UNIVERZITET U TUZLI Tuzla, maj 2012.

FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK: Historija

DIPLOMATIČKA ANALIZA POVELJE BANA TVRTKA IZ 1367. GODINE

(Seminarski rad)

MENTOR: STUDENT:

Mr. sc. Nermina Halilovid, asistent Marko Matolid

2

SADRŽAJ

1. Uvod.......................................................................................................................................3 2. Povelja bana Tvrtka Dubrovčanima od 1. VI. 1367................................................................4 3. Vanjske karakteristike povelje...............................................................................................5 4. Unutarnje karakteristike povelje...........................................................................................6

4.1. Uvod ili protokol.............................................................................................................6 4.1.1. Invokacija..............................................................................................................6 4.1.2. Datacija.............................................................................................................. ...6 4.1.3. Intitulacija sa devocijom.......................................................................................7 4.1.4. Inskripcija..............................................................................................................7

4.2. Tekst ili kontekst.............................................................................................................7 4.2.1. Naracija.............................................................................................................. ..7 4.2.2. Svjedoci................................................................................................................7 4.2.3. Dispozicija............................................................................................................8 4.2.4. Koraboracija.........................................................................................................8 4.2.5. Finalne klauzule....................................................................................................9

4.3. Eshatokol........................................................................................................................9 4.3.1. Ime pisara............................................................................................................ .9 4.3.2. Subskripcija..........................................................................................................9

5. Zaključak................................................................................................................. .............10 Izvori i literatura......................................................................................................................11 Dodatak...................................................................................................................................12

3

1. Uvod

Pravilnom analizom srednjovjekovnih povelja, rješavanjem skradenica i interpretacijom teksta, može se dodi do puno podataka koji osvjetljavaju životne prilike srednjovjekovnog društva. Svaka povelja ima svoje vanjske i unutrašnje osobitosti. U vanjske osobitosti spadaju materijal, pismo, sredstvo pisanja, tinta, eventualni grafički znakovi i pečat dok analiza unutarnjih osobitosti treba da razriješi može li se i u kojoj mjeri vjerovati historijskom izvoru, odnosno je li izvor vjerodostojan ili se radi o krivotvorini. Povelja bana Tvrtka iz 1367. god. je javna isprava, izdana prilikom njegova boravka u Dubrovniku u kojoj on potvrđuje sve privilegije i prava Dubrovčanima koja su dobili od njegovog strica i prethodnog vladara bana Stjepana. No izvan tog pravnog akta ova povelja je i važan izvor za brojna druga pitanja iz vremena početka Tvrtkove vladavine. Radi primjene brojnih formula u ovoj povelji dolazi do ponavljanja mnogih rečenica što može izazvati konfuziju prilikom isčitavanja povelje. Međutim, pravilnom analizom i određivanjem formula uvidjet demo kako je riječ o običnim kancelarijskim protokolima. Ovaj rad ima u cilju upravo to – podjeliti povelju na njezine sastavne dijelove i tako je omoguditi za daljnju upotrebu kao validan historijski izvor.

4

2. Povelja bana Tvrtka Dubrovčanima od 1. VI. 1367. Nakon smrti bosanskoga bana Stjepana II. Kotromanida njegov nasljednik postaje Tvrtko Kotromanid, sin Stjepanova brata Vladislava. Do 1366. godine Tvrtko se unutar svoje obitelji bori za samostalnost na poziciji vladara ali mu to onemogudavaju njegova majka Jelena i brat Vukac.1 Tako de u februaru 1366. dodi do pobune u kojoj de Vukac, u suradnji sa nekim bosanskim velikašima zbaciti Tvrtka sa vlasti. No Tvrtko se ved krajem marta iste godine vrada na vlast. 1367. god. u mjesecu junu Tvrtko se nalazi u Dubrovniku u potjeri za svojim bratom koji se najvjerojatnije tamo sklonio.2 Tom prilikom potvrđuje dubrovačkim građanima i vlasteli prethodno zadanu vjeru ili, gledano iz današnjeg ugla, prava na trgovinu i povlastice. Ova povelja sačuvana je u originalu i prijepisu3 a ovdje donosim njen slobodan prijevod na suvremeni bosanski jezik:4

U ime oca i sina i duha svetoga amen. Godine 1367. od rođenja Isusovog i četrnaeste godine moje vladavine, mjeseca juna i dana prvog po kalendaru: ja Tvrtko, milošdu božijom ban bosanski, dođoh u svoju kudu u grad Dubrovnik i potvrdih vjeru sa svojom bradom i svojim prijateljima vlastelom dubrovačkom; potvrdih onu vjeru u kojoj je sa njima bio i moj stric gospodin ban Stjepan. Tu vjeru potvrdih ja ban Tvrtko i moja vlastela i to imenom: knez Vlaj Dobrovojevid, tepčija Sladoje i knez Vukota Pribinid, mi prisegosmo na modi i na sveto evanđelje, kunedi se da je naša kuda sa Dubrovnikom jedna kuda do vijeka kako je jedna kuda bila i sa mojim stricem gospodinom banom Stjepanom, tako i da ostane s nama Dubrovnik jedna kuda zauvijek u vijeke vjekova i dokle god je mojih potomaka i njih da se te dvije kude nikada ne razdvoje do u vijeke vjekova nego da ostane ovo jedna kuda; i kakve su zakone imali s mojim stricem sa gospodinom banom Stjepanom i zapisane one zakone i povelje - te zakone potvrdih svojom zakletvom, svojom poveljom i svojim pečatom, tako da bude među nama jedinstvo u vijeke vjekova, i da nedu napustiti Dubrovnik i njihovo bratstvo do vijeka nikada dokle god ima mojih potomaka i njih, nedu im učiniti ništa loše izuzev ako bi se oni iznevjerili gospodinu ugarskome kralju. Ovo je zapisao Dražeslav pisar svojom rukom skromnom, iz roda Bojid, zemlja mi je majka a otadžbina mi je grob, od zemlje jesmo i u zemlju demo se vratiti. I sve zakone i povelje i pisma koje je imao Dubrovnik sa starim gospodinom, mojim stricem, banom Stjepanom i sa njegovim roditeljima i praroditeljima, sve to potvrdih ja gospodin ban Tvrtko.

1 Vladislav je umro 1354. godine. Nada Klaid, Srednjovjekovna Bosna, Politički položaj bosanskih vladara do

Tvrtkove krunidbe (1377.g.), Zagreb 1994., str. 189. (Dalje: N. Klaid, Srednjovjekovna Bosna). 2 Ilarion Ruvarac, „Banovanje Tvrtka bana (1353 – 1377)“, Glasnik Zemaljskog muzeja, Godina 1894, Svezak 2,

Sarajevo 1894., str. 238. (Dalje: I. Ruvarac, Banovanje Tvrtka bana). 3 Prijepis je načinio Nikša Zvijezdid (1430 – 1455), dubrovački kancelar za dirilska akta. Gregor Čremošnik, „Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka II“, Glasnik Zemaljskog muzeja, Nova serija, Godina 1949-50, Svezak IV-V, Sarajevo 1950., str. 110 – 113. (Dalje: G. Čremošnik, Bosanske i humske povelje). 4 U prevođenju sam se koristio transkripcijom iz: Fran Miklosich, Monumenta Serbica, spectantia historiam

Serbiae, Bosnae et Ragusii, Beč 1858., str. 176 – 177. (Transkripciju prilažem u dodatku ovome radu na str. 13). O problemima prevođenja pojedinih riječi više na str. 8 ovoga rada.

5

3. Vanjske karakteristike povelje Materijal povelje je svijetlo žuta pergamena od janjede kože, italijanske izrade srednjeg kvaliteta. Dimenzije povelje su: gore 36,4 cm; dole 36,7 cm; lijevo 20 cm i desno 19, 7 cm. Pismo kojim je povelja napisana je dirilica i to njena zapadna varijanta - bosančica. Povelja je pisana majuskulom a inicijalno slovo B zaprema pet redaka. Korišteno sredstvo za pisanje bilo je zašiljeni stilus a tinta je crna. Povelja je presavijena na osam polja: gornja polovina je preklopljena na dole, zatim sa lijeve i sa desne strane po 9 cm unutra i potom još jedan put unutra.5 Na povelji se nalazi i visedi pečat utisnut u pečatnu grudvu od tamno smeđeg voska. Vrpca na kojoj se nalazi je centrirana na sredini i provučena kroz dva proreza. Sačinjena je od svilenih vlakana složenih u niti plavo-ljubičaste i smeđe boje. Na pečatu je predstavljen konj u galopu i konjanik sa štitom, šljemom, plaštem i kopljem na kome se vije zastava. Natpis koji ide u krug po rubu pečata je: S(igilum) MIN.(us) TVERTHI D(e)I GRA.(tia) TOTI.(us) BOSNE BANI, pisan latinicom. Između konjanikove glave i konjskog repa stoji dirilični natpis GN BAN a između stražnjih i prednjih nogu konja piše TVERTKO. U natpisima se nalaze i dvije ligature i to: u latiničnom drugo slovo T stoji iznad slova H; i u diriličnom slova A i N su spojena.6

5 G. Čremošnik, Bosanske i humske povelje, str. 110 – 113.

6 Isto.

6

4. Unutarnje karakteristike povelje 4.1. Uvod ili protokol Protokol ove isprave sadrži sljedede formule: invokaciju, dataciju, intitulaciju sa devocijom i inskripciju. U nastavku du ih pokušati analizirati.7 4.1.1. Invokacija Invokacija ove povelje je standardna invokacija u kojoj se zaziva sveto trojstvo po svim pravilima kršdanske dogme. To je dakle: „V' ime otca i sina i sv(e)toga d(u)ha amin“. Zanimljivo je da se riječ „amin“ pojavljuje u poveljema bosanske vlastele tek od 1353. godine.8 Ovakva invokacija može razjasniti vjerske prilike na dvoru bosanskog vladara bududi da bosanski krstjani nisu prihvatali kanone trinitarnih i kristoloških rasprava a ide i u prilog tezama Nade Klaid o Tvrtkovoj neovisnosti od predstavnika crkve bosanske.9 4.1.2. Datacija Jako je specifična datacija ove povelje i to iz više razloga. Prije svega jer se nalazi na neuobičajenom mjestu odnosno u uvodu. Postoje dvije datacije i to „ot poroenija b(o)žija ljet' -č-t-ks-z-„ što, uzimajudi u obzir numeričku vrijednost diriličnih slova daje 1367. godinu10 računato po kršdanskom kalendaru tj. od rođenja Isusa Krista. I ovakva datacija je zanimljiva za vjersku situaciju jer u njoj stoji „ot poroenija b(o)žija“ što znači da se prihvata dogma o Isusovoj božanskoj prirodi i istobitnosti sa ocem. Također ovo predstavlja vidljivu razliku između datiranja srpskih srednjovjekovnih povelja, koje su, po uzoru na istočnu crkvu, datirane od stvaranja svijeta a ne od rođenja Isusa. Druga datacija u povelji je datacija godine vladavine bana Tvrtka koja glasi: „ljeto i našem gospod'stvu -d-i-„ što daje četrnaestu godinu Tvrtkove vladavine.11 Povelja ima i točan datum a to je „m(i)s(e)ca ijuna po knizje -a- d(a)n“ što znači da je povelja izdana 1. juna. Zanimljivo je da je pisar gledao u nekakvu knjigu, najvjerojatnije kalendar, da bi utvrdio točan datum. Ista takva datacija, od istog pisara, nalazi se i u povelji izdanoj 1366. god. pod Prozorom na Rami.12 Povelja je pisana u Dubrovniku jer kako stoji: „pridosmo u našu kudu u grad' u Dubrovnik“.

7 U analizi povelje koristit du se transliteracijom u: Milko Brkovid, Diplomatički zbornik srednjovjekovnih

humskih i bosanskih isprava Dubrovniku, Mostar 2011., str. 46 – 47. 8 Aleksandar Solovjev, „Vlasteoske povelje bosanskih vladara“, Istorijsko-pravni zbornik, Godina I, Svezak 1,

Sarajevo 1949., str. 88. (Dalje: A. Solovjev, Vlasteoske povelje). 9 N. Klaid, Srednjovjekovna Bosna, str. 194 – 196. 10

Azem Kožar, Ivan Balta, Pomodne historijske znanosti i arhivistika, Tuzla 2004., str. 56. 11 Ova datacija je točna jer Tvrtko nominalno postaje ban 1353. godine. Nevjerovatno mi je izgledala pogrešna datacija Nade Klaid u kojoj piše da se radi o desetoj godini Tvrtkove vladavine („Godina 1367. je 10 godina njegova gospodstva.“ N. Klaid, Srednjovjekovna Bosna, str. 257). Sklon sam mišljenju da je riječ o tiskarskoj grešci, jer slovo d ima numeričku vrijednost 4 a znak I numeričku vrijednost 10 što daje četiri na deset odnosno arhaizirani oblik riječi četrnaest. Apelirao bih na to da se ova gruba greška ispravi ukoliko djelo bude doživljavalo reizdanje. 12

A. Solovjev, Vlasteoske povelje, str. 104.

7

4.1.3. Intitulacija sa devocijom Nadasve je zanimljiva skromna intitulacija bana Tvrtka. On se naziva „mi Tvr'tko milostiju b(o)žiom' ban' bos'nski“. Ova formula zanimljiva je zbog toga što Tvrtko ne navodi zemlje kojima vlada iako u to vrijeme pod sobom, osim Bosne ima i Usoru, Soli, Donje Krajeve, Podrinje i Hum, što je vjerovatno odraz tek smirenog stanja nakon uzurpacije njegova brata Vukca. Ovome u prilog ide i mali broj svjedoka o čemu de nešto više riječi biti kasnije. Ali također je zanimljivo i to što je Tvrtko ban „milošdu božijom“ dok se ugarski kralj uopde ne spominje iako mu je upravo ovaj omogudio povratak na bansku vlast. 4.1.4. Inskripcija I formula inskripcije je sasvim jasna. Povelja je upudena stanovnicima Dubrovnika kako stoji u tekstu: „potvr'dismo vjere s našom' bratiom' i s našimi prijatel'mi s vlasteli s' dubrov'čkimi“. 4.2. Tekst ili kontekst U tekstu, ili kontekstu, mogu se razabrati sljedede formule: jedna vrsta krnje naracije, svjedoci, dispozicija, koraboracija i dvije manje finalne klauzule i to klauzula obligativa i klauzula reservativa. 4.2.1. Naracija Naracija je formula koja govori o razlozima izdavanja povelje. U ovom slučaju naracija je subjektivnog karaktera: „potvr'dismo vjere s našom' bratiom' i s našimi prijatel'mi s vlasteli s' dubrov'čkimi u koioi je vjerja bil' s nimi naš' stric' g(ospo)d(i)n' ban' Stjepan' onezi vjere potvr'dismo mi ban' Tvr'tko“. Iako se ovdje ne radi o naraciji u pravom smislu riječi može se zaključiti da se radi upravo o ovoj vrsti formule. Dubrovčani su, naime, imali običaj od svakog novog vladara tražiti da im se potvrde povlastice dobijene od prethodnih vladara ili da se potvrde trgovački odnosi.13 Iako se to u ovoj povelji izričito ne pominje takav zaključak je logičan jer Tvrtko se upravo vratio na svoje prijestolje. 4.2.2. Svjedoci Kao i u svakoj vjerovnoj povelji i ova povelja ima svjedoke. Tvrtko ih pominje trojicu što je neuobičajeno malen broj. To su: Vlaj Dobrovojevid, koji se pominje i u darovnici Vukcu Hrvatinidu od 11. augusta 1366. god., knez14 iz same Bosne; tepčija Sladoje, vjerovatno se odnosi na istoimenog Sladoju Divoševida koji se u pomenutoj darovnici Vukcu pominje kao svjedok „ot Usore“; i knez Vukota Pribinid kojega nisam mogao bliže identificirati.15 Svjedoci prisežu na modi i na evanđelje „prisegosmo na modeh' i na sv(e)tom' evandelii“.16 13

A. Solovjev, Vlasteoske povelje, str. 79. 14 Knez se u ovom kontekstu pominje kao titula a ne kao funkcija. Opdenito, u srednjovjekovnoj Bosni, titulu kneza je nosio svaki muški potomak bosanske vlastele. (Zapisi sa predavanja iz predmeta Historija srednjovjekovne bosanske države II, od 8. marta 2012. godine.) 15

Ništa opširniju identifikaciju ne daje ni Nada Klaid, vidjeti: N. Klaid, Srednjovjekovna Bosna, str. 258. 16

Jako bi zanimljivo bilo saznati na čije modi prisežu svjedoci. Sklon sam vjerovanju da se radi o modima svetog Grgura Čudotvorca, tadašnjeg svetca zaštitnika Bosne ali nije isključeno ni da se radi o modima svetoga Luke,

8

4.2.3. Dispozicija Pravni akt ove povelje je potvrđivanje bana Tvrtka svih privilegija i prethodnih povelja Dubrovčanima kao i sklapanje vjere, uobičajenog protokola u srednjovjekovnom feudalnom društvu. Ban tvrtko naročito potvrđuje „onjehzi zakonov' i onjeh' knig'“ koje su Dubrovčani imali sa banom Stjepanom. Riječ „knig'“ ovdje se najvjerojatnije odnosi na pisma privatnog karaktera kaja su bosanski i humski vladari pisali dubrovačkoj vlasteli povodom pojedinih novčanih i pravnih pitanja a kojih se velik broj i danas nalazi u Dubrovačkom arhivu.17 Što se tiče još nekih riječi u povelji, dao sam sebi slobodu da ih prevodim po vlastitoj interpretaciji. Tako recimo riječ „sjeme“ sam preveo sa „potomstvo“ jer smatram da se upravo na to i odnosi. Arhaični oblik „u vjeke vjekom'“ sam ostavio u savremenom jeziku kojim se i danas koristi katolička crkva, dakle u obliku „u vijeke vjekova“. No najvedu poteškodu u prevođenju zadalo mi je pojam „kuda“. U prvom pojavljivanju jasno mi je da je riječ o objektu za stanovanje18 ali pravi problem predstavlja dio gdje Tvrtko kaže da de njegova kuda i dubrovnikova kuda biti jedna kuda. U Istoriji naroda Jugoslavije stoji: „Svi državni prihodi koji su se napladivali u vidu raznih poreza i nameta išli su u vladaočevu ličnu blagajnu koja se istovremeno smatrala i državnom blagajnom. Ova zajednička blagajna nosila je naziv riznica, kuda kraljeva ili kuda careva“.19 Malo mi neobično i neuvjerljivo djeluje primjeniti ovakav prijevod u ovoj povelji. U radnoj verziji sam ovaj pojam bio preveo kao zajednica no naknadno sam odustao od njega. Možda bi prihvatljiviji prijevod bio oblast ali sam zbog nejasnosti pojma ostavio njegov izvorni oblik „kuda“. Ova zanimljivost zaslužuje podrobnije istraživanje kojim se ovdje, uslijed nedostatka prostora a i zbog zastranjivanja od teme ne bih bavio.20 4.2.4. Koraboracija Formula koraboracije treba da donosi ono što potvrđuje vjerodostojnost isprave. U ovom slučaju isprava se potvrđuje „našom' prisežom' i našim' pisaniem' i našim' pečatom'“ dakle, zakletvom, poveljom i pečatom. Nadasve je zanimljiv pečat kojim je povelja potvrđena. Radi se o malom pečatu koji ban Tvrtko koristi najvjerojatnije od 1357.21 Doslovan prijevod sa latinskog jezika (Sigilum minus Tverthi Dei gratia totius bosne bani) bi glasio: Mali pečat Tvrtka, Božijom milošdu bana čitave

koje su se, prema legendi, navodno, nalazile u Bosni. Vidi: Dubravko Lovrenovid, Sirat duprija fra Ante Kneževida, Sarajevo 2008., str. 88 – 89. 17 A. Solovjev, Vlasteoske povelje, str. 79. 18

Ilarion Ruvarac smatra da se ovdje ne radi o kudi kao stambenom objektu ved on ovaj dio tumači da je Tvrtko došao u Dubrovnik „kao u svoju kudu“. I. Ruvarac, Banovanje Tvrtka bana, str. 238. Iako je i ovo prihvatljivo tumačenje ja sam i dalje skloniji mišljenju kao i Vjekoslav Klaid (vidi: Vjekoslav Klaid, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb 1882., str. 150) da se ipak radi o kudi na koju je Tvrtko, kao i ostala bosanska i ne samo bosanska vlastela, imao pravo posjedovati u Dubrovniku. Vjerujem da se upravo u tu kudu bio sklonio i progonjeni Tvrtkov brat Vukac. 19

Grupa autora, Istorija naroda Jugoslavije I, Beograd 1953., str. 403. 20 No kako je istraživanje povijesti kao i jedna dobra, zanimljiva igra pasijansa, tako sam i ja, istražujudi nešto drugo otkrio zaključak koji je u potpunosti zadovoljio sva moja traganja i ovaj pojam kristalno objasnio. „...riječ porodica, kao ni obitelj, [se] ne javljaju u dokumentima. Za porodicu postoji izraz kuda (kudna zajednica!) [...] Kohabitacijska dimenzija naglašena je u nazivu kuda, a srodstvo u nazivu pleme. Muhamed Hadžijahid, Povijest Bosne u IX i X stoljedu, Sarajevo 2004., str. 288 – 289. 21 G. Čremošnik, Bosanske i humske povelje, str. 113.

9

Bosne. Treba istadi i to da otisak velikog pečata bana Tvrtka nije sačuvan, tako da se ne zna ni da li je u stvari postojao.22 4.2.5. Finalne klauzule Od manjih finalnih klauzula mogu se prepoznati dvije i to klauzula obligativa, kojom se jamči ispunjenje ugovora u ispravi: „i da ne hošdemo dubrov'nika ostaviti i nih' brat'stva do vjeka nigdare do kolje nas' sjeme i nih' bez nih' zloga početija“ i klauzula reservativa, koja se nastavlja odmah na prethodnu klauzulu a koja štiti prava prečih osoba, u ovom slučaju ugarskoga kralja. Ta klauzula glasi: „otloživ'še što bi ne bilo na nevjeru g(ospo)d(i)nu kralu ugr'skomu“. 4.3. Eshatokol U završnom dijelu povelje imamo dvije formule i to ime pisara i subskripcija. 4.3.1. Ime pisara Pisar, ili kako on sebe sam naziva „dijak“ ove povelje je Dražeslav Bojid, koji je za Tvrtka napisao još i povelje izdane 1354., 1357. i 1366. godine.23 Riječ je o starom pisaru, koji je bio i u službi bana Stjepana, što i on sam navodi u povelji izdanoj 1357. Svo pisarsko umijede se vidi iz njegovog razmetljivog potpisa: „a se pisa Dr'žeslav dijak' svoiom' rukom' malokoristnom' rodom' Boid' zemla mi e mati a otčstvo mi e grob' ot zemle esmo i u zemlu unidemo“. 4.3.2. Subskripcija Još jedna razlika između povelja izašlih iz srednjovjekovne srpske i bosanske kancelarije je ta što do stvaranja Bosanskog kraljevstva povelje bosnaskih vladara i velmoža nemaju potpis vladara.24 No u ovoj povelji može se primjetiti nešto nalik na potpis vladara, jer, zadnja napisana rečenica glasi: „i povele i pisanija koe imal' Dubrovnik' s' starjem' g(ospo)diom' s našim' stricem' z banom' Stjepanom' i s negovjemi roditeli i s praroditeli v'sega togazi potvr'dismo mi g(ospo)din' ban' Tvr'tko“.

22 Isto. 23 Ilarion Ruvarac, „Tri dodatka k raspravi 'Banovanje Tvrtka bana (1353 – 1377)' – O dijaku bana Tvrtka od godine 1354. do 1367. godine i o vjeri koju je ispovijedao ban Tvrtko“, Glasnik Zemaljskog muzeja, Godina 1894, Svezak 4, Sarajevo 1894., str. 619. 24 A. Solovjev, Vlasteoske povelje, str. 104.

10

5. Zaključak Tvrtkova povelja izdana Dubrovčanima 1. juna 1367. godine, u kojoj im on potvrđuje privilegije i prava dobijena od predhodnih vladara, odlikuje se mnogim formulama ustaljenim u kancelarijskom radu srednjega vijeka. Tako su u uvodu uočljive formule invokacije, datacije, intitulacije sa devocijom i inskripcije, u tekstu se nalaze formule naracije, svjedoci, dispozicija, koraboracija i dvije manje finalne klauzule i to klauzula obligativa i klauzula reservativa a u eshatokolu formule subskribcije i ime pisara. Interpretacijom i analizom ove povelje, koja je sačuvana u originalu i prijepisu, može se dodi do brojnih važnih informacija o pravnom, političkom, vjerskom pa čak i kulturnom stanju srednjovjekovne bosanske države u drugoj polovini XIV. stoljeda.

11

IZVORI I LITERATURA

Objavljeni izvori: 1. Brkovid Milko, Diplomatički zbornik srednjovjekovnih humskih i bosanskih isprava

Dubrovniku, Mostar 2011. 2. Miklosich Fran, Monumenta Serbica, spectantia historiam Serbiae, Bosnae et Ragusii,

Beč 1858. Literatura:

1. Čremošnik Gregor, „Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka II“, Glasnik Zemaljskog muzeja, Nova serija, Godina 1949-50, Svezak IV-V, Sarajevo 1950., str. 105 – 200.

2. Grupa autora, Istorija naroda Jugoslavije I, Beograd 1953. 3. Hadžijahid Muhamed, Povijest Bosne u IX i X stoljedu, Sarajevo 2004. 4. Klaid Nada, Srednjovjekovna Bosna, Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove

krunidbe (1377.g.), Zagreb 1994. 5. Klaid Vjekoslav, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb 1882. 6. Kožar Azem, Balta Ivan, Pomodne historijske znanosti i arhivistika, Tuzla 2004. 7. Lovrenovid Dubravko, Sirat duprija fra Ante Kneževida, Sarajevo 2008. 8. Ruvarac Ilarion, „Banovanje Tvrtka bana (1353 – 1377)“, Glasnik Zemaljskog muzeja,

Godina 1894, Svezak 2, Sarajevo 1894., str. 225 – 240. 9. Ruvarac Ilarion, „Tri dodatka k raspravi 'Banovanje Tvrtka bana (1353 – 1377)' – O

dijaku bana Tvrtka od godine 1354. do 1367. godine i o vjeri koju je ispovijedao ban Tvrtko“, Glasnik Zemaljskog muzeja, Godina 1894, Svezak 4, Sarajevo 1894., str. 119 – 120.

10. Solovjev Aleksandar, „Vlasteoske povelje bosanskih vladara“, Istorijsko-pravni zbornik, Godina I, Svezak 1, Sarajevo 1949., str. 79 – 105.

Priručnici:

1. Zapisi sa predavanja doc. dr. Midhata Spahida iz predmeta Historija srednjovjekovne bosanske države II, od 8. marta 2012. godine.

12

DODATAK

13