Uloga vode u svakodnevnom životu srednjovjekovne Hrvatske/Le rôle de l'eau dans la vie quotidienne...

9

Uvod: Izvori vode

Voda (aqua)1 je toliko prisutna u svakod-nevici srednjovjekovlja da je potraga za do-kumentacijom o njoj ponekad otežana činje-nicom što je njezina upotreba sama po sebirazumljiva. U tom kontekstu, ikonografija,

pjesništvo i arheološka istraživanja nadopu-njuju informaciju o tome kako, gdje i u ko-jem se kontekstu koristi voda. Naime, ter-min aqua označava širok spektar stvarnosti.U osnovi je voda prirodni sastojak koji je uV. st. pr. Kr. pretsokratovski antički filozofEmpedokla svrstao uz zrak, zemlju i vatru u

S A B I N E F L O R E N C E F A B I J A N E C

Uloga vode u svakodnevnom životusrednjovjekovne Hrvatske*

Znanstveni rad

UDK 556:94(497.5)

Prošlost korištenja vode na hrvatskom srednjovjekovnom prostoru, u ovome se radu razmatrakroz pet glavnih tema. Pod «pogonskom vodom» se podrazumijeva privrednu i društvenu ulogu vode-nica, tj. mlinove na vodu, od ranoga do kasnoga srednjeg vijeka, koje imaju dvije glavne tehničke obi-lježbe: mljeti brašno i obraditi tekstil, ali i privrednu ulogu: dobro sredstvo za ubiranje poreza na kori-štenje. Uz temu o «seoskoj vodi» vežu se svi vodeni tokovi koji služe za razgraničavanje prostora, rib-njaci na kopnenom dijelu Hrvatske, vodene površine za napajanje stoke te lokve čije čišćenje pred-stavljaju društveno obvezni korisni rad za javno dobro. Pod naslovom «gradska voda» se, s jedne stra-ne promatra u sklopu gradske organizacije, od vodospremnika, kao graditeljski kompleks u koji ulažukomunalne vlasti, do česme kao ukrasni simbol, te s druge strane voda unutar stambenoga prostora,tj. objekti poput bunara, cisterne, kišnice s olukom, vodovoda i umivaonika. U poglavlju o «obiteljskojvodi» prvenstveno je riječ o navikama pijenja vode, odnosno vina, u svakodnevici. Zadnje poglavlje seodnosi na tzv. «zdravu vodu», bilo na razmjerima grada čije se vlasti bore protiv zagađenja vodenihpovršina od strane pojedinih strukovnih obrta, do osobne higijene s dvije vrste kupanja (one propisa-ne kao lijek jer jača organizam, do one koja služi ugodi) s proširenjem na javne kupelji i instituciona-lizacije kupališta, dakako radi privrednih koristi.

Klju~ne rije~i: vodenice, riječni tokovi, ribnjaci, lokve, napajanje, vodospremnici, buna-ri, higijena, kupališta, Hrvatska, srednji vijek.

* Ovaj je rad proširena verzija članka „Prilog poznavanju uloge vode u svakodnevnom životu sred-njovjekovne Hrvatske“, „Bibe aquam de cisterna tua et fluenta putei tui (prov. 5:15)“ Voda i njezina ulogakroz povijest, Zagreb 2011., 17-47.

1 Latinski aqua dolazi preko gotskog jezika Ahwa iz indoeuropskog korijena *∂ (*ěkw/∂kw-) koji umnožini, aquae, označava živo, sveto, tj. božansko biće, prema indoiranskog korijena *ap-, izveden izvedskog apah; Berislav Schejbal, Nova razmatranja o Aquae Balissae i narodu Jaza. Pjezaž – Vode –Etimologija – Kultovi – Mitologija, pitanje atribucije i kontinuiteta, Opvscvla archaelogica, sv. 27,Zagreb 2003., 393-416 (405).

svoju doktrinu o četiri prirodnim elementi-ma prisutnima u makrokozmu i u mikroko-zmu, teoriju koju onda dalje prenose od ra-nog srednjovjekovlja enciklopedije poputEtymologiae Izidora Seviljskog (VII. st.), Dererum naturis Hrabana Maura (IX. st.) i dru-ge.2 Tim se elementom koriste moreplovciza objašnjavanje plovidbe,3 liječnici kod teo-rije o tjelesnim tekućinama i promišljanjuljudske građe (slika 1)4 pa i teolozi kao sim-bolom stvaranja novoga, tj. života (slika 2),5što uostalom vrednuju i ostale duhovno-vjerske tradicije.6

U službenim spisima, poput statutarnihodredbi ili diplomatskih dogovora, kao i uprivatnim bilježničkim dokumentima, aquaoznačava određenu prirodnu površinu sla-ne/slatke vode, poput mora, rijeke, bara i

10

Gazophylacium, god. XVII., br. 1-2, 2012.

2 Damir Karbić, „Voda u srednjem vijeku. Neka razmišljanja i mogućnosti istraživanja“, „Bibe aquam decisterna tua et fluenta putei tui (prov. 5:15)“ Voda i njezina uloga kroz povijest, Zagreb 2011., 9-16 (11-12).

3 Primjerice, Pietro di Medina razmatra kretnju morem navodeći: „neki kažu da se zrak pokreće, drugida je to voda, a drugi da je to zemljena para (alcuni dicono esser aere qual si move altri ch’è aqua, altri ch’èvapor de la terra); Znanstvena knjižnica u Zadru, Pietro de Medina, L’arte del navegar, Vinetia 1554.

4 Elementa sunt quattuor, ignis, aqua, aer, terra. Ignis caligus et siccus, aer calidus et humidus, aqua frigida ethumida, terra frigida et sicca – Četiri su elemenata: vatra, voda, zrak, zemlja. Vatra je topla i suha, zrakje topao i vlažan, voda je hladna i vlažna, zemlja je hladna i suha; prema Galienu iz GregorovMaurachov Johannicius Isagoge ad Techne Galieni, citiran u Anne-Laure Lallouette, Bains et soins ducorps dans les textes médicaux, Laver, monder, blanchir. Discours et usages de la toilette dans l’Occidentmédiéval, ur. Sophie Albert, Paris 2006., 33-49 (37). Vidi također: Oskar Hrubik, Znanje neimenovanogautora iz XVI stoljeća o prometu vode u organizmu čoveka, Acta historica medicinae, pharmaciae, vete-rinae (dalje: AHMPV), god. XVI, br. 1, Beograd 1976., 83-89.

5 Takav je slučaj s „Predavanjem o vodi“ Bartolomeja Engleza (Bartholomaeus Anglicus – 1190.-1272.)u svojoj enciklopediji „O svojstvima stvari“ (De proprietatibus rerum – 1230.-1250.).

6 Vidi npr.: Josip Balabanić, Simbolizam vode, Hrvatske vode, sv. 11, Zagreb 2003., 218-244.

Slika 1. Četiri elementa i njihove podvrste

Slika 2. Predavanje o vodi Bartolomeja Engleza(Bartholomaeus Anglicus, De proprietatibus rerum,prije 1416., Reims, Gradska knjižnica, rukopis 0993,

f. 161.)

drugo, ovisno o kontekstu.7 Naposljetku,termin je prouzročio postanak raznih izve-denica koje su vezane uz prirodno svojstvooznačenog objekta ili površinu, a bitno utje-če i na toponimiju pojedinih mjesta.8 Nave-dimo za primjere izvedenice aquarium: ka-nal, potok – čija su imena ponekad porijeklonaziva naselja,9 aquaductus: tok vode ili vo-dovod, aquatum: voda za pašnjake, aquati-cium: mlado vino – što bi značilo da to pićedjeluje prilično razvodnjeno.

Od tog širokog spektra pojavljivanja vo-de, ovdje će se prikazati pet glavnih karak-teristika njene upotrebe u svakodnevnici. Uprvom dijelu, „Pogonska“ voda, nju se pro-matra kao izvor energije; u drugom, pod na-slovom „Seoska“ voda, razmatra se njenaupotreba u poljoprivrednom svijetu. Treći jeproblem ovdje razmatran, „Gradska“ voda,točnije ustroj vode u urbanističkom uređe-nju prostora srednjovjekovnih komuna. Če-tvrto se poglavlje, „Obiteljska“ voda, odnosina vodu kao piće ili tekućinu korištenu udomaćinstvu, odnosno u privatnoj sferi sta-novnika. Naposljetku, zadnja je tematskacjelina, „Zdrava“ voda, u kontekstu srednjo-

vjekovnoga poimanja higijene.

„Pogonska“ voda

Bistra voda sim-tam teče,Još na melin prav doteče10

Prirodni vodeni tokovi poput rijeke (flu-vius), brzaci (torrente) ili padovi u riječnomtoku (aqua decursus), korišteni su kao izvorenergije u (pred)industrijskoj obradi. Već seod XI. pa sve do XIII. stoljeća odvija prva in-dustrijska revolucija u Zapadnoj Europistvaranjem brojne mašinerije kojom se za-mjenjuje ručni rad ili prisilni rad robova. Utom razvojnom procesu značajno mjesto za-uzimaju mlinovi, mlinice, vjetrenjače ili mli-novi pokrenuti plimom i osekom. Mehani-zacija sredstava za rad predstavlja prvoraz-redan čimbenik srednjovjekovnog gospo-darstva na Zapadu.11

Najučestaliji oblik iskorištavanja hidrau-ličke energije je izrada vodenica (molendi-num ab aque) za mljevenje žita. S obzirom dase žito gotovo svakodnevno mora mljeti jerje brašno teško očuvati i radije se zadržava-

11

Sabine Florence Fabijanec, Uloga vode u srednjovjekovnom..., 9-43

7 Za morsku vodu vidi npr. slučaj u kojem Dubrovčani dozvoljavaju Ravenjanima slobodan prolazkroz njihov teritorij 1235. navodeći, među ostalim: „veniendi Ragusium tam per terram quam per aquam“,misleći pri tome „s morske strane“; Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae (dalje: CD)sv. III, ur. Tadija Smičiklas i dr., Zagreb 1905., dok. 383, 440-441.

8 Primjerice kod sela Gradac u Zažbalju na istočnom dijelu doline Neretve, od 1.500 toponimskih raz-ličnica, njih 165 (11%) su hidronimski. Može se razabirati npr. Čatrnja, izvedenica iz mađarskog zazdenac, Štik, prema „štig“: naglo povećavanje razine vode, Kamenica, za zbiralište vode, Kalac, saznačenjem blato iz praslavenskoga kahlъ, Nevolja, što znači slabo vrelo, Pištalina, od „pištalo“: vreloiz kojeg pišti voda, te Vodopija, mjesto na kojem se napaja voda; vidi cijeli osvrt 2.2 Hidronimi, u:Domagoj Vidović, Gradačka toponimija, Folia Onomastica Croatica, sv. 18, Zagreb 2009., 171-221 (216,192-195).

9 O problemima srednjovjekovne hidrografije i hidronimije, kao uvod o tematici vidi: Stanko Andrić,Prilog srednjovjekovnoj topografiji i hidrografiji psunjsko-papučkog kraja, Scrinia Slavonica sv. 3, br.1 (studeni 2003.), 70-94.

10 Anonim, Zakaj, srce XVI. st. (?), Leut i trublja, ur. Rafo Bogišić, Zagreb 1971., 289.11 Jean Gimpel, La révolution industrielle du Moyen Age, Paris 1975., 9-10.

ju klasovi ili zrna,12 brojni mlinovi koji senalaze na rubovima sela13 ili grada ubrzopostaju mjesta susreta i kontakata i građanai seljaka (računajući da u sredozemnim gra-dovima jedan mlin opskrbljuje od 400 do800 stanovnika)14 – pa čak i žena od zanatau potrazi za mušterijama15 – s time što setreba držati red dolaska da netko nekomune zauzme mjesto.16 Gradnja mlinova utječes jedne strane na društvenu koheziju, jer pri-mjerice, i kler kojemu je inače zabranjen te-ški fizički rad dozvoljeno je otići u mlin, od-nosno kroz XII. i XIII. stoljeće crkveni redo-vi izravno koriste vlastite vodenice u želji zasamodostatnošću17 te npr. papa Klement III.potvrđuje 1188. samostanu sv. Kuzma i Da-mjana pravo, među ostalog, na jedan mlin uSkradinu.18 S druge strane, utječe i na pro-

storno uređenje, jer se mijenja tok rijeke injezina brzina19 te se iskorištava njena pri-sutnost za navodnjavanje okolnih zemlji-šta.20

Uz šume (silua), izvore (fonte) i ribnjake(piscinis), mlinovi su sastavni dio veleposje-da koji u počecima organizacije državā pri-padaju središnjoj vlasti (kraljevima, papa-ma). O izravnom kraljevskom upravljanjusvojih kraljevskih mlinova (molendinus re-gius)21 nema dokumentacije, nego su saču-vane kraljevske privilegije dodijeljene raz-nim svjetovnim (vlastelini, slobodni kraljev-ski gradovi, priobalne komune) i crkvenim(biskupije, opatije) veleposjednicima već odranog srednjeg vijeka i na čitavom hrvat-skom prostoru. U Istri 974. car Otton II. po-tvrđuje gradeškoj patrijaršiji privilegije cara

12


12 Fernand Braudel, Civilisation matérielle, économie et capitalisme XVe-XVIIIe siècle, 1. Les structures duquotidien, Paris 1979., 154-155.

13 Tako se u Buzetskom distriktu nalazi nekoliko mlinova na razmeđi triju sela – Kornice, sv. Kirina iKodola: Cuius totius mollendini hii sunt confines videlicet ab vno latere est uilla Cornicza et a balio latere estuilla sancti Quiricii, et a tertio est Chodohle; te još između Sansjega, Karnica i Čudovle: molendini (…)confinantem ab una parte cum iuribus ville Sansijege, a secunda cum villa Carnicza, a tertia cum uillaCzudoule; Zaključci buzetskog, L. 6, 321, L. 35, 358.

14 Irena Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir, prostor i društvo, Zagreb 2009., bilj. 604, 102.15 J. Gimpel, La révolution, 10.16 U splitskom i skradinskom Statutu je jasno naglašeno da se u mlinicama nikomu ne smije uzeti nje-

gov red pod prijetnjom plaćanja globe od 20 solida; Statut grada Splita (dalje: Statut Split), prir. AntunCvitanović, Split 1998., knj. 4, gl. 94, 689; Statut grada Skradina (dalje: Statut Skradin), ur. Ante Birin,Zagreb 2002., gl. 84, 213.

17 O važnosti vodenica u crkvenim redovima, o cjelokupnom ustroju njihove eksploatacije i o njihovimtehničkim/privrednim značajkama vidi: Joséphine Rouillard, Moulins hydrauliques du Moyen Age.L’apport des comptes des chanoines de Sens au XVe siècle, Paris 1996., 15.

18 Ante Gulin, Ribolov i mlinovi na Krki u 15. i 16. stoljeću, Rijeka Krka i nacionalni park «Krka». Prirodnai kulturna baština, zaštita i održivi razvitak, Šibenik 2005., 1067-1076 (1069).

19 Prilikom izgradnje vodenice, da bi se mogla promijeniti tijek zavojne rijeke potrebna je suglasnostizmeđu vlasnika i obalnog stanovništva. Tada se rade zemljane brane koje se nasipavaju riječnimmuljem; J. Rouillard, Moulins hydrauliques, 31.

20 Marin Knezović, Voda u hrvatskim ranosrednjovjekovnim ispravama, Ekonomska i ekohistorija. Časo-pis za gospodarsku povijest i povijest okoliša, sv. 3, br. 3, Zagreb-Samobor 2007., 35-50 (44).

21 CD I, dok. 35, 51-53.

Oton I. na sve nekretnine koje se nalaze uFrijulu i u Istri, od toga i mlinove,22 a u Dal-maciji 1138. kralj Bela II. daruje, među osta-lim, mlinove kraj Solina splitskoj nadbisku-piji.23 Štoviše, vlastodršci podupiru gradnjuvodenica: kralj Krešimir IV. oko 1070. godi-ne poklanja samostanu sv. Stjepana kodSplita mjesto za podizanje mlina oko Solinana okuci rijeke u predjelu Ljubinac ili Gornjerijeke,24 a ista se logika nastavlja u kasnijemrazdoblju i na istočnom hrvatskom prostorukada 1347. kralj Ludovik I. dozvoljava braćiLovri i Stjepanu Filija iz Vukovara da izgra-de vodenice na svojim posjedima na rijeciVuki (in fluvio Wolcouize molendina edificare),ali tek nakon stečene suglasnosti od županij-ske skupštine vukovske županije.25 Vodeni-ce predstavljaju također strateški objekt takošto njihova raspoređenost može biti dio geo-grafske ekonomske strategije upravljanjemjednim prostorom, na što cistercitska Topu-ska opatija predstavlja dobar primjer. Od os-nivanja opatije Blažene Djevice Marije 1211.kraljevskom poveljom kralja Andrije doodlaska fratra krajem XV. stoljeća zbog pro-vala Turaka,26 cisterciti su kroz dva stoljećastekli, što darivanjem što kupnjom, razneposjede (predije, naselja, zemljišta) na širempodručju, na rubovima templarskih i zagre-

bačkih kaptolskih imanja. Od kartulara iz1211. preko raznih ugovora o zakupu zem-lje, cisterciti stječu prava na brojne mlinoveduž Une, Gline i drugih vodenih tokova:Blatuša (1211.), Unčani (1278.), Sernou krajsela Blina (1278.), Sivnica (1301.), Komogo-vina (1312.), Mlinoga, Vizoka i Strašnik(1364.). Sažeta raščlamba njihovog raspore-da omogućuje, već u prvi mah, uočiti da sevećina vodenica nalaze pokraj strateškihamjesta, tj. trgovačkih gradova (oppida), po-put Blatuše kraj Komogovina, duž trgova-čkih cesta, kao što se Unčani nalaze uz Unukoja vodi do trgovišta Vodičana, ili još navodenim tokovima koji predstavljaju grani-čno područje između vlastelinstva. Naime,prava nad korištenjem mlinova donoseogromne prihode te se može zaključiti da sucisterciti vodili ekonomsku politiku štoučinkovitijeg povezivanja jakih privrednihmjesta s protokom ljudi prema njihovimmlinovima, kako bi bolje osigurali redovitaprimanja zbog napučenosti okolnih mje-sta.27 Pored vladara, velikaša, crkvenih usta-nova i županije, na obalnom dijelu Hrvat-ske, komune također drže mlinove u vlasni-štvu kako bi mogle voditi suvislu evidencijuo proizvodnji žita i osiguravati time pre-hrambene potrebe svojih stanovnika. U

13


22 Codice diplomatico istriano, sv. I, ur. Pietro Kandler, Trst 1986., dok. 79, 172.23 CD II, ur. Tadija Smičiklas, Zagreb 1904., dok. 46, 47.24 CD I, ur. Jakov Stipišić i Miljen Šamšalović, Zagreb 1967., dok. 90, 122.25 CD XI, ur. Tadija Smičiklas, Zagreb 1913., dok. 281, 370.26 Josip Adamček, „Nemiri na posjedima topuske opatije sredinom XVI stoljeća“, Historijski zbornik, sv.

21-22, Zagreb (1971.), 283-308 (284, 289).27 László Ferenczi, „Estate structure and development of the Topusko (Toplica) abbey. A case study of

a medieval cistercian monastery“, Annual of medieval studies CEU, sv. 12, Budapest 2006., 83-99 (89-91). O jednom lokalnom slučaju, u Čuntiću, vidi: Ana Novak, „Čuntić i njegova okolica u 14. stolje-ću“, Osam stoljeća Čuntića 1211.-2011., ur. Jakša Raguž, Hrvoje Kekez, Vladimir Krpan, Petrinja-Zagreb 2012, 39-73. Za sve bibliografske jedinice i podatke koje se tiču mlinova na području podupravljanjem cistercita, najsrdačnije se zahvaljujem kolegici Ani Novak koja me je upoznala s dotič-nim podatcima.

Trogiru u XIII. stoljeću se, primjerice, komu-nalni mlinovi nalaze na zapadnom djeluotočića izvan gradskih zidina u močvarnimzemljištima „novog grada“ zvano Prigrađete sjeveroitstočno od grada kraj obale dužvodama Pantane.28

Osim kohezijske i prehrambene obiljež-be, mlinovi predstavljaju već spomenutu fi-nancijsku vrijednost s obzirom da su izvorredovitih prihoda, tj. ubire se porez za njiho-vo korištenje, kao što, primjerice krajemXIV. stoljeća kralj Žigmund naredi da se ple-menitaši Ivan i Stjepan Morović dosele naneke posjede iz Baranjske županije s pripa-dajućim pravima na nekoliko sela i na pore-ze na prijelazima Drave i Karašića (tribus acfluuis Draua et Crassov) te na mlinove (molen-dinis et locis molendinorum).29 Jedan dobarvid redovitog primanja rente je, posebice,rastuća tendencija krajem srednjeg vijekadavanja vodenica u zakup.30 Imućni pripad-nici društva pred komunama prilikom jav-nog natječaja, tj. dražbe, stječu pravo na za-kup, kao što već 1279. zadarski plemić Ma-dijs, sin Stane Varikaša isplaćuje 3.150 liba-ra, a prilikom spora iz 1312. između zakup-nika Barta Silvestrov Urso i komune, za koje

dobiva prihod od vodenica u naturi (2.350modija ječma i žita godišnje), doznaje se dagrad posjeduje osam mlinova.31 Šibenik,pak stječe pravo 1358. nad vodenicama (uizvorniku su označene s molendina ali i saslap) na rijeci Krki te redovito razni moćnici,pa na kraju i Venecija, potvrđuju taj privile-gij, a stoljeće kasnije evidentiran je zakupdaće na općinske mlinove na rijeci Krki. Va-žnost mlinarstva u ekonomskom smislu ra-ste do te mjere da početkom XVI. stoljeća za-kup mlinova u Šibeniku predstavlja jedanod najvećih prihoda šibenske komore,32 aračuna se da mlinari 1432. dobivaju za sva-ku kvartu (35,323 l) jednu njenu petnaestinu,zvanu „charg“.33 U Splitu, Veliko vijeće od-lučuje u listopadu 1352. da se gradski mli-novi mogu dati u zakup, s time da zakupni-ci ne smiju za sebe uzeti više od jedne dva-naestine proizvodnje, a svaki se mjesec mo-raju provjeravati ispravnosti mjera. Već slje-dećeg mjeseca su komunalni mlinovi preda-ni najvećem ponuditelju, Nikoli Petru Niko-lov za godišnji najam od 712 libara (oko 140dukata). Pet godina kasnije, 1357., kako bi sepopunile prazne gradske kase, jedan vijeć-nik predlaže zajam općini bez nagrade u iz-

14


28 I. Benyovski Latin, Srednjovjekovni Trogir, 102, 111.29 Povijesni izvori Slavonije, Baranje i Srijema I (1390.-1409.), ur. Ive Mažuran, Osijek 2002., dok. 112, 156-

157.30 Način iskorištavanja vodenica je, barem na francuskom prostoru, razvio svoje različite oblike: u karo-

linško vrijeme vodenice u posjedima samostanskih redova povjerene su mlinarima koji im zauzvratpredaju jedno davanje, najčešće žito. Krajem srednjeg vijeka su potom najuobičajeniji oblici iskori-štavanja prepuštanje mlinova u zakup po raznovrsnim uvjetima; J. Rouillard, Moulins hydrauliques,15.

31 Irena Benyovski Latin, Srednjovjekovni Trogir, 102, bilj. 608, 103.32 Godine 1458. daća mlinova je predana za 800 dukata godišnje; na mljevenje na Krki kroz XV. i XVI.

stoljeće Dubrovčani dovode žito uvoženo iz Južne Italije stoga šibenski mlinovi donose oko 1.300dukata godišnje gradskoj blagajni. S osvajanjem Skradina (1522.) proizvodnja šibenskih vodenicaraste te sukladno tome i njihova vrijednost: 1525. daća na mlinove iznosi oko 1.000 dukata, 1534. 1.500dukata a 1553. 1.700 dukata; A. Gulin, Ribolov i mlinovi, (1071-1072).

33 Po tome, 1 charg = 2,35 l; Josip Kolanović, Šibenik u kasnom srednjem vijeku, Zagreb 1995., 277.

nosu od vrijednosti zakupa mlinova34 – va-lja time potvrditi mišljenje kako se davanjevodenice u zakup smatra sigurnim i redovi-tim sredstvom zarađivanja. Na područjusrednjovjekovne Slavonije zagrebačkoj jeopćini, kao jednom slobodnom kraljevskomgradu, prepušteno kraljevsko pravo (ius re-galia) korištenja rijeka i potoka čime mlinovipripadaju Gradecu, koji postavi svoje vode-nice na prokopanom rukavcu potoka Med-veščak, zvanom i Prekopa ili Pretoka, na tra-si između Okrugljaka do Krvavog mosta.35

Također, zagrebački Kaptol posjeduje mli-nove duž Medveščaka. Da bi se mogla tjera-ti mlinska kola, daju se iskopati posebnimlinski kanali kroz koje teče voda potoka.Najstariji su mlinovi spomenuti u XIII. sto-ljeću kraj Krvavog mosta, od kojih jedan pri-pada Gradecu, a dva cistercitima, nakon do-nacije kanonika Petra. U XIV. stoljeću seGradec i Kaptol spore oko podizanja novihmlinova te se 1392. nagode da mlinovi nesmiju biti građeni od vrta dominikanskogsamostana do Krvavog mosta, s time da Ka-ptol podiže svoje mlinove od Krvavog mo-sta do groblja u Lepoj Vesi, a Gradec od toggroblja do gračanske općine (slika 13).36

Pored proizvodnje brašna putem mljeve-nja žitarica, vodenice su također korištene utekstilnoj obradi, tj. pokreću valjaonice za iz-radu tkanina, a usput se voda koristi i u dalj-njoj obradi vune za njeno omekšivanje u če-smama (slika 3). Pretpostavlja se da su većranosrednjovjekovni hrvatski vladari pokre-nuli suknarske radionice duž rijeke Jadra uokolici Salone,37 a zasigurno kasnije u istom

kraju postoje na rijeci Solin dvije mlinskekuće i jedna s valjaonicama na graničnompodručju između Splita i Klisa (che in fiumede Salona alli confini de Spalato et Clissa sonocase dui de molini et una casa de folli de comunde Spalato). Zbog njih se 1448. vodi spor okonjihovog zakupa, jer se takvi objekti smatra-ju javnim dobrom dok se splitske lokalnevlasti žale duždu da ih je ondašnji zakupnik,ban Petar, „privatizirao“, tj. iznajmio kom-pleks nekim ukućanima nadbiskupa na

15


34 „Zapisnici velikog vijeća“, gl. 7, 111; gl. 8, 111; gl. 10, 113-115; gl. 89, 167-169.35 Lovorka Čoralić, Zemljišni posjed i poslovanje građana Gradeca prema zemljišnim knjigama 14-15.

stoljeća, Zagrebački Gradec 1242-1850, ur. Ivan Kampuš, Lujo Margetić, Franjo Šanjek, Zagreb 1994.,109-127 (115).

36 Ivan Kampuš, Igor Karaman, Tisućljetni Zagreb, Zagreb 1994., 61.37 M. Knezović, Voda u hrvatskim, (44-45).

Slika 3. Česme za smekšavanje vune (slika autorice,Nacionalni park Krka)

štetu vojske i građana.38 U šibenskom krajubogat vodenim tokovima se početkom XVI.stoljeća, povrh približno dvanaest evidenti-ranih vodenica (rode ili ruod), nalaze i četirido devet kanala za stupanje raše (ruode dafollar pani) (slika 4).39 Nadalje, i veliki vlaste-lini također posjeduju predindustrijsku teh-nologiju, poput krbavskih knezova Kurja-kovića, koji 1364. poklanjaju pavlinskim gla-goljašima tri predija (nasljedno zemljište,poljoprivredno dobro dano na nasljednouživanje i obradu) u okrugu grada Udbine usjeverozapadnom dijelu srednjovjekovneKrbave. Dotična selišta su opremljena s trimlinska kompleksa, tj. tri za mljevenje bra-šna i tri za valjanje sukna (tria molendina, tresscilicet rotas farinam facientes seu molentes ettres rotas panum tritulantes).40 Postavlja senekoliko pitanja, od toga, kolika je sustavnapovezanost postojanja vodenice za brašna iza sukna te u konkretnom slučaju knezovaKurjakovića, a potom pavlina, kome je tek-stilna proizvodnja namijenjena, u kojim ko-

ličinama i s kojim sredstvima, no za sada jepotrebno još dodatno istraživati.

No, neki vid odgovora postoji u slučajugrada sv. Vlaha. Prilikom pokretanja sukna-rske industrije u Dubrovniku pod vodstvomPaula Busine Cornela iz Piacenze, 1416. gra-di se jedna središnja radionica izvan grad-skih vrata na Pilama u kojoj vodeni objektiigraju značajnu ulogu. Dotična „velika ku-ća“ (domus magnus) sadrži u prvom dijeluprizemlja kućnu fontanu koja opskrbljujebojadisaonicu. U drugom dijelu nalazi seduboka cisterna koja je iznutra premazanakredom i prekrivena drvenim poklopcem,odnosno zidanim svodom. Treći dio sadržipraonice sukna, pa se može pretpostavljatida je uređen mehanizam navodnjavanja. Jošje jedna velika cisterna izgrađena u svrhutog zanata izvan zidina kraj groblja, čija du-žina zahvaća dimenzije radionice. Valjao-nice se pokreću uz izvore vode u Šumetu i uRijeci dubrovačkoj. Da bi se pospješilo tek-stilnu industriju, dvadesetak godina kasnijesagrađen je akvadukt te se u listopadu 1439.grade mlinovi u „Ulici od mlina“. Godine1442., napuljski majstor Onofrio della Cavadodatno dogovara s gradom izgradnju krozdvije godine 14 mlinova za žito i 14 valjao-nica za ispiranje vune, valjanje i ispiranjasukna. Načelno, pri dovršetka projekta Ono-frio je trebao uzeti cijeli vodeni kompleks(mlinove, valjaonice, kanale i vodovod zafontane) vrijedan 8.000 perpera u zakup naosam godina uz najamninu od 1.200 perperagodišnje. Zbog protivljenja Gučetića, Ono-frio napušta nezahvalni tzv. „Grad“.41

16


38 Liber d’oro della comunita’ di Spalato, ur. Vedran Gligo, Marin Berket, prijepis Vladimir Rismondo,Ljerka Šimunković, sv. I., Split 1996., dok. 46, 216.

39 J. Kolanović, Šibenik, 277.40 CD XIII, dok. 271, 369-370; Ivan Botica, Krbavski knezovi, Zagreb 2011., doktorski rad obranjen na

Filozofskom fakultetu u Zagrebu, 139.41 Josip Belamarić, Dioklecijanova palača. Razmatranja o okolnostima utemeljenja i izvornoj funkciji, doktor-

ska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb 2008., 160, 178, 180, 184.

Slika 4. Stupe (slika autorice, Nacionalni park Krka)

Osim općinskih i međašnih vodenica,postoji i mogućnost da pojedinac izgradimlinicu na svom zemljištu, pod uvjetom daje prethodno od grada stekao pravo na to ida ono nije na štetu već starije postojeće mli-nice. Već je u ranom srednjem vijeku tije-kom 1080-tih godina Spličanin Petar Crni,Gumajev sin, kupio za dva zlatna solida i je-dan modij soli mjesto za mlin te je ondje po-digao vodenicu ispred mlina nekog Nesnija.Petar je potom kupio i Nesnijev mlin za 2,5solida i pola galete vina, a sve zajedno je, uzdruge nekretnine, poklonio samostanu sv.Petra u Selu.42 U zagrebačkom Gradecu po-jedinac može kupiti već postojeće mlinove,kao što je općina učinila u XIII. stoljeću sastečenom vodenicom u sudskoj parnici.43 Sprivatnim mlinicama vlasnici raspolažu kaos ostalim pokretninama, mogu biti unajmlje-ne, spadaju u obiteljsku ostavštinu i slično.U Zadru se, primjerice, u prosincu 1443. do-govore trgovac Grgur Alegreti, kao opuno-moćenik trgovca Gašpara Longinija, i mli-nar Radul Šimunić, da mu Gašpar unajmlju-je na dva tjedna jednu vodenicu koja je smje-štena uz kanale na potoku vodenica u za-darskom distriktu. Radul treba čitavo vrije-me održavati mlin te Gašparu predati dvijetrećine dobiti, a sebi zadržati preostalu treći-nu. Nakon tog kratkog roka, Gašpar predajesve do 15. kolovoza vodenicu Radulu da nanjoj zaradi (ad usufructandum) uz najam od61 libre, kojih će Radul isplatiti u tri rate, a

povrh toga će Radul mljeti za Gašpara do150 kvarti brašna (3,12 hl),44 a Gašpar se ob-vezuje iz svog udjela popravljati mlin.45 Sto-ljeće kasnije, 1555., Franjo de Begna pok.Marka Antonija posjeduje četiri od osam di-jelova jedne vodenice za mljevenje žita (probladis maccillandis) u selu Gruse (Grusi), doksu ostala četiri dijela podijeljena između Do-nata Kasava de Sope i nasljednika. Franjodaje u emfiteuzu (nasljedni zakup – livellus)na 29 godina mlin Tomici Makoviću iz Gru-sa i Filipu Raduloviću iz Visočana (Visso-zzane) da ga upravljaju svojom opremom,užadi (sartiolis), vodom, dovodnim jarkom iodvodnim koritom (aquarum ductibus et aqu-arum deccursibus), pod uvjetom da zakupnici(livellari) svake godine Franji na Božić platezakup 31 libru, a povrh toga mu melju 50malih kvarta žita (1.041,5 l) i valjaju (follare)200 mletačkih lakata (≈ 136 m)46 raše svakegodine, osim ako je zbog turskih provala ilidrugih neprijatelja nemoguće pokrenuti vo-denice na rijeci.47 Osim unajmljivanja, mlinspada i u nasljedno pravo kod privatnih po-sjednika. Kada Zadranka Tomazina, udovi-ca Matije Fanfogne, predaje u siječnju 1396.svom sinu svoje posjede, među koje spada ijedan vinograd od 8 gognaja48 na kojem senalazi mlin na vodu kod Černa.49 U križeva-čkom kraju potoci Glogovnica i Koruška sa-drže vodenice koje između 1354. i 1391.postaju subjektom diobe između dviju obi-telji, a među njima su i one kod sela Osu-

17


42 CD I, dok. 136, 176.43 I. Kampuš, I. Karaman, Tisućljetni ..., 61.44 1 kvarta = 20,83 l: Tomislav Raukar, Zadar u XV. stoljeću. Ekonomski razvoj i društveni odnosi, Zadar

1977., 298.45 Državni Arhiv u Zadru (dalje: DAZd), Spisi zadarskih bilježnika (dalje: SZB), Johannes de Calzina, B. I,

F. II/8, f. 352-352’.46 1 mletački lakat = 0,679 m; T. Raukar, Zadar, 298.47 DAZd, Gabriel Cernotta (1555-1579), B. I, F. I, f. 17’-19.48 Tj. 18.960 m² jer 1 zadarski gognaj = 2.370 m²; T. Raukar, Zadar, 298.49 CD XVIII, ur. Duje Rendić Miočević, Zagreb 1990., dok. 62, 78-81.

đevo. Isti plemići 1391. prodaju plemićkojobitelji iz Ravena napušteni mlin na Glo-govnici nasuprot njezine održane vodenice,a 1424. zagrebački vikar vraća jedan drugimlin Ravenskima nedaleko sela Svetog Jur-ja, ili Đurđića.50

Oko uređenja vodenica može doći i dosukoba. U prosincu 1361. pred zagrebačkimkaptolom Dionizij Mirkov de Chanouchprosvjeduje protiv Dimitrija pok. Dominikajer je potonji koristio svoje ljude za izgrad-nju mlina uz rijeku Rasinu ispod vlastite vo-denice, što smatra zabranjeno,51 jer valjdamu to predstavlja nelojalna konkurencija. UZadru u veljači 1519. sudskom parnicom jezaključeno da doctor Federik de Bartolazatreba izgraditi i obnoviti za Marka Antonijade Begna vodovod koji vodi do njegove vo-denice.52 No o razlozima nastanka sukobanema obrazloženja u izvoru. Nadalje, u lip-nju 1364. su Petrinjani optuženi da su protu-pravno zaposjeli tri posjeda (Mlinoga, Viso-ko i Strešić) prouzročivši bijeg dvanaest ko-lona i opustošenju sedam mlinova.53 Uni-štenje mlinova, kao sredstvo ekonomskogoslabljivanja neprijatelja, spada u očekivanupojavu. Dobar se primjer nalazi u mletačkojtaktici kada 1412. Mlečani nagovore svojepodanike Šibenčane da unište trogirske mli-nove – koje su gradu donosili godišnji pri-

hod od 2.400 libara, a potom je Mihač Vitturidao rušiti još mlinova da ne bi služili mleta-čkoj vojsci kao uporište, stoga tek 1420. mle-tački knez Pietro Loredano naređuje Trogi-ranima da poprave svoje mlinove kad ko-muna već potpada pod mletačkoj vlasti.54

U okolici Buzeta (u Istri) se nalazi cijeliniz privatnih mlinova koji osvjetljavaju raz-ne aspekte njihovog postojanja. Naime, u za-ključcima buzetskog općinskog vijeća iz kra-ja XV. i početka XVI. stoljeća sadržani subrojni kupoprodajni ugovori, oporučni lega-ti i drugi dokumenti vezani uz vodenice narijeci Mračane – koja se drugdje ponekad na-ziva „velikom rijekom“ (flumine magno),55 navodama Ribole56 i Režice.57 Takve su vode-nice u podijeljenom vlasništvu, uzrokujućitime konflikte ili zamršene primopredajevlasništva, a ti spisi otkrivaju puno o fizič-kom izgledu vodenica. U ugovoru o najmuiz listopada 1492. opisana je vodenica pokri-vena slamom s jednim kotačem i mlinskimkamenom, drvenim oblogom i jarkom.58 Udrugom ugovoru iz ožujka 1495. riječ je ovećem izdanju: mlin je zazidan, prekrivencrijepom, s dvije drvene konstrukcije zamljevenje i mlinskim kamenom, a povrh to-ga ima i jednu „stupu“, tj. valjaonicu za suk-na.59 Pojedine skupine vodenica imaju svojavlastita imena, poput Gradač,60 Verbošg-

18


50 Ranko Pavleš, Srednjovjekovni Čvrstec i naselja u njegovoj okolini, Cris, god. 10, br. 1, Križevci 2008.,130-140 (133). Isti, Srednjovjekovni posjedi, (31).

51 CD XIII, dok. 129, 192.52 DAZd, Pietro Marcello conte, B. I, f. 39’.53 CD XIII, dok. 278, 379-381.54 I. Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir, 103 i bilj. 601.55 in flumine uocata Mraczana, Zaključci buzetskog ..., L. 6, 321.56 super flumine siue aqua curente vocata Raibola, isto, L. 24a, 344.57 aqua curente vocata Reczicza, isto, L. 105, 439.58 copertam de palleis cum vna rotta, et molla, palmento et canali, isto, L. 6, 321.59 quod mollendinum est a muro, et cuppis copertum, cum duabus palmentis ad mazinandum siue binas (!) mol-

las (!) ac eius valcha a pannis; isto, L. 78, 409.60 mollendini vocati Gradacz“; isto, L. 20, 339.

nač,61 Brižinšač,62 Bjeli Malin ili Korož-njač.63 Iz ugovora o prodaji pola vodenicesmještene na kaštelu Petre Pilloxe, razvidnaje vrijednost cijelog takvog zdanja, koji izno-si 64 dukata.64 Vrijednost samog mlinapredstavlja pozamašnu svotu, što objašnja-va činjenicu da su vodeni mlinovi u podije-ljenom vlasništvu, a potrebno je dodatnoimati u vidu da osim gradnje, vodenice tražeredovite popravke i radove na njenom odr-žavanju.65 Tako na Skradinskom buku Ja-kov Dobrojević, koji se učestalo bavi zaku-pom vodenica, sklapa 1478. ugovor s jednimkovačem, Antunom Vučkićem, koji je zadu-žen popravljati stare naprave za mlinove ugradu i kotaru te po potrebi izrađivati nove,a za godišnju nagradu od 22 libara. Desetgodina ranije, kovač Matej Skitarić za istiposao prima godišnje 30 libara,66 što možeukazati na razne mogućnosti od toga da jekao obrtnik više na cijeni ili da su popravcivećeg obima. Dodajmo još da su dijelovi vo-denica predmeti izrade i trgovine, ali za sa-da postoji samo podatak kako je u siječnju1569. izvjesni „odličan majstor“ (eccelente

maestro) Šime Machazello dobio dozvolu iz-voziti 40 kamena za mlin (pietre da molino n°quaranta) iz Trogira za Zadar.67

Dakle, na sjevernim, kao i na južnim pro-storima srednjovjekovnog hrvatskog prosto-ra, vodenice imaju važnu gospodarsku ulo-gu i čimbenici su društvene kohezije. Prisu-tnost vodenica je ujedno i pokazatelj demo-grafskih kretanja na nekom području, kaošto umnožavanje broja mlinova za žito na ri-jeci Ljutoj svjedoči o rastućoj potrebi za bra-šnom sve veće populacije Konavla u XV. sto-ljeću.68

„Seoska“ voda

Pastiri vas hote prati,Bistre vode napajati69

Svaka je komunalna ili vlastelinska za-jednica gospodarski ovisna o svom seoskomokrugu zbog obrađivanja polja, sadnje vino-grada i drugih poljoprivrednih djelatnosti.

U osnovi, riječni tokovi predstavljaju va-žan čimbenik naseljavanja. To je primjerice

19


61 in mollendino, iacente in flumine Pinguenti Verbosgnach dicto; isto, L. 25a, 345.62 suam molendini (…) vocatum Brixinschach; isto, L. 34, 356.63 mollendinum (…) vocatum Belli Malin, (…) mollendinum vocatum Coroczgnach; isto L. 78, 409.64 Na istom mjestu.65 To se može jasno vidjeti na primjeru vodenica u posjedu kanonika iz grada Sens u Francuskoj u XV.

stoljeću. Budući da su vodenice izgrađene od drva i kamena i da ih pokreću drveni i željeni mehan-izmi, brojni su zanati uključeni u njihovo održavanje. U Sensu su evidentirana do dvadeset dva tesa-ra, kojima se pridodaju i pokrivači, krčitelji, stolari, zidari, bravari, kovači, kolari te brojni kočijaši.Ponekad su sami mlinari ili zakupnici zaduženi za popravke – kao što imamo primjer Zadra i vode-nice Gašpara. Za Francusku vidi: J. Rouillard, Moulins hydrauliques, 39. Zgodno je još dodati da sečesto ugovori oko radova koji se trebaju vršiti te isplate davanja obavljaju u krčmama kao poslovnimi društvenim mjestima; J. Rouillard, Moulins hydrauliaues, 38.

66 Joško Zaninović, Davor Gaurina, „Vodenice (mlinovi) na Roškom slapu (povijesni pregled)“, RijekaKrka, 319-330 (322).

67 DAZd, Trogirska općina, Bulletae primus, B. IX, F. 12, f. 1044’.68 Vidi Niko Kapetanić, Mlinovi na rijeci Ljutoj u Konavlima, Anali Zavoda za povijesne znanosti Hrvatske

Akademije Znanosti i Umjetnosti u Dubrovniku 43, Zagreb - Dubrovnik 2005., 165-176.69 Anonim, Pisam pastirice Margarite; Leut ..., 20.

slučaj s rijekom Jadrom u okolici Solina koja,u inače sušnom kraju osigurava bogatstvovode između Cetine i Krke, pospješuje gra-dnju vodenica duž nekih 4 km i time je pos-pješila dinamiku stvaranja sela.70 Sukladnotome, vodeni tokovi predstavljaju i bitan fa-ktor za određivanje granica teritorija, parce-la i ostalih vlasništva.

Već se u ranosrednjovjekovnim isprava-ma uočava da brzaci (torrente) i rijeke (flu-men) služe kao svojevrsni katastarski poda-tak ograničavanja granica između posjeda iteritorija. Prilikom poklanjana nekih zemaljacrkvi sv. Mihovila u Solinu 1000. g., građa-nin Pincije označava, na primjer, teren pro-stran duž rijeke kraj sela „Produpglane“(iuxta flumen in loco uocato Phrodrupglane), tejoš druga dva terena u Blatu i Slanu koji seprotežu do izvjesnih brzaca (trans torrentem,usque ad torrentem);71 osamdesetak godinakasnije, Splićanin Petar Crni, sin Gumajev,zajedno sa ženom Anom poklanja samosta-nu sv. Petra u Selu zemlje u Bilaju čije grani-ce također označava pomoću vodenih poja-va, čak i s hrvatskim riječima (usque ad po-toch).72 U kasnijim se razdobljima ovakva lo-gika nastavlja. Prilikom prodaje dijelova Po-ljane i šume Dubovec kraj Križevaca 1277.,međa je označena prema vodenim fenome-nima: na jugu se proteže do šume pa doneke lokve i močvare zvane znos, potom senastavlja do prodane šume Dobouch i kreće

prema zapadu sve do potoka Glogovnice(Glogoncha).73 U drugom dijelu Hrvatske1497. Pavao Cajinić de Pinguento iz Buzetaprodaje svećeniku Jakovu Pengariću neob-rađeni teren kroz kojeg prolazi neki potokkoji se spušta iz planina (quoddam aquare des-cendens uersus tramontana). Također, u listo-padu 1503., udovica Jelena pok. KrismanaMendića prodaje istom svećeniku jedan vi-nograd s maslinicima na kojemu prolaziprotočni potok (aquare curens).74 U Dalmaci-ji, komune koriste iste parametre. Splitskovijeće 1358. šalje poslanike kralju Ludovikuda potvrdi međe splitske općine te se u opi-su moguće granice između Splita i Trogiraspominje Salona i Badi (ab ipsa columpna us-que ad flumen Salone; (…) Cris et Goriçam cumearum circhumstantiis et pertinentiis et ab ispaGoriça sic verssus flumen Badi, et ab ipso flumi-ne incipiendo a Cameno usque ad ecclesiam sanc-ti Petri de Gumao).75 U manjoj mjeri, splitskovijeće također koristi iste rijeke za određiva-nje prostora na kojem je dopušteno pasti sto-ku, tj. ad ponte sicho usque ad flumen de li Badiad manum dextram versus flumen Salone versusMassarum monte76. Zgodno se je usput pri-sjetiti da vodene površine služe ne samo zaodmor životinjama nego i ljudima, kao štoprilikom sukoba između bana Mladena Šu-bića Bribirskog i krbavskih knezova Kurja-kovića radi Šibenika 1320-tih godina, Mla-denova se vojska u proljeće 1322. utabori u

20


70 Lovre Katić, „Solinski mlinovi u prošlosti“, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 2, Split 1953., 201-219.71 CD. I, dok. 35, 51.72 „ (...) terras que sunt in Bylay, incipiendo a muro, qui est suprq mare, et qliud murum, ubi fuit pons ad toren-

tem, qui uocatur Gargeuac et usque ad aquam qua uocatur Cripotim, et inde ad alium torentem et in deuersus mar ad murum pristinum“, CD. I, dok. 137, 179; dok. 142, 184.

73 Ranko Pavleš, Srednjovjekovni posjedi na području Poljane, Đurđica i Treme kod Križevaca, Cris.Časopis povijesnog društva Križevci, god. IX, br. 1, Križevci 2007., 26-35 (26-27).

74 Zaključci buzetskog općinskog vijeća 1502.-1503. god., ur. Mirko Zjačić, Monumenta Historico JuridicaSlavorum Meridionalum, sv. XIII, Zagreb 1979., L. 19a, 339, L. 57a, 386.

75 „Zapisnici velikog vijeća“, gl. 138, 203-204.76 Isto, gl. 156, 211-212.

mjestu „Bliske“, blizu vlaških staništa i Po-ljice, čiji su ljudi bili njegovi saveznici, mje-sto poznat po tome što ondje postoje dva iz-vora, bunari, cisterna ili lokva i čija je doda-tna prednost njegovo nalaženje na promet-nici između Poljice i Splita, a koja pruža mo-gućnost odmora i taženja žeđ.77

U kontinentalnom dijelu Hrvatske, veli-ku ulogu u poljoprivrednoj ekonomiji igrajuribnjaci (piscinis) za prehranjivanje stanovni-štva slatkovodnim ribama još od ranog sre-dnjeg vijeka,78 a pogotovo ako se računa dapobožni kršćanin, posebice crkvene zajedni-ce i ustanove, konzumiraju barem 140-160dana godišnje ribu.79 O važnosti ribe svje-doči i postojanje, već od ranog srednjeg vije-ka diljem pretežito kontinentalne Europe,svojevrsnih udžbenika ili opisa o slatkom ri-bolovstvu, pa čak u kasnijim razdobljima i

burleska na temu riba.80 Ribnjaci, uz šume,pašnjake i ostale takozvane „korisni posje-di“ (possessionis utilitatis), pripadaju vladaju-ćem gospodaru, kao što, primjerice, u siječ-nju 1364. kralj Ljudevit, opraštajući Mrmo-nju sinu Bachya de Dobowyk nevjeru njego-vog ujaka Radoslava, vraća njegovom roduradi velike zasluge posjede koji je zaplijenio,među kojima spadaju ribnjaci i mjesta ribo-lovstva (piscinis et locis piscaturiis), ili kadašestero braće, turopoljski plemići Černk, ku-puju od Tajsa sina Jakoba de Moruša posjedzvan Elye za pet maraka uz polovicu ribnja-ka zvano „Skrče“ (medietatem cusiusdam pis-cine Skerche) 1361.81 Crkvene zajednice pose-bno vode brigu o opskrbi ribama te dajugraditi ribnjake na svojim posjedima i zapo-šljavaju u punom radnom vremenu halase(ribiče) da opskrbljuju opatije i kaptole.82 Za

21


77 I. Botica, Krbavski knezovi, 57-58.78 Na arheološkim nalazištima je u panonski prostor otkrivena izloženost pučanstva parazitima iz slat-

kovodnih tokova u XI.-XII. stoljeću. Na močvarnom okolišu, bjelobrdsko stanovništvo Stenjevca loviribu oko Save, na brojnim barama u koje se izlijeva potok Vrapčak, nastao iz korita Save. Nalaz har-puna od slitine bakra s dva šiljasta oštra zuba sa svake strane kod Ledine kraj Torčeca, također svje-doči o mogućnosti slatkovodnog ribolova, u ovom slučaju u vodama Drave; Željka Bedić, MarioNovak, „Stenjevec – Prikaz kvalitete i uvjeta života bjelobrdske populacije na temelju bioarheološkeanalize“, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. ser., sv. XLIII, Zagreb 2010., 41-57; Tajana SekeljIvančan, Podravina u ranom srednjem vijeku, Zagreb 2010.

79 U sadašnjoj istraživačkoj situaciji nije provedena procjena o konzumaciji ribe u hrvatskim opatijama,samostanima ili kaptolima, no primjera radi, monasi iz njemačkog grada Salem su 1458. jeli preko18.500 slatkovodnih riba 1458.; Richard C. Hoffmann, Fisher’s Craft and Lettered Art. Tracts on Fishingfrom the End of the Middle Ages, Toronto 1997, 18.

80 U VII. stoljeću u Vita Galli se opisuje lovljenje ribe na vodama Bodensee u Švicarskoj, 790. Karlo veli-ki daje upute kako upravljati ribolovcima, monah Sigebert od Gembloux spominje ribolovstvo dužMoselle 1060. …; vidi reference u: R. C. Hoffmann, Fisher’s Craft, 4. Evo i burlesku, isječak iz knjigeWie man fisch und vögel fahen soll objavljenoj 1493. u Heidelbergu: „Isto koljuška je kralj. Losos jegospodar. Šaran je dečko. Štuka je razbojnica. Mrena je krojačica. Jegulja je vragoljasta. Sipa je pisar.Bodorka je mačka, Kljenić je kopile. Grgeč je vitez. Balavac je zlatar. Riječna paklara je dijete. Krkušaje djevica. Peš je konjini nokat. Deverika je trgovac mješovitom robom. Gavčica je šegrt tom trgovcu.Piškor je frulaš. Pastrva je lugarica. Lipljen je grof Rheine. Riječni rak je grobar. Badelj je noćni čuvar.Manjić je kraljivac. Uklija je pralja“; isto, 97.

81 CD XIII, dok. 247, 331-334; dok. 129, 192.82 R. C. Hoffmann, Fisher’s Craft, 117.

sada postoje tek neke pretpostavke o ribnja-cima zagrebačkoga Kaptola. Ustanovljeno jeda je ribolovna zona smještena na istočnojstrani Kaptola. Krajem XIV. stoljeća, premasadašnjim rekonstrukcijama bila je samojedna vodena površina koja se protezala dužzida zagrebačke katedrale slijedeći položajmočvarnog zemljišta na istočnom rubu na-selja. Dva stoljeća kasnije (oko 1566.) su evi-dentirane tri vodene površine, tj. na sjeverudva ribnjaka odvojena komadom zemljišta,a na jugu treći manji ribnjak odvojen nasi-pom ili mostom kroz koji je prolazila cesta.Iz ove treće površine se izlijevao vodeni tokkoji se proteže prema Savi.83 No osim ovihšturih rekonstrukcija, ostaje još puno za is-tražiti: kakva je bila radna snaga unajmljenaza rad na njima, koje su tehnike lova bileuobičajene, koje su se ribe lovile i u kojimkoličinama, koja je bila namjena tog ribolova(samo opskrbljivanje crkvenjaka ili daljnjapreprodaja za ostalo stanovništvo) na što bibilo moguće odgovoriti tek detaljnijem pro-učavanjem računskih kaptolskih knjiga ikartulara. Osim planiranih i ograđenih rib-njaka, postoje i prirodne površine ustaljenihvoda koje su mogle biti iskorištene za ribo-lov. Na to upućuje slučaj diobe imanja pože-ških plemića de Orbaz, 1362., čiji je posjedvrvio od raznih voda kojima su se koristiliza označivanje granice vlasništva: osim rije-ke (flwium) Tisike (Thisycha), Orbas (Orbaz) iOzornice (Ozornicha) i riječice (riulo) Mošten(Mozhthen), navedene su vode Vratna, Zde-

nach i Ozlouascega koje su, čini se, povezanes dotičnim rijekama, a oko kojih gravitiraju ineki mlinovi,84 pa bi se moglo pretpostavitida su takve vodene površine bile pogodneza slatkovodni ribolov povrh prvobitne nji-hove uloge, tj. napajanja stoke.

Što se stočarstva tiče, bitna je kompone-nta vođenje blaga na pašnjake i na napaja-nje, stoga se javljaju prostori zajednice: aque,odnosno loquae, bare (slika 5) ili lacuum, jeze-ra. U Korčuli takvi prostori služe za razgra-ničavanje zemlje ili njiva, odnosno vlasni-štvo zemlje određuje se prema putanji vodei njezinu izlijevanju.85 Zajedničke vode izis-kuju djelatnost cjelokupnog okružnog sta-novništva pojedinih komuna. Tako su u Ši-beniku lokalni seljaci sela Oštrica, Srima,Tišća, Rakta, i još drugih, zaduženi čistiti(obaviti mundatione) svoja jezera svake godi-ne tijekom dva dana. Seljaci su udruženi utri do šest sela radi čišćenja pojedinih lokavaprema redoslijedu što ga svake godine odre-đuju dva plemića iz gradskog Vijeća.86

Važnost čišćenja lokava se još očituje uDvigradu. Prema Statutu iz 1410-tih godina,zarobljene stanovnike grad otkupljuje, sudi-onicima vojnih pohoda koji su ranjeni gradpriskrbljuje troškove liječenja, izaslanicimakoji su izgubili nešto ili konj grad nadokna-đuje štetu te napokon, ako netko od njih um-re, jedan od njegovih sinova je deset godinaoslobođen od svakog podavanja i tlake osimodlaska u vojsku, poziva na oružje, rada naopćinskim zidinama i čišćenja jezera (nettar

22


83 Dražen Arbutina, „Razvoj kaptolskog vrta Ribnjaka u Zagrebu i planovi za uređenje perivoja“,Prostor sv. 4, br. 2 (12), Zagreb (1996.), 253-270 (254-256).

84 CD XIII, 173, 237-238.85 „(…) koliko se voda odozgo izlijeva na tu zemlju, pa ako je to i sa strane zemlje, a dolazi voda u nju.

(…) Ono pak što se ne može zahvatiti pogledom ili odakle se voda ne izlijeva na tu zemlju, kao što jerečeno, neka bude Komuni (…)“, Korčulanski statut. Statut grada i otoka Korčule iz 1214. godine (dalje:Statut Korčula), prir. Antun Cvitanić, Zagreb - Korčula 1987., gl. 69, 108.

86 Knjiga Statuta zakona i reformacija grada Šibenika (dalje: Statut Šibenik), ur. Slavo Grubišić, Šibenik1982., Reformacija (1401. god.), gl. 108 i 109, 255-256.

li lachi), sve obveze koje obavljaju i drugigrađani.87 U Trogiru je pak močvarni teren(terre Blactarum) smješten na zapadu Priga-đa bio namijenjen proizvodnji soli za koju suse od kraja XIII. stoljeća počele graditi bara-ke za soljenje pa je čitav prostor predan gra-đanima na krčenju i obrađivanju na desetgodina uz rentu od četvrtine plodova.88

O samom napajanju životinja na zajedni-čkim vodama nalazi se obavijest tek u sluča-ju konflikta ili prekršaja, jer je to uobičajenaradnja koja sama po sebi ne iziskuje nekoupravljanje. Ipak, u Dvigradu, vlasnici svi-nja koje vrludaju privatnim ili općinskim vr-tovima, vinogradima, žitnicama ili pojilišti-ma (in lacis) te koje samim time piju ili nano-se štetu (potare vel dannum inferre) oglobljenisu za pet solida, dok su pješaci koji hodajupo tuđim posjedima oglobljeni za 10 solida,ali ne u slučaju da idu do izvora, jezerca od-nosno lokva (ad fontes, et ad lacus seu laco-ra).89 U gradu Pag je pak drukčije riješeno:vlasnici korisnih površina čiji se posjedi na-laze duž ceste koja vodi u obližnju vodu ikojom prolaze životinje da bi se ondje napo-jile (ad dictam aquam animalia ad bibendum)dužni su zagraditi svoje privatne prostore,jer u slučaju da pretrpe štetu od tih životinja,njihov pastir nije dužan nadoknaditi. Ako jepak prostor ograđen, a da su životinje na-pravile neku štetu, tada pastir plaća globupredviđenu Statutom.90 No, tek se kroz žal-be ili sukobe dobije živopisniji opis kretanjaprema pojilištima. Tako se u proljeće 1362.Trogirani žale hrvatskom banu Nikolu Zechda Vlasi dovode svoje životinje na napajanjeu vodama koje se nalaze unutar općinskoga

teritorija i prolazom oštećuju razne korisnepovršine. Međutim, 25. ožujka Nikola u prvimah presuđuje u korist Vlasima jer je vlada-la velika suša pa je razumljivo da traže vodugdje je mogu naći. Da se ipak ne bi slučaj po-goršao, ban daje Vlasima dozvolu za napaja-nje u trogirskom distriktu sve do sljedećegsv. Jurja, tj. 23. travnja.91 Zadrani bi se tako-đer znali žaliti na krbavske Vlahe koji bi ne-kontrolirano vodili svoju stoku na ispašukod Nadinskog blata, ali uglavnom su podupravom krbavskih knezova dovodili blagona zimske ispaše oko Bokanjačkog blata, aza ljetnu ispašu na potezu Krbave i Ravnihkotara (vjerojatno ondje gdje izvire ponorni-ca Kličevica). Privlačnost Nadinskog blata

23


87 Statut Dvigradske opčine. Početak 15. stoljeće (dalje: Statut Dvigrad), ur. Jakov Jelinčić, Nella Lonza,Pazin-Kanfanar 2007., gl. 140, 276-277.

88 I. Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir, 99 i bilj. 578.89 Statut Dvigrad, gl 51, 220-221.90 Statut Paške općine, ur. Dalibor Čepulo, Pag-Zagreb 2011., knj. VI, gl. 38, 358-359.91 CD XIII, 147, 211-213.

Slika 5. Voda za napajanje u seoskoj sredini (Ožujak,Les très riches heures du duc de Berry, 1412., f.16, braća Limbourg, Musée de Condé, Chantilly.)

leži u tome što se s procesom sušenja ljetipretvaralo u tzv. lúku, izvedenicu iz prasla-venskoga lonka sa značenjem polje uz vodu,livada, dolina, draga.92 Nadalje, kada se okosela Smoljevca i Ozebli otuđuje zemlja, ile-galno sijeku drva i sadi vinograd na zemlji-štima splitske komune 1452. godine, tadadolazi na vidjelo da seosko stanovništvoima naviku na tom području voditi sitnustoku na zajedničku vodu (abrevar li suoi ani-mali menudi all’acqua comune) koja je sadaprisvojena od strane kmetova bana Petra.Zbog tog spora Vijeće umoljenih u Venecijitreba slati jednog gradskog upravitelja Dal-macije na pregovore s izaslanikom bana Pe-tra.93 Jedan drugi konflikt također osvjetlja-va zlouporabu gradskih voda za napajanja,1454. šibenske se vlasti bune protiv običajatrogirskih distriktualaca koji vode svoje ži-votinje do jezera i rijeke Krke u šibenskomokrugu da ih ondje nezakonito napajaju. Sa-ma radnja nije toliko sporna, koliko je štetakoju stada čine prilikom dolaska. Doduše,seljaci šibenskog okruga znali bi sami poz-vati svoje susjede na zajedničko druženje us-prkos odluke Vijeća kojom smiju pozivatistrance samo uz odobrenje tri četvrtine Vije-ća.94 Da bi se izbjegli slični sukobi, upravopri pisanju svoje oporuke 1541. LabinjaninPetar Dminić poručuje svojim nasljednicimada tko god stječe vlasništvo nad terenima uDubrovu (Dubroua) ne smije zabraniti kori-štenje vode u kojima se napajaju životinjeDominikanaca za vrijeme oskudice i suše.

Istu povlasticu imaju i nasljednici Domini-kanaca kojima će biti potrebna voda.95 Ova-kva oporuka upućuje na činjenicu da su po-jedine vodene površine i u privatnom vlas-ništvu, kao i kod vodenica.

Tako gradski zemljoposjednici ili unaj-mitelji gradskih površina upravljaju čitavimparcelama namijenjenim za ispašu te unutarnjih imaju prirodne tokove vode za napaja-nje, kojima raspolažu kao privatnom vlasni-štvom, odnosno ponekad trebaju zatražitiposebne privilegije. Tako Ivan Tobolović,gospodar sela Rasline u Šibenskom distrik-tu, namjerava 1442. pospješiti stanje u tomselu gdje vlada velika nestašica vode kojašteti stanovništvu i njihovim životinjama tese sprema napraviti jedno jezero (facereunum lacum) unutra svoga posjeda da gaima u vlastito korištenje uz dotične mješta-ne. Tu posebnu povlasticu traži, i dobiva, odkneza pravo da samo seljani iz Raslina i onsam smiju koristiti to jezero, makar njegovposjed graniči s komunalnim pašnjacima.96

Gradski patriciji su, čini se, to pravo većodavno stekli, točnije zadarski patricij DonatMatafarić, koji u svojoj poslovnoj knjizi izsredine XV. stoljeća navodi kako na otoč-nom području Kornata njegovi „bravari“, tj.stočari, imaju pravo držati 50 životinja sit-nog zuba na „dijelovima njegove vode“ (se-minar 50 animale picole avive (…) sulle parte deaque che son mie).97 U Korčuli, vlasnici lokvismiju ih zatvoriti od prvog dana mjesecasvibnja do svetog Mihovila, tj. 29. rujna, te

24


92 I. Botica, Krbavski knezovi ..., 75 i bilj. 471.93 Liber d’oro, gl. 50, 232.94 Statut Šibenik, Reformacija ..., gl. 273, 328.95 Knjiga labinskog bilježnika Bartolomeja Gervazija (1525.-1550.), Spisi istarskih bilježnika I, Spisi labinskih

bilježnika sv. I, prir. Zoran Ladić, Elvis Orbanić, Pazin 2008., dok. 41, 91.96 Spisi kancelarije šibenskog kneza Fantina de Cha de Pesaro 1441-1443, prir. Josip Kolanović, Šibenik 1989.,

dok. 179, 271-272.97 DAZd, Spisi obitelji Matafar, kut. 1, sv. 1, f. 3a.

tada smiju prodavati svoju vodu za povolj-nu cijenu.98 Ova posljednja opaska o proda-ji vode upućuje na činjenicu da osim što lo-kve služe kao sredstvo za napajanje stoke,one mogu biti korištene i za druge djelatno-sti, tj. za navodnjavanje zemlje tijekom ljet-nih seoskih radova, za opskrbu pitkom vo-dom i kao površine za kupanje – što su uje-dno i teme koje se dalje razmatraju u tekstu.

„Gradska“ voda

Prije osvrta na komunalno uređenje vo-denih objekata, teme koja je daleko najvišeobrađena i dokumentirana, valja ukratko sa-žeti situaciju vezanu uz gospodarsko-feu-dalne posjede. Kao prvenstveno obrambenozdanje, utvrđeni kaštel, nazvan još plemić-kim gradom, smješten je na vrhovima bre-žuljaka ili je u nizinama opkoljen vodenimjarkom. Sastavljen je od tri urbane cjeline:prvo, jedan pojas sa središnjom zgradom ikulom nastanjen užim obiteljsko-društve-nim krugom i proširen s jednim unutarnjimdvorištem; drugo, jedno vanjsko dvorište,koje sadrži širu tehničku i gospodarsku op-remu za samostalni privredni život (od štalai žitnica do kovačnica i preša); i treće, drugipojas, obrambene svrhe.

U takvom kompleksu su bunar ili cister-na smješteni u prvi pojas u unutarnjem dvo-rištu, dok se mlin nalazi u vanjskom dvori-štu.99 Slična su načela kod crkvenih komple-ksa, kao što benediktinska opatija Rudine,na istočnim padinama gore Psunj u Požeškojkotlini iz XII. stoljeća, ima povrh samostan-skog i obrambeni karakter. Osim što, premaregulama samostana, ova opatija ima razli-čite gospodarske zgrade s radionicama, vr-

tovima i pčelinjacima za samostalni život,samostanske prostorije su okružene klausto-rom, tj. dvorištem s pravilnim pravokutnici-ma u središtu kojeg se nalazi filterska cister-na i bunar (slika 6).100

Kraljevski gradovi, odnosno gradovikoji potpadaju pod vlast jednog velemožno-ga, također raspolažu sa sustavom vodoop-skrbe, kao što je primjer s graničnim slavon-skim gradom Greben, kojeg 1374. kralj Lu-dovik dodjeljuje krbavskom knezu Budisla-vu (II) Kurjakoviću, a na kojem je arheološ-kim iskopinama pronađen vodovodna cijev

25


98 Statut Korčula, Reformacija ..., gl. 105, 117.99 Krešimir Regan, „Gorjani – Srednjovjekovno sijelo plemićke obitelji Gorjanski“. Scrinia slavonica vol.

6, Križevci 2006., 127-159 (bilj. 3, 128-129).100 Dubravka Šokac-Štimac, Rudina. Opatija sv Mihovila, Požega 1997., 15, 19, 25.

Slika 6. Tlocrt benediktinske opatije u Rudinama,crtež Tone Papića (Dubravka Šokac-Štimac, Rudina.

Opatija sv Mihovila, Požega 1997., str. 27)

sačinjena od glinenih ulomaka – bosanskognazivlja „tomruka“ – (dužine do 50 cm sunutrašnjim promjerom od 6 do 3,5 cm namjestima spoja) koja je povezala Greben-grad s izvorom Bećirevac s dovođenjem vo-de preko Utrne na Jaricu kroz njive smješte-ne sjeverno od stambenog kompleksa.101

Što se tiče komuna, gradske vlasti redo-vito vode brigu, tj. borbu, oko održavanja ja-vnog dobra, po pitanju sigurnosti, obrane,higijene i odgovarajuće opskrbe vodom.Najprikladniji izvori u tom pogledu su ko-munalni Statuti, čije odredbe definiraju za-duženje zajednice oko održavanja urbanisti-čkoga prostora.

Gradska organizacija vode

Uređenje vodoopskrbe je djelatnost ukoju je uključeno čitavo komunalno stano-vništvo. U Splitu se i od mjesnih crkava oče-kuje da pridonose izgradnji javnih putova,zdenaca i mostova svaki put kada komunaodluči raditi na tim objektima namijenjeni-ma zajedničkoj upotrebi. Nadbiskupova jezadaća privoljeti svećenike da pridonose tojdužnosti, jer ta aktivnost ne spada u teškeposlove.102 Održavanje i kontrola tih objeka-ta (aptare vias publicas, fontes et pontes, fierentalique vie, fontes vel pontes ad comunem (…)usum) povjerena je nadzornicima koji su ras-podijeljeni po gradskim četvrtima. Njihova

im vlast omogućava novčano kažnjavati ra-dnike koji se ne drže dogovora oko poprav-ka zajedničkih dobara. Budžet za uređenjejavnih prostora puni se gradskim nametima(luke, vodospremnici i fontici za žitarice).Pritom je knez dužan pred gradskim vije-ćem predočiti obračun,103 a 1480-ih bivšisplitski knez Giovanni Bollani optužen je zapronevjeru novaca i krivu potrošnju budže-ta, stečenog nametima za preuređenje urba-nih površina, među kojima su i cisterne.104

Vodospremnici (cisterna – gustjerna) mo-gu predstavljati poveći graditeljski kom-pleks u koje ulažu komunalne vlasti. KrajemXIII. ili početkom XIV. stoljeća u Šibeniku sepodiže javna cisterna kod glavnog trga i bli-zu gradske lođe, iskorištavajući pri tome de-presiju koja postoji na stjenovitoj podlozi.Osmišljen je napredan sustav kanala i filterakojima se puni ta udolina zahvaljujući pod-zemnoj vodi koja nastaje na padini od brdado mora. Cisterna sadrži dvije svodne ko-more od kvalitetne sedre za ukupnu zapre-mninu vode od oko 45 vagona, tj. ≈ 380m3.105 Slično tome, dubrovačka komuna da-je 1304. graditi cisternu s naplavom pokrajpalače Sponze, dok 1388. određuje se da trgkraj franjevačkog samostana služi kao„spongia“ (doslovce spužva) za naplav gu-stjerne, a godinu dana kasnije pokraj domi-nikanskog samostana određuje se još jedanprostor za naplav cisterne između stepeni-

26


101 I. Botica, Krbavski knezovi, 122-123; Boris Graljuk, „Rezultati (pokusnih) arheoloških iskopavanja nasrednjovjekovnom lokalitetu «Zidine» u Krubi na Vrbasu“, Naše starine, sv. 18-19, Sarajevo (1989.),99-108 (106).

102 Statut Split, knj. 1, gl. 13, 359.103 Isto, knj. 5, gl. 1-5, 721-723.104 Liber d’oro, gl. 73, 299.105 Budući da je ta cisterna, koja se nalazi ispod dva stoljeća mlađe katedrale sv. Jakova, tek donedavno

objelodanjena, za sada se možemo samo pozivati na novinarski članak u očekivanju daljnjih arheo-loško istraživačkih radova i objavljivanja rezultata u stručnim časopisima, vidi: Jordanka Grubač,„Šibenik“, Slobodna Dalmacija, pregledano: 28.08.2010., (http://www.slobodnadalmaci-ja.hr/%C5%A0ibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/113963/Default.aspx).

šta koje vodi prema samostanskom kom-pleksu.106

Budući da komune demografski rastu,osjeća se potreba za gradnjom novih zdanja.U Šibeniku 1446. općina naručuje majstoruGiacomu iz Trana gradnju cisterne izvangradskih vrata prema crkvi sv. Dominika zaplaću od 90 dukata. Godinu dana kasnije,knez Giorgio Vallaresso naručuje od majsto-ra Marca iz Pulje i Jurja pok. Mihovila iz Za-dra, poznatijeg kao Juraj Dalmatinac, grad-nju velike cisterne sa četiri bunara i stepeni-cama, po dogovorenoj cijeni od 11 dukatapo bunaru.107 Cisterna ima približni omjer17x14 metara i 9 metara visine, a po sredinije podijeljena debelim zidom od 160 cm iperforirana s trima vratima.

Svodovi su joj polukružnoga oblika od 6metara raspona, a u dvorištu izbijaju na po-vršinu četiri kamene krune 136 cm promjerai 90 cm visine. Bilo je potrebno šest godinaza njenu izgradnju te može primiti oko 1.900m3 vode,109 što predstavlja pet puta veći ka-pacitet zapremine vode od njezine prethod-nice.

Znade doći do zlouporabe gradske vodeiz bunara, kako nam o tome svjedoči tekstanonimnog autora Opsade Zadra iz kasnih1340-tih godina. Naime, kraljevskim dvorja-

nima koji su došli pomoći gradu protiv mle-tačke opsade, nezahvalni Zadrani ne dopuš-taju uzimati vodu iz bunara (slika 7), odno-sno naplaćuju im visoku cijenu kao da je os-kudica vode (aquam ex puteis absque penurialipretio aurire non sinunt).110

Naposljetku, komune pospješuju grad-nju ukrasno-korisnih objekata, od kojihzdenci (fontes – izvedenica od „izvora“) uzi-maju značajno mjesto. Česme su znak pono-sa gradova koje se nalaze na sličnim mjesti-ma kao i bunari, ali su manje brojne. Imajudruštvenu ulogu, s obzirom da se ondje su-sreću žene za čavrljenje, da se odande proši-ruju tračevi, dogovaraju obiteljski poslovi iodvijaju se udvaranja.111 Prema svjedočan-

27


106 J. Belamarić, Dioklecijanova palača ..., 179.107 J. Kolanović, Šibenik ..., 290.108 Nakon prethodnih izgrađenih cisterna koje nisu bile dostatne za opskrbu grada vodom, providur

Alviso Grimani pokrene 1572. gradnju „Pet bunara“, koji se pune vodom iz rijeke Černo: Angelo deBenvenuti, Storia di Zara dal 1409 al 1797, Milano 1944., 364-365.

109 Vodovod i odvodnja d.o.o. – Šibenik, Povijesni pregled, http://www.vodovosib.hr/ONama/Povije-sniPregled/VodovodOdvodnja.aspx.

110 Obsidio Iadrensis, Monumenta Spectantia Historiam Slavorum Meridionalum sv. 54, prir. B. Glavičić, V.Vratović, D. Karbić, M. Kurelac, Z. Ladić, Zagreb 2007., pog. 8: O nezahvalnosti ..., 234-235.

111 U Francuskoj, vijeća građana u XV. stoljeću sve više izražavaju želju za izradu fontana radi javnedobrobiti i ukrasa svojih gradova, navodeći također njenu nužnost radi sprječavanja opasnosti odvatre. Nakon kraljevskog odobrenja i administrativne zavrzlame nastavljaju se pripreme, pronalasciizvora i službenici kreću u potragu za pogodnim izvorima, naručuju se majstori, savjetuje se predseljacima, korisnicima i radnicima koji će provesti radove, testira se kvaliteta vode, a pri izvođenjugradnje kanalizacije može dolaziti do greške u uračunavanju, tako da je, sveukupno gledano, >>>

Slika 7. Trg pet bunara, Zadar, 1574.108

stvu Ivana Lučića iz 1348., Split ima četiriulice koja svaka izlazi na jedna od četirigradska vrata,112 čineći tako četiri zasebnečetvrti. Za svaku četvrt, gradsko veliko Vi-jeće imenuje četiri člana kurije svakih trimjeseca zadužena za održavanje cesta, česa-ma i mostova (vis, fontibus et pontibus) kodsv. Dujma, sv. Martina, sv. Duha i sv. Klare,a sačuvani su nam zapisnici za godine 1353.i 1358.113 Time bi se moglo zaključiti da bisvaka dotična četvrt mogla imati svoju pose-bnu česmu, drukčijeg karaktera od „obič-nih“ bunara, kao što bi također moglo bitislučaj i u Trogiru gdje postoji izričito imeno-vani bunar zvan Dobrić,114 međutim podata-ka o živosti koja ih je dnevno mogla okruži-ti nema. Ali zato je 1422. na blagdan sv. Mar-garete blizu zagrebačke fontane Manduše-vac (fontem Mandussevecz) u predvječer na-stala velika tučnjeva kada su biskupovi ljudižestoko nasrtali na obespravljene građaneGradeca, čak je lektor i kanonik Girard vla-stitim rukama ustrijelio čovjeka – a drugomzgodom je već dao obezglaviti jednu pošte-nu građanku – i nastale su brojne žrtveKaptola koji nije poštivao odredbe kralja Ži-g-munda nego nasilno proveo svoj vid „pra-vde“ od svibnja do sprnja te godine.115

Početkom vladavine Mletačke republike

od 1420., trogirske vlasti traže pak da se iz-gradi jedna fontana kod glavnog trga radi„ukrasa“, uz izdatak od 150 dukata. Među-tim, 1436. dužd smatra da je gradnja grad-skih utvrda važnija od zdenca te nije došlodo njene realizacije.116 U Dubrovniku pak,dvije godine kasnije, napuljski majstor Ono-frio della Cava gradi veliku česmu na zapa-dnom kraju Place. Ta je fontana ujedno i vo-doskok, u obliku šesnaesterokutnog sprem-nika, natkrivenog kupolom, sa 16 izljevnihmjesta i opskrbljena je vodom pomoću du-gačkoga vodovoda koji crpi vodu iz Vrela,Vrijesne glavice i Marčeva u Šumetu. Izgra-dili su ga Onofrio i drugi napuljski majstorAndriuzzi de Bulbito.117

Postoje tri načina kaptaže vode. Najjef-tini je način izravno vađenje tekuće ili staja-će vode iz nekog izvorišta i preusmijeritinjezin prirodni tok. Kod odvoda drenažnimkanalima preuređuje se podzemnu kanali-zaciju u obliku jarka i cijevi na razini podze-mne vode blago ispod prekida padine. Vodje položen na nepromočnu glinu. Treća teh-nika kaptira vodu na više strana i umjestojednog izvora sakuplja tok više voda u jedanili uzastopnih bazena iz kojih kreću kanali-zacije.118

28


>>> pothvat gradnje fontane dugotrajni proces: Jean-Pierre Leguay, L’eau dans les villes au MoyenAge, Rennes 2002., 182-183, 205-206.

112 Ivan Lučić, Povijesna svjedočanstva o Trogiru, sv. 2, Split 1979., 1007.113 „Zapisnici velikog vijeća grada Splita 1352-1354, 1357-1359 g.“, ur. Jakov Stipišić, Miljen Šamšalović,

Zbornik Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU, sv. 12, Zagreb (1982.), 63-266, gl. 21,124, gl. 28, 129-130, gl. 34, 133, gl. 97, 175, gl. 118, 188-189, gl. 137, 202-203.

114 Dotični se komunalni bunar nalazio na obali, ali o razlozima njegovog specifičnog tituliranja semože samo nagađati; I. Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir, 102.

115 Povijesni spomenici zagrebačke biskupije (1421-1440), ur. Andrija Lukinović, Zagreb 1994., dok. 59, 58-59.

116 Irena Benyovsky, „Gospodarska topografija Trogira u srednjem vijeku“. Povijesni prilozi, sv. 28,Zagreb 2005., 23-44 (28).

117 J. Belamarić, Dioklecijanova palača ..., 180-182.118 J.-P. Leguay, L’eau, 191.

Voda unutar stambenoga prostora

U kućanstvima pojedinih obitelji nalazise nekoliko objekata koji su usko povezaniuz upotrebe vode. Navest ću četiri primjera.

* Puteo: bunar (slika 8). Bunari i cisterneu privatnom vlasništvu grade se na inicijati-vu pojedinih posjednika pa grad Šibeniknpr. podupire privatnu gradnju bunara timešto graditelju isplaćuje polovicu troškovanakon dovršenja radova.119 Splitska komu-na također vodi brigu o svojim bunarimakada 1353. od ostalih građevinskih pothvata(utvrđivanje i naoružanje grada) vijeće po-vjerenika, tj. Malo vijeće, određuje obveznouređivanje šest bunara, od kojih se većinanalazi u privatnim dvorištima, i neka knezdaje sagraditi novi bunar gdje smatra najbo-ljim mjestom (unum putheum de novo ubi me-lius aparebunt).120 Važnost bunara čini se na-dilazi i pojam privatnoga vlasništva utolikošto pet godina kasnije komuna izglasujeprodaju jednog općinskog zemljišta izvangrada, ali određuje da bunar, koji se u njemunalazi, ostane netaknut.121 Naime, pod jed-nu od bitnih uloga bunara spada i gašenjepožara, stoga kada su se, dinamikom širenjakomune, gradske kovačnice nalazile unutar

zidina i u blizini kuća i time se pretpostavljada su 1443. bile uzrok požara koji je buknuou Trogiru, određeno je da se sagrade četiribunara čim su se nanovo kovačnice preseli-le zapadnije u Novom gradu – iako nije do-kumentirano je su li bunari doista sagrađe-ni.122 U Zadru je uračunato da je bilo 16 jav-nih i 123 privatnih cisterna punjenih kišni-com, kapaciteta 117 tisuća barila vode za pr-ve i 50 tisuća barila za druge.123 Postoji cije-la tipologija bunara, od kojih je najjednosta-vnije uređenje ljevkasta rupa na samom tlu,prekrivena daskom da se spriječi zagađiva-nje prašinom. Kvaliteta izrade ovisi o ulože-noj cijeni za njegovu izradu.124 O mogućemiznosu takva pothvata može poslužiti slje-deći primjer. U Zadru, udovica Lucija pok.Benedikta de Galelis 1440. oporučno ostavljasiromasima sv. Lazara, tj. gubavcima kojižive izvan Zadra, 40 libara, čime će se pokri-ti trošak izgradnje jednog bunara njima nakorištenje,125 što je poprilična svota.126

Minimalni prostorni uvjet za posjedova-nje bunara je povezanost kuće s nekim vanj-skim otvorenim djelom. Tako 1442. Grgurpok. Grgura de Venturino traži svoja pravanad jednom kućom smještenom u četvrtikrojača (in contrata sutorum) pored glavnog

29


119 Statut Šibenika, Reformacija ..., gl. 42, 230.120 Isto, gl. 12, 115-116.121 Isto, gl. 94, 171-172.122 I. Benyovsky-Latin, Srednjovjekovni Trogir, 89.123 A. de Benvenuti, Storia ..., 363.124 O različitim vrstima bunara i njihov detaljniji izgled vidi: J.-P. Leguay, L’eau, 201-202, koji se poziva

na djelo Danièle Alexandre-Bidon, „Archéo-iconographie du puits au Moyen Âge (XIIe-XVIe

siècle)“, Mélanges de l’Ecole française de Rome. Moyen Âge, sv. 104/2, Rome 1992., 519-543 u kojemu senalaze šest glavnih crteža bunara.

125 SZB, Johannes de Calzina, B. I, F. I, f. 37’.126 Za te novce se istovremeno može, primjerice, nabaviti oko 7 košnica za proizvodnju meda, nešto

manje od dva vola za oranje ili, svakodnevno gledano, 8.880 litara vina; Sabine Florence Fabijanec,Poslovna knjiga Donata Matafarića iz druge polovice XV. stoljeća, rukopis predan za objavljivanje uStarine, HATZU, Zagreb.

trga, koja ima svoj dućan, svoje dvorište i ci-sternu.127

Naposljetku, 1556. Korčulanin Ivan Ru-da dobije nagradu od gradskoga blagajnikajer je sagradio vlastitu cisternu. Naime, zbogredovite nestašice vode, komuna odlučujepomoći privatnicima koji doprinose snabdi-jevanju grada vodom iz svoje kuće.128 Vodacrpljena iz bunara je potom zapremljena uspremnike ili čuvana u velikim glinenim kr-čagama. U Francuskoj privatne cisterne ima-ju općenito mali kapacitet od nekoliko dese-taka kubičnih metara,129 a za promatraniprostor treba još provesti dodatna istraživa-nja.

* Stillicidium: voda, tj. kišnica s oluka. U

Gradecu se vodi računa da se ne povrijedesusjedovi interesi, pa se kod gradnje kućemora iskopati odvod za kišnicu tako da sevoda ne slijeva kod susjeda.130 Prilikom gra-dnje kuće omeđene drugom kućom, novazgrada ne smije biti približena susjednomzidu bez dopuštenja vlasnika kuće, odnosnotek na udaljenosti pada vode sa strehokap-nice. U Zadru, kad pojedinac izvodi radovena svojoj kući treba poštivati udaljenost odnajmanje pola stope, ili ≈ 174 mm, od susje-dovog kišnog kapišta, a krov (culmen) njego-va doma treba biti odmaknuto najmanje dvaprsta od vode sa susjedovog kapišta.131 UTrogiru je kod nekih susjednih kuća predvi-đen uski prostor između njih s ulogom sa-kupljanje kišnice i prljave vode, dok se udrugim slučajevima spominju privatni ka-nali za koji su vlasnici zaduženi sami održa-vati da se ne bi skupljala prljavština. Već1274. jedan vlasnik kuće traži gradsku doz-volu za gradnju jednog kanala koji će istje-rati vodu izvan kuće (unum canalem … perquam iret aqua que caderet de domo).132

* Aqueductus: U Zadru 1390. Mihovilpok. Stjepana de Soppe prodaje Petru pok.Ivana de Galo jednu svoju kuću koja, međuostalim, sadrži i balkon, vrt, kišni oluk te vo-dovod (vendidit un suam domum cum (…)aqueductibus) u četvrti sv. Ivana de Pusterlaza vrlo pozamašnu cijenu od 50 zlatnih du-kata.133

30


127 SZB, Johannes de Calzina, B. I, F. I, f. 310-310’.128 Cvito Fisković, O renesansnom pjesniku Ivanu Vidalu Korčulaninu u službi svojega zavičaja, Radovi

Centra JAZU u Zadru, sv. 22-23, ur. Grga Novak, Vjekoslav Maštrović, Zagreb 1976., 29-48 (33).129 J.-P. Leguay, L’eau, 222.130 Marija Karbić, Svakodnevica u gradskim naseljima srednjovjekovne Slavonije, Kolo, god. XVI, br. 4,

Zagreb 2006., 178-187 (181).131 Zadarski statut sa svim reformacijama odnosno novim uredbama donesenima do godine 1563., ur. Josip

Kolanović, Mate Križman, Zadar 1997., knj. 5, nas. VIII, gl. 31, 493.132 I. Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir, 92 i bilj. 532.133 CD XVII, ur. Tadija Smičiklas, Zagreb 1981., dok. 235, 324-326.

Slika 8. Bunar (Angelomus Luxoviensis,Enarrationes in libros Regum, XI.-XII. stoljeće,Angers, Gradska knjižnica, rukopis 0042, f. 008’)

* Scafa:134 umivaonik. S obzirom da sesve do potkraj XV. stoljeća hrana jede prsti-ma, domaćinstva raspolažu s prenosivimposudama od raznih metala, ovisno o imuć-nosti ognjišta, za pranje ruke. Takve se po-sude vješaju po drvenim policama ili smje-štaju u nišama.135 Pokretni lavori su uobiča-jeni dio pokućstva pa 1355. Lipa, udovicaTomša iz Zadra, ostavlja svom unuku Ma-teju dva brončana lavora (lauezos brondii).136

Šibenski inventari popisuju brojne brončaneumivaonike (pilo ili lavezo da bronza), njih 24u šest godina (1451.-1457.), odnosno, vidimoda postoji bakreni kotlić specijalno označenza pranje ruku (sichielo rame per lauar leman).137 Da su takvi umivaonici prošireni i useoskim sredinama može poslužiti primjeriz 1463. kada je stočaru Luki iz Iža, koji radina otoku Kornatu, ukraden mjedeni umiva-onik (lauizo de bruneo) u vrijednosti od 3 liba-ra.138 Osim prenosivih umivaonika, od XII.

stoljeća su evidentirani i kameni i mramorniumivaonici u blagovaonicama samostana,dok u domaćinstvima dalmatinskih kuća seprema sadašnjoj dokumentaciji pojavljujukrajem XIV. stoljeća da bi se njihova upora-ba proširila u XV. i XVI. stoljeću.139 Tako seu Šibeniku kod Stančice, udovice LovraStančića († 1451.) nalazi mramorni umivao-nik (lavezeto de mramora),140 potom kod pa-tricija Jurja Kamenarića (†1451.), dva običnakamena umivaonika (pilla da pierra) u kuhi-nji te posebice jedan veliki (grande) u stam-benom prostoru.141 Na primjerima dubro-vačkih ljetnikovca zidni umivaonici smješte-ni su u prizemlju kako bi voda iz prigrađe-nih cisterni mogla izravno teći, sa cijevimaizrađenima od terakote. Potom se na dnuumivaonika nalazi otvor za ispust kroz cijevkoja odvodi vodu u mrežu gradske kanali-zacije ili u zasebne jame koje se trebaju čisti-ti.142

31


134 Kronološki se može primijetiti promjenu nazivlja umivaonika, tj. kako krajem XIV. stoljeća prevla-davaju izrazi schafa, scaffa, i scafa, potom u XV. postoje raznovrsnije imenice: pillum, lavellum, aqua-rium ali i scaffa, a u XVI. stoljeću učestaliji su oblici pilo, lavellum ili lavatoio: Nada Grujić, Zidni umi-vaonici XV. i XVI. st. u stambenoj arhitekturi dubrovačkoga područja, Radovi Instituta za povijestumjetnosti, sv. 23, Zagreb 1999., 63-82 (64).

135 Isto, (63).136 DAZd, SZB Andreas quondam Petri de Cantio, B. I, F. IV, f. 9. Kod prijepisa iste građe u: Andreas con-

dam Petri de Canturio sv. 2, prir. Josip Kolanović, Robert Leljak, Zadar 2003., dok. 20, 43, potkrala segreška i upisano je „lanezos“ umjesto „lauezos“.

137 Za te se podatke zahvaljujem kolegi Goranu Budeču, a u cjelovitost tih inventara autor obrađuje usklopu svoje doktorske disertacije u nastajanju: Svakodnevni život stanovnika u Šibeniku u drugoj polo-vini XV. stoljeća u zrcalu inventara oporuka s posebnim osvrtom na razinu materijalne kulture.

138 DAZd, Spisi obitelji Matafar, f. 71.139 N. Grujić, Zidni umivaonici ..., (63-64).140 Prema evidenciji Gorana Budeču u rečenom istraživanju i kojemu se nanovo zahvaljujem.141 Goran Budeč, Inventar dobara šibenskog patricija ser Jurja Kamenarića iz 1451. godine, predano u

tisak za Zbornik Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU. Kako istraživači valjaju biti oprezni stvrdnjama može poslužiti sljedeći primjer: „njihova difuzija, čini se, ovisi i o razini urbanog života,jer dok, šibenski, primjerice, posve izostaju, (…)“; N. Grujić, Zidni umivaonici (64) – niti je posve jasnopo kojim se kriterijima procjenjuje „razina urbanog života“, niti zidni umivaonici posve ne izostajuu Šibeniku.

142 N. Grujić, Zidni umivaonici ..., (66).

„Obiteljska“ voda

Osim ikonografije, u bilježničkim spisi-ma inventari su često dobar pokazatelj vrstaposuda u domaćinstvu, od kojih se neke ko-riste pri čuvanju, crpljenju ili lijevanju vode:sechi, caze, rame, cogoma, barile…143 Međutim,

teško je razaznati u kojim prilikama služe zavodu za piće, a kada zapravo zbog nošenjavode za kupanje, gašenje vatre, izvlačenjevode iz bunara ili pripravljanje hrane. Li-kovna dokumentacija pri tome nam možebiti od pomoći, pod uvjetom da se možeimenovati predmete koji su naslikani u raz-nim umjetničkim osloncima (slike 9 a,b,c,d).

32


Slike 9a, b, c, d. Različite vrste posuda9b. (Melchior Broederlam, Bijeg u Egipat, 1393., detalj f. 99, Musée des Beaux Arts, Dijon.)

9c. Mladić koji nosi pljosku (Medieval life illustration, ur. Carol Belanger Grafton, New York, 1996)9d. Mješina za vodu (Sancho el Fuerte, kralj Navare, Biblija u slikama, 1197., Pampelune, Gradska knjižnica

Amiens, rukopis 0108, f. 011.)

143 DAZd, Šibenski bilježnici, kut. 16/II, Karatus Vitale, Nepoznati inventar 1454.: 2 sechi pro aqua gran-di, f. 118’, 3 caze pro tiar aqua, f. 119, Inventar fratra Petra Radiglića 1454.: II sechi da tegnir aqua (dvamijeha za držati vodu), f. 130; Inventar Filipa Sisgorića: tre rami da aqua, vna par sb??a da aqua, f. 133’;Inventar Dragice Pribčića 1455.: Sechie tre da aqua usade (tri korištena vedra za vodu), f. 140’; IventarŠimuna Sisgorića 1454.: vna cogoma da aqua, f. 144, 5 rame da aqua, f. 145; Inventar Nikole Stipkovića1454.: 4 sechie da aqua (četiri mijeha za vodu), f. 148’. Za te se podatke ponovno zahvaljujem kolegiGoranu Budeču.

Vino ili voda!

U osnovi se voda za piće crpi iz izvora, izlokva, iz bunara te iz cisterne. U Dubrov-niku, gradske vlasti novčano potpomažusvakodnevni dovoz pitke vode iz Mlina bar-kama iz kojih se sveopće pučanstvo opskrb-ljuje.144

Međutim, takva mjera nije samodostatna(što radi morskih vremenskih neprilika, štoradi nemara i zlobe dobavljača), a inačezbog nedostatka kišnih dana te prijetnje za-gađenosti vode i infektivnih bolesti crijeva(dizenterija) umjesto vode pije se i dosta vi-na. To je posebice točno u slučaju mladog vi-na – jer se sve do pronalaska čepa od pluta uXVII. st. vino nije moglo dobro čuvati.145

No, to ne sprječava krčmare da varaju raz-vodnjavajući vino vodom (ponere aquam inaliquo vasello vini). Riječki krčmari patvorevino s nekom smjesom, drugim vinom ilivodom.146 Na Rabu, krčmarovo stavljanjevode u vino smatra se krađom i sukladno to-me je kažnjeno.147 Da prijevara nije samo lo-kalnoga karaktera, dokaz tome je da se na

tom otoku čak vara kod izvoza mošta u Mle-tke, jer pojedinci stavljaju vodu i u bačve naputu do tog odredišta, pa vlast kažnjava raz-vodnjavanje s 6 perpera.148 Međutim, uSkradinu i u Senju izričito je naređeno kr-čmarima da moraju držati vodu i poslužiti jeonima koji piju alkoholna pića, jer u suprot-nome plaćaju 20 solida.149

U kupoprodajnim ugovorima brodova,uz uobičajenu opremu, poput vesla, jedra,pa čak i busole, ponekad se pojavljuju i jed-na150 ili dvije bačve vode,151 ili u riječkomStatutu kad se kod kažnjavanja krađe čama-ca ubraja u njegov sadržaj i lopata za grab-ljenje vode.152 Opet je, i u tim slučajevima,teško saznati je li voda iz bačve služi piću,kuhanju ili pranju. Krajem XIII. i početkomXIV. stoljeća za pomorsku trgovinu se u Za-dru razlikuju duge linijske trase i one krat-ke. Kada zadarski poduzetnici plove izvanJadrana sve do sjeverne Afrike radi nabavkeberberske vune ili istočnih mirodija, utovarejednog bigoncia (4 modija) vode, odnosnooko 420 litara uz još 4 modija vina. Za kraćaputovanja opskrba pićem je upola manja.153

33


144 Filip de Diversis, Opis Dubrovnika, prir. Ivan Božić, Dubrovnik 1973., 27.145 F. Braudel, Les structures, 257, 265.146 Statut Rijeka, gl. 41., 289-290.147 Statut rapske komune iz 14. stoljeća (dalje: Statut Rab), prir. Lujo Margetić, Petar Strčić, Rab-Rijeka,

2004., knj. 4, gl. 13, 177.148 Statut Rab, knj. 4, gl. 29, 189-191.149 Statut Skradin, gl. 54, 208.150 U prosincu 1440., Marko pok. Petra iz Dubrovnika, inače stanovnik Venecije, prodaje za 28 dukata

poduzetniku Pasinu pok. Julijana de Venturino i mornaru Ivanu Radašiniću marcilianu koja uz svuopremu sadrži i jednu bačvu vode (unum barile ab aqua); DAZd, SZB, Johannes de Calzina, B. I, F. I, f.88’.

151 Prilikom prodaje na dražbi jedne marcilijane u ožujku 1530., među ostalu opremu spadaju i dvijebačve za vodu; DAZd, Atti del conte di Zara Marc Antonio Contarini, B. I, carte n °118, F. 1, f. 33.Također, u opremu Matafarićevog broda spadaju dvije bačve vode; Spisi obitelji Matafar, f. 110.Nadalje, iz ugovora datiranog 1520. u Zadru, u prodaji gripa između trgovca Franja Radoševića imoreplovca Donata sina Vita Subčića, nanovo oprema sadrži dvije bačve za vodu uz još jednu zavino; DAZd, SZB, Simon Corenichius, B. II, F. I, Instrumenti processi e sentenze arbitrarie, f. 73.

152 Statut Rijeke, knj. III, gl. 29, 275.153 Statut Zadra, knj. 4, gl. 28, 419.

Uostalom, voda crpljena iz bunara, rije-ka ili jezera stajaća je voda, stoga nije smje-sta pitka nego ju treba prethodno filtriratizbog gliba i blata. Često je kontaminirana,ne samo od biljnih i životinjskih ostataka,nego i zbog blizine latrina ili obrtničkih dje-latnosti. Suvreminici, poput Bartelemija En-gleza, smatraju da je voda iz bunara ili pre-više slana ili bezukusna, koja je tek upotreb-ljiva za pranje suđa, umivanje, lijevanje vr-tova ili za domaće životinje,154 ili poput Du-brovčanina Filipa de Diversisa koji izjavljujeda „[voda] iz pučeva je mogla biti neprija-tna, jer je slankasta“.155 Prema lječničkimpriručnicima (Regimen salernitanum) tekućavoda iz rijeke je na cijeni ovisno o svojoj pu-tanji i prostoru kojim prelozi, dok se najbo-ljom smatra izvorna voda, ali pod uvjetomda je filtrirana s pijeskom. Voda iz kišnice jepak zdrava i pospješuje probavu ukoliko iz-vire na istoku, ali je štetna za crijevo ako tečeprema jugu. Savjetuje se da se takvu vodupije prokuhanu i filtriranu s vunenim ru-nom ili pomješanu s octom, kiselim vinom,medom ili sladićem. Općenito se smatra daje voda pretežito namijenjena siromasima,hodočasnicima, eremitima i ostalim običnimljudima koji manje mare za higijenu, dok

uglednici piju dobra godišnja vina.156 Nai-me, Arnold de Villeneuve i sam priznaje ka-ko je voda bolja jer je hladna i vlažna po svo-joj prirodi, ali da više cijeni vino zbog njego-va djelovanja, njegove profinjenosti i jer semože bolje miješati s drugom hranom.157

Ipak, da je pijenje čiste vode zapravo znakluksuza pokazuje primjer već navedene Op-sade Zadra u kojem autor navodi kako su seZadrani željni gozbe najeli škopčevine i pilisu čistu vodu umjesto vina (lympha purissimaloco Bacchi pitisant).158

Konzumaciju vode valja, naposljetku,smjestiti i u kronološki kontekst. Preko dvastoljeća, od statutarnih odredaba s kraja XIII.stoljeća do komunalnih nastojanja uređenjeprostora i unapređivanje opskrbe vodom uXV. stoljeću, pitka voda postaje pristupačni-jom i njena uporaba manje neizvjesna, takoda sredinom XV. stoljeća u Dubrovniku, pri-mjerice, suvremenik može zaključiti da grad„ima u izobilju pitke vode“.159 No, takva jesituacija i dalje krhka jer ovisi o prirodnimčimbenicima, posebice požarima, i o rastupučanstva kojemu se treba dodatno prilago-diti, a osim toga bunari se isuše ljeti ili se is-crpe dok zdenci nisu nužno uvijek dobroodržavani.160

34


154 J.-P. Leguay, L’eau, 221.155 F. de Diversis, Opis Dubrovnika, 27.156 J.-P. Leguay, L’eau, 221-222.157 Arnoldi de Novicomensis, De conservanda bona valetudine opusculum scholae Salernitanae, Paris 1575.,

„An aqua vino preferenda“, 413.158 Obsidio, gl. 18. Kako je građanstvo Zadra podnosilo oskudicu hrane, 280-281.159 Filip de Diversis uspoređuje prijašnja vremena kada je bilo žive vode iz dubine zemlje koja je bila

barem dostatna za razdoblja nužde i opsade s ondašnjim kada je proveden dugački vodovod od oko16 km (8.000 sežanja, ili koraka – 1 passus = 2,04823 m): F. de Diversis, Opis Dubrovnika, gl. II, 17.

160 U Francuskoj, gdje je provedeno sustavnije istraživanje opskrbe vode po gradovima između XIII. ipočetka XVI. stoljeća, unatoč javnim radovima za opću korist, i dalje se svakodnevno osjeća nestaši-ca vode, posebice prilikom požara ili opsada (J.-P. Leguay, L’eau, 212, 215). Ipak, budući da su tali-janski gradovi dobro opremljeni javnim i privatnim bunarima, cisternama i imaju dobru mrežupodzemnih kanalizacija (Isto, 216-217), možemo pretpostaviti da je situacija slična na hrvatskompriobalju, ali i za budućnost ostaje istražiti kontekst opskrbe vodom u srednjovjekovnoj Slavoniji.

„Zdrava“ voda

Od XII. stoljeća, koje se po mnogočemusmatra preporodnim/renesansnim razdob-ljem, sve se veća pozornost obraća zdravljupojedinca, što se zrcali u umnožavanju stru-čnih rasprava o (očuvanju) zdravlja (npr.Tractatus de conservatione vitae humane Bern-hardija de Gordona – kraj XIII.-poč. XIV. st.,De Conservanda bona valetudine, opusculumscholae Salernitanae, Arnolda de Villeneuvea– 1240.?-1311.).161 U tom kontekstu higijenai kupanje zauzima vodeću ulogu.

Borba vlasti za čistim gradskim prostorom

Higijena javnoga prostora boljka je grad-skih dužnosnika,162 te se u Statutima redo-vito pojavljuje obveza čišćenja ulice. USplitu su četiri čovjeka zadužena čistiti uliceo trošku komune, dok je popločavanje ipopravak ulice prepušten trošku pojedina-čnih vlasnika kuća. Najuočljiviji vid zagađi-vanja prostora vodom učestala je navika sta-novništva prolijevanja vode s kuće ili s bal-kona na cestu, to jest i na osobe (quod nullapersona (…) audeat proicere aliquam aquam

mundam uel inmundam (…) super uias publi-cas).163 U Skradinu se takvo ponašanje kaž-njava s 10 denara, u Šibeniku s 40 solida, uDvigradu je globa od 20 solida, a u Senju od6 libara.164 U Rijeci je zabranjeno da pučan-stvo pere rublje i ostalu prljavu robu te držismrdljive predmete ili gnoj kod bunara svodom na javnim cestama, uz prijetnju ka-zne od 20 solida,165 a u Zagrebu, od 1472.,ne samo da je zabranjeno prati rublje na ja-vnim zdencima, nego zbog toga prekršiteljimogu završiti u gradskoj tamnici.166

Pojedine struke su posebno pod motre-njem komunalnih predstavnika vlasti jer nji-hov obrt može prouzročiti zagađenje vode.Tako je u Korčuli postolarima zabranjenodržati svoju radionicu i napraviti dovod vo-de za močenje kože u gradu, nego se trebajuseliti izvan njega.167 Isto tako je riječkim ko-žarima, postolarima i ostalim obrađivačimakože zabranjeno voditi svoju djelatnost najavnim prostorima.168 Također u Trogiru jeprema Statutu iz 1322. općenito pojedincuzabranjeno pratiti i sušiti robu i kože nagradskom mostu, nego još od 1434. je zabra-njeno privatnim kožarima sušiti kože namjestu komunalne kožare (što upućuje i na

35


161 A.-L. Lallouette, Bains et soins du corps (33).162 Vidi: Sabine Florence Fabijanec, Hygiene and commerce: the example of Dalmatian lazarettos, poglavlja

„From the private to the public hygiene“ i „Evolution of sanitary measures in suppression of urbaninsanity“, Ekonomska i ekohistorija., vol. 4, br. 4, Zagreb - Samobor 2008., 115-133 (117-118, 118-120).

163 Statut Rijeke, gl. 48 i 49, 295.164 Statut Skradina, gl. 102, 218; Statut Šibenika, knj. 6, gl. 10, 177; Statut Dvigrad, ondje je više riječ o

bacanju čistu ili nečistu vodu, pa i druge nečiste stvari, ne toliko s balkona nego na javnim cestama,gl. 49, 220-221; Senjski Statut iz 1388., prir. Lujo Margetić, Petar Strčić, posebno izdanje Senjski Zbornik12, Senj 1985.-1987., gl. 54, 73.

165 Statut grada Rijeke iz godine 1530. (dalje: Statut Rijeke), prir. Zlatko Herkov, Zagreb 1948., knj. IV, gl.4, 305. Vidi daljnje sanitarne propise u: Đorđe Milović, Sanitarno-higijenski propisi riječkog statuta iz1530. godine, AHMPV, god. VIII, br. 1-2, Beograd 1968., 17-23.

166 Biserka Belicza, Zdravstvene prilike i zdravstvena zaštita u Gradecu do 16. stoljeća, Zagrebački Gradec1242.-1850., ur. Ivan Kampuš, Lujo Margetić, Franjo Šanjek, Zagreb 1994., 143-148 (146).

167 Statut Korčule, Reformacija, gl. 59, 105.168 Statut Rijeke, knj. IV, gl. 4, 305.

pokušaj monopola od strane gradske vlastina tu djelatnost) i u svakom slučaju su seštavionice kože (çudecca, giudecca iliti pohr-vaćeno žudeka) nalazile izvan gradskih be-dema, kao još i u Zadru.169 Naime, štavljenjekoža iziskuje blizinu svježe vode, ali onda sekorišteni proizvodi za smekšanje razvodnja-vaju u tu vodu i onda zagađuju vodene to-kove na kojima se isperu kože.170 Već smospomenuli i slučaj trogirskih kovačnica kojesu se nekoliko puta selile, tj. prvo u Pri-građu, potom, nakon razdoblja u kojem subile sastavni dio grada pod zidinama, nano-vo extra muros na komunalnom zemljištublizu kule sv. Marka.171 Nadalje, lokve kojesluže kao izvor vode su ograđene da ih seodržava čistim jer je to bitan preduvjet sprje-čavanju zaraznih bolesti sukladno Hipokra-tovoj teoriji o pokvarenom zraku (mia-sma).172 Ne samo da je lokalno stanovništvoorganiziran za čišćenje pojilišta, sijekući, pri-mjerice, izrasline radi lakšeg pristupa, negose u Dalmaciji dovođenje životinja na ogra-đenim lokvama kazni s ubijanjem jedne kra-ve ili deset ovaca.173

Osobna higijena

Ukorijenjeno mišljenje da je srednjovje-kovni čovjek prljav i da se ljudi ne peru ne

samo da je neutemeljena predrasuda nego,dapače, osim održavanje čistoće, kupanjespada u ovozemaljske užitke kojeg se ne libeni svjetovnjaci ni crkvenjaci (slika 12). Pranjese odvija vodenom kupkom ili parnom ku-peljom, bilo pojedinačno, bilo s društvom.Kupanje bi se pripremalo u sobi pokraj vatregdje se podgrijava voda. U dobrostojećimkućama se voda obogaćuje mirisnim biljka-ma te ružinim laticama, a tijelo se može trlja-ti pepelom i sapunom. U selima se ljudi ku-paju ili kod kuće ili vani, sklupčani u kacipune tople vode ispod nategnute plahte kojazadržava paru. Kupanje se često odvijaudvoje ili više ljudi prilikom društvenih do-gađaja poput kupanja berača, svatova uočivjenčanja i drugo.174 S teološkog stajališta,prljavština je odraz nereda koji se na moral-nom polju pretvara u zagađivanju duše,stoga ga je potrebno ispravljati te isprati seod svakih mrlja (macula), kako fizičkih tako iduhovnih.175 Za liječnike, kupanje i njegatijela spada u sredstava za održavanje i pro-duljivanje čovjekova života. Posebice se isti-ču dvije vrste kupanja, od koje je jedna pro-pisana gotovo kao lijek, ojačavajući organi-zam iznutra i uravnotežeći tjelesne tekućine,dok druga služi ugodi, te čisteći tijelo dopri-nosi njegovoj ljepoti i time zdravlju, po na-čelu da ono što je ljepo je i zdravo.176 Stoga,

36


169 I. Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir ..., 98.170 Jean-Pierre Leguay, La rue au Moyen Age, izd. Ouest-France 1984., 58.171 I. Benyovsky Latin, Srednjovjekovni Trogir ..., 89.172 O miazmičkoj teoriji vidi npr.: Mirko Dražen Grmek, Le concept d’infection dans l’Antiquité et au

Moyen Age, les anciennes mesures sociales contre les maladies contagieuses et la fondation de lapremière quarantaine à Dubrovnik (1377), Rad JAZU sv. 384, Zagreb 1980., 9-55.

173 Stella Fatović-Ferenčić, Voda u medicinskim koncepcijama kroz stoljeća, Hrvatske vode, sv. 11, Zagreb2003., 213-217 (214-215).

174 Histoire de la vie privée. De l’Europe féodale à la Renaissance, sv. II, ur. Georges Duby, Philippe Ariès,Paris 1985., 592-593.

175 Cjelovito razmatranje vidjeti u: Jean-Jacques Vincensini, Introduction : «Il ne sont pas blanchis-seurs.» Pensée du désordre et écriture du corps dans la culture médiévale, Laver, monder, blanchir.Discours et usages de la toilette dans l’Occident médiéval, ur. Sophie Albert, Paris 2006., 7-30.

176 A.-L. Lallouette, Bains et soins, (35).

medicinski traktati XIII. stoljeća, poput pri-ručnika medicinske škole u Salerni, Regimensanitatis Salernitanum, nalažu da se higijenaprakticira od ranog djetinjstva. Neki se zala-žu da se prvo kupanje odvija odmah nakonrođenja bebe u kacama ili kamenim posuda-ma (slika 11) te da nakon presijecanja pup-čane vrpce babice očiste novorođenče svešto mrlja njegova usta, oči, nos i uši u umje-reno toploj vodi, te ga mažu s maslinovimuljem ili ružinom masti te ga čvrsto trlja-ju.177 Drugi terapeuti predlažu da se čekaprvo kupanje četiri dana nakon rođenja teda ih se premaže preparatima od ruže, soli i

ulja.178 Djeci od sedam do trinaest godinapreporučeno je da se kupaju dva do tri putatjedno, a odraslima do 35. godine liječničkastruka preporučuje pijenje toplih vina i pu-štanje krvi prije kupanja, koje je s njihovihstajališta više namijenjeno slabijim bićimada ojačaju pa tako primjerice rodilje se kupa-ju u kupkama popunjenim ljubičicama, la-nenim sjemenkama, kamilicama i drugimljekovitim sredstvima.179 Odrasli imaju, ovi-sno o njihovom imovinskom statusu, baremjutarnje kupanje ruke, umivanje i isplahnji-vanje tijela u već spomenutim umivaonici-ma. Prilikom ugošćivanja nekog posjetioca,dobrodošlica se ukazuje time što mu se nudilavor pun vode da si može isprati ruke, od-nosno dočeka se i putnika na povratku s la-vorom da si opere noge. Kod bogatijih do-maćinstava, tj. gdje ima barem jedna dovolj-na velika prostorija, postoji u blizini ognjištadrvena kaca puna tople vode, dok je cjelovi-to kupanje (slika 10) prvenstveno namijenje-no za velike svetkovine ili kao ritual dobro-došlice.180

Odakle se crpi ta voda, doznaje se pri-mjerice za Korčulu, gdje stanovništvo uzimavodu iz lokve Deškovića u Čari sa svrhompranja tijela, s time da mu je zabranjeno izra-vno se kupati u samoj lokvi, tj. jedino akovodu iznese iz nje van,181 pa se nanovouočava svijest o nezagađivanju vode.

Javne kupelji i druželjubivost kupanja

Paralelno s rastućom svijesti o svakod-nevnom individualnom kupanju razvijajuse i javne gradske kupelji u kojima se ljudi

37


177 J.-P. Leguay, L’eau, 227.178 A.-L. Lallouette, Bain et soins, (43).179 Isto.180 J.-P. Leguay, L’eau, 229-230.181 Statut Korčule, Reformacija, gl. 80, 110.

Slika 10. Žena koja se kupa (Gradska knjižnica,Chalons en Champagne, Rukopis 0334, XV. stoljeće.)

oba spola idu kupati i opuštati.Za vrijeme rimskog Carstva su se bile ra-

zvile spolno mješovite ustanove, koje su šo-kirale prve kršćane182 pa je prema Justinija-novom kodu (VI. stoljeće) bio pristup žena-ma obeshrabren te općenito gledano kupali-šta su malobrojna u ranom srednjem vijeku(poglavito su arheološkim istraživanjimapronađene toplice u Italiji). Ponovna uspo-stava kupališta na veliko bilježi se s Križari-ma u XII.-XIII. stoljeću koji nakon povratkas Istoka gdje su se razvili hammâmi (nasljeđerimsko/bizantinskih kupališta)183 ponovnouvedu takve ustanove koje će zaživjeti svedo kraja XVI. stoljeća.184

Na zagrebačkom se području prva kupa-lišta spominju 1291. na potoku Medveščakukod Opatovine (slika 13).185 Posjet njima, že-nama i muškarcima predstavlja oblik razo-

node (slika 13), a ujedno i brigu o zdravljujer se među ostalim smatra da kupanje u

38


182 Štoviše, crkvenjaci se diče pojedinim svojim predstavnicima koji se nisu gotovo nikad kupali u živo-tu: Reginhard, biskup Liègea (1025.-1037.) se nije nikad kupao, a njegov nasljednik Nithard (1039.-1042.) tek jednom zbog bolesti, dok biskup Augsbourga, Udalrich von Dilligen (923.-973.) se kupaojedino za vrijeme svetkovina, koja su doduše bile česte. U svoju Regulu, sv. Benedikt dopušta kupa-nje samo bolesnicima, a vrlo šturo zdravim monasima, „pogotovo ako su mladi“…; Jean-ClaudeBologne, Histoire de la pudeur, Paris 1986., 31-32. Nadalje, monasi obavljaju ritualno pranje ruke sumivaonicima klaustra, ali osim toga toaleta je kod njih prilično ograničena. Fratri u Clunyu, na pri-mjer, kupaju se samo dva puta godišnje za Uskrs i Božić. Trebaju budno paziti na svoju čednost(pudenda), a kupanje bi moglo probuditi grješnu senzualnost; Paulette L’Hermitte-Leclercq,Conclusion. Voix de Dieu, voies des hommes ? Les séductions profanes à la fin du Moyen Âge, u: Laver,monder, 153-164 (155).

183 Omejadska dinastija (661.-750.) gradi prvi hammâm po uzoru na bizantinsku kupelj, te ih Abasidiproširuju svugdje po Maghrebu i Bliskom istoku sve do Španjolske; Didier Boisseuil, Espaces et pra-tiques du bain au Moyen Âge, Médiévales, sv. 43: Le bain : espaces et pratiques, ur. Didier Boisseuil,Paris 2002., 5-12 (6). Dok arapska riječ „hammâm“ znači „rimske terme“, srednjovjekovni Europljaniasociraju kupalište s islamskom civilizacijom te ih zovu „maurske “ ili „turske kupelji“. O vjerskimraspravama koja su izazvala glede na njihovu prikladnost u odnosu na objavljenu predaju te o tomeda li su bili isključivo predmet ritualnog čišćenja vjernika ili su imali elemente razonode i opuštanjavidi u: Mohamed Hocine Benkheira, «La maison de Satan.» Le hammâm en débat dans l’islammédiéval, Revue de l’histoire des religions, vol. 220, br. 4, Paris 2003., 391-443.

184 J.-C. Bologne, Histoire de la pudeur, 31; D. Boisseuil, Espace et pratique, (6-7).185 U XIV. stoljeću se na toku Medveščaka nalaze dva kupališta za 3 do 3.500 stanovnika Zagreba i šire

područje. Usporedbe radi, 1292. Pariz ima 26 parnih kupelja i kupališta za oko 70.000 stanovnika –dakle, jedno kupalište na svaka 2.700 stanovnika; J.-J. Vincensini, Introduction, (10).

Slika 11. Kupanje malog Isusa(Radovanov portal, XIII. st., detalj, Trogir)

toploj vodi najuspješnije liječi od zaraznih ispolnih bolesti. Kupanje je opće prihvaćenapraksa, budući da 1482. prilikom svog po-sjeta biskup iz Varadina (Nagyvarad, dana-

šnja Oradea) i njegova pratnja odlaze u ku-pališta.186

Držanje takvih kupališta unosan je po-sao zbog njihove popularnosti, stoga ih ci-sterciti daju u najam u zamjenu za naknaduili dar. Tako u travnju 1364. cistercitski opatVinimar daje kamarskom arhiđakonu Pavlui njegovoj braći kupke (stuba vel locus balnei;stubam balenealem), kojim su prethodnoupravljali gradečki sudac Nikolo i Benica,kći Masia Biondo iz Venecije, pod uvjetomda ga uređuju, da od 1366. plaćaju4 penzedenara godišnje takse (census), računajući zaprvu godinu već isplaćenih 60 denara, apovrh toga su brijači kupališta (balneatoressive resores) obavezni brijati fratre svakihčetrnaest dana, osim subote i blagdane, bilodoma, bilo u kupalištu, te im vaditi krv jed-nom godišnje (pro sanguinis eciam minucionequolibet anno).187 Voda se u kupalištima grijeda bude osigurana topla voda. Nakon cister-cita, kupališta prelaze u ruke raznih privat-nih moćnika ili prebendara. I dalje su u tomkontekstu kupališta unajmljena, s podjelomobaveza tako što posjednik nabavlja novadrvena korita, a najamnik daje popravljatipeć i stara korita.

U slučaju prebendara, očekuju da ih sebrije dobrim noževima, a ne istim kojima sekoriste za seljake, a posebno traže da se nji-hovi članovi ne dodvoravaju ženama.188 Ukupališta djeluju brijači (barbitonsores),189

39


186 Prvi je spomen vezan za spor oko vlasništva između zagrebačke biskupije i cistercitske opatije naotoku sv. Jakova. Sudskom odlukom, kupalište je dodijeljeno cistercitima; M. Karbić, Svakodnevica,(185).

187 CD XIII, 261, 355-357.188 I. Kampuš, I. Karaman, Tisućljetni Zagreb, 64.189 U dalmatinskim komunama djeluju gradske brijačnice, barem u Korčuli u kojoj 1556. gradski bla-

gajnik Ivan Vidal isplati majstoru Jakovu brijaču njegovu redovitu plaću za službu brijanja (62 liba-ra); C. Fisković, O renesansnom, (32, 34). Prema trogirskom Statutu, brijačima je dozvoljeno brijati,šišati i puštati krv čak i u vrijeme blagdana: Antun Cvitanić, Zdravstvo u Trogiru po njegovom sre-dnjovjekovnom statutu, AHMPV, god. XXVII, fasc. I-II, Beograd 1987., 23-30 (24 i bilj. 10, 28). Ista jesituacija i u Zadru; Roman Jelić, Presjek kroz medicinsku prošlost Zadra, AHMPV god. 21, fasc. I-II,Beograd 1981., 11-42 (16).

Slika 12. Kupanje redovnika u kupalištu kod prostitutke(Bohuslav z Čechtic, Iena Codex (1490.-1510.), 78’;

Knihovna narodniho muzea v Praze, IV B 24.)

koji povrh šišanja i brijanja obave druge us-

luge, prvenstveno puštanje krvi i vidanjemanjih rana i ozljeda,190 što se poklapa spreporukama liječnika, koji sukladno svojimteorijama o tjelesnim tekućinama prilagođa-vaju tretmane kupanja.191 To nas upućuje naulogu lječilišta koja kupelj poprima, s timeda se liječnička obilježba pojavljuje neštokasnije od nje same, oko XIV. stoljeća.192 Va-lja naposljetku spomenuti i najstarije priro-dno lječilište u Hrvatskoj, Varaždinske To-plice (Aquae Iasae) jednu od devetnaest ter-malnih voda u sj.zapadnoj Hrvatskoj, kori-štene od III. st. pr. Krista.193 O nastavkupostojanja drugih antičkih terma trebalo bijoš dodatno istraživati,194 dok se prvi sre-dnjovjekovni spomen Toplica nalazi u po-

40


190 B. Belicza, Zdravstvene prilike ..., (146).191 U terapijskom kupanju uzimaju se u obzir osobne karakteristike pojedinca, od spola do tjelesne

građe, te njegove okoline, od klime, godišnjeg doba pa sve do astrološke konfiguracije. Kupke se pri-lagođavaju godišnjem dobu tako da je tijekom ljeta, kada je toplo i suho, predloženo često kupanjeu hladnoj vodi – uz suzdržanost od spolnih odnosa i od rada jer oslabe tijelo i osuše ga. Jesen je naj-opasnije razdoblje što se tiče stjecanja bolesti pa se preporučuje puštanje krvi da se odstrani lošetekućine. Tople kupke su zapravo predviđene za zimu i zabranjene za ljetno razdoblje, da se ne bitijelo previše pregrijalo. Hildegard iz Bingena (1098.-1179.) Causae et curae (Razlozi i lijek) iz 1150tihgodina smatra da su vode korištene za piće također dobre za kupke, dok ne pitke vode nisu prepo-ručene za kupanje, osim ako ih se prekipi da se pročišćavaju od nečistoća; A.-L. Allouette, Bains etsoins, (40-41).

192 Na primjerima talijanskih kupelji, uočava se da je liječnička struka od XIV. stoljeća pozvana za savje-tovanje oko kakvoće vode, da se od tada umnožavaju medicinski priručnici oko vrsti bolesti koje semogu liječiti pomoću termalnih izvora, počinju se razlikovati prirodni izvori tople vode od umjetnogrijane vode pa termin thermae se odnosi na parne kupelji, a potom, s Gentilom da Folignom thermaeoznačuju jedino „prirodne tople kupke uz sumpornog svojstva“, za razliku od balnea, koja možepredstaviti bilo kakvu toplu vodu za kupanje – no i onda ostaju nedovršene definicije od autora dodrugog; Marilyn Nicoud, Les médecins italiens et le bain thermal à la fin du Moyen Âge; Médiévalessv. 43, 13-40 (15-17).

193 U vrijeme kada je narod Jaza naseljavao taj teritorij identificirane su: Sv. Jana, Sv. Helena/Šmidhen,Harina Zlaka, Tuheljske toplice, Krapinske toplice, Sutinske toplice, Šemničke toplice, Stubičketoplice, Jezerčica, Sutinska vrela, Topličica Sv. Ivan Zelina, Sv. Ivan Zelina, Topličica Mađarevo,Topličica Gotalovac, Varaždinske toplice, Daruvarske toplice, Lipik, Velika, Topusko. Od tih geo-termalnih izvora, njih je osam hipotermalnih od 20-34°C, pet homeotermalnih od 34-38°C i pethipertermalnih s više od 38°C: B. Schejbal, Nova razmatranja ..., (394-395).

194 Na daruvarskom području, postoji poveznica između prapovijesnog i antičkog štovanja VelikeBožice Zemlje u Kupeljima Iscjeliteljima (u Aquae Balissae) posvećeni iscjeljivanju ženske neplodno-sti i zaštite majčinstva s kasnijom uspostavom kulta Blažene Djevice Marije uz rijeku Toplicu i u >>

Slika 13. Mlinovi i kupališta u Zagrebu u XIV. sto-ljeću. (Karta napravljena prema tematskoj karti „14.

stoljeće“: I. Kampuš, I. Karaman, TisućljetniZagreb, str. 44-45.)

velji kralja Bele III. iz 1181., pod nazivom To-plissa kada kompleks postaje posjedom za-grebačkoga kaptola.195 I dalje su kroz to raz-doblje ove termalne vode korištene u higi-jenske, rekreativne (slika 14) i lječilišne svr-he.196 Smještene na „gornjem mjestu“ krajkaštela i antičkih termi, kupalište je sagrađe-no u drvu, a topla prirodna voda koja otječeu Bednju dovođena je otvorenim kanalom.Naselje postupno dobiva na važnosti da bi1420. steklo i status vlastelinskoga trgovišta,što Kaptolu omogućuje ubiranje sajmišnepristojbe i stjecanje visoke novčane rente.Istovremeno, žitelji Toplica dužni su kaopodložnici održavati i popravljati kanale ikupališta.197 Ondje također rade brijači, a orazonodnoj obilježbi kupalište ide u prilogšto Kaptol ondje prodaje svoje vino kupališ-nim gostima (i time si osigurava prihodeumjesto plaćanja kupališnih pristojbi). Ra-stuća popularnost ponuka Kaptola 1606. naznačajno ulaganje sredstava za izgradnju

41


>> trgovištu Toplicama kraj Kamengrada. Prijelaz se vjerojatno odvijao između VII. i XI. stoljećakontinuiranom balneorehabilitacijskom tradicijom, preko politeističke slavenske tradicije (s toponi-mom za geotermalne izvore Stari Slavik, na primjer) do razdoblja pokrštavanja: B. Schejbal, Novarazmatranja ..., (405-406). No drugih podataka o srednjovjekovnim daruvarskim toplicama tek trebaistražiti, osim što kada Turci dolaze u Daruvar u XVI. stoljeću, iskorištavaju postojeće tople izvoreza kupanje i liječenje. Sagradili su vruća nepokrivena sumporna kupališta namijenjena za vojnike istanovništvo, nazivajući ih „ilidžama“; Mirjana Jakčin Ivančić, Vrtna umjetnost Daruvara kroz povijest,Radovi zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, sv. 2, Bjelovar 2008., 231-251(237).

195 Stjepan Hajduk, Ante Luetić, Povijest naselja i razvoj balneološko-medicinske djelatnosti u varaždinskimtoplicama, Varaždinske Toplice 1981., 22.

196 Prva se djela posvećena prirodnim mineralnim vodama pojavljuju u XIV. stoljeću s radovimaGentila da Folignoa, profesora u Sienni († 1348.), Tura di Castello, profesora u Bologni (pol. XIV. st.),Jérôme de Viterbe, koji opisuje kupališta u Viterbi (pol. XIV. st.) i drugih; M. Nicoud, Les médecinsitaliens, (annexe, 35). U Sloveniji, najstariji zapis o termalnim vodi u Rogaškoj Slatini je radLeonharda Thurneyssera, Pison, napisan 1572. u Frankfurtu: Ante Luetić, Medicus curat, natura sanat– liječnik liječi, priroda ozdravljuje, Povijest naselja, 59-82 (59). U Hrvatskoj, prema dosadašnjem zna-nju, prva hrvatska balneološka knjiga nastaje 1709.: Modicum medicum Ivana Leopolda Mayera, s opi-som ljekovitih voda u Varaždinskim Toplicama; Vladimir Dugački, Prvo balneološko djelo na hrvat-skom jeziku, 300 godina balneoloških analiza u Hrvatskoj, ur. Goran Ivanišević, Zagreb 2009., 27-34 (28).

197 S. Hajduk, A. Luetić, Povijest naselja ..., 24.

Slika 14. Banket organiziran tijekom zajedničkog kupanja uBourgogne (Iluminacija Philippea de Mazerollea za

Antoinea de Bourgognea iz knjige Valerija Maxima (I. pr.Kr.–I. po. Kr.), Factorum dictorumque memorabilium

libri, Bruges, oko 1470.-1475., Berlin, Staatsbibliothek.)

modernijih kupališta, s time da se u novomobliku napušta mješovitost spola198 tako štosu predviđene pregrade za muški i ženskiodjel – što se uostalom izjalovilo jer još kra-jem XVIII. stoljeća mogu se vidjeti kupače„muški i ženski, kako u hrpama goli idu ukupelj“.199 Odjek kupališta se očituje sve doVaraždina, u kojemu 1454. djeluju 164 obrt-nika, za oko 2.500 stanovnika, od kojih je petkupalištaraca.200

Zaklju~ak

Šiknuvši iz izvora, voda počinje svoj du-gi vijugav put do bespuća, pokrećući vode-nice, napajajući biljke i životinje, daje impulsza osnivanje naselja ostavljajući svoj trag natoponimima teritorija kojima prolazi, bivakaptirana u pokušaju njene pripitomljenosti,ona neumoljivo krijepi, liječi i pere ljudskabića od pamtivijeka. Ovaj osvrt je tek dotak-nuo proučavanje uloge vode u srednjovjeko-vnoj Hrvatskoj jer, prostorno gledano, dosa-dašnja proučavanja i dokumentacija su ne-uravnotežena: dok je obalni dio Hrvatskeprilično dobro istražen, studije o srednjovje-

kovnoj Slavoniji zaostaju; uvelike nedostajepovijesni, arheološki, književni i ikonograf-ski pristup razvoja tehnike vezane uz vode-ne pojave pa se nadopuna tražila u stranojliteraturi. Kao što se tok vode razgranao ubrojnim potocima, tako i njeno proučavanjeotvara na tisuće tematskih polja: ovdje nijebilo prostora govoriti o naseljima nastalimoko rijeka; simbolizam/poimanje vode krozsrednjovjekovna hrvatska književna i likov-na dijela nije obrađeno; u budućnosti se oče-kuje od proučavatelja materijalne kulture darazrade tipologiju raznih sadržajnika vode usvakodnevici; postoje suptilne razlike o ko-rištenju vode prema staleškim i društvenimpripadnostima koje su ovdje pojednostavlje-ne; voda i čednost/čistoća nadahnjuje teolo-ge, a kupališta, mjesto uživanja i okrijepe svremenom se pretvaraju u javne kuće (slika14), što nas opet dovodi do tematskih račva-nja; štetnost vode kao prijenosnika zaraze iliu slučaju poplava ovdje nije bila tretirana, itako u nedogled. Naposljetku, prema recen-tnim istraživanjima Masarua Emotoa, vodaosjeća i emotivno reagira …201

42


198 O poimanju golotinje i čednosti kroz srednji vijek prema kojemu su se kupanja mogla odvijati u mje-šovitom društvu bez zlosretnih primisli – iako ih je i bilo – vidi: J.-C. Bologne, Histoire de la pudeur.Autor se uvelike oslanja na brojne fabule i onodobna francuska i talijanska pjesnička djela te bi bilopoželjno da se takva vrsta analize tekstova može provesti za hrvatsko srednjovjekovno svjetovnopjesništvo.

199 S. Hajduk, A. Luetić, Povijest naselja ..., 31-32.200 Mirela Slukan Altić, Povijesni atlas gradova. V. svezak: Varaždin, Zagreb 2009., 53.201 Vidi: Masaru Emoto, Poruke skrivene u vodi, Zagreb 2005. i ostala njegova djela.

43


Résumé

Sabine Florence Fabijanec: CONTRIBUTION A LA CONNAISSANCE DU ROLE DE L'EAUDANS LA VIE QUOTIDIENNE DE LA CROATIE MEDIEVALE

L’eau, élément omniprésent à la fois dans la réflexion médicale ou théologique médiévale, chez leshommes de la mer ou, plus prosaïquement, dans le quotidien de l’homme du Moyen Age, et terme ô combi-en polysémique, n’a fait l’objet jusque-là que de peu de recherches par l’historiographie croate. Cet articlesynthétique est une contribution à la compréhension du rôle de l’eau dans cinq grands champs thématiques:l’eau en tant qu’énergie (les moulins hydrauliques), dans la vie des campagnes (les étangs, lacs, marécagesà pâturage), dans les villes (les puits, citernes et fontaines pour l’approvisionnement en eau), dans la sphèreprivée (la consommation de l’eau potable) et enfin, l’eau salutaire (l’hygiène au quotidien et les bainspublics). Il reste néanmoins encore beaucoup d’études à faire.

Mots clés: moulins à eau, cours d'eau, viviers, marres, abreuvement, citernes, puits, ther-mes, hygiène, Croatie, Moyen Age.

Različite posude za objed, Decretum gratianus, Gradska knjižnica Tours, rukopis 0558, f. 323’.

Uloga vode u svakodnevnom životu srednjovjekovne Hrvatske/Le rôle de l'eau dans la vie quotidienne...

Documents

Transcript of Uloga vode u svakodnevnom životu srednjovjekovne Hrvatske/Le rôle de l'eau dans la vie quotidienne...