RASPROSTRANJENOST ALPSKOG DAŽDEVNJAKA, Salamandra atra Laurenti, 1768 (S.a. prenjensis Mikšić, 1969) U BOSNI I HERCEGOVINI

Emina Šunje1, Suvad Lelo1

1Odsjek za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Sarajevo Zmaja od Bosne 33-35, 71.000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

 

ABSTRACT In this paper are given general and specific data about the areal of the alpine salamander in Bosnia and Hercegovina. Key words: alpine salamander, Salamandra atra prenjensis, Bosnia and Herzegovina, taxonomy, ecology

UVOD

Istraživanje vodozemaca (Amphibia Linnaeus, 1758) u Bosni i Hercegovini, vrši se diskontinuirano već oko 110 godina. Istraživanja su rezultirala relativno visokim stepenom poznavanja sastava posmatrane faune. Inače, u Bosni i Hercegovini poznato je 18 vrsta vodozemaca, sedam od njih iz reda Caudata Scopoli 1777, a 11 iz reda Anura Rafinesque, 1815 (Lelo, 2007). Vrsta Salamandra atra (Laurenti, 1768) je jedna od šest: Salamandra atra (Laurenti, 1758), Salamandra salamandra (Linnaeus, 1758), Salamandra infraimmaculata (Martens, 1885) Salamandra algira (Bedriaga, 1883), Salamandra corsica (Savi, 1838), Salamandra lanzai (Nascetti Andreone, Capula i Bullini, 1988) do sada opisanih vrsta roda Salamandra Laurenti, i jedna je od četiri vrste datog roda koje naseljavaju Europu te, ujedno, jedna od dvije vrste istog roda koje se mogu naći i u Bosni i Hercegovini (Steinfartz i sar., 2000, Šunje i Lelo, 2008; Dubois i Raffaelli, 2009). Alpski daždevnjaci imaju u potpunosti crnu boju tijela bez ikakvih mrlja ili pruga. Koža im je vlažna sa varijacijama intenziteta crne boje od jedinke do jedinke. Tijelo je vretenasto, ali općenito vitko sa glavom čija je dužina za oko ½ veća od širine. Na bočnim dijelovima glave uočavaju se vrlo razvijene parotidne žlijezde sa porama. Redovi nepčanih zuba su blago povijeni (Lelo i sar., 2008). Veličina glave i tijela je jedan i po puta veća od samog repa. Duž tijela se mogu uočiti i poprečni nabori koji dolaze do izražaja na mjestu rebara koja nisu razvijena, a na leđnoj strani tijela postoje brojne žlijezde poredane u dva pravilna reda (Lelo i sar., 2008). Kloaka se jasno uočava kada se životinja okrene na leđa (na bazi repa). Kloaka je okruglastog oblika i kod mužjaka je ispupčenija nego kod ženki (Kalezić i sar., 1999). Ženke su u pravilu veće od mužjaka. Dostižu ukupnu tjelesnu dužinu do maksimalnih 16 cm i do maksimalnih 22,5 g težine (Kalezić i sar., 2000). Kalezić i sar. (2000) navode da je najstariji sakupljeni primjerak koji je nađen na terenu imao starosnu dob od 11 godina (Kalezić i sar., 2000; Kalezić i sar., 1999). Ista grupa autora navodi da ne postoje velike razlike između

mužjaka i ženki u većini posmatranih osobina i da su varijacije među spolovima više prisutne među jedinkama običnog daždevnjaka (Salamandra salamandra Linnaeus) (Kalezić i sar., 1999) Alpski, ili crni, daždevnjak, Salamandra atra Laurenti, 1768, diskontinuirano naseljava alpsko-dinarski prostor, i to od planine Jura i sjevernih područja alpa u Francuskoj, preko Švajcarske, južne Njemačke (Bavarske alpe i Wrtenberg; Lelo i sar., 2008; Steinfartz i sar., 2000), dijelova Italije (Klewen, 1986) alpskih područja Austrije, Koruške u Sloveniji (Lelo i sar., 2008), dijelova Hrvatske (Đurić i sar., 2004) središnjih dijelova Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore (Lelo i sar., 2008), te područje Piribega (Mustafa i Ibrahimi, 2009). Inače, tipska podvrsta, Salamandra atra atra Laurenti naseljava područje Alpa, dok Dinaride, pa i Bosnu i Hercegovinu, naseljava zasebna podvrsta: Salamandra atra prenjensis Mikšić, 1969 (identifikacija se vrši prema rasporedu nepčanih zuba koji su povijeni prema unutra kod jedinki prenjske populacije; Dubois i Raffaelli, 2009). Analiza literaturnih podataka pokazala je da su alpski daždevnjaci u Bosni i Hercegovini konstatovani na više lokaliteta: Prenj planina: Podotiš, sedlo Otiš – Zelena glava, Kopilice, Vjetrena Brda, Kapa, Tisovica, staza ispod sedla Erač, ispod vrha Soplje (Bolkay, 1924; Mikšić, 1969; Muftić, 2003; Lelo i sar., 2008; Šunje i Lelo, 2008), Čvrsnica planina: bez konkretnih lokaliteta (Anonimus, 2003; Shautz, 2004) i Treskavica planina, također, bez konkretnih lokaliteta (Werner, 1898; Đukić i sar., 2003). S druge strane, kontakti sa bosanskohercegovačkim planinarima su potvrdili da je alpski daždevnjak vrlo rijetka vrsta, ali da se sporadično može vidjeti na planinama Prenj i Čvrsnica. Dobiven je i podatak od E. Zuhrića (lični razgovor) da je uočeno više alpskih daždevnjaka na gornjem dijelu penjačkog smjera “Kuk” na planini Čvrsnici (2003. godine; Lelo i sar., 2008). Nalazi na planini Treskavica nikada nisu potvrđeni iako postoje špekulacije da je viđan oko Crnog Jezera na pomenutoj planini (Anonimus, 1970 godine; lični razgovor). U ovome radu prezentirani su novi podaci o rasprostranjenosti alpskog daždevnjaka na planini Prenj i Čvrsnica. Mužjaci i ženke se na datim lokalitetima nalaze otprilike u podjednakom omjeru (Andreone i sar., 1999; lično iskustvo na terenu). Na terenu su rjeđe primjećene junvenilne jedinke. Varijacije kod ove vrste su neznatne i obično se svode na promjene intenziteta crne nijanse ka tamnosmeđim nijansama (sa izuzetkom unutar populacija podvrste S. atra aurorae Trevisian). Pretežno se hrane insektima (Andreone i sar., 1999). Jedinke date vrste su spolno zrele u trećoj ili četvrtoj godini života, a vrijeme parenja se odigava tokom cijelog ljeta, ovisno o ekološkim uvjetima. Radi se o viviparnim životinjama te majka nakon trogodišnje gestacije rađa dva mladunca koji su u potpunosti metamorfozirani. Ova vrsta u Bosni i Hercegovini nije registrovana na manjoj nadmorskoj visini od 1650 m. Jedinke su aktivne od početka juna do kraja septembra nakon čega odlaze u

hibernaciju. Obično se mogu naći na vlažnim mjestima alpskih livada, ispod kamenja, komada drveta, vlažnoj travi i sl. (Lelo i sar., 2008).

MATERIJAL I METODE RADA Podaci o rasprostranjenju alpskog daždevnjaka Salamandra atra (Laurenti 1768), u Bosni i Hercegovini prikupljeni su iz radova Bolkaya (1924) i niza terenskih istraživanja autora od 2008. godine do oktobra 2010. godine. Karta privremenog raspostranjenja posmatrane vrste prikazana je uz pomoć google eartha.

REZULTATI RADA I DISKUSIJA

U radovima Bolkaya (1924), Wernera (1898), Mikšić (1969), Muftić (2003), Lelo i sar. (2008), Šunje i Lelo (2008), Šunje i Tikveša (2010), dati su konkretni lokaliteti nalazišta daždevnjaka na planini Prenj. U toku ljeta 2010. godine nizom izlazaka na teren na planini Prenj i Čvrsnica kao i u razgovoru sa planinarima, potvrđeni su novi lokaliteti na tim planinama koje nastanjuje ova vrsta. U razgovoru sa planinarom Harisom Bašićem potvrđeno je još jedno nalazište ovoga daždevnjaka na Prenju a riječ je o lokalitetu Harareve stanine (1714m n.v) koji vodi prema Crnim kosama, bliže pločama ispod Velikog brda (prema Velikom Prenju). Ovaj lokalitet je najbliži lokalitetu Soplje i po svim karakteristikama odgovara staništu daždevnjaka. Bašić je zamjetio nekoliko primjeraka nakon kiše u julu 2009.- e godine. Na terenu koji je autor obavio zajedno sa Kenanom Muftićem 26.6.2010, potvrđen je još jedan lokalitet na planini Prenj kojeg nastanjuje alpski daždevnjak, a riječ je o lokalitetu koji se nalazi na padinama vrha Osobac na oko 1700m n.v. Nakon kiše i magle ispod pomenutog vrha, primjećena je jedna ženka prenjskog alpskog daždevnjaka. Drugi teren koji je autor obavio zajedno sa Kadirić Dalvinom i Amrom Resić, 04.09.2010 (na Prenju) potvrdio je prisustvo ovih daždevnjaka i na lokalitetu Zakantar (1620 m n.v) gdje je ukupno nađeno 28 jedinki od kojih je 10 bilo mužjaka (35,71%) a 18 ženki (64,29%). Na ovome lokalitetu registrovana je samo jedna junvenilna jedinka. Narednog dana (05.09.2010) posjećen je i lokalitet Soplje (1780 m n.v) gdje je nađeno 26 primjeraka od kojih je 13 bilo ženki (50%) a 13 mužjaka (50%). Od ukupnog broja nađenih jedinki na ovome lokalitetu, samo je jedna bila junvenilna.

Graf.1-2: Struktura populacije na datim lokacijama Bolkay (1924) u svom radu navodi i lokalitet Kapa na Prenju. Na planini Prenj postoje dva lokaliteta koja u sebi nose naziv Kapa: To su Vidina Kapa i Velika Kapa. Autor nije specifikovao o kojem od ova dva je riječ ali obzirom da su oba iznad 1700m n.v, vrlo je vjerovatno da su jedinke alpskog daždevnjaka prisutni na oba jer i stanište ta dva lokaliteta odgovara po svim faktorima staništima na kojima su jedinke već uočene. Mišljenja sam da se autor (Bolkay) ipak odnosio na lokalitet Vidina Kapa, budući da je on bliži strani Prenja blizu sedla Erač kojeg spominje u svom radu (1924). Novi lokaliteti na ovoj planini samo potvrđuju da planina Prenj istinski predstavlja istureno nalazište areala alpskog daždevnjaka u Bosni i Hercegovini i da se oni vjerovatno prostiru i na mnogim drugim lokalitetima na istoj planini na nadmorskim visinama iznad 1620 m.

Slika 1-2: Prikaz lokaliteta na kojima su jedinke nađene. Lokalitet “Podotiš”, Prenj (1); lokalitet “Peharovi stanovi”, Čvrsnica (2). Autor je obavio teren na planini Čvrsnica 15.09.2010.,16.09.2010. i 3.10.2010. godine. Prva lokacija koja je posjećena je lokalitet oko jezera Crvenjak 14.09.2010. (teren je obavljen zajedno sa Unom Tulić i Mehmedom Prelićem). Nakon detaljne analize područja nije uspostavljeno prisustvo alpskog

daždevnjaka na ovom lokalitetu. Narednog dana, 16.09.2010., posjećen je lokalitet Peharovi stanovi gdje je u rano jutro (05:20h) nađena samo jedna ženka alpskog daždevnjaka. Lokalitet na Pesti brdima nije posjećen ali stanište na tom području u potpunosti odgovara po svim karakteristikama i ekološkim faktorima ostalim staništima gdje su jedinke nađene. Velika je vjerovatnoća da jedinke alpskog daždevnjaka nastanjuju i ovu lokaciju. Lokaciju na Peharovim stanovima autor je ponovo posjetio zajedno sa Amilom Šunje 3.10.2010. ali ovoga puta nije nađen niti jedan primjerak alpskog daždevnjaka. Razlog tome je najvjerovatnije kasno godišnje doba obavljanja terena jer je vrlo moguće da su jedinke do tada već otišle u hibernaciju. U razgovoru sa planinarom Nihadom Sirićem, potvrđene su dvije lokacije na planini Čvrsnica koje nastanjuje alpski daždevnjak. Sirić je autoru dostavio slike daždevnjaka sa dva lokaliteta na Čvrsnici: Ledeno jezero (oko 1700 m n.v) i lokalitet oko doma Vilinac (1940 m n.v). Sirić navodi da je u oba slučaja zamjetio na desetine jedinki daždevnjaka nakon obilne ljetne kiše.

Sl.3-5: Jedinke vrste Salamandra atra Laurenti na planini Čvrsnica: Ženka nađena na lokalitetu “Peharovi stanovi” (3); Jedinka nađena na lokalitetu “Ledeno jezero” (4); Jedinka nađena na lokalitetu ispred doma “Vilinac”; foto (3) E. Šunje, 15.09.2010; foto (4,5) N. Sirić, 30.06.2007.

Sl. 6: Karta Čvrsnice sa prikazanim lokacijama na kojima su nađeni alpski daždevnjaci. Radi bolje orijentacije na karti je prikazan i položaj Hajdučkih vrata, jezera Crvenjak i vrha Vilinac

Sl. 7-9: Prikaz lokaliteta “Peharovi stanovi” (7) Pesti brda u daljini (8) Ledeno jezero (9); foto (7,8) E. Šunje, 16.09.2010; foto (9) A. Bajramović Na osnovu prikazanih podataka, može se reći da su jedinke alpskog daždevnjaka prilagođene trenutnim uslovima životne sredine na cjelokupnom arealu i da nastanjuju teško pristupačna područja na planini Prenj i Čvrsnica. Ne postoje recentni podaci koji potvrđuju prisustvo alpskog daždevnjaka na planini Treskavica. Mnogi planinari ne posjećuju ovu planinu zbog visokog rizika od mina i slobodno kretanje po ovoj planini nije preporučeno zbog čega je i jako teško dobiti informacije vezane za areal alpskog daždevnjaka na Treskavici. Po karakteristikama staništa, geografskoj poziciji i porijeklu planine Maglić vrlo je moguće da jedinke alpskog daždevnjaka nastanjuju i ovu planinu (Klewen 1988).

Staništa na toj planini umnoge sliče staništima planine Prenj.

ZAKLJUČAK

U toku ljeta 2010. godine nizom izlazaka na teren na planini Prenj i Čvrsnica kao i u razgovoru sa planinarima, potvrđeni su novi lokaliteti na tim planinama koje nastanjuje ova vrsta: Pored lokaliteta na planini Prenj koji su se već mogli naći u ranijoj literaturi (Podotiš, sedlo Otiš – Zelena glava, Kopilice, Vjetrena Brda, Kapa, Tisovica, staza ispod sedla Erač, ispod vrha Soplje), dati su i novi lokaliteti koje nastanjuje alpski daždevnjak na istoj planini: Harareve stanine (1714m n.v) padine vrha Osobac (1700m n.v) i Zakantar (1620m n.v). Na planini Čvrsnica data su tri nova konkretna lokaliteta koje nastanjuju alpski daždevnjaci: Peharovi stanovi (1700 m n.v), Ledeno jezero (oko 1700m n.v) i lokacija oko doma Vilinac (1940m n.v).

LITERATURA

Andreone, F., De Michelis, S., Clima V., 1999. A montane amphibian and its feeding habits: Salamandra lanzai (Caudata, Salamandridae) in the Alps of northwestern Italy. Ital. J. Zool., 66: 45-49

Anonimus, 2003: Newts and Salamanders of Europe – Genus Salamandra: The fire Salamander and its relatives. http://www.nafcon.dircon.co.uk/fire_salamanders.html.

Bolkay, J., 1924. Popis vodozemaca i gmizavaca, koji se nalaze u bos.-herc. Zemaljskom muzeju u Sarajevu s morfološkim, biološkim i zoogeografskim bilješkama. Spomenik Srpske Kraljevske Akademije, 41(11): 1-29

Dubois A., Raffaelli J., 2009. A new ergotaxonomy of the family Salamandridae Goldfuss, 1820 (Amphibia, Urodela). Alytes, 26 (1-4): 1-85

Đukić, G., Kalezić, L., M. i Krizmanić., I., 2003. Nekoliko herpentoloških znamenitosti Prokletija. Amiđić L, Janković M. J, Jakšić P (editori). Metohijske prokletije – Prirodna i kulturna baština, Zavod za zaštitu Srbije, Beograd: 269-278

Lelo, S., 2007. Sistematski pregled vodozemaca Bosne i Hercegovine. Unutar: S. Lelo (urednik), Fauna Bosne i Hercegovine – Biosistematski pregledi. 3. izmjenjeno i dopunjeno izdanje Udruženja za inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Kanton Sarajevo, pp: 372 – 373

Lelo, S., Kotrošan, D., Muftić, K., Trakić, S., Duraković, E., Šunje, E., 2008. Osnovni podaci o staništu i populaciji vrste Salamandra atra Laurenti, 1768 (S. a. prenjensis Mikšić, 1969) na planini Prenj. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 4: 11-15

Klewen, R., 1988. Die Landsalamander Europas I. Die Gattungen Salamandra und Mertensiella. Die Neue Brehm-Bücherei. A. Ziemsen Verlag.

Wittenberg Lutherstadt, pp: 80-83 Mikšić, S., 1969. Nova podvrsta alpskog daždevnjaka (Salamandra atra

prenjensis nov.). Glasnik Zemaljskog muzeja, (PN) NS, 8: 83-86 Muftić, K., 2003. Rijetke i endemične biljke i životinje na Prenju, Planinski

daždevnjak. http://prenj.dobrevibracije.com/prenj_flora/prenj_endemi_index.htm. Schautz, 2004. Das Molchregister der Gattung Salamandra.

http://www.aguridela.de/molchregister_salamandra/salamandra.htm Steinfartz, S., Veith, M., Tautz, D., 2000. Mitochondrial sequence analysis

of Salamandra taxa suggests old splits of major lineages and postglacial recolonizations of Central Europe from distinct source populations of Salamandra salamandra. Molecular Ecology, 9: 397–410

Šunje E, Lelo S (2008): Vodozemci (Amphibia Linnaeus, 1758) na planini Prenj. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 4: 27-32

Šunje E., Tikveša R., 2010. Prenjski daždevnjak – novi endem za budući Nacionalni park – Populaciono-genetička studija prenjskog daždevnjaka. Ekotim UG, udruženje za zaštitu prirode, okoliša i zdravlja Sarajevo

Werner, F., 1898. Prilozi poznavanju faune reptilija i batrahija Balkanskog poluostrva. Glasnik Zemaljskog muzeja, 10(1): 131-156