SVEUČILIŠTE U SPLITU EKONOMSKI FAKULTET ANALIZA POVEZANOSTI KORIŠTENJA I RAZVIJANJA...

SVEUČILIŠTE U SPLITU

EKONOMSKI FAKULTET

DIPLOMSKI RAD

ANALIZA POVEZANOSTI KORIŠTENJA I

RAZVIJANJA INFORMACIJSKIH SUSTAVA S

CILJEM POVEĆANJA TRANSPARENTNOSTI

RAČUNOVODSTVENIH INFORMACIJA

Mentor: Student:

Prof.dr.sc. Branka Ramljak Nela Gozze Gučetić, univ.bacc.oec.

Split, lipanj 2013.

1

SADRŽAJ:

1. UVOD.........................................................................................................3

1.1. Problem istraživanja ................................................................................................. 3

1.2. Predmet istraživanja ................................................................................................. 3

1.3. Istraživačke hipoteze ................................................................................................. 4

1.4. Ciljevi istraživanja ..................................................................................................... 5

1.5. Metode istraživanja ................................................................................................... 5

1.6. Doprinos istraživanja ................................................................................................ 6

1.7. Struktura rada ........................................................................................................... 7

2. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI KAO OSNOVNI IZVOR

INFORMACIJA .................................................................................................. 8

2.1. Pojam financijskih izvještaja .................................................................................... 8

2.2. Zakonski okvir računovodstvenog izvještavanja.................................................. 14

2.2.1. Zakon o računovodstvu ...................................................................................... 14

2.2.2. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja ............................................ 17

2.2.3. Hrvatski standardi financijskog izvještavanja .................................................... 18

2.2.4. Računovodstvene smjernice Europske unije ...................................................... 19

2.3. Temeljni financijski izvještaji................................................................................. 20

2.3.1. Izvještaj o financijskom položaju na kraju razdoblja (Bilanca) ......................... 21

2.3.2. Izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti razdoblja (Račun dobiti i gubitka) ................. 23

2.3.3. Izvještaj o novčanim tijekovima tijekom razdoblja (Izvještaj o novčanom

tijeku)................................................................................................................................27

2.3.4. Izvještaj o promjenama kapitala tijekom razdoblja (Izvješće o promjenama

kapitala).............................................................................................................................32

2.3.5. Bilješke uz financijske izvještaje ....................................................................... 34

2.4. Godišnje izvješće ...................................................................................................... 35

3. INFORMACIJSKA TEHNOLOGIJA ..................................................... 37

3.1. Ulaganje u informacijsku tehnologiju i menadžment .......................................... 37

3.2. Preporuke pri ulaganju u informacijsku tehnologiju .......................................... 38

3.3. Isplativost ulaganja u informacijsku tehnologiju ................................................. 38

3.4. Računovodstvo informacijskih sustava ................................................................. 43

4. ISTRAŽIVANJE INFORMACIJSKIH SUSTAVA PODUZEĆA U

HRVATSKOJ .................................................................................................... 49

5. ISTRAŽIVANJE RAZVIJANJA INFORMACIJSKIH SUSTAVA U

HRVATSKOJ NA PRAKTIČKOM PRIMJERU ......................................... 62

2

6. ISTRAŽIVANJE ODNOSA USPOREDBOM PODUZEĆA U

HRVATSKOJ KOJA KORISTE INFORMACIJSKE SUSTAVE I

PODUZEĆA KOJE IH RAZVIJA I PLASIRA NA HRVATSKO

TRŽIŠTE............................................................................................................64

7. ZAKLJUČAK ............................................................................................. 67

SAŽETAK/SUMMARY ................................................................................... 68

LITERATURA .................................................................................................. 70

POPIS SLIKA .................................................................................................... 72

POPIS TABLICA .............................................................................................. 72

3

1. UVOD

Informacijska infrastruktura je izuzetno važna okosnica poslovanja, što dovodi do zaključka

kako upravljanje istom nije više samo tehničko pitanje, nego ključan zadatak cijelog

menadžerskog tima. Ukoliko poduzeća danas slabo poznaju tu materiju dolaze do pogrešnih

procjena i odluka koje mogu poslovanje izložiti velikim rizicima, prouzročiti velike

financijske štete ili utjecati na konkurentski položaj. Navedeni argumenti doveli su autoricu

do interesa za ovu temu. Svjesna same uloge i značenja informacijskih sustava nastojat će se

teoretski i praktično pokazati funkcioniranje takvog sustava u hrvatskim poduzećima.

1.1. Problem istraživanja

Poslovnim subjektima postavljeni su visoki standardi poslovanja i ponašanja na tržištu. S

obzirom na današnjicu, njeno kompleksno poslovno okruženje i razvoj globalnog tržišta vrlo

važan segment svakog poduzeća je upravljanje informacijskom tehnologijom. Dobro

poznavanje i kontinuirano unaprjeđenje informacijskih sustava i informacijske tehnologije

poslovanju doprinosi brojnim koristima i utječe na konkurentsku prednost, jer informacijski

sustavi izravno utječu na operativnu efikasnost poslovanja te su pokretači inovativnosti i

kontinuiranih promjena. Što je kvaliteta informacija veća, to je ulaganje u određeno poduzeće

veće, manja je informacijska asimetrija, a s time je i rizik ulaganja niži. S druge strane, manje

kvalitetno izvještavanje informacija, donosi veliki rizik ulaganja i povrata.

U ovom radu će se istraživati pitanje adekvatnosti informacijskih sustava u hrvatskim

poduzećima koja kotiraju na burzi, njihova iskoristivost u praksi i ulaganje u informacijske

sustave. Nakon toga provest će se istraživanje poduzeća Infoart koja se bavi razvojem i

održavanjem softvera, te pronalazak problema u hrvatskoj praksi u povezivanju poduzeća

koje razvija softvere i onih koja ih koriste.

1.2. Predmet istraživanja

Predmet ovog istraživanja je utvrditi posjeduju li hrvatska poduzeća zadovoljavajuće

informacijske sustave, je li ulaganje u informacijske sustave na zadovoljavajućoj razini,

koriste li informacijske sustave radi dobivanja relevantnih kvalitetnih informacija te na koji

4

način iskorištavaju te informacije. Također, predmet će biti i poduzeće Infoart koje se bavi

razvijanjem informacijskih sustava i istražuje fokus dotičnog poduzeća pri razvijanju novih

softvera za hrvatsko tržište. Stavljajući u odnos gore navedeno dobiva se usporedba poduzeća

u Hrvatskoj koja koriste informacijske sustave i poduzeća koje ih razvija i plasira na hrvatsko

tržište. Na ovaj način dolazimo do spoznaje o komunikaciji, odnosno nekomunikaciji na

hrvatskom tržištu između promatranih poduzeća i zaključujemo o efikasnosti tržišta u tom

segmentu.

1.3. Istraživačke hipoteze

U suvremenom svijetu uloga informacijske tehnologije je neizostavna pri prikupljanju, unosu,

obradi, pohranjivanju i distribuiranju informacija. Poznato je kako je informacija danas

najveći kapital kojega čovjek može posjedovati. Ovisno o kvaliteti informacija, pojedinac ili

cjelina, mijenjat će svoje razmišljanje, uloge i ponašanje. Iz navedenih činjenica dolazimo do

zaključka kako informacijski sustavi krucijalno utječu na poslovanje bilo kojeg poduzeće, te

su na tim činjenicama postavljene hipoteze diplomskog rada.

Glavne hipoteze ovog rada su:

H1: Poduzeća u Hrvatskoj koja kotiraju na burzi koriste adekvatne informacijske sustave

H1.1: postoji veza između adekvatnih informacijskih sustava i ulaganja u informacijske

sustave u hrvatskim poduzećima

H1.2: postoji veza između zadovoljstva informacijskim sustavima i stručne spreme

zaposlenika koji ih koriste u hrvatskim poduzećima

H2: Poduzeće koje se bavi razvojem informacijskih sustava za hrvatska poduzeća razvija

adekvatne informacijske sustave za domaće tržište

H3: Postoji veza između hrvatskih poduzeća koja koriste informacijske sustave i poduzeća

koje ih proizvodi

H3.1: postoji veza u pogledu zadovoljenja tržišnih potreba pri uporabi i proizvodnji IS

H3.2: postoji veza u stručnoj spremi zaposlenika pri uporabi i proizvodnji IS

H3.3: postoji veza u rastu iskoristivosti IS pri uporabi i proizvodnji IS

5

1.4. Ciljevi istraživanja

Cilj istraživanja je prikazati stvarnu sliku informacijskih sustava u hrvatskim poduzećima,

ulaganja u informacijsku tehnologiju, te povezanost, odnosno nepovezanost korištenja i izrade

informacijskih sustava za hrvatsko tržište. Istraživanja nastoje potvrditi ili opovrgnuti

hipotezu postojanosti adekvatnih informacijskih sustava u hrvatskim poduzećima koja

kotiraju na burzi; veze između adekvatnih informacijskih sustava i ulaganja u informacijske

sustave u hrvatskim poduzećima; te veze između zadovoljstva informacijskim sustavima i

stručne spreme zaposlenika koji ih koriste u hrvatskim poduzećima. Cilj istraživanja je

također potvrditi ili opovrgnuti hipotezu razvija li poduzeće koje se bavi razvojem

informacijskih sustava za hrvatska poduzeća adekvatne informacijske sustave za domaće

tržište. Najbitniji cilj istraživanja je potvrditi ili opovrgnuti hipotezu povezanosti hrvatskih

poduzeća koja koriste informacijske sustave s poduzećem koje ih proizvodi; postojanje veze

između zadovoljenja tržišnih potreba pri uporabi i proizvodnji IS; postojanje veze u stručnoj

spremi zaposlenika pri uporabi i proizvodnji IS; te postojanje veze između rasta iskoristivosti

IS pri uporabi i proizvodnji IS.

1.5. Metode istraživanja

U svrhu izrade diplomskog rada koristit će se sljedeće metode: induktivna metoda (na temelju

pojedinih ili posebnih činjenica dolazi se do zaključka o općem sudu); deduktivna metoda (na

temelju općih postavki dolazi se do konkretnih pojedinačnih zaključaka ili se iz jedne ili više

tvrdnji izvodi nova tvrdnja koja proizlazi iz prethodnih tvrdnji); metoda analize (odnosi se na

raščlanjivanje složenih pojmova na njihove jednostavnije sastavne dijelove); metoda sinteze

(predstavlja postupak povezivanja izdvojenih elemenata i procesa u jedinstvene cjeline);

metoda dokazivanja (utvrđuje se istinitost pojedinih spoznaja); metoda opovrgavanja

(postupak kojim se neka teza odbacuje i pobija); metoda klasifikacije (sistematska i potpuna

podjela općeg pojma na posebne); metoda deskripcije (postupak jednostavnog opisivanja

činjenica i procesa te njihovih empirijskih potvrđivanja odnosa i veza); metoda kompilacije

(preuzimanje nekih dijelova tuđih opažanja i zaključaka) te komparativna metoda (postupak

uspoređivanja istih ili srodnih činjenica, utvrđivanje njihovih sličnosti i različitosti). Metode

se koriste, te isprepliću tijekom cijeloga rada.

6

Pri izradi empirijskog dijela ovog rada koristit će se ponajviše statističke metode istraživanja.

Što se tiče dijela statistike, metode istraživanja temeljit će se na inferencijalnoj statistici koja

se temelji na uzorku jedinica izabranih iz cjelovitog statističkog skupa, pomoću kojeg se uz

primjenu odgovarajućih statističkih metoda i tehnika donose zaključci o čitavom statističkom

skupu. Kod statističkog promatranja koristit će se sljedeće pojedinačne metode: metoda

brojanja, metoda evidentiranja te metoda anketiranja. Kod donošenja odluka o prihvaćanju ili

odbacivanju hipoteza, kao i donošenju ostalih zaključaka, koristit će se statistički paket SPSS.

1.6. Doprinos istraživanja

Doprinos istraživanja je u boljem shvaćanju važnosti informacijskih sustava u poduzećima,

problematike njihove iskoristivosti u praksi i važnost ulaganja u informacijske sustave u

hrvatskim poduzećima. Kako je informacijsko prikazivanje od krucijalne važnosti za svako

poduzeće, a znamo kako se informacije prezentiraju informacijskim sustavima, doprinos rada,

s obzirom na njegov fokus na informacijske sustave, se može ogledati i u važnosti boljeg

uvida i relevantnosti prezentiranja informacija.

Istraživanje poduzeća Infoart koja se bavi razvojem i održavanjem softvera daje doprinos

boljim razumijevanjem druge strane, odnosno proizvođača informacijskih sustava. Najveći

doprinos smatramo razumijevanje odnosa u povezivanju poduzeća koje razvija softvere i

poduzeća koja ih koriste. Pošto se zadnjim istraživanjem, odnosno tematikom do sada nije

nitko bavio, uspoređujući te dvije povezane strane, rad bi mogao doprinijeti velikom interesu

od strane ekonomske; kao i informatičke (programerske) struke, ali i od strane vanjskih

korisnika. Istraživanjem će se nastojati potvrditi ili opovrgnuti povezanost hrvatskih poduzeća

koja koriste informacijske sustave s poduzećem koje ih proizvodi. Istraživanje bi trebalo

potaknuti stručnjake iz ovog područja na druga istraživanja te bi trebalo pridonijeti većem

razvoju područja istraživanja informacijskih sustava.

7

1.7. Struktura rada

Ovaj diplomski rad sastoji se od sedam cjelina.

Prva cjelina je Uvod koji sadržava opće činjenice o temi diplomskog rada, razlog odabira ove

teme. Definira se problem istraživanja, ciljevi istraživanja, metode istraživanja, te struktura

rada.

Druga cjelina su Financijski izvještaji kao osnovni izvor informacija. Obzirom na to kako je

glavni cilj postojanja računovodstvenih informacijskih sustava izrada financijskih izvještaja i

prezentiranje kvalitetnih informacija koje oni sadrže ova cjelina sadrži opis temeljnih

financijskih izvješća, te zakonski okvir financijskog izvještavanja.

Treća cjelina je Informacijska tehnologija. Sadrži opis informacijske tehnologije, razvitak

iste, ulaganje u informacijsku tehnologiju s aspekta menadžmenta te računovodstvo

informacijskih sustava.

Četvrta cjelina je empirijsko istraživanje informacijskih sustava u hrvatskim poduzećima. Cilj

istraživanja je utvrditi posjeduju li hrvatska poduzeća zadovoljavajuće informacijske sustave,

je li ulaganje u informacijske sustave na zadovoljavajućoj razini, koriste li informacijske

sustave radi dobivanja relevantnih kvalitetnih informacija te na koji način iskorištavaju te

informacije.

Opseg pete cjeline je Istraživanje razvijanja informacijskih sustava u Hrvatskoj na primjeru

poduzeća Infoart. Poduzeće Infoart se bavi razvijanjem informacijskih sustava i istraživanje

ispituje fokus dotičnog poduzeća pri razvijanju novih softvera za hrvatsko tržište.

Šesta cjelina je Istraživanje odnosa usporedbom poduzeća u Hrvatskoj koja koriste

informacijske sustave u računovodstvene svrhe i poduzeća koje ih razvija i plasira na hrvatsko

tržište. Ovo istraživanje dovodi do spoznaje o komunikaciji, odnosno nekomunikaciji na

hrvatskom tržištu između promatranih poduzeća i zaključujemo o efikasnosti tržišta u tom

segmentu.

Sedma cjelina je Zaključak koji sadrži glavne rezultate i spoznaje istraživanja.

Na kraju je Sažetak na hrvatskom, odnosno na engleskom jeziku Summary u kojem je jasno

definiran problem i ciljevi istraživanja, glavni rezultati istraživanja, te je navedena korištena

Literatura.

8

2. FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI KAO OSNOVNI IZVOR

INFORMACIJA

U današnje vrijeme najveći doprinos u stvaranju lanca vrijednosti je informacija, neovisno o

djelatnosti ili grani industrije u kojem se poduzeće nalazi. Informacija predstavlja poveznicu s

razmišljanjem i ponašanjem sudionika i potencijalnih sudionika koji direktno utječu na glavni

ekonomski cilj svih poduzeća koji je maksimizirati profit. Dioničari, odnosno vlasnici

kapitala su primarna interesna skupina koju najviše zanima točna i kvalitetna informacija,

odnosno kvalitetno izvještavanje.

Informacija ima izuzetno veliku vrijednost, te također specifična obilježja. Obilježja su kako

se ne troši korištenjem, niti smanjuje raspodjelom. Informacijski sustavi informacije

prikupljaju, pohranjuju, obrađuju i dostavljaju korisnicima. Poslovnim subjektima postavljeni

su visoki standardi poslovanja i ponašanja na tržištu. S obzirom na današnjicu, njeno

kompleksno poslovno okruženje i razvoj globalnog tržišta vrlo važan segment svakog

poduzeća je upravljanje informatikom. Glavni cilj postojanja računovodstvenih

informacijskih sustava je izrada financijskih izvještaja i prezentiranje kvalitetnih informacija

koje oni sadrže.

2.1. Pojam financijskih izvještaja

Financijski izvještaji predstavljaju sveukupan cilj financijskog računovodstva.

Ciljevi financijskih izvještaja su sljedeći:1

Pružanje informacija o financijskom položaju, uspješnosti poslovanja i promjenama

financijskog položaja subjekta, što je korisno širokom krugu korisnika u donošenju

ekonomskih odluka

Financijski izvještaji pokazuju rezultate upravljanja ili odgovornosti menadžmenta za

povjerene im resurse. Korisnici informacija trebaju financijske informacije zbog

ocjene efikasnosti menadžmenta kao i ocjene njihove odgovornosti

Financijski izvještaji služe za donošenje odluka kao što su: da li ulagati u neke

poslovne subjekte, prodati ulaganja (dionice, udjele) subjekata ili ih zadržati, da li dati

1 Gulin.,D.et al (2006): Računovodstvo trgovačkih društava uz primjenu MSFI/MRS i poreznih propisa,

Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb,. str.717.

9

povjerenstvo menadžmentu poslovnog subjekta ili ga zamijeniti novim

menadžmentom, itd.

Financijski izvještaji su finalni proizvod računovodstva, a namijenjeni su unutarnjim i

vanjskim korisnicima kako bi im pružili informacije o financijskom položaju poduzeća i

uspješnosti poslovanja. Informirati korisnike znači prezentirati im sve relevantne i

istovremeno pouzdane računovodstvene informacije u obliku i sadržaju prepoznatljivom i

razumljivom osobama kojima su namijenjene. Da bi financijski izvještaji ispunili tako važne

zadaće i ostvarila postavljene ciljeve moraju udovoljiti sljedećim kvalitativnim obilježjima:2

razumljivost

važnost

pouzdanost i

usporedivost.

Kvalitetne financijske informacije pružene u financijskim izvještajima karakterizira

razumljivost. Korisnicima bi trebalo biti pruženo dovoljno znanja o poslovnim i ekonomskim

aktivnostima i o računovodstvu. Korisnost informacije ogleda se u njezinoj važnosti za

potrebe korisnika pri donošenju odluka. Zainteresiranost korisnika za predviđanje budućnosti,

budućeg financijskog položaja i uspješnosti te niza drugih pitanja udovoljavaju informacije o

položaju i prošloj uspješnosti. Kako bi informacija bila korisna mora biti pouzdana, što znači

da u njoj nema značajne pogreške i sumnji u vjerodostojnost prikazivanja svega onoga što ona

predstavlja ili bi se moglo u budućnosti očekivati da će to predstavljati. Informacija mora

vjerno predočiti sve relevantne dokaze, transakcije i druge događaje koje svaku informaciju

čine pouzdanom. Sve financijske informacije u financijskim izvještajima moraju biti

usporedive iz razloga kako bi korisnici mogli odrediti trendove financijskog položaja

poduzeća i njegove poslovne uspješnosti i to kako unutar poduzeća, tako i u odnosu na druga

srodna poduzeća i grupacije u cjelini.

Uz navedena kvalitativna obilježja pri usporedbi drugih autora također navodimo:3

Vjerno predočavanje – informacije iz financijskih izvještaja trebaju vjerno prikazati

transakcije koje iz tih izvještaja proizlaze. Tako npr. bilanca treba vjerno predočiti

2 Vujević, I. (2004): Financijska analiza u teoriji i praksi, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet, Split,.str.78.


Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb,str.720-721.

10

transakcije koje proizlaze iz imovine, obveza i kapitala na datum bilance. Puno je

rizika koji umanjuju vjerodostojnost financijskih izvještaja pa oni ne prikazuju ono što

prikazuju da znače. Najveći su rizici povezani s procjenom gdje još značajan utjecaj

ima trošak nabave (povijesni trošak).

Prevaga biti nad formom – ovo načelo prikazuje da informacije trebaju odražavati

prije svega bit nastalih transakcija i njihov ekonomski značaj, a tek onda zakonsku

formu.

Neutralnost – informacije u financijskim izvještajima trebaju biti neutralne.

Financijski izvještaji su neutralni ako objavljaju informacije koje ne utječu na

donošenje poslovnih odluka sa svrhom postizanja unaprijed određenog rezultata.

Opreznost – poslovni subjekti trebaju prihvatiti nesigurnost koja je prisutna u

okruženje. Razboritost uključuje opreznost u uvjetima nesigurnosti kada imovina i

prihodi nisu precijenjeni, a obveze i rashodi nisu podcijenjeni. Pri tome, razboritost

nije namjerno stvaranje prevelikih rezerviranja ili podcjenjivanje imovine ili

precjenjivanje obveza.

Potpunost – informacije u financijskim izvještajima moraju biti potpune. Izostavljanje

može dovesti do nepouzdanosti i krivih odluka korisnika informacija

Usporedivost – korisnici informacija žele, što je logično, svoj financijski položaj,

uspješnost i novčani tok usporediti: (1) s drugim društvima u grani ili prosjecima na

razini gospodarstva ili (2) s drugim obračunskih razdobljima promatranog društva.

Pravovremenost – kašnjenje informacija pretvara ih u nevažne i nepouzdane

informacije. Ako se opet preurani s objavljivanjem financijskih izvještaja postoji

opasnost od izostavljanja nekih činjenica pa prema tome i njihove nepouzdanosti.

Dakle, pravovremenost predstavlja sponu (ili jednakost) između važnosti i

pouzdanosti. Menadžment, odgovoran za pripremu financijskih izvještaja, mora dobro

razmotriti potrebe korisnika financijskih izvještaja kako bi ih mogao pravovremeno

informirati.

Ravnoteža između koristi i troška – vrijednost informacije je odnos između koristi i

troška od dobivenih informacija. Koristi bi trebale premašiti iznos troška njihove

pripreme. Nažalost, troškove pripreme i izrade financijskih izvještaja moguće je točno

i pouzdano utvrditi dok je korist od informacija subjektivne prirode. Često se koristi

ne alociraju samo na one za koje se primarno pripremaju financijski izvještaji već se

disperziraju i na druge korisnike koji ne snose troškove pripreme informacija.

11

Istinito i fer prezentiranje – za financijske izvještaje često se tvrdi da fer prezentiraju

financijski položaj, uspješnost i promjene financijskog položaja. Primjena svih

navedenih načela kvalitete financijskih izvještaja upravo doprinosi da financijski

izvještaji fer predočavaju informacije njihovim korisnicima.

Velik je broj različitih korisnika financijskih izvještaja koji im služe za zadovoljavanje

različitih potreba za informacijama. Različiti su ciljevi, ali i interesi koji se pomoću tih

informacija mogu postići.

Korisnici financijskih izvještaja predstavljaju sadašnje i potencijalne investitore, zaposlenike,

dobavljače i ostale vjerovnike, kupce, vlade i njihove agencije, te javnost. Korištenje

financijskih izvještaja osigurava njihove različite apetite za informacijama:4

Ulagači (investitori). Ulagači rizičnog kapitala i njihovi savjetnici zabrinuti su zbog

rizika koji mu je svojstven te prihodima od tih ulaganja. Oni trebaju informaciju da im

pomogne ustanoviti bi li trebali kupiti, držati ili prodati. Dioničari su također

zainteresirani za informaciju koja im omogućuje procijeniti sposobnost poduzeća da

isplati dividende.

Zaposlenici. Zaposlenici i njihove predstavničke grupe zainteresirani su za informaciju

koja im omogućuje procjenu sposobnosti poduzeća da osigura nagrađivanje,

mirovinska prava i mogućnosti zapošljavanja.

Zajmodavci. Zajmodavci su zainteresirani za informaciju koja im omogućuje da

odrede hoće li njihovi zajmovi, i kamate koje idu uz njih, biti pravodobno plaćeni.

Dobavljači i ostali vjerovnici. Dobavljači i ostali vjerovnici zainteresirani su za

informaciju koja im omogućuje da odredi hoće li iznosi koji im se duguju biti

pravodobno plaćeni. Vjerovnici su zainteresirani za poslovanje poduzeća, vjerojatno

za kraće razdoblje nego zajmodavci, osim ako su kontinuirano upućeni za poduzeće

kao njihovog glavnog kupca.

Kupci. Kupci su zainteresirani za informacije o nastavku poslovanja poduzeća,

posebice kad imaju dugoročne poslovne odnose s njim ili su ovisni o tom subjektu.

Vlade i njihove agencije. Vlade i njihove agencije zainteresirani su za alokaciju

resursa i stoga za aktivnost poduzeća. Oni također zahtijevaju informaciju u svrhu

reguliranja aktivnosti poduzeća, određivanja poreznih politika te kao osnovicu za

statistiku nacionalnog dohotka i sličnih statistika.

4 Belak, V. (2002): Osnove profesionalnog računovodstve, Veleučilište u Splitu, Split, str.37-39.

12

Javnost. Poduzeća utječu na pojedince u javnosti na različite načine. Poduzeća,

primjerice mogu značajno pridonijeti lokalnoj privredi na mnogo načina, uključujući

zapošljavanje većeg broja ljudi te brigu nad lokalnim opskrbljivačima. Financijski

izvještaji mogu pomoći javnosti pružajući joj informacije o trendovima i prosperitetu

poduzeća te o rasponu njegovih aktivnosti (okvir MRS,t.9.).

Slika 1: Najvažniji korisnici računovodstvenih informacija

Izvor: Izrada autora

Iako se svim korisnicima informacijama ne može udovoljiti s financijskim izvještajima, ipak

postoje potrebe koje su svima njima zajedničke. Ukoliko informacije iz financijskih izvještaja

ispunjavaju informacijske potrebe, kao što su potrebe ulagača koji opskrbljuju poduzeće

rizičnim kapitalom, tada će udovoljavati i većini potreba ostalih korisnika financijskih

izvještaja.

Primarna odgovornost menadžmenta poduzeća je sastavljanje i prezentiranje financijskih

izvještaja poduzeća. Menadžment je također zainteresiran za informacije financijskim

izvještajima, iako ima pristup i dodatnim upravljačkim i financijskim informacijama, jer mu

pomažu pri planiranju, odlučivanju i kontroli. Menadžment ima mogućnost odrediti oblik i

sadržaj takvih dodatnih informacija kako bi zadovoljio vlastite potrebe. Temelj objavljenih

Računovodstvene informacije

Ulagači (investitori)

Zaposlenici

Zajmodavci

Dobavljači i ostali

vjerovnici Kupci

Vlade i njihove agencije

Javnost

13

financijskih izvještaja su informacije o financijskom položaju, uspješnosti poslovanja i

promjenama financijskog položaja subjekta koje je koristio menadžment.

Uz navedene najvažnije korisnije financijskih izvještaja postoje i ostali korisnici:5

potencijalni ulagači u vrijednosne papire

menadžment

članovi uprava, direktori, članovi nadzornih odbora

financijski analitičari

savjetnici

brokeri

jamci

burze

odvjetnici, makroekonomisti

porezne uprave, financijska policija, carinske uprave, državna revizija, državna

statistika

zakonodavne institucije i sudstvo

izvještajne financijske agencije i financijske tiskovine

trgovačke komore

istraživači

profesori i studenti ekonomskih fakulteta

Svako poduzeće dužno je sastavljati financijske izvještaje u obliku, sadržaju i načinu

sukladno Zakonom. Svrha financijskih izvještaja je u pružanju informacija o poduzeću i to o

njegovoj imovini, obvezama, glavnici, prihodima i rashodima, uključujući dobitke i gubitke,

ostalim promjenama glavnice te novčanim tokovima poduzeća6. Također se od poduzeća

zahtijeva jednogodišnje financijsko izvještavanje.

Godišnji financijski izvještaji moraju pružiti istinit i objektivan prikaz financijskog položaja i

uspješnosti poslovanja poduzetnika.7


Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb,str.718. 6 MRS 1 – Svrha financijskih izvještaja, točka 5.

7 Narodne novine (2012): Zakon o računovodstvu, Narodne novine d.d., Zagreb, br.109/07, čl.15.

14

Financijski izvještaji se prema čl. 15., Zakona o računovodstvu sastoje od:8

bilance,

računa dobiti i gubitka,

izvještaja o novčanom tijeku,

izvještaja o promjenama kapitala i

bilješki uz financijske izvještaje.

Veliki i srednje veliki poduzetnici sastavljaju sve godišnje financijske izvještaje. Mali

poduzetnici dužni su sastavljati bilancu (skraćenu)9, račun dobiti i gubitka (skraćeni) te

bilješke uz financijske izvještaje.

2.2. Zakonski okvir računovodstvenog izvještavanja

Zakonski okvir računovodstvenog izvještavanja u Hrvatskoj definiran je:

Zakonom o računovodstvu (NN 109/2007),

Pravilnikom o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvješća (NN 38/2008),

Pravilnikom o načinu vođenja Registra godišnjih financijskih izvješća (NN 39/2008),

Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, uključivo i Međunarodnim

računovodstvenim standardima - objavljuju se i tumače na temelju Odluke o

odobravanja prijevoda i primjene Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja

(NN, 61/2006) donesene od strane Odbora za standarde financijskog izvještavanja i

Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja – objavljuju se na temelju Odluke o

objavljivanju Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (NN 30/2008) donesene

od strane Odbor za standarde financijskog izvještavanja.

Utjecaj na financijske izvještaje također uvelike utječu i Regulativne smjernice Europske

unije i računovodstvene politike.

2.2.1. Zakon o računovodstvu

U temeljnim odredbama Zakona o računovodstvu ističe se da je svaki poduzetnik, čije je

sjedište u Republici Hrvatskoj, obvezan voditi poslovne knjige i sastavljati financijske

8 Narodne novine (2012): Zakon o računovodstvu, Narodne novine d.d., Zagreb, br.109/07, čl.15.

9 Skraćena financijska izvješća trebala bi sadržavati barem podatke skupina računa i glavnih međuzbrojeva koji

su navedeni u propisanim financijskim izvještajima.

15

izvještaje prema temeljnim načelima urednog knjigovodstva, tako da u njima budu vidljivi

njegovi poslovi i stanje njegove imovine. Knjigovodstvo mora biti takvo da trećoj stručnoj

osobi u okviru primjerenog roka omogući uvid u poslovne događaje i u stanje poduzeća.

Poslovni događaji se moraju moći pratiti prema njihovom nastajanju i razvoju.10

Zakon o računovodstvu predstavlja temeljni zakon u kojem je detaljno uređeno financijsko

izvještavanje. Aktualni Zakon o računovodstvu u primjeni je od 01.01.2008. godine (Narodne

novine, 109/2007) te je njegova uloga predstaviti osnovni zakonski propis koji definira

područje računovodstva poduzetnika. Ministar financija propisuje strukturu i sadržaj godišnjih

financijskih izvještaja.

U Zakonu o računovodstvu sadržane su odredbe:11

o knjigovodstvenim ispravama (članak 3. do 7.)

o poslovnim knjigama (članak 8. do 12.)

o popisu imovine i obveza (članak 13. i 14.)

o financijskim izvještajima (članak 15. i 16.)

o klasifikaciji obveznika primjene Zakona (članak 17.)

o standardima financijskog izvještavanja (članak 18. i 19.)

o javnoj objavi financijskih izvještaja (članak 20.)

o kaznenim djelima i prekršajima (članak 21., 22. i 23.)

Ovisno o kriterijima veličine aktive, ostvarenog prihoda i broja zaposlenih radnika, Zakon

razlikuje male, srednje i velike poduzetnike.12

Mali poduzetnici (ne prelaze dva od sljedećih uvjeta):

ukupna aktiva 32.500.000,00 kn,

prihod 65.000.000,00 kn,

prosječan broj radnika tijekom poslovne godine 50.

Srednji poduzetnici (prelaze dva prethodna uvjeta ali ne prelaze dva od sljedećih uvjeta):

ukupna aktiva 130.000.000,00 kn,

prihod 260.000.000,00 kn,

10

Narodne novine (2012): Zakon o računovodstvu, Narodne novine d.d., Zagreb, br.109/07, čl.1. 11

Gulin.,D.et al (2006): Računovodstvo trgovačkih društava uz primjenu MSFI/MRS i poreznih propisa,

Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb,str.17. 12

Narodne novine (2012): Zakon o računovodstvu, Narodne novine d.d., Zagreb, br.109/07, čl.3.

16

prosječan broj radnika tijekom poslovne godine 250.

Veliki poduzetnici su oni koji prelaze dva prethodna uvjeta, te banke, štedne banke,

stambene štedionice, institucije za elektronički novac, društva za osiguranje, leasing društva,

društva za upravljanje investicijskim fondovima i zasebna imovina bez pravne osobnosti

kojom oni upravljaju, društva za upravljanje investicijskim fondovima i imovina

investicijskih fondova s pravnom osobnosti, društva za upravljanje obveznim odnosno

dobrovoljnim mirovinskim fondovima i zasebna imovina kojom oni upravljaju te mirovinska

osiguravajuća društva.

Zakon propisuje i različite obveze u pogledu primjene standarda financijskog izvještavanja.

Za velike poduzetnike te poduzetnike čiji vrijednosni papiri kotiraju na burzama ili se

spremaju za uvrštenje na organizirano tržište vrijednosnih papira obvezna je primjena

Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, uključujući i Međunarodne

računovodstvene standarde u sastavljanju i prezentiranju financijskih izvještaja (čl. 3. st. 2.

Zakona o računovodstvu).13

S obzirom na vrstu i sadržaj financijskih izvještaja razlike među poduzetnicima su14

:

Veliki poduzetnici:

- sastavljaju bilancu i račun dobiti i gubitka po propisima,

- sastavljaju izvještaj o novčanim tijekovima, izvještaj o promjenama glavnice te

računovodstvene politike i bilješke uz financijske izvještaje,

- sastavljaju godišnje izvješće, koje je opširnije od financijskih izvještaja, a

- njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji jedanput godišnje.

Srednje veliki poduzetnici:

- sastavljaju bilancu i račun dobiti i gubitka po propisima,

- sastavljaju izvještaj o novčanim tijekovima, izvještaj o promjenama glavnice te

računovodstvene politike i bilješke uz financijske izvještaje, a

- njihovi financijski izvještaji podliježu reviziji jedanput godišnje samo ako su

organizirani kao dionička društva, a ako nisu, onda

- reviziji podliježu u skladu s vlastitim pravilima ili statutom.

Mali poduzetnici:

- sastavljaju bilancu i račun dobiti i gubitka po skraćenoj shemi,

13


http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329423.html (20.12.2012.)

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329423.html

17

- skraćenoj reviziji podliježu svake treće godine samo ako su organizirana kao

dionička društva, u suprotnom, reviziji podliježu u skladu s vlastitim pravilima

ili statutom,

- nisu obvezni sastavljati izvještaj o novčanim tijekovima, ali jesu obvezni

načiniti bilješke uz financijske izvještaje.

Prema članku 8 Zakona o računovodstvu, četiri najznačajnija kriterija koja se primjenjuju

jednako u financijskom računovodstvu svih vrsta poduzetnika su15

:

- primjena sustava dvojnog knjigovodstva,

- primjena načela nastanka događaja,

- obveza vođenja poslovnih knjiga koje čine: dnevnik, glavna knjiga i pomoćne

knjige,

- obveza izrade temeljnih financijskih izvještaja

2.2.2. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja

U Hrvatskoj primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja počinje od 01.

siječnja 1993. godine. Međunarodni standardi financijskog izvještavanja sadrže Međunarodne

računovodstvene standarde (MRS) i njihove SOO, te Međunarodne standarde financijskog

izvještavanja (MSFI) i njihove SOO, koji su utvrđeni od Europske komisije i objavljeni u

službenom listu Europske unije. Međunarodni standardi financijskog

izvještavanja/Međunarodni računovodstveni standardi se prevode, objavljuju i tumače na

temelju Odluke Odbora za standarde financijskog izvještavanja o odobravanju prijevoda i

primjene Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja (Narodne novine, 61/2006).

Primjena Međunarodnih računovodstvenih standarda prema obveznosti primjene Zakona o

računovodstvu dijeli obveznike na dvije skupine. Obveznici primjene Zakona o

računovodstvu koji u potpunosti primjenjuju MSFI su:16

veliki obveznici

15

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/299423.html (15.11.2012.) 16


Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb,str.19.


18

obveznici čiji vrijednosti papiri kotiraju na burzama ili se spremaju za uvrštenje u

burzovnu kotaciju u Republici Hrvatskoj na službenih tržištima te na kotaciji za javna

dionička društva sukladno odgovarajućim odredbama Zakona o tržištu vrijednosnih

papira.

Druga skupina obveznika primjene Zakona o računovodstvu u članku 18. stavku 2. ovoga

Zakona je propisano da mogu:

odabrati primjenu MSFI u cijelosti, ili

SFI koje donosi Odbor za SFI sukladno MSFI

„MRS 1- Prezentiranje financijskih izvještaja propisuje osnovu prezentiranja financijskih

izvještaja za opće namjene da se osigura usporedivost financijskih izvještaja s prijašnjim

razdobljima tog subjekta kao i s financijskim izvještajima drugih pravnih osoba.“17

Standard

također utvrđuje minimalan sadržaj i oblike bilance, računa dobiti i gubitka, a razrađuje i

sadržaj bilježaka. „Po prvi puta standardizira se struktura bilježaka uz financijske izvještaje,

što također pridonosi istinitom i fer izvještavanju.“18

Do danas prevedeno je i objavljeno 41 MRS i 8 MSFI-ja. MRS-om 1 (toč.10.) propisan je

potpuni set financijskih izvještaja prema Odredbama MSFI-ja koji je u primjeni od

01.01.2009., se sastoji od: izvješća o financijskom položaju, izvješća o sveobuhvatnoj dobiti,

izvješća o novčanim tijekovima, izvješća o promjenama kapitala i bilješki uz financijska

izvješća.

2.2.3. Hrvatski standardi financijskog izvještavanja

Sjednicom održanom 28. veljače 2008. godine donesena je odluka o objavi Hrvatskih

standarda financijskog izvještavanja. HSFI objavljuje Odbor za standarde financijskog

izvještavanja, a nastali su sukladno Zakonu o računovodstvu. Njihov temelj je na domaćoj

računovodstvenoj teoriji i praksi, odrednicama Međunarodnih standarda financijskog

izvještavanja kao i na IV. i VII. Direktivi Europske unije.

Do danas je doneseno 17 HSFI. Prema ZOR-u HSFI su računovodstvena načela i pravila

sastavljanja i prezentiranja financijskih izvještaja koje primjenjuje računovodstvena struka.

Objavljuju se u Narodnim novinama. Svrha HSFI je propisati osnovu za sastavljanje i

17

Domazet, T. (2006): Međunarodni standardi financijskog izvješćivanja, Zgombić & Partneri, Zagreb, str.117. 18

Mrša, J. (1997), Predočavanja financijskih izvješća u prijedlogu novoga međunarodnog računovodstvenog

standarda E 53, RriF 9/97., Zagreb, str.9.

19

prezentaciju financijskih izvještaja, pomoći revizorima u formiranju mišljenja jesu li

financijski izvještaji u skladu s HSFI, te pomoći korisnicima financijskih izvještaja pri

tumačenju podataka i informacije koje su sadržane u financijskim izvještajima.

Prilagodba potrebama srednjih i malih poduzetnika koji prevladavaju u hrvatskom

gospodarstvu dovela je do njihove jednostavnosti, malog opsega, ali ipak zadovoljavajućim

kriterijima suvremenog financijskog računovodstva. HSFI također zadovoljavaju uvjete koje

postavlja Europska unija za sastavljanja prezentiranja i objavljivanja financijskih izvještaja.

„HSFI 1- Financijski izvještaji - predstavlja osnovu za prezentiranje financijskih izvještaja

opće namjene kako bi se osigurala usporedivost s financijskim izvještajima za prethodno

razdoblje i s financijskim izvještajima drugih poduzetnika. Ovaj standard treba primjenjivati u

sastavljanju, prezentiranju i objavljivanju financijskih izvještaja opće namjene.19

2.2.4. Računovodstvene smjernice Europske unije

Računovodstvene smjernice Europske Unije su sastavljene kao opća računovodstvena načela i

nemaju za cilj reguliranje mogućnosti praktične primjene tih načela. Smjernice su napravljene

u skladu s regulativnim okruženjem u kojima se primjenjuju u praksi i predstavljaju dio

Europskog zakona o poduzećima, te su u tom smislu obvezne za primjenu. Cilj im je

financijske informacije koje objavljuju različite tvrtke učiniti ekvivalentnima i usporedivima.

Računovodstvenu materiju reguliraju Četvrta smjernica usvojena 1978. godine, Sedma

smjernica usvojena 1983, Smjernica o računima banaka usvojena 1986. te Smjernica o

računima osiguravajućih društava usvojena 1991. godine.20

Četvrta smjernica regulira izradu, sadržaj, prezentiranje, reviziju i objavljivanje financijskih

izvještaja za sve tvrtke, osim banaka i osiguravajućih društava. "Četvrta smjernica ne nastoji

standardizirati računovodstvena pravila. Ona cilja na usporedivost i jednakost financijskih

informacija koje tvrtke trebaju objavljivati. Ona postavlja minimum uvjeta koje treba ispuniti,

dok istodobno dopušta zemljama članicama da idu iznad tih uvjeta nametanjem dodatnih ili

detaljnih pravila" (Ured za integracije, 1999:226).21

19

HSFI 1- Financijski izvještaji 20

Aljinović Barać, Ž. (2009/2010): Računovodstvo novčanih tijekova, autorski materijal, Split, str.10. 21

Aljinović Barać, Ž. (2009/2010): Računovodstvo novčanih tijekova, autorski materijal, Split, str.12.

20

Sedma smjernica se svojim sadržajem nastavlja na Četvrtu smjernicu, a u osnovi regulira

izradu, sadržaj, prezentiranje, reviziju i objavljivanje konsolidiranih financijskih izvještaja,

koje sastavljaju tvrtke povezane u razne složenije organizacijske oblike.22

2.3. Temeljni financijski izvještaji

Temeljni financijski izvještaji u Republici Hrvatskoj prema ZOR-u su23

:

1. Bilanca,

2. Račun dobiti i gubitka,

3. Izvještaj o novčanom tijeku,

4. Izvještaj o promjenama kapitala i

5. Bilješke uz financijske izvještaje.

Promjena naziva temeljnih financijskih izvještaja za obveznike MSFI-a obrađena je revizijom

MRS-a 1.

Tablica 1: Promjene naziva financijskih izvještaja od 01.01.2009

PROMJENE NAZIVA FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

MRS 1 - do 31.12.2008. MRS 1 - nakon 01.01.2009.

Bilanca Izvještaj o financijskom položaju na kraju razdoblja

Račun dobiti i gubitka Izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti razdoblja

Izvještaj o promjenama kapitala Izvještaj o promjenama kapitala tijekom razdoblja

Izvještaj o novčanim tijekovima Izvještaj o novčanim tijekovima tijekom razdoblja

Bilješke Bilješke

Izvor: Belak, V. (2009): Računovodstvo dugotrajne materijalne imovine, Belak excellens d.o.o., Zagreb, str. 40-

41.

22

Aljinović Barać, Ž. (2009/2010): Računovodstvo novčanih tijekova, autorski materijal, Split, str.13. 23

Narodne novine (2012): Zakon o računovodstvu, Narodne novine d.d., Zagreb, br.109/07, čl.19.

21

2.3.1. Izvještaj o financijskom položaju na kraju razdoblja (Bilanca)

Riječ bilanca, pretpostavlja se, potječe iz latinskog bi (dvostruki) i lanx (zdjela vage) što

implicira jednakost između lijeve i desne strane tj. aktive i pasive bilance.24

Bilanca je temeljni financijski izvještaj poduzeća koji pokazuje imovinu, sredstva, odnosno

resurse kojima poduzeće raspolaže (aktiva) i pasivu (obveze i glavnicu) poduzeća na određeni

dan. Obično se sastavlja za svaku poslovnu godinu (na istek posljednjeg dana tog razdoblja),

kao i za kraća vremenska razdoblja (periodične bilance). Ona pokazuje kako se imovina

poduzeća osigurava (izvori) kapitalom kreditora (obveze) i vlasnika (glavnica).25

Bilanca ima određene karakteristike. Temeljna osobina bilance kao izvještaja je njena

statičnost, što znači kako ona predstavlja financijsku situaciju na točno određeni dan. Prikaz

učinaka svih odluka i transakcija koje su se dogodile i obračunale do datuma njezine pripreme

odražava njena kumulativnost. Njena svrha je opis prošlih događaja na temelju kojih se vidi

sadašnje stanje i koristi za procjenu budućih rezultata. Bilančna ravnoteža pokazuje vezu

između imovine i njenih izvora. Balansiranje imovine s izvorima dobiva se na način da se

imovina se iskazuje na dugovnoj strani, a obveze i glavnica na potražnoj strani bilance.

Ravnoteža bilance može se izraziti na načine i to:

AKTIVA = PASIVA

ili

IMOVINA = VLASTITI KAPITAL + TUĐI IZVORI (OBVEZE)

Bilanca predstavlja osnovnu podlogu za analizu financijskog položaja poduzeća, za

utvrđivanje eventualnih slabosti u poslovanju i otklanjanje tih slabosti, kao i za predviđanje

poslovanja u budućnosti.26

Kriterij funkcionalnosti nalaže da se u aktivu prvo unesu sve pozicije iste funkcionalne

skupine (npr. prvo sve pozicije dugotrajne imovine, a zatim kratkotrajne imovine). Koja će

skupina biti prezentirana prvo ovisi o kriteriju likvidnosti.27

Kriterij opadajuće likvidnosti

nalaže prvotni unos najlikvidnijih oblika (novac), a kasnije sve manje likvidne imovine.

24

Ima i drugih teorija o podrijetlu riječi bilanca, npr. franc. Bilan, što znači godišnji račun, talijan. Bilancia, tj.

vaga. 25

Vujević, I. (2004): Financijska analiza u teoriji i praksi, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet, Split,.str.79. 26

Vujević, I. (2004): Financijska analiza u teoriji i praksi, Sveučilište u Splitu, Ekonomski fakultet, Split,.str.80. 27

Žager, K., Žager, L. (1999): Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb., str.41.

22

Prema kriteriju rastuće likvidnosti unos pozicija je obrnutim redoslijedom, što znači prvotni

unos najnelikvidnijih oblika dugotrajne imovine (nematerijalna, materijalna), a zatim

kratkotrajna imovina (prvo zalihe, dok je posljednja pozicija novac). Prema kriteriju namjene

i ročnosti unose se pozicije pasive. Kriterij namjene vezan je uz osnovna pravila financiranja

imovine (kratkotrajna imovina treba biti financirana iz kratkoročnih izvora i dijela dugoročnih

izvora, a dugotrajna imovina iz dugoročnih i trajnih izvora)28

- zlatno pravilo financiranja.

Kriterij ročnosti (opadajuće ili rastuće), zahtijeva da se pozicije pasive unose prema roku

dospijeća.29

Usklađenost kriterija unosa za aktivu i pasivu olakšava njezino razumijevanje. To

znači da ukoliko aktiva počinje s kratkotrajnom imovinom (novcem), tada pasiva mora početi

s kratkoročnim obvezama i obrnuto.

Postoje različite vrste bilanci u teoriji i praksi s obzirom na formu, vrijeme ili razlog

sastavljanja. Neke vrste su: početna, zaključna, pokusna, konsolidirana, zbrojna bilanca,

bilanca fuzije, sanacije, likvidacije, razdvajanja itd.

Najrelevantnije bilance:

početna bilanca - sastavlja se prilikom osnivanja tvrtke i na početku svake poslovne

godine

završna bilanca - sastavlja se na zadnji dan poslovne godine. Zaključna bilanca s 31.

prosincem predstavlja ujedno i početnu bilancu na dan 1. siječnja, tj. početkom novog

obračunskog razdoblja.

28

Žager, K., Žager, L. (1999): Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb., str.41. 29


23

AKTIVA PASIVA

A. Potraživanja za upisani a

neuplaćeni kapital

B. Dugotrajna imovina

- Nematerijalna imovina

- Materijalna imovina

- Financijska imovina

- Potraživanja

C. Kratkotrajna imovina

- Zalihe

- Potraživanja

- Financijska imovina

- Novac u banci i blagajni

D. Plaćeni troškovi budućeg

razdoblja i nedospjela naplata

potraživanja

E. Gubitak iznad visine kapitala

F. Ukupna aktiva

A. Kapital i rezerve

- Upisani kapital

- Premija na emitirane dionice

- Revalorizacijske rezerve

- Rezerve

- Zadržani dobitak ili preneseni

gubitak

- Dobitak ili gubitak tekuće godine

B. Dugoročna rezerviranja

C. Dugoročne obveze

D. Kratkoročne obveze

E. Odgođeno plaćanje troškova i

prihod budućeg razdoblja

F. Ukupna pasiva

Slika 2: Shematski prikaz skraćene bilance

Izvor: Vidučić, Lj. (2004): Financijski menadžment, RRiF-plus, Zagreb, str.371.

2.3.2. Izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti razdoblja (Račun dobiti i gubitka)

Računovodstveni izvještaj koje pokazuje profitabilnost poslovnih operacija tijekom jedne

godine zove se račun dobiti i gubitka.30

Obuhvat računa dobiti i gubitka su prihodi, rashodi,

dobit i gubitak u određenom obračunskom razdoblju. Obilježje Računa dobiti i gubitka je

dinamičnost. Povezanost između Bilance i Računa dobiti i gubitka iskazuje se promjenama

koje se događaju na vrijednosti i strukturi imovine, obveza i kapitala, te imaju za posljedicu

30

Belak, V.(1995): Menadžersko računovodstvo, RRIF, Zagreb, str.25.

24

pojavu prihoda i rashoda pri čemu se nastanak prihoda javlja kao posljedica povećanja

vrijednosti određenih oblika imovine ili kao posljedica smanjenja vrijednosti određenih oblika

obveza, te nastanak rashoda koji se javlja kao posljedica smanjenja vrijednosti određenih

oblika imovine i kao posljedica povećanja vrijednosti određenih oblika obveza.

Slika 3: Shematski prikaz nastanka prihoda i rashoda


Prihod predstavlja povećanje ekonomske koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku

priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje kapitala

osim povećanja kapitala koje se odnosi na unose od strane ulagača.31

Pri knjiženju prihoda se

primjenjuje temeljno računovodstveno načelo, tj. načelo realizacije (načelo nastanka

događaja) - prihod se priznaje kada su dobra i usluge isporučeni, a knjiži po ispostavljenoj

fakturi neovisno o tome što će naplata uslijediti naknadno. Klasifikacija prihoda na redovne i

izvanredne ovisi o tome nastaju li redovito u poslovanju ili se javljaju samo povremeno.

Sastavni dio redovnih prihoda su poslovni prihodi koji se ostvaruju prodajom proizvoda,

prodajom trgovačke robe ili pružanjem usluga, ovisno o prirodi poslovanja poslovnog

subjekta. Takvi prihodi predstavljaju prihode iz svakodnevnog poslovanja i u strukturi

zauzimaju najveći udio. Redovni prihodi uključuju i financijske prihode koji rezultiraju kao

plasiranje viška raspoloživa novca (dionice, obveznice, kamate, pozitivne tečajne razlike).

Izvanredni prihodi su oni prihodi koji se ne pojavljuju redovito, pa se stoga ne mogu ni

planirati ni predvidjeti. Najčešće se javljaju prilikom prodaje dugotrajne imovine, prodaje

sirovina, inventurnih viškova, otpisa obveza kao i kod svih drugih izvanrednih oblika

povećanja imovine ili smanjenja obveza.32

31

HSFI 15-Prihodi, točka 15.3. 32


PRIHODI

• nastaju kao posljedica povećanja vrijednosti određenih oblika imovine

• nastaju kao posljedica smanjenja vrijednosti određenih oblika obveza

RASHODI

• nastanaju kao posljedica smanjenja vrijednosti određenih oblika imovine

• nastanaju kao posljedica povećanja vrijednosti određenih oblika obveza

25

Rashod je smanjenje ekonomske koristi kroz obračunsko razdoblje u obliku odljeva ili

iscrpljenja imovine ili stvaranja obveza što ima za posljedicu smanjenje kapitala osim onog u

svezi s raspodjelom sudionicima u kapitalu.33

Smanjenja imovine ili povećanja obveza dovodi

do priznavanja rashoda. Ovisno o tome nastaju li redovito u poslovanju ili se javljaju samo

povremeno, rashodi se kao i prihodi dijele na redovne i izvanredne. Redovni rashodi

obuhvaćaju poslovne i financijske rashode. Poslovni rashodi su posljedica obavljanja

djelatnosti poduzeća, redovito se pojavljuju a čine ih troškovi sadržani u prodanim

proizvodima, te ostali troškovi razdoblja, nabavna vrijednost prodane robe i sl. Struktura

poslovnih rashoda ovisi od vrste djelatnosti i metode obračuna troškova.34

Nastanak

financijskih rashoda je posljedica korištenja tuđeg novca. Najčešći oblici financijskih rashoda

su kamate za korištena tuđa sredstva, negativne tečajne razlike, smanjenje financijskih

plasmana i sl. Izvanredni rashodi obuhvaćaju rashode koji ne nastaju redovito u poslovanju i

za posljedicu imaju smanjenje imovine ili povećanje obveza. Primjeri tih rashoda su: otuđenja

imovine, kazne, korekcije rashoda itd.

Financijski rezultat predstavlja razliku između prihoda i rashoda.35

Financijski rezultat može

biti dobit ili gubitak, ovisno o prevagi prihoda nad rashodima, ili obrnuto.

Slika 4: Shematski prikaz financijskog rezultata


33

HSFI 16- Rashodi, točka 16.3. 34

Žager, K., Žager, L. (1999): Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb., str.49. 35

U ovoj pojednostavljenoj definiciji financijskog rezultat isključen je utjecaj poreza na dobit na konačni rezultat

poslovanja.

DOBIT • PRIHODI > RASHODA

GUBITAK • RASHODI > PRIHODI

26

Tablica 2: Shematski prikaz računa dobiti i gubitka

A. POSLOVNI PRIHODI

2. Prihod od prodaje u zemlji

3. Prihod od prodaje u inozemstvu

4. Prihodi od usluga za vlastite potrebe

5. Ostali prihodi osnovne djelatnosti

B. POSLOVNI RASHODI

1. Smanjenje zaliha nedovršene proizvodnje

2. Materijalni troškovi

3. Troškovi osoblja

4. Amortizacija i vrijednosno uskladištenje dugotrajne imovine

5. Ostali troškovi poslovanja

C. FINANCIJSKI PRIHODI

1. Prihodi od sudjelujućih interesa sa povezanim poduzećima

2. Prihodi od sudjelujućih interesa sa nepovezanim poduzećima

D. FINANCIJSKI RASHODI

1. Kamate, tečajne razlike i slični troškovi s nepovezanim poduzećima

UKUPNI PRIHODI IZ REDOVNOG POSLOVANJA

UKUPNI RASHODI IZ REDOVNOG POSLOVANJA

Dobit ili gubitak iz redovnog poslovanja

E. IZVANREDNI PRIHODI

F. IZVANREDNI RASHODI

Rezultat izvanrednih aktivnosti

UKUPNI PRIHODI

UKUPNI RASHODI

Dobit ili gubitak iz ukupnog poslovanja

Porez na dobit

Dobit ili gubitak nakon oporezivanja

Izvor: Žager, K., Žager, L. (1999): Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, str.5.

27

2.3.3. Izvještaj o novčanim tijekovima tijekom razdoblja (Izvještaj o

novčanom tijeku)

Izvještaj o novčanom tijeku je sastavni je temeljnih financijskih izvještaja. Predstavlja obvezu

sastavljanja za sva poduzeća, osim onih koji ulaze u skupinu malih poduzeća prema Zakonu o

računovodstvu. Iako Zakonom nije obavezan, zbog koristi koje izvještaj pruža većina malih

poduzeća ga ipak sastavlja. Obzirom kako je novac važna ekonomska kategorija i vrlo važan

čimbenik u poslovanju svakog poduzeća doista je opravdano da vlasnike poduzeća i ostale

korisnike zanima odakle u poduzeće stiže novac, te u koje se svrhe troši. Iz tih razloga je

potrebno sastavljati izvještaj koji govori o izvorima i upotrebi novca i koje omogućuje

utvrđivanje viška raspoloživih ili nedostatnih sredstava. Novčani tijek sadržava primitke i

izdatke gotovine, te novčanih ekvivalenata u određenom razdoblju. Novčani ekvivalenti

predstavljaju kratkoročna visokolikvidna ulaganja koja se mogu brzo u roku ne dužem od tri

mjeseca i bez rizika unovčiti radi plaćanja dospjelih obveza. Novčani primitak ne mora

istovremeno biti i prihod, ako što niti svaki rashod ne predstavlja novčani izdatak. Primici

predstavljaju naplaćenu realizaciju, naplaćenu prodaju stvarnih materijalnih sredstava i

amortizaciju, a u izdatke ulaze plaćeni troškovi realiziranih proizvoda, plaćene nabavke

stvarnih materijalnih sredstava i otplata anuiteta. Glavna razlika između bilance i računa

dobiti i gubitka u odnosu na izvještaj o novčanom tijeku odnosi se na način njihovog

sastavljanje, odnosno načelo koje se primjenjuje pri sastavljanju. Dok se bilanca i račun dobiti

i gubitka temelje na obračunskoj osnovi, odnosno temeljnom računovodstvenom načelu

nastanka događaja, izvještaj o novčanom tijeku temelji se na novčanom načelu (gotovinskom

načelu, načelu blagajne).

Kako bi osigurao što kvalitetniju informacijsku podlogu, izvještaj o novčanom tijeku

prezentira se u nekoliko segmenata. Primici i izdaci novca selektiraju se i u izvještaju

prikazuju kao primici i izdaci novca iz tri vrste aktivnosti:36

poslovne aktivnosti,

investicijske aktivnosti i

financijske aktivnosti.

Razvrstavanje tako osigurava pouzdaniju podlogu za ocjenu financijskog položaja kao za

procjenu budućih novčanih tijekova.

36


28

Novčani tijek iz poslovnih aktivnosti

Poslovne aktivnosti su glavne aktivnosti poduzeća koje rezultiraju stvaranjem prihoda i koje

imaju najveći utjecaj na dobit ili gubitak. Najčešći primjeri gotovinskih primitaka i izdataka

od poslovnih aktivnosti mogu se vidjeti u nastavku:

Tablica 3. Primjeri primitaka i izdataka od poslovnih (operativnih) aktivnosti

Primici i izdaci od operativnih aktivnosti

Primici Izdaci

- od prodaje robe i pružanja usluga

- od tantijema, naknada, provizija

- od osiguranja imovine, odštetnih

zahtjeva, anuiteta i drugih polica osiguranja

- od ugovora koji služe za

poslovne i trgovačke svrhe

- od prodaje poslovnih ili trgovačkih

vrijednosnih papira

- povrati poreza na dobit

- od predujmova i zajmova dobivenih

od financijskih institucija

- dobavljačima za isporučenu robu i pružene usluge

- zaposlenima i za račun zaposlenih

- za osiguranje, odštete, kazne, penale i sudske pristojbe

- prema ugovorima koji služe za poslovne i trgovačke

svrhe

- za kupnju poslovnih ili trgovačkih vrijednosnih papira

- predujmova i zajmova dobivenih od financijskih

institucija


Novčani tijek iz investicijskih aktivnosti

Investicijske (ulagateljske) aktivnosti vezane su uz promjene na dugotrajnoj imovini koju čine

četiri podskupine, a to su: nematerijalna imovina, materijalna imovina, financijska imovina

(plasmani na rok duži od jedne godine), te potraživanja.37

Iz toga proizlazi kako se kao

primici i izdaci novca po osnovi investicijskih aktivnosti javljaju sljedeće aktivnosti:

37


29

Tablica 4. Primjeri primitaka i izdataka od investicijskih aktivnosti

Primici i izdaci od investicijskih aktivnosti

Primici Izdaci

- od prodaje nekretnina, postrojenja i

opreme (NPO), nematerijalne imovine i druge

dugotrajne imovine

- od prodaje glavnice ili dužničkih instrumenata drugih

poduzeća i udjela u zajedničke pothvate

- od otplata predujmova i zajmova koji su dani trećim

strankama (izuzevši predujmove i zajmove financijske

institucije)

- od budućih ugovora, terminskih ugovora, ug. s

opcijom i kompenzacijskih ugovora

- za nabavu nekretnina, postrojenja i

opreme (NPO), nematerijalne imovine i druge

dugotrajne imovine,

- za stjecanje glavnice ili dužničkih instrumenata

drugih poduzeća i udjela u zajedničke pothvate

- za predujmove i zajmove dane drugim strankama

(izuzevši predujmove i zajmove financijskim

institucijama)

- za buduće ugovore, terminske ugovore, ugovore s

opcijom i kompenzacijske ugovore


Novčani tijek iz financijskih aktivnosti

Financijske aktivnosti su aktivnosti vezane za financiranje poslovanja. Financijske aktivnosti

uključuju transakcije poduzeća s njegovim vlasnicima i kreditorima. Financijske aktivnosti

uključuju posudbe i vraćanje kratkoročnih i dugoročnih dugova. Kao najčešće transakcije po

osnovi financijskih aktivnosti javljaju se sljedeće aktivnosti:

Tablica 5. Primjeri primitaka i izdataka od financijskih aktivnosti

Primici i izdaci od financijskih aktivnosti

Primici Izdaci

- od izdavanja dionica ili drugih instrumenata glavnice

- od izdavanja zadužnica, zajmova, pozajmica,

obveznica, hipoteke i druge dugoročne i kratkoročne

posudbe

- od isplata vlasnicima za stjecanje ili

otkup dionica poduzeća

- od posuđenih svota

- od najmoprimca za smanjenje nepodmirene obveze

koja se odnosi na financijski najam


30

Metode sastavljanja izvještaja o novčanom tijeku su:

Direktna metoda - prema kojoj se objavljuju glavne skupine bruto novčanih

primitaka i izdataka.38

Prednost ove metode je u prikazu priljeva i odljeva novca po

strukturi aktivnosti poduzeća.

Tablica 6: Prikaz Izvještaja o novčanom tijeku direktnom metodom

Izvještaj o novčanom tijeku po direktnoj metodi

POSLOVNE AKTIVNOSTI:

Novac primljen od kupaca

Primljene kamate i dividende

Ostali primici iz poslovanja

Novĉani izdaci dobavljaĉima i zaposlenima

Novĉani izdaci za kamate i poreze

Ostali izdaci iz poslovanja

NETO NOVČANI TIJEK IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI

INVESTICIJSKE AKTIVNOSTI:

Novĉani primici od prodaje vrijednosnih papira ili postrojenja

Novĉani primici od naplate glavnice kredita

Izdaci za kupnju vrijednosnih papira ili postrojenja

Iznosi dani zajmoprimcima

NETO NOVČANI TIJEK IZ INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

FINANCIJSKE AKTIVNOSTI:

Primici od kratkoroĉnih i dugoroĉnih pozajmica

Novac primljen od vlasnika (emisija dionica)

Otplate posuĊenih iznosa (bez kamata)

Isplate vlasnicima (dividende)

NETO NOVČANI TIJEK IZ FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

Izvor: Meigs, R.F., Meigs, W.B. (1999): Računovodstvo: Temelj poslovnog odlučivanja, Mate, str.58.

38

Švigir, A. (2010): Izvještaj o novčanom tijeku, RriF br. 1, Zagreb, str.153.

31

Indirektna metoda - prema ovoj metodi se dobitak ili gubitak usklađuje za učinke

transakcija nenovčane prirode. Kao što su sva razgraničenja ili obračunski iznosi

proteklih ili budućih poslovnih primitaka i izdataka, te za neposlovne prihoda ili

rashoda,tj. vezane za investicijske ili financijske aktivnosti.

Slika 5: Izvještaj o novčanom tijeku indirektnom metodom

Izvor: Aljinović Barać, Ž. (2009/2010): Računovodstvo novčanih tijekova, autorski materijal, Split, str.10.

32

Možemo reći da nam izvještaj o novčanom tijeku omogućava:39

utvrditi sposobnost poduzeća da ostvari budući čisti novčani tijek

utvrditi ima li poduzeće mogućnost da ispuni svije obveze prema vjerovnicima (vrati

kredite, plati dobavljače, isplati dividende)

ocijeniti uzroke zbog kojih se razlikuje neto dobit od čistog novčanog tijeka

(povezivanje novčanih primitaka i izdataka) i

procijeniti efekte novčanog tijeka i drugih nenovčanih investicijskih i financijskih

aktivnosti u obračunskom razdoblju.

2.3.4. Izvještaj o promjenama kapitala tijekom razdoblja (Izvješće o

promjenama kapitala)

Jedno od temeljnih financijskih izvještaja je Izvješće o promjenama kapitala (glavnice) koji

sukladno točki 7. MRS-a 1. zajedno s bilancom, računom dobiti i gubitka, izvještajem o

novčanom tijeku i bilješkama uz financijske izvještaje, čini cjeloviti skup financijskih

izvještaja. Obvezna izrada ovog izvještaja počela je od 1999. godine.

Promjene u glavnici poduzeća između dva datuma bilance odražavaju povećanje ili smanjenje

neto imovine ili bogatstva za vrijeme toga razdoblja, na osnovi posebnih načela mjerenja koja

su usvojena i objavljena u financijskim izvještajima.40

Izvještaj ima cilj prikazati povećanje ili

smanjenje neto imovine ili bogatstva dioničara. Sadrži sve stavke kojima se objašnjavaju

ukupni dobici i gubici razdoblja kao i one koji se prema zahtjevima pojedinih standarda ne

iskazuju u računu dobiti i gubitka nego se izravno priznaju kao promjene glavnice (npr. MRS

16 – Revalorizacija nekretnina, postrojenja i opreme ne priznaje se kao prihod i rashod nego

kao promjena glavnice, tj. knjiženje se direktno odvija na razredu 9 – Revalorizacijske

pričuve).

Izvještaj o promjenama kapitala prikazuje promjene svih komponenata kapitala između dvaju

datuma bilance (izvještaj o financijskom položaju), i to:41

uloženog kapitala,

39

Leko, V. (1996): Procjena boniteta trgovačkog društva, Masmedia, Zagreb, str.20. 40

MRS 1, Prezentiranje financijskih izvještaja, članak 87., NN, 3/04. 41

Belak, V.(2009): Računovodstvo dugotrajne materijalne imovine, Belak excellens d.o.o., Zagreb, str. 40-41.

33

zarađenog kapitala i

izravne promjene u kapitalu.

Utjecaj na promjene kapitala (vlasničke glavnice) može biti dobit ili gubitak tekućeg

razdoblja, odluke menadžmenta o isplatama dividendi, otpisi ili usklađenja vrijednosti

imovine, te usklađivanje pri mijenjanju stranih valuta i slično. Izvještaj daje podlogu

upravljačkom kadru za vođenje strategije razvoja i politike raspodjele dividendi u čemu se

očituje njegova važnost. Pravilnik o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja (Nar.

Nov., br. 38/08) propisuje obvezne pozicije koje mora sadržavati izvještaj o promjenama

kapitala.

Tablica 7: Prikaz Izvještaja o promjenama kapitala

Upisani kapital

Premije na emitirane dionice

Rezerve

Zadržana dobit ili preneseni gubitak

Dobit ili gubitak tekuće godine

Dividende (udjeli u dobiti)

UKUPNO ULOŽENI ILI ZARAĐENI KAPITAL

Revalorizacijske rezerve

- revalorizacija nekretnina, postrojenja i opreme

- revalorizacija ulaganja

- ostala revalorizacija

Tečajne razlike s naslova neto ulaganja u inozemni subjekt

UKUPNO IZRAVNO POVEĆANJE KAPITALA

Promjene računovodstvenih politika

Ispravak temeljnih pogreški

Tečajne razlike s naslova neto ulaganja u inozemni subjekt

UKUPNO IZRAVNO POVEĆANJE ZADRŽANE DOBITI

SVEUKUPNI KAPITAL


34

2.3.5. Bilješke uz financijske izvještaje

Bilješke predstavljaju jedan od pet temeljnih financijskih izvještaja. Bilješke su vrlo značajan

izvor kvalitetnih podataka i informacija koje služe vanjskim i unutarnjim korisnicima.

Bilješke uz financijske izvještaje sastavljaju svi obveznici, primjenom Zakona o

računovodstvu.42

Bilješke daju analitičku razradu i dopunu pozicija financijskim izvještajima.

Korisnici računovodstva primjenom Bilješki dobivaju detaljnije i dopunjujuće podatke i

računovodstvene informacije u svezi financijske snage poduzetnika, uspješnosti poslovanja i

priljeva i odljeva novca i novčanih ekvivalenata. Sadržaj bilješki i njihova struktura nije

propisana, unatoč tome je u računovodstvenim standardima (MSFI i HSFI) naglašeno što se

za svaku pojedinu situaciju treba objaviti. Izrada Bilješke je obvezna samo za one pozicije

gdje je potrebno objasniti sadržaj i sastav pozicije.

Prema MRS-u 1, Bilješke se prezentiraju po sljedećem redoslijedu:43

Najbitnija informacija koju treba objaviti u bilješkama je izjava o suglasnosti

financijskih izvještaja s HSFI-om, odnosno s MSFI-om

Sažetak najvažnijih računovodstvenih politika je bitna informacija koja će korisnicima

pružiti uvjerljive pokazatelje o sustavnom radu i primjeni standarda financijskog

izvještavanja

Bitne su informacije koje potkrepljuju podatke iskazane u temeljnim financijskim

izvještajima

Ostale informacije uključuju nepredviđene obveze i nepriznate ugovorno preuzete

obveze, kao i nefinancijske informacije.

Nemoguće je ustrojiti jednu shemu pri sastavljanju bilješki jer treba uzeti u obzir posebnosti

svakog poduzeća, pa je iz tog razloga s obzirom na veličinu poduzeća, djelovanje u različitim

okolnostima, različitim računovodstvenim politikama i zbog ostalih okolnosti ostavljena

sloboda pri shemi sastavljanja.

42


Guzić, Š. (2009): Bilješke uz financijska izvješća, RRIF br.1, Zagreb str.158.

35

2.4. Godišnje izvješće

Godišnje izvješće predstavlja opsežan izvještaj o aktivnostima tvrtke tijekom prethodne

godine. Cilj godišnjeg izvješća je osigurati dioničarima i ostalim zainteresiranim korisnicima

informacije o aktivnostima tvrtke, koji su bazirani na financijskim i nefinancijskim aktivnosti.

Transparentno iskazivanje godišnjeg izvješća se danas za većinu tvrtki zahtjeva, što se

posebno odnosi na one tvrtke čije dionice kotiraju na burzi. Sadržaj financijskih izvještaja su

obično informacije o politikama poduzeća, financijski izvještaji, izvještaji revizora, izjave

managementa, te predviđanja poslovanja poduzeća u budućnosti.

Kvaliteta izvještaja je od presudne važnosti za dioničare, obzirom kako oni vide relevantne

informacije upravo u godišnjim izvješćima, o čemu ovisi i njihovo ulaganje. Postoji značajna

povezanost između kvalitete godišnjeg izvješća i ulaganja u određeno poduzeće, što dovodi

do zaključka kako je i rizik ulaganja niži. Poduzeća dakle, veliki doprinos daju kvaliteti

godišnjeg izvješća, bilo svjetske kompanije, bilo trgovačka društva u Republici Hrvatskoj.

Kada govorimo o kvaliteti godišnjeg izvješća, mislimo prvotno na to da li godišnje izvješće

ima sve bitne elemente te da li su njegovi financijski izvještaji prikazani na fer i korektan

način. Smatra se kako će kvalitetno izrađena i prikazana godišnja izvješća doprinijeti utjecaju

cijene dionice na tržištu. Isto tako, pod glavnim elementima godišnjih izvješća smatramo

sljedeće:44

Revidirane financijske izvještaje;

Izvještaj managemeta koji uključuje fer pregled poslovanja i performansa korporacije

te svih subjekata pod njezinom kontrolom;

Izjavu odgovornih osoba iz korporacije da su financijski izvještaji izrađeni prema

prikladnom setu standarda i daju istinit i fer prikaz imovine, obveza i financijskog

rezultata;

Potpuni izvještaj revizora.

Praksa godišnjeg izvještavanja sve više je bazirana na ne samo prezentaciju financijskih već i

na prezentaciju nefinancijskih pokazatelja uspješnosti koji su relevantni za poslovanje,

44

Pervan, I., Tipurić, D. et al. (2008): Korporativno upravljanje, Sinergija, Zagreb, str. 494-495.

36

uključujući informacije koje se odnose na okolinu i zaposlenike. Godišnje izvješće također

daje naznaku:45

Svih važnih događaja koji su se dogodili od završetka financijske godine;

Vjerojatnog budućeg razvoja društva;

Aktivnostima na području istraživanja i razvoja;

Informacija koje se odnose na akvizicije vlastitih dionica;

Postojanje ogranaka društva;

Informacija vezanih uz korištenje financijskih instrumenata;

Ciljeva i politika upravljanja financijskim rizicima društva.

Praksa je pokazala kako mnoga poduzeća svoja godišnja izvješća daju na izradu poznatim

izdavačkim kućama, radi prikaza kvalitetnih informacija na kvalitetan i razumljiv način i time

prezentirali svoje poduzeće svim zainteresiranim korisnicima.

Glavni elementi godišnjih izvješća su financijski izvještaji, izvještaj neovisnog revizora, te

financijski pokazatelji poduzeća. Na njima je glavni fokus pri izradi, dok su za investitore,

kada govorimo o kvaliteti godišnjih izvješća, najbitnije bilješke uz financijske izvještaje.

Bilješke uz financijske izvještaje, kao što je u radu ranije navedeno, detaljnije opisuju

informacije koje su prezentirane u financijskim izvještajima, te daju prikaz korištenih

računovodstvenih politika na sve značajnije poslovne transakcije i događaje.

45

IV. Direktiva, odlomak 9, članak 46., stavak 2.

37

3. INFORMACIJSKA TEHNOLOGIJA

Informacijska tehnologija (IT) uvelike je promijenila načine na koji ljudi rade i žive. Više nije

upitno kako će oni koji se ne budu prilagodili tim promjenama - bilo pojedinci ili poslovni

subjekti, dovesti u pitanje svoju egzistenciju i uspješno funkcioniranje u novonastalom

poslovnom i tehnološkom svijetu. Menadžment u poduzećima često ne poznaje dovoljno

suvremene informacijske tehnologije, njihove mogućnosti i ograničenja, pa zbog toga ne vide

njihove mogućnosti olakšavanja i unaprjeđenja kako svakodnevnih poslova, kako velikih i

relevantnih investicija i projekata. S druge strane, postoje i ljudi orijentirani isključivo na

tehnologiju, što ih dovodi u lošiji položaj radi ograničenja koja IT ima u usporedbi s ljudskim

resursima. Nezadovoljstvo i neispunjena očekivanja od primjene IT radi toga su prisutni u

poduzećima.

3.1. Ulaganje u informacijsku tehnologiju i menadžment

Tvrtke danas sve više ulažu u informacijsku tehnologiju, što je posebno izraženo kod većine

uslužnih tvrtki razvijenih zemalja koje na IT odvajaju polovinu investicijskog budžeta. Isto

tako IT kapitalna ulaganja po uredskom radniku od godine 1980. su se prosječno utrostručila,

a uz to se u narednih pet godina očekuje rast od 60%. U takvom ozračju ubrzano rastuće

važnosti IT, logično je da ona predstavlja temu koja je izuzetno prisutna u suvremenom

poslovanju i pridavanje sve veće važnosti načinu ulaganja u informacijsku tehnologiju u

tvrtkama i upravljanju njome.46

Kvalitetno upravljanje informacijskom tehnologijom je od presudne važnosti u suvremenim

tvrtkama. Kako bi se u tvrtki upravljalo informacijskom tehnologijom na zadovoljavajući

način krucijalna je stalna unakrsna komunikacija na razini top menadžmenta i menadžmenta

informacijskih sustava. Zadovoljenju korisnika IT prethodi uključenost u cjelokupan proces

kroz komunikaciju potreba i mogućnosti unapređenja poslovnih procesa korištenjem IT

mogućnosti.

46

Müller, J. (2001): Upravljanje informacijskim tehnologijom u suvremenim tvrtkama te Hrvatska poslovna

praksa korištenja informacijskih tehnologija, Izvorni znanstveni rad, Zagreb, str.18.

38

U provedenom istraživanju47

ustanovljeno da više od polovine (53%) troškova informacijske

tehnologije otpada na operacije, a samo 10% troškova ide na potporu strategiji i planiranju (uz

13% na uslugu kupcima i 24% na razvijanje aplikacija). Takva raspodjela nam pokazuje kako

informacijska tehnologija nije dovoljno iskorištena u velikom broju tvrtki, a posebno nam

pokazuje na asimetriju korištenja IT za različite segmente u poslovanju.

3.2. Preporuke pri ulaganju u informacijsku tehnologiju

Prema nedavno objavljenim intervjuima48

, vrlo mali broj top menadžera razumije zašto im

ulaganja u IT nisu ispunila očekivanja i kako doprinijeti njihovom poboljšanju. Ključan

razlog za to činjenica kako je veoma teško izračunati vrijednost IT-a za tvrtku, jer je izračun

vrijednosti IT za kompanije donekle i subjektivna procjena.

U današnje vrijeme, radi pribavljanja velikih količina informacija informacijskom

tehnologijom, problem mnogih donositelja odluka je informacijska preobilnost. Preobilnost

dostupnih informacija stvara poteškoće pri njihovom ažuriranju, evidentiranju, razvrstavanju i

korištenju istinski relevantnih informacija.

3.3. Isplativost ulaganja u informacijsku tehnologiju

Izuzetno je bitno razmotriti pitanje isplativosti ulaganja u informacijsku tehnologiju, što

dovodi do pitanja vrijednosti informacije. Najčešći ciljevi ulaganja u informacijske sustave su

dugoročno stvaranje preduvjeta za generiranje kvalitetne informacijske podloge za poslovno

odlučivanje.

Vrijednost informacije jest korist proizašla iz informacije umanjena za troškove koji su bili

potrebni za njezino stvaranje. U poslovanju koristi proizašle iz korištenja informacija najčešće

utječu na: smanjenje neizvjesnosti, poboljšanje odluke i bolju mogućnost planiranja i

raspoređivanja organizacijskih aktivnosti. Troškovi potrebni za stvaranje informacije

obuhvaćaju: vrijeme i resurse potrošene u prikupljanju, obradi i pohranjivanju podataka,

jednako kao i vrijeme i resurse korištene za distribuiranje informacija donositeljima odluka.

47

Battles, E. et al (1996): An open letter to CEOs: How otherwise good managers spend too much on IT,

McKinsey Quarterly, Chicago, str.159. 48

Dempsey, J. et al (1998): A hard and soft look at IT investment, McKinsey Quarterly, Chicago, str.127-137.

39

Nažalost, određivanje vrijednosti informacija nije tako jednostavno kako se može činiti iz

prethodno navedenog određenja. Naime, teško je identificirati i kvantificirati sve troškove, a

posebno neizravne troškove dovesti u vezu s troškom stvaranja informacija, a još je teže

kvantificirati koristi od pribavljanja dodatnih informacija. Općenito se može kazati da

vrijednost informacije predstavlja razliku između koristi proizašle iz njezina korištenja

(najčešće u obliku poboljšanja odluka) i troškova stvaranja informacije.49

Pri određivanju

vrijednosti informacije mnogi koriste se formulom, kojom se koristio Bob Metcalfe, tvorac

Etherneta, pri računanju vrijednosti računalne mreže. Formula je prikazana u prilagođenom

obliku:

VI ≈ BK2 * BPP

VI…….vrijednost informacije

BK……broj korisnika informacije

BPP…...broj poslovnih područja

Navedena formula izražava vrijednost informacije kao kvadrat broja korisnika informacija

koji je pomnožen s brojem poslovnih područja u kojima se informacijom koristi. Zaključno,

što je više korisnika informacijom, u više poslovnih područja, to je veća njezina vrijednost

Primjerice, ako postoji 100 korisnika neke određene informacije u odjelu računovodstva,

vrijednost informacije iznosi VI ≈ 1002 * 1= 10.000, a ukoliko se tom istom informacijom

koristi još samo jedan korisnik iz odjela informatike, vrijednost informacije povećava se na

VI ≈ 1012 * 2= 20.402, odnosno raste s kvadratom broja korisnika informacije.

Problem u praksi nastaje zato što je vrijednost informacije veoma često moguće odrediti tek

nakon njezina stvaranja i korištenja u svrhu odlučivanja, za razliku od teorijskog određivanja

vrijednosti informacije. Najraširenija metoda za donošenje poslovnih odluka o investicijama

je cost-benefit analiza. Problem pri takvoj analizi je to što pogodnosti mogu biti mjerive ili

izravno nemjerljive. Dolazimo do zaključka kako je nemoguće svaku poslovnu odluku u

potpunosti precizno kvantificirati.

Kriteriji za ocjenu investicija u IT investicijskih projekata mogu biti:50

49

Meter, M. (2006): Potreba intenzivnijeg korištenja i mogućnosti unapređenja računovodstveno informacijskih

sustava u hrvatskim poduzećima, Izvorni znanstveni rad, Zagreb, str.28. 50

Müller, J. (2001): Upravljanje informacijskim tehnologijom u suvremenim tvrtkama te Hrvatska poslovna

praksa korištenja informacijskih tehnologija, Izvorni znanstveni rad, Zagreb, str.19.

40

Neto sadašnja vrijednost (NPV) = pogodnosti u danom vremenskom razdoblju

(benefits) - diskontirani troškovi u danom vremenskom razdoblju (costs).

Interna stopa povrata (IRR) = NPV / diskontirani troškovi (tj. uloženi kapital).

Vrijeme povrata investicije (obično kao dopuna spomenutim dvama kriterijima).

Problemi pri izračunu su u teško predvidivim troškovima podrške i održavanja, troškovima

povezanim s prijelazom na novi sistem i ostalim skriveni troškovi koji se gotovo uvijek

pojavljuju. Pogodnosti je također teško mjeriti kao što su postotak povećanja tržišnog udjela

ili lojalnosti kupaca. Dugoročne učinke ili zastarijevanje tehnologije je također sve teže

procijeniti. Kako IT napreduje tako će se jaz između uspješnih i neuspješnih tvrtki još više

povećavati kvalitetnom ili nekvalitetnom uporabom IT-a. IT mora postati predmetom

zanimanja top menadžmenta umjesto da informacijsku tehnologiju smatraju ograničenim

zadatkom specijalista. Stalni fokus na poslovne potrebe i na mogućnosti koje IT pruža u

rješavanju poslovnih problema je ključ za kvalitetno upravljanje IT funkcijom u današnjim

organizacijom.

Isplativost ulaganja u IT je pitanje koje si postavi svaka tvrtka pri saznanju o potrebi za istim.

Ulaganje u IT ima i svoje kritičare kao što je Paul Strassmann koji u svojoj knjizi “Protraćeno

računalo” izražava sumnje o povezanosti iznosa ulaganja u IT i profitabilnosti poslovanja.

Autor kao primjer za argumentaciju svoje tvrdnje, navodi rezultate istraživanja koja pokazuju

odnos između ulaganja u IT i prihoda po dionicama i odnos između ulaganja u IT i

profitabilnosti poslovanja u proizvodnim poduzećima i u bankarskoj industriji. Rezultati

istraživanja nisu pokazali izravnu korelaciju između spomenutih kategorija. Zaključak autora

je stoga kako razliku ne čine računala, nego ljudi koji s njima rade. Tvrdnja kako ono što

proizvodi poslovne rezultate jesu dobro obrazovani, organizirani i motivirani ljudi koji znaju

iskoristiti informacijsku tehnologiju i ulaganja u nju je doista logična. Negativne ili

neodređene rezultate razmatranjem veze između ulaganja u IT i proizvodnosti zaposlenika

dobili su i brojni autori:

41

Slika 6:Analiza IT u proizvodnji

Izvor: Krakar, Z. (1999): Paradoks proizvodnosti, Izvorni znanstveni rad, Zagreb, str.86.

Slika 7:Analiza IT u proizvodnji

Izvor: Krakar, Z. (1999): Paradoks proizvodnosti, Izvorni znanstveni rad, Zagreb, str.86.

42

Krakar Z. navodi 4 moguća razloga zbog kojih ne postoje dokazi za utjecaj ulaganja u IT na

proizvodnost:51

pogrešno mjerenje ulaza i izlaza (ulaganja u IT i proizvodnost),

vremenski pomak ili zastoji zbog učenja i prilagođivanja (od ulaganja u IT do

ispoljavanja povrata možda je potrebno duže vremensko razdoblje),

redistribucija - IT može biti koristan pojedinim tvrtkama, ali ukupni utjecaj na

proizvodnost industrije ili gospodarstva ne mora postojati,

loše upravljanje informacijskom tehnologijom u tvrtkama

Zaključno je kako niti jedna analiza isplativosti ulaganja u IT ne može u potpunosti dati dobru

sliku, niti odgovoriti na potrebe poduzeća pri razmatranju pitanja da li ulagati, koliko i kako.

U suvremenom svijetu uloga informacijske tehnologije je neizostavna pri prikupljanju, unosu,

obradi, pohranjivanju i distribuiranju informacija. Općenito primjena informacijske

tehnologije u poslovanju predstavlja značajnu konkurentsku prednost u poslovanju. Kao

potencijalne oblike konkurentske prednosti koje proizlaze iz primjene informacijske

tehnologije (IT) mogu se navesti:52

strukturiranje transakcija – IT transformira nestrukturirane procese u rutinske

transakcije,

zemljopisna raspršenost – IT može brzo i jednostavno prenositi informacije na velike

udaljenosti i služiti kao integrativni čimbenik visoko decentraliziranih organizacija,

automatizacija – IT zamjenjuje ili smanjuje potrebu za radnom snagom,

poboljšanje informacijskih sposobnosti – IT pojednostavnjuje primjenu složenih

analitičkih modela i prikupljanje i obradu velikih količina informacija za poboljšanje

poslovnog odlučivanja,

skraćenje ciklusnog vremena – IT omogućuje promjenu od sekvencijalnih tokova

radnih procesa prema simultanima,

menadžment znanja – IT olakšava formalizaciju organizacijskoga znanja i njegov

prijenos u realnom vremenu,

kontrola – IT daje mogućnost podrobnog praćenja i izvještavanja o statusu pojedinih

aktivnosti ili stanja u kojem se nalazi određeni resurs ili (polu)proizvod,

51

Krakar, Z. (1999): Paradoks proizvodnosti, Izvorni znanstveni rad, Zagreb, str.86. 52


sustava u hrvatskim poduzećima, Izvorni znanstveni rad, Zagreb, str.29.

43

smanjenje organizacijske složenosti – IT povezuje i olakšava komunikaciju svih

organizacijskih entiteta, čime se pojednostavnjuje organizacijska struktura.

Navedene se prednosti velikim dijelom odnose i na računovodstveno informacijski sustav koji

je glavni izvor računovodstvenih informacija o poslovanju.

3.4. Računovodstvo informacijskih sustava

S obzirom na to kako je danas nemoguće zamisliti poslovanje poduzeća bez informacijskih

sustava suvremeni pristup računovodstvu odnosi se na računovodstveni informacijski sustav.

Informacijski sustav u poduzeću moguće je podijeliti na:53

upravljački ili management informacijski sustav (management information system)

računovodstveni informacijski sustav (accounting information system)

Slika 8: Management informacijski sustav (MIS) i računovodstveni informacijski sustav

(RIS)

Izvor: Zenzerović, R.: Računovodstveni informacijski sustavi, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, 2007., str.

30.

Fokus RIS-a je na financijskim pokazateljima kojima se ujedno koristi i upravljački

informacijski sustav. Unatoč tome, s obzirom na usku povezanost financijskih i nefinancijskih

pokazatelja može se zaključiti kako su obje navedene vrste informacijskih pokazatelja

zainteresirane na obje vrste pokazatelja.

53

Zenzerović, R.(2007): Računovodstveni informacijski sustavi, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, str.30.

44

RIS se može definirati kao sveukupnost ljudi (lifever), opreme (hardvere), računalnih

programa (softvere), pohranjenih podataka, načina i metoda njihove organizacije (datavere),

komunikacijskih i mrežnih veza (netver) te organizacijskih postupaka (orgware), koji

omogućuju prikupljanje, razvrstavanje, evidentiranje, sumiranje, pohranjivanje podataka i

informacija te sastavljanje i predočavanje računovodstvenih informacija zainteresiranim

korisnicima.54

Obrada podataka i njihovo pohranjivanje su središnji i osnovni dio sustava, u okviru kojih se

posebna pozornost pridaje sljedećim računovodstvenim elementima :55

Računovodstvenim načelima kao općim pravilima koja služe kao vodič u procjeni,

bilježenju i izvještavanju o poslovnim aktivnostima. Čine ih sljedeća načela: načelo

opreznosti, prevage biti nad formom, vrijednosne značajnosti, pojedinačne procjene,

vremenske povezanosti bilančnih pozicija, načelo troška nabave, objektivnosti

(dokumentiranosti), sučeljavanja prihoda i rashoda te načelo potpunosti.

Računovodstvenim standardima koji čine razradu računovodstvenih načela u pogledu

metoda obuhvata i obrade računovodstvenih podataka, formiranja računovodstvenih

informacija te njihova prezentiranja eksternim korisnicima

Računovodstvenim politikama koje predstavljaju posebna načela, osnove, dogovore i

praksu koje je usvojio poslovni subjekt u sastavljanju i prezentiranju financijskih

izvještaja

Računovodstvenim metodama kao načinima evidentiranja transakcija koje mogu biti

ručne, strojne i elektronske. Ove posljednje istisnule su iz upotrebe ručne i strojne

metode.

Zakonskim propisima koji reguliraju široko područje financijskog izvještavanja.

Kontima kao instrumentima knjigovodstvene evidencije koja predstavljaju nositelje

podataka o pojedinim pozicijama financijskih izvještaja.

Poslovnim knjigama koje čine temeljne evidencije pomoću kojih se kronološkim

redom i na sustavan način obuhvaćaju transakcije koje su predmet računovodstvenog

obuhvata. Čine ih dnevnik, glavna knjiga i pomoćne poslovne knjige (analitičke i

ostale pomoćne evidencije).

54

Zenzerović, R.(2007): Računovodstveni informacijski sustavi, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, str.33. 55

Zenzerović, R.(2007): Računovodstveni informacijski sustavi, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, str.35.

45

Ulaz u računovodstveni informacijski sustav čine knjigovodstvene isprave, odnosno podaci

koje one predočavaju. Izlaz računovodstvenoga informacijskog sustava čine informacije. One

su obično predočene različitim financijskim izvještajima te bilješkama.

Opći model računovodstvenog informacijskog sustava prikazan je na slici 3.

Slika 9: Opći model računovodstvenog informacijskog sustava

Izvor: Gulin.,D.et al (2006): Računovodstvo trgovačkih društava uz primjenu MSFI/MRS i poreznih propisa,

Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb,. str.204.

S organizacijskog aspekta računalni računovodstveni informacijski sustav dijeli se na:

modularni, integralni i kombinirani.56

56

Zenzerović, R.(2007): Računovodstveni informacijski sustavi, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, str.36-39.

46

Slika 10: Klasifikacija računovodstvenih informacijskih sustava


Modularni oblik organizacije računovodstvenoga informacijskog sustava sastavljen je od

pojedinačnih modula, odnosno podsustava koji predstavljaju zaokružene cjeline unutar

poduzeća. Prema nekim autorima moduli mogu biti sljedeći:57

modul obrade transakcija,

modul općeg dnevnika (financijskog izvještavanja), modul dugotrajne imovine i modul

izvještavanja menadžmenta. Drugi autori navode module:58

prihoda, rashoda, module

proizvodnje, financija i financijskog izvještavanja. Moduli su ipak individualizirani, tj. ovise

o specifičnostima organizacije poduzeća i poslovnih funkcija te o potrebama korisnika

informacija kojim se prilagođavaju. Stoga ne postoji jedinstveni sustav koji se primjenjuje u

poduzećima iz iste djelatnosti, jer je organizacija svakog poduzeća specifična, a različite su i

informacijske potrebe koje ovise o nizu objektivnih i subjektivnih čimbenika.

Temeljno je obilježje ovog sustava je da se podaci s računovodstvenih isprava unose u sustav

najčešće u samom računovodstvu, a rijetko na mjestu nastanka transakcije, što je obilježje

integralnog sustava. Tako se isprave moraju prikupiti i dostaviti službi računovodstva koja ih

onda unosi u sustav, odnosno pripadajući modul. Na tržištu postoji niz komercijalnih

programskih rješenja izrađenih za potrebe računovodstvenog izvještavanja. Oni su najčešće

sastavljeni od sljedećih modula:

glavna knjiga (financijsko izvještavanje)

analitička knjigovodstva

57

Hall, J.A. (1995): Accounting Information Systems, West Publishing Company, St.Paul, str.86. 58

Bodnar, G.H et al (1993): Accounting Information Systems, Prentice Hall, New Jersey, str.103.

Rračunovodstveni informacijski

sustavi

Modularni

mala poduzeća

srednje velika

poduzeća

Integralni

velika poduzeća

Kombinirani

mala poduzeća

srednje velika

poduzeća

velika poduzeća

47

pomoćni moduli.

Modularni oblik organizacije sustava pretežno se primjenjuje u malim i srednje velikim

poduzećima. Za obradu podataka koriste se računala i odgovarajuća programska rješenja

dobavljiva na tržištu. Ovisno o specifičnostima pojedinog poduzeća računovodstveni

informacijski sustavi mogu se koristiti na:59

samostalnom računalu na kojem radi jedan ili više zaposlenika (mala poduzeća)

više umreženih računala kod kojih je najčešće jedno računalo poslužitelj, odnosno

server (mala i srednja poduzeća)

radnim jedinicama ili on-line terminalima koji su povezani sa središnjim računalom

(velika poduzeća).

Integralni računalni računovodstveni informacijski sustav, kao što mu i samo ime kaže, čini

jedinstveni, integrirani sustav sastavljen od različitih modula. Za razliku od modularnog,

obilježje je integriranog sustava da se podaci evidentiraju na mjestu nastanka transakcije, a ne

u računovodstvu. U računovodstvu se evidentiraju samo one transakcije koje u njemu i

nastaju. Podaci se dostavljaju u računovodstvo digitalnim putem, a ne ispravama. Jednom

unesen podatak više se ne evidentira, već se dalje procesuira u odgovarajućim modulima te u

konačnici rezultira određenim saldom na kontima glavne knjige. Integralni računovodstveni

informacijski sustav podrazumijeva postojanje komunikacijskih veza između terminala i

središnjeg računala. Najčešće počiva na on-line računalnom sustavu. Za potrebe

računovodstva važna je podjela on-line računalnih sustava na: On-line sustave u realnom

vremenu. Ove sustave obilježava knjiženje podataka u svim evidencijama u trenutku kada je

transakcija nastala. Primjerice, osoba podiže gotovinu na bankomatu, a u istom trenutku u

svim evidencijama banke knjiži se smanjenje gotovine na računu dotične osobe. Ovdje je riječ

o odgođenim knjiženjima koja se provode nakon izvršenja određene obrade podataka. To

može biti, primjerice, krajem dana ili tjedna. Integralni računovodstveni informacijski sustavi

prisutni su u velikim poduzećima te zahtijevaju znatan angažman materijalnih i ljudskih

resursa. Za njihovo funkcioniranje neophodan je veći broj računala i pouzdanih

komunikacijskih veza, a često zahtijevaju organizacijske promjene i obrazovanje zaposlenih.

59


Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb,str.205.

48

Kombinirani računovodstveni informacijski sustav predstavlja kombinaciju ranije navedenih

pri čemu se mogu koristiti osobna računala i on-line računalni sustavi u različitim

kombinacijama.

S porastom složenosti poslovnog okruženja raste i značaj postojanja i primjene integriranog

računovodstveno informacijskog sustava. Jedino korištenjem kvalitetnom informacijskom

podlogom potrebnom za poslovanje, odnosno za donošenje poslovnih odluka moguće je u

takvom okruženju opstati i biti konkurentan. Zaključno, kontinuirano korištenje kvalitetne

informacijske podloge računovodstvenog informacijskog sustava jedan je od najvažnijih

preduvjeta za suvremeno i sustavno poslovanje.

49

4. ISTRAŽIVANJE INFORMACIJSKIH SUSTAVA PODUZEĆA U

HRVATSKOJ

U ovom dijelu rada će se istraživati pitanje adekvatnosti informacijskih sustava u hrvatskim

poduzećima koja kotiraju na burzi, njihova iskoristivost u praksi i ulaganje u informacijske

sustave. Nakon toga provest će se istraživanje poduzeća Infoart koja se bavi razvojem i

održavanjem softvera te pronalazak problema u hrvatskoj praksi u povezivanju poduzeća koje

razvija softvere i onih koja ih koriste. Predmet ovog istraživanja je utvrditi posjeduju li

hrvatska poduzeća zadovoljavajuće informacijske sustave, je li ulaganje u informacijske

sustave na zadovoljavajućoj razini, koriste li informacijske sustave radi dobivanja relevantnih

kvalitetnih informacija te na koji način iskorištavaju te informacije. Također, predmet će biti

i poduzeće Infoart koje se bavi razvijanjem informacijskih sustava i istražuje fokus dotičnog

poduzeća pri razvijanju novih softvera za hrvatsko tržište.

Stavljajući u odnos gore navedeno dobiva se usporedba poduzeća u Hrvatskoj koja koriste

informacijske sustave i poduzeća koje ih razvija i plasira na hrvatsko tržište. Na ovaj način

dolazimo do spoznaje o komunikaciji, odnosno nekomunikaciji na hrvatskom tržištu između

promatranih poduzeća i zaključujemo o efikasnosti tržišta u tom segmentu. Cilj istraživanja je

pokazati stvarnu sliku informacijskih sustava u hrvatskim poduzećima, ulaganja u

informacijsku tehnologiju, te povezanost, odnosno nepovezanost korištenja i izrade

informacijskih sustava za hrvatsko tržište.

Glavne hipoteze ovog rada su:






H2: Poduzeće koje se bavi razvojem informacijskih sustava za hrvatska poduzeća razvija

adekvatne informacijske sustave za domaće tržište

H3: Postoji veza između hrvatskih poduzeća koja koriste informacijske sustave i poduzeća

koje ih proizvodi

H3.1: postoji veza u pogledu zadovoljenja tržišnih potreba pri uporabi i proizvodnji IS

50

H3.2: postoji veza u stručnoj spremi zaposlenika pri uporabi i proizvodnji IS

H3.3: postoji veza u rastu iskoristivosti IS pri uporabi i proizvodnji IS

Testiranje hipoteza izvršilo se anketiranjem na uzorku trgovačkih društava koja posluju na

Zagrebačkoj burzi. Od ukupnog broja od 135 trgovačkih društava na Zagrebačkoj burzi njih

33 je konačni uzorak, odnosno odgovorili su na ankete. Uzorak čini 24,44% trgovačkih

društava koja posluju na Zagrebačkoj burzi.

Uzorak se sastoji od 63,64% velikih trgovačkih društava, 21,21% srednjevelikih trgovačkih

društava i 15,15% malih trgovačkih društava, kao što je prikazano na slici 11.

Slika 11: Udio veličine promatranih poduzeća


Uzorak se sastoji od 30,30% poduzeća koja se bave proizvodnom djelatnošću i 69,70%

poduzeća koja se bave uslužnom djelatnošću.

15,15%

21,21%

63,64%

Udio veličine poduzeća

mali poduzetnici

srednji poduzetnici

veliki poduzetnici

51

Slika 12: Udio proizvodnih i uslužnih poduzeća







Poduzeća u najvećoj mjeri koriste informacijski sustav Oracle sam ili u kombinaciji s drugim

sustavima kao što su Novell i MS. Ostali informacijski sustavi koje koriste hrvatska poduzeća

su MISH, Diglas, DataLAB Pantheon, Data warehouses, MoL, 4D Wand Poslovno

informacijski sustav, NAUTILUS 400, SAP, INPUT, Primera, Luceed, Vis, Imis i drugi.

Poduzeća u najvećem postotku koriste kupljen ili iznajmljen IS proizveden u Republici

Hrvatskoj 51,52%, nakon toga vlastiti IS 27,27%, a ostalih 21,21% kupljen ili iznajmljen IS

proizveden u stranoj zemlji.

Prosječna starost IS poduzeća u Republici Hrvatskoj je u najvećoj mjeri starija od 6 godina,

kao što je prikazano na slici 13.

30,30%

69,70%

Udio proizvodnih i uslužnih poduzeća

proizvodna djelatnost

uslužna djelatnost

52

Slika 13: Prosječna starost IS u hrvatskim poduzećima


Ulaganje u informacijske sustave je izrazito bitno za daljnji napredak poduzeća. Kako je

ranije navedeno po uredskom radniku se od godine 1980. prosječno utrostručila, a uz to se u

narednih pet godina očekuje rast od 60%. U Hrvatskoj čimbenici koji u najvećoj mjeri

doprinose odluci ulaganja u informacijske sustave prikazani su slikom 14.

Slika 14: Ulaganje u IS


0,00%

10,00%

20,00%

30,00%

40,00%

50,00%

manja od

godine dana

od 1 do 3

godine

od 4 do 6

godina

starija od 6

godina

6,06%

33,33%

12,12%

48,48%

Prosječna starost IS u hrvatskim poduzećima

0,00%

20,00%

40,00%

60,00%

80,00%

cijena potrebno vrijeme za

implementaciju

potrebna edukacija

za korištenje

66,67%

21,21%

12,12%

Čimbenik koji u najvećoj mjeri doprinosi odluci pri ulaganju u IS

53

Ulaganje u obrazovanje IS stručnjaka je u najvećoj mjeri na zadovoljavajućoj razini 33,33%,

unatoč tome razočaravajuće je kako je u današnje doba ulaganje 18,18% nikakvo.

Slika 15: Ulaganje u obrazovanje IS stručnjaka


Poduzeća navode kako je adekvatnost informacijske tehnologije na visokoj razini, kao što je

prikazano na slici. Zanimljivo je kako je adekvatnost niska u samo 3,03% iako poduzeća

navode kako je prosječna starost IS starija od šest godina u 48,48%, te je ulaganje u

obrazovanje IS stručnjaka nikakvo u visokih 18,18%.

Slika 16: Adekvatnost informacijske tehnologije


24,24%

33,33%

24,24%

18,18% Ulaganje u obrazovanje IS stručnjaka

visoko

zadovoljavajuće

nisko

nikakvo

54,55%

42,42%

3,03%

Adekvatnost informacijske tehnologije u poduzeću

visoka

osrednja

niska

54

Zadovoljstvo poduzeća postojećim IS prikazano je na slici. Hrvatska poduzeća su u najvećoj

mjeri relativno visoko zadovoljna postojećim IS, tj. 66,67%.

Slika 17: Zadovoljenje postojećim IS


Istraživanje Meter60

pokazuje rezultate prikazane slikom 18.:

Slika 18: Ocjena RIS

Izvor: Meter, M. (2006): Potreba intenzivnijeg korištenja i mogućnosti unapređenja računovodstveno

informacijskih sustava u hrvatskim poduzećima, Izvorni znanstveni rad, Zagreb, str.35.

60



0,00%

10,00%

20,00%

30,00%

40,00%

50,00%

60,00%

70,00%

u potpunosti relativno visoko oskudno nikako

21,21%

66,67%

12,12%

0,00%

Zadovoljava li postojeći IS potrebe poduzeća

55

Povezanost adekvatnosti informacijske tehnologije i ulaganja u obrazovanje IS stručnjaka

prikazano je slikom 19. Na donjoj apscisi je prikazano ulaganje u obrazovanje IS stručnjaka,

gdje 1 označava visoko, 2 zadovoljavajuće, 3 nisko, te 4 nikakvo ulaganje. Na slici je vidljivo

kako je niska adekvatnost povezana s niskim ulaganjem. Osrednja adekvatnost IT podjednako

raspoređuje ulaganje u obrazovanje. Osobe koje smatraju kako je adekvatnost IT u poduzeću

visoka najučestalije smatraju i kako je ulaganje u obrazovanje na zadovoljavajućoj razini.

Slika 19: Povezanost adekvatnosti IT i ulaganja u obrazovanje


56

Najveći izazovi IS promatranih poduzeća su izazov strateškog poslovanja, te izazov

odgovornosti i kontrole s 33,33%, kako je prikazano slikom 20:

Slika 20: Izazovi IS


Uzevši u obzir ubrzani razvoj informatičke i komunikacijske tehnologije, pri izgradnji,

upravljanju i održavanju informacijskih sustava menadžment je suočen sa sljedećim

izazovima:61

Izazov strateškog poslovanja

izazov globalizacije

izazov informacijske arhitekture

izazov ulaganja u informacijske sustave

izazov odgovornosti i kontrole

Izazov strateškog poslovanja odnosi se na pitanje na koji način poduzeće može koristiti

informacijsku tehnologiju kako bi oblikovalo učinkovitu i djelotvornu organizaciju. U

suvremenim društveno ekonomskim kretanjima obilježenim globalizacijskim procesima

menadžment je suočen s izazovom globalizacije kao izazovom u pogledu razumijevanja novih

zahtjeva koje pred informacijske sustave i poslovanje u cijelosti postavlja globalno

ekonomsko okruženje. Izazov informacijske arhitekture vezan je za pitanje na koji način

poduzeće može razviti ciljno usmjerenu informacijsku arhitekturu. Nabava i implementacija

računalne i mrežne opreme i programa ne znači ujedno da su oni i ciljno usmjereni, već je iste

potrebno integrirati u koherentnu informacijsku arhitekturu prikladnu za postizanje utvrđenih

61

Zenzerović, R.(2007): Računovodstveni informacijski sustavi, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, str.24-26.

0,00%

10,00%

20,00%

30,00%

40,00% 33,33%

3,03% 9,09%

21,21%

33,33%

Najveći izazov IS

57

ciljeva poslovanja. Izazov ulaganja u informacijske sustave pitanje je ekonomske

opravdanosti za što je odgovoran management poduzeća. Prije uvođenja informacijskih

sustava potrebno je provesti analizu troškova i koristi na dugi rok kako bi se dobio uvid u

isplativost ulaganja. Izazov odgovornosti i kontrole odnosi se na uspostavu za djelatnike

razumljivih informacijskih sustava koji se mogu adekvatno kontrolirati i koji se koriste na

etičan i društveno prihvatljiv način. U suvremenim poduzećima informacijski sustavi

zauzimaju središnje mjesto i o njihovom funkcioniranju ovisi cjelokupno poslovanje.

Buduće akcije s postojećim IS u hrvatskim poduzećima su u najvećem postotku 33,33%

ulaganje. Nakon toga povećanje iskoristivosti postojećeg IS 30,30%, te potpuno zadovoljstvo

postojećim IS 21,21%. Čime možemo zaključiti kako su poduzeća relativno zadovoljna s IS

koje koriste.

Slika 21: Buduće akcije s IS


Kao najveće ograničenje postojećeg IS poduzeća navode vrijeme potrebno za prilagodbu na

IS 45,45%, problem donošenja odluka 33,33%, troškove edukacije zaposlenika 15,15%, te

nepronalazak greške pri unosu u bazu podataka 6,06%.

S obzirom na rezultate istraživanja kako je ulaganje u obrazovanje IS stručnjaka u najvećoj

mjeri na zadovoljavajućoj razini 33,33%, kako je adekvatnost informacijske tehnologije

21,21%

33,33% 6,06%

9,09%

30,30%

Buduće akcije s IS

u potpunosti zadovoljava

potrebe

ulaganje

zamjena

edukacija zaposlenika

povećanje iskoristivosti

postojećeg sustava

58

visoka 54,55%, kako postojeći IS relativno visoko zadovoljava potrebe poduzeća 66,67%, te

na povezanost adekvatnosti informacijske tehnologije i ulaganja u obrazovanje (prikazano

slikom 19.) možemo potvrditi hipotezu H1.1., tj. postoji veza između adekvatnih

informacijskih sustava i ulaganja u informacijske sustave u hrvatskim poduzećima.

Anketirani su manageri, te IS stručnjaci u poduzećima. Iako bi te pozicije trebali biti u

potpunosti visoko obrazovani djelatnici u hrvatskim poduzećima to nije slučaj. Unatoč tome

većina, tj. 54,55% su djelatnici visoke stručne spreme, 18,18% više, 27,27% srednje, te 0%

niske stručne spreme. Rezultati su zadovoljavajući, iako ne idealni.

Slika 22: Stručna sprema managera/IS stručnjaka


Povezanost stručne spreme managera/IS stručnjaka i zadovoljstva postojećim IS prikazano je

slikom 23. Na donjoj apscisi je prikazano zadovoljstvo postojećim IS, gdje 1 označava u

potpunosti, 2 relativno visoko, 3 oskudno, te 4 nikako zadovoljstvo. Na slici je vidljivo kako

su manageri/IS stručnjaci srednje stručne spreme najučestalije relativno visoko i nisko

zadovoljni postojećim IS. Manageri/IS stručnjaci više, te visoke stručne spreme su

najučestalije relativno visoko i u potpunosti zadovoljni postojećim IS u poduzećima. Vidljivo

je i kako manageri/IS stručnjaci bez obzira na stručnu spremu najčešće smatraju kako

postojeći IS relativno visoko zadovoljava potrebe poduzeća.

54,55% 18,18%

27,27%

Stručna sprema managera/IS stručnjaka

visoka stručna sprema

viša stručna sprema

srednja stručna sprema

niska stručna sprema

59

Slika 23: Povezanost stručne spreme managera/IS stručnjaka i zadovoljstva postojećim

IS


Hipoteza H1.2: postoji veza između zadovoljstva informacijskim sustavima i stručne spreme

zaposlenika koji ih koriste u hrvatskim poduzećima je potvrđena kako je vidljivo iz slike 23.

Glavna hipoteza H1: Poduzeća u Hrvatskoj koja kotiraju na burzi koriste adekvatne

informacijske sustave je potvrđena rezultatima dviju podhipoteza. Rezultati kako je ulaganje u

obrazovanje IS stručnjaka u najvećoj mjeri na zadovoljavajućoj razini 33,33%, kako je

adekvatnost informacijske tehnologije visoka 54,55%,te kako postojeći IS relativno visoko

zadovoljava potrebe poduzeća 66,67%. Hrvatska poduzeća u najvećoj mjeri imaju

managere/IS stručnjake visoke stručne spreme također doprinosi boljoj slici, te prosperitetu

budućnosti hrvatskih poduzeća.

60

Osnovna funkcija IS je proizvesti korisne informacije na temelju obrade podataka. Najvažnija

obilježja korisnih informacija:62

relevantnost – informacija je relevantna ako uklanja neizvjesnost, poboljšava

sposobnost donositelja odluka za predviđanje, ili potvrđuje, odnosno opovrgava

njegova prijašnja očekivanja,

pouzdanost – informacija je pouzdana ako ne sadrži pogrešku ili pristranost i ako

točno predstavlja događaje ili aktivnosti organizacije,

potpunost – informacija je potpuna ako ne izostavlja važne aspekte istaknutih

događaja ili aktivnosti koje mjeri,

pravovremenost – informacija je pravovremena ako je pribavljena na vrijeme da

osigura donositeljima odluka korištenje za odlučivanje,

razumljivost – informacija je razumljiva ako je predstavljena u korisnom i

razumljivom obliku,

dokazivost – informacija je dokaziva ako se uvijek na isti način može interpretirati i

ako za nju postoji vjerodostojna isprava.

Promatrana poduzeća u najvećem slučaju važnost daju obilježju pouzdanosti kako je

prikazano slikom 24.

Slika 24: Obilježja računovodstvenih informacija


62



0,00%

10,00%

20,00%

30,00%

40,00%

12,12%

36,36%

12,12% 15,15% 15,15%

9,09%

Obilježje računov. inform. kojem IS najviše doprinosi

61

Istraživanje Metter63

pokazuje kako je potpunost najizražajnije obilježje, iako pouzdanost

također ima visok udio kako je prikazano slikom 25.

Slika 25: Poboljšanje obilježja računovodstvenih informacija

Izvor: Meter, M. (2006): Potreba intenzivnijeg korištenja i mogućnosti unapređenja računovodstveno

informacijskih sustava u hrvatskim poduzećima, Izvorni znanstveni rad, Zagreb, str.28.

63



62

5. ISTRAŽIVANJE RAZVIJANJA INFORMACIJSKIH SUSTAVA U

HRVATSKOJ NA PRAKTIČKOM PRIMJERU

Infoart je poduzeće koje ima dugogodišnje iskustvo (osnovan 1989.) u projektiranju, razvoju,

implementaciji, te održavanju složenih poslovnih informacijskih sustava za srednja i velika

poduzeća te javne ustanove. Orijentirani su na primjenu vodećih razvojnih tehnologija i

platformi (Oracle, Java, Linux). Njihovi proizvodi su cjelovita poslovna rješenja s primjenom

prvenstveno u trgovini, distribuciji, uslugama te javnom sektoru.

Kao certificirani i zlatni Oracle partner, veliku pažnju posvećuju konstantnoj edukaciji

zaposlenika i praćenju najnovijih tehnologija kako bi korisnicima isporučili vrhunski proizvod

te im pružili podršku u unapređenju organizacije poslovnih procesa. Kvalitetna komunikacija

između Infoarta i korisnika, međusobna razmjena informacija i stalno međusobno praćenje

organizacijskih planova i razvoja novih tehnologija temelj su uspješnosti i značajno olakšanog

razvoja. Pri izradi programskih rješenja Infoart koristi najmodernije razvojne tehnologije s

ciljem dobivanja maksimalne praktičnosti i fleksibilnosti u radu s programom i podacima.

Neki proizvodi i usluge Infoarta su POSiA sustav upravljanja maloprodajom, iBIS sustav

poslovnog informiranja, HRiDs sustav upravljanja ljudskim resursima, projektiranje i razvoj

aplikacija, održavanje vlastitih aplikacija, održavanje Oracle baza podataka, održavanje

opreme, konzalting itd. Neki od korisnika Infoart usluga su Argentum, Autozubak, Chromos,

Dobra vina, Glas Istre trgovina, iNOVINE d.d., Istra d.d., Ministarstvo financija RH,

Ministarstvo zaštite okoliša, graditeljstva i prostornog uređenja, Puljanka d.d., Slobodna

Dalmacija trgovina, Tisak d.d., Veterinarski fakultet Zagreb, Zagrebački holding itd.

Anketiran je vlasnik poduzeća.

Prosječno izbacivanje novih IS na tržište je manje od godine dana. Čimbenik na koji u

najvećoj mjeri Infoart daje fokus pri izdavanju novih IS na tržište je potrebno vrijeme za

implementaciju. Ulaganje u obrazovanje IS stručnjaka u Infoartu je na visokoj razini, te je

stručna sprema zaposlenika koji izrađuju informacijske sustave u najvećoj mjeri visoka

stručna sprema. Infoart smatra kako u potpunosti zadovoljava potrebe tržišta s IS koje

proizvode, te kao najveće ograničenje postojećih IS na tržištu navodi vrijeme potrebno za

prilagodbu na IS. Fokus pri izradi IS je da u najvećoj mjeri stvara vrijednost na način da

63

poboljšava proces upravljanja. Kao mogućnost za rast iskoristivosti IS navode povećanje

obrazovanja zaposlenika.

Infoart navodi kako je ispunjavanje osnovne funkcije IS, tj.proizvodnja korisnih informacija

na temelju obrade podataka česta, dok je rezultat anketiranih poduzeća uvijek 45,45%, često

39,39%, te rijetko 15,15%.

Hipoteza H2: Poduzeće koje se bavi razvojem informacijskih sustava za hrvatska poduzeća

razvija adekvatne informacijske sustave za domaće tržište je potvrđena s obzirom na

navedene rezultate.

64

6. ISTRAŽIVANJE ODNOSA USPOREDBOM PODUZEĆA U

HRVATSKOJ KOJA KORISTE INFORMACIJSKE SUSTAVE I

PODUZEĆA KOJE IH RAZVIJA I PLASIRA NA HRVATSKO

TRŽIŠTE

S obzirom na potvrđenu hipotezu H1: Poduzeća u Hrvatskoj koja kotiraju na burzi koriste

adekvatne informacijske sustave, tj. rezultate kako je ulaganje u obrazovanje IS stručnjaka u

najvećoj mjeri na zadovoljavajućoj razini 33,33%, kako je adekvatnost informacijske

tehnologije visoka 54,55%,te kako postojeći IS relativno visoko zadovoljava potrebe

poduzeća 66,67%; hrvatska poduzeća u najvećoj mjeri imaju managere/IS stručnjake visoke

stručne spreme također doprinosi boljoj slici, te prosperitetu budućnosti hrvatskih poduzeća.

Poduzeće Infoart koje razvija i plasira IS na hrvatsko tržište smatra kako u potpunosti

zadovoljava potrebe tržišta s IS koje proizvode, čime je potvrđena i hipoteza H2: Poduzeće

koje se bavi razvojem informacijskih sustava za hrvatska poduzeća razvija adekvatne

informacijske sustave za domaće tržište. Navedenim potvrđujemo hipotezu H3.1: postoji veza

u pogledu zadovoljenja tržišnih potreba pri uporabi i proizvodnji IS. Komunikacija hrvatskog

tržišta u zadovoljenju potreba i proizvodnji IS je veoma bitna radi sve veće važnosti IS koji

uvelike doprinose olakšanom cjelokupnom poslovanju i lakšeg uvida u buduće akcije u

poduzećima.

Manageri i IS stručnjaci u poduzećima su u najvećoj mjeri, tj. u 54,55% slučajeva djelatnici

visoke stručne spreme, te je stručna sprema zaposlenika koji izrađuju informacijske sustave u

najvećoj mjeri visoka stručna sprema što je pozitivno s obzirom kako Infoart smatra da je rast

iskoristivosti njihovih IS u najvećoj mjeri moguć povećanjem obrazovanja zaposlenika..

Potvrda hipoteze H3.2: postoji veza u stručnoj spremi zaposlenika pri uporabi i proizvodnji IS,

zadovoljavajućim rezultatima također pokazuje prosperitet u razvoju hrvatskih poduzeća na

više razina.

Relevantna je i mogućnost rasta iskoristivosti postojećih IS s obzirom kako su u 48,48%

slučaja IS u hrvatskim poduzećima stariji od 6 godina. Rezultati su prikazani slikom 26.

65

Slika 26: Rast iskoristivosti IS


Obeshrabrujuće je kako 42,42% smatra kako većom usmjerenošću na korištenje i iskoristivost

svih funkcija postojećeg IS mogu povećati njihovu produktivnost. Dolazimo do zaključka

kako iako visoko obrazovani i svjesni mogućnosti rasta iskoristivosti hrvatski manageri i IS

stručnjaci u velikoj mjeri ne iskorištavaju sve mogućnosti koje im IS donose. Infoart kao

mogućnost za rast iskoristivosti IS navode povećanje obrazovanja zaposlenika, a poduzeća

samo u 12,12% slučaja navode isti razlog. Rezultati dovode do zaključka kako je hipoteza

H3.3: postoji veza u rastu iskoristivosti IS pri uporabi i proizvodnji IS opovrgnuta.

Unatoč tome, 54,55% promatranih poduzeća uvijek koristi računovodstvene informacije u

poslovnom odlučivanju i 42,42% često kao što je prikazano slikom 27.

Slika 27: Iskorištavanje računovodstvenih informacija


12,12%

18,18%

27,27%

42,42%

Mogućnost rasta iskoristivosti postojećeg IS

povećanjem obrazovanja

zaposlenika

povećanjem vremena za

njegovu integraciju na što

više dijelova poslovanjapoboljšanje unosa,

evidencije i obrade podataka

većom usmjerenošću na

korištenje i iskoristivost svih

funkcija postojećeg IS

54,55%

42,42%

3,03%

Iskorištavanje računovodstvenih informacija u poslovnom

odlučivanju

uvijek

često

rijetko

nikada

66

Budući da upravo računovodstvene informacije imaju neprocjenjivu važnost, i

računovodstveno informacijski sustav zauzima važnu ulogu u evidentiranju, pohranjivanju i

izvještavanju o poslovnim događajima nastalima u samoj poslovnoj organizaciji i u

okruženju. Općenito govoreći, informacijski sustavi mogu stvoriti vrijednost na različite

načine, a kao neke zajedničke vrijednosti mogu se izdvojiti ove:64

informacijski sustav može poboljšati proizvode ili usluge – povećavanjem kvalitete,

smanjenjem troškova, ili dodavanjem željenog oblika,

IS može povećati učinkovitost – automatskim obavljanjem ponavljajućih radnji, gdje

pravovremeno obavljanje znatno utječe na učinkovitost,

informacijski sustav može poboljšati proces upravljanja – osiguravanjem dostupnosti

pravovremenih i pouzdanih informacija omogućuje lakše planiranje, kontroliranje i

vrednovanje poslovnih aktivnosti.

Poduzeća navode kako IS u najvećoj mjeri doprinose povećavanjem učinkovitosti, te u velikoj

mjeri i poboljšavanjem procesa upravljanja, što Infoart smatra najvećim doprinosom.

Slika 28: Stvaranje vrijednosti s IS


Sve navedeno dovodi do zaključka kako je komunikacija na hrvatskom tržištu IS , iako ne na

idealnoj, na zadovoljavajućoj razini. Podudarnost između promatranih varijabli je dosta

visoka što vodi do potvrđivanja hipoteze H3: Postoji veza između hrvatskih poduzeća koja

koriste informacijske sustave i poduzeća koje ih proizvodi.

64



0,00%

20,00%

40,00%

60,00%

80,00%

poboljšava proizvod

ili uslugu

povećava

učinkovitost

poboljšava proces

upravljanja

6,06%

66,67%

27,27%

IS u najvećoj mjeri stvara vrijednost

67

7. ZAKLJUČAK

Shvaćanje važnosti informacijskih sustava u poduzećima, problematika njihove iskoristivosti

u praksi i važnost ulaganja u informacijske sustave je krucijalna za napredak hrvatskih

poduzeća. Kako je informacijsko prikazivanje izuzetno važno za svako poduzeće, te se

informacije prezentiraju informacijskim sustavima, osnovni uvjet preživljavanja i razvoja

suvremenog društva je informatizacija koja za pojedinca i organizacijski sustav mora na

odgovarajući način zadovoljiti potrebe za informacijama i znanjem.

Osnovni zadatak informacijskog sustava je osiguravanje informacijskih podloga za poslovno

odlučivanje, odnosno upravljanje poslovnim sustavom na svim upravljačkim razinama i za

sve upravljačke aktivnosti. Informacijska tehnologija uvelike je promijenila načine na koji

ljudi rade i žive. Više nije upitno kako će oni koji se ne budu prilagodili tim promjenama, bilo

pojedinci ili poslovni subjekti, dovesti u pitanje svoju egzistenciju i uspješno funkcioniranje u

novonastalom poslovnom i tehnološkom svijetu. Ono što tvrtke mogu učiniti danas jest

pozicionirati se za kontinuirani napredak, u dobu koje iz dana u dan donosi novitete kako bi

se povećala konkurentnost i cjelokupno poslovanje. Živimo u informacijskom dobu u kojem

znanje predstavlja najveću moć, a uspjeh je podređen informaciji. Stoga je i fokus na

informaciju kao ključnu varijablu postao vidljiviji i značajniji nego ikada prije u povijesti.

Dobro poznavanje i kontinuirano unaprjeđenje informacijskih sustava i informacijske

tehnologije poslovanju doprinosi brojnim koristima i utječe na konkurentsku prednost, jer

informacijski sustavi izravno utječu na operativnu efikasnost poslovanja te su pokretači

inovativnosti i kontinuiranih promjena u poslovanju.

Diplomski rad dovodi do zaključka kako je komunikacija na hrvatskom tržištu IS, iako ne na


visoka i time je veza između hrvatskih poduzeća koja koriste informacijske sustave i

poduzeća koje ih proizvodi potvrđena kao pozitivna te se daljnji razvoj informacijske

tehnologije u Hrvatskoj može sagledati kao pozitivna putanja.

68

SAŽETAK/SUMMARY

Ključne riječi: informacijski sustavi, informacija, financijski izvještaji

Poslovnim subjektima postavljeni su visoki standardi poslovanja i ponašanja na tržištu. S

obzirom na današnjicu, njeno kompleksno poslovno okruženje i razvoj globalnog tržišta vrlo

važan segment svakog poduzeća je upravljanje informacijskom tehnologijom. Informacijska

infrastruktura je izuzetno važna okosnica poslovanja, što dovodi do zaključka kako

upravljanje istom nije više samo tehničko pitanje, nego ključan zadatak cijelog menadžerskog

tima. Ukoliko poduzeća danas slabo poznaju tu materiju dolaze do pogrešnih procjena i

odluka koje mogu poslovanje izložiti velikim rizicima, prouzročiti velike financijske štete ili

utjecati na konkurentski položaj.

Cilj istraživanja je pokazati stvarnu sliku informacijskih sustava u hrvatskim poduzećima,

ulaganja u informacijsku tehnologiju, te povezanost, odnosno nepovezanost korištenja i izrade

informacijskih sustava za hrvatsko tržište. Istraživanja nastoje potvrditi ili opovrgnuti

hipotezu postojanosti adekvatnih informacijskih sustava u hrvatskim poduzećima koja

kotiraju na burzi; veze između adekvatnih informacijskih sustava i ulaganja u informacijske

sustave u hrvatskim poduzećima; te veze između zadovoljstva informacijskim sustavima i

stručne spreme zaposlenika koji ih koriste u hrvatskim poduzećima. Cilj istraživanja je

također potvrditi ili opovrgnuti hipotezu razvija li poduzeće koje se bavi razvojem

informacijskih sustava za hrvatska poduzeća adekvatne informacijske sustave za domaće

tržište. Najbitniji cilj istraživanja je potvrditi ili opovrgnuti hipotezu povezanosti hrvatskih

poduzeća koja koriste informacijske sustave s poduzećem koje ih proizvodi; postojanje veze

između zadovoljenja tržišnih potreba pri uporabi i proizvodnji IS; postojanje veze u stručnoj

spremi zaposlenika pri uporabi i proizvodnji IS; te postojanje veze između rasta iskoristivosti

IS pri uporabi i proizvodnji IS.

Sve navedeno dovodi do zaključka kako je komunikacija na hrvatskom tržištu IS , iako ne na


visoka što vodi do potvrđivanja hipoteze H3: Postoji veza između hrvatskih poduzeća koja

koriste informacijske sustave i poduzeća koje ih proizvodi.

69

SUMMARY

Keywords: information systems, information, financial reports

The market has set high standards of performance and corporate behavior for companies.

Information technology is very important and a part of every business because of the rapid

development of global markets and complex business environment. Information infrastructure

is extremely important which leads to the conclusion that it's management is no longer just a

technical issue, but a key task of the entire management team. If businesses today are not

familiar with this matter they can come to erroneous assessments and decisions, incur

substantial risks, cause severe financial damage and affect the competitive position of the

company.

The aim of this research is to determine the actual state of information systems in Croatian

companies, investment in information technology and communication or rather non-

communication between users and developers of information systems for the Croatian market.

The research aims to confirm or disprove the hypothesis of existence of adequate information

systems in Croatian companies listed on the Stock Exchange; establish a link between

adequate information systems and investments in information systems in Croatian companies,

and the links between satisfaction with information systems and qualifications of employees

who use them in Croatian companies. The aim of the research is also to confirm or disprove

the hypothesis that the companies engaged in the development of information systems for

Croatian companies develop adequate information systems for the domestic market. The most

important goal of this study was to confirm or refute the hypothesis of association of Croatian

enterprises that use information systems with the companies that produces them, find a link

between satisfying market needs in the use and production of IS and a link between

qualifications of employees in the use and production of IS, and the existence of links

between growth efficiency in the use of IS and IS production.

All of the above leads to the conclusion that the communication on the Croatian market IS,

though not ideal is at a satisfactory level. Correspondence between the observed variables is

quite high, which leads to confirmation of the hypothesis H3: There is a communication

between Croatian enterprises that use information systems and companies that produce them.

70

LITERATURA

1. Aljinović Barać, Ž. (2009/2010): Računovodstvo novčanih tijekova, autorski materijal,

Split

2. Battles, E. et al (1996): An open letter to CEOs: How otherwise good managers spend too

much on IT, McKinsey Quarterly, Chicago

3. Belak, V. (1995): Menadžersko računovodstvo, RRIF, Zagreb

4. Belak, V. (2002): Osnove profesionalnog računovodstve, Veleučilište u Splitu, Split

5. Belak, V. (2009): Računovodstvo dugotrajne materijalne imovine, Belak excellens d.o.o.,

Zagreb

6. Bodnar, G.H et al (1993): Accounting Information Systems, Prentice Hall, New Jersey

7. Dempsey, J. et al (1998): A hard and soft look at IT investment, McKinsey Quarterly,

Chicago

8. Domazet, T. (2006): Međunarodni standardi financijskog izvješćivanja, Zgombić &

Partneri, Zagreb

9. Gulin.,D.et al (2006): Računovodstvo trgovačkih društava uz primjenu MSFI/MRS i

poreznih propisa, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb

10. Guzić, Š. (2009): Bilješke uz financijska izvješća, RRIF br.1, Zagreb

11. Hall, J.A. (1995): Accounting Information Systems, West Publishing Company, St.Paul

12. Kesić T. (2003): Integrirana marketinška komunikacija, Opinio, Zagreb

13. Krakar, Z. (1999): Paradoks proizvodnosti, Izvorni znanstveni rad, Zagreb

14. Leko, V. (1996): Procjena boniteta trgovačkog društva, Masmedia, Zagreb

15. Meigs, R.F., Meigs, W.B. (1999): Računovodstvo: Temelj poslovnog odlučivanja, Mate

16. Meter, M. (2006): Potreba intenzivnijeg korištenja i mogućnosti unapređenja

računovodstveno informacijskih sustava u hrvatskim poduzećima, Izvorni znanstveni rad,

Zagreb

17. Mrša, J. (1997), Predočavanja financijskih izvješća u prijedlogu novoga međunarodnog

računovodstvenog standarda E 53, RriF 9/97., Zagreb

18. Müller, J. (2001): Upravljanje informacijskim tehnologijom u suvremenim tvrtkama te

Hrvatska poslovna praksa korištenja informacijskih tehnologija, Izvorni znanstveni rad,

Zagreb

19. Panian, Ž.et al (2007): Korporativno upravljanje i revizija informacijskih sustava,

Zgombić i partneri, Zagreb

71

20. Pervan, I., Tipurić, D. et al. (2008): Korporativno upravljanje, Sinergija, Zagreb

21. Srića, V. (2003): Inventivni menadžer u 100 lekcija, Znanje i Delfin, Zagreb

22. Srića, V.et al (2000): Informacijskom tehnologijom do poslovnog uspjeha, Sinergija,

Zagreb

23. Švigir, A. (2010): Izvještaj o novčanom tijeku, RriF br. 1, Zagreb

24. Vidučić, Lj. (2004): Financijski menadžment, RRiF-plus, Zagreb

25. Vujević, I. (2004): Financijska analiza u teoriji i praksi, Sveučilište u Splitu, Ekonomski

fakultet, Split

26. Zenzerović, R.(2007): Računovodstveni informacijski sustavi, Sveučilište Jurja Dobrile u

Puli, Pula

27. Žager, K., Žager, L. (1999): Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb

28. Žager, B. et al (2008): Osnove računovodstva - Računovodstvo za neračunovođe,, HZRiF,

Zagreb

Internet izvori:

1. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329423.html (20.12.2012.)

2. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/299423.html (15.11.2012.)

3. http://ww.infoart.hr (12.1.2013.)



http://ww.infoart.hr/

72

POPIS SLIKA

Slika 1: Najvažniji korisnici računovodstvenih informacija .................................................... 14

Slika 2: Shematski prikaz skraćene bilance ............................................................................. 23

Slika 3: Shematski prikaz nastanka prihoda i rashoda ............................................................. 24

Slika 4: Shematski prikaz financijskog rezultata ..................................................................... 25

Slika 5: Izvještaj o novčanom tijeku indirektnom metodom .................................................... 31

Slika 6: Analiza IT u proizvodnji ............................................................................................. 41

Slika 7: Analiza IT u proizvodnji ............................................................................................. 41

Slika 8: Management informacijski sustav i računovodstveni informacijski sustav ............... 43

Slika 9: Opći model računovodstvenog informacijskog sustava ............................................. 45

Slika 10: Klasifikacija računovodstvenih informacijskih sustava ............................................ 46

Slika 11: Udio veličine promatranih poduzeća ........................................................................ 50

Slika 12: Udio proizvodnih i uslužnih poduzeća ..................................................................... 51

Slika 13: Prosječna starost IS u hrvatskim poduzećima ........................................................... 52

Slika 14: Ulaganje u IS ............................................................................................................. 52

Slika 15: Ulaganje u obrazovanje IS stručnjaka ....................................................................... 53

Slika 16: Adekvatnost informacijske tehnologije .................................................................... 53

Slika 17: Zadovoljenje postojećim IS ...................................................................................... 54

Slika 18: Ocjena RIS ................................................................................................................ 54

Slika 19: Povezanost adekvatnosti IT i ulaganja u obrazovanje .............................................. 55

Slika 20: Izazovi IS .................................................................................................................. 56

Slika 21: Buduće akcije s IS ..................................................................................................... 57

Slika 22: Stručna sprema managera/IS stručnjaka ................................................................... 58

Slika 23: Povezanost stručne spreme managera/IS stručnjaka i zadovoljstva postojećim IS .. 59

Slika 24: Obilježja računovodstvenih informacija. .................................................................. 60

Slika 25: Poboljšanje obilježja računovodstvenih informacija ................................................ 61

Slika 26: Rast iskoristivosti IS ................................................................................................. 65

Slika 27: Iskorištavanje računovodstvenih informacija ........................................................... 65

Slika 28: Stvaranje vrijednosti s IS .......................................................................................... 66

73

POPIS TABLICA

Tablica 1: Promjene naziva financijskih izvještaja od 01.01.2009. ......................................... 20

Tablica 2: Shematski prikaz računa dobiti i gubitka ................................................................ 26

Tablica 3: Primjeri primitaka i izdataka od poslovnih (operativnih) aktivnosti ...................... 28

Tablica 4: Primjeri primitaka i izdataka od investicijskih aktivnosti ....................................... 29

Tablica 5: Primjeri primitaka i izdataka od financijskih aktivnosti ......................................... 29

Tablica 6: Prikaz Izvještaja o novčanom tijeku direktnom metodom ...................................... 30

Tablica 7: Prikaz Izvještaja o promjenama kapitala ................................................................. 33

SVEUČILIŠTE U SPLITU EKONOMSKI FAKULTET ANALIZA POVEZANOSTI KORIŠTENJA I RAZVIJANJA...

Documents

Transcript of SVEUČILIŠTE U SPLITU EKONOMSKI FAKULTET ANALIZA POVEZANOSTI KORIŠTENJA I RAZVIJANJA...