Povijest Bjelovara: Bjelovarsko područje do osnivanja Bjelovara 1756. godine/History of Bjelovar:...

NAJSTARIJI PODACI O

NASELJAVANJU OKO DANA©NJEG

BJELOVARAxyx

Danaπnji prostor okolice Bjelovara naseljen

je veÊ tisuÊama godina.1 Kako bi se lakπe

mogao shvatiti razvoj toga prostora i æivot ljudi

koji su ondje obitavali, dogaaji i procesi koji su se

odvijali u tome kraju moraju se staviti u πire kon-

tekste.

Otapanjem i povlaËenjem ledenog pokrova

prema sjeveru klima postaje toplija (prijelaz iz

würma u holocen).2 O razdoblju starijega kamenog

doba na πirem podruËju postoje samo indirektni

podaci.3 Iz srednjeg paleolita (razdoblje od oko

100.000. do oko 50.000. godine pr. Kr.) postoji viπe

vrijednih i bolje istraæenih lokaliteta u sjeveroza-

padnoj Hrvatskoj, ali ne i na bjelovarskome pro-

storu. To je i razumljivo jer dolazi do zahlaivanja,

te paleolitski lovci ∑ neandertalci naseljavaju pod-

zemne prostore u πpiljama. Mlai paleolit (od oko

50.000. do oko 10.000. godine pr. Kr.) doba je

pojave kromanjonaca, a neandertalci nestaju ili se

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

17

1 Dio teksta ove knjige koji se odnosi na razdoblje od poËetaka naseljavanja pa do srednjega vijeka trebao bi biti samo niz infor-

macija o tome kako je danaπnje bjelovarsko podruËje bilo naseljeno i prije srednjovjekovlja. Spominju se tek neki od tih tek-

stova, a u njima se mogu naÊi smjernice za drugu literaturu i pojedina arheoloπka istraæivanja te nalaze s opseænim bibliografi-

jama. Boæidar GeriÊ, Povijesni razvoj bjelovarskog kraja od prethistorije do srednjeg vijeka, u: Stjepan BlaæekoviÊ, Bjelovar, SIZ

kulture, Bjelovar, 1985., str. 311-321; Dubravka Balen-LetuniÊ, Æeljko Demo, Zoran Homen, Goran JakovljeviÊ, Zorko

MarkoviÊ, Vladimir Sokol, Marina ©imek, Æeljko TomiËiÊ, 40 godina arheoloπkih istraæivanja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj,

Koprivnica ∑ Bjelovar, 1986.; Goran JakovljeviÊ, Arheoloπka topografija Bilogore, Bjelovarski zbornik ´89, 1989., br. 1, str. 108-

119; Goran JakovljeviÊ, Arheoloπka topografija Bilogore ∑ antiËki period, Bjelovarski zbornik ´90, 1990., br. 2, str. 114-123;

Goran JakovljeviÊ, Povijest naseljenosti bjelovarskog kraja do osnutka grada, u: Mirela Slukan AltiÊ, Povijesni atlas gradova ∑

Bjelovar, Dræavni arhiv Bjelovar, Bjelovar; Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb, 2003., str. 11-19; Goran JakovljeviÊ, Bjelovar prije

Bjelovara, Radovi Zavoda za znanstvenoistraæivaËki i umjetniËki rad u Bjelovaru, 1, 2007., br. 1, str. 55-70. itd.

2 Informacije o klimi posljednjeg glacijala u: Tomislav ©egota, Klimatologija za geografe, ©kolska knjiga, Zagreb, 1988., str. 379-

391.

3 Mirko Malez, Paleolitsko i mezolitsko doba u Hrvatskoj, Praistorija jugoslavenskih zemalja, I, Akademija nauka i umjetnosti

Bosne i Hercegovine, Centar za balkanoloπka istraæivanja, Sarajevo, 1979., str. 195-277.

ef

I.

BJELOVARSKO PODRU»JE

DO OSNIVANJA BJELOVARA

1756. GODINE

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

19

kriæanjem pretvaraju u novu ljudsku populaciju

kromanjonskog tipa. U to su vrijeme bile Ëeste

migracije lovaËkih grupa preko prostora danaπnje

sjeverozapadne Hrvatske. Klima je ponovo postala

toplija i bogatija padalinama. ©ire se bjelogoriËne

πume, neke æivotinje izumiru, dok se druge sele

prema sjeveru.4

Pojam primarnog ili prirodnog pejzaæa odnosi

se na pejzaæ koji se postupno oblikovao u holo-

cenu.5 Æivot u najveÊem dijelu paleolita bio je u

potpuno drugim prirodnim uvjetima, koji odgo-

varaju razdoblju pleistocena (ledenoga doba) do

zadnjeg würmskog stadijala. Tek od toga vremena

(koje je u naπim krajevima bilo karakteristiËno po

prostranstvima hladne praporne i πumske tundre)

formira se danaπnji reljef, klima, hidrografska

mreæa i druge osnovne oznake holocena, uz po-

stupnu dominaciju zajednice hrasta, bukve i graba.

Bila je to osnovica paleoklimatsko-geografskih

promjena prirodnog okoliπa, koja je omoguÊila re-

volucionarne promjene u razvoju ljudske vrste veÊ

tijekom neolitskih razdoblja.

Mezolit (od oko 10.000. do oko 5.000. godine

pr. Kr.) doba je daljnjeg razvoja homo sapiensa

(razumnog Ëovjeka), odnosno pretka danaπnjeg

Ëovjeka. U navedenim razdobljima ljudi su se ba-

vili ribolovom, lovom, skupljanjem πkoljaka, puæe-

va i ptiËjih jaja te korijenja i divljih plodova.

Kameno oruæje i orue manjih je dimenzija i pri-

liËno je raznoliko (πiljci, strugala, strgala, ubadala,

rezaËi, pilice, strelice, svrdla itd.). Pripitomljavaju

se i neke æivotinje (pas, govedo, ovca, koza…), a

stanovniπtvo prelazi postupno na sjedilaËki naËin

æivota baveÊi se i stoËarstvom.6

Tijekom neolitika prostor danaπnje Bjelovar-

sko-bilogorske æupanije bio je naseljen nositeljima

starËevaËke, korenovske i sopotske kulture.7 Iz

starËevaËke kulture (od oko 5.000. do oko 4.300.

godine pr. Kr.) saËuvani su nalazi u Ædralovima,

gdje je sluËajno pronaen dio zemunice. Nositelji

starËevaËke kulture doπli su na podruËje oko dana-

πnjega Bjelovara s istoka, a oko Ædralova se nalazi-

lo njihovo najzapadnije uporiπte. O tome je zapi-

sao Goran JakovljeviÊ sljedeÊe: „… kako je za njih,

tako i za pripadnike ostalih najranijih neolitiËkih

kultura, taj migracijski pravac od istoka prema

zapadu bio je najlogiËniji i gotovo jedino moguÊ,

jer na njihovom putu nije bilo veÊih prirodnih

prepreka u vidu velikih rijeËnih tokova i planin-

skih vrhunaca, koji bi ih sprijeËili u seobama: Sava

na jugu, a Drava i Dunav na sjeveru i sjeveroistoku

Ëinile su za njih nepremostivu prepreku te ih

„usmjeravale“ u naπe krajeve. Nalazi iz Ædralova

pripadaju jednoj regionalnoj, zavrπnoj varijanti u

dugom razvojnom procesu starËevaËke kulture.“8

Korenovska kultura (od oko 4.700./4.600. do

oko 4.200./4.100. godine pr. Kr.) nastaje na ka-

snostarËevaËkom supstratu. Ta je kultura dobila

ime po lokalitetu Malom Korenovu.9 To je zapra-

vo prva „autohtona srednjoneolitiËka kultura po-

druËja Bilogore odnosno sjeverne Hrvatske. Juæna

granica njenog rasprostiranja bila je vjerojatno

rijeka Sava, dok istoËno dopire do trokuta Naπice ∑

Donji Miholjac ∑ Valpovo, graniËeÊi sa tzv. sopot-

skom kulturom; o zapadnim i sjevernim granica-

ma joπ je rano govoriti. Prvi put registrirana je

iskopavanjima Stjepana VukoviÊa 1956. u selu

Malo Korenovo kraj Bjelovara, a kao zasebnu kul-

turnu pojavu determinirao ju je Stojan Dimitrije-

viÊ nakon svojih iskopavanja 1961. na istom lo-

kalitetu. Korenovska kultura pripada jednoj od

brojnih pojava kompleksa linearnotrakaste kera-

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

18

4 Zorko MarkoviÊ, Pregled prethistorijskih promjena na podruËju sjeverozapadne Hrvatske, Podravski zbornik, 1981., br. 7, str.

228.

5 Veljko RogiÊ, Regionalna geografija Jugoslavije, Knjiga 1, Prirodna osnova i historijska geografija, Zagreb, 1990., str. 51.

6 Zorko MarkoviÊ, Pregled prethistorijskih promjena na podruËju sjeverozapadne Hrvatske, 1981., str. 228-229.

7 Lidija Miklik, Bjelovarsko-bilogorska æupanija ∑ topografija arheoloπkih neolitiËkih i eneolitiËkih lokaliteta, Arheoloπka istraæi-

vanja u Bjelovarsko-bilogorskoj æupaniji i pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske, Izdanja Hrvatskog arheoloπkog druπtva, vol. 21,

Zagreb, 2003., str. 33-37.

8 Goran JakovljeviÊ, Povijest naseljenosti bjelovarskog kraja do osnutka grada, 2003., str. 11.

9 Boæidar GeriÊ, Povijesni razvoj bjelovarskog kraja od prethistorije do srednjeg vijeka, 1995., str. 311.

Korenovska kultura: 1-2 Malo Korenovo; 3 Drljanovac; Sopotska kultura: 4-6 LetiËani

(Iz knjige Stjepana BlaæekoviÊa, Bjelovar, 1985., str. 312)

mike, nastaloj kao podvrsta trakastokeramiËkog

kruga na podruËju srednje Europe (…). Ekoloπki

okvir korenovske kulture pada u najmlae geoloπko

razdoblje zemljine povijesti ∑ holocen ∑ toËnije, u nje-

govo srediπnje toplo razdoblje, atlantik. Oπtra konti-

nentalna klima je ublaæena, snaæan je porast oborina i

vodenih tokova te formiranje moËvarnih povrπina u

niskim regijama. Korenovska naselja poloæena su na

blage prirodne padine ili terase u neposrednoj blizini

vode. Situacija u selu Drljanovcu kraj Bjelovara, gdje

na tragove korenovske kulture nailazimo na velikom

prostoru, govori o vjerojatnoj egzistenciji viπe manjih

stambenih cjelina koje sve zajedno pripadaju istoj ple-

menskoj zajednici. Nosioci korenovske kulture ne

æive u dugaËkim stambenim kuÊama tipiËnim za

klasiËnu linearnotrakastu keramiku zapadnog kruga,

veÊ u zemunicama kao starËevaËkom supstratnom

nasljeu.“ Goran JakovljeviÊ tome dodaje zakljuËak

kako je na danaπnjem prostoru Malog Korenova „bilo

i znaËajno radioniËko srediπte za proizvodnju kame-

nog orua i oruæja“.10

Sopotskoj kulturi (od oko 4.200. do oko 3.500.

godine pr. Kr.) s prostora danaπnjega grada Bjelovara

pripada keramiËki nalaz iz πume Bukvik (6 km sje-

veroistoËno od Bjelovara, izmeu sela LetiËani, Mar-

kovac i Grginac).11 Iz iste πume Bukvik potjeËe i nalaz

iz razdoblja lasinjske kulture (od oko 3.200. do oko

2.700. godine pr. Kr.). Lasinjskih nalaza ima i na pro-

storu koji danas obuhvaÊa grad Bjelovar ∑ i to u ulici

©etaliπte dr. Ivπe LeboviÊa (izmeu DjeËjeg odjela

danaπnje Gradske knjiænice i trænice)12 te u Ædralo-

vima.13 U spominjanoj πumi Bukvik pronaen je i

nalaz vezan uz vuËedolsku kulturu (od oko 2.400. do

oko 1.900. godine pr. Kr.),14 a iz razdoblja Retz-Ga-

jary kulture (od oko 2.700. do oko 2.400. godine pr.

Kr.) postoje nalazi iz πume Bukvik (LetiËani) i Starih

Plavnica.15

Od poËetka 13. st. do pred kraj 8. st. pr. Kr. po-

druËje ekspanzije kulture polja sa æarama obuhvaÊalo

je Ëitavu srednju Europu i okolni prostor. Geneza te

kulture nije do kraja razjaπnjena, ali je sigurno da je

ne moæemo pripisati Ilirima. Vjerojatno je da su njeni

nositelji bili Panoni.16 Nakon naglog procvata ta kul-

tura poËinje opadati, da bi napokon prestala postojati

zbog migracija. Isto tako mijenja se obiËaj pokapanja

mrtvih.17 Od panonskih su plemena na πirem po-

druËju Bilogore u vrijeme prijelaza iz bronËanog u

æeljezno doba oËito æivjeli Jasi ili Jazi.18

U starije æeljezno doba (oko 750. ∑ oko 300. g.

pr. Kr.) u obiËajima pokapanja mrtvih dogaaju se

velike promjene, a tada se javljaju i tumuli (zemljani

humci s grobom) u kojima nisu pokapani obiËni pri-

padnici plemena. EtniËke promjene u tome razdoblju

zbile su se vjerojatno u manjem opsegu jer u kera-

miËkoj proizvodnji, koja je najbolji pokazatelj svako-

dnevnog æivota, nema velikih promjena u odnosu na

prethodna razdoblja. Velik je problem πto na tome

prostoru nisu provedena sustavna arheoloπka istraæi-

vanja, pa je teπko pouzdano govoriti o promjenama

tijekom æeljeznog doba. Na danaπnjem bjelovarskom

podruËju iz toga su razdoblja nalaziπta u LetiËanima i

Novim Plavnicama.19

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

2120


11 Registar arheoloπkih nalaza i nalaziπta sjeverozapadne Hrvatske (dalje: Registar), drugo dopunjeno izdanje, Bjelovar, 1997., str.

223.

12 Mladen Medar, Biljeπka o nalazu lasinjske kulture u Bjelovaru, Muzejski vjesnik, 8, Koprivnica, 1985., str. 47.

13 Registar, str. 238.

14 Zorko MarkoviÊ, VuËedolska kultura u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Arheoloπki vestnik, 32, Ljubljana, 1981., str. 261.

15 Lidija Miklik, Bjelovarsko-bilogorska æupanija ∑ topografija arheoloπkih neolitiËkih i eneolitiËkih lokaliteta, 2003., str. 38.

16 Marina ©imek, Istraæivanje lokaliteta kasnog bronËanog, starijeg i mlaeg æeljeznog doba, 40 godina arheoloπkih istraæivanja u

sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Koprivnica, 1986., str. 17; Zorko MarkoviÊ, Pregled prethistorijskih promjena na podruËju sjeveroza-

padne Hrvatske, str., 231.

17 Zorko MarkoviÊ, Pregled prethistorijskih promjena na podruËju sjeverozapadne Hrvatske, 1981., str. 231.

18 Hrvoje PetriÊ, AntiËke ceste i naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Obavijesti hrvatskog arheoloπkog druπtva, 1/XXVI, Zagreb,

1994., str. 35.

19 Boæidar GeriÊ, Povijesni razvoj bjelovarskog kraja od prethistorije do srednjeg vijeka, 1985., str. 315.

Lasinjska kultura: 1 LetiËani; 2 V. Trojstvo; 3 Grginac; VuËedolska kultura: 4 V. Trojstvo; 5-6 Martinac

(Iz knjige Stjepana BlaæekoviÊa, Bjelovar, 1985., str. 313)

pomaknuta s rijeke Save na Dravu i, πto je za taj

prostor vaæno, tada prvi put u obliænjem Ptuju

(Poetovio) nastaje vojniËki logor.25

Rimljani, Ëini se, joπ uvijek nisu bili sigurni u

pokorena plemena starosjedioca, kada su se od-

vaæili isprva urediti prvu crtu obrane uz rijeku

Dravu umjesto da krenu izravno na Dunav. Pri-

vremeno pokorena i proπirena provincija Ilirik

graniËila je na zapadu s kraljevstvom Norik, ali se

taj prostor uskoro pretvorio u veliko ratno po-

priπte. VeÊ 6. g. pr. Kr. izbio je velik ustanak pa-

nonskih i ilirskih plemena (bellum Batonianum),

koji je krvavo uguπen nakon tri godine. Meutim

tek 13. g. p. Kr. Tiberije slavi pobjedu nad Panoni-

ma i Dalmatima. Dakle, tek u drugoj etapi osvaja-

nja Panonije osvojen je vojniËkim pothvatom prvo-

ga rimskog cara Augusta prostor meurijeËja25a

Save i Drave, prema tome i danaπnji teritorij grada

Bjelovara.

Kada su spomenuti krajevi potpuno doπli pod

vlast Rimljana, to nije znaËilo da je starosjedilaËki

panonski (pa i keltski) æivalj nestao. On je na

podruËju kasnije rimske provincije Panonije i dalje

æivio, a zadræao je neke specifiËnosti svoje materi-

jalne, a i duhovne, kulture te se nije prepustio pot-

punoj romanizaciji. Stoga panonske i keltske utje-

caje moæemo pratiti i na mnogim predmetima

rimske provenijencije ranoga povijesnog doba, pa

Ëak i tijekom 2. st. p. Kr. na nekim rimskim nala-

ziπtima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Na prostoru danaπnjega grada Bjelovara niz je

antiËkih nalaza: u πumi Lug (uz korito potoka

Bjelovacke), zatim na Matoπevu i RadiÊevu trgu, u

Ulici Vladimira Nazora, ali i izvan Bjelovara ∑ u

Gornjim Plavnicama, Kupinovcu, LetiËanima, No-

vima Plavnicama, Velikom Korenovu i drugdje.26

Posebno je zanimljiv rimski kameni reljef kasnije

ugraen u crkvu sv. Terezije u Bjelovaru.27 Naæa-

lost, danas reljef nije vidljiv. „U polju ispod tro-

kutnog zabata prikazan je brod zakrivljenog kljuna

na kojem su ratnici s kacigama i πtitovima, a jedan

nagi muπkarac pruæa ruke æeni izvan broda. Straga

se vide gradske zidine. RijeË je o mitoloπkoj sceni

Ifigenije na Tauridi, a ne o Argonautima.“28 Pret-

postavlja se kako je na podruËju danaπnjega Bjelo-

vara u antici „bilo veÊe naselje“29, o Ëemu svjedoËe

brojni nalazi na gradskom podruËju koji ukazuju

na dvije moguÊnosti: „ili je rijeË o zasebnom voj-

niËkom logoru koji je Ëuvao kriæiπte ceste te civil-

nom naselju pored njega ili pak o civilnom naselju

koje se ∑ kada je stabilizirana vojna situacija na

limesu ∑ razvilo iz vojnog uporiπta“, a trajalo je od

2. do 4. st.30

Nakon vojnog zauzimanja Rimljanima je

osnovna briga bila kako u novoosnovanoj provin-

ciji Panoniji izgraditi cestovnu mreæu da na taj

naËin mogu lakπe kontrolirati pokorena plemena,

ali i poboljπati trgovinu. Na glavne cestovne

pravce, od kojih je jedan iz Poetovije (Ptuja)

preko Iovije (Ludbrega) vodio do Murse (Osije-

ka), a drugi iz Poetovije preko Andautonije (©Êi-

tarjeva) do Siscije (Siska), gdje je bilo vaæno ce-

stovno kriæiπte, vezali su se lokalni ili vicinalni

pravci, od kojih su neki prolazili i danaπnjim

bjelovarskim podruËjem. Prema istraæivanjima

Zvonka LovrenËeviÊa i vlastitim promiπljanjima,

Boæidar GeriÊ napravio je kartu rimskih promet-

nica u bjelovarskome kraju prema kojoj se moæe

vidjeti kako je na podruËju danaπnjega grada

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

23

25 Branka VikiÊ ∑ Marcel Gorenc, Prilog istraæivanju antiknih naselja i putova u sjevernoj Hrvatskoj, Zagreb, 1969.

25a Æeljko TomiËiÊ, Arheoloπka slika antike u Meimurju, Meimurje 8, »akovec, 1990.

26 Registar, str. 207-209, 218, 223, 229, 237, 238.

27 Mladen Medar, O otkriÊu antiËkog reljefa nad portalom bjelovarske æupne crkve, Muzejski vjesnik, 9, Koprivnica, 1986., str. 11-

13. Prvi je taj gornji dio nadgrobne stele objavio Josip Brunπmid. Usp. Josip Brunπmid, Arheoloπke biljeπke iz Dalmacije i

Panonije, Vjesnik hrvatskoga arheoloπkog druπtva, nova serija, sv. 5, Zagreb, 1901., str. 125-127.

28 Nenad Cambi, Antika, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002., str. 154; Isti, Stela iz æupne crkve u Bjelovaru, Radovi Instituta za povi-

jest umjetnosti, 27, Zagreb, 2003., str. 19-25.


30 Goran JakovljeviÊ, Bjelovar prije Bjelovara, 2007., str. 58.

PoËetkom 3. st. pr. Kr. Kelti su svojim prodo-

rom izazvali velike promjene. Na tom prostoru

keltski se utjecaj oËituje u kovanju æeljeznih pred-

meta. Teπko je reÊi koliki je bio etniËki udio Kelta

u ukupnom stanovniπtvu. S obzirom na vrlo jaku i

dugu tradiciju domorodaËkog stanovniπtva, realno

je pretpostaviti manju etniËku infiltraciju Kelta.20

UnatoË tome πto je keltsko-latenska kultura kao

manifestacija mlaega æeljeznog doba prisutna na

spomenutom prostoru, ipak je teπko sa sigurnoπÊu

utvrditi odnose li se njezini ostaci uvijek na Kelte.

Za sada se na πirem podruËju sjeverozapadne Hr-

vatske moæe pretpostaviti prisutnost Tauriskª, ple-

mena zapadne skupine Kelta, a uz njih su nave-

dene prostore naseljavala i panonska plemena, a

moæda i Skiti, Ëiji su tragovi pronaeni i u sjeve-

rozapadnoj Hrvatskoj.21

Prostor juæno i zapadno od Dunava u Kar-

patskoj kotlini, koji je kasnije pod nazivom Pano-

nija postao jedna od najvaænijih provincija rim-

skog imperija, uπao je relativno kasno u vidokrug

Rimljana. U poËetku je taj prostor bio samo inte-

resna sfera Rima, nakon πto su prirodna bogatstva

Norika i istoËnojadranski obalni pojas veÊ Ëvrsto

bili u rukama Akvileje. Prodiranje rimske moÊi

preko Julijskih Alpa u Panonsku nizinu zapoËelo je

vojniËkim pohodom Oktavijana, kasnije prvoga

rimskog cara Augusta, 35. g. pr. Kr. Prodor je iπao

prastarim odavno utrtim trgovaËkim putevima.

Golem prostor od Jadrana do Dunava nazvan

po plemenima koja spominje Plinije Stariji (23. ∑

79.). On nam je ostavio dragocjene zapise, kako o

Panoniji, tako i o etniËkim grupama koje ju nase-

ljavaju. Tako nailazimo na podatak da „… Draus

teËe gdje æive Serreti, Serapili, Iasi, Andeziti…“, pri

Ëemu oËito misli na panonska plemena.22 Neπto

prije susreÊemo se s prvim vijestima o Panoniji;

tako je primjerice grËki geograf Strabon (65. pr.

Kr. ∑ 24. pr. Kr.) u svojoj Geografiji spomenuo

rijeku Drabos (Dravu) te podatak da su meurije-

Ëje Save i Drave zaposjeli Panoni.23 Od njih su

neki, kao starosjedilaËki autohtoni element,

doËekali dolazak rimskih legija. Kako su inaËe æiv-

jeli Panoni, moæe se vidjeti iz zapisa Apijana, Grka

iz Egipta, koji je oko 150. g. opisao povijest i naro-

de pod rimskom vlaπÊu. On piπe da Panoni ne æive

u gradovima veÊ u poljima i selima, prema rodov-

skim vezama. Takvo su stanje Rimljani vjerojatno

zatekli i kod ovdaπnjih starosjedilaca, a od njih su

se do danas odræali: naziv rijeke Drave, imena

nestalih naselja, moæda koji iskrivljeni toponim, ali

i dio duhovne, a moæda i materijalne, kulture, o

Ëemu bi trebala viπe reÊi buduÊa istraæivanja.24

Davno prije dolaska rimskih legija na podru-

Ëje meurijeËja Save, Drave i Mure, kao jugoza-

padnog dijela velike Panonske nizine, pojavili su se

na prastarim trgovaËkim putovima, koji su presije-

cali otaj prostor, italski trgovci u miroljubivoj

namjeri da predmete italskog umjetnog obrta

zamijene za sirovine koje je nudila Karpatska kotli-

na. Moæemo slobodno pretpostaviti da su stari

gazovi preko rijeke Drave bili u funkciji, izmeu

ostalog, i te trgovine. Te rane izvidnice rimskih

pohoda upoznala su plemena Panona. AntiËki

izvori pruæaju vrlo oskudne podatke o etniËkim

odnosima, oblicima æivota i dogaajima na nave-

denom prostoru. Kada je August preπao u osvaja-

nje, shvatio je kako interese Rima moæe osigurati

samo u sluËaju dosezanja velikih vodenih tokova

europskoga kontinenta. Osvajanje je povjerio

svom neÊaku, kasnijem caru Tiberiju, koji je od 13.

do 9. g. pr. Kr. vodio rat s Panonima. Tiberije je

osvojio i za Rim pridobio velike prostore od istoË-

nog ruba Alpi do Dunava. Prva crta obrane bila je

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

22

20 Zorko MarkoviÊ, Pregled prethistorijskih promjena na podruËju sjeverozapadne Hrvatske, 1981., str., 232.

21 Marina. ©imek, Istraæivanje lokaliteta kasnog bronËanog, starijeg i mlaeg æeljeznog doba, 1986., str. 17.

22 Pliny, Natural History, G. P. Goold, III, London, 1979.

23 The Geography of Strabo, E. H. Warmington, II, London, 1969., str. 283-287; Mirko MarkoviÊ, Opis Panonije i Ilirika u

Strabonovoj Geografiji, Geografski glasnik, 47, Zagreb, 1985., str. 153-161; Mithad KozliËiÊ, Historijska geografija istoËnog

Jadrana u starom vijeku, Knjiæevni krug, Split, 1990., str. 228-229, 237.

24 Antun Mayer, Iasii, Vjesnik Hrvatskog arheoloπkog druπtva, 16, Zagreb, 1936.; Appian´s Roman History, E. H. Warmington,

London, 1972.

Aquae Iasae (danas Varaædinskih Toplica), Siscije

(Siska) i Aquae Balisae (Daruvara).32

O duhovnoj kulturi starosjedilaËkog stanovni-

πtva kao ni o ranom krπÊanstvu u sjeverozapadnoj

Hrvatskoj, na danaπnjem stupnju istraæivanja toga

fenomena, nemoguÊe je reÊi neπto viπe. Postoji

razmiπljanje kako su autohtoni kultovi vjerojatno

postojali kod autohtonog stanovniπtva spomenute

regije. Do danas nisu joπ potvreni bilo kakvi

materijalni ostaci koji bi ukazivali na afirmaciju

nove religije. No moguÊe je naslutiti pravce πirenja

novog vjerovanja. Kao moguÊa srediπta u kojima

se πirilo krπÊanstvo nameÊu se Akvileja, Siscia

(Sisak) i Petovio. Kako je Milanskim ediktom

krπÊanstvo postalo priznata religija i u panonskim

krajevima, kojima je pripadalo i meurijeËje, mo-

æda je moguÊe oËekivati tragove s elementima

ranog krπÊanstva i na bilogorskom podruËju.33

Relativno dugotrajan prosperitet prekinuo je

167. g. rat s Markomanima i Kvadima, koji je uz

puno napora okonËao 179. g. car Marko Aurelije.

Rimska provincija Panonija ponovno je oæivjela za

dinastije Severa, a period uspona trajao je sve do

velike krize Carstva sredinom 3. st., kada su u vri-

jeme velikih unutarnjih nemira za tzv. vojniËkih

careva Panoniju opustoπili Sarmati i Goti. U vri-

jeme cara Galerija reorganizirana je provincija

Panonija. PostojeÊe dvije provincije Panonije bile

su podijeljene na joπ dvije nove, kojima je granica

bila na rijeci Dravi. Preseljenje administrativnih

srediπta u unutraπnjost provincije iπlo je uspored-

no s dalekoseænim promjenama druπtvenog i

gospodarskog æivota, a Panonija je postala zemlja s

uglavnom carskim veleposjednicima. Oko 374.

Panoniju su pljaËkali Sarmati i Kvadi, 378. je rim-

ska vojska doæivjela poraz kod Hadrijanopolisa, a

379. dozvolom cara Gracijana u rimsku provinciju

Panoniju naselile su se prve skupine barbarskih

naroda ∑ Gota, Alana i Huna. Od tada je Panonija

Ëesto bila pustoπena i pljaËkana, a njenim cestama

prodiru barbari sa sjevera. Primjerice 401. godine

tim su podruËjem na putu za Italiju proπli

Alarihovi Vizigoti, koji su kraÊe vrijeme boravili u

Panoniji i Noriku. Kada je romanizirano stano-

vniπtvo pobjeglo iz Panonije u Dalmaciju pred bar-

barskim osvajaËima, ponovno se Ëulo o bjegunci-

ma iz Panonije. U razdoblju od 409. do 433. g.

vladao je relativan mir, koji je neπto kasnije bio

prekinut prodorom Atilinih Huna 452. g. koji su

provaljivali na Apeninski poluotok. Na osnovi

pokretnih arheoloπkih nalaza hunske etniËke pri-

padnosti iz susjednog Ptuja, moguÊe je zakljuËiti

da su skupine Huna prolazila meurijeËjem Mure

i Drave, vjerojatno trasama starih antiËkih putova

od sjevera iz Transdanubije u Italiju. »etiri godine

nakon prodora Huna ∑ 456. ∑ gospodari Panonije

bili su istoËni Goti.34

Prostorom Panonije, a vjerojatno i danaπnjega

bjelovarskog kraja, prolazili su razni narodi kao

primjerice Sarmati, Kvadi, Goti, Alani, Huni, Van-

dali, Markomani, Langobardi i drugi.35 Komuni-

kativnost toga prostora, odnosno cestovna mreæa

iz rimskog doba, upuÊivala je doπljake da prolaze

moæda i podruËjem danaπnjega podruËja grada

Bjelovara.

Sveti Jeronim iz 4. st., koji je bio roen na te-

ritoriju danaπnje Republike Hrvatske, u gradu Stri-

donu na granici izmeu rimskih provincija Dal-

macije i Panonije ostavio nam je zapis o tadaπnjim

zbivanjima: „Proπlo je dvadeset i viπe godina, kako

se izmeu Konstantinopolisa i Julijskih Alpi dnevno

prolijeva rimska krv ∑ Dalmaciju, i obje Panonije

pustoπe, uniπtavaju i pljaËkaju Goti, Sarmati, Quadi,

Alani, Huni, Vandali, Markomani.“

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

25

32 Berislav Schejbal, Prilog rekonstrukciji rimskih komunikacija na jaπkom municipalnom teritoriju, Arheoloπka istraæivanja u

Bjelovarsko-bilogorskoj æupaniji i pogrebni ritusi na teritoriju Hrvatske, Izdanja Hrvatskog arheoloπkog druπtva, vol. 21, Zagreb,

2003., str. 95-120.

33 Mirja Jarak, Povijest starokrπÊanskih zajednica na tlu kontinentalne Hrvatske, Od Nepobjedivog Sunca do Sunca Pravde ∑ Rano

krπÊanstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj, katalog izloæbe, Zagreb, 1994., str. 17-41.

34 Æeljko TomiËiÊ, Arheoloπka slika antike u Meimurju, 1990., str. 218.

35 Lujo MargetiÊ, Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik Zavoda za povijesne znanosti IstraæivaËkog centra

JAZU, 8, Zagreb, 1977., str. 5-48.

Bjelovara bilo kriæiπte nekoliko lokalnih promet-

nica.31 Stoga ne treba Ëuditi relativno bogatstvo

rimskih nalaza u tome kraju.

Uz ceste, proces kolanja italske robe, odnosno

trgovine, moæe se uoËiti u pokretnom arheolo-

πkom materijalu. MoguÊe je da prostor okolice

danaπnjega Bjelovara veÊ u antici ima tranzitnu

vaænost. Zalee toga dijela Panonije Ëinio je na

zapadu Norik, bogat prirodnim dobrima, a pose-

bno valja istaknuti smjeπtaj toga prostora izmeu

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

24

31 Boæidar GeriÊ, Povijesni razvoj bjelovarskog kraja od prethistorije do srednjeg vijeka, 1985., str. 316; Zvonimir LovrenËeviÊ,

Rimske ceste i naselja u Bilogorsko podravskoj regiji, Arheoloπki pregled, 21, Beograd, 1980., str. 233-248; Isti, Rimske ceste i

naselja u Bilogorsko podravskoj regiji (II), Arheoloπki pregled, 22, Beograd, 1981., str. 195-208.

Karta rimskih cesta iz knjige Stjepana BlaæekoviÊa, Bjelovar, 1985., str. 316 (Boæidar GeriÊ)

„via Colomani…“ magistralna spojnicaregionalne i lokalne spojniceindikativne spojnice

nalazi arhitekturenalazi novaca i keramikeostaci mostova

kovnoj bi Slavoniji oznaËavao najËeπÊe teritorij s

odreenom organizacijskom strukturom, u prvom

redu vlastelinstvo. No izraz predium najvjerojatni-

je se nije upotrebljavao za velike cjeline, tj. za ona

vlastelinstva koja su se sastojala od mnogo dijelo-

va.39

ZagrebaËkom je biskupu u 15. st. pripadalo 10

desetinskih kotara: Gora, SvetaËje, Garignica, Do-

nja Komarnica, Gornja Komarnica, Kriæevci, Mo-

ravËe, Geπa, VoÊin i Varaædin. Donja Komarnica

obuhvaÊala je vlastelinstva i posjede oko RoviπÊa,

Orbone, Streze i Gudovca. Iz kotara se izdvajalo

zasebno podruËje nazvano Mala Komarnica koje je

bilo uz biskupski posjed Sv. Ladislav (Kamarcha

Minor ad Sanctum Ladislaum). Gornja je Komar-

nica kao desetinski kotar u svoj sastav ukljuËivala

neke posjede oko Streze i sjevernije krajeve.40

Po doseljenju Hrvata i drugih slavenskih sku-

pina preduvjet za stvaranje feudalnih odnosa

najprije je bilo stvaranje, a zatim pretapanje javnog

prava u privatno. Nastajanje feudalizma bio je dug

proces u kojem su se postupno mijenjali gospo-

darski, druπtveni i politiËki odnosi. Na formiranje

feudalnog druπtva utjecalo je nekoliko elemenata:

druπtvo i gospodarstvo starosjedilaca, slavenska

druπtvena struktura u doba naseljavanja i, najzad,

utjecaji izvana.41 Od navedenih elemenata najman-

je je dosad ispitano kako je zateËeno druπtvo i

gospodarstvo u Panoniji utjecalo na nadoπle Sla-

vene. Osobita teπkoÊa u utvrivanju tog utjecaja

joπ je uvijek nedovoljno poznavanje antiËkih osta-

taka bilo u druπtvu bilo u gospodarstvu.

Historiografija je dosad u tom pitanju prec-

jenjivala rimski utjecaj, a odveÊ se malo misli na to

da je urbana civilizacija s gradskom ekonomikom

bila tako tanak povrπinski sloj te da je veÊinu

stanovniπtva Ëinio seljak, koji je u selidbenim bura-

ma imao najmanje razloga bjeæati. Doseljenje

slavenskih skupina bilo je susret dvaju seljaËkih

svjetova. OËito je na tome podruËju kulturna ba-

πtina antike bila skromna, te uglavnom nije obu-

hvatila slavenski svijet. Doseljeni su Slaveni od

antike naslijedili samo tradiciju naseljenosti i neka

imena, a dijelom i prometnu mreæu. Slavenska

druπtvena struktura na svoj je naËin utjecala na

stvaranje feudalnih odnosa. SeljaËko se druπtvo po-

stupno raslojavalo ako su za to postojali povoljni

uvjeti.42

Moæda bi postanak ovdaπnjeg plemstva treba-

lo traæiti u prije spomenutim elementima, a to bi

detaljnije trebala objasniti buduÊa istraæivanja.

MoguÊe je da se ovdaπnje plemstvo izdvojilo kao

druπtveni sloj koji se najvjerojatnije po poloæaju i

naËinu æivota razlikovao od slobodnih seljaka.

Zanimljivo je pri rekonstrukciji plemstva u

πiroj okolici danaπnjega Bjelovara pratiti osobna

imena, a pogotovo odnos narodnih i krπÊanskih.

Kako je u prvoj polovici 13. st. odnos bio pribliæno

50 : 50%, sa stalnom tendencijom poveÊanja udjela

krπÊanskih, pretpostavljamo da su u 12. st. (daka-

ko, i ranije) morala dominirati narodna imena. U

drugoj polovici 13. st. odnos se mijenja na oko 33 :

67% u korist krπÊanskih imena, u prvoj polovici

14. st. odnos je imena bio otprilike 20 : 80% u

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

27

39 Radovan Gajer, Posjedi zagrebaËkog kaptola oko Zagreba u prvoj polovici 14. st, Radovi, Institut za hrvatsku povijest, 11,

Zagreb, 1978., str. 14-15.

40 Josip AdamËek, Agrarni odnosi, 1980., str. 80-83. Pprema obraËunima desetine biskupa Osvalda Thuza iz 80-ih godina 15. sto-

ljeÊa, meu kojima se nalazi i sumarni popis dimova u biskupskim desetinskim kotarima sastavljen oko 1485. godine. KAZ,

ACA, sv. 28, 30/1, 30/3.

41 Bogo Grafenauer, Zgodnje fevdalna druæbena struktura jugoslavanskih narodov i njen postanek, Zgodovinski Ëasopis, 14,

Ljubljana, 1960., str. 35-53; Nada KlaiÊ, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, ©kolska knjiga, Zagreb, 1975., str. 148-149.

Od novije literature o poËecima feudalnih odnosa na hrvatskom prostoru vidi: Neven Budak, Prva stoljeÊa Hrvatske, Hrvatska

sveuËiliπna naklada, Zagreb, 1994., str. 155-157; Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1995.

42 Grga Novak, Pogled na prilike radnih slojeva u rimskoj provinciji Dalmaciji, Historijski zbornik, 1, Zagreb, 1948., str. 151; Edit

Ennen, Fruehgeschichte der europaeischen Stadt, Bonn, 1953., str. 85, 225; B. Grafenauer, Razmerje med Slovani in Obri do

obleganja Carigrada (620) in njegove gospodarsko-druæbene podlage, Zgodovinski Ëasopis, 9, Ljubljana, 1955., str. 145-163;

Nada KlaiÊ, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, 1975., str. 148-152; Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, ©kolska

knjiga, Zagreb, 1997., str. 151.

Iz tog vremena postoji vrlo malo pouzdanih

tragova i arheoloπkih nalaza sa πireg prostora oko

danaπnjeg Bjelovara. Tragovi raznih naroda pred-

stavljaju veliku selidbu naroda koja zajedno s do-

seljenjem Slavena na te prostore oznaËava uzna-

predovali proces postupnog prelaska iz antike u

srednjovjekovlje.36

SREDNJOVJEKOVNE PROMJENExyx

Na ovom podruËju stoljeÊima su se kriæali

putovi, sudarale i graniËile sukladne i

raznoznaËne kulture brojnih naroda. Doseljenjem

Hrvata i ostalih slavenskih skupina, koje su s vjero-

jatno zaostalim starosjediocima i moæda joπ nekim

neslavenskim narodima Ëinile glavninu ovdaπnjeg

stanovniπtva, formiraju se prva ranosrednjo-

vjekovna naselja, o kojima na prostoru Bilogore

ima vrlo malo podatka. No glavninu hrvatske, tj.

slavenske, populacije na tome prostoru potvruju

srednjovjekovjekovni toponimi, no o tome Êe biti

moguÊe viπe kazati tek kada se privedu kraju nova

istraæivanja. 37

PolitiËki i upravni ustroj u

srednjem vijeku

Na podruËju Bilogore stoljeÊima su se kriæali

europski, regionalni i lokalni putovi, sudarale i

graniËile sukladne i raznoznaËne kulture brojnih

naroda. Za povijesni razvoj i za stvaranje rastera

naselja iznimno je vaæna mreæa prometnica. Po-

stoji vjerojatnost da su se tijekom vremena pomi-

cala stalna naselja na tome tlu. »ini se da je u sta-

bilnim vremenima glavnina naseobina bila kon-

centrirana na kontaktne zone juænih pobra

Bilogore i zavale »esme, da bi se naselja tijekom

doba nestabilnosti preseljavala u πumovitije i teæe

pristupaËnije dijelove Bilogore.

Lokaliteti kojima su oznaËavana naseljena

mjesta opÊenito se u izvorima nazivaju villa, predi-

um, terra i possessio. U ugarskim srednjovjekovnim

izvorima termin villa redovito oznaËava selo i

nema niπta zajedniËko sa znaËenjem koje je ta rijeË

nosila u kasnoj antici i u ranom srednjem vijeku

na Zapadu, gdje je oznaËavala velik zemljiπni po-

sjed, a kasnije i vlastelinstvo. Villa se na Zapadu ra-

spala do kraja 9. st., a ostajala su sela koja su se na

teritoriju ville s vremenom formirala i koja od 10.

st. preuzimaju naziv villa. OËito je u ugarskim

izvorima iz 11. st. sa Zapada preuzet termin villa,

koji je oznaËavao selo. Nazivi terra i possessio

upotrebljavani su Ëesto vrlo nekonzistentno, stoga

je na temelju latinske terminologije nesigurno

donositi zakljuËke o tipu posjeda ili teritorija koje

ti nazivi opisuju. Ipak, kada je rijeË o terminu

predium, u Ugarskoj se on od 11. do 13. st. upotre-

bljavao dovoljno dosljedno da se moæe zakljuËiti

da je taj izraz gotovo uvijek oznaËavao vlastelin-

stvo. Vlastelinstvo moæe, ali i ne mora, ukljuËivati

selo. Najvjerojatnije su mnoga sela nastala upravo

tako πto je stanovniπtvo pojedinog predija graviti-

ralo njegovu srediπtu, a u gravitacijskom centru

formiralo se selo.38 »ini se kako je termin villa

istovjetan sa selom, termin predij u srednjovje-

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

26

36 Milan Brandt, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, II. izdanje, ©kolska knjiga, Zagreb, 1995.

37 NajsrdaËnije zahvaljujem kolegi Ranku Pavleπu na pomoÊi pri pisanju ovoga poglavlja.

38 István Szabó, The Preaedium, Studies on the Economic history and the History of Settlement of Early Hungary, Agrártörtenéti

szemle, sv. 5, Budapest, 1963., 1-4, str. 19-22; vidi i: G. Duby, L´économie rurale et la vie des campagnes dans l´Occident Médiéval,

1-2, Paris, 1962.; B. H. Slicher van Bath, The Agrarian History of Western Europe, str. 500-1850, New York, 1963.; György

Györffy, Einwohnerzahl und Bevölkerungsdichte in Ungarn bis zum Anfang des XIV. Jahrhunderts, Etudes Historiques, 1,

Budapest, 1969.; O. Brunner, Land und Herrschaft, Brün ∑ München ∑ Wien, 1942., str. 124, 186-268; L. Makkai, Les caractères

originaux de l´historie économique et sociale de l´Europe orientale pedant le Moyen Age, Acta Historica Academiae Scientiarum

Hungariae, 16, Budapest, 1970., str. 263-292.

tipova posjeda (kraljevsko zemljiπte tvrave,

crkveni posjedi, plemiÊi, servienti). Poput æupani-

je, na Ëelu iste stoji æupan (comes castri). Æupan

kastruma meutim, za razliku od æupana æupanije

(comitatus) ima nadleænost samo nad posjedima u

okolici kastruma, dok onaj drugi æupan, osim onih

posjeda koji su iz kraljeve posebne milosti dobili

zaseban imunitet (immunitas) imao je i upravne,

sudaËke i vojne pravne ovlasti, zato su njegova moÊ

i njegov djelokrug bili najsliËniji franaËkim gro-

fovima. Unutar pojedinih æupanija, najËeπÊe iz

razloga obrane granice, ponekad je bilo viπe æupa-

nata kastruma (npr. u Slavoniji, u KriæevaËkoj æu-

paniji bilo je barem pola tuceta æupanata kastru-

ma). U tim sluËajevima, iako je svaki æupanat ka-

struma imao svog æupana, oni su zapravo bili ljudi,

to jest familijari æupana æupanije.“48

Za politiËki i crkveni razvoj srednjovjekovne

Slavonije vaæno je bilo to πto su ArpadoviÊi uspjeli

ne samo odræati politiËku organizaciju nego su je u

Slavoniji i stvorili, a to se dogaalo u doba kada

kraljevski posjed Ëini osnovu politiËke vlasti. Sla-

vonija je najvjerojatnije bila ureena kao pogra-

niËni kraj, tj. kao marka ili krajina, a u njoj Ëitav

politiËki sustav poËiva na utvrdama, tj. kastrumi-

ma, oko kojih je sustav æupanija stvaran na slaven-

skoj osnovi.

Za ArpadoviÊe je bilo neugodno to πto je orga-

nizaciju politiËke vlasti pratilo i propadanje æupa-

nijskog sustava, tj. otuivanje zemalja iz kraljev-

skih ruku. Zapravo je Ëitava herceπka Slavonija bila

isprepletena sustavom tvrava, a ∑ izmeu ostalo-

ga ∑ trebalo je πtititi i najvaænije prometnice. Kralj

je u Slavoniji uæivao sva prava, ali postupno ta

prava prelaze u ruke velikaπa i crkve. Kralj bi se s

poklonjenim posjedima odrekao ne samo sudske i

vojniËke vlasti nego bi dao crkvi potpun imunitet,

a nijedan banski, kraljevski ili herceπki Ëinovnik

nije smio stupiti na tlo koje je pripadalo crkvi.49

Srednjovjekovne katoliËke æupe

ZagrebaËka biskupija bila je uspostavljena kra-

jem 11. stoljeÊa50 da bi bila glavni oslonac ugarske

vlasti na podruËju od Drave do Gvozda, a kako bi

tu zadaÊu mogla πto bolje obavljati, potpala je pod

ugarskog nadbiskupa, Ëini se kaloËkoga. Ugarski

kraljevi i druge imuÊne liËnosti u 12. st. bogato su

darivali ZagrebaËku biskupiju.51 Prema Felicija-

novoj ispravi iz 1134., vidi se kako je kralj Ladislav

„utemeljio zagrebaËku biskupiju, naime, da one

koje je bludnja idolopoklonstva otuila od πtova-

nja Boga, biskupova briga privede na put isti-

ne…“52 Moæda istaknuti podatak ukazuje na to

kako je na podruËju Biskupije bilo raπireno pogan-

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

29

48 Árpád Nógrády, Obitelj Szerdahelyi i RoviπÊe, Hrvatsko-maarski odnosi 1102.-1918. (zbornik radova), Zagreb, 2004., str. 65.

49 Nada KlaiÊ, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976., str. 257-259; Ista, Povijest Hrvata u srednjem vijeku,

Zagreb, 1990., str. 248-251.

50 Franjo RaËki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, Monumenta spectantia historiam Slavorum

Meridionalium, VII, Zagreb, 1877., str. 158, br. 130; Ivan Krstitelj TkalËiÊ, Povijesni spomenici slob. kralj. grada Zagreba,

Monumenta historica civitatis Zagrabiae (dalje: MCZ), I, Zagreb, 1889., CVII i 1; Ferdo ©iπiÊ, PriruËnik izvora hrvatske historije,

Nakl. Kr. Hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade, Zagreb, 1914., str. 361-363; Franjo ©anjek, Crkva i krπÊanstvo u Hrvata, srednji vijek,

KrπÊanska sadaπnjost, Zagreb, 1993., str. 128; Tomislav Raukar, Hrvatski prostor i krπÊanstvo prije ZagrebaËke biskupije,

ZagrebaËka biskupija i Zagreb 1094 ∑ 1994, Zagreb, 1995., str. 93; J. Deér, Die Anfange der ungarisch-kroatischen Staats-

gemeinschaft, Archivum Europae Centro Orientalis, II, Budapest, 1936., str. 24; Gy. Gyırffy, Diplomata Hungariae antiquissima,

I, Budapest, 1992., str. 261; Isti, Zur Frage der Gründung des Bistums von Zagreb, ZagrebaËka biskupija i Zagreb 1094 ∑ 1994,

Zagreb, 1995., str. 103-106.; Lujo MargetiÊ, Pitanja iz najstarije povijesti zagrebaËke biskupije i Slavonije, Croatica Christiana

Periodica god. XVIII., br. 34, Zagreb, 1994., str. 1-50; Isti, KritiËka raπËlamba vrela najstarije povijesti ZagrebaËke biskupije,

ZagrebaËka biskupija i Zagreb 1094-1994, Zagreb, 1995., str. 97-101.

51 Lujo MargetiÊ, ZagrebaËka biskupija prema ArpadoviÊima i Anæuvincima, ZagrebaËka biskupija i Zagreb 1094 ∑ 1994, Zagreb,

1995., str. 163-164.

52 CD II, 42-43, precizan prijevod Felicijanove isprave vidi u: Nada KlaiÊ, Zagreb u srednjem vijeku, SveuËiliπna naklada Liber,

Zagreb, 1982., str. 300-301.

korist krπÊanskih, da bi u drugoj polovici 14. st.

narodna imena bila prisutna rijetko, potpuno pre-

pustivπi dominaciju krπÊanskim imenima. I takve

promjene u antroponimiji vjerojatno ilustriraju

prodiranje krπÊanstva meu plemstvo. MoguÊe je

pretpostaviti kako su se sliËne tendencije dogaale

i meu neplemiÊima.

Vrlo je vjerojatno kako se srediπnja vlast

ranosrednjovjekovne Hrvatske, koju su predsta-

vljali vladar, njegovi æupani i njihove ratniËke dru-

æine, nije posve osjeÊala na podruËju izmeu Save i

Drave. Iako nema nikakvih vijesti o ranosrednjo-

vjekovnim æupanijama izmeu Gvozda i Drave,

velik broj plemenskih æupanija u Slavoniji u 12. i

13. st. jasno dokazuje da su one morale postojati i

u ranijem razdoblju.43 Postoje razmiπljanja kako

formiranje æupanija, odnosno æupanijskog sustava,

ne bi trebalo vezati uz plemensko-rodovsku orga-

nizaciju, veÊ ih se veæe uz osnutak ranosrednjo-

vjekovne hrvatske dræave i dræi da oblikovanje æu-

panija valja traæiti u razdoblju odmakle slaveni-

zacije onih podruËja koja su one obuhvaÊale, a nji-

hovo je stvaranje vjerojatno povezano uz uËvrπ-

Êenje srediπnje vlasti.

Posebno je pitanje prostorne organizacije æu-

panija. MoguÊe je da je opÊina bila osnovna jedini-

ca unutar æupanije, dakako uz kastrum kao æupa-

nijsko srediπte. KasnoantiËki predloæak, koji se sa-

stoji od kasnoantiËkog utvrenja, naselja uz taj

kaπtel, kasnoantiËke vile rustike, crkvenog objekta i

ceste, nedvojbeno je imao vaænu, ako ne i presud-

nu, ulogu u prostornoj organizaciji æupanijskog

teritorija.44

U rasvjetljavanju najranije proπlosti upravnog

ureenja toga dijela srednjovjekovne Slavonije za

povjesniËare Êe biti joπ dosta posla, a nadamo se da

Êe biti pomaka od dosadaπnjih pretpostavki i raz-

miπljanja.45

»ini se kako je joπ u ranome srednjem vijeku

postojala plemenska Æupanija Komarnica, koja se

prostirala od rijeke »esme/»azme do Drave. Pre-

ma nekim razmiπljanjima, iz nje se odvojila »es-

miËka æupanija, koja je obuhvaÊala podruËje koje-

mu je juæna granica bila rijeka »esma (»azma),

zapadna potok »esmica (danas Bjelovacka), istoË-

na BedeniËki i RibnjaËki potok, a prostirala se do

ispod danaπnjeg sela MiËetinca. „U doba starih ple-

menskih æupa »esmica je svakako pripadala ta-

daπnoj Komarnici, koja se prostirala od Bede-

niËkog potoka do Velike i od »azme do Drave.“

»esmica je prozvana po istoimenom potoku, a isto

je ime nosio i „tvrdi æupski grad, koji je podignut

na humu s lijeve strane potoka, na tlu danaπnjih

Novoseljana“. Na osnovi podudarnosti crkvene

organizacije ZagrebaËke biskupije, koja se pokla-

pala s ranom politiËkom organizacijom, moguÊe je

pretpostaviti kako je poËetkom razvijenoga sred-

njeg vijeka postojala stara Æupanija Komarnica.

Neki autori smatrali su kako se zapravo radilo o

plemenskoj æupi koja se raspala na tri manje

æupanije: 1) Komarnicu, 2) RoviπÊe i 3) »esmicu.

»esmiËka æupanija, Ëije je srediπte bilo na dana-

πnjem πirem bjelovarskom podruËju, spominje se

tijekom Ëitavog 13. st. i u prvim desetljeÊima 14.

st., a onda je pripojena KomarniËkoj æupaniji.46

Isto se dogodilo s RoviπÊanskom æupanijom. Oko

1350. godine, reorganizacijom æupanija, stvara se

velika KriæevaËka æupanija koja je, izmeu ostalih,

u svoj sastav ukljuËila KomarniËku æupaniju.

KriæevaËka se æupanija od sredine 14. st. dijelila na

manje kotare koji su se veÊinom podudarali sa

starim æupanijama.47 No tu treba biti oprezan jer

su, uz æupanije, postojale i tzv. æupanije (æupanati)

kastruma. One su predstavljale kraljevu utvrdu s

pripadajuÊim posjedima bez æupanije ∑ „dakle, bez

ograniËenog podruËja koje se sastoji od raznih

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

28

43 Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, 1995., str. 151, 154, 160.

44 Franjo SmiljaniÊ, Prilog prouËavanju æupanijskog sustava sklavinije Hrvatske, Etnogeneza Hrvata (ur. Neven Budak), Zagreb,

1995., str. 179-190.

45 Borislav Grgin, Æupanije u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, u: Hrvatske æupanije kroz stoljeÊa, Zagreb, 1996., str 26.

46 Stjepan PaviËiÊ, »esmica, Hrvatska enciklopedija, sv. 4, Zagreb, 1942., str. 287.

47 Vjekoslav KlaiÊ, Povijest Hrvata, 3, Zagreb, 1988., str. 19-20; Josip Buturac, Regeste za spomenike Kriæevaca i okolice, 1134-1940,

Kriæevci, 1991., str. 12-13.

Iz popisa je vidljivo kako je broj æupa na pro-

storu Donje Komarnice od 1334. do 1501. pora-

stao s 18 na 24, odnosno njihov je broj poveÊan za

treÊinu. To vjerojatno ukazuje na poveÊanje gu-

stoÊe naseljenosti, a moæda govori i o jaËanju go-

spodarstva.

Zanimljivo je kako su dvije treÊine novih æupa

osnovane na viπim terenima Bilogore, a treÊina na

niæim terenima uz potok Ciglenska. Radilo se o

poveÊanju naseljenosti na podruËju sjevernije i

istoËnije od danaπnjega grada Bjelovara. U sluËaju

bilogorskih viπih terena, porast naseljenosti vjero-

jatno je imao i svoje okoliπne posljedice u smislu

krËenja πuma.

Na uæem prostoru oko danaπnjega Bjelovara

moguÊe je pouzdano utvrditi postojanje desetak

æupa: 1) u SloboËini (SoboËini); 2) u Korenovu; 3)

u Jakovljevim Sredicama; 4) u Plavnicama (Sv.

Benedikt); 5) u KlokoËevcu; 6) u Gudovcu; 7) u

Verbovi; 8) u Othni; 9) u Donjoj »esmici, 10) u

Miletincu itd.56 Iz navedenoga se moæe uoËiti i

najveÊa koncentracija æupa Donje Komarnice

upravo na podruËju oko danaπnjeg Bjelovara, gdje

je bilo koncentrirano viπe od 40% æupnih sjediπta

te gotovo polovica sveÊenstva Donje Komarnice

zabiljeæenog 1501. godine, πto indirektno moæe

ukazivati na demografsku, a vjerojatno i gospo-

darsku snagu. Ta koncentracija moæe se dopuniti i

Ëinjenicom kako je na istom podruËju djelovala

veÊina trgoviπta koja se spominju na donjoko-

marniËkom prostoru. Upravo je na danaπnjem

bjelovarskom teritoriju bilo kriæiπte cesta koje su

dolazile iz smjerova Kriæevaca, Koprivnice, »azme

i RaËe. Taj je kriæiπni prostor bio mjesto gdje je

oËito bila najguπÊa naseljenost, a vjerojatno i naj-

veÊa gospodarska koncentracija.

O gospodarstvu,

srednjovjekovnim posjedima

i naseljenosti

Popisi crkvene desetine u komarniËkim

desetinskim kotarima, iskazani u forintama,

pokazuju nam gospodarsku snagu na istraæivanom

podruËju u srednjemu vijeku. Tu su najzanimljivi-

ji podatci za Donju Komarnicu, koja je obuhvaÊala

i prostor oko danaπnjeg Bjelovara.57

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

31

56 Franjo RaËki, Popis æupa zagrebaËke biskupije 1334. i 1501, Starine, IV, Zagreb, 1872., str. 214-216.

57 Josip AdamËek, Agrarni odnosi, 1980., str. 147.

stvo, no svakako su morali postojati tragovi krπ-

Êanstva. Kako smo vidjeli iz ranije analize imena,

krπÊanstvo se od 12. st. πirilo polako, ali uspjeπno,

da bi na danaπnjem πirem bjelovarskom podruËju

poËelo dominirati od druge polovice 13. st., a pot-

puno je istisnulo poganstvo do kraja 14. st.

Teritorij ZagrebaËke biskupije bio je podijeljen

na arhiakonate. U popisu æupa iz 1334. godine

navodi se 14 arhiakonata: Gora, Zagorje, SvetaËje,

GuπÊe, Zagreb, Dubica, Komarnica, Gorica, Kalnik,

Vaπka, »azma, Bekπin, Varaædin i Vrbovec.53 For-

miranje KalniËkog i KomarniËkog arhiakonata

potvruje da su u posebnim crkvenim jedinicama

obuhvaÊeni, s jedne strane, Podravina, a s druge vrlo

vaæno podruËje izmeu Kalnika i Bilogore koje je u

13. st. ostalo u vladarskim rukama. KarakteristiËno

je da se KomarniËki arhiakonat protezao od Drave,

s jedne, i Bilogore, s druge strane, i to tako da su se

na njegovu podruËju naπla najvaænija naselja u

Podravini (Komarnica, Koprivnica) i RoviπÊe kao

najvaænija utvrda i srediπte politiËke organizacije

pod Bilogorom. MoguÊe je da su se arhiakonati na

tlu staroga ©omoskog vojvodstva, koje je neko vri-

jeme obuhvaÊalo i danaπnji bjelovarski prostor,

formirali prije nego πto se potpuno raspao stari poli-

tiËki sustav.54 To bi se moglo odnositi i na Ko-

marniËki arhiakonat,55 koji se dijelio na dva dijela:

Donju Komarnicu (podruËje oko danaπnjeg

Bjelovara) i Gornju Komarnicu (podruËje Podra-

vine). U Donjoj Komarnici, tj. danaπnjoj okolici

Bjelovara, mreæa Êe æupa biti guπÊa negoli u Gornjoj

Komarnici (Podravini), πto ukazuje ne samo na

gustu naseljenost nego i na to da je organizacija

crkvene infrastrukture poËela priliËno rano, tj. da su

neke æupe koje se prvi put spominju u popisu iz

1334. godine vjerojatno bitno starije.

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

30

53 Josip Buturac, Popis æupa zagrebaËke biskupije 1334. i 1501. godine, Starine, 59, Zagreb, 1984., str. 43-105.

54 Nada KlaiÊ, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica, 1987., str. 30; Juraj ∆uk, Pripadnost nekih ugarskih æupanija hrvatskom

kraljevstvu u XII. i XIII. vijeku, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arhiva, XVI, Zagreb, 1914., str. 155-

195.

55 Zanimljivo je spomenuti miπljenje Josipa KolariÊa da su arhiakonati po svojim granicama odgovarali granicama starih

hrvatskih æupa ili æupanija, vidi: Josip KolariÊ, Povijest krπÊanstva u Hrvata, Zagreb, 1998., str. 33.

Tablica 1. KatoliËke æupe na prostoru Donje Komarnice

Sv. Nikola + Klokos 2 KlokoËevac

Sv. Petar + Gwdowcz 2 Gudovac

BDM Koren Koren 2 Korenovo

Sv. Martin Zerdahel Jakozerdahel Sredice

(danas jugozapadni dio Bjelovara)

Sv. Dominik ∑ + 1 Domankuπ

? ∑ Capella 2 Kapela

? ∑ Filethyncz 1 Vjerojatno izmeu Kapele i MaglenËe

? ∑ Werthlyn 1 Vjerojatno izmeu Kapele i V. Trojstva

(Ëini se, sjeveroistoËno od Filetinca)

Sv. Margareta ∑ + 1 Moæda bi valjalo traæiti na

πirem prostoru oko Ciglene

? ∑ Verbova 3 Obrovnica

Izvor: Franjo RaËki, Popis æupa zagrebaËke biskupije 1334. i 1501, Starine, knj. IV, Zagreb, 1872., str. 214-216.

Titular æupe 1334. 1501. Broj sveÊenika 1501. Danaπnji prostor

Blaæena Djevica

Marija (dalje: BDM) Mosina Mosynya 3 ©androvac

Sv. Nikola + Bwthkafeld 1 Patkovac

Zenth Myclos

Sv. Petar Paluchna Palychna 1 Severin

Sv. Pavao + Othna 3 Stari Pavljani

Sv. Nikola Soboch Zobochchyna 1 Uz potok Sloboπtina,

izmeu Brezovca i Novoseljana

Sv. Trojstvo + Meglech 1 MaglenËa

BDM Chesuricha Inferiori 1 Moæda sjeveroistoËno od Bjelovara

Chesmycze (uzvodno uz potok Bjelovacku)

BDM + Mylethyncz 1 Vjerojatno oko sela Breza

Sv. Martin + Nowa Zenth Marthon 1 Najvjerojatnije zapadno od Bjelovara

(moæda u okolici Martinaca)

Sv. Petar + Morawcz 1 Vjerojatno juæno od Kapele

BDM Ztreza Ztreza 1 Pavlin Kloπtar

Sv. Kriæ + Velyka 3 Kriæ Gornji

Sv. Benedikt + Plawnycza 1 Stare Plavnice

Sv. Trojstvo Ruuicha Roycha 3 RoviπÊe

Porezni popisi pokazuju kako je na pojedinim

posjedima poËetkom 16. st. doπlo do blagog rasta.

Treba upozoriti i na to kako je dio posjeda popisi-

van zajedno s onima izvan istraæivanog podruËja,

no broj dimova na njima nije bio visok. Oko 1495.

g. na danaπnjem je bjelovarskom podruËju bilo 225,

1513. g. 412, a 1520. g. 236 dimova. U nekim godi-

nama dio posjeda nije popisan iz nekog nama

nepoznatog razloga (moæda je bila rijeË o gladi, no

maksimum gospodarske snage posjeda koji su

poËetkom 16. st. postojali na danaπnjem πirem

bjelovarskom gradskom podruËju, kreÊe se i iznad

400 dimova). To je bila podloga za „servisiranje“ tri

trgoviπta, ako SloboËini i Gudovcu dodamo i

Jakovljeve Sredice kao neki oblik gradskog naselja,

makar je to za poËetak 16. st. priliËno sporno.

Zanimljiva je usporedba s KoprivniËkim vlastelin-

stvom, koje je u istom razdoblju imalo 250-280

dimova, a unutar toga i grad Koprivnicu, koji je

obuhvaÊao Ëetvrtinu dimova, ili –ureveËkim

vlastelinstvom s 570-640 dimova s trgoviπtima Sv.

Juraj i Prodawyz. Na KoprivniËkom vlastelinstvu na

jedno gradsko naselje ide oko 280 dimova. Na

–ureveËkom vlastelinstvu trgoviπte Prodawyz go-

spodarski „opsluæuje“ 410-460 dimova, a trgoviπte

Sv. Juraj 150-180 dimova. Udio dimova trgoviπta

Prodawyz na vlastelinstvu kreÊe se oko 21-26%, a

udio trgoviπta Sv. Juraj iznosio je svega 6%.60

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

33

60 Ranko Pavleπ, KoprivniËko i –ureveËko vlastelinstvo, Koprivnica, 2001., str. 101, 247.

Prema gornjem proraËunu, vidi se da je pri-

hod desetine na promatranom podruËju okolice

danaπnjeg Bjelovara (tadaπnja Donja Komarnica)

na poËetku 1480-tih prelazio preko 700 forinti, da

bi nekoliko godina kasnije bio drastiËno smanjen.

Oko 1488. sastavljen je pregled biskupske

desetine u naturalnim iznosima koji su se kasnije

preraËunavali u novac. Prema tom pregledu, u

biskupskim komarniËkim kotarima popisane su

ove koliËine æitarica, vina i svinja:

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

32

58 Josip AdamËek, 1980., n. d., str. 148, prema KAZ, ACA, br. 30, 30/2, 26/s.n.

59 Josip AdamËek je izraËunao da je na kup desetinskih æitarica dolazila ova koliËina desetine vina: u Gornjoj Komarnici 3,2, a u

Donjoj Komarnici 3,3, vidi: Agrarni odnosi, str. 200, 201, prema KAZ, ACA, 30/2.

Desetinski kotar 1480. 1486. 1487. 1489.

Donja Komarnica 711,47 210,35 374,70 287,50

Gornja Komarnica 494,43 85,58 374,91 183,04

Mala Komarnica ∑ 66,39 ∑ 51,00

Ukupno 1.205,90 362,32 749,61 521,54

Desetinski kotar Æitarice (blada) Proso (milium) Vino Svinje i koπnice

kupova kupova vedara komada

Gornja Komarnica 1.203 140 3.906 881

Donja Komarnica 2.232 410 6.836 1.765

Ukupno 3.435 550 10.742 2.646

U prosjeku je za desetinu svaki dim plaÊao:

1480. ∑ 26 den, 1486. ∑ 9 den, 1487. ∑ 19 den, 1488.

∑ od 24 do 34 den, a 1489. ∑ 14 den. Kako se zna da

je kraljevski porez bio obiËno razrezivan u iznosu

50 ∑ 100 den po dimu, moæe se smatrati da optere-

Êenje seljaka desetinom u novcu nije bilo osobito

visoko.58

U kasnosrednjovjekovnoj KriæevaËkoj æupani-

ji vinogradarstvo je bilo razvijeno na obroncima

Bilogore. Okolica danaπnjeg Bjelovara (tadaπnja

Donja Komarnica) bila je vaæna za vinogradarstvo.

Na jedan kup desetinskih æitarica popisane su u

biskupskom desetinskom kotaru Gornjoj Komar-

nici 3,24 koliËine desetine vina, a u Donjoj Ko-

marnici 3,06. Prema tomu, u prosjeku je na nave-

denom podruËju vrijednost seljaËke proizvodnje

vina bila veÊa od prosjeka æitarica,59 πto ukazuje na

to da je proizvodnja vina bila najvaænija gospo-

darska djelatnost.

Ako se æeli objasniti nastanak novih trgoviπta,

poput Gudovca, to se moæda moæe povezati i s ra-

nije vidljivim procesom poveÊanja broja æupa na

πirem prostoru oko danaπnjega Bjelovara, i to za

oko treÊinu u razdoblju izmeu 1334. i 1501.

godine, πto vjerojatno indirektno ukazuje na go-

spodarski i demografski rast. Naæalost, podaci iz

vremena prije posljednjih desetljeÊa 15. st. nisu

saËuvani. Iz popisa desetine moguÊe je vidjeti go-

spodarske trendove u pretposljednjem desetljeÊu

15. st., a iz poreznih popisa poznato nam je stanje

gospodarstva tek s kraja 15. i poËetka 16. st. Iz de-

setinskih popisa vidi se kako je nakon 1480. godine

nastupilo priliËno jako gospodarsko uruπavanje

najvjerojatnije uslijed velikih osmanskog prodora

1478. i 1479. g. ili zbog nekog drugog razloga.

Usporede li se podaci iz 1480. i 1486., vidi se da je

izmeu tih godina doπlo do gospodarskog sloma,

ali je veÊ vrlo brzo nastupila stabilizacija i gospo-

darska obnova, no ona je bila samo djelomiËna, jer

se oko 1488. ∑ 1489. gospodarska (a vjerojatna i de-

mografska snaga) obnovila samo do mjere da je izno-

sila polovicu snage u usporedbi s 1480. godinom.

Posjed/godina 1495. 1507. 1513. 1517. 1520.

Donja »esmica 24 ˘ 21 8 24 ∑

Brezovec 7 ∑ ∑ ∑ ∑

PavloËanec i Brezovec ∑ 26 22 20 12

KlokoËevec 2 2 8 12 -

KlokoËevec i Miletinec ∑ ∑ 3 - 10

Koren 9 4 7 4 8

Koren i Zdelja ∑ ∑ 7 6 6

Koren i BabinπËina ∑ ∑ 4 2 2

Koren i Obres ∑ ∑ 3 ∑ ∑

Sredice (Jakovljeve) 2 ˘ 5 - 1 -

Sredice i MeuraËa ∑ ∑ 5 - 6

Sredice i Vrh ∑ ∑ ∑ ∑ 6

Sredice i Lipkovec ∑ ∑ 7 ∑ ∑

Sredice i Koren ∑ ∑ 15 15 5

Sredice i Mateuπovec ∑ ∑ 7 ∑ ∑

Gudovec 2 102 64 76 80

Posjed Elie de Bwstrych - 60 ∑ ∑ ∑

Posjed Georgii de Vwnthwsowcz ∑ 18 ∑ ∑ ∑

Miletinec 19 25 24 33 34

Miletinec i Temerje ∑ ∑ 2 3 -

Aladarovec 8 ∑ ∑ ∑ ∑

Miletinec i Aladarovec ∑ ∑ 21 ∑ ∑

Miletinec i Komarnica ∑ ∑ ∑ 11 10

Æupnik Sv. Benedikta ∑ ∑ ∑ ∑ 4

Otna Sv. Pavao ∑ 5 8 9 9

SloboËina - 2 43 44 44

SloboËina i Svibovec ∑ 40 ∑ ∑ ∑

Nowa Zenth Marthon 47 7 7 ∑ ∑

Plavnica Sv. Martin ∑ ∑ ∑ 6 ∑

Bwtkafeld 31 50 68 67 -

Orbona 73 76 79 70 -

Ukupno 225 367 412 403 236

Tablica 2. Dio srednjovjekovnih posjeda u okolici danaπnjega podruËja Bjelovara ∑ prema broju poreznih dimova

lo 1,575 obitelji, a po njemu bi obitelj imala 6,2

Ëlana.61 Prema tome bi na prostoru koji danas

obuhvaÊa okolicu grada Bjelovara æivjelo 650 obi-

telji, odnosno oko 4.000 stanovnika. Dio posjeda

popisivan je zajedno s onima izvan istraæivanog

podruËja, no kako je veÊ reËeno, broj dimova na

njima nije bio visok, pa iznosi na temelju procjene

tu ne bi trebali bitno odstupati. Nakon 1480. go-

dine nastupio je gospodarski i vrlo vjerojatno de-

mografski pad (s blagom obnovom u razdoblju

oko 1488.-89. g.), pa je moguÊe pretpostaviti kako

je prije 1480. broj stanovnika bio viπi od 4.000, ali

je nemoguÊe realno utvrditi za koliko. No ako se

zna kako je gospodarska snaga bilo prepolovljena,

moæda je moguÊe da je na istraæivanom podruËju

æivjelo i do 7.500 stanovnika prije 1480. godine.

Ako uzmemo u obzir Ëinjenicu da je broj æupa

u prvoj polovici 14. st. bio manji za treÊinu, moæda

bismo mogli pretpostaviti da je tadaπnji broj

stanovnika iznosio oko 5.000. Iako je tako pret-

postavljen ukupni broj stanovnika podloæan kriti-

ci, moguÊe je uoËiti barem trendove kretanja uku-

pnog broja stanovnika ∑ od prve polovice 14. st. do

oko 1480. g. porast ukupnog broja stanovnika za

otprilike treÊinu, a onda nagao pad, stabilizacija i

vjerojatno blag porast poËetkom 16. st. te potpuna

depopulacija u vrijeme najæeπÊih osmanskih napa-

da. Usporedbe radi, na KoprivniËkom je vlastelin-

stvu (doda li se tome i grad Koprivnica te crkveni

posjedi) æivjelo oko 2.700 ∑ 3.300 ljudi (viπi je broj

zbog veÊe gustoÊe naseljenosti grada Koprivnice),

a na –ureveËkom vlastelinstvu je obitavalo oko

©teta πto nam nije poznat broj dimova za

trgoviπta na podruËju danaπnjega Bjelovara, a Ëini

se kako ona nisu imala ni blizu broju dimova

jednog Prodawyza veÊ su oËito imala mali broj

dimova. MoguÊe je pretpostaviti kako su trgoviπta

na danaπnjem bjelovarskom podruËju zajedno

mogla imati pribliæno 20 ∑ 30 dimova. To bi bilo

kompatibilno broju dimova obliænjeg trgoviπta

RoviπÊa, koje je imalo 10 ∑ 20 poreznih dimova.

NajjaËe je vlastelinstvo oko sebe imalo trgoviπte

Gudovec, a ono je prelazilo i 100 dimova. To je

trgoviπte oËito predstavljalo podgrae vlastelin-

skog sjediπta Ëije su ostatke istraæivali arheolozi u

novije vrijeme. Trgoviπte SloboËina vjerojatno je

bilo manje i slabije kao i istoimeno vlastelinstvo

koje je bilo upola manje od gudoveËkog. Joπ manji

posjed bile su Sredice, tako da je moguÊe kako su

Jakovljeve Sredice postupno izgubile vjerojatan

status trgoviπta (ako su ga uopÊe imale) moæda i

zbog smanjivanja gospodarske snage istoimenog

vlastelinstva.

Broj se poreznih dimova krajem 15., odnosno

poËetkom 16. st. na podruËju oko danaπnjeg Bjelo-

vara kretao izmeu 225 i 412. Kako u nekim go-

diπtima dio posjeda nije bio popisan, kao realan

valja uzeti najviπi broj dimova. Maarski povje-

sniËar András Kubiny izraËunao je kako je za sred-

njovjekovnu Ugarsku na jedan porezni dim dolazi-PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

3534

61 A. Kubinyi, Die Bevölkerung des Königreichs Ungarn am ende des 15. Jahrhunderts, u: König und Volk in spätmittelalterischen

Ungarn, Herne, 1998., str. 148-183.

Jakovljeve Sredice (Crteæ: A. Margetinac, Gradski muzej Bjelovar)

Utvrda S. Pavao (Crteæ: A. Margetinac, Gradski muzej Bjelovar)

Jakobu pravo na dio tamoπnjega posjeda. Oni se

nisu htjeli pokoriti ni kraljevoj odredbi, pa je ban

Herman Celjski (1423-1435.) odredio da ih »a-

zmanski kaptol pozove na sud. Spor se zavrπio

1452. tako da je kanonik Jakob de Jakozerdahel

uveden u dva kmetska seliπta, osam livada i kuriju

u Jakobovim Sredicama. Benedikt, sin Petrov, iz

Jakobovih Sredica, primio je 1454. u zalog dva

kmetska seliπta u naselju Drasowcz (Draæovac). To

se naselje nalazilo kod Jakobovih Sredica i

Miletinca (…) Godine 1462. Ladislav Antunov iz

Korena daje Blaæu Brigi de Iakozerdahel i magistru

Petru de Gudowcz u zalog posjede Plavnicu Sv.

Benedikt66 i Kathyncz (Katince) za 315 zlatnih

dukata.“ 67

U vezi s odnosom Jakovljevih Sredica i pavlina

iz Streze, Kamilo DoËkal donio je saæetak nekoliko

isprava iz pavlinskog arhiva u Strezi: „1) U ispravi

od 6. lipnja 1422. spominje se Martin sin Egyeda

de Jakozerdahel, kao jedan od kraljevskih ljudi,

koji su uveli pavline iz Streze u πest kmetskih seliπta

i livada u KlokoËevcu (A. M. Z. II. 23.); 2) U

ispravi od 28. travnja 1439. spominju se Benedikt,

æupnik sv. Martina de Jakozerdahel, i njegov ka-

pelan Klement kao svjedoci kod oporuke topo-

loveËkog kaπtelana Brcka, sina Andrije iz Bolaar

(A. M. Z. II. 46.); 3) Od 1463. do 1474. istiËe se u

ispravama plemiÊ Blaæ Briga de Jakozerdahel, i to u

vezi s magistrom Petrom iz Gudovca. Oba se jagme

za pavlinskim posjedima. G. 1463 posvojiπe spo-

menuta dvojica posjede Bikalje i Ilinac, te uËiniπe

razna druga nasilja. Pavlini povedoπe parnicu, koja

se svrπila 17. oæujka 1463. nagodbom. Pavlini

dobiπe natrag Bikalje i Ilinac, a Petar iz Gudovca i

Blaæ Briga iz Jakozerdahela dobiπe dva seliπta u

KaÊincima. Petar i Blaæ obvezavπe se, da Êe vratiti

oteta tri konja, odijela i druge otete stvari (A. M. Z.

IV. 18.); 4). Sigismund Polc je, po nalogu magistra

Petra iz Gudovca i Blaæa Brige iz Jakozerdahela,

1465. zauzeo tri pavlinska seliπta u Podbukovini, a

htio je zauzeti i Ilinac. Pavlini prosvjedovaπe pred

Ëazmanskim kaptolom 10. lipnja 1465. (A. M. Z.

IV. 24.). NapadaËi i taj put uzmaknuπe pred Ëa-

zmanskim kaptolom, ali nakon 9 godina obnoviπe

isti pokuπaj. Prior Andrija iz Streze uloæio je

ponovno prosvjed pred Ëazmanskim kaptolom 4.

lipnja 1474. (A. M. Z. V. 2.); 5) Posljednji put

spominje se plemiÊ Blaæ Briga iz Jakozedahela g.

1478. u ispravi od 30. lipnja 1478. u istrazi, koju je

vodio magister Petar iz Gudovca po nalogu palati-

na Mihajla Orsaga iz Guta (A. M. Z. V. 5.); 6) U

istrazi od 7. srpnja 1468. dolazi kao svjedok jednog

pravnog Ëina u Kapeli Petar „praebendarius de

Jakozerdahel“ Iz tih se podataka vidi, da je Jako-

zerdahel bio ne samo sijelo plemiÊa Blaæa Brige

nego i sijelo æupe sv. Martina.”68

Godine 1465. Margareta udovica litrata Bara-

niÊa „de Belovarcz“ tuæila je Blaæa Brigu „de Iako-

zerdahel“ zbog otimanja nekih posjeda. Od 1468.

do 1477. g. Blaæ Briga iz Jakovljevih Sredica i ma-

gistar Petar GudoveËki vode uspjeπnu parnicu za

posjede Kupino i Æabnica, a 1473. kralj Matijaπ

Korvin potvruje Jakovu, Bartolu, Tomi i Domi-

niku, sinovima Grgura „de Jakozerdahel“, posjede

„Dyancheva zela, Belublathya, Kys Megyurechye,

Pleterna, Pichahege i Damianteleke“. Ti su posjedi

u spomenutoj obitelji bili i 1423. te u kasnijim

ispravama. Godine 1469. Blaæ Briga tuæio je za

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

37

66 Kamilo DoËkal donio je tri dokumenta vezana uz odnose Plavnice Sv. Benedikta i pavlina iz Streze: „1) Magister Basou de Byk,

comes Crisiensis ac iudices nobilium eiusdem comitatus“ potvruje 8. kolovoza 1381., da su se Stjepan i Tomo sinovi Blagonje

iz Komarnice, izjavili da su spremni dati Margiti i Dragojli djevojaËku Ëetvrtinu na imanju koje leæi uz rijeku Plavnicu.

PlemiËki sudac Nikola, sin Dominkov, obiπao je to imanje, pa ga razdijelio na Ëetiri jednaka dijela. Isprava opisuje meu toga

imanja uz Plavnicu, a u tom se opisu viπe puta spominje ´ecclesia sancti Benedicti´ kao i cesta ´via sancti Benedicti´ (A. M. Z. I.

11.); 2) Stjepan sin Ivana Lestaka ´de Plaunicha Zentbnedek´ daruje 10. travnja 1422. pred Ëazmanskim kaptolom samostanu

u Strezi 6 kmetskih seliπta u KlokoËevcu (A. M. Z. II. 22.); 2) Pri nagodbi izmeu pavlina iz Streze i Ladislava, sina Stjepana

Viteza iz Komarnice, 6. kolovoza 1462. prisutan je kao Ëasni sudac i Pavao ´plebanus de Plaunicha Zentbenedek´ (A. M. Z. IV.

16.).“ K. DoËkal, Srednjovjekovna naselja oko Streze. Prilog naπoj srednjovjekovnoj topografiji, Starine, knj. 46, Zagreb, 1956.

67 Josip Buturac, Povijesni poËeci Bjelovara, Bjelovarski zbornik ´90, br. 2, str. 3-10.

68 Kamilo DoËkal, Srednjovjekovna naselja oko Streze, Starine, knj. 46, Zagreb, 1956., str. 167-168.

6.300 stanovnika. Iz toga se vidi kako je danaπnji

bjelovarski prostor u kasnom srednjem vijeku bio

rjee naseljen u usporedbi s Podravinom.

Prvi spomen Jakovljevih Sredica (Jakowzere-

dahel) jest u ispravi od 18. svibnja 1349., a u istom

se dokumentu spominju Svibovec (Zybouch), So-

boËina (Zobochyna) i druga naselja u okolici.62

Goran JakovljeviÊ korektno je rekonstruirao naj-

stariji dogaajni slijed u vezi s Jakovljevim Sredi-

cama: „U poËetku jedinstven posjed podijelili su

1370. g. Egidije ∑ sin Petrov i Farkaπevi sinovi s

Grgurom ∑ sinom Jakova (od posljednjega posjed

ima ime). Ladislav iz Jakozerdahela naπao se u

sporu 1377. g. s komarniËkim plemiÊima Ladisla-

vom i Stjepanom oko zauzeÊa posjeda Ugrunovac,

a 1390. g. saznajemo da je Jakozerdahel bio sjediπte

æupe sv. Martina s rektorom Mihajlom, koji se

spominje i 1393. g. u potvrdnici kanonika Ivana za

selo Vojnovac, ispod Velikog Kalnika. I u prvoj

polovici 15. st. Ima mnogo vrela u kojima je rijeË o

æupi pa tako i o crkvenim osobama koje su ondje

imale posjede, odnosno bile su sluæbenici u æupi.

Tako kronoloπki saznajemo da je ondje 1402. g.

posjede imao Blaæ, klerik zagrebaËkog kaptola

(njegov posjed obuhvaÊao je joπ MeuraËu i Ro-

viπÊe), da 1405. g. u meaπenju posjeda Botinovac

sudjeluje i Petar, sin Luke iz Jakozerdahela, a iste

godine spominje se i najznamenitija obitelj iz

Jakozerdahela ∑ Briga ∑ koja je prvotno bila vlasnik

susjednog Miletinca (Martin Briga).“63

„Kako je i kada roviπÊanski ili de Konzka

plemiÊ Jakob priskrbio sebi i svojem rodu posjed u

Jakobovim Sredicama nije poznato. Zna se da je

njegov sin Dominik nastojao prigrabiti πto viπe

posjeda“, piπe Josip Buturac te uz to donosi doku-

ment iz 1407. kojim „… kriæevaËki æupan Petar

Cheh de Sarow povjerava »azmanskom kaptolu da

Stjepana Petrova i Martina Egidijeva, obojicu iz

Jakobovih Sredica (de Jakowzerdahel), uvede u

posjed Domyanteleke (Damjanova poljana). Tome

se doduπe protivi Filip de Basta, ali pred sud ne

dolazi. Prema tome, 1407. u Jakobovim Sredicama

posjednici zemlje su dvojica: Stjepan i Martin. Ne

zna se u kakvoj su rodbinskoj vezi sa spomenutim

Jakobom, ili nisu ni u kakvoj. Spomenuti Stjepan i

Brckovi sinovi vode parnicu 1409. zbog posjeda

Koren (danas Korenovo).“64

Tijekom 15. st. saËuvano je dosta podataka o

æupi, posjedu ili o ljudima iz Jakovljevih Sredica:

„… godine 1419. Jakov Grgurov, æupnik crkve sv.

Martina u Jakozerdahelu, moli papu Martina V.

imenovanje zagrebaËkim kanonikom, a zagrebaËki

kanonik Ivan Egidijev iz Jakozerdahela 1421. g.

moli dodjelu komarniËkog arhiakonata. SljedeÊe

godine Donizije Valentinov iz Jakozerdahela (æup-

nik crkve sv. Jurja u –urevcu) odlukom pape

uveden je u posjed zagrebaËkog kanonikata i Ëaz-

manske kantorije, a 1424. g. ∑ buduÊi da mu rani-

je nisu usliπane molbe ∑ Ivan Egidijev moli papu

varaædinski arhiakonat. Njegovo je moljakanje

nastavljeno i dvije godine kasnije traæenjem po-

djele zagrebaËkog lektorata (tom prigodom sa-

znajemo da je imao i funkciju kraljevog kapelana),

πto mu je konaËno ubrzo i odobreno. I Jakov

Grgurov uspio je u svojim namjerama da postane

zagrebaËkim arhiakonom, ali je bio toliko po-

hlepan te nije istodobno napustio æupu sv. Martina

zasluæivπi kazne kojih ga je papa oslobodio 1429. g.

te uveo u veÊ navedeni posjed. Jakov je Ëak uspio

zadræati i æupu sv. Martina joπ dvije godine.“65,

donosi podatke Goran JakovljeviÊ nadopunjujuÊi

ih sljedeÊim spoznajama πto ih je iznio Josip

Buturac: „Dominik, sin Grgurov, i njegov brat,

kanonik Jakob, obojica iz Jakobovih Sredica,

podigli su 1431. tuæbu protiv Dersa iz Topolovca

koji im je poruπio mlin na potoku Velika i poËinio

πtetu u tamoπnjoj πumi. Godine 1435. plemiÊi u

Jakobovim Sredicama nisu htjeli priznati kanoniku

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

36

62 Tadija SmiËiklas, DiplomatiËki zbornik, knj. 11, Zagreb, 1913., str. 528.

63 Goran JakovljeviÊ, Bjelovar prije Bjelovara, Radovi Zavoda za znanstvenoistraæivaËki i umjetniËki rad u Bjelovaru, 1, Bjelovar,

2007., str. 63.

64 Josip Buturac, Povijesni poËeci Bjelovara, 1980., str. 8.


Zameci najstarijih gradskih naselja u sred-

njovjekovnoj Slavoniji nastali su kolonizacijom iz

zapadne Europe. Kao jedan od pokazatelja kolo-

nizacijskih tragova moæda su i crkve sv. Martina,

koje posredno svjedoËe o utjecajima iz njemaËkih i

francuskih krajeva.73 Crkve sv. Martina takoer

ukazuju na utjecaje sa zapada, a u Sredicama (ka-

snijim Jakovljevim Sredicama) postoji æupna crkva

sv. Martina. Doduπe, zabiljeæena je i crkva Sv.

Martina u Nowa Sz. Martonu, koja je bila smje-

πtena vjerojatno negdje u okolici Martinca, no nju

bi trebalo iskljuËiti iz priËe o stvaranju gradskih

naselja.

»ini se kako je naselje u Sredicama (kasnijim

Jakovljevim Sredicama74) bilo rudimentaran oblik

urbane jezgre, i to vjerojatno neevoluirajuÊe, jer se

iz nje nije razvilo gradsko naselje. Ime naselja pak

ukazuju na dan u tjednu (srijedu), pa se moæda

radilo o naselju gdje su se odræavali sajmovi srije-

dom.75 MoguÊe je kako je to vjerojatno gradsko

naselje nastalo i izvan kolonizacijskog vala sa zapa-

da kojim su osnivane brojne urbane jezgre diljem

srednjovjekovne Slavonije. Iako je u dosadaπnjem

pisanju bilo pokuπaja dokazivanja da su Jakovljeve

Sredice imale status trgoviπta76, problem je u tome

πto joπ uvijek nije pronaena isprava koja bi to

potvrdila, iako bi posredno o centralnosti (i ujed-

no „gradskosti“) toga naselja mogli govoriti pozivi

na sud 1337.77 i 1402. godine.78

Stvaranje srednjovjekovnih trgoviπta na pro-

storu oko danaπnjeg Bjelovara logiËno je jer se na

tome prostoru nalazilo kriæiπte vaænih putova koji

su iz Varaædina (preko Koprivnice) i iz Kriæevaca

vodili prema RaËi i dalje na istok. Izmeu »azme i

danaπnjeg prostora Bjelovara nalazio se prijelaz

preko rijeke »esme s prometnicom. Do sada je

dosta bilo pisano o tzv. Kolomanovoj cesti, mnogo

toga posve netoËno, a u najnovije je vrijeme o njoj

pouzdane zakljuËke donio Ranko Pavleπ. U

svakom sluËaju cesta kralja Kolomana prolazila je

danaπnjim bjelovarskim podruËjem i to sigurno u

smjeru Koprivnica ∑ Jagnjedovec ∑ RoviπÊe s naj-

vjerojatnijim nastavkom prema RaËi te moguÊim

kriæiπtem na prostoru oko danaπnjega bjelovarskog

podruËja, gdje se vjerojatno odvajao krak prema

»azmi, tj. Kolomanova je cesta „moæda spajala

RoviπÊe sa mostom na rijeci »esmi i moæda se pod

istim imenom nastavljala na jug. Na isti most je

mogao dolaziti jedan krak sa gornjeg toka iste

rijeke.“ Kolomanova je cesta uz gornji tok »esme

moæda „isto πto i cesta Virovitica ∑ Zdenci. Na

istom pravcu cesta je mogla prijeÊi potok Stup-

Ëanicu (danas Ilova) i spojiti se sa mjestom gdje se

spominje kod Pakraca. Dalje je moæda iπla prema

prijelazu preko Save kod danaπnje Stare Gradiπke.

Do okolice Pakraca je takoer mogla dolaziti jedna

cesta od spomenutog mosta.“79

»ini se kako je uporiπta kolonizacije iz za-

padne Europe moguÊe traæiti i uz crkve sv. Nikole.

Naime, trgovci podrijetlom sa zapada na europ-

skom su istoku i jugoistoku podizali naselja kojima

je jezgra bila oko æupne crkve sv. Nikole. No oËito

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

39

73 Neven Budak, „BuduÊi da smo htjeli u Zagrebu na brdu Gradecu sagraditi slobodni grad...“, u: Zlatna Bula 1242-1992. (kata-

log izloæbe), Zagreb, 1992., str. 24.

74 »ini se kako je srediπte Jakovljevih Sredica „bilo na mjestu danaπnje tvornice mlijeËnih proizvoda Sirela u predgrau Velike

Sredice“, usp. Goran JakovljeviÊ, Bjelovar prije Bjelovara, 2007., str. 63.

75 O povijesti sajmova na danaπnjem πirem bjelovarskom prostoru usp. Mladen Medar, Sedam stoljeÊa na podruËju Bjelovarsko-

bilogorske æupanije, Bjelovar 1999. Za srednji vijek, str. 11-14. Ostavlja se i moguÊnost da je naselje moæda dobilo po rijeËi sre-

dina.

76 Usp. Josip Bösendorfer, Crtice iz proπlosti Slavonije, Osijek, 1910., str. 75, piπe da se trgoviπte Jako-Szerdáhely, koje odgovara

Velikim Sredicama, spominje 1357., 1398., 1399., 1422., 1454., 1458. i 1474. ∑ 1494. Iste podatke preuzima i Josip Buturac,

Povijest rimokatoliËke æupe Bjelovar, RimokatoliËki æupni ured Bjelovar, Bjelovar, 1970., str. 3. Naæalost, ni u jedne od spomenu-

tih godina Jakovljeve Sredice ne spominju se kao trgoviπte. »ini se da su ti autori preuzeli navedene podatke iz djela Dezsı

Csánki, Körös megye a XV-ik században, Budapest, 1893.

77 Tadija SmiËiklas, DiplomatiËki zbornik, knj. 10, Zagreb, 1912., str. 355.

78 Andrija LukinoviÊ, Povijesni spomenici ZagrebaËke biskupije, sv. 5, KrπÊanska sadaπnjost; Arhiv Hrvatske, Zagreb, 1992., str. 171.

79 Ranko Pavleπ, Cesta kralja Kolomana, Podravina, 13, Koprivnica, 2008., str. 70, karta na str. 75.

nasilje Wolfganga iz Bednje, a 1482. Ivan, sin po-

kojnog Blaæa Brige „de Jakozerdahel“, odredio je

pred »azmanskim kaptolom magistra Petra Gu-

doveËkog, viceprotonotara Slavonskog kreljevstva,

„svojim baπtinikom u posjedima Plavnica Sv.

Benedikt, Jakobove Sredice, Ilinci, KaËinci i Be-

lowarcz u KriæevaËkoj æupaniji i Sosomberg u

ZagrebaËkoj æupaniji“ ako bi isti umro bez potom-

ka. Pokojni Blaæ Briga bio je osuen, a imanja mu

je kralj oduzeo te ih predao Franji i Ivanu iz

Dubrave. Ivan Briga i Petar GudoveËki prosvje-

dovali su protiv te odluke te sa svojim pristaπama

sprijeËili Franji i Ivanu iz Dubrave ulazak u sporne

posjede. Godine 1483. Petar GudoveËki uπao je u

posjede „Plawnicza Zenthbenedek, Ilyncz, Ka-

thyncz, Iakozerdahel, Sosomberg et Belowarcz“.

Dio posjeda Jakovljeve Sredice dræao je Tomo

Briga „de Jakozerdahel“. On je taj dio posjeda dao

kao miraz kÊeri Elizabeti, udanoj za Blaæa, sina

pokojnog Nikole „de Progowcz“. Palatin Mirko

Zapolja naloæio je 1486. »azmanskom kaptolu da i

u taj dio posjeda Jakovljeve Sredice uvede Petra

GudoveËkog i sina mu Stjepana. Godine 1491.

zagrebaËki biskup Osvald zatraæio je od kralja

Vladislava posjede Jakovljeve Sredice, Plavnicu Sv.

Benedikt, Miletinec, Koren, Vrh, Sv. Lovru, Ra-

sinju i druge, ali su protiv toga uspjeπno prosvje-

dovali Petar BoËkaj iz Rasinje i Petar GudoveËki.

Godine 1496. kao vlasnika dijela Jakovljevih Sre-

dica nalazimo Jurja Symanffya, a on je posjedovao

i posjed Beloblatje. Dio Jakovljevih Sredica, Vrh i

Gregorijanec Petar GudoveËki dao je provizoru

jajaËke utvrde Iliji „de Bwsthyncz“ te njegovo pun-

cu Filipu i Jurju iz Jajca. Godine 1512. Blaæ „de

Progowcz“ svoj je dio posjeda Jakovljeve Sredice

dao u zalog Stjepanu GudoveËkom.69

Osim navedenih podataka postoji joπ i slje-

deÊa dopuna faktografije: „Jakozerdahel se spo-

minje i 1481. g. kada je Blaæ Briga 2. veljaËe zbog

nasilja nad susjedima osuen s mnogim drugim

plemiÊima kriæevaËke i virovitiËke æupanije, a æupa

sv. Martina u popisu æupa iz 1501. g. Posljednje

odrednice za Jakozerdahel nalazimo pak 1508. g.,

kada Grgur Bontuπevac sudjeluje u pravnom sporu

Mateja Faltaka i Jurja PotoËkog pred podbanom

Pavlom »avloviÊem, odnosno 1512. g. kada je vla-

snik posjeda Stjepan iz Gudovca.“70 Time je za-

vrπena rekonstrukcija kronoloπki poredanih poda-

taka o Jakovljevim Sredicama koju je izveo Goran

JakovljeviÊ.

Navedenome treba dodati i kako je posjed

Jakovljeve Sredice u razdoblju 1495. ∑ 1520. g. bio

razdijeljen na πest dijelova, od kojih je veÊina bila

spojena s drugim posjedima: Sredice, Sredice i

MeuraËa, Sredice i Vrh, Sredice i Lipkovec, Sre-

dice i Koren te Sredice i Mateuπovec. Ti su posjedi

1495. Imali 4,5 poreznih dimova, 1507. ∑ 5 dimo-

va, 1513. ∑ 34 dima, 1517. ∑ 16 dimova, a 1520. ∑

17 dimova71, πto jasno ukazuje na to da Jakovljeve

Sredice nisu bile velik posjed.

Srednjovjekovna gradska naselja

PoveÊanje poljoprivredne proizvodnje stvo-

rilo je viπkove proizvoda, Ëime su se i seljaci uklju-

Ëili u trgovinu. Ti su viπkovi vjerojatno nastali pri-

mjenom novih tehnika obrade zemlje koje su

kolonisti donijeli sa sobom sa zapada. Zbog toga se

na svakom veÊem vlastelinstvu pojavila potreba za

naseljem gdje Êe se razmjenjivati proizvodi na saj-

movima. MoguÊe je da su uz neka sajmiπna naselja

nastale kolonije doseljenika (hospita), ali to je te-

πko dokazati jer su sajmiπni privilegiji iz ranih ra-

zdoblja Ëesto nisu saËuvani.72 U tome procesu

treba traæiti i stvaranje prvih gradskih naselja na

prostoru oko danaπnjeg Bjelovara.

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

38

69 Josip Buturac, Povijesni poËeci Bjelovara, 1990., str. 10-12.


71 Josip AdamËek, Ivan Kampuπ, Popisi i obraËuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeÊu, Zagreb, 1976., str. 13, 28, 61-62, 96, 129.

72 Neven Budak, „BuduÊi da smo htjeli u Zagrebu na brdu Gradecu sagraditi slobodni grad...“, u: Zlatna Bula 1242-1992. (kata-

log izloæbe), Zagreb, 1992., str. 24.

nost da se toponim Belovar iz 1482. (zapravo Belo-

warcz)88 uvjetno moæe smjestiti u kontekst raspro-

stiranja danaπnjega grada Bjelovara, no smatra

kako „ipak nije moguÊe ∑ bez obzira na toponime

ostalih posjeda, koji oznaËavaju naselja u arealu

danaπnjeg grada ∑ jasno utvrditi je li spomenuti

Bjelovar neki novi posjed nastao dodatnim cijepa-

njem velikog posjeda Jakobove Sredice ili je opet

rijeË o Bjelovaru kraj Zeline“. Isti autor upozorava

i na isprave iz 1483. (bonis Belowarczensibus)89 i iz

1510. godine u kojima se takoer spominje topo-

nim Belovar (zapravo ∑ de Belowarcz)90, a od kojih

ispravu iz 1483. te onu iz prethodne godine smatra

„kao relevantne za danaπnji grad Bjelovar i njegovu

okolicu“. »ini se oËitim kako nijedan od navede-

nih podataka o srednjovjekovnom Belovaru nema

nikakve veze s danaπnjim podruËjem grada Bje-

lovara i ne moæe se smatrati nikakvim prethod-

nikom istoimenog naselja koje bi bilo na mjestu

danaπnjega Bjelovara.

U vezi s Bjelovarom javlja se i podatak vezan

uz Beloblatje. Naime Josip Buturac napravio je

osvrt na dokument od 18. prosinca 1423.91 u ko-

jem se spominje posjed-naselje Beloblathye, za koji

tvrdi da je pripadao vlastelinstvu Jakovljeve Sredi-

ce. Taj je autor zakljuËio kako se „posjed naselje“

Beloblatje nalazio na prostoru danaπnjeg Bjelova-

ra.92 To je u novije vrijeme propitao Goran Jako-

vljeviÊ, koji je analizirao niz podataka o toponimu

BeloblaÊe ∑ iz 1200., 1423., 1424., 1473., 1482. i

1496. g. ∑ smatrajuÊi kako se u nekim ispravama

toponim BeloblaÊe eksplicitnije „veæe uz bjelovar-

ski kraj“.93 Isti je upozorio na miπljenje Anele

Horvat, koja je ukazala na zapisnike kanonskih po-

hoda s poËetka 18. st. u kojima jasno piπe kako je

Beloblacka drugo ime za naselje Trojstvo.94 Ako

bismo to prihvatili, onda bismo lako odbacili raz-

miπljanja da se BeloblaÊe nalazilo na podruËju da-

naπnjega grada Bjelovara, no je li Beloblatje i u

srednjem vijeku bilo na podruËju danaπnjega Ve-

likog Trojstva? Upozorimo i na to kako su Belo-

blatje i Beloblacka sliËni, ali ne i identiËni toponi-

mi pa pitanje oËito joπ uvijek ostaje otvorenim.

TraæeÊi odgovor na to pitanje, upozorio bih na

miπljenje Ranka Pavleπa, koji BeloblaÊe (zapravo

Bela blata) smjeπta juæno od danaπnjega Bjelovara.

On piπe sljedeÊe: „Juraj ∆uk je naπao toponim

´Belablata´ naveden u ispravama iz 1200. i 1201.

godine kraj danaπnjeg sela Pobjenik, ali se isti takav

navodi i u drugom kraju. Tako je na imanju Jakov-

ljeve Sredice (nalazilo se na mjestu danaπnjih Veli-

kih Sredica kraj Bjelovara) 1370. godine zapisana

voda ´Feirsar´ (i ´Feersar´) πto je maarski prijevod

naπeg toponima Bela blata, a kao imanje Bela blata

se navodi 1423. i 1473. godine u vezi s plemiÊima

od Jakovljevih Sredica. Moæe se zakljuËiti da su se

potok i imanje Bela blata nalazili negdje juæno od

danaπnjeg Bjelovara. Ako je toponim s poËetka

XIII. st. isti kao i onaj spomenut u XIV. i XV. st.,

tada se omeeni biskupov posjed nije nalazio s

lijeve nego s desne strane rijeke »esme (…) Za

sada nema jasnih podataka da li je zagrebaËki

biskup imao posjed na desnoj obali rijeke »esme

istoËno od potoka Velike, ali neke indicije ukazuju

na postojanje manjih biskupskih posjeda u ovom

kraju koji su kasnije uklopljeno u imanje Svibo-

vec.“95 Ta je argumentacija logiËna i moguÊe je

zakljuËiti kako se Beloblatje u srednjem vijeku nije

nalazilo na podruËju danaπnjeg Velikog Trojstva

nego juæno od danaπnjega grada Bjelovara.

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

41

88 Regesta br. 2976, Zbornik, 3, str. 631.





93 Goran JakovljeviÊ, Bjelovar u srednjovjekovnim vrelima, 2008., str. 191.

94 Anela Horvat, O Bjelovaru ∑ grad ortogonalnog sistema, Bulletin Odjela za likovne umjetnosti JAZU, VIII/1, Zagreb, 1960., str.

16 i 19.

95 Ranko Pavleπ, Cesta kralja Kolomana, 2008., str. 69.

nije svaka crkva sv. Nikole predstavljala znak ranih

trgovaËkih uporiπta jer su neke crkve mogle biti i

srediπta æupa lokalnog stanovniπtva80, kao pri-

mjerice one u Bwthkafeldu, tj. danaπnjem Patkov-

cu ili u Klokosu, odnosno danaπnjem KlokoËevcu.

U neposrednoj okolici danaπnjega Bjelovara

postojale su tri crkve sv. Nikole ∑ u Bwthkafeldu

(vjerojatno Patkovcu), u SoboËini (SloboËini) i

KlokoËevcu. Od spomenutih crkava vjerojatno

bismo pokazatelje kolonizacije mogli traæiti vezano

uz naselje oko crkve sv. Nikole u SoboËini (Slo-

boËini). Moæda su sliËni procesi bili i oko crkve sv.

Martina u Sredicama, kasnije poznatim pod nazi-

vom Jakovljeve Sredice, najvjerojatnije Velikim

Sredicama, odnosno danaπnjem jugozapadnom

dijelu Bjelovara. InaËe se trgoviπte Zobothchyna

izrijekom spominje u ispravi od 11. svibnja 1487.81

Moæda se nalazilo na prostoru koji danas obuhvaÊa

jugoistoËni dio grada Bjelovara (u blizini Mli-

novca), odnosno negdje uz potok Sloboπtinu,

vjerojatno izmeu Brezovca i Novoseljana. Stjepan

PaviËiÊ SoboËinu (SloboËinu) smjeπta na podruËje

Brezovca i nastavlja: „… sredovjeËno ime Slo-

boπtina (SloboËina) oznaËuje naselje ispod tvrdog

grada, obiËno æupskoga, koje uæiva posebne slo-

bode, od Ëega je i dobilo ime. Prema tome poloæaj

ove Sloboπtine potpuno dokazuje, da je do nje sta-

jao grad »esmica, πto nam pokazuju i drugi spo-

menici, koji ga navode u mei s Bjelovarom i sa

Sredicama. Prema znaËaju svoga naselja Sloboπtina

je imala i stupanj trgovaËko-obrtniËkog mjesta s

velikim nedjeljnim i godiπnjim sajmovima, kako

ga danas na istom tlu ima Bjelovar. PodruËje

Sloboπtine obuhvaÊalo je i πest manjih sela.“82 Iako

o sajmovima u SoboËini (SloboËini) nemamo

nikakvih podataka, moguÊe je sloæiti se s raz-

miπljanjem kako je to trgoviπte zapravo bilo cen-

tralno naselje na pribliæno identiËnom prostoru na

kojem Êe kasnije centralne funkcije razviti danaπnji

Bjelovar. Moæemo slobodno kazati kako je trgo-

viπte SoboËina (SloboËina), u neku ruku, zapravo

bilo srednjovjekovni prethodnik danaπnjega Bje-

lovara.

Valja joπ istaknuti kako se najkasnije poËet-

kom 16. st. u blizini danaπnjega Bjelovara razvilo

joπ jedno trgoviπte. RijeË je o Gudovcu, koji se kao

trgoviπte (oppidi Gwdowcz) spominje, koliko je

trenutno poznato, samo dva puta ∑ 30. studenoga

1518.83 i 1. listopada 1532.84

Jesu li postojala naselja

Belovar i Beloblatje (BeloblaÊe)

oko danaπnjega grada Bjelovara u

srednjem vijeku?

Maarski povjesniËar Dezsı Csánki prvi je

iznio podatak o sajamskom mjestu Belovara, koje

se 1420. spominje zajedno s RoviπÊem.85 Jasno je

kako se radi o trgoviπtu Bélaváru u ©imeπkoj æupa-

niji (Somogy megye).86 U novije je vrijeme upozo-

rio na podatke o srednjovjekovnom Bjelovaru Go-

ran JakovljeviÊ87 koji se opÊenito bavio imenom

Bjelovara u srednjovjekovnim izvorima, koje je

podrobno analizirao. On je ipak ostavio moguÊ-

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

40

80 Hrvoje PetriÊ, Prilog poznavanju srednjovjekovnih putova u srediπnjoj Hrvatskoj, Radovi ∑ Zavod za hrvatsku povijest, vol. 26,

Zagreb, 1993., str. 23.

81 MOL, Batthyány család, Acta antiqua (Q 383), DL 101034.

82 Stjepan PaviËiÊ, »esmica, 1942., str. 287.

83 Regesta 4337 u: Josip StipiπiÊ, Miljen ©amπaloviÊ, Isprave u arhivu Jugoslavenske akademije, Zbornik Historijskog instituta

Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (dalje Zbornik), Zagreb, 1964., str. 545.

84 Ferdo ©iπiÊ, Hrvatski saborski spisi, knj. 2, Zagreb, 1915., str. 466.

85 D. Csánki, Körös megye a XV-ik században, Budapest, 1893., str. 18-21.

86 Na tu je moguÊnost ukazao Josip Bösendorfer, Crtice iz proπlosti Slavonije, 1910., str. 75.

87 Goran JakovljeviÊ, Bjelovar u srednjovjekovnim vrelima, Radovi Zavoda za znanstvenoistraæivaËki i umjetniËki rad u Bjelovaru,

br. 2, Bjelovar, 2008., str. 187-198.

Êom. Bio je slavan po svojoj vrlini ne samo u toj

πkoli, veÊ se i po cijeloj Italiji govorilo samo o tom

mladiÊu.“99

NapredujuÊi izvrsno u znanju latinskog i

grËkog jezika te knjiæevnosti, rano se razvio u du-

hovita i plodna pisca te pjesnika. Njegova poezija

obiluje u tolikoj mjeri stihovima poleta i sklada da

mu je donijela naslov najveÊeg latinskog pjesnika

njegova vremena. Nakon studija vratio se u domo-

vinu, pa je zaslugom ujaka bio na raznim duæno-

stima, primjerice kanonikom varadinske crkve, a

1459. postaje peËuπki biskup. U svojoj je biskupiji

malo boravio, veÊ se po æelji kralja Matijaπa Kor-

vina prikljuËio u Budimu nizu uglednih dvorjana

na Ëelu s Ivanom Vitezom od Sredne (Vitéz Janos).

Godine 1465. Jan Panonac po æelji kralja bio je na

Ëelu poslanstva u Rimu koje se poklonilo papi

Pavlu II., a tada su od njega traæili pomoÊ u ratu s

Osmanlijama. U Italiji je obnovio stare veze i

nabavio niz vaænih latinskih i grËkih tekstova te

time dobio nov poticaj za gajenje humanistiËkih

znanosti. Godine 1468. bio je u pratnji kralja

Matijaπa Korvina u ratu protiv Ëeπkog kralja Pode-

brada. U razdoblju 1469. ∑ 1470. g. bio je ban „cije-

le Slavonije“ (zapravo Hrvatske i Slavonije) zajed-

no s Ivanom Thuzom. Nakon toga u hrvatskom su

se i ugarskom plemstvu javljali znakovi nezado-

voljstva kraljem, koji je teæio neograniËenoj vla-

davini. Jan Panonac i Ivan Vitez od Sredne uklju-

Ëili su se u taj pokret koji je za cilj imao dovesti za

kralja Kazimira, sina poljskoga kralja. Jan Panonac

sklonio se kod zagrebaËkog biskupa Osvalda Thuza

na Medvedgradu, gdje je umro 30. studenoga 1472.

Pokopan je u samostanskoj crkvi u Remetama.100

H

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

43

Josip BratuliÊ, Jan Panonije u okviru evropskog humanizma, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split, 1990., str. 66-72; Andrea Zlatar,

Autobiografsko u elegijama Jana Panonija, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split, 1990., str. 83-91; Olga PeriÊ, Tragom Ivana

»esmiËkog u pismima Ivana Viteza od Sredne, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split, 1990., str. 125-133; Joana Rapacka, O nekim

problemima iz povijesti odnosa hrvatskih humanista s Poljskom i Poljacima, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split, 1990., str. 135-

142; Miroslav Kurelac, Ivan Vitez od Sredne i Jan Panonije (Ivan »esmiËki) izmeu anarhije i tiranije, MoguÊnosti, XXXVII (1-

2), Split, 1990., str. 178-198; Æarko DadiÊ, Egzaktne znanosti hrvatskoga srednjovjekovlja, Globus, Zagreb, 1991., str. 99-120; S.

AndriÊ, Studenti iz slavonsko-srijemskog meurijeËja na zapadnim sveuËiliπtima u srednjem vijeku (1250.-1550.), Croatica

Christiana Periodica, 37, Zagreb, 1996., str. 123-125; Tomislav Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb, 1997., str. 91; Borislav

Grgin, PoËeci rasapa. Kralj Matijaπ Korvin i srednjovjekovna Hrvatska, Ibis grafika: zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 2002., str.

53-63. Vidjeti i blok prevedenih tekstova maarskih autora koji su pisali o Janu Panoncu, objavljen u Ëasopisu Scrinia Slavonica,

4, Slavonski Brod, 2004., str. 403-448.

98 To se vidi iz pjesme U smrt Barbare. U 158. stihu navodi se da je 1463. godine majka Janusa Pannoniusa bila 23 godine udovi-

ca. Hrvatski latinisti (priredio Darko NovakoviÊ), Ivan »esmiËki, Zagreb, 1994., str. 17.

99 Tanja Trπka, Ivan Vitez od Srednje i Jan Panonije iz perspektive talijanskog humanizma: Vespaziano da Bisticci i Ischiavi, 800

godina slobodnog kraljevskog grada Varaædina 1209.-2009., HAZU Zavod za znanstveni rad uVaraædinu: Grad Varaædin:

Varaædinska æupanija, Zagreb ∑ Varaædin, 2009., str. 613.

100 Ivan KukuljeviÊ-Sakcinski, Glasoviti Hrvati proπlih vjekova, Zagreb, 1886., str. 20-40.

O KULTURI I ZNAMENITIM

OSOBAMA S PROSTORA OKO

DANA©NJEG BJELOVARA U DOBA

HUMANIZMAxyx

Danaπnji prostor okolice Bjelovara u sred-

njem je vijeku dao viπe obrazovanih

osoba, a znaËenje nekih od njih prelazilo je lokalne

okvire. U tekstu koji slijedi ukazuje se na pove-

zanost nekih osoba koje su djelovale u doba huma-

nizma, odnosno u kasnom srednjem vijeku, s teri-

torijem oko danaπnjeg Bjelovara.

O podrijetlu Jana Panonca

(Janusa Pannoniusa, Ivana »esmiËkog) i

njegovoj braÊi iz Donje »esmice

Meu najpoznatije humaniste iz naπih krajeva

spadali su Ivan Vitez od Sredne (u maarskoj po-

znat kao Vitéz Janos)96 i Jan Panonac (Janus Pan-

nonius, Ivan »esmiËki).97 Posljednji je roen 29.

kolovoza 1434. Otac mu je umro 1440. godine, kad

je imao samo πest godina.98 Nakon oËeve smrti za

njegov se odgoj brinuo roak Ivan Vitez od Sred-

ne, koji ga je kao trinaestgodiπnjaka uputio na πko-

lovanje u Italiju, gdje je proveo 11 godina, i to u

Veneciji, Padovi i drugdje, a ponajviπe u Ferrari

kao uËenik glasovitog uËitelja jezika i humanisti-

Ëkih disciplina Guarina Veronensisa (Guarino da

Verona, 1374. ∑ 1460.).

Vespasiano de Bisticci joπ je u 15. st. u æivo-

topisu Jana Panonca, izmeu ostaloga, napisao:

„Ivan, peËuπki biskup, neÊak ostrogonskog nad-

biskupa, slavenskog podrijetla. BuduÊi da taj nje-

gov neÊak nije bogat, nadbiskup ostrogonski ga o

svome troπku poπalje na studij u Ferraru na nauk

od Guerina. Bijaπe mladiÊ predivnoga izgleda i

krasnog vladanja, radi Ëega je, meu ostalim svo-

jim izvanrednim vrlinama, u toj πkoli u Ferrari

bio vrlo hvaljen, i nije bilo onoga koji mu se nije

divio. Svaki mu je porok bio stran, bio je pun svih

vrlina; ne samo da takav ultramontanac (onaj s

one strane planina) nije nikad stigao u Italiju, veÊ

nije bilo Talijana njegovih godina koji bi mu bio

nalik… Izvanredno je rasporeivao vrijeme, i nije

nikada gubio ni jedan sat od uËenja latinskog i

grËkog. Bijaπe Ëudesnog uma, vrstan u prozi i sti-

hu, no upravo je stihom vladao s velikom lako-

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

42

96 Ivan Vitez od Sredne ili Vitéz Janos (1405. ili 1408. ∑ 1472.) bio je ostrogonski (esztergomski) nadbiskup, humanist, mate-

matiËar i astrolog. Otac mu je bio tajnik gubernatora Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva (1446. ∑ 1452.) Ivana Hunjadija, oca

Matijaπa Korvina. Ivan Vitez studirao je u BeËu, Bolonji i Padovi, a bio je odgojitelj i kancelar Matijaπa Korvina, ali i glavna

politiËka osobnost na njegovu dvoru, primas Ugarske i odliËan latinist. Organizator, inicijator i mecena korvinovskog huma-

nistiËkog kruga. Osnovao je akademiju, skriptorij i knjiænicu u Budimu te sveuËiliπte u Poæunu (danas Bratislava u SlovaËkoj).

Potkraj æivota bio je inicijator bune koja je u Slavoniji i Ugarskoj izbila protiv kralja Matijaπa Korvina. Od opseæne literature o

njegovu djelovanju izdvajamo: M. Kurelac, Kulturna i znanstvena djelatnost Ivana Viteza od Sredne (1405-1472), Zbornik

Zavoda za povijesne znanosti istraæivaËkog centra JAZU, 12, Zagreb, 1982., str. 21-34; Miroslav Kurelac, Ivan Vitez od Sredne i

njegov znanstveni krug sredinom 15. stoljeÊa, Zbornik radova »etvrtog simpozija iz povijesti znanosti, Zagreb, 1983., str. 55-62;

Rafo BogiπiÊ, Humanizam u sjevernoj Hrvatskoj, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaædin, 2, Varaædin, 1988., str. 411-429;

Miroslav Kurelac, Ivan Vitez od Sredne, kanonik kustos zagrebaËki, nadbiskup ostrogonski i protektor zagrebaËke biskupije u

doba kralja Matije Korvina, ZagrebaËka biskupija i Zagreb, 1094-1994, Zagreb, 1995., str. 179-188.

97 Literatura je o Janu Panoncu (Janusu Pannoniusu) opseæna, a vaænija su djela: I. KukuljeviÊ, Glasoviti Hrvati proπlih vjekova ∑

Ivan »esmiËki, Zagreb, 1886., str. 1-19; J. Huszti, Janus Pannonius, Pécs, 1931.; M. Barada, Ivan »esmiËki, Hrvatska enciklope-

dija, 4, Zagreb, 1942., str. 287-288; Ivan »esmiËki ∑ Ianus Pannonius, Pjesme ∑ Epigrami, Tekst i prijevod, Zagreb, 1951., pri-

jevod Nikola ©op, predgovor Mihovil Kombol; Mihovil Kombol, Povijest hrvatske knjiæevnosti do narodnog preporoda, Matica

hrvatska, Zagreb, 1961., str. 64; V. Gortan, Ivan »esmiËki ∑ Ianus Pannonius (1434-1472), Pet stoljeÊa hrvatske knjiæevnosti,

Hrvatski latinisti I, Zagreb, 1969., str. 153-222; Marin FraniËeviÊ, Razdoblje renesansne knjiæevnosti, u: Povijest hrvatske

knjiæevnosti, 3, Zagreb, 1974., str. 100-102; M. D. Birnbaum, Janus Pannonius, Poet and Politican, Zagreb, 1981., str. 9; J. M. Bak,

Janus Pannonius (1434-1472), The historical background, u: Janus Pannonius, The Epigrams, Gyomaedröd, 1985., str. 29-45;

Ivan Vitez od Sredne

(Crteæ: A. Margetinac, Gradski muzej Bjelovar)

Stanislav MarijanoviÊ razmiπljanja je da spo-

menuto pismo pape Pija II, u potrazi za „izgu-

bljenim identitetom“, nije dostatno za dokaz o

podrijetlu Jana Panonca. MarijanoviÊ piπe da u

ovom dokumentu spomenuti Vitezov sinovac,

nepos, oËito nije Jan Panonac nego pjesnikov bratiÊ

Ivan »esmiËki de Chesmicze, Ioannes Vitez (Vi-

tesius) junior. „Dakle, Ioannes Pannonius alter, i u

Padovi i na biskupskim

stolicama, ali ne i na peËu-

jskoj, nego ∑ uz ostale ∑ i

na srijemskoj…“ Isti autor

misli da „prvi korespon-

dentni zapis Janova prezi-

vanja (kojem je latinsko-

njemaËkom ortografijom

iskrivljen hrvatski oblik),

zapis Carvajalu poznat i

po njemu autentiËan (o-

snaæen njegovom konvali-

dacijom u eshatokolu: Ita

est. Jo[annes] Car[dinalis]

S. Angeli Legatus), izravno

joπ ne oËituje da se on

upravo na njega i odnosi,

kao ni na intervalno isti-

canje njegove kandidature

za biskupa, ili pak na

Ivana Viteza ml. (»esmi-

Ëkog), tada iz KaloËke bi-

skupije, naslovnog prepo-

πta.“ OpÊenito Stanislav

MarijanoviÊ pokuπava dokazati da su Ivan »esmi-

Ëki i Jan Panonije razliËite osobe.108 On je time

otvorio problem koji je moguÊe rijeπiti samo

ponovnim valoriziranjem svih raspoloæivih izvora

te kritiËkim osvrtom na dosadaπnja pisanja o Janu

Panoniju. Ulaæenje u tu vrlo sloæenu problematiku

na ovom mjestu ne bi imalo svrhe.

Ovdje nas zanima moguÊe podrijetlo Jana Pa-

nonca. Ugarski humanisti iz 16. st., meu kojima i

peËuπki biskup Nikola Telgedi (Nicolaus Telegdi-

nus), pa Szent-Iványi i János Zámboki (Joanenes

Sambucus), istiËu kako je pjesnik Jan Panonije vite-

siorum gente i zovu ga Vitez.109 Josip Hamm navo-

di da je Baltazar Adam KrËeliÊ, povezan s maar-

skim istraæivaËima i Danielom Cornidesom, u

djelu Scriptores ex Regno

Sclavoniae napisao da Ja-

nus Pannonius pripada

nobilis Vitezorum familiae,

a u njegovoj biografiji ga

zove Ioannes Vitez.110

M. D. Birnbaum upo-

zorila je (na temelju Ham-

movih upozorenja) o no-

vim otkriÊima pjesniko-

vih rukopisa u Sevilli,

prema kojima maarski

znanstvenici upuÊuju na

pjesnika kao Ivana Viteza

i na srodstvo s Ivanom

Vitezom od Sredne s oËe-

ve strane. Ista autorica

predlaæe da je najbolje da

se pjesnika zove Janus

Pannonius.111 U vezi s nje-

govim rodbinskim veza-

ma predloæili bismo i mo-

guÊnost da je Jan Panonac

bio povezan s rodom Vi-

teza i s oËeve i s majËine strane.

SumirajuÊi i analizirajuÊi razliËita miπljenja,

Stanislav MarijanoviÊ piπe: „Svoj nomen proprium

oznaËio je pjesnik sam: Iohannes Vitez Pannonius.

Dakle Ivan, a ne Jan, Vitez, a ne Cesing(e) (Kesi-

nac), Panonac, a ne Ungarus. Time i tako je pjes-

nik potvrdio dvoje: da nije prezreo iz obijesti tako

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

45

108 Stanislav MarijanoviÊ, Jan Panonije u svom vremenu ∑ Janovo pravo lice, MoguÊnosti, XXXVII (1-2), Split, 1990., str. 108-110.

109 Josephi Koller, Historia Episcopatus Quinqueecclesiarum, 1796., str. 4.

110 Josip Hamm, Die Präsenz Ungarus in Nord ∑ Italien zur Zeit Janus Pannonius, Acta Litteraria Academiae Scientarum

Hungaricae, sv. XIV, 3-4, Budapest, 1972., str. 367-372.

111 Marianna D. Birnbaum, Janus Pannonius, Poet and Politician, str. 18-19, bilj. 41.

O podrijetlu Jana Panonca dosta je pisano i

postoje razne pretpostavke. Nije sporno jedino da

je bio iz srednjovjekovne Slavonije. Za njega Ve-

spasiano da Bisticci (1421. ∑ 1498.) u svom zborni-

ku æivotopisa Vite di uomini illustri del secolo XV

piπe da je di nazione schiavo, a prijatelj Janova ro-

aka Ivana Viteza od Sredne, Enea Silvije Piccolo-

mini, tj. kasniji papa Pio II., za njih tvrdi da su

slavenskoga podrijetla horum tamen originem Sla-

vonicam ferunt101. Zanimljivo je kako mu u naslo-

vu panegirika uËitelju Guarinu Veronesu (u sevilj-

skom rukopisu) uz pjesniËko ime stoji obiteljsko

prezime Vitez ∑ Jo.(hannis) Pannonij Vitezij.102

Ludovik CrijeviÊ Tuberon piπe „roen je, naime,

od roditelja Slovinaca“.103

»injenica je kako se nemali broj autora za

rodno mjesto Janusa Pannoniusa opredjeljuje za

»esmicu, za koju mnogi, oËito grijeπeÊi, smatraju

da se nalazila u πiroj okolici danaπnje »azme. Uz to

postoje razmiπljanja da je roen ili u Keπincima

kod –akova ili u nestalom selu Kestencima koje se

nalazilo nedaleko od danaπnjeg Aljmaπa, na uπÊu

Drave u Dunav. No, vjerojatno se radi o tome da

su i Keπinci i Kestenci zapravo samo rezultat krivog

Ëitanja (nakon iskrivljenog zapisivanja) imena

»esmica, πto bi u buduÊnim istraæivanjima svaka-

ko trebalo istraæiti. Treba kazati kako neka razmi-

πljanja mjesto roenja Jana Panonca veæu uz nesta-

lo naselje Srednu u nekadaπnjoj KriæevaËkoj æupa-

niji. No, najnovija razmiπljanja, s vrlo dobrim ar-

gumentima, ukazuju na to da je oËito bio roen i

najvjetojatnije proveo dio djetinjstva uz same obale

rijeke Drave i to na posjedu Krnin ili Kernin, gdje

je obitelj »esmiËki imala jedan od svojih posje-

da.104

U historiografiji se najËeπÊe smatra da je Jan

Panonac pripadao plemiÊkoj obitelji »esmiËki.105

U apostolskom pismu pape Pija II. (znamenitog

humanista E. S. Piccolominija) koje je on 18. oæu-

jka 1459. napisao Ivanu Vitezu od Sredne ima

nekoliko podataka o Janu Panoncu. Tamo piπe da

je on bio neÊak (nepos) Ivana Viteza od Sredne i

da se zvao Ivan »esmiËki. To se vidi iz teksta: „…

Ne moæeπ sam voditi i obavljati svu brigu te crkve

kako u duhovnim, tako i u zemaljskim poslovima,

te æeliπ ljubljenog sina Ivana »esmiËkog (Johanem

Chesmicze), naslovnog prepoπta KaloËke biskupi-

je, doktora prava, svojega neÊaka, dakako, proku-

πanog i prikladnog muæa, te obdarenog znanoπÊu,

da ti bude dionik te brige dok budeπ æiv…“106

Iz ostavπtine kancelarije kardinala Juana Car-

vajala (1401. ∑ 1470.), papinskog legata u Ugarskoj

i NjemaËkoj, posrednika izmeu pape Pija II.,

korvinskog dvora i Ivana Viteza od Sredne, saËu-

valo se kratko pismo pisano 16. veljaËe 1459. U

njemu je zanimljiva reËenica: „Na tada nepopu-

njenu peËuπku biskupsku stolicu postavili smo

ljubljenog sina Ivana Cesinge.“107

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

44

101 Mihovil Kombol, Predgovor knjizi: Ivan »esmiËki ∑ Ianus Pannonius, Pjesme ∑ epigrami, prijevod Nikola ©op, Zagreb, 1951., VIII-IX.

102 Olga PeriÊ, Ianus Pannonius, Hrvatski biografski leksikon, knj. 6, Zagreb, 2004., str. 343.

103 Luka CrijeviÊ Tuberon, Komentari o mojem vremenu, Zagreb, 2001., str. 54.

104 Zanimljivi su stihovi koje je pjesnik Ianus Pannonius napisao u panegiriku svome uËitelju Guarinu iz Verone: S onog dijela

Panonije ja sam, koga su boæanstva/i sudbina joπ za njeæna uzrasta poslala me k tebi,/gdje veÊ strujeÊi blago oranice presjeca

plodne/Drava, da uskoro u Dunavu izgubi ime i vodu. S. Teleki, Iani pannonii Opusculorum pars altera, Traiecti ad Rhenum,

1784., str. 28, prema Ive Maæuran, Gdje je roen pjesnik Janus Pannonius, Gazophylacium, 3-4, Zagreb, 1994., str. 344; nekim

su autorima spomenuti stihovi dokaz da je Ianus Pannonius roen na prostoru uπÊa Drave u Dunav. I. Tóth, Die Genealogie

von Janus Pannonius, Acta Litteraria Academiae scientarum Hungaricae, sv. 14, 3-4, Budapest, 1972., str. 377-387; Dionizije

©vagelj, Slavonske knjiæevne komunikacije, Glas Slavonije, Osijek, 1975., str. 9; istu lokaciju prihvaÊa Ive Maæuran, Gdje je roen

pjesnik Janus Pannonius, n. d., str. 344-348; DrugaËijeg je miπljenja autor Vladimir Baæant. Vidi njegove radove: Ivan Vitez i

Ivan »esmiËki iz Sredne u KriæevaËkoj (danas Bjelovarskoj) æupaniji, Hrvatski kajkavski kolendar 1996, »akovec, 1995., str.

171-173; Isti, Hrvatski latinist, Ivan »esmiËki ∑ Janus Pannonius, Hrvatski kajkavski kolendar 1997, »akovec, 1997., str. 208-

212; Posjed Krnin ili Kernin se nalazio sjeverno od danaπnjih Podravskih Sesveta. Usp. Ranko Pavleπ, Ljudi i rijeka Drava u

srednjem vijeku na sjeverozapadu KriæevaËke æupanije, Podravina, 22, Koprivnica, 2012.

105 Tatjana Radauπ, »esmiËki, Hrvatski biografski leksikon, Zagreb,1993., str. 56.

106 A. Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustranta, sv. 2. (1352-1526.), Romae, 1860., str. 319-320.

107 J. Koller, Historia Episcopatus Quinqueecclesiarum, IV, Posonii, 1796., str. 49; J. Huszti, Janus Pannonius, Pécs, 1931., str. 1.

Jan Panonac

(Crteæ: Antun Margetinac, Gradski muzej Bjelovar)

E

u njegovu rodnom kraju u 15. st. postojalo orga-

nizirano pouËavanje ili su pojedini uËeni ljudi

(sveÊenici?) davali samo privatnu poduku?

Mihael, oËito brat Jana Panonca, zabiljeæen je

kao sin pokojnog Petra de Chezmycz, a spominje se

1474. ∑ 1475. godine kao vlasnik posjeda Bochka-

felde i Laztesin, koji je zaloæio Nikoli Poæeπkom.118

U dokumentu od 13. listopada 1481. Mihael je pot-

pisan de Chezmycze, odnosno de Also Chezmy-

cze,119 πto ukazuje na to kako se sjediπte posjeda

najvjerojatnije nalazilo u Donjoj »esmici. U istom

dokumentu spominje se i Ivan, sin Barbare, udo-

vice Petra de Chezmycze, πto otklanja svaku sum-

nju da se radi o obitelji Jana Panonca.

MoguÊe je zakljuËiti kako se otac Jana Panon-

ca zvao Petar »esmiËki. Na drugome se mjestu

Janov brat imenom i prezimenom naziva Mihael

Vitez. Kasnije je æivio u Zagrebu, gdje je 1483.

godine u Kaptolu obnaπao iznimno vaænu Ëast

zagrebaËkog prepozita (prvog Ëovjeka Kaptola).

Na duænosti prepozita ostao je do svoje smrti 1499.

g. »im je postao prepozitom, poËeo je ureivati

odnose u Kaptolu.120

Prepozit Mihael prekinuo je 1487. g. rad u

Kaptolu, otiπao je u Italiju, gdje je i prije boravio,

te mu je 1. listopada 1487. poπlo za rukom poloæi-

ti u biskupskoj palaËi u Padovi privatum examen et

doctoratus in jure canonico. Prema podacima uze-

tim iz matrikule SveuËiliπta u Padovi, doznajemo

da je doktorat iz kanonskog prava poloæio gospo-

din Mihael Ugrin, sin gospodina Petra Viteza iz

Komarnice, stariji prepozit i kanonik zagrebaËke

crkve ∑ domini Michaelis Ungari, nati domini Petri

Vytez de Kamarcza, praepositi maioris et canonici

ecclesiae Zagrabiensis…121

Kako je znameniti roak Jana Panonca Ivan

Vitez od Sredne pripadao πirem rodu Viteza, nje-

gova sestra, a majka Jana Panonca, Barbara, oËito

je takoer morala pripadati tom rodu. Treba spo-

menuti i spominjanje drugoga brata Jana Panonca

∑ Ivana, koji se u izvorima spominje kao Ivan

ViteziÊ iz Komarnice (Johannes Wythezych de

Kamarcza)122.

Ivan Vitez Mlai (ili prema izvorima ViteziÊ)

odgovarao bi prije spomenutom moguÊem bratu

Jana Panonca ∑ Ivanu, koji se spominje u vezi s

posjedom »esmica iz 1468. g., ako je takvo raz-

miπljanje uopÊe moguÊe odræati. Ivan ViteziÊ prvi

se put pojavljuje u zagrebaËkim dokumentima

1465. g., kad zajedno s dvojicom kolega putuje na

kraljev dvor zato da optuæi svoje kolege koji su mu

uskratili kanoniËke prihode za 1464. godinu. Pre-

ma tome ranije je postao kanonikom zagrebaËke

stolne crkve. Ivanu je vladar po svoj prilici povje-

rio neku vaænu politiËku misiju te je bio izvan

zemlje, a njegovi su kolege to jedva doËekali i podi-

jelili prihode njegove nadarbine. Kralj se zbog toga

naljutio na kanonike, ali oni su se pozivali na tek-

stove svojih statuta koji su im dopuπtali takav pos-

tupak. Ipak su kanonici morali popustiti jer je kralj

zapovjedio da i oni kanonici koji su obnaπali javne

sluæbe uæivaju sve prihode. Ivan ViteziÊ spominje

se u dokumentima joπ 1465.123 i 1468. g.124 Tije-

kom 1467. g. spominje se na kao student na Sve-

uËiliπtu u Padovi, a 1468. stekao je doktorat kanon-

skoga prava.125

Prije Padove vjerojatno je studirao i u Bologni.

Zbog urote protiv kralja Matijaπa Korvina, koju su

vodili njegovi bliski roaci, dugo je ostao u kra-

ljevoj nemilosti. Dva je puta bio izborni biskup sri-

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

47

118 Regesta, br. 2791, XXI-2/11, elen. 1, nr. 542; Regesta, br. 2802, XV-82.

119 MOL, DL 107049.

120 Nada KlaiÊ, Zagreb u srednjem vijeku, SveuËiliπna naklada Liber, Zagreb, 1982., str. 522-526.

121 Matricula et acta Hungarorum in universitate Patavina, studetium (1264-1864), collegit et edidit A. Veress, Budapest, 1915., str.

18.

122 MCZ II, 294.

123 Ivan TkalËiÊ, Izprave XV. vieka iz ´Crvene knjige´ zagrebaËkog kaptola, Starine, knj. 11, Zagreb 1879., str. 34-35.

124 MCZ II, 294; MCZ III, 292; N. KlaiÊ, Zagreb u srednjem vijeku, 1992., str. 522.

125 Matricula et acta Hungarorum in universitate Patavina, 1915., str. 12-13.

plemenito ime, nego se i on njime podiËio, kao

Pannonius apud Italos, i drugo, da je on i kao Ivan

Vitez Panonac ∑ sam svoj svjedok.“112

U vezi s posjedom »esmicom spominju se

1468. peËuπki biskup Ivan (oËito Jan Panonac) te

njegova braÊa Mihael i Ivan.113 Da je Jan Panonac

imao braÊu, svjedoËi pjesma U smrt majke Barbare

nastala 1463. g., gdje pjesnik u 91. stihu spominje

uza me joπ dvoje je imala ∑ to se odnosi na stariju

djecu, najvjerojatnije muπku, iz obitelji Janusa

Pannoniusa. Iz 11. stiha vidi se da je Barbara umrla

10. prosinca 1463. U biljeπci 12. prireivaË pjesme

spominje da Ivan (zapravo Jan Panonac) ima dva

brata, oba starija, i sestru. U 120. stihu spominje se

kÊerka tuæna, oËito Janova sestra, a u 135. stihu piπe

sirote sestre joπ se nisu udale, pa je prema tome Jan

Panonac morao imati viπe sestara.114 U jednoj

ispravi od 25. lipnja 1499. spominje se Nikola, sin

Valentina Palfyja de Zenthmihaly i Elene, kÊeri

pokojnog Petra de Chezmycze.115 Elena je moæda

bila jedna od sestara Jana Panonija.

Ako nam je poznato da je otac obitelji, Petar,

umro 1440. g., kada je Barbara imala 37 godina,

spomenute neudane kÊeri morale su 1463. g. imati

najmanje 23 godine. Da nije imala djecu s drugim

muπkarcima, govore stihovi 153. ∑ 158. „Poπteno si

æivjela, i uvijek znaËaja blistava/Svakom si poma-

gala, Boga si πtovala./I koliko si muæu, zaista, vjer-

na ostala,/Doæivotno ti udoviπtvo, snaænim je

dokazom./Udovica osta, sve dok sunce u svom

kruæenju,/Nije sloæilo Ëetiri petoljeÊa i tri jeseni.“

Iz stihova se vidi da su sestre, u toj dobi, bile

spremne za udaju. Kakva je bila uloga majke u

odnosu prema kÊerima, vidi se iz stihova 136. ∑

138.: „Druæba joπ potrebita tvoga savjeta./Tko Êe

mlade uËiti sad poslima domaÊim?/Njeæno im

djevojaπtvo tko li Êe Ëuvati?“ Istaknuti podaci

mogu biti prilozi poznavanju povijesne demografi-

je i poznavanju svakodnevnog æivota u ovom dijelu

srednjovjekovne Slavonije.116

Zanimljivo je da navedeni podaci mogu biti

prilog poznavanju obitelji u srednjovjekovnoj Sla-

voniji. Obitelj Jana Panonca imala je najmanje

petero preæivjele djece. Da je srednjovjekovni

porod bio teæak, svjedoËi 85. stih: „poroaj teæak

moæda bi ti raskinuo utrobu“. Iz 82. stiha ∑ „i ako

si dvanaest dugih petoljeÊa æivjela“ ∑ vidi se da je

majka Barbara roena najvjerojatnije oko 1403.

godine (jer je umrla u starosti od 60 godina). RijeËi

„dvanaest dugih petoljeÊa“ govori da se æivot od 60

godina u srednjovjekovlju smatrao dugim.

Stihovi 95. ∑ 104. govore o naobrazbi Jana

Panonca: „I Ëim hodati poËeh sigurnijim korakom,

/I jezik se presta lomiti rijeËima tepavim,/Odmah si

osnovnom uËenju marnog me privukla/I nijesi

dala, da doma besposlen boravim./©to god si na

tkanju svome i na predenju/Zasluæila, sve si meni

dala za uËenje. Tek πto se mlaan uputih u Ëitanje,

pisanje,/I sigurne dokaze dadoh napretku budu-

Êem,/Brat tvoj me posla tada u auzonijske kra-

jeve,/U dalekoj da se zemlji u pjesniπtvo upu-

tim.“117 Iz reËenog od samog se pjesnika vidi da mu

je prva uËiteljica bila majka Barbara (koja je morala

imati barem osnovnu naobrazbu). Ona ga je uputi-

la u Ëitanje i pisanje. No spominje se da se Barbara

bavila tkanjem i predenjem, te je svoje prihode

davala za naobrazbu svome sinu. Nije jasno radi li

se o tome da je Janu majka dala sredstva za poduku

kod drugih ili moæda za knjige. Ako mu je zaradu

dala za uËenje kod drugih, ne radi li se o tomu da je

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

46

112 Stanislav MarijanoviÊ, Jan Panonije u svom vremenu ∑ Janovo pravo lice, 1990., str. 112.

113 Regesta, br. 2667, XXI-2/11, elen. 1, nr. 544.

114 Hrvatski latinisti (priredio D. NovakoviÊ), 1994., 11, str. 15-16.

115 Regesta, br. 3477.

116 Hrvatski latinisti, str. 16-17.U 137. stihu, u kojem pjesnik spominje sunce u svom kruæenju, najvjerojatnije misli na kruæenje

Zemlje, pa taj podatak pokazuje naËin razmiπljanja Janusa Pannoniusa i njegovo geocentriËko poimanje. Zanimljivi su na str.

12. stihovi 35. ∑ 36., u kojima se pjesnik obraÊa mjesecu prosincu (u kojem mu je umrla voljena majka): „Ti gradiπ Turcima,

koji bijesno posvuda pustoπe,/Ledena mostove preko rijeka, da lako prelaze.“ Stihovi su upeËatljivi jer govore o turskim

pustoπenjima koja su bila olakπana u zimskim mjesecima.

117 N. d., 1994., str. 14-17.

(»esmiËkih) dalo znatan doprinos hrvatskom i

europskom humanizmu, a svojim djelovanjem na

budimskom dvoru kralja Matijaπa Korvina i u

zagrebaËkom te opÊenito sjevernohrvatskom kru-

gu utjecalo i na politiËka te kulturna zbivanja.131

Petar GudoveËki

O ranim godinama Petra GudoveËkog nema-

mo podatke. Pretpostavlja se da je polazio studij

prava u inozemstvu te tamo stekao naziv magistar.

»ini se da ga je na πkolovanje potaknula Ëinjenica

kako su njegovi RoviπÊanci u statusu predijalaca

vodili dugu borbu za svoje povlastice, a u 15. st. za

svoj su se status borili i stanovnici trgoviπta

RoviπÊe.132 Iako su roviπÊanski predijalci bili po-

raæeni u borbi sa svojim vlastelinom krajem 14. i

poËetkom 15. st., taj poraz nije rezultirao njihovim

kobnim druπtvenim padom, a oni su svoje posjede

mogli zadræati.133 No veÊ u dugoj polovici 15. st.

bili su dokinuti svi prediji te na roviπÊanskim po-

sjedima viπe nije bilo predijalaca.134

Uspon Petra GudoveËkog koji je bio podrijet-

lom iz RoviπÊa ukazuje na vertikalnu mobilnost na

druπtvenoj ljestvici. On je 15. oæujka 1456. zajedno

s bratom Matijom od kralja Ladislava dobio posjed

„Gudowcz alio nomine Werh et Pleterna in comi-

tatu Crisiensis“. Petar i Matija bili su sinovi Tome

„de Roycha alias de Chernkowcz“, notara Ulrika

Celjskog. Iz darovnice se vidi da je posjed Gudovec

ranije pripadao Pavlu, sinu Nikole, a nakon nje-

gove smrti Antunu literatu, notaru bana Ulrika

Celjskog. Antun literat umro je bez djece, pa je

posjed vraÊen kralju, a on ga je darovao Petru i

Matiji, koji su se po srediπtu svojeg posjeda nazi-

vali GudoveËki.135 Poznat nam je i podatak o

imenu Petrove supruge Margarete, s kojom je

1458. u zalog primio posjed Gerdinyancz u vla-

sniπtvu Ladislava „de Miketincz“.136

I Kamilo DoËkal donosi podatke o Petru Gu-

doveËkom vezane uz pavlinski samostan u Strezi.

„U to je vrijeme æivio u Gudovcu Ëuveni plemiÊ

Petar, koji je bio vrlo moÊan i ugledan. Isprave ga

nazivaju ´magister Petrus de Gudowcz´, ´vicepro-

tonatarius regni Sclavoniae´ i ´vicarius temporalis

episcopatus Zagrabiensis´. Njegov odnoπaj prema

pavlinskom samostanu u Strezi bio je vazda nepri-

jateljski. Po obiËaju onoga vremena nastojao je da

proπiri svoje posjede, pa ma na kakav naËin, bilo

molbama na vladara, bilo prijevarom bilo silom. U

poËetku je nastupao sam, kasnije sa svojim sinom

Stjepanom, a onda s Petrom BoËkajem iz Rasinje.

Stjepan iz Gudovca oæenio je kÊer Petra BoËkaja,

pa su tako te dvije obitelji bile u rodu. A naπao je

pomoÊnike i drugdje meu malim plemiÊima. To

su bili Blaæ Briga iz Jakozerdahela (Velike Sredice

kod Gudovca), pa Stjepana Zeulda iz Hedrihovca.

Viπe od 40 godina vodili su pomenuti plemiÊi

udruæenim silama borbu protiv pavlina iz Streze.

Magister Petar iz Gudovca æivio je kroz tih 40 go-

dina. A borba se svrπila konaËnom pobjedom

pavlina. Stari Petar iz Gudovca odloæio je oruæje,

pa se odrekao svih svojih svojatanih prava na

pavlinske posjede.“137

Osim posjeda Ladislava „de Miketincz“, Petar

je i kasnije primao u zalog druge posjede, a neki

posjednici nisu se mogli iskupiti te je time Petar

preuzimao vlasniπtvo nad tim posjedom πireÊi

svoje bogatstvo. Prema miπljenju Josipa Buturca, s

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

49

131 Rafo BogiπiÊ, Humanizam u sjevernoj Hrvatskoj, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaædin, 2, Varaædin, 1988., str. 424-426.

132 Josip Buturac, Povijesni poËeci Bjelovara, Bjelovar, 1990., str. 12.

133 Árpád Nógrády, Obitelj Szerdahelyi i RoviπÊe, 2004., str. 72.

134 Josip AdamËek, RoviπÊanski predijalci, Historijski zbornik, 29-30, Zagreb, 1976. ∑ 1977., str. 158.

135 Regesti 2314, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije, 3, str. 585; Josip Buturac, Povijesni poËeci Bjelovara, 1990., str. 12.

136 Regesti 2402, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije, 3, str. 590.

137 Kamilo DoËkal, Srednjovjekovna naselja oko Streze. Prilog naπoj srednjovjekovnoj topografiji, Starine, knj. 46, Zagreb, 1956.,

str. 158.

jemski (1482. ∑ 1489., 1493. ∑ 1498.), a u meuvre-

menu je bio vesprimskim biskupom (1489. ∑

1493.). Bio je trajni æupan Vesprema, kraljev po-

slanik na francuskom dvoru i pri Svetoj Stolici. Od

1490. godine bio je administrator BeËke biskupije.

Za beËkog biskupa potvren je 1493. godine, kada

je preπao na podruËje cara Maksimilijana. Bio je

kraljevski i carski veliki kancelar. Po carskom ovla-

πtenju sklopio je uime Ugarskoga Kraljevstva savez

s Poljacima protiv Turaka i Tatara 1498. g.

Kao humanist djelovao je u akademskom

Sodalitas litteraria Hungarorum, na ugarskom

dvoru kralja Matijaπa, potom u BeËu, gdje je na

SveuËiliπtu dræao javna predavanja iz kanonskoga

prava. S Konradom Pickelom Celtisom bio je

istaknuti pripadnik i predsjednik Sodalitas litter-

aria Danubiana. Potkraj æivota, kao poslanik kralja

Vladislava II., bio je iz BeËa upuÊen u tvravu

Valpovo. Umro je 1499. g. Istaknuti humanist bu-

dimskoga kruga i kraljev miljenik Galeotto Marzio

posvetio mu je u svojoj knjizi Commentarius ele-

gans, Matthiae Corvini (1485.) posebno poglavlje

kao svojem nekadaπnjem uËeniku.126 ViteziÊ je

inaËe bio takoer dobro poznat talijanskim huma-

nistima.127

Zanimljivo je pratiti kako se u jednoj ispravi

smatra da je Petar, otac Jana Panonca, potpisan da

je iz »esmice (de Chezmycz), a u drugoj da je iz

Komarnice (de Kamarcza). To samo na prvi pogled

izgleda kontradiktorno. Janova je obitelj svoje po-

sjede imala na podruËju nekadaπnje »esmiËke

æupanije, koja je pripojena KomarniËkoj æupaniji,

a ova je ukljuËena u veliku KriæevaËku æupaniju.

Kasnije su »esmica i Komarnica bile distrikti u

KriæevaËkoj æupaniji, a na podruËju »esmice pro-

stirao se KomarniËki arhiakonat ZagrebaËke

biskupije. MoguÊe je kako je za Petrovo podrijetlo

jednom upotrijebljen pojam »esmica kao uæi, a

drugi puta Komarnica kao πiri pojam zaviËaja, πto

jedno drugo ne iskljuËuje. Glede prezimena naj-

vjerojatnije je da je onaj dio plemiÊa od roda Vitez

koji je dræao posjed »esmicu nosio naziv »esmiË-

ki, a naziv „od Komarnice“, Ëini se, bio je odredni-

ca πireg prostora podrijetla.128 Postoji i druga

moguÊnost, a ta je da je ta obitelj imala sjediπte

najprije u Komarnici u uæem smislu129 (tj. negdje

blizu potoka Komarnice), pa da je s vremenom

proπirila svoje posjede u ËesmiËki kraj, gdje je

moæda prenijela sjediπte svojih posjeda te uzela i

novi pridjevak ∑ »esmiËki. Takvih je sluËajeva bilo

viπe u srednjem vijeku. U svakom sluËaju uz pre-

zime Vitez nosili su pridjevke i KomarniËki i

»esmiËki.

Obitelj Jana Panonca posjedovala je posjed

»esmicu, a po tom je posjedu nosila pridjevak

»esmiËki, koji je koristila zajedno s prezimenom

Vitez. Pri ovome se otvara pitanje o kojoj se toËno

»esmici radi. Najvjerojatnije je rijeË o Donjoj »e-

smici, koju su dosadaπnji istraæivaËi stavljali u

Novoseljane.130 Ako nije bila na podruËju dana-

πnjih Novoseljana, onda se Donja »esmica naj-

vjerojatnije nalazila neπto sjevernije, uzvodno uz

potok Bjelovacku (nekada zvan »esmicu), no joπ

uvijek na teritoriju danaπnjega grada Bjelovara.

Svi navedeni podaci govore da je πire podruËje

oko danaπnjeg Bjelovara svojim rodom Viteza

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

48

126 Stanislav MarijanoviÊ, 1990., str. 114-115.

127 ©ime JuriÊ, O inkunabulistici i njezinim zadacima u Hrvatskoj, Vjesnik bibliotekara Hrvatske, VI, Zagreb, 1960., 17, bilj. 80;

Nada KlaiÊ, Zagreb u srednjem vijeku, 1982., str. 522.

128 Stihovi koje je o svom roenju napisao Janus Pannonius ´Pjesnik sam, koji kraj duboke vode se rodio Drave´, (I. »esmiËki ∑

Ianus Pannonius, Pjesme ∑ epigrami, Zagreb, 1951., str. 221) odgovarale bi distriktu Komarnici koji se stvarno nalazio blizu

rijeke Drave. Stihovima u kojima govori da je iz onog dijela Panonije gdje Drava blago presijeca oranice i veÊ hoÊe svoje vode

izgubiti u Dunavu, vjerojatno je htio prikazati kako je iz onog dijela gdje Drava teËe mirnije i pribliæava se Dunavu.

129 IzjednaËavanje Komarnice kao naselja na podruËju danaπnjeg Novigrada Podravskog u srednjem vijeku je greπka, πto znaËi da

je pogreπno svako traæenje potencijalnog mjesta roenja Jana Panonca na prostoru Novigrada Podravskog. Usp. Hrvoje PetriÊ,

Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, OpÊina Novigrad Podravski ∑ izabrane teme, Nakladna

kuÊa „Dr. Feletar“, Novigrad Podravski 2001, str. 62-65; Ranko Pavleπ, Ljudi i rijeka Drava u srednjem vijeku na sjeverozapadu

KriæevaËke æupanije, Podravina, br. 3, Koprivnica, 2013.

130 Stjepan PaviËiÊ, »esmica, Hrvatska enciklopedija, sv. 4, Zagreb, 1942., str. 287.

nije…“, a meu njima i Petar GudovaËki.140 Prema

poæunskom miru, u sluËaju izumiranja vladarske

dinastije JageloviÊa, naπe su prijestolje trebali nasli-

jediti pripadnici obitelji Habsburg, πto se i dogodi-

lo poËetkom 16. st.

Petra GudoveËkog naslijedio je sin Stjepan,

koji se oæenio kÊeri Petra BoËkaja iz Rasinje. Na-

æalost, nisu poznati podaci o njegovoj naobrazbi. I

on je, poput oca, nastojao poveÊati imutak te je

vodio niz parnica s nekoliko ljudi. Petar se u ispra-

vama spominje od 1495. do 1518. godine. Isti se

brinuo da se u Gudovcu izgradi protuosmanska

utvrda jer je oËito bio svjestan nove opasnosti.141

„Krhotine“ o povijesti obrazovanja

O povijesti obrazovanja, osim crtice o Janu

Panoncu, nemamo drugih tragova, ali je oËito

morala postojati temeljna naobrazba jer je s da-

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

51

140 Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske, I, Merkur, Zagreb, 1924., str. 170.


vremenom je postao „najbogatiji posjednik onoga

kraja. No kako s bogatstvom raste i pohlepa, Petar

se upleo u razne posjedovne parnice, od kojih je

neke izgubio“138, kao i u spomenutom procesu

protiv pavlina iz Streze.

U vezi s odnosom Petra GudoveËkog i pavlina

iz Streze, DoËkal je donio saæetak Ëetiri isprave iz

pavlinskog arhiva u Strezi (od ukupno 18, u koliko

se spominje): „1) God. 1462. nastoji magister Petar

iz Gudovca isposlovati u kralja Matije Korvina, da

mu pokloni pavlinsko imanje Ilinac. Pavlini iz

Streze ulaæu 29. svibnja 1462. pred zagrebaËkim

kaptolom protiv toga prosvjed (A. M. Z. IV. 13.).

Istodobno ulaæu prosvjed i pred banovima Janom

Vitovcem i Nikolom IloËkim (A. M. Z. IV. 14.). 2)

Kad nije iπlo milom, pokuπao je Petar GudovaËki

silom. On je sa svojim susjedom i ortakom Blaæem

Brigom iz Jakozerdahela jednostavno okupirao

pavlinima Bikalje, Ilinac i KaËinac. Pavlini utuæiπe

okupatore. Parnica se vukla, te je doπla pred samog

kralja Matiju Korvina. Zauzimanjem dræavnog

suca Ladislava od Paloca doπlo je meu strankama

do nagodbe. Pavlini dobiπe tri kmetska seliπta u

Bikalju i πumu u Ilincu, a protivna stranka dva se-

liπta u KaËincima. Okupatori se obvezaπe vratiti

otete konje, odijela i druge stvari. Nagodba je sa-

stavljena u Tolni 17. oæujka 1463. (A. M. Z. IV.

18.). 3) God. 1465. pretegnuπe Petar GudoveËki i

Blaæ Briga SrediËki, da po nekom Sigismundu

Polcu iz Huma zauzmu tri pavlinska seliπta u Pod-

bukovini i imanje Ilinac. Pavlini uloæiπe 10. lipnja

1465. protiv toga prosvjed pred Ëazmanskim kap-

tolom (A. M. Z.. IV. 24.). Privremeno je bila oku-

pacija sprijeËena. Ali g. 1474. pokuπaπe podmetnu-

ta dvojica ponovo istu okupaciju. Protiv toga uloæi

prior Andrija nov prosvjed pred Ëazmanskim ka-

ptolom 4. lipnja 1474. (A. M. Z V. 2.). Okupacija

bude opet sprijeËena. 4) Od g. 1492. nastoji Petar

iz Gudovca sa svojim sinom Stjepanom i s Petrom

BoËkajem iz Rasinje da se doËepa pavlinskog po-

sjeda od 50 jutara u Hedrihovcu, koji dobiπe pavli-

ni od Petra, sina literata Stjepana iz Hedrihovca. U

tome donekle i uspjeπe. Oni izradiπe da kralj Vladi-

slav 14. prosinca 1492. darovao Petru BoËkaju i

njegovu zetu Stjepanu iz Gudovca Hedrihovac (A.

M. Z. V. 11.). Ali pri uvodu staviπe pavlini prigo-

vor (A. M. Z. V. 12.). Odatle se razvi duga parnica.

Petar GudoveËki i Petar BoËkaj naoπe pomagaËa

u nekom Stjepanu Zeuludu. Ne ËekajuÊi kraj par-

nice ortaci se sloæiπe, pa g. 1494. htjedoπe okupirati

Hedrihovac. Protiv toga prosvjedovaπe pavlini 5.

veljaËe 1494. pred Ëazmanskim kaptolom (A. M. Z.

V. 16.). A kada su spomenuti ipak zaposjeli Hedri-

hovac, podigoπe pavlini protiv njih tuæbu osobno

pred samim kraljem, kao i pred banom Ladislavom

Kaniπkim na sudu u Virovitici. Pavline je zastupao

odvjetnik Valentin Palffy iz Sv. Mihovila, a Petra iz

Gudovca i drugove odvjetnik literat Emerik iz RaËe

(A. M. Z. V. 17.). Ban Ivan Korvin odgodi parnicu

do 26. kolovoza 1495. (A. M. Z. V. 18.). Dana 30.

sijeËnja 1496. uloæiπe pavlini pred zagrebaËkim

kaptolom prosvjed, da njihovi protivnici budu

uvedeni u posjed Hedrihovca (A. M. Z. V. 19.). I

tako nastaviπe s prosvjedima dok konaËno Petar iz

Gudovca, sit parniËenja, ne poloæi oruæje, pa se 8.

veljaËe 1503. odreËe svih prava na Hedrihovac u

korist samostana Svih svetih u Strezi (A. M. Z. V.

24.).“139 To je znaËilo da se Petar GudoveËki po-

mirio s pavlinima u Strezi.

Zanimljivo je joπ spomenuti sudjelovanje

Petra GudoveËkog na saboru u Budimu na koji su

doπli mnogobrojni prelati, velikaπi i plemiÊi.

„Hrvati su na saboru Ëinili posebnu skupinu, koju

je vodio ban Ladislav od Egervara. Iza dugotrajnih

borba izdade 70 ugarskih i erdeljskih velikaπa i

plemiÊa 7. oæujka 1492. ispravu, kojom prihvaÊaju

poæunski mir. Hrvatski su staleæi valjda napose

vijeÊali i odluËivali. Oni naime 7. oæujka 1492. pri-

hvatiπe poæunski mir posebnom poveljom; ovu su

potpisala i svojim peËatima potvrdila 63 baruna,

velikaπa i plemiÊa kraljevina Hrvatske i Slavo-

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

50


139 Kamilo DoËkal, Srednjovjekovna naselja oko Streze. Prilog naπoj srednjovjekovnoj topografiji, Starine, knj. 46, Zagreb, 1956.,

str. 159.

Pavlinski samostan Streza (prema zamisli A. Margetinca)

1) Dionizije Valentinov bio je 1418. kanonik u

BaËu, u razdoblju 1418. ∑ 1422. sluæio je kao zagre-

baËki kanonik, a 1422. spominje se kao kanonik

kantor u »azmi. Kasnije se ponovo vraÊa za ka-

nonika u Zagreb, no poziciju je izgubio zbog su-

djelovanja na crkvenom koncilu u Baselu (1431.,

1437.). RijeË je o razdoblju tzv. Velikog zapadnog

raskola katoliËka (rimska) crkva imala i po tri pape

i kada se iskreno nastojalo pomiriti zapadnu i

istoËnu krπÊansku stranu zbog naglog πirenja isla-

ma u jugoistoËnu Europu (protuosmanski ratovi).

Baselski je koncil prekinut zbog sukoba s papom

Eugenom IV. Ëiji su æbiri u Carigradu pokuπali

atentat na Ivana StojkoviÊa, DubrovËanina koji je

bio glavni saborski pregovaraË s IstoËnjacima.

Osim toga, carigradski patrijarh je StojkoviÊu dao

do znanja da oni neÊe na sabor na kojem neÊe biti

rimskog pape, pa je 1438. velika delegacija iz

Carigrada preko Venecije poπla u Firenzu gdje je

1439. potpisana unija koja, kao πto je dobro poz-

nato, nije bila uspjeπna. 2) Jakov Grgurov obnaπao

je duænost zagrebaËkog kanonika 1421. godine, a

istovremeno je bio i æupnik u Æupi sv. Martina u

Jakovljevim Sredicama jer mu je kanoniËka plaÊa

bila premala. Godine 1429. postao je zagrebaËki

arhiakon, a ostao je i dalje æupnik u Jakovljevim

Sredicama. 3) Ivan Egidijev (brat plemiÊa Martina

iz Jakovljevih Sredica) spominje se 1422. kao za-

grebaËki kanonik. Istovremeno je i æupnik u Æupi

sv. Kriæa u SoboËini u Moslavini, a molio je da po-

stane komarniËkim arhiakonom. U meuvreme-

nu je postao kapelan kralja Æigmunda Luksem-

burπkog. Godine 1426. molio je sluæbu lektora u

ZagrebaËkom kaptolu, a obnaπajuÊi lektorsku

duænost, umro je 1429. godine. 4) Dmitar je bio

doktor crkvenog prava i uËitelj slobodnih umijeÊa,

a na duænosti zagrebaËkog kanonika spominje se

od 1458.; 1460. postaje varaædinskim arhiako-

nom. Nakon πto je zagrebaËki biskup Tomo de

Debrenthe 1464. bio premjeπten za biskupa u

Nitru, Demetrije iz Jakovljevih Sredica bio je iza-

bran za kaptolskog vikara koji je upravljao Za-

grebaËkom biskupijom. Kasnije je bio katedralni

arhiakon, a izgradio je jednu kuriju u Zagrebu.

Umro je prije 1478. godine. 5) Emerik je otprilike

u razdoblju 1476. ∑ 1478. bio zagrebaËki kanonik,

a 1476. je sastavio popis kanoniËkih prihoda u

ZagrebaËkom kaptolu.147

Valja istaknuti i nekoliko reËenica o podrijetlu

kninskog, zagrebaËkog i gyırskog biskupa te kra-

ljevskog kancelara Petra HereπineËkog vezanog uz

Hereπinec kraj Obrovnice (jugoistoËno od dana-

πnjeg Bjelovara), ali i njegovih roaka koji su ob-

naπali kanoniËke duænosti, a moæda imali i kvali-

tetnije obrazovanje od drugih sveÊenika. Naæalost,

ni o jednome od njih nemamo podataka o tome

koja su sveuËiliπta polazili.

Malo je saËuvanih podataka o zagrebaËkom

biskupu Petru HereπineËkom (poznatom i kao Pe-

tar iz Hereπinca). On se prvi put spominje kao

Petrus Heressinczy 19. travnja 1570. kao rektor

ugarsko-ilirskog (zapravo hrvatskog) zavoda u

Bologni, a tada je ujedno bio kalniËki arhiakon i

zagrebaËki kanonik.148

Vrativπi se u domovinu, u oæujku 1571. postao

je lektor ZagrebaËkog kaptola, a 1572. postaje pri-

sjednik Banskog stola (suda); viπe je puta zastupao

ZagrebaËki kaptol na Ugarskom saboru. Zagre-

baËkim prepoπtom (prepozitom) imenovan je

1578. Kninski biskup postao je 1582. godine, a za

biskupa je posveÊen 28. svibnja 1584. Za uzdræa-

vanje je dobio opatiju Giach. Dana 8. oæujka 1585.

kralj Rudolf Habsburπki imenovao ga je na

duænost zagrebaËkog biskupa. On zapravo nije bio

u Zagrebu veÊ je djelovao kao pomoÊnik kraljev-

skog kancelara i gyırskog biskupa Jurja Draπko-

viÊa. Umjesto Petra HereπineËkog (koji kao biskup

nije boravio u Zagrebu), ZagrebaËkom biskupijom

upravljali su Ivan OtavËiÊ (duhovnim poslovima),

Nikola Mikac (biskupskom nadarbinom) i Stjepan

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

53

147 Ljudevit IvanËan, Podatci o zagrebaËkim kanonicima od godine 1193. do 1924., Zagreb, 1912. ∑ 1924., str. 150, 151, 153, 155, 196,

220, br. 270, 275, 281, 286, 365, 417; Josip Buturac, Povijest rimokatoliËke æupe Bjelovar, 1990., str. 3-4; isti, Povijesni poËeci

Bjelovara, 1970., str. 7-8; Stjepan Koæul, SveÊenici bjelovarskog kraja, Dio I. ∑ Bjelovarski dekanat, 2007., str. 36, 206-207.

148 Annali del collegio Ungaro-Illirico di Bologna 1553-1764, Bologna, 1988., str. 20.

naπnjega πireg bjelovarskog podruËja u srednjem

vijeku zabiljeæeno desetak studenata. Moæda su

katoliËke æupe preko svojih sveÊenika mogle pruæi-

ti temeljnu pismenost. U srednjem se vijeku na

prostoru oko danaπnjeg Bjelovara mogu utvrditi

sljedeÊi æupnici: 1) u SloboËini: Grgur (1501.); 2) u

Korenovu: Emerik (1501.); 3) u Jakovljevim Sredi-

cama: Jakov (1421., 1427., 1429.), Benedikt (1439.)

i Juraj (1501.); 4) u Plavnicama (Sv. Benedikt):

Martin (1501.); 5) u KlokoËevcu: Andrija (1501.);

6) u Gudovcu: Andrija (1501.); 7. u Verbovi

(Obrovnici): Pavao (1501.); 8) u Otni (Sv. Pavao):

Matija (1501.); 9) u Donjoj »esmici: Gal (1501.),

10) u Miletincu: Matej (1501.) itd. Osim æupnika,

spominju se i drugi sveÊenici: kapelan Klement

(1439.), prebendar Petar (1468.) i kapelan Matija

(1501.) u Jakovljevim Sredicama, prebendar Ivan

(1501.) u Korenovu, kapelan Stjepan (1501.) u

Gudovcu, kapelan Stjepan (1501.) u KlokoËevcu,

novi sveÊenik milostinjar (gracianus) Juraj (1501.)

u Verbovi (Obrovnici), milostinjari Juraj i Ivan u

Otni (1501.) itd.142 Prema trenutnom stupnju

istraæenosti, na prostoru desetak æupa na podruËju

oko danaπnjeg Bjelovara u razdoblju 1421. ∑ 1501.

moguÊe je tek rekonstruirati postojanje viπe od 20

sveÊenika, dok ih je 1501. na istom ih je podruËju

evidentirano 17 (na podruËju cijele Donje Ko-

marnice tada je popisano ukupno 37 sveÊenika),

πto jasno ukazuje na to kako je mogla postojati

kadrovska jezgra koja je mogla ponuditi barem

rudimentarno obrazovanje zainteresiranima.

Neki studenti SveuËiliπta u BeËu podrijetlom s

istraæivanog prostora morali su u mjestima gdje su

odrastali primiti barem elementarnu izobrazbu

kako bi imali dovoljno predznanje za nastavak

πkolovanja. Na beËkom SveuËiliπtu zabiljeæena su

tri studenta iz Sredica. Prvi je 1425. upisan Ivan

Petrov (Johannes Petri de Zerdahel), drugi 1469.

kao Mihael Jurjev (Michael Georgii de Zerdahl

nobilis). Posljednji je bio plemiÊ. TreÊi se spominje

1486. pod imenom Toma Miklin (Thomas Miclin

de Zerdahel Episcopalis).143 Iako nije precizno

odreeno na koje se Sredice ti podatci odnose,

ostaju najmanje tri moguÊnosti: Jakovljeve Sredice,

Gornje Sredice i Sredice juæno od rijeke »esme. Na

posljednje bi se, koje su bile na biskupskom posje-

du, sigurno odnosio podatak na Tomu Miklina.

Vjerojatno su iz Gudovca bili Stjepan Petrov

(Stephan Petri de Gundowtz) i Berennhardus de

Gundowtz, popisani 1487. godine.144

Njima valja dodati i studente iz πire okolice

danaπnjeg podruËja oko Bjelovara: 1445. ∑ Iliju

Matijina iz RoviπÊa, 1448. ∑ Jurja iz RaËe,145 1457.

Emerika iz RoviπÊa (Emericus Sclauus de Royschi),

1485. ∑ Aleksandra iz Muπine (Alexander de Mu-

schna), 1487. ∑ Martina Antunova i Ivana Valen-

tinova iz RaËe, a 1504. ∑ Andriju iz RaËe. Iz obli-

ænje »azme bila su zabiljeæena Ëak 23 studenta na

srednjovjekovnom beËkom SveuËiliπtu.146 Osim u

BeËu, neki studenti koji su bili podrijetlom s istra-

æivanog prostora obrazovanje dobivaju i u Italiji.

Tako je Jan Panonac 1447. ∑ 1454. studirao u Fer-

rari, a 1454. i 1458. zabiljeæen je kao student u

Padovi. Na SveuËiliπtu u Padovi studirali su i Ivan

Vitez (1467.) i Mihael Vitez (1487.) iz Donje »e-

smice, koji je vjerojatno ranije studirao i u Bologni.

Dodatne „krhotine“ o poznavanju srednjo-

vjekovnog obrazovanja pruæaju podatci o nekolici-

ni kanonika, a da bi se doπlo do te sluæbe, trebalo je

imati solidniju naobrazbu. Poznato je postojanje

pet kanonika podrijetlom iz Jakovljevih Sredica, pa

Êemo navesti samo najosnovnije podatke o njima.

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

52

142 Franjo RaËki, Popis æupa zagrebaËke biskupije 1334. i 1501, Starine, knj. IV, Zagreb, 1872., str. 214-216; Josip Buturac, Povijest

rimokatoliËke æupe Bjelovar, 1970., str. 4-6; Stjepan Koæul, SveÊenici bjelovarskog kraja, Dio I. ∑ Bjelovarski dekanat, Zagreb,

2007., str. 36-38, 386-387.

143 F. Gall, W. Szaivert, Die Matrikel der Universität Wien, sv. I. (1377-1450.), Wien, 1956., str. 318; F. Gall, W. Szaivert, Die

Matrikel der Universität Wien, sv. II. (1451-1517.), Wien, 1967., str. 111, 191.

144 Die Matrikel der Universität Wien, sv. II. (1451-1517.), str. 196.

145 Die Matrikel der Universität Wien, sv. I. (1377-1450.), str. 551, 595.

146 Die Matrikel der Universität Wien, sv. II. (1451-1517.), str. 55, 186, 195, 322.

utvrda (castrum Gwdowch) koja je bila izgraena

zbog nemirnih vremena i osmanskih provala.155 U

novije su se vrijeme provodila arheoloπka istraæi-

vanja utvrde u Gudovcu,156 a njezini istraæivaËi

Tatjana TkalËec i Goran JakovljeviÊ smatraju da

prvi zapis te utvrde (kaπtela) potjeËe iz 1492. go-

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

55

155 Regesti 3308, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije, 4, str. 479.

156 O arheoloπkim je nalazima u Gudovcu arheologinja Tatjana TkalËec, uz ostalo, zapisala: „U ostalim dijelovima iskopa, odmah

ispod oranog sloja zamijeÊene su strukture i slojevi koji ukazuju na postojanje drvenih objekata stradalih u poæaru, a ispod njih

nalaze se slojevi zasipavanja jarka, koji svi pripadaju mlaoj fazi gradiπta. Jarak, Ëija gradnja je zamijeÊena u kasnosrednjov-

jekovnome sloju, bio je zasipan slojevima æute i sive ilovaËe u kojima su pronaeni brojni ulomci keramiËkih posuda, peÊnja-

ka, æivotinjskih kosti, zatim kamene kugle i dr. Obavljena je zooloπka analiza dijela uzorka koji potjeËu iz gornjih slojeva

gradiπta te iz gornjih slojeva zasipa jarka (do relativne dubine od 2 m) iz kvadranata R50 ∑ R54 (travanjska istraæivanja 2003).

Iako je tek mali dio zooloπkog materijala analiziran, ipak pruæa uvid u osnovne prehrambene navike i gospodarstvene uvjete

nalaziπta, i to mlaeg horizonta. Koriπtena su domaÊa goveda malih proporcija ∑ visine blizu 114 cm (Bos taurus) za mlijeko i

ishranu te domaÊe svinje (Sus domesticus), dok su ostaci divljih vrsta, jelena (Cervus elaphus) i srne (Capreolus capreolus), mal-

obrojni. Zastupljene su i ptice ∑ kokoπi (Gallus sp.), guske (Anser sp.), ljeπtarke odnosno mali πumski tetrijebi (Tetrastes bona-

sia) i divlje kokoπi (Gallus gallus) te obiËni zeËevi (Lepus europaeus). Pronaeni uzorci πkoljki Anodanta cygnea, Unio sp. i

Sphaerium rivicola omoguÊuju procjenu klase boniteta voda. Ispod tih mlaih slojeva registriran je debeo sloj sive ilovaËe koji

je predstavljao sloj uruπenja nekog drvenog objekta, πto je bio podignut na moÊnim pilotima. Tu su pronaene obraene daske

BudroveËki. Juraj DraπkoviÊ umro je u BeËu 31.

sijeËnja 1587., pa je 27. listopada 1587. Petar Here-

πineËki postao gyırskim biskupom. Iste je godine

od umrlog nadbiskupa DraπkoviÊa preuzeo duæ-

nost kraljevskog kancelara. Umro je od moædanog

udara u Pragu 10. lipnja 1590., a pokopan je u

bazilici u Gyıru.149

SaËuvan je njegov grb koji je razdijeljen lije-

vokosom gredom u kojoj trËi kuna, iznad nje je

sunce u sjaju, a dolje ruka na kojoj sjedi orao. Nad

πtitom je mitra, a uz nju nalijevo okrenut πtap. Nije

poznata boja grba. Oko grba su inicijali ∑ s gornje

strane P(etrus) H(eressinczy), a dolje E(piscopus)

I(aurinensis), tj. biskup gyırski.150

O njegovu podrijetlu Andrija LukinoviÊ

zapisao je sljedeÊe: „Maarski oblik Heressynczy

kaæe da on potjeËe iz Hereπinca. PotjeËe li on iz

Hereπinca kod Koprivnice ili, πto je vjerojatnije, iz

Kerestinca, kojega se jedan dio zvao Hereπinec,

nemoguÊe je potpuno sigurno utvrditi.“151 Kako se

u blizini srednjovjekovne Orbone/Verbove (dana-

πnje Obrovnice) nalazio posjed Heresyncz, naj-

vjerojatnije je biskup Petar HereπineËki bio podri-

jetlom s toga posjeda koji se nalazio u blizini dana-

πnjega Bjelovara. Posjed Hereπinec bio je u vla-

sniπtvu »azmanskoga kaptola. Godine 1507. obu-

hvaÊao je 12 dimova, a 1513. i 1517. poveÊan je na

19 dimova.152

Podrijetlom iz Hereπinca bila su tri zagrebaËka

kanonika. Juraj HereπineËki prvi se put spominje

kao kanonik (i kustos) 1543. Neko vrijeme bio je

zapovjednik sisaËke utvrde, a za biskupovanja Pa-

vla Gregorijanca 1552. bio je upravitelj ZagrebaËke

biskupije. Godine 1570. spominje se kao generalni

vikar. Petar HereπineËki bio mu je neÊak. U ra-

zdoblju 1564. ∑ 1588. kao zagrebaËki kanonik spo-

minje se i Ivan HereπineËki, Stjepan HereπineËki

postao je zagrebaËki kanonik 1586. godine, a veÊ

iduÊe godine sa svojim je roakom Petrom Here-

πineËkim otiπao u Gyırsku biskupiju.153

BJELOVARSKI KRAJ U

RANOME NOVOM VIJEKUxyx

Hrvati i Osmanlije su prvi puta doπli u

dodir u 14. stoljeÊu, a u 15. stoljeÊu je

zapoËelo razdoblje gotovo kontinuirane nazoËnos-

ti osmanske opasnosti u hrvatskim zemljama, a

pojedine provale nisu mimoiπle ni πiri kraj oko

danaπnjeg Bjelovara. Zbog toga je trebalo orga-

nizirati uËinkovitu obranu od Osmanlija.

O osmanskim pustoπenjima

na danaπnjem prostoru Bjelovara

U drugoj polovici 15. st. intenzivirana su os-

manska pustoπenja, pa je nastala potreba za grad-

njom utvrenja.154 U Gudovcu se 1495. spominje

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

54

149 Josip Buturac, ZagrebaËki biskupi i nadbiskupi 1094.-1944., Kulturno poviestni zbornik ZagrebËke nadbiskupije u spomen 850.

godiπnjice osnutka, I. dio, Zagreb, 1944., str. 46-47; Andrija LukinoviÊ, Zagreb ∑ devetstoljetna biskupija, Zagreb, 1995., str. 170-

171; Ante SekuliÊ, Petar iz Hereπinca, ZagrebaËki biskupi i nadbiskupi, Zagreb, 1995., str. 273.

150 Kaptolski arhiv Zagreb, Acta capituli antique, f. 17, no. 71; f. 94, no. 43; Bartol ZmajiÊ, Grbovi zagrebaËkih biskupa I nadbisku-

pa, Kulturno poviestni zbornik ZagrebaËke nadbiskupije u spomen 850. godiπnjice osnutka, I. dio, Zagreb, 1944., str. 481.

151 Andrija LukinoviÊ, Zagreb ∑ devetstoljetna biskupija, 1995., str. 170.

152 Josip AdamËek, Ivan Kampuπ, Popisi i obraËuni poreza, Zagreb, 1976., str. 35, 67, 104.

153 Ljudevit IvanËan, Podatci o zagrebaËkim kanonicima od godine 1193. do 1924., Zagreb, 1912. ∑ 1924.

154 Neke od utvrda i gradina koje su sluæile i kao zaπtita od Osmanlija obradio je Zvonko LovrenËeviÊ, usp. Srednjovjekovne gra-

dine u Bilogori, Arheoloπka istraæivanja u Podravini i KalniËko-bilogorskoj regiji, Izdanja Hrvatskog arheoloπkog druπtva, sv. 14,

Zagreb, 1990., str. 139-163.

Utvrda Gudovac (Crteæ: Margetinac, Gradski muzej Bjelovar)

nja πiroko rasporeenog obrambenog sustava na

ovom prostoru pokazuje i sluËaj kada su u srpnju

1542., nakon povlaËenja iz Vrbovca Osmanlije

napali RaËu, i to preko Gudovca (Gudocz).163

Toranj (Thurn) u RaËi 1544. je zapalilo lokalno

stanovniπtvo, te je nakon toga, zbog osmanske

opasnosti, napustilo RaËu.164

Posljednji se put utvrde Gudovec (GadovaË) i

Svibovec (SebovËe) spominju u hakumu (zapovi-

jedi osmanskih srediπnjih vlasti) Mehmed-paπi pi-

sanoj „13. blagoslovljenog mjeseca ramazana godi-

ne 959. (2. rujna 1552.)“ u Carigradu, i to kao spa-

ljene. Osim Gudovca i Svibovca, spominju se joπ

pograniËne utvrde smjeπtene na „poæeπkom i

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

57

163 Radoslav LopaπiÊ, Prilozi za povijest Hrvatske XVI. I XVII. vieka iz πtajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu, Starine, knj. 17,

Zagreb, 1885., str. 173.

164 HS, knj. 3, 1917., str. 194.

dine.157 Prema opisu istih arheologa: „Gudovac-

Gradina nizinsko je gradiπte obrambeno-naseo-

binskog karaktera, podignuto u moËvarnom i pod-

vodnom okoliπu oko 50 m zapadno od potoka

Plavnice. Srediπnje uzviπenje gradiπta utvreno je

πirokim jarkom i bedemom, koji je najbolje oËu-

van na sjevernoj strani, a na πirem okolnom po-

druËju nazire se Ëitav sklop bedema i obrambenih

jaraka povezanih s oko kilometar udaljenim ma-

njim gradiπtem, koje je vjerojatno imalo funkciju

straæarnice.“158 „Arheoloπka su istraæivanja poka-

zala kako je gudovaËka Gradina u kasnom sred-

njem vijeku predstavljala utvreni plemiÊki posjed

(majur) na kojem se uz sloæeni suæivot plemiÊa i

ljudstva u njegovoj sluæbi odvijala i radioniËka

proizvodnja kaljevih peÊi. Trebalo bi imati na umu

da je gudovaËki sklop kanala u srednjem vijeku

vjerojatno sluæio za komunikaciju vodenim puto-

vima, pa prema tome moæda i za prebacivanje

robe. To potkrepljuje i nalaz monoksila, duæine 8

m a πirine 1 m, koji je pronaen (na æalost, ne i po-

hranjen) u BareπiÊevim iskopavanjima na sjevero-

zapadnom dijelu πirokog, i danas vidljivog jarka.

Moæda se Ëamcima dolazilo ispod mosta ili pro-

storije nad jarkom i obavljao utovar robe? Sustav

gudovaËkih kanala vezan na rijeku Plavnicu izlazio

je na »esmu. Moæe li se pomiπljati da su se i gudo-

vaËki peÊnjaci distribuirali, osim kopnenim, i vo-

denim putovima? Ukoliko Êe se ovakva razmiπlja-

nja pokazati opravdanima, bit Êe to veliki doprinos

u poznavanju plovnosti rijeka u srednjem vijeku

kao i o trgovaËkim vodenim putovima.“159

Osmanlije su vrπile jak pritisak na lokalno sta-

novniπtvo i stanje je bilo sve teæe. ZagrebaËki bi-

skup ©imun Erdıdy je 24. studenoga 1536. izvje-

stio svoga prijatelja Franju Batthyanyja da Osman-

lije Bosanskog i Smederevskog sandæaka jamËe mir

i steËena prava svim krπÊanima koji prihvate

osmansku vlast. Opisao je i kakvo je stanje tada

vladalo meu krπÊanskim podloænicima u nas: „I

ovo mogu smjelo ustvrditi ∑ piπe Erdıdy ∑ da je

poslije osvojenja Broda (…) viπe od 40.000 ljudi

otpalo od krπÊanske vjere i svakim danom otpada

ih bez broja, dræeÊi da Êe ono æivota πto im pre-

ostaje lakπe proæivjeti u mirnijim vremenima. I

naπi podloænici, Ëuvπi za slobodu koju su Turci

proglasili, tako su postali napadni te se bojim da Êe

jednoga dana i plemiÊi i seljaci jednoduπno izjaviti

vjernost Turcima tako da ja ni u svom domu nisam

viπe siguran.“160

Godine 1540. spominje se Gudovec (Gadocz)

Ludovika Pekryja kao utvrda koja je zadræala kme-

tove (castellum seruetur quia habet colonos).161 Do

1543. Gudovec je promijenio vlasnika, te je tada

kao vlasnik zabiljeæen Kristofor MeureËki (Megy-

wrechey). Osim utvrde Gudovec (fortalicium Chw-

dowcz), popisana je i susjedna utvrda Svibovec

(fortalicium Zwybowcz).162 Opravdanost postoja-

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

56

i grede od hrasta te oblice i kolje od bukve, zatim ulomci keramike i æivotinjske kosti. Ispod sloja uruπenja drvenog objekta

pronaen je sloj tamnosmee ilovaËe, bogat znaËajnim kasnosrednjovjekovnim nalazima koji se mogu smatrati inventarom

neke prostorije (Ëitavi lonci za pripremanje i kuhanje hrane, noæevi s dobro oËuvanim drvenim oplatama, zatim razni æeljezni

predmeti i alati poput kutlaËa, tave, sjekire, kljuËa, britve, okova, razni keramiËki nalazi domaÊe proizvodnje ∑ posude, Ëaπe,

peÊnjaci te uvozni luksuzni predmeti ∑ Ëaπe, ukrasne ploËice od majolike, metalni predmeti, zatim brojni arheobotaniËki nalazi

te oËuvani nalazi odjeÊe i obuËe, a kao kuriozitet pronaena je i jedna pisanica ukraπena tehnikom voska. U sloju je pronaena

ogromna koliËina æivotinjskih kostiju te brojni nalazi ljusaka kokoπjih te paËjih jaja.“ Tatjana TkalËec, Gudovac ∑ Gradina,

2004., Annales Instituti Archaeologici, 2, Zagreb, 2005., str. 51-52.

157 Tatjana TkalËec, Goran JakovljeviÊ, Prva sezona istraæivanja srednjovjekovnog gradiπta Gudovac-Gradina, Obavijesti Hrvatskog

arheoloπkog druπtva, br. 2, Zagreb, 2003., str. 187.

158 Goran JakovljeviÊ, Tatjana TkalËec, Srednjovjekovno gradiπte Gudovac-Gradina kraj Bjelovara u svjetlu prvih arheoloπkih

istraæivanja, Obavijesti Hrvatskog arheoloπkog druπtva, br. 3, Zagreb, 2004., str. 149.

159 Tatjana TkalËec, Gudovac ∑ Gradina, 2005., str. 54.

160 Emilij Laszowski, Habsburπki spomenici (dalje: HS), knj. 2, Zagreb, 1916, str. 311; Franjo ©anjek, Hrvati prognanici i izbjeglice

kroz povijest, Bogoslovska smotra, LXIII, Zagreb 1993., str. 354.

161 HS, knj. 3, Zagreb, 1917., str. 493.

162 Popisi i obraËuni poreza, str. 136.

Dio utvrdâ izmeu Drave i Save u 16. i 17. stoljeÊu

Osmansko zauzimanje »azme preplaπilo je

vojnike u utvrdi Dubrava. Upravitelj ZagrebaËke

biskupije Juraj HereπineËki u listopadu 1552. tvrdio

je kako je biskupija bila „gotovo bez kmetova“. Dio

kmetova odveli su Osmanlije, a neki su se sami raz-

bjeæali. Preostali malobrojni kmetovi æivjeli su oko

IvaniÊa, Sv. Kriæa, Lemeπa i Gradeca.168 Nakon πto

su zauzeli »azmu, Osmanlije su tamo organizirali

sandæak.169 Isprva je njegovo sjediπte bilo u »azmi, a

kasnije u Pakracu i Cerniku.170 Ime sandæaka bilo je

„ZaËasna“.171 Sustav istoËnih krπÊanskih utvrda

Slavonske krajine 1559. Ëinio je liniju od Gradeca i

Cirkvene do Topolovca, a najkasnije 1577. godine

pridodan im je Sv. Ivan (Æabno).172 IstoËno od

spomenutih utvrda nije bila jurisdikcija Slavonske

krajine. Zapadne granice sandæaka iπle su do Du-

brave, a moguÊe je da je danaπnje bjelovarsko po-

druËje neko vrijeme bilo pod kontrolom Osmanskog

Carstva ili moæda dio tzv. „niËije zemlje“ na habs-

burπko-osmanskoj imperijalnoj granici.

Na prostoru Kraljevine Slavonije u 16. st. for-

miran obrambeni sustav tijekom 17. st. postupno Êe

se transformirati u od vlasti hrvatsko-slavonskog

Sabora i bana izuzeti prostor Slavonske vojne krajine

ili Varaædinskoga generalata. 173 U 17. st. zavrπen je

proces izgradnje i modernizacije utvrda Varaæ-

dinskoga generalata. Glavne utvrde, s obrambenim i

centralitetnim znaËenjem za prostore i sjeverno i

juæno od rijeke Drave, tijekom 17. st. ubrajale su se u

najmodernije utvrde habsburπkog obrambenog su-

stava. Utvrde su fiziËki i mentalno utjecale na

demografske, druπtvene i gospodarske promjene. U

veÊini je utvrda veÊ nakon nekoliko desetljeÊa u 17.

st. prostor postao premalen, pa se naseljavalo i izvan

njih. Drugim rijeËima, ako je druga polovica 16. st.

oznaËavala proces zatvaranja naselja „u jezgru“, tj.

koncentraciju svih funkcija unutar utvrde te pre-

puπtanja prirodi ranijeg antropiziranog okoliπa,

tijekom 17. st. jasno je vidljiv proces „izlaska iz je-

zgre“. On se moæe raspoznati u procesima transfor-

macije prirodnog okoliπa pod utjecajem Ëovjeka koji

Êe rezultirati ruπenjem veÊine πuma oko danaπnjeg

Bjelovara, regulacijom potoka i na druge naËine.

Zanimljivo je kako i grb Bjelovara simbolizira u 17.

st. zapoËet proces transformiranja prirodnog oko-

liπa. Na grbu su prikazani utvrda, graniËar i panjevi

koji ukazuju na proces krËenja.

Danaπnji nedostatak velikih πumskih povrπina

jasno ukazuje na to kako su prostori oko danaπnjeg

Bjelovara bili podvrgnuti intenzivnoj kolonizaciji.

PoËetak toga kolonizacijskog procesa moæe se vidjeti

iz popisa Vlahª i vlaπkih sela u Slavonskoj krajini

(vjerojatno iz oko 1610. godine) koji obuhvaÊa i

neka sela na administrativnom podruËju grada Bje-

lovara: Superior Plaunitz ∑ 26, Inferior Plaunicz ∑ 23,

Pergamale ∑ 21, Gudowacz ∑ 24, Korenoua ∑ 16 i

Bresowlany ∑ 9. Superior Plaunitz su Gornje Plavnice,

Inferior Plaunicz su danaπnje selo Stare Plavnice,

Pergamale bi bilo naselje Prgomelje, Gudowacz je

Gudovac, Korenoua odgovara danaπnjim selima

Veliko i Malo Korenovo, Bresowlany su identiËni s

naseljem Brezovac.174

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

59

168 HS, knj. 3, 1917., str. 449-450; Josip AdamËek, Vlasetlinstva »azma, IvaniÊ i Dubrava u srednjem vijeku, »azma u proπlosti i

danas, »azma, 1979., str. 111.

169 Ive Maæuran, PakraËki ili CerniËki sandæak, Historijski zbornik, god. XIX-XX, Zagreb, 1966. ∑ 1967., str. 409.

170 Hazim ©abanoviÊ, Bosanski paπaluk, nauËno druπtvo NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1959., str. 59.

171 Nenad MoaËanin, Turska Hrvatska, Matica hrvatska, Zagreb, 1999., str. 38.; Isti, Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vla-

davine, Slavonski Brod, 2001., str. 131.

172 Nataπa ©tefanec, Dræava ili ne. Ustroj Vojne krajine 1578. godine i Hrvatsko-slavonski staleæi u regionalnoj obrani i politici, Srednja

Europa, Zagreb, 2011., str. 467, 468, 489-492, 498.

173 Slavonska krajina je obuhvaÊala podruËje otprilike izmeu IvaniÊa i rijeke Drave. Zapovjednici te krajine od 1595. su imali

sjediπte u varaædinskoj utvrdi pa se ta Krajina po „gospodinu generalu varaædinskom” nazivala Varaædinskim generalatom,

iako su njezini zapovjednici od druge polovice 17. stoljeÊa sjedili u drugim utvrdama, ponajviπe u Koprivnici. Naziv

Varaædinski generalat uπao je u uporabu u prvoj polovici 17. stoljeÊa, no u sluæbenoj se uporabi tijekom 17. stoljeÊa najËeπÊe

rabio pojam Slavonska krajina. Usp. Hrvoje PetriÊ, PograniËna druπtva i okoliπ. Varaædinski generalat i KriæevaËka æupanija u 17.

stoljeÊu, Zagreb ∑ Samobor, 2012.

174 Magyar Országos Levéltár, Budapest, Urbaria et conscriptions, E 156, Irregestrata, Fasc. 6, br. 52, p. 147-150.

bosanskom krajiπtu“ ∑ GrabovËa (Kloπtar Podrav-

ski), Virolar (Virje), Domankoπ (Domankuπ), Ro-

viπte (RoviπÊe), Ivan (Sveti Ivan Æabno), »irkvena

(Cirkvena), BoπniËa (?), BraπËeniËe (Praπnica? ili

BuπËinec na potoku Velikoj), GujniËe (Gumnik,

odnosno Bosiljevo kraj »azme?), Dubra (Dubrava)

i Lonja (Ustilonja), koje su krπÊani napustili u

posljednje vrijeme „buduÊi da viπe nisu imali snage

suprotstaviti se pobjedniËkim vojnicima; neke su

zapalili sami; neke pak islamski gazije“. Takoer je

bila „osvojena poruπena utvrda koja je nekad bila

poznata kao VirovitiËa“ (Virovitica).165 Gudovec

su njegovi stanovnici napustili, pa tako u Ptuju 25.

kolovoza 1554. nalazimo Martina ©ipuπa, izbje-

glicu iz Gudovca (Gudouecz in Windischlandt).166

Nakon toga taj je prostor oko pola stoljeÊa leæao

pust, sve dok ga krajem 16. i poËetkom 17. st. nisu

naselili Vlasi.167

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

58

165 Geza Dávid, Pal Fodor, „Az ország ügye mindenek elıtt való“ ∑ a szultáni tanács Magyarországra vonatkozó rendeletei, (1544-

1545, 1552), Budapest, 2005., str. 340; Dino MujadæeviÊ, Mühimme defter iz 1552. ∑ osmanski izvor za povijest Slavonije i

Srijema, Scrinia Slavonica, 8, Slavonski Brod, 2008., str. 426.

166 HS, knj. 3, 1917., str. 483.

167 O tome vrlo detaljno u: Hrvoje PetriÊ, PograniËna druπtva i okoliπ. Varaædinski generalat i KriæevaËka æupanija u 17. stoljeÊu,

Meridijani: Druπtvo za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju, Zagreb ∑ Samobor, 2012., str. 170-187.

PograniËni prostor izmeu Save i Drave u II. pol. 16. st.

Belovar (Wellowar) u 17. stoljeÊu

Pravoslavni Vlasi te katoliËki Predavci i dose-

ljenici sa zapada na podruËjima koja su naselili

krajem 16. i poËetkom 17. st. morali su podizati

straæarnice i utvrde u koje su se trebali skloniti u

sluËaju da ih napadnu Osmanlije i gdje su trebale

stanovati vojniËke straæe. Naseljenici su sami

morali iskrËiti zemljiπte koje im je dano na obradu,

a koje je bilo zaparloæeno i obraslo πikarom ili

korovom. Jedna od utvrda koje su sagraene

poËetkom 17. st. bila je ona u Bjelovaru.

Prema trenutnom stanju istraæenosti, moguÊe

je utvrditi kako je prvi pouzdan spomen BjelovaraPO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

6160

Gudovac ∑ pravoslavna kapela (Crteæ: Antun Margetinac, Gradski muzej Bjelovar)

Pravoslavna crkva ∑ Brezovac (Crteæ: Antun Margetinac, Gradski muzej Bjelovar)

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

63

(Belovara175) iz 1626. godine. Tada je u izvorima

zabiljeæena istoimena utvrda u kojoj su bila smje-

πtena tri vojvodstva s plaÊenom vojskom. Na Ëelu

bjelovarskih vojvodstava bili su DragiÊ Haram-

baπa, Vojin SekuliÊ i Dobrivoj BogdanoviÊ. Isto-

vremeno je u utvrdi Svibovec vojvoda bio Jurica

DruπËeviÊ. 176

Bjelovar je bio dio Slavonske krajine (Vara-

ædinski generalat, Vindiπka krajina), a unutar nje

pod zapovjedniπtvom KriæevaËke natkapetanije.

InaËe se KriæevaËka natkapetanija 1601. sastojala

od glavne utvrde Kriæevci te ostalih utvrda u koji-

ma su trebala biti sjediπta vojvodstava: Topolovca,

Cirkvene, Dubrave, Gradeca, Sv. Ivana (Æabna),

Toplica (Varaædinskih), RoviπÊa i »azme.177

Kako su se Habsburgovci od 1618. nalazili u

Tridesetogodiπnjem ratu, nastojali su voditi miro-

ljubivu politiku prema Osmanskom Carstvu, jer

nisu æeljeli otvaranje joπ jedne bojiπnice. To je pod-

razumijevalo i zabranu pljaËkanja osmanskoga po-

graniËnog teritorija, πto je frustriralo dio Vlaha u

Varaædinskome generalatu. Popularni vojvode

Komnen NovakoviÊ iz RoviπÊa i Ivan PeaπinoviÊ178

iz Cirkvene poticali su narod na otpor i bunu te su

od njih narodne mase traæile da im budu voe.

NovakoviÊ i PeaπinoviÊ su 24. lipnja 1630. pozvali

Vlahe na sastanak u Bjelovar (Belovar), gdje su

pokuπali napraviti plan za upad na osmanski teri-

torij. KriæevaËki kapetan Wechsler zabranio im je,

uime generala Trautmansdorfa, prelaziti granicu s

Osmanskim Carstvom te im je zaprijetio smrtnom

kaznom ako to uËine. NovakoviÊ i PeaπinoviÊ od-

bili su posluπati Wechslera. Zbog toga ih je general

Trautmansdorf pozvao k sebi u Varaædin, a oni su

umjesto odlaska u Varaædin odabrali prodor pre-

ma SiraËu. Dana 26. lipnja oko 2.000 ∑ 2.500 ljudi

upalo je u siraËki kraj i otud su dopremili 340

goveda, 60 konja i 6 pastira. Po povratku su Nova-

koviÊ i PeaπinoviÊ javili generalu kako su æeljeli

doÊi u Varaædinu, ali ih je narod zadræao. Traut-

mansdorf je traæio da ih se kazni, ali iz Dvorskog

ratnog vijeÊa u Grazu stigla je odluka da se kazna

ne provede jer su se bojali bune krajiπnika. Ujesen

je kriæevaËki kapetan Wechsler smijenjen (trebao

je platiti 200 forinti odπtete Vlasima), a na njegovo

je mjesto postavljen Ivan Vilim Galler.179

U oæujku 1644. izriËito se spominje kaπtel

Bjelovar „castell Welowär“ kada kriæevaËki nat-

kapetan (oberhauptman zu Creuz) ∑ πalje zapovjed-

niku Varaædinskoga generalata izvjeπÊe o stanju

utvrda Topolovec, Svibovec, Bjelovar i RoviπÊe

(Topolouacz, Suiuouicz, Welowär, Roiska).180 U

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

62

175 Postoje razliËiti naËini tumaËenja imena Belovar, no najprihvatljivijim mi se Ëini miπljenje koje je iznijela Ljerka BiondiÊ. Ona

smatra da Belovar znaËi „hrastik“, odnosno da predstavlja laporastu zemlju (u Zagorju se ona naziva „var“) zasaenu hrastovom

πumom (postoji vrsta hrasta zvana belo, a naziv „bel“ oznaËava onaj dio hrasta koji se nalazi izmeu kore i srËike). Usp. Ljerka

BiondiÊ, Bjelovar ∑ razvoj grada, magistarski rad, Filozofski fakultet SveuËiliπta u Zagrebu, rukopis, Zagreb, 1982., str. 21. »ini

se kako je autorica dio ovih razmiπljanja preuzela od ranijih autora ∑ Antuna Margetinca (1908.) i Josipa ©uπnjaka (1912.), Ëiji

su zapisi ostali u rukopisu i Ëuvaju se u Gradskom muzeju Bjelovar. Ako bi se prihvatilo dano tumaËenje naziva Belovar, onda

bi ono bilo jedan od pokazatelja prirodnog okoliπa (hrastova πuma na laporastom tlu) u kojem je izgraena utvrda.

176 Steiermärkisches Landesarchiv, Graz, Laa. A. Antiquum XIV. ∑ Militaria (dalje: StLA, Militaria), Sch. 157. Postoji i na viπe

mjesta u literaturi izneseno miπljenje kako se Bjelovar kao utvrda spominje 1579. i 1611. U svakom sluËaju 1579. je godinu

potrebno potpuno odbaciti jer se ne odnosi na ovaj Bjelovar, a za godinu 1611. nisam uspio pronaÊi izvorni dokument koji bi

omoguÊio njeno prihvaÊanje ili odbacivanje.

177 StLA, Militaria, Sch. 126.

178 Ivan PeaπinoviÊ bio je sin vojvode Nikole PeaπinoviÊa. Godine 1621. zarobili su ga i zatoËili Osmanlije, a kako mu otac nije

mogao platiti otkupninu iz ropstva, prividno je preπao na islam kako bi se spasio. Godine 1623. postao je cerniËki sandæak-beg

te je obeÊao da Êe Ëetrdeset obitelji nagovoriti da se iz Varaædinskoga generalata preseli u Osmansko Carstvo i time oslabi

obranu. Ivan PeaπinoviÊ potajno je odræavao vezu sa zapovjednicima u Varaædinskome generalatu, a kada su Osmanlije to

otkrili, 1624. ih je godine napustio. Vrativπi se u Varaædinski generalat, preuzeo je mjesto vojvode u Cirkveni i zamijenio svoga

ostarjelog oca. Usp. Aleksa IviÊ, Migracije Srba u Slavoniju tokom 16., 17. i 18. stoleÊa, Gradska πtamparija, Subotica, 1926., str.

41-43.


180 Österreichisches Staatsarchiv, Wien, Kriegsarchiv, Innerösterreichischer Hofkriegsrat (dalje: KA, IÖHKR), Vindica, Prot.

Martius 1644., knj. 65, 1636-1647 fol. 27.

Pravoslavne parohije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj (17.-18. st.)

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

65

srpnju 1662. spominje se vojvodstvo Bjelovar

(voivudschafft zu Welauor) te bjelovarski vojvode

Stjepan AntoliËiÊ i Emerik DrukeviÊ (voivoda zu

Velouar Stephan Antolichich, Emerich Drukheuich

voiuoda auch Velouar).181

Detaljan popis vojske u KriæevaËkoj natkape-

taniji napravljen je 1630., koji sadræi detaljne

podatke i o posadi bjelovarske utvrde. Tada je voj-

ska bila podijeljena na njemaËke vojnike, husare i

haramije.182 NjemaËki vojnici bili su smjeπteni u

Kriæevcima i »azmi, a husari samo u Kriæevcima.

Ukupni broj njemaËkih vojnika bio je 90, dok je

husara bilo 100. Uz to su popisana 394 haramije.

Oni su bili razmjeπteni u dva vojvodstva u Kri-

æevcima i RoviπÊu, u tri vojvodstva u Bjelovaru i

»azmi te u po jednom u Topolovcu, Svibovcu, Sv.

Ivanu (Æabnom) i Cirkveni. Bilo je ukupno 14 voj-

vodstava. Haramija je bilo u Gradecu i Toplicama

(Varaædinskim).183

Je li na temelju iznesenih podataka moguÊe

utvrditi starost bjelovarske utvrde? U popisu utvr-

da iz 1601. bjelovarska se utvrda ne spominje184.

Kako nisu poznati popisi izmeu te godine i 1626.,

najvjerojatnije je ta utvrda osnovana izmeu nave-

denih godina185. Istovremeno su osnovane joπ

dvije nove utvrde: Novigrad (Podravski) i Svibo-

vec, dok su utvrde Dubrava, Novigrad (Posavski) i

Kloπtar IvaniÊ prestale postojati.

U vezi sa Svibovcem (koji je bio zapaljen i

napuπten oko 1552.), oËito se radilo o obnovi sred-

njovjekovne utvrde, iako je nemoguÊe utvrditi radi

li se i o identiËnoj lokaciji uz rijeku »esmu. No na

tu je utvrdu pravo polagao »azmanski kaptol. U

Poæunu (danaπnjoj Bratislavi) 1628. se godine sa-

stao Vrhovni kraljevski sud, koji je, uz ostalo,

ustanovio da je pravo na utvrdu Svibovec (castel-

lum Zwibowcz) imao upravo »azmanski kaptol.186

Godine 1657. postojao je prijedlog po kojem

bi se potpuno napustila utvrda Kriæevci i istovre-

meno uËvrstila utvrda Svibovec.187 „©to se tiËe pri-

bliænih izdataka, prvo glavno zdanje u Svibovcu

zahtijeva oko 34.000 Ëetvornih hvati zemlje, 1.500

ljudi, 3 mjeseca i 22.500 guldena; skloniπte za Vla-

he ima 30.906 Ëetvornih hvati i moæe ga 1.200 ljudi

za 3 mjeseca zavrπiti. Kada bi se svakom radniku

dalo po danu 10 krajcara, doπlo bi se do sume od

18.000 guldena; no s pomoÊu tlake moæe biti puno

uËinjeno; πto se potrebnog drva tiËe, ono moæe biti

dopremljeno iz obliænje πume. Osim toga moralo

bi se pribaviti 2000-3000 komada orua za te

radove.“ SaËuvan je i prijedlog plana nove utvrde u

Svibovcu iz 1657. godine. Na rijeËnom poluotoku

trebalo je izgraditi veliku utvrdu od dva dijela, koja

bi s tri strane bila dodatno zaπtiÊena rijekom »e-

smom (»azmom). ©irina novih sviboveËkih utvrda

trebala je biti pribliæna kriæevaËkima, a ako bi se

zbrojila povrπina obje sviboveËke utvrde, one bi

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

64

181 KA, IÖHKR, Vindica, Prot. Julius 1662., knj. 68, 1661-1663, fol. 140-141.

182 Fedor MoaËanin u djelu: Vojna krajina do kantonskog ureenja 1787., u: Vojna krajina (zbornik), Zagreb 1984., na str. 33 o

njemaËkim vojnicima piπe: „U vaænijim posadama bilo je uvijek neπto njemaËkih vojnika (Deutsche Knechte). Ti su u poËetku

bili pravi Nijemci (vjerojatno je meu njima bio i po koji Slovenac iz susjednih pokrajina), no teπki uvjeti krajiπkog æivota nisu

privlaËili nove, a stari su se æenili domaÊim djevojkama i s vremenom se pohrvatili. Kako su njemaËki vojnici bili bolje plaÊeni

od ostalih pjeπaka, u tu je formaciju u nedostatku pravih Nijemaca uπlo i mnogo domaÊeg svijeta. No, ipak se strano ime odræa-

lo sve do 18. st.“ Husari su bili vojnici-konjanici, a haramije, tj. domaÊi vojnici bili su okupljeni u vojvodstva te naoruæani

puπkama. Haramije su mogli posjedovati zemlju i bili su plaÊeni za vojnu sluæbu.


184 StLA, Militaria, Sch. 126, 130.

185 Boæidar GeriÊ predlaæe kao godinu izgradnje „tvravnih naselja“ Bjelovara i Svibovca 1610. godinu, ali bez pozivanja na izvorni

dokument koji bi to potkrijepio. Usp. Boæidar GeriÊ, Izvori za povijest bjelovarskog kraja „Bellowar und Warasdiner Grenze“,

Muzejski vjesnik, 17, »akovec, 1994., str. 87.

186 Radoslav LopaπiÊ, Spomenici Hrvatske krajine (dalje: SHK), knj. 2, Zagreb, 1885., str. 151.

187 Österreichische Nationalbibliothek (dalje: ÖNB), Cod. 9225; Ljudevit KrmpotiÊ, Izvjeπtaji o utvrivanju granica Hrvatskoga

Kraljevstva od 16. do 18. stoljeÊa, Nakladni zavod Hrvatski zapisnik, Hannover ∑ Karlobag ∑ »akovec, 1997., str. XXX. Vlaπka naselja poËetkom 17. stoljeÊa

U Bjelovaru je, prema popisima koji su vri-

jedili od 1630. do 1678., bilo smjeπteno 78 harami-

ja ili petina svih haramija KriæevaËke natkapetani-

je. Treba istaknuti kako ni u jednoj drugoj utvrdi

te natkapetanije nije postojala veÊa koncentracija

haramija. Bjelovarski haramije primali su od Unu-

tarnjoaustrijskog dvorskog ratnog vijeÊa mjeseËnu

plaÊu od 273 rajnske forinte, πto je iznosilo godi-

πnje 3.276 rajnskih forinti i Ëinilo neπto viπe od de-

setine svih rashoda KriæevaËke natkapetanije.190

Haramije, tj. domaÊi vojnici, bili su okupljeni

u vojvodstva i smjeπteni u utvrde. Za razliku od

njemaËkih vojnika i husara, haramije su osim u

glavnim utvrdama bili smjeπteni i po manjim utvr-

dama. Vojvodstvom je zapovijedao vojvoda, koje-

ga je na tu duænost imenovao kapetan. Vojvodama

je, uz plaÊene vojnike, bio podreen i odreen broj

neplaÊenih vojnika. Vojvoda je mogao angaæirati

zastavnika te jednog ili viπe desetnika. Haramije su

mogli posjedovati zemlju i bili su plaÊeni za vojnu

sluæbu.191

Jedna od glavnih obveza haramija bila je dræa-

nje straæe u πumama. Zabiljeæeni su sluËajevi odbi-

janja te obveze.192 SaËuvani izvori ne govore o

tome kakve su represivne mjere poduzimane u

sluËaju neposluha. Poznato je kako su ponekad

primjenjivane najstroæe moguÊe kazne, kao u slu-

Ëaju kada su zbog odbijanja zapovijedi bili objeπeni

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

67

190 StLA, Militaria, Sch. 161, 162, 175, 191, 211, 246, 254.

191 Karl Kaser, Slobodan seljak i vojnik, knj. 1, Naprijed, Zagreb, 1997., str. 87-88.

192 KA, IÖHKR, Vindica, Prot. Mai 1632.

bile prostranije od utvrde u Kriæevcima.188 No

nova utvrda u Svibovcu nikada nije izgraena.

Postoji i opis te zamiπljene utvrde u Svibovcu

iz 1657. godine. U njemu piπe: „kako bi se sve to

onemoguÊilo, to jest zemlja bolje osigurala, a

Vlasima stvorilo jedno bjeæiπte u kojeg bi mogli

pobjeÊi sa svojim obiteljima i skloniti se, Ëime bi se

izbjegla prilika da se odmetnu (Osmanlijama), te

da ih za nas osiguramo, moralo bi se sve uËiniti, a i

moæe se uËiniti, kad bi se u Svibovcu, ali ne na rije-

ci gdje sada stoji drvena postaja, nego na uzvisini

πto leæi u neposrednom susjedstvu, podigla (mala)

kraljevska tvrava sa Ëetiri boËne utvrde; ona,

doduπe, ne bi bila Ëetverokutna, nego bi zbog ne-

ravnosti zemljiπta morala dva meuzida ispasti

neπto duæa od drugih, ali ne izvan razmjera, i po-

krivanja puπËanom vatrom bi bilo osigurano. Na-

kon izgradnje tog utvrenja moralo bi se odmah

podiÊi spomenuto bjeæiπte za Vlahe i to u obliku

kojeg Êe dozvoljavati zemljiπte prilike na brdu, a

πto prikazuje treÊi nacrt u pojedinostima. Tamo bi

tada kriæevaËka posada mogla biti premjeπtena sa

dovoljnim brojem topova i drugog potrebitog

oruæja koje takova postaja zahtijeva.

Kad bi do dobrohotne odluke o gradnji takove

tvrave doπlo, moglo bi se s nacrtima odmah zapo-

Ëeti i na taj naËin bi poduzeto bilo brzo izvedeno.

Uostalom, moralo bi se najprije u obliku i oko gla-

vne tvre na udaljenosti od dvadeset stopa podiÊi

jednu drvenu ogradu: kada bi Turci naime Ëuli o

ovom (graevinskom) pothvatu i kada bi ga htjeli

sprijeËiti i radnike ugroæavati, mogli bi time biti

zadræani, a radnici bi svoj posao utoliko sigurnije

mogli obavljati. Za to bi bilo potrebno oko 1 000

trupaca, πto leæe u izobilju u obliænjim πumama.

Kao drugo moralo bi se brdo izravnati koliko to

tloris tvrave zahtjeva, i tada potpuno podiÊi zid

iste debljine. Odmah na poËetku treba iskopati

Ëetiri zdenca; o vodi (njenoj kakvoÊi) ne treba

sumnjati, jer na istom mjestu veÊ postoje dva zden-

ca sa priliËno dobrom vodom. Valja dakle, kao

treÊe, izgraditi bjeæiπte za spomenute Vlahe, kao

πto to nacrt u tanËine pokazuje. Treba takoer

obratiti pozornost ne samo na to da prostor bude

raspodijeljen, nego i na to, da pri gradnji kuÊa

bude proveden pravi red, a prostor bude iskoriπten

tako dobro kao πto je moguÊe. Voda »esme s bra-

nom mora biti obuzdana (…) jer rijeka teËe vrlo

sporo i leæi priliËno duboko, pa se to tu utoliko

lakπe moæe izvesti. Na taj bi naËin rijeka bila pro-

πirena i tako bi ne samo tvrava i skloniπte sa tri

strane bili okruæeni vodom, a time i nepristupaËni-

ji, nego bi i potok πto teËe izmeu dvije moËvare

nabujao. BuduÊi da se ljeti, kad æege nisu prevelike,

na konju i tako ovuda moæe teπko prijeÊi, bilo bi

to, dakle, u buduÊnosti joπ manje moguÊe. Na taj

naËin bi se ovaj okrug uz (…) drvene zapreke kod

Svibovca, do granice s Koprivnice i –urevca bio

dobro osiguran, a Vlasi bi time dobili sigurnu i

dobru priliku, πumu πto leæi pred njima i proteæe

se mjestimiËno do na Ëetiri milje, a i dalje, prokrËili

i tako se domoÊi puste zemlje.

Kroz spomenuti Svibovec teËe nadalje rijeka

zvana »esma sredinom moËvarnog tla i gustom

πumom do mjesta i drvene utvrde »azma. Tu je

vjerojatno ranije postojalo neko sasvim vaæno

mjesto, kao πto se to joπ moæe prosuditi i predoËiti

po starim zidinama crkava i samostana. BuduÊi da

Êe ovdje biti nuæno zemlju bolje osigurati, to Êe se

morati umjesto drvene izgraditi kamenu utvrdu,

kao πto je to u nacrtu prikazano. Tako da Êe se sa

vremenom i kad Svibovec bude izgraen, sa time

moÊi zapoËeti, te potom, malo po malo izvesti,

pogotovo πto je ovdje zemlja pogodna za peËenje

cigle, a i za temelje se moæe veliko isklesano kutno

kamenje i graevinski kamen uzeti sa starih crkve-

nih zidova. Osim toga, ˘ milje odavde postoji

jedan kamenolom gdje se moæe peÊi vapno, jer tu

ima vapnenca za barem 4 pune peÊi, a koji je vjero-

jatno pred puno godina tu (i) peËen. Kako dakle

imamo potrebnu grau u neposrednoj blizini, tj.

pri ruci, moglo bi se spomenutu gradnju podiÊi i

izvesti utoliko bræe i to sa malim troπkovima.“189

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

66

188 ÖNB, Cod. 8608, fol. 45, 49; Izvjeπtaji o utvrivanju granica Hrvatskoga Kraljevstva od 16. do 18. stoljeÊa, str. 60-61.

189 N. d., str. 52, 54.

Utvrda Svibovec u 17. stoljeÊu (Martin Stier)

Statuta). Oni su se odnosili na preteæno u Dugom

ratu (1593. ∑ 1606.) doseljeno stanovniπtvo iz Os-

manskog Carstva, koje se osobito koncentriralo u

bjelovarskom kraju, a njegovo je doseljavanje bilo

direktno povezano s potrebama toga prostora u

pitanjima obrane od Osmanlija. Godine 1630.

zapoËela je πvedska intervencija, koja je bila jedna

od prijelomnih faza Tridesetogodiπnjeg rata. Po-

loæaj Ferdinanda II. Habsburgovca time je bio

ugroæen te je on nastojao izbjeÊi moguÊe nezado-

voljstvo graniËarskog stanovniπtva na jugoistoku.

On je Vlasima 1630. podijelio privilegije nastojeÊi

time stabilizirati poloæaj toga nekoliko desetljeÊa

ranije doseljenog stanovniπtva koje je branilo dio

granice s Osmanskim Carstvom. Povoljan status

koji su ti graniËari uspjeli izboriti dobivanjem tzv.

Statuta Valachorum bio je magnet za daljnja dose-

ljavanja novog preteæno nevlaπkog stanovniπtva,

πto Êe u bitnome obiljeæiti temelj danaπnje slike

naseljenosti bjelovarske okolice.

Prilog 1. Tzv. Statuta Valachorum

(Privilegia & Statuta) iz 1630.196

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

69

196 Statuta Valachorum. Prilozi za kritiËko izdanje, Zagreb, 1999. Transkripcija i prijevod s latinskog jezika: Zrinka BlaæeviÊ.

Minimalne korekcije i dopune prijevoda Hrvoje PetriÊ.

knez Marko BogdanoviÊ iz Gornjih Plavnica te nje-

maËki zastavnik Smoljan VujiÊ.193

Izdaci za plaÊe Ëinili su najveÊi dio izdataka u

Slavonskoj krajini (Varaædinskom generalatu). Na

saboru u Brucku joπ je 1578. bilo utvreno da se

plaÊa u gotovom novcu dobivala samo za devet

mjeseci, ekvivalent u suknu trebao se isplaÊivati za

dva mjeseca, a za jedan mjesec u provijantu. Karl

Kaser utvrdio je da je taj „sistem ∑ barem u po-

Ëetku ∑ izlazio u susret krajiπkom vojniku, jer se on

sa svojom plaÊom imao sam odijevati i opskrblji-

vati. Kako se barem do prve polovice 17. st. na

podruËju krajine jedva moglo proizvoditi æiveæne

namirnice, o viπku da se i ne govori, ovaj je sistem

za dotiËne imao i prednosti. Staleæima je taj sistem

pomogao da osjetno smanje troπkove plaÊa. Oni

su, naime, sukno i provijant zaraËunavali po naj-

viπim træiπnim cijenama, a kupovali velike koliËine

robe i u povoljnom trenutku po kudikamo povolj-

nijim cijenama.“194

Teren oko Bjelovara opisan je u izvjeπÊu

Martina Stiera iz 1657. godine, a autor je posebnu

pozornost posvetio drvenim preprekama, tj. svo-

jevrsnom drvenom zidu koji je bio postavljen

uzduæ granice s Osmanskim Carstvom. Srediπnja

utvrda KriæevaËke natkapetanije leæala je „pre-

duboko u unutraπnjosti zemlje te sluæi samo kao

spona od Varaædina i Koprivnice do IvaniÊa, a na

udaljenosti od jednog dana hoda u smjeru

Bjelovara ili do postaje »azma zemlja leæi posve

otvorena, te je osigurana samo nizom drvenih

prepreka. Te prepreke poËinju na granici prema

Koprivnici –urevcu, te se proteæu uz Bjelovar do

Svibovca na rijeci »esmi i dalje kroz πumu uz

drvenu postaju »azma do Ëardaka KatoviÊ, gdje

poËinje prva πumska straæa na granici IvaniÊa. Te

drvene prepreke onemoguÊavaju neprijateljskoj

Ëeti neprimjetno, to jest neËujno, prelaæenje (gra-

nice) zbog zaplitanja u njima (po noÊi), odnosno

bez izazivanja straæarske uzbune. Kad bi doπlo do

otvorenog rata s Osmanlijama, bila bi ta, najveÊim

dijelom Vlasima naseljena i obradjena, plodna

zemlja odmah izgubljena, te od neprijatelja opu-

stoπena i uniπtena, a Vlasi bi se konaËno zbog

pomanjkanja pribjeæiπta i vlastite sigurnosti stavili

pod Osmansku zaπtitu. Postoje , doduπe, tu i tamo

razliËita utvrenja i straæarnice izgraene od drve-

ta, kao na pr. Trema, Topolovac, Roviπte, Bjelovar,

Svibovec, »azma, Dobrana i Cirkvena, ali one nisu

za upotrebu, osim da se, kad straæari dignu uz-

bunu, jadan seljaËki svijet u najveÊoj æurbi u njima

skloni dok napad prestane, jer inaËe ne postoji ni

jedna postaja, od spomenutih, koja bi se jedan ili

viπe dana mogla dræati nasuprot jaËem nepri-

jateljskom odredu ili sili, i to zbog pomanjkanja

vode ili vlastite slabosti. Na ovoj granici osim

Kriæevca, koji je premalen za takvo mnoπtvo ljudi,

ne postoji ni jedno jedino mjesto i kojega bi oni u

opasnosti mogli pobjeÊi sa svojima, pa bi konaËno

bili prisiljeni svoje pribjeæiπte potraæiti u KalniËkim

brdima. No ona za njih djelomiËno i daleko leæe, a

ne bi im omoguÊila trajniji boravak zbog pomanj-

kanja sigurnog skroviπta i hrane. Prije, dakle, kao

πto je spomenuto, nego bi se taj svijet bio spreman

izloæiti mnogim neprilikama, stavio bi se radije

zbog vlastitog mira i sigurnost pod zaπtitu Osman-

lija, Ëime bi dakle ta plodna i dobro obraena

pograniËna zemlja zajedno s njima bila izgubljena,

a istovremeno bi se smanjio i broj ljudi u grani-

Ënim posadama, dok bi neprijatelj sa njima bio

utoliko jaËi. Neprijatelj bi dobio prednosti koje mu

pruæa πuma, a naπe snage ne bi viπe imale na raspo-

laganju nikakvog utvrenog mjesta sa kojeg bi

mogle onemoguÊiti neprijateljske prepade, a koje

neprijatelj uvijek moæe poduzeti do Kriæevaca i

Koprivnice.“195

»ini se kako nije sluËajno da se Bjelovar prvi

put javlja u izvorima 1630. godine jer je tada iz-

vrπen popis sve plaÊene vojske u pograniËnim utvr-

dama Slavonske krajine. Iste godine proglaπeni su i

tzv. Statuta Valachorum (s time da ih se u seriji

Vindica beËkog ratnog arhiva naziva Privilegia &

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

68

193 KA, IÖHKR, Vindica, Prot. August 1632.

194 Karl Kaser, Slobodan seljak i vojnik, knj. 1, 1997., str. 85.

195 ÖNB, Cod. 9225; Lj. KrmpotiÊ, Izvjeπtaji o utvrivanju granica Hrvatskoga Kraljevstva od 16. do 18. stoljeÊa, str. 52.

Vladar Ferdinand II.

MI FERDINAND, MILO©∆U BOÆJOM IZABRANI I VAZDA UZ-VI©ENI CAR RIMLJANA I KRALJ NJEMA»KE, UGARSKE, »E©KE,

DALMACIJE, HRVATSKE, SLAVONIJE ITD., NADVOJVODA AUSTRI-JE, VOJVODA BURGUNDIJE, BRABANTA, ©TAJERSKE, KORU©KE,KRANJSKE, MARKGROF MORAVSKE, VOJVODA LUKSEMBURGA,GORNJE I DONJE ©LESKE, WÜRTEMBURGA I TECKA, KNEZ ©VAP-SKE, GROF HABSBURGA, TIROLA, FERRETTA, KYBURGA I GORICE,ZEMALJSKI GROF Alzasa, Markgrof Svetog Rimskog Carstva iznad Ennsa, Burgaua i obiju

Luæica, Gospodar Slavonske marke, Pordenona i Salzkammerguta.

Predajemo sjeÊanju sadræajem ove isprave dajuÊi na znanje svima kojih se tiËe. Otkako neizrecivom

miloπÊu Sveviπnjega BOGA uzdignuti na Naπe najuzviπenije VeliËanstvo upravljamo kormilom dræave,

niπta nam nije preËe niti draæe nego da Naπe briæne napore upravimo osobito na ono πto bi moglo pri-

donositi πirenju i jaËanju krπÊanstva te na svaki naËin biti probitaËno svim posjedima i narodima koji se

pokoravaju vlasti Naπe milosti i æezla. Stoga, buduÊi da bijasmo Ëitavu zajednicu Vlaha koja na temelju

»lanak 5.

U duænosti knezova neÊe ulaziti samo to da na

svome podruËju toËno znadu broj svih kuÊa i

porodica kao i svih muπkih glava koje su prevalile

sedamnaestu godinu æivota te da sve ove brojeve

imaju popisane u popisniku, nego Êe imati na pu-

noj brizi i to da svaki starjeπina obitelji prehranju-

je u svojoj kuÊi te iste muπkarce koji su prevalili

sedamnaestu godinu æivota.

»lanak 6.

Ako bi se tko, preselivπi se iz Turske (Osman-

skog Carstva) ili odrugud, htio nastaniti u jednoj

od kapetanija, nuæno je da to uËini prethodno

obavijestivπi natkapetana. Ako bi pak Vlah, koji se

veÊ jednom nastanio u nekom mjestu ili je drukËi-

je tamo zakonito boravio, æelio promijeniti bora-

viπte u istoj kapetaniji, dostatno je da to uËini samo

prethodno obavijestivπi vrhovnog suca, prisjednike

i kneza.

»lanak 7.

Knezovi Êe nadasve budno i revno nastojati

preduhitriti sve prijestupe i kriviËna djela. Ako pak

nekome od njih bude sudbeno dokazano da je po-

Ëinio izdaju i da je πurovao s krivcima u nekom

prijestupu, veliki sudac i prisjednici Êe takvoga

kneza, kao neËasnoga, smjesta skinuti s duænosti,

te ga, osim toga, zbog samoga Ëina i prema njego-

vim znaËajkama, jednako kazniti zasluæenom ka-

znom. Ako se prosudi da teæina kriviËnog djela

iziskuje smrtnu kaznu, prepustit Êe ga Ratnome

vijeÊu, u meuvremenu zakonito postavivπi na

poloæaj nekog drugog podesnoga muæa.

»lanak 8.

Povrh toga, knezovi Êe biti duæni starati se da

se kradljivci Ëim prije uhvate i predaju tamniËaru.

Stvari pak otuene u krai neka se pohrane kod

velikog suca da bi potom, pridræavajuÊi se onoga

Ëega se po zakonu valja pridræavati, bile vraÊene

svojim vlasnicima.

»lanak 9.

Svi zborovi i skupovi, izuzev onih koji Êe se

zakonito odræavati radi izbora knezova, sudaca i

prisjednika na gore navedeni naËin, zabranjuju se

uopÊe pod kaznom æivota. Ako bi pak koje iziski-

vala nuæda, neka se odræe s dopuπtenjem generala.

»lanak 10.

Suci, prisjednici i knezovi neka na navedene

Ëlanke priseæu æivim Bogom, Ëasnom Bogorodi-

com Djevicom Marijom i svim svecima i odabra-

nicima Boæjim, dodajuÊi povrh toga da obriËu da

Êe Bogu, krπÊanskoj dræavi, Nama i Naπim nasljed-

nicima zakonitim kraljevima Ugarske, generalu i

natkapetanima iskazivati vjernost i podloænost, da

Êe otkrivati sve πto je pogubno za dræavu i protivno

dobrim obiËajima te da Êe svima i svakome tko

bude pred njima parniËio, bez prihvaÊanja bilo

koje osobe, bogate, dakle, i siromaπne, zanemarivπi

i uklonivπi svaku molbu, dar, naklonost, ljubav i

mrænju, dakako, kako budu znali sukladno Bogu i

njegovoj praviËnosti, u svim predmetima udijeliti

pravedan i valjan sud, pravdu i ovrhu sukladno

svojim moguÊnostima. Tako im pomogao Bog i svi

Sveti.

O sudovanju

»lanak 1.

Svaki se sud mora odræati u prisutnosti vrhov-

nog suca iz redova osmorice prisjednika Vlaha,

zaprisegnutih kako je gore spomenuto. Njima neka

se povrh toga pridruæi biljeænik, i sam pod pri-

segom. Odsutnost jednoga ili pak dvojice prisjed-

nika neka ne prijeËi odræavanje suda, no ako ni

sam veliki sudac ne bi mogao biti nazoËan pri

sudovanju, neka na njegovome mjestu predsjedava

prisjednik najbliæi po redu.

»lanak 2.

Duænost je suca zajedno s prisjednicima una-

prijed uglaviti sudbene dane tako da rokovi poziva

i pozivanja ne prelaze petnaest dana. Uvijek neka

treÊi poziv bude konaËan.

»lanak 3.

Optuæenik Êe se na tuæiteljev zahtjev zvati na

sud, a ako nije pravovaljano i zakonito pozvan,

tada se nije duæan odazvati.

»lanak 4.

Ako se optuæenik koji je tri puta zaredom po-

zvan sudskim ili birsaπkim pismom ne bi pojavio,

neka se protiv njega pokrene postupak radi nepo-

sluπnosti. KonaËna odluka i pravda neka idu u pri-

dopuπtenja i milosti Naπih pretπasnika blaæene

uspomene Rudolfa Drugog i Matije, rimskih care-

va i kraljeva Ugarske dosele veÊ trideset godina

imade prebivaliπte u krajevima Naπega Kraljevstva

Slavonije izmeu Save i Drave, nedavno i Mi

obdarili posebnom Naπom i Naπih zakonitih

nasljednika kraljeva Ugarske poveljom o zaπtiti i

upravi, uslijed daljnje skrbi Naπe dobrostivosti za

korist, spokojstvo, sigurnost i odræanje kako samih

Vlaha, tako i Ëitave krπÊanske domovine, æeleÊi

takoer da se doima korisno i ostalima koji su pod-

loæni Naπoj dobrostivoj upravi, Mi smo milostivo

smatrali da istoj zajednici Vlaha koji borave

izmeu spomenutih Save i Drave, sukladno sa-

daπnjem stanju stvari i prilikama, valja dodijeliti,

odrediti i propisati sljedeÊe Ëlanke Zakona i Sta-

tuta, po propisu kojih neka odsada æive i ravnaju

se, kako bi dakako Kraljevstva i naπi posjedi to viπe

i snaænije bili utvreni i zaπtiÊeni od Osmanlija,

najljuÊih neprijatelja krπÊanskoga imena te drugih

neprijatelja, jednako izvrsnom i vjernom vojni-

Ëkom sluæbom i junaπtvom ovoga naroda, kao i

putem i snagom izvjesnih zakona. Budu li se oni

obdræavali meu istim Vlasima kako u miru, tako i

u ratu, ponajviπe mogu, pored porasta pravde i

stege, plodonosno pribaviti milost i blagoslov

Sveviπnjega i spasonosno oËuvati ispravan naËin

æivota prema valjanim krπÊanskim pravilima.

Sadræaj pak tih Ëlanaka je ovakav:

O poglavarstvima

»lanak 1.

Svako selo Vlaha koji obitavaju izmeu

reËenih rijeka Save i Drave, neka imade svoga suca

ili kneza, Ëovjeka, dakako, kadra i podesna za

obnaπanje sluæbe te vrste. Njega neka u za to

odreeno vrijeme, naime u mjesecu travnju prije

blagdana Sv. Jurja, izabere opÊina njegova sela na

godinu dana, a izbor neka se dade na znanje gene-

ralu.

»lanak 2.

Kao πto Ëitava zajednica Vlaha boravi na

podruËju triju natkapetanija, naime, kriæevaËke,

koprivniËke i ivaniÊke, tako neka se u svakoj ka-

petaniji zasebno bira i postavlja veliki sudac, muæ

vjeπt i upuÊen u domovinske zakone. On neka

zajedno s osmoricom prisjednika predsjedava su-

dovima na svome podruËju i sukladno ovim Sta-

tutima vodi istragu i presuuje u svim parnicama i

sporovima. Izbor pak sudaca i osmorice prisjedni-

ka neka se obavlja na blagdan Sv. Jurja ili oko njega

na naËin da se svakako svi knezovi svoga podruËja,

zajedno s dvojicom ili trojicom starjeπina ili pri-

seænika iz svakoga sela sastanu na odreenome

mjestu u istoj kapetaniji i ondje po propisu izaberu

suca i osam prisjednika za podruËje svoje kapetani-

je. Suci i prisjednici tako izabrani u svakoj kape-

taniji neka se predloæe generalu i on Êe ih u naπe

ime potvrditi ako to ne prijeËe nikakvi zakonski

razlozi. Ako bi se pak Ëinilo da se tome protive neki

zakonski razlozi, smjesta Êe se dojaviti nama. Iste

velike suce neka svake godine, u vrijeme i na naËin

kako je reËeno, knezovi i starjeπine sela slobodno

uklone iz sluæbe u svakoj kapetaniji. Ako se to bude

smatralo svrsishodnim i ako to bude nalagala

dobrobit i korist domovine, zadræat Êe se u istoj

sluæbi i general Êe ih iznova potvrditi na spomenut

naËin.

»lanak 3.

PoËinitelje kriviËnih djela protivnih javnome

miru i probitku kao i drugih zloËina kaænjivih

smrtnim kaznama, knezovi su duæni bezodvlaËno

uhititi i izruËiti vrhovnom kapetanu svoga podru-

Ëja u ruke tamniËara. U meuvremenu neka pak

veliki sudac sa svojim prisjednicima smjesta pro-

vede istragu kako bi se isti poËinitelji, poπto budu

proglaπeni krivima za takvo kriviËno djelo i zloËin,

predali Ratnome vijeÊu. Prema ustaljenome prav-

nom redu, tamo neka se ne kazne novËanom

kaznom ili oduzimanjem dobara, veÊ samo tje-

lesnom kaznom, prisilnim radom ili drugim ka-

znama.

»lanak 4.

Krivce za lakπe prekrπaje neka knezovi zatvore

u tamnicu dok se za njih prikladno ne pobrinu,

odnosno dok se ne pribliæi rok za izricanje pre-

sude. Tada neka stanu pred sud i neka se protiv

njih pokrene postupak pridræavajuÊi se onoga Ëega

se po zakonu valja pridræavati. PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

7170

trojice isto tako vjerodostojnih svjedoka. Ipak, uvi-

jek neka se dovede biljeænik ili dvojica drugih za-

konitih svjedoka umjesto njega.

»lanak 8.

Premine li otac obitelji bez djece, obitelji neka

ravna najstariji brat ili najbliæi roak zajedno s

udovicom. Ako bi pak preminuli, pored udovice,

ostavio za sobom i djecu, na Ëelu obitelji neka bude

ista udovica zajedno sa tutorima ili starateljima, te

neka najmlae dijete, bez obzira na spol, jednako-

pravno s ostalima uæiva nasljedstvo.

»lanak 9.

Svakome od Vlaha, kao i ostalim æiteljima Kra-

ljevstva, sukladno zakonitom obiËaju Kraljevstva i

kraljevskim odredbama te uz obdræavanje onoga

πto valja obdræavati i izvrπavanje onoga πto valja

izvrπavati, neka bude slobodno i dopuπteno po volji

prodavati i kupovati, uvoziti i izvoziti volove,

konje, krave, ovce, koze, svinje, vino i æitarice svake

vrste unutar i izvan podruËja svoje kapetanije.

O privatinim i javnim

kriviËnim djelima

»lanak 1.

Svaku krau vrijednost koje ne prelazi tri-

deset, ili ako je poËinjena s provalom, dvadeset

ugarskih forinti, veliki suci neka kazne okovima ili

javnim radom. PoËinitelji pak teæih kraa neka se

poπalju Ratnome vijeÊu, gdje se moraju kazniti tje-

lesnim, a ne novËanim kaznama.

»lanak 2.

Isto tako, ako bi tko bio dva ili tri puta uza-

stopce uhvaÊen u krai, a te bi dva ili tri puta

poËinjene krae prelazile Ëetrdeset forinti, neka se

i on preda Ratnome vijeÊu da ga kazni tjelesnom

kaznom.

»lanak 3.

Ako bi tko silom kome drugome πto ukrao ili

oteo, neka nadoknadi oteto s uËinjenom πtetom te

neka plati kaznu od Ëetiri, ili po odluci suca viπe,

ali najviπe do deset ugarskih forinti. Ako bi pak

povrh toga koga udario ili ranio ne nanijevπi mu

smrtonosnu povredu, mora platiti veÊu novËanu

kaznu, ali najviπe do sedamnaest forinti. No ipak,

ako bi u oba sluËaja krivac bio slabijeg imovnoga

stanja, ili bi to zbog teæine kriviËnoga djela inaËe

bilo primjereno, neka se kazni zatvorom ili javnim

radom ili drugom sliËnom kaznom.

»lanak 4.

Ako bi Ëija stoka ili æivotinje uËinili πtetu dru-

gome, neka tu πtetu procijene susjedi i neka je

nadoknadi vlasnik æivotinja. U meuvremenu onaj

koji je pretrpio πtetu neka slobodno zadræi æivoti-

nju koja je uËinila πtetu dokle god ne dobije zado-

voljπtinu.

»lanak 5.

Zadræi li pak tko tue æivotinje i nakon pro-

cjene i prijeboja πtete, bit Êe duæan platiti kamatu.

»lanak 6.

Ako bi tko zlonamjerno izudarao ili ubio tuu

stoku koja je poËinila πtetu, poπto je najprije nado-

knadio πtetu koju je sam pretrpio, neka podmiri

πtetu vlasniku æivotinja, te neka se isto tako, ovisno

o znaËajkama poËinjenog djela, kazni zbog zlo-

namjernosti.

»lanak 7.

Krivac u svaama i prepirkama koje se zapo-

djenu uz prolijevanje krvi, neka plati pet, ili po

odluci suda i viπe, no najviπe osam ugarskih forin-

ti, te ozlijeenome troπkove i πtetu, kao i duænu

plaÊu lijeËnika. Krivac pak u drugima, poËinjeni-

ma bez prolijevanja krvi, samo sa znakovima mo-

drica zadobivenih udarcima zamahnutim maËem

ili na neki drugi neuobiËajeniji naËin, neka plati

polovicu ili cijelu ugarsku forintu, odnosno najviπe

Ëetiri. Oni, takoer, koji pruæe povod za takve

svae i prepirke, neka plate polovicu jedne, odno-

sno najviπe tri ugarske forinte. Ipak, kao i u treÊem

Ëlanku, sud neka bude ovlaπten, umjesto na spo-

menute globe, krivca osuditi na druge tjelesne ka-

zne ovisno o znaËajkama osobe ili poËinjenog

djela.

»lanak 8.

Makar nakon takvih svaa i prepirki oπteÊena

stranka i ne podigne tuæbu kod suca zbog nane-

sene povrede, ipak, ako Êe se to sudu zbog teæine

poËinjenog djela Ëiniti primjerenim, valjat Êe pro-

tiv krivaca sluæbeno provesti istragu te postupiti

ovisno o znaËajkama poËinjenog djela.

log tuæitelju, a sam neposluπnik neka se kazni nov-

Ëanom kaznom.

»lanak 5.

Prilikom poziva neka se za prvi peËat plati pe-

deset ugarskih denara, za drugi dvostruko, a za

treÊi trostruko. Kad se okonËa parnica i odredi se

takva novËana kazna, neka se naplati u dvama

dijelovima za suca i prisjednike, a u treÊem za po-

bjedniËku stranu.

»lanak 6.

Ne dopuπtaju se nikakvi odgodni sudbeni pri-

govori izuzev zakonskih smetnji, a πto se tiËe osta-

loga, postupak neka bude u svemu pojednostavljen

i bez buke, te neka se poπtuje oblik redovitoga

sudovanja. Stoga neka se poËinjeno djelo i, dakako,

krivnje optuæenika samo jednostavno i cjelovito

razmotre i prosude sukladno iznesenome i doka-

zanome. KonaËno, odluke i presude pak u parni-

cama koje nisu posebno navedene u ovim Sta-

tutima, neka se donesu sukladno zakonima KRA-

LJEVSTVA.

»lanak 7.

Prigodom svjedoËenja neÊe se po slavenskom

obiËaju zaklinjati na duπu nekog drugog, nego Êe

svatko napose ispitivan o onome πto je vidio i πto

znade svjedoËiti pod zakletvom. ZadaÊa pak suca i

prisjednika bit Êe odrediti Ëiji su dokazi bolji.

»lanak 8.

Nikome se ne dopuπta poloæiti zakletvu ako

nije nataπte.

»lanak 9.

Unutar deset dana dopuπteno je na suËevu

presudu uloæiti priziv generalu. Ako do toga ne bi

doπlo, po isteku neproduljivih rokova neka presu-

da postane pravomoÊnom. Onaj tko ulaæe priziv,

obvezan je unutar mjesec dana zapoËeti, a unutar

drugih dvaju mjeseci s time nastaviti. Ako se pak

jednog od toga nije pridræavalo, priziv neka se

smatra napuπtenim i neka se izvrπi presuda. Onaj

tko ne uloæi priziv kako valja, kaznit Êe se novËa-

nom kaznom.

»lanak 10.

U sluËaju kad nikakvi prizivi ne budu uloæeni,

neka po isteku desetoga dana knezovi ili jedan od

prisjednika priu izvrπenju presude. Oni pak koji

bi se odbili pokoriti, neka se kazne sukladno zna-

Ëajkama kriviËnog djela, a ako bi teæina otpora to

iziskivala, neka se poπalju Ratnome vijeÊu te Êe se

isto tako izvrπiti presuda.

O posjedovanju imovine

»lanak 1.

Svako selo ili trgoviπte neka se omee toËno

odreenim granicama.

»lanak 2.

Ako bi se tko s drugime pogodio za æito koje je

joπ uvijek na poljima ili za neku drugu pokretnu

imovinu i kupac bi to mogao dokazati dvama ili

trima svjedocima, ugovor neka bude valjan.

»lanak 3.

Tko pak ushtjedne prodati, zaloæiti ili na nekoj

drugoj osnovi ili iz nekog drugog razloga dati dru-

gome kuÊe, kao i polja i druga zemljiπta, nuæno je

da to uËini pred knezom i dvama ili trima svjedoci-

ma, u protivnom ugovor neka nema snagu.

»lanak 4.

Ako tko ne moæe u uobiËajeno vrijeme drukËi-

je doÊi na svoje zemljiπte nego preko polja svoga

susjeda, imade pravo hodati i voziti se, ali neka

πtedi susjedovo polje koliko god moæe.

»lanak 5.

Ako bi tko zaloæio drugome svoju imovinu na

odreeni rok, a nakon isteka roka ne bi isplatio

dug, tada neka ga knez na zahtjev vjerovnika opo-

mene da otkupi zalog. Ako to ne bi uËinio unutar

tri mjeseca, neka isti knez i dvojica ili trojica

seoskih starjeπina procijene zalog. Od toga neka se

isplati vjerovniku dug zajedno s kamatama, a osta-

tak neka se vrati vlasniku zaloga.

»lanak 6.

Onaj tko se koristi tuom imovinom suprot-

no sporazumu i volji posjednika i na njegovu πtetu,

duæan je na temelju suËeve odluke, sukladno pra-

vednoj procjeni πtete, dati zadovoljπtinu istome

posjedniku.

»lanak 7.

OporuËne odluke neka se obznanjuju u na-

zoËnosti kneza i Ëetvorice ili petorice vjerodosto-

jnih svjedoka ili u nazoËnosti sveÊenika i dvojice iliPO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

7372

noÊnim straæama neprestano πtititi i Ëuvati granice

domovine u sve tri kapetanije kako bi svakom

neprijatelju krπÊanskoga imena bio onemoguÊen

pristup.

»lanak 11.

Pojavi li se u neko doba, πto neka BOG milo-

stivo otkloni, kakav napad ili sumnja u veÊe po-

krete, neka svi Vlasi, koliko god ih ima, iz svih

kapetanija, pa Ëak i mladiÊi iznad osamnaest godi-

na, smjesta budu pripravni udruæenim snagama sa

svih strana protjerati Osmanlije i neprijatelje po

cijenu æivota i prolijevanja krvi. Stoga Êe se, na

vojniËki znak koji im general uputi, podiÊi, i za

dva, a najviπe tri sata, pod punom ratnom spre-

mom na jednome mjestu okupiti uvijek barem πest

ili sedam tisuÊa vlaπkih vojnika, dok im se i oni koji

su udaljeniji, a na primljeni znak dotrËe, ne uzmo-

gnu pridruæiti ili se, sukladno naredbi generala,

okupiti na drugome mjestu kad to iziskuje nuæda.

»lanak 12.

Ako budu odvedeni protiv neprijatelja izvan

pokrajine, slijedit Êe bez plaÊe generalov tabor u

krajevima podloænim Osmanlijama tijekom Ëe-

trnaest dana, a u drugim pokrajinama tijekom

osam dana. Poslije njihova isteka primat Êe plaÊu

poput ostalih.

»lanak 13.

Kako su plaÊenici malobrojni, a najveÊi dio ne

prima plaÊu, naπ Êe general svima njima, bili ovoga

ili onoga poloæaja, dostatno davati olova za pra-

vljenje kugli i puπËanoga praha, kao πto je i dosada

bio obiËaj.

Stoga svima i svakome napose od naπih po-

moÊnika i sluæbenika, te ostalima podloænima i

»lanak 9.

ZateËeni u bludniËenju, kao i same bludnice,

neka se na nekoliko dana kazne okovima na kruhu

i vodi ili javnim radom. Preljubnici pak i silovatelji

neka se predaju Ratnome vijeÊu da im sudi i kazni

ih tjelesnom kaznom.

»lanak 10.

Sinove koji su neposluπni ili se joπ teæe ogrijeπe

o roditelje, neka suci, ovisno o teæini poËinjenog

djela, kazne tamnicom ili sliËnim kaznama, odno-

sno, ako bi suci kriviËno djelo smatrali tako teπkim,

neka se predaju Ratnome vijeÊu. Ako je pak kriv-

nja sinova lakπa, neka se protiv njih sudbeno ne

postupa bez optuæbe roditelja.

»lanak 11.

NovËane globe neka budu namijenjene za pla-

Êe sudaca i ostalih sluæbenika, te za druge troπkove

suda.

»lanak 12.

UbuduÊe neka tamniËaru ne bude dopuπteno

zahtijevati viπe od dvadeset i pet denara od zatvo-

renika i uhiÊenih osoba.

O vojnim poslovima

»lanak 1.

Vlasi koji sluæe u vojsci neka poput ostalih

naπih plaÊenika u svemu neka potpadaju pod voj-

no pravo i neka vjerno opravljaju svoje duænosti.

To valja podrazumijevati i za ostale koji, premda

ne dobivaju plaÊu, jednako tako opravljaju vojni-

Ëke duænosti i glede toga su bili obdareni povlasti-

cama.

»lanak 2.

Vojvode neka budu vojnici besprijekorna vla-

danja, neporoËna æivota i slobodni od svake su-

mnje u postojanje krivnje. Ako bi ipak sluËajno bili

osumnjiËeni zbog zloËina bilo koje vrste ili bi Ëak

bili optuæeni zbog zlodjela, neka se takvi predmeti

ispitaju u nazoËnosti kapetana ili zamjenika ka-

petana i njihovih vojnih sluæbenika, meu kojima

neka uvijek bude nekoliko, a najmanje trojica ili

Ëetvorica vojvoda. Krivce neka, veÊ prema tome

πto im se Ëini primjerenim, ili kazne zasluæenom

kaznom ili ih upute dalje na Ratno vijeÊe.

»lanak 3.

Isto tako, ako bi vojvode meu svojim hara-

mijama imale koga krivog ili optuæenog za kakav

zloËin, neka ga takoer sudbeno ispita kapetan ili

zamjenika kapetan s vojnim sluæbenicima i trojicom

vojvoda. Ako bi kriviËno djelo bilo lakπe, neka krivce

kazne ovisno o znaËajkama poËinjenog djela, a radi li

se o teæim djelima, neka ih predaju Ratnome vijeÊu.

»lanak 4.

Tako i sve svae i prepirke koje se ne tiËu ze-

mljiπta i drugih nepokretnih dobara, a koje bi se

zametnule izmeu ili protiv vojvoda i haramija i

drugih plaÊenih vojnika, neka se na propisani na-

Ëin istraæe i prekinu. Presuda pak u onima koje Êe

izbiti oko zemlje i drugih nepokretnih dobara,

prepuπta se samo sucima i prisjednicima.

»lanak 5.

Na mjesta vojvoda, kao i zastavnika te drugih

sluæbenika koji preminu ili su sudbenim putem

skinuti sa sluæbi, zajednica Êe generalu predloæiti

druge zasluæne osobe.

»lanak 6.

Vojvode Êe vojnicima haramijama isplaÊivati

dohotke i plaÊe i razdjeljivati ih prema propisu i

drevnom obiËaju.

»lanak 7.

BuduÊi pak da se Ëitava zajednica Vlaha po-

svetila prvenstveno ratnim i vojnim poslovima pa

zbog toga uæiva posebne povlastice, svi su oni, kao

i svaki napose, bili plaÊenici ili ne, duæni svake

godine sjeÊi pustopoljinu (zasjeku) i πume izmeu

Save i Drave ostavivπi dostatne straæe samo u utvr-

dama, kako bi, dakako, tim poslom onemoguÊili

Osmanlijama i neprijateljima svaki pristup do tih

mjesta i napad na krπÊane.

»lanak 8.

Jednako Êe tako svojim radom pripomagati

izgradnju utvrda koje su podignute ili ih joπ treba

podiÊi za njihovu obranu.

»lanak 9.

Sve sumnjive smutnje i spletkarenja neka se

vjerno dojave nama ili naπemu generalu.

»lanak 10.

Osim plaÊenih vojnika, i svi ostali Vlasi koji ne

primaju plaÊu duæni su dostatnim dnevnim iPO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

7574

Tzv. „Statuta Valachorum“ iz 1630.

(Hrvatski povijesni muzej)

vjedno osoblje Ëinilo devet desetnika (Rottmaister)

koji su dobivali mjeseËno 3 rajnske forinte i 30

krajcara. Najviπe je bilo obiËnih vojnika (haramija)

∑ njih 63, i to s mjeseËnom plaÊom od 3 rajnske

forinte. Zanimljivo je da je velika veÊina popisanih

vojnika imala narodna imena i prezimena.

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

77

vjernima svih staleæa, stupnjeva, poloæaja ili ista-

knutosti, a osobito Naπem Ratnom vijeÊu te sada-

πnjim i buduÊim generalima Slavonske krajine

Naπega Kraljevstva, kao i vrhovnim kapetanima i

svima drugima Naπim vojnim sluæbenicima, do-

brostivo i zbiljski povjeravamo i nalaæemo da do-

puste da prije spomenuta zajednica Vlaha koja

boravi izmeu Save i Drave, sukladno Naπoj volji i

volji Naπih zakonitih nasljednika kraljeva Ugarske,

mirno i bez ikakve poteπkoÊe, zapreke i uznemira-

vanja koristi, ubire plodove i uæiva gore navedene

Ëlanke Zakona i Statuta, da ih obdræavaju i Ëuvaju

kakvi jesu, te da niπta ne pokuπavaju ili Ëine su-

protno njihovome sadræaju i smislu, odnosno da

ne dopuπtaju da to itko na bilo koji naËin pokuπa

ili uËini, ukoliko æele izbjeÊi naπ gnjev i najoπtriju

kaznu od strane Nas ili Naπih nasljednika. Svjedo-

Ëanstvom ovoga spisa potpisanog Naπom vlasti-

tom rukom i osnaæenog privezom Naπega peËata.

Dano u Regensburgu, gradu Naπem i gradu Svetog

Rimskog Carstva, petoga dana mjeseca listopada

godine Gospodnje tisuÊu πest stotina i tridesete,

dvanaeste godine Naπega vladanja u Rimskom

Carstvu, trinaeste u Ugarskoj i ostalim zemljama,

Ëetrnaeste pak u »eπkoj.

Ferdinand, vlastitom rukom.

Johann Baptista slobodni barun od Werden-

berga, vlastitom rukom.

Na osobni zahtjev Svetog Carskog VeliËanstva,

Caspar Frey, vlastitom rukom.

Potpisao

Schmidt od Greifenaua, vlastitom rukom.

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

76


Analizom imena i prezimena moguÊe je

utvrditi vlaπko podrijetlo dijela vojnika koji su

popisani u Bjelovaru izmeu 1630. i 1678. godine.

Ukupno je popisano 105 razliËitih osobnih imena,

a najËeπÊih su 10 imena: Juraj (JuraË), Jovan, Pro-

dan, Petar, Mikula, Ivan, Ilija Vukosav, Radaπ(in) i

Nikola, no treba istaknuti kako je 41 ime (ili 12

posto) imalo osnovicu na „vuk“ (Vukosav, Vuko-

voje, VuËiÊ, VuËeta itd.) te zapravo ona spadaju u

najbrojnija. Ukupno je opisano 185 razliËitih pre-

zimena, a 10 je najËeπÊih: VuËkoviÊ, RadojeviÊ,

IvanoviÊ, RadovanoviÊ, TokiÊ, VukosaviÊ, Dobro-

vojeviÊ, KuπtriÊ, PiaπinoviÊ i SekuliÊ.

Prema saËuvanim popisima iz 1630., 1644.,

1651., 1660., 1672. i 1678. godine197, vidi se kako

su u bjelovarskoj utvrdi kao zapovjednici sluæila tri

Ëasnika (vojvode) koja su zapovijedala pojedinim

vojvodstvima, πto znaËi da Bjelovar nije imao samo

jednog zapovjednika.

Vojvode su dobivali mjeseËnu plaÊu od 13

rajnskih forinti. U zapovijedanju su im pomagala

tri zastavnika (Fendrich) s mjeseËnom plaÊom od

4 rajnske forinte i 30 krajcara, dok je najniæe zapo- Vojvoda iz Bjelovara 1630. (©tajerski zemaljski arhiv, Graz)

Utvrde Varaædinskog generalata

PiaπinoviÊ (1644. ∑ 1661.), Radan IvakoviÊ (1661.),

Stjepan AntoliËiÊ (1662.), Emerich DrukeviÊ

(1662.)199, Vukovoj Gergovlan (1672.), Grujica

PiaπinoviÊ (1672.), Mihal StokraviÊ (1672.), Juraj

HurgoviÊ (1678.), Grgur Saitt (1678.) i Novak

IvanoviÊ (1678.). Od tih je ËasniËkih obitelji u

Varaædinskome generalatu bila poznata obitelj

PiaπinoviÊ (PeaπinoviÊ). Zanimljivo je da je meu

haramijama popisan Ëlan obitelji Rukel, Ëiji su pri-

padnici bili gradski suci u Koprivnici i Varaædi-

nu.200 Meu bjelovarskim vojvodama spominje se

i pripadnik obitelji Fodroci201 koji je pisao Osman-

-agi u Slatinu zbog duga Raduπina iz Dautana.202

Iako je u vojnim popisima navedeno kako je u

Bjelovaru bilo sjediπte tri vojvodstva, postoji

podatak iz 1666. u kojem se govori kako su tamo

bila Ëetiri vojvodstva. IstiËe se kao problem πto Ëa-

snici nisu stanovali u utvrdi Bjelovar (gschloss

Belovar), zbog Ëega su nastali brojni problemi

(brojne krae, krijumËarenje krπÊanske djece u

Osmansko Carstvo itd.). Vojne su vlasti odluËile

kako bi jedan Ëasnik trebao trajno stanovati u

Bjelovaru te da bi on trebao biti „naπe vjere“

(unsers glaubens).203

Vrlo je malo podataka o tome kakvo se naoru-

æanje nalazilo u utvrdama. SaËuvan je popis oruæja iz

1657. koji pokazuje kako se u utvrdi Bjelovar

(Wellowahr) nalazio jedan metalni muæar za uz-

bunu, jedan drveni muæar te 12 teπkih puπaka sa

stalkom. Istovremeno je u susjednoj utvrdi Svibovec

(Schwibowez) bilo isto naoruæanje kao i u Bjelovaru,

a tome su pridodane Ëetiri puπke muπkete.204

Vlasi Varaædinskoga generalata viπe su se puta

bunili radi zadræavanja svoga privilegiranog polo-

æaja. Prva buna u Varaædinskome generalatu izbila

je 1623. u RoviπÊu zbog toga πto se Vlasi nisu æeljeli

podvrgnuti feudalnim gospodarima. SliËnih istupa

graniËara bilo je viπe, npr. 1628. u RoviπÊu su Vlasi

na velikoj skupπtini izjavili kako „ne æele doÊi pod

vlast hrvatske gospode“. Buna je 1632. godine na-

stala zbog zadræavanja novËane daÊe koja je kroz

tzv. Statute Valachorum iz 1630. bila ukinuta. Buna

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

79

199 Kriegsarchiv, Wien, Vindica ∑ protokol, Julius 1662. ∑ fol. 140.

200 Lelja DobroniÊ, KoprivniËki gradski zapisnici, Podravski zbornik, Koprivnica, 1988., str. 144; Ivan Rukel bio je varaædinski

sudac 1598. ∑ 1600., 1602. ∑ 1603., 1613. ∑ 1614. Mihael Rukel kao sudac u Varaædinu spominje se 1665. ∑ 1667. Kreπimir FiliÊ,

Varaædinski gradski suci (naËelnici), Spomenica varaædinskog muzeja 1925-1935., Varaædin, 1936., str. 15-18.

201 Tatjana Radauπ, Fodroci, Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb, 1998., str. 310-312.

202 V. Moπin i S. M. TraljiÊ datiraju taj podatak u vrijeme oko 1600. godine, no oËito je rijeË o kasnijem vremenu. Usp. ∆irilske

isprave i pisma u arhivu Jugoslavenske akademije, Starine, knj. 46, Zagreb, 1956., str. 141.

203 SHK, knj. 2, str. 318-319.

204 ÖNB, Cod. 8608, fol. 60.

Mali je broj prezimena koja bismo mogli pri-

pisati strancima ∑ npr. Frigän ili Shait, πto govori o

tome kako je bjelovarska utvrda povjerena na

upravljanje lokalnom stanovniπtvu koje je za svoju

sluæbu bilo plaÊeno. Meu popisanim vojnicima

moguÊe je utvrditi svega nekoliko prezimena koja

ukazuju na doseljavanje ∑ npr. Uskok ili od Save.

Prema plaÊi, koja je bila viπe nego Ëetiri puta

veÊa od one koju su primali obiËni vojnici, izdva-

jao se ËasniËki kadar koji su Ëinili vojvode. Oni su

imali i ugled u druπtvu te znatan utjecaj, a pred-

stavljali su zavrπni dio terenske zapovjedne Ëasni-

Ëke strukture na koji su se kapetani, general i nji-

hovi pretpostavljeni u Unutarnjoaustrijskom

dvorskom ratnom vijeÊu trebali oslanjati. U Svi-

bovcu su vojvode bili sljedeÊi Ëasnici: Jurica

DruπeviÊ (1626., 1630.), Dimitrije PiaπinoviÊ,

Dimiter RadovanoviÊ (1644., 1651.), Grozdan

Skok ili Sgog (1661.), Jovan VukoviÊ (1672. i

1678.).198

Vojvodsku sluæbu u Bjelovaru obnaπali su:

DragiÊ Harambaπa (1626.), Vojin SekuliÊ (1626.),

Dobrovoj BogdanoviÊ (1626.), Juraj (JuraË)

DobrovojeviÊ (1630.– 1651.), Radmil NovakoviÊ

(1630.), Gvozdan Uskok (1630.), JanoπiÊ (prije

1644.), Dimiter GvozdanoviÊ (1644. ∑ 1661.), Blaæ

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

78


Bjelovarski vojvoda u popisu iz 1630. Vojvode iz Bjelovara i Svibovca (1630.) Dio popisa bjelovarskih vojnika iz 1630.

sko-habsburπkoj granici nakon potpisivanja Vaπ-

varskog mira 1664. U svakom sluËaju, buna je

iskoriπtena za ograniËavanje autonomije krajiπ-

nika, odnosno za svojevrsno konsolidiranje Vara-

ædinskoga generalata, πto opet treba promatrati u

kontekstu novih odnosa nakon 1664. godine.

Koji su bili motivi Osmokruga za dizanje

bune? »ini se kako je bio vaæan osobni moment jer

se nadao vratiti oteti mu posjed, no meu pobu-

njenicima se osjeÊa teænja za time da se oslobode

krajiπkih zapovjednika i dou pod neposrednu

carsku vlast. Dvorsko ratno vijeÊe u Grazu tvrdilo

je kako je Osmokrug digao bunu zbog toga πto je

navodno sebe smatrao voom Vlaha koji je pod-

reen izravno caru te je za Vlahe traæio vlasniπtvo

nad zemljom izmeu rijeka Drave i Save. Pobu-

njenici su prijetili kako Êe istrijebiti vojvode jer su

oni branili odræavanje narodnih skupπtina.207 Vlasi

su se tijekom bune tuæili zbog radne obveze (ra-

bote) te zbog drugih pritisaka feudalaca nad pri-

vatnim Vlasima, no moguÊe je da su imali veze i s

kmetovima.208

Stevan Osmokrug (OsmokruoviÊ) æivio je u

selu blizu utvrde Bjelovar, a izvori ga opisuju kao

„oholog i drskog, πto je odavao samim svojim

dræanjem, nastupom i pogledom“. Pri izboru ve-

likog suca kriæevaËki zapovjednik Josip Herberstein

imao je svojega kandidata za tu duænost, no pred-

stavnici su „vlaπkog naroda“ Osmokruga (Osmo-

kruoviÊa) podigli uvis te poËeli vikati kako hoÊe

njega za suca i nikoga drugoga. Josip Herberstein je

bio ljut zbog toga te je teπkim πtapom udarao Vlahe

i Osmokruga i dao ih utamniËiti. Nakon toga je, po

savjetu svog zamjenika Nikole Makara, poslao gla-

snike u utvrde KriæevaËke natkapetanije te u druge

natkapetanije sa zapovijedi da vojnici zauzmu stra-

teπke poloæaje i sprijeËe spajanje pobunjenika.

Osmokruga je æelio odvesti u Varaædin kako bi ga

tamo ispitali i sudili mu, ali ovaj je „izgubio glavu“

pod kriæevaËkom utvrdom. Osmokrug je imao

brata koji je bio imuÊni pravoslavni sveÊenik. On je,

saznavπi da mu je brat izabran za suca, ali ne i da je

stradao, uz pomoÊ svoga sina i poznanika pobunio

susjedstvo, a nakon toga i Ëitav narod. Pobunjenici

su najprije provalili u kuÊu Herbersteinova kandi-

data za velikog suca i ubili ga na okrutan naËin, a

potom su mu opljaËkali i sruπili kuÊu. Na sliËan su

naËin postupili i prema drugima za koje su pret-

postavili da su bili lojalni Herbersteinu. Ovaj se pak

pouzdao u vojnike koji su bili katoliËke vjere te je s

nekoliko stotina njih navalio na pobunjenike koji su

spavali kraj RoviπÊa te ih rasprπio i natjerao u bijeg.

Na isti su naËin postupale i njegove postrojbe na

drugim lokacijama. Zarobljenike je poslao u Va-

raædin, gdje je desetak pravoslavnih vlaπkih prvaka

pobijeno maËem. Isusovci su ih pokuπali preobrati-

ti na katoliËku vjeru, a posebno se hrabro dræao

vojvoda DragiÊ iz Svetog Kriæa izjavivπi: „… πto Êe

reÊi vladika, kalueri i ostali ako ja, starac i vojvoda,

prijeem na drugi obred?“. Pravoslavni sveÊenik

Osmokrug pobjegao je u Osmansko Carstvo, a nje-

gova su sina ubili vojnici odsijecanjem glave. Tako

su pogubljeni i ostali voe pobune. Nakon toga u

Varaædinskome je generalatu bio uspostavljen mir

te je obnovljen autoritet generala, a kriæevaËki se

zapovjednik Herberstein proslavio. Nekoliko godi-

na kasnije imenovan je zapovjednikom Karlova-

Ëkoga generalata.209

Posljedica opisane bune vidljiva je jedino u

djelomiËnom ograniËavanju autonomije graniËara.

Ukinuta je ustanova velikih sudaca koji su grani-

Ëare u viπe navrata vodili u njihovim istupima pro-

tiv vlasti. Time je prestalo djelovati samostalno

krajiπko sudstvo, ali valja istaknuti kako nakon

bune ipak nije promijenjen pravni poloæaj grani-

Ëarskog stanovniπtva.210 U praksi su zapovjednici

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

81

207 SHKR, knj. 2, str. 322; Nada KlaiÊ, Druπtvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI i XVII stoljeÊu, Beograd, 1976., str. 159.

208 Fedor MoaËanin, Vojna krajina do kantonskog ureenja 1787.; u: Vojna krajina (povijesni pregled ∑ historiografija ∑ rasprave),

ur. Dragutin PavliËeviÊ, Zagreb, 1984., str. 39.

209 Zlatko KudeliÊ, IsusovaËko izvjeπÊe o krajiπkim nemirima 1658. i 1666. godine, Povijesni prilozi, 32, Zagreb 2007., str. 153-154;

–uro ©kvorc, Krajiπke bune 1658. i 1666., Cris, XIII, Kriæevci 2011., str. 20-27.

210 Josip AdamËek, Problem krajiπkih buna u historiografiji, 1994., str. 121.

1658., koja je obuhvatila graniËare iz triju natka-

petanija ∑ KriæevaËke, KoprivniËke i IvaniÊke,

ekspandirala je zbog povrede povlastica te name-

tanja prekomjernih radnih obveza (prijevoza drva,

kopanja i ËiπÊenja jaraka oko utvrda). Uz to je

problem bio i u tome πto su od njih neopravdano

pobirali zlatnik za generala i varali ih pri diobi

ratnog plijena. 205

Godine 1666. izbila je buna koju je poveo

Stevan Osmokrug (OsmokruoviÊ) koji je bio vlaπki

veliki sudac za KriæevaËku natkapetaniju. Njega su

pomagali marËanski vladika i dio Ëasnika, a po-

dræali su ga veliki suci iz KoprivniËke i IvaniÊke

natkapetanije. „Buna se digla protiv kriæevaËkih

graana, protiv jezuita, protiv lepavinskih kalu-

era, protiv eksploatacije stranih oficira, protiv

nekih domaÊih kapetana i vojvoda, protiv nasilja, a

za zaπtitu imanja, sloboda i privilegija.“206 U vezi s

tom bunom, valjalo bi propitati postoje li kakve

veze izmeu nje i nove situacije nastale na osman-

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

80

205 Josip AdamËek, Problem krajiπkih buna u historiografiji, u: Vojna krajina (povijesni pregled ∑ historiografija ∑ rasprave), ur.

Dragutin PavliËeviÊ, Zagreb, 1984., str. 120-121.

206 Branko P. SuËeviÊ, Razvitak „vlaπkih prava“ u Varaædinskom generalatu, Historijski zbornik, 6, Zagreb, 1953., str. 50.

Bjelovar 1650. (Crteæ: A. Margetinac, Gradski muzej Bjelovar)

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

83

natkapetanija preuzeli sve sudske i upravne du-

ænosti, osim uskog djelokruga knezova. SaËuvani

su i prijedlozi novih statuta iz 1667. u kojima je

ostala duænost velikih sudaca sa smanjenim ovla-

stima, no oni nikada nisu dobili formalnopravni

oblik jer se tzv. Statuta Valachorum iz 1630. u iz-

vornom tekstu potvruju joπ 1717. godine. Godine

1679. zapovjednik Varaædinskoga generalata iz-

vijestio je cara kako su kapetani globili graniËare,

samovoljno ubirali maltarinu te Ëinili druge zlo-

uporabe.211

Vojnici Varaædinskoga generalata, a time i sa

πireg podruËja oko Bjelovara, borili su se tijekom

17. st. u nizu ratova: „U uskoËkim ratovima od

1615. do 1617. borili su se protiv MleËana pod ge-

neralnim pukovnikom Trauttmansdorfom u Istri,

Gorici i Gradiπki. U Tridesetogodiπnjem ratu od

1618. do 1648. godine podijelili su se u Ëetiri ra-

zliËita dragovoljaËka odreda, dijelom pjeπaπtvo,

dijelom konjica, no prije svega pod vrhovnim za-

povjedniπtvom Isolanisa. Njihov je pukovnik tada

bio Schwarzenberg. GraniËari su sudjelovali u

gotovo svim operacijama. Izvrsne uspjehe postigli

su 1626. godine kod Deffaua, 1631. godine kod

Breitenfelda i 1632. kod Lüssena pod zapovjed-

niπtvom Bappenheima (…) U dvogodiπnjem ratu s

Turcima od 1663. do 1664. borili su se pod zapo-

vjedniπtvom oba brata, Nikole i Petra Zrinskog, u

borbama kod Zrinjevca, na »azmi i Muri, pred

Osijekom i PeËuhom, a Turci su potpuni potuËeni.

U nizozemsko-francuskim ratovima od 1672. do

1678. borili su se kao unovaËena trupa, no u kojoj

snazi i pod Ëijim neposrednim zapovjedniπtvom,

nije nigdje vidljivo iz spisa. Veliki rat s Turcima

izbio je 1683. godine, koji je bez prekida trajao do

1698. godine. Varaædinci su Ëasno sudjelovali u

tom ratu, djelomiËno pod vrhovnim zapovjed-

niπtvom Ludovika Badenskog. 1684. godine kod

Slatine i Virovitice i 1685. pred Osijekom zapovi-

jedao im je general pukovnik grof Leslie. Kod osva-

janja PeËuha na juriπ, 1686. godine, zapovijedao

im je natporuËnik Makari. U borbama 1687. kod

Harkanja, 1688. kod Kostajnice i Dervente, 1689.

kod Zrinja, 1691. kod Rovija i Kraljeve Velike,

1695. kod Kladuπe i 1696. pred BihaÊem ponovno

su se iskazali.“212

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

82

211 Fedor MoaËanin, Vojna krajina do kantonskog ureenja 1787., 1984., str. 39.

212 Æeljko Karaula, „Budi odan caru” i „©to bog dade i sreÊa junaËka”. Warasdiner 1538. ∑ 1913., Podravina, 19, Koprivnica, 2011.,

str. 150.

Tablica 3. Broj vojnika u KriæevaËkoj natkapetaniji 1630. ∑ 1678. godine

Postrojba Haramije NjemaËki vojnici Husari

Kriæevci (67) 76 100

Kriæevci 1. vojvodstvo 33 ∑ ∑

Kriæevci 2. vojvodstvo 34 ∑ ∑

Topolovec 24 ∑ ∑

RoviπÊe 1 25 ∑ ∑

RoviπÊe 2 24 ∑ ∑

Bjelovar 1 29 ∑ ∑



Svibovec 30 ∑ ∑

Sv. Ivan 23 ∑ ∑

Cirkvena 25 ∑ ∑

»azma 1. vojv. 23 ∑ ∑

»azma 2. vojv. 24 ∑ ∑

»azma 3. vojv. 23 ∑ ∑

»azma ∑ njem. ∑ 14 ∑

Gradec 9 ∑ ∑

Toplice 19 ∑ ∑

Ukupno 394 90 100

Izvor: STLA, Militaria, Sch. 162, 175, 191, 211, 254.

Tablica 4. Troπkovi vojske u KriæevaËkoj natkapetaniji 1630. ∑ 1678. (u rajnskim forintama)

Postrojba MjeseËni Godiπnji

Kapetan 137 1.644

NjemaËki vojnici ∑ Kriæevci i »azma 721 (od 1644. ∑ 722) 8.652 (od 1644. ∑ 8.664)

Kriæevci 1 ∑ haramije 112 r + 30 k 1.350

Kriæevci 2 ∑ haramije 115 r + 30 k 1.386

Topolovec ∑ haramije 85 1.020

RoviπÊe 1 ∑ haramije 88 1.056

RoviπÊe 2 ∑ haramije 85 1.020

Bjelovar 1 ∑ haramije 100 1.200



Svibovec ∑ haramije 103 1.236

Sv. Ivan ∑ haramije 82 984

Cirkvena ∑ haramije 88 1.056

»azma 1 ∑ haramije 82 984

»azma 2 ∑ haramije 85 1.020

»azma 3 ∑ haramije 82 984

Gradec ∑ haramije 27 r + 30 k 330

Toplice ∑ haramije 59 r + 30 k 714

Husari 466 5.592

Ukupno ∑ njemaËki vojnici 721 8.652

Ukupno ∑ haramije 1.368 16.416

Ukupno ∑ husari 466 5.592

Sveukupno 2.555 (od 1644. ∑ 2.556) 30.660 (od 1644. 30.672)

Izvor: STLA, Militaria, Sch. 162, 175, 191, 211, 254.

Tablica 5. UËestalost osobnih imena u Bjelovaru 1630. ∑ 1678. godine

Broj spominjanja Osobno ime

21 Juraj (JuraË)

20 Jovan

15 Prodan

13 Petar

11 Mikula

10 Ivan, Ilija

9 Vukosav, Radaπ(in)

8 Nikola

7 Ostoja

6 Mihael, Radan, Vujin, Vukovoj(e), VuËiÊ

5 Novak, Radovan, Milovan, VujiÊ

4 Mirko, Dimiter, Jurko, Miroslav, Radojica, Vujica

3 Gvozdan, Dragola, Dragoslav, Klisura, Mitar, Æivko, Häränitsch, Smolan, Stephan, Stojan

2Dobrovoj, Domian, Ibanko, Juraπin, Lazo, Lazar, Marko, Mate, Miho, Milen, Milivoj, Milotin,

Ognjan, Radul, Ratomir, Savo, Tomica, Vuk, VuËeta, Prerad, MiliÊ

Andraπ, Boæo, Colun, Comblen, Dolor, Franes, Friedrich, Gregor, Gruin, Gruica, Hrela, Jantol,

1Laloπ, Marijan, Majin, Milak, Miloπ, Milosav, Mirga, MirgËa, Miπlin, Negovan, Obrad, Ogman, Paul,

Plovak, Radivoj, Radman, Radmil, Radota, Radoje, ©iπko, Seinan, Sekula, Stanimir, Stanko, StojiÊ,

Strahinja, Velenen, Vukman, Vukota, Vukoje

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

8584

Tablica 6. UËestalost prezimena u Bjelovaru 1630. ∑ 1678. godine

Broj spominjanja Prezime

11 VuËkoviÊ

9 RadojeviÊ

7 IvanoviÊ, RadovanoviÊ, TokiÊ, VukosaviÊ

6 DobrovojeviÊ, KuπtriÊ, PiaπinoviÊ, SekuliÊ

5 MaloπeviÊ

4 FraneπeviÊ, GvozdanoviÊ, KovaËeviÊ, LisËiÊ, MarkoviÊ, NikoliÊ, PopoviÊ, VuliÊ

3DamjanoviÊ, DomianoviÊ, MargetiÊ, NipiÊ, ObradoviÊ, OstojiÊ, RadiËeviÊ, RadmiloviÊ, RadosinoviÊ,

ÆifkoviÊ, SerajË, Sergolan, SreliÊ, »erniÊ, VukoπinoviÊ, VinkoviÊ, VukobratoviÊ

BeloviriÊ, Harambaπa, JaniËaroviÊ, JeliÊ, KreliÊ, LipπiÊ, MijakiÊ, MiloπeviÊ, MrziËiÊ, NofkoviÊ,

2 NovakoviÊ, PavleËiÊ, PreradoviÊ, RadaloviÊ, RadotiÊ, ©eπiÊ, SeËiÊ, SkoliÊ, StankoviÊ, StepiÊ, StokraviÊ,

VagojeviÊ, VaËoviÊ, VlagoiÊ, VoganoviÊ, VugiËeviÊ, VugËiÊ

KomblanoviÊ, DebiÊ, Deloπki, DergaËiÊ, DinkoliÊ, DobranoviÊ, DokπiÊ, DoriÊ, DoπiÊ, DoËiÊ,

DragaπoviÊ, DragiËoviÊ, DragosaviËeviÊ, Frigan, FrneË, GaloviÊ, GlavËiÊ, GorozopoviÊ, Graganer,

GravaliÊ, GrundiÊ, GruπtariÊ, GugoloviÊ, GugojuniÊ, GuroviÊ, HabojeviÊ, HergoviÊ, HercogoviÊ,

Hergolan, Hermac, IlonËiÊ, IvaËiÊ, JamedoviÊ, JovanoviÊ, IvagoviÊ, IvanoviÊ, KerliÊ, KovaniÊ, KriloviÊ,

KukuloviÊ, KurËeiÊ, KuπtriÊ, LilaniÊ, LisiÊ, LudreπaniÊ, LukinoviÊ, LukiÊ, LotanoviÊ, LiπiÊ, MaloviÊ,

1 MihaloviÊ, MiËiÊ, MilaπeviÊ, MosiÊ, MurkoviÊ, NisiÊ, ObradaËeviÊ, od Save, OgnjanoviÊ, PavloviÊ,

PetkoviÊ, PetroviÊ, PiesoviÊ, PlaviËiÊ, PokreaË, PrekoviÊ, ProdanoviÊ, RebiÊ, RadianiÊ, RadoliÊ,

RadoloviÊ, RadosaviÊ, RaduπinoviÊ, RajoliÊ, RatotiÊ, RaviloviÊ, RajakoviÊ, RaiÊ, RoiÊ, Rukall,

Schagougra, SefiÊ, Sever, Shait, ©audariÊ, SladoiÊ, SladojeviÊ, SmolanoviÊ, SoraiÊ, StojanoviÊ, StriËeviÊ,

Striz, TolniÊ, ToskiÊ, TurËiÊ, VaganoviÊ, VlagoviÊ, Uskok, VukiËeviÊ, VaniËiÊ, VajËetiÊ, VuËkoviÊ,

VogojnoviÊ, VolujiÊ, VojeviÊ, VojËetiÊ, VrmaËiÊ, VujanoviÊ, VuiÊ, VujiËiÊ, VujiËkoviÊ, VukotiÊ,

VukoslaloviÊ, VukoπiloviÊ, VukosinoviÊ, VukoviÊ, VuËiÊ, VuËiÊeviÊ, VuËkoπinoviÊ, VujuÊ, VujnoviÊ

Tablica 7. PoimeniËan popis vojnika u utvrdi Svibovec 1630. godine koji se Ëuva u Zemaljskom arhivu u Grazu

GodinaNaziv utvrde Ime Prezime Rod »in MjeseËna plaÊa

1630. Schwinouätz Juriza Druschgeuitsch Haramije Woyuoda 13R

1630. Schwinouätz Haramije 9R

1630. Schwinouätz Ognian Drägitsch Haramije Fendrich

1630. Schwinouätz Haramije 3R

1630. Schwinouätz Radouan Seculitsch Haramije Rottmaister 3R 30k

1630. Schwinouätz Seläckh Vßgokh Haramije 3R

1630. Schwinouätz Radoyne Alexitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Gariann Wukhmanouitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Lubeyä Mikhouitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Dragoya Wukhouitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Jouann Voyanouitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Rädouän Tschetscha Haramije 3R

1630. Schwinouätz Wuia Stippitsch Haramije Rottmaister 3R 30 k

1630. Schwinouätz Manula Rädosauitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Hannß Druschzeuitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Millia Jänkhouitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Mirosau Khutoritsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Ibann Drägitscheuitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Raytsch Wukhmirouitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Milosch Wutschetitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Mildray Raditscheuitsch Haramije Rottmaister 3R 30 k

1630. Schwinouätz Radoyza Weitschetitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Radoyna Milletisch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Smolan Scheschitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Herniackh Wetschetitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Mihal Seculitsch Haramije 3R

1630. Schwinouätz Juraz Wutschetsceuitsch Haramije 3R

Tablica 8. PoimeniËan popis vojnika u utvrdi Bjelovar 1630., 1644., 1651., 1660. i 1678. godine koji se Ëuvaju u Zemaljskom arhivu

u Grazu

Godina Naziv utvrde Ime Prezime Rod »in MjeseËna plaÊa

1630. Belouar Jurätsch Dobrouoyeuitsch Haramije Woyuoda 13 R

1630. Belouar Haramije 6 R

1630. Belouar Wukhouoye Khouatscheuitsch Haramije Fendrich 4 R 30 k


1630. Belouar Rädän Radouanouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1630. Belouar Obradt Michalouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Schisskho Gurouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Prodänn Seculitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Stohoyä Jouanouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Frannes Pauletschitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Mirkho Radoyauitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Jouann Sheschitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Velennen Pokhreätsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1630. Belouar Wuin Listschitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Khlissura Khussritsch Haramije 3 R

1630. Belouar Ogmann Osstoytsch Haramije 3 R

1630. Belouar Millen Stokhrauitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Illia Listschitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Stephann Wutschkhouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Osstoya Striz Haramije 3 R

1630. Belouar Rädmän Scollitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1630. Belouar Wukhosau Tschernitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Radossin Rädoyäuitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Wuiza Hremaz Haramije 3 R

1630. Belouar Strahina Rayakouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Jureckh Dobrouoyeuitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Rädän Radolouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Wukhosau Radoyauitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Radmül Nouakhouitsch Haramije Woyuoda 13 R


1630. Belouar Smolan Wuitsch Haramije Fendrich 4 R 30 k

1630. Belouar Mathe Nicolitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1630. Belouar Radotta Rädosauitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Mirkho Pedtkhouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Häränitsch Vlagouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Radouoye Smolanouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Radul Radottitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1630. Belouar Juro Luottanouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Juray Marcouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Wukhouoy Obradouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Jännthol Frigän Haramije 3 R

1630. Belouar Peter Scollitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Wutschitsch Khusstritsch Haramije 3 R

1630. Belouar Osstoya Steppitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Jouann Rädoyeuitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Dräcula Khrülouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1630. Belouar Radossin Domianouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Jouann Stoyanouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Wuin Petrouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Stoytsch Stritscheouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Osstoya Wutschkhouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Guoßdann Vßgockh Haramije Woyuoda 13 R


1630. Belouar Wuin Raditscheuitsch Haramije Fendrich 4 R 30 k

1630. Belouar Ognian Harambascha Haramije Rottmaister 3 R 30 k

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

8786

1630. Belouar Comblen Tokhitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Wuschitsch Wukhasinouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Jouann Wukhosauitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Rädolän Milloscheuitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Wukhoue Härgolän Haramije 3 R

1630. Belouar Wukh Tockhitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1630. Belouar Friedrich Seuer Haramije 3 R

1630. Belouar Wukhosau Wutschkhouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Mikho Präkhouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Wutschitsch Khouatscheuitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Juriza od Saue Haramije 3 R

1630. Belouar Wuiza Poppouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Mirosäw Miakhitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1630. Belouar Schiffkho Radouänouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Peter Wukhosauitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Domiann Wutschkhouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Marco Poppouitsch Haramije 3 R

1630. Belouar Illia Weitchetitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Jurätsch Dobrouoyeuitsch Haramije Woyuoda 13 R


1644. Belouar Wukhouoy Sergolan Haramije Fendrich 4 R 30 k


1644. Belouar Radossin Radianitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1644. Belouar Prodan Rukall Haramije 3 R

1644. Belouar Iban Srelitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Prodan Sakhulitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Iban Wagoyeuitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Laszr Pauletschitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Blauscha Radoyäuitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Nouakh Sephitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Pether Bellouirouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1644. Belouar Wuin Listschitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Khlissura Khussritsch Haramije 3 R

1644. Belouar Ognan Osstoytsch Haramije 3 R

1644. Belouar Millen Stokhrauitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Rathomier Damianouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Wuitsch Lipschitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Illia Radolitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Milliuoy Schiffkouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1644. Belouar Wukhosau Tschernitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Prodän Radmilouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Prodän Mälloscheuitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Millouan Raiolitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Mikula Radouanouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Negouan Margetisch Haramije 3 R

1644. Belouar Mikhola Radoyäuitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Bläsch Piaschinowitsch Haramije Woyuoda 13 R


1644. Belouar Radan Ibanouitsch Haramije Fendrich 4 R 30 k

1644. Belouar Matthe Nicolitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1644. Belouar Pether Wulitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Millowan Wukhobratouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Häränitsch Wlagouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Dragossau Preradouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Radul Rattottitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1644. Belouar Radoua Poppouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Juray Markhouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Wukhouoy Obradouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Stankho Kurcsheitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Peter Skholitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Illia Khusstritsch Haramije 3 R

1644. Belouar Ostoya Steppitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Jouan Radoyeuitesch Haramije 3 R

1644. Belouar Ilia Ibanouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1644. Belouar Radossin Domianouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Gruiza Wukhosauitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Michael Winkhouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Iban Milossouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Osstoya Wutschkhouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Dimitter Guoszdanouitsch Haramije Woyuoda 13 R



1644. Belouar Pether Wukhosauitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1644. Belouar Mikhola Tokhitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Jouan Wukhosauitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Mikho Radosinouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Smolan Wutschkhouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Mikhula Janitchärouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Wukh Tokhitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1644. Belouar Paull Wrmatschitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Myrkho Nipitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Ibankho Wutschitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Wutschitsch Kouatscheuitcsh Haramije 3 R

1644. Belouar Wukhotta Fränescheuitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Wuicza Nipitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Iban Comblanouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1644. Belouar Schiffkho Radouanouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Iuan Tolnitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Laszr Radosinouitsch Haramije 3 R

1644. Belouar Stoyan Mirssitschitch Haramije 3 R

1644. Belouar Radouan Jelitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Juratsch Dobrouoyeuitsch Haramije Woyuoda 13 R


1651. Belouar Wukouoy Sergolan Haramije Fendrich 4 R 30 k


1651. Belouar Mikula Radouanouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1651. Belouar Mirgtscha Wuitschkouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Prodan Krelitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Prodan Srelitsch Haramije 3 R

1651 Belouar Mikula Guoßdanouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Juratsch Franescheuitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Marian Plauischitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Nouakh Setschitsch Haramije 3 R

1651 Belouar Peter Bellouirouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1651. Belouar Gruin Lipschitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Khlissura Khustritsch Haramije 3 R

1651. Belouar Jouan Wukhouitsch Haramije 3 R

1651 Belouar Prerad Roytsch Haramije 3 R

1651. Belouar Rathomier Damianouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Radosin Listschitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Radouan Srelitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Milliuoy Schiffkouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1651. Belouar Wukosau Tschernitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Prodan Rauiloutsch Haramije 3 R

1651. Belouar Prodan Radmilouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Prodan Malloscheuitsch Haramije 3 R

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

8988

1651. Belouar Ilia Nicolitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Stephann Radoyeuitesch Haramije 3 R

1651. Belouar Jouan Margetisch Haramije 3 R

1651. Belouar Nikola Radoyauitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Bläsch Piaschinouitsch Haramije Woyuoda 13 R


1651. Belouar Radan Ibanouitsch Haramije Fendrich 4 R 30 k

1651. Belouar Jouan Milascheuitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1651. Belouar Petter Krelitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Milowan Wukhobratouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Häränitsch Wlagoitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Dragosau Preradouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Wugman Wugschitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1651. Belouar Wugman Seratsch Haramije 3 R

1651. Belouar Mikula Seraytsch Haramije 3 R

1651. Belouar Wukhowoy Obradouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Jurko Deloschky Haramije 3 R

1651. Belouar Jouan Piaschinoutisch Haramije 3 R

1651. Belouar Illia Khustritsch Haramije 3 R

1651. Belouar Millouan Stankouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Mikula Radotitsch Haramije 3 R

1651 Belouar Jurey Markouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1651. Belouar Radossin Damianouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Szwuicza Wukhosauitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Mihel Winkhouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Joban Dergatschitsh Haramije 3 R

1651. Belouar Osttoya Wutschkhouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Dimitter Guoßdanouitsch Haramije Woyuoda 13 R



1651. Belouar Milosch Petrouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1651. Belouar Mikula Tokitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Jouan Wukhasinouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Iban Wutschkoschinouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Smolan Wutschkouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Mikula Janitcharouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Wuitsch Tokhitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1651. Belouar Prodan Wuyuitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Mirko Nisitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Ibanko Wuitschitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Wutschitsch Kouatscheuitcsh Haramije 3 R

1651. Belouar Wutschetta Franescheuitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Thomiza Nipitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Mirosau Miakhitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1651. Belouar Schiffkho Radouanouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Iban Woluitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Laso Radosinouitsch Haramije 3 R

1651. Belouar Stoyan Mirssitschitch Haramije 3 R

1651. Belouar Radouan Jelitsch Haramije 3 R

1660. Belouar Radan Ibanouitsch Haramije Woyuoda 13 R

1660. Wellouar Haramije 6 R

1660. Wellouar Wukhouoy Sergullann Haramije Fendrich 4 R 30 k


1660. Wellouar Thomasch Lukhitch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1660. Wellouar Mirga Wiutschkhouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Prodan Kerlitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Prodan Sekhulitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Sekhula Paulouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Illia Soritsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Jouan Grauallitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Miläikh Sessitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Radouan Wukhosilouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1660. Wellouar Wuikhossau Gorzopouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Dragulla Popouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Jouan Murkhouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Seinan Schagougra Haramije 3 R

1660. Wellouar Guoßdan Wuianouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Radasin Lüschitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Ostoya Wutschkhouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Petar Ognanouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1660. Wellouar Colun Schiffkouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Prodan Radmillouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Juratsch Mallossouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Illia Nikholitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Radasin Wullitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Plouackh Wukhoßinouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Prodan Wuynouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Bläsch Piaschinouitsch Haramije Woyuoda 13 R


1660. Wellouar Mihael Dobranoitsch Haramije Fendrich 4 R 30 k

1660. Wellouar Wukhoss Mallouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1660. Wellouar Dobrouoy Wugitscheuitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Miloßau Bukhobratouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Thomasch Prodanouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Wugman Wugsitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1660. Wellouar Juratsch Skhollitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Mikhulla Seraytsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Wuitsch Woganouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Iban Turtschitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Mitter Piassinouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Juratsch Kustritsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Millouan Stankhouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Jouan Sladoitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Jurey Markhouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1660. Wellouar Juriza Ilontschitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Mihael Lukhinouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Mihall Winkhouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Juray Nofkhouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Wuitsch Ostoyitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Dimitter Guoßdanouitsch Haramije Woyuoda 13 R


1660. Wellouar Radoyza Wutschkhouitsch Haramije Fendrich 4 R 30 k

1660. Wellouar Proradt Raytsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1660. Wellouar Michkulla Tokhitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Millothin Ybanouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Iuan Wutschkhouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Domian Wukhosauitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Wuitsch Wukhossauitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Iban Toskhitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1660. Wellouar Andräsch Frnetsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Radaiza Jamedouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Jouan Wogoinouitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Wukhossau Mositsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Wutscheta Franescheuitsch Haramije 3 R

1660. Wellouar Thomiza Mietschitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Juratsch Hergouitsch Haramije Woyuoda 13 R

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

9190


1678. Wellouar Mischlin Obrädätscheuitsch Haramije Fendrich 4 R 30 k


1678. Wellouar Dragosau Watshouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1678. Wellouar Petar Wutschitscheuitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Ninkho Wukhosallouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Millitsch Nouäckhouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Jouan Lillanitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Wukhosau Doritsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Vuckhman Juanouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Radan Sessitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Nicola Dobrouoyeuitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1678. Wellouar Jouan Herzogouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Nikhola Debitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Juratsch Watshouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Peter Graganger Haramije 3 R

1678. Wellouar Guoßdan Domianouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Marco Vuillitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Dolor Doschitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Nicola Piesouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1678. Wellouar Dobrouoy Radouanouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Boso Dragosautscheuitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Juratsch Mallosouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Juraschin Margotitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Wuckh Vuillitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Nouakh Vukhosinouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Laso Lisitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Gregor Shait Haramije Woyuoda 13 R


1678. Wellouar Mihal Dobrouoyeuitsch Haramije Fendrich 4 R 30 k


1678. Wellouar Vukhosau Mallosouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1678. Wellouar Saba Wugitscheuitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Pettera Iuanouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Mirosau Harambascha Haramije 3 R

1678. Wellouar Lallosch Ybaitschitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1678. Wellouar Nicola Sekholitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Nicola Soraytsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Jouan Vaganouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Jurkho Grunditsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Radoiza Piaschinouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Mitar Grustariz Haramije 3 R

1678. Wellouar Peter Sladoyeuitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Blasch Gallouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Juraschin Drägäschouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1678. Wellouar Juriza Glautschitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Radiuoy Khouanitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Vukhosau Vukhitscheuitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Miter Nofkhouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Illia Dragitschouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Nouakh Iuanouitsch Haramije Woyuoda 13 R


1678. Wellouar Sauo Dinkholitsch Haramije Fendrich 4 R 30 k


1678. Wellouar Diniter Khukhulouitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1678. Wellouar Michel Doksitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Juratsch Wukhoditsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Stephan Woyeuitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Nicola Gugolouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Juratsch Dotschitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1678. Wellouar Jurckho Shaudaritsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Radoyza Gugoyunitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Jouan Wagoyouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Mayin Woytschetitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Mirosau Radallouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Stanimir Ludräschanitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Hrela Wanitschitsch Haramije Rottmaister 3 R 30 k

1678. Wellouar Dragola Juagouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Nouakh Haboyeuitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Radosch Raduschinouitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Millota Räbitsch Haramije 3 R

1678. Wellouar Juratsch Radallouitsch Haramije 3 R

Izvor: Steiermärkisches Landesarchiv, Graz, Laa. A. Antiquum XIV. ∑ Militaria, Sch. 161, 162, 175, 191, 211, 246, 254; Popis iz 1630.

http://www.ffzg.unizg.hr/pov/zavod/demografija/?q=node/3 ∑ pristup ostvaren 24.7.2012.

U vojnim dokumentima iz 17. st. Bjelovar se

spominje pod imenima: Belouar, Welauor, Velouar,

Welowär, Wellouar i Wellouär, s time kako valja

napomenuti da se u njemaËkim dokumentima i za

mnoge druge toponime izmjenjuju prva slova „B“,

„W“ i „V“ u nazivu. Ti bi se podatci poklapali s oba-

vijestima koje o imenu Bjelovara donose do sada po-

znati kartografski izvori iz 17. st. (utvreno je posto-

janje joπ nekoliko karata uz veÊ poznate)213 na kojima

se najËeπÊe spominju toponimi: Wellowar (5 puta) i

Welowar (4 puta). Javljaju se joπ nazivi Belouar (1

put), Wellovar (1 put), ali i Belouax (1 put) te Belouac

(2 puta), koji su nazivi moæda krivo prepisani sa sta-

rijih karata, ali moæda i nisu. Naime, kraj utvrde Bje-

lovar tekao je potok Belovacka (stari naziv »esmica),

pa postoji moguÊnost kako je to utjecalo na kartografe

za izbor navedenih naziva.

Najstariji kartografski izvor gdje se zabiljeæen

Bjelovar (Wellovar) jest Wincklerova karta Varaæ-

dinskoga generalata iz 1639. godine.214 Bjelovar je

ucrtan na otoku potoka (najvjerojatnije Bjelovacke), a

kraj njega je prolazila cesta koja je povezivala Kriæevce

StupËanicom u Osmanskome Carstvu, i to preko

RoviπÊa i Ciglene. Mirela Slukan AltiÊ je osim Winck-

lerove karte analizirala i kartu Martina Stiera za koju

je napisala da je iz 1660. godine, no karta je najvjero-

jatnije izraena 1657. godine. Ista je autorica, obra-

ujuÊi znamenitu kartu Stjepana GlavaËa iz 1673.,

zapisala da je GlavaË oznaËio Bjelovar kao Belovac.215

AnalizirajuÊi grafiju kojom je bila pisana GlavaËeva

karta, Ëini se da bi ispravno Ëitanje bilo Belovar, iako

na prvi pogled posljednje slovo u rijeËi sliËi slovu „c“

no najvjerojatnije se radi o slovu „r“.216 Valvasor je na

svojoj karti iz 1689. preuzeo toponime od GlavaËa, a

Bjelovar oznaËio kao Bjelovac, πto znaËi da je ovaj

toponim proËitao na takav naËin. Iako se do sada mi-

slilo kako je isti toponim u svoju kartu iz 1690. godine

ukljuËio i kartograf Giacomo Cantelli da Vignola217,

Ëini se da nije tako jer je on na svojoj karti napisao

naziv Belouax.218

213 Do sada je bilo poznato najmanje pet kartografskih izvora iz 17. stoljeÊa koji su sadræavali ime Bjelovara (npr. iz 1639., 1660.,

1673., 1689. i 1690.), a analizirala ih je Mirela Slukan AltiÊ, Povijesni atlas gradova ∑ Bjelovar, Bjelovar ∑ Zagreb, 2003., str. 23-26.

214 Na tu je kartu ranije upozorila Mirela Slukan AltiÊ, 2003., n. d.., str. 23-24; Ista, Razvoj i izgradnja Bjelovara u kartografskim

izvorima: od vojne utvrde do slobodnoga i kraljevskog grada, Radovi Zavoda za znanstvenoistraæivaËki i umjetniËki rad u

Bjelovaru, 1, Bjelovar ∑ Zagreb, 2007., str. 10-11. Autorica donosi i analizu te karte koja je prvi puta objavljena kao prilog

ZakljuËcima Hrvatskog sabora, knj. 1, Zagreb, 1958., iza str. 575.

215 Mirela Slukan AltiÊ, 2003., str. 24-26.

216 Karta Stjepana GlavaËa iz 1673. (reprodukcija), Izdanje uredniπtva zbornika Vrela i prinosi, Sarajevo, 1937.

217 Mirela Slukan AltiÊ, Povijesni atlas gradova ∑ Bjelovar, 2003., str. 24-27.

218 Jedna od reprodukcija te karte objavljena je i u knjizi Mirko MarkoviÊ, Descriptio Croatiae, Zagreb, 1993., str. 116-117, dok je

Valvasorova karta publicirana u njegovu djelu Die Ehre dess Hertzogthums Crain, Nürnberg, 1689.

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

9392

Bjelovar na karti Wincklera iz 1639.

(ZakljuËci Hrvatskog sabora, knj. 1, Zagreb, 1958.)

Bjelovar na karti iz 18. stoljeÊa

Cantellijeva karta iz 1690. (Bjelovar i okolica)

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

9594

Bjelovar na GlavaËevoj karti iz 1673.

Osim prethodno spomenutih karata, spomi-

njanih u dosadaπnjoj historiografiji o Bjelovaru,

osvrnut Êemo se i na joπ neke karte iz 17. st. na

kojima se spominje Bjelovar. Ovo sasvim sigurno

ne iscrpljuje kartografske spoznaje o Bjelovaru jer

Êe se buduÊim istraæivanjima vjerojatno utvrditi

joπ neki kartografski izvori. Na zemljovidu Ugarske

iz 1664. autora Martina Stiera oznaËen je Bjelovar

(Wellowar). Juæno od njega na rijeËnoj je adi

upisan Svibovec, a izmeu njih ucrtano selo Bre-

zovec (Bresitz).219 Bjelovar (Wellovar) je upisan i

na karti Ugarske Frederika de Wita nastaloj oko

1680. godine u Amsterdamu. Na karti je oznaËeno

i viπe naselja te utvrda u okolici, meu njima i

Svibovec.220 IduÊa je kartografska zabiljeæba Bje-

lovara na karti Ungaria cum finitimis provinciis

antiquitus nunc noviter et aucta… koju je naËinio

Georg Matthias Vischer 1682. godine u BeËu.221

Postoji joπ jedna karta istoga autora iz 1685.

objavljena u BeËu, na kojoj je takoer ucrtan

Bjelovar (Welowar).222 U Rimu je 1686. tiskana

karta koju je napravio Giacomo Cantelli da Vig-

nola. Na toj je karti ucrtano ime Belovac za Bje-

lovar, a upisana su i imena okolnih mjesta ∑ Svi-

bovca (Suibowetz), RoviπÊa (Rouistie), Topolovca

(Topolouetz) itd.223 Kartograf Vincenzo Maria

Coronelli oznaËio je Bjelovar (Wellowar) na karti

Le royaume de Hongrie… objavljenoj u Parizu

1688. godine.224 Zanimljivo je da je Bjelovar (We-

lowar) prisutan i u engleskoj kartografskoj tradici-

ji. John Seller objavio je karte Ugarske i Slavonije

te A New map of the Kingdom of Hungary and the

Adjacent Countreys 1690. godine.225 Oko iste je

godine Georg Matthias Vischer na karti Ugarske

ucrtao Wellowar.226 Nicolaus Visscher je 1700. u

Amsterdamu objavio kartu Ugarske na kojoj je

zabiljeæio i Bjelovar (Wellowar) izmeu dva potoka

(oËito Plavnice i Bjelovacke), a zabiljeæene su i

druge utvrde u okolici poput Svibovca.227

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

9796

219 Ljudevit KrmpotiÊ, Izvjeπtaji o utvrivanju granica Hrvatskoga Kraljevstva od 16. do 18. stoljeÊa, Hannover-Karlobag-»akovecstr. 294.

220 Országos Széchényi Könyvtár, Budimpeπta (dalje: OSZK), F. de Wit, Atlas major, Amsterdam, 1680.

221 Ludwig Glaser, A karlsruhei gyˆjtemények magyar vonatkozású térképanyaga, Budapest, 1933., str. 60.

222 Ferenc Fodor, A magyar térképírás, 1, Budapest, 1952., str. 51; Ludwig Glaser, A karlsruhei, str. 669.

223 OSZK, G. G. Rossi, Mercurio geografico overo…, Roma, 1692. ∑ 1694.

224 Ludwig Glaser, A karlsruhei, 1933., str. 62.

225 Library of Congress, Washington D.C. (dalje: LOC), A New Systeme of Geography…, 1685.(?); Atlas Terrestris, or a Book of

Maps of all the Empires Monarchies, 1690.

226 Bibliothèke Nationale, Paris, GE B 1955.

227 OSZK, Atlas minor (s.a.).

Bjelovar na karti Slavonije iz 18. stoljeÊa

Zemljovid Ugarske iz 17. stoljeÊa

Na osnovi raπËlambe vojnih i kartografskih

izvora moguÊe je zakljuËiti kako su se naselje i

utvrda tijekom 17. st. zvali Belovar (pod kojim se

imenom s inaËicom Welowar i sl. spominje u goto-

vo tri Ëetvrtine zabiljeæenih kartografskih izbora),

dok je „jekavizirano“ ime Bjelovar dobio tek kra-

jem 19. st.

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

9998

Zemljovidi Hrvatske s kraja 17. stoljeÊa (Valvasor)

Bjelovar na karti s kraja 17. stoljeÊa

Godina Naziv za Bjelovar Kartograf

1639. Wellovar Winckler

Oko 1657. Wellowar Stier

Oko 1664. Wellowar Stier

1673. Belouar (moguÊe Ëitanje Belovac) GlavaË

Oko 1680. Wellowar De Wit

1682. Welowar Vischer

1685. Welowar Vischer

1686. Belouac Cantelli da Vignola

1688. Wellowar Coronelli

1689. Belouac Valvasor

1690. Belouax Cantelli da Vignola

1690. Wellowar Seller

1690. (oko) Wellowar Vischer

1700. Wellowar Visscher

Bjelovar i okolica na Stierovoj karti iz sredine 17. stoljeÊa

Tablica 9. Ime Bjelovara u kartografskim izvorima 17. st.

O BJELOVARU I VARAÆDINSKOM

GENERALATU DO 1756. GODINExyx

Iu prvoj polovici 18. st. Bjelovar je zabiljeæen

na geografskim kartama. Mirela Slukan AltiÊ

analizirala je kartu Ugarske Johanna Christopha

Müllera iz 1709. na kojoj je oznaËen i Velovar.232

Goran JakovljeviÊ spominje da je Bjelovar oznaËen

na karti Guillamuma Delisla iz 1717., na zemljo-

vidu Johanna van der Bruggena iz 1737., kao i na

karti Homannovih nasljednika iz 1745. godine,233 a

Mirela Slukan AltiÊ analizira joπ dva kartografska

izvora iz prve polovice 18. st. na kojima se spomi-

nje Bjelovar ∑ kartu Ugarske Johanna Baptista

Homanna iz 1724. (spominje Welovar) i okolna na-

selja te kartu Slavonije Johanna van der Bruggena

iz 1738. godine.234

Bjelovar je kao Wellowar upisan na karti Ugar-

ske tiskanoj oko 1710. godine u Amsterdamu.235 Iz

oko 1716. godine karta je Christopha Weigela Hvn-

garia cvm adiacentibvs provinciis tiskana u Nürn-

bergu s ucrtanim nazivom za Welovar. Postoji i ina-

Ëica te karte iz 1718. godine.236 Peter Schenk ucrtao

je Welowar 1717. na karti Nova et accurata tabula

sedis belli in regno Hungariae… objavljenoj u Am-

sterdamu.237 Iz oko 1718. saËuvana je karta Ugar-

skoga Kraljevstva koju je u Nürnbergu tiskao Jo-

hann Baptista Homann a na kojoj je upisan Welo-

war, i to kao istaknutije naselje.238 Bjelovar (Welo-

war) i Svibovec (Svibovetz) nalaze se na karti Ius-

tissimae causae heroica virtute… Georga Mattheusa

Seuttera tiskanoj u Augsburgu oko 1720. godine.239

Nizozemska kartografska tradicija takoer pri-

kazuje Bjelovar (Velovar) na karti Carte particuliere

de la Hongrie de la Transilvanie de la Croatie et de la

Sclavonie iz oko 1730. godine koju je naËinio Guil-

laume Delisle.240 Iz otprilike iste je godine i karta

Ugarske s ucrtanim Bjelovarom (Wellowar), objavl-

jena u Amsterdamu.241 Godine 1737. na zemljo-

vidu Kraljevine Slavonije koji su najvjerojatnije

nacrtali J. A. Pfeffel i Engelbrecht upisan je Welovar

u blizini desne obale potoka kojem nije upisano

ime (oËito je to Bjelovacka). Na rijeËnom otoku

(rijeke »esme) ucrtana je Svibovetz, a izmeu njega

i Welovara protezala se πuma.242 Na karti Ugarske

Isaaka Tiriona iz 1740. tiskanoj u Veneciji ucrtan je

Velovar243, a isti je naziv i na Tirionovoj karti ti-

skanoj u Napulju koju su objavili Thomas Salmon

i Francesco Ricciardo.244 Iz 1743. je zemljovid Le

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

101

232 Mirela Slukan AltiÊ, Povijesni atlas gradova ∑ Bjelovar, 2003., str. 26. Autorica ovoga kartografa naziva Johan Christian

Müllera. Ispravno ime koristi Goran JakovljeviÊ, koji navedenoga kartografa spominje u Ëlanku Bjelovar u srednjovjekovnim

izvorima, str. 192. Jedan od primjeraka te karte Ëuva se u Kriegsarchivu u BeËu, B-IX-a-491. InaËe je tu kartu reproducirao

Mirko MarkoviÊ u djelu Descriptio Croatiae, str. 211.

233 Goran JakovljeviÊ, Bjelovar u srednjovjekovnim izvorima, 2008., str. 192. Isti autor istiËe sljedeÊe: „... u kratkom razdoblju od

svega desetak godina Bjelovar je ∑ prema kartografskim oznakama ∑ izgubio obiljeæje utvrenje i postao obiËno naselje. Kako

i zaπto, joπ ne znamo.“ »ini mi se kako sam u prethodnom dijelu teksta objasnio zaπto je i kako ukinuta bjelovarska utvrda iz

17. stoljeÊa.

234 Mirela Slukan AltiÊ, Bjelovar, 2003., str. 27.

235 Atlas Major, Amsterdam (s.a); I. C. Koeman, Atlantes Neerlandici, 3, Amsterdam, 1969.

236 Zbirka karata B. P. Molla, Universitni_ knihovne v Brne, H.2.39.

237 OSZK, K. Ulbrich, Allgemeine Bibliographie, 1371, 1384.

238 OSZK, J. B. Homann, Grosser Atlas, Nürnberg 1718.

239 LOC, Geographic class no. 5977.

240 OSZK, Atlas Nouveau…, Amsterdam (s.a.).

241 Atlas Major, Amsterdam (s.a); I. C. Koeman, Atlantes Neerlandici, 2, Amsterdam, 1968.

242 OSZK, Parvus Atlas…, Wien, 1737-1739.

243 LOC, Atlante novissimo che contiene…, Venezia, 1740.

244 T. Salmon, Lo stato di tuttti i paesi…, Tomus 9, str. 81 (9. izdanje).

Iz podataka u arhivskim fondovima Unutar-

njoaustrijskog dvorskog ratnog vijeÊa jasno je vi-

dljivo kako je sigurno od 1630. postojala utvrda

Bjelovar. O njezinu izgledu imamo vrlo malo po-

uzdanih podataka. Doduπe postoji prikaz te utvr-

de, primjerice na karti Martina Stiera iz 1657.

godine gdje je prikazana s Ëetiri mala bastiona.228

No promotre li se druge manje utvrde Varaædin-

skoga generalata, lako se uoËi kako su sve prika-

zane na isti naËin kao i Bjelovar. »ini se da se kar-

tograf prikazom Ëetverokutne utvrde s Ëetiri mala

bastiona koristio kao opÊenitim znakom za utvrde,

pa ona zapravo niπta ne govori o preciznom izgle-

du bjelovarske utvrde. S druge strane, ona tu utvr-

du precizno locira izmeu dva potoka kojima nisu

upisana imena. Jedan je oËito Bjeloblacka, a drugi

Plavnica. OËito je Bjelovar u 17. st. bio smjeπten na

lokaciji jezgre danaπnjega grada Bjelovara. Lokacija

nekadaπnje utvrde otvara pitanje kako to da nije

bilo nikakvih tragova stare utvrde tijekom izgrad-

nje Bjelovara od 1756. godine. Odgovor je jedno-

stavan. Kada se danaπnji Bjelovar poËeo graditi,

stare utvrde nije bilo veÊ viπe od pola stoljeÊa i naj-

vjerojatnije joj je nestao svaki vidljiv trag, no osta-

lo je ime. Naime novi grad trebao se zvati Novi

Varaædin, ali je prevladalo staro ime ∑ Bjelovar

(zapravo Belovar). Do toga ne bi doπlo da nije

ostalo sjeÊanje na nekadaπnju utvrdu koja je bila

na toj lokaciji. Napuπtanje bjelovarske utvrde (i

njeno ruπenje) Ëini se i logiËnim jer je nakon

Velikoga beËkog rata (1683. ∑ 1699.) te potpisiva-

njem mira s Osmanlijama u Srijemskim Karlov-

cima granica pomaknuta na rijeku Savu te su neka-

daπnje pograniËne utvrde postale suviπne. Ovome

razmiπljanju ide u prilog i posljednji trag o bjelo-

varskoj utvrdi koji sam pronaπao, a on je iz 1692.

godine. Iste godine zadnji se put spominje i utvrda

u Svibovcu.229

Ostaje joπ za buduÊa istraæivanja tragati za

odgovorom na pitanje je li Bjelovar u 17. st. bio

samo utvrda u kojoj su naizmjence sluæili vojnici iz

okolnih sela ili je unutar utvrde (ili uz utvrdu) bilo

i selo s civilima. Iz popisa vojske vidi se da je u

utvrdi bilo vojnika vlaπkog podrijetla kojih je dio

sasvim sigurno bio pravoslavne vjere230, no sasvim

sigurno su u Bjelovaru tada æivjeli i katolici. Ostaje

otvoreno pitanje i kojoj su katoliËkoj æupi pri-

padali vojnici katoliËke vjere, odnosno radi li se o

æupi Beloblacka ili Beloblaπka (Veliko Trojstvo),231

ili πto je vjerojatnije Plavnici (Kapeli).

Kako je u to vrijeme sasvim sigurno postojala

bjelovarska utvrda, podatak o civilima iz 1690.

godine ukazuje na to kako je Bjelovar istovremeno

bio naseljen vojnicima i civilima, tj. moæda su civili

æivjeli unutar utvrde ili u selu u njezinoj neposred-

noj blizini. Iako je to nemoguÊe pouzdano utvrdi-

ti, barem u ovom trenutku, Ëini se kako se uz utvr-

du razvilo civilno naselje, odnosno selo Belovar.

Ako bi se to tumaËenje prihvatilo, onda ne bi bilo

teπko utvrditi zaπto kartografi i u prvoj polovici 18.

st. ucrtavaju Bjelovar (Belovar) na zemljovide, u

vrijeme kada bjelovarska utvrda viπe ne postoji.

OËito je bjelovarsku utvrdu preæivjelo selo za-

hvaljujuÊi kojem se oËuvalo ime Bjelovar (zapravo

Belovar). Taj Êe se naziv u konaËnici prenijeti i na

novo gradsko naselje koje Êe se razviti tijekom

druge polovice 18. st.

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

100

228 ÖNB, Cod. 8608, fol. 32; Izvjeπtaji o utvrivanju granica Hrvatskoga Kraljevstva od 16. do 18. stoljeÊa, str. 43.


230 Za 17. stoljeÊe nema podataka o tome koje su pravoslavne parohije bile na ovome podruËju. PoËetkom 18. stoljeÊa u neposred-

noj blizini Bjelovara postojale su parohije Gudovac i Kupinovac, pa su pravoslavni BjelovarËani oËito spadali u sastav jedne od

njih. Podatak o postojanju spomenutih parohija u: Radoslav GrujiÊ, Spomenica o srpskom pravoslavnom vladiËanstvu

PakraËkom, Muzej Srpske pravoslavne crkve, Beograd, 1996. (statistiËki dio koji je pridodan na kraju knjige).

231 Æupa u Beloblackoj (kasnijem Velikom Trojstvu) najvjerojatnije je uspostavljena 1669. godine, a prvi æupnik bio je Ivan ArniÊ.

Stjepan Koæul, KalniËki arhiakonat danas Bjelovarsko-kalniËki arhiakonat ZagrebaËke nadbiskupije, Zagreb, 2005., str. 75; isti,

SveÊenici bjelovarskog kraja, dio I. Bjelovarski dekanat, Zagreb, 2007., str. 612.

Kartografski izvori koji biljeæe Bjelovar mogli

bi ukazivati na njegovo postojanje tijekom prve

polovice 18. st., no tu treba biti oprezan jer je

moguÊe da su noviji kartografi od starijih preuzi-

mali nazivlje s karata.

Na to da je i civilno naselje Bjelovar prestalo

postojati ukazuju popisi naselja Varaædinskoga

generalata iz 1726.249 i 1749. godine,250 koje dono-

simo u cijelosti prireene u obliku tablica. Na njima

se Bjelovar ne spominje, πto je moæda znak da je

naselje prestalo postojati, ali ostavljamo otvorenu

moguÊnost da je nekom greπkom Bjelovar ispuπten

iz popisa naselja ili da je moæda popisan u sklopu

nekoga od susjednih sela. U buduÊim Êe istraæiva-

njima biti potrebno pronaÊi nove dokumente koji

bi potvrdili ili opovrgnuli ova razmiπljanja.

U svakom sluËaju, i prije utemeljenja dana-

πnjeg Belovara (Bjelovara) 1756. godine postojalo je

selo Belovar. Mala je vjerojatnost da bi ono bilo

utemeljeno nakon popisa 1749. godine, pa je vjero-

jatnije kako to naselje nije bilo popisano navedene

godine. »vrst dokaz postojanju naselja 1753. jest

upis krπtenja djeteta ex Belovar u matiËnu knjigu

krπtenih Æupe Kapela.251 Nakon πto je najvjerojat-

nije isprva pripadao pod Æupu sv. Trojstva (u da-

naπnjem Velikom Trojstvu), Bjelovar je kasnije

preπao u sastav Æupe sv. Magdalene u Kapeli, gdje

je ostao sve do osnivanja zasebne bjelovarske æupe

1772. godine.

Ernest Kramberger 1886. godine spominje

popis zgrada –urevaËke pukovnije iz 1752. godine

koji je pronaπao u mjerniËkom uredu. Prema tome

popisu mjestaπce Bjelovar je bilo „cestami spojeno

sa inim svijetom“. Kramberger je smatrao kako je

Bjelovar bio „neznatno mjestance od nekoliko

kuÊa, koje stajahu na danaπnjem sajmiπtu uz zagre-

baËku cestu. Ondje bijaπe i straæarnica“.252 Naæa-

lost, nismo uspjeli pronaÊi taj popis zgrada Bje-

lovara iz 1752. godine. Ako je ta godina toËna, onda

nema nikakve sumnje da je postojalo naselje Bje-

lovar neposredno prije 1756. godine, ali oko toga

podatka treba imati rezervu jer je moæda Kram-

berger krivo proËitao godinu na dokumentu. O

Ëemu se toËno radi, doznat Êe se ako se u buduÊim

istraæivanjima pronae taj popis.

Na postojanje Bjelovara prije 1756. godine

ukazuju joπ neki dokumenti. Jedan od njih je zapis-

nik sjednice πkolske komisije koja je, prema dataci-

ji –urice CvitanoviÊ, odræana 8. oæujka 1755. u

Bjelovaru i to u vezi s metodom nastave koju su

izvodili pijaristi i o zgradi samostana (vjerojatno

MarËe253) u kojoj se nalaze vrlo pogodne uËionice

gdje se predlagalo da se izvodi vojna nastava.254

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

103

249 Hrvatski dræavni arhiv Zagreb, Uvezeni spisi Varaædinskog generalata, knj. 4, fol. 499-519.

250 Kriegsarchiv Wien, Wiener-Hofkriegsrat, Exp/1749-12-454 od 11.12.1749.

251 Hrvatski dræavni arhiv Zagreb, MatiËna knjiga krπtenih æupe Kapela 1737.-1785; Dubravko Habek, Povijest primaljstva,

porodniπtva i ginekologije bjelovarskog kraja, Grad Bjelovar: Bjelovarsko-bilogorska æupanija: »vor, Bjelovar, 2008., str. 25.

252 Ernest Kramberger, Kraljevski i slobodni grad Belovar. Ilustrirani hrvatski puËki koledar za rimokatolike, grËko-iztoËne i

izraelitËane za prostu godinu 1886., Belovar, 1886., str. 48-60; postoji i pretisak istoga Ëlanka objavljen u: PuËki kalendar

Æupanije Bjelovarsko-bilogorske, »vor, Bjelovar, 1998., str. 113-115.

253 Pijaristi su uπli u MarËu u kolovozu 1755., ali su vrlo brzo svoju πkolu preselili u Bjelovar. Usp. Zlatko KudeliÊ, MarËanska

biskupija. Habsburgovci, pravoslavlje i crvena unija u Hrvatsko-slavonskoj vojnoj krajini (1611.-1755.), Zagreb 2007., str. 491.

254 –urica CvitanoviÊ, Nacrti za gradnju tipiziranih crkava u Vojnoj krajini, Vojna krajina (povijesni pregled-historiografija-

rasprave, ur. Dragutin PavliËeviÊ), Zagreb 1984., str. 426.

Royume de Hongrie na kojem je kartograf Georg

Louis le Rouge upisao Welovar u blizini desne

obale potoka.245 Bjelovar (Welowar) ucrtan je i na

karti Johanna Maththiasa Haziusa napravljenoj u

Nürnbergu 1744. godine,246 a iste godine pod

imenom Vellovar i na zemljovidu Nieuwe kaart

(van t) konikryk Hongaryen… Isaaka Tiriona

tiskanoj u Amsterdamu.247 Zanimljiva je i karta

Royaume de Hongrie, principaute de Transilvanie,

Sclavonie, Croatie… koju je 1751. napravio i obja-

vio u Parizu Robert de Vaugondy Gilles. Tamo je

takoer upisan Welovar.248

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

102

245 LOC, G. L. le Rouge, Atlas Nouveau…, Paris, 1748.

246 OSZK, Atlas Novus Terrarum Orbis Imperia, Nürnberg, 1747.

247 OSZK, Nieuwe handatlas…, Amsterdam, 1744. (?)

248 Budapesti Törtenéti Múzeum, Atlas Universel, Paris, 1757.

Bjelovar na karti Slavonije, Hungariae… Homannovih nasljednika, Nürnberg 1745. iz zbirke Novak (kat. br. 133)

Homannova karta Ugarske (detalj oko Bjelovara)

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

105

Zanimljivo je i pitanje postojanja kapele u

Bjelovaru prije 1756. godine. Naime, doπavπi 1761.

u Bjelovar, pijaristi su tamo naiπli na kapelu koja je

spadala pod æupu u Kapeli te su u njoj poËeli sluæi-

ti svete mise.255 Postojanje kapele, koja je najvjero-

jatnije postojala prije 1756. godine, moæda je joπ

jedan od pokazatelja koji ukazuje na postojanje

ranijeg naselja na podruËju danaπnjega Bjelovara.

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

104

255 Josip Buturac, Povijest rimokatoliËke æupe Bjelovar, 1970., str. 14.

Kapela Sv. Andrije u Sredicama

(Crteæ: Antun Margetinac, Gradski muzej Bjelovar)

Tablica 10. Popis baπtina po naseljima i vojvodstvima Varaædinskoga generalata 1726. godine

Vojvodstvo (zapovjednik) Selo Baπtina

–urevaËka kapetanija

Georg Peter Krawäsch Semovec 39

St. Anna 8

Chepelovez 29

Prugovez 28 ˘

Kozarovez 24 ˘

Csresneviza 33 ˚

Szvieta Niedela 12 ˘

Pitomacha (halbe Teil) 22

Peruze 25

Varos 51

Peter Imbrissak Pudrovez 37

Kallinovez 47

Kloster 36 ˘

Pudanchevich 9 ˘

Perslanovez 13 ˘

Pinyevez 17

Pitomacha (halbe Teil) 29 ¯

Perucze 25 ˚

Varos 30

Mathias Karvach Molua 44

Szirova Katalena 25

Szucha Katalena 16

Szedlariza 25

Otrovanecz 19

Grabrovniza 27

Jastenovez 8

Sestvez 33

Michetinecz 10

Perucze 25

Varos 27

IvaniÊka krajina

Laurentius Augustovich Voyvoda Pagis Peslinez 10 ˚

Predavez 10

Kriscti 10 2/4

Martinus Jagustich Voyvoda Pagus Szobochani 10

Grabrie 3 2/4

Gregorius Klias Voyvoda Pagus Sumechani 14 2/4

Grabrie 3

Palanchani 3 ˚

Szovani 4 ¯

Thomas Habianecz Voyvoda Pagus St. Cruzis 18 2/4

Sirinez 8 ¯

Jokocez 5 ¯

Hrastilnize 11 ¯

Nova szelizi 15

Oberdische 9 ¯

Okesinez 12 ˚

Vesische 8 ˚

Andreas Kutnichich Voyvoda Pagus superior Obreska 6

Inferior Obreska 6 2/4

Marcha 6 2/4

Petrach Ruaiszky Voyvoda Pagus Puniani 10

Pernavorzi 9

Konstani 11

Rechiza 10 2/4

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

107106

Joannes Petkovich Voyvoda Pagus Dijanovecz 11 ¯

Deressani 11

Czaginecz 7

Gabrie 1

Nadkapetanija Koprivnica

Voyvoda Kengiel e Termski Weis Thurn 89 ˘

Hampoviza 25 ˘

Miholanez 15 ˘

Sziroki Jarek 8 ˚

Voyvoda Stephano Huniady Neuschloss 60 ¯

Beliza 11 ˘

Jubuschetniza 5

Babotok 9

Rakitniza 5 ˘

Voyvoda Nikasinovich Blavsenez 6

Vlaizlau 10

Bokovlan 8 ˘

Glogovez 9 ˘

Serdinez 10 ˚

Javonovec 10 ¯

Bakovlan 7

1. Mosti 15

2. Mosti 5 ˚

3. Mosti 7 ˚

Voyvoda Uzanaz Lebina 33

Delova 12 ˚

Jedussevez 7

Kladary 3 ˚

Voyvoda Radmanich Jagnedovez 13 ˘

Reka 13 ˘

Baunovez 5 ˘

Golovinska 8 ˚

Sudara 4

Popovlani 5

Verhovez 4

Popergyan 7

Szigechzani 4

Mochno 7

Voyvoda Imbrisak Kukaviza 10

Gerdak 9

Mali Poganez 15

Koprivnichka Reka 8

Veliki Poganez 22

Rassiniza 10

Radelova 9

Unters Voyvoda Munuhait Dernie 64

Unters Voyvoda Kengiel Sigetec 21

Natkapetanija Kriæevci

Voyvodatus Habianez Polana 12

Kloster 12

Sressvete 20

Brejnska 8

Lemes 10

Ivanez 11

Podchez 11

Voyvodatus Laurich Bukevie 14

Grachina 10

Prikrey 10

Battinane 45

Osslaviza 26

Marinovez 7

Ossek 20

Trem 39

Voyvodatus Millivoy Kovachevich Runistanez y Hudoflan 13

Ladislau 16

Balni Kloster 12

Domankus 8

Szdelize 16

Tapolovez 60

Mila Muchna 16

Szredize 12

Balanchani 6

Kriss 16

Bovelich 12

Maslanez 13

Zrem 8

Pechnick 12

Jacopavez 20

Herzegovez 24

Belechnick 15

Zdenchez 4

Voyvodatus Unyassui Mihalovich Slovenzka Cziglena 17

Samaviza 8

Patkovez 14

Orahovez 26

Kasslievez 10

Lassonovez 30

Verbiza 15

Velika 15

Postinez y Maria Magdalena 20

Zurilovez 12

Velisko Troituoi 12

Malo Troistuoi, Keglevezy Dominkovez 25

Letichani 6

Kupinovez 6

Kovachevez 10

Martinez 16

Lipovo Berdo 10

Visnevez 12

Tuerda Reka 6

Gerginez 8

Voyvodatus Baunoua Roviska 20

Kakinez y Draganich 9

Gor. Klogochevez 15

Planizey Hergoflane 29

Milichani 4

Vecheslauez 12

Maglencha y Broklovani 16

Hraschani 12

Markovez 12

Sandrovez 5

Voyvodates Hörg Sredize Dolne 11

Dolnie Klogochevez 5

Kleidary 5

Dolne Plavnize 8

Kurcharia 3

Suhaja 12

Bosilva Obschevez, Bolanchani et Broklovano 22

Komussevez 23

Szaberdie 8

Koritno 6

Markovez 9

Barussevecz 12

Bernjarovez 6

Tuchenick 8

Juarju Popovich Dautana 27

Velika Pisaniza y Chagiavez 25

Racha 25

Dolnik Gergievez, Vlasch Kovachiza y Mala Pisaniza 30

Szassovec 43

Orlovez et Slovenska Kavachiza 20

Gudovez 13

Derlianovez 13

Podgorez 22

Klobasichai 10

Gorne Gergievez 13

Parna 24

Grubisnapolie et Orlovez 30

Zrinska y Susnara 5

Turchicheva polie 10

Diakovez 8

Rasinaz, Troiglave, Hrastovez y Szekulin Polie 30

Paulovez 15

Gervavez 10

Janchichka polie aliter Jesenas 11

Stara Dobchevaz 10

Lonchariza 7

Mali Zdenez 10

Bratoviza 6

Kakova at Topolovachka 5

Berzajo 5

Bachkoviza 5

Vojvodatus Vukovich Bergomele y Pressa 23

Stara Narta 18

Utiskane 12

Kolarova 16

Ivanska y Babinez 30

Zvetska y Giurchich 30

Plochiza nova y St. Jacob 34

Stara Plochiza 16

Kruskovez 15

Berek 20

Petriska 20

St. Peter 60

Reissevez bey St. Peter 10

Zdenze 30

Donca Simlena 17

Ladislav 18

Kostanovez 10

Drassiza 13

Ternova 13

Voyvodatus Zdelarovich Vukovie 16

Podgarich 4

Gorne Garesniza y Gornie Simlena 12

Stralova 15

Bresspa 18

Severin 40

Bedenik y Bulinaz 39

Syrok Srello 8

Kralievez 9

Travinez 10

Skazani y Strezevlani 14

Stura Decleniza 10

Gayo Misiracha Raich 8

Tuck 16

Hersova 12

Decleniza 8

Daskotiza 18

Pupeliza 9

Stephane 28

Ruones 5

Thomassa 32

Vlass. Cziglena 6

Polch. Muy Min Mains 13

Sabiak 12

Uleminez 19

Narta 10

Platniza 16

St. Ivan 12

Krisiz 25

Susniana 18

Martinez 8 ˘

Hrastovez 10

Sabniza 9

Predavez 8

Preslovani et Remetinez 12

Temavez 7

Miter Mihalevich Preszovez 11

Koszarovez 6

Megyureche 40

Gallovez 10

Obrovniza et Kakinaz 10

Pavlani 18

Korenovo 7

Czepitlak 11

Velika y Mala Tornovitiza 37

Voyvodatus Igidlovich Sischani 39

Vagovina 25

Milasevich 17

Pojana 20

Kabel 17

Markovez 9

Farkassovez 9

Suonick 7

Ivanchan 13

Hagen 20

Dolna Kapella 37

Glog 6

Habianovez 9

Fuka 7

Michal Michailovich Pobienik 28

Vertlniska 13PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

109108

Jos. Schvaiger Brainszka 1 90

Franc Kengyel Povelich, Vecheslavecz, Ternovecz, Ladislav

SirokoSzello, Szrem, mala Muchna, Maszlarecz,

Peschenik, Rovischani, Hudovliani, Kriss, Slussevecz 13

Sivkovich Domankus, Kralievec, Kovachevecz, Kakinecz,

Draganecz, Kobaszichari, Kurtchary, nova Diklenicza,

Skuchanj, Starchevlanj, Bottinecz, M. Mgdalena,

Lipovo Berdo, Kopinovecz, Podgorecz 15

Lukanety Stara Diklenicza, Churilovecz,Visnievecz, Marlinecz,

Letichanj, Verbicza, Perginczy, Troistvo Veliko,

Troistvo Malo, Keglievecz, Dominkovecz,

Maglencha, Pokluvanj 13

Von Der Creutzer Jacob Schnaidter Gornia Plavnicza, Markovecz, Thomas 3

Granitz abge. Jovo Purich Vlaska Cziglena y Slovenska Cziglena 2

Abgebene Dörffer Gayo Jellich Orahovecz, Kasslavecz, Ravness, Sandrovecz, Pupelicza,

von dissen Lasslovecz, Ribnachka, Benedichky, Bullinacz 9

Compagnien Paul jurchoczy Benedick 1

Jovan Boicheta Bercaia, Pachkovicza, Chagyavecz, Pisanicza,

gorni Gerchevecz, Barna, Szrinska Topolovicza,

Dapchevecz, Loneharicza, Peratovicza,

Kovachicza gornia,Vlaska 12

Drag Radoichich Gerbavecz, Grubisnopolie, Orlovecz, Turchevich polie,

Szebnik, Szevlino polie, Hrastovicza, troia Glava,

Rasinecz, Jeszenasz, Dijakovecz 11

Jac. Kovachevich Millichanj, Velika, Polanchanj, Gornie Szredicze,

Jakopovecz, Topolovecz, Paullin Kloster, Terda Reka,

Travinecz, Szdelicze 10

Extract Deren übrigen Dörffer morauss Das 2th Regiment 4000 zu formiren

Svaiger Oszek, Martinkovecz, Ivanecz, Potochecz, Battiniany,

Bossnany, Oszlovicza, Szesvet, Kloster, 9 158

Kurtich Lemes, Prikray, Bukevie, Grachina, Poliana, Trema,

Czepidlake, S. Peter 8

Franc Kengyel Hraschani 1

Fabriczy Tuchenik, Presovlani, Remetinecz, Predavecz, St. Ivan,

Markocecz, Farkassevecz, Szvonik, Hagenj, Sabnicza,

Herssova, Bottchutrumss, Fuk, Raich, Plog 15

Elias Bauer Vlasko Kapela, Ivanchany, Vukssinecz, Habianovecz,

Tuka, Koritno, Markovecz, Parussevecz, Szaberdine,

Mosztarecz, Kabel, Szvekovecz, Marinkovecz 13

Schnaider Hergovljani, Sdralove, Glogochevecz gorni,

Pergomeliay, Presa, dolni Glogochevecz, Sabiak 7

Sivkovich Robischa 1

Purich Gudovecz, Korenovo, Plavnicza dolnie,

Verbleiben Szredicze dolne, Presovecz, Pavlanj, Galovecz,

bey Grentzer Obrovniczay, Kokonecz, Prespa, Szamaricza vlaska,

Regiment Patkovecz 12

Juchchoczy Dautan, Megyreche y Nevinecz, Kosarovecz,

Racha, Szasovecz 6

Jellich Szeverin 1

Boicheta Deszlanovecz, Kovachicza dolna vlaska,

Piszanicza mala 3

Radoichich Mali Szdenczy, Pavlovecz 2

Lyuboievich Orlovecz y Szlovenska Kovachicha, Gerchevec zdolnj,

Ladislav, Tomassicza, Kaigana, Glogochevecz,

Szdenci veliki 8

Sdellarovich Plosticza stara, Plosticza nova, St. Jacobi, Ternoviticza,

Draschicza, Herczegovecz, Dernova 7

Samariza 20

Ostrozid 10

Perslaniza, Mala Kutina y Craina 13

Ztupovacha 6

Czigleniza 7

Vlass. Passcay 19

Kapeliza 11

Tomassiza, Klogachevez y Kaigana 37

Disnik 8

Slovensky Passian 18

Kaniska Iva 10 ˘

Meniska Velika y Mala 11

Popovez 16

Voyvodatus Popovich Chasma 20

Grabrovniza 12

Mikols 26

Dragonez 21

Deresza 11

Czerina 15

Lipovchani 18

Dragiechevez 12

Svetkovez 10

Maninkovez 10

Mostorovez 10

Summa 3240

Izvor: Hrvatski dræavni arhiv, Uvezeni spisi Varaædinskog generalata, knj. 2, fol. 499-519.

Tablica 11. Kumpanije i sela Varaædinskoga generalata 1749. godine

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

111110

Granitz Compagnien Dörfer Suma der Suma

Dörfer

Peter Pettördy Dernie, Sigetecz 2 43

Steph. Kengijel Der ganze Marckht Virie 1

Joh. Dollenecz Den rest von Sigetecz,

Popergyanj, Jagnedovecz, Muchna, Reka,

Kukavicze, Gollubinska, Verhorecz 8

Georg Szadravecz Hampovicza, Miholanczy, Delove, Hlebine,

Pladare, Jedussevecz 6

Copreinitzer Joh: Kengyel Veliki Poganecz, Grabichani Veliki,

Grabrichani Mali, Rasinicza, Rechani, Gerdak,

Cerniavori, mali Poganecz, Potinovchi,

Radillievo Szelo, Ribnak, Sassa 12

Emer: Mikulchich Von garten Marchtl Novigrad, Rakitnicza,

Babotok, Siroki Jarek, Jabuchnicza, Szdellicze 6

Vuk Vukovich Mosti, Pavtrovecz, Serdinecz, Plassinecz, Laiszlav,

Borovlanj, Glogovecz, Bakovlani 8

Franc. Jaklich Chepelovecz, Sirova Katalena, Suha Katalenay,

Fesnik, Koszarevecz 5 25

David Kengyel Von Mareeltlja St. Georg, Michetinecz, St. Anna 3

Martin Ternsky Grabrovnicza, Chressnovicza, St. Nedelia, Szedlaricza, 4

St. Georger Joh. Huebmerhoffer Pitomacha, Otrovanecz, Binyevecz 3

Georg Lakabich Bervcze, Molve, Semovecz 3

Jos. Roser Kallinovecz, Szeszvete, Pudrovecz 3

Jac. Imbrissak Kloster, Budanchevicha, Prugovecz, Gladare 4

Ëkom dræanju. Tek πto su se Varaædinci vratili iz

ovih borbi svojem ognjiπtu, morali su se spremati

na novi pokret. Ovog su se puta morali boriti daleko

od domovine protiv koalicije neprijatelja. U ratu za

austrijsko nasljedstvo od 1740. do 1748. godine

Varaædinci su se borili na svih pet glavnih ratiπta ∑

©leskoj, Donjoj Austriji, Luæicama, Bavarskoj i

Lombardiji. Izmarπiralo je svih osam bataljuna. U

svim svojim borbama iskazali su se svojim silovitim

napadima. Od svih vaænih borbi i bitaka u kojima

su sudjelovali trebalo bi spomenuti: 1741. kod osva-

janja Linza, 1742. bitka kod Oustupa, 17. svibnja

1742. kod »aslava. Kod osvajanja grada Kaadena

dali su odluËujuÊi obol pod zapovjedniπtvom

pukovnika Macquirea. Godine 1743. osvojili su

Landau i Ingolstadt. 9. srpnja iste godine pod

zapovjedniπtvom pukovnika Minskya uπli su u

München. 1744. godine osvojili su bitke kod

Lauterburga, Berana, Tabora, Moldautheina. Dana

23. rujna pod zapovjedniπtvom Trenka Budweisa su

uz velike gubitke osvojili bitke kod Bilshofena,

Pffafenhofena i Münchena. Iste godine bataljun se

borio u Lombardiji. 1746. godine Ëetiri bataljuna

Varaædinaca, pod pukovnikom Macquireom, vrlo

su se smiono borila u krvavoj bitci kod Piacenze 16.

lipnja. Zbog smionog ponaπanja Varaædinaca i nji-

hovog opreznog voenja njihov je pukovnik napre-

dovao do generala. Iste godine bataljun je sudjelo-

vao u upadima u Provansi. Za njihovu poærtvovnost

i æilavu ustrajnost tako daleko od domovine u ono

vrijeme, kritiËno za Carstvo i dinastiju, ponovno su

zasuti razliËitim dokazima milosti i odliËjima od

same carice Marije Terezije.“256

Kako bi se svi krajiπnici na hrvatskom prostoru

pretvorili u regularnu vojsku koja bi mogla sudjelo-

vati u ratovima, bilo je potrebno ujednaËiti njihov

poloæaj. Veliki su problemi bili na prostoru

Varaædinskoga generalata.257 GraniËari su tamo

imali privilegije kakve nije imala nijedna druga

vojna krajina. Statuta Valachorum iz 1630. ponovo

su potvreni 1717. godine. Kako bi se u Varaæ-

dinskome generalatu uspostavio red, Kaspar Fer-

dinand, grof od Cordua, pokuπao je 1732. napraviti

reorganizaciju, no u tome nije bio uspjeπan. Dao je

sastaviti nove statute za krajiπnike koje je ponio caru

na potpis. Njima se formalno ukidala stara krajiπka

samouprava te sankcioniralo postojeÊe stanje kojim

graniËari nisu bili zadovoljni.258

Nakon poloviËnog neuspjeha reformi koje je

pokuπao provesti Cordua, godine 1737. Joseph

Friedrich, vojvoda od Sachsen-Hildburgausena,

novu je organizaciju uprave Varaædinskoga gene-

ralata povjerio jednom Ëasniku. Tada su raspuπtene

stare kapetanije, a Generalat je podijeljen na dva

regimentska podruËja sa sjediπtima u Kriæevcima i

–urevcu. Hildburghausen je tzv. Statuta Valacho-

rum 1737. dao zamijeniti sa Statuta Confinianorum

Varasdiensium259.

Dijakovich Stupovacha, Vukovie, Kaniska Iva, Cziglenicza,

Kapelicza, Vlasky, Passian, Dicknick, Miriska mala

y velika, Kossleyn, Garesnicza dolna,

Pallesnik cum Sdenchech 13

Szinkovich Berek, Petrichka, Samaricza, Simliana dolna, ostri Szid,

Garesnicza gornia, Simliana gornia, Podgorich,

Popovecz, Bersslanicza, mala Kutina, Chyajra,

Begovacha 13

Mathias Babich Platnicza, Dolnia Narta, Stara Narta, Kollarevo szelo,

Utiskanj, Ivainska et Babinecz, Hrastovecz,

Szreskay Gyurgyicz, Krusskovecz 11

Mersliak Sischany, Stefaina, Dies Katicza, Ulaminecz,

Tussniara, Martinicz, Krissich, 7

Predragovich Verllinska, Pobijenik, Suhaja, Grabovnicza,

Mikloseum Pressa, Bojana, Millassevecz, Vagovina 9

Joh. Habijanecz Bernarovecz, Lipovchanj, Czerina, Dragichevecz,

Boszillievo, Kopchevecz, Pollanchany et Pokluvany,

Deresa, Chasma, Draganecz, Komussevecz 12

Thom Habianecz Novo Szelecz, Obedische, Akessinecz, Vessesche,

Konchani, Bernarovczy 6 27

Georg Habijanecz Dijanovecz, Deressani, Oczaginszy, Sobochanj,

Grabirie, Sumechanj, Tussnary 6 ˘

Ivanicher Georg Mihalevich Predavczy, Bethlinczy, Krissczy, Obreska gornia,

Obreska dolnia, Marchany, Lovary, Nou Sussnariya 8 ˘

Busziakovich Kriss, Bunianj, Sirincy, Johovecz, Hrastovnicza,

Rechicza 6

Petrinia 1

Summa 186

Sumarum 344

357/175

Izvor: Kriegsarchiv Wien, Wiener-Hofkriegsrat, Exp/1749-12-454 od 11.12.1749.

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

113112

256 Æeljko Karaula, „Budi odan caru“ i „©to bog dade i sreÊa junaËka”. Warasdiner 1538. ∑ 1913., Podravina, 19, 2011., str. 150-152.

257 „Godine 1718. car Karlo VI. je u Varaædinski generalat uveo novi austrijski zakon o mjenici i apelacijski statut. Osobito

apelacijsko pravo, koje se odnosilo na sudsku kontrolu graniËari su najradosnije pozdravili, buduÊi da im se stalno dogaala

nepravda i da su se krπila njihova zajamËena prava. U potpunosti propale financije Carstva imale su za posljedicu da se

graniËarima godinama uskraÊivalo zasluæeno zlato. Ta, kao i druge loπe prilike, ponukale su graniËare na to da im æalbe vode s

najviπih mjesta. Nalog za uklanjanje loπih prilika Car je dao vojvodi Hildburghausenu. Nakon jednogodiπnjeg boravka u

Varaædinskom generalatu vojvoda je Caru predoËio nove statute koji su se odnosili na reorganizaciju generalata i uklanjanje

loπih prilika. 26. sijeËnja 1737. Varaædinski graniËari su se radi publikacija statuta i prisezanja na iste koncentrirali u Kriæevcima.

Doπli su uz noπenje stjegova na Ëelu kolone i u punoj opremi. Tada se organizacija Varaædinskog generalata sastojala od Ëetiri

kapetanije ∑ Kriæevci, IvaniÊ, Koprivnica i –urevac ∑ s dodatnom podjelom na 30 vojvodstava (satnija) sa sveukupnim bro-

jem od 8000 ljudi. Duboko dirnuti naklonosti i miloπÊu Njegovog VeliËanstva, nisu se libili nakon publikacija statuta vojvodu

staviti na ramena i nositi ga okolo. Prema tim statutima Varaædinci su bili podijeljeni u dvije pukovnije, svaka s Ëetiri batalju-

na po pet satnija. Stanje svake pukovnije: 4000 strijelaca, 5. satnija husara po 100 jahaËa i 34 topnika. Do trenutne provedbe

ove organizacije nije doπlo buduÊi da je izbio rat s Turcima te rat za austrijsko nasljedstvo.“ Æeljko Karaula, „Budi odan caru”

i ”©to bog dade i sreÊa junaËka”. Warasdiner 1538. ∑ 1913., 1984., str. 151

258 Fedor MoaËanin, Vojna krajina do 1787., 1997., str. 49.

259 Karl Kaser, Slobodan seljak i vojnik, 1, 1997., str. 115-116.

Vojnici iz Varaædinskoga generalata, a time i

sa πireg podruËja oko Bjelovara, borili su se tijekom

prve polovice 18. st. u nizu ratova: „U ratovima

protiv pobunjenika Rakoczya od 1703. do 1710.

godine sudjelovali su pod zapovjedniπtvom grofa

Hanibala Heistera. Dokazali su se u borbama 1703.

godine kraj »akovca, Æeljeznog i Gyıra (Raaba),

1704. kod Thyrnaua. 1705. godine kod pacifikacije

Erdelja borilo se 3000 Varaædinaca i na Szibopaflu

su osvojili utvrenja. BuduÊi da nisu imali milosti,

svi su zarobljenici poubijani. U bitci kod TrenËina

1708. godine Rakoczy je potpuno potuËen i opet

su Varaædinci bili ti koji su doveli do odluke. U

ovaj vremenski odsjeËak ulazi regulacija primanja i

hrane graniËnih Ëasnika i njihovih sastava. Tako je

godiπnje pripadalo na primjer: satniku 100 gulde-

na i 156 rali njive kao i 34 rala livada; stjegonoπi 32

guldena i 49 rali njive kao i 22 rali livade; pjeπacima

16 guldena i 18 rali njive kao 4 rala livade. Godine

1705. Varaædinska krajina podreena je BeËkom

dvorskom vojnom savjetu. Do tog je trenutka bila

podreena ratnom uredu u Grazu. U ratu s

Turcima od 1716. do 1717. godine borili su se pod

general bojnikom grofom DraπkoviÊem kod Rovija

i Sv. Katarine, u posljednjem boju s velikim gubici-

ma (…). U ratu s Turcima od 1737. do 1739.

godine Varaædinci su se borili, formirani u tri

bataljuna, pod pukovnikom Minskyem. U bitci

kod Banja Luke 4. kolovoza 1737. godine svojim su

odluËnim ponaπanjem pred prijeteÊim porazom

saËuvali zbor Hildburghausen. U odluËujuÊem

trenutku kad je veÊ sve nadiralo natrag, napadnuti

naprijed i straga, preokrenuli su redove i vatrom

su odbili bijesne napade Turaka. Bitka kod Banja

Luke jest spomendan u povijesti Varaædinaca.

Vojvoda im je izdao potvrdu o njihovom juna-

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

115

Warasdinsche graniz Statuta in der national Sprach

Mi Carolus po Bosi Miloschi Zebrani Rimszk Czeszar, vszigdarSzmosen Nemski, Szpaniurszki,Vugerszki, Cheski, Dalmatinszki,

Horvaczki, Sklavonszki, y Servinszki krayl, Veliki Herczek Au-strianszki. Herczek Burgunczki, Sztaierszki, koroski, krainszki, yBirtenbergszki, Gornie y Dolnie Silezie, Markes Muravszki, Gornie yDolnie Lusatie, Grof Haubtspurgski, Tirolszki, y Gorichki. etc. etc.

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

114

260 Hrvatski dræavni arhiv Zagreb, Uvezeni spisi Varaædinskog generalata, knj. 5. br. 222., fol 58-76. Zahvaljujem kolegi Goranu

Vreπu na uËinjenoj prvoj verziji transkripcije.

pridajusze (59r) od Ceszarszkoga Voinichkoga

Tolnacha Auditori, koj vszaki Szvoie kraine prite-

kuche tusbe, y Szuprotischine polek pravicze y

oszebuino oveh Articulusev Szudili budu.

Articulus Trety.

Vu chinih illi pregrehi, Remet mira y hasznih

obchinszkih glavnoga Zgubleinia vredni oszebuino

pako vu Liudomorsztva zapodadnijeni presz odla-

ke Vremena uloviti Z-orusiem koim zlo vuchi-

nieno ie, k-Profuzu onoga meszta posztaviti, y po-

szlati, y dasze Comendanta vsze pripecheinie pove-

dati jma, na iz izkavainie pregrehe od niega k-

Auditoru posalesze y po Szudu odluchenom krain-

szkem, Sententiu ili dopitainie polek pravicz oveh

za pregrehu szvoju Zadobiti mogli budu.

Articulus Cheterti.

Vu mestih pako pripecheiniah, ali pregreih,

kakoti vu Szvada presz kervnoga preleiainia ali vu

zemal ali grunta, ali drugih Praudati sto vise pet ali

πest Rainiski neiznesze, knesz zdvemi posztaresemi

(59v) od Szella koisze y Sznim Zakupa vszako Leto,

kako ie gori Recheno izebrati y prisechi moraju,

takove prekersitele ili krifcze Zapreti ili vu Rest deti

mogu, doklam polak Szuda pregrehu naplate, ali

poruchansztvu Zverhu plachainia Szpomenute

Sume neposztave, drugach pako obdersavaiuchi

obdersati mora na navlasztito pako vu Szvadah

polak Articulusa Sestoga, De delictis privatis &

publicis Szuditisze jmaju.

Articulus Peti.

Knezov dusnoszti ieszt, ne Szamo vu Szvoi

knesij broi od vszeh his znati, y Liudi, nego y od

vszeh glav Muskoga Szpolia koi vise Szedemnaist

Let jeszu, nai dobro Znadu ov takovih broi y obo-

dvoie vu Catalogusu, iliti Specificatij napiszano

Voivodi vszako Leto dadu, y oni Comendantu vu

posztavleni termen obznane, y da vszaki muskoga

Szpola szedamnaist Let jmaiuchi naisze dobro

hrani y naniegasze pazi;

Articulus Sesti.

knezov naiveksa Szkerb bude, dasze te(r, op.

G. V.)sze na vsze nachine vsze pregrehe y zlachina

obchuvati, ako bi pak koi bil Zmetnih koi bi Zlemi

Liudmi (60r) dersal, y ufkaniuval, jmasze pri Au-

ditoru takov kot neposten ne Szamo iz chasti izhi-

ti, nego tulikai polak pregrehe niegove ali birsagom

birsasiti ali telovnom kastigum kastigati.

Articulus Szedmi.

Dusnoszti oszebuine bude, tate Loviti, nie

Zakupa onem vfkragenem duguvainien kaiszu

pokrali y kaiszeie prinih naslo Comendantu po-

szlati dasze pregrehe nihove po Auditoru iz izkati y

prevideti, kakoti y Szuprot takovim krivczem nai

ostreie proceduvati ili szuditi moglo bude, y dugo-

vainia ukratniena szvoim Goszpodarom povernu-

ti, knezi pako koibi nemarlivi bili vfkrageno dugu-

vainie iz izkati, alibi Zadersali y Rasztepli, ali morti

od tatbena kai jmeli, ali poidasi vutom iznaslisze,

kakoti y drugi paidasi tatbine Szuditisze jmaju.

Articulus Oszmi.

Vsze Szkupa Szp(r, op. G. V.)avlainie ili

kupeinie Zvan takova kadsze knezi y Szuczi izbi-

rani, kakie recheno nai ostreie pot Glavno Szgu-

bleinie, (60v) prepovedajusze, akobi pako kakovo

Szpravische potrebno bilo ne drugach nego Szdo-

puscheiniem Generalovim ali Comendanczkim

Vuchinitisze mora, niti ie Szlobodno iednomu

szellu ali kraini, drugo Szello ali krainu napomoch

Szvati, niti nikakvim nachinom prosziti, nego

vszako szello, vszaka kraina ali Capitania, akobi k-

Szpavlainiu kakovomu pravichni zroki bili, naisze

Szvoiemi Dersi, y od pri ∑ Szvainia druge kraine

naisze haba, Drugach kastigu puntarov terpeti

hoche,

Articulus Deveti.

Priszegum pako knezi y drugi posztaresi po

sivom Bogu y prechistom Boga Rodiczum De-

viczum Marium y po vszeh Szveczih zebranih

Boga, na pre posztavlene Articuluse zavezatisze

jmaju, Zverhu toga da obechaju Bogu y vszemu

kerschansztvu, nam y nasim naszlednikom pra-

vichnim, Generalom y Comendantom Sztalnoszt y

pokornoszt obdersavati, y dobrom Sifleiniu Szu-

protivna, y vsza miru obchinszkomu Szkodliva

prepovedati, oszebuino pako vszem pret Szobum

(61r) tusechim, negledajuchi bogata nit Szirote niti

darov niti iz Liubavi, ali odurjvainia, polak pra-

vicze isztinszke y Szuda, do konchainie vuchiniti,

Szverhu toga Sententiu vu vszem Szposnati polak

Szvoje moguchnosti vszigdar doprineszti jmaju,

Prilog 2. Statut Varaædinskoga generalata 1732. 260

Met osztalim obchinszkim poszlom oszebuino

nakaniliszmo, da vszim y vszakomu narodu Cze-

szarsztva, nassega podlosnomu, Pravicze Za obder-

sainia Mira obchinszkoga Hasznovito posztavesze,

duguvainih nekuliko na veksu obchinszku haszen

krainam Varasdinszkim Zovim Pattentom ali ta-

bulum /knigom ∑ naknadno upisano, nap. G. V./

zapovedati dokonchali szmo, poklakam Lucztvu

iliti puku krainszkomu ondi Sztoichemu Pravicze

Articulusi od nasih pregiev dane, y pred nekuliko

Letmi ponasz potvergiene ieszu, metemtoga Zbog

iz Izkavainia ili previgeinie poszla Generalie

Varasdinszke Dotikajuchega: po poszlani Comissie

obnaideno y nam met drugim napervo dano da

nekoi iztih Pravicz Articulusi tak po zli navodj

poruseni, mesainem Vremena Chisto Zableni y

drugach vszakoiachki Zamugeni, (58r) y krivo

doszat pretolnacheni ieszu, y vu izti Generalij tak

met Szlovenczi kak vlahi, vnoge Szmutnie y

Szuprotischine Szbog Sztarih nihovih Articulusev

vu Szpomenuti Generalij vechkrat pripeckalesze

Jeszu, potrebno Szudilismone Lepram perve fa-

linge popraviti, nego polak nam poglavnikom

prisztoieche y vszigdar Zadersane oblaszti, Za bolse

Raszmeinie perve pravicze Bolse pretolnachitj,

nove pakona bolse y dalesnie Ravnainie dati, y

Sztanovitih Zapovedih konecz, tak Zbog obchin-

szkoga kak navadnoga duguvainia y podlosnoszti

Szoldachke ili voinichke, kak takai dusnoszti

obdersavainia, pravicze zovim dabi napervo danim

piszmom posztaviti, kako takai ove iszte Articuluse

ili Statuta, za vesz met Szavum y Dravum Zader-

sani Voinichki puk odluchiliszmo. (58v)

Statuta, Pravicze ili Articulusi krainischanov

Varasdinszkih, ili Puka Voinichkoga met Szavum

y Dravum sztoiechega.

OD Szudeinia ali Ladainia.

Articulus Pervi.

Vu vszakom Szellu krainszkom naibude ieden

Szudecz ali knesz, chlovek naimre Za chaszti Szvoje

obnaszaino Zadovolen koi nato osztavleno vreme,

vu Meszeczu Aprilu, pred Dnevom ∑ Szvetoga

Giurgia, od obchine szvoga Szella za iedno Leto

Zebratisze jma, polek sztare navade Comendantu

nasznainie datisze jma, koiega ako vrednoga naide

potverdi, ako pako vrednoga nasel nebi drugoga

Posztavi, y pred Szudom Auditorszkim zbog

odlucheinia pravicze polak Articulusa doli

doiduchega Devetoga priszechi moral bude.

Articulus Drugi

kakoguder negda vu drugih Capitaniah veliki

Szuczi biliszu, tak pako Comendantom od seh dob

Krisevczi, Coprivniczi, Ivanichi, y Gyurgievczu

tak nim Bog y Blasena Divicza Maria y vszi Szveczi

pomozi.

OD Szudov.

Articulus Pervi.

Sztalis ili meszto vszakoga Szuda Auditor-

szkoga, vszigdar jma biti vu one Capitanie Gradu,

y ondi Sze Pde. dersale budu, y vuti konecz termi-

nus Pdu. jmajuchem od Auditorov posztavitisze

hoche kada Pdam. Szud bude, koi vszakoi Pdi.

Dokonchainie vuchiniti vszu Jakoszt jmaju, Vu

Dugovainiah vendar vexih, y tesesih ako-bi potre-

bno bilo officzirov koi Znadu Jezik krainszki, te

Articulus Drugi.

Auditorove Chasti bude Cituvati, (61v) ili na

Szud Szvati, ytak perva takova Czitaczia ili Za-

szvainie da bude peremptorie toie da vszaki on koi

ie pozvan taki doiti jma, druga mora biti da na

Szud poszvani kakovo oszebuino izprichainie,

nemajuchi doiti moral bude, Sztranke obedve vu

personi Czituvatisze jmaju, koim na dva tiedna ter-

minus ako naduse nebi sze odlechi moralo poszta-

vitisze mora.

Articulus Treti.

Vszaki obtuseni na instantiu tusechega k-

Szudu posztaviti Sze ima, y pravo pozvan odgo-

variati mora.

Articulus Cheterti.

Szuprot niemu koi ie na Szud pozvan, ako na

dve Zapovedi po Szudu piszane nedoide imasze

kako tver-dokornik obszuditi, y tusechemu polek

obnaidena dugovainia Pdu: dokonchati, tverdoko-

rnik pako koi nedoide Sztroske platiti mora.

Articulus Peti.

Na pozvainie Pdeno: Za pervo Zapovet ili

Zvainie tusechi trideszet kraiczerov Za drugo

dvakrat tuliko platiti mora (62r) tak da po dokon-

chani Pdi. plache dva della Szudu, a treti del Za

onog koi Pdu. obdersi Szlisato bude.

Articulus Sesti.

Niedna Szprichavainia terminusa Zvan osze-

buinih Zrokov odlechi nemaju, y drugach ako te

oszebuini Zroki, y Velikocha Duguvainia navadni

Szud od(v, op. G. V.)lekla nebi, y kadebi mozebiti

Potrebno bilo Szvedoke napriszegu Szvati, vszaka

Pda: na ienkrat dokonchatisze jma, duguvainie

polek napervo davainia y probu-vainia Szuditisze

jma, ako pak osztale Pde: vu oveh Statuteh ali pra-

viczah naitisze nebi mogle, polek pravicze obchin-

szke Szuditisze jmaju ali moraju, paziti ie vendar

potrebno da praudasi predi ali potlam Sententie

puta pravicze pogubilj nebi.

Articulus Szedmi.

Vu davainiu Szvedochansztva ne dabi prisze-

gel polek navadbe vlaske, nadrugoga dasu (62v)

nego vszaki poszebi dasze pita, od Sznainia y

vigeinia, Zverhu koiega na dusu Szvoiu priszechi

bude moral, koi pako Bolie probuval bude Au-

ditorovo ie Dokonchati;

Articulus oszmi.

Niedensze nemore pusztiti na priszegu nego

da bude trezen y tasch.

Articulus Deveti.

Od Szententie Auditorszke k-tolnachu voini-

chkomu Gradechkomu, akobi koi Appeluvati hotel

taki pri Pde: ali vu Deszeti dnevi pri Auditoru

oglaszitisze jma, ako Deszet dan preide, duguvainie

dosugijeno y ob Szugieno osztane, on pako koi

Apelluie Vu chetirih tiedni dusen ie Apellatiu

vuchiniti, y vu dveh meszeczi Za nium Sztati, ako

sze pak to iedno ali drugo obdersavalo nebi

Sztranka koia na Apelatiu Zvana, za osztavleinie

apelatie, y vuchiniene Sztroske k-Szudu

Articulus Deszeti.

Sententia ili dopitaine pravdeno kadi neszu

Apelatie,po deszetom Dnevu dasze exeqaerati jma,

koi bisze pak nepokoren (63r) izkazal polek ob-

naidene nepokornoszti, naisze kastiga venda dasze

duguvainia polak Szuda prei konecz vuchini.

OD Duguvain Goszpodarsztva domachega

Articulus Pervi.

Vszakomu Szelu ali mesztu Sztanovite megje

od Comendanta, ali po odluchenemi officiri posz-

tavitisze jmaju, popiszane takove megie y Co-

mendanti, ali vaivode y Auditori jmati moraiu,

vszem Szellam ali tulikai krainchanom, Za nihovo

Ravnai nie y Znainie, Za vekse Szegurnoszti radi,PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

117116

na nihovo potrebuvainie takovi megyaski Liszti od

Comendanta Za koie petnaiszt grosi polositi mora-

ju, dobrovolno datisze jmaju, Szadasni Goszpodari

/Raszma akobi Goszpodari szami, Szvoie dobre

volie Liszte takove Seleli jmati/ I na izvageinie, ali

ie mainie takovih megaskih Lisztov Zniednim

modusem pritruczani nebudu, jos mainie pako da

vre takove jmali budu (63v) dabie od doiduchih

Comendantov potvergiavati dati morali, kakoti

takovi ienkrat dobleni Liszti iakoszt Szvoju vszig-

dar jmali budu, nistar mainie na veksu Sztalnoszt

takovih duguvainih, y naimre da vnoge prite-

schicze, tusbe, kako takai Szvade Szbog megih kak-

szeie doszat pripechalo Zakratesze vszaki nay pot-

lam krainschan koi na novi grunt doide ili Za-

sztupci, od onoga vremena Comendanta Zverhu

iztoga grunta Liszta Szakum niegovom potpisza-

noga, y navadnom pechat j um Zapechachenoga

vu koiem vsze megie iztoga Grunta popiszati sze

jmaju prosziti y vuzeti mora, za koiega Lepram

ieden Rainiski y deszet grosi platiti moral bude.

Articulus Drugi.

Ako gdo y Za Sitek na poliu Sztoiechi, ali za

koiaguder druga gibucha Duguvainia, Zdrugim

Sze pogodi y kupecz to Zdvemi ali tremi Szvedoki

poszvedochiti mogel bude tako va pogodba Sztalna

bude razma akobi ieden ali drugi (64r) vise od

polovicze kvaruval, alisze vfkanil.

Articulus Tretij.

Nieden ne Szme presz Znainia Comendan-

tovoga na Drugo meszto prenesztisze, y Sztalno

nasztanitisze, niti grunta szvoiega ob Szvoioi voli

Zdrugim premeniti, Jos mainie drugomu kakbi

Szam hotel Czeduvati, ali osztaviti, y poklakam

goszpodari Baπtine ili Grunte jmajuchi od vszeh

podankov iliti muskeh dachi prosztiszu takovim

Goszpodarom ili krainchanom na meszto plache

za Szlusbe nihove Voinichke za obchuvainie krain,

takovi grunti y Bastine daneszu, y iztoga Zroka

vszigdar takovi grunti ili Bastine Czele zachu-

vatisze jmaju, koievu vszaki Capitanij y voivodztva

popiszani budu, koiem gruntom zemlie Szlisa-

iuche, y polek Sztare navade odmeriene, ali kaksze

znovich dokoncha, stose knim pritosi ali odluchi,

nigdo na meinie (64v) Szpraviti niti odgrunta

nikakovem modasem tadati nebude Szmel, druge

pako prilosene y k-Bastinam neszlisajuche, niti

oszebuino potrebne Hisicze, y takove Zemlie Zo-

glaseiniem pri Comendantu pervo vuchinienim Za

navadnu Czenu krainchani Szlobodno prodavati

budu mogli, vendar rodbini blisni naimre grunta

nemajuchi, y osztalem naipotlam krainchanom

domachem ponuditi y dati sze jma, Redovnikom

pako presz dopuscheinia odnasz jmajuchega nika-

kovih Zemal, niti nikai negibuchega Sto do Szada

jmali neszu kupuvati Szlobodno nebude.

Articulus Cheterti.

Vszakomu ako drugach na Szvoiu Zemliu do-

iti nemore, po zemlij Szuszeda Szvoiega vu navad-

nom vremenu y presz kvara Hoditi y Voziti, do-

puscheno ie, kuliko pako moguche, dasze Blisniega

zemle haba.

Articulus Peti.

Ako gdo Szvoiega kai komu zalosi, (65r) pak

do posztavlenoga terminusa neplati tak na prosniu

onoga koi poszudi, imasze dusnik opomenuti da

Zalog izkupi, y ako vu vremenu treh meszeczi

neodkupi Zalog po knezu, y dvemi ali tremi po-

sztaresemi od Szela preczenitisze jma, y Creditoru

iliti niemu koiposzudi glavno iz interesem naplati-

tisze ima, drugo pako Gospodaru koi ie zalosil

povernuti sze mora.

Articulus Sesti.

Ako koi komu presz pogodbe ili volie onoga

chiie ie duguvainie kvara vuchini, tak polak pre-

czembe onomu komu ie kvar vuchinien naplatiti

mora.

Articulus Szedmi.

Testamentumi pako Szverhu duguvainia

Szkoim Disponuvati ili razluchiti dopuschasze,

pred knezom ali pred Redovnikom sztremi ako

moguche Szvedoki ali naimeinie dvemi veruvane-

mi Delatisze jmaju.

Articulus Oszmi.

Goszpodarom presz decze umiraiuchem vdo-

va, Brati y Blisni (65v) Rogiaki, polak pravichno

vuchinienoga Testamentuma, ako pak nebi vu-

chinien bil, polak obchinske pravicze, y reda vu-

gibuchem Succedusi, jmaju pako vdovicze Szpri-

voleiniem Comendantovim vfainie ako musa koibi

Za vojuvainie prikladen bil, vszeti hotele budu,

Succeduvati akobi pak vdovicze po Szmerti gosz-

podarovi nebi bile za musa, Brati ali blisni Rogiaki

za Szlusbu Krainszku prikladni nemaiuchi pervo

Szvoiega grunta pret Drugemi osztalemi Sztran-

kami, vsze negibuche osztavleno zadobiti, y po

szmerti Goszpodara Grunta vu vszem negibuchem

niemu Succeduvati, Akoli pako udovicza vech

zamusa poiti nemogla ali nehotela, ali Musa Za

Szlusbu Krainszku neprikladnoga vuzeti hotela,

kako takai akobi vdovicza Brati y Blisni Rogiaki

pomreti vftegnuli, ali izti Rogiaki y brati za Szlusbu

krainszku y obdersavainie Goszpodarsztva pri-

kladni nebi bili, drugi Sztranszki na takov grunt

koi kszlusbam (66r) Krainszkim y obdersavainu

Goszpodarsztva prikladen y vreden bude, od Co-

mendanta posztavitisze jma, kakoti to y onda ka-

debi vsza hisa odemerla ali kako Zbog koiega guder

Szrogka grunt prazen osztal, Comendant obdersa-

vati mogel bude, akolibi pak Goszpodar Szdovi-

czum zakupa Szine osztavil, tak pred vszemi dru-

gemi y Rogiaki Goszpodarovemi naistaresi szin

ako oszemnaiszt Let jmal, y Szlusbe krainszke pri-

kladen obnasati ij moguch bude, vu vszem ne-

gibuchem jmetku Succeduval bude, drugi pako

brati mlaisi koi oszemnaist Lett nemaju /razma

akobi Comendant kak odnih oszebuino neod-

luchil/ Lepram vu Gibuchem razluchefsi vsze ne-

gibuche, szesztrami iednako Szbratom dela budu

jmeli, kadasze pak Goszpodar novi Szbrati Sze-

sztrami Szdoviczom, y Rogiaki Delil bude polek

sztare navadbe vu kasu Krainszku Deszet Rainiski,

Comendantu pet, a voivodi dva Rainiska iz vszega

Comunszkoga, ili obchinszkoga jmetka platiti

budu morali Drugi pako Goszpodari novi koibi

(66v) na grunt ali Bastinu, odkoiebi vszi Szini y

Rogiaki pomerli, Zasztupili y takovoga grunta

dobili, od Czele Bastine dupliczu od mensega pako

grunta ili Bastine polak proportie illi prilike ali

vrednoszti dve tretine, poloviczu, ali cheterti tal

Szpomenute Sume ali takse platiti mora.

Articulus Deveti.

Vole, koinie, krave, koze, praszcze, y Sitek

vszakoiachki obdersavajuch obdersavati morana,

prodavati, y kopuvati, Dopellati, y odpelliati szlo-

bodno ie, vu Generalij y Szvan Generalie, nego

akobi menkainie vu kraini ali potrebocha domacha

voziti Szkratila, y otudabi Comendanti zakratili.

Articulus Deszeti.

Nikomu ni Szlobodno presz dopuscheinia

Comendantova, y odkazaina oszebuina Zverhu

meszta Vuchiniena Sume, Loze, Germe, niti gore

kerchiti, y vu polie Szinokose ali Goricze preo-

brachati.

Articulus Jedenaiszti.

Sirovina vu Hrasztovih, y Bukovih Sumah

krainschanom koi druge Goszpode potlosniki

neszu. (67r) koim zakratitisze more, v Szem Szlo-

bodna ie, dapache krainchanom Generalie pred

drugemi vszemi Sztranszkemi, y za mensu plachu

kakoti naimre, od veksega praszcza po chetiri, a od

mensega po dva Lesztor grosa vuzimati sze jma,

Dopusztiti im sze more, od sztranszkeh Pako akobi

kem Comendanti Siriti Dopusztili od velikoga

Praszcza po Sest grosi, a od mensega po tri vuzeti

mogu.

OD Chinov illi Pregreh oszebuinih y ochiuesztih

Articulus Pervi.

Tatbina koie preczembe ali vrednoszt tride-

szeti ali Raszbiiainiem dvadeszet Rainiski vuchi-

niena od Auditora ali Szudnoga Sztola, Szvu zum

ali kastigum ochivesztom kastigatisze jma, vu

Veksih Pako tatbinah obnaideni, ne vu penezi niti

drugemi kastigami nego polek karolinszkeh, y

Ferdinanda pravicz zaidnum tojeszt glavnum ka-

stigum kastigatisze jma. (67v)

Articulus Drugi,

Akobisze pako koi Drugi ali treti put vu tatbi-

ni obnasel, akoprem vszaki put meinie bi vukral y

tatbina zo-szeb vuzeta vnogo izneszla nebi, polak

Regul y Zapovedi karolinszki y Ferdinantszki pra-

vicz obsugien Szgubleiniem glave kastigatisze jma.

Articulus Tretij.

koi duguvainie kakovo mense vrednoszti ali

preczembe nego ie gori jmenuvano vfkradne,

Vfkradneno Zakupa kvarom vuchinienim pover-

nuti jma, Chetiri ali polek previgeinie szuda vise,

ali nai vech deszet Rainiski Birsaga plati, ako pakPO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

119118

vise toga koga presz Szmertnoga vudarcza vudri ali

rani Zvan Zadovalschine rainienome dati morane

Polek Articulusev karolinszkih ili glavnih kasti-

gatisze jma.

Articulus Cheterti.

Ako chia Vozna marha, ali druga drugomu

kvar vuchini on kvar po szuszedi jmasze preczeniti

y od Goszpodara Marhe naplatiti. (68r)

Articulus Peti.

koi drugoga Marhu koia kvar Vuchini, iz

Malovrednoszti tukel ali Rasal bude, on Goszpo-

daru Marhe kvar vuchinien naplati, kvar ali Ranu

Marsetu vuchinienu naplatiti mora, y Razma toga

Zbog malovrednoszti kulikosze obnaide kasti-

gatisze jma.

Articulus Sesti.

Vu Szvadah koie presz Ran veksih kervnem

preleiainiem pripetesze krivecz pet ali polek ob-

naigeinia Auditorova vise ali naivech pako oszem

Rainiski, y Rainienomu Sztroske, y kvar y Barbera

naplatiti dusen bude. vu drugih pako Szvadah koie

presz vszakoga kervnoga preleiainia szablam ali

orusiem do modricz pripetesze krivecz takov ne vu

penezi nego polek obnaigeinia y pripecheinia

Szdrugom kastigum kastigatisze jma. (68v)

Articulus Szedmi.

Zbog takovih pako Szvadi, akoprem rainiena

Sztranka nikakovo tusbu nebi napri dala, Szuprot

takovim akosze videlo bude iz Chasti Inquiruvati

sze more.

Articulus oszmi.

Lotri, kot kurve zvuzami ob kruhu y vodi ches

nekuliko dan, ali kastigom ochivesztom naisze

kastigaiu, zakonszki Lotri pako y Szilniki, Com-

mendantomsze napervo dati jmaju, Zverhu koih

Auditor Inquirovati jma, y ako vech puti vu ta-

kovom okriveni obnaidusze gledechi persone pre-

kersitelov kastigom telovnom kastigati sze jmaju.

Articulus Deveti.

Nepokorni Szini, ali tulikai koibi vuchem vek-

sem Roditele ali sztarese szvoie szbantuvali, polak

velikoche pregrehe zvuzum posztom y Boiem, ali

jos ostresemi takvemi kastigami kasztigatisze jmaju.

(69r) Ako pak mensa pregreha bi bila szuprot

takovim presz tusbe Roditelov szuditisze nemaju.

Articulus Deszeti.

Penezi, Birsagi polek odlucheinia Comendan-

tova vu Insztructij posztavlena naisze Apliczeraju.


Profuzom od Szuda, od Restantov ili zapor-

nikov, nevech nego dvaDeszet y pet kraiczerov

plache vuzeti Dopuscheno ie.

OD Duguvainia Voinichkoga.

Articulus Pervi.

Krainchani kaiti Voinikiszu pot praviczami

Voiachkemi nai budu, y Szvoie szlusbe ili chasti vu

Personah Verno y marlivo oversavati jmaju, nitisze

od takovih Szpenezi odkuplavati mogu drugach

pako Vuchinifsi Szkastigom Szpodobnom, y sztu-

likemi penezi szkulikemi od Szlusbe izszneti Radi-

bisze, ali y vu Duplom iz onem koibi kai priel kasti-

gatisze jmaiu, koie tak od plachnih kak odnepla-

chnih Razumetisze mora, ar akoprem (69v) nekoi

plache nemaju, vendar Grunte ili Bastine Vusi-

vaiuchi, Krainszke Szlusbe obnasati Dusniszu,

Szbog koie voinichke pravicze ili szloboschine

jmaiu.

Articulus Drugi.

Voivode jmaju Biti Liudi voinichki, dobroga

Sivleinia presz vszake Szumlie, kakove Malovred-

noszti, y pravichni Liudi, akobisze pako vu kakovi

Malovrednoszti kakova Szumlia Szuprot nim

jmala, ali akobi od takova Zlo chineinia, pri Co-

mendantu obtuseni bili, poszli tusbe takove po

Auditoru previditisze jmaju, y kakosze naide polak

vrednoszti y pregrehe kastigatisze jmaju.

Articulus Tretij.

Kako takaise ako Voivode kakovoga szmet

szvoih potlosnih, vu kakovom duguvainiu krivcza

obnaidu ravno to Szoglaseiniem Comendantu

pervo Vuchinienim obdersavati jmaju.

Articulus Cheterti.

Vsze Pde: y Szuprotivchine koie bisze szbog

gruntov ali drugoga imetka (70r) met krainchani

pripetiti mogle zroki Rechenim modusem polak

obnaideinia Duguvainia, od Auditorov ali knezov

prevideti y Szuditisze jmaju, voivode Zvan oblaszti

koiu kakoti Capitani jmaju, tak vu voinichkom kak

vu Domachem poszliu falinge pobolsati y pregrehe

kastigati Szvade megiu krainchani y Szbog kakovo-

ga Domachega Duguvainia, pripechene Pde: do-

brovolno sztranke ako pogobiti mogu y presz szto-

la Szudnoga opravitisze more Jakoszt jmali budu.

Articulus Peti.

Na meszto Voivod, zasztafnikov y drugeh

hmiraiucheh officirov kak tulikai koibi po szudu

chaszt Szgubiti vftegnuli, drugi vendar y izbira-

iniem poglavarov po Puku preporuchitisze budu

mogli, ali da tak officiri kak Seresani toieszt krain-

chani vszi verno nasse Szlusbe obnasati terszitisze

imaju (70v) da predi y Lese Vekse Chasti Zadobit

mogli budu, plache y Chasti presz vszakoga regala,

ili plachainia Comendantom ali Voivodam toieszt

presz vszakoga Regala dobivali budu, koibi pako

krainschan kakova Regala Za plachu obetal, ali dal,

kasz: takai koibi takovoga regala vuzel vu duplum

kastigalsze bude, toieszt ono sto obecha pogubiti

hoche, y ios tuliko on koi obecha, kak on koi

vuszme ali vuzeti bi hotel platiti Birsaga moral

bude.

Articulus Sesti.

Plache vszem plachnim po Sztanovitih posz-

tavlenih Comissari delilesze budu, y naimre pred

Capitanom y voivodom da oni Rechenim Comis-

sarom Szvedochansztvu ili Luietantiu Szverhu toga

daszu prieli dadu. (71r)

Articulus Szedmi.

Krainschan vszaki kakoie gori recheno, Szlu-

sbe voiachke verno obnasati dusen bude, y Sto-

guder polek takovih Szlusbi polak Artilerie iliti

Stukov kako profunta takai, y druge osztale potre-

bchine Szoldachke ili voinichke, kak y kada po-

trebno bude, dopeliuvati y privasati kak takai

Sume kadi potrebocha Szobom donesze zaszekati,

Baste y Sancze, kat Szuprot nepriatelu potrebno

bude, kaksze od Comendantov odluchi y zapove,

kopati y Delati dusni budu, drugach pako ker-

cheinie Sum, do veszda Szuprot voli nassi vuchi-

nieno, kako ie vre vu Articulu Deszetom, prepo-

vedano naiostreie y szada prepovedasze.

Articulus Oszmi.

Tulikaise Za obchuvainie szadasnih Gradov,

ili T(F, op. G. V.)estungih (71v) kak takai za po-

bolsavainie ili popravlainie, y akobi potrebno bilo

Znovich druge takove grade Dellati, Delom Szvo-

im primorani budu oszebuino pak na podigainie y

popravlainie His Comendantom danih, y druga

Sztainia Sznasemi Ceszarszko kralevszkemi sztro-

ski napravlena, sto prinih potrebno, bude delati

morali budu; kako tulikai derva Za komen ili ku-

hniu Comendantom y officerom Graczkem ka-

kosze od szada vu Generaliu doiduche Comissie

red napravi, y zapove vozili budu, Szeno na

Szenokosah Comendanczkih, kako y na nihovi

zemliah poszeiani Sitek szpraviti jmali budu pri

takovom delu pako reda,ili premeinainie krain-

schani ob dersavali, y na takovom Comendan-

czkom delu od Comendantov (72r) polek Sztare

negdasne navadbe hranu jmali budu, kako takai

vszaki Goszpodar od Bastine, ili grunta vszako Leto

modusem gori rechenim ieden dan voivodi Szvo-

iemu delati moral bude, na meszto takovih tesakov

Pako, niti Comendant niti voivode peneze potre-

buvati mogli nebudu, od drugih vszeh podankov

vuchembi goder takovi bili, ali vu penezi ali vu

koiem drugom poszliu, ili duguvainiu od Co-

mendantov ili voivot potrebuvanih kakovem goder

modusem Szmisliti bisze mogli Zevszem proszti

budu.

Articulus Deveti.

Szmutnie ali Burke Kakove, vszagdar nam ali

Generalu nassemu ali Comendantom Szvoim

paslivo naglasz dati y prepovedati jmaju. (72v)

Articulus Deszeti.

Na megiah krainszkih vu vszakj Capitanij da

nikako nepriatel kerszchainszki preiti mogel nebi,

Zadovolne Sztrase ne szamo plachni nego y ne-

plachni, obdersavati y chuvati jmaju.


Kadaguder bisze pako Sto Bog mentui kakova

voiszka podigla Zevszeh Capitanij, vszi krainschani

da pache y Dechaki oszemnaiszt Let jmajuchi na

odbirainie turchina, y koiegagot Drugoga nepri-

atela vszi zakupa Szlosno zevszeh Sztrani, y iz pogi-

belium Sivleinia Szvoga Szuprot takovim nepri-

atelom vszigdar gotovi biti moraju y kadaimsze

Voiachko znameinie po Generalu na takov poszel

da, da vszi zevszem orusiem, koie im sze odPO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

121120

Generala odluchi vu ono Meszto y za ono vrime,

kakoimsze zapove y kulikim Zapovedano bude,

(73r) Szpravitisze moraiu, y tam tak dugo chakati,

doklam y drugi dole sztoiechi nie sztichi, y Szni-

misze Szlositi mogli budu, ali pak kamubi General

Zapovedal, akobi potrebno bilo na dalle poitibi

mogli.

Articulus Dvanaiszti.

Ako Szuprot nepriatelliu zvan orsaga poiti bi

morali tako na turszkeh Sztranah dva tiedna, vu

drugom pako orszagu ieden tieden Szami hrani-

tisze moraju Zatim pako vremenom, Szpomenuti

General Za hranu Szkerbeti nim mora.

Articulus Trinaiszti.

Akoprem vszi naimre proszti peszchi plachni

neszu, tak vendar General ali drugi niemu po-

tloseni Comendanti kada potrebocha bude, polek

navade Szadasne praka, y olova toieszt Patrone

polek potreboche Vojachke vszem dati dusen

bude. (73v) J Zato vszem yszleidnem nasem offi-

cirom ondi posztavlenim, y drugim potlosnikom

vernim, koiegaguder oni Sztalisa chasti ali

Conditia Jeszu ondi Sztoiechem navlasztito pak

Szuczem illi Auditorom naπim krainszkim, kako

takai Szadasnim y Buduchim kraine Varasdinszke

Generalom y Comendantom, y osztalim officirom

nasim zovim milosztivo y ostro naruchamo, y

zapovedamo, da Szpomenute Generalie Puka

voinichkoga, met Szavum y Dravum Sztoiechega,

polak milosztivne nasse y Successorov nasih vole,

polak Napiszanih pravicz y Statumov y Articulusev

Mirnoga y presz vszega Bantuvainia vsivati y Ladati

puszte, dasze niti officiri kai Szuprot tem iztem

praviczam, ili Articulusem Szuprotivnoga Vuchi-

niti nepoufaiu niti po drugom pot nieden nachin

Szuprotivnoga kai Vuchiniti neprepuszte. (74r)

nego vsza y Szlednia vunih Sztoiecha da obder-

savaiu y Brane, drugach vu nemiloschu nasu y

Successorov nasih vfpaszti y kastigu naiostresu ter-

peti hote. Akobisze pako Szbog Statutomos Ali

articulusev oveh, kakova dvoina pripetila, za nasz

takove Dvoine pretolnacheinie y Successorov nasih

kako isztih pravicz poveksavainie ali pomensa-

vainie, kako vszagdarCzeszarom y poglavnikom

prisztoisze vszagdar zadersavamo. J kaiti oszebuino

vechputi Szpomenutomu Puku Voinichkomu met

Szavum y Dravom Sztoiechemu Zlijubavjum na-

gnieniszmo, to nagneinie (74v) Zovim joπ bole

pokazati hoteliszmo, da Generaliu Varasdinszku

/koia Szbog osztalih dalesnih vu zaidnem turszkom

Boiu, po Bosi Miloschi Zadobleni meszti y orszagi

za krainu oszavatisze nebi mogla/ od Szada kako y

dszaga mir, y Szegurnoszt, szbag koiega zroka

Generalia ova naipervich odluchena ie kraini pri-

piszat, y za krainu Dersati, ne Lepram Milosztivo

privalamo, nego tulikaise szbog vnogeh nam y

pregim nasim od isztih krainchanov vuchinienih

Szlusbih, y nadalle ufainia da takovevszigdar vu-

chiniti terszilisze budu, onu kojuszu doszat vusi-

vali y prieli, miloschu dajemo, da naimre napotlam

kakoti y doszada vu nasztainienih grunti, (75r)

Szlobodno osztati, y takove nim dane Grunte ali

koim sze napotlam dadu, Mirno y presz vszakoga

Bantuvainia, ili Szuprotischine vusivati mogli

budu; nedvoimo pako da voinichke Szlusbe Szu-

prot Turchinu ali drugomu nepriatelu kadabi

potrebno bilo verno vujujuch vszigdar chinili nebi,

y na odbiiainia nepriatelszkoga Szderchalischa ter-

szilisze budu, Burke Domache ili szmutnie krain-

szke pocheti nepoufaiusze, niti nikai nam nepo-

volnoga, zbog koiega nim dane pravicze Vuzeti

nasz Genuti bi mogli vuchiniti nepotsztupesze, da

pache nam y Successorom nassim kako takai

Posztavlenim officirom vszu pokornoszt y potlo-

snoszt polak vernoszti y dusnoszti (75v) Szvoie,

vszakoiachki izkasu y Vuchine

Jakosztiom ili Svedochansztvom, oveh naseh

Rukum nasum potpiszanih y pechatium Zape-

chachenih Lisztov.

Danih vu Varasu nasem Linczu pervi dan

Meszecza Septembra Letta jeszero Szedemszto

trideszet y drugoga; kralesztva nassega Rimszkoga,

Letta dvadeszet y pervoga, Szpaniurs- koga Pako

dvadeszet y Devetoga; Vugerszkoga y cheskoga

tulikai dvadeszet y pervoga,

Carolus. Eugenius od Sabaudie.

Na Zapoved Czeszarove y kralieve Szvetloszti

Augus: Thom: P: G: od Beber

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

123

262 Fedor MoaËanin, Vojna krajina do 1787., 1984., str. 50-51.

Vaæno je istaknuti kako su se u 1755. godini,

krajiπnici Varaædinskog generalata, korporativno

autoidentificirali kao „obÊina generalije varaædin-

ske“, dræeÊi da su joj kao cjelini bile darivane

carske i kraljevske privilegije u 17. stoljeÊu te koje

ju u to doba, sredinom 18. stoljeÊa, Ëine razliËitom

od bilo koje druge vojnokrajiπke zajednice u Habs-

burπkoj Monarhiji. Dakle, socijalnojuridiËka

„istost“ unutar Varaædinskog generalata i „dru-

gost“ u odnosu prema krajiπnicima bilo koje druge

krajine u Monarhiji je za njih u tom trenutku

vaænija za njihovu „sliku o sebi“ od bilo koje druge,

ukljuËujuÊi i etnokonfesionalnu. Transetnokonfe-

sionalno homogeniziranje varaædinskih krajiπnika

u prvoj polovici 18. stoljeÊa i tome primjereno

mijenjanje „slike o sebi“ nije samo posljedica nji-

hova otpora politici statusnog izjednaËivanja

krajiπnika u habsburπkim vojnim krajinama u to

doba, veÊ prije svega otpora transformaciji statusa

slobodnog seljaka-vojnika u podloænika-vojnika.

Naime, u to su doba reforme vojnokrajiπkih ustro-

jstava veÊ bile fokusirane, kao πto Êe i ostati sve do

ukidanja vojnokrajiπkog sistema u drugoj polovici

19. stoljeÊa, na dva cilja:

a) periodiËno prilagoavanje vojnokrajiπkog

vojnog i napose ratnog potencijala potreba-

ma stalnog prilagoavanja cjelokupne habs-

burπke vojne sile promjenljivim realnosti-

ma, odnosno, imperativima „umjeÊa rato-

vanja“ u Europi i

b) ustrajno nastojanje da vojnokrajiπki sistem

ekonomski i financijski sam bude πto je

moguÊe viπe sposoban pokrivati troπkove

vlastite reprodukcije i to stalno na sve viπoj

razini izdataka. U pitanju je u biti bio pro-

ces refeudalizacije u Habsburπkoj Monar-

hiji u specifiËnim vojnokrajiπkim uvjetima.

Ukratko, vojne obveze krajiπnika postajale su

sve veÊima, kao i njihove podloæniËke obveze ∑

bilo da je rijeË o sve veÊim novËanim, ali i natural-

nim podavanjima te, nadasve, o sve veÊoj tlaci

(raboti). Varaædinski krajiπnici, posebno ona srp-

skopravoslavna jezgra meu njima, kojoj su 1630.

godine i bile podijeljene Statuta Valachorum,

dakle, oni koji su s reformama do sredine 18. sto-

ljeÊa najviπe imali izgubiti i koji su, πto je posebno

vaæno, bili najsvjesniji πto se zbiva s promjenama u

vojnokrajiπkom sistemu, najËeπÊe su se i bunili,

pozivajuÊi se na svoje povlastice. Vremenom su u

tome imali i sve veÊu podrπku krajiπnika razliËitih

hrvatskokatoliËkih provenijencija („Slavonci“,

„predavci“, kmetovi s razliËitih posjeda itd.), koji

su se i sami identificirali s privilegijalnim korpu-

som simboliËki ukorijenjenim u Statuta Valacho-

rum i to neovisno o Ëinjenici da je vremenom u

Varaædinskom generalatu sve viπe opadao iz-vorno

veÊinski srpskopravoslavni demografski udio,

postavπi od veÊinskog u prvoj polovici 17. stoljeÊa

manjinski u prvoj polovici 18. stoljeÊa. Naime, taj

je privilegijalni korpus bio najveÊa kolektivna sta-

tusnojuridiËka brana vojnokrajiπkoj refeudalizaci-

ji.“261

Nakon πto je Marija Terezija 1754. izdala

Krajiπka prava (Militar Graenitz Rechten) kojima je

ujednaËila ustroj Varaædinskoga i KarlovaËkoga

generalata te ukinula posljednje ostatke nekadaπnje

samouprave u Varaædinskome generalatu, meu

graniËarima Varaædinskoga generalata raslo je

nezadovoljstvo zbog toga πto su bili pretvoreni u

regularne vojnike, zato πto su stalno morali rato-

vati po stranim zemljama, a bili su i protiv uvo-

enja novih odora zbog kojih ih Osmanlije „kakti

babe preπtimavaju“. Osim toga poveÊan je i mate-

rijalni teret, strani Ëasnici i dio domaÊih loπe su

postupali, provedena je militarizacija cjelokupno-

ga graniËarskog æivota umjesto prijaπnje samo-

uprave. Splet tih nezadovoljstava izazvao je bunu

koju su poveli stari krajiπki Ëasnici koji zbog nedo-

voljnog obrazovanja nisu mogli napredovati u viπe

Ëinove iako su imali ratne zasluge. Pridruæili su im

se i mnogobrojni knezovi koji su izgubili privilegi-

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

122

261 Drago RoksandiÊ „‘Drugi’ i nasilje u Hrvatskoj 1755. godine: staleæi, konfesije i etnosi u literarnim percepcijama socijalnog

konflikta“, u: Maticki, Miodrag (ur.). Svoj i tu. Slika drugog u balkanskim i srednjeevropskim knjiæevnostima. Zbornik radova.

Institut za knjiæevnost i umetnost, Beograd, 2006., str. 141.

ran poloæaj u druπtvu. Na Ëelu bune bio je kapetan

Petar LjubojeviÊ. Neposredan povod za izbijanje

bune bio je pokuπaj zapovjedniπtva da silom nat-

jera graniËare da daju novac za nove uniforme.

Buna je poËela u drugoj polovici sijeËnja 1755.

godine. Velik broj pobunjenih graniËara skupio se

u selu Severin koje se nalazilo u srediπtu Generalata

te je doπlo do proglaπenja „severinske opÊine“.

Tamo su se u pravoslavnoj crkvi Ëuvali graniËarski

privilegiji. GraniËari su 25. sijeËnja 1755. sastavili

svoje PoteπËice i uputili ih u BeË, πto je predstavlja-

lo kolektivnu tuæbu krajiπnika Varaædinskoga gen-

eralata, u kojoj su navedena sva zla i nepravde,

oblici uznemiravanja, teπke optuæbe protiv nji-

hovih oficira, krπenje njihovih privilegijalnih prava

i zahtjevi za vraÊanje starih krajiπkih pravica.262

Utvrda Severin (crteæ: A. Margetinac, Gradski muzej Bjelovar)

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

125

Prilog 3. Pismo Gabriela JanetoviÊa sveÊeniku Gaju263

Naszlusbu selim moi oche Gajo

Vam moram obznaniti iz zapovedi vsze Ob-

chine, koj jeszu poszlati k meni Knezevicha lajdi-

nonta, chujuchi oni thamo vu Szeverinu, koje delo

delaju za vszu czelu Generaliu dasze tamo opet vu

reischu buna neka ne szpravlya, nego vsze za

Bogha da nikakve bune, niti szpravischa neszpralya

prez znanya Obchinszkoga, koi za czelu Generaliu

opravlyaju, y tam lyude razgovoritedaszeneboie

kakve kastige od Kralicze nasse, niti od regimentov

z druge sztrane krome Bogha drugoga nikoga,

szamo lyudi dasze Boghu mole, niti visse zla ne

chine,ako bi regimenti od koje druge sztrane na-

sztupili, takvim ni triba szamemsze Szpravlyati, y

thamo komanderati, nego taki na znanye vu Sze-

verin Obchini dati, oni hoche commanderati kamo

sto bude tribalo, y thamo poslyite vszim kne-

zovom, da nitko szam o szvojoj neszpravljsze volyi,

jer bojatiszeje da po szvu Obchinu zlocheszto ne-

bude. Takai oberbomesztar Zdelar y Lyubojevics

kapetan prosnyu poszlal jeszt, dasze y za sztrase da

neosztave, nego na szvojusze postuposztave gdemu

jeszt, kakoszusze y szam obechali, da szvoi standar

osztavitineche, akolibi osztavili, takobiimaliveliki

odgovor u czarszkom Dvoru vsza obchina. Y mo-

lim vasz moi oche prilosite szvoi trud ako bi lyudi

szkupa nebili, nego y po szeleh daite oglasziti.

Sztem ostajem vu Sdrallove

Dan 27. Januariussa Letta 1755.

Gabriel Janettovich

feltbebl, m. p.

Prilog 4. PoteπËice krajiπnikª Varaædinskoga generalata264

Naπe poteπËice k plenipotenciji

deputirtom priloæeni i trplenj

1vo.

©to su naπi poglavnici milostivi cesari i vaπe

kraljevsko VeliËanstvo milostivo vu privilegijeh

darovali, ponizno molimo poleg njih vu vsem

dræati, a ne kako smo Ëuli, z novijem krajinami

dolne i gorne Slavonije i Horvatcke, koji nijesu

kako mi privilegirani i naπih starih pomoÊi i krvo-

toËenijem Vaπem VeliËanstvu podloæeni, da bi nas

nejednaËili ponizno molimo, nego kako najprve

Vami verne, poleg privilegije vu milostiobdræavati

kako i naπe stare.

2go.

Mondur, kako godj naπi stari za prvih cesara i

za Vaπeg VeliËanstva do ovog mondura nosili, i

sami sebi kupovali i z velikim veseljem vu njem

sluæili, hoÊemo i vu napredak, a ovog nemaËkog

mondura dalje nositi nemoremo, ar ga nijesmo

obikli, veÊ vu starom monduru, kao i dosad

Vaπemu VeliËanstvu verni i pokorni bili na vsaku

sluæbu vojaËku, od kojega i ovaj stanoviti zrok pri-

dajemo: da Turci i naπi neprijatelji najbliæni vu

starom monduru za junake preπtimavali jesu, a sad

poleg Vune kod Kostajnice nas dozivali, da nas pod

ovijem nemaËkim mondurom kakti babe preπti-

mavaju.

3to.

Izpisati ne moremo, kolikogod nas sila pri-

moravala, da od naπijeh naselenijeh i kuplenijeh

zemalja i z krvijom zasluæenije vinograd, livad i

πumah potrebuje preveliku sumu penezi imati.

Vaπe VeliËanstvo!

mi smo med zemljami naj siromaπniji, ako

nam godina rodi dobro kruhom i vinom teæko se

hranimo i veÊem talom, ako dobro ne rodi kruh

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

124

263 MOL, P-1316, cs. VII, fol. 39 (copia): Slavko GavriloviÊ, Graa za istoriju Vojne granice u XVIII veku, VI, Beograd 2011., str.

26.

264 Ljudevit IvanËan, Buna Varaædinskog generalata i pograniËnih kmetova godine 1755., Vjesnik zemaljskog arhiva, IV, Zagreb,

1902., str. 168-172.

kupujemo i iz preko Drave i iz dolne zemlje, a

vnogi od nas na cielu godinu ni pet groπi dobiti ne

moæemo, za πto bi soli kupili kod svog doma na

cielu godinu nemore steÊi;

pak sad na nas toliko napisali, da moramo

davati;

vnogijem ciel imutek dvie godine nebi mogao

platiti, a namiovde neveruju, nego veæu i biju po

πest na jeden konopec i iπtu πto nigdar izmoÊi

nemoremo;

neka Vaπe VeliËanstvo milostivo razsude;

kad joπ i za ovaj mondur vnogi je duæen, i

vnogi zemlje, mline i livade zalagao svoje, i od

crikvi posudjivo, kako bi mi siromasi mogli æiveti i

Vaπem VeliËanstvu sluæbu Ëiniti i ovakovi podani-

ci biti;

zato opet molimo na koljena padajuÊi ciela

obÊina poleg starine nami od milostivni cesarov

dane, obdræite nas, i vu svoju protekciju uzmete, a

mi vazdar do smrti Vaπem VeliËanstvustalni prebi-

vamo

4to.

Neznamo od kuda na nas takva nemiloπta

dodje, ne samo vu sluæbe nego i prez sluæbe vnoge

bojeve na svom æivotu trpimo, πto dalje imati

nemoremo i ponizno molimo, da bi nam se smilo-

vali i ove bojeve skinuli i duæe trpeti nemoremo.

5to.

Poleg naπe starine ponizno molimo od do-

morodne i domaÊeh za oficijere postaviti vriednije,

a stranskije nemoremo ovako preveÊ imati, kako

sad Ëisto prestalo, od domaÊi neavadjieraju, nego

veÊ stariskije puna krajina napunila se je, odkud

nami najteæe dohodi kako iz ovije podanih teækoÊa

malo manje i za avandjieranje.

6to.

Prosimo Vaπe VeliËanstvo, da mi obodvog za-

kona grËanskog i rimskog vu ljubavi kako i dosad

æiveti a treiteg zakona unijate nemoremo imati

med sobom, neg vu tom Vaπe VeliËanstvo pomilu-

je nas i vu starine dræe;

Akoli koj takov dobrovoljno jedan ali drugi

zakon prestupi izmed ovije dviju slobodno je, ar

ovi treiti su samo za jednu veliku confusiju i ne-

slogu.

7mo.

Da bi nami dopuπÊali πikutore i zvonarje kakti

sluge crkvene imati, kako i vu prvo vrieme, ar su

sad vse na vojake obrnuli, kako i gospodski do-

movi.

8mo.

Za Gospodu Commenante i oficijere forπpani

dosadiπe nami πto podnijeti nemoremo, nego za

kraljevsku sluæbu kako i dosad nekratimo se.

9to.

Dosad nikakva ordinanca Commendati niti

kapitanu, niti nijednom oficijeru nijesu davali, tak

poniznomolimo, da i vu napredek ne dajemo.

10to.

Vu prvo vrijeme Commandanti na pijacu drva

kupovali jesu, a sad soldati pod moraπ moraju vo-

ziti, ako zal ako dobar put, i neplaÊe mu viπe nego

po pet groπi, πto bi mogao i po osam prodavati;

Tako molimo da bi kupovali drva kako i drugi

na pijacu.

11to.

Zemlje naπe na klaftre izmjeriπe, a najveÊ ovde

uvriediπe i naπe ufanje pogubi se zaπto smo krv toËili

i kako smo gore rekli vu treitem punctumu joπ

postavljamo forπpan i hranu oficijerom morali smo

davati: sad pako zaradi strenjskijeh oficijera

zapovedaju vu Companije vsaki kuÊe napravljati,

jedno hoÊemo morati svojih zemalja odpuπÊati na

naπ veliki kvar, drugo da hoÊe vu naπijeh πumah

vnogo kvara vuËiniti, treite, da Êe nas velika tegoÊa

doÊi, da ovakovi oficijeri obrπtiti narod, kako veÊ

publicijerano je, da hoÊemo davati oficijerom pod

moraπ cent siena za pet groπi, a mi sami platimo radi

platiti po deset groπi, a zobi kvartu za forint, a mi po

taljer plaÊamo, prase devet krajcari, koje mi po pet-

naest plaÊamo, purana po dvanajst krajcari, kojega

mi po trideset plaÊamo, maslo po pet dinjari funt, a

mi πest plaÊamo, gusku pet dinjaria mi po osam di-

njari plaÊamo, jaja vu zimiza groπpo dvanaest a sami

ne moremo dobiti πestza groπ, vu letu pako po

osamnaest jaja po groπ a mi plaÊamo po dvanaest,

ribe funt po letu za groπ a vu zimi po tri dinjara a mi

sami plaËamo po dva groπa vnogi put, zato ponizno

molimo za domaÊe oficijere postavljati, kaj vsaki vu

generaliji kuÊu ima, da bi ovakovi trhi nas ne doπli.

24to.

Velika nepravica, da knez iz koje je kuÊe vsu

sluæbu gospodsku i kraljevsku Ëini i opet vojaka

davati mora, koje dosad navadno nije bilo.

25to.

Od njih Jasnost na naπu generaliju skupa s

Petrinjom 8000 naredjeno, pako potlam Petrinja

oduzeta i mi mesto Petrinje izmed sebe moramo

nadomestiti, odkad bi se ufali πto je k nami

sliπslo dobiti viπe, πto je probovano i probovati

se more.

26to.

Za kuÊe u kompagnije napravljati πto smo

gore imenovali u punkumu 11. Zato su naπe do-

morodne officijere od svoga numeruπa gdje je s

kuÊom vu Compagniji suprot pravice prez zroka

uzimali i na deset i dvanaest ura od njihovije kuÊa

meÊu, koj kod nas ni forπpana ni hrane nijesu

potrebovali, pak k nami izmed najgorje stranskije

metnuli, koj u stroπkije i forπponije na zatreπe i na

niπta spraviπe, pak hoÊe da i mi kuÊe djelamo, koje

mi nikada privoleti nemoremo i ponizno molimo

Njih VeliËanstva, da bi nas od tog zla i nepravice

izbavili.

27mo.

Naπi Commendanti zroka sami neznadu zaπto

nas siromake natiravaju, da se koze zatrli, prez

kojih nemoremo vnogi æiveti, a obeËajemo, da

neÊemo snim suma seÊi, a po vsih orsageh ljudi

dræe kud smo vojovali, zato vsi skupa molimo, da

bi nami krava neËinili i dopustili kako smo dosad

dræali.

28mo.

Za æirovinu kako u naπijeh privilegija stoji,

prosimo, da se i u napredak obdræava i po Com-

mandantih publicijera.

29to.

Vu Vsakem mesecu revisija na niπta nas spra-

vila i razsipava, zasto po dvanaest dana moramo

trpeti u dangubi, kako se spravimo i razidjemo i

onak na sebi opravu poderasmo jedno, a drugo od

naπega djela danguba, muπkatijeri kod revisije, a

gospodari moraju kruh nositi i u tom na veliko

siromaπtvo dolazimo, zato ponizno molimo, da bi

dva put dosti bilo u godini dana revisiju Ëiniti.

30to.

Med svijem drugijem punkti najveÊa proπnja

za miloπtu nam za mir a Vaπem VeliËanstvu za

sluæbu i poviπavanje vekoveËno, obÊinu ili deputi-

jerte narediti i obdræavati ponizno molimo i da bi

dosad to nebilo zatrgnuto, tek sada ovo medju

nami nebi se pripetilo nigdar, zaπto ako bi kakve

poteæËice imali obÊina tak deputjerem svojim

predali a deputjeri redom po instantiju, i koja bi

potrebna bila Êak do Njih cesaro-kraljevskog Veli-

Ëanstva, daj bi se na dobar re postavilo za nas moli-

ti:a mi ovak jedan po jedan Comandi ne smijemo

tuæiti se, jer koji se sami prituæe, vu teæku kaπtigu i

nemiloπtu Comande dodju, kako i od ovud nekoji

oficijeri, koji su za nas praviËne poteæÊice pisali ovo

treite leto teæke reπte i nemiloπtu trpe, i kad su oni

vu reπtu, kako da bi vsi mi bili reπtovani, a za nih

do sad nijesmo sjeli jednu rieË reÊi ili progovoriti,

jedan po jedan.

31vo.

Zemlje naπe na koje smo naselili i vnogi za

peneze kupili i Ërnu goru krËili i z krvijom po deset

puta zasluæilina naπu æalost na klaftre izmeriπe i

onak na nas velike podanike napisaπe, zaπto po-

nizno prosimo ovo sve na kraj ostavili i Conskrip-

tije vse nami povrnuti i nazaj predati ponizno mo-

limo.

32go.

Nami cieloj obÊini gospon General grof Pe-

tazzi dosti kvara uËini, da ovijem Grakom aliti

Kalajgjumi odluËi zabraniti, da kako do sad kod

nas netræe, mi domaÊije trgovac neimajuÊi u njih

svakojaku patriku jeftinije kupiti nego u purgarov

i Êak na dom donosili i na vjeru davali, dok bi

Ëlovek steko, a sad purgarom duplitno moramo

plaÊati; zato je od ciele obÊine ponizna proπnja, da

bi im se dopustilo kako i dosad po naπoj generaliji

træiti a stranskijem, da se zabrani, da drugaË nesmi-

ju nego paπuπem na publicijerani sajam.

33to.

Cieloj obÊini nepravica, ako se kod Comande

tuæi, πto bi dva ali tri forinta vriedno bilo, to taki

na auditora odpravi, gdje auditoru prvo mora tri

forinta brojiti nego priËne sud i onak dosudi kako

je volja Gospodina Leillersperga, zato ponizna

12to.

Vu staro vrieme imali smo dopuπÊenje, koj

lovom πto se pomoÊi, a pred malijem vremenom

publicierano, da od feldbeblina preËesmi nijedan

kopova nesmije dræati i to pretrpeli, a sad zapo-

vedano da lovnog æelezja imati ne smijemo niti

nigdje zapinjati.

13to.

Do sad bilo nam je dopuπÊeno kojemu je

nevolja, i koj zaduæiv se od svoje zemlje, livada,

vinograda prodavati i zaloæiti, kak bi hlaπte æivio a

sad Ëisto prepovedano niti zaloæiti svojim voljno

nismo.

14to.

Teæka æalost nami, da ove godine vu Kopriv-

nici prez lajbica i sarduta i kepenka u dolami

πilbahtati zapovedano bilo, ter jesu dva od teæke

zime morali umrieti, neznamo kakva je nemiloπta

zvrhu nas.

15to.

Za meline, koji su na »esmiokopani, a da bi

hasna Vaπem VeliËanstvu bila nije nam znano i πto

smo teækijem trudom »esmu krËili zroka nezna-

mo, kako obilnije iz memorijala kvarovi, πto je

kojemu uËinjeno kvar razmeti se hoÊe.

16to.

Zbog πume ali hrastja, ako siromakuza hiænu

potreboÊu sjeÊi vu svojoj πumi prepovedano od

gospode Commendantov podkaπtigu i prepove-

dano, da sada more za dopuπÊenje po peËet iÊi i

Commendant komu volju ima da, komu njemu

nije volja, neda i tako najveÊ ide kod Gospodina

oberstara Leillersperga, ako mi sami πto podsijeÊe-

mo ali podbijelimo, tak teæku kaπtigu trpimo.

17to.

Da ne moremo trpeti suda kod Comande

Malordina i Doπena, ar su oni veÊi sudac i kadije

nego vsi drugi oficijeri i oni πto dosude, ktomu

Gospodin oberstar Leillensperg nepogovori (kojim

dvema pevima oberlajtnant Knicher osobito pre-

pisti se more).

18to.

Da sami patrone i kremenje za sluæbu kra-

ljevsku kupovati moramo, za koje Nihova Exce-

lentia Gospodin general veli, da smo donieli iz ta-

bora i krivo upuÊeni, ar su nam vseh uzeli, kad smo

doma marπijerali, a da bi vse neuzeli ovako dugo

vrieme po straæa i muπtra potroπilo bi se, ar vsake

muπtre smo hitce van nadili i vu tom potroπilo bi

se.

19to.

Nemoremo u pamet uzeti kolik na nas poda-

nki pod mondurskijem imenom naloæili se jesu,

koteri nas kratkijem vremenom konaËno na niπta

spravitibi, a Vaπe VeliËanstva hasna i sluæba ko-

naËno umankala bi se, koje nas ganulo i pri-

moralo ovakovi sastanak uËiniti i izviπe i niæejπih

uzroka.

20to.

Neka milostivo razsude Njih VeliËanstvo, da

ovo treita godina vu majuπu budu, kako domoro-

dni prema stranskijem neki samo pol a neki ma-

njugaæiju imaju.

21vo.

Preπasnoga leta hoteli su Gpda Comendanti

naπe oficijere stare zasluæene i meritierane zadosti

pritrucati, da bi zmladjiem morali se pogoditi na

ime Gda kapitani, koji su stari, da se zmladijem lei-

dinandom i to stranskijempogode, i Companiju

predadu, pak da onom starom dieli peneze, tak i

unteroficijere koji su ostareli od zadnjega quartala

meseca decembra preπasnog leta pitani bili: moguli

koj vu svojoj perπoni joπ sluæiti i koj odgovorio:

jedno da je ostario, drugo da su ga sluæbe potrle i

treiti od plezura, notijerali su ga.

22go.

Vaπe VeliËanstvo dobro je ciele generacije

znano, kako Njih Jasnost princip Hildburgshousen

publicijero i regulament naredio, nas razveselio a

Vaπeg VeliËanstva sluæbu povisio, pak v kratku vre-

menu od leta 1752gog meseca majuπa, koji su

unteroficijeri avandijerali, iπlo je feldbeblinu 6 f. a

sad petf. Coprolu 4 f. a sad 3 f. gefreitu 3 f. a sad

1 f. 30 n. to jest na mesec, tako tambura i taj samo

po 1 f. 30 n.

23ti.

Da vsi soldati regementa Gpona obrestara

Leillersperga na πkriljake kitice platiti, i bili dobili,

nu potlam pako jesu kitice uzeli i druge obeËali

dati, pak niti druge dali jesu, niti novce povrnuli.PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

127126

Dvorsko ratno vijeÊe smatralo je kako se

PoteπËice ne mogu uvaæiti u cjelini. Izaslanstvo koje

su graniËari poslali u BeË nije se dugo vraÊalo.

Zbog toga su ponovo izbili neredi u Varaædinskom

generalatu. Sredinom travnja 1755. bilo je javljeno

kako je stizalo istraæno povjerenstvo u pratnji voj-

ske, a Ëini se kako je 50000 vojnika bilo spremno za

pokoravanje generalata. Krajem travnja 1755. u

generalat je stigao gradiπki pukovnik Philipp Levin

von Beck nastojeÊi smiriti pobunu, a istovremeno

je u Kaniæu (danas Nagykanizsa) stiglo istraæno

povjerenstvo na Ëelu s grofom Neippergom koji je

Petra LjubojeviÊa poslao natrag u Varaædinski ge-

neralat. LjubojeviÊ je sazvao pobunjene krajiπnike

u Severin i preporuËi im neka poπalju svoje pred-

stavnike u Kaniæu. Kada se LjubojeviÊ vratio, Neip-

perg ga je dao zatvoriti, a nakon njegova uhiÊenja

je nastala opÊe maloduπje u Varaædinskom gene-

ralatu te je buna postupno prestala. Krajiπka je

komisija optuæila viπe od stotinu krajiπnika.265

Kako nema smisla dogaajno prepriËavati cijeli tok

bune, u prilozima se donose opisi ove bune od

strane nekoliko suvremenika te joπ neki dokumen-

ti vezani uz kaænjavanje pobunjenika. S bunom

1755. prestaje doba pobuna u Vojnoj krajini. Joπ

neπto valja istaknuti. Ova buna je bila povod za

utemeljenje novog vojnog srediπta koje je graniËare

trebalo dræati pod kontrolom. Tako je donesena

odluka da se izgradi Novi Varaædin266 koji Êe se

kasnije nazvati Belovar.

Prilog 5. Izjava i obeÊanje pobunjenih graniËara iz Varaæ-

dinskoga generalata

Potlam kakoszu od nyih czeszarkoga Veli-

chanstva poszlano g-dina Oberstara nami naivisse

zapovedi predlosene:

Da od veszdasznog, y nemilosztivog diella pre-

sztanemo, opet vu pervi mir, pokornoszt, y vu mi-

litarszku disciplinu sztupimo.

Kako takayvuklonyene goszpodu officzire

Stabs, y osztale, opet nazai primimo, nyim vu vsze-

mi zapovedima z pervasnium subordinaczium u

vsemu zapovedimaz pervasnim subordinaczium u

vzsemu pokoriszmosze y ako szuprot kojemu kay

tusitisze imamo, pravicczu od czeszarskoga Veli-

chansztva izchekujemo, y szuprot nijednomu-

izmed njih, z navarom, rechima, dielom, ili chi-

njenjem neposztavimosze. Kakoti takay goszpodi-

na Generala feldtbothmaisztera grofa od Gvigiardi

kakoti nassega pretposztavljenog zaszada general

comendanta Generalie Varasdinszke, da szpozna-

jemo, y postujemo,y vsze chez nyega od sztrane

Obercomande van davajuche zapovedi drago, y

verno obversavamo.

Dalie szve od pervo vuvedene militarszke chi-

sztoche,y exerciranja continuerati, sze velike, y

molba, da bi auditor polag svoje plaÊe sud Ëinio,

ako bi πto malo na papir odluËili.

34to.

Koja sela i kotaru pravda imaju, da bi ostalo

kako smo kod princa prosili, da vsaka stranka

umpartajiπ tri kneza sebi uzme jednog oficijera

komu odavde, koji bi popiso od knezov kak se

poravnaju, i ako bi koja stranka nepristala na ono

poravnanje onak kako oficijer od njih knezov sve-

doËanstvo popiπe, da se Comendantu regiment-

skom poπalje, i on takovo k sudu auditorskom

preda na dosudjenje, jedno da knezi bliæni u kotaru

bolje poznaju, a drugo za siromaπtvomanje troπka,

ar u takvu poslu Gda oficijeri i auditori vnogo

penez potrebuju i najveÊma od ovud siromaπtvo

dohadja, zato primorani smo za ovaj naËin moliti.

35to.

Osebijno ponizno molimo ciele obÊine, kako

prede Cesari hristijanskizakon ne unite u miru

dræali prez vsakoga bantuvanja, kakorimski, u

svom od priËetka naselenja generalije do priπedku

k nami Gospodina generala grofa Patazzija mirni

æiveli i veselili se jesmo, a kako spomenuti Go-

spodin general k nami doπelna General Vice Co-

mandu, nas sve uvredil i Ëisto u æalost postavil,

koje poniznomolimo i cesarsko VeliËanstvo , da

binas, koji smo zakona grËanskoga neuniti mirno

u zakonu naπemu poleg obπte narodniprivilegi u

veri i zakonu mirno milostivno obdræali, i ni-

kakove sile Ëinili, neprepustiti, kako takajπe mana-

stir naπ MarËu, koj od naπih pradjedov neunitnoga

zakona sazidan jest najviπe prirodnoga milosrdja

nam pak vazvratiti.

I k ovijem punctom hoÊe se po deputijerte viπe

posla, kad u BeË dodju, koja se naprvo dadu.

Pisano vu Severinu dan 25tog Januara leta

1755.

Njih VeliËanstva verni i pokorni umiremo

ponizni sluæitelicela obÊina generalije varaædinske.

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

129128

265 Fedor MoaËanin, Vojna krajina do 1787., 1984., str. 52.

266 Tomislav MatiÊ, Severinska buna 1755. ∑ uvod u povijest grada Bjelovara, Hrvatski sjever, 1-4, »akovec, 2006., str. 60.Manastir MarËa (crteæ: A. Margetinac, Gradski muzej Bjelovar)

Vojnik Varaædinskog generalata

grosnye vam possilya, z-tverdnem, y zvezanem

zakonom, da ako kakvo nai mensse szlavne Ge-

neralie szuprotivchinu vuchinite, da szillu vassu

naproti szillum punim szmerti, y prelejanya kervi

odvernuti hoche, y vasz od takvoga dalynessnoga

zla odsztupiti ostro opomina. 268

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

131

268 MOL, P-1316, cs. 4, fasc. VII, fol. 37.

269 KA, HKR, B, 1755 ∑ 59 ∑ 199, fol. 10.

male zapovedi z pervom subordinaczium, y re-

spectom da primemo, y vszakoy nyhovoi zapo-

vediz dasze pokorimo,y nikakovoga szaborista,

nitipotaine zasztanke, prez nyihovoga predi znai-

nja, visse da neprepisztimo, izvan akobi zbog nasse

szadasnie dopischenje dobimo.

Vsze nasse poteschicze visse szpomenutomu

g-dinu oberstaru vusztveno predlositi,y piszmeno

pridati,y zverhu takovi pomoch,y praviczu od nyih

czesarszko-kralyevszkoga Velichanstva naiponi-

znessesze uffati, y ischekuvati.

Buduchi daszmo szve ove naivisse zapovedi

razumeli, y nasse tusbe sztanovito predlosili,y nye

G-dinu oberstaru piszmeno pridali, tak zago-

varamosze, y obechacamo, vszi skupa mi ovde

bivssi Deputati, od Obchine, y od vszih szeel Ge-

neralie visse szpomenute naivissu zapovid u vsze-

mu odbersati, y ne szamoG-dina Generala groffa

de Gvigiardi koko do szada, nego u szve goszpodu

officzire staabs, y osztale ober, y unter, kakoti nasse

predposztavljene szpoznavati, y one staabs, y un-

ter, y osztale goszpodu officzire, koy szusze zaszad

uklonili, iz naivisseczeszarske zapovidi primiti i

kako do szada nyih respecterati, y czelum subordi-

naczium, y disciplinum nyihove zapovedi szpo-

znavati yzversavati, potlam ako szuprot kojemu

kakovu tusbu imamo, od naivisse meszta zado-

volyschinu izchekuvati.

Dalye iz maisztera (sic) Marche pobegnute

duhovnike gerchkoga zakona szajedinanog szaje-

dinanog szadasze nazad povernu, y miru osztanu.

Ako bi onda koy iz med , illi czeloga naroda

nassaosze, koy bi szuprot visse posztavleneh ponc-

tih, sto chinio, ili prekersio, tak obechavamo mi

takvog ni szamo taki szami aresterati, y comande

odpraviti, nego y akobi koy drugoga naputio

szuprot tiem punctih sto chiniti, illi podbunio,

takvo ne szamo po nassemu aszebuinom ntho

posztavlienom obszugyenju, na kuchi, sziro-

mastvu, y szvomu imetku, nego takay vszem z

senom z deczom, y szvom sivlienju kako goder

szuprotivnik, y puntar narodni szuproti czeszar-

szkom Velichansztvu dasze kastigati ima.

Szada jeden za szve y szvi za jednoga u thom

jednim glaszom sztati obechavamosze, za veksu

szegurnoszt, y sztalnost, ravno obdersavanje gor-

nyepunctov (koje jeszmo mi vszi dobro razmeli) u

zadosztavlienom krugu, gore dignutem rukama,

kakoti na meszto priszege, to szve obdersavati

nyemu g-dnu szvih Diputirtov nasz imenovane,

takova podpisseju.

Dano vu Szeverinu 5-tog februara letta

1755.267

Prilog 6. Zapovjedniπtvo Varaædinskoga generala pobunjenim

seljacima (28. veljaËe 1755.)

Pohedob vojachki sztaliss razumeti mora, da

vi Orszachki szkupa szpravleni podlosniki, szimo

poruchate, da vamsze nai tri hise drugach na Pike

festinge czesaro-kralyevszke porussiti, y na vertlinu

zsesgati dopusztiu, kaiti pako takovo potrebuvanye

nikad dopusztisze nemore, ar takovo prepusche-

nye nebi szamo billo za veliku obszanoszt szlavne

Varasdinszke Generalie, nego takai na nedogorjeni

spott festinge czeszareve kralyevszke.

DrugoË:

Razumevasze nagrasanye vasse, da ako ova

gore szpomenuta vassa intentia vamsze ne dopu-

szti dasze Varassu z- ognyem nagrasate.

Tretich:

Chutise mora, da ne sznamo Varassu, nego y

szlavni Varasdinszki Generaly dobro oborusane i

lyuto natrene, ako na proti vamsze posztaviu,

takaiz-robjum, y ognyom palenya nagrasatesze,

zatho vami od varasdinszke Generalije ov liszt piss-

esze za spametno vasse opominanye, dasze takove

grosnye, nakanyenya, y opominanya marlivo osz-

tavite, drugach szegurni budete, da ne szamo lyuto

batrena szlavna Varasdinszka Generalia vasse gro-

snye kakti ni lainszkoga sznega neboisze, nego na

proti vasse szlabe, y gingave grosnye lyutuy ostru

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

130

267 MOL, P-1316, cs. 9, fol. 242.

Tablica 13. Jedan od sumarnih popisa uhiÊenih i u Kaniæu sprovedenih sudionika bivπe pobune u Varaædinskom generalatu269

Extract

Deren aus dem Warasdiner Generalat in der Nacht zwischen dem 4-ten und 5-ten dieses hieher

nacher Canischa transportirten Gefangenen

Als angegebene

Als angegebene Ales angegebene Suspekte, und sich seiner

Mörder Radelsführer Zeith zeigen wird, Summa

wie sie anzuschen

Vom Guicciardischen Regiment

1 2 3 4 5

Knesen 3 3

Corporal 1 1

Gemeine 8 42 17 67

Weib 1 1

8 47 17 72

Vom Lielerspergischen Regiment

Knesen 1 1 2

Feldwebel 1 1

Corporal 1 1

Gefreyter 1 1

Gemeine 1 5 6

2 9 11

Summarischer Extrakt

Knesen 1 3 1 5

Feldwebel 1 1

Corporalen 1 1 2

Gefreyter 1 1

Gemeine 9 42 22 73

Weib 1 1

Summa 10 47 26 83

Hierzu kommen noch die Oberofficiers von Guicciardischen Reg(i)m(en)t

Hauptman: Vuk Vukovich … 1

Oberlieuthenant: Thomo Imbressich … 1 4 4

Unterlieuthenant: Lazo Novakovich … 1

Fähnrich: Joann Petrekovich … 1

Dan von Lielersperg

Oberlieuthenant: Martinovich … 1 2 2

Fähnrich: Michael Person … 1

Zusammen: 10 47 32 89

Hier in Canischa seynd den 2-ten May arretiret worden

Hauptmann: Hauptman Ljubojevich … 1

Leuthenant: Lazo Knessevich … 1 5 5

Knes: Nikola Kulumia … 1

Knes: Tescho Wukadinovich … 1

Fourierschutz vom Hauptmann Ljubojevich… 1

Summa Summarum 10 47 37 94

Canischa den 6-ten May 1755.

Prilog 7. Opis bune 1755. Baltazara Adama KrËeliÊa270

Buna u Varaædinskom generalatu

i njene okolnosti

Evo podataka o buni u tom generalatu:

Kad su 7. sijeËnja ove godine oficiri po zapovi-

jedi generala Guiccardija utjerivali novac za odoru,

ljudi se u kriæevaËkoj pukovniji otvoreno odupri-

jeπe. To je kriæevaËkom pukovniku slobodnom ba-

runu Ignjatu von Leillespergu dojavio moj brat

Josip KrËeliÊ, koji je tu bio t. zv. Stariji zamjenik

kapetana, dovevπi sa sobom viπe ljudi. Ali pukov-

nik je tvrdio, da je njegov izvjeπtaj laæan, zaprijetio

mu okovima, naredio mu, da se smjesta vrati, dao

nalog da do 20. sijeËnja utjera novac, i pritom tvr-

dio, da je otpor naroda samo izmiπljotina oficira.

Moj se brat oprosti od prijatelja i nasluÊujuÊi, da

ga Ëeka smrt, povrati se u Trnoviticu. Tu sazove

narod i izloæi mu zapovijed generala i pukovnika

pozivajuÊi se na one, koji s njim bijahu otiπli

pukovniku. Narod nije niπta odgovarao, ali su se

neprekidno odræavala vijeÊanja kod kapetana Petra

LjubojeviÊa. KonaËno je kod LjubojeviÊa zaklju-

Ëeno i objavljeno po svim selima generalata, neka

se 20. sijeËnja ljudi iz Ëitavog generalata sakupe u

Severinu, gdje je bio raskolniËki biskup i manastir

i gdje se Ëuvaju njihovi privilegiji, i da sa sobom

dovedu oficire. Bliænji su doπli na odreeni dan, a

udaljeniji su stizali sa zakaπnjenjem. Ipak se 20.

sijeËnja raspali vatreni bijes po Ëitavom generalatu,

kad je doπlo do hvatanja oficira, kojih najveÊi dio

bijaπe pobjegao, bilo jer su neπto nasluÊivali ili jer

su privatno bili upozoreni na opasnost, osobito oni

koji su bili podalje od Severina. Ipak je 22. i 23.

sijeËnja dovedeno tamo viπe oficira. Bili su zatu-

Ëeni svi, za koje je to traæio LjubojeviÊ, glava bun-

tovnika.

Buntovnici ubijaju oficire

Meu tim koji su jadno bili zatuËeni toljaga-

ma i kundacima, nalazili su se: kapetan BuæjakoviÊ,

natporuËnik Josip KrËeliÊ (koji je prije toga bio u

Trnovitici otiπao na opÊu ispovijest ocu franjevcu

Kvirinu Horvatu, okrijepio se presvetom popudbi-

nom i osim toga sastavio oporuku), poruËnik Ce-

djak, natporuËnik KomogoviÊ i neki straæmeπtar,

jer su bili prvi dovedeni. Njihovi su leπevi leæali tu

meu pobunjenicima viπe od petnaest dana. Ka-

petan Habijanec otkupi svoj æivot prstenom, a

Schaider time, πto je LjubojeviÊu oprostio dug od

2.000 forinti. LjubojeviÊ je izvrπio taj pokolj 23.

sijeËnja u Severinu u prisutnosti raskolniËkog

biskupa, koji je prijetio anatemom ljudima svoje

sekte, ako sami budu ubijali oficire. Za rimokato-

like pak govorio je da im ne moæe prijeËiti, da rade,

πto hoÊe, jer mu nisu podloæni. Dva dana nakon

pokolja, koji je sam gledao, ode u Kostajnicu.

Oficiri se razbjeæali na sve strane

Oficiri koji prvi bijahu dovedeni, bili su poubi-

jani, a svi drugi, Ëim doznaπe za taj pokolj pobjegoπe.

KriæevaËki pukovnik Leillersperg s vlaπkim pot-

pukovnikom MikaπinoviÊem napusti kriæevaËku

tvravu i preko stranputica brda Kalnika pobjegne u

Ptuj. Drugi opet drugamo. KoprivniËki General

Guiccardi ostade u Koprivnici u tvravi, otpustivπi

sve posadne vojnike i po LjubojeviÊevoj zapovjedi

pusti na slobodu sve zatvorenike iz tamoπnjeg zatvo-

ra, a najprije kapetana MartinoviÊa, rimokatolika,

koji je bio zatvoren veÊ godinu dana. Kad je Mar-

tinoviÊ doπao k LjubojeviÊu, imenova ga ovaj svojim

tajnikom. I –urevaËki pukovnik Brentano ostade u

tvravi s oficirima, koji se tamo skloniπe, i s jednom

Ëetom, koju je Njezino VeliËanstvo kasnije nagradi-

lo. Oni su Ëuvali tvravu jer se mislilo, da Êe sve

tvrave zaposjesti buntovnici, Guiccardi se podvr-

gavao zapovijedima i nalozima, koje je dobivao iz

Severina, i izvrπavao ih. Bijesni su buntovnici traæili

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

133132

270 Baltazar Adam KrËeliÊ, Annue ili historia 1748-1767., Zagreb, 1952., str. 165-168.

Tablica 13. Spisak 7. i 8. 1755. svibnja uhiÊenih i u Kanjiæu odvedenih sudionika u pobuni ∑ ukupno 112 osoba

Extract

Deren aus dem Warasdiner Generalat den 7-ten und 8-ten May 1755.

nachher Canischa transportiren Gefangen

Als angegebene

Als angegebene Ales angegebene Suspekte, und sich seiner

Mörder Radelsführer Zeith zeigen wird, Summa

wie sie anzuschen

Vom Guicciardischen Regiment

1 2 3 4 5

Knesen ∑ 1 1 2

Gefreythe ∑ 2 ∑ 2

Pfeiffer ∑ 1 ∑ 1

Gemeine 2 17 1 20

2 21 2 25

Vom Leilerspergischen Regiment

Knesen 3 25 1 29

Feldwebel ∑ 1 ∑ 1

Corporalen ∑ 2 ∑ 2

Gefreythe ∑ 2 ∑ 2

Tambour ∑ 1 ∑ 1

Gemeine 9 38 3 50

Zigainer 1 ∑ ∑ 1

13 69 4 86

Gemeiner Houssar ∑ 1 ∑ 1

Summarischer Extract

Knesen 3 26 2 31

Feldwebel ∑ 1 ∑ 1

Corporalen ∑ 2 ∑ 2

Gefreyte ∑ 4 ∑ 4

Pfeiffer ∑ 1 ∑ 1

Tambour ∑ 1 ∑ 1

Gemeine 11 55 4 70

Zigainer 1 ∑ ∑ 1

Gemeine Houssar ∑ 1 ∑ 1

Summa Summarum 15 91 6 112

Izvor: KA, HKR, B, 1755-59-199, fol. 5.

cara, ali zbog gubitka Beograda uklonjen iz BeËa,

kako je veÊ prijetio rat s Pruskom, pod tom

izlikom i tom zgodom bi pozvan sa svog zapo-

vjedniËkog poloæaja u BeË i imenovan predsjed-

nikom komisije za taj generalat. Bili su mu dodije-

ljeni general Beck i joπ jedan drugi, zatim agent

Kabalin, koji je zbog poznavanja hrvatskog jezika

imao sluæiti kao tumaË, dva auditora i Ëinovnik za

nastambu gospodin Ignjat Funck. Kao sjediπte

komisije odreeno je trgoviπte Kaniæa. Komisija,

koja je raspolagala s dva bataljona redovite vojske,

zapoËe svoj rad 24. travnja 1755. u Kaniæi. Iza-

slanici buntovnika povratiπe se zajedno sa Ëlanovi-

ma komisije.

Predsjednik Neipperg poπalje u generalat

LjubojeviÊa, koji sazva narod u Severin, podnese

mu izvjeπtaj i savjetova, kada budu pozvani, neka

pou u Kaniæu, da time posvjedoËe svoju posluπ-

nost i vjernost vladarici. U njegovoj odsutnosti

sasluπan je MikaπinoviÊ, i prihvaÊeni su njegovi

savjeti. Zatim je odaslan, tako da LjubojeviÊ za to

nije znao. U odreeni dan LjubojeviÊ se vrati

komisiji vodeÊi sa sobom viπe buntovnika. »im se

vratio, bi uhvaÊen, baËen u okove i zatvoren.

Gotovo u isto vrijeme zaplijenjen je u njegovoj

kuÊi novac, kako se govorilo, iznosio 12.000 zlatni-

ka, zatim sva pisma i spisi, koje je dræao kod kuÊe.

To je izvrπeno na MikaπinoviÊev savjet. Kad se za

to saznalo i kad se proπirio glas o LjubojeviÊevoj

sudbini, Ëitav narod klone i svu svoju nadu upravi

na MikaπinoviÊa, koji je stalno ostao u generalatu.

Vidjevπi, da mu je glava u opasnosti, narod poËe

sluπati MikaπinoviÊevih zapovijedi. ©to god je

traæio, vrπili su i ispunjali. I tako:

1) Svi su svjedoËili protiv LjubojeviÊa, jer su

smatrali, da mu nema spasa. Izdadoπe, da su se u

studenom proπle godine odræavala vijeÊanja u nje-

govoj kuÊi, u jednu rijeË svi su ga okrivljavali.

2) U toj poznatoj borbi, koja se vodila izme-

u LjubojeviÊa i MikaπinoviÊa zbog njihovih in-

teresa i zbog prevlasti nad Srbima, pobjednikom

ostade MikaπinoviÊ, kojeg je narod slijepo sluπao.

On je takoer nastojao da krivnju za bunu baci na

karlovaËkog generala Petazzija zbog njegove pre-

tjerane vjerske revnosti.

3) ©to je Ëudnovato, tako je imao u svojoj

vlasti puk, koji se bunio, da su sami meusobno

odavali krivce, optuæivali ih, hvatali i vodili ih u

Kaniæu. »ak je otac prijavljivao sina, a sin mjesto

iskazivanja poπtovanja odavao vlastitog oca.

Time je MikaπinoviÊ stekao velike zasluge, jer

se sve smirilo bez ikakvih troπkova za dvor i bez

otpremanja veÊe vojske. I sam narod bio je pro-

glaπen i smatran Ëestitim, jer je bio natjeran da diæe

bunu ili time, πto ga je zaveo LjubojeviÊ, ili da su ga

oficiri tlaËili.

Komisija se zadræala u Kaniæi tri mjeseca za-

bavljena jedino ispitivanjem. Bilo da otkrije istinu

ili da kazni lakπe krivce, odreivala je, da veÊina

buntovnika bude izbatinana. Velik dio njih bio je

doista kaænjen batinama. Da se iskaæe naklonost

prema narodu, oficirima je bilo zabranjeno da

dou u Kaniæu, osim ako budu pozvani, a pred-

sjednik ih je napao oπtrim rijeËima. KonaËno

nakon zavrπetka istrage sedamnaestorica su bila

osuena na smrt i smaknuta u Kaniæi. LjubojeviÊ

je stavljen izvan zakona, cjelokupno mu je imanje

zaplijenjeno, a sam je osuen na doæivotnu tam-

nicu zajedno sa svojim tajnikom i poruËnikom

Vlahom BojËetom. Nakon toga marπal von Niep-

perg poe u Koprivnicu, gdje je bio MikaπinoviÊev

gost. Tu obveze sve zakletvom vjernosti, a oficire

otvoreno i javno izgrdi, πto su nelijepo postupali s

narodom, i izjavi, da su oni krivi gotovo Ëitavoj

buni. Narodu objavi amnestiju, imenuje nove ofi-

cire i popuni upraænjena mjesta. Na prituæbe na-

roda odredi neke propise, na pr. na opskrbu

drvom, na pravo paπe, ribolov i iskoriπtavanje

πume i æirenje, ukine seoske knezove i t. d. Poπto je

zaveo red i umirio narod, vrati se u BeË, gdje je

odmah po dolasku bio poËaπÊen sluæbom potpred-

sjednika Dvorskog ratnog vijeÊa.

ab

oficire, koji su se na sve strane razbjeæali i raπtrkali,

pljaËkali njihov imetak, nekima kao kapetanu

Mrzljaku i KatinËiÊu, spalili kuÊe, u jednu rijeË na

sve naËine nanosili im nasilje. Neki bijahu pobjegli u

Zagreb i u druge krajeve kraljevine, ali jer su ih bun-

tovnici traæili, na konferenciji bi zakljuËeno, da se

svi, kako kraljevinu ne bi snaπla kakva nevolja,

povuku u Samobor, dok ne prestane njihov progon

ili dok Njezino VeliËanstvo ne poduzme potrebne

mjere.

No buntovnici nisu bili raspaljeni mrænjom

samo prema oficirima, nego i prema katoliËkim

æupnicima, koji su morali bjeæati i traæiti sigurnije

skloniπte. Tako je æupnik sv. Magdalene VuËetiÊ

jedva izmakao bijegom iz njihovih ruku, a tako isto

æupnik u PitomaËi Severski i drugi. Buntovnici su

na komade razdirali kraljevsku odoru, skinuli

znakove s kapa, u jednu rijeË ponaπali se potpuno

samovoljno.

U Severinu su se stalno odræavala vijeÊanja i

sastanci pod predsjedanjem LjubojeviÊa (da ne bude

smatran glavom bune, on se 20. sijeËnja dao toboæe

silom dovesti do pobunjenog naroda i pod prijet-

njom smrti prisilili, da im bude voa). Pojedinim je

seoskim knezovima zapovjeeno, da prisustvuju

tim sastancima. Takoer bi pozvan iz kraljevine

Stjepan DomjaniÊ, koji je uËestvovao u svim nji-

hovim vijeÊanjima te im predlagao i ispravljao

dopise. Pojedincima nametnuπe teπke poreze za

tadaπnje potrebe i za izaslanike, koji su imali krenu-

ti u BeË. Izabrano je pet predstavnika (njihov je

voa LjubojeviÊ, iako je bio neuk) i poslani u BeË,

da izmole milost vladarice i da iznesu svoje prituæbe,

koje su se najviπe ticale oficirskih ispada.

Beck poslan k buntovnicima

U BeË bijaπe stigao pukovnik barun Beck (bio

je pukovnik gradiπËanske pukovnije). Car ga posla

k buntovnicima najviπe radi tvrava i oficira, da

prethodno pribavi obavjeπtenja. MikaπinoviÊ, koji

je u sve bio upuÊen i koji je zbog parnice, πto je

imao s LjubojeviÊem pred Petazzijem i Mitrow-

skim, po æelji dvora bio privræen Guicciardiju, a

vidio je, da se stvar ne Êe povoljno za njega svrπiti,

jer je narod bio sklon LjubojeviÊu i stao uz njega,

uoËivπi zgodnu priliku da da uniπti LjubojeviÊa,

koji mu je bio vrlo opasan, izvjesti Becka o stanju i

otkrije mu, da je svemu kriv LjubojeviÊ. Nadalje ga

kao rimokatolik-odmetnik uvjeri, da je narod

ustao na noge zbog toga, πto je MarËa vraÊena uni-

jatima i πto se Petazzi ponaπao kao apostol kato-

liËke vjere. MikaπinoviÊ se uæe poveza s Beckom,

jer su obojica æeljeli, da jedan pomoÊi drugoga

doe do promaknuÊa, a to se i dogodilo. Jedan i

drugi dooπe u Severin. Beck obeÊa buntovnicima,

da Êe ih preblagi vladari sasluπati, samo:

1) Neka pokopaju izmrcvarena tjelesa oficira.

To izvrπiπe prenjevπi ih u æupu u Trojstvo i pokopavπi

ih s vojniËkim poËastima. Iako je to izvrπeno mjesec

dana nakon njihove smrti, viπe je oËevidaca posvje-

doËilo, da su jako krvarili, osobito Josip KrËeliÊ;

2) Neka prime natrag oficire koji su se raz-

bjeæali, i neka im se pokoravaju;

3) Neka vrπe straæu u tvravama i neka se za-

kunu na vjernost Njihovim VeliËanstvima.

Kad to izvrπe, neka poπalje u BeË svoje pred-

stavnike. Sve su to izvrπili, Ëak su sami potraæili

raπtrkane oficire i doveli ih sa sobom, no sluπali su

ih, kako je tko htio. Ponovo preuzeπe straæarsku

duænost u tvravama, pred Beckom se zakleπe na

vjernost Njihovim VeliËanstvima, pa poslaπe svoje

izaslanike u BeË. Zbog toga je Beck promaknut na

Ëast general-majora.

U BeËu se pazilo na svaki pokret i korak glav-

nog njihovog izaslanika LjubojeviÊa. On je nasto-

jao postiÊi, da knez Sachsen ∑ Hildburhausen, pre-

ustrojitelj te Krajine, bude imenovan komesarom,

ali nije mogao to postiÊi, jer je MikaπinoviÊ preko

Becka najviπe upozoravao na to, neka se ne πalje

kao komesar knez, koji je zaπtitnik LjubojeviÊev,

ako dvor æeli imati mir u tom generalatu, jer je

dotada LjubojeviÊ veÊ dvaput bio glava bune.

Odreivanje komisije

Meutim grof von Neipperg, najstariji meu

svim marπalima i negdaπnji odgojitelj sadaπnjegPO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

135134

Prilog 8. Opis bune 1755. prema Ivanu JosipoviÊu271

Zahtjevi vojnika ∑ graniËara

Vojnici su se prije svega æalili na to πto su im

nametnuta davanja protivno povlasticama koje su

im kraljevi i carevi prije toga dali i toliko puta

potvrdili.

Kao drugo, navodili su Ëinjenicu da se prema

naredbi te odredbe ne smije æaliti, nego joj se mora

slijepo vjerovati, a time im se oduzima sloboda

iznoπenja teπkoÊa pred kraljevskim prijestoljem, πto

treba dozvoliti i najbjednijima.

Kao treÊe, buduÊi da vojuju uvijek i svugdje

gdje se kralju svidi i to u vlastitoj odjeÊi, a kod kuÊe

se sami prehranjuju od zemlje i vlastitih posjeda; pa

ako πto plaÊaju sve πto je odreeno, kojim pravom

mogu biti obvezatni i na vojniËku sluæbu?

Kao Ëetvrto, zaπto se netko ne brine za vojniËku

odoru? Mi Êemo sami opskrbiti naπe vojnike; te ako

ne budu odjeveni kao πto se pristoji za obavljanje

njihove sluæbe, tek tada neka nas prozovu i ukore.

Kao peto, dokidanjem te obveze, moÊi Êemo

plaÊati ostale namete. Odmah na poËetku se treba

usprotiviti plaÊanju glavarine i ono πto nije u skla-

du s vojnim povlasticama.

Prvi dogovori o pobuni

©ireÊi meu sobom takva i druga razmiπljanja,

na temelju nekih primjera, sumnjali su da Êe neke

od tih nameta plaÊati i Maari; u kraljevstvu i u slo-

bodnim gradovima su u posljednje vrijeme na obi-

Ëne ljude stavljeni novi nameti; zbog toga su oni

najprije odgovoriti svojim Ëasnicima da Êe plaÊati te

namete budu li ih i drugi plaÊali; tako se zapravo iz-

bjegavalo plaÊanje nameta; jer se nije moglo izravno

usprotiviti plaÊanju; ipak u nekim se Ëetama Ëilo o

tajnom dogovaranju, a Ëasnici su o tome morali

πutjeti, ako su htjeli ostati æivi. Teπko je reÊi koliko i

πto su Ëasnici doznali od svojih (vojnika), no ovi su

poËeli napuπtati Ëete i okupljati se u Kriæevcima.

Gospodinu pukovniku Leilespergu su javljali

πto prijeti i πto govore siromaπni, ali pukovnik nije

time nipoπto bio uznemiren, nego je zapovjedio da

se Ëasnici vrate u Ëete i da poËnu provoditi ono πto

je zapovjeeno (niti jedna Ëeta nije trebala platiti

manje od 1.000 forinti, πtoviπe, neke Ëete su morale

platiti i 1.500 forinti); traæio je da to joπ jaËe zahti-

jevaju i vrlo hitno, neka to iznude primjenom

kazni i drugim zastraπivanjima.

Sastanak pobunjenika u Severinu

Kada su graniËari vidjeli da im se zaista Ëini

nasilje, te da Ëasnici koji su se vratili poËeli ljude

tuÊi (topoloviËki kapetan je uæetom svezao dva-

naest do Ëetrnaest ljudi) i podvrgao ih sliËnim ka-

znama. To je izazvalo okupljanje i ustanak Ëitavog

graniËnog podruËja. Zakazali su okupljanje u Se-

verinu da se proËitaju povlastice; pod prijetnjom

najstroæe kazne tamo je trebao doÊi starjeπina

svakog sela, a od svake kuÊe vojnik ili glava obitelji;

isto tako i pod jakom straæom tamo dovedu, kako

bi se vidjelo jesu li oni suglasni s povlasticama.

PoËetak pobune u Severinu

I tako 20. dana (mjeseca sijeËnja 1755.) za prve

noÊne straæe, predana je spomenuta zapovijed svim

selima, te su se (pozvani) okupiliu selu RoviπÊe veÊ

21. sijeËnja i tamo su s glavnim zapovjednikom

straæe presreli kapetane ©vajgera (Svaiger) i Habi-

janca (Habijanecz) i predstojnika straæa Konju-

goviÊa (Koniugovicz). KonjigoviÊa su skinuli s

konja i zbijajuÊi s njim razliËite πale prisilili su ga da

put nastavi bosonog, ponovo su mu dali obuÊu,

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

137136

271 Pobune u kriæevaËkom kraju 1755. godine prema zapisima suvremenika Ivana JosipoviÊa, æupnika u Kriæevcima (u prijevodu

i redakciji Ljudevita PlaËka), Cris, god. VII., br. 1, Kriæevci, 2005., str. 145-148.

Varaædinski generalat

nego onu sliËnu vojnicima; u licu i u dræanju bili su

ponosni, kao da su se diËili svojom vlaπÊu. I kad je

doπao blagdan sv. Jurja, nisu prestali i javno prijeti-

ti da Êe izvrπiti svoje krvave namjere, ako kraljevsko

veliËanstvo ne bude sluπalo njihove molbe.

Voe pobune æele mir

Te njihove poznate prijetnje i neposluπnost

osudila su dvojica zamjenika kapetana, tj. –uro

MartinoviÊ i BolËeta, koji su najprije bili meu

pobunjenicima: prvi u kapetaniji Goigyrdinjanskoj,

tj. KoprivniËkoj, a drugi u kapetaniji Leilersbrgov-

skoj, tj. KriæevaËkoj, te su im savjetovali normalnije

ponaπanje; ipak oni od graniËara nisu Ëuli niπta drugo

osim javnog iznoπenja svega onoga πto su iznosili svo-

jim prituæbama. Pisao im je kapetan LjubojeviÊ iz

Kaniæe, neka se sjete onoga πto su obeÊali u Severinu

pred barunom Beckom; zatim neka se ne pridruæuju

pobunjenim seljacima; i ako æele da njihovo izaslan-

stvo bude uspjeπno, neka se dræe onoga πto su tamo

obeËali; taj spis ponovno njima bio objavljen pred

Ëetama, ali svi su se na njega ogluπili.

LjubojeviÊ iz BeËa traæi okonËanje pobune

KonaËno im je 29. oæujka 1755. iz BeËa pisao

LjubojeviÊ, zaklinjuÊi ih besmrtnim Bogom, da sve

prihvate u podloænosti ako æele spasiti sebe i svoje;

inaËe se ne mogu nadati nikakvoj milosti od kra-

ljice; i to pismo je donekle imalo ploda; odmah su

poËeli ustrojavati Ëete i redove, vjeæbali su i na nje-

maËkom jeziku kao i prije, te su poËeli prihvaÊati i

neke Ëasnike. Dok nije konaËno 13. travnja iz gru-

pe delegata iz BeËa poslan potporuËnik KneæeviÊ,

koji im je protumaËio namjere kraljevskog i car-

skog veliËanstva, tj. da izjave kako su spremni biti

posluπni svim svojim nadreenim Ëasnicima i nji-

hovim naredbama i kako Êe odati voe toga zla, te

ruπitelje dobra i javnog mira.

Budu li se na taj naËin pokazivali posluπnima i

pokornima, onda Êe vojeska koja Êe 16. dana te-

kuÊeg mjeseca doÊi u Kaniæu, na Ëijem Êe Ëelu biti

felmarπal Naiperg (Neuperg) s vrlo malo ljudi, tj. s

dva bataljuna muπketira i pet Ëeta genardira, uÊi u

graniËarsko podruËje za opÊe dobro. Ako pak na-

stave biti buntovni, graniËarsko podruËje Êe pre-

plaviti pedeset tisuÊa vojnika, koji su veÊ raspo-

reeni okolo granica Krajine, a takva bi odluka iza-

zvala velike promjene u svemu. Nakon πto su svi

obeÊali posluπnost, sva je vojska preπla na vjeæbe kao

do sada, a spomenuti KneæeviÊ Êe bez ikakvog odla-

ganja sve to obaviti po svim Ëetama generalata, te Êe

povjerenstvu dati izvjeπtaj o svim æeljama naroda.

Barun Beck postavlja pobunjenicima uvjete

24. travnja doπao je gospodin pukovnik barun

Beck, a njegov su dolazak pripremila tri bataljuna

vojnika, koji su bili najbliæi i koji su ga Ëekali pred

vratima; od ostalih su bili udaljeniji primio je

posluπnost i pokornost u Ruczi? Kao i prije; zatim

je zatraæio da svaka Ëeta iz svoje sredine izabere pet

poπtenih i razboritih muæeva, koji dobro poznaju

stvari, i neka ih dobro pripremljene za sve optuæbe,

poπalju kao povjerenstvo u Kaniæu; tako je uËi-

njeno. 28 njih je otiπlo o troπku svojih Ëeta. Tra-

æeno je osim toga da im predaju trubaËe i stje-

gonoπe, te da svatko kaæe ako znade neπto loπe o

drugome; bude li se neπto saznalo od drugud, teπko

si ga onome tko je to znao i preπutio.

GraniËari bojeÊi se oËekuju nagrade

poËinju odavati voe pobune

Takav je postupak razorio ono πto je narod

uËinio u Severinu i raskinut je savez koji je tamo

stvoren, to jest rijeËi: „ Svi, svi smo to uËinili i ubili

zajedno“, tako da je roak izdao svog roaka i

znanca te se u najkraÊe vrijeme sve doznalo o stva-

rima i o imenima; uhiÊeno je pet Ëasnika koji su

bili kod ubojstava, meu kojima je bio kapetan

VukoviÊ Vlah, koji je prvi digao krvave ruke na

kapetana BuπnakoviÊa.

UhiÊeni su i –uro MartinoviÊ, zamjenik ka-

petana, sa svim svojim suradnicima: BolËeta, stje-

naguravajuÊi ga i tukuÊi ga pozdravljali su ga „zdra-

vo kume“, kao da njemu vraÊaju udarce koje su

dobili za pogreπke u vrijeme vjeæbe; i tako su ga svi

sloæno muËili sve do Severina, gdje su mu u straæar-

skom domu dali malo da otpoËine, zatim su mu od-

sjekli lijevu ruku kojom se dræao za stup te su ga s

visine bacili meu okupljeni narod, tukli ga noga-

ma, biËevima i toljagama sve dok nije izdahnuo du-

πu u najokrutnijoj vrsti smrti. Istom su okrutnoπÊu

doËekali i poruËnika »edijaka (Czediak).

Daljnji tijek pobune

23. sijeËnja 1755. je Ëeta iz Ilove dovela kape-

tana ©najdera i poruËnika KrËeliÊa (Kerchelicz);

ovog posljednjeg su nakon kratkog vremena, sa-

zvavπi krvavi (prijeki) sud, zatoËili i ubili gazeÊi ga.

24. dana istog mjeseca ubili su kapetana

BuπnjakoviÊa (Buisiakovicz) i natporuËnika Sveca

(Svets), poπto su ih prije toga jako prebili.

Prijetnje i drugim Ëasnicima i reakcije Ëasnika

Ta petorica ljudi, sve pravi katolici, kakav su

njihov bijes i uvrede podnijeli, poznato je (samo)

Bogu, a nama je joπ uvijek nepoznato; (pobunjeni-

ci) se nisu zadovoljili samo smrÊu, nego su njihova

gola tijela pogrdno bacili na Severinsko polje, te su

zabranili njihov pokop kroz sedam dana. Kapetan

©najder svoj æivot treba zahvaliti kapetanu Petru

LjubojeviÊu (Lyboevics); sumnjam da bi ga bio

mogao obraniti od smrti, da nije bilo skrivenih

igara s njegovom smrÊu tako πto je on od kapetana

©najdera dobio πto je traæio. Istom smrÊu prijetilo

i pukovniku Leilesbergu, i mnogim drugima; pu-

kovnik je zbog toga sramotno napustio utvrdu i

pobjegao u Varaædin, te tako svojim primjerom

ispraznio gotovo Ëitav grad Kriæevce.

Naime, u bijeg su se dali svi Ëlanovi ËasniËkih

obitelji, bilo kojeg spola i dobi, sa svim svojim

stvarima; æurili su se kao da su pobunjenici na vra-

tima, iako to nitko nije zahtijevao; nego vidjevπi

bijeg viπih, i niæi i mali ljudi su mislili da se to nije

dogodilo bez teπkog razloga; mislili su da se velika

tijela gotovo nikada ne kreÊu bez velikih poticaja.

Zbog toga se u Kriæevcima jedva mogao vidjeti

netko od Ëasnika osim kapetana Saura, koji je hra-

bro zadræao zapovjedniπtvo. I u utvrdu IvaniÊu na-

pustio je potpukovnik Peterdi, te je kao zapovjed-

nika ostavio jednog zapovjednika straæe; iz utvrda i

gradova se nastavio bijeg; a gospodin barun de

Beck, pukovnik, doπao je do Severina.

Pukovnik barun Beck smiruje stanje

Njega je poslala kraljica da smiri pobunu te da

uvjeri narod, kako su vrlo loπe neπto zapoËeli ubi-

jajuÊi kraljeve Ëasnike, osim ako ne æele voditi rat

protiv kraljice; te neka ne sumnjaju da Êe pravedna

krv ubijenih traæiti osvetu. Zbog toga moraju odu-

stati od takvih djela i zrelije se podvrÊi kraljiËinoj

milosti koju Êe dobiti, a on je to obilno obeÊavao;

potaknut time narod je prestao s ubijanjem, ali nije

prestao s prijetnjama sve dok se 5. veljaËe 1755.

nisu pred spomenutim gospodinom pukovnikom

zakleli na posluπnost i podloænost svim upravitelji-

ma, te viπim i niæim Ëasnicima, da Êe ih (ponovno)

prihvatiti i izvrπavati njihove zapovijedi, te Êe ko-

naËno sve raditi kao prije.

Tim rijeËima su se u Severinu zakleli najprije

svi izaslanici, a 6. veljaËe; a konaËno su 15. veljaËe

u Severinu svi starjeπine generalata trebali ponovi-

ti te obrasce izjave i zakletve, kako bi to svima bilo

jasno, i kako ne bi dalje nicalo zlo koje se bilo

proπirilo protiv Ëasnika.

Neposluπnost vojske u Kriæevcima

NjemaËkim se jezikom vojska u Kriæevcima

gotovo prestala sluæiti; pa i kad su se mijenjale straæe

koristio se hrvatski jezik. Nisu htjeli podnositi niti

niæeg zapovjednika (Platzmajor), niti tjednog

kapetana; niti su iz podruËja Donjeg grada htjeli

dovesti straæu, niti su nosili odoru, nego su ulazili u

grupama, kako im se svidjelo; nosili su odjeÊu

kakvu je tko imao, πto viπe poderanu; viπe pastirskuPO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

139138

Kazne za voe pobune

Voe su zbog spomenutih zloËina dobili

pravedne kazne; 24. srpnja je smrtna kazna, izreËe-

na LjubojeviÊu i MartinoviÊu izmijenjena u doæi-

votni zatvor i oduzimanje svih imanja; isto je uËi-

njeno i s VukoviÊem i s veÊinom voa; ostalih 17

kaænjeno je neki smrÊu, a neki nekom drugom ka-

znom; neki su kaænjeni na vremenske kazne zatvo-

ra a drugi na prisilni rad; tako je broj osuenih

narastao na 41. Neki su kaænjeni na udarce biËevi-

ma i πtapovima; ipak s njima se postupalo blaæe

nego li su to zasluæila njihova nedjela.

Odredbe o blaæem postupanju s vojnicima

Od Ëasnika pak nitko nije ostao bez ukora, jer

je utvreno da je njihovo grubo postupanje s na-

rodom, koji su tukli, bio mali uzrok spomenutim

pobunama; zbog toga je svim Ëasnicima zabra-

njeno da tuku obiËne vojnike, a pukovnik Êe osu-

diti one koji bi se o to ogrijeπili; traæeno je od njih

da sa svojim obiËnim vojnicima postupaju kao s

plemiÊkom vojskom; tj. neka vode brigu i u nji-

hovim kuÊama i poljima, te da ne budu prisiljeni

na tako veliku stegu kao πto su to bili do sada.

Ukinute su i kazne ne samo za odoru nego i za sve

drugo; ali je traæeno da si vojnici sami pribave

odoru ili odijelo, a oni koji to ne bi htjeli da budu

kaænjeni od pukovnika. Osim toga je nareeno da

se na svakih 15 i pol jutara zemlje daje jedan voj-

nik; tako Êe vojska biti toliko puta veÊa, koliko pu-

ta bude postojalo 15 i pol jutara zemlje.

»asnicima je nareeno da se vrate u svoje Ëete

i da tamo trajno ostanu; iz Ëeta se ne mogu udalji-

ti, odnosno ako prije toga za to dobiju dozvolu.

Odnos Vlaha prema grkokatolicima

Kako bi pokvareni otpadnici prikrili svoje

velike grijehe, govorili su da su uzrok svih spo-

menutih pobuna dobri redovnici, sjedinjeni oci

bazilijanci u MarËi, te je zaluenost naroda toliko

prevagnula da su i same viπe Ëasnike uvjerili u tu

zabludu, te su uvjerili i presvijetlog izaslanika, kako

nikada neÊe osigurati sigurnost granice, osim ako

iz njegove opatije makne sjedinjenog katoliËkog

biskupa s njegovim sveÊenicima. Zaista nevjernici

nisu æeljeli niπta drugo nego narodu onemoguÊiti i

sprijeËiti da se vrate k svojoj Svetoj majci Kato-

liËkoj crkvi, πto je narod æelio.

Bojali su se, naime, da ovi redovnici ne bi,

oËuvali u potpunosti grËki obred i ispovijedajuÊi

Ëistu katoliËku rimsku vjeru, ubirali obilnije plo-

dove meu vlaπkim narodom koji je imao iste

obrede; æeljeli su sjedinjene udaljiti od sebe i spri-

jeËiti njihovo napredovanje (jer su Vlasi samo

izvana prihvatili katoliËke odredbe). I πto su traæili

to su i dobili; 21. kolovoza je naime Vlah Mika-

πinoviÊ, potpukovnik, u kraljevo ime tamo doveo

pijastire, kamo je prije dvije godine Petaczi doveo

oce bazilijance. Ovo je sigurno, da je moÊ Vlaha

manja, da je njihovo napredovanje bilo manje ili

nikakvo, nikada ne bi doπlo do pobune. Vlah

naime trguje vlaπkom, a Grk grËkom vjerom.

ab

gonoπa PetrekoviÊ s mnoπtvom Ëasnika i pristaπa:

oni su svezani i 4. svibnja u okovima odvedeni u

Kaniæu. Svatko tko je doveo nekog od voa u Ko-

privnici je za svoj trud dobio 10 groπa, a u Kaniæi 4

forinte, koliko god puta je nekoga doveo. U Kaniæi

su zadræani u najstroæem zatvoru Petar LjubojeviÊ

i KneæeviÊ zasebno sa πest ostalih beËkih izaslanika.

K prvoj dvojici nije nikome bio dozvoljen pristup.

Neposluπnost vojske u Kriæevcima

U vrijeme pobune se njemaËkim jezikom jako

malo sluæilo i dok su se mijenjale straæe koristio se

hrvatski jezik. Nisu htjeli podnositi niti niæeg za-

povjednika (Platzmajor), niti tjednog kapetana;

niti su iz podruËja donjeg grada htjeli dovesti novu

straæu, niti su nosili odoru, nego su ulazili u grupa-

ma, kako im se svidjelo; nosili su odjeÊu kakvu je

tko imao, πto viπe poderanu; viπe pastirsku nego

onu sliËnu vojnicima; u licu i dræanju su bili po-

nosni, kao da su se diËili svojom vlaπÊu. Kad je

doπao blagdan Sv. Jurja, nisu prestali i javno pri-

jetiti da Êe izvrπiti svoje krvave namjere, ako kra-

ljevsko veliËanstvo ne bude sluπalo njihove na-

redbe.

U Varaædinu nije bilo pobune

Vrijedno je spomenuti i to πto je Njegovo ve-

liËanstvo istaklo s velikim pohvalama, tj. Vara-

ædinsku Ëetu s pukovnikom Bretanom, koja je kroz

Ëitavo ovo burno vrijeme bila postojana i vjerna,

usprkos svim prijetnjama, te je svakom vojniku

poslalo dva novokovana zlatnika, koje je podijelio

svakom ponaosob, da se tako saËuva trajno sjeÊa-

nje, te je obeÊalo da Êe se posebno brinuti za nji-

hove obitelji.

Osvrt na pobunu graniËara

Zavjera pobunjenih graniËara izraæavala se u

razliËitim i viπestrukim udarima. A do svijesti

onih koji su uËestvovali u tako pokvarenoj grupi,

koju je vodio nevjerni Vlah Petar LjubojeviÊ,

bezboæna glava ne samo ovih nego i tolikih drugih

proπlih pobuna, doπla je do spoznaje: moæe li se

oËekivati da bude vjeran Ëovjeku i kralju onaj koji

je nevjeran Bogu? I kako neÊe progoniti katolike

Vlah koji je otpao od vjere? Sigurno, ako nisu

(vlast) mrzili zbog drugih razloga, onda su to

Ëinili zbog tog razloga, kao πto je to jasno iz samog

Molesanskog poËetka pobune, u njoj je prolivena

nevina krv petorice Ëasnika katolika, a nije pogi-

nuo nitko od Vlaha; pobunu su poËeli dakle Lju-

bojeviÊ s KneæeviÊem i BolËetom, svi Vlasi; a oni

su na svoju stranu zbog njegove pismenosti

privukli –uru MartinoviÊa, te su uzbunili Ëitavu

Krajinu.

Pod vidom postizanja mira htjeli su kralju

nametnuti svoje zakone, kako bi se sve prilagodi-

lo njihovim æeljama; drugim rijeËima da oni budu

na Ëelu svega u Krajini (a to potpunu na svoju

πtetu); da su bili ostali zadovoljni stvari bi lakπe

krenule njima u korist. U tu svrhu sakupili su

velike koliËine novca, sakupljajuÊi ih od onih

krajiπnika koji nisu sumnjali u prijevaru; voe su

se javno obiËavale hvalisati da su u BeËu potku-

pljivi, te da Êe s novcem lako otvoriti kraljevska

vrata. Ali prevarila ih je loπe zamiπljena namjera,

jer doπavπi u BeË nisu uspjeli isposlovati niti audi-

jenciju, niti slobodno kretanje, niti sastanak sa

savjetnicima.

Naime, bila su zauzeta sva mjesta u koja su

polagali nadu i bila su zatvorena sva vrata za koja

su mislili da se mogu podmititi, dok nije doπao

imenovani povjerenik, feldmarπal grof Neuburg s

ostalim povjerenicima i delegatima, koji su zatim

otiπli u Kaniæu kako bi istraæili tu stvar; oduzevπi

od LjubojeviÊa sav novac uhitili su njega i ostale

jednog za drugim. Kasnije je iz razliËitih pisama

razliËitih ljudi postala jasnom sva pokvarenost

koju su htjeli sakriti; iz korespondencije se dozna-

lo za razliËitu povezanost s drugima; iz nje se do-

znalo da je LjubojeviÊ, kako bi izveo svoje po-

kvareno djelo, stavljao na Ëelo pojedine svoje

znance, meu kojima i DamjaniÊ Stjepana, koji je

bio prikladno sredstvo da pobuni seljake.PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Hrv

oje

Pet

riÊ

ab

Bje

lova

rsk

o p

od

ruËj

e d

o o

sniv

anja

Bje

lova

ra (

17

56

. go

din

e)

141140

Tablica 14. Pregled kazni sudionicima bune 1755. godine

Vrsta kazne Katolici Pravoslavni Bez oznake vjere ukupno Primjedba

Pogubljenje rastezanjem na kolu i konfiskacija imovine ∑ 2 ∑ 2 Krajiπnici

Odsijecanje glave i stavljanje mrtvog tijela na kolo,

konfiskacija imovine 4 4 ∑ 8 Krajiπnici

Odsijecanje glave i konfiskacija imovine 5 2 ∑ 7 Krajiπnici

Kasacija, doæivotna robija i konfiskacija imovine 1 2 ∑ 3 Oficiri

Kasacija, doæivotna robija bez konfiskacije imovine ∑ 1 ∑ 1 Oficiri

Kasacija, 5 godine robije, bez konfiskacije imovine ∑ 1 ∑ 1 Oficiri

Kasacija, 3 godine robije, bez konfiskacije imovine 1 ∑ ∑ 1 Oficiri

PO

VI

JE

ST

BJ

EL

OV

AR

A

Æel

jko

Hol

jeva

ca

bV

ojn

i gr

ad B

jelo

var

u r

azd

ob

lju

17

56

. ∑

18

71

.

143142

Doæivotni prisilni rad i konfiskacija imovine 1 2 ∑ 3 Krajiπnici

Doæivotni prisilni rad, konfiskacija imovine,

smrtni strah na stratiπtu 8 3 ∑ 11 Krajiπnici

10 godina prisilnog rada, bez konfiskacije imovine 11 12 ∑ 23 Krajiπnici

8 godina prisilnog rada 4 2 ∑ 6 Krajiπnici

5 godina prisilnog rada 13 2 ∑ 15 Krajiπnici

4 godine prisilnog rada 13 4 2 19 Krajiπnici

3 godine prisilnog rada 1 1 ∑ 2 Krajiπnici

1 godina prisilnog rada 1 ∑ ∑ 1 Krajiπnici

Pobjegli ∑ osueni na konfiskaciju imovine ∑ ∑ 5 5 Krajiπnici

Ukupno 63 38 7 108 6 Oficira

102 Krajiπnika

REKAPITULACIJA

Smrtna kazna 9 8 ∑ 17 Krajiπnici

Kasacija i doæivotna robija 1 3 ∑ 4 Oficiri

Kasacija i vremenske kazne 1 1 ∑ 2 Oficiri

Doæivotni prisilni rad 9 5 ∑ 14 Krajiπnici

Vremenske kazne od 10 do 1 godine 43 21 2 66 Krajiπnici

Pobjegli ∑ osueni na konfiskaciju ∑ ∑ 5 5 Krajiπnici

Ukupno 63 38 7 108 6 Oficira

102 Krajiπnika

Izvor: Fodor MoaËanin, Vojna krajina do kantonskog ureenja 1787., Vojna krajina (povijesni pregled-historiografija-rasprave, ur.

Dragutin PavliËeviÊ), Zagreb 1984., str. 53.

i

ef

II.

VOJNI GRAD BJELOVAR

U RAZDOBLJU

1756. ∑ 1871.

POLITI»KI I

UPRAVNI RAZVOJxyx

Stoæerno mjesto i vojni komunitet

u drugoj polovici 18. stoljeÊa

Poslije velike bune krajiπnika u Vara-

ædinskome generalatu i seljaka u Kriæe-

vaËkoj æupaniji 1755. dogodila se prekretnica u

povijesti Bjelovara. Prema nalogu vladarice Marije

Terezije, prve i posljednje æene na habsburπkome

prijestolju, planski je 1756. osnovan novi Bjelovar

kao vojni grad na kupljenom praznom zemljiπtu u

blizini staroga bjelovarskog naselja (manje utvrde)

pokraj potoka Bjelovacke. Isprva zamiπljen kao

utvreno stoæerno mjesto dviju varaædinskih

pukovnija, KriæevaËke i –urevaËke, osnovanih

preustrojem Varaædinskoga generalata u sastavu

Vojne krajine u Hrvatskoj i Slavoniji, grad je tre-

bao dobiti ime Novi Varaædin. Nakon πto je

Varaædin joπ 1731. prestao biti srediπtem Va-

raædinskoga generalata, ulogu srediπta privremeno

je preuzela Koprivnica, ali ona kao slobodan kra-

ljevski grad na podruËju pod banskom mjero-

davnoπÊu nije mogla dugo ostati pod vojnom

upravom. Novi vojni grad na zemljiπtu izmeu

potoka Bjelovacke na istoku i potoka Plavnice na

zapadu izgraen je za nekoliko godina prema pra-

vokutnom urbanistiËkom konceptu s kvadratnim

blokovima drvenih kuÊa i srediπnjim trgom po

uzoru na talijansku renesansnu utvrdu Taurin ili

Torino.1

ZagrebaËki kanonik Baltazar Adam KrËeliÊ

zapisao je o podizanju Bjelovara sljedeÊe: „»im se

koprivniËki general Beck vratio iz BeËa i preuzeo

upravu generalata, odmah zapoËe ureivati sve po

uzoru na osjeËki generalat i izjednaËivati vojnike i

samom odorom. Oficirima zapovijedi, da borave u

svojim kotarevima ili satnijama, i dade im sagradi-

ti kuÊe na veliku πtetu naroda, koji zbog toliko

napornog rada nije dospijevao obraivati vlastitu

zemlju, a uz to je bio liπen stoke. Osim toga izmeu

Severina i RaËe, u mjestu zvanom Bjelovar,

podigne uz silan trud jadnih ljudi stanove za pri-

padnike πtaba i tvravu, gdje su imali stanovati i

1 Mirela Slukan AltiÊ, Bjelovar, Povijesni atlas gradova, sv. I, Dræavni arhiv Bjelovar: Hrvatski dræavni arhiv Zagreb, 2003., str. 30.

Povijest Bjelovara: Bjelovarsko područje do osnivanja Bjelovara 1756. godine/History of Bjelovar:...

Documents

Transcript of Povijest Bjelovara: Bjelovarsko područje do osnivanja Bjelovara 1756. godine/History of Bjelovar:...