HISTORIJA BOSANSKOG KNJIŢEVNOG JEZIKA

-Periodizacija historije bosanskog knjiţevnog jezika-

Bosanski jezik

Južnoslavenski jezici

Slavenski jezici

Indoevropska jezička zajednica

Indoevropska zajednica

Spadaju:

Indoiranski,romanski,germanski,

baltički,slavenski jezici.

Raspada se 2000 g.p.n.e.

Baltičko-slavenska zajednica.

Raspada se 1500-1300 g.p.n.e.

Praslavenska jezička zajednica

Historijska pozadina

Tri veće skupine slavenskih dijalekata:

• Zapadnoslavenski:poljski,ĉeški,slovaĉki

• Istoĉnoslavenski:ruski,ukrajinski

• Juţnoslavenski: • Zapadna

• Istoĉna grupa

Zapadna: Istoĉna:

• slavenski jezik i srednjojuţnoslavenski dijasistem

• makedonski,

• bugarski i

• staroslavenski jezik

Srednjojuţnoslavenski dijasistem:

Sadrţavao pet dijaletskih cjelina:

• Kajkavsku, ĉakavsku, zapadnoštokavsku, istoĉnoštokavsku i torlaĉku.

• Iz tih pet narjeĉja nastaju:

– zapadna srednojuţnoslavenska grupa,

– istoĉna srednojuţnoslavenska grupa.

Zapadna Srednojuţnoslavenska

grupa

• Spadaju:

– hrvatski

– bosanski jezik

• Spadaju:

– srpski

– crnogorski jezik

Istoĉna Srednojuţnoslavenska

grupa

• Danas se upotrebljavaju nazivi srpski, bosanski jezik.

• Crnogorski jezik nije zvaniĉno priznat.

Staroslavenski jezik

• Prvi pisani jezik Slavena.

• Tvorac: Konstantin (Ćirilo).

• Nastao: druga polovina IX vijeka.

• Natpisi na spomenicima nisu saĉuvani.

• Zove se i starobugarskim, crkvenoslavenskim jezikom.

• Nadregionalni, nadnacionalni jezik za Slavene.

• 863 g. Ćirilo sastavio Glagoljicu (prvo slavensko pismo; glagoljati = govoriti, pisati).

• Ćirilica (Ćirilo je nije sastavio).

• III tipa glagoljice:

– Obla (stari tip),

– Uglasta ili uglata (nastala na Zapadu) tzv. hrvatska glagoljica,

– Poluobla (prijelazna forma) tzv. bosanska glagoljica.

• III teorije o nastanku glagoljice: – egzogena ,

– endogena,

– egzogeno-endogena.

Obla Uglasta Poluobla

Karakteristike slavenskog jezika:

• Imao dva pisma (stara glagoljica i mlaĊa ćirilica).

• Trinaest samoglasnika (danas svedeni na a,e,i,o,u).

• Glasovi: Jer(mehki poluglas),Jor(tvrdi poluglas).

• Imao mnogo glagolskih oblika,znatno više nego danas.

Pet faza:

• I-Doba srednjovjekovne Bosne

• II-Tursko doba

• III-Austrougarsko doba

• IV-Jugoslavensko doba

• V-Bosanskog doba

Vremenski gledano:

• I od XI do kraja XV vijeka

• II od kraja XV do druge polovine XIX vijeka

• III na prelazu iz XIX u XX vijek

• IV XX vijek

• V posljednja decenija XX vijeka

I faza:Doba srednjovjekvne Bosne (XI-XV )

• Pisma kojima se sluţilo stanovništvo Bosne i Hercegovine

• Najstariji oblici bošnjaĉke pismenosti

• Natpisi na stećcima

• Glagoljica

– Bosanĉica

• Ćirilica

I faza:Doba srednjovjekvne Bosne (XI-XV )

• Raskrsnica evropskih i vanevropskih civilizacija(rani poĉetak pismenosti).

• Prvi pisani spomenici X i XI vijek.

• Pokrštavanje slavenskog stanovništva (prodire slavenska pismenost).

• Ĉetiri pisma(grĉko pismo,latinsko pismo,glagoljica i ćirilica).

Glagoljica

• Starije pismo od ćirilice.

• Za Bosnu karakteristiĉna poluobla.

• Spomenika na glagoljici je znatno manje saĉuvano.

• Najstariji saĉuvani trag bošnjaĉke pismenosti na glagoljici je natpis sa crkve u Kijevcima(Prijedor).

• XII vijek:Grškovićev i Mihanovićev odlomak(pisana poluoblom glagoljicom)

Mihanovićev odlomak Grškovićev odlomak

Glagoljica

• Hrvojev misal

• Bila je u upotrebi ne samo u crkvi(Crkva bosanska) nego i van nje.

• Dobija izrazite grafijske odlike(bosanska ćirilica=bosanĉica)

Hrvojev misal

Bosanĉica

• Nastala u Dubrovniku, srednjoj Dalamciji, Bosni; X vijek

• Odlike: – Elementi glagoljice,

– Narodni govor,

– Staroslavenska slova sa novim znakovima,

– Obla glagoljica,

– Ikavizam.

Dva oblika bosanĉice:

1)Ustav, ustavno pismo(npr.Kulinova povelja)

2)Kurzivna rukopisna bosanĉica (XIII vijek)

Spomenici na prostoru Bosne

Najpoznatiji pisari:

Radoje(Kulinov dvor),

Vladoje(na Tvrtkovom dvoru).

Najveći znaĉaj:

Humaĉka ploĉa(X-XI vijek)

Kulinova povelja(1189. godina)

Humaĉka ploĉa

Povelja Kulina bana

Spomenici na ćirilici :

• Crkveni rukopisi;

• Zapisi i natpisi

– Natpisi na stećcima i graĊevinama;

• Povelje ,pisma;

• Lijepa knjiţevnost;

Crkveni rukopisi

• Iskljuĉivo prevodi Novog zavjeta.

• Odlikuje ih duboka staroslavenska starina u pravopisu i jeziku.

– Miroslavljevo evanĊelje,

– Srećkovićevo evanĊelje,

– Apokalipsa bosanskih krstjana.

Zapisi i Natpisi

• Zapisi rezultat zabilješka(zapaţanja) srednjovjekovnih pisara.

• Zapisi po jasnoći i izraţajnosti sliĉni natpisima.

• Natpisa najviše na stećcima,crkvenim graĊevinama,mauzolejima,kaznenim ploĉama.

Natpisi na stećcima

• Vid originalnog stvaralaštva srednjovjekovne Bosne i Huma.

• Pisani bosanĉicom. • XIII-XVI vijek. • Najstarija ţarišta:

– Okolina Blagaja, – Okolina Stoca, – Dolina Lašve, – Bijeljina, – Nevesinje, – Kupres.

Obilježja:

Jasnoća i jednostavnost izraza,

Ikavizam,

Hrvatski i bosanski jezičkostilski krug.

Radmilja kod Stoca

Povelje:

– Stjepana II Kotromanića

– Mateja Ninoslava

• Pisma:

– Pavlovića

– Kosaća

– Hrvatinića

Kulinova

povelja

Povelja Stejpana

Tomaševića

1189 god. 1461 god.

Odlika:

Svjetovni(nereligiozni)

karakter i namjena

Povelja

Mateja

Ninoslava

Lijepa knjiţevnost:

• Pisana po dvorovima(usmena lirika, epska poezija).

• XIV vijek

– Povijest o Aleksandridi

– Razbolje se Đerzeleze

Spomenici

• Glagoljica:

– Natpis na Crkvi svetog Mihajla

• Ćirilica:

– Natpisi sa Kulinove crkve

– Miroslavljevo evanĊelje

• Bosanĉica

– Kulinova povelja(1189 god.)

– Humaĉka ploĉa

Kraj I faze

• II vaţna lingvistiĉka procesa:

– Islamizacija(utiĉe na razvoj pisane i govorne rijeĉi bosanskog jezika),

– Migracija(promjene u dijealektu).

II Faza: Tursko doba(XV do XIX)

Druga faza razvoja bosanskoga književnog jezika (tursko doba)

• Bošnjaĉka pismena tradicija u toku (od

oko) ĉetiri vijeka osmanlijske vladavine ima tri svoja vida:

1. Pisana aktivnost na narodnom jeziku

2. Stvaralaštvo na turskom, arapskom i perzijskom jeziku

3. Alhamijado-literatura

Narodni jezik i bosanĉica

• Osobenosti bosanĉice:

- Dosljedno sproveden fonetski naĉin pisanja

- Bosanĉica je imala znak (Ċerv), koji je oznaĉavao lj i nj, kao i glasove Ċ, ć i j. Ona ima i svoje orginalne oblike

• Postoje dvije glavne forme bosanĉice:

1. Ustavna bosanĉica

2. Kurzivna bosanĉica

• Razlikuju se nekolika tipa bosanĉice:

1. Bosanĉica na kamenim spomenicima

2. Manastirska bosanĉica (franjevaĉka)

3. Begovo pismo (dijeli se na krajišniĉki i hercegovaĉki)

Stvaralaštvo na orijentalnim jezicima:

• U vremenu od 15. do 19. vijeka veliki broj Bošnjaka piše svoja knjiţevna djela na orijentalnim jezicima (turskom, arapskom i perzijskom)

• Ĉuveni Ljetopis Mula Mustafe Bašeskije pisan je turskim jezikom kojim su se (u 18. vijeku) sluţili uĉeni ljudi po Bosni, odnosno u Sarajevu.

Jezik alhamijado-literature i arebica:

• Arapsko pismo veoma se raširilo meĊu bošnjaĉkim stalnovništvom jer se ono uĉilo i u mektebima.

• Autori alhamijado-tekstova morali su pronaći odgovarajuće znake za glasove kojih nema u arapskom, turskom i perzijskom jeziku, a to su glasovi c, ĉ, Ċ, lj, nj.

Jezik bošnjaĉke narodne knjiţevnosti: • Bošnjaĉka narodna knjiţevnost dostiţe

visok umjetniĉki nivo.

• Usmena bošnjaĉka knjiţevnost odslikava miješanje razliĉitih dijaletskih tipova kojima Bošnjaci govore, ali i postepeno govorno stabiliziranje u novoštokavskom duhu. Tu su uoĉljive dvije govorne baze:

1. Zapadnija i arhaiĉnija – zapadnoštokavska

2. Juţnija, hercegovaĉka – novoštokavska

• Jezik sevdalinke ima svoja tri tipa:

1. Zapadni (zapadnobosanski) – Banja Luka, Prijedor, Travnik, Livno, Jajce

2. Središnji (srednjobosanski ili istoĉnobosanski) – Sarajevo, Tuzla, Gradaĉac, Tešanj

3. Jugoistoĉni (hercegovaĉki) – Mostar, Foĉa, Pljevlja

Odnos Vuka i iliraca prema bosanskome jeziku:

• Ilirski preporoditelji bosansko jeziĉko naslijeĊe ukljuĉuju u sastav ilirskog jezika, sve dok pojam „ilirizam“ nije potisnut pojmom „kroatizam“

• Vuk Karadţić je smatrao da su Bošnjaci, kao i svi narodi štokavskog narjeĉja, u stvari Srbi, te stoga njihov jezik takoĊer naziva srpskim.

Beĉki knjiţevni dogovor iz 1850. godine:

• 19. vijeka, 28. marta 1850. godine, u

Beĉu je sroĉen Knjiţevni dogovor izmeĊu najuglednijih gramatiĉara i knjiţevnika tog vremena.

• Taj dogovor bio je zvaniĉan izraz uvjerenja da „jedan narod treba jednu knjiţevnost da ima“.

• Bosanska tradicija se ne imenuje, nenauĉno se negira i prešutkuje.

Kontinuitet upotrebe naziva bosanski jezik:

• Svijest bošnjaĉkih stvaralaca o pripadnosti maternjem jeziku nikad nije išĉezavala.

• Taj naziv zasniva se na tradiciji bosanske drţavnosti, ali takoĊer i na svijesti o zajedniĉkoj teritorijalnoj pripadnosti.

• On je rezultat i naroĉitih politiĉkih prilika kroz koje su Bošnjaci prolazili.

• Druga faza razvoja bosanskoga pisanog jezika odlikuje se tijesnim vezama tog jezika sa turskim, arapskim i perzijskim, s jedne strane, te oĉuvanjem kontinuiteta upotrebe vlastitoga govora srednjojuţnoslavenskoga tipa, s druge strane.

III faza:Austrougarsko doba(XIX-XX)

• Jezik u vjerskim školama i reforma arebice

• Knjiţevno jeziĉka reforma Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka

• Bošnjaĉka narodna knjiţevnost na latiniĉkom pismu

• Prvi latiniĉki pisci i djelatnosti latiniĉkih listova i ĉasopisa

• Naziv bosanski jezik u doba AU vladavine

Jezik u vjerskim školama i reforma arebice

- Arebica se i dalje upotrebljava, dok bosanĉica išĉezava.

- Najznaĉajniju reformu arebice izvršio je kasniji prevodilac Kur'ana na bosanski jezik, Dţemaludin Ĉaušević

Borba za uvoĊenje narodnog jezika u škole:

• Krajem 19. i poĉetkom 20. vijeka, snaţne su teţnje uvoĊenja maternjeg jezika u muslimanske (vjerske) škole.

• Štampaju se i poĉetnice pisane arebicom na bosanskome jeziku.

• Takva aktivnost trajala je do kraja austrougarske vladavine.

Knjiţevno jeziĉka reforma Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka

• Krajem 80-tih I poĉetkom 90-tih godina XIX vijeka javlja se prva generacija bošnjaĉkih stvaralaca na maternjem jeziku I latinskom pismu koje je naznacio Kurtcehajić.

• Naroĉito znaĉajan Mehemd - beg Kapetanović Ljubušak, njegova djela su :

• Risalei ahlak (Pouka o lijepom ponašanju) (1883.) pisana na narodnom I latinskom jeziku;

• Narodno blago (1887.)- prva zbirka narodnih bošnjaĉkih umotvorina.

Knjiţevno jeziĉka reforma Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka

• Utjecao je na preusmjeravanje razvoja bosanskoga pisanog jezika u AU periodu.

• Zaĉetnik je istraţivanja bosanskog jezika I njegove govorne baze.

Bošnjaĉka narodna knjiţevnost na latiniĉkom pismu

• Zbornik Narodne pjesme muhamedenaca u Bosni I Hercegovini (Kosta Horman, 1878. I 1889.).

• Pjesme I napjevi iz Bosne I Hercegovine (Ludvig Kuba).

• Bošnjacki listovi: Bosanski vjestnik (razdvaja se bosanski jezik od njemaĉkog i hrvatskog)

• i Sarajevski cvjetnik u kojem se redovno upotrebljava bosanski jezik.

Prvi latiniĉki pisci i djelatnosti latiniĉkih listova i ĉasopisa

• 1891. prvi bošnjacki list štampan latinicom- Bošnjak.

• 1900. prvi bosnjacki knjiţevni ĉasopis štampan latinicom- Behar, znaĉajan u kulturnom jeziĉkom preporodu Bosnjaka.

• Ĉasopisi Gajret I Biser.

• Cilj: njegovanje I usavršavanje “materinskog govora” uz postepeno odvajanje od orjentalne grafije I prihvatanje latinice I Vukovske ćirilice.

Naziv bosanski jezik u doba AU vladavine

• U doba AU vladavine bosanski jezik postaje I sluţbeni naziv za jezik u BiH.

• 1890. izlazi Gramatika bosanskog jezika za srednje skole (Frano Vuletić), a od 1908. se naziva Gramatika srpsko-hrvatskog jezika.

• 4.10.1907. ukinut naziv bosanski jezik I zamjenjen nazivom nazivom srpskohrvatski.

• Prvi štamapani Tursko-bosanski rjeĉnik (Ahmed Kulender, 1912., Bitolj) koji potvrdjuje upotrebu naziva bosanski jezik.

IV Faza:Jugoslavensko doba

• Novosadski knjiţevni dogovor iz 1954.

• Pravopis srpskohrvatskog jezika iz 1960.

• 1966 godina.

• Rjeĉnici

IV Faza:Jugoslavensko doba

• Novosadski knjiţevni dogovor iz 1954. I Pravopis srpskohrvatskog jezika iz 1960.

• Nedostaci: dosta lingvistiĉkih propusta, nesigurno obraĊena bošnjaĉka imena I prezimena orijentalnog porijekla I nedosljednost u upotrebi suglasnika h.

Pravopis srpskohrvatskog jezika iz 1960. u zajedniĉkom izdanju Matice srpske i Matice hrvatske.

• Pravopis hrvatskosrpskog jezika, latiniĉnoizdanje.

IV Faza:Jugoslavensko doba

• 1966. najznaĉajnija za bosansku knjizevnost I bosanski jezik: roman Dervis I smrt ( M. Selimovic) I Kameni spavac (Mak Dizdar)

• Rjeĉnici: Turcizmi u srpsko/hrvatskom jeziku (Abdulah Škaljic, 1973.)I Muslimanska imena u Bosni I Hercegovini (Ismet Smajlovic, 1977.)

• 1972. Pravopisni priruĉnik (Svetozar Markovic, Mustafa Ajanovic, Zvonimir Diklic)

Kviz 1

Nije sastavio Ćirilicu

Tvorac

staroslavenskog jezika

Sastavio glagoljicu

Konstantin(Ćirilo)

Obla

Uglasta tzv. Hrvatska

Poluobla tzv. bosanska

Glagoljica

A1

A2

A3

B1

B2

B3

Rješenje A Rješenje B

Staroslovenski jezik Konačno rješenje

Kviz 2

Crkveni

rukopisi

Zapisi/natpisi

Vuk Karadţić

Lijepa knjiţevnost

Ćirilica

X-XI vijek

Kulinova povelja

Humaĉka ploĉa

Većina njih

Uništena

Spomenici

A1

A2

A3

A4

Rješenje A Rješenje B

B1

B2

B3

B4

Kulinova povelja

Zapadna ćirilica

Nastala u

Dubrovniku,X vijek.

Ustavna i kurizivna

Bosanĉica

C1

C2

C3

C4

Rješenje C

Lapidarna pismenost

Epigrafika

Blagaj,Stolac,dolina Lašve

bosanski i hercegovaĉki

Natpisi na stećcima

D1

D2

D3

D4

Rješenje D

Doba srednje Bosne

Konačno rješenje

Kviz 3

Apokalipa bosanskih

krstjana

Miroslavljeva

evanĊelja

Iskljuĉivo prevodi

Novog zavjeta

Staroslavenska

starina u

pravopisu i jeziku

Crkveni rukopisi

Pisani ĉistim narodnim

jezikom tog doba

Jedni drugima sliĉni po

jasnoći i izraţajnosti

Humaĉka ploĉa

Zabilješke(zapaţanja)

srednjovjekovnih pisaca

na crkvene tekstove.

Zapisi i natpisi

Kulin ban

Kralj Stejpan

Tomašević

Svjetovni(nereligiozni)

karakter i namjena

Pavlovići,Kosaĉe,

Hrvatinići

Pisma i povelje

Povijest o Aleksandridi

Pisana po dvorovima

Usmena lirika i epska

poezija

Razbolje se Đerzeleze

Lijepa knjiţievnost

A1 D1 C1 B1

C2

Rješenje D

D3

D2

D4

C3

C4

Rješenje C Rješenje B

B3

B4

B2 A2

RješenjeA

A3

A4

Bosanski spomenici na ćirilici

Konačno rješenje

Kviz 4

Jeziĉka reforma

Pouka o lijepom

ponašanju

Zaĉetnik je istraţivanja

bosanskog jezika

Mehmed-bega

Kapetanović

Ljubušak

Gajret

Bošnjak I Biser

Cilj: njegovanje I

usavrsavanje

“materinskog govora”

Listovi i ĉasopisi

1890. izlazi

Frano Vuletić

ili Gramatika srpsko-

hrvatskog jezika

Gramatika bosanskog

jezika za srednje škole

Austrougarsko doba

A1

A2

A3

Rješenje A

B1 C1

B2

B3

RješenjeB

C2

C3

RješenjeC

Konačno rješenje

Kviz 5 Dervis I smrt

Kameni spavac

Najznaĉajnija godina za

bosansku knjizevnost I

bosanski jezik.

1966 godina

Turcizmi u srpsko/hrvatskom jeziku

Abdulah Škaljic ,Ismet Smajlović

Muslimanska imena u Bosni I Hercegovini

Rjeĉnici

A1

A2

A3

Rješenje A

B1

B2

Rješenje B

B3

Jugoslavensko doba

Konačno rješenje