SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSYMAERA U OSIJEKU ELEKTROTEHNIČKI FAKULTET OSIJEK

Zvonimir Ivešić Ivan Sudarić

IPTV USLUGA I ASPEKTI KVALITETE USLUGE U RAZLIČITOM MREŽNOM

OKRUŽENJU

SEMINARSKI RAD

Osijek, 2015.

SADRŽAJ

2.1 POTREBA ZA IPTV TEHNOLOGIJOM .......................................................... 2

2.2 RAZLIKA IZMEĐU INTERNETSKE TELEVIZIJE I IPTV-A ....................... 2

2.3 ZNAČAJKE IPTV TEHNOLOGIJE .................................................................. 3

2.4 PREDNOSTI IPTV USLUGE ............................................................................ 4

2.5 NAČIN RADA IPTV TEHNOLOGIJE ............................................................. 4

2.5.1 Arhitektura IPTV tehnologije .................................................................. 4

2.5.2 Prijenos IPTV signala ............................................................................. 6

2.6 REALIZACIJSKI PROTOKOLI IPTV .............................................................. 9

2.6.1 Protokoli korišteni u IPTV tehnologiji .................................................... 9

3.1 TELEVIZIJA .................................................................................................... 10

3.2 AUDIO USLUGE ............................................................................................. 10

3.3 PLAĆANJE PO GLEDANOM SADRŽAJU ................................................... 11

3.4 PRIBLIŽNI VIDEO NA ZAHTJEV (VoD) ..................................................... 11

3.5 VIDEO NA ZAHTJEV (VoD) ......................................................................... 11

3.5.1 Pretplatnički model ................................................................................ 12

3.6 OSOBNI VIDEO SNIMAČ ............................................................................. 12

3.6.1 Mrežno utemeljen osobni video snimač ................................................. 12

3.6.2 Televizija s vremenskim posmakom ....................................................... 12

3.7 DODATNE USLUGE ...................................................................................... 13

4.1 ZASTUPLJENOST DISTRIBUCIJSKIH PLATFORMI ................................ 14

4.2 USLUGE DOSTUPNE U HRVATSKOJ ........................................................ 16

1

UVOD

U 21. stoljeću, pristup širokopojasnom internetskom priključku te brzine prijenosa od

nekoliko megabita u sekundi znatno doprinose širenju internetskih usluga te prihvaćanju sve

većeg broja korisnika.

Razvojem satelitskih usluga i digitalne kabelske televizije u posljednjih petnaestak godina

omogućio je kvalitetniju sliku na televizijskim prijemnicima koji su netom postali pripadnici

HDTV generacije (engl. High Definition Television). Dotadašnji SDTV televizijski

prijemnici (engl. Standard Definition Television) nisu mogli konkurirati kvalitetom prikaza

novoj generaciji. Najveći je iskorak postignut zahvaljujući televiziji temeljenoj na

internetskom protokolu (engl. Internet Protocol Television), koja nudi veću interakciju te

novu dimenziju kompetitivnosti na području televizijskih usluga. Razvojem tehnologije,

IPTV sustavi sve se više unaprjeđuju, a sustavi prijenosa signala internetskim putem postaju

sve kvalitetniji i napredniji.

2

ŠTO JE IPTV TEHNOLOGIJA?

IPTV tehnologija predstavlja digitalnu televiziju koja se odašilje pomoću IP-a (engl.

Internet Protocol). IPTV sustav sposoban je primiti i prikazati tok video podatka enkodiranih

kao niz IP paketa. U najširem značenju, svako pregledavanje nekog videozapisa putem

Interneta predstavlja IPTV uslugu u svom najopćenitijem smislu. Kada je riječ o IPTV

uslugama, najčešće se podrazumijeva gledanje tradicionalnih televizijskih kanala na

televizijskim prijemnicima, no uz sliku nekoliko puta veće razlučivosti. IPTV uključuje

servise kao što su video na zahtjev (VoD – engl. Video on Demand), Internet telefon (VoIP

– engl. Voice over Internet Protocol) te usluge pristupa Webu. Često se te usluge nazivaju u

skladu s principom triple play kojim se ujedinjuju govor, podaci te video.

2.1 POTREBA ZA IPTV TEHNOLOGIJOM

Standardni analogni signal definiran PAL (engl. Phase Alternating Line) sustavom ima

razlučivost slike 768x576 piksela. Na današnjim modernim televizorima najčešća

razlučivost je 1920x1080 (Full HD). Analogni PAL signal u ranije spomenutoj razlučivosti

prikazan na ekranima visoke razlučivosti djeluje nekvalitetno te pikselizirano. Upravo se iz

toga razloga javlja potreba za razvojem IPTV usluga. Kako se ranije spomenutim analognim

PAL signalom ne može prenijeti niti približna razlučivost Full HD-a, sve zanimljiviji postaje

IPTV prijenos zbog praktički neograničene razlučivosti prenesene slike.

2.2 RAZLIKA IZMEĐU INTERNETSKE TELEVIZIJE I IPTV-A

Internet televizija ili televizija putem Interneta je za razliku od IPTV tehnologije sustav

isporuke video sadržaja ograničene kvalitete putem javne i otvorene Internet mreže. Internet

televizija omogućuje praćenje bilo kojeg programa koji se emitira na ovaj način u cijelom

svijetu, neovisno o lokaciji. Potreban je samo internetski priključak. Internet televizija

podrazumijeva brojna ograničenja. Prvo i najvažnije je kvaliteta i osigurana propusnost. S

obzirom na karakter Interneta kao globalne i javne mreže, nije moguće osigurati propusnost

od izvora do prijema sadržaja. S druge pak strane, zbog niže propusnosti Internet veze

(obično 4 – 16 Mbit/s) nije moguće osigurati protok video sadržaja visoke kvalitete. Kao

3

prijemnik Internet televizije obično se koristi računalo opremljeno potrebnom programskom

podrškom.

IPTV usluga pak podrazumijeva gledanje živih kanala, snimljenih programa, video sadržaja

na zahtjev te korištenje interaktivnih usluga na televizijskom prijemniku, vrhunske kvalitete

slike i zvuka. IPTV funkcionira na zatvorenom mrežnom okruženju koje osigurava potrebnu

propusnost, neophodnu za neometan protok video sadržaja visoke kvalitete. Za razliku od

Internet televizije gdje se koristi best-effort metoda (često zapinjanje i učitavanje videa),

IPTV podrazumijeva korištenje rezerviranog opsega propusnosti isključivo za prijenos video

sadržaja. Za korištenje IPTV usluge, najčešće je potreban poseban uređaj o kojem će kasnije

biti nešto više riječi. Najbitnija karakteristika IPTV usluga je zatvorenost sustava u kojem

davatelj usluga određuje kanale i broj kanala koji će bit dostupni krajnjem korisniku.

2.3 ZNAČAJKE IPTV TEHNOLOGIJE

IPTV tehnologija ima brojne značajke, no neke od najvažnijih su sljedeće:

Podrška za interaktivnu televiziju: dvosmjerna mogućnost IPTV sustava

omogućava davateljima usluga pružanje širokog spektra televizijskih aplikacija

kao što su standardni televizijski prijenos uživo, televizija u visokoj razlučivosti

(HDTV), interaktivne igre te pristup Internet pretraživanju.

Odgođena reprodukcija: IPTV u kombinaciji s digitalnim video-rekorderom

omogućava odgođenu reprodukciju televizijskog programa.

Prilagodljivost: IPTV sustav s kraja-na-kraj podržava dvosmjernu komunikaciju

i omogućava krajnjim korisnicima prilagodbu vlastitog televizijskog programa

svojim navikama. Omogućujući im odabir gledanja željenog programa u željeno

vrijeme.

Nizak zahtjev propusnosti: umjesto isporuke svih televizijskih kanala do svakog

korisnika, IPTV omogućava davateljima usluge puštanje onih televizijskih kanala

koje je korisnik usluge zatražio. Ta zanimljiva značajka bitno smanjuje prijenos

podataka putem mreže.

Pristup na više uređaja: gledanje IPTV kanala nije ograničena isključivo na

televiziju. Korisnici često koriste svoja računala, pametne telefone ili tablet uređaje

za pristup IPTV uslugama.

4

2.4 PREDNOSTI IPTV USLUGE

Brojne su prednosti IPTV tehnologije, no neke on najvažnijih su:

Signal koji se prenosi putem IPTV usluge je u potpunosti digitalan, tako da dani

analogne televizije postaju dio prošlosti.

IPTV usluga je univerzalna i radi na svim internetskim priključcima. Jedino je

potrebno instalirati i spojiti prijemnik s televizorom.

Novije generacije IPTV prijemnika ne zahtijevaju isključivo žični način spajanja.

Moguće se spojiti bežičnim putem (Wi-Fi).

Televizijski kanali se mogu pohraniti na serverima te su spremni za gledanje s

jednim pritiskom gumba.

2.5 NAČIN RADA IPTV TEHNOLOGIJE

Za korištenje IPTV usluge potrebne su prije svega dvije stvari:

STB uređaj (engl. Set-Top-Box) koji prihvaća sadržaj putem IP paketa, obrađuje ih

te vrši prijenos slike i zvuka na televizijski prijemnik.

ADSL modem s internetskim priključkom koji se povezuje sa STB uređajem te

omogućuje IPTV usluzi njezino funkcioniranje.

Promatrajući s pozicije krajnjeg korisnika, IPTV predstavlja pojavu nove „kutije“, tj.

Korisničkog uređaja, ranije spomenutog STB-a. Uređaj se spaja na kućnu DSL (engl. Digital

Subscriber Line) ili drugu širokopojasnu liniju te je zadužen za spajanje IP paketa u

koherentan video tok, kao i za njegovo krajnje dekodiranje u oblik primjeren praktički

svakom televizijskom prijemniku. Za korisnike sklone eksperimentiranju, moguće je

računalo spojiti umjesto STB uređaja, no to još uvijek nije praksa.

2.5.1 Arhitektura IPTV tehnologije

Arhitektura IPTV tehnologije podijeljena je na funkcijske blokove koji čine zasebne

cjeline sastavljene od brojnih uređaja i razina. Tipična arhitektura IPTV tehnologije

obuhvaća sljedeće funkcijske blokove:

Nacionalno telekomunikacijsko mrežno čvorište: s te se razine većina IPTV

kanala odašilje u mrežu.

5

Jezgrena mreža: obično IP ili MPLS1 mreža prenosi promet do pristupne mreže.

Pristupna mreža: odašilje IPTV prijenos izravno do DSLAM2 uređaja.

Regionalno telekomunikacijsko mrežno čvorište: na toj se razini mreži dodaje

lokalni sadržaj te lokalni televizijski programi.

Razina korisnika: prestaje prijenos IPTV signala te se sadržaj prikazuje korisniku

Prijenos informacija koji dolazi s antena ili satelitskih tanjura u nacionalnom

telekomunikacijom mrežnom čvorištu većinom se distribuira pomoću MPEG-2 MPTS

prijenosa (engl. Multi-program Transport Stream). Distribucija STDV ili HDTV sadržaja

ostvarena je korištenjem različitih mrežnih uređaja, kao što su DSLAM uređaji ili ostale

tehnologije poput FTTH (engl. Fibre-to-the-home) koji su zaduženi za prijenos i distribuciju

digitalnih IP paketa. Svi televizijski kanali , koje operator telekomunikacijskog sustava može

odašiljati mrežom, šalju se multicast prijenosom, što podrazumijeva da jedan pošiljatelj

odašilje sadržaj većem broju primatelja u mreži.

1 MPLS (engl. Multiprotocol Label Switching) – višeprotokolarno komutiranje priljepnica je mehanizam za

prijenos i usmjeravanje podatkovnog prometa kojim se na paketnim mrežama ostvaruju neke osobine mreža

sa prespajanjem krugova. 2 DSLAM (engl. Digital Subscriber Line Access Multiplexer) – vrsta multipleksora, odnosno

telekomunikacijskog uređaja koji se obično nalazi u telefonskim centralama I omogućava međuspoj digitalnih

pretplatničkih linija (DSL, ADSL) s Internetom.

6

Slika 2.1: Arhitektura IPTV tehnologije

Kao što je prikazano na slici 2.1, arhitektura IPTV tehnologije je podijeljena na nekoliko

funkcijskih blokova.

2.5.2 Prijenos IPTV signala

Prema [1], veći dio video signala u transportnu mrežu ulazi na lokaciji nacionalnog

telekomunikacijskog mrežnog čvorišta (HE – engl. Head-End), gdje se ulazni televizijski

signali primaju te po potrebi kodiraju u neki od video standarda.

7

Tablica 2.1: Potrebna propusnost u ovisnosti o pojedinom formatu

Format Propusnost Mjerna jedinica

MPEG-2 SD 4 – 6 Mbit/s

MPEG-2 HD 20 – 25 Mbit/s

MPEG-4/H.264 SD 1,5 – 2,5 Mbit/s

MPEG-4/H.264 HD 7 – 8 Mbit/s

Tablica 2.1 prikazuje tipične video standarde i zahtjeve propusnosti mreže za svaki.

MPEG-2 standard baziran je na sklopovlju te je on video codec3 koji je standard za digitalni

video prijenos već dugi niz godina za aplikacije koje zahtijevaju široko propusno područje

prijenosa.

S vremenom se javila potreba za naprednijim video kompresijskim standardom koji će

uključivati MPEG-2 i H.263 standard. Krovne organizacije za standardizaciju ITU-T i

ISO/IEC su objavili standard H.264, također zvan i MPEG-4. Ovaj standard stavlja naglasak

na potrebu za većom kompresijom od postojeće što znatno doprinosi do smanjenja potrebnog

pojasa propusnosti. Novi standard morao je zadržati kvalitetu prijenosa postojećeg MPEG-

2 standarda, kao što ima usluga VoD i HDTV. S novim MPEG-4/H.264 standardom, pojas

propusnosti je smanjen gotovo trostruko, kao što je prikazano u tablici 2.1.

Video tok rastavlja se na IP pakete i prenosi korištenjem telekomunikacijske jezgrene mreže,

masivne IP strukture koja se koristi i za veliku količinu drugih vrsta prometa (podaci, govor).

Do izražaja dolazi prednost posjedovanja kompletne transmisijske mreže, s obzirom na to

da se može upravljati kvalitetom signala (QoS – engl. Quality of Service) te tako dati najveći

prioritet video prometu koji je najosjetljiviji po pitanju gubitka paketa. Bez kontrole nad

kompletnom mrežom to bi moglo dodatno zakomplicirati stvari budući da se zahtjevi za

kvalitetu signala među različitim operaterima teško mogu dogovoriti na zadovoljstvo svih

uključenih. Uz kontrolu s kraja-na-kraj, telekomunikacijske kompanije mogu garantirati

dovoljno podatkovne propusnosti za signale u svakom trenutku, što je ključan faktor u

osiguravanju propusnosti sustava u očima krajnjih korisnika.

Video tokovi primaju se i skupljaju na jednom mjestu s kojeg se nakon obrade šalju prema

pojedinim televizijskim prijemnicima. Na pojedinim se televizijskim kanalima sa satelita

dodaje i lokalni sadržaj (lokalne televizijske stanice, reklamni sadržaj, info kanali, VoD, itd.)

Na tom svojevrsnom sabirnom mjestu za video tokove smješteno je i programsko rješenje

3 codec – skraćenica je od coder-decoder, a odnosi se na hardverski uređaj za snimanje/kodiranje odnosno

reprodukciju video signala ili na softverski modul s istom funkcijom.

8

koje ujedinjuje sve komponente IPTV sustava (MW – engl. Middleware). Ono određuje

izgled sučelja na televizijskim prijemnicima te se brine za prijavu korisnika, zahtjeva za

promjenom kanala i VoD zahtjeva, određuje izlaz prema sustavu za naplatu, itd.

Budući da se svi televizijski kanali u mrežu šalju multicast prijenosom, važno je napomenuti

kako postoji ograničenje broja kanala koji mogu istovremeno biti na raspolaganju jednom

korisniku. Problem je u lokalnoj petlji na digitalnoj pretplatničkoj liniji (DSL) gdje je čak i

uz potpuno iskorištenje mogućnosti ADSL 2+ tehnologije moguće ostvariti „samo“ 25

Mbit/s. Ta se brzina također znatno smanjuje kako su korisnici udaljeniji DSLAM uređaja.

Kako onda poslati stotine IPTV kanala prema krajnjem korisniku putem DSL linije? Pošalje

se maksimalno 2 do 3 kanala od DSLAM-a do korisnika (jedan za televiziju, jedan za

možebitni VoD te jedan potreban za prebacivanje kanala; moguće je dodati i četvrti u slučaju

su u kući postavljena dva korisnička STB uređaja). Kada korisnik mijenja kanal, STB uređaj

prelazi na drugi kanal korištenjem IGMP v2 protokola (engl. Internet Protocol Group

Membership Protocol) tako da prijeđe na drugu multicast grupu. Kada programski sustav

primi zahtjev za promjenom kanala, on „pregleda“ bazu korisnika i kada se potvrdi da je

dotični korisnik registriran gledati traženi kanal, na njegovom se lokalnom

usmjerivaču/preklopniku dodaje u distribucijsku listu. Na taj način se jedino programi koji

se trenutno gledaju šalju s mrežnog čvorišta (HE) prema DSLAM-u krajnjeg korisnika. Tako

se znatno štedi propusnost ograničenog internetskog priključka.

Bez obzira na to koliko je neka mreža organizirana ili koliko su snažne kontrole kvalitete

usluge, uvijek postoji mogućnost greške u video toku. Za unicast tokove je to manji problem

(takav je primjerice VoD promet) jer krajnji korisnički uređaj jednostavno može ponovno

zatražiti izgubljene pakete. Kod multicast video tokova puno je važnije da je mreža dobro

dimenzionirana s početka na kraj, budući da se krajnji korisnički uređaj samo „pretplaćuje“

na video tok te ne može praviti zahtjeve za dodatnim informacijama. Kako bi se izbjegao

problem multicast tokovi sa sobom nose razne vrste zaštite od grešaka.

Premda multicast tehnologija rješava problem isporuke istog sadržaja milijunima korisnika

istovremeno, ne pomaže kod opcija kao što je VoD, koji iziskuje jednoznačni video tok

prema jednom korisniku. Takav video tok u pravilu kontrolira protokol RTSP (engl. Real

Time Streaming Protocol) koji omogućava kontrolu nad video tokom podataka kao da se

radi o kućnom video uređaju s mogućnostima gledanja, pauziranja i zaustavljanja sadržaja

koji se gleda.

9

Poznatu tehnologiju prikaza, sliku u slici (PiP – engl. Picture in Picture) moguće je ostvariti

i pomoću IPTV tehnologije. Kako bi se to postiglo, nužno je slati dva video toka

istovremeno, kao što je slučaj kada se istovremeno snima sadržaj poslan putem VOD usluge

te gledanja nekog drugog televizijskog kanala. Upravo je taj dio IPTV usluge i postavljanja

mreže najkompleksniji. S obzirom na potrebnu propusnost, to može biti prilično teško kada

je riječ o triple play rješenjima i višemedijskom podsustavu utemeljenom na internetskom

protokolu IMS (engl. IP Multimedia Subsystem).

2.6 REALIZACIJSKI PROTOKOLI IPTV

IPTV podrazumijeva televiziju uživo, ali i pohranjeni video koji se prikazuje korisniku

kao usluga VoD. Izvođenje zahtjeva uređaj spojen na IP mrežu kao što je osobno računalo,

pametni telefon, tablet uređaje, no najčešće se koristi krajnji korisnički uređaj namijenjen

isključivo IPTV tehnologiji, ranije spomenuti STB. Kako je kapacitet priključka često

ograničen, ali i radi uštede prometa, video se komprimira i enkodira pomoću codeca MPEG-

4/H.264 ili H.263.

2.6.1 Protokoli korišteni u IPTV tehnologiji

Postoji nekoliko različitih protokola koji se najčešće koriste ovisno o vrsti usluge koju

zahtijeva krajnji korisnik. Davatelji usluga kod IPTV-a koriste IGMP protokol pri

povezivanju s mrežom za odašiljanje (televizijskim kanalima) te za promjene televizijskih

kanala. Za slanje televizijskih kanala kroz mrežu do većeg broja korisnika pomoću

multicasta, koristi se PIM protokol (engl. Protocol Independent Multicast). To je zapravo

skup protokola koji putem IP-a omogućavaju jedan-prema-više ili više-prema-više slanje

podataka preko LAN mreže, WAN mreže ili putem Interneta. Sadržaj na zahtjev, primjerice

VoD dostavlja se putem individualne veze, a najčešće se koristi RTP protokol (engl. Real-

time Transport Protocol) zadužen za prijenos zvuka i video sadržaja putem IP-a. Sadžaj na

zahtjev, VoD koristi UDP (engl. User Datagram Protocol) ili RTP protokole za prijenos, a

kontrola se odvija putem RTSP.

10

VRSTE IPTV USLUGA

Osim „klasične“ televizije, IPTV nudi više različitih usluga koje će biti opisane u ovom

poglavlju. Ostale usluge pokazuju da je IPTV više od slanja video signala putem IP paketa.

Pružatelji usluga zapravo nastoje raznim IPTV uslugama što više diferencirati od zemaljske

i kabelske televizije.

3.1 TELEVIZIJA

Osnovna je usluga najsličnija „klasičnoj“ televiziji (engl. Broadcast). To su dakle

televizijski kanali usporedivi sa zemaljskim i kabelksim kanalima. Glavne dvije komponente

su:

Broadcast televizijski kanali;

Premium kanali, u pravilu kriptirani.

Razlika u odnosu na klasičnu televiziju dolazi u obliku programskog vodiča (EPG – engl.

Electronic Programm Guide) koji sadrži informacije o programima. Izuzev toga, moguće je

dodati podsjetnike i komentare za emisije.

3.2 AUDIO USLUGE

Ovim uslugama omogućeno je korištenje televizijskog prijemnika za slušanje glazbe ili

radio stanica. Obuhvaćene su dvjema vrsta usluga:

Glazbena broadcast usluga – zapravo je radio usluga IPTV-a koja također sadrži

programski vodiš s funkcijama sličnim programskom vodiču za televizijske

kanale;

Usluga glazbe na zahtjev – iz ponuđene kolekcije korisnik može sam birati glazbu

ili emisije koje želi slušati.

11

3.3 PLAĆANJE PO GLEDANOM SADRŽAJU

Za razliku od trajnog plaćanja nekog kanala ili paketa kana, postoji model plaćanja po

gledanom sadržaju (PPV – engl. Pay per View). Ovime je omogućen jednokratan pristup

posebnim događanjima kao što su utakmice ili prijenosi drugih događanja. Postoji

mogućnost kupnje prava na gledanje jednog događaja, više događaja ili cjelodnevnog

pristupa za određeni kanal. Moguće je kupiti i paket koji sadrži sve važne događaje, recimo

umjesto dodatno sportskog kanala može se kupiti paket važnijih sportskih događaja.

3.4 PRIBLIŽNI VIDEO NA ZAHTJEV (VoD)

Kod približnog videa na zahtjev koriste se kanali koje kreira operater i putem tih kanala

odašilje sadržaj. Na tim kanalima se nalazi isti sadržaj pomaknut za određeni vremenski

interval.

Kupnjom ove usluge korisnik može „premotavati“ kanale, ali samo za predodređeni

vremenski interval i zato se ova usluga zove približni video na zahtjev. Na ovaj način više

korisnika gleda isti sadržaj bez potrebe za dodatnim zauzimanjem kapaciteta mreže.

3.5 VIDEO NA ZAHTJEV (VoD)

Usluga kojom se krajnjem korisniku daje mogućnost da sam bira sadržaj iz velikog

arhiva različitog sadržaja naziva se video na zahtjev. Arhiv sadrži filmove, serije, emisije i

drugi sadržaj. Za razliku od približnog videa na zahtjev, sadržaj se dostavlja svakom

korisniku pojedinačno (unicast) prema mogućnostima IP mreže, standardiziranim RTSP

protokolom.

Svom raspoloživom sadržaju je moguće pristupiti putem programskog vodiča. Doživljaj

gledanja sadržaja ne razlikuje se od gledanja sadržaja putem DVD uređaja. To znači da se

ovaj sadržaj može premotavati unaprijed ili unatrag te pauzirati. Kupljeni sadržaj uglavnom

je moguće pogledati samo jednom. Osim sadržaja koji se plaća, u arhivu se nalazi i besplatni

sadržaj kao što su primjerice, najave filmove.

12

3.5.1 Pretplatnički model

Varijanta videa na zahtjev kod kojeg korisnik kupuje pravo na unaprijed određeni

sadržaj naziva se pretplatnički model videa na zahtjev (SvoD – engl. Subscription Video on

Demand). U takvim se paketima najčešće radi o tematski sličnom sadržaju.

3.6 OSOBNI VIDEO SNIMAČ

Osobni video snimač (PVR – engl. Personal Video Recorder) omogućava korisnicima

snimanje sadržaja te njegovo kasnije gledanje. Privi osobni video snimači sadržaj su snimali

lokalno, na tvrdi disk samog uređaja. Koristili su se za snimanje video sadržaja „klasične“,

zemaljske ili kabelske televizije. Dolaskom IPTV snimljeni sadržaj se uglavnom pohranjuje

izravno na serverima, u mreži pružatelja IPTV usluge.

3.6.1 Mrežno utemeljen osobni video snimač

Kod osobnog video snimača utemeljenog na mreži, sadržaj se snima i pohranjuje unutar

mreže. To korisnicima s manje naprednim krajnjim uređajima (STB) omogućava pristup

ovakvim uslugama. Omogućava korisnicima veću fleksibilnost jer je potrebno samo putem

programskog vodiča naznačiti koji sadržaj treba biti snimljen, a snimanje sadržaja ne ovisi

o korisnikovu krajnjem uređaju. Nakon postavljanja zahtjeva, korisnikov krajnji uređaj može

biti ugašen ili čak ne mora ni biti priključen u mreži.

3.6.2 Televizija s vremenskim posmakom

Kod televizije s vremenskim posmakom korisnik ne treba unaprijed znati koji će sadržaj

biti snimljen. U bilo kojem trenutku korisnik može unatrag „premotati“ kanal koji gleda.

Razlika u odnosu na približni video na zahtjev je u tome što se ovdje na korisnikov zahtjev

(premotavanje) prelazi s multicast na unicast odašiljanje. Korisnik nije ograničen na

određeni vremenski interval premotavanja te se može gledati bilo koji trenutak televizijskog

kanala do nekoliko dana unatrag.

13

3.7 DODATNE USLUGE

Radi se o uslugama koje nisu sastavni dio IPTV paketa, ali su moguće zbog napredno

krajnjeg korisničkog sustava. Jedna od tih usluga su razne igre za jednog ili više korisnika

korištenjem televizijskog uređaja. Uglavnom se radi o jednostavnim igrama za korisnike

svih uzrasta.

Druga usluga je promidžbene naravi i korisniku na temelju paketa i programa koje koristi

nudi prikladan sadržaj. Korisnik može davati povratnu informaciju na ovaj tip sadržaja.

14

TELEVIZIJA U HRVATSKOJ

4.1 ZASTUPLJENOST DISTRIBUCIJSKIH PLATFORMI

Prema [2], u kontekstu isporuke signala razlikuju se IPTV, kabelska, satelitska te

zemaljska distribucija televizijskih kanala, a prema vrsti signala, razlikuju se analogni te

digitalni signal. Definicija različitih platformi je ukratko:

IPTV je sustav distribucije u sklopu kojega su televizijske usluge isporučene

pomoću skupa internetskih protokola (TCP/IP) i to putem mreže bazirane na

razmjeni paketa podataka.

Kabelska televizija podrazumijeva distribuciju televizijskih programa putem RF

(engl. Radio Frequency) signala, a pomoću koaksijalnih kabela ili svjetlosnih

signala putem optičkih vlakana.

Satelitska televizija isporučuje se pomoću komunikacijskih satelita, a krajnji

korisnik prima je korištenjem tzv. Satelitske antene, odnosno tanjura. Da bi se

signal prikazao na televizijskom prijemniku, potreban je dedicirani uređaj za

prihvat signala (engl. Receiver).

Zemaljska televizija oblik je distribucije televizijskog signala koji koristio radio

signal i to kroz sustav odašiljača i antena.

Najznačajniji događaj na hrvatskom televizijskom tržištu u posljednje četiri godine je

svakako ukidanje analognog zemaljskog signala 2010. godine. Država koja je prva isključila

analogni signal bila je Nizozemska još 2006. godine, a u Hrvatskoj je ugašen u tzv. četvrtom

valu. Iste godine analogni su signal isključile i Australija, Belgija, Estonija, Latvija,

Luksemburg, San Marino, Slovenija te Španjolska. Zadnja država koja planira izvršiti

prijelaz na digitalni signal je Kuba i to 2024. godine.

Digitalni signal u usporedbi s analognim efikasnije koristi raspoloživu propusnost te

omogućuje jednostavnu integraciju s ostalim digitalnim uslugama i servisima. Za krajnjeg

korisnika najveća su prednost svakako zvuk i slika znatno veće razlučivosti te veća ponuda

kanala. S druge strane, država koja izvrši tranziciju s analognog na digitalni signal

„oslobađa“ dio analognog spektra te ga može prenamijeniti. Najčešća je prenamjena u svrhu

telekomunikacijskih usluga (tzv. digitalna dividenda).

15

Prema raspoloživim istraživačkim podacima (istraživanje koje za AGB Nielsen svake

godine provodi Ipsos Puls na uzorku od minimalno 5.000 kućanstava) tek 2012. godine u

Hrvatskoj nije zabilježeno niti jedno kućanstvo koje još uvijek koristi analognu zemaljsku

platformu.

Tablica 4.1: Vrsta distribucijskih platformi po kućanstvima

Vrsta signala 2009. 2010. 2011. 2012.

Analogna zemaljska 76,42% 35,95% 3,55% 0,00%

Analogna satelitska 9,42% 4,90% 2,00% 2,10%

Analogna kabelska 8,41% 6,05% 4,25% 3,80%

Digitalna zemaljska 8,45% 48,15% 74,05% 72,80%

Digitalna satelitska 11,91% 10,35% 8,65% 7,50%

Digitalna kabelska 4,30% 8,90% 11,90% 12,70%

IPTV 8,89% 14,25% 17,85% 20,10%

Tablica 4.1 prikazuje zastupljenost pojedinih vrsta distribucijskih platformi u Hrvatskoj od

godine tranzicije s analognog na digitalni signal. U promatranom četverogodišnjem

razdoblju najznačajniji rast ostvario je jasno IPTV, a u budućnosti se očekuje nastavak tog

pozitivnog trenda. Trend rasta bilježi i digitalna kabelska platforma, dok je analogna

kabelska u konstantnom padu. Digitalna satelitska platforma bilježi također konstantan pad.

Vrijedi zaključiti kako je u Hrvatskoj pozitivan trend prihvaćanja digitalnog signala u nekom

od načina distribucije digitalnog signala. Razlog većem prihvaćanju IPTV usluga u

Hrvatskoj je sve veći broj operatera, sve bolja ponuda triple play rješenja te sve brži

internetski priključci s većim pojasom propusnosti.

Slika 4.1: Udio analognih signala u distribucijskoj mreži

76,42%

35,95%

3,55%0,00%

9,42%4,90% 2,00% 2,10%

8,41% 6,05% 4,25% 3,80%

0,00%

10,00%

20,00%

30,00%

40,00%

50,00%

60,00%

70,00%

80,00%

90,00%

2009. 2010. 2011. 2012.

Zastupljenost analognih signala u Hrvatskoj

Analogna zemaljska Aanlogna satelitska Analogna kabelska

16

Slika 4.2: Udio digitalnih signala i IPTV usluga u distribucijskoj mreži

4.2 USLUGE DOSTUPNE U HRVATSKOJ

Kao što je prikazano u tablici 4.1 te grafički prikazano na slici 4.1 i slici 4.2, u Hrvatskoj

i dalje je daleko najzastupljenija digitalna zemaljska televizija. Trend rasta trajao je od

godine prelaska s analognog signala na digitalni, 2010. godine. Taj se trend nastavio u 2011.

godini nakon čega slijedi pad zastupljenosti i trend se nastavio u budućnosti.

Kako je ranije spomenuto, IPTV bilježi nezaustavljiv rast udjela u distribucijskoj mreži

televizijskog programa. Jedan od razloga sve veće penetracije IPTV tehnologije na tržište je

zasigurno i sve veći broj operatera, kako domaćih tako i onih u stranom vlasništvu.

Sve većom konkurentnosti operatera, za krajnje korisnike najvažnije dolazi do pada cijene

paketa te sve boljom i kvalitetnijom ponudom ponuđenog sadržaja.

8,45%

48,15%

74,05% 72,80%

11,91% 10,35% 8,65% 7,50%4,30%

8,90%11,90% 12,70%

8,89%14,25%

17,85% 20,10%

0,00%

10,00%

20,00%

30,00%

40,00%

50,00%

60,00%

70,00%

80,00%

2009. 2010. 2011. 2012.

Zastupljenost digitalnih signala u Hrvatskoj

Digitalna zemaljska Digitalna satelitska Digitalna kabelska IPTV

17

ZAKLJUČAK

IPTV je skup usluga koji između ostaloga podržava emitiranje televizijskih sadržaja,

videa na zahtjev, plaćanje po gledanom sadržaju, usluge prijenosa televizijske slike visoke

razlučivosti (HDTV) te uslugu osobnog video snimača (PVR). Da bi se takve usluge

uspješno prenijele krajnjem korisniku, zahtjev IPTV tehnologije je da temeljna i pristupna

mreža imaju dovoljne prijenosne kapacitete. Također je bitno da se prijenos IP paketa ostvari

u visokoj kvaliteti te da je u mreže ugrađena odgovarajuća razina sigurnosti, kako na razini

transfera, tako i na razini sadržaja. Prilikom korištenja triple play usluga, krajnjem korisniku

u dolaznom smjeru potrebna je podatkovna brzina između 24 i 30 Mbit/s.

Razvoj IPTV usluga te pratećih tehnologija nije ni blizu svojeg vrhunca te kraja. Mnoge se

usluge moraju unaprijediti da bi zadovoljile rastući broj korisnika. Neke se nove tek trebaju

predstaviti kako bi privukle nove korisnike.

IPTV usluge donose znatan porast prihoda svima koji su uključeni u lanac isporuke. Ona

osigurava snažan potencijal za poslovni i gospodarski rast. Istraživanja tvrtke Park

Associates pokazuju da u Španjolskoj gotovo 80% stanovništva pokazuje interes za

korištenje naprednih televizijski usluga, dok u Ujedinjenom Kraljevstvu i Japanu oko 75%

ljudi pokazuje sklonost k prelasku na takve usluga.

Bilo kako bilo, IPTV tehnologija predstavlja budućnost distribucije televizijskog i video

sadržaja što je sasvim izvjesno.

18

LITERATURA

[1] http://www.ericsson.com/hr/etk/revija/Br_1_2008/tv_iptv.pdf

[2] http://www.e-mediji.hr/files/repozitorij/Analiza_TV_trzista.pdf

[3] https://www.theseus.fi/bitstream/handle/10024/37698/Thesis.pdf?sequence=1

[4] http://www.asbutc.com/UserFiles/2011-IPTV%20Course%20notes.pdf

[5] http://en.wikipedia.org/wiki/IPTV#Architecture

[6] http://en.wikipedia.org/wiki/Internet_television

[7] http://pvprm.zesoi.fer.hr/2004-2005-web/studenti-rad/drudanci/IPToverDSL.pdf

19

PRILOZI

U prilozima se nalaze kratice korištene u sklopu seminara te njihovo englesko značenje.

HDTV – High Definition Television

SDTV – Standard Definition Television

IPTV – Internet Protocol Television

IP – Internet Protocol

VoD – Video on Demand

VoIP – Voice over Internet Protocol

PAL – Phase Alternating Line

STB – Set-Top-Box

DSL – Digital Subscriber Line

MPTS – Multi-program Transport Stream

FTTH – Fibre-to-the-home

MPLS – Multiprotocol Label Switching

DSLAM – Digital Subscriber Line Access Multiplexer

HE – Head-End

QoS – Quality of Service

MW – Middleware

IGMP – Internet Protocol Group Membership Protocol

RTSP – Real Time Streaming Protocol

PiP – Picture in Picture

IMS – Internet Protocol Multimedia Subsystem

PIM – Protocol Independent Multicast

RTP – Real-time Transport Protocol

EPG – Electronic Program Guide

PPV – Pay per View

SvoD – Subscription Video od Demand

PVR – Personal Video Recorder

RF – Radio Frequency