Download - kvalitetne - inkluzivne prakse - UNICEF

KVALITETNEPARTNERSTVO S PORODICOMDIFERENCIRANO PODUČAVANJEPODUČAVANJE MATEMATIČKIH POJMOVAVRŠNJAČKA PODRŠKA

INKLUZIVNE PRAKSE

Publikacija je nastala u okviru UNICEF-ovog projekta „Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece sa poteškoćama u razvoju u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj” koji �nansira Evropska unija.

Projekat finansira Evropska unija

KVALITETNE INKLUZIVNE

PRAKSE PRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE

Partnerstvo s porodicomVršnjačka podrška

Uvod u diferencirano podučavanjePodučavanje matematičkih pojmova

KVALITETNE INKLUZIVNE PRAKSEPRIRUČNIK ZA NASTAVNIKE

Partnerstvo s porodicomVršnjačka podrška

Uvod u diferencirano podučavanjePodučavanje matematičkih pojmova

Izdavač: Udruženje „Društvo ujedinjenih građanskih akcija“

Petra Tiješića 10, 71000 Sarajevo, BiHwww.dugabih.ba

Lektura: ULK - Udruženje lektora i komunikologa u Bosni i Hercegovini

Korektura i redaktura: Udruženje „Društvo ujedinjenih građanskih akcija“

Dizajn i DTP: Jordan Studio, Sarajevo

august/ kolovoz 2018. godine

SADRŽAJI

PARTNERSTVO S PORODICOM

9

IIVRŠNJAČKA

PODRŠKA33

IIIUVOD U

DIFERENCIRANO PODUČAVANJE

61

IVPODUČAVANJE MATEMATIČKIH

POJMOVA119

5DRUŠTVO UJEDINJENIH GRAĐANSKIH AKCIJA

PredgovorPriručnik koji vam predstavljamo rezultat je rada nastavnika, školskog menadžmenta i stručnja-ka u području odgojno-obrazovne inkluzije u Bosni i Hercegovini u okviru projekta “Kvalitetne inkluzivne prakse“ koji je dio šire UNICEF-ove inicijative “Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece sa poteškoćama u razvoju u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj” koju finansira Evropska unija. Projekat “Kvalitetne inkluzivne prakse“ je realiziran u 10 osnovnih škola u BiH: “Branko Radičević“ – Banja Luka, “Mehmedalija Mak Dizdar“ – Goražde, “Fra Lovro Karaula“ - Livno, “Četvrta osnovna škola“ – Mostar, “Ivana Gundulića“ – Mostar, “Vladimira Na-zora“ – Odžak, “Branko Ćopić“ – Prijedor, “Druga osnovna škola“ – Sarajevo, “Umihana Čuvidi-na“ – Sarajevo i “Tinja“ – Srebrenik i predstavlja nastavak rada s odabranim školama na razvoju inkluzivnih praksi usmjerenih na brigu o djeci u odgojno-obrazovnom sistemu.

U nastojanju da svakom djetetu pruži jednake mogućnosti za razvoj i spoznaju vlastitih intere-siranja, želja i sposobnosti, nastavnik koristi različite osobne kvalitete i tehnike u komunikaciji i radu, svjestan da su djeci potrebne prilike za učenje, izlaganje različitim modelima učenja, saradnja sa vršnjacima, te boravak u stimulativnom okruženju u kojem se njeguju ličnost, spo-sobnosti i interesiranja svakog djeteta.

Priručnik nudi smjernice za stvaranje partnerskih odnosa s porodicom, plansku izgradnju vrš-njačke podrške, diferencirano podučavanje, te nešto drugačiji oblik podučavanja matematičkih koncepata. Educirani i motivirani nastavnici, uz podršku menadžmenta odgojno-obrazovne institucije, utječu na stvaranje atmosfere dobrodošlice djeci i njihovim porodicama u školskom okruženju, prilike za učešće i učenje, te dodatni poticaj i podršku djeci kada je potrebno.

Izgradnja odnosa i komunikacije između odraslih i djece, kao i među vršnjacima, utječe na fizič-ki, društveni, emocionalni i kognitivni razvoj djeteta. Partnerstvo odgojno-obrazovne ustanove i porodice/ zajednice neophodno je za razvoj i učenje.

Poticanje inkluzije i različitosti uči djecu da prihvataju i cijene različitosti, te da razviju vještine potrebne za učešće u društvu u kojem žive. Procjena i planiranje usmjereni na potrebe i intere-siranja, te stvaranje izazova koji svakom djetetu omogućavaju da uspije. Tehnike podučavanja koje promoviraju znatiželju, istraživački duh i saradnju, pomažu svakom djetetu da razvije vje-štine potrebne za cjeloživotno učenje.

Stvaranje sigurnog i stimulativnog okruženja za učenje doprinosi individualnom i grupnom procesu učenja kroz igru, istraživanje i komunikaciju sa vršnjacima. Svjesna izgradnja ovih prin-cipa i njihova primjena u svakodnevnom radu osigurava podršku razvoju i učenju svakog dje-teta.

Vjerujemo da će Vas praktični primjeri iz učionica ohrabriti i potaknuti da i sami primijenite neke ideje u svom radu s djecom, roditeljima/ starateljima i kolegama.

Unicef BiH Udruženje “DUGA“


I

SADRŽAJ

I Značaj uključivanja roditelja u rad škole 9

II Načini na koje roditelji mogu doprinijeti razvoju svog djeteta u školi i kod kuće 10

III Kako se roditelji žele uključiti u školske aktivnosti 12

IV Upitnici za utvrđivanje prioriteta u radu sa roditeljima, te njihovu procjenu školskih praksi 13

• Procjena prakse vezane za saradnju porodice i škole i građenje partnerstva 13• Intervju sa roditeljima/ starateljima prvačića 16• Upitnik za roditelje na kraju školske godine 18

V Strategije komunikacije sa roditeljima u izazovnim situacijama 21

VI Primjeri iz škola 22

VII Literatura 30

9

I

DRUŠTVO UJEDINJENIH GRAĐANSKIH AKCIJA


Značaj uključivanja roditelja u rad škole

Prema Hendersonu i Berli (1994), “najpouzdaniji pokazatelj uspjeha djeteta u školi nisu prima-nja niti društveni status, nego mjera u kojoj porodica djeteta može: 1. Stvarati okruženje koje dijete potiče na učenje2. Postavljati visoka (ali realistična) očekivanja o uspjehu djeteta i budućoj karijeri3. Biti uključena u proces obrazovanja djeteta u školi i zajednici“.

Uključivanje roditelja u dobro planirane i realizirane aktivnosti kao rezultat ima značajan utjecaj na djecu, roditelje, nastavnike i školu.

Značaj za djecu• Djeca imaju bolji školski uspjeh, nezavisno od nacionalne i vjerske pripadnosti, socio-eko-

nomskog statusa i obrazovnog nivoa roditelja.• Djeca završavaju školske zadatke i domaću zadaću. • Djeca imaju više samopouzdanja i bolje su motivirana.• Pozitivni stavovi djece prema školi rezultiraju boljim ponašanjem u školi i rjeđim disciplin-

skim mjerama. • Djeca iz drugačijih kulturoloških sredina imaju bolji uspjeh ako se roditelji i nastavnici zajed-

no trude prevazići kulturološke razlike kod kuće i u školi.

Značaj za roditelje• Roditelji uspješnije komuniciraju sa djecom i osjetljiviji su na njihove društvene, emocional-

ne i intelektualne potrebe. • Roditelji su sigurniji u svoje roditeljske vještine i vještine donošenja odluka.• Roditelji bolje razumiju posao nastavnika i nastavni plan i program. • Kada su roditelji upoznati sa materijom koju dijete uči u školi, veća je vjerovatnoća da će

pomoći prilikom učenja kod kuće. • Roditeljsko viđenje škole je unaprijeđeno i stvara se jača povezanost sa školom.

Koristi za nastavnike• Kada su roditelji intenzivnije uključeni u školske aktivnosti, nastavnici doživljavaju poticaj u

radu.• Nastavnici obično imaju više poštovanja od roditelja. • Učestala uključenost roditelja vodi ka unaprijeđenoj komunikaciji i odnosu između roditelja,

nastavnika i menadžmenta škola. • Nastavnici bolje razumiju različitost porodica, te imaju više poštovanja prema sposobnosti-

ma i raspoloživom vremenu roditelja.

Koristi za školu• Škole koje aktivno uključuju roditelje i zajednicu imaju bolju reputaciju u društvu.• Škole imaju veću podršku zajednice ako uključuju roditelje u svoj rad. • Školski programi koji potiču i uključuju roditelje imaju programe koji su kvalitetniji.

10 KVALITETNE INKLUZIVNE PRAKSE


Da bi roditelji bili potaknuti da se uključe u obrazovni razvoj svoje djece, škole trebaju dati svoj doprinos. Roditelji se trebaju osjećati dobrodošli i uključeni u proces donošenja odluka. Škole trebaju realizirati programe uz pomoć kojih roditelji dobivaju informacije o roditeljskim vješti-nama i resursima u zajednici.

Načini na koje roditelji mogu doprinijeti razvoju svog djeteta u školi i kod kućePoštovani roditelji!Razvoj i učenje vašeg djeteta ne odvija se samo u školi. Dijete uči u svim situacijama, a porodič-no okruženje je mjesto gdje ono provodi mnogo vremena i izuzetno mnogo utječe na motiva-ciju djeteta za učenje, kao i stjecanje različitih znanja i vještina. Vi, roditelji, kao i drugi ukućani i članovi porodice, možete na različite načine pomoći razvoj djeteta. Evo nekoliko napomena:• Posmatrajte djecu i pravite bilješke o njihovim interesiranjima, napretku koji ste primijetili,

usvojenom novom znanju. To će vam pomoći da uočite napredak i postavite ciljeve, a sve-ska će ostati kao draga uspomena na djetinjstvo Vašeg djeteta. Vaša zapažanja su veoma značajna i bilo bi nam drago da ih podijelite sa nama. Skupljajte njihove radove u fasciklu i ne zaboravite da na njih stavite datum i komentar djeteta.

• Dajte djeci zadatke koje mogu izvršiti – time razvijate osjećaj vrijednosti i sposobnosti, te doprinosite samopouzdanju kod djece.

• Postavljajte često problemske zadatke ili pitanja (ima nas pet u kući, a stavit ćemo na sto noževe i viljuške – koliko je to ukupno komada escajga? Šta misliš koliko će nam štipaljki trebati za ovaj veš? Kako ćemo izvagati ¾ kilograma brašna? i sl.).

• Dogovarajte se o aktivnostima – napravite raspored aktivnosti, zaduženja, emisija koje gle-date na TV-u. Tako ćete spriječiti kasnije konflikte i bolje planirati zajedničko vrijeme. Poštuj-te i vaše i njihovo vrijeme, potrebe i interesiranja.

• Upišite dijete u biblioteku, otiđite u pozorište – pratite šta se sve događa u zajednici i navi-kavajte dijete da koristi postojeće resurse kako bi ispunilo svoje slobodno vrijeme na kori-stan način.

• Modelirajte poželjno ponašanje – ako vi ne čitate, ako ne pokazujete interesiranje za razli-čite stvari i pojave u životu i prirodi, ako se ne bavite nečim – nemojte očekivati da će djeca te aktivnosti vidjeti kao vrijedne pažnje. To se isto odnosi na ono što radi dijete – pokažite interesiranje za ono što ga/ju interesira i ohrabrite ga/ju.

• Posvetite dovoljno vremena svojoj djeci. Budite svjesni da propušteno nikada više ne mo-žete nadoknaditi. Odaberite aktivnosti koje i vi volite. Nikada nije kasno za igru, sjetite se da ste nekada voljeli sklapati brodove i avione, šiti krpene lutke, boraviti više u prirodi i baviti se sportom.

• Dobro se zabavljate!

Učenje kod kućeKako biste pomogli djetetu da se razvija i uči pripremajući se za školu i radeći kod kuće, nemojte se ograničiti samo na domaću zadaću i lektiru. Pokušajte, umjesto toga, učiniti nekoliko jedno-stavnih stvari:• Dođite na sastanke na kojima se upoznajemo sa planom i programom za nastupajuću školsku

godinu i očekivanjima od djece. Prelistajte udžbenike, pronađite lektiru – počnite prije

11

I



vremena, ali nemojte očekivati od djece da uče unaprijed. Radije pronađite zanimljivosti iz oblasti koje će biti predmet rada i svoje slobodno vrijeme sa djecom prevedite izučavajući ih na zanimljiv način.

• Zamolite učitelja/icu ili nekog u blizini da vam pojasni pojmove koje ne razumijete• Radite u timu sa drugim roditeljima – podijelite poslove• Pokušajte djecu učiti koristeći praktične aktivnosti za vježbanje. Sjetite se gdje se to što uče

nalazi u stvarnom životu. Djeci je potrebno da praktično oprobaju i vide nešto da bi razu-mjela

• Zabilježite šta je djeci posebno teško ili ne razumiju – pošaljite učitelju/ici poruku uz pret-hodan dogovor da ćete to činiti

• Dajte djeci do znanja da je ono što rade veoma važno za nas – to će ih motivirati. To možete uraditi tako što ćete pažljivo saslušati ili pogledati ono što su uradila, postavljati dobra pita-nja (Šta si pod time mislio/la? Kako si to zaključio/la? Šta bi bilo kad bi..?)

• Vodite računa da upute koje dajete djeci budu kratke, jednostavne i precizne. Imajte strplje-nja!

• Uvažavajte njihovo mišljenje – nemaju sva pitanja samo jedan odgovor• Potičite razmišljanje a ne insistirajte na rezultatu. Ne kritizirajte dijete za svaku pogrešku,

nego ih učite da izvuku zaključke iz pogrešaka. Ovo je vrijeme kad uče, a greške su sastavni dio učenja. Kritika ih može samo obeshrabriti da ponovo pokušaju.

• Reagirajte na njihove odgovore pohvalom, ali ne samo riječima “divno” i “krasno”, nego kon-kretnim pohvalama – to si veoma pametno zaključio, jako si dobro spario ove boje, kako si se samo sjetio da viljuška ide lijevo, a nož desno...

• Ne odgovarajte na sva pitanja koja postavljaju – nije cilj da vi pokažete šta znate nego da oni nauče. Vratite im pitanje (Šta ti misliš?) i postavite im to kao izazov da sami nađu odgo-vor – važno je da nauče kako da samostalno zaključuju i gdje mogu naći odgovor

• Ne poredite svoje dijete sa drugima. Djeca se značajno razlikuju u načinu i dinamici razvoja, načinu učenja i izražavanja, i to je uredu. Vrijeme je na njihovoj strani!

• Potaknite djecu da pomažu jedna drugima. Oni su najčešće najbolji pomagači.• Nemojte se fokusirati samo na ocjene (izbjegavajte da uopće postavljate ta pitanja!). Radije

pitajte da li su zadovoljni onim što su uradili, čime se ponose, šta su važno naučili i zašto im je to važno.

Domaća zadaćaU aktivnosti kod kuće spada i izrada domaće zadaće koja nam često pravi mnogo problema. Zadaće može biti puno i nekada imamo osjećaj da ni mi sami ne bismo bili u stanju da se sa njom izborimo. Međutim, ako je zadaća adekvatna, moramo znati da djeca posjeduju sposob-nost učenja koja je, u tim godinama, mnogo veća od naše. Ipak, javite nam ako osjećate da je dijete preopterećeno zadaćom pa ćemo o tome porazgovarati. Ponekad ćemo zatražiti da i Vi učestvujete u izradi zadaće, posebno ako se radi o tome da zajednički saznate nešto o okruže-nju, posmatrate neku pojavu (vremenske promjene, prirodu), napišete pismo, date djeci infor-macije o članovima porodice ili Vašoj profesiji. Mislimo da je veoma važno da djeca i roditelji zajednički učestvuju u određenim aktivnostima jer to povećava motiv djece da uče, razvija nji-hovo samopouzdanje i osjećaj uspješnosti.

Kada je u pitanja izrada domaće zadaće, potrebno je da, prije svega, pomognete djetetu da na-uči kako da rasporedi vrijeme za rad. Naučite ga kako da procjeni potrebno vrijeme za izradu pojedinih zadataka i da to vrijeme uvrsti u svoje dnevne rutine. Zapamtite, manja djeca vole



rutine mada im se ponekad opiru. Time ćete izbjeći da se sve radi u zadnji čas, što unosi dodat-nu nervozu.

Važno je, također, naučiti dijete kako da samostalno uradi zadaću. Savjetujte ga/je da prvo uradi ono što zna, da pravi pripremu na papiru za složenije zadatke, da koristi udžbenike i druge materijale koji mu/joj mogu pomoći. Djecu je potrebno naučiti i kako da traže pomoć i pitaju. Utvrdite šta dijete ne razumije i fokusirajte se na to. Postavljajte pitanja koja će mu/joj pomoći da razumije zadatak ili način izrade. Zajednički ponovo pročitajte lekciju ili drugi materijal i ko-ristite konkretne primjere kako biste djetetu približili problem.

Veoma je važno da NE RADITE ZADAĆU za djecu. Shvatite da je važnije da djeca razumiju ono o čemu uče, nego da po svaku cijenu završe zadatak. Isto tako, time im šaljete poruku da su ona nesposobna i da se uvijek trebaju oslanjati na druge. Ukoliko imate većih poteškoća, potraži-te pomoć. Slobodno nam pošaljite pismo i opišite nam u čemu je problem. Mi ćemo ga tada nastojati riješiti u školi ili zajednički. Ne brinite ako dijete još nije savladalo određeno gradivo. Svako od njih uči na različite načine i u različito vrijeme, i naš je zadatak da nauče, a ne da imaju napisanu zadaću.

Kako se roditelji žele uključiti u školske aktivnosti

Poštovani roditelji/staratelji!Vaše uključivanje u rad škole od neprocjenjivog je značaja, kako za nas nastavnike tako i za djecu. Njihov odgoj i obrazovanje, radost igre i učenja zajednička je briga svih nas. Vašoj djeci je veoma važno da svoje roditelje (braću, sestre, nene, djedove i druge članove porodice) vide i u svojoj školi, upoznaju vas sa svojim drugovima i drugaricama, prostorom u kojem borave, na-stavnicima/ama. Ako mislite da obrazovanje nije vaša profesija i da nemate šta da doprinesete, prevarili ste se. Ima mnogo načina da i vi date svoj doprinos radu škole i podijelite sa nama vaša znanja, iskustva, ideje, talente i hobije. To će djeci omogućiti da saznaju nešto “iz prve ruke”, uži-vaju u zajedničkom radu i druženju, osjete ponos pred drugovima/aricama, prihvate i razumiju važnost rada i učenja. Evo nekih ideja kako se i vi možete uključiti.

1. Čitajte nam ili pričajte priče (koje volite, koje su pričali vama, koje pišete)2. Pomozite nam da izradimo slikovnice, napravimo novine i zbirke3. Dobro kuhate? Pomozite nam i naučite nas nešto o pravljenju zimnice, vrstama jela za po-

sebne prilike, pokažite nam šta jedu ljudi u različitim krajevima zemlje i svijeta...4. Dobri ste u sportu? Uključite se u sportske igre ili nam pokažite igre iz vašeg djetinjstva5. Pomozite nam da posjetimo vaše radno mjesto u sklopu određene teme6. Podijelite sa nama, u našoj školi, podatke o svojoj profesiji, pokažite nam produkte, alate

koje koristite; objasnite nam zašto volite svoj posao i zašto je on važan7. Dobri ste u pravljenju vizuelnih pomagala – oglasne ploče, plakata za učenje i dr.8. Volite rad sa biljkama, cvijećem i druge aktivnosti vezane za prirodu (planinarenje, sakuplja-

nje ljekovitog bilja, pravljenje čajeva, uzgajanje povrća...)9. Dovedite vašeg kućnog ljubimca i upoznajte nas sa karakteristikama vrste, ponašanjem i sl.10. Imate li hobi – pokažite nam vašu kolekciju, alate11. Spretni ste sa rukama – šijete, pletete, heklate, dobro baratate čekićem i pilom

13

I



12. Možete nas naučiti nešto drugo__________________________________

Često imamo i drugih potreba za koje nam je neophodna pomoć1. Možete nam kopirati materijale za učenje2. Pomoći kod prijevoza u pozorište, na izložbu, izlet3. Popraviti nešto u školi4. Pomoći u uređenju dvorišta5. Donijeti otpadni materijal koji možemo koristiti u radu (papir, drvo, tkanine, ambalaža…)

I roditeljima je ponekad potrebna pomoćImate li sklonosti za neke od sljedećih aktivnosti:1. Koordinirati rad sa drugim roditeljima2. Pružiti pravnu, savjetodavnu ili drugu pomoć drugim roditeljima3. Planirati ili realizirati predavanja ili radionica za roditelje4. Nešto drugo_____________________________________________

Znamo da je većina vas veoma zauzeta, ali smo sigurni da ćete pronaći termin kada se možete pri-družiti nama i djeci. Isto tako, neke aktivnosti ili pomoć možete realizirati i kod kuće ili na radnom mjestu. Molimo vas da odredite jedan ili više termina kada ste najslobodniji za realizaciju nekih od ponuđenih aktivnosti:

Radnim danom/ima: ___________________ u periodu od do Subotom od do Nedjeljom od do

Radujemo se susretu sa vama i prilici da učimo jedni od drugih!

PROCJENA PRAKSE VEZANE ZA SARADNJU PORODICE I ŠKOLE I GRAĐENJE PARTNERSTVA(Prema Joyce Epstein)RODITELJSTVO Organiziramo radionice, kurseve i druge oblike edukacije roditelja Roditeljima pružamo informacije o karakteristikama razvoja djeteta Roditeljima pružamo informacije o načinu stvaranja kućnog okruženja koje podržava razvoj

djeteta Osiguravamo knjige, pisane materijale, videotrake i druge materijale na temu roditeljstva

koje roditelji mogu iznajmiti Od roditelja redovno tražimo informacije vezane za razvoj djeteta, njegove snage, talente,

interesiranja i potrebe Organiziramo kućne posjete kako bi omogućili stvaranje kvalitetnijih veza porodice sa ško-

lom i obrnuto Drugo: ____



KOMUNIKACIJA Organiziramo formalne sastanke sa svakim roditeljem najmanje jedanput godišnje Organiziramo formalne sastanke sa svim roditeljima nekoliko puta godišnje ili po potrebi Roditeljima pružamo redovne i jasne informacije o napredovanju djeteta, potrebama i in-

teresiranjima U našoj brošuri ili biltenu roditelji mogu naći informacije o:

1. Osoblju i organizaciji rada ustanove2. Rasporedu aktivnosti u školi3. Planu i programu rada sa djecom4. Mogućnostima za uključivanje roditelja5. Rezultatima rada djece i škole6. Najčešće postavljanim pitanjima roditelja7. Povratne informacije i zahvale roditeljima koji su se uključili8. ____________________________________9. ____________________________________

Sedmično ili mjesečno šaljemo porodicama portfolio djeteta uz molbu za mišljenje ili ko-mentar

Redovno šaljemo (pozitivno intonirane) pisane poruke o uspjesima i napretku djece Odmah kontaktiramo roditelje u slučaju bilo kojeg problema ili poteškoće Roditelji i nastavnici imaju sve potrebne informacije i telefonske brojeve koji im omogućuju

da, po potrebi, bez poteškoća stupe u kontakt jedni sa drugima Svake godine napravimo anketu ili upitnik kako bi roditelji izrazili svoje mišljenje o radu

škole i napredovanju djeteta Drugo: _____

___________

VOLONTIRANJE Pravimo godišnje ispitivanje kako bi identificirali interesiranja, talente i mogućnosti rodite-

lja da volontiraju u nekom segmentu rada škole Imamo roditeljsku sobu (prostor/kutak) ili određeno mjesto gdje se mogu sastajati i razgo-

varati roditelji volonteri i drugi roditelji i članovi zajednice Ohrabrujemo i potičemo roditelje i druge članove zajednice da učestvuju u radu škole kroz

različite aktivnosti kao što su:1. Pomoć u realizaciji programa u učionici/školi2. Pomoć kod posjeta, izleta, putovanja3. Aktivnosti vezane za profesiju ili hobi roditelja4. Uređenje prostora škole ili dvorišta5. Izrada različitih materijala za rad6. Rad u biblioteci / savjetovalištu7. ____________________________

Omogućavamo roditeljima da volontiraju kod kuće ili u zajednici ukoliko nisu u mogućnosti da dođu u školu

Vodimo brigu o volonterima i javno odajemo priznanje za njihove napore Organiziramo i raspoređujemo aktivnosti, igre, koncerte, ili druge događaje u različito vrije-

me tokom dana ili večeri kako bi svi roditelji mogli prisustvovati Drugo: _____

_____

15

I



UČENJE KOD KUĆE Informiramo roditelje o aktivnostima u školi kao i znanjima i vještinama koje želimo razviti

kod djece Dajemo praktične savjete roditeljima o vrstama aktivnosti koje mogu provoditi sa svojom

djecom kod kuće i načinu praćenja njihovog razvoja Dajemo različite interaktivne zadatke za zajednički rad djece i roditelja kod kuće Tražimo od roditelja i osiguravamo materijale kako bi mogli čitati djeci/sa djecom kod kuće Drugo: _____

_________ __

DONOŠENJE ODLUKA Imamo aktivno udruženje/ odbor/ vijeće roditelja i nastavnika Roditelji imaju svoje predstavnike u savjetodavnom odboru ustanove te drugim tijelima Svi roditelji su informirani i mogu učestvovati u izboru njihovih predstavnika u različita tijela Omogućavamo roditeljima da daju svoje mišljenje o različitim značajnim pitanjima veza-

nim za rad škole i ustanove Uključujemo roditelje u rasprave vezane za kurikulum na različitim nivoima Redovno informiramo sve roditelje o odlukama donesenim na sastancima kojima nisu pri-

sustvovali Drugo: _____

_____ _

SARADNJA SA DRUŠTVENOM ZAJEDNICOM Nalazimo i za roditelje osiguravamo informacije vezane za različite usluge namijenjene ro-

diteljima i djeci Roditeljima pružamo informacije vezane za različite mogućnosti i aktivnosti koje pomažu

razvoj djeteta, njegovih talenata i interesiranja Sarađujemo sa predstavnicima lokalne zajednice i privrednih organizacija na programima

koji imaju za cilj da pomognu dječiji razvoj Nudimo različite popodnevne i večernje/vikend programe za djecu i roditelje uz pomoć

navedenih predstavnika zajednice i volontera Iniciramo povezivanje djece i roditelja sa različitim grupama/ ustanovama (dom za stare, dom

za djecu bez roditeljskog staranja, ustanove za djecu/odrasle sa poteškoćama u razvoju) Iniciramo i organiziramo sa djecom i roditeljima različite aktivnosti za pomoć zajednici Škola je otvorena za različite aktivnosti u zajednici po završetku rada sa djecom U plan i program rada sa djecom uključujemo posjete i korištenje resursa zajednice Drugo: ___________



INTERVJU SA RODITELJIMA/ STARATELJIMA(za učenike prvih razreda)POMOZITE NAM DA BOLJE UPOZNAMO VAŠE DIJETE!Poštovani roditelji/staratelji!U želji da što uspješnije otpočnemo naš rad u školi bit će nam potrebna Vaša pomoć. Mi vjeru-jemo da je svako dijete posebno i jedinstveno. Svako dijete, kao i odrasla osoba, ima svoje želje, interesiranja, stil rada i učenja, svoje snage i slabosti. Svako dijete se razvija svojim tempom i uči na osoben način. Na nama je da zajednički saznamo što više o Vašem djetetu kako bi učenje što bolje prilagodili njegovim specifičnostima. Isto tako, cilj nam je da razvijamo talente i gradimo uspjeh na onome što su djetetove snage, a ne slabosti.

Molimo Vas da popunite ovaj upitnik čime ćete nam pomoći da se od samog početka pravilno postavimo prema Vašem djetetu.

SVI PODACI SU POVJERLJIVI!Razgovor obavio/la: Datum: Ime i prezime djeteta: Datum i mjesto rođenja: Ime kojim dijete uobičajeno zovete; nadimci koje dijete voli: Imena i dob braće i sestara (ukoliko ih dijete ima):

1. Koje su omiljene igre ili aktivnosti Vašeg djeteta u kući i napolju (crtanje, slagalice, društvene igre, sportske igre)? __________________________________________________________________________________________________________________________

2. Da li se Vaše dijete najčešće igra samo, sa drugom djecom, ili sa odraslima? ____________________________________________________________________________________

3. Da li Vaše dijete može samostalno da se: oblači/obuva, brine o svojim stvarima, kaže svoju adresu i broj telefona, koristi toalet i dr.? _____________________________________________________________________________________________________________

4. U kojoj mjeri dijete poznaje boje, brojeve i sl.? Navedite neke vještine i znanja koje posjeduje vaše dijete (sve je vrijedno i važno): _____________________________________________________________________________________________________________

5. Na šta ste posebno ponosni kod vašeg djeteta?___________________________________

______________________________________________________________________________

6. Ima li nešto što vas zabrinjava?_________________________________________________

7. Ima li Vaše dijete igračku/ predmet od kojeg se ne odvaja? __________________

Imate li kućnog ljubimca i kojeg? _____

Kakav je odnos djeteta prema ljubimcu? ___________

8. Da li vaše dijete, i u kojoj mjeri poznaje slova? _______________________________

9. Da li rado čita i šta?______________________________________________________

17

I



10. Ko najčešće čita djetetu? _____ Koliko često?__________________

11. Koje su omiljene knjige/ priče/ pjesmice vašeg djeteta? _____ _____ _____ _____

12. Koliko dnevno provodi u gledanju TV-a? ________________ _ _ _ _ _ Šta najčešće gleda? _____

13. U koje vrijeme vaše dijete ide spavati? __, Kako se budi ujutro? ______________________________________________________________________ _____ _____ _____

14. Koju vrstu hrane vaše dijete posebno voli? _____ _____ _____ _____ _____

15. Koju hranu ne voli ili odbija jesti? _____ ___________ _____ _____

16. Da li je vaše dijete alergično na neku vrstu hrane ili na nešto drugo (ubod insekta, pra-šinu…)? _____ ___________ _____ _____

17. Kako se alergija manifestira i šta treba poduzeti u tom trenutku? _____ _____ _____ _____ _____ _____ _____

18. Postoje li neki drugi zdravstveni problemi o kojima bi trebali imati više podataka? _____ ___________ _____ _____ _____ _____

19. Postoji li nešto što izaziva izraženiji strah vašeg djeteta (čega se posebno boji?) ___________ _____ _____

20. Sa kim je i koliko dugo vaše dijete boravilo prije dolaska u školu? _____ _____ _____ _____

21. Kako vaše dijete reagira kada ga ostavite samog sa nekom drugom odraslom oso-bom? _____ _____ _____ _____ _____

22. Šta vi očekujete, kako će se dijete ponašati kada ga ostavite u školi? _____ _____ _____ _____

23. Kakva su vaša očekivanja u vezi sa napredovanjem vašeg djeteta? ______________________________________________________________________ _____ _____ _____

24. Kako će dijete odlaziti i dolaziti u školu? _____

25. Kakva su vaša očekivanja u vezi saradnje sa nastavnikom i školom? ______________________________________________________________________ _____ _____ _____

26. Ima li još nešto u vezi sa vašim djetetom što biste rado podijelili sa nama? _____ _____ _____ _____

Potpis roditelja/staratelja

________________________



UPITNIK ZA RODITELJE evaluacija na kraju godinePoštovani roditelji!Uskoro se završava školska godina i sumiranje postignutih rezultata.Od samog početka naše saradnje nastojali smo da Vam pokažemo koliko ste važni u zajednič-kom procesu odgoja i obrazovanja djece i koliko nam znači Vaše mišljenje. Zato i sada, kada se približava kraj godine, očekujemo da nam kažete sve što mislite i osjećate, da nas ohrabrite u onom što je bilo dobro ili da nam sugerirate određene promjene. Ovaj upitnik služi za to pa Vas molimo da ga ispunite.

1. Da li ste i kakve promjene primijetili kod svog djeteta u protekloj godini? _____ _____ _____ _______________________________

2. U odnosu na vaša očekivanja da li je to (zaokružite):a) Manje od očekivanja b) Kao što ste očekivali c) Više od očekivanog

3. Šta vam se posebno dopalo u školi tokom ove godine? _________________________________________________________________________________________________________

4. Šta je vaše dijete posebno voljelo u vezi sa školom? ____________________________________________________________________________________________________________

5. Šta je vama i vašem djetetu predstavljalo problem u toku protekle godine? ________________________________________________________________________________________

6. Koje su vaše primjedbe i preporuke u vezi sa unapređenjem rada u učionici ili školi:

Sugestije

Sadržaj koji je izučavan

Način podučavanja djece

Ocjenjivanje

Udžbenici i materijali

Domaća zadaća

Druge aktivnosti u školi

Odnos prema Vašem djetetu

Napredak koje je postiglo dijete

Uređenje učionice

Proslave i priredbe

Nešto drugo

19

I



7. Koliko su uspješne i korisne za Vas i Vaše dijete bile sljedeće aktivnosti:(rangirajte od 1 – nevažne, do 5 – jako važne):

Radionice za roditelje 1 2 3 4 5

Roditeljski sastanci 1 2 3 4 5

Pisma za roditelje ispred učionice 1 2 3 4 5

Oglasne ploče 1 2 3 4 5

Boravak u učionici sa djecom 1 2 3 4 5

Biblioteka za djecu i roditelje 1 2 3 4 5

“Domaći zadaci za roditelje“ 1 2 3 4 5

Zajednički izleti i posjete 1 2 3 4 5

Portfolio djeteta 1 2 3 4 5

Izložbe radova djece 1 2 3 4 5

Individualni razgovor sa nastavnikom 1 2 3 4 5

Stručna predavanja 1 2 3 4 5

Nešto drugo_____________________ 1 2 3 4 5

8. Da li su i na koji način neke od ovih aktivnosti utjecale na vaš odnos prema djetetu? _________________________________________________________________________________

9. Koje su vaše sugestije u vezi sa uključivanjem roditelja u toku naredne godine? _______________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

10. Koliko smatrate da ste upoznati sa radom škole (zaokružite):a) Nedovoljno b) Dovoljno c) Odlično

11. Da li je i kako boravak u učionici i školi tokom ove godine promijenio Vaš odnos ili mišljenje u odnosu na nastavnike, njihov značaj i kvalitet rada i pomogao Vam da bolje upoznate rad u školi i svoje dijete? ____________________________________________________________________________________________________________________________________

Da li ste imali drugačije ili isto mišljenje o školi ranije? Objasnite: __________ ________________________



Aktivnosti i veza sa školom:

DA DONEKLE NE

1. Posjećujem i učestvujem u aktivnostima koje se realiziraju u učionici.

2. Osjećam se dobrodošao/la kada posjetim školu i učionicu

3. Osjećam da u školi cijene i prihvataju moje ideje

4. Redovno i otvoreno razgovaram sa nastavnicima o svom djetetu

5. Upoznat/a sam sa svim aktivnostima u učionici i školi

6. Dobio/la sam korisne informacije o napredovanju i karakteristikama mog djeteta

7. Upoznat/a sam da planom rada i aktivnostima u školi

8. Znam kako da pomognem svom djetetu kod kuće

9. Znam da je moje dijete sigurno i uvažavano

10. Ravnopravno sam učestvao/la u donošenju odluka koje se tiču škole i mog djeteta

11. Imao/la sam mogućnosti da učestvujem u aktivnostima organiziranim za roditelje

12. Imam više ideja o tome kako da provodim osmišljeno i zanimljivo vrijeme sa svojim djetetom

13. Redovno razgovaram sa djetetom o zbivanjima u školi

Kakva je Vaša procjena razvoja djeteta u protekloj godini?

DA DONEKLE NE

1. Moje dijete rado dolazi u školu

2. Moje dijete ima dobar odnos sa drugom djecom i odraslima u školi

3. Moje dijete ima priliku da ispolji svoje sposobnosti i talente i osjeća se uspješno

4. Moje dijete je napredovalo i steklo potrebna znanja

5. Moje dijete samostalno i rado radi zadatke i uči

Ostavljamo Vam malo prostora na kraju da nam slobodno napišete i druge sugestije, mi-šljenja ili ideje.

Zahvaljujemo se na podršci, saradnji i pomoći koju ste nam pružali sve ovo vrijeme!

21

I



Strategije komunikacije sa roditeljima u izazovnim situacijamaSlijede savjeti za ostvarivanje pozitivnih, konstruktivnih odnosa sa roditeljima učenika Vašeg odjeljenja.

1. Ostanite staloženi. Samo dijalog i razumijevanje mogu dovesti do iznalaženja rješenja. Ne-mojte deranje roditelja shvatati osobno. To je obično način izbacivanja negativnih emocija pre-ma osobi koja se upravo našla u blizini.

2. Izgradite povjerenje roditelja. Roditelji žele čuti o dobrim stvarima koje se dešavaju u odjeljenju. Pošaljite im kratku poruku kada dijete uradi nešto dobro. Na taj način će znati da obraćate pažnju na dijete u cjelini i bit ćete prihvaćeni kao neko ko o djetetu brine dok je u školi.

3. Izađite u zajednicu. Učenici dobivaju priliku da pokažu svoje vještine i pomognu drugima. Zajednica prepoznaje da je mladima stalo do dešavanja u zajednici. Škola dobiva medijsku pro-mociju, a zajednica počinje prepoznavati potrebe škole.

4. Pokažite da Vam je stalo. Potičite roditelje da sa Vama podijele ukoliko su zabrinuti. Pokaži-te im da ste tu radi njihove djece i da su dobrodošli da sa Vama sarađuju.

5. Svoje samopouzdanje i autoritet u teškim situacijama pokažite direktnim gledanjem u oči svoga sagovornika. Tako pokazujete da Vas interesira šta govori i da ga poštujete.

6. Govorite tišim tonom. Roditelji često osjećaju da se prema njihovom djetetu ponašalo ne-pravedno i žele da se situacija ispravi, ne saslušajući pri tome šta nastavnik ima da kaže. Sasvim je normalno da postanete nervozni i da zvučite nesigurno. Zato stišajte glas, tako ćete zvučati sigurnije i to će roditelja natjerati da Vas pažljivije sluša.

7. Prihvatite da svi griješe. Nastavnici imaju mnogo odgovornosti, te tako ima puno prilika da pogriješe. Kada roditelj ukaže na grešku, pravilna procedura škole jeste da bude zahvalna i prihvati ponuđene informacije. Prihvatajući da postoji mogućnost greške, škola daje do znanja roditelju da joj je stalo i da će ispitati o čemu se radi. Potrebno je što prije saznati da li je zaista napravljena greška, pa rezultate komunicirati sa roditeljima.

8. Pokažite empatiju. “Veoma mi je žao što se to desilo.“ su riječi koje imaju veliku moć. Poka-zuju da ste slušali šta Vam je rečeno i da Vam je stalo da sve bude uredu. Ujedno otvarate mo-gućnost da zajedno riješite problem. Time prioritet dajete novonastaloj situaciji i pokušavate doći do rješenja.

9. Ukažite na to da se ista stvar već ranije dešavala. Roditelji najčešće kažu: “Ne mogu da vjerujem da je moj sin to uradio!“. Zabilježite ukoliko se neko neprihvatljivo ponašanje desi i opomenite dijete. U slučaju da se ponovi i da trebate pozvati roditelje, imat ćete dokumentira-no da to nije prvi put.

10. Napravite Kutak za roditelje. Tu roditelji trebaju imati prostor za sebe i biti u stanju da pronađu različite resurse vezane za roditeljstvo, razvoj djece, servise u zajednici, te ono što im može pomoći da sa svojim djetetom rade kod kuće sortirano prema razredu i predmetu. To treba biti ugodan kutak/ soba, lijepih boja, udobnog namještaja i sa pristupom kompjuteru i internetu.


PARTNERSTVO S PORODICOM - PRIMJERI IZ ŠKOLA

Podrška roditelja aktivnostima škole

Vijeće roditelja je donijelo odluku da će podržavati sve humanitarne akcije koje se provode na nivou škole. Slijede akcije koje su proveli članovi Mladih volontera i Vijeća učenika uz pomoć roditelja.

1. Povodom Dana osoba oboljelih od dijabetesa, za roditelje i učenike dva odjeljenja naše škole, koja pohađaju učenici sa dijabetesom, realizirani su radionica i predavanje na temu “Život sa dijabetesom“. Prisustvovalo je oko 50 roditelja.

2. U toku novembra i decembra 2017. godine su realizirane aktivnosti projektne nastave na temu “Zdrava ishrana“. Roditelji svih 18 odjeljenja naše škole su prošli radionice na ovu temu. Prisustvovali su prezentaciji samog projekta, a roditeljka koja obavlja funkciju porodičnog lje-kara je aktivno učestvovala u izradi edukativnog filma.

23

I



Saradnja sa roditeljima i zajednicom

Nadahnuti priručnikom “Snaga partnerstva“ modulom Partnerstvo s porodicom, naša huma-nistička vizija obrazovanja i razvoja, zasnovana na ljudskim pravima i dostojanstvu, društvenoj pravdi, inkluziji i zajedničkoj odgovornosti realizirana je kroz sljedeće aktivnosti u toku školske 2017/2018. godine:

1. U prostorijama matične škole u Vitkovići-ma održan je u oktobru sastanak Vijeća rodi-telja, na kojem su roditelji upoznati sa mo-dulom Partnerstvo s porodicom. Istaknut je značaj saradnje i komunikacije, kao i učešća roditelja u životu škole.

Roditelji su se zabavili na neobičan način, ot-krivajući aktivnosti kojima mogu doprinijeti radu škole, imali su priliku pogledati film koji govori o poboljšanju partnerskih odnosa, ali i iznijeti ideje i načine njihove realizacije, kao i pla-nove u radu Vijeća u budućnosti.

Sve je izgledalo potpuno drugačije nego do sada, i mišljenja smo da je ovoga puta dosta urađeno na komunikaciji među roditeljima i međusobnom upoznavanju i upoznavanju sa radom škole.

Dogovorene su aktivnosti oko zajedničkog izleta roditelja, djece i nastavnika, te doprinos ure-đenju školske ograde i dvorišta u jednoj od područnih škola.

2. Povodom formiranja Kluba za djecu i ro-ditelje u oktobru smo održali sastanak rodi-telja i djece, sa akcentom na roditelje koji su na evidenciji Programa jačanja porodice u SOS Kinderdorf Goražde. Predstavili smo naš zajed-nički poduhvat i namjeru da jačamo partner-ske odnose sa porodicom. Ovo novoformirano mjesto će biti na usluzi roditeljima i djeci u osmišljavanju slobodnih i kreativnih aktivnosti na način kako to dosada nisu imali priliku.

3. Održan je roditeljski sastanak u organizaci-ji učiteljice IV razreda, direktorice i pedagogice u večernjim satima jer ranije nije bilo odaziva. Kako smo promijenili termin i učinili organiza-ciju drugačijom, posebno pisani pozivi, imali smo 100% odziv roditelja, ali i djece roditelj-skom sastanku. Sastanak je pripremljen i reali-ziran prema savjetima sa modula Partnerstvo s porodicom.



Pobudili smo interesiranje kod roditelja, došli smo do mnoštva zajedničkih ideja i načina nji-hove realizacije. Svi su govorili opušteno, željeli su doprinijeti, utkati dio sebe i svoje aktivnosti tako da su konkretno dogovoreni i načini realizacije nekoliko časova Moje okoline gdje će se angažirati roditelji – gosti časa, te organizirati posjete roditeljima na poslu i njihovim zanima-njima.

4. Poticanje razvoja djeteta i bogaćenje iskustva djeteta kroz aktivne metode učenja smo uspjeli realizirati u II razredu zajedno sa učiteljicom i roditeljima. Da bi atmosfera bila potpuna, nastavi su se pridružili i roditelji, te time pokazali partnerski odnos porodice i škole, uloge koje su jasne i podržavajuće, a odgojni ciljevi i planovi usaglašeni i zajednički određeni. Poslije časa je održan roditeljski sastanak u prostorijama našeg Kluba, gdje se nisu mogli sakriti osmijesi i zanimanje za ovakav način nastave, ali i saradnje porodice i škole. U svakom slučaju veoma poticajno i posebno, a iste i slične aktivnosti se planiraju i u drugim odjeljenjima.

5. Učenici IV razreda su zajedno sa svojom uči-teljicom posjetili pogon tvornice Prevent kako bi održali čas Moje okoline. Roditelji su se angažirali po pitanju organiziranog prijevoza do tvornice.

Učenici su imali priliku upoznati se sa načinom rada jednog od pogona, a sve su to predstavila dva roditelja naših učenika.

6. Kako bi partnerstvo bilo još jače i imalo smi-sla, naši volonteri su za-jedno sa pedagogicom i socijalnim radnikom škole uredili i osvježili Kutak za roditelje ak-tuelnim informacijama, ali i bojama i učinili ga dostupnim i privlačnim za naše roditelje.

25

I



Kutak za roditelje obiluje savjetima o roditeljstvu, stručnim smjernicama i tekstovima koji će pomoći roditeljima da budu spretniji u svojoj ulozi roditelja i partneri u zajednici.

7. U saradnji sa Domom zdravlja Goražde organizirali smo predavanje za roditelje na temu “Rast i razvoj dječaka i djevojčica u njima važnom periodu”. Gosti predavači su bili pedi-jatrica i ginekolog, a prisustvo su uveličali ro-ditelji djece prethodno navedenog razvojnog perioda.

8. Humanitarnim akcijama smo organizirali podjelu paketića za naše najvrijednije rodi-teljke. Roditeljke su bile oduševljene jer se ra-dilo o paketima kozmetike, a svi smo svjedoci izdataka i troškova za našu djecu pa naše rodi-teljke često zaboravljaju na sebe.

Imali smo priliku da ih obradujemo i osvježimo i ovaj vid saradnje na način da neko misli i na njih. Planiramo nastaviti sa ovakvim aktivno-stima i u drugom polugodištu.

9. U dogovoru sa roditeljima, nastavnicama i pedagoginjom u VI razredu je obilježen kato-lički Božić. Porodica koja se pokazala voljnom upoznati djecu sa ovim praznikom, iz vlastitih sredstava je osigurala poklončiće za sve uče-nike tog razreda. Nastavljamo saradnju sa ro-diteljima obilježavajući značajne datume, a od posebnog značaja su nam praznici ovakve vrste.

10. Naši učenici su predstavili “Bajku o bajka-ma” za mališane i njihove roditelje u zabavno- edukativnom parku “ Plavi cvijet”.

Ništa to ne bi bilo potpuno da na ovome nisu bili angažirani naši roditelji koji su osmislili kostime, iskrojili ih i sašili, te se pobrinuli za prijevoz svojih mališana da ispričaju bajku ostalima. Još jedan dokaz želje i volje naših roditelja kao ravnopravnih partnera koji se za-nimaju za naše aktivnosti i nesebično pomažu.



11. S obzirom na to da je završeno prvo polugodište školske 2017/2018. godine imali smo na-mjeru obradovati roditelje najuspješnijih učenika tako što smo osmislili i poslali putem pošte Pismo zahvale za najbolju i najuspješniju djecu, odnosno pojedinačno za svakog učenika koji je ostvario odličan uspjeh iz svih predmeta oko čega se složilo i Nastavničko vijeće. Svakako nisu izostali pohvala i oduševljenje roditelja.

Poštovani,

Danas sam dobila pismo u kome je čestitka za ostvarene rezultate mog sina. Ovim putem želim da se zahvalim na ovoj neobičnoj, ali poticajnoj gesti koja je našu porodicu obradovala, usrećila i uljepšala dan. Čestitam Vam na ideji da na ovaj način promovirate znanje, rad i trud, ali i motivirate učenike i roditelje da zajedno sa nastavnicima rade na ostvarivanju što boljih rezultata. Želim Vam sve najbolje u budućnosti, ali prije svega mnogo zdravlja za sve nas.

Roditelj

Ovaj primjer iz prakse je objavljen sa dozvolom JU OŠ “Mehmedalija Mak Dizdar”, VitkovićiPriredile Amira Karčić, pedagoginja, i Elma Hamzić, pedagoginja

27

I



Partnerstvo škole i porodice

Roditelji učenika naše škole su aktivni u zajednici kroz “Info rodi-teljske servise“ u zavisnosti od posla kojim se bave. Npr: roditelji poduzetnici, javne i kulturne aktivnosti, roditelji edukatori (ljeka-ri, policajci, informatičari, nastavnici, bankari, književnici, šoferi, građevinski radnici, krojači...)

U našoj školi je realiziran Zimski bazar. Na učeničkim štandovima su se mogli pronaći razni kolači, kreativni ručni radovi, crteži, na-kit i slično. Bazar su posjetili učenici, roditelji, prijatelji naše škole, a roditelji su dali veliki doprinos u izradi ukusne i zdrave hrane koja je krasila naše štandove. Više stotina roditelja, gostiju i prija-telja naše škole je prisustvovalo i podržalo Zimski bazar.

Održane su dvije radionice u u prvim razredima s ciljem saradnje roditelja i škole na teme: “Djeca sa poteškoćama u razvoju” i “Teh-nička izrada igračaka i osposobljavanje djece u njihovoj izradi.” Naši gosti/predavači bili su dip. psihologinja Sanela Hebibović i dip. informatičar Elvedin Cokić.

Nastavnica Mirsada Mustafić i učenici koji pohađaju sekciju “Mla-di hemičari” izvodili su hemijske oglede i na taj način praktično pokazivali učenicima nižih razreda nastavne sadržaje iz predme-ta hemija. Svoj doprinos realizaciji ovom času dale su roditeljke profesorica hemije Elma Kajtaz i profesorica razredne nastave Dženita Velo.

Većina aktivnosti je redovno medijski praćena (printani, elektronski, TV-mediji), te su na taj na-čin učenici, roditelji i zaposlenici škole veoma prisutni u lokalnoj zajednici u cilju unapređenja kvalitete življenja i demokratizacije građanskog društva.



Primjena upitnika za roditelje preporučenog kroz modul Partnerstvo sa porodicom

Početkom decembra odjeljenske starješine IX razreda su održali roditeljske sastanke u okviru kojih su putem upitnika za roditelje identificirali prioritete za nastavak saradnje, te ciljeve koje žele postići. U anketiranju je učestvovalo ukupno 59 roditelja.

Prioriteti u narednom periodu:

1. Na časovima odjeljenske zajednice organizirati predstavljanje zanimanja roditelja2. Uključiti roditelje u odabir, planiranje i realizaciju teme na sastanku/radionici3. Tražiti prijedloge, primjedbe i mišljenja roditelja o načinima unapređenja rada škole

Ciljevi koje želimo postići:

1. Pojačati saradnju između roditelja i nastavnika2. Motivirati roditelje da se aktivnije uključe u rad škole3. Ohrabriti roditelje da otvoreno razgovaraju s nastavnicima i odjeljenskim starješinama o

svom djetetu i eventualnim problemima.

Znat ćemo da smo ih postigli ako:

1. Roditelji češće dolaze na individualne razgovore2. Roditelji učestvuju u aktivnostima u radu škole3. Roditelji se osjećaju dobrodošli u školi te osjećaju da se njihovo mišljenje cijeni.

29

I



Prezentacija školskih aktivnosti

Nastavnice razredne nastave (učiteljice prvih razreda) su održale radionice Mi ovako učimo u sklopu svojih roditeljskih sastanaka, kroz koje su na vrlo zanimljiv način htjele roditeljima pre-dočiti šta su to djeca dosada naučila.

Glavni cilj radionice bio je pokazati roditeljima igre i aktivnosti koje bi potakli dijete na učenje kod kuće. Također, kroz radionicu su prezentirani sadržaji koje su učenici usvojili u prvom polu-godištu. Ukupno je učestvovalo oko 90 roditelja i 60 prvačića.

Tok radionice:

1. Pozdrav roditeljima2. Prezentiranje sadržaja koje su učenici usvojili u prvom polugodištu3. Ples sa roditeljima4. Formiranje grupa za rad (roditelji i djeca)5. Ekipa za praćenje rada6. Predstavljanje radova i rezultati

Igre za roditelje:

Lutak od likovaTangramSudoku slagalica.



Literatura

Dr. Radmila Rangelov Jusović, Od saradnje ka partnerstvu – Kako izgraditi partnerske odnose između vrtića, škole i porodice, COI StepbyStep

Udruženje „DUGA“, Snaga partnerstva, 2015, Udruženje „DUGA“

VRŠNJAČKAPODRŠKA

II

SADRŽAJ

I Planska izgradnja odnosa među djecom 33

II Odnosi sa vršnjacima 34

III Bazen socijalnih odnosa 34

IV Potrebe – osjećanja – ponašanja: Prepoznati osobu 36

V Vršnjačka podrška kao vid socijalne inkluzije 38

VI Nastavnik u ulozi facilitatora Kruga prijatelja 39

VII Metodologija Krugovi prijatelja 41

VIII Najčešće postavljana pitanja 50

IX Primjeri iz prakse 51

X Literatura 58

33

II


VRŠNJAČKA PODRŠKA

Planska izgradnja odnosa među djecom

Jedan od zadataka prosvjetno-pedagoških radnika je izgradnja odnosa u svrhu potpune soci-jalne uključenosti svakog djeteta u školsku sredinu. Kvalitet našeg života ne zavisi od kvaliteta akademskih vještina i znanja koja smo usvojili, već od vještina i sposobnosti da izgradimo zado-voljavajuće odnose sa osobama sa kojima živimo, idemo u školu i radimo.

Većina nas spontano uspostavlja kontakte i prijateljske odnose sa drugima. Međutim, u situacija-ma kada djeca ne sklapaju lako prijateljstva, nastavnici stvaraju uslove da se to desi. Uspostavlja-nje prijateljskih odnosa sa vršnjacima ne treba biti prepušteno slučajnosti, jer stavljanje djeteta u sredinu sa drugom djecom ne znači da će se dijete snaći i uspostaviti drugarske odnose.

Kada se bavimo načinima namjerne, planske izgradnje odnosa, slični smo baštovanima. Dobri ba-štovani pripreme zemljište, posade biljku, motre na nju i njen razvoj, njeguju je, govore lijepe riječi kako bi biljka napredovala, rasla i razvijala se. Također, dobar baštovan se malo povuče, kako bi dozvolio suncu, zraku i vjetru da obavi svoje, nadajući se da će sve biti dobro. Uspješan baštovan potroši energiju da stvori najbolje uslove za rast, a onda se povuče. Tako funkcionišu i međuljudski odnosi. Ne možemo natjerati dijete da nekome bude drug, ali možemo da stvorimo uslove da se prijateljstvo desi, možemo da stvorimo uslove u kojima stvaranje prijateljstva postaje izvjesnije.

Stvaranje uslova za razvoj prijateljstva je domen djelovanja nastavnika.

Grafička facilitacija - OŠ „Vladimira Nazora“, Odžak



Odnosi sa vršnjacimaTokom dječijeg razvoja dolazi do velikih promjena u odnosima s vršnjacima. Već i šestomjeseč-ne bebe pokazuju zanimanja za druge bebe i pozitivno reaguju na njih, a s vremenom, njihovo druženje s djecom postaje sve češće, složenije i interaktivnije. Tokom cijelog djetinjstva, na dru-ženje sa vršnjacima utječu uzrast i iskustvo.

U predškolskom dobu interakcije s vršnjacima još su češće i složenije. Igra se usavršava u sa-znajnom smislu i s obzirom na društvenu organizaciju sve češće se pojavljuje saradnička igra. S obzirom na sve učestalije druženje, vršnjaci postaju važan činioc socijalizacije potkrepljujući ili osujećujući određena ponašanja, te imaju ulogu modela.

Kod djece školskog uzrasta nastavlja se razvoj društvenih ponašanja. Tako, na primjer, igra po-staje sve složenija i bolje organizovana. Osim toga, istaknutu ulogu dobijaju formalne i nefor-malne grupe. Proučavanja dječijih grupa otkrivaju važnost zajedničkih interesa i ciljeva za na-stanak grupe, kao i važnost organizacije i dogovorenih normi za djelotvornost grupe. Premda grupa može imati veliki utjecaj na oblikovanje vrijednosti i ponašanja, roditeljski utjecaj je i dalje važan. (Vasta R, 2005)

Prijateljstvo je naročito bitno među vršnjacima. S tim se slažu i djeca: od predškolskog uzrasta pa nadalje, djeca smatraju da su prijatelji drugačiji od ostalih vršnjaka. Kako rastu, djeca sve istančanije rasuđuju o prijateljstvu. Mala djeca razmišljaju o prijateljima vrlo konkretno - kao izvorima neposrednog zadovoljstva. Starija djeca češće misle da je prijateljstvo trajan odnos koji je obilježen prisnošću i odanošću. Takve promjene u razumijevanju prijateljstva teku upo-redo sa opštim promjenama u djetovim kognitivnim sposobnostima. Djeca biraju prijatelje po sličnosti sa njima samima. Na izbor prijatelja utječu sličnost po uzrstu, polu i rasi. Važna je i sličnost u ponašanju: prijatelji obično dijele pristup školi i učenju, te slična interesovanja izvan škole. Istraživanja pokazuju da različiti procesi doprinose nastanku prijateljstva. To su razmjena informacija, davanje podataka o sebi i uspješno rješavanje sukoba. Ponašanje prema prijatelji-ma različito je od ponašanja prema drugoj djeci. Prosocijalni postupci, poput dijeljenja i poma-ganja, češći su u odnosu sa prijateljima (premda to nije uvijek tako, jer percipirano takmičenje katkada dovodi do slabijeg dijeljenja sa prijateljem). Premda nastankom prijateljstva ne nestaju sukobi, njihovo rješavanje je generalno mnogo uspješnije među prijateljima nego među onima koji to nisu. I konačno, prijatelji mnogo češće razmijenjuju lične informacije, a kako djeca rastu, sve više se povećava važnost prisnosti. Prijatelji postaju sastavni dio društvene mreže većine djece i važan su izvor podrške u teškim vremenima. (Vasta R, 2005)

Bazen socijalnih odnosaOdrasli imaju mogućnost da, stvaranjem određenih uslova dovedu do prihvatanja ili neprihva-tanja djeteta koje je po nekim karakteristikama različito od druge djece. Učionica je bazen soci-jalnih odnosa, puna je potencijalnih prijatelja i Vi možete da doprinesete da nastanak prijatelj-stva bude manje ili više vjerovatan.

35

II



Upoznavanje sa razredom je poželjno za svako novo dijete – dobrodošlica za svakoga (na nivou odjeljenja se mogu dogovoriti pravila sa djecom za prihvatanje svakog novog učenika – PITAJ-TE DJECU):

• Identitet (ko je, s kim živi, s kim se druži) • Interesovanja (koju hranu voli, koju muziku sluša, ima li neki hobi, čega voli da se igra)• U čemu si ti dobar/dobra, a ima li nešto što ne voliš da radiš ili ti slabije ide?

Stereotipi i predrasude se formiraju u ranom detinjstvu i postaju čvrsti već oko 10-11 godine. Sa djecom je neophodno raditi na prihvatanju različitosti. Crtani filmovi kao što su: Dambo, Šrek, Pingvini, Spašavanje Nema, Bajka o ajkuli vegetarijancu („Sharktale “) mogu se iskoristiti za raz-govor sa djecom o različitostima i isključivanju nekoga zato što je različit. Motiv pravednosti je veoma jak motiv za stariju djecu i mlade. Kod male djece je to teže, njima je bitno šta čuju od odraslih i potrebno je povezati se sa njihovim emocijama i iskustvom.

U vršnjačkoj grupi se već u ranom uzrastu zna ko je “vragolan“. Većina grupe uvijek jedno te isto dijete označava kao nekog ko najviše udara druge, otima stvari, koga učitelj najviše opominje – to dijete postaje „dežurni krivac “. Ako ode iz grupe, pojaviće se neki drugi „krivac “, grupa će ga proizvesti, jer joj je u interesu da je neko uvijek kriv za sve.

Uloga odraslih je da učine sve što mogu kako bi djeca bila opuštena u zajednici u kojoj borave. Potrebno je stvarati, njegovati i odr-žavati atmosferu u kojoj svako dijete osjeća pripadnost i dobrodošlicu. Dobrobit svakog djeteta treba biti u interesu nastavnika, dru-gih odraslih i vršnjaka. Kada njegujemo pri-hvatajuću i podržavajuću atmosferu u grupi, stvara se atmosfera uzajamnog povjerenja i uvažavanja među vršnjacima. Sve se svodi na izgradnju zajednice, odnosno fizičiki, psiho-loški i socijalno bezbijedne sredine, okruženja za učenje za svu djecu koja se nalaze u školi. Dobiti od takve, inkluzivne zajednice, ima sva-ko dijete.



Potrebe – osjećanja – ponašanja: Prepoznati osobu Krug prijatelja je način unaprijeđenja socijalne inkluzije u redovnom okruženju, za svaku mla-du osobu koja se suočava sa izazovima u školi usljed teškoća u razvoju, osobnih problema ili izazovnog ponašanja usmjerenog prema drugima. Metodologija „Krugovi prijatelja“ pokreće vršnjake da budu podrška i uključe se u rješavanje problema sa osobom koja se suočava sa izazovnim periodom u svom životu. (Newton & Wilson, 2003)

Krugovi prijatelja su prvenstveno podrška inkluziji. Može se primijeniti sa osobama različitog uzrasta, sa onima koji imaju izražen invaliditet, do onih koji imaju veoma izražene emocionalne i ponašajne poteškoće. To je metodologija koja jača mreže u zajednici u kojima žive vulnerabilne skupine, kako u odgojno-obrazovnim ustanovama, tako i šire. Na samom je vrhu optimističnih, internacionalnih pristupa za smanjenje izolacije i unaprjeđenje inkluzije. (Newton & Wilson, 2003)

Krugovi prijatelja se bave zadovoljavanjem osnovnih potreba, jer postoji opasnost da zane-marimo osnovne potrebe djece, npr. PRIPADNOST, baveći se time da im omogućimo da čuju, vide ili da se kreću. Pripadanje, dijeljenje svakodnevnih običnih mjesta su upravo mjerilo inklu-zivnosti društva. Svaka osoba ima osnovne potrebe koje može zadovoljavati na različite nači-ne. Sredina je inkluzivnija ukoliko su zadovoljene osnovne potrebe svake osobe. Npr. i dijete s intelektualnim teškoćama ima potrebu za poštovanjem i potrebu za samoostvarivanjem. Kako mi možemo doprinijeti da dijete ostvari te potrebe? Tako što ćemo i djetetu s intelektualnim teškoćama dopustiti da ima izbor i kontrolu nad dešavanjima u svom životu (npr. izbor kojom će olovkom pisati, s kim će sjediti u razredu,šta će jesti za užinu). Stvari koje se nama čine uo-bičajne za nekoga su izuzetno značajne i potrebno ih je razumijeti iz ugla djeteta s razvojnom teškoćom, djeteta s izazovnim ponašanjem, djeteta koje dolazi iz disfunkcionalne obitelji i sl.

Prema W.Glasseru imamo pet osnovnih potreba: preživljava-nje, ljubav i pripadanje, moć, zabava i sloboda. Naša ponaša-nja su vezana sa zadovoljavanjem neke od potreba, a izraža-vamo ih različitim osjećanjima. Djeci je potrebno pomoći da razumiju vezu između potrebe-osjećanja-ponašanja.

Uspješna komunikacija počiva na mogućnosti da izrazimo svoje potrebe. Da bismo uočili po-trebe druge osobe važno je da ponašanje posmatramo bez procjenjivanja. Na primjer:

Potreba

Osjećanja

Ponašanja

ZAPAŽANJEKad vidim da

pišeš po klupi...

OSJEĆANJE... osjećam se neprijatno...

POTREBA... jer nisam sigurna da

neće i mene kriviti...

ŽELJA... i željela bih da to više ne

činiš.

37

II



Odgovornost za vlastito ponašanje smo u stanju preuzeti onda kada prepoznamo vezu između osjećanja i ponašanja. Na primjer, zakazali ste kontrolni i u učionici se osjeća napetost. Boris ne prestaje da se komeša. Dodatno se uznemiri kada primjeti da ćete podijeliti kontrolne zadatke. On skače sa svog mjesta, trči po učionici i obara olovke svojih drugova. Šta biste Vi kao nastavnik ura-dili? Vaš instinkt je možda da kaznite Borisa, da ga izbacite iz učionice ili mu kažete da sjedne na svoje mjesto. Jasno je, međutim, da kontrolni izaziva njegovu anksioznost, i to nije razlog za kažnjavanje.

Djeca često nisu u stanju da regulišu svoje emocije onako kako se one javljaju, što svaku novu situaciju može učiniti izazovnom, prijateljstvo teškim, a učenje nemogućim. Emocionalna regu-lacija je važna da bi djeca prepoznala da imaju kontrolu nad svojim osjećanjima i ponašanjima koje iz toga proizilaze. (Jackson, 2017)

1. Osjećanja uzrokuju ponašanjaRazgovarajte sa djecom o osjećanjima. Možete ih pitati kako neki događaj – kao što je nevrije-me - čini da se osjećaju i kakvo to ponašanje izaziva.

2. Na početku dana odredite strategije za kontrolu emocijaPitajte djecu o stvarima koje ih zabrinjavaju. O svakodnevnim radnjama koje su prethodile do-lasku u školu: Šta su doručkovali? Da li su uradili zadaću? Jesu li se svađali sa braćom/ sestrama? Ovako dobivate informacije o tome da li je neko od djece imao težak početak dana i zašto. Dje-ca koja ne znaju regulisati svoja osjećanja često dugo razmišljaju o onome što se desilo i tako produbljuju osjećanje koje je sa tim povezano. (Jackson, 2017)

EMOCIONALNI PLANER

10. maj

Aktivnost Emocije Strategije

Kontrolni iz matematike Anksioznost, nervoza- pij vodu

- uči sa drugom/ drugaricom- pitaj nastavnicu ako nešto nije jasno

Čas u prirodi Radost, uzbuđenost, nesigurnost

- sjedi sa prijateljem/ icom- raspitaj se o planu dešavanja

- dogovorite se šta ćete ponijeti

Susret sa novim nastavnikom

Uzbuđenost, strah, radoznalost

- raspitaj se kod učenika koji su se već upoznali

- predstavi se u najljepšem svjetlu

Grom StrahSakriti se

ispod pokrivača



3. Podijelite svoja osjećanja sa djecomNemojte se ustručavati da u toku dana sa djecom podijelite svoja osjećanja. Naravno da će Vas uznemiriti i zabrinuti kada Vas djeca 20 puta pitaju istu stvar na drugačiji način, kada imate na-javljenu inspekciju i roditeljski poslije nastave vezano za problem u školi. Podijelite svoja osje-ćanja i način na koji ih kontrolišete, tako će djeca razumjeti povezanost osjećanja i ponašanja.

Vršnjačka podrška kao vid socijalne inkluzijeKrugovi prijatelja se orjentišu na snage i potencijale djeteta. Vršnjačka grupa pruža podršku djetetu da ostvari svoje potencijale fokusirajući se na pozitivne strane njegove ličnosti. Djeci će biti teško uvidjeti koje su to pozitivne strane djeteta koje ih stalno udara, čupa, gura ali mi im trebamo pomoći u tome. Zbog toga se fokusiramo na ličnost, a ne dijagnozu. Jer djeci ništa ne znači dijagnoza autizma. Oni vide ponašanje koje dijete ispoljava i koje je za njih izazovno i koje ih često remeti u svakodnevnim školskim aktivnostima. Naša uloga je da pomognemo djeci da uvide vezu između ponašanja i osjećanja kako bi mogli „empatisati“ sa djetetom, te da pokuša-ju pronaći zajednička interesovanja s djetetom kako bi ga uključili u vršnjačku grupu.

Pristup Krugova prijatelja nije orijentisan samo na promjenu ponašanja, već i na razumijevanje šta se krije iza tog ponašanja. U osnovi Krugova prijatelja stoji stav o paradoksu promjene da bi se neko promijenio, mora biti prihvaćen takav kakav jeste. Cilj je vidjeti osobu iza ponašanja. Postoji uzajaman utjecaj između odraslih i djece. Svako dječije ponašanje je poruka koju treba razumjeti. To može biti izazovno, jer se u našoj kulturi odgoj najviše svodi na očekivanje dječije poslušnosti, a odgaja se uz pomoć nagrade i kazne; ne vidimo djecu kao nakoga ko može da utječe na vrstu i kvalitet interakcije.

Utjecaj vršnjačke grupe je od iznimnog značaja. Vršnjačka grupa je prostor u kojem dominira dječija kultura. Odrasli ne mogu na autentičan način biti uključeni u dječiju kulturu. Koliko god odnosi bili prisni postoji razlika u ponašanju kod djece kada su prisutni odrasli i kada se radi samo o vršnjačkoj grupi. Učenička kultura/dječija kultura nestaje u trenutku kada odrasli dođu u kontakt. Elementi dječije kulture, kao što su jezik, specifična mjesta za okupljanje, karakteri-stične igre i aktivnosti, gestovi i pokreti, dijete mogu da nauče samo druga djeca. U druženju s djecom stvara se između ostalog i identitet. To je prirodan način da se djeca izgrađuju kao oso-be. Djeca sa teškoćama u razvoju ne učestvuju u aktivnostima s drugom djecom – npr. ne igraju poslije škole fudbal jer roditelji dolaze po njih i vode ih direktno kući ili na neki specijalistički tretman. Pitanje socijalne inkluzije bavi se pronalaženjem načina na koji i djeca s teškoćama u razvoju mogu da učestvuju i da se uključe u svakodnevne aktivnosti? To sigurno nije lako, ali tu je Vaša uloga velika. Jer i djeca s teškoćama razvoju ili socijalnom fukcioniranju imaju potrebu za pripadanjem.

Krugovi prijatelja počivaju na uverenju da grupe ljudi, male ili velike, pošto imaju moć da is-ključe pojedinca, isto tako imaju moć i da ga uključe. Krugovima prijatelja želimo da stvorimo takve okolnosti koje dovode do uključivanja u društvenu grupu pojedinca pod rizikom od is-ključivanja.

39

II



Nastavnik u ulozi facilitatora Kruga prijateljaKrug prijatelja nije usmjerena aktivnosti niti predavanje. Grupa djece može ponuditi više od-govora na pitanja od facilitatora. Facilitator ne daje i ne odbacuje ideje! Ne vrednuje! Ne nameće autoritet! Njegov zadatak je da što više izvuče od grupe.

1. Uloga facilitatora je da pokaže empatiju. Sposobnost empatije je preduvjet uspješne ko-munikacije nastavnik – učenik. Znati se uživjeti u osjećaje svojih učenika, kompetencija je koju mora imati svaki nastavnik. Time potiče zajedništvo, saradnju, ali i razumijevanje i poštovanje svojih učenika. Bez empatije nema potpunog razumijevanja odgojno-obrazovne komunikacije.

Empatija znači: • Aktivno slušati druge• Razumjeti osjećanja i potrebe drugih, razlikujući pri tom sebe od drugih• „Tačan” doživljaj osjećanja i potreba drugih• Sposobnost uživljavanja u misli i osjećanja drugih• Odsustvo procjenjivanja

Empatija je iskreno i zainteresirano zanimanje za druge. Empatija ne zahtijeva od ljudi da im se druga osoba, niti da se bude “fin” ili “da se osjeća tuđa bol”. Najviše se demonstrira primje-nom vještine aktivnog slušanja, koja se isto tako naziva i empatično slušanje. Dobro razvijena vještina empatije omogućuje nam da razjasnimo bilo koju pogrešnu percepciju koju imamo o razmišljanju druge strane. Važno je dati drugoj osobi vremena da izrazi svoje osjećaje prije nego što usmjerimo svoju pažnju na moguće rješenje problema, ili pružanje bilo koje druge vrste pomoći. Ponekad ljudi jednostavno žele da ih netko sasluša. Ako ljudima ne date dovolj-no vremena da izraze svoje misli i razmišljanja, vaš iskreni interes mogao bi proći nezapaženo. Oni mogu dobiti osjećaj da ste u žurbi da riješite njihove „probleme “, što ih može navesti da se zatvore i pate još više.



• Aktivno slušanjeU aktivnom slušanju nema procjenjivanja, a nastavnik koristi empatiju kako bi pokušao razu-mjeti iskustvo, osjećaje i stavove svojih učenika. Učitelj aktivnim slušanjem pokazuje zainteresi-ranost za ono što učenik govori, te ga motivira za nastavak komunikacije.

Treba izbjegavati: prekidanje učenika dok govori, suprotstavljati se njegovu mišljenju kritizira-njem i predavanjem o temi o kojoj govori, raditi nešto drugo (listati imenik, čitati....).Treba primjenjivati: ono što učenika potiče da dalje govori, a to su odobravanje, podrška never-balnim znakovima, zainteresiranost. Aktivno slušanje vodi ka dekodiranju osjećaja i potreba sugovornika/ce.

• ParafraziranjeKratko ponavljanje istim ili drugim riječima onoga što smo čuli da je rečeno. Koristi od parafra-ziranja: kazuje govorniku da smo ga slušali, omogućuje onome ko govori da sazna kako ga je slušatelj razumio, slušatelju daje priliku da provjeri je li dobro shvatio šta je rečeno, pruža priliku za uočavanje nesporazuma i nejasnoća te za pojašnjenje ili ispravljanje.

2. Pazi na osobu koja je u fokusu, na njena osjećanja i potrebe

3. Uključuje grupu

4. Uspostavlja dobru atmosferu

5. Postavlja granice

6. Koristi humor

41

II



Metodologija Krugovi prijateljaMetodologija Krugovi prijatelja ima za cilj da:• Organizuje mrežu podrške za dijete• Smanji izazovno ponašanje djeteta• Ojača dijete da se uspješno nosi sa viktimizacijom• Poveća djetetovo razumijevanje vlastitiog ponašanja i ponudi mogućnost izbora• Pomogne djetetu da stekne više prijatelja

I Prvi sastanak sa cijelim odjeljenjem

1. Saglasnost za započinjanje Kruga prijateljaPrije radionice je neophodno obaviti razgovor sa roditeljima i fokus djetetom kako biste im objasnili metodologiju Krugova prijatelja. Nakon dobijanja odobrenja (roditelja i djeteta) za realizaciju Krugova, možete održati prvu radionicu sa cijelim odjeljenjem.

Važno je da se na početku dogovorite oko osnovnih pravila: 1. Da se jedni prema drugima ophodite sa poštovanjem; 2. Da pažljivo slušate jedni druge i 3. Pravilo poverljivosti.

Objasnite učesnicima da na početnom sastanku sa cijelim odeljenjem dijete koje je u fokusu ne prisustvuje, ali da je informisano šta će se dešavati. Djeci treba reći da pričati o nekom ko niju tu nije baš uobičajeno, ali da njihov drug/drugarica zna šta se dešava. Sa djecom je potrebno provjeriti kako su razumijela šta znače pravila o uzajamnom poštovanju, slušanju i poverljivosti. Odrasli trebaju vašu pomoć. Vaš drug/drugarica nas treba. Zato on/ona nije s nama u učionici kako bi ste vi rekli sve što želite a da vam ne bude neprijatno. 2. Opis djeteta i ponašanja kada djetetu u fokusu ide dobro, a kada neObjasnite učesnicima da je ovakav razgovor ponekada “ljekovit” za djecu i ona jako rado pričaju o tome kada ih pitamo. Rijetko ih bilo ko pita šta osjećaju, šta im smeta. Odrasli rijetko pričaju sa njima kada stvari ne idu glatko – najčešće se tada ljutimo, pridikujemo, osuđujemo.

Ako je neko dijete pod rizikom od isključivanja duži vremenski period, a djeca su imala priliku vidjeti kako se neko njima nedozvoljeno ponašanje toleriše, kako pravila koja važe za njih za neko dijete ne važe, tada je još bitnije saslušati djecu.

Ponekad je potrebno prije započinjanja Kruga prijatelja sa djecom uraditi više susreta na teme različitosti, uzajamnog prihvatanja i uvažavanja ili paralelno, dok traju Krugovi prijatelja raditi sa ostalom djecom aktivnosti u vezi prijateljstva, razumijevanja, saradnje, ali i donošenja pravila i posljedica.

Vodite računa da ne postavljate pitanja koja povezuju loše ponašanje sa ličnošću ili karakteri-stikama djeteta u fokusu, već pitanja uvijek usmjerite na kontekst ili situaciju. Ne postavljajte pitanja “Kada je XY dobar ili kada nije dobar”, nego:



• GDJE i KADA stvari idu dobro? Kako se tada vaš drug/drugarica ponaša? Kada je sretan/na?

• GDJE I KADA ne ide baš dobro vašem drugu/drugarici? Kada stvari ne funkcioni-šu baš najbolje? Kako se on/ona tada ponaša?

Bitno je zabilježiti sve dječije odgovore, tačno kako kažu. Sva mišljenja, svi stavovi su podjedna-ko važni. Ako djeca počnu napadati i tužakati, pokušajte usmjeriti dječije odgovore na kon-tekst, okolnosti i sutuacije, npr. ako neko dijete kaže XY je nevaljao/la, pitajte kada se to dešava, u kakvim situacijama. Pokušajte da odvojite ponašanje i vrednovanje od ličnosti djeteta, ali ne insistirajte previše da se djeca ne bi povukla.

Grupi djece se postavljaju pitanja:• Šta je to šta neko drugi uradi, a vi se bolje osjećate? Bilježite odgovore• Šta je to šta neko drugi uradi, ali ne pomaže da se bolje osjećate? Bilježite odgovore.

Pitajte djecu da kažu šta fokus djetetu ne pomaže. Javno izvještavanje o tome šta čini fokus dijete da se druga osoba osjeća loše, važan je i ujedno terapeutski dio procesa. Nabrojane aktivnosti najčešće uključuju suptilno isključivanje fokus djeteta: „Ne možeš se ponašati kao da on nije tu, kao da ga nisi čuo“... i one očiglednije: „Da svima kažeš da ima vaške u kosi“.

• Šta je to što možete da uradite da pomognete XY da se bolje oseća? Bilježite odgovore. Potrebno je podstaći djecu da navedu razne ideje, kako mogu da se angažuju da se XY bolje osjeća. Ne miješajte se, prihvatite sve ideje koje iznesu.

Sa učenicima zatim uradite vježbu Lični krugovi odnosa (starija djeca pišu, mlađa crtaju). Za mlađu djecu može biti korisno da napravite sredstva koja će olakšati vizuelno predstavljanje krugova. Suština je da se napravi paralela, desi trenutak preklapanja i povezivanja između nji-hovih osjećanja i ponašanja kada im stvari ne idu baš dobro (ne razumiju nešto, neko ih je grdio, nisu uspjeli nešto, niko neće da se igra sa njima, stalno ih nešto boli), sa ponašanjem i osjeća-njima djeteta o kojem su razgovarali sve vrijeme. Izrada Ličnih krugova je jako dobra tehnika za izazivanje osjećaja razumijevanja.

3. Radionica: Lični krugovi odnosa

Trajanje: 1 do 2 školska časa

Ciljevi: • Razumijevanje međuljudskih odnosa• Identifikacija osjećanja i ponašanja usljed nedostatka adekvatnih socijalnih odnosa• Prepoznavanje veze između osjećanja i ponašanja

Aktivnosti: • Popunjavanje dijagrama socijalnih odnosa - individualani rad• Diskusija o doživljenom iskustvu i značenju vršnjačkih i drugih socijalnih odnosa

Učenicima recite da će popunjavati Lične krugove odnosa. Trebaju se prisjetiti važnih ljudi. Na koga misle kada kažemo “važni ljudi u našim životima”: to mogu biti osobe iz naših sećanja koje

43

II



nisu više sa nama, nisu živi, ali su u našim srcima i mislima, naša porodica, prijatelji, poznanici. Neki ljudi iz prošlosti su vrlo važni, neki manje važni. Nekih se samo sjećamo. Navedite djecu da odluče koliko daleko i duboko će ići u tome, vodeći pri tome računa o sebi jer niste psihotera-peuti. Proces vodite onoliko duboko koliko Vam je ugodno i koliko ste u stanju da pratite djecu.Neka svako od učesnika nacrta četiri koncentrična kruga ili im možete podijeliti unaprijed fo-tokopiran dijagram. Vi krugove nacrtajte na flipčart papiru ili tabli. Objasnite šta krugovi pred-stavljaju. Prvi krug čine oni koji su nam najbliži i koji nas vole. Drugi krug čine osobe koje su nam bliski prijatelji, ljudi kojima vjerujemo i sa kojima dijelimo tajne. Treći krug su ljudi koji su nam poznanici i saradnici, osobe koje često susrećemo u klubovima, omladinskim grupama i koji se nalaze u našim životima, ali nisu nam bliski koliko oni iz drugog kruga. U četvrtom kru-gu su ljudi sa kojima smo u redovnom kontaktu i koji su plaćeni da budu u našem životu, kao što su nastavnici, zubari, doktori, socijalni radnici i terapeuti.

Krugovi odnosaPrema ovom modelu, odnosi se vide na četiri različita nivoa bliskosti sa osobom koja se nalazi u centru koncentričnih krugova (Ovaj pristup se zasniva na radu Jacka Pearpointa, Marshe Forest i Judith Snow).

Prvi krug – Krug intimnosti čine oni koji su naše “sidro“, ljudi koji su nam najbliži, oni bez kojih ne bismo mogli zamisliti svoj život. To su obično oso-be iz naše neposredne porodice, mada to nije uvijek slučaj. Mlađa djeca u prvi krug mogu uključiti ljubimce, naročito ako sa njima razgovaraju i govore im tajne.

Drugi krug – Krug prijateljstva čine naši “saveznici“, naši prijatelji i bliska rodbina koji nisu dovoljno bliski da bi bili u prvom krugu. To su ljudi kojima bismo se povjerili i od koj ih očekujemo da u teškim trenucima budu uz nas. Oni su ključni za našu psihološku podršku i ako naš drugi krug nema dovoljno članova, skloni smo osjećaju izolacije, ljutnje i depresije.

Treći krug – Krug poznanika kojeg čine “saradnici“, odnosno ljudi koje redovno viđamo u školi, klubo-vima, organizacijama, vjerskim institucijama itd. To su ljudi sa kojima se osoba susreće i druži, ali ih ne viđa toliko često i nisu stalno prisutni u životu. Ovo je obično krug u kojem ima najviše članova. Obično su se osobe koje se kasnije pojave u dru-gom ili prvom krugu prvo susrele u trećem krugu. „Upoznali smo se na časovima plesa i vjenčali šest mjeseci kasnije“ – je najčešći slijed poznanstava u zapadnjačkom društvu u dvadesetom vijeku. U trećem krugu se najčešće javljaju uvjeti za buduće odnose, i kao što ćemo opisati u poglavljima koja slijede, obično su u trećem krugu osnovni učesnici Kruga prijatelja.



Četvrti krug – Krug razmjene su ustvari ljudi plaćeni da budu u našim životima. To mogu biti doktori, nastavnici, zubari, socijalni rad-nici, terapeuti, frizeri itd. Mi ih plaćamo da bismo bili korisnici njihovih usluga. Djeca sa teškoćama u razvoju i oni koji su zbrinuti u ustanovama će imati više članova u četvrtom krugu, što predstavlja iskrivljenu sliku odnosa i narušava mogućnost učešća u svakodnev-nom životu u okruženju u kojem žive (Po-gledajte knjigu Connie Lyle O’Brien iz 1997. “Članovi jedni drugih“, u kojem se govori o tome šta je... “izgubljeno kada osob e sa teš-koćama u razvoju odrastu isključene iz mre-že koja povezuje život u zajednici, a njihov društveni univerzum je ograničen na vlastitu porodicu i oblast specijalnih usluga i servisa“ (str. 1). Potrebno je obratiti pažnju da je u za-padnjačkom društvu nedozvoljeno da osobe iz ovog kruga postaju bliske sa osobom koja je u centru. To je poznato kao održavanje “profesionalne distance“, a rezultat toga je da osobe iz ovog kruga ne mogu postati bliski prijatelji ili saveznici fokus osobe. Članovi ovog kruga obično imaju planove za osobu koja je u fokusu, a ti planovi nisu uvijek ono što bi ta osoba izabrala. Vrijeme sastanaka, količina zadataka koje treba obaviti, politike, pristupačnost resursa i izgledi za napredak određuju vrstu odnosa sa fokus osobom.

Krugovi podrške su za čitav životPrijatelji i porodica: prošlost, sadašnjost i budućnost... Neki od najvažnijih ljudi u našim životima više nisu s nama na dnevnoj osnovi. Možda žive daleko, rijetko ih viđamo ili su umrli. Prisutni ili odsutni prijatelji i članovi porodice nastavljaju da igraju glavnu ulogu podrške u našim životi-ma i djeluju poput sidra u trenucima kada rizikujemo ili donosimo važne odluke. Oni nas čine onim što jesmo, dok svojim glasovima i licima oblikuju način na koji sebe vidimo. Pomažu nam u izgradnji samopoštovanja, svijesti o sebi i predstavljaju naš unutarnji orijentir. Ovi orijentiri mogu usmjeravati i voditi naprijed, ali mogu i ograničavati, ometati ili iskrivljavati naša iskustva. Iskustvo zlostavljanja, gubitka, odvojenosti ili odbijanja mogu nas progoniti i biti naši podsvje-sni strahovi. Možemo premotavati stare filmove odnosa sa osobama koje prolaze ispred nas izazivajući snažne emocije. Zaustavljeni crno-bijeli momenti prošlosti mogu i dalje predstavljati orijentire u našem krugu živih i mrtvih prijatelja i osoba na koje se možemo osloniti.

Naši krugovi podrške se vremenom mijenjaju. Danas mogu izgledati popunjeno, a već sutra se možemo osjećati jako usamljeno i ranjivo, proživljavajući gubitak, izolaciju, anksioznost ili depresiju.

Iako je ovaj pristup namijenjen prvenstveno djeci, svi iz njega možemo nešto naučiti. Svima su nam potrebni prijatelji, saveznici i saradnici da budu s nama i da nas podržavaju u životu. Iako su naše porodice važne, one nisu sasvim dovoljne da dostignemo svoj potencijal.

45

II



Dok objašnjavate svaki krug, pozovite djecu da razmisle o ljudima koji se nalaze u njihovim krugovima.

Metode koje možete koristiti:Svako dijete popunjava svoj dijagram Ličnih krugova, koristeći se ilustracijama ili rije-

čimaMožete pozvati nekoga od djece da na velikom papiru ili tabli predstavi svoje krugoveDjeca zamišljaju krugove ljudi u svojim životima dok ih kao grupu provodite kroz dija-

gram Jedno od djece oko sebe formira vršnjaka u koncentričnim krugovima da predstavi

osobe u svom životu.

Grupa se prema tome poziva da razmisli o raznolikosti i bogatstvu odnosa sa ljudima u svom životu. Naglasak treba biti na kvaliteti, prije nego na kvantiteti odnosa. Treba obratiti pažnju na to da se djeca koja imaju manje prijatelja ne osjete loše za vrijeme ove diskusije. Ponekad je potrebno osigurati nastavak rada sa pojedincima ili čitavom grupom ukoliko su ove aktivnosti dovele do bolnih sjećanja ili pitanja kao što su nedostatak prijatelja ili osoba koje bi se trebale naći u sredini kruga.

Sljedeći korak je presudan u izazivanju osjećanja empatije u grupi prema onima koji imaju malo ljudi u svojim životima. Kada primjetite da su učesnici završili, dajte im sljedeću instrukciju: Za-mislite da ste izgubili sve iz kruga 2 i 3. Ostali su vam samo ljudi iz kruga 1 i 4 (ako je potreban razlog: Preselili ste se u drugi grad). Porodica i plaćene osobe jedini koje imaju u svom životu. Ovo je snažan dio susreta i možete očekivati širok raspon odgovora. Ukoliko je potrebno potaknuti razmišljanje, usmjerite se na prazninu u drugom i trećem krugu, na nedostatak prijatelja i osoba sa kojima bi se družili.

Postavite sljedeća pitanja, a odgovore bilježite u dvije kolone:• Kako bi se osjećali?• Kako bi se ponašali?

Slijedi pregled uobičajenih odgovora učenika osnovnih i srednjih škola:

Kako bi se osjećao/la?

„Suicidalno, usamljeno... Dosadno... Nesretno... Postiđeno... Tužno... Ljutito... Kao da ne postojim... Uznemireno... Izostavljeno... Neželjeno... Kao da nemam kontrolu... Kao da mi je

dosta drugih ljudi... Depresivno... Kao da sam drugačija/i... Uplašeno...“

Empatija koja se može primijetiti u ovim odgovorima i raspon osjećanja podcrtavaju značaj ove vježbe sa djecom sa kojom smo radili. Voditelj grupe zatim pita djecu kako bi oni reagirali kada bi se ovako osjećali. Može se uočiti bogat raspon reakcija kod djece. Ukoliko je potrebna pomoć, važno je naglasiti da su potrebna samo osjećanja. „Kako bi se ti ponašao kada bi bio usamljeno, izostavljeno, ljutito...?“



Kako bi reagovao/la?

„Probao bih droge... Gubio bih strpljenje... Pobjegla bih... Ljutio bih se i tukao... Krala bih stvari... Psovao bih... Nastojala bih da privučem pažnju... Nazivao bih ljude imenima...

Pokušala bih da budem duhovita... Bacala bih stvari... Plakla bih... Sanjario bih... Sakrivala bih se... Lomio bih stvari. Bio bih sa pogrešnim osobama... Uvukla bih se u kriminal... Glumio bih

mangupa...

Djeca sa teškoćama u razvoju i invaliditetom u poređenju sa drugom djecom najčešće imaju puno ljudi u krugu 4. Dijete sa elementima autizma često ima ljude samo iz prvog i četvrtog kruga – porodica i stručnjaci. Što više teškoća imate, veća je vjerovatnoća da ćete imati veći broj ljudi u krugu 4. Ne možemo očekivati da osobe iz kruga 4 postanu prijatelji iako se i to ponekad dogodi. Općenito Krug 4 ne predstavlja izvor budućih odnosa za dijete.

S druge strane, mi ne poznajemo način kako nekog možemo uvesti u krug 2. Jedino mjesto gde možemo da radimo na izgradnji odnosa je krug 3. Vrlo vjerovatno je da su ljudi iz kruga 2 nekada bili u krugu 3. Mi možemo da stvorimo uslove kojima povećavamo vjerovatnoću da se desi prijateljstvo. Krug 3 je leja u kojoj se bavimo baštovanstvom – tu polažemo klicu bu-dućeg prijateljstva i drugih socijalnih odnosa, tu radimo na kreiranju prilika za kontakt i uspostavljanje međusobnih odnosa. U krugu tri baštovanimo, stvaramo uslove da se djetetu desi prirodna podrška.

Kada oživljavamo krug 2 ili 3 – ne bavimo se etiketama, dijagnozama ili ponašanjem na način koji vodi “izlasku iz bazena” mogućih odnosa. Osnovna strategija je korištenje interesovanja koja su zajednička. Interesovanja koja usamljena osoba ima su mjesto početka popunjavanja krugova 2 i 3. Kada smo zabrinuti za nekog, krenemo od interesovanja koja ta osoba ima i onda razmišljajmo kako oko njih možemo da organizujemo krug zainteresovanih ljudi.

Diskutovati sa učesnicima o tome, pitati ih imaju li neki primjer iz svog odjeljenja koji bi podije-lili sa grupom. Učiteljica navodi kako je ona radila na povezivanju učenika prema interesovanjima. Djeca znaju kako bi se ponašala da nemaju prijatelje. Ovo je odlučujući momenat u cijelom susretu. Stariji razredi (peti i stariji) će možda i sami povezati ono što su ranije rekli o fokus dje-tetu i listi reakcija koju su upravo sastavili. Ovo dramatično povezivanje treba naročito naglasiti i voditelj grupe treba pomoći grupi da razmisli da li su možda neka od ponašanja fokus djeteta povezana sa onim kako se osjeća jer nema prijatelja. Ovo može biti osjećajan trenutak za odra-sle osobe koje su prisutne.

Kada grupa postigne razumijevanje o onom što ne ide baš najbolje, počinju razmišljati o ideja-ma šta mogu uraditi da pomognu fokus djetetu. Dva osnovna zadatka se obično pojavljuju za cijelu grupu. Kao prvo, omogućavanje prijateljstva za fokus dijete. A kao drugo, pronalaženje načina kako da fokus dijete ima kontrolu nad svojim ponašanjem. Njihovi prijedlozi se ponovo zapisuju da ih svi mogu vidjeti. Obično ti prijedlozi uključuju:

47

II



Načini pomoći

Budi druželjubiv... Poželi mu dobrodošlicu... Pozovi je da se zajedno igrate... Uključi ga u fudbalski tim... Reci joj da to ne radi... Sjeti se njegovog rođendana... Pomozi mu sa

zadaćom... Sjedi pored nje... Nemoj je više nazivati pogrdnim imenima... Reci mu da nije vrijedno kada izgubi kontrolu...

4. Formiranje tima za podrškuSada su napravljeni temelji da regrutirate pomagače koji će činiti Krug prijatelja za fokus dijete. Prema našem iskustvu, mnogo više djece će se javiti nego što je potrebno za uspostavljanje Kruga (idealno je da je učestvuje 6 do 8 djece) i bit će Vam potreban način da napravite konačan odabir. Na raspolaganju imate nekoliko opcija. Neki voditelji vole odabrati nasumice od onih koji su rekli da žele učestvovati u Krugu. Drugi vole da se njihov odabir bazira na tome koliko su djeca dala doprinosa u radu sa cijelom grupom/odjeljenjem. Još bolje je da voditelj pita grupu koga bi oni predložili da bude član Kruga.

„Ja imam jednu ideju, a to je da napravimo tim za XY dijete. Neka podigne ruku ko želi učestvovati. Prije nego se javite da vam kažem da ćete ostajati jednom sedmično po 20-ak min.( ako se javi više učenika učitelj/ica kaže „Ja biram Vanju jer dobro crta“ i napiše ime na papir, ne biramo samo odli-kaše).“ Ostali učenici predlažu koga bi i zašto izabrali u tim, a mi ih stalno usmjeravamo pitanjem: „Zašto će to pomoći vašem drugu/drugarici?. „Ostali koji sjede su rezerva, ovih 8 sigurno neće moći uvijek dolaziti na sastanke“.

Kreiranje Kruga prijatelja – OŠ „Mehmedalija Mak Dizdar“, Vitkovići - Goražde



Izbjegavajte odabir samo one djece za koju su odrasle osobe rekle da se dobro ponašaju. Ovo su obično djeca koja nisu imala mnogo vlastitih problema, a mnogo je zahvalnije i korisnije uključiti djecu koju drugi vide kao “problematičnu“. Izbjegnite uključivanje djece koja su slična, potrebna Vam je različitost. Bitno je naglasiti cijelom odjeljenju da svi mogu pomoći iako nisu odabrani da učestvuju u Krugu. Mogu pomoći tako što će biti druželjubivi prema fokus djetetu i tako što će i sami pokušati da primjenjuju strategije koje su identificirane na prvom zajednič-kom sastanku. Možete napraviti i rezervnu listu djece za Krug ukoliko neko odustane.

Jednom prilikom nam je učiteljica rekla da smo metodom slučajnog odabira uključili tri dječaka koja su život fokus djeteta činili nepodnošljivim. Ovo je ispao jedan od najuspješnijih Krugova ikada, a doprinos i razumijevanje dječaka je bio nemjerljiv i često vrlo emotivan. Svako od njih je nosio svoj emocionalni teret i s obzirom na to da je Krug bio usmjeren na nekog drugog, is-postavilo se da je to imalo terapeutsko djelovanje i na njih. (Newton & Wilson, 2003)

Iako je sastanak sa cijelim odjeljenjem trajao samo sat vremena, efekti će biti dugoročni. Ovaj zajednički sastanak sa svom djecom je osnova metodologije i cilj je da cijela grupa osjeti potre-be fokus djeteta. Stvari su sada javno iznesene i može se krenuti naprijed. Pojedincima će biti mnogo teže da nastave sa izazivanjem, isključivanjem ili viktimizacijom fokus djeteta, čak i ako nisu dio Kruga prijatelja. Ovaj prvi susret je neophodan za promociju inkluzije u slučaju da fokus dijete ima poteškoće u razvoju. Sada je potrebno dogovoriti prvi sastanak Kruga prijatelja u kojem će učestvovati i fokus dijete. Bitno je da se ovaj sastanak održi što prije nakon susreta sa cijelom grupom. Obično sastanak sa cijelim odjeljenjem traje oko sat vremena ili dva školska časa, a sastanak Kruga prijatelja oko pola sata. Osnovna prednost ove me-todologije je što od nastavnika ne zahtijeva vremensko odricanje. Razlog tome je što vršnjaci, a ne odrasle osobe, sami obavljaju posao. Uloga odrasle osobe je da se susretne sa krugom i djetetom u fokusu u trajanju od 20 do 30 minuta sedmično kako bi usmjerila i vodila njihovo rješavanje problema.

II Prvi sastanak sa fokus djetetomDobrodošao XY na svoj prvi sastanak. Mi smo pričali i sa tobom i sa tvojim drugovima. Puno njih je htjelo da bude dio tvog tima. Prvo ćemo odrediti par pravila kojih ćemo se svi pridržavati kako bismo mogli lijepo razgovarati i kako bismo se svi dobro osjećali u Krugu prijatelja.

• Neka sada svako u krugu kaže zašto je ovdje, zašto se javio? • Sada recite XY koje su to situacije, okolnosti, kada njemu/njoj ide dobro u školi (u koji-

ma se on/ona osjeća dobro; kada mu je lijepo u školi). Svi iznose, voditelj piše. • Sada ti XY kaži, da li se slažeš sa svim tim što su tvoji drugovi rekli? Želiš li da dodaš

nešto? • Da li je uredu da ti sada kažu koje su to situacije kada ti u školi ne ide baš dobro (kada ti

nije lijepo), šta ti smeta? Opet svi iznose situacije, voditelj sve bilježi. (Npr. ako djeca kažu: „XY nas udara“, pitamo kada to radi i zašto to radi. Lako je pričati o dobrim i lošim stva-rima, trebamo naučiti djecu da shvataju dublji odnos. Važno je XY djetetu reći „Ti se ne moraš složiti sa ovim što djeca o tebi govore.“ Stalno provjeravamo šta XY misli o tome.)

• Ti ne moraš da se slažeš sa ovim što su oni rekli, ali to je njihovo mišljenje. Znam da sada nije nije prijatno biti na tvom mestu. Želiš li ti nešto dodati? (Ukoliko se dijete na-ljuti ne tješimo dijete već kažemo da je uredu što se tako osjeća i da smo mi tu da mu/joj pomognemo.)

49

II



• Voditelj čita obje liste (truditi se da bude duža “pozitivna” lista) • Koje su vaše ideje da pomognete XY, vaši prijedlozi kako da se XY bolje osjeća u školi,

kako da bude sretniji? (Daje se štapić koji ide u krug, zapisivati sve ideje. Prijedlozi i ide-je moraju biti konkretne , jasne i da se tačno zna ko i kada je odgovaran za realizaciju određenog prijedloga).

• Želiš li ti XY nešto dodati? Slažeš li se sa ovim? • Da li svi u razredu razumiju XY kao vi? Šta bi mogli da uradite da i druga djeca iz razreda

bolje razumiju XY i da on/ona ima više drugova u razred? • Koje će biti ime vaše grupe? Ime koje će i XY prihvatiti (u nazivu grupe ne smije biti ime

fokus djeteta – npr. Enin tim za podršku) • Svake sedmice ćete se ovde sastajati sa mnom (vašom nastavnicom) – dogovoriti vri-

jeme i mjesto. • Kako vam se dopao prvi sastanak? Kako ste se osjećali? (svi razmijene svoje utiske)

III Svaki sljedeći sastanak • Sastajemo se jednom sedmično. • Sastanak traje 20 – 30 minuta. • Sastanak počinjemo nekom opuštajućom aktivnošću• Koje su to dobre vijesti od prošlog susreta? Kada je vašem drugu/drugarici išlo dobro? • Kada vašem drugu/drugarici nije išlo baš najbolje? Kakve su se poteškoće javile u

ostvarivanju cilja?• Postavljanje ciljeva za naredni period – planiranje mogućih strategija, podjela odgo-

vornosti i aktivnosti svakog člana (Tačno definisati ko i kada je odgovoran za pojedini prijedlog. Dobro je da djeca rade u parovima, a Vaša uloga je usmjeriti djecu da kon-kretiziraju ciljeve i odaberu one koje mogu ostvariti).

• FOKUS DIJETE UČESTVUJE U SVIM AKTIVNOSTIMA I IZNOSI SVOJE MIŠLJENJE, OSJEĆA-NJA, POTREBE, TE SLAGANJA ILI NESLAGANJA SA PREDLOŽENIM STRATEGIJAMA.

Sastanak sa cijelim odjeljenjem – OŠ „Skender Kulenović“, Sarajevo



Najčešće postavljana pitanja • U Krugu prijatelja djeca razvijaju: sposobnost empatije, vještinu rješavanja problema, vje-

štine slušanja, sposobnost prepoznavanja i izražavanja osjećanja, sposobnost razumjevanja veze između osjećanja i ponašanja.

• Krug prijatelja treba da se sastaje jednom sedmično.

• Kada dijete nije u stanju da iskaže svoj pristanak za učestvovanje u Krugu prijatelja moramo da vjerujemo ljudima koji najbolje poznaju dijete, da nam oni daju svoje mišljenje! Roditelji djeteta za koje „pravimo “Krug su veoma važni i mogu nam biti značajna pomoć – npr. da objasne neka ponašanja djeteta koja su nama „neobična”;

• Roditelji djeteta koje je u fokusu mogu biti pozvani na sastanak Kruga prijatelja da budu posmatrači ili da čuju šta djeca imaju da kažu o njihovom detetu, prije toga ih pripremiti šta se očekuje od njih tokom sastanka;

• U Krugu prijatelja ne treba da bude previše odraslih, oni mogu biti pozvani na pojedine sa-stanke, ali je dobro da Krug prijatelja vode dvije osobe – jedna piše i pravi postere (grafička facilitacija), jedna facilitira (procesna facilitacija);

• Ako dijete ne može da se izrazi (ne može da priča), postaviti pitanje Krugu prijatelja: „Kada bi X mogao da govori, šta mislite da bi rekao? “Možda može da crta. Pratiti neverbalnu ko-munikaciju, izraz lica, stav.

• Neka pitanja prepustiti Krugu prijatelja! Djeca će sama dati odgovor! Mi odrasli nekada pre-više razmišljamo i ne prepoznajemo suštinu. Djeca mnogo lakše dođu do odgovora – rješe-nja, koje je često vrlo jednostavano! Zajedničko rješavanje problema – nikada ne dolazite do rješenja sami, pitajte grupu! PITAJTE DJECU!

• Ne može više djece istovremeno da ima Krug prijatelja, zbog nas (fizički ne bi mogli da po-stignemo). Pravimo KRUG za dijete kojem je u tom trenutku najpotrebnija podrška.

• Dešava se da dijete hoće da izađe iz KRUGA. To je uredu, ali prvo pričati sa njim – da li bi htio da ostane do npr. Nove godine, ili do kraja prvog polugodišta, pa onda da vidi da li zaista želi da izađe iz Kruga. “

• Ako neko ne dođe 2, 3 sastanka, prvo pitati grupu – pitati Krug da li neko zna šta je sa njim, zašto nije došao.

• Krug prijatelja može da ima i više i manje članova od 8.

• Uvijek XY pitati šta on/ona misli. Dati mu/joj vremena da odgovori, sačekati, saslušati ga/je.

• Ako XY neće više da bude na sastanku, voditelj sa grupom završava sastanak, razgovara o tome šta mogu da učine kako bi se XY sljedeći put osećao/la bolje. Pita djecu šta može da se uradi kako bi se XY osjećao bolje i da ostane sljedeći put ?

• Krug prijatelja može da traje 7, 8 sastanaka ali i mnogo duže. To nije još jedna stvar koju radimo sa djecom, nije samo tehnika i program. Radi se o životu djeteta u fokusu. Kada treba prestati, provjeriti sa Krugom. Krug prijatelja može opet da se okupi, prema potrebi.

51

II


VRŠNJAČKA PODRŠKA - ISKUSTVA IZ PRAKSE

Profesionalna edukacija nastavnikaOvom prilikom želimo iskazati zadovoljstvo što smo,u okviru stručnog usavršavanja, pohađali obuku „Krugovi prijateljstva“ u organizaciji i realizaciji organizacije „DUGA“. Iako su bili dani vi-kenda, motivacija i želja za znanjem nisu izostali. Pozitivna emocionalna klima, spontano smje-njivanje predavača i veoma zanimljivi sadržaji u okviru obuke podsticali su učesnike iste da povežu dosadašnje znanje i iskustvo sa novim spoznajama i metodologijom „Krugovi prijatelj-stva“. Principi na kojima se zasniva nova metodologija „Krugovi prijateljstva“ koje će zaposleni u našoj školi sa radošću i izazovom primjenjivati.

Takođe, obuka je imala višestruke ciljeve koji su i ostvareni. Pored konkretnih principa, primjera, ideja, rad na samospoznaji nastavnog osoblja je uveliko doprinio na opštem profesionalnom stručnom usavršavanju, kao i kako bi se kvalitetnije ideje „Krugova prijateljstava“implementira-le u sam nastavni proces. Kompetencije predavača su za primjer (saznajnom, socijalnom, aser-tivnom...smislu) su direktno uticale na uspješnost i produktivnost obuke.

Ovo je obuka koja daje konkretne prijedloge i primjere koji su primjenjivi u praksi.

Sve pohvale za predavače, Anku, Almu i Muameru. Takođe, i za metodologiju „Krugovi prija-teljstva“. Sa zadovoljstvom želimo da budemo učesnici obuka i seminara koje organizujete i realizujete i u narednom periodu.

Ovaj primjer iz prakse je objavljen sa dozvolom JU OŠ “Branko Radičević”, Banja LukaDarija Mićić, direktorica škole



Uvod u metodologiju Krugovi prijatelja

U periodu od 25. i 26. 4.2018. godine realizovano je stručno usavršavanje nastavnika razred-ne i predmetne nastave naše škole na temu „Krugovi prijatelja“ koju su realizovali predstavnici nevladine organizacije „DUGA“. Nakon završene dvodnevne edukacije nastavnici su pristupili realizaciji „Krugova prijatelja“.

Cilj ove metodologije je da učenici svoje poteškoće u učenju i vladanju prevaziđu tj. lakše sa-vladaju uz pomoć vršnjaka. Ovom metodologijom su djeca, tj. učenici u fokusu, a ne njihovo ponašanje. Upravo su djeca ta koja osmišljavaju načine pomoći i podrške svojim vršnjacima, a ne odrasli. Oni nastoje stvoriti jednu sredinu u kojoj se poštuju osjećanja djeteta.

„Krugovi prijatelja“ su u našoj školi realizovani sa učenicima od II do V razreda, kao i od VI do IX razreda. Ova metodologija rada sa učenicima i stvaranje „Krugova prijatelja“ će se nastaviti i u narednom periodu.

Ovaj primjer iz prakse je objavljen sa dozvolom JU OŠ “IV osnovna škola”, Mostar

53

II



„DUGIN“ osvrt na metodologiju Krugovi prijatelja

“DUGA je otvorila prostor da na jedan drugačiji način promišljamo o djetetu i o potrebama dje-teta, da u životu postoje mnogo važnije stvari od školskog postignuća i onoga što nudi školski sadržaj, a da naš život čine sretnim neke druge okolnosti, neke druge vrijednosti, a jedna od njih je, sigurno, taj osjećaj pripadnosti grupi vršnjaka”, istakla je Anka Izetbegović, izvršna direk-torica Udruženja Duga.

“Djetetu je bitno da je sa drugom djecom, iako često mi odrasli mislimo da najbolje znamo šta je dobro za dijete. Ovom smo metodologijom zapravo potpuno demantirali taj stav, pokazavši da samo djeca znaju šta su njihove potrebe i da dijete najbolje može pomoći drugom djetetu”, naglasila je ona.

Metodologijom “Krugovi prijatelja” je otvorena jedna priča o nama, o društvu - koliko je bitno da vodimo računa jedni o drugima i koliko je značajno da djecu u najranijem uzrastu učimo socijalnim vještinama i o važnosti odnosa.

“Svako dijete, svaka osoba ima potrebu da pripada, da bude voljeno i da bude u krugu vršnja-ka”, kaže Anka Izetbegović.

Metodologiju “Krugovi prijatelja”, britanskih stručnjaka Colina Newtona i Dereka Wilsona, pre-poznali su i rado prihvatili i u Ministarstvu obrazovanja i nauke Federacije BiH.

Podrška Ministarstva obrazovanja i nauke Federacije BiH

“Ova specifična metodologija Krugovi prijatelja, koja ima za cilj kreiranje mreže podrške za sva-ko dijete, je i poseban vid borbe protiv izoliranosti pojedinca, njegove otuđenosti, zatočenosti u vlastiti svijet koji je nerijetko prepun zebnji, nemogućnosti suočavanja sa izazovima života, tuge zbog neprihvatanja, usamljenosti, osjećaja odbačenosti... a odgojno-obrazovne ustanove su fundamentalna mjesta za oporavak, prihvatanje i ponovno uključivanje u tokove života. U tome je plemenitost ovog inovativnog koncepta koji se prvi put primjenjuje u BiH, ali prihva-titi ga, e za to treba posebna vrsta odvažnosti i plemenitosti... jer mi, kao ljudska bića, imamo dvije mogućnosti - uvažavati onoga koga susrećemo kao drugu egzistenciju i pomoći mu da se ostvari, ili pustiti tog obeshrabrenog pojedinca da potpuno potone i nikada ne dosegne ono što bi mogao”, smatra Nadija Bandić, pomoćnica ministra obrazovanja i nauke FBiH.



Iskustvo učiteljice

Vanja Moljević učiteljica iz O.Š. „Katolički školski centar“ u Sarajevu kaže kako ju je rad u “Krugo-vima prijatelja” promijenio. “Ovu metodologiju sam počela primjenjivati 2016. godine. U Krug prijatelja je bila uključena djevojčica koja je imala poteškoća u usvajanju nastavnog gradiva, ali i ostvarivanju socijalnih vještina. Ona je dobila podršku od svih prijatelja iz razreda, a grupa koja je realizirala ciljeve zvala se Suncokreti. Bila je 4. razred, aktivno su se sastajali jednom tjed-no, davali prijedloge podrške učenicima. Ono što sam ja primijetila kod učenice koja je bila u fokusu je to da je ona shvatila da i njeni vršnjaci imaju slične probleme kao i ona. Našli su način, postavili ciljeve i dogovorili se kako da joj pomognu, tako da ona danas, u predmetnoj nastavi, zaista svjedoči socijalnoj inkluziji koju ne bi imala, i ne samo ona kao pojedinac, nego cijeli ra-zred, da nije bilo Krugova”, kaže Moljević.

“Oni su na mene utjecali tako da sam se i ja kao učiteljica promijenila. Ono što mi je sada bitno je da zajedno, uz pomoć učenika i učenica svoga razreda, budemo sretni, a to možemo samo zajedno”, naglašava Vanja Moljević i dodaje kako je metodologiju Krugova prijatelja nastavila primjenjivati i u nižim razredima.

Krug Suncokreti – OŠ „Katolički školski centar“, Sarajevo

55

II



Primjer iz prakse

Alen, šesti razred

Šta su vršnjaci rekli o Alenu prije Kruga:• Veoma je temperamentan• Naljuti se ako mu se suprotstaviš• Nervira te da bi obratio pažnju na njega• Ne podnosi da gubi • Psuje, govori loše stvari• Fizički i verbalno je agresivan• Izruguje se• Baca stolice

Nastavnikov opis Alena:• Ne sarađuje• Ima poteškoće u učenju• Nema samopoštovanja• Mislimo da ga je otac zlostavljao ali nemamo dokaze

Uključenost školskog pedagoga bez rezultata:• Četverogodišnje praćenje• Isprobani različiti pristupi individualnog i grupnog rada• Pokušaj rada sa roditeljima• Agresivne reakcije oca• Jedan nastavnik umalo nije dao otkaz

Četiri mjeseca održavanja Kruga za podršku:

Alen je prvo odbio grupu, ali se predomislio prilikom prvog susreta kada je čuo zašto njegovi drugovi iz razreda žele da budu u njegovoj grupi. Kasnije je želio pomoć ali je bio razočaran što nije bilo instant rješenja. U toku procesa je mijenjao mišljenje ali je na kraju pristao da ostane.

Rezultati iz ugla odjeljenja i nastavnice:• Izostanak burnih reakcija• Nema vise ometanja časova• Bolji je u sportovima, može podnijeti gubitak i stres• Prestao je psovati i bacati stvari• Kaže vršnjacima kada je nesretan• Ima novog najboljeg prijatelja

Newton & Wilson. (2003). Stvaranje Krugova prijatelja. Inclusive Solutions UK



Iskustvo majke

Amela Spahić, majka dječaka u fokusu grupe odgajateljice Ljubice Andrić, zahvalna je jer je njeno dijete, inače dijete sa poteškoćama u razvoju, uz pomoć Kruga prijatelja pokazalo “veliki napredak, a njegov vokabular se povećao”.

Majka dječaka u fokusu, Amela Spahić

“Moj sin, koji ima 5.5 godina, jučer mi je rekao da je uznemiren, tužan i sretan. Kada sam ga pi-tala zašto, rekao je da je uznemiren zato što mu Emina, koja je najviše radila s njim, ide u školu; tužan je zato što svi drugi idu u školu, a sretan je zato što će dobiti nove drugare sa kojima može da radi”.

Napredak kod sina Amela Spahić je primijetila i u njegovoj brizi za mlađu sestru, sa kojom je on počeo da radi, baš kao što su druga djeca radila s njim. “Dijete koje je bilo u fokusu sada pruža pomoć tako od srca, sa puno entuzijazma”. Dodaje da ona više ne brine.

“Ja znam da će on u septembru, kada krene u školu, da piše, da crta, da čita... Jako smo sretni. Veliki nam je kamen pao sa srca i mi nastavljamo raditi kući. Imamo dogovor da sva djeca iz vrtića preko raspusta dolaze kod nas u baštu, da se igramo, pomažemo jedni drugima. Mislim da ovaj projekat treba da se proširi, da napreduje i da postane dio sistema”.

57

II



Dijagram odnosa – za kopiranje

JA



Literatura

Jackson, L. (2017). KidConnect Classroom. We are teachers.

Newton & Wilson. (2003). Stvaranje Krugova prijatelja. Inclusive Solutions UK Ltd.

Vasta R, H. M. (2005). Dječija psihologija. Naklada Slap.

O’Brien, J. And Pearpoint, J. (2002). Person Centered Planning with MAPS and PATH – Strategies to Make Inclusion Work. Inclusion Press. Toronto.

Pearpoint, J. (2002). Hints for Graphic Facilitators. Inclusion Press. Toronto.

UVOD U DIFERNICRANO PROUČAVANJE

III

SADRŽAJ

I DIFERENCIRANA INSTRUKCIJA 61 Vrste učenja 62 Nivoi učenja 65 Vrste demonstriranja znanja (selekcija i produkcija) 66

II INDIVIDUALNI EDUKATIVNI PLAN 67 Dugoročni i kratkoročni ciljevi IEP-a 68

III TAKTIKE ZA MAKSIMIZIRANJE AKTIVNOG UČEŠĆA U NASTAVI 69 Tehnika efektivnih pitanja 69 Kartice za odgovaranje/Response cards 71 Povratna informacija/Feedback 72 Odobravanje / neodobravanje 74 Nastavni listići za dopunjavanje/guided notes 76

IV EVALUACIJA I MONITORING UČENJA I PODUČAVANJA 78 Vrste procjene u obrazovanju 79 Prilagodba testiranja i ocjenjivanja za učenike sa teškoćama 79 Podučavanje vještinama za testiranje 82 Prilagođavanje procedure ocjenjivanja 83

V TAKTIKE ZA OPTIMIZIRANJE UČENJA I PODUČAVANJA U INKLUZIVNOM 84 OKRUŽENJU

Vršnjačko podučavanje 84 Kooperativno učenje 89 Grupni uvjet 91

VI TAKTIKE ZA USPOSTAVLJANJE EFEKTIVNOG MENADŽMENTA UČIONICE I OPTIMALNU MOTIVACIJU SVAKOG UČENIKA ZA UČENJE 92

Pravila, pohvale i ignoriranje 92 Ekonomija žetona 95 Ukidanje dobiti 96

VII LITERATURA 98

VIII DODATAK PRIRUČNIKU 101 1. Diferencirana procjena znanja – prilagodba testa iz matematike 101 2. Diferencirana procjena znanja - prilagodba testa iz bosanskog/hrvatskog/

srpskog jezika i književnosti 103 3. Kako primijeniti taktike u osnovnoj školi? – Iskustva iz prakse 105

61

III



DIFERENCIRANA INSTRUKCIJADiferencirana instrukcija se koristi za organiziranje podučavanja koje je adekvatno za širok spektar potreba različite djece u grupi (djece koja se razlikuju prema svojim sposobnostima i prethodno usvojenim znanjima), te pristup podučavanju tokom kojeg osoba koja podučava predviđa i odgovara na različite potrebe učenika u učionici (Subban, 2006).

Prema Mastrioperi i Scruggs (2018) diferencirana instrukcija podrazumijeva diferenciranje sljedeća četiri elementa:

1. Diferencijacija okoline za učenje (pri čemu je neophodno osigurati poštivanje različitih potreba i kulturnih različitosti u procesu učenja)

2. Diferencijacija materijala za učenje (uz zadovoljavanje individualnih potreba svakog učenika)

3. Diferencijacija instrukcionih metoda (pri čemu je neophodno podučavati u skladu sa načinom na koji učenici zapravo uče)

Diferencijacija evaluacije (osobito bitna u radu sa učenicima sa poteškoćama u razvoju i učeni-cima različitog uzrasta i nivoa usvojenosti znanja). (Mastropieri & Scruggs, 2018).

Tabela 1. Diferenciranje sva četiri elementa prema sposobnostima i prethodno usvojenim znanjima učenice

Hana, 8 god. II razred OŠ ASD- MVB

Može da kaže kada nešto želi, ali ne zna da podigne ruku prije nego što kaže. Sparuje, identificira i imenuje brojeve 1 do 20, velika i mala slova abecede, geometrijske oblike, zna da kopira velika slova abecede i brojeve od 1 do 10, ali ne može da napiše slova i brojeve po diktatu. Može da pročita kratku priču, priča priču po nizu slika, ali ne može da prepriča priču koju je ona pročitala. Uznemiri se kada nije sigurna da li može ispravno uraditi zadatak.

Okolina Materijal za učenje Instrukcione metode Evaluacija

•Hana sjedi u klupi koja se nalazi odmah ispred ploče i blizu učiteljičinog stola i police na kojoj se nalaze slikovnice i radni listovi koje ona rado radi

•Tablica za javljanje

•Mirni kutak za rad na radnim listovima

•Kutak za slušanje priča/lekcija na cd playeru

•Cd player sa audioknjigama/pričama

•Radni listići – dopuni slovo koje nedostaje; poveži sliku i riječ; zaokruži početno slovo riječi; priča po nizu slik; koliko ima/koliko treba (skupovi)

•Pozitivno potkrijepljenje•Guided notes•Vršnjačko podučavanje

i saradničko učenje (npr. čitanje kraćih rečenica i odgovori na pitanja)

•Konstantan feedback i korekcija

•Tranzicija aktivnosti (prvo ovo, onda to)

•Vizuelni raspored aktivnosti•token sistem za izvršenje

zadataka

•Printani testovi, prilagođeni zadaci, pregledan raspored zadataka, dovoljno mjesta za odgovaranje

•Kod lekcija za prepričavanje, dozvoliti korištenje vizuelnih pomagala (slika ili shema) za npr. prepričavanje priča, prepričavanje procesa sa redoslijedom

•Dovoljno vremena za rad na zadatku

•Umjesto “produkcije” na testovima se koristi sparivanje, praćenje, zaokruživanje itd.



Tabela 2. Diferenciranje sva četiri elementa prema sposobnostima i prethodno usvojenim znanjima učenika

Jan, 12 godina, VI razred OŠ ADHD. HVB

Jan je vrlo pričljivo dijete koje često prekida razgovor. Ima problem sa razumijevanjem, te prelazi sa jedne aktivnosti na drugu i rijetko kada završi započeti zadatak. Prilikom prepisivanja sa table preskoči dijelove teksta. U toku nastave ima poteškoća sa sjedenjem na klupi, čekanjem u redu. Ne može da se dosjeti šta je za zadaću. Nema sposobnost da sam prekontroliše svoje radove. Voli da radi sa drugom djecom. Ima problem sa čitanjem, on zna da pročita zadani tekst, ali ne razumije pročitani sadržaj.

Okolina Materijal za učenje Instrukcione metode Evaluacija

•Jan sjedi u klupi koja se nalazi odmah ispred ploče i blizu učiteljičinog stola

•Tablica za javljanje•Više prostora za

kretanje

• Zadaća u pisanoj formi• Orijentir za čitanje

teksta(praćenje slijeda čitanja prstom, povlačenje crta pri čitanju)

• Audio i videomaterijali• Digitron• Timer• Ključne riječi na karticama

(pismene zadaće)• Kompjuter/tablet

•Pozitivno potkrijepljenje•Guided notes•Vršnjačko podučavanje

i saradničko učenje (npr. čitanje kraćih rečenica i odgovori na pitanja)

•Konstantan feedback i korekcija

•Tranzicija aktivnosti (prvo ovo, onda to)

•Vizuelni raspored aktivnosti

•Token sistem za izvršenje zadataka

•Printani testovi, prilagođeni zadaci, pregledan raspored zadataka (jedan zadatak-jedan list), dovoljno mjesta za odgovaranje

•Kvizovi•Kratke i koncizne upute zadatke•Usmeno odgovaranje

Kako bi diferencirana instrukcija bila što kvalitetnije organizirana, moramo imati u vidu činjeni-cu da učenici uče na različite načine (Guild, 2001), te da su vrste učenja alat koji može poslužiti za razumijevanje različitosti i efikasno prilagođavanje instrukcije potrebama svakog učenika (Strong, Silver, & Perini, 2001). Prema Mastrioperi i Scruggs (2018), postoje sljedeće vrste učenja:

• diskriminacijsko učenje• činjenično učenje• učenje pravila• proceduralno učenje• konceptualno učenje i • učenje kroz rješavanje problema/kritičko učenje.

Pored spomenutih vrsta učenja, za uspješnu diferencijaciju i individualizaciju jednako je bitno poznavati i nivoe učenja, odnosno stepene savladavanja obrađenog gradiva (početno stjecanje, fluentnost, primjena i generalizacija) (Haring, Lovitt, Eaton, & Hansen, 1978; Mastropieri & Scruggs, 2018), ali i vrste demonstriranja znanja (selekcija i produkcija) (Mastropieri & Scruggs, 2018).

Vrste učenja

• Diskriminacijsko učenje – proces koji se javlja veoma rano i uključuje određivanje da je je-dan stimul drugačiji od drugog. Diskriminacijsko učenje je važno tokom ranog djetinjstva kada djeca usvajaju brojeve, slova, boje, oblike ili matematičke koncepte. Na početku

63

III



djeca uče razlikovati stimule čije razlike su jasno uočljive, naprimjer kod učenja životi-nja prvo će naučiti razlikovati kravu i kokošku jer je između ove dvije životinje veoma lako napraviti diskriminaciju na osnovu njihovih očiglednih razlika. Vremenom, dijete uči diskriminirati i delikatnije razlike, te će usložnjavanjem diskriminacijskog učenja biti u mogućnosti razlikovati životinje koje imaju neke karakteristike zajedničke (naprimjer psa i kravu iako imaju četiri noge), te dalje i različite rase unutar jedne porodice životinja (naprimjer pudlicu i vučijaka). Shvatanje razvoja diskriminacijskog učenja je značajno za diferenciranje instrukcije u školi, naročito na početnim stepenima učenja, naprimjer slova – jer učeniku na početku učenja slova b i d mogu izgledati isto, dok će vremenom početi uočavati razlike.

• Činjenično učenje je jedna od najčešće korištenih vrsta učenja vezana za koncept ško-lovanja. Ovo školsko učenje podrazumijeva učenje novih riječi i njihovog značenja, ime-na poznatih ljudi i njihovih postignuća, datuma i uzroka historijskih dešavanja, dodatnih činjenica, imena rijeka/planina…. Neka činjenična učenja su oblik serijskog popisa, što znači da se informacije uče u tačno određenoj sekvenci (učenje abecede: a-b-c-č-ć-d-dž... / učenje brojanja do: 1-2-3-4-5-6...).

• Učenje pravila – Pravila se prožimaju kroz cijelo školsko učenje i boravak učenika u školi. Učenje pravila uključuje i pravila društvenog ponašanja (kada nešto želiš reći, uvijek prvo podigni ruku prije nego što počneš pričati na času) i matematička pravila („ispred zagra-de manje u zagradi se mijenja stanje“). Pravila često uključuju diskriminacijsko učenje i činjenice, primjerene okolnosti za upotrebu tih pravila (različiti učitelji/nastavnici imaju različita pravila za postavljanje pitanja na času).

• Proceduralno učenje uključuje sekvencijalno izvršavanje višestrukih koraka koji se če-sto nalaze u školskim zadacima. To je vrsta učenja koja se često primjenjuje u matemati-ci, jer podrazumijeva praćenje i izvršavanje koraka neophodnih za izvođenje određenih matematičkih operacija. Procedure treba vježbati na višestrukim primjerima i vremenom mogu postati automatizirane radnje.

Kod proceduralnog učenja ključno je da učenici: 1. Prepoznaju kada je potrebno izvršiti neku proceduru2. Ponove (sjete se) koraka potrebnih za izvršenje3. Pravilno izvrše proceduru.

• Konceptualno učenje uključuje postupke slične onim za diskriminacijsko učenje, činje-nično učenje i paradigme učenja pravila. Učenje koncepta je potpuno završeno (odnosno koncept je potpuno naučen) kada se može primijeniti na novi primjer (usvojena genera-lizacija). Primjer naučenog koncepta CRVENE boje je kada učenik sve nijanse crvene boje identificira kao CRVENU boju.

• Učenje kroz rješavanje problema / Kritičko učenje se odnosi na rješavanje problema kada nema poznate specifične strategije za rješavanje tog problema (sposobnost kritičkog razmišljanja – aktivnog rasuđivanje, stjecanje novih pojmova ili rješenja, te procjena i ana-liziranje informacija da bi se došlo do opravdanih zaključaka). Najčešće se nalazi u nastavi matematike, ali i drugim oblastima, npr. razumijevanje i rješavanje socijalnih problema.



Strategije podučavanja koje se koriste za različite vrste učenja

(Preuzeto iz Mastropieri, M. A., & Scruggs, T. E. (2008). The inclusive classroom: strategies for effective instruction. Upper Saddle River, NJ: Merrill.)

Vrsta učenja Instrukcione strategije

Učenje pravila

Vježbajte korištenje pravila, ponavljajte ih

Koristite “fraze“ za pravila (npr. glas j ne piše se između i i o)

Primjena modela/shema kao pravila

Podsjećanje učenika na pravila (npr.“Koje je pravilo za pauzu?“)

Diskriminacijsko učenje

Korištenje primjera i neprimjera (npr. “Ovo je ljubičasto; ovo nije ljubičasto. Da li je ovo ljubičasto?“).

Koristiti modele, navođenje i povratnu informaciju

Podučavajte relevantne činjenice (npr. “Ovo je slovo b; trbuščić kod slova b je okrenut na desno“)

Konceptualno učenje

Direktno podučavajte relevantna pravila i diskriminacije

Koristite primjere i neprimjere (npr. Da li je ovo primjer radijalne simetrije?“)

Koristite modele, navođenje, dajite povratnu informaciju

Koristite scenario “Ako – onda“, npr. “Ako insekti imaju 6 nogu i tri dijela tijela, onda da li je na ovoj slici insekt?“

Objasnite smisao uz pomoć višestrukih konkretnih primjera

Činjenično učenje

Koristite ponavljanje, probavanje i vježbu (npr. “Kovač je vrsta ribe. Šta je još kovač?"

Predstavite informaciju u kategorijama ili segmentima

Koristite ponavljanje i vježbanje

Koristite verbalna objašnjenja i mnemotehnike (“riječ plavo ti može pomoći da zapamtiš značenje riječi plavetnilo“) .

Učenje procedura

Upotreba modela/shema za procedure

Napišite korake procedura kao podsjetnike

Vježbajte primjenu procedure

Koristite mnemotehnike – akronime za korake u proceduri (npr. “Koji je prvi korak za određivanje indikatora uz pomoć SMART strategije? S – indikator mora biti SPECIFIČAN, to je tačno“).

Rješavanje problema

Koristite modeliranje i razmišljanje naglas (“Evo kako bih ja pokušala riješiti problem“), treniranje i unaprjeđenje

Ponovno učite bilo kakve relevantne procedure, vježbajte sa sličnim, jednostavnijim problemima

Aktivirajte prethodno znanje; pomozite učenicima da nauče više o problemu koji se treba riješiti (npr. Zašto mravojed ima velike prednje kandže? Šta još znamo o mravojedima? Čime se hrane? Gdje žive? Možemo li sada zaključiti zašto imaju velike prednje kandže?

Tabela 3. Strategije podučavanja koje se koriste za različite vrste učenja

65

III



Nivoi učenja

Nivo učenja (stepen usvajanja predviđenih nastavnih sadržaja) koji učenik postiže za bilo koju od navedenih pet vrsta učenja je važan faktor za učitelja/nastavnika prilikom planiranja pri-lagođavanja na nastavi (Mastropieri & Scruggs, 2018). Nivo učenja govori o tome koliko će se nešto naučiti, i može pomoći u identificiranju problema učenja (Haring, Lovitt, Eaton, & Han-sen, 1978). Kada kažemo “Učenik nije naučio“ određeno gradivo, moguće je da je učenik jedan nivo naučio (početni nivo), ali nije postignut nivo učenja dovoljan za pozitivnu ocjenu iz te oblasti (Mastropieri & Scruggs, 2018). Za uspješnost učenja posebno je važno istaći da pokušaj preskakanja određenog nivoa bez njegovog savladavanja, dovodi do praznina i poteškoća sa kompleksnijim konceptima kasnije.

Nivoi učenja po svojoj složenosti su (Haring, Lovitt, Eaton, & Hansen, 1978; Mastropieri & Scruggs, 2018):

1. Početno stjecanje2. Fluentnost3. Primjena4. Generalizacija.

Početno stjecanje kao prvi nivo učenja je vezan za učenje novih znanja i vještina, koje se uvjež-bavaju do kriterija demonstracije sa 90% ili 100% tačnosti (naprimjer čitanje svake riječi tačno ili nabrajanje mjeseci u godini tačnim redoslijedom).

Drugi nivo učenja, fluentnost, posebno je važan kada izvršavanje postavljenih zadataka zahti-jeva automatizaciju/brzinu. Fluentnost/tečnost kombinira kriterij tačnosti s određenim vreme-nom (npr. 90% tačnosti u roku od dvije minute ili 90 od 100 slova tačno pročitanih u roku od 5 minuta). U kontekstu školovanja ovaj nivo ima veliki utjecaj na kasnije izvršavanje komplek-snijih zadataka, ako učenik ne razvije očekivanu tačnost i brzinu, naprimjer čitanja, u daljem školovanju će se pojaviti teškoće usvajanja nastavnih sadržaja, jer učenik tokom dugog čitanja sa puno grešaka postaje neuspješan u učenju zadatih lekcija (gubi motivaciju, ne razumije pro-čitano, zaboravi prethodno pročitani sadržaj i slično).

Primjena i generalizacija su nivoi učenja koji su, ustvari, opći cilj obrazovnog procesa. Kako i sama riječ kaže, primjena podrazumijeva primjenjivanje naučenih znanja i vještina na relevan-tne kontekste, a generalizacija je sposobnost prijenosa prethodnog učenja u nove situacije. Podučavanje na ovim nivoima učenja može biti izazov, naročito sa učenicima sa poteškoćama u razvoju, te je potrebno obratiti pažnju da li su učenici u mogućnosti naučeno primijeniti u različitim situacijama. Naprimjer, ako učenik sa poteškoćama nauči jednu vještinu u određenoj sredini (naprimjer da pozdravlja pri ulasku u učionicu) ne treba očekivati da će tu vještinu lako generalizirati na sve druge prikladne situacije bez dodatnog podučavanja.



Tabela 4. Strategije podučavanja za specifičan nivo učenja

Strategije podučavanja za specifičan nivo učenja

(Preuzeto iz Mastropieri, M. A., & Scruggs, T. E. (2018). The inclusive classroom: strategies for effective instruction. Upper Saddle River, NJ: Merrill.)

Nivo učenja Strategija podučavanja

Usvajanje • Usporite tempo podučavanja i omogućite dodatno vježbanje• Koristite modeliranje i demonstriranje• Pružite mnogo potkrijepljenje za svaki tačan odgovor

Tečnost

• Ubrzajte tempo podučavanja• Vježbajte sa vremenskim ograničenjem odgovaranja (npr. “Koliko riječi možeš

pročitati za jednu minutu ovaj put?“)• Pružite potkrijepljenje za brzo tačno odgovaranje

Primjena

• Odredite nekoliko primjera različitih problema tokom primjene• Procedure modeliranje i upute u različitim slučajevima• Pružite smislene demonstracije i primjere• Koristite aktivno treniranje sa navođenjem na ispravan odgovor (npr. “Sjećaš se

kako smo uradili...; ovo je isto, samo šta ćeš sada...“).

Generalizacija

• Pobrinite se da su učenici uspješno savladali relevantne vještine• Trenirajte i ponavljajte “opušteno“ u okruženju stvarnog svijeta• Koristite višestruke primjere stimula• Koristite pomoć vršnjaka i neselektivne slučajne situacije• Obučite učenike da rade samopraćenje; koristite modeliranje i igranje uloga• Ohrabrujte prikladnu generalizaciju• Vježbajte vještine koje se trebaju generalizirati (npr. “Kad idemo u prodavnicu,

koristit ćemo pristojna ponašanja koja smo vježbali ranije. Sada, ako trebaš pomoć, kako ćeš je tražiti?“)

Vrste demonstriranja znanja (selekcija i produkcija)

Kada se govori o vrstama demonstriranja znanja, to podrazumijeva način na koji se od učenika traži da pokaže stečeno znanje, selekcijom tačnog odgovora ili produkcijom odgovora na po-stavljeno pitanje. Selekcija podrazumijeva identifikaciju jednog od više ponuđenih odgovora pokazivanjem, sparivanjem, povezivanjem, određivanjem da li je tvrdnja tačna ili netačna i slič-no. Produkcija, sa druge strane, predstavlja složeniji način demonstracije znanja, u kojem se od učenika traži da samostalno kreira odgovor na postavljeno pitanje, bilo usmenim odgovaranje, pisanjem, crtanjem, računanjem ili na neki drugi način. Veoma je važno voditi računa da učeni-ci vježbaju obje vrste demonstriranja znanja, jer ukoliko učenik može demonstrirati znanje na jedan način (npr. odabrati tačan odgovor na pitanje), to ne znači da će automatski generalizirati vještinu te moći znanje demonstrirati i na drugi način (npr. napisati esej na zadanu temu) (Ma-stropieri & Scruggs, 2018).

67

III



Primjer pitanja koje zahtijeva odgovor selekcijom:

• Glavni grad Francuske je: A.FRANKFURTB.PARIZC.MILANOD.BRISEL.

Primjer pitanja koje zahtijeva odgovor produkcijom:

• Koji je glavni grad Francuske?

_________________________

INDIVIDUALNI EDUKATIVNI PLAN

Individualni edukativni plan (IEP) je zakonski dokument koji zapravo predstavlja ugovor izme-đu školskog sistema, pružaoca servisa podrške, učenika i učenikovih roditelja (Individuals with Disabilities Education Act - IDEA, 2004).

Tabela 5. Komponente individualnog edukativnog plana (prema IDEA, 2004)

Komponente IEPa (prema IDEA, 2004)

• Lične informacije učenika

• Jake strane (i poteškoće) učenika

• Sumacija obrazovnog progresa

• Rezultati procjena i evaluacija

• Bihevioralni pristupi/taktike ako su potrebni

• Dodatni servisi podrške (logoped, okupacioni terapeut, fizikalni terapeut itd.)

• Asistivne tehnologije, potrebne modifikacije u učionici ili tokom nastave

• Brajlica, znakovni jezik po potrebi

• Vrsta edukativnog okruženja (odnos učenika : edukatora)

• Dugoročni ciljevi (mjerljivi i vidljivi, funkcionalno-objektivno definirani)

• Kratkoročni ciljevi

• Način kako će se progres ka ciljevima pratiti, mjeriti i evaluirati

• Datumi do kad se ciljevi trebaju ostvariti

• Odgovorne osobe za ostvarenje svakog cilja

• Datumi reevaluacije



Dugoročni i kratkoročni ciljevi IEP-a

Ciljevi individualnog plana trebaju biti jasni, potpuni, precizni i mjerljivi. Kod postavljanja cilje-va potrebno je voditi računa da imaju sljedeće elemente (Mastropieri & Scruggs, 2018):

1) Sadržaj nastavnog gradiva (ono o čemu se podučava učenik)2) Način na koji će se ocjenjivati učenici (usmeno odgovaranje ili pismeni rad/test)3) Kriteriji za zadovoljavajuću ocjenu (nivo postignuća /znanja nakon obrade lekcije)4) Datume do kada cilj treba biti savladan

Materijale koji su potrebni za podučavanje (Mastropieri & Scruggs, 2018).

Dugoročni ciljevi predstavljaju ishode podučavanja za duži akademski period, naprimjer škol-sku godinu ili polugodište, dok su kratkoročni ciljevi ustvari hijerarhijski posloženi koraci koji dovode do realizacije dugoročnog cilja.

Primjer dugoročnog cilja:

Hana će do kraja školske godine pisati debelom olovkom sva velika i mala pisana slova između dvije linije u svesci po diktatu sa tačnošću od 90% na 3 od 5 diktata.

Primjeri kratkoročnih ciljeva:

Hana će pisati debelom olovkom po diktatu štampana mala i velika slova između dvije linije u svesci, sa tačnošću od 90% na 3 od 5 diktata do decembra.

Hana će pravilnim slijedom i veličinom kopirati debelom olovkom sva mala i velika pisana slova između dvije linije sa tačnošću od 90% na 3 od 5 radnih listova do aprila.

Hana će do kraja školske godine pisati sva velika i mala pisana slova debelom olovkom između dvije linije u svesci po diktatu sa 90% tačnošću na 3 od 5 diktata.

Prilikom izrade individualnog edukativnog plana, potrebno je prvo jasno utvrditi polazne tač-ke, odnosno nivo funkcioniranja učenika (koje vještine i znanja već posjeduje a na kojima je potrebno dodatno raditi). Ciljevi instrukcije trebaju biti optimizirani za svakog učenika, te je po-trebno voditi računa da učenik ima potrebne predvještine za dostizanje određenog cilja (npr. za učenje pisanja slova treba znati pravilno držati olovku). Na osnovu procjene nivoa funkcio-niranja, postavljaju se dugoročni ciljevi instrukcije, koji se onda hijerarhijski razrađuju na manje korake – kratkoročne ciljeve. Ukoliko učenik ima poteškoće u savladavanju nekog kratkoročnog cilja, on se revidira i uključuje se neka od naučnih taktika da bi se učeniku pomoglo u savlada-vanju cilja.

69

III



Slika 1. Proces izrade dugoročnih i kratkoročnih ciljeva IEP-a

TAKTIKE ZA MAKSIMIZIRANJE AKTIVNOG UČEŠĆA U NASTAVI

Strategije koje nastavnik koristi tokom samog podučavanja utječu na to koliko će učenici nau-čiti. U ovom poglavlju ćemo obraditi strategije koje nastavnik treba uključiti u procesu poduča-vanja određenih lekcija kako bi učenici usvojili što više relevantnih sadržaja, a to su:

1. Tehnika efektivnih pitanja 2. Kartice za odgovaranja3. Povratna informacija i 4. Nastavni listići za dopunjavanje.

Prve dvije strategije uključuju postavljanje pitanja i davanje adekvatnih povratnih informaci-ja direktno vezanih za određenu lekciju u nastavnom procesu (Mastropieri & Scruggs, 2018). Nastavni listići za dopunjavanje doprinose aktivnom uključenju svih učenika na svim tipovima časova uz efektivnije učenje svih ključnih elemenata lekcije, kao i postizanje boljih rezultata tokom provjere znanja učenika sa poteškoćama u razvoju (Dis11).

Tehnika efektivnih pitanja

Postavljanje pitanja/ispitivanje učenika je jedna od najčešće korištenih tehnika u nastavnom procesu, koja se koristi iz mnogo razloga i ima različite svrhe (od provjere koliko učenici razu-miju određene sadržaje, ponavljanje lekcija, razvijanje kritičkog mišljenja, poticanje diskusije...). Ova tehnika je zajednička svim nastavnicima, najčešće korištena da se smatra “prirodnom“ teh-nikom u nastavnom procesu, ali za koju sami nastavnici ne ulažu očekivane napore za analizira-nje zašto i na koji način postavljaju pitanja (Blosser, 2000.).

Proces podučavanja zahtijeva da nastavnik bude efikasan u postavljanju pitanja učenicima. Postavljenim pitanjima nastavnik direktno utječe na znanja koje učenik usvaja. Pitanja koja

Procjena nivoa funkcioniranja

Postavljanje dugoročnih ciljeva

TAKTIKA (ukoliko učenik ne može savladati gradivo)

Postavljanje kratkoročnih ciljeva



nastavnik postavlja trebaju biti direktno vezana za lekciju koja se obrađuje na nastavnom času, jer generalno postavljanje više pitanja vezanih za određenu lekciju utječe na to da više učenika nauči na samom času (Mastropieri & Scruggs, 2018).

Postoji nekoliko svrha ispitivanja učenika:1. Postavljanje pitanja omogućava nastavnicima “praćenje“ razumijevanja učenika o pre-

zentiranom sadržaju. Ovo je od posebne važnosti za inkluzivne učionice u kojima je ne-ophodno utvrditi da li svi učenici razumiju nastavni sadržaj koji se prezentira na času. Ispitivanje je ključ za otkrivanje nerazumijevanja, na osnovu čega nastavnik može utvrditi koji su to nastavni sadržaji ostali nesavladani, te izvršiti modifikaciju i prilagodbu poduča-vanja datog nastavnog sadržaja.

2. Ispitivanje učenika omogućava da se aktivno primjenjuju informacije koje se prezentiraju. Ispitivanjem učenici ponavljaju nastavne sadržaje koje su obrađivali na prethodnim časo-vima, ali i povezivanje prethodno usvojenih sadržaja.

Pitanja se se mogu postaviti pojedincima ili grupi:1. Prilikom upućivanja pitanja pojedincima prvo se postavi pitanje pa prozove učenik koji će

dati odgovor (kada nastavnik prvo postavi pitanje, pažnja učenika je usmjerena prema nastavniku jer žele čuti koje to pitanje nastavnik postavlja jer može i njih pitati; učenici nakon što su čuli postavljeno pitanje, mogu se javiti ako znaju odgovor, a ako ne znaju, mogu saslušati odgovor učenika te tako naučiti i ponoviti).

Prilikom upućivanja pitanja grupi postižemo bolju kontrolu grupe (učenici jedni druge usmje-ravaju na postavljena pitanja, potrebno je voditi računa o heterogenosti grupe). Maksimalno angažiranje svih učesnika (u grupi svaki pojedinac ima svoj zadatak, stoga su svi učenici maksi-malno uključeni u rad) (Mastropieri & Scruggs, 2018).

Pitanje mora biti jasno definirano, da bi učenicima bilo jasno šta ih se pita te koji se to odgovor od njih očekuje, kao i korištenje riječi koje učenici razumiju.

Postoje različiti tipovi pitanja:1. Niži nivo pitanja – jednostavnija pitanja koja uključuju ponavljanje informacija i koriste

se na početnom nivou školovanja ili pri usvajanju osnovnih vještina, a odgovori su jedno-stavni i direktni i daju se u kratkom vremenskom roku.

Viši nivo pitanja – složenija pitanja uključuju razmišljanje i refleksiju pri čemu su odgovori kom-pleksniji (Mastropieri & Scruggs, 2018).

U svakom razredu imamo najmanje tri grupe različitog nivoa funkcioniranja učenika. Različiti nivoi funkcioniranja zahtijevaju i različitu diferencijaciju pitanja.

Primjer diferencijacije pitanja za lekciju DOMAĆE ŽIVOTINJE iz predmeta Moja okolina:1. Gdje je krava? – Odgovor za osnovni nivo funkcioniranja djece na zadano pitanje jeste

pokazivanje odgovora prstom.2. Kako se zove ova životinja/Koja je ovo životinja? – Odgovor za srednji nivo funkcioniranja

učenika na zadano pitanje jeste imenovanje pokazanih životinja na slici (jednom riječju ili rečenicom).

71

III



3. Nabroj domaće životinje koje smo učili. – Odgovor za visokofunkcionalni nivo funkcio-niranja djece na zadano pitanje jeste samostalno imenovanje svih domaćih životinja iz lekcije.

Naučna istraživanja (Mastropieri & Scruggs, 2018) su pokazala da i učenici sa poteškoćama u razvoju mogu biti uspješni u davanju odgovora na složenija pitanja ako su podučavani tome. To podrazumijeva da se učenici podučavaju kako bi mogli savladati davanje odgovora na slje-dećem nivou. Podučavanje daje potrebnu strukturu i podršku.

Najbolja pitanja su ona koja su:1. Jasna2. Svrsishodna3. Kratka4. Navedena jasnim jezikom5. Sekvencirana6. Potiču na razmišljanje.

Kartice za odgovaranje/ Response cards

Učenici najbolje uče kada su aktivno uključeni u proces učenja. Jedna od strategija razvijena sa ciljem povećanja aktivnosti učenika tokom davanja odgovora na postavljena pitanja su kartice za odgovaranje. Istraživanja pokazuju da korištenje kartica za odgovaranje povećava učesta-lost i tačnost učeničkih odgovora tokom frontalnog rada, učenici postižu bolje rezultate, kako na testovima koji se odmah daju, ali i na ispitima koji se realiziraju poslije nekog vremena, ali i smanjuje neadekvatne oblike ponašanja u učionici (Munro & Stephenson, 2009).

U učionici se koriste dva tipa odgovaranja učenika na postavljena pitanja: odgovaranje podi-zanjem ruke i zapisivanje odgovora i njihovo upoređivanje. Kada se koristi prvi tip odgovara-nja, mali je procenat učenika koji su aktivni jer odgovaraju oni koje nastavnik prozove. Kada se koristi drugi tip odgovaranja, od svih učenika se traži da budu uključeni jer svi daju odgovore pisanjem na kartici. Istraživanja pokazuju da je mnogo efikasnije korištenje kartica nego podi-zanje ruke, jer su učenici 14 puta aktivniji sa karticama nego sa podizanjem ruke i javljanjem; a provjera znanja gradiva podučavanog na ova dva načina pokazuju da su rezultati na testovima mnogo bolji za lekcije podučavane upotrebom kartica za odgovore, kako na testovima koji su dati ubrzo poslije obrade, tako i na testovima datim poslije dvije sedmice (Gardner, Heward, Grossi, 1994).

Kartice za odgovaranje mogu biti različite forme: prazne tablice na koje zapisuju ili kartice sa određenim odgovorima koje se nakon selekcije podignu na nastavnikov znak (npr. kod ispi-tivanja tablice množenja učenicima se mogu dati kartice sa napisanim rezultatima te oni na nastavnikov upit odabiru pravi odgovor i pokazuju). Suština korištenja jeste da učenici na znak nastavnika pokazuju svoj odgovor, a nastavnik ima mogućnost da evidentira odgovore svih učenika i da potkrijepljenje ili korekciju.



Povratna informacija/Feedback

Reakcija/povratna informacija koju nastavnik daje na učenikov odgovor ima podjednako važ-nu ulogu kao i način na koji su postavljena pitanja (Mastropieri & Scruggs, 2018).

Slika 2. Povratna informacija učeniku.

Značenje pojma povratne informacije se može odrediti kao proces pružanja informacije/ od-govora/reakcije u odnosu na uložene lične napore za ostvarenje postavljenog cilja (Waldron, 1996). Povratna informacija se, također, određuje i kao svaki odgovor / svaka reakcija nastavni-ka na postignuće ili ponašanje učenika. Povratna informacija se može dati učenicima verbalno/usmeno, u pisanoj formi ili gestom, i vrlo je važno da proces davanja povratne informacije bude pozitivno ili bar neutralno iskustvo za učenike u procesu učenja, sa glavnom svrhom povećanja učinka učenja (Reynolds, 2013.). Praksa pokazuje da je efikasnije da se pored usmeno date po-vratne informacije da i pismeno, posebno kada su u pitanju učenici sa poteškoćama u razvoju i učenici na početku svog školovanja.

Povratna informacija ima najveći utjecaj na učenje i postignuće učenika, ali vrsta povratne in-formacije i način na koji se daju mogu imati različite utjecaje (Hattie & Timperley, 2007.). Prili-kom davanja povratne informacije neophodno je voditi računa o uzrastu, nivou funkcioniranja i ličnosti svakog učenika, kako bi se postigli najveći pozitivni efekti.

Cilj povratne informacije je istovremeno informiranje učenika o trenutnom postignuću, ali i motiviranje da dalje uče i davanje smjernica kako da poboljšaju svoja postignuća.

Povratna informacija se daje za:• Sve vrste zadataka koje učitelj daje učenicima (usmeno, zadaci na nastavnim listićima,

crteži, praktičan rad, kontrolni radovi, testovi, pisane zadaće, domaći zadatak...)• Ponašanja učenika koja se žele potkrijepiti ili korigirati• Odmah/neposredno pri izvršavanju zadatka ili u realno očekivanom vremenskom roku

(kad god je to moguće, učenicima odmah dati povratnu informaciju ili na sljedećem času)• Ako se predugo čeka sa davanjem povratne informacije, učeniku možda neće više biti

bitno i neće se ostvariti očekivana veza akcije i reakcije.

Povratnu informaciju je najefikasnije dati prateći sljedeće upute:• Dajući objašnjenje učeniku šta radi tačno i šta radi netačno (fokus staviti na ono što je

ispravno urađeno)• Vodeći računa o individualnim potrebama učenika (sposobnostima i iskustvu), ali i o vrsti

zadatka• Specificirati / naglasiti tačno za šta se daje (ovo je posebno važno za učenike sa poteško-

ćama u razvoju)• Verbalno, neverbalno i u pisanoj formi (u većini slučajeva, učenicima nije dovoljno samo

čuti već i vidjeti povratnu informaciju na papiru).

Efektivna pitanja Odgovor učenika Povratna informacija

73

III



Efikasna povratna informacija ima četiri komponente: 1. Afirmacija postignuća2. Ispraviti greške i usmjeriti na tačan odgovor, gdje je ključ povratne informacija korekcija 3. Upoznati učenika sa procesom (veza između postignutog rezultata, onoga što je urađeno

da bi se nešto postiglo i šta još treba uraditi da bi rezultati bili bolji)4. Podučiti učenike da sami sebi daju feedback (za “jače i iskusnije” učenike).

Povratna informacija koju nastavnik daje vezano za odgovor učenika treba biti jasna i nedvo-smislena. Vrsta informacije učitelja zavisi od datog odgovora učenika, što podrazumijeva razli-čito reagiranje:

1. Ako učenik ne odgovara odmah nakon pitanja (Utvrditi da li je učenik čuo postavljeno pitanje, te ukoliko učenik ne odgovara iako je čuo, dati tačan odgovor na pitanje)

2. Ako učenik nije tačno odgovorio (Uraditi korekciju/ dati tačan odgovor na pitanje) 3. Ako je odgovor učenika potpuno pogrešan (Uraditi korekciju/ dati tačan odgovor na pi-

tanje)4. Ako je odgovor učenika nepotpun (Potkrijepiti dio odgovora koji je tačan i upotpuniti

odgovor)

Ako je odgovor učenika tačan (Potkrijepiti tačan odgovor.) (Mastropieri & Scruggs, 2018).

U vezi sa istaknutim pozitivnim efektom povratne informacije za poboljšanje postignuća učeni-ka, neophodno je u repertoar nastavnikovog ponašanja uvrstiti čestu pohvalu učenika kao važ-nog motivacionog alata, posebno za učenike sa poteškoćama u razvoju / posebnim potrebama / učenicima u početnoj fazi školovanja, a sve u cilju da oni nastave ulagati napore za učenje (Mastropieri & Scruggs, 2018).

Kao što je ranije spomenuto, način i vrsta povratne informacije ima veliki utjecaj na dalja učeni-kova ponašanja. U suštini ljudskog ponašanja, u svim segmentima života, povratna informacija je od izuzetne važnosti i određuje naša dalja ponašanja. Odobravanje nečega što se radi potiče da se bude bolji na tom polju, ali koliko će se postići bolji rezultat zavisi i od vrste i načina date povratne informacije. U kontekstu odnosa nastavnik-učenik to znači da pozitivnu povratnu in-formaciju treba dati jasno, precizno, istaknuto, u grupi i/ili samo pojedincu, usmeno/pismeno/gestom; dok negativnu treba dati na način da daje smjernice kako poboljšati postignuća, a nikako samo kao davanje informacije da je učenik neuspješan iz neke oblasti. Na ovom mje-stu je važno napomenuti da neophodnost analize percepcije date povratne informacije iz ugla učenika.

Kao što je već ranije obrađeno na više mjesta u tekstu, profesionalna i etička obaveza nastavni-ka je da kontinuirano primjenjuje, ali i analizira efekte davanja povratne informacije. Povratna informacija ima toliko jak utjecaj na učenike na početku školovanja, kao i na učenike sa po-teškoćama u razvoju, da čak i kada se desi greška pri davanju povratne informacije, učenik to prihvata kao potpunu istinu i sve druge osobe koje daju drugačiju povratnu informaciju posta-ju irelevantne. Još jedna obaveza nastavnika jeste da vrši samoprocjenu svoga ponašanja, jer praksa pokazuje da vrlo često određene reakcije nastavnik ispoljava nedovoljno svjesno i ne-sistematski. U vezi sa tim u ovom poglavlju ćemo obraditi i temu odobravanja i neodobravanja nastavnika za učenikovo postignuće u svim aspektima školskog okruženja.



Odobravanje/neodobravanje

Postoji pozitivna veza između nastavnikovog i ponašanja učenika, s tim da ponašanje nastav-nika ima izuzetno jak utjecaj na učenike. Nastavnici u svom svakodnevnom radu sa učenicima koriste odobravanje/pohvalu i neodobravanje/ukor, najčešće sa ciljem upravljanja učenikovih ponašanja. Odobravanje se određuju kao ponašanja nastavnika (verbalna i neverbalna) koja imaju za cilj da nagrade odgovarajuća i poželjna ponašanja učenika. Neodobravanje se odre-đuje kao ponašanja nastavnika (verbalna i neverbalna) kojima se kritizira učenik zbog neodgo-varajućih i nepoželjnih ponašanja (Pinar & Yildiz, 2013.).

Odobravanje verbalno ili neverbalno ima sljedeće oblike: usmena pohvala, pozitivan ton, osmijeh, tapšanje po ramenu, namigivanje, klimanje glavom koje pokazuje odobravanje, po-gled koji odobrava, riječi kao što su odlično, bravo, super, samo tako i slično.

Nastavnik pokazuje na neki način da “ODOBRAVA” ponašanje učenika, daje tom ponašanju PA-ŽNJU.

Neodobravanje se ogleda u ponašanjima kojima nastavnik verbalno ili neverbalno kori ili kri-tizira učenike odmah nakon nepoželjnog ponašanja: uzdasi neodobravanja, kolutanje očima, postavljanje ruku u prekršteni položaj, pogled prijekora, namršten izraz lica, tapkanje nogom o pod, riječi kao što su: to nije dobro, ništa nisi učio, nisi se trudio, prestani, dosta, kao i križanje zadatka crvenom bojom.

Važno je da nastavnici uoče da je i odobravanje i neodobravanje vid pažnje koju daju učenici-ma, kao i da je svaki vid pažnje učenicima potkrijepljenje. Najčešća i najveća greška koja se po-javljuje u odgojno-obrazovnom radu jeste nesvjesno potkrijepljenje ponašanja koja nastavnici misle da kore/kažnjavaju, a čine upravo SUPROTNO!

Korištenje neodobravanja često dovodi nastavnike u zamku, jer time daju pažnju učeniku i istovremeno povećavaju intenzitet nepoželjnog ponašanja. Na taj način se stvara tzv. “začarani krug“ u kojem se teško može adekvatno upravljati grupom:

75

III



Slika 3. “Začarani krug“ – gubitak instrukcione kontrole putem neodobravanja

*negativan rezultat za nastavnika i učenika *učitelj gubi kontrolu nad učionicom

Kada je riječ o odobravanju i neodobravanju, potrebno je da nastavnik osvijesti svoje pona-šanje, i u svoj repertoar uvrsti odobravanje kao formu pažnje sa funkcijom potkrijepljenja po-željnih oblika ponašanja. Poželjna ponašanja je potrebno potkrijepiti odobravanjima, i time smanjiti nepoželjna ponašanja. Kada se koristi odobravanje, potrebno je da nastavnik precizira ono što odobrava (uzimajući u obzir faktore kao što su uzrast i nivo funkcioniranja učenika), naprimjer: Mia, baš si lijepo/ured-no prepisala rečenice sa table; Bravo, svako ime si napisala velikim početnim slovom; Sviđa mi se kako si ilustrirala ovu priču i slično. Još jedan način korištenja odobravanja i neodobravanja proizilazi iz ponašanja grupe vršnjaka, kada učenici mogu biti model jednim drugima za poželjna ponašanja. U tom slučaju nastavnik koristi indirektno potkrijepljenje, na način da odobri pozitivno ponašanje nekog učenika radije nego da koristi neodobravanje ponašanja drugog učenika (na taj način se pažnja usmjerava na pozitivno).

Učenik se ponaša neprikladno

Učitelj/nastavnik ne odobri na neki

način (obrati pažnju)

Učenik nastavi

Učitelj nastavi ne odobravati

Pozitivna ponašanja drugih

učenika se ne stižu primijetiti

(promaknuti)

"Primjerni“ učenici također žele pažnju

"Primjerni“ učenici se počnu ponašati

neprikladno za pažnju

Učitelj odreagira neodobravanjem



Sve navedeno stavlja pred nastavnika novi cilj, a to je nadgledanje svog ponašanja i razvijanje samokontrole u smjeru korištenja odobravanja pozitivnog, a ne neodobravanja negativnog (Pi-nar & Yildiz, 2013.).

Nastavni listići za dopunjavanje/guided notes

Nastavni listići su strategija kojom nastavnik/ica priprema kratki pregled lekcije za učenike, može pomoći svim učenicima za svaki predmet, adekvatna za svaku vrstu nastavnog časa, te omogućava bolji uspjeh na testu (Konrad, Laurice, & Itoi, 2011).

Nastavni listić je lekcija za učenike data u pisanom obliku, u kojoj je ostavljen prazan prostor da učenici upišu sve one podatke koje nastavnik smatra najvažnijim i koje je neophodno da učenici usvoje. Mogu se koristiti na samom času koji vodi nastavnik ili tokom samostalnog rada učenika. Nastavni listići za dopunjavanje se istovremeno koriste kao strategija za upravljanje disciplinom grupe i poboljšanje postignuća učenika (Simonsen, Fairbanks, Briesch, Myers, & Sugai, 2008).

Još uvijek se u nastavi najviše koristi predavanje lekcije (obrada novog sadržaja), tokom kojeg je najveći izazov održati željeno ponašanje učenika. Nastavni listići se mogu koristiti za čas upo-znavanja sa novim gradivom, te na taj način pružaju pomoć učenicima da prate lekciju koju na-stavnik predaje. Oni omogućavaju kreiranje atmosfere koja doprinosi adekvatnom ponašanju učenika tokom predavanja.

Svrha nastavnih listića je višestruka: 1. Aktivno angažiranje tokom obrade gradiva na času ili samostalnog učenja2. Potpune i tačne bilješke3. Pomoć učenicima da otkriju ono što je bitno u lekciji.

Način pripreme i korištenja nastavnih listića za dopunjavanje je sljedeći:– Tokom same pripreme nastavnika za određeni čas, kreira se lekcija u pisanoj formi za uče-

nike te odredi prioritet odnosno šta je najvažnije iz lekcije– Ono što je određeno kao najvažnije nastavnik podvlači ili na neki drugi način označi, a

zatim izbriše ostavljajući prazan prostor koji će sami učenici dopunjavati – prazan prostor za ključne pojmove, definicije, informacije (datumi, imena ličnosti, gradova, država,...)

– Nastavnik objašnjava učenicima kako se koriste ovi listići, tako da učenici shvate odgovor-nost da prate lekciju i adekvatno popunjavaju

– Učenici tokom predavanja popunjavaju prazan prostor (nastavnik može, ukoliko je po-trebno, učenicima prezentirati i popunjeni nastavni listić)

– Tokom korištenja listića potrebno je diskutirati o tačnim odgovorima tempom koji se od-vija predavanje ili nakon samostalnog rada učenika.

Najveće koristi pri korištenju listića za dopunjavanje jeste što učenicima pomažu da prate lek-ciju i odrede najvažnije u nastavnom sadržaju, te ovakav tip bilješki koje priprema nastavnik su pozitivno potkrijepljenje i motivacija za učenike, a kada se koriste pri samostalnom radu učenika, adekvatna su vodilja za otkrivanje najvažnijih podataka iz jednog ili više resursa (Konrad, Laurice, & Itoi, 2011). Važno je napomenuti da postoji veliki broj nastavnih listića za

77

III



dopunjavanje, različite forme i sadržaja zavisno od predmeta, razreda, grupe, vrste časa, ali i ličnosti nastavnika.

Jedan primjer pripreme i kreiranja nastavnog listića za dopunjavanje koji se može koristiti za sve vrste časova:

Nastavni predmet: Moja okolina

Razred: III

Lekcija: Domaće životinje (Hrga, Tinjak, & Kunovac, 2011)

– Priprema lekcije za učenike prema sadržaju iz udžbenika i određivanje šta je neophodno da učenici usvoje (pojam, podjela, vrste, uzgoj) izdvajanje važnog u sadržaju lekcije:

Domaće životinje

Čovjek je pripitomio neke divlje vrste životinja i pretvorio ih u domaće životinje. Prva životinja koju je čovjek pripitomio je pas. Koristi od psa su brojne: čuva kuću, pomaže slijepim ljudima, u pronalaženju kradljivaca, u spašavanju ljudi.

Domaće životinje možemo podijeliti na krupne i sitne.

U krupne domaće životinje spadaju: goveda, konji, ovce, krave i koze. Krupne domaće životinje nazivamo stoka.

Sitne domaće životinje su: kokoš, patka, guska i ćurka. Sitne domaće životinje jednim imenom nazivamo perad.

Uzgoj stoke se naziva stočarstvo, a ljudi koji se bave tim uzgojom su stočari.

– Nakon određivanja prioriteta oni se brišu i ostavlja se prazan prostor koji će učenici do-punjavati:

Domaće životinje

Čovjek je __________ neke ______________ i pretvorio ih u _____________. _______ životinja koju je čovjek pripitomio je ____. Koristi od psa su brojne: čuva kuću, pomaže slijepim ljudima, u pronalaženju kradljivaca, u spašavanju ljudi.

Domaće životinje možemo podijeliti na _________ i __________.

U _______ domaće životinje spadaju: _____, _____, ______, _____ i ____. Krupne domaće živo-tinje nazivamo _____.

______ domaće životinje su: ______,_____, ______ i _____. Sitne domaće životinje jednim ime-nom nazivamo _____.

______________ se naziva ______, a ljudi koji se bave tim uzgojom su _______.



Prednosti korištenja listića su višestruke i za nastavnika i za učenika:• Aktivnost učenika na času• Manja mogućnost da učenici propuste važnu informaciju ili zapišu pogrešno• Put ka boljem uspjehu• Jasnija organizacija nastavnog sadržaja• Izražavanje kreativnosti nastavnika• Podučavanje učenika da “hvataju” bolje zabilješke.

Na kraju je potrebno istaći: • Koristiti za SVAKI TIP ČASA!• Koristiti za SVE NASTAVNE PREDMETE!• Primjenjivo za SVE UČENIKE (nivoi funkcioniranja, poteškoće kod učenika)!• Veliki broj verzija!

Slika 4. Primjer korištenja nastavnih listića za dopunjavanje za pripremu za test.

EVALUACIJA I MONITORING UČENJA I PODUČAVANJA

Da bismo znali kako i u kojem obimu diferencirati i prilagoditi podučavanje, potrebna nam je procjena nivoa funkcioniranja učenika. To znači da je prije samog odabira najadekvatnijeg modela podučavanja neophodno evidentirati djetetovo ulazno ponašanje, odnosno utvrditi nivo djetetovih postignuća u cilju diferenciranja instrukcije na pravi način. Efikasno osmišljen program podučavanja postiže se individualizacijom podučavanja.

79

III



Vrste procjene u obrazovanju

Vrijednost različitih vrsta procjene u obrazovanju se ogleda u razumijevanje onoga što eduka-tori iz njih mogu saznati. Jedna vrsta testova nije bolja od druge vrste, zato što služe u različite svrhe. Potrebno je kritičko razumijevanje šta specifični testovi pružaju, koje informacije mogu, a koje ne mogu pružiti.

Slika 5. Vrste procjene

Osim nabrojanih vrsta procjena, u obrazovanju se najčešće koriste procjene znanja kroz kori-štenje sumativnih i formativnih testova. Sumativni testovi su testovi koji se daju djeci na kraju jednog obrazovnog perioda (npr. na polugodištu ili na kraju školske godine) (Salvia, Ysseldyke, & Bolt, 2017, str. 120). Primjer jedne takve procjene je eksterna matura. Formativni testovi se daju u čestim intervalima kako bi se učenik mogao procijeniti i pratiti (npr. kontrolni rad) (Salvia, Ysseldyke, & Bolt, 2017, str. 373).

Prilagodba testiranja i ocjenjivanja za učenike sa teškoćama

Testiranja su najčešće primijenjene tehnike pismenog ispitivanja učenika, te je vrlo važno ura-diti i adekvatnu prilagodbu. Prilagodbu testiranja za učenike možemo uraditi tako što ćemo prilagoditi format testova koji dajemo učenicima.

Prilagodba testova i testiranja može biti sljedeća (Gajria, Salend, & Hemrick, 1994):• Odštampani testovi radije nego testovi koje učenici prepisuju sa table• Testovi odštampani na čistom papiru (bez pozadine), odgovarajućim stilom i veličinom

slova• Ostaviti dovoljno prostora na testu da bi se izbjeglo miješanje odgovora (vrlo važna prila-

godba za učenike na početku školovanja i učenike sa poteškoćama u razvoju)• Dati zadatke koji su hijerarhijski posloženi• Koristiti nastavne listiće za dopunjavanje

Dijagnostička procjena provodi se u svrhu određivanja tačne dijagnoze razvojnih poremećaja. (Salvia, Ysseldyke, & Bolt, 2017, str. 7, 154,163)

Razvojna procjena je standardizirana procjena, pomoću koje se procjenjuje razvoj djeteta u svim razvojnim oblastima u odnosu na utvrđenu normu (Pištoljević, Zubčević, & Džanko, 2016)

Psihološka procjena je procjena kognitivnih i adaptivnih sposobnosti i provodi je psiholog (Salvia, Ysseldyke, & Bolt, 2017)

Specična procjena po razvojnim oblastima je specijalizirana procjena koja se provodi za svaku razvojnu oblast posebno (npr.procjena jezičkog razvoja koju provodi logoped, procjena motoričkog razvoja koju provodi zioterapeut itd.) (Salvia, Ysseldyke, & Bolt, 2017)

Procjena zasnovana na kriterijima je procjena pomoću koje se procjenjuje učinak pojedinca u odnosu na specični kriterij/standard (Salvia, Ysseldyke, & Bolt, 2017, str. 42)

Procjena zasnovana na kurikulumu je procjena razvoja vještina u odnosu na kurikulum, na ishode, ciljeve i zadatke u nastavnom planu i programu (Salvia, Ysseldyke, & Bolt, 2017, str. 115). Ova vrsta procjene dokumentira napredak kod djece i pomaže za kreiranje kvalitetne instrukcije, te se

fokusira na dugoročne ciljeve učenja (Pištoljević & Majušević, 2015)



• Dati djeci veći broj testova manjeg obima, radije nego manji broj testova koji su duži i obimniji

• Kada se ne testira čitanje, potrebno je prilagoditi nivo čitanja na zadacima ili pružiti uče-nicima pomoć kada im je potrebna

• Definirati nepoznate riječi ili ključne riječi ukoliko njihovo značenje ne testiramo direktno• Omogućiti modele ispravnih odgovora• Prilagoditi učenicima s teškoćama u razvoju adekvatne uvjete za rad testa (miran prostor

gdje mogu raditi test bez ometanja)• Učenicima koji sporije čitaju i pišu, dati više vremena za rad na testu

Učenicima koji ne mogu pisati omogućiti da diktiraju odgovore ili da koriste komunikacijsku tablu kako bi dali svoje odgovore (Gajria, Salend, & Hemrick, 1994).Formati testova koji se mogu koristiti prilikom prilagodbe testiranja mogu biti različiti. Salend (2009) navodi neke moguće formate pitanja u testovima i moguće zamke koje mogu zbuniti učenika prilikom odgovaranja:

• Tačno/Netačno – prilikom kreiranja formata testa u kojem se traži odgovor Tačno ili Ne-tačno potrebno je izbjegavati duple negacije, jer to povećava učenikovu zbunjenost na testu (Salend, 2009).

Slika 6. Primjer pitanja u kojem se traži odgovor Tačno/Netačno.

• Pitanja višestrukog izbora – smanjiti i ograničite broj opcija koje mogu izazvati zbunje-nost (npr. a. i b. ali ne i c.) (Salend, 2009)

Slika 7. Primjer pitanja sa višestrukim izborom odgovora.

· Biljka se sastoji iz sljedećih dijelova:

a) Korijen i stabljika; b) Korijen, stabljika, list, cvijet i

plod; c) Korijen, list, stabljika i cvijet.

· Biljka se sastoji iz sljedećih dijelova:

a) Korijen i stabljika; b) List, plod i cvijet; c) Korijen, stabljika, list i cvijet;d) a) i b) ali ne i c).

81

III



• Zadaci povezivanja – prilikom kreiranja ovog formata neophodno je voditi računa o adekvatnom broju ponuđenih opcija (staviti primjer ispravno urađenog zadatka i staviti cijeli zadatak s listom odgovora na jednu stranicu). (Salend, 2009)

Slika 8. Primjer zadatka sa povezivanjem odgovora.

• Kratka pitanja – omogućiti učeniku da zaokruži tačne odgovore, radije nego da daje odgovore na pitanja. (Salend, 2009)

Slika 9. Primjer prilagodbe zaokruživanjem tačnog odgovora.



Prilagodba se također vrši i u tome da se radi i prilagođavanje rezultata bodovanja. Ukoliko neki učenik ima poteškoća sa čitanjem ili gramatikom, nepotrebno je oduzeti bodove učeniku na svakom predmetu (testu) u kojem napravi neku od navedenih grešaka (Mastropieri & Scruggs, 2018). Potrebno je odlučiti kada ocjenjujemo formu odgovora (npr. pravopis i gramatiku), a kada funkciju (npr. odgovor na postavljeno pitanje). Ipak, neophodno je naglasiti da je potreb-no osigurati korekciju napisanog (npr. greške u pravopisu), čak i onda kada ta greška ne utječe direktno na bodovanje pitanja. Kao primjer gore navedenog, možemo iskoristiti sljedeći primjer: Pitanje na testu: “Od kojeg materijala je napravljena čaša, a od kojeg ključ?“.Učenikov odgovor: “Ćaša je napravljena od stakla, a kljuć je metalan.“

Učenik je u ovom odgovoru napravio više pravopisnih i gramatičkih grešaka koje je neophodno korigirati te mu na taj način ukazati na njih, ali je i tačno odgovorio na postavljeno pitanje, te greške koje je napravio ne bi trebale utjecati na bodovanje odgovora. Osim toga, potrebno je pružiti učeniku više prilika za davanje odgovora ili omogućiti učenicima jednu vrstu “kredita” za odgovore koji su netačni, ali pak pokazuju određeno znanje o sadržaju koji ih se pita. Da-kle, kada su u pitanju učenici sa poteškoćama u razvoju i učenici na početnom nivou stjecanja znanja, veliku pažnju treba posvetiti pouzdanosti ocjenjivanja učenika, odnosno ocijeniti tačno ono što je i predmet procjene/testiranja.

Podučavanje vještinama za testiranje

Učitelji/nastavnici ponekad koriste testove koji su objavljeni uz knjige, a nekada ih i sami prave iz udžbenika koje imaju. Prije nego testiramo učenike, potrebno nam je da znamo koje su to vještine za testiranje koje učenik treba imati i za koji uzrast. Testovi su napravljeni planski da mjere znanja i vještine u specifičnom polju, znači potrebno je i podučiti učenika vještinama za testiranje. Upravo zbog toga mnogo učenika sa teškoćama u učenju ne dobijaju zadovoljavaju-će ocjene na testovima, jer nemaju razvijene te vještine (Mastropieri & Scruggs, 2018). Vještine za testiranje pomažu učenicima s teškoćama da pokažu svoje znanje, kako na standardiziranim testovima tako i na onim testovima koje učitelji/nastavnici naprave. Prije nego krenemo sa te-stiranjem, potrebno je učenika pripremiti za proces testiranja i to kroz: psihičku pripremu za test, odmor, pozitivan stav, objašnjenje svrhe testiranja, nagrađivanje uloženog truda (Mastro-pieri & Scruggs, 2018).

Isto tako važno je podučiti osnovnim strategijama pri rješavanju testova (Mastropieri & Scruggs, 2018):

• Odvojeni odgovori – mnogi standardizirani testovi imaju posebne stranice na kojima su pitanja, a od učenika se zahtijeva da odgovore upisuju na za to predviđenu stranicu. Vjež-banje ovakvog načina odgovaranja učenicima pomaže da se prilagode i na adekvatan način završe ovakve testove.

• Strategija eliminacije – podučiti učenike da eliminiraju one odgovore za koje su sigurni da nisu tačni.

• Pogađanje kada je to potrebno – ohrabriti učenike da pogađaju u slučaju kada ne znaju odgovor, jer mnogi učenici, naročito oni sa poteškoćama, nisu svjesni da je i pogađanje odgovora korisnije nego ostavljanje pitanja neodgovorenim.

83

III



Iskorištavanje vremena na mudar način – podučiti učenike da vode računa o vremenu prilikom rješavanja testova, te da prvo rade na pitanjima za koje znaju odgovor, a da se kasnije pozabave onim pitanjima koja su im teža i izazovnija (Mastropieri & Scruggs, 2018).

Prilagođavanje procedure ocjenjivanja

Procedura ocjenjivanja učenika je veoma važno pitanje, naročito kada se radi o učenicima koji rade po individualnom prilagođenom programu u inkluzivnom obrazovanju, a često procedura ocjenjivanja i vrednovanja učenikovih postignuća zavisi od učitelja i njihovih stavova prema ovom pitanju (Christiansen & Vogel, 1998). Mastropieri & Scruggs (2018) predlažu sljedeće obli-ke prilagođavanja procedure ocjenjivanja za učenike sa poteškoćama:

1. Konsultirajte se sa školskom politikom – ukoliko škola ili lokalna zajednica imaju izrađene smjernice za ocjenjivanje učenika sa poteškoćama

2. Pratite preporuke individualnog edukativnog plana – u individualnom edukativnom pla-nu učenika navedeni su kriteriji za savladavanje svakog dugoročnog cilja

3. Ne pravite prilagodbe kod ocjenjivanja – ukoliko učenik može pratiti gradivo nekog pred-meta bez individualnog programa, nije potrebno vršiti proceduru prilagodbe ocjenjivanja

4. Koristite položio/la i nije položio/la pristup5. Pristup duplih standarda – cijeniti trud i napor koji je učenik pokazao tokom školske go-

dine, te ocijeniti njegov individualni napor bez obzira što je tipični standard za ocjenu nešto veći

6. Ugovor-dogovaranje skupljanja bodova za predmete – učenici tokom godine sakupljaju bodove za različite modalitet rada (izrada zadaća, lektira, prisustvo časovima i slično) te se i ovi modaliteti uzimaju u obzir za završnu ocjenu

Napravite ličnu karticu ocjenjivanja učenika – Munk i Bursuck (2001, (Munk & Bursuck, 2001) 2003) opisali su Ličnu karticu ocjenjivanja učenika u kojoj se nalaze specifični ciljevi za svaki predmet i kriteriji za njihovo ocjenjivanje (Mastropieri & Scruggs, 2018).

Jung i Guskey (2010) predlažu pet koraka za određivanje najbolje procedure ocjenjivanja za učenike sa poteškoćama u razvoju:

1. Ukoliko učenik može dostići standarde ocjenjivanja, potrebno ga je ocijeniti kao i bilo kojeg drugog učenika u razredu

2. Drugom koraku se pristupa ukoliko učenik ne može dostići standarde ocjenjivanja, te je potrebno odrediti da li je potrebna akomodacija ili modifikacija standarda. Adaptacija standarda znači da će sadržaj standarda ocjenjivanja ostati isti, ali će se promijeniti me-toda demonstriranja znanja (npr. učenik će koristiti snimljena predavanja i usmeno od-govarat jer ima poteškoće sa pisanjem i hvatanjem bilješki). Modifikacija standarda sa druge strane znači promjenu standarda ocjenjivanja jer učenik ne može dostići postavlje-ni kriterij, te ukoliko je ona potrebna, nastavlja se sa sljedeća tri koraka u prilagođavanju procedure ocjenjivanja.

3. Treći korak podrazumijeva modificiranje standarda ocjenjivanja i postavljanje novih stan-darda ocjenjivanja, odnosno razumnih kriterija koje učenik treba doseći tokom jednog obrazovnog perioda (naprimjer polugodišta ili školske godine). Pri modifikaciji standar-



da ocjenjivanja ključno je uključiti tim koji je zadužen za izradu individualnog programa učenika.

4. Četvrti korak je ocjenjivanje učenika na osnovu modificiranih standarda postavljenih u trećem koraku.

Peti korak podrazumijeva dodatno obrazlaganje ocjena i standarda ocjenjivanja koji je korišten, te nivo znanja koji je učenik usvojio (Jung & Guskey, 2010).

TAKTIKE ZA OPTIMIZIRANJE UČENJA I PODUČAVANJA U INKLUZIVNOM OKRUŽENJU

Vršnjačko podučavanje

Vršnjačko podučavanje je naučna taktika čija je efikasnost kao metode podučavanja učeni-ka dokazana još tridesetih godina 20. vijeka. Korištenjem vršnjačkog podučavanja postižu se višestruke dobrobiti u vaspitno-obrazovnom radu: poboljšavanje akademskih performansi učenika, kreiranje zanimljive i zabavne učeće sredine, poticanje pozitivne grupne dinamike i uključivanja svih učenika ravnopravno u procese učenja, poboljšavanje organizacije učionice i poticanje učenika na samoorganizaciju i samoevaluaciju (Harris & Sherman, 1973; Kamps, Bar-betta, Leonard, & Delquadri, 1994; Pereira Delgado, Yuan, & Greer, 2007) .

Vršnjačko podučavanje je naučna taktika koja je bazirana na jednostavnoj ideji da učenici po-dučavaju druge učenike. Može se primijenjivati među učenicima istog uzrasta ili učenicima različite starosne dobi. Postoje mnogi različiti načini za formiranje grupa, kao što su nivo spo-sobnosti učenika, savladane vještine ili uzrast. Formirani parovi mogu raditi na podučavanju akademskih, bihevioralnih, funkcionalnih ili čak socijalnih vještina, što ovu taktiku čini primje-njivom na širok spektar vještina. Prednost korištenja ove taktike jeste također da učenik podu-čavajući drugoga oboma neznano gradivo i sam indirektno to gradivo nauči.

Prednosti korištenja vršnjačkog podučavanja različite su za tutora/učitelja i učenika.

Koristi za tutora – učitelja: • Efikasno vođenje menedžmenta u svojoj odgojnoj grupi/razredu• Osigurava usvajanje željenog gradiva • Osigurava motiviranost učenika• Osigurava aktivno učešće svih učenika (manje popularna djeca, djeca sa poteškoćama u

razvoju)• Osigurava pozitivnu i proaktivnu atmosferu.

Koristi za učenika/icu: • Veće samopouzdanje i osjećaj vlastite vrijednosti/bitnosti • Usvajanje novog gradiva• Jačanje socijalnih kompetencija (grupni rad i rad u paru)• Više mogućnosti da bude pozitivno potkrijepljen.

85

III



Kako pripremiti i primijeniti vršnjačko podučavanje?

Prilikom pripreme vršnjačkog podučavanja u cilju podučavanja učenika trebali bi se voditi sa sljedeća četiri koraka:

1. Priprema gradiva

Ovaj korak podrazumijeva pripremu gradiva koje želite da učenici savladaju (npr. vrste voća i povrća, sabiranje, čitanje priče, učenje stranih riječi i sl.) u zavisnosti od uzrasta djece. Naredni primjer poslužit će kao orijentir za sprovedbu vršnjačkog podučavanja za učenike školskog uzrasta:

Pretpostavimo da želimo da djecu osnove škole naučimo čitanje i razumijevanje nekih frekven-tnih riječi engleskog jezika. U te svrhe potrebno je odrediti kao prvo dugoročni cilj i kratkoroč-ne ciljeve instrukcije.

Dugoročni cilj – 20 frekventnih riječi engleskog jezika: car (auto), pencil (olovka), table (stol), door (vrata), glasses (naočale), bag (torba), food (hrana), paper (papir), apple (jabuka), house (kuća), bicycle (biciklo), mother (majka), father (otac), brother (brat), sister (sestra), sun (sunce), moon (mjesec), window (prozor), juice (sok), chocolate (čokolada).

Kratkoročni cilj 1: car, pencil, table, door, glassesKratkoročni cilj 2: bag, food, paper, apple, houseKratkoročni cilj 3: bicycle, mother, father, brother, sisterKratkoročni cilj 4: sun, moon, window, juice, chocolate.

Nakon što odredite dugoročni i kratkoročne ciljeve, potrebno je izraditi kartice za podučavanje. Sa jedne strane kartice potrebno je napisati riječ na engleskom jeziku, a sa druge strane njeno značenje na B/H/S jeziku.

Možemo koristiti obični bijeli papir pri čemu je potrebno voditi računa da se ne vidi napisana riječ kroz papir. Pri korištenju običnog papira preporučuje se pisanje riječi na engleskom jeziku flomasterom, a riječi na B/H/S jeziku običnom olovkom, kako ne bi došlo do propuštanja boje flomastera kroz papir i time dovela do vidljivosti napisane riječi sa druge strane. Ukoliko kori-stite bijeli deblji kartonski papir, sa obje strane možete pisati flomasterom. Tada se preporučuje pisanje riječi na engleskom jeziku jednom bojom flomastera, a riječi na B/H/S jeziku drugom bojom flomastera.



Slika 10. Primjer vršnjačkog podučavanja engleskog jezika sa karticama

2. Pravljenje parova i podjela uloga

Ukoliko imate na primjer školski razred od 20 učenika, potrebno je da se svi podjele u parove tako da imate deset parova učenika. Jedan učenik će biti TUTOR/ (osoba koja će da podučava), dok će drugi biti UČENIK (osoba koja će biti podučavana).

Razlikujemo dvije vrste parova u vršnjačkom podučavanju: Parovi različitih dobnih skupina (pri čemu je tutor stariji/a od učenika), te parove istih dobnih skupina (pri čemu tutor pripada istoj dobnoj skupini kao učenik).

Potrebno je napomenuti da ove uloge nisu fiksno dodijeljene, posebno kod parova istih dobnih skupina, te je preporučljivo da se uloge zamjenjuju unutar jednog para ukoliko je to moguće. Također je važno za napomenuti da prilikom pravljenja parova možete, i čak se preporučuje, da povezujete učenike koji se dotada nisu družili, sjedjeli zajedno, ili bili u istoj grupi/razredu. To mogu biti manje popularni učenici sa popularnijim učenicima, kombinacije dječaka i djevojči-ca, kombinacija djeteta sa poteškoćama u razvoju i djeteta koje se tipično razvoja i sl.

U zavisnosti od vrste gradiva koje se planira podučiti putem vršnjačkog podučavanja, zavisi da li tutori trebaju biti unaprijed naučeni gradivu koje podučavaju učenika.

U slučaju podučavanja riječi engleskog jezika, tutori ne trebaju unaprijed poznavati gradivo bu-dući da značenje stranih riječi imaju napisane na drugoj strani kartice (pod pretpostavkom da i tutor i učenik znaju čitati). Ovdje je primjenjivo vršnjačko podučavanje istih dobnih skupina.

3. Omogućavanje prostornih uvjeta

Jako je bitno omogućiti prostorne uvjete u učionici, tako da parovi tutora i učenika mogu ra-diti skupa bez ometanja drugih parova. U zavisnosti od sadržaja koji podučavate prethodno

87

III



omogućite sve potrebne materijalne uvjete za nesmetano odvijanje procesa podučavanja, npr. stolovi, stolice, papir za prikupljanje podataka, olovka i slično. Tokom vršnjačkog podučavanja učenik i tutor trebaju biti okrenuti jedno prema drugom dok sjede na stolicama.

4. Podučavanje učenika za primjenu taktike, prikupljanje i grafičko predstavljanje podataka

Da bi se taktika uspješno implementirala, potrebno je izdvojiti vremena u podučavanju učenika o tome kako se koristi i kako će je oni sprovesti. Potrebno je da razumiju obje uloge (učenika i učitelja), kako prikupljati podatke i grafički ih predstaviti.

Tabela 6. Primjeri interakcije tokom vršnjačkog podučavanja

A B C

U slučaju da učenik daje tačan odgovor

Podu

čava

nje

frek

vent

nih

rije

či n

a en

gles

kom

jezi

ku

(za

djec

u os

novn

oško

lske

dob

i)

Tutor učeniku prikazuje onu stranu kartice sa napisanom riječi na engleskom jeziku i čeka odgovor učenika 3-5 sekundi

Učenik daje tačan odgovor, tj. značenje strane riječi na B/H/S jeziku

Tutor okreće karticu i pokazuje mu/joj riječ napisanu na B/H/S jeziku i potkrijepljuje učenika sa BRAVO/ DAJ 5/ SVAKA ČAST i sl.

U slučaju kada učenik/ca daje netačan odgovor

Tutor učeniku prikazuje onu stranu kartice sa napisanom riječi na engleskom jeziku i čeka odgovor 3-5 sekundi

Učenik daje netačan odgovor ili odgovor izostaje

Tutor okreće karticu i prikazuje učeniku riječ napisanu na B/H/S jeziku i IZGOVARA JE NAGLAS, a UČENIK ponavlja riječ također naglas.

Ovdje NEMA potkrijepljenja sa BRAVO i sl. već prelazimo na drugu karticu

Prikupljanje i prezentiranje podataka. Tutor je zadužen za prikupljanje podataka koje se može odvijati na različite načine u zavisnosti od dobi i gradiva koje se podučava. Prikupljanje podata-ka za djecu osnovnoškolske dobi iz našeg primjera, pod naslovom “priprema materijala“, može se odvijati na drugačiji/dobno prilagođeniji način. Ovdje nam je potreban čist papir i olovka na kojoj je iscrtana ili prethodno pripremljena tabela sa 10 ili 20 kvadratića (Slika 11). Tutor za svaki tačan odgovor bilježiti plus (+) u kvadratić, a za svaki netačan odgovor ili izostanak odgovora bilježi minus (-). U prijevodu svaka jedinica učenja se ocjenjuje sa plus ili minus, i to 10 ili 20 puta u zavisnosti od toga koliko pokušaja učenja želite ponuditi. Na našem primjeru od pet riječi en-gleskog jezika preporučljivo je 20 pokušaja. Na kraju prikupljanja podataka bitno je prebrojati sve pluseve i odrediti krajnji rezultat (npr. 15/20). Svaka zajednička sesija učenja se može pred-staviti grafički te tako možemo pratiti progres rezultata kroz vrijeme (Slika 12).

Kriterij završetka kratkoročnog cilja (npr. usvajanje 5 riječi engleskog jezika) treba da biti na mi-nimalno 90%. To u prevodu znači da od 20 pokušaja učenik/ca treba imati minimalno 18 tačnih da bismo mogli reći da je taj kratkoročni cilj završio, nakon čega prelazimo na novi kratkoročni



cilj (novih pet riječi). U slučaju podučavanja riječi engleskog jezika prelazak na novi kratkoročni cilj je dobra prilika da se zamjene uloge, tj. da tutor postane učenik i obrnuto. Ovaj trend zamje-ne uloga se preporučuje sve do kraja, tj. do zadnjeg kratkoročnog cilja. Interesantan podatak za svakog učitelja jeste i koliko je tutor naučio tokom podučavanja, kroz indirektno učenje, te je preporučljivo da nakon što učenik ostvari kriterij na jednom kratkoročnom cilju, učitelj isto gradivo (u našem slučaju pet riječi engleskog jezika) ispita i tutora. Indirektno učenje je jedan od najvećih prednosti vršnjačkog podučavanja.

Pozitivno potkrijepljenje je neizostavan segment u procesu podučavanja. Unutar jedinice uče-nja pozitivno potkrijepljenje uvijek slijedi ukoliko učenik daje tačan odgovor.

Slika 11. Primjer obrasca za prikupljanje podataka i praćenje progresa učenika

Slika 12. Primjer grafa za praćenje napretka učenika

02468101214161820

1 2 3 4 5 6 7

Graf za praćenje napretka učenika

89

III



Na početku primjene taktike, uloga učitelja je opservirati podučavanje, dati potkrijepljenje “učenicima“ i “učiteljima“ kada je proces učenja ispravan, te dati korekcije ukoliko se dešavaju neke greške kod primjene taktike. Kada učenici postanu samostalni u primjeni taktike, eduka-tor ovlaš nadgleda rad, a u to vrijeme može pripremati materijale za naredne časove vršnjačkog podučavanje ili neke druge razredne obaveze.

Kooperativno učenje

Johnson i Johnson (2009.) su dali preporuku da se tehnika kooperativnog učenja masovno primjenjuje u cilju unapređenja inkluzivnog obrazovanja različitih učenika (Johson i Johson, 2009). Tokom kooperativnog učenja učenici u manjim grupama zajednički rade na grupnom zadatku. (Mastropieri & Scruggs, 2018)

Ovom tehnikom učenici se ne takmiče, već rade zajedno kako bi pronašli rješenje nekog pro-blema, što vjeruje se doprinosi stvaranju pozitivnih odnosa između učenika sa poteškoćama i drugim učenicima u učionici redovne škole (Lerner, 1997).

Strategije za implementiranje kooperativnog učenja:• ODREDITI CILJEVE – potrebno je pažljivo odrediti specifične akademske ciljeve, ali i sarad-

ničke vještine neophodne za izvršavanje zadatka (kao što su rad u maloj grupi, međuljud-ski odnosi)

• ODREDITI PARAMETRE GRUPE – uobičajeni broj učenika u grupama za kooperativno uče-nje je 2–6, a kada je sadržaj nepoznat ili kompleksniji, može se formirati i grupa sa većim brojem učenika. Voditi računa o o strukturi grupe u odnosu na spol, dob i sposobnosti, okruženju u kojem se radi (obično se kooperativno učenje radi u formaciji kruga), podjela uloga članovima grupe

• Članovima objasniti CILJEVE, PRAVILA I PROCEDURE – prije početka rada važno je da svi članovi grupe razumiju kako zadatak na kojem rade, tako i cilj same aktivnosti

• PRAĆENJE grupne aktivnosti – nastavnik prati sam proces grupne aktivnosti i kada je po-trebno pruža pomoć

• EVALUACIJA INDIVIDUALNIH I GRUPNIH NAPORA – kako je grupa funkcionirala tokom rada i šta se može uraditi da bi još bolje funkcionirala

• UKLJUČIVANJE UČENIKA SA POTEŠKOĆAMA U RAZVOJU – zahtjeva pripremu i samog učenika, ali i tipičnih vršnjaka

Slavin (1991) je opisao nekoliko tipova formalnih aranžmane za kooperativno učenje:• Studentski timovi – divizije postignuća učenici saslušaju lekciju, a potom imaju test pro-

vjere pobjednička grupa nagrađena priznanjem u novinama• Timski potpomognuta individualizacija – izvršena je provjera znanja na osnovu čijeg se

rezultata formira plan i program učenja• Kooperativno integrirano čitanje i kompozicija – učenici se zajednički pripremaju za test• Slagalica/puzzla – svaki učenik nauči jedan dio gradiva pa se unutar grupe podjele znanja

međusobno

Grupna istraga – učenici odlučuju kako prikupiti znanje neophodno za usvajanje gradiva (Sla-vin, 1991).



Slika 13. Prednosti kooperativnog učenja

PREDNOSTI KOOPERATIVNOG

UČENJA

Povećanje postignuća

Unapređenje učenja djece sa poteškoćama

Povećanje samopouzdanja

djece sa poteškoćama

Akademska i socijalna korist za učenika

Vrlo popularno

među nastavnicima

u smislu plana za inkluzivno obrazovanje

Više vremena za određenu

lekciju

91

III



Grupni uvjet

Grupni uvjet podrazumijeva da zajednička konsekvenca zavisi od: ponašanja individue u grupi, dijela grupe, ili cijele grupe, a koristi se kao tehnika tokom koje vršnjačka grupa utječe na pona-šanje i učenje pojedinca u datoj grupi. (Litow, Pumroy, 1975)

Slika 14. Vrste uvjetovanja

Pri primjeni Grupnog uvjeta neophodno je pratiti sljedeće smjernice:

1. PRAVILA moraju biti uvijek jasna, logički i objektivno formulirana

2. FEEDBACK/povratna informacija je vrlo važan segment! Izabrati način na koji grupa može konstantno pratiti gdje su (progres mora biti vidljiv)

3. NAGRADA/potkrepljivač mora biti dostupan i interesantan za sve članove grupe

4. BEZ KAZNE ako je moguće! Bolje je odabrati ekstra zadatak za bonus poene kako bi se održao očekivani nivo motivacije.

5. SELF-MONITORING – učimo učenike da budu odgovorni i postanu svjesni svojih ponašanja.

Grupni uvjet promovira kooperaciju, timski rad i oslanjanje na vršnjake. Istraživanja rezultata korištenja grupnog uvjeta u radu sa učenicima osnovnoškolskog uzrasta pokazuju pozitivan učinak na kako akademska postignuća, tako i na viši nivo prihvaćenosti učenika koji nisu “po-pularni“, te na učenike koji imaju neprilagođena ponašanja. (Litow, Pumroy, 1975)

NEZAVISNO

Jedan standard za cijelu grupu (ne za jednog člana već kompletnu grupu) - zajedno napravite plakat na temu, npr. Tornado

ZAVISNOStandard je postavljen za jednog člana ili dio grupe, cijela grupa je nagrađena i ako samo 1 član ili dio grupe dosegne cilj – dječak sa poteškoćom će recitovati pjesmicu ispred grupe (naučiti recitaciju )

MEĐUZAVISNOStandard je postavljan za cijelu grupu i svi članovi grupe ga moraju doseći da bi grupa bila potkrepljena – svi članovi grupe napisati 10 rečenica na engleskom jeziku



TAKTIKE ZA USPOSTAVLJANJE EFEKTIVNOG MENADŽMENTA UČIONICE I OPTIMALNU MOTIVACIJU SVAKOG UČENIKA ZA UČENJE

Pravila, pohvale i ignoriranje

Pravila, pohvale i ignoriranje je naučna taktika koja se koristi za menadžment ponašanja učeni-ka u učionici, kao “dobra praksa”, ali i kao intervencija u slučajevima pojave nepoželjnih oblika ponašanja. Brojna su naučna istraživanja dokazala efikasnost taktike za uspostavljanje visoko-motivirajuće sredine za učenje na svim nivoima obrazovanja (Becker, Madsen, Carole, & Tho-mas, 1967; Gable, Hester, Rock, & Hughes, 2009; Hall, Lund, & Jackson, 1968; Hester, Hendrick-son, & Gable, 2009; Madsen, Becker, & Thomas, 1968; Thomas, Becker, & Armstrong, 1968; White, 1975).

I PRAVILA

Prva komponenta taktike su pravila, koja nam služe za prevazilaženje konkretnih problema sa kojim se susrećemo u školi. Zavisno od instrukcione sredine u okviru koje djelujemo, kreiramo i jedinstven set pravila primjenjivih za tu konkretnu sredinu. Da bi se postavljena pravila poštiva-la i bila sprovedena na željeni način, pri kreiranju je potrebno voditi računa o sljedećem:

1. Da pravila koja postavljamo budu kratka, jasna i lako razumljiva (npr. U tišini slušamo dok drugi govore./ Na vrijeme dolazimo na nastavu.)

2. Pravila trebaju biti afirmativna jer djeci stavljaju jasno do znanja sta se tačno od njih oče-kuje i koja ponašanja su prihvatljiva u učionici.

3. Vrlo bitno je da pravila ne bude previše, da bi ih učenici mogli zapamtiti (do 10 zavisno od uzrasta učenika)

4. Pravila trebaju biti javno prezentirana u učionici kao vizuelni podsjetnik za učenike i na-stavnike

5. Pravila poštuju svi u učionici, i učenici i nastavnici.

Prijedlog pravila primjenjivih za školu:

Slušamo učiteljiceU školi pričamo tihim glasomU školi se hodaNa vrijeme dolazimo u školuU tišini slušam dok drugi govoriUčionicu održavamo čistomZa riječ podižemo rukuPoštujemo tuđe stvari.

Na početku primjene taktike, sa učenicima je potrebno razgovarati i zajednički postaviti pravila ponašanja u učionici. Na mlađem uzrastu, učenici pravila uče horskih ponavljanjem ili učiteljica proziva pojedinačne učenike da pročitaju pravila. Tokom školske godine, s vremena na vrijeme,

93

III



mogu se ponavljati oba načina (horsko i individualno čitanje pravila) ponavljanja pravila. Sa starijim učenicima, pravila su ustvari međusobni dogovor i smjernice očekivanih ponašanja i mogu biti predstavljene u formi ugovora koji potpisuju svi učenici.

Slika 15. Primjer pravila u nižim razredima osnovne škole.

Slika 16. Primjer pravila (očekivanja) u radu sa starijim učenicima.



II POHVALA

Pohvala kao dio taktike podrazumijeva da se potkrepljuje svako poželjno ponašanje. Potrebno je učeniku dati na znanje da se primijeti kada nešto radi dobro, kada se lijepo ponaša. Ono što je bitan dio ove taktike jeste da se učenici što češće pohvale na početku primjene ove taktike. Primjenom pohvale na početku učenik dobiva smjernice šta se to od njega očekuje i koja su to ponašanja na osnovu kojih može dobiti pažnju učiteljice. Nakon što se uspostave pravila u učio-nici, potrebno je što češće pohvaliti njihovo pridržavanje. Na ovaj način postavljenim pravilima dajemo na značaju i ukazujemo učeniku da se pažnja dobiva kada se poštuju pravila.

Prilikom korištenja pohvale bitno je da pohvala bude jasna (npr. Svaka ti čast kako pričaš tihim glasom! Ili Bravo kako lijepo crtaš!!). Kada učenik nešto pravilno uradi, pohvalite ga ali bez “pro-povijedi“ (npr. A znala sam ja da ti to možeš, a što to nikad prije nisi uradila.......).

Ako pažnju obraćamo samo na loše stvari, dajemo učeniku na znanje da je loše ponašanje put da pridobije pažnju odrasle osobe, a za učenike je često i NEGATIVNA PAŽNJA poželjna jer je ipak PAŽNJA!!!

Slika 17. Druga komponenta taktike – pohvala

III PLANIRANO IGNORIRANJE

Ignoriranje se primjenjuje kada je funkcija učenikovog ponašanja privlačenje pažnje. Nakon što se takvo ponašanje pojavi, potrebno je odmah početi s primjenom ignoriranja. Onoga trenutka kada počne poželjno ponašanje kod učenika, potrebno je odmah dati pažnju. Edukator kao od-govorna odrasla osoba u situacijama kada učenik koristi nepoželjno ponašanje, MORA održati smirenost te pokazati nezainteresiranost za neprikladno ponašanje, ali u isto vrijeme ne smije sebi dozvoliti da se dovede to toga da se ljuti na učenika. Nakon što učenik prestane sa nepo-željnim ponašanjem, potrebno je ODMAH MU DATI PAŽNJU! Vrlo je važno istaći da se ignorira ponašanje, a ne osoba, te imati na umu da nam je cilj povećati poželjna ponašanja i stvoriti viso-ko motivirajuću sredinu za učenje. Ignoriranje nepoželjnog ponašanja može se sprovesti i kroz posredno potkrijepljenje (pohvalu) drugih učenika koji se u tom trenutku ponašaju poželjno.

Hvalite često sva poželjna ponašanja!

Najčešće hvalite ona ponašanja koja želite ojačati!

Pohvalite ODMAH kada primijetite poželjno ponašanje!

Ispričajte svima u najpozitivnijem tonu za šta je učenik dobio pohvalu!

95

III



KAKO IGNORIRATI PONAŠANJA?

1. Nema tjelesnog kontakta! – učenika ne treba držati za ruku, grliti ili na bilo koji drugi način dodirivati2. Nema verbalnog kontakta! – niti sa učenikom (nipošto mu ne pridikovati) niti sa drugom osobom u prostoru pričati bilo šta što je vezano za učenika i njegovo ponašanje 3. Nema kontakta očima!

Ignorirati trebate ponašanja koja su bezazlena i ne narušavaju sigurnost i zdravlje učenika ili isto tako ni drugih osoba u okruženju, a za cilj imaju privlačenje pažnje. Ukoliko dijete radi nešto što ozbiljno ugrožava njega i druge osobe, potrebno je odmah reagirati i spriječiti ga da nastavi s takvim ponašanjem!

Potrebno je ostati hladnokrvan u situacijama kada se dijete neprikladno ponaša, kao da Vi uop-će ne vidite niti Vas se tiče to nepoželjno ponašanje. Ako ne možete istrajati do kraja, bolje je i ne pokušavati s primjenom ignoriranja jer će to dodatno osnažiti nepoželjno ponašanje i pro-dubiti učenikovu upornost. Važno je ostati dosljedan, ponašanje se treba ignorirati svaki, ali baš svaki, put kada se pojavi, bez obzira na okruženje, reakciju drugih osoba i sl. Obavijestite oko-linu zašto to radite i zahtijevajte podršku od njih. Kada se nepoželjno ponašanje desi, pokušati druge učenike okupirati nekom aktivnošću koja je zanimljiva i u kojoj svi žele učestvovati, da što manje obraćaju pažnju na nepoželjno ponašanje. Potrebno je zadržati hladnokrvnost i sve ovo raditi bez riječi, ali uporno i odlučno, svaki put!

Budite spremni na to da će se ponašanje pojačati kad prvi put krenete sa primjenom ignori-ranja! Ali ako se dosljedno istraje (ništa se ne mijenja uz upotrebu čarobnog štapića niti preko noći) sa ignoriranjem, nepoželjno ponašanje će vremenom iščeznuti!

Ekonomija žetona

Ekonomija žetona je taktika za uspostavljanje pozitivne učionične klime, ali i za poticanje aka-demskih performansi učenika i aktivno se koristi još od šezdesetih godina prošlog vijeka kao obećavajuća intervencija u tretmanu, rehabilitaciji i edukacijskom okruženju (Kazdin, 1982; Dalton, Rubino, & Hislop, 1973; McLaughlin & Malaby, 1972; Main & Munro, 1977).

Osnovni principi pri početku primjene ova naučne taktike su:

• Identificiranje ciljnih ponašanja koje želimo promijeniti, ili na koje želimo utjecati • Odrediti sredstva razmjene – žetoni (bodovi); – određivanje odnosa kod izvedbe • Dobivanje i razmjena žetona (Kazdin, 1982).

Kako primijeniti ekonomiju žetona?

1. Jako je važno kao žetone koristiti simbole koji nemaju vrijednost van sistema, koji su ap-straktni. To mogu biti plastični žetoni raznih boja, stikeri, dugmići itd. Ukoliko kao žetone koristimo omiljene naljepnice ili sličice koje učenici vole, vrlo je moguće za ih neće željeti zamijeniti za potkrepljivače, jer su im te naljepnice ili sličice same po sebi potkrepljivač.



2. Kreirati meni za razmjenu žetona sa “cijenama“, odnosno vrijednostima za svaki potkre-pljivač koji nudimo učenicima.

3. Odrediti koja su to ponašanja za koja će učenici dobijati žetone. Taktika je veoma flek-sibilna, te se ponašanja za koja učenici dobijaju žetone mogu mijenjati u zavisnosti od potrebe instrukcione sredine u kojoj se taktika primjenjuje.

4. Prije nego što krenemo sa primjenom taktike, učenike sa razvojnim poteškoćama i uče-nike mlađeg uzrasta potrebno je podučiti pravilima ove taktike. Da bi žetoni postali vri-jedni za njih, na početku primjene taktike, za svako poželjno ponašanje, za svaki tačan odgovor učenika treba dobiti žeton i odmah ga razmijeniti za omiljeni potkrepljivač (npr, komadić čokolade, smoki...). Nakon što učenik počne samostalno tražiti da razmijeni že-ton za potkrepljivač, bez da ga na to potiče edukator, potrebno je povećati broj žetona za razmjenu na dva da bi dobilo isti potkrepljivač. Edukator je taj koji povećava broj žetona za razmjenu, nakon što učenika počne samostalno vršiti razmjenu na trenutnom nivou. Broj žetona i vrijeme njihove razmjene određuje se u zavisnosti od nivoa funkcioniranja i uzrasta učenika (svaki dan, svake sedmice, na kraju mjeseca ili na kraju polugodišta). Na ovaj način žetoni postaju potkrepljivači za učenike.

5. Potrebno je odrediti za koja ponašanja će učenik dobiti koliko žetona i odrediti raspored njihove razmjene.

6. Raspored razmjene žetona može biti jednom u toku sedmice, u toku dana ili nakon časa/aktivnosti, u zavisnosti od instrukcione sredine.

Slika 18. Primjeri “žetona“ koji se mogu koristiti u različitim edukativnim sredinama.

Ukidanje dobiti

Ukidanje dobiti je naučna taktika koja primjenjuje kaznu (oduzimanje određene količine pot-krepljivača neposredno poslije pojave neprikladnih ponašanja) te ju je zbog toga neophodno kombinirati sa ekonomijom žetona, da bi se na adekvatan način potkrijepila poželjna ponaša-nja, a smanjila ona nepoželjna. Značajan broj istraživanja dokumentirao je efikasnost ukidanja dobiti u učionici (Iwata & Bailey, 1974; Kazdin, 1982; McGoey & DuPaul, 2000; Rapport, Murphy, & Bailey, 1982; Witt & Elliot, 1982).

Kako primijeniti taktiku? • Prije nego što krenemo sa primjenom taktike ‘ukidanje dobiti’, potrebno je uspostaviti

sistem ekonomije žetona. Tek nakon što tokeni/žetoni dobiju na vrijednosti možemo

97

III



uspostaviti sistem kažnjavanja oduzimanjem žetona. Prilikom primjene ove taktike, ključ-no je djeci objasniti “pravila“ ukidanja dobiti, odnosno oduzimanja žetona. Kako bismo adekvatno primjenjivali taktiku, potrebno je da djecu naučimo koja to ponašanja rezulti-raju gubitkom žetona, te na koji način mogu vratiti izgubljene žetone.

• Primjena ove taktike je dosta fleksibilna, i prilikom toga trebamo voditi računa o moguć-nostima primjene prema potrebama učenika. Primjenu taktike je moguće individualizi-rati prema potrebama grupe. Naprimjer, može se prilagoditi odnos broja zarađenih pot-krepljivača (žetona, poena i sl.) za svako prikladno ponašanje naspram broja izgubljenih potkrepljivača za neprikladna ponašanja.

• Ukidanje dobiti se koristi tokom cijelog dana, u svim vaspitno-obrazovnim situacijama, uz osiguravanja visoko motivirajuće nagrade za učenike na kraju dana. Ovu taktiku je moguće primjenjivati u toku dužeg vremenskog perioda, pa se nagrada može dodijeliti na kraju sedmice, odnosno mjeseca. Upravo to održava važnost sistema i jačinu efekta gubljenja žetona, odnosno poena. Od krucijalne važnosti je da tokom vremenskog okvira sprovođenja taktike svi učenici imaju više prilika da ‘’zarade’’ žetone nego da ih izgube.

• Jedna od mogućih prilagodbi taktike za pojedine učenike: na početku svakog dana uče-nik dobije određeni broj žetona (npr. 100, 250, 500…) za koje na kraju dana može “kupiti” izuzetno vrijedan potkrepljivač. Za svako neprihvatljivo ponašanje oduzima se određeni broj žetona, dok se za prihvatljivo ponašanje dobije određeni broj žetona. Na ovaj način postiže se samoregulacija ponašanja kod učenika.

Tabela 6. Pravila za ekonomiju žetona i ukidanje dobiti u školi.

PRAVILA ZA EKONOMIJU ŽETONA I UKIDANJE DOBITI U ŠKOLI

PRIKLADNA PONAŠANJA

BROJ POENA KOJE SE DOBIJE

NEPRIKLADNA PONAŠANJA

BROJ POENA KOJE SE IZGUBI

Slušamo učiteljicu/učitelja

3Ne pratimo upute učiteljice/učitelja

1

Zadatke radimo u tišini 2 Pričamo tokom časa 1

U učionici hodamo 2 Trčimo u učionici 1

Podižemo ruku kad želimo nešto reći

3 Govorimo svi u glas 1

Svaki dan imamo urađenu zadaću

3 Ne radimo zadaću 1

Knjige, sveske i pribor donosimo prema

rasporedu3

Nemamo knjige, sveske i pribor potreban za taj

dan1



Literatura

Becker, W. C., Madsen, C. H., Carole, R., & Thomas, D. R. (1967). The contingent use of teacher attention and praise in reducing classroom behavior problems. Journal of Special Education(1), 287-307.

Blosser, P. E. (2000.). How to ask the right question. Arlington: NSTA.

Christiansen, J., & Vogel, J. R. (1998). A Decision Model for Grading Students with Disabilities. Teaching Exceptional Children, 2(31), 30-35.

Dalton, A., Rubino, C., & Hislop, M. (1973). Some effects of token rewards on school achievement of children with Down’s syndrome. Journal of Applied Behavior Analysis, 2(6), 251-259.

Gable, R. A., Hester, P. H., Rock, M. L., & Hughes, K. G. (2009). Back to basics rules, praise, ignoring, and reprimands revisited. . Intervention in School and Clinic, 4(44), 195-205.

Gajria, M., Salend, S. J., & Hemrick, M. A. (1994). Teacher acceptability of testing modifications for mainstreamed students. Learning Disabilities Research & Practice(9), 236-243.

Gardner, Heward, Grossi, G. (1994). Effects of response cards on student participation and aca-demic achievement: A systematic replication with inner-city students during whole-class scien-ce instruction. Journal of Applied Behavior Analysis, 63-71.

Guild, P. B. (2001). Diversity, Learning Style and Culture. Preuzeto 15. 1 2018 iz New Horizons for Learning: http://archive.education.jhu.edu/PD/newhorizons/strategies/topics/Learning%20Styles/diversity.html

Hall, R. V., Lund, D., & Jackson, D. (1968). Effects of teacher attention on student behavior. Jour-nal of Applied Behavior Analysis(1), 1-12.

Haring, N. G., Lovitt, T. C., Eaton, M. D., & Hansen, C. D. (1978). The fourth R: Research in the classro-om. Columbus, OH: Charles E. Merrill Publishing Co.

Harris, V., & Sherman, J. (1973). Effects of peer tutoring and consequences on themath perfor-mance of elementary classroom students. Journal of Applied Behavior Analysis(6), 587-597.

Hattie, J., & Timperley, H. (2007.). The Power of Feedback. Sage journals, 81-112.

Hester, P. P., Hendrickson, J. M., & Gable, R. A. (2009). Forty years later—The value of praise, ignoring, and rules for preschoolers at risk for behavior disorders. Education and Treatment of Children, 4(32), 513-535.

Hrga, G., Tinjak, M., & Kunovac, V. (2011). Moja okolina 3: udžbenik za treći razred osnovne škole. Zenica: Vrijeme Zenica, NAM Tuzla.

Individuals with Disabilities Education Act - IDEA, 20 U.S.C. § 1400 (2004).

Iwata, B., & Bailey, J. (1974). Reward versus cost token systems: An analysis of the effects on stu-dents and teacher. Journal of Applied Behavior Analysis(7), 567-576.

99

III



Johson i Johson, D. (2009). Joining to gether: Group theory and group skills (10th ed.). Boston: Allyn i Bacon.

Jung, L. A., & Guskey, T. R. (2010). Grading Exceptional Learners. Educational, School, and Coun-seling Psychology Faculty Publications(4), 31-35.

Kamps, D., Barbetta, P., Leonard, B., & Delquadri, J. (1994). Classwide peer tutoring: an integra-tion strategy to improve reading skills and promote peer interactions among students with autism and general education peers. Journal of Applied Behavior Analysis(27), 49-61.

Kazdin, A. (1982). The token economy: a decade latter. Journal of Applied Behavior Analysis, 3(15), 431-445.

Konrad, M., Laurice, J. M., & Itoi, M. (2011). Using Guided Notes to Enhance Instruction for All Students. Sage journals, 131-140.

Lerner, J. (1997). Learning Disabilities: Theories, Diagnosis and Teaching Strategies 7th edition. Bo-ston: Houghton Mifflin Company.

Litow, Pumroy, L. (1975). A BRIEF REVIEW OF CLASSROOM GROUP‐ORIENTED CONTINGENCIES. Journal of Applied Behavior Analysis, 341-347.

Madsen, C. H., Becker, W. C., & Thomas, D. R. (1968). Rules, praise, and ignoring: Elements of ele-mentary classroom control. Journal of Applied Behavior Analysis(1), 139-150.

Main, G., & Munro, B. (1977). A token reinforcement program in public junior high school. Jour-nal of Applied Behavior Analysis(10), 93-94.

Mastropieri, M. A., & Scruggs, T. E. (2018). The Inclusive Classroom: Strategies for Effective Differen-tiated Instruction. Boston: Pearson Education.

McGoey, K. E., & DuPaul, G. J. (2000). Token reinforcement and response cost procedures: Redu-cing the disruptive behavior of preschool children with attention-deficit/hyperactivity disorder. School Psychology Quarterly, 3(15), 330.

McLaughlin, T. F., & Malaby, J. (1972). Intrinsic reinforcers in a classroom token economy. Journal of Applied Behavior Analysis , 3(5), 263-270.

Munk, D. D., & Bursuck, W. D. (2001). Preliminary Findings on Personalized Grading Plans for Middle School Students with Learning Disabilities. Exceptional Children, 2(67), 211-234.

Munro & Stephenson, D. (2009). THE EFFECTS OF RESPONSE CARDS ON STUDENT AND TEAC-HER BEHAVIOR DURING VOCABULARY INSTRUCTION. Journal of Applied Behavior Analysis.

Pereira Delgado, J. A., Yuan, L., & Greer, R. (2007). The Effects of Peer Tutoring on the Tutor’s and Tutee’s Problem Solving Repertoires Utilizing a Script. U D. Moran, & R. Malott, Evidence-Based Educational Methods. California: Elsevier Academic Press.

Pinar, E. S., & Yildiz, N. G. (2013.). Investigating Teachers’ Approval and Disapproval Behaviors towards Academic and Social Behaviors of Students with and without Special Needs. Educatio-



nal Sciences: Theory & Practice, 551-556.

Pištoljević, N., & Majušević, S. (2015). Vodič za procjenu i izradu individualnih razvojnih programa za djecu od treće do šeste godine. Sarajevo: EDUS.

Pištoljević, N., Zubčević, S., & Džanko, E. (2016). Razvojne bihevioralne skale za procjenu razvoja djeteta (uzrasta od prvog mjeseca do navršenih šest godina). Sarajevo, BiH: EDUS.

Rapport, M. D., Murphy, H. A., & Bailey, J. S. (1982). Ritalin vs. Response Cost in the control of hyperactive children: A within-subject comparison. Journal of Applied Behavior Analysis, 2(15), 205-216.

Reynolds, L. (11. june 2013.). Giving Student Feedback: 20 Tips To Do It Right.

Salend, S. J. (2009). Classrom testing and assessment for all students: Beyond standardization. Tho-usand Oaks, CA: Corwin2009.

Salvia, J., Ysseldyke, J. E., & Bolt, S. (2017). Assessment in special and inclusive education. Australia: Cengage Learning.

Simonsen, B., Fairbanks, S., Briesch, A., Myers, D., & Sugai, G. (2008). restricted access Eviden-ce-based Practices in Classroom Management: Considerations for Research to Practice. Educa-tion and Treatment of Children, 351-380.

Slavin, R. (1991). Educational psychology. New Jork: Prentice Hall.

Strong, R. W., Silver, H. F., & Perini, M. J. (2001). Making students as important as standards. Edu-cational Leadership, 59(3), 56-61.

Subban, P. (2006). Differentiated Instruction: A Research Basis. International Education Journal, 7(7), 935-947 .

Thomas, D. R., Becker, W. C., & Armstrong, M. (1968). Production and elimination of disruptive classroom behavior by systematically varying teacher’s behavior. Journal of Applied Behavior Analysis(1), 35-45.

Waldron, K. A. (1996). Introduction to special education: the inclusive classroom. Albany, New York: Delmar Publishers.

White, M. A. (1975). Natural rates of teacher approval and disapproval in the classroom. Journal of Applied Behavior Analysis, 4(8), 367-372.

Witt, J. C., & Elliot, S. N. (1982). The response cost lottery: A time efficient and effective classroom intervention. Journal of School Psychology, 2(20), 155-161.

101

III



DODATAK PRIRUČNIKU

1. Diferencirana procjena znanja – prilagodba testa iz matematike

Zadatak 1: Koji je posljednji broj druge desetice?

Prilagodba 1: Zaokruži tačan odgovor. Posljednji broj druge desetice je:

13 29 10

Prilagodba 2: Zaokruži DA ili NE za sljedeću tvrdnju:

Posljednji broj druge desetice je 29. DA NE

Prilagodba 3: Dopuni rečenicu! Posljednji broj druge desetice je __ !

Zadatak 2: Koji je najveći dvocifreni broj?

Prilagodba 1: Dopuni rečenicu! Najveći dvocifreni broj je___!

Prilagodba 2: U sljedećem nizu zaokruži najveći dvocifreni broj: 54 45 97 99 67 48 29 32

Prilagodba 3: Dopuni rečenicu! Broj 99 je najveći dvocifreni ___!

Zadatak 3: Napiši sve dvocifrene brojeve koji imaju jednake cifre desetice i jedinice!

Prilagodba 1: Zaokruži koji od navedenih brojeva imaju jednake cifre jedinice i desetice:

a) 28b) 33c) 45d) 66e) 88



Prilagodba 2: Podvuci skup u kojem se nalaze brojevi koji imaju jednake cifre jedinice i dese-tice:

Prilagodba 3: Napiši jedan broj koji ima jednake brojeve jedinicu i deseticu!

Zadatak 4: Napiši prve prethodnike i prve sljedbenike brojeva 36, 78, 29, 15.

Prilagodba 1: Dopuni rečenicu! Prethodnik broja 36 je broj 35, a sljedbenik __!

Prilagodba 2: Dopuni!

Prethodnik Broj Sljedbenik35 36 37 77 78 ___28 29 30

___ 15 16

Prilagodba 3: Napiši DA ili NE za sljedeću tvrdnju:

Prethodnik broja 78 je broj 79, a sljedbenik broja 78 je 80.

22 55 77

33 11

32 96 71

89 45

103

III



2. Diferencirana procjena znanja – prilagodba testa iz bosanskog/ hrvatskog/srpskog jezika i književnosti

TUŽNI RIBOLOV

Jutros me tata poveo u ribolov. Bio sam sretan! Uživao sam u vožnji našim malim bijelim bro-dom. Lijepo smo razgovarali. Divili smo se našem čistom moru i otocima u blizini. A tata je onda usporio vožnju. Bio je jako zabrinut. I ja sam se zabrinuo. Na površini mora pojavila se velika crna mrlja. Stigla je i do nas. Naš lijepi bijeli brodić postao je prljav i crn. Nisam više bio sretan. Bio sam uplašen. Tata mi je objasnio da je ta mrlja nafta koja se preko noći izlila iz tankera. Mno-go će riba i životinja u moru zbog toga uginuti. Obala će biti masna i ružna. Vratili smo se kući, a ja sam cijeli dan bio tužan.

• Odgovori na sljedeća pitanja:

Zadatak 1: Gdje je tata poveo dječaka?

Prilagodba 1: Zaokruži tačan odgovor.

Tata je poveo dječaka:

a) Na planinub) Na izletc) U ribolov

Prilagodba 2: Zaokruži DA ili NE za sljedeću tvrdnju.

Tata je poveo dječaka u ribolov. DA NE

Prilagodba 3: Dopuni rečenicu! Tata je poveo dječaka u _________________.

Zadatak 2: Kako se dječak osjećao kada ga je otac poveo u ribolov?

Prilagodba 1: Odaberi pravu riječ! (umorno, ljutito, pospano, ljubomorno, sretno)

Tada se dječak osjećao __________________


Tada se dječak osjećao pospano. DA NE

Prilagodba 3: Dopuni rečenicu.

Dječak se osjećao ______________.



Zadatak 3: Kakve je boje bio njihov brod?


Brod je bio:

a) Plave bojeb) Bijele bojec) Crvene boje

Prilagodba 2: Dopuni tvrdnju pravilnim oblikom riječi u zagradi.

Brod je bio ______________ (bijela) boje.

Prilagodba 3: Zaokruži tačnu boju.

Brod je bio plave/bijele boje.

Zadatak 4: Čemu su se divili dječak i tata?

Prilagodba 1: Dopuni riječi u rečenici.

Divili su se _____________ i _________________ u blizini.

Prilagodba 2: Divili su se (prekriži uljeza)

ribama, čistom moru, nebu, otocima u blizini, brodovima


Divili su se crnoj mrlji u moru. DA NE

Zadatak 5: Zašto je tata bio zabrinut?


Tata je bio zabrinut zbog oblačnog vremena. DA NE

Prilagodba 2: Dopuni rečenicu

Tata je bio zabrinut zbog __________ u moru.


Tata je bio zabrinut zbog:

a) Zbog mrljeb) Zbog morac) Zbog suncad) Zbog broda

105

III


PRIMJENA TAKTIKA U OSNOVNOJ ŠKOLI - ISKUSTVA IZ PRAKSE

Primjena taktike „Ekonomija žetona i ukidanje dobiti“

Nakon održane obuke “Uvod u diferencirano podučavanje“ koji je održalo udruženje EDUS uvela sam u svoju praksu taktike Ekonomija žetona/Ukidanje dobiti. S učenicima sam dogovori-la dobra ponašanja i loša ponašanja koja ćemo bodovati, tj. oduzimati i davati žetone. Isto tako smo dogovorili koje će im biti nagrade za pobjednike. Učenici su sami predlagali nagrade koje su njima jako bitne, npr. da održe sate (TZK, matematika, PD), da ih se ne pita taj tjedan neki predmet, da ih oslobodim lektire, mijenjali su temu iz LK itd. U samom početku sam koristila papiriće dok nisam nabavila žetone. Prvo su bili podijeljeni po redovima u učionici, nakon dva tjedna su skupljali žetone u parovima. Najavila sam im da će ubrzo skupljati individualno. Neki se tome vesele, a neki već kažu kako će se morati više truditi. Primijetila sam da su puno aktivniji na satu, redovitije donose domaće uratke, manje se okreću i pričaju na satu. Kako tjedni prolaze sve manje imam potrebu koristiti Ukidanje dobiti, a sve više davanje bodova, tako da ću uskoro morati nabaviti još žetona.

Fotografije iz učionice:

Slika 18. Pravila za primjenu taktike ekonomija žetona i ukidanje dobiti

Slika 19. Prikupljanje žetona Slika 20. Razmjena žetona



Primjer korištenja “Ekonomije žetona“

Umjesto žetona ja koristim pečate različitih oblika i boja. Objasnila sam učenicima kako mogu dobiti određeni pečat (aktivnost, zalaganje, primjerena ponašanja, učenje, dodatni zadaci koji zahtijevaju razmišljanje, razumijevanje, povezivanje...). Dogovorila sam se sa učenicima kako mogu iskoristiti pečate. Neke od mogućnosti su:

1. Ukoliko učenik dobije ocjenu koja mu ne odgovara, može je poništiti i javiti se da od-govara za drugu ocjenu.

2. Korištenje kompjutera (interaktivne edukativne igrice koje ja predlažem) u određe-nom vremenskom periodu zavisno od broja pečata.

Ekonomija žetona je u mom odjeljenju pobudila veća interesivanja učenika, pažnju, korigovala disciplinu učenika, a u isto vrijeme omogućila požrtvovanost da dobiju određenu nagradu. U narednom periodu ću uraditi neke modifikacije kako učenici ne bi izgubili interes.

Zahvaljujem se EDUS-u i njihovim edukatorima.

107

III



Bolja disciplina u razredu

Vaš seminar je bio najkorisniji na koji sam otišla dosad. Kako sam učitelj početnik uvidjela sam greške koje radim u radu, promijenila sam pravila ponašanja u učionici, bilo ih je previše i s po-kojom negacijom. Kako nam savjetnice predlažu rad u grupama, disciplinu sam postigla uvo-deći taktiku sa žetonima uz malu izmjenu, nisu žetoni nego su trokutići koje upisujem u tablicu za svaku grupu. Trokutići se zbrajaju na kraju dana, ali i na kraju tjedna. Tako da imamo svaki dan grupu koja je pobjednik dana, ali i pobjednika tjedna. Pobjednik tjedna je skupina koja je imala najviše trokutića kad zbrojimo sve dane. Na meniju su produžen veliki odmor 10 minu-ta, kako obožavaju TZK-u imaju jedan sat više sa starijim razredom i nagrada koju jako žele, a ostvariva je u dogovoru s roditeljima. Zanimljivo im je i grupno odgovaranje na košuljicama, ne sjećam se imena, ali znam da nam je objašnjavala predavačica Nirvana, koristim ga na dijelu sata u kojem ponavljam gradivo, izvrsno je zato što mogu čuti ispravan odgovor. U razredu sam imala izvrsnog učenika koji je postao “nemiran”, baš kao što reče jedna od predavačica nisam ga hvalila, pa je na sve načine pokušao da se istakne. U posljednja dva tjedna disciplina u razredu je mnogo bolja. Za učenika koji ne razlikuje mala tiskana slova b i d, napravila sam kartice, pa kad dođe do poteškoće ponovimo ih par puta brzom izmjenom kartica.

Hvala Vam svima na korisnom predavanju.



Primjena „Ekonomije žetona i čuvanje slova“

Šaljem opis aktivnosti iz učionice, uz napomenu da sam dio ovih aktivnosti provodila i ranije, a nanovo sam počela primjenjivati ekonomiju žetona i čuvanje slova.

Velika hvala na edukaciji i srdačan pozdrav!

Opis aktivnosti usvojenih na edukaciji “Diferencirano podučavanje“ koje primjenjujem u učionici:

• Formativni testovi – davanje kraćih testova u češćim vremenskim razdobljima

• Prilagodba testiranja – za učenike koji rade po prilagođenom programu pripremanje listića sa zadacima na dopunjavanje (produkcija) i povezivanje (selekcija)

• Uvođenje razrednih pravila (u dogovoru s razrednim učiteljima) – pohvale za poželjna ponašanja

• Ekonomija žetona (u dogovoru s razrednim učiteljima) – žeton za poželjno ponašanje, oduzimanje žetona za nepoželjno ponašanje; nagrada za skupinu s najviše žetona (pot-krijepljenje)

• Čuvajte svoja slova (u dogovoru s razrednim učiteljima) – svakoga dana se napišu imena na pomoćnoj ploči, kod neprihvatljivog ponašanja gubi se slovo, kod prihvatljivog pona-šanja slovo se vraća, na kraju dana dobije se potkrijepljenje za one koji su sa svim slovima ili nisu nijednom izgubili slovo)

• Vršnjačko podučavanje – sustav u kojem bolji učenici sjede sa slabijima i pomažu im u radu, odnosno podučavaju slabije učenike.

109

III



3. Kviz za provjeru znanja

Dosad sam u svom radu uspjela primijeniti samo kviz, koji i inače koristim, samo sam sad uvela plastične košuljice, flomastere koji se brišu i odgovaranje u skupini. Radila sam ponavljanje pra-vopisa s 8. razredom. Nisam uvela nagrade ovaj put jer sam samo jednom radila (u pitanju su dva 8. r.) pa nisam bila sigurna kako će funkcionirati. Sve je išlo po planu kad su djeca shvatila na kojem principu je zamišljen sat. Ovu taktiku planiram koristiti i kasnije, sljedeći put planiram kviz za sat lektire. Za nagrade sam se već dogovorila s djecom, bit će to plusevi koje i inače sku-pljamo.

Djeca su bila oduševljena ovim načinom rada, svi su se uključili i bili puno aktivniji jer su htjeli biti bolji od neke druge skupine. Mislim da će mi ovakav način rada biti od koristi.

Jedini problem kod prve primjene mi je bila organizacija vremena, trebalo mi je više vremena nego što sam mislila, ali sad znam za idući put.



4. Vršnjačko podučavanje

Ja bih samo kratko da vam se obratim sa ličnim iskustvima.

Radim sa učenicima drugog razreda i iskoristila sam čas odjeljenske zajednice da razgovaramo o poželjnim i pozitivnim oblicima ponašanja nasuprot onih drugih. Tada sam učenike upoznala sa “ekonomijom žetona i ukidanjem dobiti”. Dogovorili smo se da ćemo ubuduće na časovima i nastavi koristiti žetone. Desilo se u par navrata, kada sam zaboravila da uručim ili oduzmem že-ton, da su me učenici na to podsjećali. Prihvatili su brzo “igru” i pomaže mnogo u diferenciranju poželjnih i nepoželjnih oblika ponašanja.

Takođe mnogo primjenjujem i vršnjačko podučavanje i u redovnoj, a i na časovima dopunske nastave. Zadovoljni su svi učenici, i oni koji podučavaju i podučavani.

Manje sam uspješna sa ignorisanjem nepoželjnog ponašanja, jer nisam još razvila svoj nivo samokontrole do te mjere da nesmetano mogu da primijenim ovu taktiku. u svakom slučaju nastavljam dalje.

Hvala mnogo i srdačan pozdrav.

111

III



Primjenjena „Ekonomija žetona“

Već drugu generaciju učenike na rad i zalaganje motiviram karticama u boji. Inspiraciju sam našla u semaforu za pješake jer je semafor nešto s čime se djeca sreću od najranijeg uzrasta. Ze-lenu boju koristim kao nagradu za pozitivno ponašanje, zalaganje i trud, te dobar odnos prema prijateljima, radu i okolini. Crvena boja označava neprimjereno ponašanje, nekorektan odnos prema radu i prijateljima. Na taj način uspješno potičem pozitivno ponašanje kod učenika. Po-lazeći od pretpostavke da je svako dijete dobro dijete, dok se ponašanje i odnos prema radu trebaju razvijati i usmjeravati. Zelene i crvene kartice su odlično pomagalo da se djeca uspješno odgajaju, te od najranijeg uzrasta uče razlikovati dobro i manje dobro ponašanje, odnos prema radu i općenito vrednovati svoj i tuđi rad i trud.

Na treningu MODUL 2: Uvod u diferencirano poučavanje predstavljena nam je strategija “Eko-nomija žetona”. U toj strategiji mi se svidjelo što su točno određena pravila načina stjecanja že-tona/bodova i primjena nagrađivanja učenika pri određenom broju skupljenih bodova/žetona.

Neke od tih ideja sam primijenila u svojoj strategiji i dobila odličan “proizvod”. Sada strategija izgleda ovako:

• Na vidljivom mjestu u učionici postavljen je popis pozitivnih i negativnih ponašanja koja su vrednovana zelenim i crvenim bodovima.

• Svaki učenik ima svoje poštansko sanduče u koje stavljaju osvojene bodove.

• Odredili smo nagrade koje slijede nakon određenog broja skupljenih bodova. Za skupljenih 50 zelenih bodova nagrada je simbolična, ali se nagrade povećavaju s brojem skupljenih zelenih bodova.

• Crveni bodovi poništavaju zelene bodove, tako da učenik može biti i u “nedozvoljenom minusu” s crvenim bodovima.

• Na taj način se učenici nesvjesno upoznaju s +/- brojevima. Npr. ukoliko učenik ima 7 crvenih bodova, mora osvojiti 7 zelenih bodova kako bi došao na nulu i počeo skupljati zelene bodove za nagradu.

• Nakon svaka dva tjedna brojim bodove i upisujemo ih u tablicu zajedno s datumom.

Učenici su sada više motivirani za skupljanje bodova jer znaju da im pozitivno ponašanje i odnos prema radu donose nagrade.



Slika 21. Pravila za ekonomiju žetona i ukidanje dobiti

Ovaj primjer iz prakse je objavljen sa dozvolom JU OŠ „Ivana Gundulića“, MostarMarinka Pušić, III razred

113

III



Ekonomija žetona i nagrađivanje

Nakon održane obuke ,“Uvod u diferencirano podučavanje”, uvela sam taktiku ,“Ekonomija žetona”. Svaki dan imamo pobjednika skupine, kao i na kraju tjedna i na kraju mjeseca. U posljednja dva tjedna, disciplina u razredu je mnogo bolja. Učenici koji nisu baš redovito radili domaće uratke, počeli su ih donositi redovito. Aktivnije sudjeluju u radu, pažljivije slušaju i razvijaju međusobnu toleranciju. Sa učenicima sam se dogovorila i o nagradama za pobjednika, a to su vođenje sata tjelesnog, vježbe i ponavljanja iz matematike, prirode i društva... Nagrade su također: blokići za školu, razne olovke i različiti uzorci. Grupu na kraju dana nagradim time što imaju manje zadaće od ostalih grupa. Naravno, nagrade neće uvijek biti iste. Na zidu učionice, imamo istaknuta poželjna i nepoželjna pravila.

Hvala svima na korisnom nastavku predavanja.



Kviz uz primjenu kartica za odgovaranje

Zahvaljujem Vam na mnoštvu ideja koje ste podijelili sa nama u nedavnoj Vašoj posjeti JU OŠ Tinja iz Srebrenika. U prilogu Vam dostavljam fotografije sa časa utvrđivanja gradiva koje sam realizirala u vidu kviza i ujedno obilježili Dan broja Pi 14. 3. u našoj školi.

Slika 22. Čas matematike – kviz uz primjenu kartica za odgovaranje



Ovaj primjer iz prakse je objavljen sa dozvolom JU OŠ „Tinja“, SrebrenikAna Josić, nastavnica matematike

115

III



Diferencirano podučavanje

Nastavna jedinica:

Obrada lektire „Plavi vjetar“ ( proza i poezija ) Ivica Vanja Rorić. Obrada u grupama (4 grupe), svaka grupa izabrala je priču ili pjesmu, svaki učenik iz grupe je dobio zadatak po nivoima. Zadaci su di-ferencirani dijele se grupi i samostalno, svakom učeniku unutar grupe. Nastavnica podstiče visok nivo saradnje, stimuliše i motiviše svakog učenika i cijelu grupu u skladu sa kompleksnošću na-stavnog sadržaja i procesa diferenciranog učenja. Grupe imaju zadatke: tema, pouka, likovi, oso-bine likova, ilustracija (tehnika grozd), učenici dobivaju zadatke diferenciranog sadržaja te rade prema svojim mogućnostima i sposobnostima. Ovom metodom rada sa učenicima najvažnije je ispoštovati kriterij Šta će učenik moći? Kako povezati kognitivne i razvojne sposobnosti?

Zahvaljujući diferenciranom učenju, djeca su:zamislili, dizajnirali, kreirali, predvidjeli, prognozirali, objedinili, napravili plan, povezali, kompletirali. Na kraju su učenici napisa-li i odigrali igrokaz na zadane teme.

Pri obradi lektire nastavnica razmatra preduslove efikasnog učenja kao i postizanje zajedničkog zahtjeva optimalnog razvoja, samoostvarenja i samoaktualizacije svakog učenika. Ovo je adaptiv-na nastava jer smo je organizovali i realizovali uz uvažavanje individualnih karakteristika učenika.

Ovaj primjer iz prakse je objavljen sa dozvolom JU OŠ „IV osnovna škola“, Mostar

PODUČAVANJE MATEMATIČKIH

POJMOVA

IV

SADRŽAJ

I Šta je Numicon i kako pomaže u učenju matematike 119

II Pristupi u podučavanju specifičnih kategorija posebnih obrazovnih potreba i poteškoća u razvoju 121• Potrebe koje se odnose na govor, jezik i komunikaciju 121• Umjerene poteškoće u učenju 121• Teške, izražene i kombinirane poteškoće u učenju 122• Autizam i Aspergerov sindrom 122• Specifične poteškoće u učenju

III Numicon za podučavanje računskih operacija u višim razredima osnovne škole 128

• Praktično množenje 128• Praktično dijeljenje 131

IV Refleksije iz škola 133

V Primjeri iz učionica 135

VI Literatura 155

119

IV


PODUČAVANJE MATEMATIČKIH POJMOVA

Šta je Numicon i kako pomaže u učenju matematike?Numicon je multisenzorni pristup u podučavanju matematike koji naglašava tri ključna aspek-ta: komunikaciju matematičkim rječnikom, istraživanje veza u svijetu matematike i gene-ralizaciju.

Numicon je nastao kao odgovor na svakodnevna iskustva djece prosječnih intelektualnih spo-sobnosti, koja imaju poteškoće u savladavanju matematike. Često se potcjenjuje kompleksnost ideja sa kojima se djeca suočavaju kada se bave matematikom. Numicon apstraktne matema-tičke ideje pretvara u priliku da djeca otkrivaju svoje jake strane, te da razumiju i uspiju u matematici.

Uspjeh u matematici zavisi od sposobnosti da se pronađu uzorci i ponavljanja u situacijama, da se stekne vještina generaliziranja, te da ta generalizacija pomogne u novim okolnostima. Sposobnost da se prepozna koje situacije odgovaraju kojim generalizacijama nam govori, na-primjer kada množiti, a kada dijeliti.

Djeca koja imaju poteškoće u savladavanju matematike, odnosno koja teže komuniciraju i raz-mišljaju matematički, žive u istom svijetu kao i svi ostali. Ne mogu se isključiti iz svakodnevnih situacija, poput planiranja vremena, finansija i osobne organizacije. Šanse za samostalnost u odrasloj dobi zavise od mjere u kojoj osoba može da se koristi matematikom u svakod-nevnom životu.

Djeca koja matematiku savladavaju teže od ostalih, kao i djeca koja privremeno imaju teškoće u učenju matematike (djeca koja u školi ne koriste maternji jezik ili djeca koja su iz škole odsutna duže vremena) će napredovati slabije od svojih vršnjaka. To znači da će učiti manje, pa njihovi nastavnici imaju izazovan zadatak da umanje gradivo koje podučavaju a da ih pri tome ne ošte-te. Iako je za pojedinu djecu potrebno donijeti individualne odluke, nekoliko je oblasti matema-tike koje su neophodne svoj djeci i odraslim ljudima da bi mogli funkcionirati u društvu. To su mjerenje (naročito vremena i novca) i osobna organizacija. Fokus je na brojanju, sabiranju, oduzimanju, množenju, dijeljenju i uvodu u razlomke, odnosno na onim matematičkim opera-cijama koje imaju smisla u svakodnevnom životu.

Rad sa djecom koja teže savladavaju matematiku zahtijeva da poznajemo specifične poteškoće svakog djeteta i da pokušavamo da prevaziđemo izazove sa kojima se ono suočava; da odredi-mo koji sadržaj je neophodan; i da se usmjerimo na dva osnovna aspekta matematičkog rada – generalizaciju i komunikaciju. Izazovi sa kojima se djeca suočavaju su poteškoće u:

• Razumijevanju količine• Gramatici i razumijevanju• Slušanju, govoru i razumijevanju• Pamćenju• Nizanju• Motoričkom aspektu računanja• Stavu prema matematici – anksioznost i pasivnost.

SADRŽAJ

I Šta je Numicon i kako pomaže u učenju matematike 119

II Pristupi u podučavanju specifičnih kategorija posebnih obrazovnih potreba i poteškoća u razvoju 121• Potrebe koje se odnose na govor, jezik i komunikaciju 121• Umjerene poteškoće u učenju 121• Teške, izražene i kombinirane poteškoće u učenju 122• Autizam i Aspergerov sindrom 122• Specifične poteškoće u učenju

III Numicon za podučavanje računskih operacija u višim razredima osnovne škole 128

• Praktično množenje 128• Praktično dijeljenje 131

IV Refleksije iz škola 133

V Primjeri iz učionica 135

VI Literatura 155



Korištenje Numicona u podučavanju matematike je preporučeno kako za djecu sa po-teškoćama u razvoju kojoj je potrebna dugoročna podrška, tako i za djecu koja iz nekih drugih razloga zaostaju u učenju matematike. Ovaj pristup pomaže da se:

• uključe sva djeca• kreira okruženje u kojoj sva djeca mogu učiti matematiku• potakne pozitivan stav prema učenju matematike• planira i organizira individualna i grupna podrška• vrši procjena i praćenje napretka djece.

121

IV



Pristupi u podučavanju specifičnih kategorija posebnih obrazovnih po-treba i poteškoća u razvoju

Često nas nastavnici pitaju kako nastavni predmet koji podučavaju mogu približiti djeci s teškoćama u razvoju i na koji način najbolje mogu uključiti svu djecu. Slijede savjeti ko-jima se mogu prevazići izazovi sa kojima se suočavaju djeca prilikom učenja matematike.

Potrebe koje se odnose na govor, jezik i komunikaciju

Razumijevanje matematičkog jezika je osnova matematičkog razmišljanja i komuniciranja. Pre-ma tome, veća je vjerovatnoća da će djeca koja imaju govorno-jezičke poteškoće teže savlada-vati matematiku.

Numicon se može uspješno koristiti da bi se zadovoljile potrebe djece s poteškoćama govora, jezika i komunikacije u oblasti učenja matematike. Neke od strategija koje možete koristiti:

• Uskladite jezik svojih uputa sa stepenom razumijevanja učenika• Koristite vizuelnu podršku da potaknete učenje, pamćenje i korištenje matematičkog

rječnika, kao što su modeli, likovi, znakovi i simboli, uključujući Numicon oblike• Dajte učenicima dovoljno vremena da shvate ono što ste rekli; nemojte parafrazirati uko-

liko je učeniku potrebno da ponovo čuje uputu ili pitanje, samo ponovite ono što ste već rekli

• Dopustite učenicima da razmisle o onome što ste ih pitali i da formuliraju svoj odgovor• Vizuelni raspored može pomoći da razgraničite dijelove dana, te prilikom usvajanja vješti-

na i rječnika koji se koristi za proces nizanja• Pogledajte i prijedloge date za učenike sa motoričkim smetnjama i autizmom.

Umjerene poteškoće u učenju

Učenici sa umjerenim poteškoćama u učenju često imaju izražene potrebe koje se odnose na govor, jezik i komunikaciju, tako da gore navedene strategije mogu koristiti zajedno sa još ne-kim koje će ovdje biti navedene:

• Obratite pažnju na ono što učenik može uraditi i nadograđujte na njegove postojeće vje-štine i interesiranja. Što češće ponavljajte i vježbajte već usvojena znanja i vještine

• Važno je da pisani materijal bude jasan, bez previše detalja, te da odgovara uzrastu i ste-penu djetetovog razvoja

• Naglas modelirajte razmišljanje i ilustrirajte korištenjem didaktičkog materijala• Naglasite početak i kraj aktivnosti da biste izbjegli neizvjesnost kod učenika• Pogledajte prijedloge date za djecu koja imaju motoričke i organizacione poteškoće. Dje-

ca s umjerenim poteškoćama u učenju najčešće imaju i potrebe koje se odnose na moto-ričko i organizaciono funkcioniranje.



Teške, izražene i kombinirane poteškoće u učenju

Obje gore navedene grupe prijedloga će najvjerovatnije odgovarati i učenicima sa teškim, izra-ženim i kombiniranim poteškoćama u učenju. Iako Numicon i jeste predviđen za osjetilno-mo-toričko učenje, vjerovatnoća je da će osjetilne i motoričke aktivnosti sa ovom djecom biti još više naglašene. Tako će učenici moći istraživati Numicon na različite načine. Većini učenika će matematika imati smisla ukoliko se podučava u okviru ličnih vještina i vještina njihovog druš-tvenog života.

Autizam i Aspergerov sindrom

Autizam je karakteriziran poteškoćama u komuniciranju i stvaranju odnosa sa ljudima, te ote-žanom korištenju riječi koje se odnose na generalizaciju. Mnogi učenici u autističnom spektru dosta dobro barataju sa brojevima u smislu računanja. Iako su brojevi apstraktni, mogu dobro pamtiti redoslijed brojeva i brojevni niz. Ali značenje brojeva je njihova slaba tačka, jer teško shvataju apstraktne koncepte. Neki učenici u autističnom spektru mogu imati umjerene teško-će u komunikaciji koje se tiče generalizacije, socijalnih odnosa i mašte, dok drugi mogu imati znatnih poteškoća u ovim oblastima. Veoma je važno da svi oni koji su uključeni u program podrške i podučavanja matematike koriste iste pristupe i načine u podučavanju.

Jedan od uspješnih pristupa u podučavanju matematike djeci u autističnom spektru, ali i sa drugim poteškoćama u učenju jeste SPELL pristup kroz: Strukturu, Pozitivne pristupe i očekiva-nja, Empatiju, Malo podražaja i Stvaranje veza. Slijede neki od savjeta:

Struktura

• Koristite vizuelne simbole da biste označili pojedine dijelove časa i šta se u tom dijelu časa radi

• Svaki zadatak treba imati jasno označen kraj i pokazatelj koliko dugo će određena aktiv-nost trajati

• Objasnite zadatke u malim koracima koji imaju jasno određen početak i kraj• Vizuelni pokazatelji poput Numicona, slika i simbola potaknuti će učenika u aktivnostima.

Pozitivnost

• Vaša očekivanja na času matematike trebaju biti realna i u skladu sa mogućnostima sva-kog učenika

• Kada učenika tek upoznajete sa Numiconom, neka aktivnost bude izvodljiva u datom vremenskom okviru, sa jasno naznačenim početkom i krajem, kako bi zadržali motivaciju i osjećaj uspjeha

• Kada je moguće identificirajte i koristite učenikove potencijale i interesiranja u planiranju matematičkih aktivnosti. Ostanite pozitivni vezano za učenikove potencijale u matemati-ci. Naprimjer, ako učenika interesira saobraćaj, onda koristite vozove i auta u problemskim

123

IV



zadacima. Očekivanja trebaju biti visoka, ali dostižna, odnosno u skladu sa mogućnosti-ma učenika.

• Izbjegavajte apstraktne situacije, neka se učenje odvija u kontekstu svakodnevnog života i poznatih situacija; naprimjer, iskoristite iznenadne situacije u odjeljenju kada je potreb-no podijeliti nastavne listiće ili razgovarajte o mjernim jedinicama dok kuhate po receptu

• Pozitivna uključenost je osnova uspješnog učenja. Pristupi u podučavanju matematike trebaju povećati stepen uključenosti svih učenika. Naprimjer, ukoliko je učeniku potre-ban miran prostor bez uznemiravanja, onda pokušajte osigurati ovakve uvjete da bi se što pozitivnije uključio u aktivnost

• Bitno je da učenici imaju priliku da generaliziraju ono što su naučili u stvarnim životnim situacijama.

Empatičnost

• Učenicima može biti potrebna pomoć u savladavanju težeg gradiva, kao što su problem-ski zadaci. Od pomoći mogu biti različiti strukturirani materijali, kao što je Numicon koji su korisni dok učenik razmišlja i komunicira vezano za problem kojeg pokušava riješiti.

• Provjerite da li je učenik zaista shvatio, jer razumijevanje može biti prikriveno ponavlja-njem naučenog ili eholalijom

• Pokušajte na svijet matematike gledati očima djeteta u autističnom spektru. Šta je to što motivira i interesira učenika? Šta ga vezano za brojeve plaši, zaokuplja ili uznemirava? Odgovori na ova pitanja mogu pomoći da gradivo i zadaci budu prilagođeni djetetovim potencijalima koji će na ovaj način biti naglašeni, a poteškoće umanjene.

Malo podražaja

Matematički pristupi i okruženje u kojem podučavate trebaju biti mirni i sređeni kako bi se smanjio nivo anksioznosti i unaprijedila koncentracija. Ometanja treba svesti na minimum. Me-đutim, “malo podražaja“ ne treba biti “bez podražaja“. Važno je da su učenici izloženi različitim matematičkim iskustvima koja su pažljivo isplanirana i objašnjena.

• Provjerite ima li u okruženju u kojem učenik uči ometanja koja bi mu mogla smetati. Na-primjer, svjetla koja se pale-gase, jaki mirisi, buka, jarke boje i sl.

• Napravite miran kutak u kojem učenik može učiniti nove stvari i zahtjevne vještine• Izbacite nepotrebne ilustracije sa radnih listova• Koristite različita pomagala kojima ćete regulirati ono što ometa tog određenog učenika.

Naprimjer, zaštitu za uši koja će blokirati zvukove u toku rada, te različite igračke u trenu-cima uznemirenosti

• Vaš način komunikacije i ton glasa trebaju biti smireni da se anksioznost djeteta ne bi povećala

• Obratite pažnju na boju Numicon oblika. Neku djecu će to ometati da se fokusiraju na komponentu veličine koja je kod oblika najvažnija.



Stvaranje veza

• Učenici u autističnom spektru obično teško povezuju različite situacije u kojima trebaju primijeniti isto znanje i vještine. Zato je važno da imaju više prilika da vježbaju ono što su naučili

• Aktivirajte ono što učenik već zna, koristite primjere iz svakodnevnog života i konkretne predmete i materijale kad god je to moguće

• Važna je komunikacija sa porodicom jer je bitno što više uvježbavati i praktično isprobati matematičke koncepte koje dijete uči u školi

• Pogledajte prijedloge koji se odnose na učenike sa govornim, jezičkim i komunikacijskim poteškoćama.

Specifične poteškoće u učenju

Specifične poteškoće u učenju utječu na način na koji se informacije usvajaju i obrađuju. One su neurološke prirode i pojavljuju se nevezano od inteligencije. Mogu značajno utjecati na ob-razovanje, učenje i stjecanje osnovnih vještina pismenosti. Ovo je krovni termin za disleksiju, dispraksiju, diskalkuliju, ADD/ ADHD i poremećaj auditivne percepcije. Učenici sa specifičnim teškoćama u učenju mogu imati značajnih poteškoća u savladavanju matematike u situacijama kada je potrebno mnogo koraka da se dođe do rezultata, ili kada se veliko opterećenje postav-lja na kratkotrajnu memoriju, naprimjer dijeljenje na duži način ili algebra.

Diskalkulija

Ključ uspješne podrške učenicima koji imaju diskalkuliju zahtijeva poznavanje njihovih indivi-dualnih potencijala i potreba. Rani pokazatelji diskalkulije su primjetni kada djeca rade nizanje i barataju količinama: poteškoće sa dugotrajnim pamćenjem osnovnih činjenica, loša komuni-kacija vezana za brojeve, kao i generalizacija u svakodnevnim situacijama. Korisno je analizirati svaku komponentu matematičkog zadatka: rječnik, osnovno činjenično znanje, sposobnost ni-zanja, generaliziranje, način bilježenja, orijentacija u prostoru i sl. te tako steći sliku o tome šta učeniku ustvari predstavlja problem. Numicon oslovljava sve indikatore diskalkulije – nizanje, pamćenje, broj i mustru. Učenici koji teže prepoznaju mustru trebaju raditi na precrtavanju, nastavljanju i sastavljanju niza.

• Matematički rječnik treba eksplicitno podučavati, redovno modelirati i svakodnevno po-ticati.

• Informacije izrazite usmeno, zatim ih zapišite, a onda prikažite kroz neku praktičnu aktiv-nost.

• Djeca koja imaju izraženu diskalkuliju najčešće pojmove trebaju učiti iznova i iznova dok ih na kraju ne usvoje.

• Mnoga djeca se stide svojih poteškoća i to ih frustrira. Zato im je potrebna pohvala i nagra-da za svaki manji uspjeh kojeg ostvare kako bi bili motivirani i ponosni na svoj napredak.

• Potreban je pristup multisenzornom materijalu, poput Numicona, da bi se matematičke aktivnosti i razmišljanja mogla ilustrirati.

125

IV



Disleksija

Britansko udruženje za disleksiju navodi da:

• 50–60% učenika sa disleksijom ima poteškoće u savladavanju matematike• Oko 10% učenika sa disleksijom ima odlične rezultate u matematici.

Neki učenici imaju teškoće u dekodiranju matematičkih riječi, izraza i simbola. Za neke učenike teškoće u učenju matematike nastaju usljed problema sa jezikom koji se koristi u matematič-kim pitanjima, tj. usljed nerazumijevanja pitanja.

Oni koji rade sa učenicima sa disleksijom trebaju imati uvid u njihove potencijale i potrebe u odnosu na matematičku komunikaciju. Ukoliko učenik sa disleksijom zaista ima poteškoće u savladavanju matematike, sljedeće strategije mogu biti korisne u planiranju podrške i interven-cije:

• Kao što je to slučaj kod djece sa poteškoćama jezika, govora i komunikacije i diskalkuli-jom matematičku terminologiju je potrebno pažljivo podučavati i usvojiti da bi se mogla koristiti u konverzaciji.

• Učenici sa disleksijom slabije procjenjuju, naročito po pitanju vremena i izvršavanja zada-taka. Prema tome, iskoristite svaku priliku da od učenika tražite procjenjivanje, npr. kada određujete koliko je aktivnosti moguće realizirati za vrijeme trajanja časa i sl.

• Potaknite učenike da provjeravaju rezultate kada završe računanje: da li je taj rezultat moguć? Ima li smisla?

• Kada učenik koristi mentalnu računicu, dozvolite mu da zapiše ključne brojeve i odgova-rajuće matematičke simbole koji se pojavljuju u pitanju.

• Potaknite djecu da komuniciraju dok rješavaju pro-bleme koristeći uz to odgovarajuća očigledna sred-stva kao što je Numicon.

• Učenici sa disleksijom mogu imati koristi od upo-trebe boja i prilike da rade na trodimenzionalni način sa Numiconom. Boje Numicon oblika mogu potaknuti pamćenje, a aktivnosti poput “izgradnje nebodera“ mogu pomoći da učenik broj predstavi trodimenzionalno.



Potrebe koje se odnose na motoričko i organizaciono funkcioniranje (uključujući dispraksiju)

Sa poteškoćama sa organizacijom se najčešće suočavaju učenici koji imaju druge poteškoće u učenju. Slijede savjeti koji mogu biti od koristi kod podučavanja učenika koji imaju poteškoća sa jezikom i/ili poteškoće u učenju:

• Pomozite učeniku da odredi manje korake koje treba poduzeti da bi zadatak započeo i završio. Naprimjer, pitajte učenika da ponovi upute i ukoliko je moguće zapiše korake (ili ih možete Vi zapisati koristeći ilustracije ukoliko je potrebno).

• Upute dajte postepeno. Tek kada je uspješno zarvršipređite na sljedeću. • Smanjite vizuelno ometanje tako što ćete ukloniti nepotrebne predmete sa stola na ko-

jem učenik radi. • Potaknite učenika da verbalizira ono što radi dok rješava zadatke. I Vi modelirajte na isti

način.• Pratite koliko se dugo učenik može fokusirati na određeni zadatak i na taj način planirajte

trajanje svih aktivnosti. Postepeno povećavajte vrijeme koje učenik može provesti radeći neki zadatak.

• Koristite multi-senzorni i osjetilni pristup kada objašnjavate šta se dešava dok sabirate ili oduzimate dva broja.

• Postavite očigledna sredstva, uključujući Numicon oblike, na radnu površinu na uredan i jasan način.

• Pokazujte prstom dok brojite kako bi učenici znali gdje trebaju gledati i da biste potaknuli koordinaciju oko-ruka.

• Ukoliko je potrebno, početno brojanje možete raditi putem aktivnosti grube motorike. Naprimjer, brojite dok koračate po brojevima označenim pločicama, tako da se termi-nologija “za jedan više“ ili “za jedan manje“ može uvježbati dok se dijete fizički pokreće naprijed ili nazad. Kada djeca ovo shvate i usvoje, aktivnost možete prenijeti na aktivnosti fine motorike, kao na primjer brojanje prstom po brojevnoj liniji.

Djeca sa oralnom/verbalnom dispraksijom možda neće moći jasno izgovoriti riječi, pa ih pota-knite da pokažu ono što znaju sa očiglednim sredstvima kao što je Numicon. Konsultirajte se sa logopedom o tome kako najbolje pomoći učenika sa oralnom/ verbalnom dispraksijom. Odgo-varajuća strategija će zavisiti od stepena kojeg je učenik dostigao na logopedskom tretmanu.

Senzorna oštećenja

Nemaju svi učenici sa senzornim smetnjama teškoće u učenju i/ ili teškoće jezika, govora i ko-munikacije. Ukoliko ih imaju, koristit će Vam gore navedeni savjeti. Slijede neki dodatni savjeti za učenike koji maju senzorna oštećenja.

127

IV



Oštećenja sluha

• Učenicima sa oštećenjima sluha može pomoći znakovni jezik, bilo da je to na način da se znakovno pokazuju ključne riječi dok se izgovaraju ili kao osnovna strategija komunika-cije.

• Potrebno je konsultirati audiologa u slučaju da je učenik gluh, te zajedno sa roditeljima/ starateljima odrediti koji je najbolji način komunikacije za učenika.

• Što više koristite vizuelnu komunikaciju i kinestetičke metode učenja i ispitivanja znanja.• Uključite učenika u rad u manjim grupama ili osigurajte individualnu podršku prema ri-

tmu učenika.• Ograničite vrijeme koje učenik treba provesti slušajući nastavnika, a obogatite aktivnosti

u kojima se koriste očigledna sredstva, naročito Numicon.

Oštećenja vida

• Učenicima će biti potrebno više taktilne stimulacije uz korištenje Numicon oblika. Po-trebno je konsultirati tiflologa za preporuke vezane za individualne potrebe učenika sa oštećenjem vida.

• Numicon materijali za kopiranje mogu biti prilagođeni povećavanjem fonta ili mijenja-njem kontrasta između pozadine i teksta.

• Obratite pažnju na učešće učenika u grupnom radu, naročito prilikom korištenja Numi-con kinestetičkog materijala.

• Govorite ono što zapisujete na tabli.• Omogućite učeniku pristup vlastitim štampanim materijalima uvećanog fonta.• Osigurajte dobru osvijetljenost radnog prostora, bez blještanja. Međutim, ukoliko je uče-

nik osjetljiv na svjetlost, bolje će odgovarati zasjenjeni dio učionice.



Numicon za podučavanje računskih operacija u višim razredima osnovne škole

Odnose među brojevima u svakodnevnom životu, ali i u nastavi matematike, uspostavljamo na jedan od dva poprilično različita načina – množenje dodavanjem (sabiranjem jednakih sa-biraka) i multiplikativnost. Većina ljudi, uključujući učenike koji imaju teškoća u savladavanju matematike, najteže uspijeva u multiplikativnom razmišljanju. Međutim, prelazak na ovaj način razmišljanja i rješavanja problema je neophodan za funkcioniranje u svakodnevnom životu. Multiplikativno razmišljanje je sposobnost vizualizacije množenja u dvije dimenzije.

Ukoliko množimo 3 sa 5 ili 5 sa 3 tehnikom dodavanja, ova dva proizvoda vizuelno ne izgledaju isto. Kada isto prikažemo tehnikom multiplikativnosti onda 3x5 i 5x3 izgledaju isto, odnosno rotirano pod uglom od 90°.

Numicon aktivnosti su usmjerene na uvod u množenje, dijeljenje i razlomke jer je to prvi korak ka razvoju multiplikativnog razmišljanja. Vizuelna reprezentacija množenja i dijeljenja uz po-moć Numicon oblika i čunjeva omogućava razumijevanje tehnike multiplikativnosti.

Praktično množenje

Situacije koje uključuju množenje, zahtijevaju od učenika da radi sa tri elementa: grupa-ma jednake veličine, sa brojem grupa, i ukupnim količinama u različitim situacijama.

Za početak se potrebno usmjeriti na praktične situacije u kojima je moguće postavljati pitanja koja će djeci dati priliku da steknu osjećaj sabiranja sa ponavljanjem – “koliko puta?“; još uvijek ne uvodite koncept povećavanja – “za koliko puta veće?“. Učenici tako kroz praktične aktivnosti u različitim situacijama počinju da razumijevaju množenje, prije uvođenja Numicon oblika.

Učenici još uvijek ne trebaju bilježiti ono što rade, niti trebaju koristiti znak za množenje. Cilj je da iskuse praktično množenje, da o tome razgovaraju i da se upoznaju sa matematičkim jezi-kom množenja.

Ciljevi

• Prepoznati ponavljanje u svakodnevnim situacijama• Razumjeti da “puta“ znači koliko se često predmet ili radnja ponavlja

3 x 5 5 x 3 =

Množenje dodavanjem Multiplikativnost

3 x 6 6 x 3 =

129

IV



• Upotrebljavati “mnogo“ ili “grupe od“ da bi se opisali ponavljajući setovi • Predstaviti “mnogo“ ili “grupe od“ sa Numicon oblicima• Pokazati “mnogo“ ili “grupe od“ sa grupama predmeta koje se ponavljaju• Shvatiti da je množenje sabiranje sa ponavljanjem.

Komunikacija

SlikovitostNumicon brojevna linija

OpremaU okviru svake aktivnosti je precizirano šta je od materijala potrebno

Instruktivne riječiSlušaj, tapšaj, kuckaj, ponovi, broji, okreni, poredaj, grupiraj

Matematičke riječiPuta, koliko puta?, mnogo, grupe od, ponovi, jednake grupe, dodaj, zajedno, koliko ima zajed-no?, mustra, ukupno, količina

Aktivnosti u kontekstuRazgovarajte o svakodnevnim situacijama u kojima se riječ “puta“ koristi da bi se pokazalo da se neki predmet, radnja ili događaj ponavlja. Naprimjer, “Koliko si se puta jučer igrao napolju?“, “Primijetila sam da si rekao hvala već četiri puta“. Koristite situacije za vrijeme tjelesnog i odmo-ra da ovo potaknete, npr. “Koliko puta možeš skočiti uvis?“, “Pretrči preko sale tri puta“.

Sabiranje s ponavljanjem – igra BUM

Potreban materijal: Za ovu vježbu nije potreban nikakav materijal

Cilj vježbe je da učenici uvide ponavljajući zbir i mustru u radnji koja se ponavlja

Korak 1Vježba se može izvesti dok učenici sjede ili stoje u krugu ili na svojim uobičajenim mjestima

Korak 2Recite da ćete brojati redom (odredite do koje desetice u zavisnosti od toga koju tablicu mno-ženja vježbaju), tako što će svaki učenik reći sljedeći broj, ali vodeći računa da umjesto 2, 4, 6, 8 itd. (ukoliko vježbate tablicu množenja sa 2) kaže BUM.

Korak 3Sljedeći korak bi bio da učenici redom govore HOP, a da izgovore brojeve 2, 4, 6, 8 itd. (ukoliko vježbate tablicu množenja sa 2), naglašavajući time mustru koja se javlja u okviru ovog ponav-ljanja.



Ovu vježbu možete koristiti kao zagrijavanje, kratki odmor od neke složenije aktivnosti ili kao zabavan način ponavljanja i pamćenja tablice množenja u toku koje se uviđa veza između mno-ženja i sabiranja sa ponavljanjem.

Izračunavanje proizvoda i traženje mustre

Potreban materijal: Numicon oblici, dodatni Numicon oblici za 2

Korak 1Recite djeci da automehaničarska radnja treba da zamijeni točkove na 4 motora. Podsjetite se da svaki motor ima dva točka. Uzmite pregršt oblika za 2 i recite djeci da će ovi oblici predstav-ljati motore sa dva točka.

Korak 2Postavite oblik za 2 na osnovnu ploču i pored toga napišite “2 x 1“, govoreći “dva točka jedan-put“. Djeca uče da kažu i napišu izraze množenja (slika 1.).

Slika 1.

Korak 3.Recite djeci da je rezultat množenja “proizvod“. Modelirajte prvi izraz, a onda učenike pitajte da urade svoje.

Korak 4.Pitajte djecu koji bi izraz bio za dva motora. Napišite 2 x 2 = 4 i razgovarajte o tome.

Korak 5.Nastavite mustru za tri i četiri motora.

131

IV



Nastavak vježbe

• Vježbajte sa oblicima za 5 i 10, povezujući sa gore navedenim koracima za izračunavanje. • Pokažite djeci izraze množenja, npr. “10 x 3 =“ koje oni trebaju pročitati, napraviti sa Numi-

con oblicima i izračunati proizvod.• Neka djeca koriste urađene izraze množenja da bi napravili svoje priče o množenju/ tek-

stualne zadatke. • Recite djeci priče o množenju/ tekstualne zadatke iz kojih će oni izvesti i napisati matema-

tičke izraze. Naprimjer, “Elma je uštedjela pet novčića po 10 feninga. Koliko je novca Elma uštedila?“ Učenici pišu 10 x 5 = 50 feninga.

Praktično dijeljenje

Aktivnosti koje slijede predstavljaju dijeljenje kao “poništavanje“ množenja i nastavljaju primje-nu mustre, niza i množenja. Fokus je na praktičnim situacijama u kojima pitanje “koliko... ima u...?“ možete pitati da bi učenici stekli osjećaj strukture grupiranja prilikom dijeljenja. Učenici tako kroz praktične aktivnosti u različitim situacijama počinju razumijevati dijeljenje, prije uvo-đenja Numicon oblika.

Učenici još uvijek ne trebaju bilježiti ono što rade, niti trebaju koristiti znak za dijeljenje. Cilj je da iskuse praktično dijeljenje, da o tome razgovaraju i da se upoznaju sa matematičkim jezikom dijeljenja.

Učenici trebaju biti u stanju da broje po 2, 5 i 10, te da dobro razumiju množenje prije prelaska na aktivnosti dijeljenja.

Ciljevi

• Prepoznati grupiranje u svakodnevnim situacijama• Razumjeti da dijeljenje znači “koliko ima grupa u...“• Početi učenje jezika dijeljenja • Praktično modelirati dijeljenje prikazivanjem grupe predmeta koji se ponavljaju • Uočiti da postoji obrnuta veza između množenja i dijeljenja.

Komunikacija

SlikovitostNumicon brojevna linija

OpremaU okviru svake aktivnosti je precizirano šta je od materijala potrebno

Instruktivne riječiPogledaj, napravi, grupiraj, postavi.



Matematičke riječi

Grupe, “koliko grupa... ima u...?“, “koliko u...?“, dijelovi, jednako, jednaki dijelovi, proizvod, dije-ljenje.

Aktivnosti u kontekstu

Razgovarajte o svakodnevnim situacijama u kojima se postavljaju pitanja “koliko grupa... ima u... ?“ i “Koliko u... ?“. Naprimjer, “Ja imam 20 bombona i svako dijete želi 4. Koliko djece može dobiti bombone?“. Dajte djeci konkretne predmete koje mogu grupirati da bi odgovorili na ovakva pitanja. Koristite prilike u učionici da bi ste prikazali grupiranje i dijeljenje. Naprimjer, kada dajete nastavne listiće i grupirate djecu radi neke aktivnosti – “Ovdje je 12 djece, a trebate raditi u parovima. Koliko će biti grupa?“.

Upoznavanjem sa znakom ÷

Potreban materijal: Numicon oblici, Numicon brojevna linija sa deseticama, Numicon čunjevi, papiri, olovke

Korak 1Recite djeci da automehaničarska radnja ima 20 novih guma koje treba postaviti na džipove. Uzmite pregršt oblika za 5 i da svaki od njih predstavlja džipa kojem treba promijeniti 5 guma (4 točka i rezervna guma)

Korak 2Recite djeci da koriste oblike za 5 i poredaju ih na brojevnoj liniji sa deseticama, da bi pronašli koliko džipova može dobiti nove gume. Dođite zajedno do zaključka da je za odgovor na pita-nje koliko džipova može zamijeniti grupe, potrebno riješiti problem dijeljenja “20 podijeljeno sa 5 je...“.

Korak 3Napišite “20 podijeljeno sa 5 je“ na tabli. Recite djeci da se podijeljeno sa može zamijeniti sa simbolom koji predstavlja znak množenja i na jednostavniji način nam kaže “podijeljeno sa“.

Korak 4Modelirajte pisanje ÷ umjesto “podijeljeno sa“. Recite da je to simbol za dijeljenje. Pišući “20 ÷ 5 = 4“ naglasite “podijeljeno sa“ dok pišete znak dijeljenja.

Korak 5Ponovite korake 1–4 koristeći različit broj guma koje treba promijeniti na vozilima. Svaki izraz napišite riječima, a onda i matematički.

Nastavak vježbe• Učenicima dajte pisane zadatke sa dijeljenjem i tražite da koriste Numicon oblike i brojev-

nu liniju sa deseticama da bi dobili rezultat.• Nakon što dobiju rezultat, učenici zapisuju matematički iskaz.

133

IV


PRIMJENA NUMICONA U OSNOVNOJ ŠKOLI

Refleksije iz škola

Šta učenici misle o Numiconu?

Sa Numiconom sva djeca uživaju u matematici. Brojevi postaju stvarni jer ih je moguće vidjeti i opipati.

„Učenici su Numicon shvatili kao igru, sve aktivnosti vezane za Numicon praćene su sa zadovolj-stvom i pozitivnim stavom. Pomagali su jedni drugima i lakše usvajali matematičke pojmove. Razvijali su nove ideje i strategije, te s nestrpljenjem očekivali sljedeći sat. Vrlo su ponosni na sve ono što su uspješno riješili.“ Učiteljica Sanda Bilokapa„Mislim da se pravi rezultati vide kada se Numicon počne primjenjivati od I razreda, kada se i počinje sa formiranje pojma broja, matematičkog jezika i razbijanja predrasuda o “Matematici kao bauku”.“ Učiteljica Lejla Ćatić

Koje su prednosti Numicona?

Učenici nove koncepte uče mnogo brže jer su u stanju da vide uzorke i da povezuju stvari na lakši način. Nastavnici mogu osmišljavati svoje aktivnosti kojima podučavaju određeni mate-matički koncept.

„Numicon omogućava učenicima rad u grupi, učenici se osposobljavaju za praktičnu primjenu znanja, pomažu lošijim učenicima, aktivno sudjeluju u kreiranju nastave, izgrađuju osjećaj za estetiku, pozitivan odnos prema drugima, stječu trajna znanja.“ Učiteljica Sanda Bilokapa

Kakav utjecaj Numicon ima na podučavanje i učenje matematike?

„Svakodnevno se u nastavi matematike, susrećem sa nerazumijevanjem matematičkih konce-pata. Iako djeca usvajaju i automatiziraju postupke, s lakoćom ih izvode, ipak stečena znanja brzo zaboravljaju i ne primjenjuju ih u svakodnevnom životu, lako i brzo odustaju uvjereni u neuspjeh.“ Učiteljica Sanda Bilokapa

Samopouzdanje učenika je osnaženo jer im Numicon dozvoljava da rizikuju dok bez zapisivanja probaju nove ideje.

Numicon je osjetilno pomagalo za učenike koji se inače ustručavaju da isprobaju svoja rješenja. „Bez obzira što se radi o učenicima trećh razreda, reakcija na Numicon je bila vidna – oduševlje-nje da se na časovima dopunske nastave iz Matematike radi sa ovakvim materijalima. Novi vid i način usvajanja matematičkih znanja – spontano i bez opterećenja je relaksirajuće za učenike. Opušteniji su i na matematiku su počeli gledati iz drugog ugla.“ Učiteljica Lejla Ćatić



Kako Numicon pomaže nastavnicima da procjene napredak učenika?

Nastavnici mogu saznati o učeniku posmatranjem onoga što radi i postavljanjem pitanja u toku procesa. Tako mogu vidjeti kako učenici razmišljaju, gdje su zapeli, koje su prepreke u savlada-vanju određenog koncepta, te koje resurse im mogu ponuditi u daljnjem radu.

„Koristeći Numicon dobila sam bolji uvid u učenička znanja, postigla sam da učenici lakše usvo-je potrebna znanja.“ Učiteljica Sanda Bilokapa

Šta roditelji misle o Numiconu?

„Roditelji, za razliku od učenika nisu baš oduševljeni jer ne mogu imati pravu predstavu pri-mjene Numicona u savladavanju sadržaja prema kojim učenici imaju “otpor” zbog neshvata-nja matematičkih relacija. Smatraju (u većini slučajeva) da se djeca samo zabavljaju. Međutim, rezultati djece koja su uključena u aktivnosti i nakon kratkog perioda korištenja Numicona ih demantuju.“ Učiteljica Lejla Ćatić

135

IV



ŠKOLA: OŠ VLADIMIRA NAZORA ODŽAK, PŠ POTOČANIREALIZATOR: IVANKA DUBRAVAC, učiteljica u razrednoj nastavi

ODJELJENJE: kombinirani razredni odjel prvog i petog razreda. U odjelu je osam učenika, šest učenika pohađaju prvi razred, a dva učenika peti razred.

Naziv aktivnosti: Upotreba žetona u nastavi matematike

Osnovne matematičke ideje: pridruživanje, razvrstavanje, nizanje, sparivanje, brojanje

Cilj:• Učenje brojeva po redu • Veza rednog i glavnog broja • Brojnost bez brojanja

Jezik u podučavanju: pronađi, pridruži, razvrstaj, broji, skoči, niži,

Matematički jezik: znamenka, pridruži, odredi, koliko, broj, glavni broj, redni broj

Potreban materijal: kuglice, brojevi-magneti, posude za brojeve, slova za slaganje, “školica“ na podu,

Procjena: Možete koristiti dijelove iz Materijala za procjenu 2: Individualno bilježenje napretka, str. 121 u priručniku

Opis aktivnosti:Sadržaj je prethodno obrađen. Održan je sat ponavljanja: glavni i redni brojevi do deset za 1. razred.

1. FORMIRANJE SKUPINA: Učenike podijeliti u skupine i učenicima dodijeliti uloge/ funkcije koje će imati tije-kom izvođenja zadataka. Važno je da je sastav svake skupine približno sličan po sposobnostima i znanju, te da svaka skupina ima voditelja. Voditelji su dva učenika 5. razreda u dvije skupine od po tri učenika 1. razreda. Unutar skupine voditelji dodjeljuju poslo-ve koje treba obaviti.

2. POTREBNI RADNI MATERIJAL: Na izdvojenom pro-storu postavljen je potrebni radni materijal: kuglice, papirni “balončići“ i limenke s brojevima. Svaka sku-pina ima svoj radni prostor (crvena i plava skupina). U svakoj skupini je slovarica s izrezanim velikim ti-skanim slovima, te posudica za dobivene žetone. Na prostoru između dvije skupine je pripremljen plakat s velikom stambenom zgradom-neboderom koji ima puno katova.



3. IZVOĐENJE ZADATAKA:

Zadatak (1.dio):• Učiteljica je pripremila limenke s brojevima, izmi-

ješala ih i stavila u jedan red.• Učenik voditelj svake skupine bira limenku po

želji, vadi broj i daje članu skupine koji imenuje znamenku-broj te prikuplja toliki broj kuglica ili balončića u praznu limenku. Broj i prikupljeni ma-terijal nosi u svoju skupinu, te ih odlaže na radni stol. Na radnom mjestu drugi učenik smišlja smi-slenu riječ s onoliko slova koliku vrijednost ima broj, treći član odlazi do plakata s neboderom i boji odgovarajući kat, tj.određuje redni broj. Uče-nik voditelj pomaže u slučaju nejasnoća oko izvo-đenja zadatka, daje upute, inače prati.

• Skupina koja prva skupi točan broj kuglica, sasta-vi riječ, dakle pridruži i spari broj, kuglice i slova, i odredi adekvatan redni broj dobiva tri žetona za obavljeni zadatak. Druga skupina dobiva jedan žeton ukoliko je sve uradila, ali je druga po redu. Skupina ostaje bez žetona ukoliko nije riješila/ uradila jedan od zadanih dijelova zadatka.

Zadatak (2.dio):• Na podu učionice je nacrtana “Mala školica“ za skakanje. Zadatak je skakanjem odraditi tra-

ženi niz brojeva (npr.“Skači od broja 2 do broja 8“, ili “Broji od 7 do 3“). Dakle niz može biti ka većem odnosno manjem broju. Skokovi izvedeni na jednoj nozi donose dva žetona, pod uvjetom da je pravilno izveden niz. Skokovi izvedeni s dvije noge donose jedan žeton.

• Učiteljica daje upute svim učenicima. Voditelji skupina preuzimaju zadatak. Voditelj suprot-ne skupine zadaje zadatak (npr.crvene skupine) dok voditelj plave skupine određuje člana skupine koji će to izvesti. Počinje skupina koja je u prethodnom dijelu zadatka dobila više žetona.

• Na kraju voditelji zbrajaju sve žetone svoje skupine. Dijeljenjem određuju koliko će svaki član skupine dobiti u “OSOBNU KASU ŽETONA“. Na kraju tjedna brojimo (peti razred broji i zapisuje na pripremljeni list izložen na dobro vidnom mjestu) i nagrađujemo.

PROCJENA: Učenici su aktivno surađivali. Kroz igru su utvrdili brojanje u nizu (u oba smjera). Odlično razli-kuju glavni i redni broj.

NAPOMENA: Nakon održane radionice uvela sam ekonomiju žetonima. Svaki učenik je dobio svoju “OSOBNU KASICU ŽETONA“. Na kraju tjedna učenicima prvog razreda brojimo žetone, a učenici petoga razreda na kraju mjeseca.

137

IV



NAGRADE: 1. razred: učenik s najvećim brojem žetona postaje tijekom jednog tjedna pomoćnik/desna ruka učiteljici .

5. razred: ocjena prema tablici

25 žetona i više odličan

20 do 25 žetona vrlo dobar

15 do 20 žetona dobar

Ocjenjuje se usmeno i pismeno izražavanje, aktivnost, poznavanje gradiva, ponašanje, ophođe-nje s drugim učenicima, te urednost.

Ovaj primjer iz prakse je objavljen sa dozvolom učiteljice Ivanke Dubravac iz OŠ Vladimira Nazora Odžak



ŠKOLA: OŠ VLADIMIRA NAZORA ODŽAKUČITELJICA: SELMA SALKANOVIĆRAZRED: 3. cNASTAVNA CJELINA: Množenje i dijeljenje brojeva do 100NASTAVNA JEDINICA: Množenje i dijeljenje brojeva do 100TIP SATA: PonavljanjeCILJ SATA: Ovladati postupkom množenja i dijeljenja brojeva do 100 koristeći Numicon

TIJEK NASTAVNOG SATAMOTIVACIJA:Igra dremuckanja – utvrditi automatizaciju množenja i dijeljenja brojeva do 100 provođenjem ove igre. Učenici su u krugu s glavama spuštenim na koljena, žmire, drijemaju. Učiteljica hoda unutar kruga, glasno postavljajući matematički zadatak dotičući rukom jednog učenika koji nakon što je rekao točan rezultat, može ostati budan. Učenik koji ne zna odgovor, nastavlja drijemati.

GLAVNI DIO SATA:1. Upoznavanje učenika s materijalom Numicon, pojašnjava-nje upotrebe istog zbog lakšeg množenja i dijeljenja brojeva2. Podjela i rad u skupinama koristeći Numicon u računanju:

Skupina 1: množenje brojeva uz upotrebu Numicona

Učenici rješavaju zadatke množenja brojeva pomoću Numi-cona - jedan učenik piše rezultate, a ostali, koristeći ponuđeni materijal, dolaze do rješenja.

Svaki učenik rješava po jedan zadatak.

Skupina 2: dijeljenje brojeva uz upotrebu NumiconaUčenici rješavaju zadatke dijeljenja brojeva pomoću Numico-na – jedan učenik piše rezultate, a ostali, koristeći ponuđeni materijal, dolaze do rješenja.

Svaki učenik rješava po jedan zadatak.

139

IV



Skupina 3: računanje pomoću prstiju – množenje brojeva od 6 do 10 Računanje pomoću prstiju na ovaj način je moguće za brojeve od 6 do 10.

GENERALIZACIJA:Usmeno ponavljanje tablice množenja i dijelje-nja.

UTISCI IZ RAZREDA 3. c Nakon što su učenici ovog odjeljenja koristili Numicon, roditelji su se počeli interesovati o ka-kvom materijalu se radi i može li se nabaviti.

Što se tiče gradiva matematike 3. razreda Numicon se može koristiti u skoro svim oblastima, ali šteta što nije bio pri ruci,odnosno korišten od samog početka školske godine kada se obrađiva-lo zbrajanje i oduzimanje brojeva do 100, te na početku drugog polugodišta kada smo krenuli s množenjem i dijeljenjem brojeva.

Učenici su oduševljeni materijalom i žele ga koristiti jer im je to novi način i pristup radu. Veliko interesovanje su pokazali tijekom računanja, tj. množenja brojeva od 6 do 10 pomoću prstiju, što sam također imala priliku naučiti od učiteljice na seminaru na kojem sam prisustvovala kada se prezentirao Numicon.

Ovaj primjer iz prakse je objavljen sa dozvolom učiteljice Selme Salkanovac iz OŠ Vladimira Nazora Odžak



ŠKOLA: OŠ VLADIMIRA NAZORA ODŽAKUČITELJICE: MUNIBA ŠALDIĆ I SELMA AHMETOVIĆRAZRED:5. b i 5. dNASTAVNA CJELINA: Množenje i dijeljenje brojeva do 1 000 000NASTAVNA JEDINICA: Množenje i dijeljenje brojeva do 1 000 000TIP SATA: Ponavljanje (dopunska nastava)CILJ SATA: Ovladati postupkom množenja i dijeljenja brojeva do 1 000 000 koristeći Numicon

TIJEK NASTAVNOG SATAMOTIVACIJA

Igra BUM – Uputstva za igru na strani 10 ovog priručnika

GLAVNI DIO SATA:1. Upoznavanje učenika s materijalom Numicon, pojašnjavanje upotrebe istog radi lakšeg mno-ženja i dijeljenja brojeva2. Podjela i rad u skupinama koristeći Numicon u računanju

Skupina 1: množenje brojeva

Skupina 2: dijeljenje brojeva

GENERALIZACIJA:Usmeno ponavljanje tablice množenja i dijeljenja

Ovaj primjer iz prakse je objavljen sa dozvolom učiteljica Munibe Šaldić i Selme Ahmetović iz OŠ Vladimira Nazora Odžak

141

IV



ŠKOLA: JU IV OSNOVNA ŠKOLA, MOSTARRAZRED: III3, IV1 i IV2NASTAVNA JEDINICA: Množenje i dijeljenje brojeva do 1 000 000CILJ SATA: Ovladati postupkom množenja i dijeljenja brojeva do 1 000 000 koristeći Numicon

Opis aktivnosti: Učenici su uz pomoć NUMICON-a kroz nekoliko vrsta matematičkih igara pro-vjerili svoje znanje o sabiranju, oduzimanju, množenju i dijeljenju, te brzinu i vještinu računa-nja. Individualno, u paru ili grupi rješavali su matematičke zadatke

Cilj aktivnosti: U vedrom i zabavnom okruženju kroz obrazovne matematičke igre provjeriti znanje, vještine, snalažljivost i brzinu računanja.

Učenici IV1 su se upoznali sa Numicon oblicima kroz više aktivnosti i osnovne matematič-ke ideje:

1. Uzorak, redoslijed, oblik – sparivanje obojenih slika oblika sa Numicon oblicima

2. Redoslijed, poređenje - razumijevanje korištenja riječi “veći“ i “manji“ sa Numiconom

3. Uzorak, oblik – preklapanje sivih i malih oblika, kontura oblika i malih primjera Numicon uzo-raka sa Numicon oblicima

4. Uzorci, prevazilaženje brojanja – sigurnost u prepoznavanju Numicon oblika i uzoraka.



Učenici III3 su vježbali osnovne matematičke ideje: redoslijed, sabiranje i oduzimanje

Učenici IV1 i IV2 su koristeći Numicon ponavljali sabiranje predstavljeno kombinovanjem dva ili više Numicon oblika, prepoznavanje para kao posebne kombinacije dva broja, te oduzimanje koristeći izjavu “Koliko je još potrebno...“.

Ovaj primjer iz prakse je objavljen sa dozvolom JU IV Osnovna Škola iz Mostara

143

IV



ŠKOLA: OŠ VLADIMIRA NAZORA ODŽAK, PŠ VOJSKOVA I PŠ DONJI SVILAJUČITELJI: ENES MALIĆ I ARMANDO ČAVALIĆ, učitelji razredne nastave

Naziv aktivnosti: “Tko će prvi pomnožiti do cilja“

Osnovne matematičke ideje: zbrajanje, množenje, određivanje mjesne vrijednosti znamena-ka

Cilj: utvrditi i ponoviti znanje o množenju, zbrajanju i određivanju mjesne vrijednosti zname-naka kroz igru i ponoviti saznanje da je množenje uzastopno zbrajanje više brojeva.

Jezik u podučavanju: kombinuj, odredi, broji korake, prikaži

Matematički jezik: zbroji, pomnoži, prepoznaj deseticu,

Potreban materijal: čunjići, tablice i oblici Numicona, kockice s brojevima (četiri kockice s bro-jevima od 0 do 5), traka za start i cilj.

Procjena: Individualno bilježenje napretka______________________________________________________________________________

Opis aktivnosti: MATEMATIČKA IGRA: “TKO ĆE PRVI POMNOŽITI DO CILJA“Učenicima najavimo nastavnu jedinicu (množenje brojeva do 100) koju ćemo ponoviti kroz matematičku igru “Tko će prvi pomnožiti do cilja“. Nakon toga učenicima objasnimo pravila igre i ono što od njih očekujemo.

Igra “Tko će prvi pomnožiti do cilja“ se izvodi u učionici ili na školskom igralištu tako što uče-nici stanu u vrstu na označenoj crti (START). Prvi učenik koji stoji u vrsti baca dvije kockice s označenim znamenkama od 0 do 5 koje zbraja i množi sa zbrojem brojeva dvaju kockica koje baca učitelj (kockice s brojevima od 0 do 5). Npr. učenikove kockice 3+5=8, a učiteljeve kockice 2+4=6 , 8x6=48.

Kada učenik dobije rezultat, treba odrediti mjesnu vrijednost desetice koju označava uz pomoć Numicon čunjeva (u ovom slučaju, znamenka 4) i napraviti toliko koraka prema označenom cilju. Nakon toga, kockice baca sljedeći učenik.

Pobjednik je onaj koji uspije prvi doći do cilja. Po završetku igre jasno ćemo vidjeti na Numico-nu koliko je koji učenik napravio koraka.

Ovaj primjer iz prakse je objavljen sa dozvolom učitelja Enesa Malića i Armanda Čavalića iz OŠ Vladimira Nazora Odžak



ŠKOLA: OŠ VLADIMIRA NAZORA ODŽAKUČITELJICA: ANGIJADA GARIĆ, profesor razredne nastaveRAZRED: 3. aTIP SATA: UvježbavanjeCILJ NASTAVNE JEDINICE: Zbrajanje i oduzimanje brojeva do 20OBLIK RADA: IndividualniNASTAVNA POMAGALA: Numicon

TIJEK NASTAVNOG SATAFunkcionalni zadatci:

- Razvijati sposobnost zapažanja- Razvijati sposobnost zaključivanja- Razvijati i poticati upornost, urednost, znatiželju

Aktivnosti učenika:zamijeniti, imenovati, brojiti, čitati, pisati, razlikovati, povezivati, zaključivati, računati

Napomena:Učenik ima teškoće u usvajanju sadržaja matematike. Otežano pisanje i pamćenje.

Ovaj primjer iz prakse je objavljen sa dozvolom učiteljice Angijade Gavrić iz OŠ Vladimira Nazora Odžak

145

IV



ŠKOLA: OŠ FRA LOVRO KARAULA LIVNOUČITELJICA: SANDA BILOKAPARAZRED: NASTAVNA JEDINICA: Razlomci

CILJ SATA: Shvatiti pojam razlomka i ovladati računskim operacijama sa razlomcimaMatematička područja su učenicima dosta apstraktna i zbunjujuća, zbog toga nastavnik treba učenicima pomoći otkriti sposobnost rješavanja problema i dati samopouzdanje u pronalasku njihovih načina za rješavanje, vidjeti kako učenici povezuju pojmove i znaju li što napraviti ako zaborave neku činjenicu ili postupak.

Isto tako je i kod razlomaka. Uvodni sati s razlomcima trebaju biti ugodni i učenicima zanimljivi. Potrebno ih je motivirati poznatim situacijama iz svakodnevnog života, konkretnim primjerima te predočiti vizualnim strukturama. Kako bi došli do što boljih ishoda, pokušali smo s Numico-nom.

Pri korištenju su određena vrlo jednostavna pravila:• Nazivnik se prikazuje pločicom (pločica se uvijek mora koristiti kod prikazivanja razlomka,

bilo koja nepopunjena pločica označava 0)• Brojnik se prikazuje čunjevima (ukoliko ne želimo, ne moramo ga koristiti, samostalan

čunj bez pločice označava dijeljenje s 0 koje je nemoguće)

Obrađeno je 5 tema:1. Uvođenje razlomaka2. Vrste razlomaka3. Mješoviti brojevi4. Uspoređivanje razlomaka jednakih nazivnika5. Zbrajanje i oduzimanje razlomaka jednakih nazivnika

Organizacija rada:Nastavnik uvodi u problem, učenici radom u grupama rješavaju postavljeni problem pri čemu se osposobljavaju za praktičnu primjenu znanja, pomoć slabijim učenicima, aktivno sudjeluju u kreiranju nastave, izgrađuju osjećaj za estetiku, pozitivan odnos prema drugima, stječu naviku bilježenja podataka.

TEMA 1: UVOĐENJE RAZLOMAKA

Cilj: Uvesti pojam razlomka, upoznati učenike s dijelovima razlomka

Obrazovni ishod:• Prepoznati razlomak• Očitati i zapisati razlomak• Prikazati razlomak dijelom lika• Dio lika prikazati razlomkom• Očitati popunjeni i nepopunjeni dio cijelog



Opis rada:

Nastavnik upoznaje učenike s pojmom polovina, trećina, četvrtina, petina, cijelo. Definira ra-zlomak, brojnik i nazivnik, razlomačku crtu. Nastavnik na radnoj ploči složi 12 i od učenika traži da odgovore koliki je nepopunjeni dio. Nakon što učenici odgovore 12 zaključujemo da jedno cijelo ima dvije polovine i zapisujemo 1= 22 .

Isti postupak ponavljamo za 13 , zaključujemo da je nepopunjeni dio 23 i da jedno cijelo ima 33 zapisujemo 1= 33 .

Postupak se ponavlja za četvrtine i petine.

• Učenici prikazuju na radnoj ploči i druge razlomke npr. 35 , 46 , 32 , 74 …

147

IV



• Svatko očita svoj razlomak, očita brojnik i nazivnik.

Aktivnost 1: Učenici naizmjenično vrte okretaljku, mogu se koristiti i kockicama, očitavaju do-bivene brojeve, zadaju brojnik i nazivnik. Druga grupa na radnoj ploči slaže razlomak, pročita ga i zapisuje na papiru.

Aktivnost 2: Učenici popunjavaju različite pločice čunjevima u različitim bojama (pločice i ču-njeve izvlače iz vreće), zatim svaki očitava bojom zastupljeni dio cijeloga.

TEMA 2: VRSTE RAZLOMAKA

Cilj: Uvesti pojam pravi razlomak, nepravi razlomak, prividni razlomak.

Obrazovni ishod:

• Prepoznati kojoj vrsti razlomak pripada, usporediti ih s brojem 1• Prikazati prirodan broj razlomkom• Prikazati 0 razlomkom• Utvrditi da 0 nikada ne smije biti u nazivniku

Opis rada:

1. Nastavnik od učenika traži da na ploči složi razlomak 25 .

• Učenici opisuju složeni razlomak, uspoređuju brojnik i nazivnik, te ga uspoređuju s 1. • Definiramo pravi razlomak, bilježimo podatke.

2. Nastavnik od učenika traži da na ploči slože razlomak 74 .



• Učenici opisuju složeni razlomak, uspoređuju brojnik i nazivnik, te ga uspoređuju s 1. • Učenici primjećuju da je popunjena jedna cijela pločica i još jedan dio druge pločice, te

zaključuju da je takav razlomak veći od 1. • Definiramo nepravi razlomak, bilježimo podatke.

1. Nastavnik traži od učenika da slože razlomak 84 .

• Učenici trebaju opisati razlomak, uspoređuju brojnik i nazivnik.• Učenici primjećuju da su popunjene dvije cijele pločice te da je brojnik višekratnik nazivni-

ka, a vrijednost razlomka 2.• Definiramo prividni razlomak, bilježimo podatke. • Nastavnik od učenika traži da prikažu broj 2 i drugim prividnim razlomcima npr. 42 , 63 , 105 …

149

IV



2. Nastavnik od učenika traži da prikažu 0 razlomkom, zaključujemo kako 0 može biti brojnik (bilo koja prazna pločica), 0= 0

1 = 02 = 0

3 …

• Bilježimo podatke.

3. Nastavnik od učenika traži da prikažu razlomak 20 , zaključuju da 0 ne smije biti u nazivniku, pri tomu im pomaže pravilo s početka da se bez pločice ne može složiti razlomak.

Aktivnost 1: Učenici izvlače pločicu, vrte broj na okretaljci, razlomke prepoznavaju i razvrsta-vaju po pločama za prave, neprave i prividne razlomke. Bilježe podatke

Aktivnost 2: Učenici izvlače pločicu, vrte broj na okretaljci, razlomke prepoznavaju i razvrsta-vaju po pločama za razlomke manje od 1, veće od 1, prirodan broj. Bilježe podatke. Radne ploče iz 1. i 2. Aktivnosti mogu se kombinirati. Pogrešnim razvrstavanjem učenik ispada iz igre.

Aktivnost 3: Učenici vrte okretač, bacaju kockice, dobivene brojeve zapisuju u razlomak, tko prije prikaže razlomkom 5 prirodnih brojeva, pobjeđuje.

TEMA 3: MJEŠOVITI BROJEVI

Cilj: Uvesti pojam mješovitog broja

Obrazovni ishodi:

• Pretvarati nepravi razlomak u mješoviti broj• Pretvarati mješoviti broj u nepravi razlomak



Opis rada:

1. Nastavnik traži od učenika da na ploči slože razlomak 73 .

• Učenici opisuju razlomak, uspoređuju brojnik i nazivnik, primjećuju da se mogu popuniti dvije cijele pločice i još jedan dio treće pločice. Učenici prepoznaju i očitavaju 2 cijela i 13 tj. prirodan broj i pravi razlomak. Zapisuju 73 = 2 1

3 .

• Definira se mješoviti broj kao zbroj prividnog broja i pravog razlomka.

2. Nastavnik traži od učenika da na ploči slože 1 35 . Zatim traži da se pločice spoje i očita nepravi

razlomak. Zapisuju 1 35 = 85 .

• Zaključujemo zašto mješoviti broj ne može biti zbroj prirodnog broja i nepravog razlomka. Učenici svoj zaključak obrazlažu prikazom na radnoj ploči.

Aktivnost 1: Grupa učenika slaže neprave razlomke na ploču, druga grupa očitava nepravi ra-zlomak, slaže mješoviti broj, očitava mješoviti broj. Bilježe podatke.

Aktivnost 2: Slučajnim odabirom brojeva korištenjem kocke, pločice ili okretaljke pokušava se ispravno očitati i složiti mješoviti broj kao zbroj prirodnog broja i pravog razlomka. Ako učenik složi mješoviti broj kao zbroj prirodnog broja i nepravog razlomka, netočno rješava zadatak, ponavlja definiciju.

151

IV



TEMA 4: USPOREĐIVANJE RAZLOMAKA JEDNAKIH NAZIVNIKA

Cilj: Usvojiti uspoređivanje razlomaka jednakih nazivnika

Obrazovni ishodi:

• Usporediti dva razlomka jednakih nazivnika• Poredati po veličine više razlomaka jednakih nazivnika• Odrediti brojeve za koje vrijedi neka usporedba• Koristiti znak manje i veće

Opis rada:

1. Nastavnik traži od učenika da na radnoj ploči slože 15 i 45 . Učenici zaključuju da je 15 < 45 jer je

1 < 4. Učenici slažu razlomke 78 i 38 , zaključuju da je 78 > 38 jer je 7 > 3.

2. Nastavnik od učenika traži da slože mješovite brojeve i to 1 35 i 1 4

5 , zatim 2 14 i 3 1

4 te ih uspo-rede.

• Na osnovi ovih primjera učenici dolaze do općeg pravila za uspoređivanje razlomaka.

Aktivnost 1: Nastavnik zadaje razlomke 97 , 37 1 i 57 . Učenici ih moraju složiti po veličini počevši od najmanjeg.



Aktivnost 2: Slučajnim odabirom brojeva (koristeći kocke, okretaljke, pločice) od učenika se traži da slože sve razlomke manje od 1 kojima je zbroj brojnika i nazivnika manji od 5.

Aktivnost 3: Učenici izvlače 4 broja, od izvučenih brojeva moraju složiti sve razlomke veće od 1.

TEMA 5: ZBRAJANJE I ODUZIMANJE RAZLOMAKA JEDNAKIH NAZIVNIKA

Cilj: Uvesti zbrajanje i oduzimanje razlomaka jednakih nazivnika

Obrazovni ishodi:

• Zbrajati i oduzimati razlomke jednakih nazivnika• Oduzimati pravi razlomak od broja 1• Oduzimati broj 1 od nepravog razlomka• Zbrajati i oduzimati mješovite brojeve

Opis rada:

• Nastavnik postavlja problem kojeg učenici trebaju prikazati i riješiti razlomcima: “Baka je ispe-kla kolač i podijelila ga na 8 jednakih dijelova.

Ivica je pojeo 58 kolača, Darko 38 manje nego Ivica, a Marica 18 kolača“.

153

IV



• Koliko su pojeli Ivica i Marica zajedno?

Učenici slažu na ploči Ivičin i Maričin dio te zbrajaju razlomke jednakih nazivnika.

Bilježe 58 + 18 = 68 .

• Koliko je pojeo Darko?

Učenici slažu na ploči Darkov i Ivičin dio te oduzimaju razlomke jednakih nazivnika.

Bilježe 58 - 38 = 28 .

• Jesu li pojeli cijeli kolač?

Učenici slažu na ploči 1 tj. 88 i oduzimaju Ivičin, Maričin i Dar-kov dio.

Bilježe 1- 58 - 28 - 18 = 88 - 58 - 28 - 18 = 0



• Definira se zbrajanje i oduzimanje razlomaka jednakih nazivnika.

Aktivnost 1: Učenici biraju pločicu, 2 učenika vrte okretaljku, slažu razlomak, zbrajaju ih i odu-zimaju. Nepravi razlomak prikazuju mješovitim brojem. Bilježe podatke.

Aktivnost 2: Biraju se dvije pločice po 10, popunjavaju se, učenik baca 2 puta kocku s broje-vima te 2 puta kocku sa znakom računske radnje (zbrajanje ili oduzimanje). Učenici zbrajaju i oduzimaju zadane razlomke. Rezultate bilježe na papiru i pobjednik je onaj koji dođe prvi do 0.

Aktivnost 3: Učenici izvlače 3 razlomka jednakih nazivnika. Zadatak je osmisliti priču za izvuče-ne razlomke (problem), riješiti problem.

Ovaj primjer iz prakse je objavljen sa dozvolom učiteljice Sande Bilokape iz OŠ Fra Lovro Karaula Livno

155

IV



Literatura

Wing T, Tacon R, Atkinson R, Pennington L, Numicon: Breaking Barriers Teaching Pack, 2015, Oxford University Press

Stavovi i mišljenja izneseni u ovoj publikaciji su stavovi autora i ne odražavaju nužno politike i stavove UNICEF-a niti Evropske unije.

Projekat finansira Evropska unija

Publikacija je nastala u okviru UNICEF-ovog projekta „Zaštita djece od nasilja i promocija socijalne inkluzije djece sa poteškoćama u razvoju u zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj” koji �nansira Evropska unija.