zbornik radova - Ravnateljstvo civilne zaštite

ZBORNIK RADOVAS TREĆE KONFERENCIJA HRVATSKE PLATFORME

ZA SMANJENJE RIZIKA OD KATASTROFA

ZAGREB, 2012.

3

SADRŽAJ

Iskustva nacionalnih geodetskih agencija u uporabi geoprostornih informacija po potresima u Japanu i Novom Zelandu u 2011. godini __________________________________ 5

Uloga zrakoplovnih modela kod donošenja odluka i zapovijedanja u kriznim situacijama _________________ 15

Prijedlog modela izobrazbe operatera za rad u operativno komunikacijskim centrima operativnih snaga zaštite i spašavanja ________________________________________________ 19

Važnost očuvanja materijalnih (forenzičnih) tragova kod postupanja žurnih službi ______________________ 26

Spremnost za pružanje međunarodne pomoći u katastrofama ______________________________________ 32

Uloga mreža nove generacije i svjetlovodne pristupne mreže u sustavu zaštite i spašavanja _______________ 39

Neformalno osposobljavanje u sustavu zaštite i spašavanja ________________________________________ 49

Scenarij korištenja hitnog poziva iz vozila - „e-POZIV“ ____________________________________________ 57

Geoinformacijski sustavi u upravljanju poplavama _______________________________________________ 65

Upravljanje rizicima uslijed geomagnetskih i ionosferskih poremećaja ________________________________ 76

Obuka vatrogasaca za gašenje požara u zatvorenom prostoru u simulatorima plamenih udara _____________ 85

Rizici i plovila za zabavu u nautičkom turizmu __________________________________________________ 94

Izgradnja višenamjenskih sustava u vodnom gospodarstvu u cilju ublažavanja posljedica klimatskih promjena i smanjenja rizika od pojave poplava _______________________ 99

Poplave i zaštita od poplava u Republici Hrvatskoj ______________________________________________106

Geomagnetska informacija i sigurnost _______________________________________________________ 117

Voda kao mediji širenja štetnosti - zaštita i distribucija __________________________________________125

Normativno reguliranje civilne zaštite u RH ___________________________________________________133

Komunikacije kao dio upravljanja kritičnim infrastrukturama ______________________________________138

Primjena objektno orijentirane paradigme na slikama u svrhu detekcije oštećenja građevina _____________145

Istraživanje pogodnih signatura na kartografskim prikazima dlanovnika u službi ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijama ___________________________________153

Problemi spašavanja u poplavama i brzim vodama. _____________________________________________ 164

5

Iskustva nacionalnih geodetskih agencija u uporabi geoprostornih inform acija po potresima u Japanu i Novom Zelandu u 2011. godiniPIŠE: prof.dr.sc. Željko Bačić, Državna geodetska uprava

e-mail: [email protected]

SAŽETAK

2011. godinu obilježiti će potres i tsunami koji je pogodio istočnu obalu Japana 11. ožujka i potres koji je pogodio grad Christchurch na Novom Zelandu 26. veljače. Po posljedicama koje su ostavili, iako vrlo različiti, oba potresa

su imala katastrofalne učinke. U aktivnostima spašavanja neposredno po samim potresima, kao i obnove poharanih područja pokazala se izvanredna potreba za brzim i ažurnim geoprostornim informacijama koje prikazuju stanje prije i poslije spomenutih događanja. Te informacije su predstavljale jednu od bitnih karika u provedbi aktivnosti spašava-nja i obnove. Za razliku od Haitija, gdje je nedostatak geoprostornih informacija (svih vrsta karata, aerofoto snimaka, satelitskih snimaka i drugih informacija) bio kroničan skoro mjesec dana od samog potresa 2010 godine, u Japanu i Novom Zelandu, kao visoko organiziranim državama, poduzete su brojne uspješne aktivnosti u cilju osiguranja traže-nih informacija. Ipak, spasilačke službe, donosioci odluka i geodetske agencije su se susrele s brojnim i neočekivanim problemima.

Na temelju mjerodavnih informacija koje su objavile geodetske agencije Japana i Novog Zelanda, te iz razgovora s njihovim čelnicima, analizirane su pouke tih i drugih nedavnih potresa i kriznih situacija s osvrtom na moguće situa-cije u Hrvatskoj i mjere koje bi bilo potrebno poduzeti.Ključne riječi: potres, tsunami, Japan, Novi Zeland, geoprostorne informacije, karte

SUMMARY

2011 will be remembered by the earthquake and tsunami that hit the eastern cost of Japan on 11 March and the earthquake that shook the town of Christchurch in New Zealand on 26 February. Although very different, both

earthquakes had disastrous consequences, judging by their aftermath. The rescue activities conducted immediately after the earthquakes and the reconstruction of the ravaged areas have demonstrated extraordinary need for fast and up-to-date geo-spatial information showing the situation before and after the above-mentioned events. The infor-mation has represented one of the significant links in the implementation of the rescue and reconstruction activities. Unlike Haiti where the lack of geo-spatial information (all types of maps, aerial photos, satellite photos and other information) was dire fore almost a month after the earthquake in year 2010 itself, numerous activities aimed at securing the required information have been undertaken in Japan and New Zealand, as highly organized countries.

6

However, the rescue services, decision makers and geodetic agencies have come across numerous and unexpected problems.

Based on adequate information published by the geodetic agencies of Japan and New Zealand as well as the dis-cussions with their high representatives, lessons learned after these and other recent earthquakes and crisis situati-ons have been analyzed and compared to possible situations in Croatia as well as the measures to be taken.Key words: earthquake, tsunami, Japan, New Zealand, geo-spatial information, maps

UVOD

Ukoliko bi se sastavljao popis najvećih prirodnih katastrofa, na samom vrhu bi se nalazili brojni katastrofalni po-tresi koji su svojom pojavom izazvali ne samo velika ljudska i materijalna stradanja već nerijetko utjecali na

daljnji povijesni razvoj nekih gradova, regija, pa i država. Stoga nije za čuditi se da su potresi kao takvi jedna od pri-rodnih pojava koje se ljudi najviše boje i u vezi s kojom su kroz povjest najviše činili kako bi predvidjeli njihov dolazak, odnosno umanjili štete u slučaju njihove pojave. Iako se katastrofalni potresi na nekoj lokaciji rijetko ponavljaju, či-njenica je da su na globalnoj razini oni redovita pojava, kao što je to slučaj u najtrusnijem području uz obale Tihog oceana, vidi sliku 1 i tablicu 1. Područje Tihog oceana poznato je i po drugom fenomenu, a to je pojava velikih vode-nih valova, tsunami-ja, koji u ovisnosti od katraktera potresa, prate pojedine od njih i nerijetko uzrokuju posljedice koje su teže od šteta koje su izazavali sami potresi koji su ih uzrokovali.

Slika 2. Detalj katastrofalne poplave Save kod Zagreba (snimljeno 26.X 1964., H = 514 cm,

Tablica 1: Lokacija, godina i magnituda najvećih potresa u stupnjevima po Richteru oko Tihog oceana (Murakami, 2011.)

Oznaka Lokacija Godina Magnituda

1. Bolivija/Čile 1960. 9,5

2. Aljaska 1964. 9,2

3. Sumatra 2004. 9,1

4. Japan, Fukushima 2011. 9,0

5. Kamčatka 1952. 9,0

6. Čile 2010. 8,8

7. Ekvador 1906. 8,8

8. Aljaska 1965. 8,7

9. Sumatra 2005. 8,6

10. Assam-Tibet 1950. 8,6

11. Aljaska 1957. 8,6

12. Sumatra 2007. 8,5

7

Slika 2: Posljedice Darfield-skog potresa, iz Blick i Beaven, 2011.

Obzirom na pojave koje je Darfield-ski potres izazvao jasno je da je došlo do značajnih horizontalnih i vertikalnih pomicanja zemljine površine te je osnovna zadaća geodeta bila utvrđivanje tih pomaka i njihovo evidnetiranje kako bi se sam potres analizirao, ali i postojeća geodetska mreža razvijena na tom području mogla korigirati. Slika 3. pokazu-je horizontalne pomake stalnih točaka geodetske osnove u području potresa i pokazuje da su horizontalni pomaci točaka u epicentru veći od metra, slika 3a, dok su na udaljenostima od 20-tak kilometara oni unutar 2 decimetra, a vertikalni pomaci neznatni, vidi sliku 3b.

Bez obzira na uložena sredstva i napore znanstvenika, predikcija potresa danas nije moguća s većom vjerojatnošću. Puno više je učinjeno, ali samo u razvijenom dijelu svijeta, na prevenciji šteta od potresa kroz propise o gradnji, orga-nizaciji i pripremi stanovništva za slučaj potresa, kao i organizaciji službi koje u slučaju potresa djeluju. U dijelu koji se odnosi na organizaciju službi koje djeluju u slučaju potresa i nastavnih pojava kao što je tsunami, prostorne infor-macije koje su brzo dostupne i koje prikazuju stanje prije i poslije elementarne nepogode imaju izuzetno značajnu ulogu. Navedeno je istaknuo i Pomoćnik generalnog tajnika za ekonomska i socijalna pitanja Organizacije ujedinjenih naroda g. Sha Zukang, na 1. visokom forumu Ujedinjenih naroda o upravljanju globalnim geografskim informacijam održanom u Seulu, Južna Koreja, ističući da su: „nedavni potresi pokazali iznimnu potrebu globalne zajednice za brzim i pouzdanim prostornim informacijama“. Uloga i značaj prostornih informacija biti će prikazana upravo na ovogodiš-njim potresima u Christchurchu, Novi Zeland i na istočnoj obali Japana.

POTRES U CHRISTCHURCHU 26. VELJAČE 2011.

Drugi najveći novozelandski grad Christchurch pogodila su u vrlo kratkom vremenskom razmaku dva snažna potre-sa. Prvi 4. rujna 2010. godine, s epicentrom 40 km zapadno od Chirstchurcha pored mjesta Darfiled, magnitude

7,1 po Richterovoj skali i na dubini od 10 km te drugi, katastrofalni, 22. veljače 2011. godine, s epicentrom 7 km ju-goistočno od središta Christchurcha, magnitude 6,3 po Richterovoj skali i na dubini od 5 km. Darfield-ski potres nije prouzročio ljudske žrtve niti značajnija materijalna razaranja, iako su posljedice potreba bile više nego vidljive, vidi sliku 2.

8

Slika 3: Horizontalni pomaci po Darfieldskom potresu, iz Blick i Beaven, 2011.

Slika 4: Razaranja u Chirstchurchu, iz MacDonald 2011.

a) neposredno po potresu iz točaka stalne geodetske osnove

b) gibanje referentne GNSS stanice u Christchurchu prije, za i poslije potresa

Međutim, zbog činjenice da potres nije izazvao veća razaranja, u razdoblju između dva potresa, prema MacDonald 2011., nisu uslijedile potrebne radnje, prvenstveno precizna geodetska izmjera potresom zahvaćenog područja, što je imalo svoje posljedice po razarajućem Christchurch-skom potresu 22. veljače 2011. godine. Iako je potres u Chri-stchurchu bio slabije snage, njegove posljedice su bile daleko dramatičnije i uzrokovale značajna razaranja u samom gradu, vidi sliku 4., te pogibiju 181 osobe.

Pored toga potres je pratila pojava izrazite likvifikacije, odnosno istiskivanja vode iz zemlje i njenog izbijanja na površinu, koja je također uzrokovalo značajne štete i probleme u aktivnostima spašavanja i otklanjanja razaranja, vidi sliku 5.

Analiza horizontalnih i vertikalnih pomaka po potresu u Christchurchu 22.02.2011. pokazala je da su pomaci bili

manjeg intenziteta, većinom između dva i tri decimetra, s pojedinačnim vektorima pomaka većim od tri decimetra, vidi sliku 6. Međutim, obzirom da nije provedena detaljna izmjera geodetske mreže između dva potresa, to je rezulti-ralo i visokom nesigurnošću u dobivenim rezultatima koja je procjenjena na šest centimetara temeljem reziduala iz-među razlika mjerenih točaka geodetske osnove i podataka dobivenih iz modela gibanja rasjeda koji se proteže izme-šu Darfielda i Christchurcha. Posljedica svega navedenog je da novozelandski stručnjaci iz LINZ-a (Land Information New Zeeland), nacionalne geodetske institucije Novog Zelanda, zaključili da nisu u mogućnosti dati precizne podatke o pomicanju zemljine površine potrebne za postpotresne geodetske i građevinske aktivnosti te da je potrebno pono-viti mjerenja geodetske osnove i provesti katastarsku izmjeru potresom pogođenog područja.

9

Slika 5: Područja likvifikacije. Crveno: umjereno - jako, žuto: slabo - umjereno, sivo: samo na cestama, iz Blick i Beaven, 2011.

Slika 6: Horizontalni pomaci u Christchurchu po potresu 22.02.2011, iz Blick i Beaven, 2011.

POTRES I TSUNAMI U JAPANU 11. OŽUJKA 2011.

Japan je poznat kao zemlja koja živi s potresima, što ima za posljedicu da je cjelokupan život u Japanu prilagođen toj činjenice. Od standarda građenja, organizacije svih javnih službi u državi, organizacije službi koje djeluju u

slučaju razornih potresa, do kontinuirane edukacije cjelokupnog stanovništva u svezi ponašanja u slučaju potresa i drugih katastrofa. Pa ipak, potres i nastavno tsunami koji su pogodili Japan 11. ožujka 2011. godine imali su katastro-falne posljedice i izazavali su nemali šok u stanovništvu te velike probleme u radu službi koje djeluju u slučaju ele-mentarnih nepogoda. Razlog tome je prije svega u činjenici da je priroda nepredvidiva, te je ovaj potres, izuzetne snage od 9,0 stupnja po Richterovoj skali, pratilo i iznimno izraženo pomicanje zemljine površine u horizontalnom i vertikalnom smislu, vidi sliku 2, te pojava ogromnog tsunamija.

Japanska uprava za geoprostorne informacije (Geospatial Information Authority of Japan) (u daljem tekstu GSI) je u roku od 24 sata od potresa iz mjerenja na permanentnim GPS stanicama kontrolne mreže koja pokriva cijeli Japan, obradom podataka registracije signala GPS satelita prije i poslije potresa, bila u stanju objaviti podatke o horzontal-

10

nom i vertikalnom pomicanju zemljine površine koji su bili od iznimne važnosti za razumijevanje pojave i nastavno planiranje rada spasilačkih i drugih službi. Naime, više od polovine najvećeg Japanskog otoka Honšu, pod utjecajem sila oslobođenih potresnom, pomaklo se u horizontalnom smislu za više desetaka centimetara, dok je maksimalan horizontalni pomak dosegao čak 530 cm u smjeru jug-jugoistok, vidi sliku 7. Iako je riječ o neregistrirano velikom pomicanju zemljine površine neposredne posljedice horizontalnih pomaka nisu imale sekundarnih posljedica kao ver-tikalni pomaci. Izrazitim vertikalnim pomicanjem tla, čiji karakter je u ovom slučaju bilo slijeganje, bilo je obuhvaće-no upola manje područje od područja s izrazitim horizontalnim pomakom, ali je činjenica da se skoro 600 km obalne crte sleglo za 50 ili više cm, s maksimumom slijeganja od 120 cm, imalo katastrofalne posljedice. Nuklearnoj elektra-ni Fukushima sam potres nije naštetio na način da bi ugrozio njenu sigurnost, ali je slijeganje tla od 120 cm izazvano potresom i tsunami visine 500 cm rezultirao efektivnom visinom vala od 620 cm, što je bilo više od zaštitnog luko-brana nuklearne elektrane koji je bio visok 550 cm iznad razine mora. Jednostavno se može zaključiti da sam tsunami ne bi oštetio nuklearnu elektranu i izazavao nuklearnu katastrofu, jer je lukobran bio dovoljno visko, da nije bilo do-datnog enormnog slijeganja tla. Ukupan broj poginulih u ovom potresu iznosi 15.425 osoba i daljnih 7.931 osoba se vodi kao nestala, uz 5.367 ozlijeđenih. Indikativno je da sam potres bio uzrok pogibije, nestanka ili ozljeđivanja samo 7% osoba, dok je stradanje 93% osoba izazavao nastavni tsunami, vidi Fukushima, 2011.

Slijeganje tla u obalnom pojasu izazvao je dodatne posljedice jer je došlo do trajne promjene izgleda zemljine po-

vršine, vidi sliku 8. što je nastavno, pored potpunog uništenja brojnih obalnih naselja imalo značajnih posljedica na prometnu infrastrukturu i njenu provoznost. Prometna infrastruktura je dvostruko nastradala, od samog potresa, brojni mostovi su postali neprovozni, a zbog slijeganja tla su brojne prometnice ostale potopljene. Stoga je brza in-formacija o provoznim prometnicama bila od iznimne važnosti za spasilačke službe te je bilo bitno doći do nje. Sama neprohodnost prometnica isključila je mogućnost terenskog rekognosticiranja prometnica, a i veličina ugroženog područja je bila otežavajući faktor. Stoga su se japanske institucije obratile japanskim proizvođačima automobila i zatažile podatke GPS praćenja vozila koja su se kretala u ugroženom području. Analizom podataka, trajektorija kreta-nja vozila, koji su japanski proizvođači automobila stavili na raspolaganje, bilo je moguće detektirati koje prometnice (mostovi) nisu prohodne, izraditi primjerenu kartu, vidi sliku 9, i staviti ju spasilačkim službama na raspolaganje.

Slika 7: Pomaci zemljine površine detektirani GPS kontrolnom mrežom, (Murakami, 2011.)

11

Slika 8: Slijeganje tla i trajna posljedica promjene izgleda zemljine površine, područje rijeke Kitakami, (Fukushima, 2011.)

Slika 9: Provoznost prometnica u ugroženom podučju dobivena temeljem GPS praćenja vozila proizvođača automobila (Murakami, 2011.)

ULOGA PROSTORNIH INFORMACIJA I ODGOVORNIH INSTITUCIJA U NAVEDENIM KATASTROFAMA

Kako je GSI jedna od japanskih institucija određena Zakonom koji uređuje postupanja u slučaju prirodnih katastrofa i nesreća (Disaster Countermeasures Basic Act), koja se za situacije kao što je ovaj potres pripremala, to je akcija u GSI

počela unutar sat vremena od dojave potresa. Unutar dva sata od potresa GSI je za središnje i lokalne japanske institu-cije osigurala karte sitnijeg mjerila. Nastavno su unutar 24 sata od potresa izrađeni (prema Fukushima, 2011.):- karta područja ugroženog potresom koja je dostavljena TV i radio stanicama, stavljena na web stranice i bila na

raspolaganju za izradu svih vrsta izvješća

12

- prikupljeni su i obrađeni podaci registracije s permanentnih GPS stanica i izrađene karte horizontalnih i vertikalnih pomaka

- isplanirano je i ugovoreno aerofotogrametrijsko snimanje ugroženog područja, što je bilo moguće jer postoji me-morandum razumijevanja izmeđi GSI, drugih javnih institucija i privatnih snimatelja koji omogućuje, u slučaju elementarnih katastrofa, efikasno ugovaranje potrebnih aktivnosti bez provedbe propisanih postupaka nabave (Bypassing Bidding Process)

- provedbu aerofotogrametrijskog snimanja, uključujući oblique foto, koji su nastavno u slijedećih 24 sata bili dostu-pni na webu GSI-a.U nastavnim danima i tjednima GSI je izradio čitav niz kartografskih prikaza potrebnih, kako za postupanje raznih

spasilačkih službi, tako i za izradu planova obnove i rekonstrukcije razrušenih područja.

Pokazalo se da su digitalne ortofoto karte, izrađene neposredno poslije potresa u kombinaciji s kartama istih po-dručja prije potresa, prostorna informacija koja najviše govori u slučaju katastrofalne elementarne nepogode, te su se koristile za čitav niz potreba:- potraga za nestalim osobama, - uklanjanje smeća,- ispumpavanje poplavljenih područja - popravak cesta (sve aktivnosti u nadležnosti središnjih tijela države), - lociranje objekata pogodnih za smještaj unesrećenih,- definiranje lokacija za kampove za unesrećene, - definiranje lokacija za privremene medicinske i logističke objekata, - definiranje mjesta za rad lokalnih tijela (organizacija dostave hrane, dobrovoljne pomoći, informacije o rođacima)

(aktivnosti u nadležnosti lokalnih tijela).

Također je u oba potresa detektirana potreba za permanentnim GNSS mrežama, koje u lučaju potresa imaju ključnu funkciju u detekciji horizontalnih i vertikalnih pomaka zemljine površine nakon potresa. Potreba za brzom geodet-skom izmjerom geodetske osnove pokazala se zorno na primjeru potresa u Novom Zelandu, te je istu potrebno prove-sti bez obzira na činjenicu da li će u kratkom razdoblju po potresu uslijediti slijedeći snažan ili katastrofalan potres ili ne.

Treba međutim imati na umu da nisu sve zemlje tako dobro organizirane kao Japan i Novi Zeland, te ne raspolažu resursima kao one, što se vrlo zorno vidjelo na prethodnom potresu koji je pogodio Haiti 12. siječnja 2010. godine, jer je aktivnosti spašavanja i obnove karakterizirao prije svega opće nesnalaženje, kaos i anarhija, dodatno naglasio ne-dostatka osnovnih geoprostornih informacija. Stoga su pouke analiziranih potresa i potresa na Haitiju da su pri razor-nim potresima, prema Woof , 2011.:- geoprostorne informacije ključne za provedu uspješnih aktivnosti na područjima gdje se provode aktivnosti spaša-

vanja i obnove,- službe koje su odgovorne za aktivnosti spašavanja i obnove trebaju upotrebljive geoprostorne informacije pravore-

meno, odnosno u slučaju njihovog nedostatka ili kašnjenja ne mogu čekati u donošenju svojih odluka,- osnova za uspješno i pravovremeno osiguranje adekvatnih geoprostornih informacija je prethodno definiranje po-

stupaka, njihova razrada i uvježbavanje. - Korištenje geoprostornih informacija koje osim službenih institucija stvaraju i obični ljudi i različite neslužbene

udruge objedinjujene pod nazivom dobrovoljne ili masovne aktivnosti prikupljanja informacija (voluntary/crowd sourcing acitvities).

13

OSVRT NA SITUACIJU U HRVATSKOJ

Spekulirati o tome kada će se, gdje i koje će snage biti slijedeći potres u Hrvatskoj je bespredmetno, jer je samo jedan odgovor na navedena pitanja izvjestan, a to je da će se potres dogoditi. Stoga je jedina opcija za tijela i

službe koje u slučaju prirodnih katastrofa moraju djelovati kako bi posljedice katastrofa bile minimalne, odnosno iste što prije sanirane, razraditi procedure i radnje koje je potrebno p oduzeti u slučaju takvog događaja i pripremiti ka-drove koje će predmetne aktivnosti provesti. U okviru nadležnosti Državne geodetske uprave inicijalni doprinost predstavlja činjenica da Republika Hrvatska danas raspolaže s temeljnih kartografskim podlogama, topografskim kartama u mjerilu 1:25.000 i digitalnim ortofoto kartama u mjerilu 1:5.000, te nizom prostornih informacija organi-ziranim u baze podataka i registre koje su dostupne putem web-servisa, kao što je to detaljno opisano u Bačić i Landek, 2010.

U kontekstu razmatranja događanja u vezi s potresima u Novom Zelandu i Japanu, može se također zaključiti da Državna geodetska uprava treba razraditi procedure koje će u slučaju katastrofalnog potresa ili neke druge slične katastrofe omogućiti da se u kratkom razdoblju osiguraju:- digitalne ortofoto karte katastrofom zahvaćenog područja i mogućnost usporedbe s prethodnim kartama istog

područja,- druge kartografske prikaze katastrofom zahvaćenog područja,- izradu tematskih karata i kartografskih prikaza katastrofom zahvaćenog područja- izračun i analizu horizontalnih i vertikalnih pomaka zemljine površine koristeći stanice permanentne GNSS mreže

CROPOS,- izmjeru, izračun i analizu horizontalnih pomaka zemljine površine koristeći točke stalne geodetske osnove te- druge aktivnosti potrebne službama spašavanja i saniranja katastrofom zahvaćenog područja.

Obzirom na činjenicu da se cjeloviti sustav zaštite i spašavanja u Hrvatskoj još uvijek izgrađuje, to spomenute pro-cedure i radnje u Državnoj geodetskoj upravi nisu razrađene, srećom i zbog činenjice da od Domovinskog rata nismo imali katastrofa spomenutog tipa. Međutim, upravo na iskustvima cijele geodetske službe tijekom Domovinskog rata u Državnoj geodetskoj upravi su pokrenute aktivnosti, izrada studje koja bi trebala detaljno analizirati iskustva Japa-na i Novog Zelanda te drugih zemalja i inicijalno predložiti aktivnosti i procedure koje bi Državna geodetska uprava trebala poduzeti u slučaju katastrofalnog potresa, odnosno druge prirodne katastrofe.

14

ZAKLJUČAK

Potresi i druge prirodne katastrofe su pojave na čije događanje ljudska zajednica ne može utjecati, već se samo pripremati da se suoči s njima kada se dogode. Zbog te činjenice, razina pripremljenosti pojedine zajednice na te

pojave, njena organiziranost i sposobnost poduzimanja efikasnih mjera u slučaju katastrofe, kako službi zaduženih za postupanja u takvim situacijama, tako i svekolikog građanstva, predstavljaju način kako posljedice takvih događanja, bilo materijalne štete ili ljudske žrtve, maksimalno umanjiti. Prirodne katastrofe, ponajprije potrese koji se događaju diljem svijeta i situacija koje nastaju po njima, potrebno je analizirati kako bi se na iskustvima drugih stjecala iskustva i spoznaje koje mogu biti od ključnog značaja u slučaju neke nove katastrofe.

Iz katastrofalnih potresa koji su se dogodili u Japanu i na Novom Zelandu i analize događanja po njima, razvidan je izuzetan značaj informacija o prostoru prije i poslije samog događaja, odnosno sposobnost odgovornih službi da te informacije brzo prikupe i diseminiraju službama na terenu i cjelokupnoj javnosti. U tom kontekstu je u Državnoj geodetskoj upravi pokrenuta izrada studije koja ima za cilj definiranje aktivnosti koje bi Državna geodetska uprava u slučaju prirodne katastrofe velikih razmjera trebala poduzeti kako bi iz svojeg djelokruga nadležnosti mogla servisira-ti potrebe službi koje su neposredno angažiranje u spašavanju ljudi i dobara te uklanjanju posljedica katastrofe. Iskustva drugih institiucija koje su se suočile s takvom situacijom govore da su razrađene postupovne mjere u slučaju prirodnih katastrofa i nastavno uvježbanost ljudstva koje te mjere treba provesti ključni za uspješno djelovanje koje u konačnici, zajedno sa svim drugim službama, ima za cilj umanjiti posljedice prirodnih katastrofa.

LITERATURA:[1] Bačić, Željko; Landek, Ivan: Službeni prostorni podaci u funkciji upravljanja prostorom i katastrofama. 2. konferencija hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa. Zagreb, 14.-15. Listopada 2010. str. 121-126,[2] Blick, Graeme, Beavan, John: The Impact of the 2010 Darfield and 2011 Christchurch Earthquakes on the Geodetic Infrastructure in New Zealand. FIG Working Week 2011, Marrakech, Morroco18.-22., May 2011., Technical session 4a, paper 4859. [3] Fukushima, Yoshikazu: Disaster response of the recent earthquake event in Japan. Cambridge Conference 2011. Southampton-Winchester, June 26th -July 1st 2011.[4] MacDonald, Colin: Safety Planning and Disaster Management: New Zealand's story. Cambridge Conference 2011. Southampton-Winchester, June 26th -July 1st 2011.[5] Murakami, Hiroshi: Earthquake and Tsunami in Japan and common framework of Geospatial Information Management for Disaster Preparation. Cambridge Conference 2011. Southampton-Winchester, June 26th -July 1st 2011. [6] Woof, Nigel: Spatial data preparedness for disaster response: Lessons learned and practical approaches. Cambridge Conference 2011. Southampton-Winchester, June 26th -July 1st 2011.

15

Uloga zrakoplovnih modela kod donošenja odluka i zapo-vijedanja u kriznim situacijamaPIŠE: Mladen Vinković, Državna uprava za zaštitu i spašavanje1

SAŽETAK

Kvalitetno i brzo donošenje odluka zahtjeva točnu i jasnu informaciju koju mogu prihvatiti i analizirati više ljudi koji sudjeluju u rukovođenju akcijom ublažavanja posljedica katastrofe. Stožer ili zapovjedništvo informacije mogu

prikupljati na više načina kao što su glasovne (informacije s terena prenose se radio vezom, telefonom ili neposrednim kontaktom), pisane (skice poslane telefaksom ili e-mail-om), osobnim obilaskom terena i sl. Svaki od navedenih pri-mjera daje parcijalnu i subjektivnu sliku situacije. Potpunu sliku, uz sve gore navedene mogućnosti prikupljanja infor-macija, može dati pogled iz zraka. Kada se pomisli na pogled iz zraka prvo na što se pomisli je let avionom ili helikop-terom iznad ugroženog područja, no postavlja se pitanje da li čovjek ili grupa ljudi mogu u tom trenutku sagledati posljedice katastrofe te nakon slijetanja isto to točno interpretirati ostalim članovima stožera ili zapovjedništva. Na-ravno da ne. Bolja varijanta je da zrakoplov nosi fotografski aparat te vrši ortogonalno snimanje terena. Nakon slije-tanja slike bi se spajale i postojala bi mogućnost analize situacije. U nastavku ovog rada prikazat će se upotreba zrakoplovnih modela na daljinsko upravljanje koji mogu ponijeti male, ali kvalitetne fotoaparate s mogućnošću slanja slike u realnom vremenu prema zemaljskoj postaji. Ključne riječi: Zapovijedanje, zrakoplovni model, analiza terena

SUMMARY

Good and fast decision making requires accurate and clear information which can be received and analyzed by several people involved in the management of a disaster mitigation operation. The headquarters or the command

may collect information transferred by radio, telephone or personally from the field (voice information), sketches sent by fax or e-mail (written information) or they may collect them by visiting the site personally. All of the above men-tioned examples provide only a partial and subjective image of the situation. While using all of the above methods for collecting information, a complete picture may be provided by the view from the air. In this respect, the first tho-ught that comes to mind is the view experienced from an airplane or helicopter but one cannot but wonder if one or more persons aboard can perceive all consequences of the disaster and then relate them accurately to other headqu-arters and command members. It cannot be done. A better solution would be to have orthogonal camera aboard the plane take photographs of the field. After the flight the images would be put together for a better analysis of the situation. This paper discusses the use of remote control airplane models which can carry small but quality cameras that can send real time images to the ground station.Key words: Commanding, UAV2, terrain analysis

1 Mladen Vinković, pomoćnik glavnog vatrogasnog zapovjednika, Služba za vatrogastvo2 UAV - Unmanned Arial Vehicle

16

UVOD

Kvalitetno i brzo donošenje odluka zahtjeva točnu i jasnu informaciju koju mogu prihvatiti i analizirati više ljudi koji sudjeluju u rukovođenju akcijom ublažavanja posljedica katastrofe. Stožer ili zapovjedništvo informacije mogu

prikupljati na više načina kao što su glasovne (informacije s terena prenose se radio vezom, telefonom ili neposrednim kontaktom), pisane (skice poslane telefaksom ili e-mail-om), osobnim obilaskom terena i sl. Svaki od navedenih pri-

mjera daje parcijalnu i subjektivnu sliku situacije. Potpunu sliku, uz sve gore navedene mogućnosti prikupljanja informacija, može dati pogled iz zraka. Kada se pomisli na pogled iz zraka prvo što padne na pamet je let avionom ili helikopterom iznad ugroženog područja, no postavlja se pitanje da li čovjek ili grupa ljudi mogu u tom trenutku sagledati posljedice katastrofe te nakon sli-jetanja isto to točno interpretirati ostalim članovima stožera ili zapovjedniš-tva. Naravno da ne. Bolja varijanta je da zrakoplov nosi fotografski aparat te vrši ortogonalno snimanje terena. Nakon slijetanja slike bi se spajale i posto-jala bi mogućnost analize situacije. No problem je taj što nema uvijek u blizini aerodrom, a i zrakoplove za takve namjene teško je unajmiti. Jedno od rješenja

koje se nameće je upotreba besposadnih sustava. Vojni sustavi, kao što su američki „Predator“ ili izraelski „Harmes 450S“ su vrlo skupi. Takvi sustavi bi sigurno bili od velike koristi međutim osim što su vrlo skupi ograničava ih zakon-ska regulativa i nemoguće ih je koristiti za civilne svrhe. U nastavku ovog rada prikazat će se upotreba zrakoplovnih modela na daljinsko upravljanje koji mogu ponijeti male, ali kvalitetne fotoaparate s mogućnošću slanja slike u real-nom vremenu prema zemaljskoj postaji.

ZRAKOPLOVNI MODEL

Prvo treba razlučiti što je besposadni zrakoplov, a što zrakoplovni model. Osnovna razlika je u ukupnoj poletnoj masi. Zrakoplovnim modelom se smatra letjelica koja ima ukupnu masu do 5 kg, a sve što je preko 5 kg je zrakoplov, a

isto je propisano Zakonom o zračnoj plovidbi. Nadalje zrakoplovni model smije letjeti do visine od 300 m od tla, iznimno uz dopuštenje kontrole leta i više te na udaljenosti koja omogućuje pilotu vizualni kontakt tijekom cijelog leta. Besposadni zrakoplov nije još pronašao svoje mjesto u civilnoj zrakoplovnoj regulativi stoga se za sada može koristiti jedino u vojne svrhe i na području koje mora biti zatvoreno (od strane kontrole leta) za civilne zrakoplove.

Kada govorimo o zrakoplovnim modelima misli se na modele aviona i modele helikoptera. Svaki od tih tipova ima svoje prednosti i mane te jedan ne isključuje drugi, već naprotiv u potpunosti se nadopunjuju.

TEHNIČKE KARAKTERISTIKE

Model šestero-rotornog helikoptera (slika 2.)Broj motora: 6 svaki snage 110 WMasa: 1,4 - 3 kgBrzina leta: 0-50 km/hAutonomija leta: 10-15 min.Visina leta: 300/1000 mRadijus letenja: 500 mBrzina vjetra: 8 m/s (28,8 km/h)

Slika 1. Polijetanje besposadne letjelice Harmes 450S

Slika 2.

17

Model aviona (slika 3.)Autonomija leta: 60/90 min.Radijus letenja: 1 - 5 kmBrzina - max: 150 km/hBrzina - min: 20 km/hVisina leta: 300/1000 mPolijetanje i slijetanje u rukuMasa: 4,1 kgRaspon krila: 3,75 m

Za opsluživanje jednog i drugog sustava potrebna su dva čovjeka, pilot i operator. Oba sustava koriste isti tip foto-aparata s mogućnošću slanja video signala u realnom vremenu. Masa fotoaparata iznosi 250g, rezolucija videa je 640x480, slika ima 12Mp, a maksimalno približavanje 12x ( žarišna duljina 25-300 mm).

OPERATIVNA UPOTREBA

Koji će se od gore navedenih sustava koristiti ovisit će o mnogim faktorima. Prije početka rada operater se treba pripremiti na način da pripremi podloge terena na kojem će se letjeti, da procijeni veličinu područja te optimalna mjesta za slijetanje i polijetanje. Kada to učini uzimajući u obzir karakteristike sustava, imajući u vidu dobre i loše strane odlučuje se za sustav.

HELIKOPTER AVIONPrednosti• jednostavan za upravljanje• ne treba puno prostora za polijetanje• brzi pregled terena• moguće pregledavanje objekataNedostaci • relativno kratak let• nije pogodan za izradu okomitih slika veće površine• mali radijus kretanja

Prednosti• snimanje veće površine• duže trajanje leta• pogodan za izradu okomitih snimaka veće površine (2km2)Nedostaci • potreban prostor za polijetanje• zahtjeva obuku za pilota• potrebna duža priprema za let

Opisani sustavi mogu se koristit u šumskim požarima (požari otvorenih prostora), poplavama, potresima, ali i za druge specijalne namjene u vojsci i policiji. Također se mogu koristit u slučajevima radioaktivnog zagađenja kada je potrebno spriječiti izlaganje ljudi, a da se pri tome izmjeri stupanj radioaktivnosti (tada bi se zrakoplov opremio, osim fotoaparata i uređajem za mjerenje radioaktivnosti). Nakon što sustav prikupi podatke operater iste mora obraditi i proslijediti u zapovjedništvo (stožer) kao bi operativni časnici pripremili mjere za ublažavanje posljedica katastrofe. Budući da sam video signal nema zadovoljavajuću rezoluciju te se ne mogu vidjeti potrebni detalji, operater vrši fo-tografiranje određenog terena šaljući signal prema fotoaparatu sa zemaljske postaje ili namješta automatsko fotogra-firanje u slučaju ortogonalnog fotografiranja. Sam let može biti upravljan od strane pilota ili ga se može programira-

Slika 4. Posada sustava

Slika 3

18

ti što je bolje u slučaju potrebe za ortogaonalnom projekcijom. Automatika u zrakoplovu održava zadani (programirani) smjer i visinu leta. Po završetku leta slike s memorijske kartice prebacuje u računalo te uz pomoć računalnog programa vrši spajanje kako bi se dobio prikaz ukupne površine zahvaćene nesrećom. Spojena slika može se ukomponirati u neki od računalnih progra-ma kao što su ArcView ili slični GIS alati ili u npr. „Google Earth“ (slika 5.) da bi se mogla vršiti potrebna mjerenja, ucrtavati različiti podaci, a sve sa svr-hom prikaza trenutne situacije. U nekim slučajevima gdje se traži hitno dje-lovanje u akcijama spašavanja operater, direktno, putem radio veze može in-formirati voditelja akcije spašavanja/gašenja šumskog požara (slika 6.) o situaciji na terenu, odnosno prenositi mu potrebite podatke.

Opisani sustavi uz pomoć određenih računalnih programa mogu dati i tro-dimenzionalni prikaz (slika 7.) Takav prikaz može se upotrijebiti u analizi sta-nja objekata nakon potresa ili neke druge situacije gdje je došlo do oštećenja objekta, a da pristup nije moguć. Tako obrađeni podaci od strane operatera pogodni su za slanje s terena, putem interneta, prema krajnjem korisniku (stožeru).

Prednost dobivanja informacije iz zraka uz pomoć zrakoplovnih modela („besposadni sustav“) je brzo pokrivanje relativno velikog terena uz mali fi-nancijski trošak, velika fleksibilnost te lagani transport. Nadalje takvi sustavi ne zahtijevaju velike (posebne) poletno-sletne površine. Upravljanje opisanim sustavima nije pretjerano zahtjevno stoga s malim afinitetom prema letenju zrakoplovnim modelima relativno brzo se može osposobiti za pilota i/ili ope-ratera. Na kraju treba spomenuti da sustav razvija hrvatska tvrtka i naši stručnjaci što omogućuje konstanto praćenje razvoja i nadogradnje kako sa-mih zrakoplova i njegovo upravljanje tako i računalnih aplikacija koje prate taj sustav.

Slika 5. Umetanje i georeferenciranje fotografije u Google Earth

Slika 6. Shema koordiniranja akcijom gašenja šumskog požara

Slika 7. 2D i 3D prikaz situacije

19

Prijedlog modela izobrazbe operatera za rad u operativno komunikacijskim centrima operativnih snaga zaštite i spašavanjaPiše: Zoran Šimić, Državna uprava za zaštitu i spašavanje - Državni centar 112

SAŽETAK

U Republici Hrvatskoj u sustavu zaštite i spašavanja, djeluje više različitih komunikacijskih centara u kojima se obavlja prijem, prikupljanje i obrada različitih vrsta poziva, najčešće poziva građana. U prvom redu to su Centri

112, Operativno komunikacijski centar policije, prijavno-dojavne jedinice hitne medicinske pomoći i vatrogasni ope-rativni centri. U navedenim centrima rade operateri (operateri analitičari) koji primaju pozive, donose procjenu i po-stupaju prema propisanim procedurama („standardnim operativnim postupcima“). Sve veći zahtjevi radnog mjesta koji se postavljaju pred operatere, uvjetovani razvojem informacijsko komunikacijske tehnologije i povećanjem opse-ga posla i potreba građana, nameću nužnost sustavne izobrazbe operatera za rad u operativno komunikacijskim centrima. Predloženi model nazvan „CROperater“, sadrži dvije razine izobrazbe: temeljnu i specijalističku. Detaljnije je prikazan nastavni program temeljne izobrazbe, te način organizacije specijalističke izobrazbe operatera. Istaknuta je potreba za utemeljenjem središnjeg mjesta za izobrazbu-„Centar za izobrazbu i trening operatera“ te uspostavu su-stava licenciranja. Ključne riječi : izobrazba, 112, policija, hitna medicinska pomoć, vatrogasci, selekcija,

In the protection and rescue system of the Republic of Croatia, there are several different communication centers which receive, collect and analyze different types of calls, usually citizen calls. There are: Center 112, Police Operati-onal Communication Centre, call-dispatch units of Emergency Medical Service and Fire Operational Centers. In these centers operate dispatchers (operator analysts) who receive calls, make assessment and act according to prescribed procedures ("Standard Operating Procedures"). Increasing demands in workplace, as result of the development of ICT and increasing the workload and needs of citizens, impose the necessity of systematic training of dispatchers for work in operational communication centers. The proposed model called "CROperater" has two levels of training: basic and specialized. The basic education curriculum and organization model of specialistic training dispatcher are presented in details. The needs for the establishing of "Center for education and training for dispatchers", and the establishing of certified systems are highlighted.Key words: education, emergency number 112, police, Emergency Medical Services, firefighters, selection,

20

UVOD

Gotovo svaka intervencija pripadnika žurnih službi, bilo da se radi o uobičajenim svakodnevnim intervencijama ili da se radi o velikoj nesreći ili katastrofi, započinje dojavom u operativno komunikacijski centar nadležne žurne

službe, odnosno u županijske centre 112, koji „alarmiraju“ i koordiniraju aktivnosti žurnih službi. U operativno komu-nikacijskim centrima, pozivi se zaprimaju, obrađuju i donosi se prosudba o načinu postupanja. O kvaliteti zaprimljenih informacija i kvaliteti obrade tih informacija, bitno ovisi brzina i učinkovitost intervencije.

U Republici Hrvatskoj u sustavu zaštite i spašavanja djeluje veći broj različitih operativno komunikacijskih centara. U prvom redu to su Centri 112, Operativno komunikacijski centar policije, prijavno-dojavne jedinice hitne medicinske pomoći, vatrogasni operativni centri, te Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru. U na-vedenim centrima rade operateri koji primaju pozive, donose procjenu i postupaju prema propisanim procedurama (SOP1-ovima).

POSTOJEĆI SUSTAV EDUKACIJE OPERATERA

Edukacija operatera u operativno komunikacijskim centrima se trenutno provodi unutar različitih institucija zaseb-no, prema različitim standardima.

Primjerice:

HITNA MEDICINSKA POMOĆ

Primanje poziva koji se odnose na hitnu medicinsku pomoć, obavljaju djelatnici prijavno-dojavne jedinice. Osim primanja poziva određuju stupanj hitnosti, upućuju tim na intervenciju, obavještavaju bolničku hitnu službu o

dolasku hitnoga bolesnika, surađuju s nadležnim službama i daju savjete pozivatelju za određena stanja, odnosno simptome. Odluku o potrebi hitnoga medicinskog zbrinjavanja donosi liječnik.

Osnovna i kontinuirana edukacija medicinskih sestara/medicinskih tehničara i liječnika za rad u izvanbolničkoj hit-noj medicinskoj pomoći provodi se putem tečajeva prema planovima i programima sadržanim u Pravilniku o uvjetima, organizaciji i načinu rada izvanbolničke hitne medicinske pomoći (NN. 146/03, 58/10 i 42/11). Edukacija se provodi u nastavnim jedinicama ustanova za hitnu medicinsku pomoć u gradovima Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu, kao i u ostalim zdravstvenim ustanovama koje obavljaju djelatnost hitne medicinske pomoći koje prostorom i opremom udo-voljavaju uvjetima. Edukaciju provode edukatori koje imenuje ministar zdravstva na prijedlog Stručnog savjeta za hitnu medicinsku pomoć Ministarstva zdravstva.

Osnivanjem Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu i donošenjem „Hrvatskog indeksa prijema hitnog poziva za medi-cinsku prijavno - dojavnu jedinicu“, te publikacijom „Medicinska prijavno - dojavna jedinica“ (A. Fink), napravljen je veliki iskorak u edukaciji djelatnika prijavno dojavne jedinice.

CENTRI 112

Kao što je poznato, osnivanjem Državne uprave za zaštitu i spašavanje 2005. godine, prestali su s radom Centri za obavješćivanje 985, a djelatnici tih centara su započeli s radom u Centrima 112. Rad ovih djelatnika se temeljio na

iskustvu koje je stečeno u Centrima 985 te edukacijama koje su u međuvremenu organizirane na Učilištu vatrogastva i zaštite i spašavanja u organizaciji Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Početkom 2010. Godine, unutar Službe za

1 standardni operativni postupci

21

sustav 112, započeo je rad tima za trening i evaluaciju rada operatera koji se trenutno sastoji od psihologa i višeg operatera analitičara s iskustvom radavoditelja smjene u županijskom centru 112. Tim provodi treninge i evaluaciju na terenu, u županijskim centrima 112 i na Učilištu vatrogastva i zaštite i spašavanja.

VATROGASNI OPERATIVNI CENTRI

Na rad u vatrogasnim operativnim centrima u sastavu vatrogasne postrojbe uglavnom se raspoređuju iskusni vatro-gasci. Nerijetko na te poslove se raspoređuju vatrogasci u poodmakloj životnoj dobi koji zbog općeg zdravstvenog stanja ili ograničenja u tjelesnim sposobnostima ne mogu uspješno obavljati posao „na terenu“ ali mogu jako dobro pružati potporu kroz djelovanje u vatrogasnom operativnom centru. Djelatnici vatrogasnih operativnih centara imaju vatrogasnu naobrazbu i prolaze kao vatrogasci kroz različite stručne edukacije i dužni su polagati određene stručne ispite (npr. Stručni ispit za vođenje velikih vatrogasnih intervencija), ali ne prolaze nikakvu edukaciju za poslove ope-ratera („dispečera“) u vatrogasnim operativnim centrima.

OPERATIVNO KOMUNIKACIJSKI CENTAR POLICIJE

Za djelatnike Operativno-komunikacijskog centra policije, u okviru Policijske akademije provode se „Programi za službenike OKC policije“. Programi obuhvaćaju različite teme, između ostalog i temu psihologija komunikacije, ali ne sadržavaju druge teme značajne za rad operatera u operativno komunikacijskom centru.

NEDOSTACI SADAŠNJEG NAČINA IZOBRAZBE OPERATERA

Postoje razlike u pristupu edukaciji operatera u pojedinim operativno komunikacijskim centrima, ali promatrajući u cjelini, sadašnji način edukacije operatera nije odgovarajući. Temeljni nedostaci su:

• ne postoje nikakvi ili postoje neodgovarajući, nastavni planovi i programi izobrazbe operatera,• ne postoje nastavni materijali (priručnici) za izobrazbu operatera,• neodgovarajući prostor i oprema za provedbu edukacije,• ne postoje jedinstveni kriteriji i neujednačen je način odabira kandidata,• ne postoji sustav supervizije u radu operatera,• izbor mentora i predavača ograničen uglavnom na vlastite resurse koji često nisu odgovarajući

PRIKAZ „CROPERATER“MODELA IZOBRAZBE OPERATERA

Sve veći zahtjevi radnog mjesta koji se postavljaju pred operatere, uvjetova-ni razvojem informacijsko komunikacijske tehnologije i povećanjem opsega posla i potreba građana, nameću nužnost sustavne izobrazbe operatera za rad u operativno komunikacijskim centrima.

Obzirom da postojeći način pripreme operatera za rad u operativno komuni-kacijskim centrima ili ne postoji ili je neadekvatan, s ciljem postizanja više razine kvalitete rada operatera predlaže se model izobrazbe operatera koji uvažava opće zahtjeve radnog mjesta operatera zajedničke svim operativno komunikacijskim centrima, ali i specifičnosti pojedinih operativno komunika-cijskih centara obzirom na nadležnosti i vrstu posla koju pojedini operativno komunikacijski centri obavljaju.

22

Model nosi naziv „CROperater“ čime se naglašava da model u potpunosti uvažava način funkcioniranja i organiza-ciju sustava zaštite i spašavanja u Republici Hrvatskoj i nadležnosti pojedinih žurnih službi i operativno komunikacij-skih centara. Model je nastao temeljem iskustva i zahtjeva iz prakse koji se postavljaju pred operatere, tijekom obav-ljanja posla u operativno komunikacijskom centrima.

Izobrazba operatera bi se sastojala iz dva dijela: temeljnog i specijalističkog dijela izobrazbe (Slika 1.). Oba dijela izobrazbe sadržavaju teorijski i praktični dio izobrazbe.

TEMELJNA IZOBRAZBA

Činjenica je da je kod svih operatera bez obzira na vrstu operativno komunikacijskog centra u kojem rade potrebno imati neke zajedničke vještine, sposobnosti i znanja. Te vještine i znanja bi se stjecale i razvijale unutar„Temeljne izobrazbe operatera“.

Nastavni program „Temeljne izobrazbe“ operatera bi okvirno sadržavao dolje niže navedene cjeline od kojih bi veći-

na sadržavala uz teorijski i praktični dio: 1. Sustav zaštite i spašavanja u Republici Hrvatskoj 2. Uloga i zadaće Operativno komunikacijskih centara u Republici Hrvatskoj 3. Zakonska regulativa u operativno komunikacijskim centrima 4. Etički kodeks operatera (ne postoji - potrebno ga definirati) 5. Informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT) a. Informatika i. Daktilografija ii. Priprema i polaganje ECDL modula iii. Računalne mreže iv. Instalacija i održavanje (hardware i software) v. Računalna sigurnost b. Telefonija c. Radio uređaji i radio mreže 6. GIS (geografsko informacijski sustav) 7. Psihologija a Psihologija komunikacije b. Psihologija stresa c. Poslovno komuniciranje d. Psihofiziologija rada u operativno komunikacijskom centru 8. Upotreba standardnog književnog hrvatskog jezika 9. Strani jezik (Engleski jezik)

Navedene cjeline je moguće proširiti dodatnim nastavnim cjelinama i treninzima, ukoliko se u praksi ukaže potreba ili dođe do značajnijih organizacijskih i tehnoloških promjena.

Uvidom u postojeće programe edukacije operatera u različitim operativno komunikacijskim centrima možemo kon-statirati da ne obuhvaćaju gotovo nikako ili u nedovoljnoj mjeri, navedene teme koje bi bile obuhvaćene temeljnom izobrazbom operatera.

23

SPECIJALISTIČKA IZOBRAZBA

Nakon završene temeljne izobrazbe, koju bi morali uspješno proći svi polaznici izobrazbe za operatera u operativno komunikacijskim centrima, polaznici nastavljaju sa specijalističkom izobrazbom prema Modulima koji su dizajnirani obzirom na prirodu posla i zadaće koje izvršavaju u pojedinim operativno komunikacijskim centrima (Slika 2.).

Suglasnost na predloženi nastavni plan i program za pojedine Module, donosilo bi nadležno tijelo državne uprave .

Primjerice:- MODUL 1 i 2 tijelo državne uprave nadležno za zaštitu i spašavanje,- MODUL 3 tijelo državne uprave nadležno za policiju,- MODUL 4 tijelo državne uprave nadležno za hitnu medicinu- MODUL 5 tijelo državne uprave nadležno za pomorstvo.

KONTINUIRANA EDUKACIJA I POSEBNI PROGRAMI IZOBRAZBE

Nužnost „cjeloživotnog učenja“ je prisutna u svakom poslu, pa tako i u poslu operatera u operativno komunikacij-skim centrima. Razvoj ICT tehnologije, organizacijske promjene, nova tehnološka i znanstvena postignuća, te

razvoj sredstava i opreme koje koriste žurne službe i operativne snage zaštite i spašavanja u cjelini, uvjetuju potrebu za kontinuiranom edukacijom. Kontinuirana edukacija, ovisno o temama, mogla bi se organizirati prema sličnom modelu tj. opći dio i specijalistički dio razvrstan prema Modulima.

Unutar kontinuirane edukacije moguće je provoditi i posebne programe za voditelje smjena u pojedinim operativno komunikacijskim centrima.

Za potrebe pojedinih tijela državne uprave moguće je provoditi i „Posebne programe“, ali i određene vrste „komer-cijalnih“ programa za nevladin sektor. Primjerice, osposobljavanje za rad u komunikacijskim centrima („call centrima“) zaštitarskih tvrtki, banaka i osiguravajućih društava, telekomunikacijskih tvrtki i sl., što bi mogao biti jedan od izvora financiranja Centra za izobrazbu i trening operatera.

CENTAR ZA IZOBRAZBU I TRENING OPERATERA

Da bi ovaj predloženi model bio provediv potrebno je osigurati središnje mjesto gdje će se provoditi temeljna, spe-cijalistička i kontinuirana edukacija u obliku „Centra za izobrazbu i trening operatera“ za sve operatere bez obzi-

ra u kojem operativno komunikacijskom centru namjeravaju raditi. U Centru za izobrazbu i trening operatera potreb-

24

no bi bilo osigurati adekvatnu ICT opremu i namjenski urediti učionice za izobrazbu i trening. S druge strane potrebno je osigurati kvalitetne, kompetentne edukatore/trenere koji bi provodili izobrazbu. Zadaća Centra bi bila izobrazba operatera, unaprjeđenje standarda rada u operativno komunikacijskim centrima, ali i znanstveno - stručna djelatnost vezana uz razvoj, uvjete i metodologiju rada operativno komunikacijskih centara.

Jedna od zadaća Centra može biti i razvoj i testiranje jedinstvenih ICT rješenja i opreme koja se koristi u različitim operativno komunikacijskim centrima, što bi u konačnici moglo rezultirati potpunom kompatibilnošću ICT sustava koji se koriste u različitim operativno komunikacijskim centrima. Korištenje istih ili sličnih, međusobno kompatibilnih ICT rješenja doprinijelo bi općenito, većoj funkcionalnosti sustava zaštite i spašavanja.

Centar bi mogao poslužiti i za provedbu supervizije rada operatera, ali i za provedbu zajedničkih simulacijsko ko-munikacijskih vježbi različitih operativno komunikacijskih centara.

Provedba izobrazbe i treninga operatera u „Centru za izobrazbu i trening operatera“ umjesto u samim operativno komunikacijskim centrima ima više prednosti, a najznačajnije su da ne opterećuje dodatno djelatnike centara za vri-jeme njihovog redovitog rada u operativno - komunikacijskim centrima, te ne opterećuje resurse operativno komuni-kacijskih centara zbog izobrazbe i treninga i time ne ugrožava sustav redovitog funkcioniranja centara.

Centar bi bio i središnje mjesto za selekciju kandidata za zvanje operatera.

SELEKCIJA KANDIDATA ZA IZOBRAZBU OPERATERA

Provedba selekcije kandidata je nužna kako bi se od zainteresiranih kandidata, odabrali oni koji imaju najveće pre-dispozicije biti uspješni u obavljanju poslova operatera u operativno komunikacijskim centrima. Selekcija bi pored

provjere općih i specifičnih znanja (specifična strukovna znanja, poznavanje stranog jezika, znanje korištenja računa-la i sl.) sadržavala i psihofizičku procjenu kandidata (liječnički pregled i procjena psihologa koja uključuje psihologij-sko testiranje i psihologijski intervju).

Kandidati bi na samom početku trebali biti selekcionirani prema kriterijima potrebnim za pohađanje specijalističke izobrazbe, kako bi se izbjegla situacija da se nakon završene temeljne izobrazbe utvrdi da kandidat ne zadovoljava kriterije za željenu specijalističku izobrazbu.

Zdravstvene i psihologijske kriterije propisuju nadležna strukovna tijela (Ministarstvo zdravstva i Hrvatska psihološ-ka komora), a opće uvjete koje kandidat mora zadovoljavati propisuje nadležno tijelo državne uprave. Primjerice, jedan od uvjeta za rad u prijavno-dojavnoj jedinici za hitnu medicinsku pomoć je liječnik s edukacijom iz područja hitne medicinske pomoći i najmanje tri godine radnoga iskustva u timu hitne medicinske pomoći, te medicinska sestra/medicinski tehničar s edukacijom iz područja hitne medicinske pomoći i najmanje pet godina radnoga iskustva u timu hitne medicinske pomoći (Pravilnik o uvjetima, organizaciji i načinu rada izvanbolničke hitne medicinske pomoćiNN. 146/03, 58/10 i 42/11).

SUSTAV „LICENCIRANJA“

Nakon uspješnog završetka temeljne izobrazbe, kandidati bi dobili uvjerenje o završenoj temeljnoj izobrazbi za rad u operativno komunikacijskim centrima. Uvjerenje o završenoj temeljnoj izobrazbi predstavlja preduvjet za poha-

đanje specijalističke izobrazbe. Nakon uspješnog završetka specijalističke izobrazbe kandidat dobiva Uvjerenje o za-vršenoj specijalističkoj izobrazbi (licencu) u kojem se navodi vrsta specijalističke izobrazbe (modula) koju je kandidat završio. Kandidat može temeljem završene temeljne izobrazbe za rad u operativno komunikacijskom centru, pristupi-ti i drugim vrstama specijalističke izobrazbe, ukoliko ispunjava uvjete propisane za pojedinu vrstu specijalističke izobrazbe.

25

Sličan sustav licenciranja već postoji u okviru „National Academies of Emergency Dispatch“ (www.naemd.org).Valjanost Uvjerenja („licenci“) o završenoj specijalističkoj izobrazbi bi bilo potrebno periodično obnavljati. Rokove i

uvjete za obnavljane certifikata propisuju nadležna tijela državne uprave, ista ona koja i daju suglasnost za nastavne planove i programe po pojedinim modulima specijalističke izobrazbe. Bez valjane licence operater ne može raditi u operativno komunikacijskom centru. Za izdavanje uvjerenja i vođenje Registra licenciranih operatera, zadužen je Centar za izobrazbu i trening operatera. Svrha provedbe sustava licenciranja je osiguravanje kvalitete rada operatera. Primjerice, zbog težeg propusta u radu operatera ili teškog kršenja propisa, operater može biti suspendiran i može mu se privremeno oduzeti licenca za rad.

LITERATURA:1. Pravilnik o uvjetima, organizaciji i načinu rada izvanbolničke hitne medicinske pomoći (NN. 146/03, 58/10 i 42/11).2. http://www.naemd.org , listopad 2011.

26

Važnost očuvanja materijalnih (forenzičnih) tragova kod postupanja žurnih službiPiše: Vesna Salamunović, dipl. inž. kemijske tehnologije, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Nehajska 5, Zagreb,

[email protected]

SAŽETAK

Pripadnici žurnih službi vatrogastva, hitne medicinske pomoći i policije prvi dolaze na mjesto intervencije s priori-tetnim ciljem zaštite i spašavanja ugroženih života i zdravlja ljudi, a onda i materijalnih dobara i okoliša. Uzrok

štetnog događaja može biti i kazneno djelo, stoga pripadnici žurnih službi na intervenciji trebaju uzeti u obzir i važ-nost očuvanja materijalnih tragova, koji će pomoći u rasvjetljavanju uzroka događaja. Dva važna aspekta u postupa-nju žurnih službi bi bila: uočiti što više detalja na mjestu događaja, koliko situacija dozvoljava, za kasniju rekonstruk-ciju prvobitnog stanja te očuvati materijalne tragove koji putem forenzičnih ispitivanja mogu postati dokazi u postupku protiv počinitelja kaznenog djela. Stoga je nužno educirati pripadnike žurnih službi kako bi u što većoj mje-ri sačuvali korisne tragove i olakšali utvrđivanje okolnosti događaja.Ključne riječi: žurne službe, postupanje, materijalni tragovi, forenzična ispitivanja

ABSTRACT

Members of the first responder services: firefighters, Emergency Medical Service and police, first arrive on the intervention site and have the priority of protecting and saving endangered people lives and health, as well as

the material goods and the environment. The cause of harmful incident may be a criminal act, so the first responders on the intervention site should take into account the importance of preserving material traces, which will help to clarify the cause of the incident. Two important aspects of the first responders action should be: to see as more de-tails on the intervention site, if the situation allows, for later reconstruction of the original state, and to preserve the material traces that through forensic examination could become evidence in the proceedings against the criminals. It is, therefore, urgent need to educate members of the first responder services to, as much as possible, keep valuable traces and help to determine the circumstances of an incident.Keywords: first responders, intervention, material traces, forensic examination

REDOVNO POSTUPANJE ŽURNIH SLUŽBI

Vatrogasci te djelatnici hitne medicinske pomoći i policije prvi izlaze na mjesto događaja radi poduzimanja akcija zaštite i spašavanja zdravlja i života ljudi, bilo da se radi o akcidentu s lakšim štetnim posljedicama ili o velikoj

nesreći i katastrofi. Osim navedenih pripadnika žurnih službi, to mogu biti i pripadnici drugih stručnih službi koje se aktiviraju prema području svoje nadležnosti, ovisno o vrsti nesreće. Npr. kod nesreća kod kojih se sumnja da je u pi-tanju izvor ionizirajućeg zračenja, kao žurna služba bit će aktivirana i inspekcija Državnog zavoda za radiološku i

27

nuklearnu sigurnost te timovi za radiološku-kemijsku-biološku-nuklearnu (RKBN) zaštitu, nadalje, u slučaju požara u visokoj zgradi na intervenciju će se, među prvima, pozvati i specijalizirani timovi za spašavanje s visina kao Hrvatska gorska služba spašavanja i dr., u nesrećama koje uključuju opasne tvari, žurna služba na mjestu nesreće je obavezno i predstavnik Hrvatskog zavoda za toksikologiju, inspektor zaštite okoliša itd.

Dakle, pojam žurnih službi može se proširiti, ali, u principu, vatrogasci, djelatnici hitne medicinske pomoći i policije u najvećem broju slučajeva prvi dolaze na mjesto događaja gdje će provesti temeljne akcije zaštite i spašavanja, a nakon utvrđivanja svih relevantnih činjenica o nesreći, odredit će se smjer daljnjeg postupanja na mjestu događaja i analizirati potreba aktiviranja drugih stručnih službi.

KAZNENO DJELO KAO UZROK NESREĆE

Uzroci nesreća ili štetnih događaja mogu biti prirodne opasnosti kao poplava, potres, ekstremni vremenski uvjeti (olujno ili orkansko nevrijeme i dr.) na koje izravno čovjek ne može utjecati, zatim tehničko-tehnološka opasnost,

kao npr. u industrijskom postrojenju, u prometu opasnih tvari, kod proloma hidroakumulacijskih brana, s nuklearnim, radiološkim ili epidemiološkim materijalom, koje mogu biti izazvane nenamjerno ili namjerno, činjenjem ili propušta-njem činjenja, te ratno djelovanje i terorizam, kao isključivo zlonamjerni akti1.

Govoreći u kontekstu svakodnevnih brojnih intervencija žurnih službi, prvenstveno se misli na intervencije kod teh-ničko-tehnoloških nesreća, manjih ili većih razmjera, dakle, koje su uzrokovane ljudskom rukom. Takve se nesreće, izazvane iz nehaja ili ciljano u svrhu nanošenja štete po stanovništvo i materijalna dobra, kvalificiraju kao posljedica kaznenog djela.

Kako znati da je nesreća uzrokovana kaznenim djelom? Svaki pripadnik žurnih službi, u prvom redu, policije, vatrogastva i hitne medicinske pomoći, po dolasku na inter-

venciju, obavljat će svoje primarne zadaće iz djelokruga rada kojima se spašavaju i štite životi i zdravlje ljudi, pri čemu mu definiranje uzroka nesreće, zbog žurnosti provođenja akcija zaštite i spašavanja, nije prioritetna zadaća. Prilikom dolaska na intervenciju ne može se poudano znati da se radi o kaznenom djelu, ali iskusniji pripadnici žurnih službi, kao i djelatnici policije koji su adekvatno educirani u osiguranju mjesta izvršenja kaznenog djela, mogu prepoznati neke osnovne elemente koji ukazuju na mogućnost izvršenja kaznenog djela.

Postavlja se, nadalje, pitanje jesu li potrebne i dodatne aktivnosti na mjestu događaja, osim redovnih aktivnosti zaštite i spašavanja, ako se radi o kaznenom djelu i zašto?

Svakako je potrebno promijeniti stav i postupanje pripadnika žurnih službi koji prvi izlaze na mjesto tehničko-teh-nološke nesreće za koju postoje indicije da je posljedica kaznenog djela pa čak i ako pritom izostaju takve indicije. Naime, na mjestu takvog štetnog događaja uvijek postoje i brojni detalji i potencijalni dokazi koji, kvalitetno očuvani, mogu poslužiti za otkrivanje i sankcioniranje počinitelja kaznenog djela.

UOČAVANJE DETALJA NA MJESTU DOGAĐAJA I OČUVANJE MATERIJALNIH TRAGOVA

Od velike je važnosti da svaki pripadnik žurnih službi, neovisno o kojoj se službi radi, prilikom dolaska na mjesto događaja uoči i zapamti što više detalja na lokaciji, što će biti jako važno kod rekonstrukcije događaja, nakon što

se utvrdi da je riječ o kaznenom djelu. Dakle, detalji na koje treba obratiti pažnju su:

- izgleda li nešto na lokaciji neobično, npr. veliki broj žrtava, a zgrade u neposrednoj blizini nisu oštećene (sumnja na prisustvo kemijske tvari), mrtva vegetacija, oštećenja u smjeru kretanja vjetra (kontaminirani oblak) i dr.

28

- postoji li pisana prijetnja, mape i zemljovidi s ucrtanim oznakama i sl., općenito, materijal koji izaziva pozornost svojim sadržajem

- na lokaciji se nalaze osobe “sumnjivog” ili neobičnog ponašanja- kontejner ili vozilo nije na propisanom mjestu ili je u neuobičajenom položaju- uočavanje/identifikacija nepoznatog uređaja koji je možda izazvao nesreću i njegova pozicija na mjestu događaja- neobični i/ili neadresirani paketi, kante, miris, mrlje, žice, ljepljive trake i sl. predmeti koji ne pripadaju okruženju i

dr. - postoje li očevici događaja- zapamtiti točno vrijeme dolaska na intervenciju, vremenske prilike, izgled mjesta događaja, radi kasnije vjerodo-

stojne rekonstrukcije - jesu li osobe prelazile preko područja gdje je žarište događaja, koliko osoba, tko, gdje i u kom smjeru su se kretali

itd.Postojanje nekog ili više tih pokazatelja ukazuje na mogućnost kvalificiranja kaznenog djela ili čak terorističkog

akta, a može se manifestirati u raznim oblicima: uništenje državnih ili javnih objekata, prometnog sustava, infrastruk-ture i informacijskih sustava, općeg dobra ili privatne imovine koje može prouzročiti ugrožavanje života ljudi ili znat-nu gospodarsku štetu; otmica zrakoplova, broda, sredstva javnog prijevoza ili prijevoza robe za koju je vjerojatno da može ugroziti život ljudi; uporaba oružja, eksploziva, radiološko/nuklearnog materijala ili uređaja, RKBN oružja; ispu-štanje opasnih tvari ili prouzročenje požara, eksplozija ili poplava ili poduzimanje druge općeopasne radnje za koju je vjerojatno da može ugroziti život ljudi; prenošenje zarazne bolesti itd.2

Zato bi, tijekom izvršenja zadaća prema području nadležnosti svoje žurne službe, vatrogasci (spašavanje života i zaštita okoline), djelatnici HMP (spašavanje života osiguravajući vitalne funkcije te vršenje trijaže) i djelatnici polici-je (izoliranje i osiguravanje mjesta događaja, kontrola prometa) imali zadaću ne samo uočavanja detalja na mjestu događaja nego i očuvanja od uništenja uočenih materijalnih (forenzičnih) tragova za potrebe daljnjeg istražnog po-stupka.

Jedna od važnih aktivnosti na mjestu događaja po dolasku pripadnika bilo koje žurne službe, i, naravno, nakon pri-oritetnih akcija zaštite i spašavanja života, jest žurna uspostava kordona radi zaštite mjesta događaja3. Žurno ozna-čavanje područja intervencije je, kao što je poznato, osnovna zadaća policije, ali bi svaka od žurnih službi koja se prva nađe na mjestu događaja trebala postupiti tako da zaštiti pristup užem području mjesta događaja, čime bi se sprije-čilo nepotrebno prelaženje osoba (žrtava, očevidaca, pripadnika raznih službi) preko štićene lokacije i uništavanje materijalnih tragova. Tako, npr., u nastojanju da dođu do što značajnijih informacija vezanih uz kazneno djelo, pred-stavnici medija mogu u neoznačenom području nesvjesno napraviti štetu uništavajući tragove prelaženjem preko njih.

Dodatna aktivnost koju bi pripadnici žurnih službi trebali poduzimati za očuvanje materijalnih tragova je zaštititi, označiti predmet/materijalni trag pa i skloniti ga, iako se time mijenja prvobitni izgled mjesta nesreće, ali je taj po-stupak u službi sačuvanja predmeta od uništenja usljed provođenja neke od aktivnosti zaštite i spašavanja (dekonta-minacije, gašenja i dr.). Na mjestu događaja se materijalni tragovi mogu nalaziti na predmetima koje treba izuzeti i obraditi ili su sami predmeti dokaz izvršenja kaznenog djela:- vidljivi tragovi papilarnih linija na predmetima - biološki tragovi humanog (krv, kosa, dlake, epitelne stanice, sekret...) i životinjskog porijekla (krv, tkivo i dlake) - tragovi materijala s požara - paleži - tragovi eksploziva, eksplozivnih tvari i pirotehničkih sredstava- tragovi nepoznatih kemijskih tvari te boja, lakova, stakla, plastike, gume, ljepljive trake, droge, psihotropnih tvari

i dr. - dokumenti, rukopisi, zemljovidi i njihovi dijelovi - vatreno oružje, zrna, čahure i patrone streljiva - alat i dijelovi, oruđe i dr.- tragovi potplata obuće na tlu i predmetima na mjestu događaja

29

- tragovi kočenja, dijelovi vozila i- sve drugo što bi moglo biti nositelj tragova (dijelovi ljudskog tijela itd.)

Praksa je pokazala da korištenje zaštitne opreme kod intervencija nije u dovoljnoj mjeri zastupljeno koliko zadovo-ljava policijsku i pravosudnu struku. Upotreba zaštitne opreme za sve žurne službe ima za cilj ne samo štititi njih same, već i omogućiti da fukcionalno izvršavaju zadaće, kojima se umanjuju štetne posljedice za šire područje nesre-će4, kao i sprječavanje kontaminacije okolnog područja. Kontaminiranje lokacije, odnosno materijalnih tragova, od strane pripadnika žurnih službi može se vršiti putem dodira, prenošenjem vlakana, kose, epitela i dr.

Bilo bi veoma korisno i fiksirati mjesto događaja fotografijom koja bi najvjernije predočila zatečeno stanje na inter-venciji i prije dolaska policijske ekipe za očevid. Osim toga, bilo bi poželjno i dokumentirati sve relevantne podatke kao točno vrijeme nastajanja nesreće, odnosno dolaska na lokaciju, kakvo je vrijeme, zapažanja očevidaca itd., među-tim, prema sadašnjim propisima, to spada u vršenje očevida.

Analiza prijašnjih nesreća i intervencija žurnih službi na mjestu događaja pokazala je da su važni (forenzični) ma-terijalni tragovi/dokazi bili izgubljeni ili uništeni zato što su pripadnici žurnih službi bili nesvjesni te činjenice u mno-gim njihovim akcijama spašavanja i bili su usmjereni isključivo na prioritetne aktivnosti spašavanja života i zdravlja ljudi.

Kao primjer iz prakse drugih država u provođenju sličnih aktivnosti na mjestu nesreće s ionizirajućim zračenjima je djelovanje tima za upravljanje materijalnim dokazima (Forensics Evidence Management Team - FEMT) Međunarodne agencije za atomsku energiju (International Atomic Energy Agency). FEMT nije žurna služba i reagira nakon provođe-nja prioritetnih aktinosti zaštite i spašavanja koje provode žurne službe, a odgovoran je za sakupljanje, označavanje, fiksiranje (fotografiranje) i pakiranje tragova radi budućeg forenzičnog ispitivanja. Međutim, ono što je bitno za na-glasiti je da ujedno prikupljaju relevantne i značajne informacije na mjestu događaja od zapovjednika na lokaciji. Zanimljivo je naglasiti da članovi FEMT-a instruiraju pripadnike žurnih službi o načinu očuvanja materijalnih tragova/dokaza, ali tako da se ne ugrozi osobna sigurnost i sigurnost drugih5.

MATERIJALNI TRAGOVI I FORENZIČNA ISPITIVANJA

Do dolaska ekipe za očevid, izgled mjesta događaja je, usljed provedenih aktivnosti žurnih službi (pomicanja pred-meta, prelaženja preko terena osobno ili vatrogasnim i HMP vozilima, priprema za vršenje dekontaminacije, gaše-

nja, itd.) promijenjen. Stoga je bitno, radi olakšanog rada ekipe za očevid, provesti sve radnje uočavanja detalja na mjestu događaja i očuvanja materijalnih tragova.

Ekipa za očevid će, po dolasku, provoditi aktivnosti po pravilima struke, dakle, fotografirati mjesto događaja (opći izgled, bliži izgled mjesta događaja) uključujući ljude koji se tu nalaze i tragove, odnosne predmete na kojima se mogu naći materijalni tragovi, čime se u postupku utvrđuju ili razjašnjavaju činjenice opažanjem vlastitim osjetilima ili pomagalima. 6

Sljedeći korak bi bio koordinirano prikupljanje materijalnih tragova nakon dolaska policijske ekipe za očevid i/ili forenzičara, odnosno kriminalističkih tehničara i/ili vještaka (iz policijskih postaja i uprava te Centra za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“). Mogu se angažirati i drugi stručnjaci kriminalističko-tehničke, prometne ili druge struke te vještaci, koji će, prema potrebi, poduzeti i pronalaženje, osiguravanje ili opisivanje trago-va, obaviti potrebna mjerenja i snimanja, izraditi skice ili prikupiti druge podatke. Koordinacija bi se odnosila na za-jedničke aktivnosti pripadnika žurnih službi i ekipe za očevid u analiziranju mjesta događaja prije i nakon djelovanja žurnih službi i utvrđivanju elemenata za obradu materijalnih tragova na licu mjesta te prikupljanju tragova radi fo-renzičnih ispitivanja u laboratorijima.

Temeljni je cilj izvršiti pretvorbu tako prikupljenih materijalnih tragova, izuzetih s mjesta počinjenja kaznenog djela,

30

radi eliminacije tzv. “domaćih“ osoba, odnosno onih koji nisu počinili kazneno djelo, a došli su u dodir s predmetima na mjestu događaja te radu izvođenja u pravovaljani materijalni dokaz protiv počinitelja kaznenog djela.7 Dakle, svi tragovi koji se prikupe na mjestu događaja/nesreće obradit će se putem forenzičnih ispitivanja, čime neki od njih mogu postati krucijalni dokazi u sudskom postupku protiv počinitelja kaznenog djela (Slika 1.).

OSNOVNI PRAVNI TEMELJ ZA POSTUPANJE ŽURNIH SLUŽBI KOD KAZNENOG DJELA: POSTOJEĆI I BUDUĆI

Sadašnja situacija u legislativi, vezano uz navedenu problematiku, riješena je, naravno, u najvećem dijelu za pripad-nike policije, kojima je očuvanje materijalnih tragova njihova primarna dužnost i obveza. Potkrijepa cilju očuvanja

materijalnih tragova na mjestu izvršenja kaznenog djela nalazi se u Kaznenom zakonu i Zakonu o kaznenom postup-ku te stručnoj literaturi iz djelokruga rada policije.

Što se tiče propisa iz područja vatrogastva, Zakon o vatrogastvu izričito obvezuje zapovjednika vatrogasne inter-vencije na očuvanje tragova i predmeta na požarištu koji mogu poslužiti za utvrđivanje uzroka događaja.8 Međutim, ta odredba ne pokriva sve slučajeve, odnosno kad se ne radi o požarištu i kad je u pitanju koordinirani rad svih žurnih službi.

Djelatnici hitne medicinske pomoći temelj mogu pronaći u Zakonu o zdravstvenoj zaštiti koji propisuje područnim Zavodima za hitnu medicinu sudjelovanje u projektima zdravstvene zaštite u izvanrednim situacijama u koordinaciji s drugim tijelima državne uprave i stručnim službama u sustavu zaštite i spašavanja.9

Postavlja se pitanje je li postojeći pravni temelj dovoljan i zadovoljava li praćenje smjernica u poboljšanju postupa-ka kod nesreća deklariranih kao kazneno djelo.

Slika 1. Izvođenje dokaza iz materijalnih tragova s mjesta događaja

31

EDUKACIJA PRIPADNIKA ŽURNIH SLUŽBI ZA POSTUPANJE U NESREĆAMA USLJED KAZNENOG DJELA

U nesrećama koje su posljedica kaznenog djela, drugačiji pristup i postupanje imaju obučeni djelatnici policije od ostalih spašavatelja. Obzirom na to da je evidentno kako postoji izvjesna nedosljednost kod pripadnika različitih

žurnih službi u pristupu nesrećama koje su nastale usljed kaznenog djela, edukacija vatrogasaca i djelatnika HMP (i dr. stručnih službi), kao i dodatna edukacija djelatnika policije, o koordiniranom postupanju na mjestu događaja i o očuvanju materijalnih tragova je prijeko potrebna.

U tom bi se slučaju edukacija vršila putem edukativnih materijala, u obliku tečajeva i zajedničkih vježbi.Cilj edukacije svih pripadnika žurnih službi, osim stjecanje znanja i vještina, bio bi podizanje svijesti o važnosti

očuvanja materijalnih tragova na mjestu događaja koje bi rezultiralo novim pristupom i postupanjem na mjestu ne-sreće uzrokovane kaznenim djelom te brzom i učinkovitom razrješenju kaznenog djela.

LITERATURA1Državna uprava za zaštitu i spašavanje (Narodne novine broj 38/08), Pravilnik o metodologiji za izradu procjena ugroženosti i planova zaštite i spašavanja 2Kazneni zakon (urednički pročišćeni tekst Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - OUSRH, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 i 77/11 - OUSRH)3NATO Civil Emergency Planning, Civil Protection Committee (2007.), Guidelines for First Response to a CBRN incident4Vesna Salamunović, Hrvatska platforma za smanjenje rizika od katastrofa (2010.), Značaj edukacije pripadnika žurnih službi o postupanju kod radiološkog/nuklearnog akcidenta, Zagreb5International Atomic Energy Agency (2006.), Manual for First Responders to a Radiological Emergency6Zakon o kaznenom postupku (urednički pročišćeni tekst: Narodne novine broj 62/03 - pročišćeni tekst, 178/04 - Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, 115/06, 152/08, 76/09 i 80/11 - Zakon o izmjenama i dopunama ZKP-a)7Centar za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, http://www.forenzika.hr/DefaultCKV.aspx (31.8.2011.)8Zakon o vatrogastvu (pročišćeni tekst Narodne novine broj 139/04)9Zakon o zdravstvenoj zaštiti (urednički pročišćeni tekst Narodne novine broj 150/08, 71/ 10, 139/10, 22/11 i 84/11)

32

Spremnost za pružanje međunarodne pomoći u katastrofamaPiše: Igor Milić, Državna uprava za zaštitu i spašavanje

UVOD

U zadnja dva desetljeća broj prirodnih katastrofa u svijetu se udvostručio, od 200 do skoro 400 katastrofa godišnje. Devet od deset katastrofa je klimatski uzrokovano. Trenutne procjene vezane uz klimatske promjene sugeriraju da će

se taj trend nastaviti i da će neželjeni događaji uzrokovani vremenom postati učestaliji i intenzivniji. Dodatno, povećana urbanizacija u mnogim državama, poglavito u nesigurnim i obalnim područjima, siromaštvo i neadekvatna pozornost na postojeće rizike od katastrofa, uzrokuje nastanak neželjenih događaja koji mogu imati katastrofalne posljedice.

Nikad prije izazov za smanjivanje rizika od katastrofa kao ključne komponente razvojnih politika i programa, defi-niran u Hyogo okvirnom planu djelovanje 2005. - 2015. (u daljnjem tekstu: Hyogo), nije pozivao sve relevantne čim-benike da poduzmu još veće napore u tom pogledu. U Kobeu 2005. godine 168 država se obvezalo implementirati Hyogo kroz tri strateška cilja: integracija smanjivanja rizika od katastrofa u održive razvojne programe i politike, us-postava mehanizama i kapaciteta za jačanje otpornosti na opasnosti i sustavno uključivanje segmenata smanjivanja rizika u donošenje planova pripravnosti. Za postizanje tih strateških ciljeva Hyogo ističe pet prioriteta za djelovanje:

1. Odrediti smanjenje rizika od katastrofa kao prioritet2. Poboljšati informiranje o rizicima i rano uzbunjivanje3. Jačanje kulture sigurnosti i otpornosti4. Smanjivanje rizika u svim sektorima5. Jačanje pripravnosti za efikasan odgovor

U prioritetu 5. Hyogo ističe važnu ulogu jačanja pripravnosti za djelovanje u katastrofama u spašavanju života i imovine posebno kao dio općeg pristupa smanjivanja rizika od katastrofa. Jačanje pripravnosti podrazumijeva brzo djelovanje u katastrofama u nacionalnom ali i u međunarodnom prostoru. Nacionalna spremnost za pružanje među-narodne pomoći državama koje su pogođene razornim katastrofama te traže pomoć, mora biti precizno definirana kako bi se cijeli postupak upućivanja pomoći mogao provesti što je brže moguće.

OSNOVNA NAČELA ZA PRUŽANJE MEĐUNARODNE POMOĆI

Brojne države danas razvijaju kapacitete za pružanje žurne međunarodne pomoći u slučaju velikih nesreća i kata-strofa koje su mogu dogoditi u njihovom bližem i daljnjem okruženju. Kapaciteti mogu biti materijalni (oprema za

pomoć ugroženom stanovništvu), stručnjaci (pojedinci kao dio međunarodnih timova u sklopu EU, NATO ili UN) ili timovi za traganje i spašavanje raznih specijalnosti (spašavanje iz ruševina, spašavanje na vodi, gašenje šumskih po-žara i RKBN zaštita). Pomoć se nudi i šalje imajući u vidu humanitarna načela (humanost, nepristranost, neutralnost) te je besplatna za državu primateljicu.

33

Priprema i upućivanje tima, neovisno o specijalnosti, mora biti vrlo precizno planirana, uvježbavana i maksimalno učinkovita te je potrebno definirati sve pojedinosti koje su ključne za jačanje pripravnosti, brzo slanje tima u među-narodnu misiju, efikasan operativni rad i siguran povratak u matičnu državu.

Sve aktivnosti za upućivanje i djelovanje tima u međunarodnoj misiji, možemo podijeliti u 5 faza:1. Pripravnost je razdoblje između misija u kojem se preispituju lekcije naučene iz prethodne misije, provodi se obuka

i planiranje budućih intervencija, zanavlja se oprema i stvaraju svi preduvjeti za brzi odlazak tima u međunarodnu misija te se planira logistička potpora za djelovanje tima u međunarodnoj misiji u trajanju od minimalno sedam dana.

2. Mobilizacija je razdoblje od trenutka donošenja odluke za upućivanje tima, kad se provode sve potrebne aktivnosti za brzi odlazak u misiju, te se planira itinerar i prikupljaju sve relevantne informacije o situaciji u državi primate-ljici koje su bitne za operativni rad tima.

3. Operativno djelovanje je razdoblje putovanja tima u državu primateljicu te koordinacija i komunikacija sa svim relevantnim čimbenicima na terenu (LEMA1, OSOCC2, inozemni timovi i stručnjaci). Ova faza definira sve aktivnosti potpore državi primateljici u akcijama spašavanja.

4. Demobilizacija je razdoblje kada tim nakon odluke započne povlačenje, te koordinacija odlaska tima preko LEMA i/ili OSOCC-a (ako postoji) i njegov odlazak iz države primateljice te povratak u matičnu državu.

5. Završetak misije podrazumijeva sve aktivnosti analize misije, odnosno sastavljanje i podnošenje izviješća o završe-noj misiji i identificiranje naučenih lekcija u svrhu poboljšanja cjelokupne učinkovitosti i djelotvornosti intervenci-ja u budućim međunarodnim misijama.

Kod pružanja međunarodne žurne pomoći, potrebno je imati u vidu dva jako bitna načela, koja su ključna za uspješ-no djelovanje tima u međunarodnoj misiji:1. samodostatnost - tijekom djelovanja u državama primateljicama, nacionalni timovi moraju sami osigurati sve po-

trebne resurse za njihovo što je moguće neovisnije djelovanje, kako ne bi bili teret za državu pogođenu katastrofom, već efikasna potpora u akcijama spašavanja. Samodostatnost se posebno ističe u području prijevoza (vlastita vozi-la), smještaja (tim sa sobom nosi svu potrebnu opremu za smještaj u šatorskom naselju), hrana, voda, lijekovi za vlastite potrebe i oprema za spašavanje;

2. interoperabilnost - kako bi se osigurala maksimalna učinkovitost zajedničkog djelovanja svih nacionalnih timova, kontinuirano se na međunarodnom nivou razvijaju kapaciteti i smjernice za uspješnu koordinaciju i komunikaciju između nacionalnih komponenti koje djeluju međunarodnom prostoru. Odličan primjer za to je INSARAG3 i Odluka Vijeća EU o modulima civilne zaštite,

SMJERNICE MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA

Međunarodne organizacije koje se bave područjem upravljanja u katastrofama razvijaju kapacitete za djelovanje u svim fazama ciklusa upravljanja u katastrofama: planiranje, pripravnost, odgovor i oporavak. Između ostalog

donose smjernice u području upućivanja timova u međunarodne misije koje pojedine države mogu iskoristiti kod de-finiranja nacionalnih planova za slanje žurne pomoći u katastrofama, ali i postupati po njima pogotovo kod operativ-nog djelovanja u državi primateljici kako bi se postigla usklađenost s ostalim međunarodnim timovima na terenu.

1Local Emergency Management Authority2On-Site Operations Coordination Center3International Search and Rescue Advisory Group4Office for the Coordination of Humanitarian Affaires5Urban Search and Rescue

34

UJEDINJENI NARODI

Ured UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova - OCHA4 ima ulogu usmjeravanja i koordinaciju slanja međuna-rodnih kapaciteta u katastrofama. S tim ciljem 2002. godine pokrenut je INSARAG kao međunarodna mreža pod okriljem UN-a koja se bavi urbanim traganjem i spašavanjem USAR5 te ima za cilj osigurati platformu za razmjenu informacija, definiranje standarda za međunarodnu pomoć USAR timova i razvijanje metodologije za međunarodnu suradnju i koordinaciju kod odgovora na razorne potrese. Isto tako definira smjernice državama za slanje međunarod-ne pomoći koje između ostalog definiraju slijedeće aktivnosti:• održavati trajno stanje spremnosti na brzi međunarodni razmještaj;• održavati sposobnost provođenja međunarodnih USAR akcija;• osigurati samodostatnost za razmještene timove za vrijeme trajanja misije;• redovito provoditi odgovarajuća cijepljenja/imunizaciju pripadnika timova, uključujući spasilačke pse;• sastaviti tim za provođenje USAR akcija u vlastitoj zemlji;• održavati odgovarajuće putne isprave za sve pripadnike timova;• održavati sposobnost osiguravanja potrebnog osoblja i potpore RDC6 i OSOCC-u;• evidentirati raspoloživost tima za reagiranje i pružiti relevantne ažurirane podatke na virtualnom OSOCC-u;• razmjestiti koordinacijski element s njegovim USAR timom zbog osnivanja ili održavanja RDC-a i/ili OSOCC-a;• održavati operativnu kontakt točku 24 sata dnevno;• osigurati primjereno ponašanje pripadnika timova;• provoditi taktičko djelovanje u skladu sa smjernicama INSARAG-a;• sudjelovati na sastancima OSOCC-a o akcijama USAR-a;• pružati redovito ažurirane podatke državi primateljici;• izvijestiti matičnu državu da je misija završena;• koordinirati povlačenje s OSOCC-om;• podnijeti Tajništvu INSARAG-a izvješće USAR tima o završenoj misiji u roku od 45 dana nakon povratka;• analizirati rezultate razmještaja i po potrebi izmijeniti i dopuniti nacionalne planove i standardne operativne po-

stupke (SOP).

SJEVERNO-ATLANTSKI SAVEZ - NATO

Suradnja na području pripravnosti i odgovora na katastrofe u NATO se provodi kroz segment Civilnog planiranja za slučaj izvanrednih situacija - CEP7. U tom segmentu razvijene su brojne politike i smjernice u području upravljanja katastrofama, pa su tako 2009. godine definirane smjernice za države članice kod traženja i primanja međunarodne pomoći koje između ostalog navode sljedeća područja kao bitna za efikasno slanje međunarodne pomoći:• međunarodna pomoć treba se pružiti samo u skladu s službenim zahtjevom pogođene države;• država koja pruža pomoć treba biti jasna u onom što je u mogućnosti ponuditi, kada i na koliko dugo, imajući u

vidu sva ograničenja te u skladu s međunarodnim smjernicama (INSARAG);• točno definirati konačno odredište i itinerar. Osigurati aranžmane s tranzitnim državama. Biti pripravan uspostavi

RDC za međunarodne timove ukoliko smo prvi međunarodni tim na licu mjesta;• ako NATO EADRCC koordinira upućivanje međunarodne pomoći, redovito ga izvještavati o razvoju situacije; ukoliko ponuđena pomoć nije besplatna za državu primateljicu to se mora jasno istaknuti kod ponude iste;

6Reception and Departure Center7Civil Emergency Planning8Memorandum of Understanding

35

• imati u vidu bilateralne/regionalne sporazume s pogođenom i tranzitnim državama i status NATO MoU8 za vitalni prekogranični promet;

• osigurati pogođenoj/tranzitnoj državi sve relevantne informacije za izdavanje viza (ukoliko postoji vizni režim);• imati detaljne popise ljudi, vozila i opreme za prelazak državne granice i carinske procedure;• informirati se da li su uspostavljeni operativni zapovjedno/koordinacijski elementi, LEMA i OSOCC. Tko su druge

međunarodne organizacije na terenu?• Imati u vidu sigurnosna pitanja u pogođenom području koja mogu utjecati na spasilačke aktivnosti i dopremu po-

moći.

EUROPSKA UNIJA

Kroz brojne inicijative i projekte u okviru Mehanizma za civilnu zaštitu EU, države zajednički s institucijama EU razvijaju kapacitete od zajedničkog interesa te se na taj način podiže zajednička spremnost odgovora na katastrofe, koje se mogu dogoditi unutar granica EU ali i izvan njih.

U skladu s načelom supsidijarnosti, Mehanizam pruža posebnu vrijednost kroz slanje žurne pomoći na temelju za-htjeva pogođene države. Glavni cilj je osigurati brzu dostavu žurne pomoći dok se poseban naglasak stavlja na koor-dinaciju timova za civilnu zaštitu koji se šalju kao pomoć pogođenoj državi. Trenutno u Mehanizmu sudjeluje 31 dr-žava. Od toga 27 država članica EU plus četiri dodatne potpisnice mehanizama (Norveška, Lihtenštajn, Island i Hrvatska)

Glavna operativna snaga Mehanizma su svakako Moduli civilne zaštite (Civil Protection Modules). Moduli su u ter-minologiji Mehanizma, timovi civilne zaštite za djelovanje u akcijama spašavanja u inozemstvu te su stvoreni na dobrovoljnoj osnovi iz nacionalnih kapaciteta, jedne ili više država članica.

Ideja o uspostavi modula civilne zaštite za jačanje europskog odgovora na prirodne i tehnološke katastrofe, došla je od strane država članica nakon tsunamija koji je krajem prosinca 2004. godine pogodio JI Aziju. U lipnju 2005. godi-ne Europsko Vijeće je usvojilo generalni koncept, pozivajući na uspostavu kapaciteta za brzo djelovanje koji bi se bazirali na modulima civilne zaštite.

Europska komisija i države članice su blisko surađivale na definiranju odredbi za module civilne zaštite. Odredbe definiraju tehničku podlogu za ukupno 17 modula koji uključuju djelatnosti počišćivanja vode, zračnih snaga za ga-šenje požara (avioni i helikopteri), urbano traganje i spašavanje, zemaljske snage za gašenje požara, medicinsku po-moć uključujući medicinsku evakuaciju (poljske bolnice), kampove za zbrinjavanje, KBRN9 detekciju te traganje i spašavanje u KBRN uvjetima. Trenutno su države članice Mehanizma nominirale oko 80 modula za međunarodne misije.

Zadaće, kapaciteti, osnovne komponente i vrijeme upućivanja definirani su isto odredbama te pružaju dodatne detalje o samodostatnosti i interoperabilnost. Razdoblje za koje se mora jamčiti samodostatnost na početku misije ne smije biti kraće od 96 sati, odnosno vremenskog razdoblja koje je različito za specifične module civilne zaštite, od 7 do 10 dana za module za urbano traganje i spašavanje.

9Kemijsko-biološko-radiološko-nuklearno

36

Države članice koje nominiraju module moraju planski definirati sve elemente djelovanja u međunarodnim misijama s posebnim naglaskom na ispunjavanje sljedećih uvjeta:• moduli civilne zaštite sposobni su za djelovanje s drugim modulima civilne zaštite;• timovi za tehničku potporu sposobni su za djelovanje s drugim timovima za tehničku potporu te s modulima civil-

ne zaštite;• komponente modula civilne zaštite sposobne su za zajedničko djelovanje kao jedan modul civilne zaštite;• komponente tima za tehničku potporu sposobne su za zajedničko djelovanje kao jedan tim za tehničku potporu;• na razmještaju izvan Europske unije, moduli civilne zaštite i timovi za tehničku potporu sposobni su za djelovanje

sa sposobnostima međunarodne intervencije na katastrofu koje pružaju potporu pogođenoj državi;• voditelji timova, zamjenici voditelja timova i časnici za vezu modula civilne zaštite i timova za tehničku potporu

sudjeluju u odgovarajućim tečajevima obuke i vježbama koje organizira Europska komisija.

SITUACIJA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Republika Hrvatska prvenstveno razvija kapacitete za odgovor na velike nesreće i katastrofe koje se mogu dogoditi na teritoriju RH. Ukoliko se zaprimi zahtjev za međunarodnu pomoć te ukoliko su traženi kapaciteti dostupni, RH

može uputiti međunarodnu pomoć u državu primateljicu, bilo da se radi o timovima za spašavanje raznih specijalno-sti, materijalnoj pomoći ili stručnjacima.

Zbog adekvatne planske pripreme i zakonodavnog rješavanja ovog područja, donesen je niz pravnih propisa. Prven-stveno ovdje treba istaknuti Zakon o zaštiti i spašavanju te Zakon o sudjelovanju pripadnika oružanih snaga RH, po-licije, civilne zaštite te državnih službenika i namještenika u mirovnim operacijama i drugim aktivnostima u inozem-stvu.

Imajući u vidu potrebu efikasnog slanja međunarodne pomoći, te kako bi u tom segmentu pripravnost bila na naj-većem mogućem nivou, Državna uprava za zaštitu i spašavanje donijela je nekoliko podzakonskih propisa.

Temeljem Zakona o zaštiti i spašavanju, 2006. g. donesena je Uredba o načinu prelaska državne granice prilikom primanja i/ili upućivanja žurne pomoći u zaštiti i spašavanju10. Isto tako, Zakonom je određeno da Državna uprava za zaštitu i spašavanje u suradnji s nadležnim tijelima Republike Hrvatske i drugih državama te međunarodnim organi-zacijama, usklađuje prelazak državne granice, odnosno tranzit preko trećih zemalja, za žurnu pomoć koju Republika Hrvatska prima i/ili upućuje drugim državama. Uredba definira sljedeća područja suradnje između nadležnih tijela države uprave:• Prelazak državne granice (pojedinci, ekipe, materijalna sredstva);• Tranzit žurne pomoći preko teritorija RH;• Koordinaciju nadležnih tijela;• Formiranje Nacionalnog središta za koordinaciju primanja/upućivanja žurne pomoći.

Zbog daljnjeg definiranja koordinacije nadležnih tijela 2009.g. donesen je Standardni operativni postupak za koor-dinaciju prelaska državne granice između tijela države uprave kod primanja i/ili upućivanja žurne pomoći u katastro-fama.

10Narodne novine broj 52/0611Instrument For Pre-Accession Assistance

37

Isto tako, 2006.g. donesen je Pravilnik o sudjelovanju pripadnika operativnih snaga zaštite i spašavanja u aktivno-stima snaga za žurnu pomoć u katastrofama u inozemstvu, koji definira opće uvjete upućivanja u inozemstvo i sudje-lovanja pripadnika operativnih snaga zaštite i spašavanja u aktivnostima pružanja žurne pomoći u katastrofama, prava i obveze pripadnika operativnih snaga, vođenje akcije u inozemstvu, izvješćivanje te prestanak akcije zaštite i spašavanja u inozemstvu.

Republika Hrvatska sklopila je do sada 11 bilateralnih sporazuma (Mađarska, Slovenija, BiH, Poljska, Slovačka, Au-strija, Francuska, Crna Gora, Makedonija, Rusija i Albanija), koji isto tako definiraju obveze država potpisnica kod primanja i upućivanja žurne pomoći te će se iste primjenjivati ukoliko RH šalje žurnu pomoć državi s kojom je sklo-pljen bilateralni sporazum.

Međunarodne vježbe imaju posebnu važnost u jačanju kapaciteta za slanje međunarodne pomoći u inozemstvo. Republika Hrvatska je do sada sudjelovala s timovima za spašavanje na međunarodnim vježbama u okviru NATO (Da-cia 2003, Lazio 2004 i Uusimma 2008), EU (Huromex 2008, Danubius 2009, Terex 2010), IPA11(SI QUAKE 2011) te na regionalnim vježbama CMEPEX 2004 i Budva 2009. Na vježbama su stečena brojna iskustva koja se korištena kod izrade gore navedenih pravnih propisa.

DATUM DRŽAVA TIP KATASTROFE PRUŽENA POMOĆ

svibanj 2000. Mađarska Poplave 100 000 vreća za pijesak Bilateralno

srpanj 2001. Poljska Poplave 1000 pokrivača, 200 šatora (za 4 osobe), 100 šatora (za 8 osoba), 200 vreća za

spavanje

NATO EADRCC

srpanj 2002. Češka Poplave 20 pumpi NATO EADRCC

prosinac 2003. Iran - Bam Potres Charter let s humanitarnom pomoći (deke, šatori, mlijeko u prahu, dječja

hrana)

Bilateralno

ožujak 2003. Turska Iračka kriza 10 000 pokrivača, 20 šatora (za 30 osoba), 10 šatora (za 20 osoba), 300

vreća za spavanje, 1 poljska kuhinja, 1 tank za vodu - 4 m3

NATO EADRCC

travanj 2006. Slovačka Poplave 25 000 vreća za pijesak NATO EADRCC

srpanj 2007. Makedonija Požari 1 CL 415 s dvije posade Bilateralno

srpanj 2007. Bosna i Hercegovina Požari 1 CL 415 Bilateralno

kolovoz 2007. Grčka Požari 1 CL 415 s dvije posade Bilateralno

veljača 2009. Crna Gora Nestala osoba Tim HGSS (17 osoba) Bilateralno

siječanj 2010. Albanija Poplave 60 tona (dvije cisterne) dizela Bilateralno

svibanj 2010. Mađarska Poplave 100 000 vreća za pijesak EU MIC

kolovoz 2010. Bosna i Hercegovina Požari 2 CL 415 i vatrogasna postrojba na terenu (Unište)

Bilateralno

listopad 2010. Bosna i Hercegovina Nestala osoba Tim HGSS (6 osoba i 5 potražnih pasa) Bilateralno

prosinac 2010. Izrael Požari 1 CL 415 s dvije posade Bilateralno

Tablica 1.: Pregled međunarodne pomoći koju je pružila RH od 2000.g.

38

ZAKLJUČAK

Jačanje pripravnosti za efikasan odgovor, kao 5. prioritet Hyogo okvirnog plana djelovanja 2005-2015, jasno uka-zuje na potrebu razvijanja kapaciteta za djelovanje u katastrofama, ne samo u nacionalnom, već i u međunarod-

nom prostoru. Poštujući načela samodostatnosti i interoperabilnost, država koja pruža pomoć, ne predstavlja teret za pogođenu državu nego daje efikasnu potporu u akcijama spašavanja i pružanju potpore stradalom stanovništvu.

Države moraju imati razvijene planove za brzu i efikasnu mobilizaciju nacionalnih kapaciteta za pružanje pomoći te potrebne logističke kapacitete za žurnu dostavu pomoći. Važno je kod pružanja međunarodne pomoći imati u vidu smjernice međunarodnih organizacija kako bi se postigla usklađenost s ostalim međunarodnim timovima na terenu.

Poseban naglasak treba staviti na edukaciju te je potrebno provoditi redovito uvježbavanje, seminare, radionice, stožerne i terenske vježbe, kako bi svi koji sudjeluju u postupku slanja međunarodne pomoći, upoznali s aktualnim planovima i standardnim operativnim postupcima te kako bi se postigla maksimalna razina pripravnosti s ciljem pru-žanja efikasne potpore pogođenoj državi i ugroženom stanovništvu.

LITERATURA1. Državna uprava za zaštitu i spašavanje - www.duzs.hr 2. Ujedinjeni narodi - www.un.org 3. NATO - www.nato.int 4. Europska komisija - Opća uprava za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu - http://ec.europa.eu/echo/civil_protection/civil/index.htm

39

Uloga mreža nove generacije i svjetlovodne pristupne mreže u sustavu zaštite i spašavanjaPiše: Marijan Bajt, mag.ing.traff., Državni centar 112, Državna uprava za zaštitu i spašavanje

SAŽETAK

Djelovanje sustava zaštite i spašavanja danas je nemoguće zamisliti bez podrške elektroničkih komunikacijskih mreža. Razvoj elektroničkih komunikacijskih mreža u svijetu i Europi reguliran je preporukom Međunarodne tele-

komunikacijske unije (ITU-T Y.2001) o okvirima i funkcionalnoj arhitekturi modela mreža nove generacije (New Gene-ration Network - NGN). Sa stajališta komunikacija najosljetljiviji dijelovi elektroničkih komunikacijskih mreža su dije-lovi mreža na najnižoj razini: lokalna spojna i pristupna mreža. Pristupna mreža bazirana na bakrenim vodovima je usko grlo prijenosnog kapaciteta u elektroničkim komunikacijskim mrežama. Stoga je Europska unija donijela prepo-ruku o regulaciji pristupa mrežama nove generacije (New Generation Asccess - NGA). Svjetlovodna tehnologija poka-zala se najperspektivnijom tehnologijom za implementaciju NGA. Republika Hrvatska prihvatila je spomenute prepo-ruke za razvoj NGN i NGA na svom području, a doneseni su i temeljni propisi kojima se regulira izgradnja svjetlovodnih distribucijskih mreža, što daje novu dimenziju u poboljšavanju razine sposobnosti sustava zaštite i spašavanja u obrani od katastrofa.Ključne riječi: elektroničke komunikacijske mreže, Mreže nove generacije, Pristup mrežama nove generacije, svjetlovodna tehnologija, pristupne mreže, svje-

tlovodne distribucijske mreže

ABSTRACT

Operation of protection and rescue system today is impossible without the support of electronic communications network. The development of electronic communications networks in the world and Europe is regulated by the

recommendation of International Telecommunication Union (ITU-T Y.2001) on the frameworks and functional archi-tecture models of the New Generation Networks (NGN). From the standpoint of communication the most vulnerable parts of electronic communication networks are parts of the network at the lowest level: the local junction circuits and access networks. Access networks based on copper cables are the bottleneck of transmission capacity in the electronic communication networks. Therefore, the European Union adopted a recommendation to regulate access within Next Generation Networks, called New Generation Access - NGA. Fiber optic technology has proven to be the most promising technology for the implementation of the NGA. The Republic of Croatia has accepted these recom-mendations for the development of NGN and NGA in its area, and made the fundamental rules governing the con-struction of fiber-optic distribution networks, which gives a new dimension in improving skill levels of protection and rescue system in defense against disasters.Keywords: electronic communications networks, New Generation Networks, New Generation Access, fiber-optic technology, access networks, fiber-optic

distribution networks

40

1. UVOD

Djelovanje sustava zaštite i spašavanja danas je nemoguće zamisliti bez podrške elektroničkih komunikacijskih mreža putem kojih se pružaju i koriste elektroničke komunikacijske usluge.

Prije svega, potrebno je pojasniti nekoliko osnovnih pojmova iz područja elektroničkih komunikacija. Naime, velike razvojne promjene u telekomunikacijskoj tehnologiji, kako u tehničkoj tako i u uslužnoj domeni, i usklađivanje Zakona o telekomunikacijama RH (NN 122/03, 158/03, 60/04 i 70/05) s regulatornim okvirom Europske unije iz područja elektroničkih komunikacija, rezultirali su donošenjem Zakona o elektroničkim komunikacijama 2008. godine (NN 73/08), a 2011. godine njegovim izmjenama i dopunama (NN 90/11).

Iz samog naziva Zakona vidljivo je da je pojam 'telekomunikacije' zamijenjen pojmom 'elektroničke komunikacije', pa su iz toga izvedeni pojmovi: 'elektronička komunikacijska mreža', 'elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema, ' elektronička komunikacijska oprema' i drugi.

'Elektronička komunikacijska mreža' je pojam koji obuhvaća sve vrste prijenosnih sustava koji omogućuju prijenos signala žičnim, radijskim, svjetlosnim ili drugim elektromagnetskim putem. Pored određenog prijenosnog medija elek-tronička komunikacijska mreža obuhvaća, gdje je potrebno, i opremu za prospajanje ili usmjeravanje i druga sredstva, koja mogu biti ili aktivna ili pasivna. U najširem smislu, postojeće elektroničke komunikacijske mreže dijelimo na: nepokretne zemaljske mreže (uključujući Internet), zemaljske mreže pokretnih komunikacija, radiodifuzijske mreže i mreže kabelske televizije, satelitske mreže, te elektroenergetske kabelske sustave u mjeri u kojoj se upotrebljavaju za prijenos signala.

'Elektronička komunikacijska infrastruktura i druga povezana oprema' je pojam koji obuhvaća pripadajuću infra-strukturu i opremu povezanu s elektroničkom komunikacijskom mrežom, među koje spadaju kabelska kanalizacija, antenski stupovi, zgrade i druge pripadajuće građevine i oprema. Oprema koja se upotrebljava za obavljanje djelatno-sti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga objedinjena je pod terminom 'elektronička komunikacijska oprema'.

Važnost elektroničkih komunikacija u sustavu zaštite i spašavanja prepoznata je svugdje u svijetu što je zakonski i deklarativno regulirano. U Zakonu o elektroničkim komunikacijama RH se navodi da su gradnja, održavanje, razvoj i korištenje elektroničkih komunikacijskih mreža i elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, obav-ljanje djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, te upravljanje i uporaba radiofrekvencijskog spektra i adresnog i brojevnog prostora, kao prirodno ograničenih općih dobara, od nacionalnog interesa. Pored toga, elektro-ničke komunikacije su u svijetu i u Republici Hrvatskoj svrstane u kategoriju 'kritične infrastrukture', što znači da je potrebno posvetiti posebnu pozornost njezinom neprekinutom radu u izvanrednim situacijama.

Elektroničke komunikacije moraju pratiti razvoj i biti podrška informacijskoj i drugim naprednim tehnologijama. U tu svrhu razvija se novi model elektroničkih komunikacijskih mreža i pristupa tim mrežama, pri čemu svjetlovodna tehnologija predstavlja oslonac takvog razvoja.

2. ULOGA ELEKTRONIČKIH KOMUNIKACIJA U SUSTAVU ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

Elektroničke komunikacije koje se primjenjuju u području zaštite i spašavanja svoju punu funkcionalnost mogu po-stići jedino u sustavu zaštite i spašavanja, u kojem se provode zajedničke strategije, planovi i mjere te koordinira-

ju aktivnosti u slučaju bilo kakve nesreće, od razine hitne situacije do katastrofe.Koordiniranje aktivnosti sudionika zaštite i spašavanja, što je u Zakonu o zaštiti i spašavanju definirano kao 'osigu-

ravanje vremenske i prostorne usklađenosti djelovanja svih sudionika u aktivnostima zaštite i spašavanja od katastro-fa i velikih nesreća po etapama provođenja zadaća, kao i njihovo pravodobno informiranje', od presudnog je značaja za svrsishodno djelovanje sustava zaštite i spašavanja. Temelj za ostvarenje te zadaće u sustavu zaštite i spašavanja

41

su dobro planirana i izvedena komunikacijska povezanost sudionika zaštite i spašavanja i dobro definirani komunika-cijski procesi u tom sustavu.

Današnja razina komunikacija u sustavu zaštite i spašavanja prešla je okvire prijenosa govora (usluge telefonije) i prijenosa podataka malim brzinama (uskopojasne usluge) i mora se prilagođavati sve većim zahtjevima prema kapa-citetu (brzini prijenosa), pouzdanosti, dostupnosti, sigurnosti i kvaliteti usluge. Naime, komunikacijska tehnologija mora biti podrška drugim tehnologijama koje se sve šire primjenjuju u području zaštite i spašavanja. Prvenstveno su to informacijska tehnologija, odnosno njezin sinonim informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT - Information and Communication Technology), koja predstavlja širok spektar suvremenih tehnologija za elektroničku obradu poda-taka i prijenos podataka na daljinu, te tehnologije koje su namijenjene upravljanju prostornim podacima GIS (Geo-graphical Information System), RS (Remote Sensing) i GPS (Global Positioning Sistem). Sve te tehnologije sadrže ne-izmjerne mogućnosti razvoja i primjenu u području zaštite i spašavanja.

Razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije, kao najprodornije generičke tehnologije, doveo je do stvaranja 'digitalnog društva', zajednice zasnovane na digitalizaciji, koja stvara bitno drugačije oblike komunikacija putem no-vih medija, prije svega Interneta. Istraživanja i razvoj novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija, usluga, sa-držaja, aplikacija i dr., idu prema konvergenciji mreža, usluga i uređaja.

Zemlje članice EU prihvatile su kroz Lisabonsku agendu [2,3] da je za gospodarstvo, utemeljeno na znanju, jedan od ključnih instrumenata razmjene informacija, mogućnost prijenosa multimedijalnih sadržaja, podataka i govora. Eu-ropsko vijeće napomenulo je da će prijelaz na digitalnu ekonomiju koja se temelji na znanju pružati jak poticaj za rast, konkurentnost i mogućnost zapošljavanja. Posebice je naglašeno da europska poduzeća i građani moraju imati pristup povoljnoj komunikacijskoj infrastrukturi međunarodnog značaja, te da im mora biti dostupna široka paleta usluga. Razvoj višeuslužnih mreža sa skupom usluga sukladnim potrebama građana i gospodarstva, uključujući širokopojasni pristup i pristup Internetu u pokretu, novu generaciju Interneta i opći pokretni telekomunikacijski, odnosno elektro-nički komunikacijski sustav od najvećeg su interesa za sve države članice EU, ali i za druge europske države.

Sve navedeno neposredno daje novu obvezu ali i doprinos sposobnostima komunikacijskog (pod)sustava u sustavu zaštite i spašavanja.

Krajnji cilj razvoja komunikacijske tehnologije i tehnike u sustavu zaštite i spašavanja je povezivanje svih sudionika u integrirani informacijski sustav zaštite i spašavanja, odnosno integrirani informacijski sustav kriznog upravljanja, koji pretpostavlja izgrađenu jedinstvenu bazu podataka, standardizirane aplikacije i algoritme za prikupljanje, obradu i prikaz podataka i informacija, radi pomoći operaterima, ekspertima i donosiocima odluka kod ranog upozoravanja, u praćenju situacije, utvrđivanju mogućeg razvoja događaja i odlučivanju u svim fazama kriznog upravljanja.

3. MREŽE NOVE GENERACIJE I PRISTUP MREŽAMA NOVE GENERACIJE

Znanstvena istraživanja na području informacijske i komunikacijske tehnologije uz podršku međunarodnih teleko-munikacijskih udruženja, standardizacijskih organizacija i industrijskih udruženja došla su do razine na kojoj je

omogućen prelazak na novi način organiziranja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, na implementaciju mreža nove generacije (NGN - New Generation Networks).

Međunarodno udruženje za telekomunikacije (ITU - International Telecommunication Union), odnosno njezin Sektor za standardizaciju u telekomunikacijama (ITU-T - Telecommunication Stadardization Sector) donijelo je 2004. godine Preporuku ITU-T Y.2001 o okviru i funkcionalnoj arhitekturi modela mreža nove generacije i temeljni je akt kojim se regulira područje mreža nove generacije.

Infrastruktura NGN-a osigurava dobre temelje za razvoj elektroničkih komunikacijskih usluga te prati trend razvoja suvremenih elektroničkih komunikacijskih sustava prema jednoj unificiranoj mreži, odnosno migraciji postojećega glasovnog i podatkovnog prometa prema jedinstvenoj komunikacijskoj infrastrukturi (konvergencija mreža). Temeljni

42

koncept NGN-a je unificiranom mrežom prenositi sve vrste usluga: govor, podatke, video i dr.; (konvergencija usluga). Svrha takvog unapređenja elektroničkih komunikacijskih mreža je olakšati korisniku pristup uslugama koje se pružaju bilo kojom elektroničkom komunikacijskom mrežom neovisno o korisničkom uređaju (konvergencija uređaja), što će korisniku omogućiti jednostavan i brzi izbor bilo koje usluge, od "tradicionalne" glasovne i neke druge postojeće do novih, naprednijih komunikacijskih usluga. Također, i operatori (i infrastrukturni operatori i operatori usluga i opera-tori korisnici) će nakon prelaska na novu organizaciju mreža ostvariti pogodnosti koje će im olakšati i ubrzati rad te smanjiti operativne troškove.

Koncept NGN-a mijenja fizičku i logičku arhitekturu elektroničkih komunikacijskih mreža ovisno o načinu izgradnje mrežne infrastrukture.

NGN je mreža koja se temelji na paketskom prijenosu i omogućuje:• implementaciju raznovrsnih telekomunikacijskih usluga; • koristi različite širokopojasne i prijenosne tehnologije; • osigurava neovisnost usluga i transporta; • omogućuje nesmetan pristup mrežama i konkurentnim pružateljima usluga prema odabiru korisnika; • omogućuje poopćenu pokretljivost radi konzistentnog i sveprisutnog pristupa uslugama.

Osnovna načela NGN-a su slojevita arhitektura i međusobna neovisnost slojeva (slika 1). NGN se sastoji od tri sloja: transportnog, kontrolnog i uslužnog. (Za razliku od OSI - ISO referentnog modela koji sadržava sedam slojeva ili In-ternet modela koji se sastoji od četiri sloja: mrežni, internet, transportni i aplikacijski.)

Nadalje, u NGN arhitekturi pretpostavlja se horizontalna slojevitost, naspram današnje vertikalne integriranosti mreža što je omogućeno konvergencijom usluga, mreža i uređaja. Time je u NGN-u korisniku omogućeno pristupanje pojedinim uslugama neovisno o operatoru koji pruža uslugu i mreži u kojoj se korisnik trenutno nalazi. Uslužni i tran-sportni sloj su neovisni i čine dva stratuma, a povezuje ih kontrolni sloj. Komunikacijski protokol koji prevladava je Internet protokol (IP protokol), što znači da se ne primjenjuje više komutacija kanala, nego paketski način prijenosa, kao u Internet mreži.

Transportni sloj čine svi prijenosni sustavi, oprema za usmjeravanje i druga aktivna ili pasivnim sredstva prijenosnih sustava. Kontrolni sloj povezuje kontrole transportnog i uslužnog sloja, dok uslužni sloj sadrži aplikacijske poslužitelje i služi za realizaciju usluge i isporuku sadržaja korisniku. Međusobnu neovisnost uslužnog i prijenosnog sloja osigura-vanju dobro definirana sučelja kontrolnog sloja prema uslužnom.

Sažeto rečeno mreže nove generacije donose svakom korisniku mogućnost korištenja raznovrsnih usluga baziranih na širokopojasnim tehnologijama s potrebnom kvalitetom usluge (QoS). Pored toga povećavaju se raspoloživost uslu-ga (neometan pristup različitim operaterima koje ih nude), pokretljivost i pouzdanost sustava, a operatorima se sma-njuju troškovi (izuzimajući troškove implementacije NGN-a).

43

Na razini Europske unije donijeti su dokumenti kojima se regulira budući razvoj elektroničkih komunikacijskih mre-ža i usluga. Europska komisija donijela u ožujku 2010. godine dokument „Europa 2020 - Europska strategija za pame-tan, održiv i uračunati rast“ („Europe 2020 - European strategy for smart, susteinable and inclusive growth“), a 20. rujna 2010. Preporuku o regulaciji 'pristupa mrežama nove generacije' (Next Generation Access - NGA) u svrhu pro-vođenja Preporuke ITU-T Y.2001 o mrežama nove generacije

Pristup mrežama nove generacije (NGA), koji neki nazivaju i 'nova ili sljedeća generacija pristupnih mreža' (New ili Next Generation Access Networks - NGAN) jedan je od tri međusobno povezana segmenata NGN-a, uz jezgreni i korisnički segment.

NGA se odnosi na dio koji pokrivaju pristupne elektroničke komunikacijske mreže i predstavlja mehanizam koji ko-risnicima omogućuje pristup uslugama koje se nude putem elektroničke komunikacijske mreže. Pristupne elektronič-ke komunikacijske mreže danas su usko grlo u pristupu spojnoj i jezgrenoj telekomunikacijskoj mreži. NGA ne uvjetu-je korištenje određene tehnologije, vrste mreže ili usluge, niti nameće određeno rješenje već daje samo obvezu da se pristupne mreže moraju planirati i izvoditi na način da postanu dio mreža nove generacije (New Generation Network - NGN). Kako bi se omogućila takva uloga pristupnih mreža one se moraju u cijelosti ili u dijelu renovirati, jer posto-jeće žične (bakrene) mreže ne udovoljavaju novim zahtjevima. Najperspektivniji, danas poznati, način renoviranja

Slika 1. Funkcionalna arhitektura modela NGN

44

telekomunikacijskih pristupnih mreža je gradnja mreža koje se sastoje od svjetlovodnih elemenata, koji imaju neiz-mjeran razvojni potencijal što dugoročno može osigurati pristup širokopojasnim uslugama obogaćenih karakteristika.

U RH je na temelju tih dokumenata i Digitalne agende [1] pripremljen prijedlog Strategije razvoja širokopojasnog pristupa u RH za razdoblje od 2011. do 2015. godine [9]. Temeljne vrijednosti koje donosi Strategija su od velikog značaja za razvoj infrastrukture elektroničkih komunikacija. Glavni cilj Strategije u smislu razvoja infrastrukture širo-kopojasnog pristupa je osiguranje dostupnosti usluga širokopojasnog pristupa pod jednakim uvjetima na cijelom po-dručju Republike Hrvatske što će utjecati, između ostalog, na povećanu i ravnomjerniju regionalnu zastupljenost priključaka širokopojasnog pristupa. Takav cilj pretpostavlja izgradnju i uporabu žičnih i bežičnih mreža nove genera-cije i pristup mrežama nove generacije. U nepokretnoj pristupnoj mreži za tu svrhu razvijaju se nove tehnologije pu-tem FTTx (Fiber to the x) rješenja.

Perspektiva prema Strategiji je ostvariti uključivanje širokopojasnog pristupa Internetu unutar opsega univerzalnih usluga, kada za to budu ostvareni preduvjeti. Preporuča se da se u Republici Hrvatskoj osnovnim širokopojasnim pri-stupom Internetu smatra onaj pristup koji ima brzinu od najmanje 2Mbit/s. Uz daljnji razvoj mreža i uz poticanje potražnje za širokopojasnim uslugama, preporuča se da 2015. godine donja granica brzine bude pomaknuta na 30 Mbit/s.

U području zaštite i spašavanja ovakav napredak u elektroničkim komunikacijama promijenit će način komunikaci-je s građanima. Isključivo govorne dojave sve će više dopunjavati ili zamjenjivati dojave putem videa u realnom vre-menu ili u nekom dogovorenom pisanom obliku kroz različite usluge mreže, putem automatskih dojavnih uređaja i dr. Također, bit će dostupno više načina za upozoravanje stanovništva o opasnostima i za dojavljivanje o opasnostima samo građanima na ugroženom području. Nadalje, omogućilo bi se informacijskoj i tehnologijama za upravljanje prostornim podacima puna funkcionalnost i korištenje na njima temeljenih usluga od strane svih ovlaštenih i zainte-resiranih sudionika zaštite i spašavanja.

4. SVJETLOVODNE PRISTUPNE (DISTRIBUCIJSKE) MREŽE

Svjetlovodna tehnologija se nametnula kao najperspektivniji prijenosni medij za implementaciju mreža nove gene-racije i pristupa mrežama nove generacije. Svjetlovodna mreža je svoj razvoj počela 60-ih, a komercijalnu primje-

nu je doživjela krajem 70-ih godina prošlog stoljeća. Do 1996. godine su europske i američke komunikacijske tvrtke pustile u rad optičke kabele preko Atlantskog i Pacifičkog oceana. Poslije toga optička vlakna postupno su počela prodirati u sve sfere komunikacijskog povezivanja: upotrebljavaju se za veze na velikim udaljenostima na kopnu i pod morem, u lokalnim mrežama u poslovnim zgradama, industrijskim objektima, bolnicama, transportnim sustavima, na plovilima i drugdje. U jezgrenim mrežama napravljen je veliki napredak u brzom prijenosu kroz svjetlovodne niti. Pr-venstveno se to odnosi na multipleksiranje bitnih tokova (bitstream) kroz svjetlovodne niti.

Hrvatska fiksna telekomunikacijska mreža je gotovo u potpunosti digitalizirana. Spojna mreža (na svim razinama) je izgrađena od svjetlovodnih kabela, pa i veći dio priključaka prema udaljenim pretplatničkim stupnjevima (UPS ili RSS). Svega nekoliko postotaka naseljenog područja nije pokriveno fiksnim telefonskim priključcima.

Drugačije je stanje s pristupnim mrežama. Svjetlovodni priključci su dovedeni samo do nekih većih korisnika, a po-sljednjih godina i vrlo malom broju privatnih pretplatnika. Ostali poslovni i rezidencijalni korisnici priključeni su na centrale bakrenim vodovima. Duljine i kvalitete pretplatničkih linija su vrlo različite te je u mnogim, posebice ruralnim područjima moguć jedino uskopojasni pristup. Nove pristupne mreže u načelu se grade kao svjetlovodne mreže prema svakom krajnjem korisniku (u koje se ubrajaju i uređaji).

Naime, pristupne mreže bazirane na bakrenim vodovima postale su usko grlo prijenosnog kapaciteta telekomunika-cijskih mreža u današnjem trendu velikog porasta podatkovnog prometa i uvođenja širokopojasnog pristupa reziden-cijalnim i drugim velikim korisnicima (slika 2.)

45

Bakrene pristupne mreže postaju ograničavajući faktor u širokopojasnom prijenosu (usko grlo) jer se i bežični prije-nos brzo razvija i dosegnute su brzine ravne brzinama u bakrenoj pristupnoj mreži. Dodatni ograničavajući faktori za bakrenu mrežu su udaljenost, dijeljenje propusnog opsega na broj korisnika i kvaliteta linije (preslušavanje).

Prednost optičkih veza ogleda se u integraciji audio, video i podatkovnog prometa i ogromnom, još nedovoljno iskorištenom kapacitetu..

Problem širokopojasnog pristupa u pristupnim mrežama koje se baziraju na bakrenim vodovima rješavaju se razli-čitim DSL tehnologijama. Razvoj takvog pristupa ograničen je najviše mogućnostima prijenosa bakrenim paricama ili koaksijalnim kabelima. Dok je u urbanim područjima širokopojasni pristup na ovakav način uglavnom riješen, daleko je lošija situacija u ruralnim područjima gdje je širokopojasni pristup postojećim pristupnim mrežama vrlo otežan ili nemoguć.

Pristupne mrežePristupna mreža, bez obzira koja se tehnologija koristi za njezinu izgradnju, osigurava dovođenje usluga do krajnjeg

korisnika. Ona započinje na glavnom razdjelniku lokalne centrale i završava na objektu pretplatnika, na mjestu gdje počinje kućna instalacija pretplatnika. Pristupna mreža s gledišta usluga treba podržavati prijenos govora ili podata-ka ili njihove kombinacije kroz:• analogni prijenos govora i signala u tradicionalnoj telefonskoj mreži (Plain Old Telephone Service - POTS ),• integrirane usluge digitalne mreže (Integrated Service Digital Network - ISDN),• varijante digitalne pretplatničke linije (Digital Subscribers Line - DSL),• varijante svjetlovodne pretplatničke linije (Fiber-in-the-loop).Pretplatničke linije (lokalne petlje) u pristupnoj mreži mogu biti izvedene različitim tehnologijama: • svjetlovodne lokalne petlje (Optical local loop);• satelitske lokalne petlje (Satellite local loop);• bakrene lokalne petlje (Cable local loop);• bežične lokalne petlje (Wireless local loop - WLL), koje mogu biti izvedene različitim tehnologijama (npr. LMDS,

WiMAX, GSM, GPRS, HSDPA, DECT).Različite tehnologije se mogu primjenjivati na različitim područjima pristupne mreže, a mogu se kombinirati i kod

izvedbe pojedinih dijelova petlje na istom području.S obzirom na značajke svjetlovodne tehnologije uvođenje svjetlovodnih niti u pristupne mreže nametnulo se kao

logično rješenje, koje bi pružilo mogućnost širokopojasnog pristupa svakom pretplatniku.Implementacija svjetlovodnih pristupnih mreža je danas, globalno gledajući, u svojim počecima, pogotovo u manje

Slika 2. Potrebe pristupnih mreža za prijenosnim medijem veće pristupne širine

[Izvor: Kavran, Z.: Planiranje TK mreža, predavanja, Fakultet prometnih znanosti, Zagreb]

46

razvijenim zemljama ali predstavlja napredno tehničko rješenje za NGN [4,5,8]. Međunarodna unija za telekomunika-cije (ITU-T) i Institut inženjera elektronike i elektrotehnike (Institute of Electrical & Electronics Engineers - IEEE) do-nijeli su niz standarda za regulaciju svjetlovodnih pristupnih mreža.

Postoje različite izvedbe optičkih pristupnih mreža [6,7]. Najpogodnijom se danas pokazala pasivna optička mreže (Passive Optical Network - PON). Takav naziv se upotrebljava zbog korištenja pasivnih optičkih komponenti na mjestu razvođenja signala iz jedne u više optičkih niti, i obratno, kojemu nije potrebno napajanje električnom energijom. Postoje različite topologije PON, a neke od njih prikazane su na slici br. 3. Mogu biti izvedene u potpunosti od svje-tlovodnih vlakana ili od kombinacije svjetlovodnih vlakana i, obično, bakrenih vodova (parica ili koaksijalnih vodova). Različite topologije označavanju se kraticom FTTx (Fiber to the x). Zadnje slovo akronima označava točku do koje se dovodi svjetlovodno vlakno između centrale i korisnika.

Različite topologije PON omogućuju postupno prelaženje sa trenutno korištenih tehnologija na optičku tehnologiju u pristupnim mrežama, u ovisnosti o duljini pretplatničke linije i troškovima. To se postiže umetanjem ili produljenjem svjetlovodnog kabela i skraćivanjem bakrenih kabela uz primjenu nekog xDSL rješenja.

Značenje skraćenica:FTTN (Fiber-To-The-Node) ili FTTCab (Fiber-To-The Cabinet) - svjetlovodna nit završava u uličnom ormariću, do dva kilometra od korisnika. FTTC (Fiber-To-The-Curb) - slično kao i FTTCab (odnosno FTTN), ali je ulični ormarić postavljen bliže korisniku, do nekoliko stotina metara.FTTB (Fiber-To-The-Building) - svjetlovodna nit ima završnu točku spajanja u telekomunikacijskom prostoru u objektu. Jedna od FTTB opcija je FTTExch (Fiber-To-The-Exchange), gdje svjetlovodna nit završava na kućnoj centrali (PBX).FTTH (Fiber-To-The-Home) - svjetlovodne niti se ugrađuju u stan i to u ormariće na vanjskom dijelu stana. U literaturi se može sresti i naziv FTTB, gdje slovo B označava bussines. U tom slučaju podrazumijeva se ugrađivanje svjetlovodnih niti do svakog ureda. OLT (Optical line Termination) - optičko linijsko zaključenje pristupne mreže unutar centrale.ONU (Optical Network Unit) - optička mrežna jedinica, sučelje između optičkog i bakrenog dijela mreže.ONT (Optical Network Termination) - optičko mrežno zaključenje ukoliko je korisnik spojen na optičko vlakno.NT (Network Termination) - mrežno zaključenje ukoliko je korisnik spojen s bakrenom paricom.

Izgradnja svjetlovodne pristupne mreže na području Republike Hrvatske reguliranja je osim Zakonom o elektronič-kim komunikacijama i Pravilnikom o tehničkim i uporabnim uvjetima za svjetlovodne distribucijske mreže (NN108/10)

Slika 3. Osnovne topologije pasivnih optičkih pristupnih mreža

47

kojeg je Vijeće HAKOM-a donijelo je krajem 2010. godine, te Pravilnikom o načinu i uvjetima pristupa i zajedničkog korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme (NN 154/08 i 93/10). Zakonom i pravilnicima su propisani uvjeti koji moraju biti zadovoljeni prilikom razvoja, planiranja, projektiranja, izgradnje, uporabe i održa-vanja svjetlovodne pristupne mreže kao sastavnog dijela elektroničke komunikacijske mreže u RH.

Na slici 4. prikazana je propisana topologija distribucijske svjetlovodne mreže (kao dijela pristupne mreže) Pravilni-kom o tehničkim i uporabnim uvjetima za svjetlovodne distribucijske mreže.

Operatori elektroničkih komunikacijskih mreža i infrastrukturni operatori dužni su se pridržavati navedenih propisa pri planiranju, projektiranju i izvođenju pristupne / distribucijske svjetlovodne mreže i kabelske kanalizacije.

Ovim propisima su u Republici Hrvatskoj uspostavljeni preduvjeti za početak izgradnje pristupne svjetlovodne mre-že što će doprinijeti podizanju brzine i kvalitete komunikacija prema i unutar sustava zaštite i spašavanja, odnosno službe 112 kao njezinog središnjeg operativnog informacijsko-komunikacijskog dijela.

Služba za sustav 112, radi razvoja (nadogradnje) pretplatničkih linija za potrebe centara 112, a u svrhu unapređenja komunikacijskih mogućnosti sustava zaštite i spašavanja RH u cijelosti, treba na temelju navedenih dokumenata uskladiti svoj razvojni plan s planovima operatora elektroničkih komunikacijskih mreža i infrastrukturnim operatori-ma.

Svjetlovodna tehnologija omogućava pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga koje zahtijevaju veliku brzinu i kvalitetu prijenosa s nizom drugih prednosti. Međutim, postoje i ograničenja primjenjivosti svjetlovodne tehnologije koje treba uzeti u obzir kod primjene u sustavu zaštite i spašavanja.

Na temelju usporedbe s drugim pristupnim mrežama po kriterijima pouzdanosti, kapaciteta, QoS, sigurnosti, troš-kova, duljina linija, preslušavanja, iskoristivosti frekvencijskog područja i razvoja može se zaključiti da svjetlovodna pristupna mreža ima značajno veće ukupne mogućnosti u usporedbi s ostalim pristupnim mrežama u redovnim uvje-tima rada. U izvanrednim situacijama svjetlovodna pristupna mreža pokazuje slabosti glede osjetljivosti na vanjske mehaničke utjecaje i ionizirajuća zračenja.

Izgradnja svjetlovodne pristupne mreže znatno je skuplja u odnosu na bakrenu mrežu, najviše zbog činjenice da je

Slika 4. Propisana topologija svjetlovodne distribucijske mreže u RH

48

bakrena mreža već izgrađena, dok svjetlovodnu treba graditi od početka. U slučaju katastrofe i velike devastacije te-lekomunikacijske mreže, oporavak fiksne, a stoga i svjetlovodne mreže, je skuplji i sporiji od rekonstrukcije mreža baziranih na bežičnim tehnologijama.

No, svjetlovodna pristupna mreža ima najveću perspektivu jer je strateški razvoj usmjeren prema razvoju svjetlovo-de tehnologije, što će omogućiti potpunu realizaciju mreža nove generacije. U tu svrhu u svijetu se provode opsežna istraživanja na razvoju optičkih komponenti koje će omogućiti smanjenje troškova, odnosno cijene sustava po kori-sniku u odnosu na cijene današnje izvedbe pojedinih komponenti pristupnih optičkih mreža.

5. ZAKLJUČAK

Preporuke, standardi i propisi navedeni u radu temelj su za usklađivanje razvojnih komunikacijskih planova sustava 112 i drugih sudionika zaštite i spašavanja s planovima operatora elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga i

infrastrukturnim operatorima radi razvoja (nadogradnje) pretplatničkih linija za svoje potrebe, a u svrhu unapređenja komunikacijskih mogućnosti sustava zaštite i spašavanja RH u cijelosti.

Mreže nove generacije i pristup mrežama nove generacije pridonijet će povećanju brzine i kvalitete komunikacija između subjekata zaštite i spašavanja na svim razinama od lokalne do međunarodne te uvođenju širokopojasnog pristupa i u ruralne krajeve, što će rezultirati raznovrsnijom ponudom usluga elektroničke komunikacije i njihovom većom pristupačnošću. Time će se značajno povećati i poboljšati komunikacijska povezanost sustava 112 s građanima i postići da elektroničke komunikacijske mreže u potpunosti podrže komunikacijski promet, bez obzira na njegovu vrstu i veličinu, između sudionika u sustavu zaštite i spašavanja.

U Republici Hrvatskoj komunikacije između sudionika zaštite i spašavanja ostvaruju se većinom putem javne komu-nikacijske mreže. Stoga je izgradnja svjetlovodne pristupne mreže itekako značajna za poboljšanje sposobnosti susta-va zaštite i spašavanja u svakodnevnim i mnogim izvanrednim situacijama. Svakako, ne smije se zaboraviti da izbija-nje velike nesreće ili katastrofe vrlo lako može uzrokovati prekid veza u javnim komunikacijama. Za takve slučajeve potrebno je planirati posebne veze i osigurati prioritetne veze u javnim komunikacijama za sudionike zaštite i spaša-vanja u slučaju preopterećenja javnih komunikacijskih mreža telekomunikacijskim prometom.

Komunikacijska tehnologija ide ukorak s razvojem ostalih naprednih tehnologija, međutim u praksi se značajnije promjene teško realiziraju zbog visokih troškova implementacije novih rješenja i drugih razloga kao što su osiguranje tržišnog natjecanja i poštivanje načela otvorenosti u djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Prema predviđanjima stručnjaka zamjena bakrene mreže svjetlovodnom će u Republici Hrvatskoj trajati 30-ak godina. Uz svjetlovodnu, napredak doživljavaju i bežične tehnologije u brzinama prijenosa i ponudi mobilnog širokopojasnog pristupa i one će preuzeti dio tržišta i usporiti proširenje svjetlovodne pristupne mreže u nekim područjima.

LITERATURA:1. European Commission: A Digital Agenda for Europe, Bruselss, 2010.2. Lisbon European Council 23 and 24 march 2000, Presidency Conclusions; 3. Johansson, B., Karlsson, C., Backman, M., Juusola, P.: The Lisbon Agenda from 2000 to 2010, CESIS, Electronic Working Paper Series, Paper No.106, December 2007, 4. Pondar Žarko, .I.: Sljedeća generacija mreža: Konvergencija mreža, usluga i uređaja, (PowerPoint), Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb, 2007./2008.5. Lovrek, I.: Arhitektura mreža nove generacije, (Bilješke s predavanja), Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb, 2009./2010.6. Ljolje, M., Inkret R.: Optičke pristupne mreže: Fotoničke komunikacijske tehnologije, (PowerPoint), Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb7. Beriša, T.: Višestruki pristup prijenosnom kanalu u pasivnim optičkim mrežama, (PowerPoint), Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb8. International Telecommunication Union: Next Generation Networks - Frameworks and functional architecture models General overview of NGN, ITU-T Recommendation Y.2001, Series Y: Global Information Infrastructure, Internet Protocol Aspects and Next-Generation Networks, 2004.9. Strategija razvoja širokopojasnog pristupa u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2011. do 2015. odine, Prijedlog v.3.5., Zagreb, 201010. Pravilnik o načinu i uvjetima pristupa i zajedničkog korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme (NN 154/08 i 93/10)11. Pravilnik o tehničkim i uporabnim uvjetima za svjetlovodne distribucijske mreže (NN 108/10)

49

Neformalno osposobljavanje u sustavu zaštite i spašavanjaPiše: Damir Pilčik, Načelnik Centra za specijalističko osposobljavanje Zagreb, Državna uprava za zaštitu i spašavanje

SAŽETAK

Sustav zaštite i spašavanja Republike Hrvatske je u području sigurnosti postavljen kao zasebna kategorija sa po-sebnostima koje nemaju obrambena sigurnost i policijski poslovi. Te posebnosti se naročito odnose na temeljne

nositelje sustava i njihova prava i obaveze propisane zakonskom regulativom. Jedan od temeljnih nositelja sustava su jedinice lokalne i područne /regionalne/ samouprave čiji su čelnici odgovorne osobe u zaštiti i spašavanju ili su dio rukovodnog, zapovjednog aparata zaštite i spašavanja.Također se jedan dio operativnih snaga sustava zaštite i spa-šavanja organizira na principu dragovoljnosti. Ovi segmenti sustava zaštite i spašavanja nisu profesionalci sa završe-nim formalnim obrazovanjem u području zaštite i spašavanja te je neformalno osposobljavanje provedbom programa osposobljavanja za njihovo djelovanje u zaštiti i spašavanju osnovni oblik njihovog pripremanja za rad u sustavu zaštite i spašavanja. Nositelj pripreme, izrade i donošenja programa osposobljavanja i provedbe neformalnog osposo-bljavanja je DUZS.Ključne riječi: zaštita i spašavanje, neformalno osposobljavanje, programi osposobljavanja, odgovornost, čelnici

SUMMARY

The protection and rescue system of the Republic of Croatia is set up as a separate category in the security area with special features that do not have defensive security and police aspects. These special features are particular-

ly related to the responsible bodies and are related to their rights and obligations under the law. One of the primary responsible authorities is the local and regional government whose leaders are responsible for the protection and rescue system in their area of jurisdiction, or who are part of the management, command structure of protection and rescue. A segment of the operational forces within the protection and rescue system is organized on the principle of voluntarism. These are not professionals who have completed formal education in the field of protection and rescue but rather have undergone informal training programs for the implementation of their specialities in the protection and rescue system. The National Protection and Rescue Directorate of the Republic of Croatia is the responsible aut-hority for preparing, drafting and adopting training programs s well as conducting formal training.Keywords: protection and rescue, informal education, educational programs responsibility, heads,

Područje zaštite i spašavanja je društveni, javni prostor od posebnog značaja i skrbi Republike Hrvatske. U okviru tog javnog prostora, javnog servisa uspostavljen je sustav zaštite i spašavanja ljudi, materijalnih dobara i okoliša u hitnim situacijama, nesrećama, velikim nesrećama ili katastrofama. Područja zaštite i spašavanja kao javni interes definirano je Ustavom Republike Hrvatske, a normativno je uređeno Zakonom o zaštiti i spašavanju1, donesenim kra-jem 2O04. godine i kojim je propisan pravni okvir za izgradnju integriranog, cjelovitog i sistemskog sustava zaštite i spašavanja. Zakonom je postavljen koncept ustrojavanja sustava kako teritorijalno, tako i organizacijski. U tom kontekstu zaštitu i spašavanje provode svi čimbenici društvene zajednice, fizičke i pravne osobe, jedinice lokalne i

Zakon o zaštiti i spašavanju (NN 174/04, 79/07, 38/09, 127/10.)

50

područne (regionalne ) samouprave (dalje u tekstu: JLPS) te tijela državne vlasti Republike Hrvatske. Iz tih je postavki jasno da ovaj široki spektar sudionika zaštite i spašavanja ima i određenih specifičnosti. Jedna od bitnih specifičnosti je ta da u provođenju zaštite i spašavanja sudjeluju kako profesionalni djelatnici, tako i čimbenici sustava involvirani u zaštitu i spašavanje bilo kao izvršno-politički, odnosno rukovodni segment ili po liniji dobrovoljnosti. U tom je kon-tekstu obrazovanje i osposobljavanje za djelovanje u sustavu, kako profesionalnih kadrova tako i svih ostalih struk-tura jedna od važnih, temeljnih zadaća u kvalitetnoj izgradnji sustava. Zakon o zaštiti i spašavanju propisuje obvezu osposobljavanja i usavršavanja sudionika zaštite i spašavanja. U tom je smislu i primaran značaj neformalnog obra-zovanja u sustavu zaštite i spašavanja. Naime, sagledavajući sastav operativnih snaga zaštite i spašavanja koje su zakonom definirane, a sam nazivnik „operativne snage“ određuje njihovo mjesto i ulogu u zaštiti i spašavanju, vidljivo je da se one sastoje od sljedećih ustrojstvenih oblika : • stožera zaštite i spašavanja na lokalnoj , regionalnoj i državnoj razini• službi i postrojbi središnjih tijela državne uprave koje se zaštitom i spašavanjem bave u svojoj redovitoj djelatnosti,• zapovjedništva i postrojbi vatrogastva, • zapovjedništva, postrojbi i ostalih organiziranih snaga civilne zaštite, • službi i postrojbi pravnih osoba koje se zaštitom i spašavanjem bave u svojoj redovitoj djelatnosti.

OSPOSOBLJAVANJE U SUSTAVU ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

Jedan dio operativnih snaga, prije svega se misli na redovne gotove snage su profesionalci u svom području, koji su naobrazbu i znanje stekli putem redovnog školovanja u sustavu obrazovanja. To je proces formalnog obrazovanja

tijekom kojeg su stekli određene javne isprave kojim potvrđuju svoja znanja i sposobnosti i temeljem kojih imaju pravo na rad i obavljanje poslova i radnih zadataka za koje su se kvalificirali. U konačnici obavljanjem poslova za koje su se školovali osiguravaju i vlastitu egzistenciju. Formalno obrazovanje spada u one oblike obrazovanja koji se po-javljuju uglavnom u školskim institucijama i ono je propisano pravnim aktima. Formalno obrazovanje provodi se na temelju programa koji su odobreni od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa s ciljem stjecanja strukovnih znanja, vještina i sposobnosti. Tu spada osnovno obrazovanje odraslih, srednje obrazovanje odraslih kao i visoko obra-zovanje odraslih. Formalno obrazovanje odraslih provodi se u skladu s posebnim propisima kojima se uređuju ove djelatnosti, osim u pitanjima koja su uređena Zakonom o obrazovanju odraslih2. Prema Zakonu o obrazovanju odraslih, formalno obrazovanje odraslih mogu provoditi razne institucije kao što su otvorena učilišta, osnovne škole, srednje škole, visoka učilišta, škole stranih jezika, ustanove za skrb o osobama s posebnim potrebama i invaliditetom, peno-loške i ostale ustanove, ako zadovoljavaju preduvjete navedene u Zakonu. Ustanove za obrazovanje odraslih provode programe za stjecanje prve kvalifikacije, dokvalifikacije, stručnog usavršavanja i prekvalifikacije. Ova vrsta obrazova-nja, formalnog obrazovanja, je temelj za djelovanje gotovih, profesionalnih snaga.

S druge strane, ostale operativne snage odgovorne za pripremu, organiziranje, planiranje i aktiviranje sustava zaštite i spašavanja nisu profesionalni djelatnici sustava. Stožeri zaštite i spašavanja, zapovjedništva civilne zaštite, vatrogasna zapovjedništva, postrojbe civilne zaštite , jedan dio vatrogasnih postrojbi na razini dobrovoljnih vatroga-snih društava, razne udruge koje se bave aktivnostima iz područja zaštite i spašavanja nemaju formalno obrazovanje iz područja zaštite i spašavanja. Taj segment sustava zaštite i spašavanja svoja znanja i vještine za izvršavanje zada-ća iz nadležnosti zaštite i spašavanja, stječu putem neformalnog obrazovanja i osposobljavanja . Neformalno obra-zovanje je organizirani proces učenja usmjeren na osposobljavanje i usavršavanje za rad, za različite društvene ak-tivnosti i za osobni razvoj. Provodi se također u raznim ustanovama za obrazovanje odraslih, državnim institucijama, tvrtkama, udrugama, sindikatima, političkim strankama, sportskim društvima, različitim centrima itd. Provodi se neo-

2Zakon o obrazovanju odraslih (NN 17/07.)

51

visno od službenog obrazovnog sustava i ne vodi izdavanju javne isprave. Jedna od nadležnosti DUZS-a propisanih Zakonom o zaštiti i spašavanju je da donosi programe neformalnog ospo-

sobljavanja i stručnog usavršavanja u području zaštite i spašavanja, a također da navedene programe i provodi. U prijedlogu novog Zakona o zaštiti i spašavanju u članku 25. koji se odnosi na nadležnost DUZS-a navedeno je da DUZS: - donosi programe za formalno i neformalno obrazovanje i stručno usavršavanje u području zaštite i spašavanja - provodi programe formalnog i neformalnog obrazovanja i stručnog usavršavanja operativnih snaga zaštite i spaša-

vanja i drugih sudionika zaštite i spašavanja.Za izvođenje programa formalnog obrazovanja odraslih u sustavu zaštite i spašavanja od vitalnog je značaja Vatro-

gasna škola, ustrojstvena jedinica Učilišta vatrogastva i zaštite i spašavanja, institucija sa tradicijom od preko 50 godina. Profesionalni vatrogasni kadrovi uglavnom su školovani u toj obrazovnoj ustanovi. No, Vatrogasna škola također provodi i jedan veliki dio programa osposobljavanja neformalnog karaktera iz područja vatrogastva čijim se provođenjem i usvajanjem podiže razina kvalitete cjelokupnog sustava zaštite i spašavanja. Ovdje su pobrojani neki od programa kojima se podiže razina osposobljenosti gotovih snaga, dobrovoljnih vatrogasnih snaga, a također se za djelovanje u sustavu zaštite i spašavanja osposobljavaju drugi subjekti kao što su pripadnici Oružanih snaga ili pri-padnici policije. Ovdje su navedeni samo neki od programa:- Program osposobljavanja za gašenje šumskih požara- Program osposobljavanja za vatrogasnog instruktora/ vježbatelja za gašenje šumskih požara- Program tečaja za gašenje i spašavanje u zatvorenom prostoru na pokretnom vježbalištu- Program osposobljavanje časnika i dočasnika OS RH za gašenje šumskih požara- Program osposobljavanja za održavanje vatrogasnih aparata- Program osposobljavanja pučanstva za provedbu preventivnih mjera zaštite od požara, gašenje požara i spašavanja

ljudi i imovine ugroženih požarom- Program edukacije djece u području zaštite i spašavanja- Program osposobljavanja za nuklearno-kemijsko-biološku zaštitu- Program osposobljavanja za rukovatelja motornim pilama u vatrogastvu - Program osposobljavanja iz vatrogasnog minimuma i spašavanja za pripadnike Interventne postrojbe policije- Program praktičnog osposobljavanja za protupožarnu zaštitu na brodu

Neformalnim oblicima obrazovanja u sustavu zaštite i spašavanja obuhvaćene su sastavnice koje u sustavu djelu-ju po liniji obnašanja određenih političkih ili društvenih funkcija, radnih obveza ili su dobrovoljci na rasporedu u civil-noj zaštiti. Ovdje se prije svega misli na čelnike jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, stožere zaštite i spašavanja lokalne, područne i državne razine, zapovjedništva civilne zaštite kao i ostale organizirane snage civilne zaštite - postrojbe opće i specijalističke namjene, povjerenike civilne zaštite i voditelje skloništa.

Neformalno obrazovanje u sustavu zaštite i spašavanja provodi se kroz standardne oblike i organizacijske forme koje su tipične za ovakvu vrstu obrazovanja. To su prije svega programi osposobljavanja, doneseni i verificirani od strane nadležnih tijela, seminari, tečajevi, radionice i vježbe. Ovim oblicima i formama izvođenja obrazovanja obuhva-ćeni su svi segmenti sustava zaštite i spašavanja, a posebno oni koji nisu u punom smislu profesionalna sastavnica zaštite i spašavanja. Stoga su i programi osposobljavanja pripremljeni i doneseni za ovu ciljanu skupinu. DUZS je donio slijedeće programe osposobljavanja:- Program osposobljavanja stožera zaštite i spašavanja, zapovjedništva civilne zaštite i vatrogasnog zapovjedništva

jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u sustavu zaštite i spašavanja- Program osposobljavanja čelnika jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u sustavu zaštite i spašava-

nja- Program osposobljavanja iz prve pomoći za operativne snage zaštite i spašavanja- Program osposobljavanja pripadnika civilne zaštite - voditelja skloništa osnovne zaštite

52

- Program osposobljavanja vatrogasnog zapovjedništva županija, gradova i općina- Program osposobljavanja vatrogasnog zapovjedništva Republike Hrvatske- Program osposobljavanja Zapovjedništva civilne zaštite Republike Hrvatske- Program osposobljavanja Stožera zaštite i spašavanja Republike Hrvatske- Program osposobljavanja zapovjedništva civilne zaštite županijske i gradske razine - Program osposobljavanja službenika tijela državne uprave- Program osposobljavanja Stožera zaštite i spašavanja županija, gradova i općina.

U tijeku je donošenje programa osposobljavanja postrojbi opće namjene i specijalističkih postrojbi civilne zaštite te povjerenika civilne zaštite.

Programi osposobljavanja i vježbe svakako su najprimjereniji oblici neformalnog osposobljavanja ciljanih skupina u području zaštite i spašavanja. Stoga će u nastavku biti nešto više riječi o ova dva provedbena oblika neformalnog obrazovanja.

PROGRAMI OSPOSOBLJAVANJA

Važnost provedbe osposobljavanja temeljem donesenih i verificiranih programa je prije svega u podizanju razine osposobljenosti svih subjekata sustava zaštite i spašavanja, prije svega onih dijelova sustava koji nisu profesio-

nalci u punom smislu riječi, ali su važan dio sustava (pripadnici civilne zaštite), dok je zapovjedni segment odgovoran i po liniji izvršne vlasti i po društvenoj liniji.

Stoga su ciljevi ovih programa osposobljavanja upoznavanje tih struktura za koje su namijenjeni s obvezama i odgovornostima u sustavu zaštite i spašavanja.

Osnovne zadaće i ciljevi tih programa osposobljavanja su da se čelnici lokalne zajednice i druge rukovodne struk-ture osposobe za aktiviranje i upravljanje sustavom zaštite i spašavanja u katastrofama i velikim nesrećama na po-dručju svoje nadležnosti.

Provedbom programa osposobljavanja ciljane skupine koje su odgovorne za izgradnju, razvoj i djelovanje sustava zaštite i spašavanja , a to su čelnici lokalne i područne samouprave, stožeri i zapovjedništva, upoznaju se sa :- sustavom zaštite i spašavanja, odnosno njegovim organizacijskim i normativnim uređenjem- obvezama i zadaćama odgovornih osoba u sustavu zaštite i spašavanja u jedinicama lokalne i područne samoupra-

ve i na državnoj razini, - osnovnim pojmovima kriza i katastrofa, procjenom rizika i planiranjem u zaštiti i spašavanju,- osnovama kriznog upravljanja, definiranjem kritične infrastrukture i njenim značajem u provođenju mjera zaštite i

spašavanja,- psiho-socijalnim aspektima ponašanja i djelovanja u nesrećama i katastrofama,- odnosima sa medijima i javnošću,- praktičnim radom razrade studije slučaja stvarnog izvanrednog događaja sa određenim posljedicama manjeg ili

većeg obima ( ozlijeđeni, žrtve, materijalna šteta, kratkotrajne ili dugotrajne posljedice) po lokalnu zajednicu, tvornicu, kemijski pogon, promet ili drugu infrastrukturu,

- simulacijskom vježbom na temelju podloga iz procjene ugroženosti one lokalne ili područne samouprave čiji su predstavnici na osposobljavanju. Scenarij takvih simulacijskih vježbi zasniva se na stvarnim potencijalnim opasno-stima lokalne zajednice koje su procjenom ugroženosti detektirane, a čijim bi nastankom lokalna zajednica bila ugrožene.U provedbi programa osposobljavanja u vidu neformalnog obrazovanja važna karika je i provedba evaluacijskog

postupka po završetku osposobljavanja. Sami polaznici osposobljavanja daju ocjenu važnosti projekta, korisnosti za svakog pojedinca, potrebe i primjenjivosti u praksi ili nekom stvarnom događaju. No, s druge strane tu postoji i oprav-

53

dana bojazan da se polaznici opredijele za tzv.“liniju manjeg otpora“ , pa bilo kakve dileme otklanjaju zauzimanjem pozitivnog mišljenja i glorificiranjem provedenih programa. Korištenje tehnike evaluacijskog postupka koja pruža is-pitanicima mogućnost anonimnosti daje kvalitetnu i verifikativnu ocjenu nekog programa iz perspektive samog slu-šatelja odnosno polaznika osposobljavanja.

DUZS je provela nekoliko projektnih ciklusa osposobljavanja struktura zaštite i spašavanja na razini jedinica lokalne i područne samouprave.

Provedbom programa osposobljavanja u vidu neformalnog obrazovanja bili su obuhvaćeni čelnici jedinica lokalne i područne samouprave - općinski načelnici, gradonačelnici i župani, zatim stožeri zaštite i spašavanja, vatrogasna zapovjedništva i zapovjedništva civilne zaštite. Provedbeni nastavni programi izrađeni su stručni, kvalitetno i u sugla-sju sa strukom, eminentnim stručnjacima iz područja zaštite i spašavanja. S druge strane ciljane skupine koje su bili obučavane za djelovanje i aktivno vođenje zaštite i spašavanja u uvjetima aktiviranje sustava, bile su raznolikog sa-stava. Čelnici jedinica lokalne i područne samouprave izabrani na prvim neposrednim izborima za čelnike lokalnih zajednica kretali su se u rasponu od profesionalnih političara, saborskih zastupnika, pa do volonterskih obnašatelja izbornih funkcija. Slična je situacija i sa drugim rukovodnim odnosno zapovjednim strukturama. Stoga je i evaluacij-ski proces proveden na način da su sudionici osposobljavanja anonimno ispunili anketni upitnik tijekom svakog održanog osposobljavanja, omogućio pripremu i provedbu kvalitetne analize programa osposobljavanja i njegovo daljnju kvalitetnu doradu. Što se dalo isčitati iz evaluacijskih upitnika? Prvo i osnovno, što je bio fokus pažnje svih ciljanih skupina na osposobljavanju. Obzirom da velika većina pripadnika ovih ciljanih skupina nisu profesionalci u sustavu zaštite i spašavanja, već ih zakonske odrednice determiniraju kao nositelja sustava njihove razine odgovor-nosti, velika većina njih je vrlo pozitivno i potrebno ocijenila ovakav vid osposobljavanja. Isto tako iskazan je zahtjev i želja za što više praktičnog rada i njihovog upoznavanja sa djelovanjem sustava u stvarnim situacijama i njihovog mjesta i uloge u takvoj situaciji. Stoga su tijekom provedbe osposobljavanja najkvalitetniji rezultati u interakciji i zajedničkom radu polaznika osposobljavanja i predavača bili kada su se razrađivale teme studije stvarnih slučaja i izvodile simulacijske vježbe. Upravo kroz razradu određenih supozicija iz scenarija vježbe koji je simulirao potencijal-no opasan događaj na prostoru njihove nadležnosti, mnogi od prisutnih sudionika, članova stožera ili zapovjedništava pronašli su svoje mjesto u sustavu zaštite i spašavanja. Iz toga su razloga vježbe u sustavu zaštite i spašavanja jedan od najkvalitetnijih oblika neformalnog obrazovanja.

VJEŽBE

Vježbe u sustavu zaštite i spašavanja kvalitetna su i učinkovita forma obuke i osposobljavanja organiziranih snaga zaštite i spašavanja i provjere osposobljenosti i pripremljenosti sustava u cijelosti jer se temelje na mogućim

stvarnim događajima i potrebnim postupanjima u takvim događajima.Programi za organiziranje vježbi iz područja zaštite i spašavanja izrađuju se na temelju procjena ugroženosti i pla-

nova zaštite i spašavanja, kojima nositelji planiranja procjenjuju opasnosti i rizike neke lokalne zajednice te planiraju snaga i sredstva za djelovanje u nastalim opasnostima.

Glavne smjernice i cilj pripreme za izvođenje vježbi zaštite i spašavanja su:- osposobljavanje, provjeravanje i ocjenjivanje pripremljenosti snaga zaštite i spašavanja - analiza vježbe na temelju koje se utvrđuju nedostaci u sustavu zaštite i spašavanja.

Praktična primjena stečenih iskustava i uočenih nedostataka tijekom provedbe vježbi putem neformalnog osposo-bljavanja ogleda se u redovnim zadaćama izgradnje sustava zaštite i spašavanja na svim razinama kroz: - dopunjavanje planova zaštite i spašavanja subjekata - nositelja planiranja, i - poboljšanje programa osposobljavanja i opremanja materijalno-tehničkim sredstvima.

Vježbama u sustavu zaštite i spašavanja provjeravaju se:

54

- predložene mjere i rješenja u planovima zaštite i spašavanja- procedure vođenja operativnih snaga u katastrofama i većim nesrećama- spremnost snaga zaštite i spašavanja- suradnja između različitih operativnih snaga koje sudjeluju u zaštiti i spašavanju.

Pripremu, organizaciju i provedbu vježbi treba temeljiti na pretpostavci mogućeg nastanka stvarnog događaja.Pretpostavka mogućeg nastanka stvarnog događaja u razradi situacije, odnosno scenarija, mora sadržavati bitne

elemente kao što su: - vrsta nesreće- područje nesreće- opseg nesreće- ugroženost ljudi, okoliša i dobara- mogućnost narastanja nesreće.

Vježbe u sustavu zaštite i spašavanja razvrstavamo:1. Prema razini:

- vježbe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave- vježbe pravnih osoba i tijela državne uprave, gospodarstvenih i znanstvenih organizacija - državne vježbe- međunarodne vježbe;

2. Prema broju sudionika:- individualne vježbe u kojima se svaki sudionik osposobljava u okviru svojih zadaća u sustavu zaštite i spašavanja- združeno-kombinirane vježbe u kojima se provjerava zajednički odaziv u slučaju veće nesreće.

3. Prema ciljevima i sudionicima:- stožerno-zapovjedne/simulacijske vježbe - namijenjene su za rukovodne i druge odgovorne osobe u cilju osposo-

bljavanja za pripremu i donošenje rješenja, odluka i zapovjedi, a izvode se pomoću informatičkih i tehničkih alata, planova i karata, a broj sudionika vježbe određen je sukladno mogućnostima uporabe informacijskih i komu-nikacijskih sredstava i karata;

- pokazno-terenske vježbe - namijenjene su za rukovodna tijela i postrojbe koje sudjeluju u aktivnostima zaštite i spašavanja u katastrofama ili većim nesrećama radi provjere njihove pripremljenosti i osposobljenosti. Ova vrsta vježbi je najbolji način za provjeru spremnosti cijelog sustava zaštite i spašavanja;- simulacijsko/komunikacijske vježbe - namijenjene za operativnu provjeru i uvježbavanje komunikacijskih jedinica

istovrsnih ili različitih službi.4. Prema načinu provjere:

- teorijsko-nastavne vježbe - organizirane za manje skupine sudionika, a u kojima se provjerava poznavanje standar-dnih operativnih postupaka, kao i mjera iz njihove nadležnosti u akcijama zaštite i spašavanja;

- pokazno-terenske vježbe - organizirane za manje ili veće skupine sudionika, a izvode se na terenu. Svrha ovih vjež-bi je provjera osposobljenosti operativnih snaga zaštite i spašavanja. 5. Prema trajanju:

- jednodnevne vježbe- višednevne vježbe.

6. Prema namjeni:- pokazne vježbe za ovladavanje rukovanja specijalističkom opremom za zaštitu i spašavanje (ovisno o namjeni)- provjera praktične primjene postupaka i planova djelovanja - provjera sposobnosti operativnih snaga zaštite i spašavanja.

55

ZAKLJUČNO

Neformalni oblik osposobljavanja u sustavu zaštite i spašavanja predstavlja važnu kariku u procesu izgradnje i jačanja djelotvornosti sustava zaštite i spašavanja. Sustav prije svega ne može djelovati na principima spontanosti, humanosti i emocija, a što su također karakteristike pružanja pomoći stradalnicima bilo kakve vrste. Kvalitetno pružanje pomoći ugroženom i nastradalom stanovništvu, spašavanje i zaštita materijalnih dobara zasniva se na brzini reakcije, osposoblje-nosti i opremljenosti, znanju i učinkovitosti. Ovisno o veličini i obimu neke nesreće ili izvanrednog događaja u sprječava-nje ili saniranje nastalih posljedica aktiviraju se gotove, redovne snage zaštite i spašavanja ili se aktivira viša organiza-cijska razina sustava. Stoga su i standardne razine djelovanja sustava zaštite i spašavanja operativna, taktička i strategijska, odnosno djelovanje na mjestu nesreće ili nekom pogođenom području , organizacija i zapovijedanje na lo-kalnoj razini i organizacija i zapovijedanje na državnoj razini. Sve tri razine djelovanja i aktiviranja moraju biti među-sobno uvezane i po horizontalnoj i po vertikalnoj liniji rada. Uvezanost ovih razina ovisi i o primjeni i funkcioniranju osnovnih principa djelovanja svih angažiranih snaga , a to su koordinacija, komunikacija i zapovijedanje. Jedan dio ope-rativnih snaga zaštite i spašavanja upravo ova znanja i vještine stječe putem neformalnih oblika osposobljavanja, bilo kroz provedbu programa osposobljavanja za rad u stožerima ili zapovjedništvima, bilo organiziranjem i izvođenjem raznih oblika vježbi zaštite i spašavanja. Upravo taj dio operativnih snaga ima i veliku odgovornost u pripremi, planiranju, or-ganiziranju i aktiviranju sustava zaštite i spašavanja. Pravo i odgovornost u izgradnji i funkcioniranju sustava zaštite i spašavanja uz tijela državne uprave imaju i jedinice lokalne i područne samouprave i to njihovi čelnici i predstavnička tijela te stožeri i zapovjedništva u uvjetima aktiviranja sustava. Pritom je važno napomenuti da ta odgovornost nije pre-nosiva, odnosno ne može se delegirati na nekog drugog iz kruga lokalne zajednice. Ta odgovornost proizlazi iz odrednica Zakona o zaštiti i spašavanju gdje je propisano da „operativnim snagama zaštite i spašavanja na razini lokalne i područ-ne (regionalne) samouprave rukovode i koordiniraju općinski načelnik, gradonačelnik i župan, uz stručnu potporu stože-ra zaštite i spašavanja jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

U katastrofama i velikim nesrećama „općinski načelnik, gradonačelnik i župan izravno zapovijedaju operativnim snagama zaštite i spašavanja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave“. Stoga je nedvojbena potreba provođenja ospo-sobljavanja kako čelnika JLPS, tako i rukovodnih struktura (stožera i zapovjedništva) koji su polazna razina reagiranja u svim izvanrednim situacijama, ali i zapovjedno i koordinacijski nadležni za uporabu snaga i resursa zaštite i spašavanja na mje-stima potencijalnih katastrofa i velikih nesreća. U okviru tih zahtjeva definirani su programi osposobljavanja ciljanih skupi-na. No, provedeni projekti osposobljavanja čelnika JLPS (tijekom 2009. i 2010. godine) pokazali su slab interes i nisku razi-nu odgovornosti demokratski izabranih čelnika koje predstavljaju i vode lokalne zajednice za neposredno sudjelovanje u programu osposobljavanja. Vrlo je velik postotak bio neodazvanih čelnika na osposobljavanje, odnosno bilo je prisutno de-legiranje zamjene u vidu zamjenika načelnika, odnosno gradonačelnika ili drugih predstavnika lokalne zajednice. Nažalost, to je pokazatelj da razina sigurnosne kulture, znanja i svijesti o odgovornosti ove obučne skupine nije zadovoljavajuća a te osobe bi, sukladno zakonu, trebale biti pokretač i glavni koordinator zaštitnih i spasilačkih aktivnosti u svojim sredinama.

S druge strane, važno je napomenuti pozitivne reakcije na provedena osposobljavanja čelnika onih lokalnih zajed-nica koje su dosad imale konkretne situacije izvanrednih događaja, većih nesreća i potrebu njihovog osobnog sudje-lovanja u sprječavanju odnosno saniranju posljedica takvih događanja. Te reakcije pokazuju njihov senzibilitet spram ove problematike i potrebu primjerene izgradnje vlastitih sposobnosti i mogućnosti za kvalitetnim odgovorom na neki izvanredni događaj u sferi zaštite i spašavanja. Državna uprava za zaštitu i spašavanje trenutno provodi projekt ospo-sobljavanja stožera ZiS, zapovjedništva CZ i vatrogasnog zapovjedništva županijske i gradske razine. Statistički poka-zatelji odzivnosti ove ciljane skupine su vrlo zadovoljavajući. U tablici4 je pregled broja članova rukovodnih tijela i broja prisutnih na osposobljavanju. U kontekstu odazvanih važno je naglasiti da to nisu bile zamjene već osobe koje su izabrane u stožer ili zapovjedništvo. Stoga i njihovo osposobljavanje ima svrhu.

4Tijekom 2010. i 2011. godine DUZS je provela program osposobljavanja Stožera zaštite i spašavanja i zapovjedništava civilne zaštite i vatrogastva ustrojenih na županijskoj razini. Neke županije su uz članove rukovodnih tijela, pozvale na osposobljavanje i druge odgovorne osobe u zaštiti i spašavanju.

56

Županija Mjesto održavanja Stožeri ZiS , zapovjedništvaCZ i vatrogastva županija

Članovi / prisutni Postotak

Primorsko-goranska Zagreb 26 / 22 84%

Dubrovačko-neretvanska Dubrovnik 52 / 43 82%

Ličko-senjska Zagreb 27 / 27 100%

Krapinsko-zagorska Zagreb 28 / 22 78%

Karlovačka Zagreb 28 / 19 67%

Šibensko-kninska Šibenik 23 / 30 100%

Požeško-slavonska Požega 34 /23 67%

Koprivničko-križevačka Zagreb 19 / 26 100%

Grad Zagreb Zagreb 28 / 34 100%

Zagrebačka Zagreb 28 / 13 46%

Varaždinska Varaždin 46 / 29 60%

Bjelovarsko-bilogorska Bjelovar 29 / 27 93%

Vukovarsko-srijemska Vinkovci Vukovar

24 /20 83%

Osječko-baranjska Osijek 31 / 51 100%

Sisačko-moslavačka Sisak 37 /26 70%

Međimurska Čakovec 43 / 28 65%

Zadarska Split-Divulje 29 / 8 27%

Brodsko-posavska Slavonski Brod 57 / 27 47%

Splitsko-dalmatinska Split-Divulje 55 / 42 76%

Virovitičko-podravska Virovitica 36 / 23 64%

Visoki postotak prisutnosti članova rukovodnih struktura na osposobljavanju, osim nekoliko iznimaka, pokazatelj je da su aktualna događanja u sferi zaštite i spašavanja utjecala pozitivno na opći trend i promišljanja u području za-štite i spašavanja. Naime, i 2010. i 2011. godina bile su „bogate„ sa izvanrednim događajima -poplave, požari čije je sprječavanje ili saniranje posljedica zahtijevalo angažman svih organiziranih snaga pogođene lokalne zajednice, pa tako i onih koji nisu uvijek i u svakom događaju aktivirani. U tom je kontekstu i interes za osposobljavanje za djelo-vanje u sustavu zaštite i spašavanja jače izražen. No ova vrijednosna kategorija ne može počivati na odrednicama nečijeg jačeg ili slabijeg interesa. Stoga je u prijedlogu novog Zakona o zaštiti i spašavanju navedena odredba o ob-vezi provedbe osposobljavanja iz rukovođenja akcijama zaštite i spašavanja za odgovorne osobe i rukovodna tijela u roku od godine dana od dana stupanja na dužnost. Nastavni programi i ostali oblici neformalnog osposobljavanja iz područja zaštite i spašavanja dobar su temelj za kvalitetno osposobljavanje sustava u cjelini.

LITERATURA:1. Zakon o zaštiti i spašavanju (NN 174/04, 79/07, 38/09, 127/10.)2. Zakon o obrazovanju odraslih (NN 17/07.)3. Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 87/08., 86/09., 92/10. i 105/10.)4. Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi NN 33/01, 60/01,129/05, 109/07125/08 i 36/09)5. Zakon o izborima općinskih načelnika, gradonačelnika, župana i gradonačelnika Grada Zagreba NN 109/076. Pravilnik o mobilizaciji i djelovanju operativnih snaga zaštite i spašavanja N.N. 40/08; - izmjena N.N. 44/08 -7. Program osposobljavanja stožera zaštite i spašavanja, zapovjedništva civilne zaštite i vatrogasnog zapovjedništva jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, Odluka ravnatelja o provođenju Programa osposobljavanja stožera zaštite i spašavanja, zapovjedništva civilne zaštite i vatrogasnog zapovjedništva jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, KLASA: 011-02/10-01/32, URBROJ: 543-01-10-01-10-28. web stranice9. www.duzs Prijedlog Zakona o zaštiti i spašavanju - nacrt

57

Scenarij korištenja hitnog poziva iz vozila - „e-POZIV“Pišu: Pavao Britvić1, Renato Filjar2, Marijan Tonec1

SAŽETAK

ePoziv je nova buduća usluga automatske dojave o prometnoj nesreći prema jedinstvenom operativno-komunika-cijskom centru (Centar 112). Razvoj usluge ePoziva potican je od strane Europske komisije kao važan doprinos

povećanju sigurnosti u cestovnom prometu, ali i javnoj sigurnosti uopće. Republika Hrvatska potpisala je s Europskom komisijom Sporazum o razumijevanju u području implementacije usluge ePoziva, a nacionalni konzorcij, kojeg pred-vode Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS), Ericsson Nikola Tesla d. d. i Hrvatski auto-klub, aktivan je član paneuropskog projekta HeERO (Harmonised ecall EuRopean pilOts), koji za cilj ima evaluaciju i validaciju postavljenih normi i specifikacija usluge ePoziva u okviru nacionalnih pilot-projekata.

U ovom radu predstavljeni su karakteristični scenariji korištenja usluge ePoziva, kao i uloga pojedinih dionika u okruženju neophodnom za pružanje usluge ePoziva na nacionalnoj razini (DUZS, operatori javnih pokretnih mreža, hitne službe, pružatelji drugih informacijskih usluga, operatori auto-cesta i dr.). Predstavljeni karakteristični scenariji bit će iskorišteni u postupku evaluacije i validacije funkcionalnosti usluge ePoziva, kao i u izradi standardnih opera-tivnih postupaka (SOP) vezanih za uslugu ePoziva.Ključne riječi: 1. ePoziv 2. sigurnost u prometu 3. javna sigurnost 4. standardni operativni postupci

UVOD

ePoziv je nova telekomunikacijska usluga automatske dojave o prometnoj nesreći pristupnoj točki javne sigurnosti. Promovirana i podržana od strane Europske komisije, usluga ePoziva trebala bi postati nacionalnom uslugom u

području javne sigurnosti u zemljama članicama Europske unije od 2015. godine. Usluga ePoziva trenutno je u fazi ispitivanja i validacije, koju za Europsku komisiju izvodi konzorcij devet nacionalnih ePoziv pilota okupljenih u zajed-nički projekt HeERO (Harmonised eCall EuRopean PilOt). Republika Hrvatska sudjeluje u navedenom projektu preko nacionalnog ePoziv pilota kojeg izvodi konzorcij predvođen Državnom upravom za zaštitu i spašavanje RH, te tvrtka-ma Ericsson Nikola Tesla d. d. i Hrvatski auto-klub.

U ovom radu razmatra se segment ePoziva vezan za definiciju novih standardnih operativnih postupaka (SOP) vezanih za uslugu ePoziva. Rad započinje definicijom pojma i opisom namjene usluge ePoziva. Zatim se predstavlja razvojni ciklus usluge ePoziva, te prikazuje ispitno-validacijsko okruženje HeERO projekta i postupak uvođenja usluge ePoziva u Repu-bliku Hrvatsku. Slijedi razmatranje postupka uvođenja i karakteristika SOP-a vezanog za usluge ePoziva, zajedno s dis-kusijom i planom provedbe. Potom se prikazuju karakteristični scenariji korištenja usluge ePoziva sa stajališta definicije SOP-a, te razmatra utjecaj karakterističnih slučajeva korištenja ePoziva na postupak kreiranja SOP-a. U zaključku se naglašava potreba kvalitetnog definiranja SOP-a ePoziva sukladno karakterističnim uvjetima korištenja, te važnost uslu-ge ePoziva za povećanje stupnja sigurnosti svih sudionika u prometu, kao i javne sigurnosti uopće.

1 Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Nehajska 5, 10 000 Zagreb2 Ericsson Nikola Tesla d. d., Krapinska 45, 10 000 Zagreb

58

POJAM I NAMJENA USLUGE EPOZIVA.

ePoziv je telekomunikacijska usluga automatske dojave o prometnoj nesreći pristupnoj točki javne sigurnosti (engl. Public Safety Answering Point - PSAP), utemeljena na arhitekturi hitnog poziva 112 (2GPP TS 26.267, Filjar, Vido-

vić, Britvić, Rimac, 2011). ePoziv spada u skupinu telekomunikacijskih usluga vezanih za lokaciju (Filjar, Jezic, Matija-sevic, 2008), te primijenjenih u području inteligentnih trasnportnih sustava. Usluga se aktivira identifikacijom doga-đaja (prometne nesreće) temeljem obrade očitanja mjernih osjetila (mjerila ubrzanja u smjeru triju osnovnih osi prostornog koordinatnog sustava, te osjetila zračnog jastuka), nakon čega se automatski otvara govorni komunikacij-ski kanal prema nadležnom PSAP-u, putem javne pokretne mreže. Istovremeno, u PSAP se prenosi tzv. osnovni skup podataka (engl. Minimum Set of Data - MSD)(EN 15722, 2011). MSD čine objektivni podaci koji dodatno opisuju sta-nje unesrećenog vozila, poput procijenjenog položaja i orijentacije vozila, identifikacijskog broja vozila (engl. Vehicle Identification Number - VIN), te broja putnika. Blokovi MSD prikazani su Tablicom 1.

Govorna i podatkovna komunikacija usluge ePoziva ima prednost pri prijenosu kroz javnu pokretnu mrežu u odnosu na ostali komunikacijski promet, što je ostvareno primjenom posebne zastavice ePoziva (engl. eCall Flag).

Alternativno, ukoliko su putnici u vozilu prisebni i pri svijesti, aktivaciju usluge ePoziva mogu provesti ručno (priti-skom na odgovarajuću tipku).

Arhitektura sustava u potpori usluge ePoziva prikazana je slikom 1. Mjerna osjetila, GPS prijamnik (potreban za procjenu položaja vozila), te odgovarajuća računalna i komunikacijska oprema smještena u vozilu čine pokretnu jedi-nicu ePoziva (engl. In-Vehicle Unit - IVS).

Blok MSD podatak (engl.)

1 ID

2 Message identifier

3 Control

4 Vehicle identification

5 Vehicle propulsion stoareg type

6 Time stamp

7 Vehicle location

8 Vehicle direction

9 Recent vehicle location (n-1)

10 Recent vehicle location (n-2)

11 No. of passengers

12 Optional additional data

Slika 1. Arhitektura sustava u podršci usluge ePoziva

Tablica 1. Sadržaj MSD poruke (EN 15722, 2011)

59

Modifikacije javne pokretne mreže nužne su kako bi se govornom i podatkovnom prometu omogućio prioritetni prijenos prema PSAP-u. Potrebno je naglasiti kako se postojeći koncept

ePoziva temelji na korištenju istog komunikacijskog kanala i za govornu i za podatkovnu komunikaciju između IVS-a i PSAP-a (engl. in-band modem eCall). Zbog toga se pri prijenosu MSD poruke na kraće vrijeme blokira govorna komunikacija između IVS-a i PSAP-a. Usluga ePoziva zamišljena je, a njeno uvođenje snažno podržano, od strane Europske komisije. Tijekom svog razvojnog puta, usluga ePoziva prošla je faze istraživanja i razvoja te standardizaci-je, a trenutno se nalazi u fazi ispitivanja i validacije (pan-europski projekt HeERO, čiji je član i Hrvatski ePoziv pilot), koja prethodi potpunom uvođenju u zemljama članicama Europske unije koje su potpisale Memorandum o razumije-vanju, prihvaćajući planirano uvođenje usluge ePoziva s nacionalnim pokrivanjem.

3 UVOĐENJE EPOZIVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Državna uprava za zaštitu i spašavanje iskoristila je mogućnost da potakne razvoj ICT-a kroz okvirni program za konkurentnost i inovativnost - CIP (Competitiveness and Innovation Framework Programme). Važno je istaknuti

da kroz okvirni program za konkurentnost i inovativnost - CIP Europska komisija potiče razvoj tri perspektivna područ-ja; energetiku, poduzetništvo i informacijsko-komunikacijsku tehnologiju (ICT).

Europska komisija je 21. siječnja 2010. godine u okviru programa podrške politikama za primjenu informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT PSP - Information Communication Technology Policy Support Programme) otvorila četvrti natječaj na temelju programa rada za 2010. godinu:

Tema 1: ICT za gospodarstvo s niskim udjelom ugljika i pametnu mobilnostCilj 1.4: potpora u primjeni ePoziva za broj 112 Pilot projekt tipa A - 1 projekt - do 5 M€

Temeljem navedenog natječaja započeo je rad na pilot projektu HeERO (Harmonised eCall EuRopean PilOt) i isti je isplaniran za razdoblju od tri godine (2011. - 2013.).

Upravljačka skupina za ePoziv objavila je Memorandum o suglasnosti (Mos) u kolovozu 2004. godine kojim se dio-nici pozivaju da aktivno ispitaju moguća i održiva rješenja vezana uz ePoziv. U Mos-u se navode potrebni dogovori za provedbu plana djelovanja vezanog uz ePoziv te utvrđuju mjere koje treba poduzeti Europska komisija, regulatorna i operativna tijela država članica Europske unije (EU), automobilska industrija, telekomunikacijska industrija, industrija osiguranja, te ostali dionici tehnološkog i poslovnog okruženja uspostave usluge ePoziva.

Ključna poruka Mos-a je da ePoziv treba funkcionirati u bilo kojoj državi članici EU-a, te da se ePoziv treba teme-ljiti na jedinstvenom europskom broju za hitne službe 112.

Europska komisija (EK) organizirala je potpisivanje Memoranduma o suglasnosti (Mos) za uspostavu interoperativ-nog ePoziva iz vozila. Mos potpisuju ovlašteni predstavnici pojedinih država članica EU i drugih zainteresiranih drža-va, ali i ostali subjekti tehnološkog i poslovnog okruženja uspostave usluge ePoziva. Ovim se Mos-om daje okvir za uvođenje ePoziva iz vozila na svim razinama u lancu hitnih poziva - uključujući javni sektor, privatni sektor i/ili putem privatno-javnih partnerstava. Cilj ovoga Mos-a je poticanje suradnje između proizvođača automobila, operatora elek-troničkih komunikacija, EK i država članica (posebno hitnih službi i centara za žurnu pomoć) s drugim relevantnim strankama kao što je industrija osiguranja, automobilski klubovi i ostali relevantni industrijski partneri.

Državna uprava za zaštitu i spašavanje kao središnje tijelo državne uprave nadležno za uspostavu sustava zaštite i spašavanja građana, materijalnih dobara i drugih dobara predložila je donošenje zaključka Vlade Republike Hrvatske kojim se prihvaća Memorandum o suglasnosti za realizaciju interoperativnog ePoziva iz vozila. Vlada Republike Hr-vatske je Zaključkom 5. studenog 2010. godine prihvatila Memorandum o suglasnosti za realizaciju interoperativnog ePoziva iz vozila kojim se Državna uprava za zaštitu i spašavanje određuje koordinatorom aktivnosti na nacionalnoj

60

razini u provedbi istog.Učinkovit rad na nacionalnom pilot projektu ePoziva postignut je s partnerima (Državna uprava za zaštitu i spaša-

vanje, Ericsson Nikola Tesla d. d. i Hrvatski auto klub), te je formiran nacionalni konzorcij. Punu podršku u sudjelova-nju u nacionalnom konzorciju izrazili su predstavnici državne uprave (Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Ministarstvo turizma, Središnji državni ured za e-Hrvatsku, Hrvatska agencija za poštu i elektroničke komunikacije), privatnih kompanija (Hrvatske autoceste d.o.o., Hrvatski auto klub, P.Z. Auto, Ericsson Nikola Tesla d.d., Tele 2 d.o.o., VIPnet d.o.o.) i predstavnici drugih institu-cija (Fakultet elektrotehnike i računarstva, Institut prometa i veza)

4 STANDARDNI OPERATIVNI POSTUPCI (SOP) VEZANI ZA USLUGU EPOZIVA

Potrebno je napomenuti da sam sustav neće smanjiti broj prometnih nesreća na cestama, ali se očekuje da će bitno smanjiti vrijeme odaziva žurnih službi i time spasiti mnoge živote. Tako osim tehničkih mogućnosti sustava, bitno

je kvalitetno postaviti komunikacijsku koordinaciju između žurnih službi, a to se upravo postiže izradom SOP-ova. Unutar konzorcija Hrvatskog pilot projekta ePoziva (partnera pan-europskog projekta HeERO) formirana je radna

skupina zadužena za izradu SOP-ova, provedbu postupanja po njima te analizu njihove učinkovitosti. Sastav radne skupine čine predstavnici dijela dionika i predstavnici žurnih službi (HMP, policija, vatrogasci i HAK).

Već samim tim što se već u prvoj informaciji iz sustava ePoziva automatski dobiva podatak o lokaciji, smanjuje se vrijeme potrebno za prikupljanje osnovnih informacija o nesreći. Naime, ovime više neće biti potrebno tražiti podatke o mjestu traženja pomoći u usmenoj komunikaciji. Ovo vrijeme će se još više smanjiti ukoliko će IVS imati mogućno-sti detekcije stanja okoline, a odnose se na prisutnost opasnih tvari, vode ili požara u vozilu. Osim toga izbjegnut će se situacije u kojima dojavitelj krivo procijeni mjesto gdje se nalazi te time daje podatke temeljem kojih se žurne službe upućuju na krivo mjesto.

U ovom pilot projektu predviđena su tri SOP-a za koja će se provoditi testiranja i to za:a) prometnu nesreću na autocesti,b) prometnu nesreću na državnoj, županijskoj, lokalnoj ili nerazvrstanoj cesti,c) prometnu nesreću u tunelu.

Slika 2. Pojednostavljena komunikacijska procedura ePoziva

61

U slučaju ePoziva, postupanje predviđa da se nakon automatski dobivene dojave, u centru 112 pokuša uspostaviti usmena komunikacija s dojaviteljem. Prva dilema koja se odmah javila, jest kako obraditi dojavu u slučaju da se kori-snik ePoziva nije odazvao na govorni poziv centra 112. Dojava bi se mogla smatrati lažnom, no procijenjeno je kako takvu situaciju treba shvatiti ozbiljno, te pretpostaviti kako se radi o težoj nesreći u kojoj korisnik usluge ePoziva nije sposoban za govornu komunikaciju. Ako dostavljeni podaci unutar MSD poruke ukazuju na to da se radi o težoj ne-sreći, centar 112 će o tome obavijestiti sve žurne službe.

Međutim, ovakvo postupanje koje daje garanciju maksimalne brzine pružanja pomoći, istovremeno povećava troš-kove, posebice kada nije potreban izlazak nekih od žurnih službi. Navedeni scenarij razmotrit će se tijekom trajanja HeERO eCall pilota. Pojednostavljena komunikacijska procedura za slučaj ePoziva prikazana je slikom 2.

Radna skupina ima za cilj kroz simulaciju pojedinih scenarija utvrditi minimalan i obvezan skup podataka dovoljan za angažiranja žurnih službi, kao i način prikupljanja podataka o nesreći (u jednom ili dva navrata). Navedena redun-dantna procedura ima za cilj smanjiti vrijeme u govornoj komunikaciji radi angažiranja žurnih službi uz istovremeno povećanje objektivnosti i pouzdanosti prikupljenih podataka o nesreći, čime se smanjuju potencijalne ljudske žrtve i materijalna šteta kao posljedice prometnih nesreća, te skraćuje vrijeme rekonvalescencije unesrećenih zbog primjere-no pružene pomoći.

Osim ispitivanja tehničkih sposobnosti ePoziva, Hrvatski ePoziv pilot predložit će i preporuke za modifikaciju i po-većanje osnovnog skupa temeljnih podataka o prometnoj nesreći (napr. detekcija vode, vatre, istjecanja plina, goriva, polutanata i dr.), čime bi se ubrzalo i poboljšalo dobivanje opće slike stanja uslijed događanja prometne nesreće te olakšalo upravljanje hitnom situacijom koristeći nova tehnološka dostignuća te njihovo brže informatičko korištenje.

5 KARAKTERISTIČNI SCENARIJI KORIŠTENJA

Sa stajališta primjene mehanizama upravljanja u slučaju prometne nesreće, usluga ePoziva ima nekoliko karakteri-stičnih scenarija primjene. Identifikacija karakterističnih scenarija primjene i odgovarajućih indikatora uspješnosti

koji opisuju ponašanje usluge ePoziva (engl. Key Performance Indicators - KPIs) od ključnog je značenja za objektivnu provedbu postupka ispitivanja i validacije karakteristika usluge ePoziva. Hrvatski ePoziv Pilot, kao dio pan-europskog HeERO projekta, identificirao je dva karakteristična scenarija korištenja usluge ePoziva sa stajališta standardnih ope-rativnih postupaka (engl. Standard Operational Procedure - SOP), kao što je prikazano Tablicom 2.

Opis karakterističnih scenarija korištenja usluge ePoziva definiran je sljedećim temeljnim opisnim atributima: okru-ženje, broj uključenih vozila, broj uključenih vozila sa stranim registarskim oznakama, te način aktivacije usluge ePoziva.

Oznaka Okruženje Broj uključenih vozila Broj vozila sa stranim registarskim oznakama

Način aktivacije usluge ePoziva

R1 Zagreb - središte grada (urbani okoliš) 3 1 ručna

R2 Zagreb - obilaznica grada (A3) (ruralni okoliš) 3 1 automatska

Tablica 2. Opis karakterističnih scenarija korištenja usluge ePoziva sa stajališta SOP-a

Karakteristični scenariji korištenja usluge ePoziva obuhvaćaju dva moguća slučaja vezana za atribut okruženja: urbano okruženje i ruralno okruženje. Sa stajališta SOP-a, prometna nesreća u urbanom okruženju predstavlja lakši slučaj. Dojava o prometnoj nesreći može stići i od sudionika, ali i od svjedoka prometne nesreće, čime se dobijaju potpunije informacije o događaju. Također, podaci o mjestu događanja prometne nesreće, te o učincima na trenutnu prometnu situaciju i sigurnost svih sudionika u prometu znatno su precizniji jer mogu doći iz više izvora. Redundan-tnost podataka ujedno služi i za poboljšanu procjenu položaja vozila, s obzirom da sustav GPS inicijalno definiran kao

62

Slika 3. Područje ispitivanja i validacije usluge ePoziva u okviru Hrvatskog ePoziv Pilota, partnera pan-europskog projekta HeERO (izvor: (OpenStreetMap, 2011))

Slučaj prometne nesreće u ruralnom području primjer je karakterističnog scenarija u kojem upravo tehnologije u podršci usluge ePoziva pružaju ključni doprinos u kvalitetnom upravljanju procesom pomoći u slučaju prometnih nesreća. Neprekidna prostorna dostupnost javnih pokretnih mreža omogućava prijenos informacija ne samo iz nase-ljenih, već i iz pustih i rijetko naseljenih područja. Procjena položaja postupcima satelitske navigacije omogućava vrlo točno određivanje mjesta nesreće na objektivan način i s niskom razinom mjerne neodređenosti (točnost određivanja položaja, uz dobru vidljivost nebeskog svoda, nalazi se u području od 5 m - 15 m) (Filjar, Desic, Huljenic, 2004).

Karakteristični scenarij u ruralnom području ispitat će se na području obilaznice grada Zagreba (A3), dok će ispiti-vanja karakterističnog scenarija u urbanom području biti obavljena na užem području grada Zagreba.

Iako u prometnim nesrećama može sudjelovati različiti broj vozila, Hrvatski ePoziv Pilot identificirao je prometnu nesreću s većim brojem sudionika kao studijski slučaj (scenarij korištenja) posebno važan zbog njegove kompleksnosti. Također, s obzirom da se Republika Hrvatska nalazi na nekoliko važnih međunarodnih cestovnih koridora, te predstav-lja poznatu turističku destinaciju, analiza scenarija u kojem se kao sudionici prometne nesreće pojavljuju i strani dr-žavljani pojavila se kao vrijedan karakteristični scenarij za ispitivanje i validaciju vezanu za SOP.

Na kraju, karakteristični scenariji definirani su i načinom aktivacije ePoziva. Kako je za scenarij u ruralnom područ-ju izabrana dionica A3 cestovne mreže u području obilaznice grada Zagreba, pretpostavljena je prometna nesreća sa sudionicima koji nisu u stanju sami aktivirati uslugu ePoziva, te se ona aktivira automatski. U scenariju prometne nesreće u gradu Zagrebu (urbano okruženje), zbog scenarija nesreće sa putnicima pri svijesti pretpostavljena je ručna aktivacija usluge ePoziva.

Karakteristične primjene usluge ePoziva, prikazane u Tablici 2, uključuju sudjelovanje operatora PSAP-a (Državna

osnovni i jedini izvor podataka o procijenjenom položaju vozila, u gradskim područjima pokazuje oslabljene karakte-ristike (Filjar, Vidovic, Vanneste, Rimac, Britvic, 2011, Filjar, Segarra, Vanneste, Britvic, Vidovic, 2011). Na kraju, orga-nizacija pomoći i dolazak hitnih službi u gradskim se područjima odvija znatno brže i učinkovitije.

63

uprava za zaštitu i spašavanje RH), kao i brojne hitne službe (policija, vatrogasci, hitna medicinska pomoć) i ostale sudionike procesa (služba pomoći na cestama - HAK, operatori auto-cesta i ostalih cesta i dr.). Svima njima potrebno je dostaviti čim prije sve najvažnije podatke o samoj nesreći, ali i o vozilima koja su u njoj sudjelovala.

Zbog toga se uspješnost usluge ePoziva u prikazanim karakterističnim slučajevima korištenja mjeri procjenom indi-katora uspješnosti (KPI), koji su definirani Tablicom 3.

KPI 1 Broj nepoznatih parametara u MSD poruci

KPI 2 Broj uspješnih povratnih poziva

KPI 3 Vrijeme do obavijesti hitnih službi

KPI 4 Broj pogrešno dekodiranih VIN brojeva

KPI 1 pokazuje broj parametara u MSD poruci, vrijednosti kojih su nepoznate uslijed raznih razloga (na pr. broj putnika nije moguće odrediti jer ne postoje odgovarajuća osjetila koja bi mogla detektirati broj korištenih sigurnosnih pojasa).

Budući da PSAP ima mogućnost prekinuti govornu komunikaciju s vozilom koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći, nužno je potrebno da PSAP operator po potrebi tu komunikaciju može ponovo uspostaviti povratnim pozivom. KPI 2 pokazuje uspješnost povratnih poziva, kao omjer uspješnih i pokušanih povratnih poziva.

KPI 3 iskazuje vremensku razliku između trenutka dolaska informacije o nesreći u PSAP i trenutka u kojem su hitne službe (na pr. hitna medicinska pomoć) obaviještene o zbivanju.

KPI 4 ispituje ispravnost programskog VIN dekodera prateći koliko je elemenata VIN broja (univerzalnog identifika-cijskog broja vozila) uspješno dekodirano.

6 DISKUSIJA I BUDUĆE AKTIVNOSTI

Temeljem Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o standardnim operativnim postupcima jedinstvenog ope-rativno-komunikacijskog centra (centra 112) određeni su sljedeći temeljni elementi svakog SOP-a:

• Uvod: o zakonsku osnovu za donošenje o razradu zadaća o sudionike, pojedinačne obveze i obveze sudionika u međusobnom djelovanju.• Standardni operativni postupak: o dijagram tijeka informacija, o upute za postupanje, s točno određenim i opisanim redoslijedom radnji u postupku;• Prijam informacija: o podrazumijeva prijam prvih podataka, odnosno prijam nužnih sadržaja dojave postavljanjem kratkih i jasnih

pitanja po zaprimljenom pozivu, a koji će omogućiti kvalitetan prijam, obradu i prosljeđivanje informacija;

U svrhu učinkovitog razvoja SOP-a potrebno je dobro razumijevanje događaja koje SOP pokriva, što uključuje defi-niranje skupa subjekata koji mogu sudjelovati u događaju, te jasan opis njihovih međusobnih odnosa (interakcija). Prikazani razrađeni karakteristični scenariji korištenja usluge ePoziva poslužit će kao izvanredan ulazni skup informa-cija za kreiranje ePoziv SOP-a, ali i za modifikaciju ostalih relevantnih SOP-ova.

Tablica 3 Indikatori uspješnosti

64

7 ZAKLJUČAK.

Državna uprava za zaštitu i spašavanje kao koordinator Pilot projekta s partnerima; Ericsson Nikola Tesla d. d. i Hrvatski auto klub, potakla je primjenu informacijsko-komunikacijskih tehnologija za povećanje sigurnosti u pro-

metu, kao i povećanje javne sigurnosti uopće kroz okvirni program za konkurentnost i inovativnost - CIP. Pravilno uočavanje karakterističnih scenarija usluge ePoziva neophodno je za prikladnu definiciju i implementaciju standar-dnih operativnih postupaka vezanih za uslugu ePoziva. Aktivnosti HeERO pilot projekta ePoziva tijekom tri godine (2011.- 2013.) omogućit će kreiranje preduvjeta za kasniju učinkovitu implementaciju usluge ePoziva na nacionalnoj razini, u okviru sustava Zaštite i spašavanja kao vrijednog doprinosa povećanju javne sigurnosti.

LITERATURA3GPP TS 26.267. (2009). 3rd Generation Partnership Project; Technical Specification Group Services and System Aspects; eCall Data Transfer; In-band modem solution; General description. 3GPP.EN 15722. (2011). European Standard EN 15722: Intelligent transport systems - eSafety - eCall minimum set of data (MSD). European Committee for Standardization. Bruxelles, Belgium.Filjar, R, G Segarra, I Vanneste, P Britvic, K Vidovic. (2011). Satellite positioning for eCall: An assessment of GPS performance. Proc of 8th European ITS Congress (on CD, 8 pages). Lyon, France.Filjar, R, K Vidovic, I Vanneste, M Rimac, P Britvic. (2011). Scenarios of critical GPS positioning performance for eCall. Proc of 5th GNSS Vulnerabilities and Solutions Conference (available at: http://www.rin.org.uk, 4 pages). Baska, Krk Island, Croatia.Filjar, R, K Vidović, P Britvić, M Rimac. (2011). eCall: Automatic notification of a road traffic accident. Proc. of 35th International Convention on Information and Communication Technology, Electronics and Microelectronics MIPRO 2011. Opatija, Croatia.Filjar, R, G Jezic, M Matijasevic. (2008). Location-Based Services: A Road Towards Situation Awareness. J of Navigation, 61, 573-589. Cambridge University Press.Filjar, R, S Desic, D Huljenic. (2004). Satellite positioning for LBS: A Zagreb Field Positioning Performance Study. J of Navigation, 57, 441-447. Cambridge University Press.Open Street Map. (2011). Kolaborativna internetska mreža za razvoj svjetske baze geoprostornih podataka prikupljenih GPS prijamnicima. Dostupno na: http://www.openstreetmap.org.

65

Geoinformacijski sustavi u upravljanju poplavamaPišu: Iva Godler, mag.ing.geod. et geoinf. - mail: [email protected]; Dr.sc. Vlado Cetl, dipl.ing.geod.

- mail: [email protected]; Tomislav Godler - mail: [email protected]; Boris Guberina, mag.ing.geod. et geoinf.

- mail: [email protected]

Obrana od poplava u Republici Hrvatskoj definirana je zakonskom regulativom koja se sastoji od zakona, odluka te stra-tegija o upravljanju vodama. U ovom radu, prikazana je uloga geoinformacijskih sustava (GIS-a) u upravljanju poplava-

ma, s posebnim osvrtom na primjenu GIS-a kod upravljanja poplavama u urbanim područjima. Izrada GIS-a i analize su provedene u visoko urbaniziranom području površine dvanaest četvornih kilometara u Gradu Zagrebu. U sklopu rada izrađen je model koji se temelji na presjeku visinskih poligona te poligonskog prikaza rijeke Save nakon porasta vodostaja, a čiji su izlazni podaci potencijalno ugrožena područja u slučaju poplava. Visinska atributna vrijednost poligona dobivena je konver-zijom rasterskog oblika digitalnog modela reljefa u vektorski. Za izradu rada korišten je ArcGIS softver koji se, u ovom slu-čaju, pokazao kao iznimno dobro rješenje za provođenje kompleksnih prostornih analiza za potrebe upravljanja poplavama.Ključne riječi: geoinformacijski sustavi, poplave, upravljanje poplavama, model poplava, ArcGIS

GIS IN FLOOD MANAGEMENT

In the Republic of Croatia, flood defense is defined through legislation which consists of laws, decrees and river management strategies. This paper demonstrates the role of geoinformation systems (GIS) in flood defense, with

particular focus on the use of GIS in flood management for highly-urbanized areas. The design of GIS and analyses for this particular task were conducted in the highly-urbanized 14-square-kilometer area of the city of Zagreb. As a part of this paper, a model has been constructed which is based on the intersection of elevation polygones and the polygonal display of the Sava River flow after a water level increase, while the model's output data depict potentially endangered areas in case of a flood. The elevation attributive value of the polygons was obtained by converting the raster format of the DEM into vector format. For this, the ArcGIS software was used, which in this case proved to be an exceptionally good solution to conducting complex spatial analyses for the purposes of flood management.Keywords: geoinformation systems, floods, flood management, flood model, ArcGIS.

UVOD

Poplave svake godine, zbog neadekvatnog sustava upozorenja, odnose sve više i više života i uzrokuju goleme materi-jalne štete, pogotovo kada je riječ o siromašnijim zemljama svijeta. Upravo iz tog razloga, bitno je izraditi sustave koji

će služiti ranom upozoravanju te omogućiti evakuaciju stanovništva prije negoli poplavne vode dođu do kuća.U sklopu ovog rada izrađen je sustav koji će, uz zadane parametre, prikazati područja pod vodom ili u slučaju izni-

mno velikog rasta vodostaja rijeke Save ili u slučaju proboja nasipa (Basuga 2011). Za izradu sustava (vektorizacija podataka te izrada modela) korišten je ESRI programski paket ArcGIS, inačica 10, Editor licenca te aplikacija Model-Builder koja je sastavni dio ArcGIS softvera. Od podloga koje su služile za vektorizaciju podataka, korištene su topo-grafska karta mjerila 1:25 000, hrvatska osnovna karta, te digitalni ortofoto. Izrađen je i digitalni model reljefa. Neki podaci preuzeti su sa OpenStreetMap stranica, odnosno stranica njihovih partnera (URL 1, te URL 2).

66

Softver je ustupila tvrtka GISDATA d.o.o., dok je podloge i podatke za izradu modela reljefa ustupio Ured za uprav-ljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba.

GIS

Izvorno, GIS je predstavljao geografski informacijski sustav. Međutim, u današnje vrijeme GIS označava geoinforma-cijski sustav jer podaci i informacije koje su danas sadržane u GIS sustavu nisu samo geografske već puno šire. Na-

zivamo ih geoinformacije kao bilo koju vrstu informacije koja je povezana s položajem tj. lokacijom na Zemlji.Postoje različite definicije geoinformacijskih sustava, koje uglavnom ovise o tome tko ih koristi. Tako Longley i dr. u

knjizi Geographic Information Systems And Science (2005) navode neke od GIS definicija s obzirom na to tko ih ko-risti. Za generalnu upotrebu, definicija bi bila „spremnik (Engl. Container) karata u digitalnom obliku“, kod planera te društvenih grupa GIS se definira kao „računalni alat za obradu geografskih podataka“. Kod znanstvenih menadžera te istraživača, GIS bi bio „sustav prostorne potpore kod donošenja odluka“, za komunalne menadžere, promet ili raspo-djelu resursa, GIS je “mehaniziran inventorij geografski raspodijeljenih značajki i postrojenja“, za istraživače i znan-stvenike „alat za otkrivanje nevidljivih pojmova u geografskim informacijama“, dok je za menadžere za upravljanje resursima GIS „alat za izvršavanje operacija na geografskim podacima koje su preskupe ili previše netočne ako bi se obavljale ručno“ (Longley i dr. 2005).

Kako postoje razne definicije s obzirom na korisnike, tako i svaki autor te proizvođač softvera nudi svoju definiciju. Neka općenita definicija GIS sustava bila bi da je to sustav softvera, hardvera i podataka te osoblja koji pomaže ma-nipulaciji, analizi i prezentiranju informacija povezanih s prostornim podacima (ESRI definicija, Gajski 2010).

POPLAVE

Poplava je pojava neuobičajeno velike količine vode na određenom mjestu zbog djelovanja prirodnih sila ili drugih uzroka.

Prema uzrocima njihovog nastanka poplave se dijele na poplave nastale zbog:• Jakih oborina• Nagomilavanja leda u potocima• Kliženja tla ili potresa, te• Rušenja brana ili ratnih razaranja.

Obzirom na vrijeme formiranje vodnog vala poplave mogu biti:• Mirne,• Bujične, te• Akcidentne.

Mirne poplave su one poplave na velikim rijekama gdje je potrebno deset ili više sati za formiranje vodnog vala. Bujične su poplave na brdskim vodotocima gdje se vodni val formira za manje od deset sati, dok akcidentne poplave nastaju uglavnom rušenjem vodoprivrednih odnosno hidroenergetskih objekata, a karakterizira ih trenutno formiranje velikog vodnog vala (Cetl 2010).

Govori li se o poplavama u urbanom području, faktori koji utječu na njihov nastanak mogu se razvrstati u tri kate-gorije. To su:• Meteorološki,• Hidrološki, te• Faktori nastali djelovanjem čovjeka.

67

Tablica 1 daje detaljan opis faktora koji utječu na poplave.

Meteorološki faktori Hidrološki faktori Faktori nastali ljudskim djelovanjemOborine Vlažnost tla Promjene korištenja zemljištaCiklonske oluje Razina podzemnih voda prije oluja Neefikasna, odnosno neodržavana,

infrastrukturaOluje malih razmjera Srednja vrijednost propusnosti tla Klimatske promjene koje utječu na učestalost i

razmjere poplavaTemperatura Postojanje nepropusnog tla Urbana mikroklimaKoličine snijega (topljenje i padaline) Oblik i gruboća poprečnog presjeka kanala Zauzimanje naplavne ravni čime se utječe na

protokSinkronizacija dotoka vode iz različitih dijelova riječnog sliva

Previše efikasna drenaža područja gornjeg toka

Prisutnost, odnosno nedostatak, mreže kanala

Tablica 1. Faktori koji utječu na poplave

S obzirom na kombinaciju uzroka, poplave u urbanim područjima dijele se na:• Lokalne,• Riječne1,• Iznenadne2, te• Obalne3 poplave (WMO/GWP 2008).

POPLAVE U URBANIM PODRUČJUMA

Kada je riječ o lokalnim urbanim poplavama, one nastaju u slučaju kada količina padalina premašuje kapacitet odvodnog sustava nekog grada, a tlo je ili već zasićeno kišnicom ili je podloga od nepropusne vrste tla. Trajanje

lokalnih poplava je, u većini slučajeva, kratko, no u područjima koja se nalaze u kišnim predjelima (pogotovo ako je riječ o područjima koje pogađaju monsuni) one mogu trajati tjednima i prouzrokovati goleme štete.

Riječne poplave u urbanim područjima uglavnom su uzrokovane velikom količinom kiše ili topljenjem snijega u područjima gornjeg toka, odnosno plimnim utjecajem (ako je riječ o rijeci koja utječe u more) iz područja donjeg toka. Vodni val se formira polako, a period porasta i pada vodostaja je iznimno dug - može trajati i do nekoliko tjedana, pogotovo u područjima sa malim nagibom terena. Riječne poplave, osim prirodnim faktorima, mogu biti uzrokovane i ljudskim faktorima, pogotovo lošim upravljanjem sustava za obranu od poplava.

Iznenadne poplave nastaju kao rezultat iznimno brze akumulacije i oslobađanja vode, koji mogu biti posljedica više uzroka (velike količine padalina u kratkom vremenu, klizišta, zakazivanje mehanizma obrane od poplava, itd.). Karak-terizira ih gotovo trenutan porast vodostaja do njegovog maksimuma, koji se isto tako brzo smanjuje. Ova vrsta po-plava predstavlja jedan od najrazornijih tipova poplava u urbanim područjima zbog njihove nepredvidljive prirode, te jakih struja koje mogu nositi velike količine mulja i ostalog otpada uzrokujući time iznimno velike štete infrastruktu-ri i stanovništvu pogođenog područja. Upravo ta nepredvidljiva priroda daje malo (ponekad i nimalo) vremena stanov-ništvu za pripremu ili evakuaciju. Osim većih rijeka i manji potoci unutar urbaniziranog područja mogu također predstavljati svojevrstan rizik od poplava pošto razina vode može narasti uslijed velike količine padalina ili pojačanog dotoka vode (pogotovo ako izviru u brdskim ili planinskim predjelima).

Obalne poplave se uglavnom odnose na one gradove koji se nalaze na riječnim ušćima, odnosno gradove na obala-

1 Engl. Riverine floods2 Engl. Flash floods3 Engl. Coastal floods

68

ma mora generalno. One nastaju uglavnom uslijed visokog plimnog vala (višeg od uobičajenog za neko područje), tropskim ciklonima, odnosno uraganima, te također, doduše rijetko, tsunamijima (WMO/GWP 2008).

ZAŠTITA OD POPLAVA U RH

Zaštita od poplava u Hrvatskoj zakonski je definirana kroz Zakon o vodama u kojem se govori o zaštiti od štetnog djelovanja voda (spominju se i poplave), Državni plan obrane od poplava te Strategiju o upravljanju vodama.

Poplava je Zakonom o vodama definirana kao „privremena pokrivenost vodom zemljišta, koje obično nije prekriveno vodom, uzrokovana izlijevanjem rijeka, bujica, privremenih vodotoka, jezera i nakupljanja leda, kao i morske vode u priobalnim područ-jima i suvišnim podzemnim vodama“ (NN 153/2009), dok je tim istim zakonom rizik od poplava opisan kao „kombinacija vje-rojatnosti poplavnog događaja i potencijalnih štetnih posljedica poplavnog događaja za život, zdravlje i imovinu ljudi, okoliš, kulturno nasljeđe i gospodarsku aktivnost“. U članku 112., spominju se planovi upravljanja rizicima od poplava koji sadrže:• Ciljeve za upravljanje rizicima od poplava,• Mjere za ostvarenje tih ciljeva (uključujući i preventivne mjere),• Zaštitu, pripravnost i prognozu poplava te• Sustave za obavještavanje i upozoravanje.

Državni plan obrane od poplava uređuje:• Teritorijalne jedinice za obranu od poplava,• Stadije obrane od poplava,• Mjere obrane od poplava (uključujući i preventivne mjere),• Nositelje obrana od poplava,• Upravljanje obranom od poplava,• Sadržaj provedbenih planova obrane od poplava,• Donositelja i sadržaj logističkih planova u slučaju poplava, te• Sustav za obavještavanje i upozoravanje te sustav veza (NN 84/2010).

Također, spominje se i Glavni centar obrane od poplava kao središnja jedinica Hrvatskih voda (koje su nositelj obra-ne od poplava) za upravljanje redovitom i izvanrednom obranom od poplava, te Državna uprava za zaštitu i spašava-nje (DUZS) kao temeljni nositelj ovlasti na području zaštite od katastrofa i velikih nesreća.

SUSTAV OBRANE OD POPLAVA

Prije samog dizajna modela za analize, bilo je potrebno definirati što bi trebao taj model izvršiti. Krenulo se od pretpostavke da u nekoj točki razina rijeke Save poraste za određenu vrijednost. Zatim je bilo potrebno vidjeti koja bi područja bila pod vodom nakon porasta vodostaja. Treba napomenuti da rezultati nisu u potpunosti točni pošto su visine cijeli brojevi, nije uzet u obzir nagib rijeke Save, volumen vode i mnoge druge vrijednosti koje bi, za izradu u potpunosti funkcionalnog sustava, trebalo uzeti u obzir.

BAZA PODATAKA - DIZAJN

Korištena je File Geodatabase baza podataka. Podaci unutar baze podataka raspodijeljeni su unutar:• pet zasebnih skupina slojeva,• 15 slojeva,

69

• pet mozaika rastera, te• 11 domena.

MODEL ZA ANALIZE POPLAVNIH PODRUČJA - PORAST VODOSTAJA

Slika 1 daje na uvid dizajn cijelog modela koji vrši analizu potencijalnih poplavljenih područja, te označava i pre-tvara u novi sloj sve slojeve koji se presijecaju sa mogućim poplavljenim područjima (objekte, prometnice, pokrov zemljišta te katastarske čestice).

Prva stvar koju model izvršava je kreiranje privremenog sloja DEM_POLY_Layer iz sloja DEM_POLY. Atributna tabli-ca (Slika 2) sloja DEM_POLY sastoji se od standardnih atributnih polja (OBJECTID, Shape, te Shape_Length i Shape_Area), polja grid_code koji predstavlja visinu određenog poligona (mogli bismo reći i da je to Z vrijednost poligona) te polja Join prema kojem je u slijedećim postupcima provedeno pridruživanje sloja DEM_POLY_Layer sa slojem kontrol-ne_tocke_Layer.

Kako u ArcMap ne bi trebali biti dodani svi slojevi za analize, koristi se Make Feature Layer alat. To je alat koji od ulaznih podataka privremeno stvara novi sloj (Intermediate Data) koji nakon provođenja analiza neće postojati ukoli-ko se ne spreme lokalno na računalo.

Nakon toga se model, iz razloga jer mu nedostaje podataka za daljnje provođenje, vraća na početak kako bi pribavio podatke - u ovom se postupku iz sloja kontrolne točke radi privremeni sloj (kontrolne_tocke_Layer). To su u biti točke koje mogu biti mjerne postaje pošto je za njih poznata razina vodostaja, a mogu biti i proizvoljne točke - kao što su u ovom slučaju. Atributna tablica sadrži (Slika 3), osim standardnih polja (Shape, OBJECTID) i polja Visina rijeke, Visi-

Slika 1. Model za analizu poplava

Slika 2. Atributna tablica sloja DEM_POLY

70

na poplave, Ukupna visina te Join. Visina rijeke je visina prije nego je porastao vodostaj. To je vrijednost koja je, u ovom slučaju, očitana sa digitalnog modela reljefa. Visina poplave predstavlja vrijednost za koju je neki vodostaj na-rastao (u metrima), dok ukupna visina predstavlja zbroj visine rijeke i visine poplave. Join polje je polje po kojem je provedeno pridruživanje sloja kontrolnih točaka sa slojem DEM_POLY.

Nakon što se provede kreiranje privremenog sloja kontrolnih točaka, potrebno je unijeti vrijednost razine promjene vodostaja kako bi se znala vrijednost za koliko je razina rijeke narasla. To se unosi parametrom Visina vodostaja koji se alatom Calculate Field (koji služi za računanje vrijednosti nekog polja) automatski unosi u tablicu pod polje Visina poplave. Zatim se istim tim, Calculate field, alatom provodi računanje stvarnog vodostaja prema izrazu Ukupna visina = visina rijeke + visina poplave (Slika 4).

Kad su sve gore navedene operacije gotove, provodi se Join slojeva DEM_POLY_Layer sa slojem kontrolnih točaka kako bi se moglo provesti selektiranje svih poligona koji su niži od dobivene vrijednosti ukupnog vodostaja iz atribut-ne tablice sloja kontrolnih točaka.

Kada se atributne tablice prije navedenih slojeva spoje, provodi se selektiranje poligona prema atributima izrazom (Slika 5), kako bi se dobili poligoni čija je visina manja ili jednaka visini vodostaja (odnosno ukupnoj visini rijeke nakon porasta vodostaja). Slika 9 prikazuje ovaj dio modela.

Slika 3. Atributna tablica sloja Kontrolne točke

Slika 4. Calculate Field alat za računanje ukupne visine vodostaja

Slika 5. Izraz prema kojem se provodi Select Layer By Attribute

71

Nakon provođenja selekcije prema atributima, potrebno je izvršiti spajanje poligona kako bi se dobilo jedinstveno poplavno područje. Alat kojim se vrši spajanje poligona je Dissolve. To je alat koji spaja sve poligone sa istim atribu-tima. U ovom slučaju je to izvršeno sa atributima polja Join (svi imaju vrijednost 1). Nakon provođenja Dissolve alata, dobiva se sloj DEM_POLY_Dissolve koji se onda pretvara u privremeni sloj DEM_POLY_DISSOLVE_Layer alatom Make Feature Layer. Zatim se opcijom Select By Location (Slika 6) selektiraju oni poligoni koji se presijecaju sa slojem kon-trolnih točaka iz drugog koraka.

Zadnji postupak, kada je riječ o dobivanju područja prekrivenih vodom, je pretvaranje poligona iz prethodno nave-denog postupka u zaseban sloj. Kako bi se to dogodilo, u ručno kreiran skup slojeva (Feature Dataset) pod nazivom Poplavno_podrucje proizvoljno se dodjeljuje naziv sloja poplavnog područja (parametar Naziv poplavnog područja) te se alatom Feature Class to Feature Class (Slika 7) provodi transformacija ulaznih podataka (DEM_POLY_Layer) u traj-no zapisan sloj (proizvoljnog naziva) u zadanoj bazi podataka.

Prije zadnjeg koraka, selektiranja objekata, pokrova zemljišta, prometnica te katastarskih općina koje se presijecaju sa poplavnim područjem, postavljen je uvjet za kreiranje privremenog sloja područja pod vodom. Taj preduvjet je mi-canje Join između kontrolnih točaka i DEM_POLY_Layer koji je bio kreiran u jednom od prethodnih postupak.

Zadnji korak je provođenje lokacijskog upita kojim se želi saznati koji su od prije navedenih slojeva eventualno pod vodom. U ovom slučaju su također postavljeni preduvjeti za provođenje operacija (Slika 15). Naime, niti jedan od

Slika 7. Feature Class to Feature Class alat

Slika 6. Select By Location

72

zadnjih lokacijskih upita ne može se provesti ukoliko nisu svi prije spomenuti koraci provedeni. To je napravljeno u svrhu osiguravanja najbržeg mogućeg provođenja modela, jer, iako bi model i bez tih preduvjeta bio proveden, posto-ji mogućnost da bi računalo uzelo jedan od zadnjih koraka kao početni, pa bi cijeli model bio proveden retrogradno, a i samo provođenje modela bi moglo trajati znatno duže.

Kod zadnjeg koraka prvo je potrebno kreirati privremeni sloj imena Feature_class_Layer gdje je Feature_class ime sloja za koji se provodi analiza. Zatim se provodi lokacijski upit (Slika 8) kojim se dobiva selekcija onih objekata koji su pod vodom (ako takvi postoje). Nakon toga, svaki sloj sprema se u skup slojeva Ugrozeni_slojevi alatom Feature Class to Feature Class. Izlazni podatak ovog alata spremljen je pod nazivom Feature_Class_Int, gdje Feature_Class predstavlja originalni naziv sloja, a Int dio kraticu operacije kojom se došlo do konačnih rezultata. Ovaj proces pro-vodi se za svih deset slojeva (cestovni i željeznički promet, te mostovi, javni, stambeni i ostali objekti, urbano, plodno i zemljište posebne namjene te katastarske čestice) za koje je smatrano da je bitno utvrditi nalaze li se pod vodom ili ne. Ako niti jedan objekt u određenom sloju nije pod vodom, u rezultatima provođenja modela pojavit će se poruka „Warning empty output generated“ (Slika 9).

Slika 8. Lokacijski upit za analize područja pod vodom

Slika 9. Poruka kod kreiranja praznog sloja

Slika 10 (i Slika 11) prikazuje samo pokretanje alata. U prvo se polje upisuje visina vodostaja, dok drugo polje služi upisivanje naziva sloja pod kojim će se rezultati analize spremiti. Naziv sloja je proizvoljan, no postoje pravila kod kreiranja samog imena. Naziv sloja:

• Ne smije počinjati brojem.• Ne smije sadržavati dijakritičke znakove.• Ne smije sadržavati posebne znakove (kao npr. +, -, /, <, >, :, ~, [ ], (), { }, itd.).

73

Slika 10. Izgled prozora za analize (1)

Slika 11. Izgled prozora za analize (2)

MODEL ZA ANALIZE POPLAVNIH PODRUČJA - PROBOJ NASIPA

Svrha ovog modela je bilo saznati što bi se dogodilo u hipotetskoj situaciji proboja nasipa. U ovom slučaju, uzeta je također točka, koja predstavlja mjesto proboja te je oko nje kreirana buffer zona radijusa 30 metara. Model se

generalno ne razlikuje od prošlog modela, jedino su dodane neke nove funkcije (kreiranje buffer zone, spajanje buffer zone sa poligonima), no o tome više u nastavku.

Glavna razlika između modela koji računa površinu pod vodom u slučaju proboja nasipa i modela koji računa povr-šinu pod vodom u slučaju povišenog vodostaja jest kritična točka nazvana točkom proboja. To je točka koju korisnik mora sam unijeti, a može se nalaziti na bilo kojem mjestu gdje se nalazi nasip.

Cijeli dio modela počinje sa kreiranjem privremenog sloja tocka_proboja_Layer oko kojeg se kreira buffer zona od 30 metara (predefinirana vrijednost, nju je moguće promijeniti u opcijama samog alata ukoliko za to postoji potreba). Zatim se na sloju buffer zone provodi Merge alat sa poligonima. Merge je alat koji više slojeva spaja u jedan pri tom zadržavajući geometriju oba sloja (pa čak i u slučaju preklapanja slojeva). Nakon kreiranja privremenog sloja iz sloja tocka_proboja_buffer_merge, provodi se daljnja analiza koja je do postupka selektiranja slojeva koji se preklapaju sa poplavnim područjem identična koracima u analizi poplavnih područja u slučaju porasta vodostaja. Za razliku od prijašnjeg modela, selekcija prema atributima povodi se sa poligonskim slojem tocka_proboja_buffer_Merge (Slika 12), a ne sa DEM_POLY_Layer, kao u prijašnjem modelu.

74

Jedina razlika u zadnjem koraku (selekcija slojeva preklopa) jest u tome što je ime novih stvorenih slojeva pod po-plavom promijenjeno (feature_class_proboj gdje dio naziva feature_class opet predstavlja ime sloja za koji se analiza provodi) kako bi se izbjegao gubitak slojeva kreiranih u prethodnoj analizi. Izgled prozora za provođenje analize isti je kao i kod prijašnje analize (Slika 10 i Slika 11).

REZULTATI ANALIZA

Kod analiziranja poplavljenih područja, krenulo se od pretpostavke da vodostaj raste za pune vrijednosti (1, 2, 3 te 4 metra), pošto su visinske vrijednosti modela reljefa bez decimala. Oba modela provedena su za iste vrijednosti,

te su dobiveni sljedeći rezultati.Kada je riječ o samom porastu vodostaja (Slika 13, Slika 14, Slika 15, te Slika 16) bez proboja nasipa, prema prove-

denim analizama nije došlo do prelijevanja rijeke Save, te samim time niti naseljeno područje nije ugroženo.Područje pod vodom u slučaju proboja nasipa, te porasta vodostaja rijeke Save za 1, 2 odnosno 3 metra je isto kao

i područje pod vodom u slučaju samo porasta vodostaja. Ipak, u slučaju porasta vodostaja od 4 metra, situacija se mijenja. Slika 17 prikazuje kako u slučaju proboja nasipa pri porastu vodostaju od 4 metra, dolazi do plavljenja urba-niziranog područja površine oko 1 četvorni kilometar.

Slika 12. Izraz za selektiranje slojeva prema atributu

Slika 13. Područje pod vodom - porast vodostaja za 1 metar

Slika 14. Područje pod vodom - porast vodostaja za 2 metra



75

Slika 17. Područje pod vodom i pogođeni objekti u slučaju proboja nasipa te porasta vodostaja za 4 metra

ZAKLJUČAK

Geoinformacijski sustavi, zahvaljujući razvoju tehnologije, danas čine nezaobilaznu podršku u svim fazama uprav-ljanja rizikom od prirodnih i umjetnih katastrofa. U ovom radu fokus je bio dan na poplave i mogućnosti primjene

geoinformacijskih sustava u upravljanju poplavama. Programski paket ArcGIS se pritom pokazao kao iznimno učinko-vit alat. Iako je sve analize bilo moguće provesti i ručno, korak po korak, aplikacija ModelBuilder je omogućila auto-matizaciju provođenja analiza, tako da jedino što korisnik mora napraviti jest unijeti visinu vodostaja te ime sloja pod kojim želi spremiti poplavljena područja. Također, omogućeno je i simuliranje proboja nasipa te posljedice takvog neželjenog događaja.

S obzirom na činjenicu kako rijeka Sava protječe kroz prostor različitih nadmorskih visina (od 122 metra nadmorske visine kod Zaprešića, pa sve do 97 metara nadmorske visine kod Ivanje Reke), kod izrade detaljnog sustava potrebno je „razlomiti“ cijelo područje toka na nekoliko manjih područja kako bi se dobili točniji rezultati.

Iako kod analize nisu uzeti neki faktori (vrsta vodostaja, nagib terena, volumen samog područja između nasipa te protok rijeke Save), smatramo kako je izrađeni sustav i više nego dovoljan za procjenu rizika kod poplava na užem gradskom području.

LITERATURABasuga, I. (2011): GIS u upravljanju poplavama, diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu - Geodetski fakultet, Zagreb.Cetl, V. (2010): Upravljanje rizikom, predavanja, Geodetski fakultet, Zagreb.Gajski, D. (2010): Geoinformacijski sustavi, predavanja, Geodetski fakultet, Zagreb.Longley, P.A., Goodchild, M.F., Maguire, D.J., Rhind, D.W. (2005): Geographic Information Systems and Science, John Wiley & Sons Inc., West Sussex.Narodne novine (2009): Zakon o vodama, 153.Narodne novine (2010): Državni plan obrane od poplava, 84.WMO/GWP Associated Programme on Flood Management (2008): Urban Flood Risk Management, (http://www.apfm.info/pdf/ifm_tools/Tools_Urban_Flood_Risk_Management.pdf).

POPIS URL-A:URL 1. GEOFABRIK Downloadbereich, http://download.geofabrik.de/osm/europe/, (01. 04. 2011.)URL 2. CloudMade Downloads, http://downloads.cloudmade.com/europe/southern_europe/croatia#downloads_breadcrumbs, (01. 04. 2011.)

76

Upravljanje rizicima uslijed geomagnetskih i ionosferskih poremećajaPišu: Doc. dr. sc. Renato Filjar, dipl. ing. Elektrotehnike, Prof. dr. sc. Serđo Kos, dipl. ing. pomorskog prometa, kapetan duge plovidbe

SAŽETAK

Neujednačena razina solarne aktivnosti izaziva brojne fizikalne i kemijske procese u postupku prijenosa energije i čestica sa Sunca u međuplanetarni prostor. Pod određenim uvjetima, složena dinamika propagacija energije i

čestica sa Sunca manifestira se u obliku značajnih poremećaja Zemljinog magnetskog polja i prostora oko Zemlje ispunjenog visokim koncentracijama ioniziranih čestica (ionosfera). U analogiji s meteorološkim pojavama, navedene poremećaje nazivamo geomagnetskim i ionosferskim olujama, a cjelokupnu dinamiku svemirskim vremenom. Tehno-loški utemeljeno moderno društvo osjetljivo je na učinke svemirskog vremena. Karakteristike pojedinih tehnoloških sustava znatno se pogoršavaju u uvjetima geomagnetskih i ionosferskih poremećaja, dok kod drugih navedeni pore-mećaji izazivaju ireverzibilne posljedice, pa i potpune prekide rada sustava. Na taj se način povećavaju rizici uslijed geomagnetskih i ionosferskih poremećaja, koji mogu rezultirati havarijama s ljudskim žrtvama i materijalnom štetom. U ovom se radu predstavljaju tehnološki i poslovni sustavi posebno izloženi rizicima izazvanim geomagnetskim i io-nosferskim poremećajima. Naglašava se potreba razumijevanja učinaka svemirskog vremena, te geomagnetskih i io-nosferskih poremećaja na tehnološke sustave. Predloženi su na znanju utemeljeni postupci upravljanja rizicima na-stalim uslijed učinaka geomagnetskih i ionosferskih poremećaja za potrebe privatnih organizacija, javnih ustanova i nacionalne infrastrukture.

Abstract: Modern society increasingly relies upon the advanced technological systems based on electronics and radio waves propagation. A complex processes of energy transfer in the Sun-Earth system cause significant distur-bances of the Earth's magnetic (geomagnetic) field and the vertical ionospheric profile, which, in turn, have a signi-ficant impact on the performance and operation of numerous technological systems (satellite navigation telecommu-nication, power distribution, trasnport etc.). Here we assess the risks emerging from the impact of the space weather and geomagnetic and ionospheric storms on national infrastructure, technological and business sytems, and services provision. The knowledge-based risk management process is proposed in order to mitigate the space weather-casued risks on the national level. The importance of raising the competences in understanding the risks emerging from the space weather, establishment of the national centre of excellence in space weather-related risks (possibly emerging from the already established facilities, such as the Navigation GNSS Laboratory at Faculty of Maritime Studies, Uni-versity of Rijeka), continuous monitoring and forecasting of space weather dynamics, and preparation of corrective actions have been emphasised in order to suzcccesful mitigation of potentially disastrous effects of the space weat-her on lifes, assets, economy, industry and national interests. KLJUČNE RIJEČI 1. svemirsko vrijeme 2. upravljanje rizicima 3. ionosferska oluja

77

UVOD

Rastuća razina tehnologija u suvremenom društvu izlaže najšire slojeve društva rizicima uslijed učinaka svemirskog vremena. U ovom se radu analizaju implikacije svemirskog vremena na nacionalnu infrastrukturu, te na njoj teme-

ljene tehnološke i poslovne sustave, te usluge, te predlaže proces upravljanja rizicima uslijed učinaka svemirskog vremena. Rad započinje kratkom definicijom pojma svemirskog vremena i izvornim fizikalnim učincima u terestričkom okruženju. Zatim se razmatraju geomagnetski i ionosferski učinci na zemaljske tehnološke i poslovne sustave, s po-sebnim osvrtom na najugroženije segmente. Nakon toga, predlaže se na znanju utemeljen proces upravljanja rizicima uslijed geomagnetskih i ionosferskih poremećaja, prikladan za hijerarhijsku strukturu na nacionalnoj razini, te nagla-šavaju pojedinačni zadaci u provedbi navedenog procesa. U zaključku se naglašava potreba za uvođenjem prikladnog postupka upravljanja rizicima uslijed kao segment aktivnosti usmjerenih k zaštiti nacionalnih interesa.

SVEMIRSKO VRIJEME

Termonuklearni procesi u unutrašnjosti Sunca generiraju procese prijenosa energije u međuplanetarni prostor Sun-čevog sustava (Hargreaves, 1995, Kelley, 2009). Ogromne količine energije u obliku zračenja širokog frekvencijskog

spektra i čestica kontinuirano se šalju u međuplanetarni prostor, tvoreći tzv. Sunčev vjetar (engl. solar wind). Uslijed neujednačene solarne aktivnosti, Sunčev vjetar poprima različite enrgetske intenzitete, stvarajući kompleksnu dina-miku međuplanetarnog sustava, u što je uključena i dinamika prirodnih sustava prostorno pridruženih Zemlji: geoma-gnetskog polja i gornjih slojeva atmosfere (ionosfera)(Davis, 1990). Zbog analogije s dinamikom donjih slojeva Zemlji-ne atmosfere, dinamika sustava Sunce¬Zemlja u novije se vrijeme naziva svemirsko vrijeme (engl. space weather).

Sustav Sunce - Zemlja predstavlja okruženje u kojem se zračenja i čestice odaslane sa Sunca kreću kroz međupla-netarni prostor do Zemlje, izazivajući promjene u njenom magnetskom polju i profilu područja atmosfere s velikom gustoćom nabijenih čestica (ionosfera)(Davis, 1990, Hargreaves, 1995, Kelley, 2009), kao što je prikazano slikom 1. Sunčev vjetar često i prilično nepredvidivo mijenja svoj smjer i intenzitet, što traži kompleksne postupke predviđanja njegova utjecaja na zemaljsko okruženje (Davis, 1990).

Solarna aktivnost, kao osnovni generator dinamike Sunčevog vjetra, prati odgovarajuće uzroke ponaša-nja, poput periodičkih pojava maksimuma solarne ak-tivnosti. Izražena tzv. brojem Sunčevih pjega (engl. sunspot number - SSN), solarna aktivnost ima izraže-nu periodičnost s osnovnim periodom od približno jedanaest godina (slika 2). Međutim, manje je pozna-to kako vremenski niz SSN ima izražene i neke druge frekvencijske komponente: 22 godine (Hale-ov peri-od) i oko 87 godina Gleissberg-ov period. Važno je opaziti kako smanjenje solarne aktivnosti ne znači nužno i smirenje pojava svemirskog vremena, kako je to pokazao poznati Slučaj noći vještica (engl. Halloween event) 2003. godine, koji je donio nekoliko najjačih geomagnetski i ionosferskih poremećaja opaženih tokom povijesti (Filjar i Kos, 2006, Filjar, Kos i Kos, 2007, Filjar, Kos i Čičin, 2008).

Slika 1 Sustav Sunce - Zemlja

78

Slika 2 Srednja mjesečna vrijednost broja Sunčevih pjega, kao reprezentanta solarne aktivnosti

Slika 3 Parametri solarne i geomagnetske aktivnosti tokom Slučaja noći vještica krajem listopada i

tokom studenog 2003. godine

Tokom znatnog poremećaja svemirskog vremena, parametri solarne aktivnosti (poput broja sunčevih pjega i jakosti toka Sunčevog zračenja) znatno mijenjaju svoje vrijednosti, kao što se dogodilo u Slučaju noći vještica (Halloween

event) 2003. godine (slika 3)(Filjar i Kos, 2006, Filjar, Kos i Kos, 2007).Geomagnetsko polje, nastalo uslijed geološkog sastava naše planete, u stabilnim uvjetima poprima karakteristični

oblik, kao što je prikazano slikom 1. Međutim, pojačanje solarne aktivnosti i Sunčevog vjetra izazvat će promjenu uobičajenog oblika geomagnetskog polja. Deformacija geomagnetskog polja naziva se geomagnetskom olujom. De-formacija geomagnetskog polja opaža se i na površini Zemlje kao promjena vrijednosti komponenata geomagnetskog polja u smjerovima referntnih kooridnatnih osi trodimenzionalnog pravokutnog sustava (Davis, 1990). Zbog deforma-cije geomagnetskog polja, zračenja i čestice sa Sunca ulaze dublje u područje Zemljine atmosfere, mijenjajući njen vertikalni profil (posebno u području ionosfere)(Davis, 1990, Hunsucker i Hargreaves, 2007, Gulyaeva, Stanislawska i Filjar, 2009, Kelley, 2009), te izazivajući neuobičajene pojave poput aurore. Razina poremećaja geomagnetskog polja opisuje se posebnim parametrima, poput planetarnog indeksa A, koji se izrazito mijenja tokom geomagnetske oluje, kao što se dogodilo u Slučaju noći vještica 2003. godine (slika 3).

79

Slika 4 Uobieajeni dnevni hod GPS ionosferskog kagnjenja tokom dana - stvarni dnevni hod mote

se jako razlikovati od uobieajenog

Područje ionosfere posebno je izloženo utjecajim Sunčevog vjetra i geomagnetskih oluja (Davis, 1990, Hunsucker i Hargreaves, 2007). Nalazi se na visinama između 60 km i 2000 km iznad površine Zemlje (slika 4), a karakterizira ga relativno velika koncentracija nabijenih čestica. Ionosfera nije homogeni prostor, već se unutar nje mogu identificira-ti posebni slojevi, karakterizirani odgovarajućim vrijednostima Raspodjela koncentracije nabijenih čestica po jedinici površine po visini naziva se ionosferskim profilom i označava s N(h)(Davis, 1990). Ionosfera ima izuzetno veliki utjecaj na širenje radio valova. Radio valovi frekvencija nižih od granične (engl. Maximum Usable Frequency - MUF) reflekti-raju se od ionosfere i vraćaju natrag na površinu Zemlje, dok radio valovi frekvencija viših od granične propagiraju kroz ionosferu i završavaju u među planetarnom prostoru. Granična frekvencija nije stalna, već ovisi o vertikalnom profilu ionosfere, čime je određena i kompleksnom dinamikom svemirskog vremena. Važno je naglasiti kako satelitski sustavi (uključujući i sustave satelitske navigacije i satelitskih komunikacija) koriste radio valove frekvencija puno većih od granične (iznad 1 GHz, tzv. mikrovalovi). Iako radio valovi takvih frekvencija prolaze ionosferom, njihov pro-lazak općenitonije bez utjecaja ionosferskih slojeva. Najpoznatiji učinci prolaska mikrovalova kroz ionosferu su kaš-njenje radio vala (posebno važno za sustave satelitske navigacije, koji rade na načelu mjerenja vremena propagacije od satelitske do korisničke antene, slika 4)(Davis, 1990, Filjar, 2008), te ionosferska scintilacija (iznendane i nepredvi-dive promjene primljenih radio valova)(Davis, 1990).

Znatne promjene u vertikalnom profilu ionosfere (posebno iznendna i nagla povećanja koncentracije nabijenih če-stica) nazivamo ionosferskim olujama. Ionosferske oluje uglavnom su posljedica poremećaja svemirskog vremena i geomagnetskih oluja, kad obino poprimaju globalni karakter. Međutim, neki prirodni (vulkanske erupcije, potresi i sl.) i umjetni (prelet nadzvučnog zrakoplova) uzroci mogu izazvati prostorno i vremenski ograničene promjene u lokalnom profilu ionosfere, čime ionosferska oluja poprima lokalni, prostorno određeni karakter (Davis, 1990).

GEOMAGNETSKI I IONOSFERSKI UČINCI NA ZEMALJSKE TEHNOLOŠKE I POSLOVNE SUSTAVE

Geomagnetske i ionosferske oluje, kao poremećaji Zemljinog magnetskog polja i vertikalnog profila ionosfere ima-ju znatan utjecaj na rad sve većeg broja tehnoloških sustava, a samim time i na poslovne sustave razvijene na

odogovarajućoj tehnološkoj bazi (Filjar, Kos i Mohovic, 2010). Još je važnije naglasiti kako sustavi koji tvore nacional-

80

nu infrastrukturu (napr. sustavi za prijenos i raspodjelu električne enrgije, sustavi satelitske navigacije, telekomunika-cijski sustavi), zbog tehnološke kompleksnosti, također rastuće ovise o poremećajima svemirskog vremena, geoma-gnetskog polja i ionsofere. Rizici na rad i pouzdanost nacionalne infrastrukture reflektiraju se na rad naprednih tehnloških i poslovnih sustava, te na mogućnost pružanja usluga i njihovu kvalitetu (Filjar, Kos i Mohovic, 2010). Lo-gička povezanost nacionalne infrastrukture, tehnoloških i poslovnih sustava, te usluga predstavljena je slikom 5. U nastavku poglavlja ukratko će biti predstavljeni najvažniji sustavi posebno izloženi rizicima prouzročenim poremeća-jima svemirskog vremena i ionosfere.

3.1 Satelitski navigacijski sustavi. Karakteristike i sam rad satelitskih navigacijskih sustava znatno ovise o stanju svemirskog vremena (Davis, 1990, Filjar, 2008, Filjar, Forte i Kos, 2009, Filjar i Cicin, 2008). Točnost i dostupnost sa-telitskog određivanja položaja jako ovise o stabilnim uvjetima u ionosferi. Ionosferska oluja može prouzročiti znatne pogreške u određivanju položaja (čak do nekoliko desetaka metara), što može imati posljedice na kvalitetu usluga koje se zasnivaju na primjeni satelitskih navigacijskih sustava: od usluga i naplata zasnovanih na lokaciji (napr. beskontak-tna naplata korištenja cesta i informacije o stanju u prometu), preko navigacije (osobne, zračne, pomorske, cestovne, uključujući daljinski nadzor vozila, plovila i letjelica) i vremenske sinkronizacije (koristi se u telekomunikacijama), pa sve do operacija potrage i spašavanja i primjena u javnoj i nacionalnoj sigurnosti. Također, procesi prijenosa soalrne energije elektromagnetskim zračenjem i česticama u području oko Zemlje mogu djelovati na rad satelitske elektronič-ke opreme, te je ili privremeno onesposobiti ili potpuno uništiti. Na kraju, neželjeni i neočekivani pomak satelita sa stabilne putanje uslijed djelovanja svemirskog vjetra može utjecati na kvalitetu usluge određivanja položaja. Satelitski navigacijski sustavi ubrajaju se u skupinu sustava nacionalne infrastrukture, iako njihov rad nije pod izravnom inge-rencijom Republike Hrvatske (Filjar, Kos i Mohovic, 2010).

3.2 Zračni promet posebno je izložen učincima svemirskog vremena. Geomagnetske i ionosferske oluje izazivaju učin-ke na kvalitetu navigacijskih i komunikacijskih sustava, koji u sluačjevima posebno snažnih geomagnetskih i ionosferskih oluja mogu i potpuno prestati raditi (Davis, 1990). U ekstremnim situacijama, putnici i posada zrakoplova na interkonti-nentalnim letovima koji prolaze polarnim predjelima mogu biti izloženi pojačanoj radijaciji, a zrakoplov i opasnosti od neočekivanih induciranih napona zbog prolaska kroz brzo promje-njivo magnetsko polje (Hunsucker i Hargreaves, 2007). U slučajevima geomagnetskih i ionosferskih olu-ja potrebno je izbjeći promet uo-bičajenim koridorima leta, što re-zultira većom potrošnjom goriva, te većim operativnim troškovima. Zračni promet smatra se dijelom nacionalne infrastrukture.

3.3 Pomorski transport. izuzetno značajan za transport tereta u globalnim svjetskim okvirima jer se njime prevozi više od 80% roba odnosno tereta svjetske trgovine , a putničkim brodovima - kruzerima se preveze više od 18 miliju-na ljudi. Pomorski promet je također direktno izložen učincima svemirskog vremena. Posebno su opasna i izražena ionosferska djelovanja solarne aktivnosti kod jakih geomagnetskih oluja na brodske magnetske kompase kada oni postaju neupotrebljivi. U pomorskoj navigaciji temeljem metodike suvremene navigacije istovremeno se koriste dva različita navigacijska sustava: primarni kao glavni i sekundarni kao kontrolni navigacijski sustav. U oceanskoj naviga-ciji kao primarni navigacijski sustav koristi se satelitski navigacijski sustav (uobičajeno GPS), a kao sekundarni navi-

Slika 5 Nacionalna infrastruktura, tehnološki i poslovni sustavi izgrađeni na njoj, te usluge rastuće su izloženi učincima svemirskog vremena

81

gacijski sustav koristii se zbrojena navigacija ili hiperbolički sustav velikog dometa. Ukoliko se pored snažnih geoma-gnetskih oluja i ionosferskih poremećaja, veliki prekooceanski brodovi nosivosti više od 100 000 BRT puni tereta nađu u području opasnog meteorološkog vremena (teški hidro-meteorološki i oceanografski uvjeti - primjerice tropski ci-klon, mrtvo more, ukršteni valovi, olujni vjetrovi i sl.) pojavljuje se niz sukcesivnih navigacijskih rizika koje ozbiljno ugrožavaju standarni plovidbeni poduhvat, te je u tom slučaju potrebno poduzeti skup odgovarajućih mjera i postu-paka kako bi se smanjio rizik pomorske plovidbe na prihvatljivu razinu.3.4 Cestovni i željeznički segmenti transporta snažno su izloženi rizicima uslijed učinaka svemirskog vremena na suvremene tehnologije. Pojedini segmenti ovog sektora imaju specifične, ali i zajedničke rizike (poput rastuće ovisnosti o satelitskoj navigaciji, čija je kvaliteta rada jako ovisna o stanju svemirskog vremena).

Željeznički transport, zbog svoje raspodijeljene strukture, izravno je ugrožen učincima geomagnetskih oluja i prou-zročenim induciranim naponima u pojedinim komponentama sustava, što onemogućava siguran daljisnki nadzor i upravljanje, te može izazvati velike štet i havarije (postoje dokumentirani slučajevi promjene postava signalizacije uslijed jakih poremećaja svemirskog vremena).

Uvođenje tehnologije električnog pogona u automobile povećava ekološku prihvatljivost uz gospodarsku opravda-nost, ali također povećava rizik neispravnog rada, uz odgovarajuće posljedice, u intervalima poremećaja svemirskog vremena.

3.3 Elektroenergetski sustavi, posebno njihovi segmenti zaduženi za prijenos i raspodjelu električne enrgije, izrazito su osjetljivi na učinke geomagnetskih i ionosferskih oluja. Brojni primjeri, od kojih je najpoznatiji ispad cijele elektro-energetske mreže pokrajine Quebec, Kanada 1989. godine, pokazuju kako brzi poremećaji Zemljinog magnetskog polja izazivaju razorne učinke induciranih napona koji vode do ispada pojedinih jedinica, a ponekad i cijelih segme-nata mreža. Budući da je nacionalni elektroenergetski sustav dio nacionalne infarstrukture, ispad elektroenergetske mreže imat će posljedice i na rad brojnih drugih tehnoloških i poslovnih sustava (proizvodnja i čuvanje hrane, raspo-djela energenata - plin, goriva, dostava pitke vode vodovodnim sustavima, kanalizacija, zdravstvena zaštita i medici-na, komunikacije, električna vozila, financijski promet).

3.4 Raspodijeljeni sustavi, poput naftovoda, plinovoda, cjevovoda, te sustava daljisnkog nadzora i upravljanja u opasnosti su od privremenog, djelomičnog ili potpunog prekida rada nastalog uslijed učinaka elektromagnetske in-dukcije pri brzim promjenama geomagnetskog polja. Učincima su izloženi i primarni (metalni cjevovodi) i sekundarni sustavi (pumpe, električni ventili, sustavi daljinskog nadzora i upravljanja).

3.5 Telekomunikacijski sustavi uglavnom svoj rad temelje na primjeni radio valova. Budući da propagacije radio valova mogu biti znatno ograničene učincima poremećaja svemirskog vremena, vjerojatni su povremeni prekidi u komunikacijama. Učinci brzih promjena magnetskog polja mogu privremeno ili potpuno onesposobiti korisničku i mrežnu elektroničku opremu. Neki telekomunikacijski sustavi koriste satelitske navigacijske sustave za ostvarenje sinkronizacije sustava, pa se u intervalima snažnih geomagnetskih i ionosferskih oluja mogu očekivati problemi u radu.

Poslovni sustavi temeljeni na informacijsko-komunikacijskim tehnologijama trebaju očekivati prekide u svom radu u periodima intenzivnih poremećaja svemirskog vremena. Nemogućnost poslovanja u periodima prekida prouzročit će znatne financijske gubitke, uslijed privremene suspenzije odgovarajućih usluga.

Iako je internetska komunikacija relativno robusna prema učincima svemirskog vremena, sporadični problemi mogu se uočiti zbog činjenica kako se dio prometa prenosi satelitskim vezama, te zbog problema u napajanju uređaja elek-tričnom energijom i međusobnoj sinkronizaciji.

82

3.6 Financijski sektor danas ovisi o naprednim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama, što povećava rizik nastao uslijed učinaka svemirskog vremena. Precizno vremensko određivanje financijskih transakcija temelji se na primjeni satelitskih navigacijskih sustava. Također, primjena suvremenih komunikacijskih tehnologija znači da će nji-hovi rizici nastali uslijed učinaka svemirskog vremena biti preneseni u sektor financijskih usluga.

PROCES UPRAVLJANJA RIZICIMA USLIJED GEOMAGNETSKIH I IONOSFERSKIH POREMEĆAJA

Kompleksna priroda svemirskog vremena i njegovih učinaka na nacionalnu infrastrukturu, tehološke i poslovne sustave, te usluge traži uspostavu odgovarajućeg procesa upravljanja rizicima. Proces upravljanja rizicima uslijed

svemirskog vremena mora imati vertikalnu strukturu koja pokriva individualne subjekte izložene rizicima uslijed sve-mirskog vremena, lokalnu, regionalnu i nacionalnu razinu. Predloženi proces upravljanja rizicima uslijed svemirskog vremena prikazan je slikom 6.

Predloženi proces može se podijeliti na tri osnovna segmenta (Filjar, Kos i Mohovic, 2010):− pripremni segment (priprema infratsrukture za kontinuirano motrenje i predviđanje stanja svemirskog vremena i

ionosfere na nacionalnoj razini, analiza rizika tehnoloških i poslovnih procesa na razini subjekata izloženosti učin-cima svemirskog vremena)

− kontinuirani segment (analiza stanja svemirskog vremena i ionosfere, prognoza svemirskog vremena, izdavanje prognoza i upozorenja o nadolazećim ionosferskim i geomagnetskim olujama, korekcija lokalnih učinaka ionosfer-skih i geomagnetskih oluja na pojedinačne tehnološke sustave)(Filjar, Kos i Kos, 2009, Filjar, Kos i Sevrovic, 2010, Filjar, Kos i Mohovic, 2010)

− operativni segment (upravljanje procesima u slučaju pojave poremećaja svemirskog vremena: mjere za zaštitu nacionalne infrastrukture, korektivne aktivnosti - uključivanje alternativnih sustava, privremena suspenzija ili ograničeno pružanje usluga s ciljem zaštite korisnika).U nastavku poglavlja razmatraju se pojedinačni zadaci primjenjivi u procesu upravljanja rizicima uslijed svemirskog vremena.

Slika 6 Proces upravljanja rizicima uslijed svemirskog vremena

83

6.1 Ekspertno praćenje stanja svemirskog vremena i izdavanja prognoza i upozorenja. Stanje svemirskog vremena i ionosfere potrebno je kontinuirano pratiti u u nacionalnom području pokrivanja (Filjar, Kos i Mohovic, 2010). Napred-ni multidisciplinarni postupci opažanja i predviđanja svemirskog vremena, geomagnetskih i ionosferskih oluja posta-ju jednako važni kao i srodne meteorološke aktivnosti na području donjih slojeva atmosfere (troposfera). Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci uspostavio je Navigacijski GNSS laboratorij u sklopu kojeg se nalazi i Laboratorij za izu-čavanje učinaka svemirskog vremena, s tendencijom razvoja kompetencija, znanstvenog istraživanja i prerastanja u nacionalno središte izvrsnosti za praćenje stanja i prognozu svemirskog vremena, te procjenu rizika uslijed učinaka svemirskog vremena (Brcic, Filjar, Kos, Dakic, 2010, Filjar, Cander i Kos, 2010). Navigacijski GNSS laboratorij otvorio je predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sci Ivo Josipović u rujnu 2011.

6.2 Razumno korištenje tehnologija (satelitska navigacija, suvremene komunikacijske tehnologije) uz razumijevanje njihovih ograničenja i nedostataka, te pripremu odgovarajućih preventivnih i korektivnih aktivnosti (alternativni izvo-ri električne energije, alternativni komunikacijski i navigacijski sustavi). Napredne suvremene tehnologije pružaju vi-soku razinu kvalitete i pouzdanosti, ali korisnici moraju biti svjesni njihovih neizbježnih ograničenja i nedostataka. (Filjar i Kos, 2011) Razumno korištenje tehnologija i razumijevanje ograničenja i nedostataka preduvjet su za pripremu odgovarajućih preventivnih i korektivnih aktivnosti s ciljem ublažavanja učinaka svemirskog vremena i eventualne štete koja bi uslijed njih mogla nastati.

6.3 Prikladna konstrukcija opreme (elektroničkih i ostalih uređaja). Korištenje robusnijih izvedbi elektroničke i druge opreme inicijalno znači veće troškove nabave, ali u intervalima intenzivne geomagnetske i ionosferske aktivnosti omogućuje kontinuiranu operativnost sustava i usluga.

6.4 Izrada plana preventivnih i korektivnih akcija (prebacivanje na alternativne komunikacijske i navigacijske sustave) subjekta izloženog rizicima uslijed učinaka svemirskog vremena, utemeljenog na ekspertnoj procjeni rizika tehnoloških i poslovnih procesa. Subjekti izloženi rizicima uslijed svemirskog vremena zbog korištenja nacionalne infrastrukture, teh-noloških i poslovnih procesa, te usluga osjetljivih na geomagnetske i ionsoferske poremećaje trebaju samostalni ili uz pomoć specijalista procijeniti konkretne rizike, te pripremiti preventivne i korektivne akcije za slučaj pojave geomagnet-skih i ionosferskih poremećaja, s ciljem zaštite infrastrukture, sustava i usluga (Filjar, Kos i Mohovic, 2010).

6.5 Osiguranje. Osiguranje imovine od šteta nastalih uslijed učinaka svemirskog vremena već je dostupno u mnogim zemljama svijeta, posebno onim gdje je razina tehnološke infrastrukture visoka. 6.6 Uloga državnih institucija u za-štiti nacionalne infrastrukture. Koordinacija zaštite od učinaka svemirskog vremena, te zaštita nacionalne infrastruk-ture predstavlja temeljni zadatak u zaštiti nacionalnih interesa svake države.

ZAKLJUČAK

Poremećaji svemirskog vremena imaju snažne i kompleksne učinke na napredne tehnologije, koje tvore kako nacio-nalnu infrastrukturu, tako i na njoj izgrađene tehnološke i poslovne sustave, te usluge. Učinci svemirskog vremena

mogu izazvati havarije s ljudskim žrtvama i značajnom materijalnom štetom. Razumijevanje rizika koje uzrokuju pro-mjene svemirskog vremena, priprema odgovarajućih preventivnih i korektivnih mjera temeljenih na ekspertnoj procje-ni rizika, te zaštita nacionalne infrastrukture znatno će smanjiti eventualnu materijalnu štetu i ljudske žrtve. Uspo-stava nacionalnog središta izvrsnosti u području upravljanja rizicima uslijed učinaka svemirskog vremena nameće se kao imperativ. Institucije, poput Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, već su postavile znanstveno-tehnološke i organizacijske temelje za uspostavu takvog središta izvrsnosti. Na znanju utemeljen proces upravljanja rizikom uslijed učinaka svemirskog vremena treba biti uspostavljen, održavan i prikladno modificiran na nacionalnoj razini, s primje-renom vertikalnom raspodjelom prema pojedinačnim subjektima izloženosti, kao segment aktivnosti usmjerenih ka zaštiti nacionalnih interesa.

84

LITERATURADavis, K. (1990). Ionospheric Radio. Peter Peregrinus Ltd. London, UK.Filjar, R., T. Kos, S. Kos. (2009). Klobuchar-Like Local Model of Quiet Space Weather GPS Ionospheric Delay for Northern Adriatic. Journal of Navigation, 62, 543-554.Filjar, R. (2008). A Study of Direct Severe Space Weather Effects on GPS Ionospheric Delay. Journal of Navigation, 61, 115-128.Filjar, R. i S. Kos. (2011). Space weather effects on GNSS performance and operation: A fundamental component of GNSS curriculum. UN/UAE/USA Workshop on GNSS Applications. Dubai, UAE.Filjar, R., S. Kos i M. Sevrovic. (2010). A Non-Klobuchar GPS Ionospheric Correction Model for Adriatic Sea Area. Proc of 3rd GNSS Vulnerabilities and Solutions Conference. Baska, Croatia.Brcic, D., R. Filjar i S. Kos, D. Dakic. (2010). Establishment of GNSS Space Weather Laboratory. Proc of 3rd GNSS Vulnerabilities and Solutions Conference. Baska, Croatia.Filjar, R., Lj. R. Cander i S. Kos. (2010). Research on Space Weather Effects on GNSS Performance in Croatia. UN/Moldova/US Workshop on GNSS Applications. Kishinev, Moldova (8 stranica).Filjar, R., S. Kos, R. Mohovic. (2010). Global Navigation Satellite System as a Component of National Infrastructure. UN/Moldova/US Workshop on GNSS Applications. Kishinev, Moldova (7 stranica).Gulyaeva, T, I Stanislawska i R Filjar. (2009). Application of GPS-derived total electron content maps to derivation of planetary ionosphere storm index. Proc of 2nd GNSS Vulnerabilities and Solutions Conference (7 stranica). Baška, Krk Island, Croatia.Filjar, R., B. Forte i S. Kos. (2009). A study of GPS performance in Central Europe during severe space weather conditions in December 2006. Proc of 2nd GNSS Vulnerabilities and Solutions Conference (7 stranica). Baška, Krk Island, Croatia.Filjar, R., J. Kasum i S. Kos, M. Sevrovic. (2008). Statistical Properties of Quiet Space Weather Northern Adriatic Residual GPS Ionospheric Delay. Proc. of NAV08/ILA37 Conference (on CD, 8 stranica). Westminster, London, UK. Filjar, R. i V. Cicin. (2008). Klobuchar GPS Ionospheric Delay Model Performance During Quiet Space Weather in Northern Adriatic. Proc. of 1st GNSS Vul-nerabilities and Solutions Conference (on CD, 8 stranica). Baška, Krk Island, Croatia.Filjar, R., T. Kos i V. Čičin. (2008). GPS Positioning Performance in the Wake of the Halloween 2003 Geomagnetic Storm. Proc. of ELMAR 2008 Symposium. Zadar, Croatia.Filjar, R., S. Kos i T. Kos. (2007). GPS Positioning Accuracy in Severe Space Weather Conditions in Croatia: A 2003 Halloween Event Case Study. Proc. of NAV07 Conference (on CD, 8 stranica). Westminster,. London, UK.Filjar, R. i Kos, T. (2006). GPS positioning accuracy in Croatia during the extreme space weather conditions in September 2005. Proc. of the European Navigation Conference (ENC) 2006 (on CD). Manchester, UK.Hargreaves, J K. (1995). The solar-terrestrial environment: An introduction to geospace - the science of the terrestrtial upper atmosphere, ionosphere and magnetosphere. Cambrdige Univer-sity Press. Cambridge, UK.Hunsucker, R. D. i J. K. Hargreaves. (2007). The High-Latitude Ionosphere and its Effects on Radio Propagation. Cambridge University Press. Cambridge, UK.Kelley, M C. (2009). The Earth's Ionosphere: Plasma Physics & Electrodynamics. Academic Press. Burlington, MA. Schunk, R, and A Nagy. (2009). Ionospheres: Physics, Plasma Physics, and Chemistry. Cambridge University Press. Cambridge, UK.

O AUTORIMARenato Filjar je stručnjak za satelitsku navigaciju i dinamiku ionosfere. Diplomirao je (1987.), magistrirao (1994.) i

doktorirao (2007.) na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Vanjski je suradnik u zvanju do-centa na Pomorskom fakultetu i Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Njegovi znanstveno-istraživački interesi uključuju: ublažavanja i korekcije rizika primjena satelitskih navigacijskih sustava, procjene i prognoze utjecaja ionos-ferskih poremećaja na rad i karakateristike satelitskih navigacijskih sustava, geoprostornu statistiku, te informacijsku fuziju geoprostornih podataka s ciljem pooboljšanja razine svijesti o situaciji. Dr Filjar je redoviti član (Fellow) Kraljev-skog instituta za navigaciju (Royal Institute of Navigation, London, UK) i član njegovog Upravnog odbora (Council), član (Member) the Institute of Engineering and Technology (IET), London, UK, te član radne skupine za edukaciju u području satelitske navigacije i predstavnik Republike Hrvatske u Međunarodnom odboru za GNSS Organizacije uje-dinjenih naroda (International Committee on GNSS, Office of Outer Space Affairs, Organisation of United Nations, Vienna, Austria). Za svoj rad na području utjecaja svemirskog vremena i ionosferskih poremećaja na djelovanje sate-litskih navigacijskih sustava, te razvoju edukacije na području satelitske navigacije dr Filjar je nagrađen Srebrnom (J E D Williams) medaljom Kraljevskog instituta za navigaciju iz Londona, UK.

Serđo Kos je redoviti profesor i dekan Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Diplomirao je, magistrirao (1992.) i doktorirao (1994.) na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Njegovi znanstveno-istraživački interesi uključuju: teoriju loksodromske i ortodromske navigacije, satelitske navigacijske sustave, sustave terestričke, astronomske i ra-dionavigacije, geomagnetske i ionosferske utjecaje na navigacijske sustave. Djeluje kao glavni urednik međunarodnog znanstvenog časopisa Pomorstvo - The Journal of Maritime Studies. Prof. Kos redoviti je član Znanstvenog vijeća za pomorstvo HAZU - Sekcije za morsko brodarstvo, te član suradnik Akademije tehničkih znanosti Hrvatske. Prof. Kos je redoviti član (Fellow) Kraljevskog instituta za navigaciju (Royal Institute of Navigation, London, UK), Instituta za na-vigaciju (Institute of Navigation, Fairfax, USA). Dobitnik je sljedećih nagrada: Međunarodne nagrade The Archimedes Award (2006), Medalje i diplome American Hall of Fame (2006), te Diplome 2000 Outstanding Intellectuals of the 21st Century (2005).

85

Obuka vatrogasaca za gašenje požara u zatvorenom prostoru u simulatorima plamenih udaraPiše: Tihomir Varga, VZŽ zagrebačka

UVOD

Obuka vatrogasaca za gašenje požara u simulatorima plamenih udara (SPU) ili hrvatska verzija Compartment Fire Behavior Traininig (CFBT) programa prisutna je u hrvatskom vatrogastvu već nekoliko godina. Važnost i značaj

ovog skupa dobra je prilika da se širim stručnim krugovima u nekoliko kratkih osvrta koliko ovo izlaganje dozvoljava, predstavi što je po pitanju obuke vatrogasaca za gašenje požara u zatvorenom prostoru u SPU učinjeno u ovih neko-liko godina od kada je ona započela. Uloženi trud se isplatio i danas možemo predstaviti zaista impresivne rezultate.Nakon nekoliko godina rada obuka je postigla određenu razinu i postavlja se pitanje u kojem smjeru se ona treba dalje razvijati, te

će se o tom pitanju također u ovom radu povesti kratka rasprava.

CILJ I SVRHA OBUKE

Prije osvrta na početke i postignute rezultate dobro je podsjetiti se zašto je uopće potrebna ova vrsta obuke vatro-gasaca? Jedna stara izreka kaže da prijatelja moraš dobro poznavati, a neprijatelja još i bolje. Vatrogascima je

požar zaista neprijatelj u punom smislu te riječi. Koliko ga zaista dobro poznajemo? Upoznavanje s požarom ostvaruje se stjecanjem osnovnih znanja kroz sustav obrazovanja za zanimanja iz područja vatrogastva i

različite vidove osposobljavanja, te kroz iskustvo stečeno u borbi s neprijateljem, odnosno kroz iskustvo gašenje požara. Završetkom

bilo koje vrste osposobljavanja za zvanje vatrogasac (Vatrogasna škola DUZS, razni tečajevi za vatrogasce HVZ-a...), pa i kroz razne

programe visokoškolskih ustanova, stječe se teorijska podloga, ali bez iskustva i stvarnog osjećaja što pravi požar uistinu znači . U

vatrogasnim postrojbama se prema važećim propisima kroz obradu tema i taktičkih zadataka provodi stručna nastava. No, teško je

uvježbati i pripremiti mladog vatrogasca za požar u stanu ili podrumu, ako se simulacija uvjeta sastoji od ugašenog svjetla u

podrumu i nešto scenskog dima. Kakva će biti reakcija tako pripremljenog vatrogasca na stvarnoj intervenciji? Ako vatrogasca

uvježbavamo kroz vježbe kao na sl. 1., može li njegova reakcija kod pravog požara biti drugačija od onog što je uvježbao? (Sl.2).

86

Slika 1. Vježba Slika 2. Intervencija

Iskustvo s vatrogasnih intervencija vrlo je važno u procesu izgradnje dobro osposobljenog vatrogasca koji će u uvje-tima pogibeljnim za život, kakvi u pravilu vladaju na intervencijama požara u zatvorenom prostoru, uspješno završiti intervenciju. Prema statističkim podacima Vatrogasnog operativnog središta (Tablica 1.), u javnim vatrogasnim po-strojbama od ukupnog broja intervencija oko 20 % čine požari u zatvorenom prostoru.

INTERVENCIJE JVP U RH1

Vrsta vatrogasne intervencije 2010. . 2009. 2008 2007

Požari na otvorenom prostoru 3601 27% 5284 39% 58312 42% 5675 42%

Požar u/na objektu 2436 18% 2405 18% 2391 17% 2196 16%

Požar prometnog sredstva 526 4% 565 4% 571 4% 563 4%

Tehnička intervencija 60283 46% 4610 34% 4206 30% 3737 28%

Ostalo (osiguranje, usluge i sl.) 620 5% 545 4% 881 6% 1225 9%

Ukupno intervencija JVP 13211 13409 13880 13396

Tablica 1. Statistički podaci o intervencijama JVP u RH

Dakle, ako uzmemo postrojbu koja recimo ima 500 intervencija godišnje4, znači da je odrađeno oko 100 interven-cija požara u zatvorenom prostoru, odnosno 25 intervencija po smjeni s obzirom na četverosmjenski sustav rada. Koliko godina je potrebno da se izgradi vatrogasac koji će uspješno moći odgovoriti na sve opasnosti i situacije u požaru u zatvorenom prostoru? Staro vatrogasno pravilo kaže da je vatrogascu početniku potrebno godinu dana da bi se navikao na sustav rada, da bi se upoznao s opremom kako bi na intervenciji mogao preuzeti i izvršiti dobivene zadaće, a za iskusnog vođu grupe treba i do 5 godina rada, osposobljavanja i iskustva na intervencijama.

Ovdje su izneseni samo neki aspekti koji govore o tome koliko je za osposobljavanje vatrogasca za gašenje požara u zatvorenom prostoru važna i neophodna obuka u realnim uvjetima. CFBT program je zapravo mehanizam pomoću kojeg se teži osigurati svakom vatrogascu neophodno poznavanje i razumijevanje ponašanja požara u zatvorenom prostoru, kombinirano sa obukom u realnim uvjetima požara uz dokazane i praktične tehnike koje će vatrogascu omogućiti da sigurno i efikasno ugasi požar u zatvorenom prostoru u različitim uvjetima koji mogu vladati u tom prostoru. S tim ciljem pokrenuta je i hrvatska inačica CFBT programa obuke.

1 Podaci se odnose na intervencije u kojima je sudjelovala samo javna vatrogasna postrojba prema izvješćima o intervencijama dostavljenim u VOS.2 Godinu obilježilo sušno razdoblje što se odrazilo na povećani broj požara na otvorenom prostoru3 Godinu su obilježile poplave te je iz tog razloga povećan broj tehničkih intervencija ispumpavanja i radova na vodi4 To je okvirno prosječni broj intervencija srednjih postrojbi. Velike postrojbe poput Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka imaju od 1500 - 3200 intervencija godišnje5P. Grimwood, E. Hartin, J. McDonough, S.Raffel: 3 D Fire Fighting, Oklahoma State University 2005.

87

U simulatorima plamenih udara stvaraju se realni uvjeti požara u kojima polaznici uz veliki stupanj sigurnosti mogu promatrati ponašanje požara, te uvježbavati različite tehnike kretanja, gašenja i rada u uvjetima povišene tempera-ture i slabe vidljivosti. Dakle, cilj i svrha programa je:• nadograditi osnovna znanja i spoznaje o razvoju požara• upoznati opasnosti kod požara u zatvorenom prostoru nizom praktičnih vježbi i simulacija• upoznati ekstremne oblike razvoja požara (flashover, backdraft, eksplozija dimnih plinova), koji nastaju pri normal-

nom razvoju požara uslijed promjena režima dotoka zraka (oksidansa) ili drugih parametara koji utječu na njegov razvoj, te njihove predznake i postupke sprječavanja istih

• savladati i usvojiti tehnike pravilnog ulaska u zatvoreni prostor zahvaćen požarom• uvježbati i primijeniti različite tehnike rada s mlaznicom• uvježbati tehnike primjene primjerenih količina vode u prostoru zahvaćenom požarom• uvježbati tehnike kretanja u zadimljenom prostoru u uvjetima slabe ili nikakve vidljivosti i uvjetima povišene tem-

perature• uvježbati komunikaciju između vođe grupe i vatrogasca, te između unutarnje navale i voditelja intervencije• upoznati fizičku izdržljivost pri radu u uvjetima povišene temperature i slabe vidljivosti• ispitati svojstva zaštitne opreme pri dužem radu u uvjetima vrlo bliskim uvjetima požara u zatvorenom prostoru

POČETAK I RAZVOJ CFBT PROGRAMA OBUKE U HRVATSKOJ

Početak CFBT programa datira iz 1980-tih godina kada su švedski i engleski vatrogasci razvili prve tehnike rada s mlaznicama. Od hrvatskih vatrogasaca prve susrete s ovom vrstom obuke ostvarili su vatrogasci iz primorsko-go-

ranske županije posjetom Vatrogasnoj akademiji u Kuala Khubu Baru, Malezija u kolovozu 2004. godine, a nakon toga i trenažnom centru Sando u Švedskoj, gdje se u detaljnije upoznaju sa CFBT programom obuke. UPVH 2005. godine pokreće „Projekt uvođenja simulatora plamenih udara: Upute za izgradnju i korištenje simulatora plamenih udara“, te iz ovog projekta 2007. godine proizlazi osnivanje Komisije za obuku u simulatorima plamenih udara. S obzirom da je u Sloveniji 2005. godine CFBT program u to vrijeme već započeo u suradnji sa švedskim instruktorima, ostvaruju se prvi susreti i kontakti sa Vatrogasnom školom u Igu, Slovenija i instruktorima iz Švedske.

Nakon toga, intenzivirali su se kontakti s međunarodnim stručnjacima na tom polju putem brojnih međunarodnih stručnih skupova i seminara, što je rezultiralo pokretanjem obuke prve grupe od 20 hrvatskih instruktora krajem svib-nja i početkom lipnja 2007. godine u ERHA-TEC-u, Merklingen (Njemačka). Krajem iste godine izgrađen je prvi simu-lator plamenih udara u Hrvatskoj u JVP Karlovac u suradnji s firmom Vatropromet, te je u Vatrogasnoj školi DUZS započela obuka vatrogasaca na pokretnom plinskom simulatoru plamenih udara tipa Fire Dragon III firme Dräger.

Suradnja i razmjena iskustava s međunarodnim stručnjacima s područja gašenja požara u zatvorenom prostoru postala je na neki način obilježje razvoja hrvatske verzije CFBT programa obuke, te se u ovom radu neće posebno navoditi sudjelovanja na brojnim stručnim skupovima, seminarima i radionicama naših instruktora gotovo diljem svijeta.

U siječnju 2008. godine u Ivanić Gradu pod vodstvom CFBT instruktora iz ERHA-TEC-a završeno je osposobljavanje prve grupe od 20 instruktora iz Hrvatske, čime je zvanično počela obuka vatrogasaca za gašenje požara u zatvorenom prostoru u SPU u Hrvatskoj. Iste godine u VZPGŽ u Klani je zvanično počeo sa radom i CFBT simulator za "Vrući tre-ning" VZPGŽ.

Aktivnosti po pitanju CFBT programa obuke i razvoja hrvatske inačice nastavljaju se i dalje. Ovdje je naveden samo

6Vatrogasci su u Maleziji boravili u sklopu MTCP (Malaysian Technical Cooperation Program) programa koji je razvila malezijska vlada za zemlje u razvoju i koji se osim kroz vatrogastvo odvija i kroz druge djelatnosti. 7UPVH - Udruga profesionalnih vatrogasaca Hrvatske

88

sažetak svih onih aktivnosti koje su prethodile pokretanju i utjecale na razvoj obuke za gašenje požara u zatvorenom prostoru u SPU kakva se danas provodi u Hrvatskoj.

POSTIGNUĆA U PROVOĐENJU CFBT PROGRAMA OBUKE U HRVATSKOJ

Postignuća obuke u SPU teško je pratiti u pravom smislu s obzirom da ne postoji razvijeniji sustav koji bi pratio koliko je ova obuka utjecala na uspješnost intervencija požara u zatvorenom prostoru. Iz različitih izvješća i stati-

stike koje se vode u vatrogasnim postrojbama ne može se precizno izvući odgovor koliko je bilo intervencija gdje je zabilježen nagli razvoj požara, odnosno koliko je vatrogasna postrojba poboljšala učinkovitost gašenja požara u za-tvorenom prostoru od kada su njeni vatrogasci prošli takvu obuku. S druge strane stoji pak činjenica da uloženi rad mora dati nekakve rezultate, stoga će se u ovom dijelu navesti što je sve napravljeno od početka obuke u SPU.

O ostvarenim kontaktima s međunarodnim institucijama i stručnjacima na ovom polju u prethodnom poglavlju detaljnije je izneseno kako su ostvareni. Vrijednost tih kontakata i ostvarene suradnje je neprocjenjiva, što je imalo i značajan utjecaj na razvoj programa obuke u Hrvatskoj.

Obuka instruktora odvijala se u nekoliko faza. Početak obuke prve grupe instruktora završio je u siječnju 2008. go-dine pod vodstvom instruktora iz ERHA-TEC-a. Toj prvoj grupi instruktora pridružilo se još 12 instruktora koji su za-vršili obuku pod vodstvom Ed Hartina. Iste godine u studenom obučena je nova grupa instruktora u Ivanić Gradu. Obuku su u cijelosti provodili hrvatski instruktori uz nadzor instruktora iz ERHA-TEC-a. Isti model je primijenjen pri obuci instruktora u Osijeku 2009. godine.

Nakon uvida i zajedničkog provođenja obuke instruktora, Komisija za SPU dobila je od ERHA-TEC-a odobrenje i na neki način priznanje da je postignuta visoka razina stručnosti u osposobljavanju i polaznika i instruktora, te da Komi-sija može samostalno provoditi obuku instruktora. Do sada je u Hrvatskoj osposobljeno 87 instruktora za obuku va-trogasaca za gašenje požara u zatvorenom prostoru u simulatorima plamenih udara na kruto gorivo. Također, vezano na obuku instruktora dva puta su održani instruktorski dani, 2008. godine na početku projekta i 2010. godine u okvi-ru Action daysa. Treći instruktorski dani najavljeni su za ovu godinu na otvaranju trenažnog centra VZPGŽ u Šapjana-ma.

Od prvog simulatora plamenih udara na kojem je počelo uvježbavanje 2008. godine pa do danas otvoreno je 6 tre-nažnih centara:• Ivanić Grad - počeo s radom u siječnju 2008. godine, a obuku je prošlo 355 polaznika iz javnih vatrogasnih po-

strojbi, profesionalnih postrojbi u gospodarstvu te dobrovoljnih vatrogasnih društava• Rijeka - počela s radom u travnju 2008. godine, a obuku je prošlo preko 250 polaznika županijskih javnih

vatrogasnih postrojbi, stožernih DVD-a, te tri generacije polaznika programa prekvalifikacije za zvanje vatrogasac• Osijek - počeo s radom u lipnju 2009 godine, a obuku je prošlo preko 250 polaznika• Makarska - počela s radom u listopadu 2009. godine, a obuku je prošlo 236 polaznika • Split - počeo s radom u veljači 2010. godine, a obuku su prošla 42 polaznika• Dubrovnik - počeo s radom u veljači 2011. godine, a obuku je prošlo 50 polaznika

Rad i razvoj obuke bili su popraćeni kroz različite oblike prisutnosti u medijima. Tako su članovi komisije gostovali na HTV („Središnji dnevnik“, „Dan za danom“ i „Istraga“). Objavljeno je više članaka u dnevnim i tjednim tiskovinama („Nacional“ i brojne lokalne tiskovine). Izdano je mnoštvo stručnih članaka u Vatrogasnom vjesniku i na web stranicama,te serija članaka u stručnom časopisu „Zaštita“ iz BiH. Dokaz da se hrvatski vatrogasci sve aktivnije uklju-čuju u svjetske trendove CFBT programa obuke je bilo i uvrštavanje naših instruktora na listu međunarodno priznatih CFBT instruktora9. Austrijski stručni časopis Feuerwehr Objektiv, objavio je tekst o obuci u SPU Hrvatska. Navedeni časopis, u svojem je petom broju predstavio način rada, strukturu i obuku u SPU Hrvatska kao međunarodno priznatoj

9http://www.cfbt-eu.com

89

i prihvaćenoj obuci. Također i australski časopis „FiresEdge“ u svom izdanju 2010. godine donosi opis i razvoj projeka-ta uvođenja obuke u simulatorima plamenih udara u hrvatsko vatrogastvo sa naglaskom na utjecaj australskih struč-njaka. I ovim člankom je jasno da je navedena obuka prepoznata u svijetu kao uspješan projekt hrvatskog vatrogastva.

Iako se ostvarivanje međunarodnih poznanstava i bogate suradnje, te otvaranjem šest trenažnih centara i obuka velikog broja instruktora i polaznika može smatrati velikim uspjehom, najveća korist od ovog projekta je u stvaranju i izgradnji stručnjaka koji su osposobljeni i imaju iskustvo u izvođenju i najzahtjevnijih vrsta obuke, a realna obuka u simulatorima plamenih udara svakako spada u tu grupu. Nakon četiri godine rada, gledajući od 2007. godine kada je obučena prva grupa instruktora, izrasla je grupa ljudi koja je u stanju osmisliti, isplanirati, provesti i kontinuirano razvijati ne samo ovu vrstu obuke, već i obuke iz drugih segmenata vatrogasne operative.

OSNOVNI KONCEPT

Kako navode autori i začetnici CFBT programa obuke, program je zapravo mehanizam kojim se vatrogascu osigura-va poznavanje i razumijevanje požara u zatvorenom prostoru, te mu se omogućuje usvajanje pravilnih i potvrđenih

praktičnih tehnika pomoću kojih se može nositi sa požarom. Hrvatska verzija CFBT programa nije „kopiraj-zalijepi“ verzija, već je nastala kao produkt prikupljenog znanja i iskustva prilagođena uvjetima, mogućnostima i potrebama u našem okruženju.

Osnovni koncept programa obuke polaznika i instruktora po kojem se ona danas provodi u trenažnim centrima prošla je također svoj mali razvojni put. Obuka se sastoji iz teorijskog i praktičnog dijela s naglaskom na praktične vježbe. Ono što se u teorijskom izlaganju po pitanju razvoja požara u zatvorenom prostoru spomene treba se pokaza-ti u praktičnom dijelu kako bi polaznici zaista vidjeli i osjetili koja je razlika između npr. flashovera i backdrafta, te što znači malo vode ili puno vode pri gašenju. Sadržaj obuke definiran je tako da se polaznika:• upozna sa obukom u SPU• upozna sa požarom, osnovama procesa gorenja, razvojem požara i oblicima naglog razvoja požara koji nastaju kao

posljedica promjene odnosa gorive tvari, oksidansa (zraka) i temperature (topline) u gorivom sustavu• pripremi za rad u uvjetima požara kroz praktične vježbe rada s mlaznicama i simulacije naglog razvoja požara• uvježba za osnovne taktičke nastupe grupe kod gašenja u zatvorenom prostoru

Sadržaj obuke prezentira se polaznicima po unaprijed definiranom rasporedu, kako bi sudionici obuke u svakom trenu znali tko, što i kada treba napraviti, uz poštivanje autoriteta instruktora i mjera sigurnosti. S obzirom na realne uvjete požara u kojima se izvode praktične vježbe, sigurnosti se posvećuje posebna pažnja. Sigurnost na obuci teme-lji se prije svega na iskustvu i obučenosti instruktora, izvedbi simulatora, sigurnosnim mlazovima vode, osobnoj za-štitnoj opremi polaznika i instruktora, ekipi za pružanje prve pomoći, i drugim elementima. Opasnosti, odnosno uprav-ljanje rizicima tijekom izvođenja obuke treba biti razrađeno prije početka obuke. U tom smislu kao dobra praksa sigurnosti uvedene su liste provjere prije početka svake pojedinačne vježbe.

Iz ovih osnovnih postavki izrađen je program i raspored za polaznike i instruktore. Do sada se obuka provodila u SPU sa zatvorenim tipom ložišta, pa je s obzirom na mogućnosti takve vrste simulatora nastao osnovni modul za polaznike u trajanju od 2 dana i modul za obuku instruktora u trajanju od 5 dana osnovne obuke, nakon koje je instruktor dužan obaviti još dodatnih 20 ulazaka prije nego što može samostalno provoditi obuku. Prvi dan osnovnog modula za polazni-ke sastoji se iz teorijske obrade procesa gorenja i razvoja požara, te upoznavanja s oblicima naglog razvoja požara i upoznavanje sa samim simulatorom u kojem se izvode vježbe. U drugom dijelu dana na modelu flasfhover kutije10 i rada s mlaznicama počinju praktične vježbe gdje se demonstriraju one pojave koje su obrađene u teorijskom dijelu i uvježba-vaju tehnike gašenja. Drugi dan obuke sastoji se od četiri ulaska u SPU između kojih se radi s mlaznicama i proučava ponašanje požara sa stvarnih intervencija analizirajući ponašanje dima, zraka, plamena i topline kao osnovnih elemena-

10drvena kutija određenih dimenzija sa jednim otvorom na kojoj se na malom modelu pokazuje razvoj požara u zatvorenom prostoru

90

ta kojima možemo procijeniti u kojoj fazi razvoja se požar nalazi. Na prvom ulasku u SPU polaznici promatraju razvoj požara od njegove početne do završne faze uz različite promjene odnosa gorive tvari, zraka i topline koje mogu rezulti-rati nekim od ekstremnih oblika razvoja požara. U drugom ulasku polaznicima se simuliraju uvjeti u kojima dolazi do propaljivanja dimnog sloja kao nakupine produkata pirolize i izgaranja gorive tvari. Dio tih produkata je zapaljiv i uz postignutu temperaturu paljenja i dovoljnu količinu kisika dolazi do njihovog paljenja u granicama zapaljivosti. U trećem ulasku uvježbanom kratkom impulsnom tehnikom gašenja polaznici nastoje blokirati plameni udar. Četvrti ulazak obu-hvaća uvježbavanje tehnike pravilnog ulaska u zatvoreni prostor zahvaćen požarom i na neki način predstavlja vježbu u kojoj polaznici trebaju primijeniti sve ono što su usvojili kroz dvodnevnu obuku.

Nakon svakog seminara polaznici su popunjavali anketu u kojoj su ocjenjivali rad instruktora, iznosili svoje zado-voljstvo ili nezadovoljstvo obukom i na neki način predlagali što bi još voljeli proći u obuci. Anketa se sastojala od slijedećih pitanja:• Jeste li općenito zadovoljni seminarom?• Smatrate li da je ispunjen cilj ovog seminara: upoznavanje sa opasnostima plamenih udara?• Jeste li se osjećali sigurno unutar simulatora?• Jesu li instruktori ulijevali povjerenje?• Jesu li prezentacije bile razumljive?• Smatrate li da je organizacija seminara bila odgovarajuća?• Koja je vaša najveća zamjerka seminaru?• Smatrate li da bolje razumijete požar nakon ovog seminara?• Koja od teme „naprednijeg seminara“ bi Vas posebno zanimala: Taktička ventilacija, pretraživanje prostorija, ana-

lize dosadašnji nesreća vatrogasaca, termo kamera u unutarnjoj navali, više ulazaka u SPU, čitanje dima ...(nešto drugo)Ove izlazne ankete imale su utjecaj na razvoj obuke jer su se predavanja i vježbe nastojale što bolje pripremiti. Ta-

kođer, predložene teme su na neki način utjecale i na planiranje daljnjeg razvoja obuke. Za sve polaznike i instruktore može se reći da je na početku obuke u većini slučajeva bio zastupljen stav: „A što to nama uopće treba, pa i do sada smo dobro gasili požare“, da bi na kraju seminara uglavnom bile prisutne izjave: „Tek sada sam svjestan gdje sam mogao stradati“.

DALJNJI RAZVOJ OBUKE ZA GAŠENJE POŽARA U ZATVORENOM PROSTORU U SPU

Nakon četiri godine rada sa simulatorom plamenih udara sa zatvorenim tipom ložišta, otvorenim trenažnim cen-trima, obučenim vatrogascima i instruktorima, velikim iskustvom u provođenju ovako zahtjevnih seminara, po-

stavlja se pitanje je li učinjeno sve po pitanju pripreme vatrogasca za takve intervencije? Naravno da to nije sve, prije bi se moglo reći da je to tek ozbiljan početak cijele palete primjenjivih tehnika koje se trebaju usvojiti da bi se uspješno nosili s požarom. Kratka impulsna tehnika koja je zastupljena u osnovnom modulu samo je jedan od alata koji se koristi kod gašenja požara, a ostale tehnike tek treba usvojiti i kroz praktične vježbe razriješiti dvojbe oko nji-hove primjenjivosti.

Dakle, u kojem smjeru dalje razvijati ovu vrstu obuke? Simulator plamenih udara sa zatvorenim tipom ložišta ima određene mogućnosti na kojima se bazirala dosadašnja obuka po osnovnom programu. Međutim on ima i svoja ogra-ničenja i stoga je normalan slijed razvoja obuke nabava i izgradnja drugačijih simulatora. Prema razmišljanju mnogih instruktorima simulatori plamenih udara sa otvorenim tipom ložišta su slijedeća stepenica jer svojom izvedbom omo-gućavaju drugačiji pristup promatranju razvoja požara i primjenu drugih tehnika gašenja požara. Slijedeća stepenica je izgradnja multifunkcionalnog simulatora različite izvedbe i namjene (Slika 3.)

91

SPU sa otvorenim tipom ložišta već su izgrađeni u Ivanić Gradu, Makarskoj i Rijeci, kao i različite varijante multi-funkcionalnog simulatora. Osim toga, u Hrvatskoj je prisutan i tzv. plinski simulator Fire Dragon III firme Dräger, koji umjesto drveta kao gorivo koristi plin. Različita vrsta goriva i drugačija tehnička izvedba tog simulatora također pru-žaju određene mogućnosti, prije svega uvježbavanja različitih taktičkih nastupa.

Izgradnji simulatora trebaju prethoditi izrađeni programi obuke, odnosno vizija kako osposobiti vatrogasca za ga-šenje požara u zatvorenom prostoru. Imajući na umu osnovne smjernice da vatrogascu treba dati specifična znanja vezana uz poznavanje požara, rad u uvjetima požara i taktičkim nastupima, te da naučeno treba uvježbati, usvojiti, obnoviti i kontinuirano nadograđivati, obuku vatrogasaca za gašenje požara u zatvorenom prostoru treba podijeliti u nekoliko razina: 1. Uporaba aparata za zaštitu organa za disanjeUpotrebe aparata za zaštitu organa za disanje je osnova za požare u zatvorenom prostoru i to ne treba posebno

objašnjavati. Osim toga ova vrsta obuke se već provodi prema prihvaćenom programu osposobljavanja Hrvatske vatrogasne zajednice.

2. Osnovi program obuke za gašenje požara u zatvorenom prostoru u SPU sa zatvorenim tipom ložišta

11Doslovni prijevod izraza „Black spots“, kada se primjenom kratkog impulsa punog mlaza na površini gorive tvari nastaju crne mrlje dodirom vode i vruće površine, čime dolazi do snižavanja temperature površine i usporavanja procesa pirolize drvenih paleta.

Slika 3. Simulator sa zatvorenim tipom ložišta i multifunkcionalni simulator na više razina

Slika 4. Plinski simulator

92

Program obuke koji se provodio do sada i koji je već prethodno iznesen. Ova razina obuke treba se nadograditi obukom u plinskom simulatoru.

3. Napredni program obuke za gašenje požara u zatvorenom prostoru u SPU sa otvorenim tipom ložištaS obzirom na izvedbu pruža bolje mogućnosti primjene drugih tehnika rada s mlaznicama. 4. Napredne tehnike gašenja požaraOva razina obuhvatila je uvježbavanje gašenja požara s CAFS-om, UHPS-om, pjenom i drugim sredstvima i opremom

koja postoji u vatrogasnim postrojbama. 5. Taktička ventilacija6. Traganje i spašavanje u zatvorenom prostoru zahvaćenom požarom7. Složeni taktički nastupi vatrogasnih snaga kod požara u zatvorenom prostoru

Izgradnjom multifunkcionalnih simulatora stječu se dobri uvjeti za razmatranje i uvježbavanje različitih taktičkih nastupa.

NAPREDNI PROGRAM OBUKE ZA GAŠENJE POŽARA U ZATVORENOM PROSTORU

Napredni program provodio bi se u simulatorima plamenih udara sa otvorenim tipom ložišta. Dakle, radi se o brod-skom kontejneru gdje ložište nije odvojeno pregradom i vratima od prostora gdje se nalaze polaznici, već je sve

jedna cjelina. Ovakva izvedba simulatora pruža još realniji doživljaj požara i bolje uočavanje svih onih predznaka po-jedinih faza razvoja požara. Osim toga, u ovom simulatoru može se više raditi s mlazom vode, odnosno duže primje-njivati neku od usvojenih tehnika rada s mlaznicama.

Sadržaj i raspored obuke se nastavlja na sadržaj i raspored s prethodne razine, odnosno osnovnog programa. Teorij-ski dio sastojao bi se od provjere usvojenih znanja iz osnovnog programa kroz analize stvarnih intervencija i nado-gradnje teorijskom obradom primjene drugih tehnika rada s mlazom. Praktični dio prvog dana obuhvatio bi upozna-vanje s novom vrstom simulatora, sigurnosnim uputama polaznicima, promatranje razvoja požara na modelu Flashover kutije s četiri otvora i rad s mlaznicama (dugi impulsni mlaz, T-mlaz, Z-mlaz, O-mlaz, puni mlaz, tehnika „crnih mrlja“11. Drugi dan obuke sastojao bi se također od četiri ulaska u simulator. U prvom ulasku u SPU sa otvorenim ložištem ponovio bi se razvoj požara. U drugom ulasku u SPU sa zatvorenim ložištem ponovila bi se primjena kratke impulsne tehnike i blokiranje plamenog udara nastalog propaljivanjem sloja dima. Treći ulazak obuhvatio bi primjenu novih tehnika rada s mlaznicom, gašenje kratkim impulsnim mlazom, dugim impulsnim mlazom, hlađenje površine gorive tvari i sl. Četvrti ulazak služi kao provjera usvojenog znanja sa osnovnog i naprednog programa obuke. S obzi-rom na izvedbu i spojenost simulatora polaznike očekuje duže i zahtjevnije kretanje kroz simulatore gdje moraju po-kazati kako se pravilno ulazi u zatvoreni prostor, kako se na siguran način kreće u prostoru zahvaćenom požarom, te na kraju primijeniti neku od tehnika rada s mlazom, ovisno o uvjetima koje će stvoriti instruktori.

93

ZAKLJUČAK

Od početka uvođenja CFBT programa obuke do sada učinjeno je zaista puno. Obuku je prošao veliki broj vatroga-saca, otvoreno je 6 trenažnih centara, osposobljen je značajan broj instruktora koji mogu nositi daljnji razvoj

obuke. Izgrađeno je već nekoliko SPU sa otvorenim tipom ložišta i nekoliko multifunkcionalnih simulatora čime su stvoreni preduvjeti da se može početi provoditi i napredni program. Prethodno je iznesen samo okvirni sadržaj i ras-pored, a na svakom trenažnom centru je da to nadogradi svojim specifičnostima ili da izradi novi program na drugim osnovama. Tu se sada otvara i jedan od problema koje također treba istaknuti.

S obzirom na više trenažnih centara postavlja se pitanje kako pratiti izvođenje obuke u centrima? Treba li prepusti-ti daljnji razvoj i izvođenje obuke samo u nadležnost trenažnog centra ili ipak s obzirom na opasnosti, sigurnost i važnost praćenje ove obuke jasnije pravno regulirati na državnoj razini i uvezati u jednu cjelinu? Pitanje je zapravo puno dublje i nije za cilj ovdje iznositi sve nedorečenosti u postojećem sustavu, već samo potaknuti na razmišljanje i pokrenuti širu raspravu i o tom segmentu obuke.

Prvi vatrogasci prošli su osnovni program obuke 2008. godine. Primjenjuju li oni naučeno na obuci ili su nakon 4 godine ponešto ispustili, zaboravili i polako usvojili i ne baš ispravne tehnike? Treba li propisati da se ova obuka re-dovno provodi jednom ili više puta godišnje ili da to ostane na zapovjednicima postrojbi da procijene koliko su njiho-vi vatrogasci osposobljeni za gašenje požara u zatvorenom prostoru?

U svakom slučaju obuka je prihvaćena, provodi se i razvija. Međunarodno priznati stručnjaci iz ovog područja koji imaju daleko više iskustva od nas, govore da smo na dobrom putu. Probleme koji su ovdje samo naznačeni u svakom slučaju ne treba ignorirati, kako ne bi postali ozbiljna prepreka u daljnjem radu.

94

Rizici i plovila za zabavu u nautičkom turizmuPišu: prof. dr. sc. Josip Kasum1, e-mail: [email protected]

doc. dr. sc. Zvonko Gržetić1, e-mail: [email protected]

Petar Mišević, univ. spec. oec., mr. geografije2, e-mail: [email protected]

SAŽETAK

U zemljama s izraženom gospodarskom djelatnošću nautičkog turizma u koje se svrstava i Republika Hrvatska pri-mjetan je relativno velik porast broja plovila za zabavu. Ta vrsta plovila se nalazi u plovidbi, boravi na vezu ili sidru

u odgovarajućim turističkim objektima tj. lukama nautičkog turizma. One kao cjelina u poslovnom, prostornom, gra-đevinskom i funkcionalnom smislu odgovaraju zahtjevima nautičara u nautičkom turizmu. U ljetnim mjesecima poja-čava se intenzitet plovidbe, te broj uplovljavanja i isplovljavanja u lukama nautičkog turizma. U raznim lukama nau-tičkog turizma odvija se niz raznolikih aktivnosti na raznim brodovima i dijelovima kopna. Te aktivnosti u određenim slučajevima imaju bitan utjecaj na okoliš. Pored toga utjecaja plovila za zabavu i luke nautičkog turizma stvaraju čitav niz novih rizika. Oni u određenim situacijama mogu proizvesti za društvo izuzetno štetne posljedice. Cilj ovog rada je potaknuti razmišljanja o rizicima korištenja plovila za zabavu u nautičkom turizmu i predložiti razvoj mjera zaštite.Ključne riječi: rizik, plovila za zabavu, luka nautičkog turizma, posljedice, mjere zaštite

SUMMARY

In countries with economic activities in nautical tourism has been a relatively large increase of the number of ships for pleasure. Same situation is in the Republic of Croatia. Ships for pleasure can be at sea, on piers or at anchor in

the appropriate ports of nautical tourism. The ports of nautical tourism must meet the demands of navigators in nautical tourism. Those demands include bussines, construction, functional and other terms. In the summer months increases the intensity of the voyages of ships for pleasure in ports of nautical tourism. In the various ports of nauti-cal tourism are carried out different activities on various types of ships and on the land. These activities, in certain cases have a significant impact on the environment. In addition, the impact of ships for pleasure and nautical touri-sm, create new risks. Ships for pleasure in certain situations can produce extremely harmful consequences for the society. The aim of this paper is to stimulate thinking about the risks of using ships for pleasure in nautical tourism and to propose the development of protection measures.Key words: risk, ships for pleasure, port of nautical tourism, consequences, protection measures

1. RIZICI I PLOVILA ZA ZABAVU

Pojam rizika može se odrediti predviđanjem nastanka neke možebitne posljedične štete. Rizici se očekuju u većoj ili manjoj mjeri u različitim tehničkim i tehnološkim procesima. Kod plovila za zabavu također se uviđaju tehnički i

1Hrvatski hidrografski institut, Zrinsko Frankopanska 141, 21000 Split, Republika Hrvatska2UVNS, 10000 Zagreb, Republika Hrvatska

95

tehnološki procesi. Stoga se plovila za zabavu smatraju izloženim rizicima. U Konvenciji o zaštiti ljudskih života na moru (Safety of Life at Sea - SOLAS) Međunarodne organizacije za pomorstvo (International Maritime Organization - IMO) razvidno je da se svi brodovi dijele na konvencijske i nekonvencijske. Konvencijski su brodovi obuhvaćeni odre-đenim odredbama SOLAS konvencije i nisu predmet ovog istraživanja. Nekonvencijski brodvi su svi drugi brodovi. Tako se u tu skupinu svrstavaju: • ribarski, • vojni, • sportski i • rekreacijski brodovi.

Sportski i rekreacijski brodovi tj. plovila za zabavu borave u odgovarajućim lukama. U Republici Hrvatskoj izuzetno je izražena djelatnost nautičkog turizma [6, 22]. U stalnom porastu je ukupni broj plovila za zabavu, a gustoća pro-meta i gustoća boravka ovih plovila u odgovarajućim lukama stalno raste [18]. Odnos ukupnog broja konvencijskih i nekonvencijskih plovila u Republici Hrvatskoj prikazuje se slikom 1.

Slika 1. Konvencijski i nekonvencijski brodovi u Republici Hrvatskoj 2007.

Izvor: [6]

Može se zaključiti da postoji izrazita različitost u odnosu konvencijskih i nekonvencijskih brodova. U Republici Hr-vatskoj stalno raste broj plovila za zabavu u nautičkom turizmu. Stoga se opravdano pretpostavlja da broj očekivanih rizika u nautičkom turizmu biva sve veći.

NAUTIČKI TURIZAM

U pojmovnom definiranju nautičkog turizmu koriste se pojmovi u vezi: • pomorske nautike, • tržišta, • ponude, • potražnje, • potrošača i • profita.

Pomorskom nautikom se može smatrati umijeće upravljanja određenom vrstom broda od pozicije polaska do pozi-cije dolaska. Stoga se u nautičkog turizmu nautikom može smatrati umijeće upravljanja plovilom u nautičkom turiz-mu od pozicije polaska do pozicije dolaska. Nautičkim tržištem može se smatrati točka susreta ponude i potražnje roba i ili usluga u nautičkom turizmu. Nautičkom ponudom može se smatrati količina nekog dobra ili dobara određe-

96

Slika 2. Sustav nautičkog tržišta

Slika 3. Razvrstavanje luka nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj

Izvor: [3]

ne cijene proizvodnje na nautičkom tržištu. Nautičkom potražnjom može se smatrati količina dobra ili dobara koju nautičari u nautičkom turizmu žele kupiti prema određenim cijenama na tom tržištu. Profitom ostvarenim na nautič-kom tržištu drži se dobitak, zarada ili pozitivna razlika uloženog i postignutog. Navedena svukupnost može se odre-diti modelom sustava nautičkog tržišta (Slika 2.). Ovim modelom prikazuju se njegovi temeljni podsustavi i sprege unutar sustava i okoliša. U sustavu nautičkog tržišta, nalaze se odobalni (off shore) i obalni (on shore) tehničko teh-nološki podsustavi.

Off shore podsustav odnosi se na tehničko tehnološke sustave u funkciji nautičkog tržišta na vodi i / ili u moru. U njemu se nalaze nekonvencijska plovila tj. brodovi za zabavu, kao npr. : • jahte, • jedrilice, • gliseri, • čamci, • splavi i • ostala plovila.

On shore podsustav obuhvaća i luke nautičkog turizma [20]. Sukladno pravnim propisima Republike Hrvatske lukom nautičkog turizma može se smatrati turistički objekt. Takav objekt u poslovnom, prostornom, građevinskom i funkci-onalnom smislu čini cjelinu radi zadovoljenja uvjeta nautičkog turizma i turista tj. nautičara [14, 15]. U lukama nau-tičkog turizma pružaju se raznolike usluge kao npr.: servisne, turističke, trgovačke i ugostiteljske. U lukama nautičkog turizma u poslovnom smislu upravljaju pravne ili fizičke osobe u statusu koncesionara [4, 16, 17]. U našoj zemlji se luke nautičkog turizma prema uslugama koje pružaju razvrstavaju na:• sidrišta, • privezišta, • suhe marine i • marine (Slika 3.) [12, 13].

97

Sidrištem se može odnositi na dio vodenog prostora. Ono je pogodno za sidrenje plovnih objekata u primjerice uva-li zaštićenoj od nevremena. Privezište obuhvaća prostore dijela vodenog prostora i obale. Privezište se posebno ure-đuje i oprema radi priveza raznih plovnih objekata. Suha marina je također dio obale ili kopna. Takav prostor se po-sebno ograđuje i uređuje radi pružanja usluga ostavljanja i čuvanja plovnih objekata. Marina je dio vodenog prostora i obale. Ona se posebno gradi i uređuje radi pružanja usluga veza i čuvanja plovnih objekata, te radi smještaja turista tj. nautičara [19]. U marinama se pružaju i druge usluge kao npr. management, servisiranje i održavanje plovih obje-kata.

3. RIZICI

Evidentan je rast broja nekonvencijskih brodova koji uključuju plovila za zabavu. Sustavna analiza pokazuje da su podsustavi nautičkog tržišta isprepleteni s tehničkim i tehnološkim procesima [5]. Stoga se mogu predvidjeti oče-

kivani različiti rizici kao npr.:• teroristički napad,• onečišćenja okoliša [2],• biološka onečišćenja,• trgovine ljudima,• ilegalne trgovine i sl.

Očito je da se ova relativno velika skupina nekonvencijskih brodova i plovila za zabavu nalazi u području za koje ne postoji prikladan oblik zaštite od različitih rizika. Valja se podsjetiti da je Europsko vijeće (European Council - EC) svjesno različitih rizika još 2004 potaknulo pripreme radi izrade sveobuhvatne strategije zaštite kritične infrastruktu-re [1]. Primjerice teroristički napadi u Madridu i Londonu ukazali su i naglasili na postojanje rizika od terorističkih napada usmjerenih prema infrastrukturama Europske unije (European Union - EU) [7]. Posljedično je nastao prijedlog europskog programa zaštite kritične infrastrukture (European Programme for Critical Infrastructure Protection - EP-CIP).

Komisija informacijske mreže za upozorenja u vezi kritične infrastrukture (Commission of a Critical Infrastructure Warning Information Network - CIWIN) se bavi razvojem prijedloga. U 2005 Komisija je usvojila Zelenu knjigu o europskom programu zaštite kritične infrastrukture [8,9], te se preporuča slijediti smjernice.

4. PRIJEDLOZI RAZVOJA MJERA

Uočava se izrazita različitost odnosa broja konvencijskih i nekonvencijskih brodova. U Republici Hrvatskoj nepre-stano raste broj plovila za zabavu u nautičkom turizmu. To se događa i u drugim zemljama s izrazitom gospodar-

skom djelatnošću u nautičkom turizmu. Potrebno je dodatno senzibilizirati državna tijela u uočavanju pretpostavlje-nog povećanja broja očekivanih rizika. Nautičko tržište predstavlja dobro organiziran sustav u funkcionalnom smislu. Tako se u njemu nalaze off shore i on shore tehnički i tehnološki podsustavi. U off shore podsustavu nalazi se čitav niz različitih nekonvencijskih plovila tj. brodova za zabavu. Tu se primjećuju: jahte, jedrilice, gliseri, čamci, splavi i ostala plovila. Osim u plovidbi ta kategorija plovila radi managementa, opskrbe, boravka, popravka ili sl. često boravi u lukama nautičkog turizma. Te luke se odnose na: sidrišta, privezišta, suhe marine i marine [21]. Može se zaključiti da se u sigurnosnom smislu nautičko tržište može smatrati nedosatno zaštićenim sustavom [10,11]. Tako u odgovara-jućim okolnostima nautički turizam kao sustav ima i obilježja kritičnih infrastruktura. Budući da je 2005 Komisija

98

usvojila Zelenu knjigu o europskom programu zaštite kritične infrastrukture i sukladno provedenim istraživanjima može se zaključiti da valja slijediti smjernice, te doprinijeti i podržati primjerice prijedlog razvoja odgovarajućeg si-gurnosnog koda za nekonvencijske brodove i luke nautičkog turizma mora naziva „Prijedlog međunarodnog pravilnika o zaštiti nekonvencijskih brodova i luka nautičkog turizma“ (International Non-Convention Ship and Nautical Tourism Port Facility Security Code - InSNTPS Code) [6].

ZAKLJUČAK

Rizik se odnosi na predviđanje mogućnosti nastanka neke štete. Rizicima su izloženi različiti tehnički i tehnološki procesi, u kojima se podrazumijeva i rad čovjeka. Nautički turizam je dobro i funkcionalno organiziran sustav. U

relativno visokoj mjeri uključuje i rad čovjeka. Kao takav se pojavljuje na više ili manje sličan način u različitim ze-mljama s izraženom takvom gospodarskom djelatnošću. Evidentan je porast broja plovila za zabavu kao i luka nautič-kog turizma. Iz rezultata sustavne analize primjećuje se relativno veliki broj tehničkih i tehnoloških procesa u sustavu nautičkog turizma. Takva djelatnost svakako stvara i posljedične rizike. Oni se posebno odnose na primjerice možebit-ne terorističke napade, raznolika onečišćenja okoliša, biološka onečišćenja, ilegalne trgovine ljudima, razne vrste osatlih nedopuštenih trgovina i sl. U cilju poboljšanja zaštite valja slijediti smjernice EU u vezi kritičnih infrastruktura, te koristeći vlastita iskustva i spoznaje razvijati, predlagati, usvajati i primijenjivati valjane mjere zaštite [6].

LITERATURA1) “European Programme for Critical Infrastructure Protection” EU Center, <http://www.eucenter.org/index.php?action=programs&process=detail&id=99>2) Kasum, J., Božić, Fredotović, K., Vidan, P., How nautical tourism ports affect the environment, International Conferenence on management of natural resources, sustainable development and ecological hazards, Wessex Institute of Technologhy, South Africa, 2010, Gordon Bay, 2010, Str. 123-133.3) Kasum, J., Mišević, P., Perkušić, M., Okoliš, luke nautičkog turizma, pravna regulativa, HAZU, Zagreb, 2011, Str. 97-104. 4) Kasum, J., Gržetić, Z., Marušić E., Contribution to the development of management and strategic decision making in nautical tourism ports, Promet-Traffic&Transportation, Vol.19., 2007, Br.5., Str. 295-299. 5) Kasum, J., Marušić, E. Gržetić, Z., Contribution to the Development of the Model of Managing Reambulation in Ports, Promet, Br. 3, 2006, Vol.18, Str. 223-228. 6) Kasum, J., Marušić, E. Gržetić, Z., Security of non-convention ships and nautical tourism ports, TIEMS CONFERENCE, Seoul, 2006, Str. 206-211. 7) Lipowicz, A., “EU to Spend Far Less for Infrastructure Protection” Washington Technology 5 July 2005, LexisNexis. George Mason University Library, Fairfax. 19 Oct. 20068) “Romanian President Urges EU to Establish Intelligence Community” People’s <http://english.people.com.cn/200610/19/eng20061019_313299.html>.9) “The European Parliament (EP) Tues. Rejected a Proposal to Require Retention of Communications Data” Communications Daily 9 June 2005. LexisNexis. George Mason University Library, Fairfax. 19 October 200610) “U.S., European Union Agree on Passenger Data” Los Angeles, Times <http://www.latimes.com/business/la-fi-briefs7.6oct07,1,5837271.story?coll=la-headlines-business>.11) “US to Vow At EU Summit to Respect Rights in Anti-Terror Fight” Agence France Presse 21 June 2006. Lexis Nexis. George Mason Library, Fairfax. 19 October 200612) Pomorski zakonik, Narodne novine, 18/0413) Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma, Narodne novine, 142/99, 47/00, 121/00, 45/01, 108/0114) Pravilnik o turističkim uslugama u nautičkom turizmu koje može pružati građanin, Narodne novine, 109/9615) Pravilnik o vrstama i kategorijama plovnih objekata nautičkog turizma, Narodne novine, 11/97, 105/98, 38/99, 56/00, 106/0016) Uredba o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru, Narodne novine, 23/0417) Uredba o postupku davanja koncesijskog odobrenja na pomorskom dobru, Narodne novine, 36/0418) Uredba o uvjetima za dolazak i boravak stranih jahti i brodica namjenjenih sportu i razonodi u unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnom moru RH, Narodne novine, 2/0519) Zakon o boravišnoj pristojbi, Narodne novine, 35/95; 42/95; 52/95; 64/0020) Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, Narodne novine,158/0321) Zakon o prostornom uređenju i gradnji, Narodne novine, 76/07, 38/0922) Zakon o turističkoj djelatnosti, Narodne novine, 8/96

99

Izgradnja višenamjenskih sustava u vodnom gospodarstvu u cilju ublažavanja posljedica klimatskih promjena i smanjenja rizika od pojave poplavaPišu: Zoran Đuroković, dipl.ing.građ.

Hrvatske vode, Vodnogospodarski odjel za Dunav i donju Dravu, Splavarska 2a, Osijek, 31000, Hrvatska, [email protected]

SAŽETAK

Uočene klimatske promjene te pojava poplava i suša uslijed ekstremnih hidroloških prilika, ukazuju na nužnost ulaganja u izgradnju višenamjenskih vodnogospodarskih sustava na vodnom području rijeke Dunav. Na taj način

istovremeno se omogućuje korištenje vodnih građevina za više namjena, odnosno za potrebe obrane od poplava, vo-doopskrbe, navodnjavanja, korištenja voda za tehnološke potrebe i uzgoj riba te šport i rekreaciju. Izgradnjom višena-mjenskih sustava u vodnom gospodarstvu moguće je doprinijeti smanjivanju negativnih utjecaja klimatskih promjena na vodni režim.

Vodnogospodarske višenamjenske sustave potrebno je planirati i graditi te po potrebi dograđivati kako bi se u buduć-nosti smanjio rizik stradanja ljudi i imovine te izbjegle moguće velike štete u poljoprivrednoj proizvodnji i gospodarstvu, pogotovo ukoliko se nastavi zabilježena učestalost pojave ekstremnih hidroloških prilika u posljednjem desetljeću.KLJUČNE RIJEČI: vodno područje rijeke Dunav, ekstremne hidrološke prilike, poplave, suše, višenamjenski vodnogospodarski sustavi

ABSTRACT

Observed climate changes and the occurrence of floods and droughts as a result of extreme hydrologic conditions indicate the necessity of investing in the construction of multipurpose water management systems in the Danu-

be River basin. In the same time, water facilities can be used for various purposes- for the purpose of flood protecti-on, water supply, irrigation, water use for technological purposes and fish farming and sport and recreation. Con-struction of multipurpose systems in water management can contribute to reducing the negative impacts of climate changes on water regime.

Multipurpose water management systems should be planned, built and upgraded if needed in order to reduce the future risks of people suffering as well as property damages, and to avoid possible severe damage to agricultural produc-tion and economy, especially if frequency of extreme hydrological conditions recorded in the last decade persists. KEY WORDS: Danube River Basin area, extreme hydrological conditions, floods, droughts, multipurpose water management systems

100

UVOD

Uočene klimatske promjene imaju za posljedicu pojavu ekstremnih hidroloških prilika. U posljednjem desetljeću, na vodnom području rijeke Dunav u Republici Hrvatskoj učestala je pojava hidroloških ekstrema, suša iz 2000., 2003.

i 2011. godine, te poplava iz 2002., 2004., 2006., 2009. i 2010. godine.Za razliku od prijašnjih godina, poplave u proljeće 2010. godine na vodnom području Dunava bila je po mnogočemu

specifična. Zbog obilnih kiša na većem broju malih slivova istovremeno su se pojavila plavljenja ravničarskih poljopri-vrednih površina, a bujične vode na brdskom dijelu sliva zaprijetile su brojnim naseljima. Istovremeno, uslijed ekstre-mnih količina oborina na uzvodnom dunavskom vodnom području i Srednjoj Europi došlo je do naglog porasta vodo-staja i formiranja velikih vodnih valova i visokih vodostaja. Ubrzo bilo je nužno provoditi obranu od poplava i na velikim rijekama Savi, Dravi i Dunavu.

Dugotrajne oborine većeg intenziteta na području donje Drave i Dunava uzrokovale su velike štete na poljoprivred-nim kulturama. Takve ekstremne količine oborina kanalska mreža unatoč zadovoljavajućem stupnju uređenosti nije mogla prihvatiti. Visoki intenzitet oborina na pojedinim malim slivovima uzrokovao je premašivanje do sada zabilje-ženih maksimalnih vodostaja na većem broju vodotoka Vuka, Iskrica, Voćinska rijeka, Marjanac, Baranjska Karašica i dr.

Uslijed najave globalnih klimatskih promjena i ekstremnih hidroloških prilika moguće je u budućnosti očekivati učestaliju pojavu velikih količina oborina u kratkom razdoblju koje uzrokuju poplave, ali i izostanak oborina u dužem vremenskom razdoblju što uzrokuje suše. Pojava bilo kojeg hidrološkog ekstrema, poplave ili suše, za posljedicu može imati velike štete na svim područjima ljudskog djelovanja.

Na slivnom području rijeke Dunav u Republici Hrvatskoj Hrvatske vode su pokrenule brojne aktivnosti koje će una-prijediti upravljanje vodnim režimom na malim slivovima, a time će se izbjeći ili na prihvatljivu mjeru smanjiti nega-tivne posljedice ekstremnih hidroloških prilika. Vodnim režimima planira se upravljati putem izgradnje višenamjenskih vodnogospodarskih sustava, od kojih su najznačajniji Lateralni kanal "Kneževi Vinogradi - Zmajevac", objekti na sli-vovima rijeka Karašice i Ođenice, te na području Općina Lovas i Tompojevci, kao i nekoliko akumulacija u brdskim dijelovima slivova.

VIŠENAMJENSKI SUSTAVI NA PODRUČJIMA MALIH SLIVOVA

PODRUČJE MALOG SLIVA "BARANJA"

Problem sadašnjeg stanja uređenosti i korištenja zemljišta i voda u brdskom dijelu područja malog sliva "Baranja" prisutnost je površinske erozije koja ugrožava i brdski dio područja te melioracijske površine u podnožju jer erodi-

rani materijal nošen bujičnim tokovima dospijeva u melioracijske kanale.S druge strane, u melioracijskom području Dunavski rit, problem je smanjena mogućnost odvodnje oborinskih voda

koja u melioracijsko područje dospijeva s južnih obronaka Baranjske planine i, u sadašnjim uvjetima, uzrokuje plavlje-nja velikih poljoprivrednih površina. U prethodnom razdoblju, a posebno tijekom 2010. godine uslijed velikih količina oborina i nemogućnosti kvalitetne odvodnje došlo je do plavljenja više tisuća hektara poljoprivrednih površina i na-stanka višemilijunskih šteta na poljoprivrednim kulturama.

Osim navedenog, prisutna je i potreba za navodnjavanjem poljoprivrednih površina koja su udaljena od raspoloživih vodnih resursa na području ovog malog sliva. Uz to, topografske karakteristike terena (uzdizanje terena od Drave i Du-nava prema unutrašnjosti Baranje) ograničavaju mogućnost primjene gravitacijskog dovoda vode u poljoprivredno po-dručje, što nameće potrebu primjene i tlačnih sustava. Međutim, pojavio se problem ekonomske opravdanosti izgradnje tlačnih sustava na cijelom području pa je bilo potrebno pronaći optimalnu kombinaciju tlačnog i gravitacijskog sustava.

101

Lateralni kanal Kneževi Vinogradi-Zmajevac (Slika 1.), kao mješovita melioracijska građevina, predstavlja optimalno rješenje. Izgradnjom reverzibilne crpne stanice na dunavskom nasipu Zmajevac- Kopačevo, uz prihvaćanje i odvodnju voda brdskog dijela sliva Baranje, kanal će imati i ulogu glavnog dovoda i akumulacija vode za navodnjavanje. Zahvat vode planiran je iz Dunava - rukavca Zmajevački Dunavac.

Trasa kanala položena je sjeverno od bivše željezničke pruge Kneževi Vinogradi - Zmajevac, s početkom na stacio-naži 1+650 glavnog obrambenog dunavskog nasipa Zmajevac-Kopačevo, a kraj lateralnog kanala se spaja s postoje-ćim kanalom Bojana, podno Kneževih Vinograda.

Gradnjom lateralnog kanala ukupne dužine 12,3 km, sa šest ustava i šest sifonskih propusta te crpnom stanicom Zmajevac kapaciteta 5 m3/s, omogućit će se kvalitetnija melioracijska odvodnja sa više od 10.000 hektara poljopri-vrednog zemljišta uz istovremeno omogućavanje navodnjavanja na više od 5.000 hektara (Slika 2.) upuštanjem voda iz Dunava za vrijeme sušnih razdoblja.

U sklopu projekta lateralnog kanala planirana je izgradnja i četiri mosta koji će omogućiti prometnu komunikaciju svakog pojedinog naselja s budućom državnom cestom D-212.

Slika 1. Lateralni kanal Kneževi Vinogradi-Zmajevac

Slika 2. Površine za navodnjavanje

102

PODRUČJE MALOG SLIVA "VUKA"

Na području malog sliva "Vuka" u Općinama Lovas i Tompojevci nalaze se zapušteni ritovi (Slika 3.). Površinu pred-metnog sliva Savak čini blago valovita terasa ispresijecana depresijama (ritovima) nepravilnog oblika koje gravi-

tiraju prema jugozapadu, gdje se spajaju sjeverno od sela Berak i formiraju vodotok Savak. Prosječna dubina dolina ritova u odnosu na okolni teren iznosi 10-14 m, širine dolina se kreću od 100 do 300 me-

tara. Ukupna dužina ritova na području općine Tompojevci je preko 50 km sa površinom od 700 ha. Projekt obnove i revitalizacije ritova u slivu vodnog sustava Savak je višenamjenski razvojni vodnogospodarski pro-

jekt koji obuhvaća područje istočno od grada Vukovara do naselja Opatovac. Cilj projekta je obnova i revitalizacija ritova na vodnom sustavu Savak i njemu gravitirajućim manjim sustavima (Boris, Bosut i Opatovac) i razvoj navod-njavanja na poljoprivrednoj površini gotovo 5000 ha, odnosno višenamjensko korištenje raspoloživih vodnih resursa za ostale namjene te zaštitu prirodnih vrijednosti.

Namjeravani zahvat obuhvaća obnovu prirodnih retencija vraćanjem prirodnih uvjeta i biološke raznolikosti na područje u stanje s početka dvadesetog stoljeća, te stvaranje preduvjeta za održivi razvoj lokalnih zajednica kroz okolišno prihvatljive i dugoročno održive djelatnosti. Osiguranje dovoljnih količina vode, njeno akumuliranje u ritovi-ma kao i upravljanje vodama ostvarit će se obnovom i dogradnjom postojećih i izgradnjom novih dolinskih brana u ritovima te izgradnjom vodozahvata Sokolovac na rijeci Dunav i dovodnih tlačnih cjevovoda. Time bi se, uz očuvanje biološke raznolikosti, stvorili uvjeti za razvoj poljoprivredne proizvodnje, kao i za razvoj drugih turističko-gospodar-skih djelatnosti (uzgoj riba, ribolovni i lovni turizam, itd.).

Iz navedenih razloga nužno je izgradnjom crpne stanice Sokolovac na Dunavu na rkm 1318+400 u sustav Savak dovesti dodatne količine svježe dunavske vode (bogate kisikom i hranjivim tvarima) čime će se omogućiti obnova zaliha vode u ritovima, unaprjeđenje sustava zaštite od štetnog djelovanja voda, osiguranje vode za navodnjavanje, ribnjačarstvo, ribolovni i lovni turizam, a ujedno i postizanje dobrog stanja voda za održivost ekosustava.

Slika 3. Revitalizacija područja ritova

103

PODRUČJE MALOG SLIVA "KARAŠICA-VUČICA"

Sadašnje stanje uređenosti sliva rijeke Karašice i postojećeg vodnog režima na području malog sliva "Karašica-Vu-čica" nije zadovoljavajuće s gledišta obrane od poplava kao i očuvanja vodenog ekosustava na poljoprivrednom

području i urbanom području Gradova Valpova i Belišća.Integralnim upravljanjem vodnim resursima rijeke Karašice uz provedbu hidrotehničkih zahvata treba osigurati

povoljniji vodni režim i dobro ekološko stanje osobito malih voda, kao i dovoljne količine voda u donjem dijelu sliva Karašice za potrebe razvoja navodnjavanja i druge namjene, uz sagledavanje tehničkih i ekonomskih uvjeta, a poseb-no vodeći računa o očuvanju i unaprjeđenju ekološkog sustava sliva.

Izradom Studije uređenja vodnog režima sliva Karašice radi višenamjenskog korištenja (Elektroprojekt d.d., 2009.) utvrđena je opravdanost dovođenja voda rijeke Drave u sliv Karašice tijekom vegetacijskog razdoblja s ciljem osigura-vanja dovoljnih količina vode u Karašici za potrebe navodnjavanja, uređenja njenog toka u urbanim područjima i poboljšanja njenog ukupnog ekološkog stanja, s time što se takvim rješenjem ujedno omogućava unapređenje sustava obrane od poplava na slivu Karašice.

Projekt obuhvaća izgradnju nove crpne stanice, ustava i pregrada, te obnovu i rekonstrukciju postojećih vodnih građevina na rijeci Karašici, kanalu Karašica-Drava te Gatskom kanalu.

Okosnicu sustava čini crpna stanica kapaciteta 18 m3/s na ušću kanala Karašica-Drava koja će zahvaćati svježu vodu iz rijeke Drave i upuštati je u područje malog sliva "Karašica-Vučica" (Slika 4.).

Ekološki efekt uređenja vodnog režima sliva Karašice čini revitalizacija 70 km vodotoka i obnova vodenih ekosusta-va, prihranjivanje i poboljšanje kakvoće podzemnih voda, stvaranje preduvjeta za ekološku poljoprivrednu proizvodnju, očuvanje postojećih šuma i povećanje krajobrazne vrijednosti uz rijeku Karašicu.

Sadašnje nepovoljno hidrološko stanje sliva Karašice upućuje na nužnost realizacije sustava Karašica-Drava.

Slika 4. Prikaz uređenja vodnog režima sliva rijeke Karašice

PODRUČJE MALOG SLIVA "ŽUPANIJSKI KANAL"

Na svim bujičnim područjima malog sliva "Županijski kanal" (Lendava, Ođenica i Županijski kanal), od brdskih voda najviše su ugrožene poljoprivredne površine, a u manjoj mjeri županijske i državne ceste, te gospodarski i stam-

beni objekti.Sustav obrane grada Virovitice od brdskih voda Ođenice temelji se na zadržavanju velikih voda u retencijama Fra-

njevina i Razbojište (Slika 5.). Retencije su izgrađene kako bi smanjile protoke velikih vodnih valova, ali uslijed ekstre-

104

mnih hidroloških prilika ipak dolazi do plavljenja nizinskog dijela sliva Ođenice i ugrožavanja područja grada Viroviti-ce.

U cilju rješavanja problema definirano je rješenje sustava obrane od poplava pretvaranjem postojećih retencija Franjevina i Razbojište u akumulacije koje će spriječiti plavljenje rubnih dijelova grada Virovitice i dijela nizinskog sliva vodotoka Ođenica.

Istovremeno, rekonstrukcijom sustava obrane od poplava unaprijedit će se obrana od poplava na slivu Ođenice, a ujedno i osigurati dovoljne količine vode za potrebe navodnjavanja, ribnjačarstva, športa i rekreacije. Realizacijom akumulacija poboljšat će se upravljanje vodnim režimom, omogućit će se i uređenje donjeg toka Ođenice u urbanim područjima grada Virovitice te poboljšati ekološko stanje voda.

PROJEKTI IZGRADNJE VIŠENAMJENSKIH AKUMULACIJA NA MALIM SLIVOVIMA

Na području Dunava i donje Drave nizinsko plodno područje i nadalje ugrožavaju bujične vode koje se slijevaju s brdskih područja. Prethodno je izgradnjom nasipa i višenamjenskih akumulacija na Dravi, plodna nizina uglavnom

zaštićena od velikih voda rijeke Drave.Planirana gradnja sustava za zaštitu od brdskih voda na ovom području sagledavana je kroz višenamjenska rješenja

koja istovremeno sadržavaju ciljeve zaštite od štetnog djelovanja voda i optimalno korištenje voda za različite namje-ne. Utvrđena je nužnost izgradnje malih brdskih akumulacija i uređenja manjih vodotoka za potrebe obrane od popla-va i zaštite od erozije, a ujedno vodnogospodarske aktivnosti mogu biti od velike koristi i za druge gospodarske i društvene namjene jer postoje prirodni uvjeti za njihovu izgradnju. Postojeće izgrađene brdske retencije i akumulaci-je pokazale su punu opravdanost u obrani od poplava, a pružaju i mogućnost višenamjenskog korištenja voda za vo-doopskrbu, navodnjavanje, ribnjačarstvo, sport i rekreaciju.

Slika 5. Akumulacije Razbojište i Franjevina

105

ZAKLJUČAK

Uzimajući u obzir prostornu raspodjelu planiranih projekata višenamjenskih sustava, oni zajedno predstavljaju in-tegralno rješenje uređenja vodnih režima na svim malim slivovima područja donje Drave i Dunava. Zajednička karakteristika svih projekata je da se dobro ekološko stanje voda na malim slivovima postiže zadržava-

njem voda na slivu, kao i korištenjem praktično neograničenih vodnih resursa rijeka Drave i Dunava za vrijeme trajanja sušnih razdoblja uz istovremeno osiguranje dostatnih količina voda za razne druge gospodarske namjene. Realizaci-jom predmetnih projekata kroz izgradnju višenamjenskih vodnih građevina osigurava se visoki stupanj zaštite od poplava na malim slivovima.

Navedeni projekti višenamjenskih sustava u vodnom gospodarstvu omogućuju upravljanje vodnim režimom, odno-sno osiguravaju ravnomjernu prostornu i vremensku raspodjelu vodnih količina te ujedno predstavljaju odgovor na moguće klimatske promjene i negativne posljedice ekstremnih hidroloških pojava.

Doprinos vodnog gospodarstva kao odgovor na klimatske promjene je u planiranju i izgradnji višenamjenskih susta-va kojima se omogućava upravljanje vodnim režimom i u uvjetima ekstremnih hidroloških prilika. Planirane projekte višenamjenskih sustava potrebno je kontinuirano graditi i po potrebi dograđivati kako bi se u budućnosti smanjio rizik stradanja ljudi i imovine te izbjegle moguće velike štete u poljoprivrednoj proizvodnji i gospodarstvu, pogotovo uko-liko se nastavi zabilježena učestalost pojave ekstremnih hidroloških prilika u posljednjem desetljeću.

LITERATURA: 1. Elektroprojekt d.d. Zagreb (2009.): Studija uređenja vodnog režima sliva rijeke Karašice za potrebe višenamjenskog korištenja i vodnogospodarskog uređenja2. Institut IGH d.d. Zagreb (2007./2008.): Glavni i izvedbeni projekt lateralnog kanala Kneževi Vinogradi-Zmajevac

106

Poplave i zaštita od poplava u Republici Hrvatskoj

Pišu: Jadranko Husarić, dipl.ing.1, Zoran Đuroković, dipl.ing.građ.2, dr.sc. Danko Biondić3

SAŽETAK

Tijekom posljednjeg desetljeća u cijelom se svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, učestalo bilježe iznimno velike količine oborina čija je posljedica pojava velikih vodnih valova koji dosežu ili čak i premašuju do tada maksimalno zabilje-

žene vodostaje. Sve češća pojava ekstremnih hidroloških prilika povećava rizike od poplava i na mnogim područjima u Republici

Hrvatskoj. Iako su poplave prirodne pojave koje nije moguće u potpunosti spriječiti, stalnim razvojem sustava obrane od poplava i gradnjom zaštitnih i regulacijskih vodnih građevina te provedbom mjera obrane od poplava rizici od poplava mogu se smanjiti na prihvatljivu razinu. Također, za uspješnu obranu od poplava za pojedine slivove preko-graničnih vodotoka nužna je suradnja u okviru međunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma.

Sukladno Zakonu o vodama obranom od poplava upravljaju Hrvatske vode. Operativno upravljanje rizicima od po-plava i neposredna provedba mjera obrane od poplava utvrđena je Državnim planom obrane od poplava i Glavnim provedbenim planom obrane od poplava. KLJUČNE RIJEČI: ekstremne hidrološke prilike, veliki vodni valovi, poplave, upravljanje obranom od poplava, mjere obrane od poplava

ABSTRACT

During the last decade throughout the world, including Croatia, extremely high rainfall were often recorded which results in forming high water waves that reach or even exceed the previously recorded maximum water levels.

More frequent occurrence of extreme hydrological conditions increases the flood risk in many areas in the Republic of Croatia as well. Although the floods are natural phenomena that can not be entirely prevented, continuous deve-lopment of a flood protection system and construction of a protection and regulation structures, as well as imple-mentation of flood protection measures, can reduce flood risks to an acceptable level. In addition, a successful flood protection of some transboundary river basins requires cooperation within the framework of international bilateral and multilateral agreements.

Pursuant to the Water Act, Croatian Waters manage flood protection activities. The State Plan of Flood Protection and the Main implementing Flood Protection Plan establishes operational flood risk management and implementati-on of flood protection measures. KEY WORDS: extreme hydrological conditions, high water waves, floods, management of flood protection, flood protection measures

1Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb, ([email protected])2Hrvatske vode, Splavarska 2a, 31000 Osijek, ([email protected])3Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb, ([email protected])

107

UVOD

Tijekom posljednjeg desetljeća u čitavom je svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, vjerojatno kao posljedice globalnih kli-matskih promjena učestala pojava do sada nezabilježenih ekstremnih hidroloških prilika što je izazvalo pojavu

velikih voda i ekstremnih vodostaja sa poplavama, koje su zaprijetile ljudskim životima i velikim materijalnim štetama. Meteorološki ekstremi na području uzvodnih zemalja zabilježeni tijekom 2010. godine formirali su velike vode na

području slivova Neretve, Save i Dunava, dok su velike količine oborina na području Republike Hrvatske izazvale i formiranje velikih voda njihovih pritoka u Republici Hrvatskoj. U navedenim slučajevima vodni valovi su formirani u susjednoj Bosni i Hercegovini i Sloveniji te uzvodnim podunavskim zemljama (Njemačka, Austrija, Slovačka i Mađar-ska).

U nastavku prikazani podaci o količinama oborina u Republici Hrvatskoj također ukazuju na povećanje količine oborina u odnosu na višegodišnje prosjeke.

Na meteorološkoj stanici Zagreb - Maksimir, u rujnu 2010. godine zabilježene su oborine od gotovo 190 mm što je dvostruko više od prosječnih oborina za rujan koje iznose 86 mm. U isto vrijeme, na području Republike Slovenije zabilježene su oborine velikog intenziteta (Brnik 184 mm, Celje 218 mm i Novo Mesto 150 mm) što je izazvalo formi-ranje velikog vodnog vala rijeke Save.

Uslijed velikih količina oborina i naglog topljenja snijega na području Bosne i Hercegovine došlo je do formiranja velikog vodnog vala Neretve koji je ugrozio područja gradova Metkovića i Opuzena.

Također, na području grada Dubrovnika dana 22. studenog 2010. godine u samo 12 sati palo je ukupno 158 mm kiše što je izazvalo formiranje lokalnih bujica koje su osobito ugrozile područje Staroga grada.

Na pojedinim područjima Istočne Hrvatske u kratkom je razdoblju od nekoliko dana palo više od 200 mm kiše po četvornom metru. Ovu prirodnu nepogodu potvrđuje podatak da je na području Baranje u pola godine pala prosječna godišnja količina oborina od 710 mm. Ekstremne količine oborina uzrokovale su pojavu do sada nezabilježenih mak-simalnih vodostaja na desetak vodotoka (Orljava, Londža, Vrbova, Baranjska Karašica, Vuka, Voćinka, Vojlovica…) što je imalo za posljedicu velike štete na poljoprivrednim kulturama.

Slika 1. Odstupanje oborina od višegodišnjeg prosjeka, rujan 2010. godine (DHMZ)

Slika 2. Odstupanje oborina od višegodišnjeg prosjeka, studeni 2010. godine (DHMZ)

108

Obrana od poplava u ovakvim uvjetima je bila vrlo otežana, a u nekim situacijama gotovo i nemoguća, ali su se na području Republike Hrvatske izbjegla ljudska stradanja, za razliku od drugih europskih zemalja gdje je na žalost došlo i do pojave poplava većih razmjera koje su uzrokovale gubitke ljudskih života i velike materijalne štete.

Ovakvi ekstremi upućuju na scenarije sve češćih i izraženijih meteoroloških i hidroloških ekstrema što pokazuju i analize ekstremnih pojava u globalnim razmjerima. U zadnjih nekoliko godina često su se javljali događaji sličnog karaktera pri čemu su negativne posljedice najčešće bile uspješno izbjegnute. Tako je primjerice 2006. godine na Du-navu zabilježen drugi, a 2010. godine treći po visini vrh vodenog vala (najviši je zabilježen 1965. godine) od kada se provode sustavna mjerenja.

Visoki intenzitet oborina tijekom 2010. godine uzrokovao je nagli porast vodostaja i premašivanje do sada zabilje-ženih maksimuma na desetak manjih vodotoka (Vuka, Karašica, Vučica, Orljava, Lonža, Baranjska Karašica, Glogovi-ca…).

OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Poplave su prirodne pojave koje nije moguće u potpunosti spriječiti, ali se stalnim razvojem sustava obrane od po-plava i gradnjom zaštitnih i regulacijskih vodnih građevina te provedbom mjera obrane od poplava rizici od popla-

va mogu se smanjiti na prihvatljivu razinu. One su među opasnijim elementarnim nepogodama i mogu uzrokovati gubitke ljudskih života, velike materijalne štete, devastiranje kulturnih dobara i ekološke štete. Zbog prostranih brd-sko-planinskih područja s visokim kišnim intenzitetima, prostranih dolina nizinskih vodotoka, velikih gradova i vrijed-nih dobara na potencijalno ugroženim površinama, te dijelom zbog nedovoljno izgrađenih zaštitnih sustava, Hrvatska je prilično ranjiva od poplava. Analize provedene za potrebe pripreme Strategije upravljanja vodama ("Narodne novi-ne", br. 91/08) su pokazale da poplave potencijalno ugrožavaju oko 15% državnoga kopnenog teritorija, od čega je veći dio zaštićen, ali s različitim razinama sigurnosti.

Sukladno Zakonu o vodama ("Narodne novine", br. 153/09) obranom od poplava upravljaju Hrvatske vode. Opera-tivno upravljanje rizicima od poplava i neposredna provedba mjera obrane od poplava utvrđena je Državnim planom obrane od poplava ("Narodne novine", br. 84/10) i Glavnim provedbenim planom obrane od poplava (Hrvatske vode, srpanj 2011. godine). U Hrvatskim vodama pripremaju se planski dokumenti zaštite od poplava predviđeni Zakonom o vodama - Plan upravljanja rizicima od poplava i Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građe-vina i građevina za melioracije, a u konačnici će ih donijeti Vlada Republike Hrvatske. Plan upravljanja rizicima od poplava će nakon 2015. godine postati sastavnim dijelom Plana upravljanja vodnim područjima.

Iskustva iz posljednjih poplava u Hrvatskoj su pokazala da se poplave događaju i tamo gdje ih nitko ne očekuje, te da se javljaju i veće vode od projektnih velikih voda visokih povratnih razdoblja na koje su dimenzionirani postojeći zaštitni sustavi. S time u svezi Hrvatske vode su pokrenule opsežne aktivnosti za potrebe rješavanja kritičnih točaka i dogradnje sustava obrane od poplava.

STANJE ZAŠTITE OD POPLAVA

Na slivu Save je od velikih voda Save primjereno zaštićen samo grad Zagreb koji je, prema procjenama, siguran od 1.000 - godišnjih velikih voda. Ostala područja uz Savu uglavnom su nedovoljno zaštićena. Uzvodno od Zagreba

prema slovenskoj granici obrambeni nasipi samo su dijelom izgrađeni, pa su niski dijelovi šire zaprešićke i samoborske regije ugroženi od poplava. Nizvodno od Zagreba pa sve do granice sa Srbijom, mnoga područja uz Savu imaju nižu razinu sigurnosti od potrebne, jer je zaštitni sustav Srednjeg posavlja nedovršen, a postojeći obrambeni nasipi na

109

mnogim su mjestima nedovoljno visoki za zaštitu od ekstremnih velikih voda koje se javljaju u posljednje vrijeme. Sustavom Srednje posavlje od poplava se izravno štite prostori uz Savu između Podsuseda i Stare Gradiške, te prosto-ri uz Kupu nizvodno od ušća Dobre na kojima se nalaze veliki gradovi Zagreb, Sisak i Karlovac i na kojima danas živi više od milijun stanovnika. Zbog redukcije vršnih protoka poplavnih valova u nizinskim retencijama sustav Srednje posavlje ima ključnu važnost i u zaštiti od poplava slavonske dionice Save nizvodno od Stare Gradiške, te u zaštiti od poplava u susjednim državama Bosni i Hercegovini i Srbiji. Zaštita od poplava zasnovana na nizinskim retencijama i prostranim poplavnim površinama omogućila je zadržavanje ekološki povoljnih uvjeta, tako da je zbog svojih izuzetnih prirodnih vrijednosti dio zaštitnog sustava Srednje posavlje proglašen Parkom prirode Lonjsko polje.

Na slivovima savskih pritoka zaštitni sustavi također su nedovršeni ili ih uopće nema. Opasnosti posebno prijete naseljima Hrvatskog zagorja koje ugrožavaju Krapina i njezini bujični pritoci, gradu Zagrebu koji je od medvedničkih bujica usprkos djelomično izgrađenom zaštitnom sustavu od 19 brdskih retencija zaštićen samo od 20 do 50-godišnjih velikih voda, naseljima u Hrvatskom pounju koje ugrožava Una, te naseljima Požeške kotline koja su ugrožena od Orljave i njezinih bujičnih pritoka. Od bujičnih brdskih voda nedovoljno su zaštićeni i drugi gradovi i naselja na slivo-vima Save i Kupe, među kojima se posebno ističe Ogulin u čijoj zaštiti od poplava važnu ulogu ima hidroenergetski sustav Gojak. Ugrožene su i mnoge poljoprivredne površine i infrastrukturne građevine, a kao specifičnost se ističe ugroženost od poplava na zatvorenim krškim poljima Gorskog kotara i Like.

Zaštita od poplava Dunava, Drave i Mure temelji se na obrambenim nasipima i širokim inundacijskim pojasima uz vodotoke. Nasipi su dovršeni na većem dijelu područja, osim na nekim dionicama uz stara korita hidroelektrana Va-raždin, Čakovec i Dubrava, uz rijeku Vučicu i na manjem dijelu Baranje. Posljednje pojave velikih voda su ukazale da na nekim dionicama postojeći nasipi ne zadovoljavaju svojom visinom i dimenzijama, pa ih je potrebno rekonstruira-ti. Izgradnjom i kasnijom rekonstrukcijom Glavnog dravskog nasipa, nasipa Drava - Dunav i Zmajevac - Kopačevo omogućena je učinkovita zaštita Baranje od velikih voda Drave i Dunava, te očuvanje prostranih poplavnih površina uz ušće Drave u Dunav. Takvo rješenje ne samo da povoljno utječe na prirodni režim voda u Parku prirode Kopački rit nego i na zaštitu od poplava na nizvodnim područjima uz Dunav. Problem zaštite od poplava na Dunavu i donjoj Dra-vi predstavljaju i pojave ledostaja koje mogu prouzročiti ledene poplave. Za uklanjanje ledenih čepova koji ometaju nesmetano protjecanje vode angažiraju se brodovi ledolomci, a po potrebi osigurana je i uporaba eksplozivnih sred-stava u svrhu razbijanja ledenih barijera i osiguranja protočnosti.

Najveći preostali problem zaštite od poplava na slivovima Drave i Dunava predstavlja veliki broj bujičnih vodotoka koji ugrožavaju naselja i poljoprivredne površine u Međimurju, Podravini, Slavoniji i Podunavlju, što je potvrđeno brojnim poplavama na malim slivovima u posljednje vrijeme. Sustavi zaštite od brdskih voda većim su dijelom dovr-šeni samo na slivnim područjima Međimurja i Županijskog kanala, dok na ostalim slivnim područjima postoje samo pojedinačne regulacijske i zaštitne vodne građevine, koje bez izgradnje brdskih akumulacija i retencija ne mogu osi-gurati primjerenu zaštitu nizinskih dijelova slivova od poplava.

Zaštita od poplava na primorsko-istarskim slivovima vezana je uz zaštitu urbanih sredina, turističkih područja, pro-metnica i poljoprivrednih površina od bujičnih poplava, a kao posebna specifičnost ističe se odvodnja krških polja. U Istri su od poplava nedovoljno zaštićeni niži dijelovi Buzeta i Pazina koje ugrožavaju velike vode Mirne i Pazinskog potoka, te naselja i poljoprivredne površine u dolinama Mirne, Dragonje i Raše. Velike probleme mogu stvoriti i brojne bujice koje ugrožavaju gradove, naselja, prometnice i poljoprivredne površine na zapadnoj obali Istre. Na kvarnerskom području opasnost prijeti od zatrpavanja vodotoka klizištima (kanjon Rječine i Vinodolska dolina) koja mogu izazvati

110

poplave većih razmjera, te od mnogih bujica koje ugrožavaju priobalne gradove Kvarnera i Hrvatskog primorja, te naselja i poljoprivredne površine na kvarnerskim otocima. Na ličkom je području od poplava Gacke i njezinih pritoka nedovoljno branjeno šire područje Otočca, a od poplava Like i njezinih pritoka nedovoljno je branjeno šire područje Gospića i Kosinjsko polje. Sustav zaštite od poplava na tom području dijelom je vezan uz funkcioniranje sustava hi-droelektrane Senj. Poplave u Lici ugrožavaju i brojne poljoprivredne površine i infrastrukturne građevine, a kao speci-fičnost također se ističu rizici od poplava na zatvorenim krškim poljima. Najvećim dijelom brdske vode s Velebita ugrožavaju naselja i Jadransku magistralu duž čitavog područja od Senja prema Starigradu Paklenici.

Zaštita od poplava u Dalmaciji sastoji se od zaštite od poplava velikih rijeka Zrmanje, Krke, Cetine i Neretve, zaštite od bujica, te od odvodnje krških polja. Na slivovima Zrmanje i Krke regulacijski i zaštitni radovi djelomično su rađeni na kraćim dionicama uz vodotoke poradi zaštite naselja i poljoprivrednih površina. Područje Kninskog polja i dalje je nedovoljno zaštićeno, što se postupno rješava dogradnjom sustava. Značajniji zaštitni i melioracijski sustavi rađeni su na krškim poljima zadarskog i biogradskog zaleđa, Nadinskom blatu, Bokanjačkom blatu i Vranskom polju, što omo-gućuje poljoprivrednu proizvodnju na tim nekad često plavljenim prostorima. Zaštita od poplava na slivu Cetine ve-zana je uz rad hidroenergetskog sustava čije se građevine dijelom nalaze i na teritoriju susjedne Bosne i Hercegovine. Uz Cetinu u Sinjskom polju izgrađeni su obrambeni nasipi koji su omogućili razvoj intenzivne poljoprivredne proizvod-nje na tom području. Opće stanje zaštite od poplava na slivu Cetine je dobro. Područje delte Neretve posebno je ra-njivo od poplava. Izgrađeni zaštitni i melioracijski sustav još uvijek nije dovršen, pa su pojedini dijelovi područja ne-dovoljno zaštićeni. Najugroženiji su desnoobalni niži dijelovi Metkovića, što se planira riješiti izgradnjom nasipa. Neprimjerenom gradnjom u neposrednim zaobaljima Male Neretve spriječeno je normalno funkcioniranje zaštitnog sustava, što također utječe na porast rizika od poplava na tom području. S obzirom da Mala Neretva više ne može služiti kao oteretni kanal u zaštiti od poplava, izvršena je rekonstrukcija ustave u Opuzenu. Za prilagodbu novoj kon-cepciji zaštite od poplava u delti Neretve, potrebno je rekonstruirati i dio ostalih regulacijskih i zaštitnih vodnih gra-đevina. Dalmatinsku obalu od Zrmanje do Prevlake, te dalmatinske otoke ugrožavaju i brojne neuređene bujice, ali i neprimjerena gradnja kojom su presječeni mnogi bujični tokovi. Poseban problem je odvodnja krških polja (Rastok, Vrgorsko polje, Imotsko - bekijsko polje) koja usprkos velikim naporima još uvijek nije adekvatno riješena.

DRŽAVNI PLAN OBRANE OD POPLAVA

Državnim planom obrane od poplava ("Narodne novine" br. 84/10) uređene su teritorijalne jedinice za obranu od poplava, stadiji obrane od poplava, mjere obrane od poplava, uključivo i preventivne mjere, nositelji obrane od

poplava, upravljanje obranom od poplava, sadržaj provedbenih planova obrane od poplava, sustav za obavješćivanje i upozoravanje i sustav veza, te mjere za obranu od leda na vodotocima.

Temeljem Državnog plana obrane od poplava na razini Republike Hrvatske kao središnja ustrojbena jedinica Hrvat-skih voda za upravljanje redovitom i izvanrednom obranom od poplava ustrojen je Glavni centar obrane od poplava. U Glavnom centru obrane od poplava osigurava se središnje upravljanje, glavna koordinacija, te se uspostavlja sustav veza i obavješćivanja o stanjima u obrani od poplava. Glavni centar obrane od poplava, sa sjedištem u Zagrebu, osi-gurava stručnu i tehničku potporu glavnom rukovoditelju obrane od poplava, a u njegovom okviru djeluju i centri obrane od poplava na razini šest sektora: 1. Mura i gornja Drava - Sektor "A" sa sjedištem u Varaždinu - obuhvaća područja malih slivova "Plitvica - Bednja", "Trnava" i "Bistra";2. Dunav i donja Drava - Sektor "B" sa sjedištem u Osijeku- obuhvaća područja malih slivova "Županijski kanal", "Karašica-Vučica", "Baranja" i "Vuka";3. Gornja Sava - Sektor "C" sa sjedištem u Zagrebu

111

1. područje maloga sliva Biđ-Bosut2. područje maloga sliva Brodska Posavina3. područje maloga sliva Orljava - Londža4. područje maloga sliva Šumetlica - Crnac5. područje maloga sliva Subocka - Strug6. područje maloga sliva Ilova - Pakra7. područje maloga sliva Česma - Glogovnica8. područje maloga sliva Zelina - Lonja i područje općine Rugvica9. područje maloga sliva Lonja - Trebež10. područje maloga sliva Banovina11. područje maloga sliva Kupa12. područje maloga sliva Krapina - Sutla i sjeverni dio područja maloga sliva

"Zagrebačko prisavlje" što uključuje: Grad Zaprešić i općine Brdovec, Marija Gorica, Dubravica, Pušća, Luka, Jakovlje i Bistra

13. južni dio područja maloga sliva "Zagrebačko prisavlje"što uključuje: Grad Veliku Goricu i općine Orle, Kravarsko i Pokupsko

14. središnji dio područja maloga sliva "Zagrebačko prisavlje" što uključuje: gradove Zagreb, Samobor i Svetu Nedelju; te općinu Stupnik

15. područje maloga sliva Vuka, osim međudržavnih rijeka Drave i Dunava16. područje maloga sliva Baranja, osim međudržavnih rijeka Drave i Dunava17. područje maloga sliva Karašica - Vučica, osim međudržavne rijeke Drave18. područje maloga sliva Županijski kanal, osim međudržavne rijeke Drave19. područje maloga sliva Bistra, osim međudržavne rijeke Drave20. područje maloga sliva Plitvica - Bednja, osim međudržavne rijeke Drave21. područje maloga sliva Trnava, osim međudržavnih rijeka Mure i Drave22. područja malih slivova Mirna - Dragonja i Raša - Boljunčica23. područja malih slivova: Kvarnersko primorje i otoci i Podvelebitsko primorje

i otoci24. područje maloga sliva Gorski Kotar25. područje maloga sliva Lika26. područje maloga sliva Zrmanja - zadarsko primorje27. područje maloga sliva Krka - šibensko primorje28. područje maloga sliva Cetina29. područje maloga sliva Srednjodalmatinsko primorje i otoci30. područje maloga sliva Matica31. područje maloga sliva Vrljika32. područja malih slivova Neretva - Korčula i Dubrovačko primorje i otoci33. međudržavne rijeke Mura i Drava na područjima malih slivova Plitvica -

Bednja, Trnava i Bistra34. međudržavne rijeke Drava i Dunav na područjima malih slivova Baranja,

Vuka, Karašica - Vučica i Županijski kanal

Slika 3. Prikaz sektora i granica branjenih područja

- obuhvaća područja malih slivova "Zagrebačko prisavlje", "Krapina-Sutla" i "Zelina-Lonja";4. Srednja i donja Sava - Sektor "D" sa sjedištem u Zagrebu- obuhvaća područja malih slivova "Kupa", "Banovina", "Lonja-Trebež", "Česma-Glogovnica", "Ilova-Pakra", "Suboc-

ka-Strug", "Šumetlica-Crnac", "Orljava-Londža", "Brodska posavina" i "Biđ-Bosut";5. Slivovi Sjevernog Jadrana - Sektor "E" sa sjedištem u Rijeci- obuhvaća područja malih slivova "Mirna-Dragonja", "Raša-Boljunčica", "Kvarnersko primorje i otoci", "Gorski ko-

tar", "Podvelebitsko primorje i otoci" i "Lika",6. Slivovi Južnog Jadrana - Sektor "F" sa sjedištem u Splitu- obuhvaća područja malih slivova "Zrmanja-Zadarsko primorje", "Krka-Šibensko primorje", "Cetina", "Srednje dal-

matinsko primorje i otoci", "Vrljika", "Matica", "Neretva-Korčula" i "Dubrovačko primorje".Osim izrade Glavnog provedbenog plana obrane od poplava, u Državnom planu obrane od poplava utvrđena je i

obveza izrade provedbenih planova obrane od poplava za 34 branjena područja, a kojima se utvrđuje operativno upravljanje rizicima od poplava i neposredna provedba mjera obrane od poplava na terenu.

Na temelju Državnog plana obrane od poplava Hrvatske vode donijele su Glavni provedbeni plan obrane od poplava koji je dostupan na internetskim stranicama Hrvatskih voda (http://www.voda.hr). Glavnim provedbenim planom utvrđeni su tehnički i ostali elementi potrebni za upravljanje redovitom i izvanrednom obranom od poplava na voda-ma I. reda, a sadrži:- pregled teritorijalnih jedinica za izravnu provedbu mjera obrane od poplava (uključujući broj i oznaku dionica i

druge potrebne podatke) po branjenim područjima sektorima i pripadajućih zaštitnih vodnih građevina na kojima

112

se provode mjere obrane od poplava, odnosno mjere obrane od leda na vodotocima, vodostaji pri kojima na poje-dinoj dionici počinje pripremno stanje, redovita odnosno izvanredna obrana od poplava i izvanredno stanje,

- kriterije obrane od leda na vodotocima,- raspored rukovoditelja obrane od poplava i njihovih zamjenika iz Hrvatskih voda, te pravnih osoba i njihovih ruko-

voditelja i zamjenika registriranih za provođenje obrane od poplava, odnosno obranu od leda na vodotocima, kao i raspored rukovoditelja obrane od poplava iz pravnih osoba koje upravljaju branama i akumulacijama,

- obveze Državnog hidrometeorološkog zavoda u prikupljanju i dostavljanju podataka, prognoza i upozorenja o hi-drometeorološkim pojavama od značenja za obranu od poplava,

- upute za izradu izvješća o provedenim mjerama obrane od poplava i- kartografski prikaz granica branjenih područja.

PLAN UPRAVLJANJA RIZICIMA OD POPLAVA

Upravljanje rizicima od poplava podrazumijeva sveobuhvatan pristup smanjenju vjerojatnosti pojave poplava i njihovih mogućih štetnih posljedica na stanovništvo, gospodarstvo i okoliš, a koji objedinjuje elemente predo-

strožnosti, zaštite, pripravnosti i hitnog djelovanja u slučaju nailaska velikih voda. Uz zaštitne mjere na vodotocima i drugim vodama usmjerene na sprječavanje poplava, a koje su okosnica tradicionalnog pristupa u upravljanju popla-vama, naglasak se sve više stavlja na preventivno djelovanje na poplavama ugroženim područjima i na njihovim sli-vovima, usmjereno na smanjenje mogućih šteta u slučaju plavljenja nezaštićenih ili nedovoljno štićenih površina.

Zakonom o vodama predviđeno je da se za svako vodno područje, a po potrebi i za njegove dijelove izrađuju pret-hodne procjene rizika od poplava, koje obuhvaćaju:1. karte (zemljovide) vodnog područja u odgovarajućem mjerilu, s unesenim granicama vodnih područja podslivova i

po potrebi, priobalnih područja s prikazom topografije i korištenja zemljišta;2. opis poplava iz prošlosti koje su imale znatnije štetne učinke na zdravlje ljudi, okoliš, kulturnu baštinu i gospodar-

ske djelatnosti i vjerojatnost pojave sličnih događaja u budućnosti, koji bi mogli dovesti do sličnih štetnih posljedi-ca;

3. procjenu potencijalnih štetnih posljedica budućih poplava za zdravlje ljudi, okoliš, kulturnu baštinu i gospodarske djelatnosti, uzimajući u obzir, što je više moguće, topografske, općenite hidrološke i geomorfološke značajke i po-ložaj vodotoka, uključujući poplavna područja i, uključujući poplavna područja kao prirodna retencijska područja, učinkovitost postojećih građevina za obranu od poplava, položaj naseljenih područja, položaj industrijskih zona, planove dugoročnog razvoja te klimatske promjene na pojavu poplava.Prethodne procjene rizika od poplava dosad su dovršene za značajan dio državnog teritorija: Krapina (slike 4. i 5.),

Česma, Ilova s Pakrom, Orljava i Kupa na slivu Save; Karašica - Vučica na slivovima Drave i Dunava; Lika na primorsko - istarskim slivovima; Cetina, Jadro i Žrnovnica, Imotsko - bekijsko polje, Zrmanja i Lički plato, Krka, Vransko jezero i dio Ravnih kotara, Rastok, Vrgorsko polje i Baćinska jezera, te delta Neretve i Konavosko polje na dalmatinskim slivo-vima.

Na temelju prethodnih procjena rizika od poplava, izradit će se karte opasnosti od poplava i karte rizika od poplava za svako vodno područje, a po potrebi i za dijelove vodnih područja i podslivove. Karte opasnosti od poplava (zemljo-vidi) će sadržavati prikaze mogućnosti razvoja određenih poplavnih scenarija, a karte rizika od poplava će sadržavati prikaze mogućih štetnih posljedica razvoja tih scenarija.

Za svako vodno područje i po potrebi za dijelove vodnih područja i podslivove, će se na osnovi karata opasnosti i

113

Slika 4. Indikativne karte poplavnih područja na slivu rijeke Krapine Slika 5. Indikativne karte potencijalnih šteta na poplavnim područjima sliva rijeke Krapine

rizika od poplava izraditi planovi upravljanja rizicima od poplava, koji će sadržavati: ciljeve za upravljanje rizicima od poplava, mjere za ostvarenje tih ciljeva, uključujući preventivne mjere, zaštitu, pripravnost, prognozu poplava, te su-stave za obavještavanje i upozoravanje.

Cjeloviti Plan upravljanja rizicima od poplava u Republici Hrvatskoj biti će izrađen do kraja 2015. godine, kada će postati i sastavni dio Plana upravljanja vodnim područjima. Plan upravljanja rizicima od poplava nakon toga će se kontinuirano revidirati i novelirati u šestogodišnjim planskim ciklusima i bit će polazište za izradu operativnih plano-va predviđenih Zakonom o vodama, osobito višegodišnjih programa gradnje i godišnjih planova upravljanja vodama u dijelu koji se odnosi na uređenje vodotoka i drugih voda, te zaštitu od štetnog djelovanja voda.

VIŠEGODIŠNJI PROGRAM GRADNJE REGULACIJSKIH I ZAŠTITNIH VODNIH GRAĐEVINA I GRAĐEVINA ZA MELIORACIJE

Višegodišnji Program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za osnovnu melioracijsku od-vodnju je operativni provedbeni program upravljanja vodama u djelatnosti uređenja voda i zaštite od štetnog

djelovanja voda. Sukladno članku 37. Zakona o vodama izrađuju ga Hrvatske vode, a njime se utvrđuju pojedinačni projekti, načini i razdoblja njihove provedbe, sudionici u provedbi, iznosi ulaganja i izvori sredstava te red prvenstva u provedbi.

Višegodišnji programi gradnje izrađuju se sukladno Strategiji upravljanja vodama i Planu upravljanja vodnim po-dručjima, a nakon 2015. godine i u skladu s Planom upravljanja rizicima od poplava u dijelu koji se odnosi na investi-cije u sustave zaštite od štetnog djelovanja voda. Time se osigurava postupna usklađenost operativnih programa sa strateškim opredjeljenjima u upravljanju vodama prihvaćenim na državnoj razini i s preuzetim standardima Europske unije na području vodne politike, osobito onima iz Okvirne direktive o vodama i Direktive o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima. Puna usklađenost planske dokumentacije za uređenje vodotoka i drugih voda i zaštitu od štetnog djelovanja voda očekuje se nakon donošenja Plana upravljanja rizicima od poplava 2015. godine.

Program će provoditi Hrvatske vode i predstavlja ključni dokument za utvrđivanje i provedbu kapitalnih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda, a njegova lista prioritetnih projekata biti će izmijenjena, dopunjena i verificirana svake dvije godine, te značajno revidirana svakih šest godina, naročito nakon donošenja Plana upravljanja rizicima od poplava 2015. godine.

114

STRATEŠKI I FINANCIJSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA

Strategijom upravljanja vodama ("Narodne novine", br. 91/08) je utvrđen strateški cilj zaštite od štetnog djelovanja voda kojim se predviđa dostizanje funkcionalnosti sustava zaštite od poplava do razine od oko 87% do kraja 2023.

godine i do 100% do kraja 2038. godine (postojeće stanje - 73% funkcionalnosti na vodama I. reda i 75% funkcio-nalnosti na vodama II. reda). Cilj će se ostvariti postupnom provedbom radova na sanaciji i rekonstrukciji objekata, te realizacijom razvojnih projekata. Polovica predviđenih radova obavit će se u razdoblju do 2023. godine, a druga polo-vica u razdoblju do 2038. godine. Procjena potrebnih ulaganja je sljedeća:- za dovođenje postojećih sustava zaštite od štetnog djelovanja voda u funkcionalno stanje (sanacije i rekonstrukci-

je) treba uložiti ukupno oko 7,7 milijardi kuna, od čega oko 4,5 milijardi kuna u sustav voda I. reda i oko 3,2 mili-jarde kuna u sustav voda II. reda; prosječno oko 250 milijuna kuna godišnje,

- za razvojne projekte sustava zaštite od štetnog djelovanja voda treba uložiti ukupno oko 3,1 milijarde kuna, od čega oko 1,3 milijarde kuna u sustav voda I. reda i oko 1,8 milijarde kuna u sustav voda II. reda; prosječno oko 150 mi-lijuna kuna godišnje,

- za potpuno dovođenje detaljne kanalske mreže u funkcionalno stanje treba uložiti ukupno oko 1,4 milijarde kuna,- za redovita održavanja postojećih zaštitnih sustava prema standardima treba ulagati ukupno oko 915 milijuna

kuna godišnje, od čega oko 391 milijun kuna u sustav voda I. reda i oko 524 milijuna kuna u sustav voda II. reda.

Struktura potrebnih troškova ulaganja u regulacijske i zaštitne vodne sustave za postizanje strateških ciljeva, poka-zuje da omjer potrebnih ulaganja u održavanje, te dovođenje sustava u funkcionalno stanje i njihov razvoj na godiš-njoj razini iznosi oko 70% : 30%, čime se osigurava održivost u upravljanju rizicima od poplava.

Prema odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" br. 153/09), za financiranje redovitih odr-žavanja i razvojnih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda koriste se namjenska sredstva prikupljena vodnim doprinosom i naknadom za uređenje voda, uz mogućnost sufinanciranja iz Državnog proračuna i drugih domaćih i stranih izvora.

POPLAVE U 2010. GODINI

Tijekom 2010. godine izvanredna stanja obrane od poplava proglašavana su na 23 vodotoka (Neretva, Lika, Sava, Orljava, Londža, Zapadni Lateralni Kanal Biđ polja, Istočni lateralni kanal Jelas polje, Glogovica, Biđ, Poganovačko

- Kravički kanal, potok Karašica, Marjanac, Zdenačka Rijeka, Vuka, Našička Rijeka, Gornja Jasenovica, potok Travnik, Kanal Hatvan, potok Borza, Kanal Velika Osatina, Podgorački Dubovik).

Također tijekom 2010. godine na 18 vodotoka uspostavljane su izvanredne mjere obrane od poplava (Kupa, Dunav, Vučica, Rijeka Karašica, Iskrica, Lapovac, Breznica, Čađavica, Voćinska rijeka, Klokočevac, Krajina, Vučja Jama, Lonja, Strug, Česma, Ilova, Krapina, Bistra).

Osim toga na većini preostalih vodotoka u Republici Hrvatskoj provodile su se i mjere redovne obrane od poplava (Drava, Mura, Sutla, Krka, Plitvica, Bednja…).

Na ukupnom području Republike Hrvatske mjere redovite i izvanredne obrane od poplava provodile su se na svih šest sektora u ukupnom trajanju od 439 dana.

Prema Zakonu o vodama i Državnom planu obrane od poplava, Hrvatske vode su kao nositelj aktivnosti uz pomoć licenciranih tvrtki za radove u vodnom gospodarstvu provodile mjere obrane od poplava. U slučaju potrebe i većeg stupnja ugroženosti u skladu sa Protokolom o suradnji sa Državnom upravom za zaštitu i spašavanje i županijskim kriznim stožerima koordinirale su uključivanje postrojbi Hrvatske vojske, policije, vatrogastva i jedinica civilne zaštite lokalnih samouprava.

115

U provedbi mjera obrane od poplava u 2010. godini sudjelovalo je 4000 ljudi, od čega 500 djelatnika Hrvatskih voda, 1500 radnika tvrtki licenciranih za radove u vodnom gospodarstvu, 500 pripadnika Hrvatske vojske, 500 vatrogasaca, te oko 150 djelatnika policijskih postrojbi i 850 pripadnika jedinica civilne zaštite i stanovnika ugroženih naselja, kao i pripadnka Hrvatske gorske službe spašavanja i Crvenog križa.

Tijekom obrane od poplava dodatno je nadvišeno ili izgrađeno 50 km privremenih nasipa. Ukupno je za potrebe obrane od poplava iskorišteno 810.000 vreća i utrošeno 60.000 m3 materijala (pijesak, šljunak, zemljani i kameni materijal). Ujedno, korišteni su gotovo svi kapaciteti i mehanizacija licenciranih tvrtki za radove u vodnom gospodar-stvu, a po potrebi i komunalnih poduzeća i drugih tvrtki sa ugroženih područja. Sveukupno korišteno je 200 bagera, 40 buldožera i 250 raznih drugih strojeva za potrebe prijevoza i ugradnje materijala (kamiona, traktora, utovariva-ča…).

Također, tijekom obrane od poplava u gotovo neprekidnom radu za potrebe odvodnje zaobalnih, te procjednih i poplavnih voda bilo je korišteno svih 55 aktivnih crpnih stanica, kao i više od 60 dodatnih mobilnih crpki većeg kapa-citeta. Istovremeno se zbog teške situacije, a prema mogućnostima, zaštita ljudi i imovine provodila i na nebranjenim područjima.

Troškovi obrane od poplava i štete Troškovi aktivne obrane od poplava i obnove opreme, dopune skladišta, sustava veza, radijskih frekvencija i energi-

je značajno odstupaju ovisno o hidrološkim prilikama i pojavi ekstremnih vodnih valova, pa su tako najveći bili 2010. godine u iznosu od 59 milijuna kuna, a u prethodnom razdoblju (2006. - 2009.godina) su prosječno iznosili oko 10 milijuna kn godišnje.

Ukupni troškovi aktivne obrane od poplava tijekom 2010. godine iznosili su 47 milijuna kuna, a ujedno su se izvo-dili i radovi hitnih intervencija na vodnim građevinama u iznosu od 82,5 milijuna kn.

Štete koje je su prouzročile poplave u 2010. godini (svibanj i lipanj te rujan 2010. godine) dijelom će se nadoknadi-ti iz Fonda solidarnosti Europske unije. Hrvatska je u prvom zahtjevu prijavila štete na vodnogospodarskim objektima i drugoj infrastrukturi od 11,5 milijuna EUR-a (poplave u svibnju i lipnju), a u drugom u visini od 28,5 milijuna EUR-a (poplave tijekom rujna 2010. godine).

ZAKLJUČAK

Učinkovita i održiva zaštita od poplava u posljednje vrijeme uslijed klimatskih promjena postaje sve važnije pitanje u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Usprkos svojoj 135-godišnjoj tradiciji, naročito u djelatnosti zaštite od

poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda, vodno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj danas se nalazi pred veli-

Slika 6. Karta županija ugroženih poplavom u svibnju/lipnju 2010. godine

Slika 7. Karta županija ugroženih poplavom u rujnu 2010. godine

116

kim izazovom unaprjeđenja zaštite od poplava u novonastalim uvjetima s pojavama sve učestalijih i ekstremnijih velikih voda na čitavom državnom teritoriju.

Koncepcija obrane od poplava u Republici Hrvatskoj zasnovana je na obrambenim nasipima i širokim inundacijskim (poplavnim) područjima uz vodotoke, a u cilju smanjenja rizika od poplava bujičnih vodotoka potrebno je dograditi sustav obrane od poplava izgradnjom većeg broja akumulacija i retencija.

Poplave 2002., 2006., 2009. i 2010. godine prouzročile su gubitke ljudskih života i ogromne materijalne štete u većini podunavskih zemalja, a zahvaljujući funkcioniranju postojećeg hidrotehničkog sustava i organizaciji vodnoga gospodarstva, te pravodobnim poduzimanjem mjera obrane od poplava i stručnim pristupom u duhu stoljetne tradi-cije gospodarenja vodama na ovim prostorima izbjegnute su ljudske žrtve, ali se štete na poljoprivrednim površinama nastale uslijed ekstremnih oborina nisu mogle izbjeći.

Uvažavajući hidrološke i geomorfološke osobine, te zemljopisni položaj Republike Hrvatske, problemi zaštite od poplava na velikim hrvatskim rijekama potrebno je rješavati i u okvirima međunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma o suradnji na slivovima prekograničnih vodotoka.

Za učinkovitu zaštitu od poplava neophodna je suradnja svih nadležnih tijela u sustavu zaštite i spašavanja, uklju-čujući jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i Državnu upravu za zaštitu i spašavanje koja je prema Državnom planu obrane od poplava nositelj temeljnih ovlasti na području zaštite od katastrofa i velikih nesreća, uključujući one uslijed poplava i nagomilavanja leda na vodotocima. Za organizaciju upravljanja u slučaju katastrofa sve potrebne mjere provodi nadležna Državna uprava za zaštitu i spašavanje sukladno odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju („Narodne novine“, br. 174/04, 79/07, 38/09 i 127/10) i Plana zaštite i spašavanja na području Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 96/10).

LITERATURA:1. Strategija upravljanja vodama ("Narodne novine" br. 91/08),2. Zakon o vodama ("Narodne novine" br. 153/09),3. Zakon o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" br. 153/09),4. Državni plan obrane od poplava ("Narodne novine" br. 153/09),5. Pravilnik o granicama područja podslivova, malih slivova i sektora ("Narodne novine" br. 97/10),6. Glavni provedbeni plan obrane od poplava (Hrvatske vode, srpanj 2011. godine).

117

Geomagnetska informacija i sigurnost / Geomagnetic Information and SafetyPišu: Mario Brkić1, E. Jungwirth2, D. Matika2 i Ž. Bačić3

SAŽETAK

Prikazani su scenariji potencijalnih izvanrednih situacija i katastrofa kao posljedice zastarjele ili nepouzdane geo-magnetske informacije (geomagnetske deklinacije i njene godišnje promjene). Predstavljeni su modeli geomagnet-

ske informacije za teritorij Hrvatske, rezultati projekata Instituta za istraživanje i razvoj obrambenih sustava, Državne geodetske uprave, Ministartsva znanosti, istraživanja i športa i Geodetskog fakulteta. Prikazana je karta predicirane geomagnetske deklinacije za studeni 2011. Dane su preporuke za održivost i unapređenje postignute razine sigurnosti temeljene na geomagnetskoj informaciji. Ključne riječi: geomagnetska izmjera, geomagnetska deklinacija, godišnja promjena, geomagnetski modeli, geomagnetske karte.

ABSTRACT

Potential emergency situations as well as catastrophe scenarios - consequences of outdated or unreliable geoma-gnetic information (geomagnetic declination and its annual variation) - were shown. Geomagnetic information

models for the territory of Croatia, results of the Institute for Research and Development of Defence Systems, State Geodetic Administration, Ministry of Science, Education and Sports and Faculty of Geodesy projects were presented. Map of predicted geomagnetic declination for November 2011 was shown. Recommendations for sustainability and improvement of accomplished safety level based on the geomagnetic information were given. Keywords: geomagnetic surveys, geomagnetic declination, annual variation, geomagnetic models, geomagnetic maps.

UVOD

Element magnetskog polja Zemlje od primarnog značaja za sigurnu navigaciju i orijentaciju je magnetska deklinacija D, kut što ga magnetski meridijan zatvara sa zemljopisnim meridijanom. Opažanja deklinacije i ostalih elemenata

magnetskog polja Zemlje sadrže doprinose iz više izvora: glavnog polja generiranog u Zemljinoj jezgri, magnetiziranih struktura litosfere, vanjskog polja od sustava struja u ionosferi i magnetosferi, te njima induciranih polja u električki vodljivim strukturama unutar Zemlje. Iako se često aproksimira poljem magnetskog dipola, stvarno Zemljino magnetsko polje sadrži i nedipolne sastavnice; globalnu prostornu složenost glavnog polja lijepo ilustrira International Geomagnetic Reference Field model ili World Magnetic Model, dok glavnog i litosferskog polja Enhanced Magnetic Model (URL01).

1 Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Kačićeva 26, HR-10000 Zagreb 2 Ministarstvo obrane, Institut za istraživanje i razvoj obrambenih sustava, Ilica 256b, HR-10000 Zagreb 3 Državna geodetska uprava, Lastovska 23, HR-10000 Zagreb

118

Fizikalni procesi unutrašnjeg i vanjskog podrijetla upravljaju i vremenskom promjenom magnetskog polje Zemlje na različitim vremenskim skalama, od mili sekunde do nekoliko 10-aka milijuna godina (vidi npr. Constable and Consta-ble 2004; Campbell, 2003; Lanza and Meloni, 2006; Jankovsky and Sucksdorff, 1996). Nepredvidiva dugodobna pro-mjena glavnog polja - sekularna varijacija (često prikazana godišnjom promjenom) vidljiva je u kontinuiranim opaža-njima na geomagnetskim opservatorijima odnosno periodičnim izmjerama na sekularnoj geomagnetskoj mreži (slika 1, odnosno 2).

Iako se sekularna varijacija uglavnom javlja na skali većoj od 5 godina, moguća je promjenjivost i na skali manjoj od godine, kao nagla promjena trenda zvana geomagnetski trzaj (vidi npr. Chambodut and Mandea, 2005). Istraživa-nja ukazuju na kaotičnu prirodu sekularne varijacije, tako da se pouzdane predikcije polja mogu ostvariti samo za nekoliko godina unaprijed (vidi npr. De Santis and Tozzi, 2005.). Opažanja deklinacije na geomagnetskom opservato-riju ili prilikom terenske izmjere ili uporabom kompasa prolazi karakteristični dnevni god - diurnalnu varijaciju - koji

Slika 1. Lijevo: povijesni niz godišnjih srednjaka deklinacija (dec. st.) na bliskim opservatorijima Fuerstenfeldbruck, L'Aquila, Tihany i Grocka (URL02). Desno: sekularna varijacija kao godišnja promjena deklinacije (dec. min.).

je funkcija zemljopisnog položaja točke, doba godine i Sunčevog ciklusa, a uključuje i lunarnu varijaciju. Procijenjena amplituda diurnalne varijacije deklinacije na prostoru Hrvatske iznosi od par minuta u zimskim do 5' u ljetnim mje-secima, za vrijeme mirnih, neporemećenih uvjeta, te oko 0.6° za vrijeme geomagnetskih oluja. Maksimumi Sunčeve aktivnosti, karakterizirani 11 godišnjim ciklusom, intenziviraju ove vremenske varijacije. U ekstremno poremećenim uvjetima mnogi tehnologijski sustavi (sateliti, visoko-naponski dalekovodi, energetske mreže, naftovodi i sl.) ranjivi su do otkazivanja te je stoga kontinuirano opažanje geomagnetskih elemenata na opservatorijima, računanje i objav-ljivanje indeksa geomagnetske aktivnosti, kao i tzv. Space weather predikcija, u sigurnosnom smislu kritično za pre-venciju moguće štete. Terenska izmjera deklinacije na geomagnetskim mrežama - najpouzdaniji način dobivanja prostorne raspodjele geomagnetske informacije - također zahtijeva neporemećene geomagnetske uvjete, odsustvo šumova geološkog i civilizacijskog podrijetla, te druge uvjete (Newitt et al., 1996).

119

Slika 2. Lijevo: deklinacija (dec.st.) za epohe 2008.5, 2009.5 i 2010.5. Desno: normalna godišnja promjena (vidi npr. Brkić i Vujić 2010) deklinacije (min./god.) za razdoblja 2007.5 - 2008.5, 2008.5-2009.5 te 2009.5 - 2010.5.

120

NEPOUZDANA GEOMAGNETSKA INFORMACIJA KAO IZVOR IZVANREDNIH SITUACIJA

Sa stajališta nacionalne, ali i individualne sigurnosti, geomagnetska informacija važna je i danas kao i od samih početaka uporabe kompasa (vidi npr. Coticchia et al., 2001; Campbell, 2003) za sigurnost navigacije i orijentacije

u prostoru; nepoznavanje stvarne prostorne i vremenske promjene geomagnetske deklinacije može predstavljati izvor izvanrednih situacija. Za primjere, razmotrimo sljedeća dva scenarija.

Zamislimo da se prilikom vojne vježbe na poligonu Slunj sredinom 2009. godine za orijentaciju topova koristio kompas i topografska karta (TK). Tada bi se na izvanokvirnom sadržaju TK 50 lista Ogulin 4 (369-4) mogla očitati za 1980. god. magnetska deklinacija -0°05‘, te godišnja promjena +0°03‘ (MORH Katalog trigonometrijskih točaka po listovima zemljovida mjerila 1:50000, II. dopunjeno izdanje, Zagreb, 1995). Na temelju tih podataka može se dalje za 2009. god. izračunati deklinacija 1°22‘. Međutim, izračunata vrijednost nije jednaka stvarnoj magnetskoj deklinaciji za 2009. god., zbog netočne pretpostavke konstantne godišnje promjene. Stvarna deklinacija, dobivena temeljem iz-mjere Osnovne geomagnetske mreže RH (OGMRH), za prostor Slunja i 2009. god iznosila je 2°50‘. Prema tomu, po-greška orijentacije (topova) zbog nepoznavanja stvarne deklinacije iznosila bi 1°28‘, poradi čega bi cilj gađanja na udaljenosti 10 km bio promašen približno 256 m. Svjestan problema, Institut za istraživanje i razvoj obrambenih su-stava Ministarstva obrane Republike Hrvatske 2001. godine započinje njegovo rješavanje.

Nedavni upiti zrakoplovnih luka i Agencije za civilno zrakoplovstvo RH pokazuju potrebu da se zadovolje propisane norme jer i danas zastarjelost geomagnetske informacije može biti jednako pogubna kao i u prošlosti (Mokrović 1928. godine govori o tomu da je katastrofa vojnog aviona u magli potakla tadašnju geomagnetsku izmjeru). Naime, u op-ćim tehničkim podacima nekih zrakoplovnih luka mogu se pronaći vrijednosti magnetske deklinacije iz 1990. godine. U takvim je slučajevima pogreška deklinacije danas znatno veća od propisane pogreške.

Nedovoljno pouzdana geomagnetska informacija može biti i ona izvedena iz globalnih geomagnetskih modela, ovisno o potrebi korisnika. Usporedbom rezultata terenske izmjere OGMRH s World Magnetic Model-om (WMM) i International Geomagnetic Reference Field modelom (IGRF11), pronađene su za 2008. god. maksimalne razlike dekli-nacija od 29' odnosno 19' na teritoriju Hrvatske. Usporedive procjene netočnosti WMM, IGRF11, ali i Enhanced Ma-gnetic Model-a (EMM) za teritorij Hrvatske, od približno 0.5°, potvrđene su i temeljem svih terenskih izmjera. Najpo-uzdaniju geomagnetsku informaciju nacionalnog teritorija moguće je osigurati jedino periodičnim izmjerama koristeći pritom kontinuirane zapise geomagnetskih opservatorija.

MODELI GEOMAGNETSKE INFORMACIJE ZA TERITORIJ HRVATSKE

Do nedavno je jedina javno raspoloživa geomagnetska informacija temeljena na terenskim izmjerama geomagnet-skih elemenata na teritoriju Hrvatske potjecala iz sredine prošlog stoljeća (Brkić et al., 2003). Od prvih zamisli i

početka obnove geomagnetizma u Hrvatskoj prošlo je deset godina. Suvremeni instrumenti za geomagnetsku izmjeru, Bartington deklinometar/inklinometar MAG01H s MAG A sondom i Zeissovim 010B teodolitom te GEMSyS GSM-19G PPM gradiometar, nabavljeni su 2002. godine projektom „Geomatica Croatica“ pri Ministarstvu znanosti. Osnovna geomagnetska mreža Republike Hrvatske uspostavljena je i izmjerena kroz znanstveno - istraživačke i razvojne pro-jekte „Osnovna geomagnetska mreža Republike Hrvatske - za potrebe službene kartografije”za Državnu geodetsku upravu i „Obnova geomagnetske informacije za potrebe MORH-a i OS RH“ za Institut za istraživanje i razvoj obram-benih sustava Ministarstva obrane, u razdoblju od 2004. do 2010. godine (Brkić et al., 2006, Brkić i Vujić, 2010, Vujić

121

et al., 2011, Brkić et al., 2011b). Međunarodni znanstveni projekt Joint Croatian-Hungarian Geomagnetic Survey and Model (2010-2012) u suradnji s Eötvös Loránd Geophysical Institute (ELGI), odnosno Tihany Geophysical Observatory već je dosadašnjim istraživanjima, prikupljenim podacima i saznanjima dao značajan doprinos obnovi geomagnetizma u Hrvatskoj (Csontos et al., 2011).

Danas Osnovna geomagnetska mreža Republike Hrvatske (OGMRH) sadrži dvije mreže, Hrvatsku geomagnetsku sekularnu mrežu (HGSM), koja služi prvenstveno u svrhu određivanja godišnje promjene deklinacije i Hrvatsku geo-magnetsku mrežu za kartiranje polja (HGMKP) u svrhu pouzdanog određivanje deklinacije na teritoriju Hrvatske. HGSM uspostavljena je 2004. godine, proširena 2008. godine, te redifinirana 2009. godine; gušća HGMKP uspostav-ljana je i izmjerena u tijekom 2008. - 2010. godine. OGMRH broji 88 lokacija HGMKP i 10 lokacija HGSM. Gustoća OGMRH iznosi 1 točka na 663 km2 što približno odgovara prosječnoj međudaljenosti točaka od 26 km.

Uspostava, izmjera i održavanje mreža izvođeno je sukladno International Association of Geomagnetism and Aero-nomy (IAGA) standardima i Magnetic Network in Europe (MagNetE) preporukama, ugrađenim u Pravilnik o načinu izvođenja osnovnih geodetskih radova („NN“ br. 87/2009). Sukladno standardima, te oslanjajući se na bliske opserva-torije, točnost reduciranih deklinacija iz terenskih izmjera 2004., 2007., 2008., 2009. i 2010. godine unutar je 1'. Od rezultata prvog ciklusa obnove geomagnetske informacije ovdje ćemo izdvojiti modele geomagnetske informacije GI2009.5 i GI2012 za računanje deklinacije i godišnje promjene u proizvoljnim točkama na teritoriju RH i epohu 2009.5 odnosno za računanje predicirane deklinacije i godišnje promjene u proizvoljnim točkama na teritoriju RH i proizvoljan dan 2012. godine. Namjena GI2009.5 modela je za obnovu topografskih i navigacijskih karata; korisnici mogu biti još i unutar akademske zajednice, inozemne geomagnetske institucije - opservatoriji i sl. Model GI2012 može se korisititi za upite 'velikih' i 'malih' korisnika o aktualnom polju (civilno i vojno zrakoplovstvo i mornarica, KoV, službe spašavanja, planinari i sl.). Slika 3 ilustrira preliminarni model geomagnetske deklinacije za 1. studeni 2011. godine.

122

Ostvarena odnosno procijenjena točnost GI009.5 i GI2012 modela u točkama OGMRH bolja je od 2.2' odnosno 6'. Naravno, prikazana karta ne odgovara stvarnosti na područjima civilizacijskog šuma (poglavito od istosmjerne struje) kao što je npr. šire područje Zagreba, odnosno na područjima geomagnetskih anomalija (ekstremni slučaj u nas je otočić Jabuka, vidi Brkić et al., 2011a). Na takvim lokacijama primjena kompasa nije pouzdana.

ODRŽIVOST I UNAPREĐENJE POSTIGNUTE RAZINE SIGURNOSTI

Pravilnik o načinu izvođenja osnovnih geodetskih radova predviđa periodične geomagnetske izmjere; preporuka je MagNetE održavati periodičnost terenskih izmjera sekularne mreže od dvije godine jer pruža dobar odnos uloženih sredstava i postignute točnosti krajnjeg proizvoda (točnost predikcija značajno opada povećanjem perioda izmjera); IAGA pak preporučuje maksimalni period izmjera sekularne mreže do pet godina (u tom razdoblju se polje na terito-riju Hrvatske promijeni više od 0.5°). Izmjeru gustih geomagnetskih mreža za kartiranje polja Europske zemlje provo-de s periodom oko dvadeset godina. Jasno, koliko često je potrebno izvoditi izmjere i izrađivati model deklinacije i godišnje promjene za Hrvatsku ovisi o potrebama krajnjih korisnika i o raspoloživim sredstvima. Valja podsjetiti da je definitivni model i karte moguće izraditi tek u godini nakon izmjere (jer je za redukciju podataka nužan opservatorij-ski srednjak protekle godine), koristeći pritom i podatke posljednje izmjere OGMRH. Sljedeću izmjeru cjelokupne OGMRH preporuka je planirati, te provesti tijekom jedne do dvije godine, za vrijeme nekog od sljedećih solarnih mi-nimuma.

Slika 3. Karta predicirane geomagnetske deklinacije za 1. studeni 2011. Godine, preliminarni model. Procijenjena točnost u točkama OGMRH (križići) bolja je od 5'.

123

Uvođenje novih satelitskih misija moglo bi u budućnosti rezultirati modelima usporedive točnosti s onima dobive-nim iz terenskih izmjera. Ipak, u ovom trenutku terenska izmjera omogućuje veće točnosti od raspoloživih modela. Sukladno dosadašnjim rezultatima, za potrebe najpouzdanijih redukcija i detekcije te istraživanja induktivnih efekata, nužna je nabava prenosivog variometra i uspostava (barem jednog) nacionalnog geomagnetskog opservatorija. Za neku je zemlju od izravnog strateškog značaja raspolagati opservatorijem radi neovisnosti i promptnog određivanja definitivnih vrijednosti geomagnetskih elemenata, pouzdanije predikcije geomagnetske informacije, te praćenje geo-magnetske aktivnosti i poremećaja. Time bi obnova geomagnetske informacije ne samo dala pouzdanija rješenja modela i karata, već i dugoročno omogućila kontinuiranu i neovisnu potporu sigurnosti kopnene, pomorske i zračne navigacije, razvitak znanosti i gospodarstva, te unaprijedila razinu učinkovitosti sigurnosnih struktura.

Naime, poznato je da je zračnim lukama potrebna pouzdana geomagnetska informacija za kalibraciju ruže kompa-sa te kalibraciju kompasa zrakoplova, pripremu karata i heading lista, te kalibraciju VOR stanica (vidi npr. Rasson, 2006; Matzka, 2006; Berarducci, 2006; De Santis and Dominici, 2006). Za gospodarstvo je geomagnetska informaci-ja, osim u prometu i turizmu važna i pri geofizičkim istraživanjima i prospekciji npr. naftonosnih struktura i mineralnih nalazišta. Nadalje, jedna od preostalih enigmi znanosti je upravo Zemljino magnetsko polje, što potvrđuju brojna istraživanja vezana uz smanjenje intenziteta polja, reverzija polja, dinamike toka u Zemljinoj jezgri, litosferskih ano-malija, te procesa u ionosferi i magnetosferi, a o kojima ovisi i život na Zemlji. Od praktičnog sigurnosnog značaja su i aktualna istraživanja geomagnetizma u predikciji potresa (dr. sc. Ivan Hrvoić, GEMSyS Canada, priv. komunik.). Mo-guća uporaba geomagnetizma kao „geofizičkog oružja“ (Jungwirth, 2000 a) u uvjetima tzv. „specijalnog rata“ očituje se kao: a) utjecaj na organizme putem umjetne promjene elektromagnetskog polja; b) utjecaj usmjerenog električnog pražnjenja u atmosferi; c) moguć utjecaj geomagnetskih i gravimetrijskih fenomena (Jungwirth, 2000 b). Ukratko, uporaba geofizičkog oružja općenito može utjecati na prirodne pojave, njihovu snagu i duljinu trajanja, a jednom započet proces utjecaja na prirodu teško je nadzirati.

Valja naglasiti da je za daljnju provedbu redovitih periodičnih izmjera, rad nacionalnog opservatorija, kao i proved-bu istraživanja, te prema tomu održivost i unapređenje postignute razine sigurnosti, poželjna institucionalizacija aktivnosti, kao u europskim zemljama.

ZAKLJUČAK

O strateškoj važnosti geomagnetske informacije u prošlosti, ali i danas govore činjenice da je u bivšoj državi geo-magnetska informacija bila isključivo u vojnoj nadležnosti; i danas je aktualna geomagnetska informacija nacio-

nalnih teritorija uglavnom nedostupna za javnost, a u nekim Europskim zemljama nalazi se isključivo u nadležnosti obrane. Krenuvši iz početka, u posljednjih deset godina ostvaren je znatan napredak u obnovi geomagnetizma u Hr-vatskoj; danas raspolažemo fundamentalnim pretpostavkama za razvitak. Uspostava i izmjera Osnovne geomagnetske mreže rezultirala je modelima i kartama geomagnetske deklinacije i njene godišnje promjene izravno iskoristivim i raspoloživim za civilne i vojne potrebe u navigaciji i orijentaciji na kopnu, moru i zraku.

124

LITERATURABerarducci, A., 2005. Airport geomagnetic surveys in the United States, "Geomagnetics for Aeronautical Safety: A Case Study in and around the Balkans", NATO Security through Science Se-ries, Proceedings of the NATO Advanced Research Workshop on New Data for the Magnetic Field in the former Yugoslav Republic of Macedonia for Enhanced Flying and Airport Safety, Ohrid, 18--22 May 2005, Springer.Brkić M., Bašić T. & Verbanac G.: Geomagnetism in Croatia - a Historical Overview, predavanje održano 15. svibnja 2003. godine na Ludwig-Maximilians-Universität München, Geodetski list 57 (80) 3, 183-194, Zagreb 2003.Brkić M., Šugar D., Rezo M., Markovinović D., Bašić T., 2006. “Croatian Geomagnetic Repeat Stations Network”, "Geomagnetics for Aeronautical Safety: A Case Study in and around the Balkans", NATO Security through Science Series, Proceedings of the NATO Advanced Research Workshop on New Data for the Magnetic Field in the former Yugoslav Republic of Macedonia for Enhan-ced Flying and Airport Safety, Ohrid, 18--22 May 2005, Springer.Brkić M., Špoljarić D., Markovinović D., 2012: Geomagnetska i GNSS izmjera vrha otočića Jabuka, Geodetski list, Vol.65 (88) No.3, 195-204, Zagreb. Brkić, M., Šugar, D., Pavasović, M., Vujić, E., and Jungwirth, E., 2011b. Croatian Geomagnetic Field Maps for 2008.5 epoch, Annals of Geophysics, - u tisku.Brkić, M., Vujić, E., 2010. Sekularna varijacija geomagnetskog polja na teritoriju Hrvatske, Geodetski list, 64(87) 1, str. 1 - 9, Zagreb 2010.Campbell, W. H., 2003. Introduction to geomagnetic fields, 2nd edition, Cambridge University Press 2003.Chambodut A. and Mandea M., 2005. Evidence for geomagnetic jerks in comprehensive models. Earth Planets Space, 57 (2), 139-149.Constable, C. G., and S. C. Constable, 2004. Satellite magnetic field measurements: applications in studying the deep earth. In “The State of the Planet: Frontiers and Challenges in Geophysi-cs”, ed. R. S. J. Sparks and C. J. Hawkesworth, American Geophysical Union. DOI 10.1029/150GM13, pp. 147-160.Coticchia, A., De Santis, A., Di Ponzio, Dominici, G., Meloni, A., Pierozzi, M. i M. Sperti (2001): La Rete Magnetica italiana e la Carta Magnetica d’Italia al 2000.0, Estratto dal “Bollettino di Geodesia e Scienze Affini”, Rivista dell’Istituto Geografico Militare, Anno LX, N. 4.Csontos, A., Šugar, D., Brkić, M., Kovács, P., 2011. Experiences of Joint Croatian-Hungarian Geomagnetic Repeat Station Survey, 5th MagNetE Workshop, Roma 2011, poster, abstract.De Santis, A. and Tozzi, R., 2006. Nonlinear techniques for short term prediction of the geomagnetic field and its secular variation, "Geomagnetics for Aeronautical Safety: A Case Study in and around the Balkans", NATO Security through Science Series, Proceedings of the NATO Advanced Research Workshop on New Data for the Magnetic Field in the former Yugoslav Republic of Macedonia for Enhanced Flying and Airport Safety, Ohrid, 18--22 May 2005, Springer.De Santis, A. and Dominici, G., 2005. Magnetic repeat station network in Italy and magnetic measurements at heliports and airports”, "Geomagnetics for Aeronautical Safety: A Case Study in and around the Balkans", NATO Security through Science Series, Proceedings of the NATO Advanced Research Workshop on New Data for the Magnetic Field in the former Yugoslav Republic of Macedonia for Enhanced Flying and Airport Safety, Ohrid, 18--22 May 2005, Springer.Jankowski, J. and Sucksdorf, C., 1996. Guide for magnetic measurements and observatory practice, IAGA. Jungwirth, E., 2000 a. Geofizičko oružje (prvi dio). Hrv. vojnik, 61, 17-19, Zagreb.Jungwirth, E., 2000 b. Geofizičko oružje (drugi dio). Hrv. vojnik, 62, 31-33, Zagreb. Lanza, R. and Meloni, A., 2006. The Earth’s Magnetism, Springer-Verlag Berlin Heidelberg. Matzka, J., 2006. Geomagnetic measurements and mapping for aeronautics in Germany, "Geomagnetics for Aeronautical Safety: A Case Study in and around the Balkans", NATO Security through Science Series, Proceedings of the NATO Advanced Research Workshop on New Data for the Magnetic Field in the former Yugoslav Republic of Macedonia for Enhanced Flying and Airport Safety, Ohrid, 18--22 May 2005, Springer.Mokrović, J., 1928. Razdioba glavnih elemenata zemaljskog magnetizma u kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Rad Geofiz. zavoda u Zagrebu, 3-14, Zagreb.Newitt, L. R., Barton, C. E., and Bitterly, J., 1996. Guide For Magnetic Repeat Station Surveys, IAGA, Boulder, USA. Rasson, J. L., 2006. Geomagnetic measurements for Aeronautics, "Geomagnetics for Aeronautical Safety: A Case Study in and around the Balkans", NATO Security through Science Series, Proceedings of the NATO Advanced Research Workshop on New Data for the Magnetic Field in the former Yugoslav Republic of Macedonia for Enhanced Flying and Airport Safety, Ohrid, 18--22 May 2005, Springer.Vujić, E., Brkić, M.; Radović N.: Analysis of Croatian geomagnetic repeat station surveys of 2004 and 2007, Studia Geophysica et Geodaetica (CC), Stud. Geophys. Geod., 55 (2011), 1 2011 Inst. Geophys. AS CR, Prague.URL01: http://www.ngdc.noaa.gov/geomag/geomag.shtmlURL02: http://www.geomag.bgs.ac.uk/

125

Voda kao mediji širenja štetnosti - zaštita i distribucijaPišu: Dražen Pavliček Babić, ZG Holding; Danijel Smolec, bNBKO; Mario Obradović, ing. strojarstva, Montmontaža d.d.

UVOD

Uloga, važnost i dragocjenost koju je kroz povijest imala niti danas nije umanjena, cijeli svijet je (ne)dovoljno svje-stan kvantitete i kvalitete vode. Kroz čitavu povijest oko sebe je okupljala život, razvijala ga i poticala, ali i bila

kontaminirana od priručnih, improviziranih i primitivnih sredstava, preko razvoja znanosti i uporabom tehnologija, do prijetnje terorizmom. Zbog nje su se vodili ratovi, bez nje nema života, za ljude je nenadomjestivo dobro, najznačaj-niji prehrambeni artikl - plavo zlato.Zbog svakodnevne ljudske potrebe za pijenjem vode, upravo se voda kroz povijest pokazala kao povoljno sredstvo za širenje raznih

otrova i zaraznih bolesti, danas objedinjenih pod nazivima biološki i toksinski agensi ili oružje masovnog uništavanja. Nedostatak

pitke vode u ovom će stoljeću kočiti gospodarski i društveni razvitak svijeta i izazivati ozbiljne konflikte među državama. Suvremene

prijetnje se manifestiraju kao kompleksne, međusobno povezane, transnacionalne i izazivaju domino efekt, te kao takve nameću sve

veće standarde za odgovor na njih, kroz sustave za upravljanje, snage za djelovanje, zaštitu kritične infrastrukture, te zakonske

okvire.

Strateški značaj, vode i vodne infrastrukture predstavlja potencijalnu metu terorističkog djelovanja i to neovisno o tome da li je

sama vodna infrastruktura primarni cilj gdje se želi diverzijom (sabotažom) uništiti i destabilizirati opskrba pučanstva vodom ili je

riječ o sekundarnoj meti, gdje se voda koristi kao medij za širenje kemijskih ili bioloških štetnosti do krajnjeg cilja - ljudi.

Prema izvješćima OUN-a, predviđa se da će svaki peti čovjek ugrožavati svoj život korištenjem neadekvatne vode za

Slika 1_ prikaz podjele svjetskih voda

126

piće, a svakom drugom će nedostatak vode uskraćivati primjerenu higijenu. Najmanje 80 država sa oko 40% svjetskog stanovništva imati će jako izražene probleme zbog oskudice vode, odnosno uz očekivani prirast stanovništva do 2030. godine, 2/3 svih ljudi neće biti dovoljno opskrbljeno s vodom.

2. POVIJEST DOVODNJE VODE

Fragmenti građevina iz daleke prošlosti dokazuju da je problemu dovođenja vode do potrošača odavno posvećivana velika pažnja. Velika naselja nicala su redovito na teritoriju s izobiljem vode (područje Eufrata i Tigrisa, dolina Nila),

ali je opskrba vodom rješavana i vodovodima koji su dovodili vodu iz velikih daljina. Najpoznatiji antički sustavi vo-dovoda su iranski kanati1 i rimski akvadukti2. Također treba napomenuti da se i sam razvoj gradova u određenom vremenskom periodu u prošlosti temeljio na položaju javnih bunara koji su se nalazili na trgovima ili tržnicama gdje se trgovalo

Današnji modreni vodovod je sustav građevina i cjevovoda namijenjenih opskrbi vodom, kako stanovništva tako i industrijskih postrojenja različitih djelatnosti, ali i specifičnih. Naravno razvojem i napretkom samog društva u cjelini sustavi dovodnje vode su se razvijali i širili, bili dostupniji širim masama, a u istom trenutku svojim razvojem i širenjem postajali sve veći, kompleksniji, ranjiviji...

3. POVIJESNI PRIKAZ ORUŽJA ZA MASOVNO UNIŠTAVANJE

Povijest korištenja oružja masovnog uništavanja zbog svojih specifičnosti može se podijeliti u tri perioda od kojih svaki ima svoja specifična obilježja s obzirom na trenutni stupanj razvoja civilizcije i događaje koje su ih obilježili:

3.1. RAZDOBLJE DO POČETKA 1. SVJETSKOG RATA

Osnovne značajke ovog razdoblja su mala ili nikakva saznanja o kemiji ili biologiji, posebice mikrobiologiji. Konta-minacija ljudi, stoke, hrane i vode provodila se stihijski, prema sposobnostima i domišljatosti vojskovođa, ponekad je bila bez rezultata, ponekad je rezultirala tisućama mrtvih. Takav način ratovanja smatran je izrazito neprimjerenim i nečasnim.

3.2. RAZDOBLJE OD POČETKA 1. SVJETSKOG RATA DO DOGAĐAJA 11. RUJNA 2001. GODINE

Obilježja ovog razdoblja (20-to stoljeće) su razvoj oružja masovnog uništenja za potrebe vojnih industrija bogatih država svijeta, korištenje oružja masovnog uništenja u prvom i drugom svjetskom ratu, ekspanzija terorističkih orga-nizacija, pokušaji da se oružje masovnog uništenja stavi pod kontrolu ili uništi, terorističke organizacije dolaze u po-sjed biološkog i toksinskog oružja i tehnologije za proizvodnju istog, iz prirodnih izvora stvorena paleta visokotoksič-nih kemijski sintetiziranih toksina.

3.3. RAZDOBLJE NAKON 11. RUJNA 2001. GODINE1vrsta vodovodnog sustava koji služi za dovod svježe vode u vrućim i suhim naseljenim područjima. Tehnologiju su razvili stari Perzijanci koji su je proširili na druge kulture pa se kanati danas mogu naći od Kine do Maroka, pa čak i Meksika. 2neprocjenjivo naslijeđe Rimskog Carstva vidi se i danas u zapadnjačkim institucijama, pravu, arhitekturi i mnogim drugim područjima života

127

Neovisno o tome što se rat protiv terorizma i dalje vodi, terorizam je daleko od svog sloma što dokazuju i informa-cije obavještajnih zajednica o pripremama terorista za razornije akcije od čina 9/11.

Potencijalni ciljevi aktivnih terorističkih organizacija; - aktiviranje civilnih ili vojnih nuklearnih potencijala pojedinih država, sa ciljem radiološke kontaminacije teritorija i

stradanja velikog broja stanovnika, - biološko-toksinska kontaminacija javnih vodoopskrbnih sustava koja može polučiti masovnim oboljenjima i ekstre-

mnom stopom smrtnosti. Vjerojatnost uspješnog napada na nuklearna postrojenja je zbog razvijenih mjera zaštite iznimno mala, što nažalost

nije slučaj kod sustava javne vodoopskrbe.

4. VODOVOD

4.1. DJELATNOST VODOVODA

„Upravljanje vodama je ukupnost svjesnog i organiziranog djelovanja različitih osoba usmjerena očuvanju, racional-nom korištenju i kontroli voda, koje su nezamjenjivi uvjet opstanka na zemlji.“

„Izrazom vodno gospodarstvo označuje se neposredno obavljanje poslova i organiziranje obavljanja poslova u vezi s osiguravanjem potrebnih količina voda, zaštitom voda od onečišćavanja, uređenjem vodotoka i drugih voda i zašti-tom od štetnog djelovanja voda, a bez poslova što ih obavljaju državna tijela i tijela jedinica lokalne samouprave i uprave.“3

4.2. ELEMENTI VODOVODA

Danas se komunalna opskrba vodom rješava isključivo na principu vodovoda, jer je na taj način osigurana zdrava i pitka voda u dovoljnoj količini. Svaki vodovod sastoji se od nekoliko bitnih elemenata: zahvata ili kaptaže podzemne ili nadzemne vode, rezervoara za skladištenje vode, razdjelne vodovodne mreže s pripadnim objektima i kućnih insta-lacija. Osim tih prijeko potrebnih i bitnih elemenata potrebni su često i uređaji za poboljšanje kvalitete vode te crpne stanice za dizanje vode u više potrošačke zone.

4.3. VODOOPSKRBNI SUSTAVI

Vodoopskrbni sustavi, građeni ili usavršavani proteklih 80-tak godina, funkcioniraju uglavnom na istim principima, sastoje se od nekoliko cjelina:- područje zahvata vode (rijeka, jezero, zdenac...)- strojarska postrojenja za crpljenje/tlačenje vode- spremište vode (otvoreni-zatvoreni bazen, kaptaža...)- postrojenja za kondicioniranje vode- mrežna infrastruktura

Vodoopskrbni sustavi projektirani su i građeni da zadovolje dva osnovna cilja - da osiguraju dovoljne količine i da se pritom zadrži visoka kvaliteta vode. Sigurnosni sustavi nisu se posebno razvijali nego su se koristile uobičajene

3Monografija “Vodoopskrba grada Zagreba „1878-1998“, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb

128

4S.Bokan, A. Čizmek, B. Ilijaš, Z. Orehovec, I. Jukić, Ž. Radalj; Oružja za masovno uništavanje, Zagreb 2004.5Voda za piće jest sva voda koja je u svojem izvornom stanju ili nakon obrade namijenjena za piće, kuhanje, pripremu hranu ili druge kućanske namjene, neovisno o njenom porijeklu te neovisno o tome da li se isporučuje razvodnim mrežama, cisternama ili bocama ili spremnicima kao i sva voda koju subjekti u poslovanju s hranom upotrebaljavanju za proizvodnju, preradu, konzerviranje ili prodaju proizvoda ili tvari namijenjenih za konzumaciju ljudi.

mjere kontrole pristupa dostatne za sprječavanje diverzija (sabotaža) i preventivno kondicioniranje vode klornim pre-paratima, što je svojedobno predstavljalo dostatan nivo zaštite. Međutim, razvojem mikrobiologije, genetskog inže-njeringa i nanotehnologije, stvorena je potencijalna paleta iznimno toksičnog oružja.

5. VODA

Sa svojim kemijskim i fizikalnim svojstvima ili kao opće otapalo voda je idealan medij za širenje bioloških i toksin-skih agensa i to preko vodovoda za akcije s visokim gubicima (veliki gradovi, važni vojni objekti i političke skupine

i sl.). Međutim voda u gradskim vodovodima se klorira i zaštićuje raznim metodama, ali za terorističku aktivnost mogu se koristiti otporni odnosno genetskom modifikacijom pripremljeni mikroorganizmi.

Pored visokotoksičnih kontaminenata koji uzrokuju visoku stopu smrtnosti, potrebno je spomenuti i potencijalne biološke agense od kojih mortalitet varira od 0-20% (u neliječenih bolesnika). Jedna od tih je i bakterija Legionella, okolišna bakterija, živi u vodenom okruženju (jezera, rijeke, bare, klimatizacijski uređaji, bazeni, vodovodni sustavi...).

TOKSIN KEMIJSKE ZNAČAJKE MOLEKULARNA MASA TOPIVOST I STANJE NA 20C (ČIST) POSTOJANOST

Ricin Glikoprotein 65 kDa Topiv vodi Prah (suho zamrznut)

Vrlo otporan u vodi i razrijeđenim kiselinama, postojan

Stafilokokni enterotoksin B (SEB)

Protein niske mol. mase 28.5 kDa Topiv u vodi

Bijeli pahuljasti prahOtporan na toplinu, kiseline,

alkalije i nepostojan

Anatoksin (VFDF) Alkaloid 165 Topiv u vodi Otporan na toplinu svijetlo i alkalije

Botulin toksin - tip A Protein visoke mol. mase 150 kDa

Topiv u vodiBijeli prah, bezbojni

kristali

Otporan ali nepostojan,stabilan 7 dana u vodi, 12 sati u

zraku

Tablica 1_ fizikalna i kemijska obilježje toksina4

Kontaminacija vodoopskrbnih sustava i širenje legionarske bolesti posebno u manjim turističkim destinacijama može uzrokovati izrazito negativan utjecaj na turizam i stvoriti iznimne ekonomske probleme, a u konačnici prouzro-čitit i gospodarske posljedice.

6. MONITORING

Monitoring vode za piće5 je kontinuirano uzimanje uzorkovanje, laboratorijska analiza te općenito praćenje pokaza-telja zdravstvene ispravnosti vode za piće s ciljem zaštite zdravlja pučanstva od bolesti koje se mogu prenijeti vo-

dom. Ispitivanje zdravstvene ispravnosti takve vode na temelju monitoringa i reprezentativnog broja uzoraka obuhvaća:

- vodu na izvorištu prije procesa obrade i ako se direktno koristi kao voda za piće,- vodu nakon procesa obrade, odnosno dezinfekcije,- vodu u spremniku vode za piće,- vodu u razvodnoj mreži,- vodu na mjestu potrošnje.

129

7. SUSTAVI ZAŠTITE I SPAŠAVANJA

Gledajući društvo, svaki pojedinac je sudionik procesa zaštite i spašavanja bez obzira na dodjeljenu ulogu. Naravno da institucije i struke koje sudjeluju u tim procesima nemogu djelovati zasebno i bez suradnje zajednice. Spre-

mnost i sinergija tog cijelog sustava te odnosi struke, institucija i zajednice kod odgovora/reakcije u katastrofama/kriznim situacijama mogu bitno smanjiti nastale posljedice, ublažiti stanje i smanjiti vrijeme do konačnog oporavka. Bez obzira što stručnjaci mogu planirati krizne situacije, procjenivati rizik, modelirati, analizirati i provoditi terenske vježbe, katastrofu/kriznu situaciju je nemogće u potpunosti izbjeći, a osjetiti će je šira zajednica i javnost. Reakcija, koordinacija, kapaciteti, resursi, obučenost i logistička potpora svih sudionika sustava zaštite i spašavanja u takvim situacijama je od velikog značaja.

8. WORST CASE

Posljedice trovanja vodoopskrbnog sustava mogu biti katastrofalne što ćemo prikazati jednim primjerom scenarija najgoreg mogućeg slučaja.

Ulazni parametri:- grad od 4.000.000 stanovnika / populacija- prosječna potrošnja - 400.000 m3 vode/dan (H),- dostupnost oružja za masovno uništavanje - od 0,025 g/kg do 2,5 g/kg (LD50),- odrasla osoba prosječne mase - 80 kg (m),- poznavanje kritičnih točaka vodoopskrbne infrastrukture

Potrebna količina kontaminenata (M) za ostvarenje LD50, za u 1l vode:M= (LD50 x m x H)M min = (0,025x10-6 x 80 x 4x108)M max = (2,5 x10-6 x 80 x 4x108)M = 0,8 ~ 80 kgM = 4 ~400 kg (za LD50 u 2dl vode)(ovisno o vrsti i karakteristikama toksina)Ako pretpostavimo da od ukupne populacije samo 10% stanovnika popije 2 dl kontaminirane vode, broj smrtno

stradalih (SS) ili oboljelih će iznositi:SS = 4.000.000 x 0,1 x 0,5SS = 200.000Iako je Worst case scenarij hipotetski scenarij, dovoljno jasno pokazuje da i teroristički napad sa umanjenom djelo-

tvornošću može rezultirati katastrofalnim posljedicama i to:- velik broj smrtno stradalih i onesposobljenih- epidemije i pandemije teških zaraznih bolesti (posebice ako se koristi infektivni materijal sa dugim vremenom in-

kubacije)- totalni kolaps javnog zdravstva- optrećenje drugih sustava zaštite i spašavanja- panika i raspad djelovanja društva u cjelini

130

9. MJERE ZAŠTITE VODOOPSKRBNIH SUSTAVA

Evidentno je da postojeće mjere zaštite vodoopskrbnih sustava nisu dostatne i učinkovite spram modernog teroriz-ma i najnovijih vrsta bio-toksičniog oružja masovnog uništenja. Politiku zaštite vodoopskrbe potrebno je paralelno

provoditi kroz nekoliko funkcionalnih cjelina:

1. poštivanje pravila informacijske zaštite:- klasificirati podatke o kritičnim točkama- određivanje i identifikacija korisnika- kontrola pristupa informacijama- provoditi kriptografsku zaštitu podataka- sustavno provoditi sigurnosne provjere korisnika 2. provođenje tjelesne zaštite kritičnih objekata- organizirati vlastitu službu sigurnosti (provjereni, poznati i probrani djelatnici)- ne koristiti usluge neprovjerenih zaštitarskih tvrtki- ne koristiti usluge neprovjerenih tvrtki i kooperanata- sustavno educirati djelatnike fizičke zaštite o novim tehnologijama i važnosti štićenja kritične infrastrukture- sustavno provoditi sigurnosne provjere djelatnika (ne samo kod zapošljavanja)3. provođenje tehničkog štićenja sustava vodoopskrbe- korištenje sigurnosnih brava i naprava za zaključavanje- korištenje sustava za otkrivanje upada (senzori pokreta - pasivni i aktivni, mikrovalnih i infracrvenih)- uspostava zatvorenog televizijskog sustava (optički kabel, mikrovalna ili radijska frekvencija)- korištenje sustava za nadzor u realnom vremenu- korištenje sustava zaštite od povratnog toka (ZOPT)4. sustavni nadzor kvalitete vode- terenska uzorkovanja i analiza vode u laboratoriju (kvaliteta i kontaminacija)- on - line monitoring (pH, vodljivost, ukupni organski ugljik, mutnoća, rezidualni klor, korištenje nanotehnologija za

detekciju...)5. ustrojiti operacijsko komunikacijski centar- centralni dojavni sustav- sustav nadzora kvalitete vode- dispečerski centar distribucije vode- operativne postrojbe zaštite i spašavanja- stožer za krizne situacije - koordinacija sa nadležnim službama ZiS-a grada, županije, države...

131

10. ZAKLJUČAK

Desetljećima stvaran mit o nemogućnosti uspješnog trovanja javnog vodoopskrbnog sustava više ne egzistira. Pro-izvodnjom kemijskog, biološkog i toksinskog oružja tijekom XX stoljeća i usavršavanjem pomoću najnovijih meto-

da genetičkog inženjeringa stvorena je paleta iznimno toksičnih agenasa pogodnih za uspješnu kontaminaciju susta-va za opskrbu vodom. Moderni terorizam, koji je eskalirao u događajima 11.rujna može pokušati trovanje vodoopskrbnih sustava, sa ciljem uništavanja života u katastrofalnim razmjerima. Iz tih razloga, dok se u proces pro-izvodnje i distribucije ne uvedu sofisticirani sigurnosni sustavi za analizu vode, detekciju otrova i dojavu u realnom vremenu, potrebno je maksimalizirati i u potpunosti koristiti sve raspoložive resurse i mjere postojećih sustava zašti-te.

Treba istaknuti da je ljudska egzistencija direktno ovisi o tom slatkovodnom resursu koji čini samo 3% od ukupne vode na Zemlji i da je mali dio, samo 0,3% lako dostupan. Slatkovodni ekosustavi nam omogućuju, procjenjuje se 7 trilijuna dolara godišnje vrijednosti roba i usluga te je ključno za nas da opstane i napreduje, uključujući vodu za piće, uklanjanje otpada, prijevoz...

Konstantnim širenjem i povećanjem siguronosne svijesti pojedinaca i zajednice definitivno treba potaknuti naprijed politiku i znanost koje će dodatno osnažiti ljude da poduzmu mjere i rasporediti preostale slatkovodne resurse mudro. Gubitak ove osnovne životne namirnice i nevjerojatno rijetkog resursa dovodi u opasnost našu egzistenciju, našu budućnost.

LITERATURA1. S. Bokan, A. Čizmek, B. Ilijaš, Z. Orehovec, I. Jukić, Ž. Radalj; Oružja za masovno uništavanje, Zagreb 2004.2. Monografija “Vodoopskrba grada Zagreba „1878-1998“, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb3. Fedor Valić i suradnici; Zdravstvena ekologija, Zagreb 2001.4. S. Petlevski, Knjiga o vodi, Zagreb 2004.5. Damir Trut, Krizno planiranje, Veleučilište Velika Gorica6. Materijali sa predavanja iz kolegija Procjena rizika, Velučilište Velika Gorica, dr.sc. Dejan Škanata, 2011.7. Materijali sa predavanja iz kolegija Metode procjene ugroze okoliša, Velučilište Velika Gorica, prof. dr. sc. Renata Peternel, 2011.

INTERNET STRANICE1. www.cdi.org/terrorism/water-pr.cfm, 2011.2. www.answers.com/topic/water-supply-counter-terrorism , 2011.3. www.hzjz.hr, 2011.4. www.bt.cdc.gov/, 2011.5. www.usamriid.arny.mil/education/bluebook.html, 2011.

132

Normativno reguliranje civilne zaštite u RHPiše: Željko Basta, profesor obrane i zaštite, Grad Zagreb, UHS-Zagreb

SAŽETAK

Civilna zaštita u Republici Hrvatskoj ima dugu povijest koja datira od kraja devetnaestoga stoljeća. U razdoblju do drugog svjetskog rata postojala je škola civilne zaštite u Gradu Zagrebu.U Jugoslaviji nakon potresa u Skopju

1963. ponovo je uspospostavljena i egzistirala je kao segment unutar obrambenog odnosno sigurnosnog sustava. Sedamdesetih godina razvijala se i na lokalnoj razini sa profesionalnom jezgrom. U periodu nakon domovinskog rata u znatnoj je mjeri bila zapostavljena. Od 01. siječnja 2005. djeluje u sastavu Državne uprave za zaštitu i spašavanje. U sadšnjem trenutku nema Zakona o civilnoj zaštiti a niti je drugim sistemskim zakonima jasno definirana. Postoji dilema jesu li za nesreće velikih razmjera dostatne gotove snage i kolika treba biti pričuvna komponenta. Nedvojbeno je pak da nam civilna zaštita treba. Slično zemljama europske unije niti kod nas pojam civilne zaštite nije jednoznač-no određen. U državama članicama Europske unije izgrađuje se sustav upravljanja krizama. Ključne riječi: Strategija obrane, Zakon o obrani, Civilna obrana, Civilna zaštita, Zaštita i spašavanje, Upravljanje krizama

SUMMARY

Civil protection in the Republic of Croatia has a long history dating from the late nineteenth century. In the period since the Second World War there was a school of civil protection in the City of Zagreb. In Yugoslavia after the

earthquake in Skopje 1963. again restored and existed as a segment within the defense and security system. In the seventies, civil protection has been developed at the local level with a professional core. In the period after the ho-meland war civl protection to a large extent has been neglected. From 01 January 2005. is part of the National Protection and Rescue. There is no Low on civli protection and no other system is clearly defined laws. There is a di-lemma whether to large-scale accidents sufficient ready forces and what should be the reserve component. Undeni-ably, the turn to our civil defense needs. Similarly, the European Union nor in our notion of civilian protection is not uniquely determined. The EU member states creates a system of crisis management.Keywords: Strategy of Defense, The Law on Defence, Civil Defence, Civil Protection, Protection and rescue, Crisis management

UVOD

Temeljem postojećeg Zakona o obrani Republike Hrvatske ona je na neki način svrstana u sustav civilne obrane (čije određenje također nije jednoznačno) kao podsustav u okviru kojega se obavljaju pripreme za zaštitu i spašavanje

stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara ne samo od rata, nego primarno od posljedica djelovanja prirodnih i antropogenih nesreća i katastrofa.

Strategija obrane RH definira Civilnu obranu kao zasebnu komponentu obrambenog sustava Republike Hrvatske unutar definiranog strategijskog koncepta integralne obrane. Čine ju organizacijski, ljudski i materijalni potencijali specifičnih nositelja obrambenih aktivnosti iz civilnog sektora. U funkcionalnom smislu, ta komponenta obrambenog sustava usmjerena je na zaštitu i spašavanje ljudi i materijalnih dobara te olakšavanje preživljavanja stanovništva u

133

uvjetima prirodnih, tehničko-tehnoloških i drugih nesreća većih razmjera, kao i potporu OS-a RH u svim uvjetima njihova operativnog djelovanja.

Aktivnostima civilne obrane, u slučaju bilo koje opcije mogućih ugrožavanja,osiguravaju se slijedeće funkcije:

- upravljanje institucijama i aktivnostima obrambenog sustava,- proizvodnja i pružanje usluga za potrebe OS-a RH i građana;- zaštita i spašavanje ljudi i materijalnih dobara s ciljem otklanjanja ili umanjivanja posljedica svih oblika ugrožavanja;- humanitarna pomoć.

U okviru reguliranja prava i dužnosti građana u obrani kao dužnost istaknuta je obaveza sudjelovanja u civilnoj zaštiti ali je ostalo nedorečeno odredbom istog zakona hoće li se obaveze građana u području civilne zaštite urediti i posebnim zakonomTakvo je stanje od donošenja Zakona o obrani 2002. do danas.

U Republici Hrvatskoj Civilna Zaštita je ustavna kategorija u okviru prava i obaveza jedinica lokalne samouprave kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana.

Krajem 2004.godine u RH donosi se Zakon o zaštiti i spašavanju kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja u ve-likim nesrećama i katastrofama, utvrđuje pravo i obvezu jedinicama lokalne samouprave da uređuju i planiraju, orga-niziraju, financiraju i provode zaštitu i spašavanje. U istom zakonu ne pojašnjava se značenje pojma Civilna zaštita već ga se spominje pri definiranju operativnih snaga ZiS gdje se definira da se operativne snage, pored ostalog sasto-je i od zapovjedništava i postrojbi civilne zaštite.

Izmjenama Zakona o unutarnjim poslovima (NN 55/89) 1994. godine (NN76/94) dodaje se nova Glava II. A- Civilna zaštita, koja definira civilnu zaštitu kao oblik organiziranja, pripremanja i sudjelovanja građana, pravnih osoba, tijela državne uprave i jedinica lokalne samouprave i uprave radi zaštite i spašavanja građana i materijalnih dobara od opasnosti i posljedica prirodnih, tehničko-tehnoloških, ekoloških nesreća te od ratnih razaranja.

Ako usporedimo definicije civilne obrane u dijelu koji se odnosi na spašavanje ljudi i materijalnih dobara, definicju zaštite i spašavanja iz Zakona o zaštiti i spašavanju i definiciju civilne zaštite iz Zakona o izmjenama zakona o unu-tarnjim poslovima dolazmo zapravo do iste stvari.

U organizacijskom smislu iz Strategije obrane RH i Zakona o obrani, zaštita i spašavanje je dio obrambene funkcije i po logici stvari trebala bi organizacijski biti u MORH-u.

Zakonom o unutarnim poslovima koji definira civilnu zaštitu vezana je uz MUP, dok iz ustroja DUZS-a , naznaka u Zakonu o zaštiti i spšavanju i podzakonskim aktima donijetim na temelju Zakona o ZiS ona je nedvojbeno dio DUZS-a. Ustav RH pak ne poznaje zaštitu i spašavanje već civilnu zaštitu, te kaže da jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana a osbito poslove koji se odnose i na civilnu zaštitu.

Strategijom obrane RH je predviđeno osnivanje DUZS kao središnjeg tijela državne uprave koje obavlja upravne poslove civilne zaštite. Jedna od ingerencija središnjeg tijela je pored ostalog i predlaganje sustava civilne zaštite s precizno definiranim elementima, nositeljima planovima i nadležnostima i dr.

Na žalost, devet godina nakon donošenja strategije mi nemamo zakonski reguliranu civilnu zaštitu u RH, iako pre-vladava svijest o potrebi za njenim djelovanjem, a još više njenim normativnim uređenjem.

Hrvatski sabor je na sjednici od 11. ožujka donio novi Zakon o pliciji (NN 34/11). Stupanjem na snagu ovog Zakona prestao je važiti Zakon o policiji ( NN 129/00 i 41/08).

Kako je Zakonom o policiji iz 2000. godine ukinut Zakon o unutarnjim poslovima ( NN 55/89 i 76/94) uz zadržava-nje odredbi Glave II A. koja definira civilnu zaštitu, donošenjem novog Zakona o policiji nestala je osnova za zakon-sko reguliranje civilne zaštite u RH.

Pojmovi koje zbog evidentne potrebe danas rabimo; poput osobne i uzajamne pomoći, mjere civilne zaštite, raspo-red vojnih obveznika u civilnu zaštitu, povjerenici civilne zaštite, skloništa i voditelji skloništa i dr. ostali su samo u našim sjećanjima.

134

Smanjenju rizika od katastrofa sigurno će doprinijeti adekvatna zakonska regulativa. Nesreće i katastrofe događaju se neovisno o našoj volji, a pretpostavka za dobru preventivu sigurno je i adekvatno normativno reguliranje ovog važnog pitanja u našem društvu.

Pravne osobe i građani bez kojih civilna zaštita ne može uspješno funkcionirati trebaju imati jednoznačno određe-ne i zakonom regulirane obaveze u provođenju civilne zaštite što u ovom trenutku nije slučaj. Isto tako, nužno je potreban sustav osposobljavanja i obrazovanja za civilnu zaštitu i to ne samo pojedinaca i građana već i ustanova, službi, rukovodnih struktura i pravnih osoba bez kojih je funkcioniranje sustava civilne zaštite praktički nemoguće.

Civilna zaštita ima obrambeno - zaštitnu dimenziju, ali u svakom slučaju predstavlja začajno sigurnosno pitanje.

Ishodište civilne zaštite je u ženevskim konvencijama sa primarnom zadaćom zaštite civilnog stanovništva od ratnog stradavanja. S obzirom da se u razvijenim zemljama Europske unije već dugo ne ratuje, težište s klasičnog ili konvencionalnog rata i njegovih posljedica prebačeno je na upravljanje u krizama i katastrofama i izgradnju kriznog menadžmenta.

U tom smislu civilnu zaštitu treba decentralizirati te je približiti lokalnoj zajednici, uz jasno razgraničenje ovlasti i zadaća državne i lokalne uprave.

Zakonski okvir koji uređuje europsku civilnu zaštitu temelji se na dva glavna zakonska propisa, a to su Odluka Vije-ća kojom se uspostavlja Mehanizam Zajednice za civilnu zaštitu (izmjena, 2007/779/EZ, Euratom) i Odluka Vijeća kojom se uspostavlja Financijski instrument za civilnu zaštitu (2007/162/EZ, Euratom).

Mehanizam za civilnu zaštitu Europske unije i Financijski instrument za civilnu zaštitu zajedno obuhvaćaju tri glav-ne faze ciklusa upravljanja u katastrofama: prevenciju, pripravnost i reagiranje. Mehanizam Unije olakšava priprav-nost za ozbiljne opasnosti i reagiranje na njih,

a Financijski instrument za civilnu zaštitu pruža pravnu osnovu za financiranje svih aktivnosti EU na području civil-ne zaštite. Ova dva zakonska propisa su komplementarna i zbog toga što Financijski instrument za civilnu zaštitu fi-nancira Mehanizam za civilnu zaštitu Europske unije.

Mehanizam za civilnu zaštitu Europke unije (European Union Civil Protection Mechanisam) ima cilj olakšati surad-nju u intervencijama pomoći civilne zaštite u hitnim slučajevima, kada je potrebno reagirati žurnom akcijom.

Takva se intervencija predviđa u situacijama kada pripremljenost zemlje pogođene katastrofom nije dovoljna za adekvatnu reakciju jer nema dovoljno dostupnih resursa. Udruživanjem kapaciteta civilne zaštite iz zemalja koje su-djeluju u ovom programu ovaj Mehanizam može osigurati bolju zaštitu, prvenstveno ljudi, ali isto tako i prirodnog i kulturnog okoliša i imovine.

Mehanizam za civilnu zaštitu Europske unije obuhvaća cijeli niz instrumenata i aktivnosti koji mogu poboljšati spremnost i učinkovit odgovor na tehničke i prirodne katastrofe na razini EU.

Niti zemlje članice Europske unije nemaju jedinstveno uređeno zakonodavstvo u ovom području.Republika Hrvatska kao buduća članica EU još uvijek traži svoj put i u ovom trenutku nema adekvatno normativno

uređenje civilne zaštite.

POVIJEST CIVILNE ZAŠTITE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Civilna zaštita u Republici Hrvatskoj bilježi svoju povijest od kraja devetnaestoga stoljeća. Dok se u drugim država-ma Europe svijest o potrebi razvoja civilne zaštite javila kao posljedica masovnog stradavanja civila u I. svjetskom

ratu, ideja o potrebi zaštite stanovništva u Hrvatskoj rodila se već 1884. nakon potresa koji je zadesio Zagreb. Godine 1932. zagrebačko Gradsko poglavarstvo donijelo je odluku o izgradnji Škole civilne zaštite, za obučavanje i

osposobljavanje kadrova za zaštitu i spašavanje. Škola je dovršena i otvorena 27. veljače 1938.. Nalazila su u zgradi na Ksaverskoj cesti, u kojoj je danas Institut za medicinska istraživanja, dok su objekti u kojima je danas smješteno

135

Učilišta vatrogastva i zaštite i spašavanja, s druge strane Ksaverske ceste, izgrađeni kao vatrogasni poligon i spremište Škole civilne zaštite.

Uspješno je djelovala do ljeta 1945. kada je ukinuta, a objekti nacionalizirani. Ujedno je ukinut i cjelokupni sustav civilne zaštite koji je, pod nazivom “narodna zaštita”, postojao u dijelu države u kojem je djelovala vlast NDH.

Godine 1948. u Jugoslaviji je, po uzoru na SSSR, ustrojena protuavionska zaštita (PAZ) koja je kao jedina služba za zaštitu stanovništva sve do 1963. djelovala u sastavu Ministarstva obrane. Nakon potresa u Skoplju, donesena je odluka o osnivanju civilne zaštite. Od samih početaka ta je služba djelovala u sastavu tadašnjeg saveznog Ministar-stva unutarnjih poslova, ali je ubrzo prebačena u sastav obrambenih struktura republika.

Od 1973. do 1994. civilna zaštita u Hrvatskoj se razvijala na lokalnim razinama, u okviru općinske odnosno gradske uprave, a kratko vrijeme bila je smještena i u Ministarstvu obrane. Do 1994. godine civilna zaštita je definirana kao masovna organizacija čija je temeljna namjena bila zaštita i spašavanje stanovništva i materijalnih dobara u ratu. Planirano je uključivanje oko 600.000 građana, dok ih je oko 250.000 stvarno bilo raspoređeno u postrojbe i tijela civilne zaštite. Takav je sustav bio glomazan i inertan, a njegovi pripadnici nedovoljno opremljeni i osposobljeni.

Nakon državnog osamostaljenja, Republika Hrvatska je privremeno zadržala nasljeđeni sustav civilne zaštite. Od stjecanja državne samostalnosti i neovisnosti do danas, civilna zaštita je u Republici Hrvatskoj doživjela korije-

nite promjene s kojima se započelo njezinim prebacivanjem iz sastava Ministarstva obrane u sastav Ministarstva unutarnjih poslova 1. siječnja 1994. godine. Civilna zaštita od 1. siječnja 2005. godine djeluje u sastavu Državne uprave za zaštitu i spašavanje, krovnog državnog tijela zaduženog za usklađivanje aktivnosti i resursa u katastrofama i većim nesrećama. Administrativni okvir civiloj zaštiti, kao operativnoj komponenti jedinstvenog sustava zaštite i spašavanja, trebao je omogućiti veću samostalnost i optimalne uvjete u području kreiranja konceptualne i razvojne strategije te provođenje operativnih priprema kojima je krajnji cilj ostvarivanje sigurnosti pojedinaca i zaštite života, zdravlja i imovine stanovništva, životnog okoliša te kulturnih, materijalnih i drugih dobara u Republici Hrvatskoj.

STANJE NA PODRUČJU I DEFINICIJA

USTAV RH

Članak 135.Jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojima se neposredno ostvaruju potrebe gra-

đana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje, komunal-ne djelatnosti, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjele-snu kulturu i sport, tehničku kulturu, zaštitu potrošača, zaštitu i unapređenje prirodnog okoliša, protupožarnu i civilnu zaštitu.

Jedinice područne (regionalne) samouprave obavljaju poslove od područnog (regionalnog) značenja, a osobito po-slove koji se odnose na školstvo, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu te planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova.

Poslovi lokalnog i područnog (regionalnog) djelokruga uređuju se zakonom. Prilikom dodjeljivanja tih poslova pred-nost će imati ona tijela koja su najbliža građanima.

Prilikom određivanja djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mora se voditi računa o širini i prirodi poslova i o zahtjevima učinkovitosti i ekonomičnosti

Iz ustavnih odredbi nejasna je uloga države odnosno središnjeg tijela koje bi obavljalo poslove na državnoj razini. Iz Zakona o unutarnjim poslovima određenje pojma i djelokruga puno je jasnije.

Civilna zaštita je oblik organiziranja, pripremanja i sudjelovanja građana, pravnih osoba, državnih upravnih tijela i jedinica lokalne samouprave i uprave radi zaštite i spašavanja ljudî, dobara i okoliša od rizika i posljedica prirodnih,

136

tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća te ratnih razaranja. Ustrojena je zbog opasnosti da Republika Hrvatska ili njezini dijelovi budu ugroženi akcidentima koji bi imali opseg elementarne nepogode ili ratom, čije posljedice mogu ugroziti ljude, materijalna dobra i okoliš.

Zadaće civilne zaštite jesu socijalne i humanitarne naravi. Sveukupnost zadaća civilne zaštite i njezin djelokrug bili su uređeni su Zakonom o unutarnjim poslovima u skladu s odlukama Ženevske konvencije iz godine 1949. i II. dopun-skim protokolom uz tu konvenciju iz godine 1977.

Zakonom o unutarnjim poslovima koji je ukinut bile su ipak definirane osnovne značajke djelovanja civilne zaštite.Za organiziranje civilne zaštite i njezinu provedbu odgovorni su vlasnici, korisnici stambenih i poslovnih objekata te

tijela mjerodavna za vođenje civilne zaštite prema teritorijalnom načelu (općine, gradovi, Grad Zagreb, županije, dr-žava). Civilna zaštita organizirana je unutar Ministarstva unutarnjih poslova na dvjema razinama: na državnoj razini i na razini županija. Poslovi zaštite i spašavanja provode se provedbenim planovima zaštite i spašavanja, koji se teme-lje na procjeni ugroženosti ljudi i na drugim parametrima. Po namjeni i zadaćama civilna zaštita djeluje kao koordi-natorica s drugim stručnim službama čija je redovita djelatnost zaštita i spašavanje te s drugim pridruženim subjek-tima ili s vojskom. U slučaju akcidenta na razini elementarne nepogode civilna zaštita svojim snagama i sredstvima u zaštitu i spašavanje ljudi, dobara i okoliša uključuje se odmah pošto zaštita i spašavanje prijeđe mogućnosti služba mjerodavnih za zaštitu i spašavanje. Potreba za djelovanjem civilne zaštite prestaje onda kada se ublaže i otklone posljedice nesreća na izloženome području. Aktivnosti i zadaće civilne zaštite na zaštiti ljudi, dobara i okoliša imaju preventivan i operativan značaj.

IZ STRATEGIJE ZAŠTITE OKOLIŠA - CILJEVI I MJERE CZ

Da bi se postigla djelotvornija dugoročna zaštita ekosustava, civilna zaštita mora sudjelovati u izradbi katastra onečišćivača i popisa opasnih tvari radi upoznavanja s lokacijama na kojima su identificirane opasne djelatnosti te s lokacijama na kojima se proizvode, rabe, skladište ili prevoze otrovne i opasne tvari.

Civilna zaštita mora programatski i koordinativno surađivati s mjerodavnim ustanovama koje izrađuju katastar onečišćivača i pregleda opasnih tvari (u području planiranja, procjene rizika, gdje se daju prednosti preventivi pred drugim fazama djelovanja u krizi i njezinim posljedicama).

Civilna zaštita također s drugim institucijama mjerodavnima za zaštitu mora sudjelovati u uspostavljanju sustava za međusobno komuniciranje i obavješćivanje svih subjekata u zaštiti i spašavanju, kao i u komuniciranju s javnošću i u njezinu obavješćivanju.

U pogledu zaštite i spašavanja, civilna zaštita zajedno s mjerodavnim službama mora se programatski uključiti u kreiranje prostornih i urbanističkih planova.

Civilna zaštita mora ostvariti koordinativnu zadaću u rješavanju kriznoga stanja ako su posljedice kriznoga stanja (prirodne ili druge civilizacijske nesreće ili katastrofe) takve da ih ne mogu ukloniti redovite služba i tijela kojima je dužnost zaštita i spašavanje te u pružanju međusobne pomoći.

Zajedno s mjerodavnim tijelima, stručnjacima i pravnim osobama, civilna zaštita mora sudjelovati u izradbi investi-cijskih projekata koji zadiru u područje obrane i zaštite ljudi, dobara i okoliša.

Civilna zaštita treba sudjelovati u izobrazbenim programima (odgoj, izobrazba, osposobljavanje) stanovništva i pravnih osoba u provedbi mjera i aktivnosti na zaštiti i spašavanju u kriznim stanjima te radi sprječavanja devastira-nja ekosustava.

137

Zakon o unutarnjim poslovima;" Članak 24 b.Civilna zaštita je oblik organiziranja, pripremanja i sudjelovanja gradana, pravnih osoba. Tijela državne uprave i

jedinica lokalne samouprave i uprave radi zaštite i spašavanja gradana i materijalnih dobara od opasnosti i posljedica prirodnih, tehničko-tehnoloških, ekoloških nesreća te od ratnih razaranja.

Članak 24 c.Temeljne zadaće civilne zaštite humanitarne su naravi i odnose se na:

- otklanjanje uzroka i neposrednih opasnosti te sprečavanje nastajanja i širenja nepogoda, nesreća ili ublažavanja posljedica ratnih razaranja, ,

- organizirano i pravovremeno sudjelovanje u zaštiti i spašavanju za vrijeme djelovanja prirodne nepogode ili druge nesreće. u izvanrednim okolnostima, te u slučaju ratnog stanja,

- uklanjanje posljedica prirodnih, tehničko-tehnoloških i ekoloških nesreća te ratnih razaranja do osiguranja najnuž-nijih uvjeta za življenje i rad.Članak 24 d.Civilna zaštita obuhvaća:

- osobnu i uzajamnu zaštitu gradana,- mjere zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara, te motrenje, obavješćivanje i uzbunjivanje za potrebe civilne

zaštite,- postrojbe, službe i tijela za upravljanje i vođenje postrojbi te druge oblike organiziranja civilne zaštite.

Članak 24 e.Za organiziranje i provođenje civilne zaštite odgovorni su vlasnici, korisnici stambenih i poslovnih objekata, pravne

osobe te tijela nadležna za vođenje civilne zaštite u mjesnim odborima, a u općinama, gradovima, Gradu Zagrebu, kotarevima s posebnim statutom, županijama i za teritorij Republike Hrvatske, nadležne službe civilne zaštite Mini-starstva.

ZAKLJUČAK:

Sve postojeće odredbe koje govore o civilnoj zaštiti; iz Strategije obrane, Zakona o obrani, Zakona o zaštiti i spa-šavanju, Strategiji zaštite okoliša te važećim podzakonskim aktima treba objediniti i uskladiti te stvoriti transpa-

rentan sustav. Osnovnu pretpostavku treba rješiti strategijom nacionalne sigurnosti.Sve spomenute mjere iz bivšeg Zakona o unutarnjim poslovima, postupke, zadaće i aktivnosti u budućoj normi

valja točno opisati i propisati, kako ne bismo došli u sadašnju situaciju, da rabimo termine čije značenje izvlačimo iz sjećanja ili im dajemo značenje koje imaju u drugim državama. Zbog nepreciznosti propisa posebice je teško provodi-ti zadaće na nižim razinama organiziranja.

LITERATURA:1. Strategija obrane RH (NN 33/02)2. Ustav RH (55/01)3. Zakon o obrani RH (NN 33/02,58/02, 76/07,153/09)4. Zakon o policiji (NN 129/00, 34/11)5. Zakon o unutarnjim poslovima (55/89, 76/94)6. Zakon o zaštiti i spašavanju (174/04, 79/07, 38/09 i 127/10)

138

Komunikacije kao dio upravljanja kritičnim infrastrukturamaPiše: Damir Čemerin dipl.ing., Državna uprava za zaštitu i spašavanje

SAŽETAK

Upravljanje KI složen je proces, a razina složenosti izravno je ovisna o veličini mreže, složenosti njene gradnje i veličini, te povezanosti s drugim mrežama KI. Upravljanje kritičnim infrastrukturama u izvanrednim situacijama

ne bi se trebalo bitno razlikovati od upravljanja u redovitom funkcioniranju mreže, ukoliko je unaprijed izrađen upo-trebljivi plan kontinuiteta djelovanja na temelju procjene ugroženosti i procjene potreba u izvanrednoj situaciji.

Vrlo gruba podjela sustava rukovođenja može se svesti na:- poznavanje vlastite mreže;- poznavanje okruženja u kojem mreža djeluje (raspoloživih mogućnosti i potreba okolnih sustava i sredine, postoje-

ćih i narastajućih rizika za našu i druge povezane mreže);- poznavanje mogućnosti za komuniciranje.

Komuniciranje u upravljanju kritičnim infrastrukturama mora obuhvatiti prikupljanje podataka o izvorima, sirovi-nama, razvoju sektora i sektora o kojima naša mreža ovisi s jedne strane, te potrebama korisnika (drugih mreža i krajnjih korisnika, gospodarstva i opće potrošnje, a posebno prioritetnih korisnika i mogućnosti za naglo narastanje njihovih potreba u izvanrednim situacijama.

Da bi upravljanje uopće bilo moguće potrebno je osigurati kanale komunikacije sa sudionicima:- unutar vlastitog sustava,- sa mrežama iz istog sustava (dobavljačima ili korisnicima);- sa dobavljačima usluga ili roba (rezervnih dijelova);- sa svim skupinama korisnika;- sa općom javnosti.

Za učinkovito upravljanje i donošenje odluka potrebno je komuniciranjem osigurati prikupljanje podataka o funkci-oniranju mreže, promjenama u okolini, očekivanjima i potrebama korisnika, tijeku procesa zaštite i oporavka mreže, ali i osigurati učinkovito prenošenje informacija potrebnih za funkcioniranje vlastitog sustava (posebno ako se radi o upravljanju na više razina od operativne do strategijske). Uz to prioritet mora biti informiranje korisnika o događajima na našem sustavu i očekivanim rokovima uspostave ograničenog i redovitog djelovanja. Kako su KI prisutne u svim segmentima zajednice važno je komuniciranje s općom javnosti, najčešće putem medija, što mora biti i dio marke-tinške strategije tvrtke, koja mora izgraditi ili potvrditi svoju poziciju u zajednici, koja u svakoj velikoj nesreći ili kata-strofi može biti dovedena u pitanje.

Za sve potrebe komuniciranja potrebno je definirati nositelje uloga, kanale, metode i sadržaj komuniciranja.

139

1. UPRAVLJANJE KRITIČNIM INFRASTRUKTURAMA - RAZINE

Kritične infrastrukture su kompleksni sustavi, koji iznimno rijetko postoje kao izolirani sustavi, a redovito su pove-zane sa nizom drugih sustava i mreža kritičnih infrastruktura, te je upravo međuovisnost jedna od osobina koje

bitno određuju mreže kritičnih infrastruktura, njihovo djelovanje, utjecaj na druge mreže ili ovisnost o drugim mreža-ma i sustavima,

2. SUDIONICI UPRAVLJANJA PO RAZINAMA

Upravljanje kritičnim infrastrukturama ne razlikuje se od upravljanja drugim tvrtkama, uz neke osobitosti. Potrebno je kod definiranja upravljanja kritičnim infrastrukturama uvažiti specifičnosti mreža i sustava koje definiraju kri-

tičnost odnosno ulogu kritičnih infrastruktura u gospodarstvu i javnosti općenito. To su kontinuitet isporuke usluge ili robe, značaj pojedine kritične infrastrukture za gospodarstvo, značaj za djelovanje žurnih službi, značaj za zajedni-cu (prihvaćanje, značaj usluge i poimanje kontinuiteta te usluge). Uz to bitno je uvažiti i specifičnosti sektora u kojem se pojedina kritična infrastruktura nalazi. Razlike u veličini pojedinih mreža ili sustava kritičnih infrastruktura sasvim sigurno uvjetuju i razlike u organizaciji operatera i organizaciji upravljanja tom mrežom, odnosno tvrtkom operate-rom. U većini tvrtki operatera kritičnih infrastruktura zbog njihove veličine i složenosti primijenjuje se vertikalna specijalizacija upravljanja. Vertikalna specijalizacija u stvari znači stvaranje lanca upravljanja i zapovijedanja, što znači oslanjanje na donošenje rješenja na nekoliko razina. U većim sustavima, koji obuhvaćaju više od desetak uklju-čenih pojedinaca, bez obzira da li se radi o organizacijama ili skupinama okupljenim dobrovoljno zbog nekog zajed-ničkog cilja ili su to ustrojeni sustavi sa unaprijed definiranom zadaćom, kao što su to tvrtke operateri kritičnih in-frastruktura, zapovjedni lanci uvijek su hijerarhijski, te sadrže sustav autoriteta, sa menadžerima na pojedinim točkama ili karikama vertikalnog lanca. Prepoznaju se razlike između operativne (terenske) razine, srednje razine i vrha upravljanja tvrtkom ili sustavom kritične infrastrukture.

Upravljanje kritičnim infrastrukturama, jednako kao i upravljanje svim složenim procesima ili aktivnostima najčešće je segmentirano na više razina, a onda i na specijalnosti unutra pojedine razine. Da bi se postiglo konačni cilj, uspješ-no vođenje sustava kritične infrastrukture, potrebno je da se djelovanje tih segmenata međusobno unaprijed podijeli, ali i uskladi i osigura puna razmjena potrebnih informacija.

Na najvišoj (strategijskoj) razini, a često i srednjoj razini segmentiranje po specijalnostima razdvaja se na norma-tivna i pravna pitanja, kadrove, te tehničke službe ili strukture odgovorne za funkcioniranje i održavanje sustava. Najviša razina ima obvezarno i zasebne financijske funkcije, od kojih neki dijelovi mogu biti sadržani i u srednjim (taktičkim) razinama upravljanja. Na najnižoj, operativnoj razini uobičajeno je da su sve funkcije zadaće istog ruko-voditelja (poslovođe ili voditelja pogona) koji brine o izvršavanju redovitih zadaća, prisutnosti kadrova i njihovom iz-vršavanju redovitih zadaća.

Sve izvanredne, nerutinske odluke u pravilu se donose na taktičkoj ili čak strategijskoj razini, a operativna razina je odgovorna za njihovu provedbu. Zato je bitno da se operativno osoblje osposobi za razumijevanje potreba sustava i provedbu nerutinskih odluka donesenih na višim razinama, za razliku od osoblja taktičke i strategijske razine koje mora biti osposobljeno za donošenje takvih nerutinskih odluka.

Međutim, neki operativni elementi nerutinskih odluka moraju biti ostavljeni kao dio slobode odlučivanja i operativ-noj razini, jer bez toga rad mreže kritične infrastrukture može biti doveden u pitanje ili vrijeme oporavka nepotrebno produženo, što izravno utječe na sposobnost djelovanja ili isporuke roba ili usluga mreže kritične infrastrukture.

140

3. ELEMENTI ZA DONOŠENJE ODLUKA

Konačni cilj upravljanja je osiguranje djelovanja mreže ili sustava kritične infrastrukture, koje slijedi na temelju odlu-ka upravljačke strukture sustava. Odluke koje donosi menadžment moraju se temeljiti na znanjima, iskustvu, vješti-

nama i sposobnostima menadžera, ali najviše ovise o informacijama koje je potrebno prikupiti, obraditi, pripremiti i u odgovarajućem obliku dostaviti donositeljima odluka. Tako su informacije ključni element za donošenje odluka, te ih je potrebno prikupljati iz samog sustava, ali i iz neposrednog i šireg okruženja mreže kritične infrastrukture.

Iz sustava potrebno je osigurati informacije o tehnološkim elementima i stanju mreže i pojedinih, posebice ključnih dijelova, o raspoloživim sirovinama ili ulaznim uslugama, raspoloživim dijelovima i mehanizmima za održavanje ili hitni popravak mreže i njenih dijelova, ali i o stanju kadrova, njihovoj raspoloživosti, sposobnosti i spremnosti za dje-lovanje.

Iz neposrednog okruženja potrebne su informacije o raspoloživim ulaznim elementima mreže (sirovine ili usluge), posebno o potrebama korisnika, ali i podaci o funkcioniranju mreža kritičnih infrastruktura o kojima naša mreže ovisi izravno ili neizravno. Također su nam potrebne informacije o općem stanju okruženja, a u izvanrednim situaci-jama vrlo su važne i prognoze razvoja situacije (primjerice u poplavi podaci o očekivanom kretanju vodostaja). Iz šireg okruženja potrebno je stalno prikupljati dugoročne analize i prognoze sektora, znanja, sposobnosti i inovacije konku-rencije ili sektora, ali i statističke podatke koji mogu biti od koristi za procjenjivanje situacije i donošenje odluka. U taj segment spadaju i podaci o financijskoj situaciji u sektoru i širem okruženju, podaci o zdravstvenom stanju popu-lacije i mogućim epidemijama ili pandemijama, podaci o očekivanjima korisnika mreže ili usluge kritične infrastruk-ture, sve do procjene mogućih očekivanja razvoja zajednice i s time povezanih promjena koje očekuju našu kritičnu infrastrukturu. Vrlo jednostavan primjer: sustav iz sektora energetike osigurava dugoročnu opskrbu tržišta malopro-daje i srednjih korisnika ugljenom, a u gradu je u planu izgradnja visokotlačne i niskotlačne plinske mreže. Bitno je znati koliko vremena treba za realizaciju tog projekta, odnosno koliko dugo će mreža opskrbe ugljenom još biti po-trebna. O toj informaciji izravno ovisi koliko investiranja u vozila, opremu i skladišne kapacitete se isplati, odnosno kada treba razmišljati o preusmjeravanju djelovanja našeg sustava na druga tržišta ili robe.

4. PRIKUPLJANJE INFORMACIJA, OBRADA I DOSTAVA DO ODGOVARAJUĆIH KORISNIKA

Kako su informacije temelj za donošenje odluka svaki uređeni sustav mora unaprijed:a) definirati koje informacije će se prikupljati;

b) od koga će se koja vrsta informacija prikupljati;c) da li će se neke informacije prikupljati automatski (očitanjem mjernih instrumenata drugih vlasnika ili vlastitih

mjernih instrumenata);d) tko će prikupljati koje informacije;e) koji mehanizam za prikupljanje, odabir (selekciju) i obradu informacija trebamo;f) pripremiti plan distribucije informacija (što, kome, sadržaj, opseg i način dostave informacija).

U manjim sustavima kritičnih infrastruktura sustavi prikupljanja i obrade informacija su uobičajeno znatno jedno-stavniji, jer se gotovo sve informacije slijevaju na jedno mjesto, do ureda direktora i najčešće je osoba zadužena za tajničke i administrativne poslove ujedno i mjesto prikupljanja i selekcije informacija, jer i u takvim, jednostavnijim uvjetima kad bi baš sve informacije stizale do direktora (donositelja odluka) vjerojatno bi prije ili kasnije došlo do zagušenja i nemogućnosti racionalnog i uporabivog odlučivanja. Istovremeno, istim se putem informacije prenose do izvršitelja na nižim razinama. Najčešće se radi samo o operativnoj razini, dok su strategijska i taktička razina spojene na vrhu operatera mreže.

141

Međutim, već u srednjim sustavima, a posebice u velikim korporativnim sustavima nužnost je distribuiranje zadaća po specijalnostima i na strategijskoj (korporativnoj) razini kao i na taktičkoj razini, odnosno razini pojedinih poduzeća članica korporacije. U najvećim nacionalnim, a posebice multinacionalnim sustavima distribucija upravljačkih funkci-ja po specijalnostima (tehničke discipline - vođenje i upravljanje tehnološkog procesa, održavanje sustava, razvoj, fi-nancije i marketing, kadrovski i pravni poslovi, odnosi s javnostima) provodi se i na tektičkoj razini, dok se manji op-segi distribucije specijalnosti na više rukovoditelja provodi u nekim slučajevima i na operativnim razinama.

Distribucija ogovornosti i zadaća po specijalnostima na svim razinama uvjetuje diferencijalni pristup i u distribuci-ji informacija. Jednu skupinu informacija trebaju tehnički rukovoditelji, drugu finnacijski stručnjaci, treću osoblje koje upravlja kadrovima, a posebno pitanje je priprema informacija za komuniciranje s javnostima, naročito s korisnicima usluga.

Potreba za diferenciranim informiranjem znači da unutar operatera kritične infrastrukture treba uspostaviti sustav za prikupljanje, obradu i dostavljanje informacija.

5. ODLUČIVANJE I DISEMINACIJA ODLUKA

Ustrojavanje mehanizma za prikupljanje i obradu informacija mora se provesti uz poštivanje niza zakonitosti sek-tora, ali su potrebna i stručna znanja o potrebama donostelja odluka za koje se informacije prikupljaju.

Temeljni princip koji vrijedi za manje i srednje sustave je da se unutar sustava (operatera) mora ustrojiti jedno mje-sto za prikupljanje informacija. Potrebno je uspostaviti tehničke i normativne uvjete da se sve informacije iz svih izvora slijevaju u taj sustav, odnosno na mjesto gdje će biti prikupljene, zabilježene i sistematizirane, najčešće po vremenskom slijedu (dnevnik rada). Prikupljene informacije moraju se zatim obraditi i odvojiti bitne od nebitnih (za procjenjivanje što je bitno, a što manje važno ili nebitno potrebno je znanje i iskustvo, te se taj posao uvijek mora povjeriti najbolje uvježbanim stručnjacima, koji imaju dovoljno znanja o samom sustavu za koji prikupljaju informa-cije, ali i o širem i užem okruženju u kojem mreža kritične infrastrukture djeluje. Kako rad kritičnih infrastruktura najčešće podrazumijeva neprekidno osiguranje usluga ili roba, često nije moguće osigurati dovoljno visokostručnih kadrova koji će 24 sata dnevno tijekom cijele godine obavljati taj posao. Kao korisno pomoćno sredstvo, koje služi kao tehničko pomagalo drugim kadrovima u središtu za prikupljanje i obradu informacija zato se primjenjuje sustav pro-tokola, ili, kako je uvriježena terminologija u Hrvatskoj, sustav standardnih operativnih postupaka. Radi se o priručni-cima koji moraju biti izrađeni na način da poštuju zakonitosti i interese svih koji sudjeluju u prikupljanju (dostavi) informacija, jer samo takav pristup osigurava i njihovo predano i pošteno sudjelovanje, odnosno dostavu točnih, isti-nitih i pravovremenih informacija. Standardni operativni postupci (SOP) imaju još jednu funkciju, njima se propisuje koje informacije, često i u kakvom obliku i na koji način (usmeni prijenos izravno i neposredno do korisnika, telefon, elektronička pošta, faks, pismena obavijest dostavljena teklićem) se informacija dostavlja pojedinom sudioniku pro-cesa odlučivanja, odnosno do krajnjih izvršitelja neke zadaće.

Drugi vrlo važan element uz bilježenje informacija je i bilježenje tijeka njihova kolanja unutar sustava ili prema vanjskim korisnicima (tko, kako, u kojem opsegu i koje informacije je dostavio, tko ih je preuzeo i vremenske karakte-ristike tog tijeka informacija, ponekad i do sekunde kad je isporuka informacije izvršena).

U srednjim i manjim sustavima kriitčnih infrastruktura sve se više uvodi jedno mjesto bilježenja tijeka informacija (npr. informacija od korisnika mrže kritične infrastrukture da je došlo do prekida opskrbe ili istjecanja medija u okoliš) od ulazne točke u sustav do konačne obavijesti službe održavanja (bilo interne ili ugovorom vezane kooperantske strukture) da je kvar otklonjen i okoliš saniran.

Tijek informacija u velikim sustavima još je složeniji, pa se uvodi i hijerarhija tokova, odnosno unaprijed normativ-nim aktima operatera utvrđuje koje prikupljene informacije se dostavljaju do koje razine, odnosno koje od njih se prenose na višu razinu upravljanja, izravno ili sekvencijalno (preko posrednika koji će prikupljene informacije subli-

142

mirati i selekcionirati te ih obrađene koristiti za donošenje odluka ili proslijediti višoj razini odlučivanja.Informacije koje utječu na strategiju mreže, odnosno određuju funkcioniranje sustava u duljem razdoblju, obvezat-

no se moraju donijeti na najvišoj strategijskoj razini. Isto tako, često se zahtijeva da odluke u izvanrednoj situaciji donosi što je moguće viša razina. Međutim, prijenos ovlasti za donošenje svih odluka u izvanrednoj situaciji na tak-tičku ili čak strategijsku razinu također je pogrešan i može potpuno blokirati sustav, te čak dovesti i do potpunog prekida rada kritične infrastrukture koji je vrlo teško popraviti.

Njajednostavnija definicija bi bila: za rutinske ili polurutinske odluke (primjerice odluke o ugradnji dijelova ili materijala za popravak mreže na najnižoj distributivnoj razini), mora se unaprijed propisati ovlaštenje operativnim rukovoditeljima da ih donose i u izvanrednoj situaciji, čime se može znatno ubrzati proces popravka mreže, odnosno povećati redundantnost sustava, a ponekad, zbog brzine djelovanja u popravku, i smanjiti ranjivost mreže. Istu razinu imaju i najjednostavnije parsonalne odluke, primjerice o rasporedu radnih lokacija timova koji otklanjanju kvarove, o rasporedu radnog vremena ili smjenama tijekom radovitog rada i u izvanrednim okolnostima manjeg opsega.

Međutim, odluka o potpunom obustavljanju godišnjih odmora, potrebi rada i tijekom vikenda ili praznika za veći broj izvršitelja sasvim sigurno nije rutinska odluka, a uvjetovana je izvanrednim okolnostima, te mora biti donesena na najvišoj mogućoj razini, a zatim je treba dostaviti svim rukovoditeljima na nižim razinama, ali i svim zaposlenicima. Još su složenije poslovne odluke koje se donose u izvanrednim uvjetima a odnose se na financije, bitne promjene u poslovnoj suradnji s partnerima u istom ili drugim sektorima i slične odluke.

Za sve operatere kritičnih infrastruktura možda i najznačajniji dio komuniciranja je komuniciranje s korisnicima usluga ili roba koje mreža isporučuje. Razlika u odnosu na druge gospodarske subjekte koji posluju na tržišnim prin-cipima leži u činjenici da je usluga ili roba koju mreža kritične infrastrukture isporučuje bitna za neko područje, od-nosno zajednicu i njeno funkcioniranje, a broj i raznolikost korisnika su toliki da su i njihove krajnje potrebe vrlo ra-znolike, odnosno teško je bez pune, otvorene i poštene suradnje sa svima od privatnog sektora i građanstva do političkih struktura i vlasti na lokalnoj ali i višim razinama nemoguće napraviti kvalitetan pregled potreba i temeljem njega plan zadovoljavanja tih potreba, naročito onih koje redovito ne postoje ili su vrlo male, a naprosto eksplodiraju u izvanrednim uvjetima.

Opearteri kritičnih infrastruktura su zbog svoje uloge nužno dio zajednice, a posebno je značajno da su zbog svega pobrojanog, naročito zbog vrlo širokog broja korisnika, vrlo vidljivi i izloženo ocjenama sredine. Te ocjene uvijek su razultat kritičkog ali i nekritičkjog promatranja, a rezultat mogu biti uz realne i opravdane kritike i različite glasine i zlonamjerni komentari. Zbog toga je uz jasno definiran sustav prikupljanja i distribucije informacija unutar struktura operatera od posebne važnosti razrađen i planiran sustav komuniciranja s različitim javnostima.

U definiranju javnosti kojima se ovlašteni predstavnici operatera obraćaju potrebno je unaprijed, planski definirati o kojim se javnostima radi, te kako i koje informacije će se dostaviti svakoj od tih javnosti.

U komunikologiji definirane javnosti kojima se operater obraća nazivaju se ciljanim javnostima, a ukupno se dijele na unutranje i vanjske javnosti.

Unutarnje javnosti su subjekti unutar sustava, menadžment na svim razinama, svi zaposlenici, struka, pa do sindi-kata i udruga koje djeluju u sustavu.

Vanjske javnosti obuhvaćaju korisnike usluga, stručnu javnost i znanstvenu zajednicu, konkurenciju i vlasti na svim razinama.

U ciljane javnosti uz sve već nabrojane skupine treba uključiti i nevladine organizacije koje djeluju u okruženju, a kad se govori o lokalnoj zajednici osim predstavnika vlasti uvijek treba uzeti u obzir potrebu komuniciranja i sa vođa-ma javnog mišljenja, osobama koje izravno utječu na formiranje javnog mišljenja u sredini, bilo zbog svog ugleda, nastupa ili pozicije s koje mogu utjecati na formiranje javnog mišljenja.

Javno mišljenje je mišljenje izrečeno javno, a odnosi se na predmet javnog interesa. Važna komponenta javnog mišljenja je činjenica da “imati mišljenje o nekoj stvari ne znači znati nešto o tome”. Velike koproracije često provo-

143

de analize javnog mišljenja i prilagođavaju svoje medijske nastupe, pa i ukupno djelovanje na temelju tih analiza.Posebno mjesto u komunikaciji imaju odnosi s medijima, koji su dijelom u kategoriji nositelja formiranja javnog

mišljenja, imaju značajnu ulogu u kritičkom promatranju situacije ali i plasiranju nekritičkih paušalnih ocjena. Pod-cjenjivanje odnosa s medijima ne može si dopustiti ni jedan uređen sustav, a operateri kritičnih infrastruktura i njiho-va menadžment moraju na to biti posebno senzibilizirani. Zbog svoje uloge u zajednici kritične infrastrukture su vidljive, a često cjelokupna javnost ima o djelovanju kritične infrastrukture svoje mišljenje, koje ne mora imati veze sa se realnošću, a ipak može bitno utjecati na uvjete ili čak sprječavanje funkcioniranja kritične infrastrukture u kratkom ili dugoročnom periodu.

Uz to mediji su način da se najbrže dosegne ciljana javnost, naročito elektronski mediji, radio, televizija i internet, čija brzina plasiranja vijesti se danas mjeri minutama.

Međutim, još uvijek su važni i tiskani mediji, preko kojih je do ciljane javnosti najbži put za dostavu cjelovite infor-macije i objašnjenja nastale siutacije, uzroka kvara, plasiranja opravdanja i isprike za poteškoće koje su nastale pre-kidom rada mreže kritične infrastrukture.

Za unutarnju javnost tiskani mediji su obavijesti, informacije koje se dostavljaju svim zaposlenicima ili dijelu me-nadžmenta, ali i publikacije ili obavijesti koje se plasiraju putem oglasnih ploča. Za funkcioniranje poduzeća važan dio obvješćivanja unutranje javdnosti su i različiti oblici pohvaljivanja ili nagrađivanja zaposelnika, a obavijest svim dru-gim zaposlenicima o nagradi ima značajnu motivacijsku ulogu.

Komunikacija s vanjskim javnostima putem medija je vrlo kompleksna aktivnost, koja ima niz zakonitosti. Prvo, mediji bilo tiskani ili elektronski su samostalni poslovni subjekti koji djeluju na tržištu. Uz to svaki medij kao dio po-slovne politike ima i svoju uređivačku politiku, a uvijek je potrebno poštivati i autorski pristup novinara koji izvještava.

Sve većim prevladavanjem elektgronskih medija, posebice interneta, javila se i interaktvnost medija s korisnicima, te je reagiranje koje operater kritične infrastrukture mora osigurai u komunikaciji s medijima također bitno ubrzano, a vrijeme odgovora skraćeno na nekoliko sati ili minuta. Zbog toga svi operateri kritičnih infrastruktura razvijaju zasebne mehanizme za komunikaciju s medijima, bilo da se radi o jednoj osobi uz uži menadžement tvtke ili se radi o specijaliziranoj službi za odnose s javnostima.

Dobra služba za odnose s javnostima i dobri odnosi s medijima mogu bitno pridonijeti strateškim ciljevima tvrtke, odnosno poboljšanju slike u javnosti, boljem profilu tvrtke u medijima, a mogu izravno utjecati na promjenu stavova ciljane javnosti i doprinijeti poboljšanju odnosa sa lokalnom zajednicom, povećanju udjela na tržištu, utjecaju na vladinu politiku, sve do poboljšanja komunikacija sa ulagačima i poboljšanja odnosa u sektoru ili industriji općenito.

U svakoj pravnoj osobi, pa i u tvtrkama operaterima kritičnih infrastruktura mora se imati na umu da službe ili osobe za odnose s javnostima ne predstavljaju pravnu osobu, to mora raditi menadžer, po mogućnosti sa što više ra-zine. Zadaća službe je da organizira plasman informacija, odnosno poveže upravu sa novinarima i medijima, a me-nadžement mora neposredno dati informaciju , bilo kroz konferencije za medije ili davanjem izjava (osobno, telefo-nom). Priopćenja su korisna samo kao nadopuna „žive riječi“, a ako je informacija praćena i vizualnim materijalom (video, slike), gotovo je sigurno da se može privući interes medija, odnosno javnosti a time i ciljane javnosti kojoj se želimo obratiti. Komunikacija s javnostima operatera kritičnih infrastruktura mora biti i dio marketinške strategije kompanije, jer izgradnja korektnih i poštenih odnosa s korisnicima osigurava i poziciju na tržištu, te ograničava dje-lovanje konkurencije.

6. PRAĆENJE PROVEDBE I NADZOR

Svaka odluka (donesena ili propuštena) u procesu upravljanja ima izravne posljedice na odvijanje procesa u funk-cioniranju mreže. Međutim, donesene odluke menadžmenta mogu se realizirati samo ako se dostave njihovim

izvršiteljima na svim razinama, bilo da se one dostavljaju izravno, neposrednim izvršiteljima ili neizravno, preko me-

144

nadžmenta nižih razina. Zbog toga je sustav distribucije odluka do izvršitelja jednako važan kao i sustav za prikuplja-nje informacija. U nekim mrežama koristi se samo jedan sustavza cirkuliranje informacija, koji djeluje u oba smjera i odozdo prema gore, do donositelja odluka, ali i obrato, odozgo prema dolje, do krajnjih izvršitela. Druge pravne osobe operateri razvijaju složenije sustave, razdvojene sustave za prikupljanje i distribuciju informacija. Uz to, zbog svoje prirode i sadržaja informacija ili odluka, potrebno je izvršiti i njihovu diferencijaciju. Nisu ni sve informacije uvijek potrebne na najvišoj razini odlučivanja, niti je potrebno da svaku cjelovitu informaciju dobije svaki zaposlenik. Za učinkovito djelovanje osoblja koje upravlja mrežom kritične infrastrukture, odnosno radi na otklanjanju kvarova i osposbljavanju mreže potrebno im je dostaviti samo one informacije koje su bitne za izvršenje njihove zadaće.

Primjerice, predsjednik uprave velike kompanije ne treba informacije s podacima o imenima i prezimenima svih zaposlenika koji nisu došli na posao zbog epidemije, ali mu trebaju podaci o broju zaposlenika odsutnih sa ključnih radnih mjesta (kao što su dispečeri u upravljačim centrima, ključno tehničko osoblje koje nadzire rad sustava i slično), kako bi mogao donijeti odluku o privremenoj reorganizaciji ili ograničavanju opsega proizvodnje zbog nastale situa-cije. Istovremeno, poslovođa mora točno znati koji djelatnik mu nedostaje, a koje vještine imaju oni koji su prisutni, kako bi mogao izvršiti privremenu preraspodjelu zadaća potrebnu za funkcioniranje na njegovoj razini.

Donesene odluke menadžmenta moraju se osim distribucije do izvršitelja pratiti i osigurati izvješćivanje o njihovoj provedbi. Dobar menadžer će već u samoj odluci definirati nositelje izvješćivanja, opseg i sadržaj izvješća i rokove za izvješćivanje. Time se osigurava upravljanje na temelju informiranog odlučivanja, što je i krajnji cilj svakog upravlja-nja, a omogućuju se i pravovremene korekcije u djelovanju ako se zbog promjene okolnosti ili pogrešne ranije procje-ne te korekcije moraju napraviti. Dobar menadžer neće oklijevati sa donošenjem korektivnih odluka, bez obzira na to tko je kriv za raniju pogrešnu odluku. Svako odgađanje ispravljanja pogrešaka može izazvati još veće štete, a menadžer koji oklijeva u reagiranju po završetku krize (izvanredne situacije) svakako će osjetiti posljedice.

Jedna od osnovnih karakteristika krize je da ona donosi promjene, u menadžmentu, procesu djelovanja, promjeni tržišta ili pristupu tržištu (marketingu), odnosno u organizaciji kompanije operatera. Kako su operateri kritičnih infra-struktura vrlo vidljivi i izloženi javnosti, i greške ili slabosti su vidljivije nego u nizu drugih trgovačkih društava, te se i djelovanje u izvanrednoj situaciji transparentnije vrednuje i očekuju brze korekcije utvrđenih slabosti.

Obzirom na sve to, jasno je da dobri menadžeri u operaterima kritilnih infrastruktura moraju potrebnu pozornost posvetiti pravovremenom prikupljanju točnih i istinitih informacija, njihovj obradi i tijeku do svih donositelja odluka u odgovarajućem obliku i uz korištenje odgovarajućih kanala i tehničkih sredstava.

Dobar sustav za prikupljanje informacija, njihovu obradu i distribuciju temelj je učinkovitog upravljanja.

LITERATURA:• KRITIČNA INFRASTRUKTURA U HRVATSKOJ. Prema novom sustavu sigurnosti i zaštiteUrednici: Dario Matika i Saša Poljanec-BorićNakladnici: Institut za istraživanje i razvoj obrambenih sustava MORH-a i Institut društvenihznanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2009. - Str. 260.• Energetska sigurnost i kritična infrastruktura,Skupina autora, Siniša Tatalović nakladnik: Politička kultur, godina izdanja: 2008.ISBN: 1846-4149• Risk Management and Critical Infrastructure Protection: Assessing, Integrating, and ManagingThreats, Vulnerabilities and Consequences, Report to Congress, John Moteff Specialist in Science andTechnology Policy Resources, Congress Research Service, , Science, and Industry Division, Order CodeRL32561• Critical Infrastructure Protection in Homeland Security, Ted G. Lewis, izdavač John Wiley & Sons,ISBN-13: 978-0-471-78628-3• Infrastucture Protection, izdavač Springer a.g., grupa autora, urednici Eric Goetz, Sujeet Shenoi,Library of Congress Control Number 2007938897, ISBN 978-0-387-75461-1• Critical Infrastructure Protection II, izdavač Springer, grupa autora, urednici Mauricio Papa, SujeetShenoi, Library of Congress Control Number 2008936479, ISBN: 978-0-387-88522-3• Critical Infrastructure Protection III, izdavač Springer, grupa autora, urednici Charles Palmer, SujeetShenoi, Library of Congress Control Number 2009935462, ISBN-13: 978-0-642-04797-8

145

Primjena objektno orijentirane paradigme na slikama u svrhu detekcije oštećenja građevinaPišu: Ivana Mileta, mag.ing.geod.et geoinf., Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb, Hrvatska imileta.2112@

gmail.com; Boris Guberina, mag.ing.geod. et geoinf., Ured za upravljanje u hitnim situacijama, Ilica 5, Zagreb, Hrvatska boris.

[email protected]; Sergiy Kharchenko, mag. ing. geod. et geoinf., Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb,

Hrvatska [email protected]

SAŽETAK

Osnovni princip utvrđivanja oštećenja je multitemporalna detekcija promjena bazirana na usporedbi snimaka istog područja u dva različita vremenska perioda. Navest će se prednosti pristupa obrade slika podijeljenih u objektne

segmente te korištenju objektno orijentirane paradigme. Istraživane su morfološke karakteristike sjena građevina prije i poslije potresa te parametri koji ukazuju na različitost oblika. Navedena metoda mogla bi se iskoristiti pri po-luautomatskoj ili automatskoj detekciji oštećenja na građevinama nastalih u slučaju nenadanog događaja kao što je potres. Istraživanje se provelo na satelitskim i zrakoplovnim snimkama vrlo visoke razlučivosti. Takve snimke kao i navedena metoda od iznimne su važnosti za preliminarno određivanje i procjenu kritičnih zona u kojima su objekti izloženi najvećem riziku, te u slučaju stvarnog potresa omogućile bi što bržu identifikaciju oštećenja na satelitskim snimcima u svrhu žurnog djelovanja zaštite i spašavanja.Ključne riječi: daljinska istraživanja, objektno orijentirana paradigma, oštećenja građevina, satelitske i zrakoplovne snimke

ABSTRACT

The main principle of damage assessment is multitemporal change detection based on comparison of images from the same area in two different time periods. In this work advantage of object-oriented approach on image proce-

ssing will be presented. Images are divided into objects by grouping pixels with similar spectral and spatial characte-ristics. Research has been done on morphological characteristics of building shadows pre and post- an earthquake and presented parameters which indicate different shapes. Suggested method could be used in automatic or semi-automatic damage detection on buildings due to an earthquake. Airborne and high-resolution satellite imagery have been used These kind of images as well as the above mentioned methods are of great importance in preliminary de-termination and assessment of critical zones in which buildings are exposed to the highest risk and in the case of a real earthquake could play an important role to quickly detect damage distribution, also before starting of rescue operation, and therefore supplying a view of earthquake effects.Key words: remote sensing, object-oriented paradigm, building damage assessment, satellite and airborne images

146

UVOD

KRATKI PREGLED METODA DALJINSKIH ISTRAŽIVANJA

Kako su se metode daljinskih istraživanja pokazale vrlo djelotvornima za ovakvu vrstu zadaća, u ovom radu su zau-zele važno mjesto. Zbog mogućnosti brzog pristupa satelitskim podacima istražene su metode primjene tih poda-

taka. Multispektralne satelitske snimke visoke rezolucije se mogu naručiti u roku već od 1,1 dana [DigitalGlobe 2011] ili kolor snimci jednostavno skinuti sa portala Google Earth za više različitih vremenskih epoha snimanja, zbog čega predstavljaju najvažnije nove resurse koji omogućavaju uspostavu sustava za utvrđivanje oštećenja građevina nakon potresa. Osnovni princip utvrđivanja oštećenja je multitemporalna detekcija promjena bazirana na usporedbi snimaka istog područja u dva različita vremenska perioda. Apsolutno je nužno da su dvije slike potpuno geometrijski registri-rane jedna na drugu [Anne-Lise C. 2008]. Kratko ćemo razmotriti dva pristupa obradi takvih snimaka: klasifikacija bazirana na pikselima i na objektima. Tradicionalne tehnike analize slika u daljinskim istraživanjima polaze od pikse-la i ispituju spektralne razlike njihovih različitih obilježja za izdvajanje tematskih informacija od interesa za korisnika. Prvi pristup pri primijeni otkrivanja oštećenja je usporedba piksela referentne slike i piksela krize, kako bi se utvrdilo koliko su se pikseli na određenoj poziciji promijenili između dvaju datuma. Otkrivanje promjena na snimcima prije i nakon potresa provodi se korištenjem aritmetičkih operatora kao što su križna korelacija i razlika. Otkrivanje oštećenja nastalih u potresu koji je zahvatio Boumerdes vrši se pomoću izračunavanja razlika QuickBird snimaka. Analiza isprav-ne detekcije oštećenih građevina automatskom klasifikacijom obavljena je usporedbom krivo detektiranih oštećenja u odnosu na cjelokupno oštećeno područje, odnosno određen je omjer koliko klasificiranog oštećenja ulazi u okružje građevine koja nije oštećena. Pokazuju se višestruki „lažni alarmi“ u odnosu na cjelokupno oštećeno područje detek-tirano automatskom klasifikacijom. Ova činjenica je očita ponajprije zbog velikog broja krhotina koji se nalaze u okruženju građevine nakon snažnog potresa. Ovaj problem mogao bi biti umanjen na način da se spoje satelitski po-daci s kartografskim vektorskim mapama krupnijeg mjerila ili striktnim procedurama za ekstrakciju i klasifikaciju zgrada. Zaključeno je da bez vrlo precizne registracije, takav pristup usporedbi piksela nije stabilan [Bitelli et al., 2004]. Kao jedno od rješenja nudi se izlučivanje sjena građevina. Nakon predobrade snimke klasifikacija temeljena na pikselima može uspješno izlučiti sjene. Oblik sjene posljedica je oblika zgrade, odnosno sjene odaju neku vrstu infor-macije o građevini. Promjena oblika zgrade utjecat će na sjene te iste građevine i vrlo je vjerojatno da će promjena tog oblika pomoći u utvrđivanju štete [T.T. Vu 2004]. Autor je obradio problem usporedbom parova sjena, prije i posli-je potresa, uspoređujući razlike u duljini sjena duž glavnog smjera.

Mada postoje rijetki slučajevi u kojima treba identificirati objekte veličine jednog piksela, tipične aplikacije uključuju izdvajanje obilježja znatno više piksela, na primjer ceste, zgrade, usjevi itd. Ovakve aplikacije zahtijevaju klasifikaciju povezanih piksela koji tvore objekt. Objekt se tada može definirati kao skupina piksela sličnih spektralnih i prostornih svojstava. Stoga primjena objektno orijentirane paradigme u analizi slike dovodi do analize slike u prostoru objekata, a ne više u domeni piksela. Zbog toga se objekti mogu koristiti kao primitivi za klasifikaciju snimke, a ne više pikseli. Za pretvorbu snimke ili scene u mnoštvo objekata koriste se različite metode segmentacije. Kako je objektno orijentirani pristup prvi korak replikacije subjektivnog ljudskog procesa interpretacije posvetit ćemo mu važnost u ovom radu. Pred-nost pristupa utemeljenog na usporedbi objekata s obzirom na tradicionalnu metodu usporedbe piksela jest da je manje osjetljiv na greške pri registraciji za otkrivanje oštećenja, čak i ako dvije slike nisu savršeno usklađene [Bitelli et al., 2004]. Doista, promatrajući mjere vezane uz segmente piksela, a ne same piksele, pokazuje se da blagi sistematski pomaci jedne snimke u odnosu na drugu nemaju veću težinu ako morfologija segmenata ispravno odgovara na obe snimke [Anne-Lise C. 2008]. Posvetiti ćemo se analizi razlike geometrijskih obilježja sjena prije i poslije potresa, te usporedbi „čvrstih“ referentnih podataka i kolor snimaka sa portala Google Earth, a sve bazirano na primjeni objektno orijentirane paradigme. Satelitske snimke visoke rezolucije slike pokazuju svakako najveću razinu detalja vezanih za pojedine objek-te i male strukture, ali povezani šum može biti prepreka u nekim postupcima [G. Bitelli].

147

PRIMJERI

Potaknuti zadnjim potresima, nedavnog u Aquili (Italija), Haitiju i onog u Japanu dolazimo do zaključka kako je u što kraćem vremenu potrebno detektirati oštećena područja i sve u svrhu promptnog djelovanja i pružanja pomo-

ći unesrećenima. U slučaju katastrofalnog potresa koji je zahvatio Haiti (12.01.2010 u 16:53 h po lokalnom vremenu, katastrofalnom jačinom 7.0° po Richteru , s epicentrom 25 km od glavnog grada Port-au-Prince) reagirala je mreža kompetentnih volontera zajednice Global Earth Observation Catastrophe Assessment Network, koja je na temelju satelitskih snimaka nakon 48 h izradila karte oštećenja - točke lokacije svake urušene zgrade (>5000) a nakon 96 h dala poligone, tlocrte srušenih ili teško oštećenih zgrada, [ImageCat 2010]. Naša razmatranja se svode na objektnu interpretaciju satelitskih snimaka i utvrđivanju korisnosti tih metoda u slučaju takva događaja za veliki grad, u našem slučaju Grad Zagreb. Prvi dio koji smo istražili su promjene geometrijskih obilježja sjena na primjeru potresa u Haitiju jer su nam bile dostupne satelitske RGB kolor snimke stanja prije i poslije potresa. Obrada podataka vršena je u Defi-niensovu software-u eCognition Developer Trial 8.0 koji omogućuje korištenje objektno orijentirane paradigme. Uspoređeni su parametri koji ukazuju na promjene oblika sjena čitavih i potpuno srušenih građevina. Također su odre-đeni parametri pri izvedbi simulacije za prikaz mogućeg urušavanja građevina na području Grada Zagreba. Zatim smo se fokusirali na dostupne podloge za područje Grada Zagreba i probali utvrditi stanje postojećih izvornika odnosno njihovu korist u rješavanju problema, ukoliko do njega dođe. Izvornici koji su bili dostupni su DOF5 (digitalni ortofoto prostorne razlučivosti 0,5 m koji se snima cikličkim snimanjem za cijelu Hrvatsku svakih 5 godina) i satelitske snimke sa portala Google Earth Pro u visokoj rezoluciji. Kao kvalitetniji izvornik bio bi true ortofoto, ortofoto preveden iz centralne u ortogonalnu projekciju. Njegova izrada zahtjeva puno više vremena i skupa je (zahtjeva izradu digitalnog modela površine DSM - digital surface model). Kao čvrsta osnova smatrani su katastarski podaci za katastarsku opći-nu Trešnjevka. Svi izvornici koji su korišteni u svrhu ovog istraživanja pribavljeni su od Ureda za hitne situacije Grada Zagreba.

UTVRĐIVANJE OBJEKTNIH PARAMETARA

Na primjerima snimaka preuzetih iz javne galerije Google Maps iz potresa na Haitiju izvršena je segmentacija u mjerilu prikladnom za izdvajanje segmenata sjena (Scale 100 i Colour 0,3). Mjerilo (skala) segmentacije određuje

maksimalnu dozvoljenu heterogenost unutar nekog objekta dok su boja, glatkoća i kompaktnost su varijable koje optimiraju spektralnu homogenost i prostornu kompleksnost objekta. Nakon klasifikacije, koja je nužni korak za oči-tavanje geometrijskih atributa, očitane su odabrane značajke koje su nam od interesa. Odabrani su parametri: indeks ruba, pristajanje elipsi, glavni smjer, pristajanje pravokutniku, zaokruženost i indeks oblika. Kako su građevine uglav-nom pravokutne, ravnih linija, tako i njihove sjene slijede taj oblik [T. T. Vu 2004]. Sve značajke su odabrane da bi se otkrila najveća odstupanja od pravilnih oblika.

Slika 1. Sjene potpune i srušene građevine

148

Slika 2. Grafički prikaz izračuna parametara oblika 1

Slika 3. Grafički prikaz izračuna parametara oblika 2

Slika 5. Distribucija razlike navedenih parametara

Slika 4. Usporedba sjena građevine koja nije srušena

- Pristajanje pravokutniku (Rectangular Fit) govori koliko odabrani objekt pristaje unutar pravokutnika sličnih veliči-na i proporcija (slika 11). Dok 0 indicira na nikakvo pristajanje, 1 označava potpuno pristajanje pravokutniku. Izra-čun je baziran na pravokutniku iste površine kao i objekt, proporcije pravokutnika su jednake proporcijama slikov-nog objekta u njegovoj širini i dužini.

- Zaokruženost (Roundness) govori koliko je odabran objekt okrugao (slika 12). Vrijednost je izračunata iz razlike osi najveće opisane i najmanje upisane elipse. Od radijusa opisane elipse oduzet je od radijus upisane elipse.

- Indeks oblika (Shape Index) opisuje glatkoću ruba objekta. Što je rub glađi, vrijednost ove značajke je manja. Izra-čunat je iz značajke Dužina ruba koja je podijeljena sa četverostrukim kvadratnim korijenom površine objekta.

- Indeks ruba (Border Index) opisuje koliko je šiljast neki objekt; što je više šiljast, veći je njegov indeks. Značajka je slična Indeksu oblika ali u ovom slučaju značajka Indeks ruba koristi pravokutnu aproksimaciju umjesto kvadrata. Izračunat je kao omjer dužina rubova najmanjeg upisanog pravokutnika i objekta.

- Pristajanje elipsi (Elliptic Fit) opisuje koliko dobro objekt pristaje elipsi sličnih veličina i proporcija. Dok vrijednost 0 ukazuje na nikakvo pristajanje, 1 ukazuje na potpunu sličnost sa elipsom. Proporcije elipse su jednake dužini i širini samog objekta. Izračun je baziran na jednakosti površine elipse i odabranog objekta. Površina objekta izvan elipse uspoređuje se s površinom unutar elipse koja nije ispunjena objektom.

- Glavni smjer (Main Direction) definiran je smjerom veće svojstvene vrijednosti od dvije pripadajuće svojstvenih vrijednosti koje su derivirane iz matrice kovarijance prostorne distribucije slikovnog objekta.

149

Slika 4. Usporedba sjena građevine koja nije srušena

Slika 7. Prikaz sjene prije simulacije Slika 8. Prikaz sjene simulacije

Nailazimo na različite stupnjeve urušavanja građevina: gdje su građevine najviše srušene, djelomično srušene i obavili smo usporedbu sjena građevine koja nije srušena. Izračunate su razlike među parametrima istih sjena prije i poslije potresa a zatim i same razlike tih razlika da bi se na neki način statistički utvrdilo najveće odstupanje. Na grafu možemo primijetiti da dolazi do najvećih promjena u indeksu ruba i indeksu oblika. Rubovi postaju zupčastiji i oblici su manje pravilni. Također vidimo da dolazi do rasipanja promjene glavnog smjera što možemo pripisati razli-čitom vremenu dana u kojem su snimke snimljene. Dakako da su sama veličina i smjer sjene neke građevine uzroko-vani elevacijom sunca u to doba dana što može upućivati na nedostatke same metode. Rezultati bi se morali detalj-nije statistički obraditi kako bi mogli sa većom pouzdanosti utvrditi koji od njih najbolje ukazuju na oštećenja ili potpuna urušavanja građevina.

2.1. SIMULACIJA PROMJENE MORFOLOGIJE SJENE

Na primjeru snimka okolice AGG fakulteta u Zagrebu provedena je segmentacija i klasifikacija s ciljem da se izdvo-je sjene objekata od ostatka scene. Simulacija je provedena na području četiri stara stambena objekta (slika ...)

iz razloga što su ti objekti po vremenu izvedbe vrlo stari i po kvaliteti izvedbe svrstani u kategoriju po vrsti oštećenja kao objekti koji bi se potpuno urušili u slučaju potresa. Analizom dobivenih rezultata o promjeni geometrijskih para-metara navedenih u prethodnom poglavlju odabrali smo značajku površine i indeksa oblika kao referentne za izvedbu simulacije. Usporedbom površina sjena srušenih građevina sa površinama sjena istih objekata prije potresa dobili smo koeficijent iznosa cca 0,7 i primijetili da se indeks oblika umanjuje za cca 1/3. Pri cijelom izračunu Indeks oblika daleko je snažnija značajka u opisivanju problema sjene srušene građevine, budući da urušena građevina stvara sjenu daleko nepravilnijeg oblika.

Obavljena je segmentacija uz sljedeće parametre: Scale: 100 i Colour: 0,3, uspješno su izlučene sjene, a zatim na-knadnom klasifikacijom snimka dobiveni ulazni parametri odabranih značajki koje smo umanjili za izračunate koefi-cijente.

150

Simulacija je izvedena na način da je snimka segmentirana koristeći sitnije mjerilo da bi se dobili manji segmenti, koji su spajani na način da zadovolje izračunate vrijednosti parametara od značaja. Ukoliko bi na području Grada Zagreba bila provedena mikrozonacija (određivanje kvalitete gradnje pojedinih građevina za svrstavanje u Seizmic hazard and ground types according to Eurocode 8) mogli bi se za različite konstrukcije građevina odrediti parametri simulacije te bi se mogla utvrditi predprocjena stanja ranjivosti cijelog područja grada.

ISTRAŽIVANJE PODLOGA ZA DETEKCIJU OŠTEĆENJA NA PODRUČJU GRADA ZAGREBA

Da bi se primijenila automatizirana metoda utvrđivanja građevina koje su pretrpjele oštećenja većeg stupnja po-trebno je izvršiti usporedbu snimaka (satelitskih) prije i poslije takva događaja. Za takvu usporedbu nužno je da su

dvije slike geometrijski korigirane jedna na drugu [Anne-Lise C. 2008] tj. da dolazi do maksimalnog poklapanja istih građevina na dva snimka kako bi se mogle utvrditi nastale promjene. Multispektralne snimke visoke rezolucije omo-gućuju klasifikaciju područja na temelju karakterističnih refleksija za različite vrste materijala. Tako bi se mogli izlučiti poligoni zgrada bile one srušene ili cijele. Ideja glasi da se izvrši usporedba poligona zgrada s poligonima izlu-čenim katastarskim podacima. Ukoliko bi došlo do većeg oštećenja građevine tada bi se smanjio omjer upadanja krova zgrade u poligon.

Pošto u slučaju Grada Zagreba trenutno ne postoje snimke „poslije potresa“ jer se takav događaj nije dogodio, probali smo pronaći referentne podatke koji bi bili „čvrsta“ podloga za takvu usporedbu. Kao jedna od najčvršćih pod-loga uzeti su podaci iz katastra, izlučeni su tlocrti zgrada. Zbog visina zgrada kao i različitosti oblika krovova u odno-su na njihov tlocrtni prikaz (u tlocrtnom prikazu misli se na ucrtane temelje zgrada) dolazi do određenog odstupanja između katastarskih podataka i krovova zgrada. Za takvo odstupanje također je zaslužan vizualan pomak krovova u sistematskom smislu radi pribavljanja podataka u različito doba dana i različite pozicije satelita u trenutku kad snima područje od interesa. Krovovi zgrada su odabrani zbog najveće vidljivosti. Upravo poradi toga odlučeno je provesti metodu i utvrditi preklapanje na nizu snimaka istog područja dobivenih iz različitih vremenskih perioda a sve da bi se utvrdilo postoji li prag pripadanja krova zgrade poligonu njezina tlocrta u raznim periodima snimanja. Satelitski snim-ci preuzeti su sa portala Google Earth u epohama snimanja 2002 god., 2005 god., 2008 god., 2009 god. te 2011godi-ne. Snimci su georeferencirani u Global Mapper-u v.11 na DOF5, preklopljeni sa katastarskim podacima te slijedi daljnja obrada u eCognitionu. Fokusirali smo se na parametre površine jer ne dolazi do promjene drugih parametara pošto su oba poligona pravilna oblika. Na određenom broju stambenih zgrada utvrđen je postotak upadanja krova zgrade u poligon koji ocrtava njen tlocrt. Razmatrajući gore navedene probleme (kut snimanja i visine zgrada) očeki-vao se određen stupanj pripadanja površine krova poligonu s čime bi se mogao odrediti prag tog pripadanja.

Tablica 1. Razlika u navedenim navedenim parametrima

Značajka Parametri prije Parametri poslije

Area 7514 4070

Border index 1.163 2.358

Eliptic Fit 0.844 0.519

Main direction 94.677 93.75

Rectangular fit 0.927 0.736

151

Slika 8. Prikaz preklopa katastarskih poligona i satelitskih

Slika 9. Dijagram rasipanja

Međutim prag pripadanja nije se mogao odrediti jer dolazi do prevelike promjene pripadanja površine krova zgrade njenom poligonu što onemogućuje određivanje praga. Detaljniji prikaz jasno je vidljiv na grafu statističke obrade. Preklapanje varira od 10% do 80%.

Nedostaci bi se mogli nadoknaditi uvođenjem nekog faktora za visinu zgrade jer je primijećeno kako dolazi do većeg pomaka od tlocrta što je zgrada viša. Sistematski pomak katastarskih podataka; u smislu nadoknade kuta snimanja (elevacija i azimut satelita) upravo zbog gore navedenog razloga ne bi imao smisla.

Jedan od najneugodnijih akcidenata je opasnost od potresa, budući da se Grad Zagreb nalazi u pojasu omeđenom s više seizmički aktivnih epicentralnih područja. Prema izračunatim intenzitetima potresa za povratni period od 500 godina područje je visoko seizmičko, što najbolje potvrđuje razorni potres koji je zadesio Zagreb 1880. godine (inten-zitet je procijenjen na VIII° MCS ljestvice i od ukupno 3830 objekata gotovo SVI su bili oštećeni, od toga 12.6% teš-ko).

152

ZAKLJUČAK

Možemo zaključiti o brojnim prednostima objektno-orijentiranog pristupa pri obradi slika i detekciji promjena ali dakako da metoda zahtjeva daljnje analize i utvrđivanja značaja određenih parametara kako bi mogla biti pot-

puno implementirana u automatske metode detekcije promjene. Prikazana je radna teza o razmatranju važnosti na-vedenih parametara što će detaljnije biti statistički obrađeno i analizirano u daljnjem radu. Pri usporedbi sjena, za-ključeno je kako se osim dužine i glavnog smjera mogu uspoređivati i razni drugi parametri koji bi mogli još konkretnije ukazati na promjene. Kako su sjene podložne raznim utjecajima, važnost bi trebalo posvetiti segmentaci-ji i objektnoj klasifikaciji multispektalnih snimaka visoke rezolucije jer bi bilo moguće segmentirati objekte na temelju njihovih reflektivnih svojstava. Izračun razlike između snimaka manje je osjetljiv na geometrijska registraciju jedne snimke na drugu. Parametri se mogu drugačije definirati za svaki posebni tip građevine te na temelju satelitskih sni-maka napraviti mapa rizika i ranjivosti koja će u trenutku opasnosti usmjeriti na prvobitno provjeravanje oštećenja najugroženijih područja. Dokazano je da se bez geometrijske korekcije ne može naivno primijeniti ideja preklopa sa-telitskih snimaka i katastarskih podataka.

REFERENCE[Anne-Lise C. 2008] Anne-Lise Chesnel, 2008, Quantification de degats sur le batilies aux catastrophes majeures par images satellite multimodales tres haute resolution, these pour obtenir le grade de Docteur de l’Ecole Nationale Superieure des Mines de Paris, Spécialité “Informatique temps réel, Robotique et Automatique” http://pastel.paristech.org/4211/01/Chesnel_These.pdf [G. Bitelli et al.] G. Bitelli, R. Camassi, L. Gusella, A. Mognol, 2004, Image change detection on urban area: the earthquake case, Proceedings of XXth ISPRS Congress, Geo-Imagery Bridging Continents, 12-23 July 2004 Istanbul, Turkey, CD paper 136.pdf[T.T. Vu 2004] T. T. Vu., M. Matsuoka, F. Yamazaki, 2004, Shadow analysis in assisting damage detection due to earthquakes from QuickBird imagery, Proceedings of XXth ISPRS Congress, Geo-Imagery Bridging Continents, 12-23 July 2004 Istanbul, Turkey, CD paper 120.pdf[DigitalGlobe 2010] DigitalGlobe, 2010, DigitalGlobe core imagery products guide, http://www.digitalglobe.com[ImageCat 2010] ImageCat, 2010, World Bank / GFDRR / ImageCat / RIT Remote Sensing and Damage Assessment Mission Haiti, January 2010, ImageCat, http://www.eqclearinghouse.org/20100112-haiti/wp-content/uploads/2010/02/ImageCat-Haiti-EQ-Project-Sheet-EERI-20100209.pdf[url 1] http://www.zzf.hr/tdof.php [Definiens 2009] Definiens eCognition Developer User Guide, Document Version 1.2.0, Definiens AG, Muenchen 2009

ZAHVALE

Ured za upravljanje u hitnim situacijama, kao koordinator sustava zaštite i spašavanja uz stručnu suradnju profe-sora i studenata Geodetskog fakulteta potiče mogućnosti daljinskih istraživanja u rješavanju konkretnih problema u praksi. Ovim putem zahvaljujemo se na potpori: profesoru dr. sc. Milanu Bajiću, Geodetskom fakultetu i Uredu za upravljanje u hitnim situacijama.

153

Istraživanje pogodnih signatura na kartografskim prikazima dlanovnika u službi ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijamaPišu: doc. dr. sc. Robert Župan, Geodetski fakultet ([email protected]), Dalibor Sruk, Geodetski fakultet ([email protected]), Matija

Razum, Geodetski fakultet ([email protected])

SAŽETAK

U istraživanju se opisuje izrada prijedloga i izbora signatura na kartama pripremljenim za dlanovnike (PDA, smartp-hone) za potrebe ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijama. U istraživanju je od znanstvenih meto-

da provedena anketa u kojoj sudjeluju kartografi, stručnjaci za upravljanje u kriznim situacijama, ali i studenti te ostali građani. U odabiru i izradi signatura za anketu upotrebljene su i neke normirane američke, kanadske i australske signature za upravljanje u kriznim situacijama. Iako one nisu prvenstveno namjenjene vizualizaciji na dlanovnicima, signature su pojednostavljene i promjenjene kako bi zadovoljavale potrebne uvjete. Istraživanje je provedeno na in-ternetu. Anketom su dobivene signature koje najbolje odgovaraju kriznim situacijama, po mišljenju ispitanika.. Ko-mentari dobiveni anketom uzeti su u obzir prilikom završnog prijedloga normiranja signatura, posebno komentari kartografa i stručnjaka upravljanja u kriznim situacijama.Ključne riječi: kartografija, dlanovnici, normiranje, signature, krizne situacije

ABSTRACT

This research discusses the proposal for standardization of cartographic symbols on the maps prepared for han-dheld devices (PDA, Smartphone) for early warning and crisis management. In the research questionnaire were

used, with the participation of cartographers, experts on crisis management, students and other citizens. In making and choosing symbols for survey some standardized American, Canadian and Australian symbols for crisis manage-ment have been used. Although they are not primarily intended for visualization on handheld devices, symbols have been simplified and changed to meet the required conditions. The research was conducted on the Internet. The survey obtained most appropriate symbols for crisis situations, according to participants. Comments obtained from questio-nnaire were taken into account when the final proposal for symbol standardization, especially the comments of cartographers and experts on crisis management.Keywords: cartography, handheld devices, standardization, cartographic symbols, crisis situations

154

UVOD

Gotovo su svakodnevne vijesti o poplavama, potresima, olujama i drugim prirodnim katastrofama koje često odno-se ljudske živote. U Republici Hrvatskoj do sada nisu zabilježene katastrofalne pojave velikih razmjera, a među

najveće rizike i opasnosti koje nam prijete ubrajaju se poplave, potresi, bujične vode i klizišta, nesreće u gospodarskim objektima i prometu, nuklearne i radiološke nesreće zbog blizine nuklearne elektrane Krško te požari koji svako ljeto na Jadranskoj obali ugrožavaju stanovnike, materijalna dobra i okoliš. U navedenim situacijama nužno je žurno po-stupanje i dobra koordinacija svih sudionika u sustavu radi provedbe utvrđenih mjera, aktivnosti i zadaća. Važnost geoinformacija, informacija o fenomenima koji su izravno ili neizravno pridruženi položaju u odnosu na Zemlju (Fran-čula i Lapaine 2008), odavno je prepoznata kao ključna i kritična sastavnica svakog sustava za rano upozoravanje i upravljanje u kriznim situacijama.Zadaća je svih organizacija koje se bave ranim upozoravanjem i upravljanjem u kriznim situacijama smanjiti mogućnost pojavljivanja takvih situacija, a kada se one dogode, osigurati sigurnost ljud-skih života (Bandrova i Konecny 2006). Naime, kada se nesreća dogodi, prikupljaju se prostorni i drugi podaci o situ-aciji i oni se prikazuju na karti. Takve karte nazivamo kriznim kartama. Glavna je karakteristika kriznih karata da se često izrađuju upravo za vrijeme krizne situacije, te da ih je potrebno interpretirati brzo i pod pritiskom. Istraživanja provedena nakon nekih katastrofalnih nesreća koje su se nedavno dogodile u svijetu, pokazala su nedostatak normi-ranih signatura za prikazivanje ključnih informacija na kriznim kartama (Kuveždić, Lapaine 2010). Zbog svega nave-denog potrebna je normizacija kartografskih čimbenika (između ostalog i signatura) kao konačni cilj, premda ako uzmemo u obzir vremensku komponentu tada nema ovakvom istraživanju nema kraja jer se i norme s vremenom mijenjaju. Službena definicija prema ISO/IEC GUIDE 2:1996 (Standardization and related activities - General vocabu-lary; Normizacija i srodne djelatnosti - Opći rječnik): Norma je isprava za opću i višekratnu uporabu, donesena kon-senzusom i odobrena od priznate ustanove koja sadrži pravila, upute ili obilježja djelatnosti ili njihovih rezultata i koja jamči najbolji stupanj uređenosti u određenim okolnostima. Normizacija je djelatnost uspostavljanja odredaba za opću i opetovanu uporabu koje se odnose na postojeće ili moguće probleme radi postizanja najboljeg stupnja uređe-nosti. (URL 1).

CILJEVI RADA

Cilj istraživanja je izrada, proučavanje mogućnosti i ograničenja signatura prilagođenih upotrebi na dlanovnicima za potrebe ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijama. Od posebne je važnosti da signature prilago-

đene kriznim kartama imaju precizno značenje i da su prepoznatljive bez dodatnog objašnjenja (Dymon 2003). Zbog toga je u ovom istraživanju upotrebljena znanstvena metoda anketiranja u kojoj sudjeluju kartografi, stručnjaci za upravljanje u kriznim situacijama, ali i studenti te ostali građani. Njima se ispituje opća informiranost o ranom upo-zoravanju i upravljanju kriznim situacijama, te zainteresiranost građana za upotrebu kartografskih aplikacija na dla-novnicima koje bi im omogućile prikaz opasnih situacija u realnom vremenu. Rezultati su upotrebljivi u svrhu postav-ljanja smjernica za razvoj nacionalnog sustava upravljanja i upozoravanja u kriznim situacijama, s naglaskom na izboru kartografike i njezinom oblikovanju.

DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA

Na temu ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijama održane su mnoge internacionalne radionice, simpoziji i kongresi: Održavanje tih događaja svake godine dokazuje aktualnost problematike ranog upozoravanja

i upravljanja u kriznim situacijama i potrebe za pronalaskom i uspostavom najboljeg sustava za potrebe ranog upo-

155

METODE ISTRAŽIVANJA

Kao metode istraživanja izabarana je anketa. Anketa je upotrebljena u izboru najprihvatljivijih signatura za određe-ni pojam, zato jer se u tom dijelu istraživanja tražio što veći uzorak ljudi kako bi rezultati imali veću vrijednost.

Nužan uvjet za izradu signatura prilagođenih korištenju na dlanovnicima je poznavanje njihovih mogućnosti, odno-sno njihovih prednosti i ograničenja.

Slika 1. Američke signature za upravljanje u kriznim situacijama (URL 2). Slika 2. Australske signature za upravljanje u kriznim situacijama (URL 5)

Slika 3. Signature volonterskih timova za krizne situacije (URL 3).

Slika 4. Kanadske signature za upravljanje u kriznim situacijama (URL 4).

zoravanja. Iako je interes velik, ne postoji mnogo država, odnosno nadležnih institucija, koje imaju razrađena karto-grafska rješenja za upravljanje u kriznim situacijama.

Ovdje su navedeni radovi: američkih (Radna skupina za domovinsku sigurnost (HSWG) Saveznog odbora za geograf-ske podatke (FGDC) slika 1), portugalskih (Udruga volonterskih timova za hitne intervencije, slika 3), kanadskih (Emer-gency Management Symbology - EMS) kojeg je izradila kanadska tvrtka Refractions Reserch, slika 4) i australskih institucija (Vijeće za prostorne informacije (Spatial Information Council - SIC) u suradnji s Međuvladinim odborom za izmjeru i kartiranje (Intergovermental Committee on Survey and Mapping - ICSM), slika 2) koje se bave izradom si-gnatura u svrhu ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijama. Njihove signature su prvenstveno namijenje-ne prikazu na papirnatim i digitalnim kartama, te nisu prilagođene prikazu na dlanovnicima. Navedeni su i neki od postojećih WEB portala koji nam pružaju informacije o kriznim situacijama. Važno je napomenuti da se još nitko nije bavio problemom izbora signatura i njihovom prilagodbom upotrebi na dlanovnicima.

156

DLANOVNICI (PDA, SMARTPHONE)

Zašto baš PDA-uređaj ili smartphone? Glavna značajka PDA-uređaja i smartphonea je da stane na dlan i ima mo-gućnost spajanja na internet gdje postoji signal, te ima ugrađen GPS prijamnik koji u realnom vremenu daje prikaz

položaja korisnika u prostoru. U slučaju krizne situacije korisnik PDA-uređaja ili smartphonea bi spajanjem na odre-đenu web stranicu ili web servis mogao izbjeći ili spriječiti nepogodu. Postoji cijeli niz čimbenika koji ograničavaju kartografski prikaz na PDA-uređaju (Frangeš i dr. 2007). Takav kartografski prikaz treba biti vrlo jednostavan, proči-šćen i minimalistički za prikaz na malim ekranima, a u svrhu prijenosa maksimuma informacija minimumom izražajnih sredstava (Župan, 2008). Za pregledavanje dosadašnjih radova korišteni su smartphone NOKIA 5800 XpressMusic i Blackberry Torch 9800.

IZRADA SIGNATURA

Podjela signatura u slučaju katastrofa, kao i njihovo kartiranje, zahtijeva poznavanje izvora katastrofa. Prema tome, razlikujemo dvije skupine katastrofa i prema njima razlikujemo dvije skupine signatura:

1. Prva skupina su prirodne katastrofe uzrokovane prirodnim događajima. Prirodne katastrofe mogu se dalje podije-liti u dvije kategorije: • Katastrofe uzrokovane dinamičkim procesima kao što su potresi, vulkani, tsunamiji itd.• Katastrofe uzrokovane meteorološkim i hidrometeorološkim utjecajima. Ta kategorija uključuje: poplave, požare,

suše, snježne lavine itd. 2. Druga skupina katastrofa su tehnološke katastrofe. One su uzrokovane tehnološkim razvojem i to su katastrofe

uzrokovane različitim eksplozijama, kemijskim izljevima, kontaminacijama, epidemijama itd. (Dimova 2010).

Točkaste signature mogu biti: slikovne, geometrijske i slovnobrojčane. Te su signature jednostavne i razumljive. Posebno se slikovne signature često upotrebljavaju, jer se njih ne treba tumačiti u tumaču znakova ili legendi. S dru-ge strane geometrijske i slovnobrojčane signature trebaju biti u tumaču znakova (Frangeš 1998). Primjenom različite grafike karte i vizualizacijskih alata mogu se na tematskim kartama ponuditi informacije o području, smjeru kretanja, svojstvima, trajanju, frekvenciji i povezanosti podataka (Lapaine i dr. 2000). Signature i njihove definicije moraju biti razvijeni do te razine da osiguraju trenutno i opće razumjevanje krizne situacije (Akella 2008). Odabrano je dvadeset katastrofa, odnosno kriznih situacija, koje će biti prikazane pomoću signatura. Za svaku katastrofu izrađene su po tri signature, od koji će se nakon anketiranja izabrati ona koja najbolje odgovara kriznoj situaciji koju bi trebala pred-stavljati. Za izradu signatura korišten je besplatni grafički program Inkscape (URL 6). U odabiru i izradi signatura za anketu su upotrebljene i neke normirane američke, kanadske i australske signature za upravljanje u kriznim situaci-jama.

Iako one nisu prvenstveno namjenjene vizualizaciji na dlanovnicima, signature su pojed-

nostavljene i promjenjene kako bi zadovoljavale potrebne uvjete prikazivanja na malim ekranima.

Signature su podijeljene prema pojavama u kriznim situacijama: geofizičke, meteorološ-ke, poplava, požar, opća opasnost i zagađenje.

S ciljem lakšeg vizualnog razlikovanja signatura među navedenim kategorijama, ali i zbog bolje raspoznatljivosti i čitljivosti na kartama opterećenih bojom, signature koje pri-padaju istoj kategoriji razlikuju se po svom obliku i/ili ispunjenosti bojom (Tablica 1). Tablica 1. Uzorci za

signature

157

ANKETA O IZBORU SIGNATURA ZA KARTOGRAFSKE PRIKAZE NA DLANOVNICIMA

Metoda anketiranja je postupak kojim se na temelju anketnog upitnika istražuju i prikupljaju podaci, informacije, stavovi i mišljenja o predmetu istraživanja (Zelenika 2000). Anketiranje je postupak u kojem anketirani pismeno

odgovaraju na pitanja koja se odnose na činjenice koje su im poznate ili na pitanja u svezi s njihovim osobnim mišlje-njem (Mužić 1999). U suvremenim društvenim istraživanjima vjerojatno se ni jedna druga metoda ne primjenjuje toliko često za prikupljanje podataka kao metoda ankete (Zvonarević 1976). U našem slučaju izabrano je internetsko anketiranje zbog svojih prednosti i zbog toga jer anketirati se mogu i udaljene osobe.

U svrhu prijedloga normiranja signatura na kartama pripremljenim za dlanovnike za potrebe ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijam provedena je online anketa (URL 7). Kako bi rezultati ankete bili kvalitetniji u njoj su uz kartografe sudjelovali i stručnjaci upravljanja u kriznim situacijama iz Državne uprava za zaštitu i spašavanje, Gorske službe spašavanja i gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama.

CILJ ANKETE

Cilj ankete je sužavanje izbora signatura za upotrebu u svrhu ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacija-ma na dlanovnicima. Ispitanici izabiru signaturu koju smatraju najprihvatljivijom za određeni pojam.

PROVEDBA ANKETE

Anketa nudi niz od 20 osnovnih signatura vezanih uz rano upozoravanje i upravljanje u kriznim situacijama koje će se prikazivati dlanovnicima. Ispitanici su podijeljeni u pet skupina:

• stručnjaci upravljanja u kriznim uvjetima - 16 ispitanika• kartografi - 5 ispitanika• studenti (visokoškolske ustanove) - 58 ispitanika • učenici od 16 do 18 godina (srednja škola) - 21 ispitanik• ostali - 30 ispitanika.

Anketni upitnik sadržavao je 25 pitanja bez vremenskog ograničenja rješavanja. Sadržajno je upitnik podijeljen u dvije cjeline. Prvo pitanje testira postotak upotrebe dlanovnika te pregledavanje karata na njima. Drugo, treće i četvr-to pitanje testira predznanje ispitanika iz područja ranog upozorenja i upravljanja u kriznim situacijama. Peto pitanje testira mišljenje ispitanika o korisnosti kriznih karata na dlanovnicima. Od 6 do 25 testiraju se kartografske signature za prikaz kriznih situacija (Slika 5).

Vrijeme provedbe ankete je od 15. 2. 2011. do 17. 3. 2011. Anketa je provedena dobrovoljno i anonimno na računa-lu, ali s naglaskom da će se signature koristiti na dlanovnicima. Nije postojalo vremensko ograničenje za ispunjavanje ankete. Zbog kvalitetnije analize i obrade rezultata ankete uz svaku ispunjenu anketu sprema se datum ispunjavanja ankete i IP adresa.

Odgovori dobiveni anketom obrađeni su pomoću programa ConTEXT i Microsoft Office Excel 2003.

158

REZULTATI ANKETE

1. Jeste li se ikada koristili PDA ili smartphone uređajem i pregledavali na njemu karte (navigacijske, online karte...)? (97%) odgovoreno na to pitanje.

2. Znate li što znači rano upozoravanje? (98%)3. Jeste li čuli da u Hrvatskoj postoji sustav za rano upozoravanje i upravljanje u kriznim situacijama? (96%)4. Jeste li ikad vidjeli karte za rano upozoravanje (krizne karte)? (98%)5. Mislite li da bi krizne karte na PDA-uređaju ili smartphoneu bile korisne i upotrebljive za Vas u slučaju upravljanja

kriznim situacijama? (97%)

Slika 5. Primjer anketnih pitanja (URL 7)

159

Izaberite signaturu koju smatrate najprihvatljivijom za navedeni pojam:

161

LAVINA

POTRES

ODRON

KLIZIŠTE

PIJAVICA NA MORU

EKSTREMNO JAK VJETAR

MAGLA

OLUJA

EKSTREMNO NISKE TEMPERATURE

EKSTREMNO VISOKE TEMPERATURE

POPLAVA

TSUNAMI

POŽAR

MINSKO POLJE

ŠIRENJE EPIDEMIJE

NAPAD DIVLJE ŽIVOTINJE

RADIOAKTIVNOST

ZAGAĐENJE ZRAKA

BIOKEMIJSKA OPASNOST

ZAGAĐENJE VODE

Tablica 2. Prijedlog signatura dobivenih rezultatom ankete

RASPRAVA

Komentari ispitanika dobiveni anketom, potvrđuju potrebu za osnivanjem sustava za rano upozoravanje i upravlja-nje u kriznim situacijama s na području cijele države, koji će davati ključne informacije u realnom vremenu i biti

lako dostupan. Ispitanici su ocjenili rad kao kvalitetnu inicijativu za osnivanje takvog potrebnog sustava. Većina ispi-tanika (76%) zna što je rano upozoravanje, ali mali dio njih (38%) je vidio krizne karte. Trebalo bi više educirati gra-đanstvo o ranom upozoravanju i uputiti ih u osnove značenja sustava za rano upozoravanje i upravljanje u kriznim situacijama.

Odabir signatura (onih koje najbolje odgovaraju ponuđenom pojmu) se ne razlikuje puno od kategorije do kategori-je ispitanika (70% signatura su odabrale sve kategorije). To je vjerojatno zbog činjenice da je mali dio ispitanika (uglavnom stručnjaci za područje) upoznato s već normiranim signaturama.

Ovdje su navedeni neki od komentara i rasprava dobivenih anketom:Poštovani, jedna od zamjerki je na ovako malim dimenzijama simbola ne smiju biti tonovi jedne boje (npr. plave kod

poplave i tsunamija)-što rezultira slabom čitljivošću. Oznake za ekstremno visoke i niske temparature bi možda trebalo kombinirati s oznakom toplomjera, Zanimljiva anketa koja me potakla na razmišljanje da kupim smartphone koji bi mogao podržavati ovu više nego

korisnu opciju,osobito tokom putovanja. Korisna inicijativa, nadam se da će doći do realizacije. Karte za rano upozorenje postoje samo jednim dijelom u

pogledu vremenskih nepogoda, vodostaja i dijelom požara. Slobo su dostupne i nedorađene Veselim se da netko radi na tome da se stvore uvjeti za rano upozoravanje u slučaju mogućih djelovanja bilo koje

vrste opasnosti. Rana ili pravovremena upozoravanja daju mogućnost i ostavljaju dovoljno vremena za angažiranje potrebnih snaga zaštite i spašavanja.

Vrlo vrijedan doprinos u smanjenju rizika od katastrofa Signatura za oluju i odron se slabije vide.

162

ZAKLJUČCI

Neke države poput SAD-a i Kanade imaju normirane signature za prikazivanje kriznih situacija, dok kod nas to nije slučaj. Geovizualizacija svih procesa upravljanja u kriznim situacijama je bolje rješenje od isključive verbalne

komunikacije (jedna slika govori kao tisuću riječi), a to potvrđuje aktualnost problematike kojom se ovaj rad bavi.

Zbog sve češće pojave kriznih situacija imamo veću potrebu za sustavom ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijama države, koji će davati ključne informacije u realnom vremenu i biti svima lako dostupan. To potvrđuju komentari ispitanika dobiveni anketom, koji su ocjenili rad kao kvalitetnu inicijativu za osnivanje takvog potrebnog sustava. Jedan od ključnih djelova sustava za rano upozoravanje su krizne karte koje pokazuju položaj svih ključnih službi i time omogućuju žurno postupanje i dobru koordinaciju svih sudionika u sustavu radi provedbe utvrđenih mjera, aktivnosti i zadaća.

Od ispitanika koji su bili podjeljeni prema zanimanju na: stručnjake upravljanja u kriznim uvjetima, kartografe, studente, učenike srednje škole i ostale, većina ispitanika (76%) zna što je rano upozoravanje, ali manji dio njih (38%) je vidio krizne karte. Trebalo bi više educirati građanstvo o ranom upozoravanju i uputiti ih u osnove značenja susta-va za rano upozoravanje i upravljanje u kriznim situacijama. Poznavanje procedure kod pojave krizne situacije je ključno u spašavanju života i materijalnih dobara. Više od polovice ispitanika (63%) je koristilo PDA-uređaj ili smar-tphone i na njima pregledavalo karte, što potvrđuje da su dlanovnici dobra platforma za rano upozoravanje. Danas smo svjedoci širenja tržišta tzv. pametnih telefona (smartphonea), tako će i rasti upotrebljivost samog potencijalnog sustava za rano upozoravanje. Većina teritorija RH je pokrivena brzom mobilnom vezom, pa bi svaki vlasnik smartp-honea ili PDA-uređaja mogao u realnom vremenu biti upozoren da se nalazi na opasnom području.

Odabir signatura (onih koje najbolje odgovaraju ponuđenom pojmu) se ne razlikuje puno od kategorije do kategori-je ispitanika (70% signatura su odabrale sve kategorije). To je vjerojatno zbog činjenice da je manji dio ispitanika (uglavnom stručnjaci za područje) upoznato s već normiranim signaturama. Pri izradi signatura smo se referirali na međunarodno normirane signature, ali neke se zbog traženih malih dimenzija nisu mogle kvalitetno iskoristiti, nego su predložene njima slične signature.

163

LITERATURA: Akella, K. A. (2008): First responders and crisis map symbols: making communication clearer. Magistarski rad, The Pennsylvania State University, College of earth and Mineral Sciences, Penn-sylvania Bandrova, T., Konecny M. (2006): Mapping of Natural Risks and Disasters for Educational Purposes, KiG, 6, 11-12.Dimova, S. (2010): Uloga geoinformacija u upravljanju u slučaju katastrofa, KiG, 14, 47-47 Dymon, U.J. (2003): An analysis of emergency map symbology. International Journal of Emergency Management, Vol. 1, No.3, 227-237 Frančula, N., Lapaine, M. (ur) (2008): Geodetsko geoinformatički rječnik, Državna geodetska uprava, Zagreb. Frangeš, S. (1998): Grafika karte u digitalnoj kartografiji. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Zagreb. Frangeš, S., Poslončec-Petrić, V. i Župan, R. (2007): Continuous development of cartographic visualisation, XXIII International Cartographic Conference, Moscow, Russia, posterKuveždić, A. i Lapaine. M. (2010): Početna istraživanja kartografskih znakova za upravljanje u kriznim situacijama, Zbornik radova s druge konferencija Hrvatske platforme za smanjenje rizika od katastrofa, Damir Trut (ur). - Zagreb : Državna uprava za zaštitu i spašavanje, 2011. 106-112.Lapaine, M., Frangeš, S. i Župan, R. (2000): Visualisation of thematic data, GIS Croatia 2000. Proceedings / Kereković, D. (urednik), HIZ - GIS Forum, INA-industrija nafte, Sektor informatike, Zagreb, 27-33Mužić, V. (1999): Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja, EDUCA, Zagreb Zelenika R. (2000): Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela, četvrto izdanje, Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka.Zvonarević, M. (1976): Socijalna psihologija, Školska knjiga, Zagreb.Župan, R. (2008) : Mogućnosti geovizualizacije PDA-uređajem u turističkoj kartografiji, Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Zagreb. Župan, R., Kuveždić, A., Lapaine. M. (2010) : Prevencija kriznih situacija i razumijevanje kriznog upravljanja u obrazovanju, 371-384, Velika Gorica, Veleučilište Velika Gorica

URL-OVI:URL 1: ISO/IEC Guide 2:1996http://www.iso.org/iso/iso_catalogue/catalogue_tc/catalogue_detail.htm?csnumber=24887 (26.4.2011.).URL 2: Homeland Security Working Group,http://www.fgdc.gov/HSWG/index.html, (26.4.2011.).URL 3: The Disaster Response Map Symbols,http://www.rpec-cert.info/drms/index.html, (26.4.2011.).URL 4: Emergency Mapping Symbology,http://emsymbology.org/EMS/index.html, (26.4.2011.).URL 5: All-Hazards Symbology Project,http://www.anzlic.org.au/symbology.html, (26.4.2011.).URL 6: Inkscape,http://inkscape.org/, (26.4.2011.).URL 7: DOBRO DOŠLI NA ONLINE ANKETU,www.geof.unizg.hr/~dsruk/anketa, (26.4.2011.).

165

si 12,4%, poplave 7,9%, požari 7.3% dok na ostalo otpada 2.2%. Ako štetama od poplave pribrojimo dio šteta na-stalih zbog bujica koje u pravilu prate olujna nevremena, razvidno je da se radi o velikom udjelu u sveukupnim mate-rijalnim štetama u Hrvatskoj. Ni sustavi odvoda oborinskih voda često nisu kapacitirani za veće količine vode, poglavito kada u kratkom vremenu padnu obilne kiše, što uzrokuje da do tada sigurne sredine, udaljene od većih rije-ka i poplavnih područja, postaju poprište većih nesreća i ljudskih gubitaka. Nedavne poplave i bujice u Italiji i Tajlan-du koji pogađaju čak i velike gradove i urbane sredine, pretvaraju gradske uliuce u bujičnjake, koji noseći pred sobom automobile, ljude, predmete, uzrokuju ne samo utapljanja već i brojna smrtna stradavanja zbog ozlijeđivanja. Veliki dio ovih nesreća se zasigurno mogao izbjeći edukacijom građana i sviješću o opasnostima koje nose vode u pokretu.

Voda u pokretu je element koji izravno ugrožava ljudske živote i umnožava sve rizike, a kojih moraju biti svjesni svi koji dolaze u kontakt s vodom, pa i spasilačke službe koje trebaju djelovati u tim uvjetima. Uobičajeno je da se ope-rativnim snagama za zaštitu od potresa i požara poklanja trajna i velika pažnja, no poplave i voda u pokretu, kao objektivna opasnost u smislu operativnih snaga, još nije u fokusu javnosti i nacionalnih struktrura koje se bave spre-čavanjem ljudskih gubitaka i šteta i smanjenjem rizika od velikih nesreća i katastrofa. Imajući u vidu da se radi o opasnosti koja je u narastanju i činjenice da su poplave sve učestalije i intenzivnije, odgovor sustava mora biti brz i primjeren opasnosti.

POPLAVE

U pravilu se poplave praćenjem i meteorološkim prognozama, poplave mogu predvidjeti. Poplave imaju svoje faze i u tim se različitim fazama odgovornosti i djelovanja preklapaju ili prelaze na razli-

čite subjekte i institucije.1. faza: predpoplavno stanje2. faza: bujica3. faza: širenje4. faza: sanacija.

Spasilačke službe, kao operativne snage na terenu u svim fazama imaju svoju ulogu, jer su osposobljene neposred-no djelovati na isturenim mjestima, najprije kao osmatrači, a kasnije kao snage koje prate razvoj i skrbe za sigurnost građana i drugih koji su uključeni u obranu na izloženom prostoru - u „vrućoj“ zoni poplave. U drugoj i trećoj fazi, njihovo djelovanje je najintenzivnije i najsloženije.

U Hrvatskoj u sklopu Civilne zaštite, postoje i u tijeku je formiranje klasičnih postrojbi za spašavanje na vodama, ali su one osposobljene uglavnom za mirne vode i nespremne su i neopremljene za ove uvjete - osim timova u sklopu Hrvatske gorske službe spašavanja. Mada u svim spašavanjima postoji određena izloženost spašavatelja opasnostima, kod brzih voda ta izloženost je specifična i značajna, pa primjena neopremljenih i neosposobljenih spasilačkih timova može biti kontraproduktivna. Kod brzih voda spašavatelji su i doslovno uronjeni u opasnost. Zadaća spasilačkih timo-va uz prisustvo vode u pokretu je u pravilu tehničko spašavanje i zahtijeva osposobljenost i opremljenost, pa za tu namjenu, redovite snage opće namjene nisu od koristi, jer postoji bitna razlika u spašavanju na brzim vodama i mirnim vodama.

BRZA VODA

Voda u pokretu izrazito je neprijateljski okoliš za sve koji su izloženi njenom djelovanju. Posjeduje hidroenergiju koja kada je pod kontrolom opskrbljuje ogromnim količinama energetske sustave, industriju i gradove. Van kon-

166

trole to je stihija koja nosi sve pred sobom i svojom rušilačkom snagom ugrožava infrastrukturu, a poglavito zahva-ćenu populaciju i u pravilu donosi i razmjerno velike žrtve. Vode i poplave su uzrokovali u prošlosti katastrofalna stradavanja, uglavnom zbog izostanka određenih mjera.

Pogrešno je vodu u pokretu vezivati samo za rijeke. Samo jedan centimetar kiše na površini na km2 uzrokuje deset milijuna litara vode ili deset tisuća tona vode koja se često velikom brzinom sliva ka najnižoj točki. Sustav odvodnih kanala pa čak i riječnih tokova nije kapacitiran za prihvat tolike količine vode i tada ta ogromna masa vode velikom brzinom teče kroz ulice, uske prostore, riječna korita, prelijeva se i poplavljuje sve pred sobom.

Zbog dramatičnih klimatskih promjena i porasta oborina u Hrvatskoj se po četvornom kilometru, mogu očekivati i znatno veće količine vode, posebno prilikom nevremena kada dolazi do sve obilnijih padaline u kratkom vremenu, pa se tako voda uz prevladavajući reljef Hrvatske pretvaraju u sve češće bujice. Vodene mase slijevajući se, postižu zna-čajne brzine kretanja i djeluju velikom snagom na sve predmete i ljude koji se nađu na njenom putu. Voda koja se kreće brzinom od svega 1,3 m u sekundi djeluje na ljudsko tijelo silama od 150 N. Pri brzinama od 3,2 m/s može oba-rati ljude čaki iako je dubina vode svega 25 cm. Pri dubini od svega 1 m i brzini od 1.8 m/sek, ljudi ne mogu ostati na nogama i svi koji se zateknu na njenom putu, biti će otplavljeni. Opasnost uvećavaju i plutajujuči tereti, krhotine, aute, tijela, teške predmete koje voda nosi ili vuče po dnu, otopljene tvari, kemikalije i tada imamo svojevrsni pakao u vodi.

PREPOZNAVANJE OPASNOSTI I PROCJENA RIZIKA

Sili vode u pokretu teško se suprostaviti, bez temeljite prethodne pripreme, temeljene na prepoznavanju opasnosti i procjeni rizika. Nesrećama su najizloženiji oni sustavi i pojedinci koji nisu svjesni tih rizika. Stoga je prvi zadatak

nacionalnog sustava sigurnosti, lokalnih i regionalnih zajednica i građana, osvijetliti ove rizike. Svjesnost da rizici postoje, treba rezultirati delegiranjem odgovornosti (uključujući i osobne) i pravovremenim stvaranjem mehanizama i određenih mjera razrađenih do svih razina procedure.

Rizike možemo smanjiti slijedećim mjerama: Preventivnim radnjama koje smanjuju opasnost od bujica.PredviđanjemPripremomNadzoromMehanizmom učinkovite pomoći i zaštiteSaniranjem posljedica - oporavak.

Budući da poplavna područja ili nevremena zahvaćaju istovremeno više lokalnih zajednica, regiju ili više njih, za učinkovitu obranu i odgovor, potrebno je pripremiti upravljačku i operativnu sposobnost i koordiniranu i unificiranu zajedničku aktivnost svih razina (lokalnu, regionalnu i nacionalnu).

Posebno su poplave događaji koji u pravilu zahtijevaju angažiranje više službi koje moraju imati pripremljene pro-tokole zajedničkog djelovanja.

Poplave često obuhvaćaju istovremeno više teritorijalnih jedinica pa dolazi i do preklapanja jurisdikcija, što također pravovremeno treba definirati protokolima zajedničkog djelovanja. Poplave prati mogućnost dodira s opasnim mate-rijalima koji su štetni za javno zdravstvo te uključuje rad i nadzor nadležnih institucija. U poplavama dodatnu opa-snost predstavljaju potopljene električne mreže, visokonaponski kabeli, trafo stanice, pa je i opasnost od elektriciteta izuzetno izražena. Postoji i mogućnost curenja plina zbog oštećenja plinskih instalacija. Treba predvidjeti pasnosti od

167

potopljenih LPG i uljnih spremnika, te niz biološko-kemijskih opasnosti, zbog industrijskog otpada, istjecanja goriva, poljoprivrednih kemikalija i pesticida, izljevanja kanalizacija, uginulih životinja i velike mogućnostiu stvaranja zara-za. Najčešća je bakterijska infekcija uzrokovana organizmom zvanim Leptospira. Česte su zaraze i s virusom Hepati-tisa A.

I na kraju, takvi događaji u pravilu dugo traju i fizički i emocionalno iscrpljuju stanovništvo ali i javne službe, pa treba osigurati pomoć stanovništvu, a operativne snage zanavljati i pravilno kapacitirati. Stoga su elementi učinko-vite zaštite i spašavanja u brzim vodama i poplavama pravovremeno izvršenje slijedećih zadaća:

Predviđanje i pripremaPredplaniranjeUpravljanjeFormiranje timovaOpremanje i ObukaPotrebno je pravovremeno izraditi procjene i planove zaštite i spašavanja u kojima treba planirati lokalitete, pripre-

miti karte i planove, predvidjeti pristupne putove, razriješiti eventalne komunikacijske probleme, predvidjeti specifič-ne rizike, posebnu tehničku opremu, formirati timove i na vrijeme ih opremiti, te za njih provoditi redovitu specijali-stičku obuku. Posebno treba predvidjeti moguće specifične situacije, tipove incidenata, moguće žrtve, načine djelovanje spasilačkih timova, te sustav kontrole i zapovijedanja.

Upravljanje ovakvim situacijama provodi se kroz tri razine zapovijedanja: operativno, logističko- tehničko te zapo-vjedno. Na operativnoj razini, nužno je predvidjeti jedno ili više operativnih zapovjednih mjesta na samom terenu, odakle se neposredno upravlja zbivanjima na terenu. Zapovjedno mjesto za logistiku i tehničko odlučivanje mora biti u blizini operativnog djelovanja ali tako da nije neposredno ugroženo. Glavni zapovjedni centar za donošenje strateš-kih odluka, odakle će djelovati menadžment najviše razine i koji je sastavljen od predstavnika svih službi i institucija, mora biti udaljen od zone operativnog djelovanja. Pri tome treba osigurati sigurnu komunikaciju s nižim zapovjednim mjestima.

PROBLEMI I ISKUSTVA OPERATIVNIH SNAGA ZA SPAŠAVANJE U BRZIM VODAMA. Voda u pokretu je moćna, neumo-ljiva i nepredvidiva. U takvoj stihiji, svi su životno ugroženi, pa su nerijetka stradavanja i spasioca i osoba koje poku-šavaju pomoći. Briga o žrtvi i učinkovito spašavanje moguće je tek nakon ostvarene osobne sigurnosti i sigurnosti tima. Takva spašavanja u pravilu zahtijevaju visoko znanje, visoku psihofizičku spremu i vještine i nužne mjere opreza. Inicijalno to je izuzetno neprijateljska sredina i za spasioca i zahtijeva neophodan trening i opremanje. Osim što se u pravilu radi o tehničkom spašavanju s užadima u poplavama postoji i niz drugih fizičkih opasnosti - šahte, poklopci odvodnih kanala, potkopi, sifoni, mostovi, cjedila, krhotine, hladna voda. Tamo gdje voda ponire kroz šahte, kroz od-vode, ona ogromnom silom usisava sve predmete pa i ljudska tijela i tu su najčešća stradavanja. Radi se o velikim silama jer se radu o protoku koji se mjeri na desetke tona vode u sekundi. Karakteristika vode u pokretu je da je ne-umoljiva, jer pritisak nikad ne slabi. Mnoge utopljenici utopili su se na malim dubinama, jer im je noga ili neki drugi dio tijela, zapela i uglavila se u procjep ili prepreku. Da pritisak samo za trenutak oslabi, problem bi se otklonio, me-đutim sila vode djeluje uporno i neumoljivo, i on joj se ne može suprotstaviti. Mnoge utopljenike ta sila uplete i pri-kuje u potopljene grane ili neke prepreke pod vodom i mada su dobri plivači, oni su potpuno nemoćni, jer se radi o velikim silama koje kontinuirano djeluju. Iz iskustva znamo primjer francuske turistkinje koja se u kanjonu Cetine utopila na svega metar dubine zato što je jedan dio tijela zapeo u procjep na dnu te zbog vode u kretanju i sile se nije mogla oloboditi. I niz utapanja s kojima se HGSS do sada suočavao uzrokovano je tom karatkeristikom pokretne vode da - ne povremeno, nego - kontinuirano djeluje na ljudsko tijelo. Pri tome treba računati da je voda u pokretu real-

168

no nepredvidiva za sve koje ne razumiju njena pravila, unutarnje tokove, sifone, spiralna kretanja, prepreke i ona ima svoje sile koje treba poznavati. To je izuzetno važno kod traganja i spašavanja u takvim sredinama. Voda ima svoje brzace, svoje dubine i plićine, ona prevrće i čamce i spasioce, ruši i nosi sve pred sobom i njoj se ne možemo suprot-staviti samo poznavanjem i tehnikom. Spasilačke vještine i sposobnosti navigacije koje su dostatne za mirnim voda-ma, nisu dostatne kod brzih, a poglavito ne kod divljih voda. Vještine kako nekoga spasiti iz vode potpuno su besko-risne bez vještina kako očuvati i vlastiti čamac i opremu i vlastiti tim od stradavanja. HGSS se suočavao sa situacijama da pojedinci budu usisani u takve sifone što u pravilu ima fatalne ishode i tada nikakvo izvlačenje tijela nije moguće bez zatvaranja brana kako bi se pritisak vode oslabio.

I nedostatna oprema, ali I podcjenjivanje uloge niskih temperatura je bitan faktor utapljanja. Pokretna voda je u

pravilu hladnija nego vode stajačice. Rijeke koje izlaze iz podzemlja u pravilu su hladne (temperatura do 10 stupnje-va). U zimskim danima i uz mješavinu leda temperature one su blizu nule. Temperatura od samo 10 C stupnjeva, čak i za najbolje plivače bez odgovarajuće opreme, predstavlja pogibeljan okoliš. Pothlađivanje koju uzrokuje niska tem-peratura vode, dodatno pojačava i njeno kretanje. U određenom vremenu hipotermija uzrokuje smanjenje funkcije i sposobnosti do mjere da se i najbolji plivači u takvom ambijentu bore za život. U tako hladnoj vodi ni najbolji plivači ne mogu zadržati dah dulje od desetak sekundi. Iskustva provjerena u vodama stajačicama ili na moru, ne vrijede za hladnu vodu u kojoj ni najbolji plivači ne mogu zadržati koordinaciju plivanja, pa već nakon deset minuta dolazi do nekontroliranih pokreta i utapljanja zbog pothlađivanja. Naime, za svaki stupanj niže temperature u mišićima, spo-sobnost djelovanja pada za 3%. To je razlog utapljanja i dobrih plivača čak i u neposrednoj blizini obale. Tu je i hi-drostatički šok koji se javlja kada je osoba uronjena u vodu kroz duži vremenski period i kada voda vrši pritisak na tijelo, pogotovo na noge koje su dublje u vodi. To s vremenom smanjuje količinu cirkulacije u nogama što uzrokuje „učinak bazena“ i umjetno održava visoki krvni tlak.

Brze vode, čak i one relativno plitke, svaki automobil čine neupravljivim, što često zanemaruju vozači koji pokuša-vaju spasiti svoj automobil iz bujice. Parkirani automobil i drugi predmeti u brzoj vodi postaju plutajuća opasnost koja gnječi i ozljeđuje sve pred sobom. Podaci iz SAD-a i drugih država da je 66 posto svih smrti vezanih uz poplave za-pravo vezano za stradavanja ljudi koji su pokušavali upravljati vozilima u pokretnoj vodi. U Velikoj Britaniji čak 70% svih spasilačkih intervencija na vodi vezani su za spašavanje i izvlačenje vozila u vodi. I kod nas su vrlo česti sluča-jevi pada vozila u rijeke, mora, jezera, i HGSS ima svake godine niz intervencija takvog tipa. Mada su takve situacije česte, na žalost građane se ne educira o postupcima u takvim slučajevima čime bi se broj nesreća sigurno smanjio.

Velika je opasnost od zaraza, plutajućih predmeta koji mogu izazvati teške ozljede i onesposobiti spašavatelje.

Upravo zbog prethodno nabrojenih opasnosti, ovom problemu treba posvetiti značajniju pažnju. Posebno s velikom ozbiljnošću treba formirati spasilačke timove, jer se pred njih postavljaju objektivno vrlo složene i opasne zadaće. Od takvih timova zahtjeva se odlična fizička pripremljenost, međusobno povjerenje i uigranost, redovito zanavljanje zna-nja i vještina, visoka specijaliziranost i vladanje tehničkim spašavanjem, kvalitetna opremljenost, operativna sposob-nost, motiviranost, vještina i iskustvo u odlučivanju u realnim uvjetima. Upravo zbog toga u te timove treba novači-ti spašavatelje iz redova onih koji se u takvom okruženju osjećaju sigurno i kojima je to dragovoljno odabrano područje djelovanja.

Hrvatska gorska služba spašavanja je trenutno jedina specijalizirana snaga zaštite i spašavanja za brze i divlje vode, koja se ovim problemom bavi već godinama. Dio tih vještina HGSS je stekla i razvijala zbog sportskih sadržaja i aktiv-nosti koje se događaju uglavnom na planinskim rjekama. Pripadnici HGSS-a prethodno su imali iskustva i stekli licen-ce u sportskim i spasilačkim vještinama kroz svjetske asocijacije koje se bave divljim i brzim vodama. Budući da nisu samo spasioci nego i sportski i profesionalni konzumenti takvih prostora (pružaju usluge turistima rafting, canyo-

169

ning...) u takvom ambijentu se osjećaju sigurnima. Tome pogoduje i sustav novačenja HGSS-a, temeljen na selekciji najuspješnijih sportaša u aktivnostima na brzim i divljim vodama.

Zato je zapravo HGSS nacionalni resurs za takve situacije koji se nužno uključio u spašavanja pri poplavama i tra-ganju i spašavanju na unutarnjim brzim vodama. Redovito sudjeluje u svim obranama i intervencijama kod poplava i samo u poplavama u Metkoviću 2010. godine imao preko 70 intervencija.

U Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja razvijene su i sposobnosti speleoronilačkog spašavanja, ronjenja i spašavanja i u brzim vodama, spašavanja na velikim dubinama (ronjenje sa trimixom i potrage na dubinama od 100 metara. HGSS je zvršio niz najzahtjevnijih zadaća traganja i spašavanja u izvorima, rijekama i jezerima, na moru pri olujnim nevre-menima i na strmim dijelovima obale. Zbog takvih iskustva i integriranosti u svjetsku struku, u suradnji s relevantnim međunarodnim institucijama koji se bave spašavanjem, osposobio je i opremio određeni broj vlastitih spašavatelja. Za sada je u Hrvatskoj osposobljeno oko 120 spašavatelja na brzim vodama, te 7 instruktora na međunarodnoj razini.

Hrvatska gorska služba spašavanja je još prije osam godina započela s programom edukacije i obuke na svim razi-nama.

Ciljevi programa su osposobljavanje za :Svjesnost o opasnosti na vodiOsposobljavanje za inicijalni odgovorObuka spašavatelja na brzim vodama i poplavamaOsposobljavanje menadžmentaOsposobljavanje instruktora i održavanje licenciUz svjesnost o opasnosti, educiraju se građani, čime se uvećava sigurno ponašanje i smanjuje broj nesreća. Naime,

mnoge nesreće uzrokovane su podcjenjivanjem problema i snage pokretnih voda. Obuku za inicijalnu pomoć treba provoditi, jer je pomoć najučinkovitija kada je pravodobna. Za takvu inicijalnu

pomoć potrebno je osposobiti sve koji se mogu zateći u blizini mjesta nesreće i oni koji će najprije biti pozvani u pomoć, jer vrše određenu javnu službu. To su prvenstveno:

svi gorski spašavatelji, davatelji turističkih usluga na brzim vodama, policajci,vatrogasci,nadzornici parkova,čuvari,nastavnici, građani.

OBUKA SPASILAČKIH TIMOVA:

Obuka za spašavatelje i stvaranje timova, mora imati više razina sposobnosti i zadaća je koja se mora temeljito provoditi i nadzirati. Obuka je organizirana kroz osposobljavanje za spašavanje na mirnoj vodi, te postupno usa-

vršavanje i specijalizacija. Obuka je postupna i sastoji se od obuke za asistente spašavanja na brzoj vodi, obuke za operativnog asistenta spašavanja na brzoj vodi, spašavatelja na brzoj vodi, naprednog spašavatelja na brzoj vodi, tehničara za spašavanje s užadima, operatora čamca za spašavanje na brzoj vodi, kao i obuke za specifične situacije, spašavanja iz vozila i dr. Na naprednijoj razini treba organizirati obuku za operacije u poplavama (planiranje), obuku menadžmenta za upravljanje incidentima na vodi i u poplavama. Na kraju treba osigurati instruktore i sustav licenci-ranja i relicenciranja.Takav sustav osposobljavanja mora biti ujednačen na svim lokalnim sredinama na prostoru Hr-vatske, te mora biti međunarodno kompatibilan.

170

Timove treba opremiti potrebnom spasilačkom, medicinskom i zaštitnom opremom prema istim standardima kako bi i ona bila provjerena i kompatibilna. Hrvatska gorska služba spašavanja je u suradnji sa međunarodnim partnerima već započela s ovom obukom i aktivnostima, a dio obuke provodi i za potrebe regije. Posebnu obuku i edukaciju pro-vodi i s najmlađim uzrastima, te je formirala i Centar za obuku u Omišu, koji bi trebao prerasti u ragionalni centar. Naravno, uključivanje većeg broja polaznika ovisi o prepoznavanju potrebe od strane lokalnih zajednica i operativnih snaga - i za to je potrebno osigurati bolje imaterijalne uvjete.

Na kraju zaključimo: Opasnost od voda u pokretu je u narastanju, ali još nije dovoljno prepoznata u smislu pokre-tanja potrebnih mjera i pripreme. Da bi se ova opasnost držala pod kontrolom kako ne bi prerasla u veće nesreće, potrebno je što veći broj građana i pripadnike operativnih snaga osposobiti za inicijalni odgovor, koji će biti pravo-vremen i odgovarajući (u skladu s prijetnjom). Zato je neophodno kroz edukaciju razviti svjesnost o opasnosti na svim razinama, te osposobljavanjem i opremanjem specijaliziranih spasilačkih timova ojačati sposobnosti djelovanja u tim uvjetima. Hrvatska gorska služba spašavanja započela je s ovim procesima, no takvi napori u osposobljavanju i opre-manju moraju imati potporu sustava.

171

POPIS AUTORABačić Željko, Državna geodetska uprava, Iskustva nacionalnih geodetskih agencija u uporabi geoprostornih informacija po potresima u Japanu i Novom Zelandu u 2011. godini (str. 5); Geomagnetska informacija i sigurnost (str. 117)Bajt Marijan, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Uloga mreža nove generacije i svjetlovodne pristupne mreže u sustavu zaštite i spašavanja (str. 39)Basta Željko, Grad Zagreb, Normativno reguliranje civilne zaštite u RH (str. 133)Biondić Danko, Hrvatske vode, Poplave i zaštita od poplava u Republici Hrvatskoj (str. 106)Britvić Pavao, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Scenariji korištenja hitnog poziva iz vozila - „e-POZIV“ (str. 57)Brkić Mario, Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, Geomagnetska informacija i sigurnost (str. 65)Cetl Vlado, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Geoinformacijski sustavi u upravljanju poplavama (str. 65)Čemerin Damir, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Komunikacije kao dio upravljanja kritičnim infrastrukturama (str. 138)Đuroković Zoran, Hrvatske vode, Izgradnja višenamjenskih sustava u vodnom gospodarstvu u cilju ublažavanja posljedica klimatskih promjena i smanjenja rizika od pojave poplava (str. 99)Đuroković Zoran, Hrvatske vode, Poplave i zaštita od poplava u Republici Hrvatskoj (str. 106)Filjar Renato, Ericsson Nikola Tesla d. d., Scenariji korištenja hitnog poziva iz vozila - „e-POZIV (str. 57)“Filjar Renato, Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Upravljanje rizicima uslijed geomagnetskih i ionosferskih poremećaja (str. 76)Godler Iva, Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Geoinformacijski sustavi u upravljanju poplavama (str. 65)Godler Tomislav, GIS data, Geoinformacijski sustavi u upravljanju poplavama (str. 65)Gržetić Zvonko, Hrvatski hidrografski institut, Rizici i plovila za zabavu u nautičkom turizmu (str. 94)Guberina Boris, Grad Zagreb, Geoinformacijski sustavi u upravljanju poplavama (str. 65); Primjena objektno orijentirane paradigme na slikama u svrhu detekcije oštećenja građevina (str. 145)Husarić Jadranko, Hrvatske vode, Poplave i zaštita od poplava u Republici Hrvatskoj (str. 106)Jungwirth Enio, Ministarstvo obrane, Geomagnetska informacija i sigurnost (str. 117)Kasum Josip, Hrvatski hidrografski institut, Rizici i plovila za zabavu u nautičkom turizmu (str. 94)Kharchenko Sergeiy, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Primjena objektno orijentirane paradigme na slikama u svrhu detekcije oštećenja građevina (str. 145)Kos Serđo, Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Upravljanje rizicima uslijed geomagnetskih i ionosferskih poremećaja (str. 76)Matika Dario, Ministarstvo obrane, Geomagnetska informacija i sigurnost (str. 65)Mileta Ivana, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Primjena objektno orijentirane paradigme na slikama u svrhu detekcije oštećenja građevina (str. 145)Milić Igor, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Spremnost za pružanje međunarodne pomoći u katastrofama (str. 32)Mišević Petar, UVNS, Rizici i plovila za zabavu u nautičkom turizmu (str. 94)Obradović Mario, Student Veleučilišta Velika Gorica, Voda kao mediji širenja štetnosti - zaštita i distribucija (str. 125)Pavliček Babić Dražen, Student Veleučilišta Velika Gorica, Voda kao mediji širenja štetnosti - zaštita i distribucija (str. 125)Pilčik Damir, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Neformalno osposobljavanje u sustavu zaštite i spašavanja (str. 49)Prizmić Vinko, Gorska služba spašavanja, Problemi spašavanja u poplavama i brzim vodama (str. 164)Razum Matija, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Istraživanje pogodnih signatura na kartografskim prikazima dlanovnika u službi ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijama (str. 153)

172

Salamunović Vesna, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Važnost očuvanja materijalnih (forenzičnih) tragova kod postupanja žurnih službi (str. 26)Smolec Danijel, Student Veleučilišta Velika Gorica, Voda kao mediji širenja štetnosti - zaštita i distribucija (str. 125)Sruk Dalibor, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Istraživanje pogodnih signatura na kartografskim prikazima dlanovnika u službi ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijama (str. 153)Šimić Zoran, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Prijedlog modela izobrazbe operatera za rad u operativno komunikacijskim centrima operativnih snaga zaštite i spašavanja (str. 19)Tonec Marijan, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Scenariji korištenja hitnog poziva iz vozila - „e-POZIV“ (str. 57)Varga Tihomir, Vatrogasna zajednica zagrebačke županije, Obuka vatrogasaca za gašenje požara u zatvorenom prostoru u simulatoru plamenih udara (str. 85)Vinković Mladen, Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Uloga zrakoplovnih modela kod donošenja odluka i zapovijedanja u kriznim situacijama (str. 15)Župan Robert, Geodetski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Istraživanje pogodnih signatura na kartografskim prikazima dlanovnika u službi ranog upozoravanja i upravljanja u kriznim situacijama (str. 153)

zbornik radova - Ravnateljstvo civilne zaštite

Documents

Transcript of zbornik radova - Ravnateljstvo civilne zaštite