanjeni troskovi gradnje. To brodogradiliste u skotskorn gradu Glasgowu se do tada bavilo iskljucivo gradnjom komerci­ jalnih brodova i pomorskih objekata. S njim je ugovorena gradnja trupa, ugradnja glavnih strojeva i uredaja, te razne neborbene opreme primjenom komercijalne prakse i standarda u gradnji i opremanju nosaca

Kobilica broda Ocean (tada pod ozna­ kom LPH 01) polozena je u brodogradilistu Kvarner Govan 30. svibnja 1994. Porinuce je obavljeno 11. listopada 1995., no tijekom por­ inuca doslo je do lokalnog ostecenia opiate trupa. Nakon popravka i opseznog opremanja trupa i strojarskih prostora brod je u stude­ nom 1996. isplovio prema mjestu Barow-in­ Furness na zapadnoj obali sjeverne Engleske kako bi se u brodogradilistu VSEL obavilo opremanje. Tijekom te plovidbe obavljena su i ispitivanja pogonskog postrojenja. Po prisp­ jecu broda u brodogradiliste kompanije VSEL (sada dijelu koncerna GEC Marine) uslijedilo je opremanje nosaca vojnom opremom, uklju­ cujuci ugradnju zapovjednog sustava, radara za nadzor operacija vrtoleta, naoruzanja, sus­ tava za komunikaciju i druge opreme te opreme za njegova cetiri mala desantna plovi­ la LCVP Mk 5.

U Barow-in-Furnessu je 20. veljace 1998. u nazocnosti kraljice Elisabethe II. odrzana i svecanost krstenja HMS Oceana. U ozujku nosac je, poput svih novih ratnih brodova Kra­ ljevske mornarice kojima neposredno pred­ stoji ulazak u flotu RN iii su tek usli u nju, upucen u Devonport kraj Plymoutha. Ondje je prosao niz ispitnih plovidbi koje su ukljucivale prototipska ispitivanja i ispitivanja borbenih sustava. Tijekom tih plovidbi brod je pretrpio i omanju havariju: trupac je udario u vijak i lak­ se ostetio osovinu, pa je HMS Ocean proveo neko vrijeme u suhom doku u Portsmouthu.

Nakon popravka nosac je pod zapovjed­ nistvom kapetana bojnog broda Roberta

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

Turnera stigao u pomorsku bazu HMS Drake u Devonportu. Tamo je 30. rujna 1998. i sluzbeno primljen u flotu usavsi u sluzbu 3. flotile (Third Flotilla). Pocetkorn listopada usli­ jedila su operativna ispitivanja uporabe desant­ nih vrtoleta Westland Sea King i zrakoplova Sea Harrier FA Mk 2 s letne palube. Radi ispiti­ vanja broda u tropskim uvjetima, HMS Ocean je potkraj listopada isplovio na vjezbu u Nizozemskim Antilima ukrcavsi 500 marinaca iz postrojbe 45 Commando (bojne) iz sastava 3. Commando brigade Kraljevskih marinaca. Tamo je trebala biti izvedena i prva desantna operacija s tog broda tijekom koje bi se opera­ tivno ispitala i plovila LCVP Mk 5, a ta faza ispi­ tivanja trebala bi biti zavrsena do Bozica ove godine. Posljednja faza ispitivanja, ispitivanja u arktickim uvjetima trebala bi zapoceti u sijecnju 1999. kraj sjevernih obala Norveske i zavrsiti do kraja veliace.

Ocekuje se kako ce HMS Ocean postati u potpunosti operativan tijekom ozujka godi­ ne 1999. Nakon toga uslijedit ce daljnja zajed­ nidca uviezbavanja posade broda i postrojbi marinaca, a predvida se kako ce brod u drugoj polovici 1999. biti poslan na Sredozemlje.

Posada broji 255 danova (moguce je ukrcati do 71 zenskog dana), uz 26 pripadnika 9. Assault Squadrona Kraljevskih marinaca koji su zaduzeni za operacije malih desantnih plo­ vila i lebdjelica, kao i 180 do 206 danova le­ tackog osoblja. Tijekom mirnodopskih ope­ racija predvideno je ukrcati do 500 marinaca, a brod ima i dodatni smjesta] za jos 303 marinca.

Konstrukcija

Desantni nosac vrtoleta HMS Ocean ima naivecu istisninu 20.500 tona, duljinu preko svega od 203,43 metra, a izrnedu okomica 192,76 m, dok mu je naiveca sirina 32,6 m (na vodnoj crti 28,5 m). Visina glavne palube je 21,79 m, a puni gaz 6,6 m.

Opci raspored prostora i detaljne speci­ fikacije brodskih sustava razvila je kompanija VSEL. Njezin inovativni projektni pristup sadrzi mjesane komercijalno-vojne projektne kriterije sa znatnom primjenom standarda klasifikacijskih drustava, dok su, ondje gdje je to bilo nuzno, primijenjeni vojno-pomorski inzenjerski standardi.

Konstrukcija broda je stoga projektirana prema propisima klasifikacijskog drustva Lloyd Register, s potrebnim izmjenama kako bi se udovoljilo zahtjevima ratne mornarice, a obiljezava je vrlo veliki hangar i palubni pros- tor za vozila. Kako bi se sto bolje iskoristio prostor, u nadvodnom dijelu opiate trupa ostavljeni su veliki borni otvori za spustanje u:i

malih desantnih plovila u more. Kako se kod ~ tog projekta nije provodila konvencionalna

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Prvi britanski desantni nosac vrtoleta HMS Bulwark pregracten je iz nosaca zrakoplova

Odkad su 1986. prodali HMS Hermes lndiji (gdje sada sluzi kao INS Viraa~. Britanci do ulaska u flotu nosaca HMS Ocean nisu imali brod pogodan za ulogu desantnog nosaca vrtoleta

Jedan od prvih objavljenih crteza LPH 01 iz godine 1993.

Porinuce nosaca vrtoleta HMS Ocean bilo je 11. listopada 1995. u brodogradilistu Kvrerner Govan u Glasgowu

HMS Ocean tijekom opremanja u brodoqradlllstu Kvrerner Govan

Tegljenje nosaca HMS Ocean u brodcqradlllste kompanije VSEL u Barow-in-Furnessu s dobro vidljivim "otokom" nadqrada na kojemu je zapovjedni most s izvrsnom preqlednoscu na sve strane,

dok se desno vidi postaja za vizualni nadzor leta

klasifikacija kao kod civilnih brodova, bilo je potrebno provesti proracun strukture da bi se ispunili zahtjevi Lloyd Registera.

Trup je napravljen od celika Fe430Dl koji ima vecu zilavost i neznatno veca naprezanja na granici popustan]a tvoriva od uobicaienog brodogradevnog celika. Kako bi se smanjila tezina na posebnim mjestima, poput letne palube, primijenjen je celik visoke vlacne cvrstoce. Radi postizanja sto kruce kon­ strukcije letne palube, poprecne pregrade izmedu paluba br. 1 i br. 2 rabe se kao nosad konstrukcije palube. Na zavrsetku projekta provedena je strukturalna analiza brodske konstrukcije metodom konacnih elemenata kako bi se se dobile sveobuhvatne strukturne znacajke i predvidio zamor tvoriva.

Podvodna forma trupa je jednostavna varijacija dokazane podvodne forme trupa nosaca zrakoplova klase Invincible, sto je takoder dovelo do ustede u troskovima i vre­ menu projektiranja i gradnje. Brod je u osnovi graden prema uzduznom sustavu gradnje, a poprecno ukrepljenje primijenjeno je kod nizih paluba, pramca i krme. Niski blok koefi­ cijent (koeficijent istisnine broda) i velika letna paluba rezultirali su velikim momentom preg­ iba i savijanja na mirnoj vodi, no brod je pod­ vrgnut samo umjerenom momentu progiba cak i kod ekstremnog stanja mora. Stoga je nadgrade moralo biti projektirano s relativno malim izmjerama.

Ugradeni su i aktivni sklopivi krilni stabi­ lizatori Brown Brothers VM400, svaki s peraja­ ma povrsine 10,7 m', sto je prva primjena takvih stabilizatora na jednom ratnom brodu. No za njihovo efikasno djelovanje, a kako bi se dobilo dosta sustrujanja oko stabilizatora, trazi se brzina broda od preko 7 cvorova.

Kako bi se optimizirala povrsina palube hangara i omogucilo unutrasnie skladistenje malih desantnih plovila uvedeni su zgibovi u brodskim linijama, dok je nadvodna forma brodskog trupa asimetricna. Iznad vodne crte HMS Oceana su, gdje je god to bilo rnoguce, radi smanjivanja radarske zamjetljivosti broda i radi bolje prilagodbe praksi komercijalne brodogradnje, rabljeni koso postavljeni ravni paneli.

Na "otoku " smjestenom uz desni bok broda nalazi se zapovjedni most koji je projek­ tiran kako bi se iz njega omogucio jasni pogled na sve strane. S lijeve strane zapovjednog mosta je postaja za vizualni nadzor letnih operacija s potpunom vidljivoscu letne palube. Glavni operativni kompleks smjesten je na palubi br. 2 po sredini broda cime je udaljen od izvora buke, vibracije i topline, a cine ga brodsko operativno srediste i srediste za zapovijedanje desantnim operacijama, koji su prostorno i funkcionalno odijeljeni. Pri sredini

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

broda, na palubi br. 6, smiesteno je brodsko nadzorno srediste s konzolama za nadzor propulzije i srediste za nuklearnu, kemijsku i biolosku zastitu broda. Dodajmo kako brad ima vise od 1000 odvo­ jenih prostora.

Pri projektiranju rrinogo je pozornosti posveceno i borbenoj otpornosti broda, ponajprije zastit; od prodora vode. Tako je skladu s britanskim vojno-po­ morskim standardima za stabi­ litet neostecenog i ostecenog broda HMS Ocean uzduz trupa podijeljen u 17 vodonepropusnih prostora. Paluba br. 5 je paluba za nadzor ostecena broda, tj. njome bi se kretalo osoblje zaduzeno za borbenu otpornost broda. Pram­ cane i krmene strojarnice te pros­ torije pomocnih brodskih ure­ daja projektirane su kako bi omo­ gudle naplavljivanje tri prostora bez djelovanja na druge prostorije. Brod je nadalje podijeljen u pet vatrootpornih zona i tri nuklearno-bio­ losko-kernijske zone. Dodajmo kako je, u svr- hu poboljsanja znacajki otpornosti na sok, ug­ raden minimalni broj upora od kojih ni jedna nije spojena na dvodno. Upore su u potpu­ nosti izbjegnute u hangaru i na letnoj palubi.

Prostor na glavnoj, istodobno i letnoj palubi (sirokoj do 31,7 m) osigurava uzletno­ sletnu stazu duljine 170 m, a na njoj se nalazi ses: tocaka za uzlet i slijetanje vrtoleta, kao i prostor za smiesta] jos sest vrtoleta srednje velicine. Ta uzletista su sada opremljena za pri- f jam vrtoleta Sea King HC Mk 4, EH 101 Merlin 1 HM Mk 1 i Lynx AH Mk 7. Na njih se u slucaju °' potrebe mogu spustiti i napuniti gorivom i

·v ~ "'

prostori za medicinsko zbrinjavanje

HRVATSKI VOJNIK

vrtoleti Boeing Chinook HC Mk 2 britanskih zracnih snaga (RAF), no oni se ne mogu spustiti u hangar. Na letnoj palubi se rnoze prevesti i 12 zrakoplova Sea Harrier. Uzletno­ sletna staza je projektirana za dvadeseticetiri­ satnu uporabu po svim vremenskim uvjetima. Za vrtolete na letnoj palubi i hangaru ukrcaj goriva AVCAT osiguravaju dvije crpne postaje.

Hangar nosaca HMS Ocean duljine 111,3, sirine 21 i najmanje visine 6;2 m je do sada najved hangar na nekom brodu britanske ratne mornarice, a nalazi se ispod glavne palube na palubi br. 5. Podijeljen je u 10 odjela za smiesta] i dva odjela za odrzavanie vrtoleta velidne Merlina u koje je moguce usporedno smjestiti po tri takva vrtoleta. To omogucu]e manipulaciju vrtoletima unutar hangara i nji­ hovo pomicanje prema dva dizala za prijenos vrtoleta na i sa letne palube bez ometanja aktivnosti u prostorima za odrzavanje. Ta diza­

la proizvodaca MacTraggart Scott imaju izmjere 16,75 x 9,75 m s hodom od 10 m, imaju pristup s tri strane tako da je za manje od 40 minuta rnoguce na letnu palu­ bu podid sest vrtoleta i pripremi­ ti ih za uzlijetanje.

Ova mehanicka protupozar­ na granicnika, svaki sirine 20 m i visine 7 m, ugradena su u palubu hangara te se u slucaju pozara spustaju i odjeljuju zonu pozara. Ti granicnici od nehrdajuceg celika tijekom 30 minuta mogu djelotvorno zaustaviti proctor vat­ re i dima.

Na krmenom dijelu hangara nalaze se tri glavna skladista, te skladiste strieljiva koja su lako pristupacna zrakoplovnim tehni­ carima i oruzarima iz hangara iii letne palube. Ispod vodne crte srnjestena SU dodatna skladlsta za

radni prostori

Opci raspored prostora

Na boku jos nedovrsenog nosaca vide se otvori za smjestaj malih desantnih plovila

Desantni nosac vrtoleta HMS Ocean izgra(fen je djelomicno prema trgovackim, a djelomicno prema vojnopomorskim standardlma

lspitna plovidba pred lukom Barrow-in-Furness tijekom 1997.

PROSINAC, 1998.

strjeljivo, dok se transport strjeljiva obavlja preko tri kosa dizala za naoruzanje na lijevom i desnom boku broda koja vode do hangara i letne palube.

Paluba za smjesta] vozila duga je 47,5 m i siroka 23,25 m te cini krmeni dio palube br. 4, a izvedena je bez upora, vozila se ukrcavaju preko bocne rampe i krmene rasklopne rampe. Vozila se mogu premiiestati na letnu palubu nepokretnom unutarnjom rampom na desnom boku, a moguce ih je i pomocu

Uzdutnl presjek nosaea HMS Ocean

u 12-36 krevetnim kabinama. Za smjestaj zen­ skih danova posade osigurani su odvojeni prostori sa 71 lezajern. Na krmenom dijelu palube hangara nalazi se salon s 50 mjesta s dodatnim prostorom s 40 mjesta, kao i docasnlcka blagovaonica s 60 i mornarska blagovaonica sa 174 mjesta. Uporabom dizala za vrtolete osiguran je brz i jednostavan prist­ up do prostora za medicinsko zbrinjavanje na palubi br. 2. Postoje i tri dizala za zalihe na brodu i tri uredaja za preradbu otpada.

Kako bi se ispunili vojni zahtjevi osigu­ rane su dvije odvojene strojarnice, od kojih se u svakoj nalazi jedan glavni Dieselov motor i dva generatora. Strojarnice su dodatno aku­ sticno izolirane, te imaju posebnu zastitu pro­ tiv ostecenja, zastitu od soka i smanjenje infra­ crvenih znarajki.

Glavno napajanje elektricnom energi­ jom osigurano je s cetiri Dieselova generatora Ruston 12RKCZ s alternatorima kompanije Hy­ undai, svaki snage 2000 kW. Napajanje strujom

Antena 30 radara Type 996(2) za motrenje zracnoq prostora i povrsine

straznjeg dizala za vrtolete podici do hangara iii letne palube. Ukupno je osiguran prostor za 40 lakih vozila, prikolica i topnickih sustava, no ne ukrcavaju se tankovi i ostalo tesko naoruzanje i oprema.

Smjesaj za ukrcane pjesacke desantne snage uglavnom je osiguran na palubama od br. 2 do br 4, a ukoliko se prevozi vise od 500 marinaca postoje i dodatni smjestajni kapaciteti na palubi br. 7, neposredno ispod glavne palube. Izlazni putevi su osigurani uzduz sirokih hodnika i stuba, od kojih svaki prolaz vodi do prostora hangara i od njega do cetiri desantna plovila, iii preko dizala za vrto­ lete do letne palube.

Smjesta] za brodsku posadu i letacko osoblje ponajprije je osiguran na palubi br. 6. Tako su casnic; smiesten! u jednokrevetnim iii dvokrevetnim kabinama, mornaricki i visi marinski docasnici u kabinama s dva, cetiri iii sest lezaja, a nizi marinski docasnici i mornari

Konzola zapovjednog sustava ADAWS 2000

Jedan od dva sklopa s antenama sustava za elektronicka djelovanja Type 675(2); na desnoj strani kucista su dvije prijamne antene, a na lijevoj strani su dvije odasiljacke antene ometaca, dok parabolicna antena u sredini sluzi za automatsko pracenle ometanog radara

Na HMS Ocean je ukrcana i pneumatska brodica krutog dna (RIB) Pacific 22 namijenjena za spasavanje, koja se spusta uz pomoc elektro­ hidraulicke zakretne sohe. Uz to ugraden je i sustav za brzu evakuaciju koji sadrzi cijevni zli­ jeb s presvlakom za usporenje pada, a koji je spojen sa samonapuhavajucom platformom na kraju zlijeba s koje se ukrcava u splavi za spasavan]e.

Pogonska skupina

Pogonsku skupninu cine dva srednje­ kretna Dieselova rnotora Crossley Pielstick 16 PC2.6 V 200 snage po 6750 kW (9184 KS) pri 520 o/min od kojih svaki preko jednostupanj­ skog reduktora GEC-Alsthom RG 1000D s inte­ gralnom tarnom rastavnom spojkom pokrece brodski vijak s nepromjenjivim usponom, sto brodu daje najvecu brzinu 18 cvorova.

u slucaju nuzde osigurano je Dieselovim ge­ neratorom Paxman Vega i alternatorom Stam­ ford snage 890 kW. Za postavljanje elektricnog sustava na brad bila je zaduzena kompanija Siemens, a spomenimo kako je na brod ukup­ no postavljeno 650 km kabela. Elektrosustav ukljucuje dvije razvodnu place S404 i jednu razvodnu plocu za slucaj nuzde, skupinu uput­ nih elektroploca i 24 sredista za raspodjelu elektricne energije.

U nastojanju za smanjenjem troskova nije ugraden ni jedan parni kotao, a grijanje je osigurano uz pomoc elektricne energije, dok je opskrba pitkom vodom ostvarena pomocu postupka osmoze. Taj brad ima najveci i naj­ opsezniji sustav za nadzor atmosfere u britan­ skoj mornarici. Za grijanje, ventilaciju i klimati­ zaciju rabi se komercijalna oprema, no za

PROSINAC, 1998. m HRVATSKI VOJNIK

zastitu od atomske, bioloske i kemijske konta­ minacije ugradena je vojna oprema.

Naoruianje

HMS Ocean ima naoruzanje koje je opti­ mizirano za blisku obranu broda od napadaja iz zraka is povrsine, a koje uk:ljucuje CIWS sus­ tav Mk 15 Phalanx kalibra 20 mm i topove BMARC/Oerlikon GCM-A03 kalibra 30 mm. Kako su oba sustava vec opisivana na stranica­ ma Hrvatskog vojnika, osvrnut cemo se na njih samo ukratko.

Za samoobranu broda od protubrodskih projektila postavljen je CIWS sustav Hughes Missile Systems Mk 15 Phalanx koji se sastoji od oruznih sustava Mk 16, lokalnih i daljnin­ skih nadzornih ploca te indikatora (pojedini brod uvijek ima jedan sustav Mk 15, bez obzi­ ra na broj oruznih sustava). Brzina paljbe je 3000 do odnosno 4500 hitaca u minuti, uz naivecu vjerojatnost pogotka na dometu 460 m. Na HMS Oceanu rabe se tri oruzna sustava Mk 16 kalibra 20 mm, jedan na pramcu (na let­ noj palubi) i dva na krmi (na bokovima, tj. na platformama ispod razine letne palube). Pomalo iznenaduje izbor sustava Phalanx, jer suvremene tendencije . obrane brodova od protubrodskih projektila idu u korist top­ nickih sustava veceg kalibra, primjerice susta­ va Goalkeeper kalibra 30 mm koji je odabran za dva nova britanska desantna broda, iii pak uvodenja raketnih sustava, poput sustava RAM koji ce u americko] ratnoj mornarici nadop­ uniti iii zamijeniti sustav Phalanx. Nil.a cijena i mala masa sustava Phalanx vjerojatno su odni­ jeli prevagu pri odabiru CIWS-a, premda valja istaknuti kako bi pramcani sustav mogao smetati pri operacijama V/STOL zrakoplova.

Obrana broda dopunjena je s cetiri dvo­ jne instalacije BMARC/Oerlikon (sadasn]! Ro­ yal Ordnance) GCM-A03 kalibra 30/75 mm koje su smiestene na bokovima na pramcu i krmi ispod letne palube. Topovi GCM-A03 kalibra 30 mm imaju brzinu paljbe 650 hitaca u minuti po cijevi, uz elevaciju od -15 do +85 stupnjeva te djelotvorni domet 3500 m protiv ciljeva u zraku i 3000 m protiv ciljeva na povr­ sini. Ti topovi su ponajprije djelotvorni protiv razmjerno sporih (podzvurnih) niskoletecih ciljeva, odnosno malih brzih povrsinskih cihe­ va. Obje vrste ciljeva mogu se pojaviti u pri­ obalnim operacijama, koje su sada u z.aristu pozornosti vecine mornarica Zapada.

i povrsine, a radi u E;F opsegu i pripada obitelji 3D radara komercijalne oznake AWS-9 sto ih je kompanija Plessey proizvela za britansku ratnu mornaricu i izvoz. Za nadzor povrsine i operaci­ ja letjelica te navigaciju slute dva radara Kelvin Hughes Type 1007 koji rade u I opsegu. Njihove se antene nalaze iznad zapovjednog mosta i na straznjc] strani krmenog jarbola. ·

Zapovjedni sustav GEC Marconi (Fe­ rranti) ADAWS 2000 (Action Data Automation System) oznacen i kao ADAWS Mod 1 Colour Variant ima otvorenu arhitekturu i rabi korner­ cijalne komponente. U bazi podataka pohra­ njeno je 1000 ciljeva, od kojih se istodobno moze pratiti 100, a s njim su uvezani novi sus­ tav za borbenu potporu CSS, operativno infor­ macijski sustav OIS i komunikacijski sustav. Komunikacijski sustav HMS Oceana ukliucuje sustave za prijenos podataka Link 11, 14 i 16 te sustav za satelitske komunikacije Matra Mar­ coni SATCOM 1D (njegove tri antene smieste­ ne su na bokovima i prednjoj strani krmenog jarbola) kao i integrirani sustav za spasavan]e i komunikacije GMDSS.

jeseno 3628 kg tereta, uz brzinu krstarenja 204 km/h. Nadopunjavati ce ih i novi, zasad pona­ jprije protupomornicki, vrtoleti EH Industries EH 101 Merlin brzine krstarenja 296 km/h, no koji bi, kada bi se rabili kao transportni, mogli ponijeti 30 vojnika iii oko 4000 kg tereta. Uz njih na nosac se moze ukrcati i sest vrtoleta Westland Lynx AH Mk 7 koji mogu biti naoru­ z.ani protuoklopnim projektilima Tow iii pri­ miti 12 vojnika, a od godine 2003. mod ce se ukrcati do sest borbenih vrtoleta Westland WAH-64 Longbow Apache iz zrakoplovnog korpusa kopnene vojske (MC). Kao sto smo spominjali, uz vrtlolete HMS Ocean moze do podruqa operacija prevesti 12 zrakoplova BAe Sea Harrier FA Mk 2, no oni se na njemu (zasad) ne mogu i odrzavati.

Na sohama u trupu na palubi br. 4 pre­ voze se cetiri mala aluminijska desantna plovi­ la LCVP Mk 5 istisnine 20 tona, duljine 15 m, sirine 3,5 i gaza 0,9 m. U brodogradilistu Vosper Thornycroft od 1995. do 1997. izgra­ deno je ukupno pet tih plovila koja pokrecu po dva vodomlazna propulzora do brzine od

Elektronicka oprema

Stabilizirna antena 3D radara Siemens Plessey Systems Type 996(2) nalazi se na vrhu kr­ menog jarbola. Taj radar instrumentalnog do­ meta 157 km sluzi za motrenje zracnog prostora

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Malo desantno plovilo LCVP Mk 5

Sustavi za elektronkka djelovanja uk­ ljucuju sustav za elektronicku potporu (ESM) Racal (bivsi Thorn EMI Electronics) UAT(l) i dva sustava Racal Type 675(2) komercijalnog imena Guardian koji sluze za otkrivanje i rasdambu radarskog zracenja (pasivni nadn djelovanja), odnosno ometanje neprijateljskih radarskih signala (aktivni nadn djelovanja).

Za lansiranje chaffova i IC-mamaca sluzi osam lansera Sea Gnat (sustav Outfit DIJ) kali­ bra 130 mm sa sest cijevi kalibra 130 mm i GEC Marconi Siren (sustav Outfit DLH), a dopun­ jeni su bacadrna IC-mamaca Buck Mk 245 Mod OGiant.

Ukrcana desantna sredstva i snage

Na HMS Ocean se rnoze ukrcati squadron s 12 transportnih vrtoleta Westland Sea King HC Mk 4 koji mogu ponijeti po 28 vojnika iii 2720 kg tereta u letjelici iii podv-

17 cv, a svako moze prevesti 35 marinaca i dvije tone njihove opreme iii vozila. Sohe za plovila mogu takoder podid i nizozemska desantna plovila LCVP Mk 2 (stare oznake LCA Mk 2) jer su dijelovi nizozemskog Marinskog korpusa integrirani u zajednicku UK/NL Amphibious Force.

Na HMS Ocean mogu se ukracti i dvije lebdjelice LCAC(L) tipa Griffon 2000 oznacene i kao IDX(M) pune istisnine 6,8 tona i brzine 33 cvora koje mogu ukrcati 16 vojnika s opremom iii 2 tone tereta, a nalaze se u uporabi u sastavu Kraljevskih marinaca.

Kraljevski marinci su sastavnim dijelom britanske ratne mornarice i, za razliku od kopnene vojske koja je bitno smanjena po­ cetkom devedesetih, britanske marinske sna­ ge ostale su gotovo netaknutim i odrzavaiu se na snazi jedne brigade. HMS Ocean ukrcava jedan poiacani Commando (bojnu) snage 656 do 795 ljudi s integralnim iii pridodanim topnistvom (iz sastava brigadnog topnistva).

Zaglavak

U usporedbi s desantnim nosadma vrto­ leta u sastavu drugih ratnih mornarica, valja istaknuti kako je HMS Ocean najveci trenu­ tacno operativni desantni brad kojem je narn­ jena ponajprije desant uz pomoc vrtoleta. Americke klase Wasp i Tarawa (Hrvatski vojnik br. 9, ozujak 1996.) istiskuju gotovo dvostruko vise od britanskog broda, no opremljene su naplavnim krmenim dokom, kao sto je njime opremljen i japanski desantni brad Oosumi pune istisnine oko 11.000 tona (Hrvatski vojnik br. 38, kolovoz 1998.). Talijanska klasa San Giorgio je koncepcijski vrlo nalik HMS Oceanu, no njezina istisnina je tek trecina istisnine britanskog broda, dok je americka klasa Iwo Jima pune istisnine oko 18.800 tona (koja koncepcijski mozda najvise nalikuje HMS Oceanu) cijela otpisana, osim jedne jedinice koja je prenamijenjena.

HMS Ocean je bitno povecao sposob­ nosti projekcije mod britanske mornarice, omogucuiuci transport jedne pojacane bojne sa svom potrebnom opremom tako red bilo kamo. Njegov manjak sposobnosti ukrcavanja teskog naoruzanja i opreme nije posebni nedostatak, jer je predvidena gradnja dva desantna broda, oznake LPD(R), koji ce ga nadopuniti. HMS Bulwark i Albion ce zami­ jeniti dva broda klaseFearless i imat ce punu istisninu 16.980 tona, u miru ce prevoziti 248 marinaca (u slucaju potrebe jos 405) s teskom opremom, dva vrtoleta Sea King iii Merlin, te cetiri plovila LCU Mk 10 i cetiri plovila LCVP Mk 5. Ta ce tri desantna broda i'initi sastav i'ije ce se sposobnosti izvodenja vertikalnog manevra, desantiranja teskog naoruzanja i opreme te mogucnosti zapovijedanja amfibi­ jskim snagama nadopunjavati. Tom sastavu, pod nazivom Amphibious Squadron (koji ce biti ponovno ustrojen; nekadasnja istoimena postrojba je raspustena 1966.) prema potrebi ce se pridodavati RFA Argus, logisticko-

Potpuno opremljen HMS Ocean

desantni brodovi (LSL), kao i desantna plovila kopnene vojske. Nadalje, Amphibious Squad­ ron bi se pojacavao i novim nizozemskim desantnim brodom Hr. Ms. Rotterdam, pa bi takav zdruzeni postroj i'inio britansko­ nizozemsku arnfibijsku udarnu skupinu

Desantni nosac vrtoleta HMS Ocean (l 12) lstis11ina 20.500 tona Duljina preko sve~ .19M3 metara Dulpna izmedu okomica 192,76 m Sirina na vodnoj crti 28,50m Gaz 6,60 m Brzina Doplov (pri 15 cv) Posada

1a·cv 8000 Nm 255

(UK/Netherlands Amphibious Task Group, UKNLPHIBGRU), sto odrazava suvremenu ten­ denciju uspostavljanja zdruzenih multina­ cionalnih snaga.

Literatura. 1. Naval Forces No. !V/1993., Eric Grove "The Royal Navy: staying afloat in an uncertain world" 2. Naval Forces No. !V/1993., Richard Scott "Blueprint for the future fleet" 3. Jane's Navy International, ozujak 1997., Richard Scott,

Kathleen Bunten "Stretching to keep a global reach" 4. Jane's Navy International, rujan 1997., Vincent Grimes, Richard Scott, Mike Wells 'Amphibious advancement" 5. The Naval Architect, listopad 1997., "The British naval industry on show" 6. Rivista marittima, prosinac 1997., Francesco Fattutta "Nuove unita britanniche per operazioni anfibie" 7. Warship Technology, travanj 1998.,"HMS Ocean - a new helicopter carrier" 8. MER, travanj 1998.,"The RN's assault helicopter carrier Ocean" 9. Warship World, Vol. 6 No. 3, proljece 1998., David Reynolds "HMS Ocean arrives - and goes straight into dry dock" 10. Warship World, Vol. 6 No. 5, zima 1998., David Reynolds "Navy's new helicopter carrier prepares for final trials" 11. Norman Friedman "The Naval Institute Guide to World Naval Weapons Systems 1991;92", Naval Institute Press, Annapolis 1991. 12.John E. Moore (ured.) "Jane's Fighting Ships 1973-74", Jane's Yearbook, London 1973. 13. Bernard Blake (ured.) "Jane's Radar and Electronic Warfare Systems 1994-95", Jane's Information Group, Coulsdon 1994. 14. E. R. Hooton (ured.) "Jane's Naval Weapon Systems 1995-96", Jane's Information Group, Coulsdon 1995. 15. Werner Globke (ured.) "Weyers Flottentaschen­ buch/Warships of the World 1997/1998", Bernard & Graefe Verlag, Bonn 1997. 16. Prornidzbeno cvorivo kompanije VSEL

• UVOZ IZUSA • MALOPRODAJA • SAWEMO POUZECEM

I 201035 G-1 Antlq ••• lamb

NOVI

'SKIN? OZEGOVICEVA 19 AUTHORIZED DEALER ZAGREB

TEL/FAX Ol/239-5821

Dvojna topovska instalacija GCM-A03 kalibra 30 mm

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

lzvanobalna ophodna

plovila (IV. dio) ( 0 PV)

J edan od najvaznijih nadna ostvare­ nja vlasti neke obalne drzave nad morem danas je uspostava gospo­ darskog pojasa koja povlaci za sobom i obvezu njegovog nadzora.

Upravo radi djelotvornog nadzora gospo­ darskog pojasa, u svijetu se sve vise grade izvanobalna ophodna plovila (Offshore Patrol Vessel, OPV).

Boris SVEL

Azija Brunei

U prosincu 1995. skotsko brodogra­ diliste Yarrow Shipbuilders, dio industrijske skupine GEC Marine, pobijedilo je na

OPV je danas bez dvojbe zauzeo svoje mjesto na svjetskim morima i oceanima jer se cini kako je povrsinski brod jos uvijek nezamjenjivi znak nazocnosti neke obalne drzave na moru te je stoga i trziste OPV-ova u primjetnoj ekspanziji

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

natjecaju za gradnju tri OPV-a za Sultanat Brunei ponudom smanjene inadce fregata razreda Lekiu gradenih za Maleziju (Hrvatski vojnik br. 16, listopad 1996.). Drzi se da je taj projekt izabran kako bi se postigla sto veca uskladenost brodovlja i olaksano odrzavan]e u slucaju zajednickog djelovanja.

Nova plovila ce imati istisninu oko 1500 tona i pogon u CODAD konfiguraciji, a opcim izgledom podsiecat ce na malezijske fregate, no bez hangara za vrtolet vec samo s letnom palubom. Trebala bi biti naoruzana pramcanim topom OTO Breda kalibra 76/62 mm, PZ sustavom s okomitim lansiranjem projektila, protubrodskim projektilima, CIWS

sustavom te topovima malog kalibra. Elek­ rronicka oprema ukljucivat ce motrilacke i upravljacke radare, zapovjedni sustav teme­ ljen na sustavu Nautis-F, lansere IC mamaca i chaffova, kao i sustav veza Link Y Mk 2, cime bi se postigla gotovo potpuna uskladenost s malezijskim fregatama. Isporuka brodova Bruneju otpocet ce godine 2000., a spomeni­ mo kako se ti brodovi ponekad opisuju i kao korvete.

lndija

Indija ima velik gospodarski pcjas, no njegovo cuvanje povjereno je i ratnoj mornar­ ici (Indian Navy) i Obalnoj strazi (Coast Guard), koja je takoder u djelokrugu min­ istarstva obrane. Takvo rjesenie olaksava pita­ nja razgranicenja djelokruga, a logisticka stra­ na zadace nadzora mora olaksana je gradnjom brodovlja prema vrlo slicnim projektima. OPV­ ovi u sastavu Obalne straze su naime gradeni

Tacoma u Masanu, gdje je bio i obred priman­ ja u sluzbu, premda SU naoruzani u Indiji, dok je preostale gradilo brodogradlliste Hindustan Shipyards u Vishakapatnamu. Brodovi su namijenjeni za obranu Iuka, zastln: umjetnih otoka i naprava, kao i ophodnje gospodarskim pojasom, a unatoc skromnom naoruzanju i opremi, zahvaljujuci dostatnoj pricuvnoj istis­ nini moguce je njihovo dodatno opremanje (primjerice top kalibra 76/62 mm) i prenam­ jenjivanje. Puna istisnina im je 1890 tona, dugi su 102 metra, a pokrecu ih dva Dieselova motora SEMT-Pielstick 16 PA6 V 280 snage 9410 kW (12.257 KS) na dvije osovine. Postizu vrsnu brzinu 21 cvor, uz doplov 7000 nautickih milja pri brzini 15 cv, a posada broji 145 dano­ va, od cega 12 casnika. Naoruzani su samo jed­ nirn pramcanim topom Oerlikon kalibra 20 mm, a za motrenje imaju jedan radar Selenia, dok za navigaciju sluzi radar Racal Decca 2459. Opremljeni su aktivnim stabilizatorima, na krmi je letna paluba za vrtolet HAL Chetak

skinut sa starih ratnih brodova) i s dvije stro­ jnice kalibra 7,62 mm, a ukrcavaju vrtolet Chetak, dok je hangar izveden s teleskopskim produljenjem. Opremljeni su motrilackim radarom Decca 2459 i navigacijskim Bahrat 1245 te optoelektronickim direktorom Bharat/Radamec 2400, a spomenimo kako se planira izgraditi ukupno sest jedinica tog razreda.

U sastavu indijske Obalne straze je i devet OPV-ova razreda Vikram, gradenih u brodogradilistima Mazagon Dock u Bombayu i Goa Shipyard, koji SU usli u sluzbu izmedu 1983. i 1992. Cini se kako je projekt utemeljen na povecanom nizozemskom projektu po­ duzeca Nevesbu za OPV istisnine 750 tona. Brodovi razreda Vikram imaju aktivne stabi­ lizatore, puna istisnina im je 1224 tona i dulji­ na im je 74,1 m. Pogonska skupina je ista kao u dva vec opisana razreda i daje irn brzinu do 22 cv, uz doplov 4000 Nm pri 16 i». Posadu cini 96 danova (11 casnika), a brodovi SU

Skotsko brodogradiliste Yarrow za Sultanat Brunei gradi tri OPV-a sto nalikuju fregatama razreda Lekiu koje je isto poduzece izgradilo za Maleziju

prema modificiranom projektu plovila gra­ denih za mornaricu, premda im je namjena ponesto drukdja, Istaknimo kako su mor­ naricki OPV-ovi slabije naoruzani od onih u sastavu Obalne straze, sto je opet uvjetovano cinjenicom da mornarica za borbene zadace ima drugo brodovlje.

Sedam OPV-ova razreda Suknaya uslo je u sastav ratne mornarice izrnedu 1989. i 1993., a gradeni su prema preinacenom pro­ jektu juznokorejskih fregata razreda Ulsan (Hrvatski vojnik br. 35, svibanj 1998.). Prva tri broda izgradilo je brodogradiliste Korea

(Aerospatiale SA 319B Alouettte III graden po licenci) i hangar na cijem krovu je vodeni top (vatrogasni monitor), te pripremljeno mjesto za postavljanje i antena sustava INMARSAT.

Razredu Suknaya vrlo su nalik tri jedinice razreda Samar, koje su u sastavu Obalne straze". Brodovi su gradeni u bro­ dogradilistu Goa Shipyard, a usli SU u sluzbu izmedu 1995. i 1997., dok je cetvrti narucen. Puna istisnina je 1950 tona, a ostale temeljne znacaike SU iste kao u mornarickih OPV-ova. Razred Samar je medutim naoruzan dvojnom instalacijom AK-230 kalibra 30 mm (vjerojatno

naorufani s jednim iii dva topa Bofors kalibra 40/60 mm te s dvije strojnice kalibra 7,62 mm i mogu ukrcati vrtolet Chetak. Nose dva navi­ gacijska radara Decca 1226, a opremljeni su i za potporu ronilaca, dizalicom nosivosti 4,5 tone te protupozarnim crpkama. Razred Vik­ ram pokazao se u eksploataciji premalen za predvidene zadace, sto je i bilo razlogom narucivanja razreda Samar.

Kina

Kinesko brodogradiliste China Shipbui-

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

lzvanobalni ophodni brod Suvarna indijske ratne mornarice razreda Suknaya koji se temelji na projektu

juznokorejskih fregata razreda Ulsan

lding izgradilo je za Pakistan cetiri OPV-a razre­ da Barkat tipa P58A, koji su 1989. i 1990. usli u sluzbu Agencije za pomorsku sigurnost (Maritime Security Agency, MSA). Puna istisnina im je 435 tona, dugi su 58 m, a cetiri Dieselova motora MTU 16V 396 TB93 snage 6400 kW (8720 KS) im preko cetiri osovine daju brzine do 27 cv, uz doplov 1500 Nm pri 12 cv. Naoruzanl su dvojnom instalacijom kalibra 37/63 mm is dvije dvojne instalacije kalibra 25/80 mm, dok za motrenje sluze dva radara Aritsu ARC-32A. Uz plovila razreda Barkat, MSA ima i niz manjih plovila te stari razarac americkog razreda Gearing kao zapovjedni brod. U ophodnjama gospodarskim pojasom pakistanska MSA suraduje s ratnom mornari­ com i obalnom strazorn (koja je pak u die­ lokrugu kopnene vojske!).

Najmanje jedna, a mozda pet jedinica tipa P58B nalik razredu Barkat, izgradeno je za Kinu. Ponekad se spominje kako Ratna mornarica Narodnooslobodilacke vojske Kine rabi i tri broda razreda Hounan, opisana kao OPV, koji su izgradeni 1993. u brodogradilistu Wuchang, no vjerojatno se radi o spekula­ tivnom programu za izvoz. Standardna im je istisnina 975 tona, duljina 71,2 m, a pogon cine dva Dieselova motora MAN 66-28/32 snage 2350 kW (3151 KS) koji preko dvije oso­ vine omogucuju brzine do 15 cv. Imaju oko 60 danova posade uz velik doplov i autonomiju. Naorufanje dm jedna dvojna instalacija kalibra 37/63 mm i dvije dvojne instalacije kalibra 30/65 mm.

uvjetno mogli drzati OPV-ovima, no kako su vec spominjani na stranica­ ma Hrvatskog vojnika (br. 35, svibanj 1998.), samo cemo ih ukratko nabrojati: radi se o tri jedinice razredaMazinger istisnine 1200 tona, jednoj razreda Han Kang (1180 tona), 6 brodova razre­ da Sea Dragon/Sea Whale (640 tona), tri tipa Hyundai (430 tona), 22 broda razreda Sea Wolf/Sea Shark (310 tona), kao i dva plovila razreda Bukbansa.n (380 tona). Uz to, juznokorejci jos nude i vise pro­ jekata OPV,ova za izvoz.

Malezija

Malezijska ratna mornarica (Tentera Laut) rabi dva OPV-a razreda Musytarl, no kako su vec opisivani (Hrvatski

gradnju ukupno do cak 27 OPV-ova, pod nazivom New Generation Patrol Vessel (NGPV), kojima bi zastitila svoje interese u gospodarskom pojasu. Izdana je vrlo podrob­ na specifikacija, na natjeca] je odgovorio citav niz proizvodaca, a sve su ponude upucene na novoosnovano malezijsko poduzece Penang Shipbuilding Corporation (PSC). PSC ce gradi­ ti nova plovila u razdoblju 20 godina, a ukup­ na vrijednost svekolikog posla je procijenjena na 2,2 milijarde USD. Nakon dugog ispitivanja niza ponuda, odabran je njemacki projekt MEKO 100 brodogradilista Blohm und Voss sto ga je ponudila skupina German Naval Group. U konfiguraciji za Maleziju projekt je ponuden kao plovilo pune istisnine 1300 tona i duljine 80 m, a predvidena su cetiri Dieselova motora koji ce brodovima davati brzine do 22 cv, uz doplov 6000 Nm pri 12 cv. Modularna izvedba omogucava sirok izbor naoruzania i opreme: prarncani top kalibra 57 iii 76 mm,

dok je na poviseno] pram­ canoj palubi mjesto gdje se moze postaviti topnicka instalacija malog kalibra, CIWS, VLS i sl., kao i slicno mjesto na krmenom nad­ gradu, dok se na sredini broda mogu postaviti pro­ tubrodski projektili (VLS i protubrodski projektili nor- malno ne bi bili postavljeni).

Brodovi ce imati prostranu letnu palubu, ali ne i hangar, a elektronicka oprema jos nije

Juina Koreia

Iuznokoreiska obalna straza raspolaze velikim brojem ophodnih plovila koje bismo

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

lndijski OPV-ovi razreda Samar grade se za Obalnu strazu, a izvedeni su iz istog projekta kao i razred Suknaya

vojnik br. 16, listopad 1996.), ne cemo ih potanko prikazivati. Spomenimo samo kako je

Razred Vikram se u sluzbi indijske Obalne straze pokazao ponesto premalen za zadace ophodnje otvorenim morem

prvi graden u Juznoj Koreji, a drugi u Maleziji. Puna istisnina je 1300 tona, dugi su 75 m, postizu brzine do 22 cv, uz doplov 5000 nm pri 15 cv. Naorufani su pramcanim topom Creusot-Loire Mk 2 kalibra 100/55 mm te s dvije dvojne instalacije EMERLEC kalibra 30 mm; opremljeni su motrilackim i navigaci­ jskim radarima, kao i sustavima za upravljanje paljbom, a mogu primiti i vrtolet.

Malezija je medutim raspisala natjecaj za

odabrana, premda se zahtijevaju rnotrilacki i navigacijski radari, radarski i optoelektronicki uredaji za nadzor paljbe, zaµovjedni sustav, sustavi za elektronicku borbu i tegljeni aktivni sonarni niz.

Gospodarske teskoce koje su pogodile neke od zemalja istocne Azije nisu medutim mimoisle ni Maleziju, sto se odrazilo na sma­ njenje vojnog proracuna za oko deset pesto, uz mogucih daljnjih osam posto. Program

izgradnje novih OPV-ova, koji bi se trebao ost­ variti gradnjom jedinica u Maleziji time je ta­ koder postao ponesto neizvjestan, premda nema naznaka otkazivanja. Naprotiv, naruceno je prvih sest plovila, cija gradnja bi se trebala okoncati do 2006.

Sri Lanka

Ophodne jedinice pomorskih snaga Sri Lanke imaju zadacu ne samo provoditi ophod­ nje gospodarskim pojasom zemlje, vec imaju svoju ulogu i u protugerilskim djelovanjima vlade protiv tamilskih Tigrova (LTTE). Uz niz omanjih plovila, ratna mornarica (Sri Lanka Navy) raspolaze i OPV-om gradenim u brodogradilistu Colombo Dockyard: izgra­ dene su dvije jedinice, no brod Sa­ garawardene potopili su Tamili u rujnu 1994., dok je ostao Jayesagara, koji je u

Type 56 14,5 mm, a opremljen je jednostavnom elektronic­ kom opremom.

Australiia i Oceaniia ~ Australska ratna mornar- ~

ica je cini se izgleda napokon odustala od projekta Offshore Patrol Combatant (OPC, pro­ jekt SEA 1427), cime je, cini se, za sada riiesena dugogodlsnja doktrinarna dvojba aus­ tralske ratne mornarice, treba Ii se usmjeriti na mirnodopske ili ratne zadace. Projekt OPC-a brodogradilista Transfield (bivsi Australian Shipbuilding Industries) vrijedan je medutim kratkog osvrta, poglavito zbog toga sto je brodogradiliste dugo godina nastojalo naci kupca za nj, ukljurujud i Maleziju te Brunei, cime se ocekivalo bitno sniziti troskove izgrad-

Kineska brodogradilista su za Pakistansku MSA izgradila cetiri OPV-a razreda Barkat, a na slici je posljednji Vehdat

Tonga (tri), Tuvalu (jedna), Vanuatu (jedna) te Zapadna Samoa (jedna). Brodovi imaju punu istisninu 162 tone, dugi su 31,5 m, a dva Dieselova motora Caterpillar 3516TA snage 3280 kW (4400 KS) preko dvije osovine daje im brzine do 20 cv, uz doplov 2500 Nm pri brzini 12 i». Posada broji 17 danova, od cega tri casnika, dok se za motrenje rabi radar Furuno 1011. Brodovi se razlikuju u pojedi­ nostima i dodatnoj opremi, poput pomocnih

. ,, . \ '

:, ~ ~ •• .. .

Malezijski OPV Musytari istoimenog razreda odlikuje se pramcanlm topom kalibra 100 mm i prostranom letnom palubom

sluzbi od 1983. Brod ima punu istisninu 330 tona, dug je 39,8 m, a pokrecu ga dva Dieselova motora MAN 8L20;27 snage 1600 kW (2180 KS). Pogon na dvije osovine daje mu brzine do 15 cv, dok posada broji 52 dana (4 casnika). Njegovo je naorufanje kineskog podrijetla i ukljucuje po jednu dvojnu insta­ laciju kalibra 25/80 mm i jednu sa strojnicama

nje veceg broja jedinica (v. dalje u tekstu). Brodogradiliste Transfield izgradilo je

niz malih ophodnih brodova tipa Pacific Forum koji imaju ulogu OPV, a rabe ih Cookovo otode (jedna jedinica), Fiji (tri), Kiribati (jedna), Marshallsko otoe]e (jedna), Mikronezija (dvije), Papua Nova Gvineja (cetiri), Solomonski otoci (dva),

Program NGPV malezijske ratne mornarice ostvarit ce se gradnjom 27 jedinica prema nlemackom projektu MEKO 100

brodica ili sustava za satelitsku navigaciju. Moze se ugraditi top kalibra 20 mm, kao i jednu do tri strojnice kalibra 12,7 mm. Brod tipa Pacific Forum naveden je kao primjer razmjerno neodgovarajuceg plovila koje se ipak rabi za zadace nadzora velikih gospo­ darskih pojaseva drzava Oceanije.

Planovi i programi

Cijeli niz zemalja ima planove za izgrad­ nju OPV-ova, bilo radi zadovoljavanja vlastitih potreba, bilo komercijalnih projekata us­ mjerenih na odredeno trziste, bilo spekula­ tivnih projekata projektnih i brodogradevnih poduzeca. S druge strane, neke zemlje imaju programe nabave takvih plovila, bilo gradenih u zemlji, bilo kupljenih u inozemstvu, te cerno stoga navesti samo neke primjere tih planova i programa.

Prema planu koji je postavljen 1996., filipinske oruzane snage bi kroz sliedecih 15 godina trebale prod kroz opsezni program

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

osuvremenjivanja, uz utrosak oko 14 milijardi dolara. Programom je obuhvacena nabava i sest OPV-ova, a za pocetak nabava tri takva plovila ima prioritet medu ostalim programi­ ma. Cak 14 medunarodnih proizvodaca poz­ vano je podnijeti ponude za spomenuta tri OPV-a i 13 visenarnjenskih borbenh zrakoplo­ va, za sto se planira utrositi polovica od 8,5 milijardi dolara planiranih za nabave.

Spomenimo i prijedlog OPV-a za ukra­ jinske snage, istisnine 890 tona, duljine 67 m, s pogonom koji cine dva Dieselova moto­ ra kojima bi se postizavale brzine do 18 cv, a doplov bi bio 3500 Nm pri 12 cv, uz autonomiju 15 dana. Naorutanje bi cinio pramcani top AK-176 kalibra 76 mm i krmeni kalibra 30 mm (AK-630 iii pak AK-306). Dodatna oprema bi ukliudvala presretacku brodicu koja bi se porinula s krme, odnosno izvukla u krmeno sprerniste.

Transfieldov OPC spominjemo samo kao ilustraciju projekta koji je bio u velikoj mjeri razraden, no unatoc tome je otkazan: pri punoj istisnini 1250 tona i duljini 78 m, s Dieselovim pogonom snage 14.000 kW (18.774 KS) koji je preko dvije osovine trebao davati brzine do 26 cv, doplov je trebao biti 6000 Nm pri 12 cv, uz posadu koja je trebala brojati 35 danova i mogucnost smjestanja jos 45 ljudi. Naoruzanje je trebalo ukljucivati pramcani top kalibra 57 iii 76 mm i krmeni

· CIWS, s mogucnoscu postavljanja protubrod­ skih projektila i krmene topnkke instalacije kalibra 40 mm. Elektronicka oprema je trebala ukljucivati motrilacke i navigacijske radare, sustave za upravljanje paljbom, kao i sustave za elektronicku potporu i protumjere, ukliucuiud sustav Nulka, dok je na krmi tre­ bala biti letna paluba i hangar.

Niz brodogradilista, ukljucujuci Transfield, svojedobno se ukliudlo u malezijski program NGPV iii pak program ophodnog plovila za Bru­ nei, sto je rezultiralo velikim brojem projekata, razvijenih bilo temeljem ranije ~ b , I C O O O O

•

specificiranih zahtjeva potencijalnih korisnika, bilo kao spekulativni pro- ... r•:v,n----- jekti za triiste zemalja ASEAN-a i L:i ~~-:...~=:;_t:::.':7~.,,.~~~~~--~--=-·· O --·"=~~=~===-==~=~~- druge zemlje. Navest cemo ih samo ukratko, kao primjere moguceg razvoja OPV-ova.

Kanadsko brodogradiliste St. John nudi svoj projekt 850t OPV, pune istisnine 850 tona, duljine 76,81 m, s posadom od 51 dana, s dva Dieselova motora snage 7.400 kW (9923 KS) za brzine preko 30 cv. Doplov bi trebao biti 3000 Nm pri 16 cv, no nije predvidena stal­ na ugradnja naoruzanja, kao ni letna paluba ni hangar.

Njemacko-francuski konzorcij Eurocor­ vette nastupa na triistu s projektom Breea .., Pll, pune istisnine 1100 tona, duljine 73 m, s l nespecificiranim Dieselovim pogonom koji bi i

OPV Jayesagara pomorskih snaga Sri Lanke graaen je u zemlji, a druga jedinica istog razreda potopljena je godine 1994.

Niz malih ophodnih brodova tipa Pacific Forum izgradilo je australsko brodogradili!lte Transfield i oni imaju ulogu OPV-a u slulbi vi!le tihooceanskih drfava, a meau njima i

Papue-Nove Gvineje tija je prva jedinica Tarangau

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

/ _________ .,,,.,..,. .. Prijedlog OPV-a za ukrajinske pomorske snage

Transfieldov OPC trebao je biti izvanobalno ophodno plovilo za australsku ratnu momaricu

Kanadski projekt 850t OPV brodogradilista St. John

-· ~ ~, ~ Bofols SAK 404/70

~- MU llarpoan

EamuH ~

~ ~ .0 105 C11S

E;1j3 Torpedo L

~ <odno bn,dka T' ~

Cl-- Oto Melul 78 -

Super Rapid

'tr- Oeftoft20m•

Njemacko brodogradiliste Bremer Vulkan sudjelovalo je na malezijskom natjecaju s projektom P11-V4.1

davao brzine do 21,5 i», uz doplov 4000 Nm pri 12 cv. Posada bi brojala 50 ljudi, a

Jedan od prijedloga kompanije VSEL za OPV duljine 75 m

naorufanje bi cinio pramcani top kalibra 76 mm i dva topa kalibra 20 mm, dok bi na krmi trebala biti letna paluba i hangar. Njemacka kompanija Bremer Vulkan nudi projekt izvanobalnog ophodnog plovila Pll-V4.1 na kojem je moguca ugradn­ ja razlicitog naoruzania i opreme.

Prema modularnoj koncepciji MEKO (MEhrzweck KOnzepzion), komercijalno vrlo uspjeloj u kategoriji fregata i razraca, brodo­ gradiliste Blohm und Voss razvilo je u katego-

riji OPV-a projekt MEKO 100, koji je (u opisanoj konfiguraciji za Maleziju)

ponuden kao plovilo pune istis­ nine 1300 tona i duljine 80

m. Moguce su razne

palubi mjesto gdje se mogu postaviti protupod­ mornicki bacac, topnkka instalacija, CIWS, VLS i sl. Isto je takvo rnjesto i na krmenom nad­ gradu, dok se na sredini broda mogu postaviti protubrodski projektili. MEKO 100 je konfig­ uriran s prostranom letnom palubom, no nije predviden hangar, ali je moguc vrlo sirok izbor elektronicke opreme.

Britansko brodogradiliste Vosper Thor­ nycroft, znano po uspjelim izvoznim projekti-

ma, izradilo je projekt OPV-a Kestrel, pune istisnine svega 480 tona, duljine 57,25 m, s posadom koja bi takoder trebala brojati 50 ljudi, a dva Dieselova motora trebala bi omogucavati brzine do 25 cv. Predvideno je skromno naoruzanje, koje bi trebao ciniti jedan top kalibra 40 mm i dva kalibra 20 mm, no bez rnogucnosti ukrcavanja vrtoleta.

Skotsko brodogradiliste Yarrow nudi smanjeni projekt fregata razreda Lekiu. Pune isitinine 1000 tona, duljine 77 m, te s 50 dano­ va posade, plovilo bi imalo dva Dieselova motora za brzine do 22 cv. Predvideni oruzni sustavi trebali bi biti kompatibilni onima na spomenutim fregatama: prarncani top kalibra 57 mm i krmeni kalibra 30 mm, smjestenim na krovu hangara .

Britansko brodogradiliste Vickers Ship­ building & Engineering Limited (VSEL) nastu­ pa na trzistu s nizom spekulativnih projekta koji ukljucuju i OPV istisnine 1100 tona, duljine 75 m, s posadom 35 ljudi, brzine izmedu 21 i 24 cv, uz doplov 8000 Nm.

Francusko brodogradiliste CMN projek­ tiralo je brod Vigilante 1200, pune istisnine 1100 tona, trupa dugog 80 m, sa 70 danova posade, s dva Dieselova motora za vrsne brzine do 25 i», uz doplov 5000 Nm pri 15 cv. Naoruzanje bi ukljucivalo pramcani top kalibra 76 mm, kao i cetiri laka topa: dva kalibra 20 mm te dva kalibra 30 mm. Predvidena je letna paluba i hangar za vrtolet.

Ponuda danskog brodogradilista Dany­ ard temelji se na vec iskusanom koceptu Stan­ dard Flex, u konfiguraciji SF 1200 iii SF 1500, koji su velicinom izmedu plovila tipa SF 300 i SF 2000 u sastavu danske ratne mornarice. lstisnine oko 1300 tona, duljine 84

m, s Dieselovim pogonom, Danyardov pro- jekt SF 1500 je prikazivan s topom

kalibra 76 mm, VLS-om, kao i pro­ tubrodskim projektilima te han­ garom i letnom palubom, a inace

je konfiguriran sa sest mjesta za prih- vat opreme i naorufanja u standardiziranim

kontejnerima.

Zaglavak

Ovim prikazom nastojali smo dati sto potpuniji pregled OPV-ova u svijetu, premda smo istodobno svjesni rizika ispustanja ponekog plovila koje bi moglo uci u za sada vrlo nejedinstvenu kategoriju OPV-ova. Izvan­ obalna ophodna plovila (iii pak brodovi za ophodnju otvorenim morem) sada pruzaju vr­ lo razlidtu sliku, no mozerno utvrditi kako su se uglavnom razvila dva temeljna pristupa: plovilo pune istisnine 300 to 500 tona, kao ma­ Ii OPV s jedne strane, odnosno plovilo preko 1000 tona pune istisnine s druge strane.

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

U prvom slucaju radi se redovito o tip­ iziranim projektima, poput danskog Ospreya iii francuskog P 400, koji su namijenjeni kako dornacem trzistu, tako i za izvoz, razmjerno skromnog naoruzanja i opreme, i koji tek izn­ imno imaju rnogucnost prihvata vrtoleta, Njihovo naoruzanje redovito cine glavni top kalibra od 20 do 76 mm i topovi malog kalibra i iii strojnice, dok se elektronicka oprema sas- "'~----------------------------~ toji od rnotrilackog i navigacijskog radara, a zapovjedni sustav obicno izostaje. Mogucnosn ukrcavanja dodatnog naoruzanja, opreme i osoblja su razmjerno skromne, a odnose se na postavljanje dva do cetiri protubrodska pro­ jektila, ukrcavanje prijenosnog raketnog PZ sustava (poput Stingera, Mistrala iii Igle), po­ stavljanje lansera chaffova i IC-mamaca, kao i

· ukrcavanje omanjeg odreda dodatnog osoblja koje na brodu ne boravi dulje vrijeme. Takav OPV odgovara zemlji koja stiti svoje interese na zatvorenom moru (poput Grcke), odnosno zemlji ogranicenih novcanih sredstava ukoliko se ipak trazi djelovanje takvog broda na oceanu (neke zemlje tzv. treceg svijeta), iii pak funkcionira kao dopuna velikim OPV-ovima (primjerice Francuska).

U drugom slucaju nalazimo oceanski OPV, mogli bismo cak red OPV u uzern smis­ lu, koji se pak odlikuje puno sirim rnoguc­ nostima i fleksibilnoscu, uz obilniju pricuvu istisnine i stabiliteta. Redovito su naoruzanl prarncanim topom kalibra 76 do 127 mm, topovima manjeg kalibra i strojnicama, uz mogucnost postavljanja protubrodskih pro­ jektila i raketnih PZ sustava. Elektronicka op­ rema je razmjerno opsezna i ukljucuje motri­ lacke i navigacijske radare, sustave za upravl­ janje paljbom kao i mogucnost postavljanja sustava za elektronicku potporu i protumjere. Ti brodovi gotovo uvijek imaju zapovjedni sus­ tav, a katkada imaju (bar ogranicene) mo­ gucnosti protupodrnornicke borbe, dok re­ dovito ukrcavaju vrtolet. Mogucnosti smjestaja dodatnog osoblja su puno vece, a brodovi se odlikuju boljom habitabilnoscu, u smislu skupa uvjeta boravka stalne posade i dodatnog osoblja. Danski razred Tbetis iii norveski Nordkapp su primjeri takvih plovila dirnen­ zioniranih za spedficne subpolarne uvjete, dok britanski iii sparuolskl projekti pruzaju dobar opci primjer OPV-ova.

Za sada se pri OPV-oma tek slabo uocava uobicajena tendencija ratnih brodova, tenden­ cija povecavanja i uslofnjavanjava broda kao borbenog sustava. Primjer za to nalazimo u malih OPV-ova, poput omanskog razreda Al Bushra, iii ophodnih plovila za Brunei, koji se naoruzanjem i opremom priblifavaju korveta­ ma, dok se vec pri projektiranju oceanskih OPV-ova ostavlja mogucnost njihovog do­ datnog naorufavanja i opremanja, kojim bi se

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

Ranija inafica projekta MEKO 100 konfiguriranog kao OPV

Dansko brodogradili~te Danyard nudi niz OPV-ova, pa tako i prikazani projekt SF 1500, Mo se temelje na vec isku~anom koceptu Standard Flex

Koncepcija OPV-a SWATH forme trupa, prijedlog kompanije SWATH International

ericke Obalne straze razreda Hamilton/Hero koji SU od pocetka osmisljeni i kao protu­

pordmornicka plovila, a sposobnosti su im se

takav OPV priblizio fregatama. OPV se posebi­ ce priblizava fregatama koje su namijenjene za sukobe ni­ skog intenziteta, gdje je ponesto tesko razludti fregatu od OPV-a, za sto nam primjer daje fran­ cuski razred Florea[, koji je i klasificiran kao na­ dzorna fregata. Ilustrativan je primjer kutera am-

Marokansko plovilo Rais Bargach tipifni je mali OPV

OPV, iii pak zamisli o OPV-u SWATH forme trupa. Zahtjevi za stealth znacajkama se pak - donekle - razilaze s namjenom izvanobalnog ophodnog plovila kao vidljivog znaka nazoc­ nosti obalne drzave, premda mu povecavaiu fleksibilnost kao borbene platforme. OPV naime moze uvijek demonstrirati svoju nazocnost, dok stealth znacajke mogu biti vrlo korisni bonus u slucajevima medunarodnih kriza, sukobima niskog intenziteta iii mirovn­ im operacijama, odnosno u ratnim operacija­ ma visokog intenziteta.

Moze se istaknuti kako je trziste OPV­ ova u primjetnoj ekspanziji, bez obzira radi Ii se o ambicioznim projektima poput malezi­ jskog NGPV-a, iii o narudvanju poiedinacnih brodova. Primjetno je kako su na tom trzistu konkurentne i zemlje u razvoju, jer se nacelno ne trazi posebno sofisticirana platforma, pa je izradba projekta OPV-a, kao i njegova gradnja, unutar rnoguc­ nosti zemalja u razvoju iii tranzicijskih zemalja. Dobar primjer pruza nam prila­ godeni projekt juznokorejskih fregata razreda Ulsan koji je izvezen u Indiju, kako za tamosn]u ratnu mornaricu tako i za Obalnu strazu. Drugi primjer je grad- nja OPV-a Vigilant za Mauricijus u cileanskom brodogradihstu ASMAR, a 1

0

prema kanadskom projektu. Izvedba ~ projekta u zemlji u razvoju - bilo do- .§ maceg, bilo stranog - omogucava sni- { zenje troskova, uz prijenos tehnologije, sto je pak privlacno zemlji u kojoj se brod gradi.

Pitanje korisnika, odnosno opera­ tora OPV-ova ostaje medutim otvoreno. Svaka zemlja nastoji nad oblik ustroja koji joj najbolje odgovara, u ovom ipak sazetorn prikazu autor se uzgred dotaknuo tog pitanja, povremeno skrecuci pozornost na ustroj snaga koje rabe OPV-ove. Na pitanje treba Ii se OPV nad u sastavu ratne mornarice iii pak koje druge drzavne organizacije, tesko je dati jedno­ znacan odgovor. Kompromisno tjesenje, tj. obalna straza u sastavu ratne mornarice (kao u

slucaju Norveske iii Indije), mozda je cak opti­ malno glede raspolaganja uvijek ogranicenim ljudskim, tvarnim te informacijskim resursima. Takvo rjesenje nudi racionalno iskoristavanje postojece infrastrukture (nastavnih i skolskih ustanova, baza, remontnih kapaciteta itd.), uz dostatnu slobodu razvijanja specijalistkkog pris­ tupa pitanju nadzora mora.

OPV je kao vrsta ratnog iii javnog broda sada bez dvojbe zauzeo svoje mjesto na mori­ ma i oceanima - povrsinski brod je, dru se, jos uvijek nezamjenjiv znak nazocnosti obalne drzave na moru.

Napomene: 1) Odgovornosti indijske Obalne straze ukljucuju: osigu­ ravanje umjetnih otoka i naprava te ostalih instalacija; mjere sigurnosti zivota te imovine na moru, ukljucujuci pomoc pomorcima u nevolji; mjere ocuvan]a i zastite

Francuski brod Vendemiaire razreda Florea/ siuzbeno je klasificiran kao nadzorna fregata (Fregate de Surveillance) i predstavnik je velikih OPV-ova predvidenih za djelovanja

na oceanima

okolfsa te nadzor zagadenja na moru; pomoc carini i drugim vlastima u protukrijumcarskirn operacijama ...

Literatura: 1. Defence, listopad 1990., "STANFLEX Becomes a Reality" 2. Maritime Defence, svibanj 1991., D. G. M. Watson i A. M. Friis "Denmark's new 'The/is' -class fisheries inspection vessel" 3. Defence, siiecan] 1992., George Paloczi-Horvath "Maritime Policeman - Offshore Patrol Vessels" 4. Proceedings, listopad 1992., Chris Lyford "Rigid Airships: U. N. Peacekeepers" 5. Okrety Wojenne, 2/1993., lreneusz Bienecki "Wizyta fre-

gaty U.S. Coast Guard 'Gallatin' w Gdansku" 6. Military Technology, travanj 1994., Massimo Annan "Low intensity frigates" 7. Rivista Maritima, prosinac 1994., "ll nuovo diritto de! mare" 8. !DR, sijecanj 1995., Mark Hewish i David Miller "Offshore Patrolling, New responsibilities Demand Spe­ cialized Equipment" 9. Naval Forces, 5/1995., "Brunei's programme for Off­ shore Patrol Vessel" 10. Jane's Navy International, svibanj;lipanj 1995., "New OPV for Ukraine's Coast Guard" 11. Asian Defence Journal, lipanj 1995., Peter Lewis Young "The EEZ Patrol Problem -Australia, new Zealand And The South Pacific Nations" 12. Asian Defence Journal, listopad 1995., ·~ean OPV Projects take shape" 13. Hrvatski vojnik, studeni 1995., Niksa Gazzari "Strazar­ sko brodovlje" 14. Jane's Defence Weekly, 9. prosinac 1995., Joris Jansen Lok "Brunei picks Yarrow for offshore patrol vessels" 15. Naval Forces, 1/1996., "Mauritus OPV: Canadian Design - Chilean Built" 15. Hrvatski vojnik, sijecanj i veljaca 1996., Vili Kezic "Mo­ trenje gospodarskog pojasa i teritorijalnog mora" 16. !DR, studeni 1996., David Foxwell "Wider commit­

ments stretch offshore patrol vessels" 17. Hrvatski vojnik, siiecanj i vehaca 1997., Pavel Cukrov "Brzo odludvanje donosi borbenu nadrnoc" 18. Hrvatski vojnik, prosinac 1997. i sijecan] 1998., Zvonimir Mahecic "Nacionalna sigurnost" 19. Jane's Intelligence Review, kolovoz 1998., Frank Umbach "Financial crisis slows but fails to halt East Asian arms race" 20. Jane's Defence Upgrade, 1.-15. kolovoz 1998., Richard Scott "Norway proceeds with Nordkapp Upgrade" 21. Milovan Zoricic "Ieritoriialno more", Zagreb 1953. 22. Vladimir !bier "Riecnik medunarodnog javnog prava", lnformator, Zagreb 1987. 23. Davorin Rudolf "Morski gospodarski pojas u medunarodnom pravu", Knjizevni krug, Split 1988. 24. Davorin Rudolf "Enciklopedijski rjecnik medunarodnog prava mora", Knjizevni krug, Split 1989. 25. Richard Sharpe (ured.) "Jane's Fighting Ships 1989-90",Jane's Information Group, Coulsdon 1989. 26. (skupina autora) ''.Almanacco Navale 1990-91", Instituto Idrografico della Marina, Genova 1990. 27. Richard Osborne i David Sowdoon "Leander Class Frigates", World Ship Society, Kendal 1990.

28. David Miller "The World's Navies", Salamander Books, London, 1992. 29. Gerhard Albrecht (ured.) "Weyers Flottentaschenbu­ ch/Warships of the World", Bernard & Graefe Verlag, Bonn 1994. 30. Richard Sharpe (ured.) "Jane's Fighting Ships 1995- 96", Jane's Information Group, Coulsdon 1995. 31. Bernard Prezelin (ured.) "Flottes de combat 1996", Editions Maritimes et d'Outre-Mer, Rennes 1995. 32. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, Slufbem list, Medunarodni ugovori, 1/1986. 33. Pomorski zakonik, Narodne novine, 17 /1994.

Za citatelje "HRVATSKOG VOJNIKA" VELIKI POPUST U PRETPLATI! Godisnja pretplata (12 brojeva) 80 kn Polugodisnja pretplata (6 brojeva) 50 kn Pretplacuiem se na __ brojeva HALO 92 lzrezite popunjeni kupon, nalijepite ga na dopisnicu i po~aljite na naslov:

r----------------------------------------, ! Posaljite mi ogledni primjerak glasila HALO i I 92 s uplatnicom za pretplatu na naslov: , ! lme i prezime: ~ ! I Ulica i broj: I ! Postanskl broj ! I i mjesto: I L----------------------------------------~

MUP RH (za HALO 92) Ulka gracla Vukavara 33 10000 Zagreb

Na viecnom putu borbe i opstoinosti

HRVATSKA VOJSKA KROZ POVIJEST

Veliki turski rat 1683.-1699. (XXXIV. dio)

Velimir VUKSIC

u hrvatskim, austrijs­ kim, mac!arskim, tali­ janskim, vatikanskim, turskim i drugim arhi­ vima nalazi se golema pisana povijesna grac!a koja je najznacajniji iz­ vor za proucavan]e vre­ mena osmanlijske vla­ davine u Hrvatskoj

Opsada Vlrovltlce 1684.

P objedu pod Becom 12. rujna 1683. car Leo­ pold I. docekao je nespreman odmah ponudivsi Turcima mir. Na drugoj strani u sveopcem rasulu i bjefanju niti ga je tko mogao cuti niti primiti tako da je ta njego-

va ponuda prosla neprimjeceno. Ratni savjet odmah je pristupio izradbi ratnih planova za sliedecu godinu. Clanovi savjeta razisli su se zastupajuci dvije opcije. Jedni su bill za to da se odmah udari na Osijek, razori Sulejmanov most na Dravi i tako presijece komunikaci­ ja izmedu Osmanlijskog carstva i Ugarske, a onda da se krene na Budim. Drugi su predlagali da se odmah osvoji Budim i da se Turci potisnu iz gornje Ugarske. Prema ovima drugima zauzimanjem Osijeka i rusenjem mosta ne bi se uspjesno presjekle turske komunikacije zato sto bi osmanlijske postrojbe mogle zaobici Osijek i stici u Ugarsku iz Bosne, Srbije i Vlaske. Na kraju je prihvacen plan u kojem bi glavne saveznicke snage krenule na Budim, dok bi u Hrvatskoj, na prostoru izmedu Drave i Jadrana, granicarske snage postupno zauzimale pogranicne utvrde Bosanskog pasaluka i Pozeskog sandzaka, potiskujuci tako Turke dalje na istok. General Johan Schultz upucen je u Gornju Ugarsku s 8000 ljudi protiv Thokolya, Karlo Lotarinski

EE HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

(Karl von Lothringen) namjeravao je sa 43.000 ljudi zauzeti Budim, palatin Pal Esterhazy s 8000 blokirao je pogranicne utvrde u Ugarskoj, a generaliJakob Leslie i Sigismund Joachim Trautmannsdorf krenuli su sa 10.000 ljudi u Hrvatsku da zajedno s granicarskim postrojbama zauzmu Osijek i uniste Sultanov most. Posredovanjem pape Inocencija XI. sklopljen je 5. ozu­ jka 1684. savez, tzv. Sveta liga, izmedu cara Leopolda, kralja Jana Sobjeskog i Republike Venecije za rat protiv Osmanlijskog carstva. Prema tome sporazumu svaka od danica lige samostalno je vodila vojne operacije i sve ostalo sto bi u ratu bilo osvojeno pripadalo je iskljudvo njoj.

U proliece 1684. nakon 104 dana neuspjele opsade Budima saveznicke snage Austrijanaca, Nijemaca, Madara i Hrvata morale su se povuci. Slicno je prosao i Sobjeski u nepripremljenom napadaju na utvrdeni Kamjenec u Ukrajini. Svaki daljnji napadaj na Budim bio je neuspiesan dok se ne osvoji Neuhausel (Nitra) · istaknuta utvrda iz koje su Turci mogli nes­ metano upadati u Moravsku i Austriju. Neuhausel je napokon zauzet 19. kolovoza 1685. kad je nakon jed­ nomjesecne opsade korpus pod marsalorn Caprarom sasjekao nekoliko tisuca posade do zadnjeg covjeka.

Oslobadanje Hrvatske

U hrvatskim, austrijskim, madarskirn, talijanskim, vatikanskim, turskim i drugim arhivima nalazi se golema pisana povijesna grada koja je naj­ znacainfji izvor za proucavanje vremena os­ manlijske vladavine u Hrvatskoj. U pisanoj povijesti u pravilu nema mjesta emocijama, stra­ hovima, nagadanjima, vjerovanji­ ma i mnogo cega sto je bio dio negdasnieg zivota. Malo je pov­ [esnicara koji svoje tekstove izvuku izvan znanstvene suho­ parnosti i udne ih pitkima za cita­ nje, opisujuci i svakodnevan zivot, priblitavajud citatelju duh vremena kako bi povijesne dogadaje mogli lakse pratiti i razumjeti.

Poznati hrvatski poviesnicar i znan­ stvenik dr. Ive Mazuran jedan je od takvih "citljivih" pisaca povijesnih tekstova koji je istrazivao gradu u brojnim europ­ skim i turskim povijesnim arhivi­ ma. Njegovu pozornost posebno su zaokupila zbivanja u Slavoniji u vrijeme Velikog turskog rata (1683.-1699.). U svojoj knjizi "Hr­ vati i Osmanlijsko carstvo" (Gol- den Marketing, Zagreb 1998.), upravo zahvaljujuci prou­ cavanju brojnih pisama, lokalnih zapisa, svjedocanstava i

izazivajuci zaprepastenje turskog stanovnistva u osvojen­ im dijelovima Ugarske i Hrvatske. Strah od buducih doga­ daja tlh se dana nezadrzlvo uvlacio u ljudska srca i sve

kutke varoskih mahala i kasaba. Opca ponstenost i mracne slutnje razjedale su Turke i mu­ cile ih poput naiteze more. Nitka nije znao kad ce bezdan rata zahvatiti ne samo krajiske prostore nego cijelu Ugarsku i Hrvatsku, ali da ce do toga

dod nije bilo sumnje. Strahujuci od ratnih razaranja, a jos vise od posljedica osmanlijske vladavine, mnogi od njih pod okriljem jutar­ njih izmaglica potajno su napu- stali svoje odzake, kuce i kucista i odlazili prema istoku i jugu, odnosno preko Dunava, Drave i Save u Erdelj, Bosnu i Srbiju.

U prvi mah podjednako je strahovalo krscansko stanovni­ stvo, pa se drzalo podalje od cesta i putova da ga za poraz pod Becom ne bi zaskocili

odredi turskih konjanika i na njemu iskalili svoj bijes. Istodobno, pozorno je iz

prikrajka praceno ponasanje osmanlijskih spahija i gradskih posada i sto se medu njima

dogada, pa je u tom stanovnistvu jacalo uvjerenje da je, napokon, doslo vrijeme oslobodenja osmanlijske via-

Bitka pred Osijekom 13.kolovoza 1685. Na suvremenoj grafici vidi se raspored vojske generala Lesliea. Na krajnjem lijevom krilu hrvatski konjanici napadaju prntlvnlcko konjanistvo. Na drugoj strani Drave dobro se vide Sulejmanov most i mocvare u Baranji

izvjesca, na sazet i zanimljiv nadn opisao je stanje u Sla­ voniji nakon sto je stigla vijest o porazu osmanlijske vojske pod Becom godine 1683.

" ... Vijest o strahovitom porazu osmanlijske vojske ispred zidova Beca i kod Parkanya munjevito se prenosila,

davine. Narastajima prigusivana rnrznja prema osvajacu postupno se rasplamsavala u neugasiv plamen koji ce u ime slobode i buduceg zivljenja progutati stotine sela i naselja. U sudaru staleskih, etnickih i vjerskih suprotnosti, sve ono sto je osvajac za stotinu i vise godina namecnuo,

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

BRVATSKA 1683. ~ OSMANSKO CARSTVO

~ MLETACKI POSJEDI

50 100KM

stvorio, uskoro ce zbrisati s lica zemlje !jute sablje i pla­ meni jezici jos ljucih hrvatskih ratnika i osvetnika. Neumoljivo naplacivanje osvajacu za beskrajne patnje i stradanja, bezumna razaranja i prolijevanje krvi, pretvorit ce posebno okolicu Osijeka i cijeli prostor izmedu Dunava, Drave i Save u apokalipticnu sliku strave i uzasa ... "

Stanovnistvo u Hrvatskoj pod vlascu Venecije i Beca nije cekalo sto ce odludti carska diplomacija, vec saznavsi za poraz osmanlijske vojske uzelo je oruzje u ruke. U strahu od pobunjenog naroda Turci su se povladli u utvrde. Vee u listopadu 1683. Senjani su na svoju ruku zapoceli borbu za oslobodenje. Pred svakodnevnim napadajima i zasjedama Turci su napustili Ribnik, Perusic, Obrovac, Benkovac, Ostrovicu, Karin, Kulu Atlagica, Bunic, i Vranu, jedino SU zadrzali snazne posade u Kninu i Skradinu.

Karlovacki general Johann Joseph Herberstein u prosincu Iste godine napao je Bihac, spalio njegovo pred­ grade i opustosio cijelu okolicu. Planuo je i Dmis, a Turci su potisnuti iz Kotara u zaledu Zadra.

" ... Na izmaku zime i u proljece 1684. pripremalo se i krscansko stanovnistvo izmedu Drave i Save na ustanak. Sklanjalo se dublje u surne i poneseno vjerom i zeljom da i samo pridonese vlastitom oslobodenju cekalo povoljniju prigodu za bespostedni obracun s Turcima, domadm poturicama i njihovim suradnicima ... "

E!J HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

_, o,_ 0

Granicarski zapovjednici u Hrvatskoj zavarali su tursku stranu namjerno plasiranim dezinformacijama da se granicarske postrojbe spremaju na proljece otid na ugarsko ratiste. Prema ranijem ratnom planu na hrvatsko ratiste stigao je dio carskih snaga koje su potcinjene varazdinskom generalu Jakobu Leslieu. Pod njegovim vrhovnim zapoviednistvorn ustrojena je vojska kojoj su se sa svojim snagama trebali pridruziti hrvatski ban Nikola Erdody i karlovacki general Joseph Herberstein.

Ratne operacije u Slavoniji

U pocetku srpnja 1684. skupila se vojska nedaleko Durdevca. Umjesto bolesnog Erdodya banskim konja­ nistvom od oko 2000 ljudi zapovijedao je Ivan Draskovic, a vojsci se pridruzio i dopukovnik Adam Zrinski, sin slavnog oca hrvatskog bana Nikole Zrinskog. Cilj ratnih operacija bio je Osijek ali je prije toga trebalo zauzeti Viroviticu, kliucnu utvrdu obrane zapadne Slavonije. Virovitica je bila cetverokurna utvrda s cetiri snazne kule i s vodenim rovom. Na zidovima se nalazilo brojno topnistvo medu kojim se nalazilo i nekoliko topova koji su izbacivali kugle teze od 20 funti. Prije rata u utvrdi je boravila posada od 300 konjanika i 300 pjesaka, Izvidnici i uhode javljali su da u Virovitici nije primijecena uzurbanost i pripreme uobicajene u ocekivanju protivnickog napadaja. Plasiranje dezinfor-

macija odto je zavaralo straze na granici. Iako je pojava carske i granicarske vojske iznenadila posadu, utvrda nije zauzeta u prvom naletu. Izravni napadaj na Viroviticu nije bio moguc i zato je Leslie opsjeo grad s dvije piesacke pukovnije. U meduvremenu stigla je vijest da iz smjera Slatine stize pornoc posadi. Lesli je zapovijedio Trautmannsdorfu da hitno krene u susret deblokadnoj vojsci. Nakon uzurbane nocne hodnje carski general iznenada se u rano jutro iznenada pojavio pred osmanlijskom vojskom. U silnom naletu konjanika i pjesaka razbijeni su Turci. Veci broj je pogin­ uo, oko 200 je zarobljeno, a ostali napustivsi opremu, dali se u bjeg progonjeni lakim banskim konjanicima. Pred tursku posadu utvrde izvedeni su zarobljenici da se pokaze sto je ostalo od deblokadne vojske. Izgubivsi svaku nadu u pornoc Virovitica se predala 25. srpnja 1684.

" ... U vojnom pogledu bio je to krupan uspjeh koji je otvorio put prema Osijeku i primorao osmanlijske snage na povlacenje do Siraca, Vocina, Orahovice i Nasica ... "

Sliedece godine nastavljene su uspjesne vojne operacije. Karlo Lotarinski je 16. kolovoza 1685. potukao Ibrahim pasu pod zidinama Esztergoma i osvo­ jio utvrdu Nave Zamky. Predvoden svojim vojvodama digao se narod Dalmacije. Gotovo je sva Dalmacija oslobodena od Turaka. Uz pomoc mletacke vojske zauzeti su Sinj i Knin. Hrvatski ban Nikola Erdody uz pomoc ustanickih postrojbi Franje Ilica i Ivana Sekule osvojio je Kraljevu Veliku i Bijelu Stijenu - nekadasnje sjediste viteskog reda Ivanovaca. U Lici su zauzeti Korenica, Grebenar i Ribnik.

Osijek

U prvoj polovici kolovoza general Leslie nas­ tavio je operacije u Slavoniji. Sa sest konjanickih i pjesaddh pukovnija, 2000 banskih konjanika i tri topa, krenuo je prema svojem prvotnom cilju - Osijeku. Vee 11. kolovoza zabihezen je i prvi veci okrsa], Kapetan Gaspar Balog s 500 banskih konjanika zauzeo je Miholjac. U manjoj tvrdavi ostavio je posadu od 200 vojnika i sto hajduka iz okolnih mjesta, a zarobljenike, njih 81, dao je zatvoriti do povratka vojske iz Osijeka. Sliedeci dan uta­ borio se Leslie blizu rjedce Karasice na pola puta od Valpova do Osijeka. Oko podne javili su izvidacki odjeli da prema Valpovu napreduje veca osman­ lijska vojska. U bojazni od turske brojnosti Lesli je protivniku priredio predstavu s nam­ jerom da se prikaze mnogo snazniiim nego sto u stvari jest. Dao je pucati iz topova, a konjanicki i pjesacki odjeli jurili su okolo podizuci buku i praslnu kao da se radi o velikoj vojsci. U medu­ vremenu stigla je vijest da je 150 turskih konja­ nika i 200 pjesaka zauzelo most na Karasid. Ne cekajuci carske kirasire i dragune, i u strahu da bi Turci mogli porusm most, Leslie je zapovijedio hrvatskirn lakim konjanicima da otjeraju protivnika. U zestokom sudaru Turci su potisnuti prema Osijeku, most je zauzet neostecen, ali su hrvatski gubitci bili znatni. Poginuo je ivanicki kapetan

Hajduk-ustanik, 1684. -1685.

,li~c, 199B. '1t,

Carska vojska zauzima Kosice (Kassa) 25. listopada 1685. Utvrdu Kosice, koja se danas nalazi u Slovackoj, u ljeto 1683. Osvojio je I. Thiikiily. U kasnijm borbama oko Kasica i u Gornjoj Ugarskoj sudjelovale su dvije hrvatske konjanicke pukovnije Kery (grof Franjo Kery) i Erkradt (dopukovnik Philipp Erkradt). Grofa Petra Ricciardia od Like zamijenio je potkraj 1683. pukovnik Erkradt, otkad pukovnija nosi i njegovo ime. Potkraj godine 1685. obje pukovnije bit ce raspustene, as njihovim kadrom bit ce podignuta nova dragunska pukovnija Lodron (pukovnik Nikola Lodron). Pocetkorn godine 1686. Karla totarlnskl podigao je osobnu pratnju (gardu) od 80 hrvatskih konjanika. Vrlo vjerojatno je da je dio casruka i vojnika garde pripadao raspustenlrn hrvatskim koJljanickim pukovnijama Kery i Erkradt

Stjepan Parade i 26 vojnika. Dva puta vise bilo je ranjenih. Sljedeci dan Leslie je presao most i utaborio se blizu

Osijeka. Zapovijedio je podizanje i utvrdivanje tabora dovoljno velikog da se u njega smjesti vojska od 30.000 ljudi. Pred tabor je postavio ono vojske sto je imao, nesto manje

E! HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

od 10.000 ljudi. Carsko piesastvo u sredinu, pokraj njega kirasiri, a na krilima lako hrvatsko konjanistvo, Izmedu njih i Osijeka stala je osmanlijska vojska. Navalu su zapoceli kril­ ni hrvatski konjanici koji su tursko krilno konjanistvo odba­ cili u neredu progoneci ga i sijekuci sve do zidina utvrde. Za konjanistvom zapocelo je uredno odstupati i tursko pjesastvo prema osiecko] utvrdi. Tada je i Leslie zapovijedio opci pokret prated protivnika u stopu sve dok se nije zatvo­ rio u utvrdu, Pazed na rnogud ispad iz utvrde Leslie je usao u napustenu palanku iznenaden njezinim izgledom i velidnorn. Ranija predstava o velidni vojske cini se da je djelovala jer su Turci dan ranije poslali zene i djecu brodovi­ ma niz Dravu, a preostalo stanovnistvo sposobno za nosenje oruzja zatvorilo se zajedno s vojskom u osiecku utvrdu.

Leslie je u svojem izvjescu primijetio da u palanci ima vise dzamija, vise od 500 trgovina i velika natkrivena trznica na kojoj je nasao goleme kolicine hrane te sijena i zobi za konje. Posebno ga je dojmio izgled Sulejmanova mosta izradenog od hrastovine koji je bio toliko sirok da su preko njega istodobno mogla voziti troja zaprezna kola. Most je bio dugacak oko 9000 koraka, a sredisnji dio iznad rijeke Drave bio je polozen na 16 velikih Jada.

Bez teskog topnistva nemoguce je bilo zauzeti utvr­ du. Nakon sto je dao temeljito opljackati palanku, Lesli je dao spaliti Osijek i oko 1000 koraka mosta na osjeckoi strani, i 15. kolovoza krenuo kud,

VOL ,C:iE ODIN

1848. I RVATI

{II. dio) .. , ·------- ~ •.. \lf7l tfl"""'*

Hrvatski vojnici pod seeom 1848.

nistvorn podmarsala grofa Auersperga. On je nakon zlosretnih dogadanja 6. listopada po­ vukao svoje postrojbe iz sredista grada u vrtove oko Schwarzenbergove palace. Svoj stozer smjestio je u palacu, a tamo su mu se pridruzili i svi ostali aktivni vojnici i casnici, kao i svi koji su bili u sluzbi Dvorskog ratnog savjeta i Ministarstva rata. Ni sam Auersperg nije znao tocno, sto da radi, a nije se imao ni s kim savjetovati. Iako je Jelacic odmah po dolasku stupio u vezu s Auerspergom, jos uvi­ jek je vladala zbrka u komunikacijama na nizo] razini. Tako je primjerice general bojnik Neustadter, koji je s dvije bojne poslan da izvuce topove na polozaje za bombardiranje grada, proveo kisnu i hladnu noc u cekanju. Naime, nitko ga iz Auerspergova stozera nije obavijestio da je zapovijed opozvana i da topovi ne ce sud. Ban Jelacic je inzistirao da Auersperg napusti predgrada i poveze se s nje­ govom vojskom izvan grada zbog lakse komu­ nikacije, ali i da bi gradani Beca shvatili da nje­ gova vojska i gradska posada cine jedinstvenu

Prije 150 godina, 1848,. Europu su potresale revolucije. Ni Hrvatska nije bila postedena

revolucionarnih zbivanja. Nacionalne teznje iznesene su u Zahtijevanjima naroda, ali zaprijetila je opasnost od mac!arske hegemonije. sored se protiv Madara pod zapoviednistvorn bana jeladca Hrvati su ujedno spasavali i Monarhiju. Nakon neodlucne bitke kod Pakozda pozvani su da

Vladimir BRNARDIC

carsku vojsku. Osim togajelacicev i Auersper­ gov zbor zajedno su mogli lakse odbiti madarski napadaj. Konacno je Auersperg pris­ tao i 12. listopada se povukao sa svojim postrojbama izvan grada i spojio s hrvatskom vojskom. U Becu je ostao samo general mjesnog zapoviednistva Matauscheck. On se smjestio u Dom invalida, gdje je zajedno s invalidima izdrzao opsadu sve do zauzeca Befa Auerspergove satnije zauzele su polozaj na lijevom krilu hrvatske vojske, a on je svoj glavni stozer smjestio u Inzerdorfu. Blokada Beca s istocne, jugoistocne i jugozapadne strane, odnosno od Freudenaua do St. Veita, gdje su bili polozaji hrvatskih odreda i gradske posade, zapocela je 14. listopada.

Odmah nakon prvih revolucionarnih dogadanja u Becu, knez Windischgratz, koji je vec ranije ugusio revoluciju u Pragu, odludo je poslati dio svoje vojske iz C:eske za Bee. Prve postrojbe stigle su 21. listopada zeljeznicom do Floridsdorfa. U meduvremenu je knez Windischgratz posjetio cara u Olomucu, gdje

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

pomognu ugusiti revoluciju u Becu

akon do kraja neodlucene bitke kod Pakozda i Valen­ zea Ieladc je na poziv gene­ rala Windischgratza krenuo prema Becu, gdje je stigao

10. listopada. Hrvatska vojska zauzela je polo­ faje iugoistocoo od Beca u Inzersdorfu, Ober­ i Unterlaau, te Rotheneusiedlu, gdje je ujedno bio i Ieladcev stozer. Uzvisinu na brdu Laar, odakle se prufa <lobar pogled na Bee sve do madarske granice, zauzela je divizija general­ bojnika Kempena. Dolazak hrvatske vojske iza­ zvao je isprva veliki strah u Beru. Dva dana carevinskog parlamenta odmah su otisli na pregovore Jelacicu, ali nisu nista postigli. Panika u gradu je bila pak toliko velika da je ban Jelacic mogao zauzeti predgrada, bez veceg otpora, jer nisu zatvorena gradska vrata. Navodno su se cak neki hrvatski vojnici odvazili otici u grad na pivo. No i s druge strane je vladala svojevrsna konfuzija. Jelacic nista nije htio poduzimati dok se ne poveze s beckom vojnom posadom pod zapovjed-

Pofetak napadaja na predgraaa Befa sa Simmeringa

je ovaj pobjegao zajedno s dvorom. Tama ga je car, 16. listopada, imenovao marsalom i glav­ nim zapovjednikom svih vojski, osim vojske pod zapoviednistvom marsala Radetzkog u Ita­ liji. Tom odlukom istodobno je dobio punu vojnu i civilnu vlast u Ugarskoj. Time je banJe­ lacic izgubio ave iste ovlasti i potpao pod za­ poviednisrvo marsala kneza Windischgriitza kao obican zapovjednik armijskog zbora, a nje­ gova je vojska kao 1. armijski zbor usla u sklop carske vojske. Marsal knez stigao je osobno 24. listopada u Hetzendorfblizu Beca i tamo u car­ skom ladanjskom dvorcu uspostavio svoj glav­ ni stozer.

Banu J eladcu pridruzio se general Ottin­ ger, koji je s njim suradivao jos u varazdtnu i on ga je uzeo za divizijskog generala u svom armijskom zboru. Dobio je zapoviednistvo nad brigadama general bojnika Balthesera i gener­ al-bojnika Lederera. Tri divizije zauzimale su poloza] prema Becu, a Kempenova divizija bila je upucena s konjicom prema Schwechatu da izvida okolicu jer se ocekivao dolazak madar­ ske vojske u pomoc Becu

Zatvaranie obruca oko Beca

Prvi sukob s pobunjenim Becanirna izbio je vec prvi dan po dolasku hrvatske vojske 11. listopada. S vremenom su okrsaji i carkania postajali sve cesci. Posebice kad su uslijedili ispadi becke Nacionalne garde s linije St. Marx prema Simmeringu i Laaerbergu 13., 14. i 15. listopada. Ove "bor­ bene probe" redovito su bile popracene dugim topnickim dvobojima. Mogla se zamijetiti nervoza i razdrazenost na obim stranama. Dan nakon sto je Je­ lacic ocekivao madarski napa­ daj, 18. listopada poduzela je becka mobilna garda jos jedan ispad kod St. Marxa.

Dolaskom postrojbi iz Ceske pocelo je i njihovo ras-

Napadaj Hrvata (lijevo) i grenadira (desno) na Jagerzeil barikadu

r.tl'I 1:,1;1 HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

1. divizija padmarsala Zephyris Brigada general bojniko Soncheza 2. bojno pjesodijske pukovnije br. 12

1. bojna landwehra pjesocke pukovnije br. 21 1. bojna londwehra pjesocke pukovnije br. 35 2. bojna pjesacke pukovnije br. 58 1. bojna londwehra pjesocke pukovnije br. 58 pjesocka bilnica 6.funfnih topova br. 2

grenadirska bojna Schwarz! grenadirska bojna Gaus grenadirska bojna Stmstil grenadirska bojna Richter pjesacka bifnica 6.funfnih topova br. 3

1., 2. i 3. bojna londwehra pjesocke pukovnije br. 16 1. bojna landwehra pjesacke pukovnije br. 1 1. bojna landwehra pjesacke pukovnije br. 63 pjesacka bifnica 6.funfnih topova br. 1 rakefna bifnica br. l

Brigada general bojnika Franko

2. divizija podmarsola Csoricha Brigada pukovnika Jablanowskog

Brigada pukovnika Klehea potpukovnicki divizijun kirasirske pukovnije br. l potpukovnicki divizijun, 1. i 2. bojnicki divizijun pukovnije Chevauxlegersa br. 6 konjanicka bifnica

Zastitna zborna pricuva pjesocka bifnica 12-funfnih topova br. l pjesacka bifnica 12.funfnih topova br. 2 rakefne bifnice br. 15, 16, 17, 18

Dodotni zbor (Extrakorps) Pioniri

3. armi~ki zbor

Zapovjednik: podmarsal Ferdinand Serbelloni, Duca di San Gobria Nacelnik stozera: kapeton Drechsler Zborski zapovjednik lagistike: Breitensee

1. divizija podmarsala Landgrala Fiirstenberga Brigada general-bojnika Chizzola 1. i 2. bojna pjesacke pukavnije br. 35

3. bojna pjelacke pukovnije br. 3 3. bojna pjelacke pukovnije br. 8 1. bojna pjesacke pukovnije br. 58 2 pjesacke bilnice 6-funfnih topova

Brigada general bojnika Colloreda 3. bojna pjesacke pukovnije br. 21 1. bojna pjesacke pukovnije br. 2 4 2. bojna pjesacke pukovnije br. 28 pjesacka bifnica 6.funfnih topova br. 4

2. divizija podmarsala Ramberga Brigada pukovnika Simbschena lovacka bojna br. 2

1. bojna landwehra pjesacke pukavnije hr. 25 dragunska pukovnijo hr. 6 pjesocka hifnico 6-funfnih topova

Brigado general bojniko Parrota lovocko bojna br. 12 3. bojno pjesocke pukovnije br. l 3. hojna pjesocke pukovnije hr. 18 3. hojna pjesacke pukovnije hr. 25 3. bojno pjesacke pukovnije hr. 49 l i l /2 pjesocka bifnico 6.funfnih topova

Dadatni zbor (Extrakorps) Pioniri Samastalna brigada general-bojnika Wyssa 1. bojna londwehra pjesocke pukovnije hr. 18 1. bojno pjesocke pukovnije br. 29 3. hojno pjesacke pukovnije hr. 56 Saperi hojnickiilivizijun kirasirske pukovnije hr. 5 potpukovnickiilivizijun pukovnije Chevouxlegerso hr. 2 konjanicko hifnico bifnico 12.funfnih topovo

Glavna armi~ka priCuva Brigada general bojnika Schiittea lovacka bojna hr. 5

grenadirska hajna KO(I{ grenadirska bojna Rattay grenadirska hojna Chmielnicky pjesacka hifnica 6.funfnih topova hr. 3

Konjanicka priCuva (general bojnika kneza Franza Lichensteina) Brigada general bojnika Bellegradeo kirasirska pukovnijo hr. 5 kirasirska pukovnija br. 8 ulonska pukovnijo br. l abez 1. bojnickogilivizijuna) konjonicka bifnica

Glavna topnicka priCuva pjesocka bifnico 6-funfnih topova 2 pjesacke bifnice 12.funfnih topova

Dadatni zbor (Extrakorps) pioniri saperi

Ukupno: 59 i 1/2 bojni, 67 eskadrona i 219 topova

Napadaj hrvatskih vojnika na jednu barikadu u Leopoldstadu

poredivanje. Windischgratz je 25. listopada zapovijedio jelad­ cu da pokriva lijevo krilo Ram­ bergove koja je prodirala pre­ ma Taborn. Zadacu je trebao obaviti nastupanjem i grad­ njom mosta preko "becke vode", zauzimanjem i osigura­ vanjem praterskog ljetnikovca (Praterlusthausa) i mostova koji su se tamo nalazili, te dalj­ njim napredovanjem na Prate­ ru. Nocu 25. na 26. listopada i cijeli iduci dan hrvatske bojne brigade Gramont vodile su ogorcene borbe s beckim usta­ nicirna na Prateru.

Na Prateru se na grobu Ivana Kalinica, natporucnika 4. bojne slunjske granicarske pu­ kovnije, nalazi spomenik, po­ svecen njemu i svim poginulim hrvatskim granicarima u bor­ bama 26. i 27. listopada. Danas se taj spomenik nalazi na

smjeru sto vodi od Rotunskog mosta (Rotundenbri.icke) preko Rustenschacher ale­ je premaJesuitenwiese. Dan ranije, odludo je Ramberg uz pomoc samostalne brigade Wyss zauzeti Leopoldstadt i kod jagerzellea se spo­ jiti s banskim postrojbama koje su ocekivano nastupale preko Pratera. U tu svrhu trebalo je iz zgrada sjeverno od Tabora kao i kod Sjevernog kolodvora (Nordbahnhof) izbaciti utvrdene revolucionare. Bila je to zadaca za tesko topnistvo general bojnika Wyssa. Ali svi ti objekti zauzeti su bez borbe, jer su se 26. listopada ujutro revolucionari povukli unutar praterske zvijezde (Pratersterne) i ulice Tabor (Taborstrasse ). Tu se razvio tijekom toga dana visesatni topnicki dvoboj, ali zbog nedostatka pjesastva nije bilo rnoguce poduzeti nikakav odlucuiuci juris. S obzirom na uspiesno prodi­ ranje Hrvata na Prateru dao je Wyss koncentri­ rati paljbu 12-funtne bitnice smjestene kod Sjevernog kolodvora prema tzv. Zvijezdanoj barikadi (Sternbarikade) na izlazu izjagerzeila, da bi sto bolje pripremio juris Hrvata za koje je mislio da su vrlo blizu. Ipak spajanje s banskim postrojbama nije se odmah ostvarilo, nego je

Ulazak Jelaclca u predgraae Landstrasse 28. listopada 1848.

PROSINAC, 1998. HRVATSKI VOJNIK

tek kasno navecer doslo do spajanja brigade Wyss s Pratera nadirucom brigadom Gramont jeladcevog zbora. Revolucionari su oko 18 sati povukli topove i napustili Zvijezdanu barika­ du. Razlog za to treba potraziti u potpunoj iscrpljenosti branitelja barikade.

Posebno dramaticna bila je borba gra­ nicara slunjske bojne brigade Gramont za Sofijin most (Sophienbriicke), koji je s dvije strane bio zagraden jakim barikadama i bra­ njen od borbeno raspolozenih pobunjenika. Usprkos jakoj paljbi 6-funtne bitnice - osam sati je rnorncad neprekidno punila topove, a najveci dio topnika je pritom bio oglusio - nije uspjelo nadirucim Slunjanima da zauzmu So­ fijin most. Most je jos 27. listopada ostao u posjedu branitelja.

Uza sve to uspjelo je 3. bojni 1. banske pukovnije, za vrijeme zagrizljivih borbi na Sofijinom mostu, prodrijeti na lijevu obalu dunavskog kanala do parnog mlina (Damp­ fmuhle) i zauzeti ga. Kuce i tvornice uokolo izgotjele su do temelja.

Sve u svemu 27. listopada zatvaranje obruca oko Beca bilo je zavrseno. Revolucio­ narne snage prisiljene su na povlacen]e unutar vanjskih gradskih zidina. Citav 27. listopada provele su obje strane u iscekivanju izuzevsi kratka puskaranja.

se povuce tek sto je izgubila polovinu ljudstva. Ipak, carsko topnistvo uspjelo je usutkati topove na bedemu i probiti vrata St. Marxa. Kroz vrata je prvi prosao nacelnik [eladceva stozera general Zeisberg na celu jedne bojne Hartliebove divizije. Uskoro je i cijela Hartlie­ bova divizija usla u predgrade Erdberg i Landstrasse, razmjestajuci se desno i lijevo po pokrajnjim ulicama. Vecina ulica bila je zagradena barikadama, a ulicne borbe bile su vrlo teske, Na hrvatske vojnike su pucali s krovova, s prozora, pa cak i iz podrumskih rupa. Stoga su oni u pocetku imali znatne gubitke. Ipak, Hartlieb je svoje postrojbe sacuvao od opkoljavanja osobnim zalaganjem i brzo promislienom reakcijom na Crkvenom trgu (Landstrasser Kirchenplatz - danas Haupt­ platz). Naime 4. bojna ogulinske pukovnije na­ sla se tu u unakrsnoj vatri iz kuca i s krovova. Podmarsal Hartlieb nalazio se na celu navalne kolone sastavljene pretezito od Neustadterove brigade, ali i nekih postrojbi brigade Dietrich i Karger. Kalona se kretala glavnom ulicom Landstrasse prema Domu invalida. Dosavsi do trga, gdje se nalazi Augustinska crkva, kolona

nom kolonom generala Hartlieba. Hartlieb je pak sa svojim Ogulincima, Otocanima i Serezanirna brigade Neustadter napredujud uzduz glavne ulice Landstrasse dosao do zgrade glavne carinarnice (Zollarntsgebaude) i Doma invalida. Kod Doma invalida spojio se s generalom Matauschekom, koji se jos od povlacenja Auersberga iz Beca sa svojim vojnicima i invalidima tamo zabarikadirao i pruzao otpor. Hartlieb je rasporedio svoje sna­ ge na polozaie uzduz Beckog potoka (Wienf­ luss) od Dunava sve do predgrada Mariahilfer. Tu se povezao s divizijom podmarsala Csoricha 2. armijskog zbora grofa Auersperga.

Najteza zadaca, osvajanje Leopoldstadta, bila je povjerena podmarsalu Rambergu, odnosno 2. diviziji 3. arrnijskog zbora pod­ marsala Serbellonija. Njemu je pomagala briga­ da Gramont iz sastava [eladceva 1. armijskog korpusa. Ona je od 11 pa sve do 15 sati i 45 minuta probijala barikadu kod Franjinog mosta (Franzensbriick). Nakon proboja bari­ kade napredovala je kroz Czerningasse i stigla oko 17 sati i 15 minuta za leda pobunjenicima kod tzv. Crkvene barikade (Kirchenbarrikade)

Napadai na Bee

Poslovni komunikacijski sustavi Vidjevsi upornost bee- kih revolucionara i zeleci izbjeci istodobno bitku s madarskom vojskom i bee- kim revolucionarima, knez marsal Windisch­ gratz odludo je napasti predgrada Beca, Plan je bio zauzeti predgrade Leopoldstadt i napadom na crti St. Marx i dunavskog kanala zauzeti predgrada Landstrasse, Erdberg i Weissgarber. Takoder je trebalo osvojiti pred­ grada Nussdorfer, Wahringer, Hernalser, Lerchenfelder, Mariahilfer, Hundsturmer i Matzleinsdorfer. Glavni napadaj zapoceo je 28. listopada u 10 sati i 30 minuta.

Za zauzimanje predgrada Landstrasse, Erdberg i Weissberg bile su zaduzene brigade Neustadter i Karger divizije podmarsala Hartlieba 1. armijskog zbora Jelacic. Polazni polozai: Hartliebove divizije nalazili su se u blizini vrata St. Marx, gdje su dopremljeni i topovi da bi se probila gradska vrata. Napadaj je otpoceo strasnom topovskom paljbom na citavoj crti oko grada. U pocetku su topovi rev­ olucionara dosta zestoko odgovorili, a njihovi strijelci su poubijali mnogo topnika jedne raketne bitnice, koja je bila smiestena suvise blizu bedema. Bitnica je dobila dopustenie da

Ericsson Nikola Tesla d.d. • tel.01/35 35 35 • fax 01/35 30 09

HRVATSKI VOJNIK PROSINAC, 1998.

je naisla na veliku barikadu, a od ubojite paljbe revolucionara stradala je polovina konja topovske bitnice 12-funtnih topova, sto je isla na celu kolone i uklanjala prepreke. Doslo je i do kolebanja u samoj velikoj koloni i vec se pomisljalo na povlacenie. u ovom kritcnom trenutku podmarsal Hartlieb zapovjedio je zapovjedniku topnicke bitnice da usmjeri paljbu visoko preko barikade u njezinu pozad­ inu. Bila je to genijalna ideja jer su revolu­ cionari pomislili da im je neprijatelj zasao iza Ieda i pokolebali se. Tada se Hartlieb stavio na celo kolone i zapovijedio porucniku Lovricu iz krifevacke pukovnije da povede svoje vojnike u juris. To je bilo presudno i barikada je usko­ ro zauzeta i uklonjena. Daljnji otpor duz ulice Landstrasse nije bio toliko snazan. Zahvaljujuci izvrsnim casnidma, sto su predvodili postro­ jbe Serezana i Ogulinaca jedna masivna barika­ da zauzeta je bez velikih teskoca. General bojnik Karger sa svojom brigadom probio se preko Rennwega do palace Schwarzenberg, gdje se oko 18 sati i 30 minuta spojio s juris-

pokraj crkve Sv. Ivana Nepomuka (St. Johann Nepomuk Kirche) na Iagerzetle (danasn]a Praterstrasse). Tu su nakon proboja prve barikade oko 11 sati i 30 minuta zaustavljene postrojbe brigade Frank Rambergove divizije. Njihov napadaj je odbijen oko 14 sati i 45 min­ uta, te je brigada morala krenuti zaobilaznim putem probijajuci dvije manje barikade usput. Tek dolaskom brigade Gramont osvojena je Crkvena barikada i omoguceno zauzimanje citavog prostora sjeverno od Dunavskog kanala. Svojim prodorom brigada Gramont bitno je pridonijela zauzimanju Leopoldstadta.

Carske postrojbe zauzele su becka pred­ grada 29. listopada ujutro, no sam grad jos nije osvojen. Na zahtjev revolucionara istoga dana sklopljeno je primirje, To je dobro doslo carskoj vojsci da se pripremi za bitku s Madarima, koji su se priblizili Schwechatu dolazed u pomoc opkoljenim beckirn revolu­ cionarima.

(nastavit ce se)

Norucuiem godisnju pretplatu zo: - sluzbeno glasilo MORH·a, tjednik ''Velebit'' 1

. strucni cosopis, rnjesecnik "Hrvatski vojnik" -:-1

- zojednicku pretplatu -:-1

ZEMUA "Hrvatski vojnik" ''Velebit" zajednicka

HRVATSKA KN 210 295 495 NJEMACKA DEM 95 150 240 AUSTRUA ATS 600 1.050 1.620 SLOVENIJA SIT 6.800 12.375 18.875 SVICARSKA CHF 70 123 190 FRANCUSKA FRF 300 525 810 NIZOZEMSKA NLG 95 168 258 SVEDSKA SEK 430 750 1.160 BELGUA BEF 1.800 3.150 4.850 ITALIJA ITL 99.000 180.000 274.000 NORVESKA NOK 380 675 1.035 DANS KA DKK 320 600 905 V. BRITANIJA GBP 38 (zrak 62) 68 (zrak 113) 104 (zrak 174) SAD USD 69 (zrak 118) 108 (zrak 205) 17 4 (zrak 323) KANADA CAD 95 (zrak 160) 150 (zrak 285) 240 (zrak 445) AUSTRALIJA AUD 95 (zrak 190) 150 (zrak 330) 240 (zrak 520)

obicnirn putem . Za zemlje gdje je navedena rnoqucnost zrakoplovom; zrakoplovom .

PRETPLATNIC:KI; KUPON Ako placate kreditnom karticom posoljite dopisnicu so ispunjenim podatcima.

DinersClub I Amer.Exp. 1 Eurocard M. Card I VISA 1 Broj kartice: I I I I I I I I I I I I I I I I Vrijedi do: _ Potpis: _

lme i prezime:

Naslov:

Adresa:

Brzoglas:

Moiete izvrsif pretplatu i cekovima graclano, korisnik: "Tisak", Slavonska av. 4, 10000 Zagreb Uplata pretplate: - za Hrvatsku: u korist poduzeco ''Tisak", Slavonska av. 4 (za HVG), ziro rocun br: 301-01-601-24095; poziv no bro] 05 JMBG

- za inozemstvo: no devizni rocun poduzeco ''Tisak" (za HVG) u Zag. banci br: 30101-620-16-2500-3281060 Molima cijenjene citatelje da nakon izvrsen]o pretplate posolju kopiju uplotnice iii ispunjeni eek no adresu:

"HVG", Zvonimirova 12, 10000 Zagreb iii no dclekournnozivoc (fax) 01 / 4551-852

~---------------------------------------------------------------------------------------------------------

tplatom lakle do atskog vojnlka i Velebita

kl voJnlk 210,00 kn• V•l•blt 111,00 kn• z •• ~dnltk• prtttpl•t• 411,00 kn

IUEDIGC IOIUl24/

• barrel· length: • panoramic telescope: • handheld computer • traverse: • elevation/depression: • fire: • range:

-5°/45° single and rapid fire - classical rocket 8550 m - rocket with increased range 13,500

• max. speed: • combat welght: 8500 kg • power-to-welght ratio: 15 to 20 hp/t • diesel engine developing 130 hp/l650 rpm • cross-country ability-pressure: 0.7-4.5 bars • "run flat" • driving ability: 50 km • max. road range: 500 to 700 km • electrical system: 24 V/12 V • armored protection:

- from 7.62 x 51 API < m • combat movement: - automatic levelling of launcher on vehicle, - automatic assumption of the position towards the elements of the target, corrective elements and control of fire with a handheld com­ puter, from the vehicle or at a distance.

iber - HE shell fragments

Crew: 3-4, swift entry and exit, 3 doors Logistics: high reliability, ease of maintenance, durability