SUKOBI UNUTAR SRPSKE STRANKE U AUSTRIJSKOJ POKRAJINI DALMACIJI 1897.-1902.

Tihomir RAJCIC Split

Primljeno: 2 1. X. 1998.

UDK 329 (497.5 Dalmacija) lzvorni znanstveni clanak

U ovom radu autor ispituje sukobe u Srpskoj stranci u Dalrnaciji u nudoblju od 1897. do 1902. /\utor konstatira da su sukobi posljedica latentnc unutrasnjc podjelc unutar Srpskc strankc. na pripadnik.: libcralno-radikalne struje i na pripadnikc konzcrvativn.: struj.:. ada im j.: ncposr.:dni povod bio nestanak ~vrstog vodstva Save Bjclanovica. dugogodiSnjcg vode stranke. Pripadnici libcralno-radikaln.: struj.: S\"Oja su stajaliSta iznosili L! listu Duhrovnik. dok su konzervativci svoja glcdiSta iznosili 11 sl11zb.:norn glasilu stranke Srpskom glasu. Tijck sukoba sc 11 radu izla1..: kronoloSki. kako bi so: Sto boljc prikazalo n.Jcgovo sazrijevanj.:. od priguscnih neslaganja. do otnm:nih novinskih sukl>ha. kakvi su dotad hil i ka· raktcristicni za odnosc s hrvatskim tiskom. Ovo razdobljc pokrnika i sukoba na ponsinu jc iznijclo n.:kc osnovnc pn>bleme oko koji Sll so: sporn.:nutc struje sukohljavalc. Rije~ je 11 prvom r.:d11 o pitm~ju utjec<~ia u vodst\"ll strankc i njcnom glasilu Srpskom glasu. Usko u vczi s tim jc i pitanjc unutraSnjeg preuro:dcnjc i demokratizacijc strankc. lc pilanje liderskih ambicija na_jcksponiranijih prcdstavnika jedne iii druge struje. Od posebnog znataja bio jc probh:m dellnicijc srpske narodnosti u tada~njoj Dalmaciji . Sto j.: prcdstavljalo glavnu ideoloSku osnovicu sukoba dviju navcdenih struja. Ovi sukobi bili su se tijekom 190 I. toliko zao~trili da sc govorilo i o podjeli strankc. Medutim skupStini stranke u Kninu. listopada 1901. donijela je izvjesne promjenc i smirenjc sukoba. Usprkos javnog otn>rcnog otpora liberalno· radikalnc stmjc skupStini i njcnim rczultatima. tijckom 1902. u Srpskoj stranci nc nalazirno sukobc. Oni cc so:. punom silinorn. obnoviti tek sljedecc godinc.

Djelovanje Srpske stranke u austrijskoj pokrajini Dalmaciji moguce je kronoloski promatrati u dva razdoblja. U prvom razdoblju, od 1880. do 1897. glavnu rijec u Srpskoj stranci vodi Sava Bjelanovic, ujedno i urednik Srpskog lista odnosno (od 1888.) Srpskog glasa. On je, slijedeci postavke Vuka Stefanovica Karad:Zica nastojao srpskom narodnoscu obuhvatiti sve stanovniStvo tadasnje Dalmacije. Prva programska teza kojom se pri tom koristio bila je "vjerska tolerancija", kao nacin da za srpski nacionalni pokret pridobije ka­tolike. U tu svrhu cesto je isticao "kitu katolika" koji su se pridruzili Srpskoj stranci i prih­vatili srpsko nacionalno ime. S druge pak strane, Bjelanovic i Srpski glas se sluze jezicnim

247

T. Ratcic. Sukohi unutar Srpske stranke u austrijskoj pokrajini Dalmaciji 1897.-1902., Rad. /.avoda povij. znan. HAZU Zadru. sv. 41 / 1999. str. 247-260.

kriterijem, izjednacavajuCi stokavski govor sa srpskim jezikom iz cega je opet proizlazilo da stanovnici tadasnje Dalmacije trebaju prihvatiti srpsko nacionalno opredjeljenje jer go­vore srpskimjezikom.

U drugom razdoblju, od Bjelanoviceve smrti pa do rascjepa u Srpskom gfasu 1903. odnosno do njegova gasenja krajem 1904., nema u Srpskoj stranci cvrstog vodstva. Dolazi do, isprva prigusenih, ali kasnije i otvorenih sukoba, a postupno na vidjelo izlaze unutrasnje suprotnosti. Jasno se definiraju dvije struje, liberalno-radikalna i konzervativna, koje se sukobljavaju oko utjecaja u stranci.

Ovdje cemo ispitati prvu fazu tih sukoba, od smrti Save Bjelanovica u ozujku 1897., do kninske skupstine Srpske stranke u listopadu 1901. Razvoj dogadaja tijekom 1903. i 1904. obradit cemo u posebnom clanku.

U ovom razdoblju karakteristicno je da, isprva priguseni, novinski sukob izmedu Srpskog glasa (koji iznosi stavove konzervativnog krila) i lista Dubrovnik (koji iznosi sta­vove liberalno-radikalnog krila) postupno prerasta u otvoreni novinski rat, kakav je dotad bio karakteristican samo za polemike s hrvatskim listovima. Do (privremenog) smirenja sukoba dolazi, na vee spomenutoj , skupstini Srpske stranke u Kninu.

Sukobe i polemike istraziti cemo kronoloskim redoslijedom te cemo se osvmuti na neke probleme kojima dosad nije posveceno dovoljno pozornosti, a znacajna su za bolje osvjetljavanje sukoba unutar srpskog nacionalnog pokreta u austrijskoj pokrajini Dalmaciji.

Dosadasnje znanstvene spoznaje

0 Srpskoj stranci i njenom glasilu Srpskom glasu, a pogotovu o sukobima unutar Srpske stranke u Dalmaciji, u literaturi je malo pisano. Najvise se ovim pitanjem bavio Kosta Milutinovic. U svojoj knjizi "Vojvodina i Dalmacija 1760-1914" on se pitanjem su­koba i rascjepa u Srpskom glasu i Srpskoj stranci ne bavi izravno. Ipak vrlo je uocljivo da od samog pocetka djelovanja Srpske stranke istice dvije struje unutar nje. Zapravo opisuje Savu Bjelanovica kao idejnog zacetnika i vodu srpskog nacionalnog pokreta u Dalmaciji, a nasuprot njemu N ikodima Milasa (tadasnjeg arhimandrita, a kasnijeg episkopa pravoslavne crkve u Dalmaciji) kao unutrasnju opoziciju. BjelanoviCevom djelovanju pridaje epitete kao "liberalizam'', "napredni duh" i s licno dok Milasa smatra "natraznjakom" i "klerikalcem''. Milutinovic dakle na samom pocetku srpskog pokreta uocava postojanje dv iju struja, "libe­ralne" oko Bjelanovica i "klerikalne" oko Nikodima Milasa. U ovom djelu nema ni rjeci o konkretnim dogadajima i sukobima sto su uslijedili iza Bjelanoviceve smrti 1897.1 U c lanku "0 pokretu Srba katolika u Dalmaciji, Dubrovniku i Boki kotorskoj" Milutinovic se osvrce i na razdoblje nakon Bje lanoviceve smrti . Govoreci o "Srpskom bratstvu", organizaciji koja je trebala pridonijeti unutrasnjem sredivanju Srpske stranke, Milutinovic vidi sukob izmedu "pravoslavnih klerikafaca i Srba katolika i demokratskih elemenata" . Opisujuci bit sukoba kaze: "S obzirom da je uprava bila u rukama levog krila i da je sam presjednik bio Srbin

Kosta MILUTINOVIC, Vojvodina i Dalmacija 1760-1914. , Novi Sad, J973.

248