SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSYMAERA U OSIJEKU ELEKTROTEHNIČKI FAKULTET OSIJEK
Zvonimir Ivešić Ivan Sudarić
IPTV USLUGA I ASPEKTI KVALITETE USLUGE U RAZLIČITOM MREŽNOM
OKRUŽENJU
SEMINARSKI RAD
Osijek, 2015.
SADRŽAJ
2.1 POTREBA ZA IPTV TEHNOLOGIJOM .......................................................... 2
2.2 RAZLIKA IZMEĐU INTERNETSKE TELEVIZIJE I IPTV-A ....................... 2
2.3 ZNAČAJKE IPTV TEHNOLOGIJE .................................................................. 3
2.4 PREDNOSTI IPTV USLUGE ............................................................................ 4
2.5 NAČIN RADA IPTV TEHNOLOGIJE ............................................................. 4
2.5.1 Arhitektura IPTV tehnologije .................................................................. 4
2.5.2 Prijenos IPTV signala ............................................................................. 6
2.6 REALIZACIJSKI PROTOKOLI IPTV .............................................................. 9
2.6.1 Protokoli korišteni u IPTV tehnologiji .................................................... 9
3.1 TELEVIZIJA .................................................................................................... 10
3.2 AUDIO USLUGE ............................................................................................. 10
3.3 PLAĆANJE PO GLEDANOM SADRŽAJU ................................................... 11
3.4 PRIBLIŽNI VIDEO NA ZAHTJEV (VoD) ..................................................... 11
3.5 VIDEO NA ZAHTJEV (VoD) ......................................................................... 11
3.5.1 Pretplatnički model ................................................................................ 12
3.6 OSOBNI VIDEO SNIMAČ ............................................................................. 12
3.6.1 Mrežno utemeljen osobni video snimač ................................................. 12
3.6.2 Televizija s vremenskim posmakom ....................................................... 12
3.7 DODATNE USLUGE ...................................................................................... 13
4.1 ZASTUPLJENOST DISTRIBUCIJSKIH PLATFORMI ................................ 14
4.2 USLUGE DOSTUPNE U HRVATSKOJ ........................................................ 16
1
UVOD
U 21. stoljeću, pristup širokopojasnom internetskom priključku te brzine prijenosa od
nekoliko megabita u sekundi znatno doprinose širenju internetskih usluga te prihvaćanju sve
većeg broja korisnika.
Razvojem satelitskih usluga i digitalne kabelske televizije u posljednjih petnaestak godina
omogućio je kvalitetniju sliku na televizijskim prijemnicima koji su netom postali pripadnici
HDTV generacije (engl. High Definition Television). Dotadašnji SDTV televizijski
prijemnici (engl. Standard Definition Television) nisu mogli konkurirati kvalitetom prikaza
novoj generaciji. Najveći je iskorak postignut zahvaljujući televiziji temeljenoj na
internetskom protokolu (engl. Internet Protocol Television), koja nudi veću interakciju te
novu dimenziju kompetitivnosti na području televizijskih usluga. Razvojem tehnologije,
IPTV sustavi sve se više unaprjeđuju, a sustavi prijenosa signala internetskim putem postaju
sve kvalitetniji i napredniji.
2
ŠTO JE IPTV TEHNOLOGIJA?
IPTV tehnologija predstavlja digitalnu televiziju koja se odašilje pomoću IP-a (engl.
Internet Protocol). IPTV sustav sposoban je primiti i prikazati tok video podatka enkodiranih
kao niz IP paketa. U najširem značenju, svako pregledavanje nekog videozapisa putem
Interneta predstavlja IPTV uslugu u svom najopćenitijem smislu. Kada je riječ o IPTV
uslugama, najčešće se podrazumijeva gledanje tradicionalnih televizijskih kanala na
televizijskim prijemnicima, no uz sliku nekoliko puta veće razlučivosti. IPTV uključuje
servise kao što su video na zahtjev (VoD – engl. Video on Demand), Internet telefon (VoIP
– engl. Voice over Internet Protocol) te usluge pristupa Webu. Često se te usluge nazivaju u
skladu s principom triple play kojim se ujedinjuju govor, podaci te video.
2.1 POTREBA ZA IPTV TEHNOLOGIJOM
Standardni analogni signal definiran PAL (engl. Phase Alternating Line) sustavom ima
razlučivost slike 768x576 piksela. Na današnjim modernim televizorima najčešća
razlučivost je 1920x1080 (Full HD). Analogni PAL signal u ranije spomenutoj razlučivosti
prikazan na ekranima visoke razlučivosti djeluje nekvalitetno te pikselizirano. Upravo se iz
toga razloga javlja potreba za razvojem IPTV usluga. Kako se ranije spomenutim analognim
PAL signalom ne može prenijeti niti približna razlučivost Full HD-a, sve zanimljiviji postaje
IPTV prijenos zbog praktički neograničene razlučivosti prenesene slike.
2.2 RAZLIKA IZMEĐU INTERNETSKE TELEVIZIJE I IPTV-A
Internet televizija ili televizija putem Interneta je za razliku od IPTV tehnologije sustav
isporuke video sadržaja ograničene kvalitete putem javne i otvorene Internet mreže. Internet
televizija omogućuje praćenje bilo kojeg programa koji se emitira na ovaj način u cijelom
svijetu, neovisno o lokaciji. Potreban je samo internetski priključak. Internet televizija
podrazumijeva brojna ograničenja. Prvo i najvažnije je kvaliteta i osigurana propusnost. S
obzirom na karakter Interneta kao globalne i javne mreže, nije moguće osigurati propusnost
od izvora do prijema sadržaja. S druge pak strane, zbog niže propusnosti Internet veze
(obično 4 – 16 Mbit/s) nije moguće osigurati protok video sadržaja visoke kvalitete. Kao
3
prijemnik Internet televizije obično se koristi računalo opremljeno potrebnom programskom
podrškom.
IPTV usluga pak podrazumijeva gledanje živih kanala, snimljenih programa, video sadržaja
na zahtjev te korištenje interaktivnih usluga na televizijskom prijemniku, vrhunske kvalitete
slike i zvuka. IPTV funkcionira na zatvorenom mrežnom okruženju koje osigurava potrebnu
propusnost, neophodnu za neometan protok video sadržaja visoke kvalitete. Za razliku od
Internet televizije gdje se koristi best-effort metoda (često zapinjanje i učitavanje videa),
IPTV podrazumijeva korištenje rezerviranog opsega propusnosti isključivo za prijenos video
sadržaja. Za korištenje IPTV usluge, najčešće je potreban poseban uređaj o kojem će kasnije
biti nešto više riječi. Najbitnija karakteristika IPTV usluga je zatvorenost sustava u kojem
davatelj usluga određuje kanale i broj kanala koji će bit dostupni krajnjem korisniku.
2.3 ZNAČAJKE IPTV TEHNOLOGIJE
IPTV tehnologija ima brojne značajke, no neke od najvažnijih su sljedeće:
Podrška za interaktivnu televiziju: dvosmjerna mogućnost IPTV sustava
omogućava davateljima usluga pružanje širokog spektra televizijskih aplikacija
kao što su standardni televizijski prijenos uživo, televizija u visokoj razlučivosti
(HDTV), interaktivne igre te pristup Internet pretraživanju.
Odgođena reprodukcija: IPTV u kombinaciji s digitalnim video-rekorderom
omogućava odgođenu reprodukciju televizijskog programa.
Prilagodljivost: IPTV sustav s kraja-na-kraj podržava dvosmjernu komunikaciju
i omogućava krajnjim korisnicima prilagodbu vlastitog televizijskog programa
svojim navikama. Omogućujući im odabir gledanja željenog programa u željeno
vrijeme.
Nizak zahtjev propusnosti: umjesto isporuke svih televizijskih kanala do svakog
korisnika, IPTV omogućava davateljima usluge puštanje onih televizijskih kanala
koje je korisnik usluge zatražio. Ta zanimljiva značajka bitno smanjuje prijenos
podataka putem mreže.
Pristup na više uređaja: gledanje IPTV kanala nije ograničena isključivo na
televiziju. Korisnici često koriste svoja računala, pametne telefone ili tablet uređaje
za pristup IPTV uslugama.
4
2.4 PREDNOSTI IPTV USLUGE
Brojne su prednosti IPTV tehnologije, no neke on najvažnijih su:
Signal koji se prenosi putem IPTV usluge je u potpunosti digitalan, tako da dani
analogne televizije postaju dio prošlosti.
IPTV usluga je univerzalna i radi na svim internetskim priključcima. Jedino je
potrebno instalirati i spojiti prijemnik s televizorom.
Novije generacije IPTV prijemnika ne zahtijevaju isključivo žični način spajanja.
Moguće se spojiti bežičnim putem (Wi-Fi).
Televizijski kanali se mogu pohraniti na serverima te su spremni za gledanje s
jednim pritiskom gumba.
2.5 NAČIN RADA IPTV TEHNOLOGIJE
Za korištenje IPTV usluge potrebne su prije svega dvije stvari:
STB uređaj (engl. Set-Top-Box) koji prihvaća sadržaj putem IP paketa, obrađuje ih
te vrši prijenos slike i zvuka na televizijski prijemnik.
ADSL modem s internetskim priključkom koji se povezuje sa STB uređajem te
omogućuje IPTV usluzi njezino funkcioniranje.
Promatrajući s pozicije krajnjeg korisnika, IPTV predstavlja pojavu nove „kutije“, tj.
Korisničkog uređaja, ranije spomenutog STB-a. Uređaj se spaja na kućnu DSL (engl. Digital
Subscriber Line) ili drugu širokopojasnu liniju te je zadužen za spajanje IP paketa u
koherentan video tok, kao i za njegovo krajnje dekodiranje u oblik primjeren praktički
svakom televizijskom prijemniku. Za korisnike sklone eksperimentiranju, moguće je
računalo spojiti umjesto STB uređaja, no to još uvijek nije praksa.
2.5.1 Arhitektura IPTV tehnologije
Arhitektura IPTV tehnologije podijeljena je na funkcijske blokove koji čine zasebne
cjeline sastavljene od brojnih uređaja i razina. Tipična arhitektura IPTV tehnologije
obuhvaća sljedeće funkcijske blokove:
Nacionalno telekomunikacijsko mrežno čvorište: s te se razine većina IPTV
kanala odašilje u mrežu.
5
Jezgrena mreža: obično IP ili MPLS1 mreža prenosi promet do pristupne mreže.
Pristupna mreža: odašilje IPTV prijenos izravno do DSLAM2 uređaja.
Regionalno telekomunikacijsko mrežno čvorište: na toj se razini mreži dodaje
lokalni sadržaj te lokalni televizijski programi.
Razina korisnika: prestaje prijenos IPTV signala te se sadržaj prikazuje korisniku
Prijenos informacija koji dolazi s antena ili satelitskih tanjura u nacionalnom
telekomunikacijom mrežnom čvorištu većinom se distribuira pomoću MPEG-2 MPTS
prijenosa (engl. Multi-program Transport Stream). Distribucija STDV ili HDTV sadržaja
ostvarena je korištenjem različitih mrežnih uređaja, kao što su DSLAM uređaji ili ostale
tehnologije poput FTTH (engl. Fibre-to-the-home) koji su zaduženi za prijenos i distribuciju
digitalnih IP paketa. Svi televizijski kanali , koje operator telekomunikacijskog sustava može
odašiljati mrežom, šalju se multicast prijenosom, što podrazumijeva da jedan pošiljatelj
odašilje sadržaj većem broju primatelja u mreži.
1 MPLS (engl. Multiprotocol Label Switching) – višeprotokolarno komutiranje priljepnica je mehanizam za
prijenos i usmjeravanje podatkovnog prometa kojim se na paketnim mrežama ostvaruju neke osobine mreža
sa prespajanjem krugova. 2 DSLAM (engl. Digital Subscriber Line Access Multiplexer) – vrsta multipleksora, odnosno
telekomunikacijskog uređaja koji se obično nalazi u telefonskim centralama I omogućava međuspoj digitalnih
pretplatničkih linija (DSL, ADSL) s Internetom.
6
Slika 2.1: Arhitektura IPTV tehnologije
Kao što je prikazano na slici 2.1, arhitektura IPTV tehnologije je podijeljena na nekoliko
funkcijskih blokova.
2.5.2 Prijenos IPTV signala
Prema [1], veći dio video signala u transportnu mrežu ulazi na lokaciji nacionalnog
telekomunikacijskog mrežnog čvorišta (HE – engl. Head-End), gdje se ulazni televizijski
signali primaju te po potrebi kodiraju u neki od video standarda.
7
Tablica 2.1: Potrebna propusnost u ovisnosti o pojedinom formatu
Format Propusnost Mjerna jedinica
MPEG-2 SD 4 – 6 Mbit/s
MPEG-2 HD 20 – 25 Mbit/s
MPEG-4/H.264 SD 1,5 – 2,5 Mbit/s
MPEG-4/H.264 HD 7 – 8 Mbit/s
Tablica 2.1 prikazuje tipične video standarde i zahtjeve propusnosti mreže za svaki.
MPEG-2 standard baziran je na sklopovlju te je on video codec3 koji je standard za digitalni
video prijenos već dugi niz godina za aplikacije koje zahtijevaju široko propusno područje
prijenosa.
S vremenom se javila potreba za naprednijim video kompresijskim standardom koji će
uključivati MPEG-2 i H.263 standard. Krovne organizacije za standardizaciju ITU-T i
ISO/IEC su objavili standard H.264, također zvan i MPEG-4. Ovaj standard stavlja naglasak
na potrebu za većom kompresijom od postojeće što znatno doprinosi do smanjenja potrebnog
pojasa propusnosti. Novi standard morao je zadržati kvalitetu prijenosa postojećeg MPEG-
2 standarda, kao što ima usluga VoD i HDTV. S novim MPEG-4/H.264 standardom, pojas
propusnosti je smanjen gotovo trostruko, kao što je prikazano u tablici 2.1.
Video tok rastavlja se na IP pakete i prenosi korištenjem telekomunikacijske jezgrene mreže,
masivne IP strukture koja se koristi i za veliku količinu drugih vrsta prometa (podaci, govor).
Do izražaja dolazi prednost posjedovanja kompletne transmisijske mreže, s obzirom na to
da se može upravljati kvalitetom signala (QoS – engl. Quality of Service) te tako dati najveći
prioritet video prometu koji je najosjetljiviji po pitanju gubitka paketa. Bez kontrole nad
kompletnom mrežom to bi moglo dodatno zakomplicirati stvari budući da se zahtjevi za
kvalitetu signala među različitim operaterima teško mogu dogovoriti na zadovoljstvo svih
uključenih. Uz kontrolu s kraja-na-kraj, telekomunikacijske kompanije mogu garantirati
dovoljno podatkovne propusnosti za signale u svakom trenutku, što je ključan faktor u
osiguravanju propusnosti sustava u očima krajnjih korisnika.
Video tokovi primaju se i skupljaju na jednom mjestu s kojeg se nakon obrade šalju prema
pojedinim televizijskim prijemnicima. Na pojedinim se televizijskim kanalima sa satelita
dodaje i lokalni sadržaj (lokalne televizijske stanice, reklamni sadržaj, info kanali, VoD, itd.)
Na tom svojevrsnom sabirnom mjestu za video tokove smješteno je i programsko rješenje
3 codec – skraćenica je od coder-decoder, a odnosi se na hardverski uređaj za snimanje/kodiranje odnosno
reprodukciju video signala ili na softverski modul s istom funkcijom.
8
koje ujedinjuje sve komponente IPTV sustava (MW – engl. Middleware). Ono određuje
izgled sučelja na televizijskim prijemnicima te se brine za prijavu korisnika, zahtjeva za
promjenom kanala i VoD zahtjeva, određuje izlaz prema sustavu za naplatu, itd.
Budući da se svi televizijski kanali u mrežu šalju multicast prijenosom, važno je napomenuti
kako postoji ograničenje broja kanala koji mogu istovremeno biti na raspolaganju jednom
korisniku. Problem je u lokalnoj petlji na digitalnoj pretplatničkoj liniji (DSL) gdje je čak i
uz potpuno iskorištenje mogućnosti ADSL 2+ tehnologije moguće ostvariti „samo“ 25
Mbit/s. Ta se brzina također znatno smanjuje kako su korisnici udaljeniji DSLAM uređaja.
Kako onda poslati stotine IPTV kanala prema krajnjem korisniku putem DSL linije? Pošalje
se maksimalno 2 do 3 kanala od DSLAM-a do korisnika (jedan za televiziju, jedan za
možebitni VoD te jedan potreban za prebacivanje kanala; moguće je dodati i četvrti u slučaju
su u kući postavljena dva korisnička STB uređaja). Kada korisnik mijenja kanal, STB uređaj
prelazi na drugi kanal korištenjem IGMP v2 protokola (engl. Internet Protocol Group
Membership Protocol) tako da prijeđe na drugu multicast grupu. Kada programski sustav
primi zahtjev za promjenom kanala, on „pregleda“ bazu korisnika i kada se potvrdi da je
dotični korisnik registriran gledati traženi kanal, na njegovom se lokalnom
usmjerivaču/preklopniku dodaje u distribucijsku listu. Na taj način se jedino programi koji
se trenutno gledaju šalju s mrežnog čvorišta (HE) prema DSLAM-u krajnjeg korisnika. Tako
se znatno štedi propusnost ograničenog internetskog priključka.
Bez obzira na to koliko je neka mreža organizirana ili koliko su snažne kontrole kvalitete
usluge, uvijek postoji mogućnost greške u video toku. Za unicast tokove je to manji problem
(takav je primjerice VoD promet) jer krajnji korisnički uređaj jednostavno može ponovno
zatražiti izgubljene pakete. Kod multicast video tokova puno je važnije da je mreža dobro
dimenzionirana s početka na kraj, budući da se krajnji korisnički uređaj samo „pretplaćuje“
na video tok te ne može praviti zahtjeve za dodatnim informacijama. Kako bi se izbjegao
problem multicast tokovi sa sobom nose razne vrste zaštite od grešaka.
Premda multicast tehnologija rješava problem isporuke istog sadržaja milijunima korisnika
istovremeno, ne pomaže kod opcija kao što je VoD, koji iziskuje jednoznačni video tok
prema jednom korisniku. Takav video tok u pravilu kontrolira protokol RTSP (engl. Real
Time Streaming Protocol) koji omogućava kontrolu nad video tokom podataka kao da se
radi o kućnom video uređaju s mogućnostima gledanja, pauziranja i zaustavljanja sadržaja
koji se gleda.
9
Poznatu tehnologiju prikaza, sliku u slici (PiP – engl. Picture in Picture) moguće je ostvariti
i pomoću IPTV tehnologije. Kako bi se to postiglo, nužno je slati dva video toka
istovremeno, kao što je slučaj kada se istovremeno snima sadržaj poslan putem VOD usluge
te gledanja nekog drugog televizijskog kanala. Upravo je taj dio IPTV usluge i postavljanja
mreže najkompleksniji. S obzirom na potrebnu propusnost, to može biti prilično teško kada
je riječ o triple play rješenjima i višemedijskom podsustavu utemeljenom na internetskom
protokolu IMS (engl. IP Multimedia Subsystem).
2.6 REALIZACIJSKI PROTOKOLI IPTV
IPTV podrazumijeva televiziju uživo, ali i pohranjeni video koji se prikazuje korisniku
kao usluga VoD. Izvođenje zahtjeva uređaj spojen na IP mrežu kao što je osobno računalo,
pametni telefon, tablet uređaje, no najčešće se koristi krajnji korisnički uređaj namijenjen
isključivo IPTV tehnologiji, ranije spomenuti STB. Kako je kapacitet priključka često
ograničen, ali i radi uštede prometa, video se komprimira i enkodira pomoću codeca MPEG-
4/H.264 ili H.263.
2.6.1 Protokoli korišteni u IPTV tehnologiji
Postoji nekoliko različitih protokola koji se najčešće koriste ovisno o vrsti usluge koju
zahtijeva krajnji korisnik. Davatelji usluga kod IPTV-a koriste IGMP protokol pri
povezivanju s mrežom za odašiljanje (televizijskim kanalima) te za promjene televizijskih
kanala. Za slanje televizijskih kanala kroz mrežu do većeg broja korisnika pomoću
multicasta, koristi se PIM protokol (engl. Protocol Independent Multicast). To je zapravo
skup protokola koji putem IP-a omogućavaju jedan-prema-više ili više-prema-više slanje
podataka preko LAN mreže, WAN mreže ili putem Interneta. Sadržaj na zahtjev, primjerice
VoD dostavlja se putem individualne veze, a najčešće se koristi RTP protokol (engl. Real-
time Transport Protocol) zadužen za prijenos zvuka i video sadržaja putem IP-a. Sadžaj na
zahtjev, VoD koristi UDP (engl. User Datagram Protocol) ili RTP protokole za prijenos, a
kontrola se odvija putem RTSP.
10
VRSTE IPTV USLUGA
Osim „klasične“ televizije, IPTV nudi više različitih usluga koje će biti opisane u ovom
poglavlju. Ostale usluge pokazuju da je IPTV više od slanja video signala putem IP paketa.
Pružatelji usluga zapravo nastoje raznim IPTV uslugama što više diferencirati od zemaljske
i kabelske televizije.
3.1 TELEVIZIJA
Osnovna je usluga najsličnija „klasičnoj“ televiziji (engl. Broadcast). To su dakle
televizijski kanali usporedivi sa zemaljskim i kabelksim kanalima. Glavne dvije komponente
su:
Broadcast televizijski kanali;
Premium kanali, u pravilu kriptirani.
Razlika u odnosu na klasičnu televiziju dolazi u obliku programskog vodiča (EPG – engl.
Electronic Programm Guide) koji sadrži informacije o programima. Izuzev toga, moguće je
dodati podsjetnike i komentare za emisije.
3.2 AUDIO USLUGE
Ovim uslugama omogućeno je korištenje televizijskog prijemnika za slušanje glazbe ili
radio stanica. Obuhvaćene su dvjema vrsta usluga:
Glazbena broadcast usluga – zapravo je radio usluga IPTV-a koja također sadrži
programski vodiš s funkcijama sličnim programskom vodiču za televizijske
kanale;
Usluga glazbe na zahtjev – iz ponuđene kolekcije korisnik može sam birati glazbu
ili emisije koje želi slušati.
11
3.3 PLAĆANJE PO GLEDANOM SADRŽAJU
Za razliku od trajnog plaćanja nekog kanala ili paketa kana, postoji model plaćanja po
gledanom sadržaju (PPV – engl. Pay per View). Ovime je omogućen jednokratan pristup
posebnim događanjima kao što su utakmice ili prijenosi drugih događanja. Postoji
mogućnost kupnje prava na gledanje jednog događaja, više događaja ili cjelodnevnog
pristupa za određeni kanal. Moguće je kupiti i paket koji sadrži sve važne događaje, recimo
umjesto dodatno sportskog kanala može se kupiti paket važnijih sportskih događaja.
3.4 PRIBLIŽNI VIDEO NA ZAHTJEV (VoD)
Kod približnog videa na zahtjev koriste se kanali koje kreira operater i putem tih kanala
odašilje sadržaj. Na tim kanalima se nalazi isti sadržaj pomaknut za određeni vremenski
interval.
Kupnjom ove usluge korisnik može „premotavati“ kanale, ali samo za predodređeni
vremenski interval i zato se ova usluga zove približni video na zahtjev. Na ovaj način više
korisnika gleda isti sadržaj bez potrebe za dodatnim zauzimanjem kapaciteta mreže.
3.5 VIDEO NA ZAHTJEV (VoD)
Usluga kojom se krajnjem korisniku daje mogućnost da sam bira sadržaj iz velikog
arhiva različitog sadržaja naziva se video na zahtjev. Arhiv sadrži filmove, serije, emisije i
drugi sadržaj. Za razliku od približnog videa na zahtjev, sadržaj se dostavlja svakom
korisniku pojedinačno (unicast) prema mogućnostima IP mreže, standardiziranim RTSP
protokolom.
Svom raspoloživom sadržaju je moguće pristupiti putem programskog vodiča. Doživljaj
gledanja sadržaja ne razlikuje se od gledanja sadržaja putem DVD uređaja. To znači da se
ovaj sadržaj može premotavati unaprijed ili unatrag te pauzirati. Kupljeni sadržaj uglavnom
je moguće pogledati samo jednom. Osim sadržaja koji se plaća, u arhivu se nalazi i besplatni
sadržaj kao što su primjerice, najave filmove.
12
3.5.1 Pretplatnički model
Varijanta videa na zahtjev kod kojeg korisnik kupuje pravo na unaprijed određeni
sadržaj naziva se pretplatnički model videa na zahtjev (SvoD – engl. Subscription Video on
Demand). U takvim se paketima najčešće radi o tematski sličnom sadržaju.
3.6 OSOBNI VIDEO SNIMAČ
Osobni video snimač (PVR – engl. Personal Video Recorder) omogućava korisnicima
snimanje sadržaja te njegovo kasnije gledanje. Privi osobni video snimači sadržaj su snimali
lokalno, na tvrdi disk samog uređaja. Koristili su se za snimanje video sadržaja „klasične“,
zemaljske ili kabelske televizije. Dolaskom IPTV snimljeni sadržaj se uglavnom pohranjuje
izravno na serverima, u mreži pružatelja IPTV usluge.
3.6.1 Mrežno utemeljen osobni video snimač
Kod osobnog video snimača utemeljenog na mreži, sadržaj se snima i pohranjuje unutar
mreže. To korisnicima s manje naprednim krajnjim uređajima (STB) omogućava pristup
ovakvim uslugama. Omogućava korisnicima veću fleksibilnost jer je potrebno samo putem
programskog vodiča naznačiti koji sadržaj treba biti snimljen, a snimanje sadržaja ne ovisi
o korisnikovu krajnjem uređaju. Nakon postavljanja zahtjeva, korisnikov krajnji uređaj može
biti ugašen ili čak ne mora ni biti priključen u mreži.
3.6.2 Televizija s vremenskim posmakom
Kod televizije s vremenskim posmakom korisnik ne treba unaprijed znati koji će sadržaj
biti snimljen. U bilo kojem trenutku korisnik može unatrag „premotati“ kanal koji gleda.
Razlika u odnosu na približni video na zahtjev je u tome što se ovdje na korisnikov zahtjev
(premotavanje) prelazi s multicast na unicast odašiljanje. Korisnik nije ograničen na
određeni vremenski interval premotavanja te se može gledati bilo koji trenutak televizijskog
kanala do nekoliko dana unatrag.
13
3.7 DODATNE USLUGE
Radi se o uslugama koje nisu sastavni dio IPTV paketa, ali su moguće zbog napredno
krajnjeg korisničkog sustava. Jedna od tih usluga su razne igre za jednog ili više korisnika
korištenjem televizijskog uređaja. Uglavnom se radi o jednostavnim igrama za korisnike
svih uzrasta.
Druga usluga je promidžbene naravi i korisniku na temelju paketa i programa koje koristi
nudi prikladan sadržaj. Korisnik može davati povratnu informaciju na ovaj tip sadržaja.
14
TELEVIZIJA U HRVATSKOJ
4.1 ZASTUPLJENOST DISTRIBUCIJSKIH PLATFORMI
Prema [2], u kontekstu isporuke signala razlikuju se IPTV, kabelska, satelitska te
zemaljska distribucija televizijskih kanala, a prema vrsti signala, razlikuju se analogni te
digitalni signal. Definicija različitih platformi je ukratko:
IPTV je sustav distribucije u sklopu kojega su televizijske usluge isporučene
pomoću skupa internetskih protokola (TCP/IP) i to putem mreže bazirane na
razmjeni paketa podataka.
Kabelska televizija podrazumijeva distribuciju televizijskih programa putem RF
(engl. Radio Frequency) signala, a pomoću koaksijalnih kabela ili svjetlosnih
signala putem optičkih vlakana.
Satelitska televizija isporučuje se pomoću komunikacijskih satelita, a krajnji
korisnik prima je korištenjem tzv. Satelitske antene, odnosno tanjura. Da bi se
signal prikazao na televizijskom prijemniku, potreban je dedicirani uređaj za
prihvat signala (engl. Receiver).
Zemaljska televizija oblik je distribucije televizijskog signala koji koristio radio
signal i to kroz sustav odašiljača i antena.
Najznačajniji događaj na hrvatskom televizijskom tržištu u posljednje četiri godine je
svakako ukidanje analognog zemaljskog signala 2010. godine. Država koja je prva isključila
analogni signal bila je Nizozemska još 2006. godine, a u Hrvatskoj je ugašen u tzv. četvrtom
valu. Iste godine analogni su signal isključile i Australija, Belgija, Estonija, Latvija,
Luksemburg, San Marino, Slovenija te Španjolska. Zadnja država koja planira izvršiti
prijelaz na digitalni signal je Kuba i to 2024. godine.
Digitalni signal u usporedbi s analognim efikasnije koristi raspoloživu propusnost te
omogućuje jednostavnu integraciju s ostalim digitalnim uslugama i servisima. Za krajnjeg
korisnika najveća su prednost svakako zvuk i slika znatno veće razlučivosti te veća ponuda
kanala. S druge strane, država koja izvrši tranziciju s analognog na digitalni signal
„oslobađa“ dio analognog spektra te ga može prenamijeniti. Najčešća je prenamjena u svrhu
telekomunikacijskih usluga (tzv. digitalna dividenda).
15
Prema raspoloživim istraživačkim podacima (istraživanje koje za AGB Nielsen svake
godine provodi Ipsos Puls na uzorku od minimalno 5.000 kućanstava) tek 2012. godine u
Hrvatskoj nije zabilježeno niti jedno kućanstvo koje još uvijek koristi analognu zemaljsku
platformu.
Tablica 4.1: Vrsta distribucijskih platformi po kućanstvima
Vrsta signala 2009. 2010. 2011. 2012.
Analogna zemaljska 76,42% 35,95% 3,55% 0,00%
Analogna satelitska 9,42% 4,90% 2,00% 2,10%
Analogna kabelska 8,41% 6,05% 4,25% 3,80%
Digitalna zemaljska 8,45% 48,15% 74,05% 72,80%
Digitalna satelitska 11,91% 10,35% 8,65% 7,50%
Digitalna kabelska 4,30% 8,90% 11,90% 12,70%
IPTV 8,89% 14,25% 17,85% 20,10%
Tablica 4.1 prikazuje zastupljenost pojedinih vrsta distribucijskih platformi u Hrvatskoj od
godine tranzicije s analognog na digitalni signal. U promatranom četverogodišnjem
razdoblju najznačajniji rast ostvario je jasno IPTV, a u budućnosti se očekuje nastavak tog
pozitivnog trenda. Trend rasta bilježi i digitalna kabelska platforma, dok je analogna
kabelska u konstantnom padu. Digitalna satelitska platforma bilježi također konstantan pad.
Vrijedi zaključiti kako je u Hrvatskoj pozitivan trend prihvaćanja digitalnog signala u nekom
od načina distribucije digitalnog signala. Razlog većem prihvaćanju IPTV usluga u
Hrvatskoj je sve veći broj operatera, sve bolja ponuda triple play rješenja te sve brži
internetski priključci s većim pojasom propusnosti.
Slika 4.1: Udio analognih signala u distribucijskoj mreži
76,42%
35,95%
3,55%0,00%
9,42%4,90% 2,00% 2,10%
8,41% 6,05% 4,25% 3,80%
0,00%
10,00%
20,00%
30,00%
40,00%
50,00%
60,00%
70,00%
80,00%
90,00%
2009. 2010. 2011. 2012.
Zastupljenost analognih signala u Hrvatskoj
Analogna zemaljska Aanlogna satelitska Analogna kabelska
16
Slika 4.2: Udio digitalnih signala i IPTV usluga u distribucijskoj mreži
4.2 USLUGE DOSTUPNE U HRVATSKOJ
Kao što je prikazano u tablici 4.1 te grafički prikazano na slici 4.1 i slici 4.2, u Hrvatskoj
i dalje je daleko najzastupljenija digitalna zemaljska televizija. Trend rasta trajao je od
godine prelaska s analognog signala na digitalni, 2010. godine. Taj se trend nastavio u 2011.
godini nakon čega slijedi pad zastupljenosti i trend se nastavio u budućnosti.
Kako je ranije spomenuto, IPTV bilježi nezaustavljiv rast udjela u distribucijskoj mreži
televizijskog programa. Jedan od razloga sve veće penetracije IPTV tehnologije na tržište je
zasigurno i sve veći broj operatera, kako domaćih tako i onih u stranom vlasništvu.
Sve većom konkurentnosti operatera, za krajnje korisnike najvažnije dolazi do pada cijene
paketa te sve boljom i kvalitetnijom ponudom ponuđenog sadržaja.
8,45%
48,15%
74,05% 72,80%
11,91% 10,35% 8,65% 7,50%4,30%
8,90%11,90% 12,70%
8,89%14,25%
17,85% 20,10%
0,00%
10,00%
20,00%
30,00%
40,00%
50,00%
60,00%
70,00%
80,00%
2009. 2010. 2011. 2012.
Zastupljenost digitalnih signala u Hrvatskoj
Digitalna zemaljska Digitalna satelitska Digitalna kabelska IPTV
17
ZAKLJUČAK
IPTV je skup usluga koji između ostaloga podržava emitiranje televizijskih sadržaja,
videa na zahtjev, plaćanje po gledanom sadržaju, usluge prijenosa televizijske slike visoke
razlučivosti (HDTV) te uslugu osobnog video snimača (PVR). Da bi se takve usluge
uspješno prenijele krajnjem korisniku, zahtjev IPTV tehnologije je da temeljna i pristupna
mreža imaju dovoljne prijenosne kapacitete. Također je bitno da se prijenos IP paketa ostvari
u visokoj kvaliteti te da je u mreže ugrađena odgovarajuća razina sigurnosti, kako na razini
transfera, tako i na razini sadržaja. Prilikom korištenja triple play usluga, krajnjem korisniku
u dolaznom smjeru potrebna je podatkovna brzina između 24 i 30 Mbit/s.
Razvoj IPTV usluga te pratećih tehnologija nije ni blizu svojeg vrhunca te kraja. Mnoge se
usluge moraju unaprijediti da bi zadovoljile rastući broj korisnika. Neke se nove tek trebaju
predstaviti kako bi privukle nove korisnike.
IPTV usluge donose znatan porast prihoda svima koji su uključeni u lanac isporuke. Ona
osigurava snažan potencijal za poslovni i gospodarski rast. Istraživanja tvrtke Park
Associates pokazuju da u Španjolskoj gotovo 80% stanovništva pokazuje interes za
korištenje naprednih televizijski usluga, dok u Ujedinjenom Kraljevstvu i Japanu oko 75%
ljudi pokazuje sklonost k prelasku na takve usluga.
Bilo kako bilo, IPTV tehnologija predstavlja budućnost distribucije televizijskog i video
sadržaja što je sasvim izvjesno.
18
LITERATURA
[1] http://www.ericsson.com/hr/etk/revija/Br_1_2008/tv_iptv.pdf
[2] http://www.e-mediji.hr/files/repozitorij/Analiza_TV_trzista.pdf
[3] https://www.theseus.fi/bitstream/handle/10024/37698/Thesis.pdf?sequence=1
[4] http://www.asbutc.com/UserFiles/2011-IPTV%20Course%20notes.pdf
[5] http://en.wikipedia.org/wiki/IPTV#Architecture
[6] http://en.wikipedia.org/wiki/Internet_television
[7] http://pvprm.zesoi.fer.hr/2004-2005-web/studenti-rad/drudanci/IPToverDSL.pdf
19
PRILOZI
U prilozima se nalaze kratice korištene u sklopu seminara te njihovo englesko značenje.
HDTV – High Definition Television
SDTV – Standard Definition Television
IPTV – Internet Protocol Television
IP – Internet Protocol
VoD – Video on Demand
VoIP – Voice over Internet Protocol
PAL – Phase Alternating Line
STB – Set-Top-Box
DSL – Digital Subscriber Line
MPTS – Multi-program Transport Stream
FTTH – Fibre-to-the-home
MPLS – Multiprotocol Label Switching
DSLAM – Digital Subscriber Line Access Multiplexer
HE – Head-End
QoS – Quality of Service
MW – Middleware
IGMP – Internet Protocol Group Membership Protocol
RTSP – Real Time Streaming Protocol
PiP – Picture in Picture
IMS – Internet Protocol Multimedia Subsystem
PIM – Protocol Independent Multicast
RTP – Real-time Transport Protocol
EPG – Electronic Program Guide
PPV – Pay per View
SvoD – Subscription Video od Demand
PVR – Personal Video Recorder
RF – Radio Frequency
Top Related