OSVIT 109-110 Mostar, 2022.

OSV

IT 1

09-1

10M

ostar,

2022

.

Nikoli Šopu u spomeN (1904. – 1982.)Dragutin taDijanović, Margherita guiDacci, toMislav Durbešić, anton Koštre, Miroslav s. Mađer, branislav gluMac, MlaDen MachieDo, ZvoniMir MrKonjić, Mate sušac, anto stanić, ernest Fišer, stjepan gulin, Drago ČonDrić, ante ŽuŽul Marinović, toMislav Marijan bilosnić, slavKo jenDriČKo, ivo Mijo anDrić, sven aDaM ewin, Drago štaMbuK, vesna hlavaČeK, ivan Marijanović, Fabijan lovrić, Mile stojić, MlaDen vuKović, ZrinKo šiMunić, niKola šiMić tonin, ivica šušić, boŽica ZoKo, Denis periČić, goran bogunović, sonja DeliMar, sonja jurić, anita Martinac, MuhareM baZDulj, goran gatalica

prozaMato neDić, stanKo Krnjić, srećKo Marijanović, hrvoje barbir barba, Mate ćurić, blanKa Kraljević, tvrtKo gavran, ZvoniMir tucaK, sanijela MatKović

Dramastjepan šKvorc

Dječja književnostFabijan lovrić, niKša Krpetić

aforizmiivan braDvica, DanKo ivšinović, ivo Mijo anDrić

Pričom i(li) fotografijom Do nagraDejosipa MerDŽan, Dragan boban, lorena viDaČaK

ogleDi i kritikeivan sivrić, Mato neDić, josip MlaKić, sonja jurić, stanislav bašić, vlatKo Majić, raDica leKo, igor šipić, Marija pavKović-baKović, Mate grbavac, MiljenKa Koštro, ivan baKović

Znanstveno PoDručjejelena bućan, Marina Zubac, ivana DŽeba, antonija Zubac

iN memoriamtvrtKo gavran (1938. – 2022.)josip palaDa (1935. – 2022.)silvestar ištuK (1945. – 2022.)

DokumentioDluKa o DoDjeli goDišnje KnjiŽevne nagraDe „antun branKo šiMić“

109-110Mostar, 2022. GoDIŠtE XXVIII.

Nikola Šop (1904. – 1982.)

Molitva za NjeziNo tijelo

U ovaj čas duša mi je bijela, ko vez ove zavjese, koju suton njiše. O Bože, molim ti se za ljepotu njenog tijela. Za miris vječni, kojim u rosi tvoje cvijeće diše.

Na prstima mojim drhti balzama puna žara. Balzama, što ga sakupi roj uskršnjih pčela. Moj Bože, skrušeno te molim, tebe najve-ćeg kipara,da tijelo njeno zasija svježinom gorskih vrela.

Ruka ti svemoguća izvajala je čari, koje šum lana krije satkan u odijelo. Svojom si riječi zauvijek umrtvio sve stva-ri, da nijeme i slijepe služe njeno tijelo.

O Bože, ne svijaj tegobom ramena ona.Ti dao si im sjaj i bjelinu bjelokosti skupe. Neka se pognu samo kad tebe slave zvonai prosjak moli ponizno iz hlada stare klupe.

OSVITČasopis za književnost, kulturu i društvene teme

NakladaDruštva hrvatskih književnika

Herceg Bosne, Mostar

Za nakladnikaIvan Baković

UredništvoIvan Baković (glavni urednik), Mirko Ćurić, Finka Filipović,

Vlatko Majić, Ivan Sivrić, Tomislav Žigmanov, Joso Živković

Računalni slog i tisakFRAM-ZIRAL, Mostar

Časopis Osvit je referiran u Central and Easten European Online Library /Frankfurt am Main/

http://www.ceeol.com

OSVIT, časopis za književnost, kulturu i društvene teme. Adresa ured-ništva: Trg hrvatskih velikana b.b., Hrvatski dom hercega Stjepana Ko-sače, 88 000 Mostar, tel./fax – 0038736324432 e-mail: [email protected], [email protected]; Web: www.dhkhb.org Žiroračun Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, kod UniCredit banke Mostar: 338 100 22001388 90. Za inozemstvo kod UniCredit ban-ke Mostar: SWIFT UNCRBA 22, 7100-280-48-06-03666-5.

KAZALO

Nikoli Šopu u spomen (1904. – 1982.)Mladen Vuković: Nikoli Šopu u spomen (1904. – 1982.) ............................... 7Dragutin Tadijanović: Varijacije na temu: ...................................................... 8Margherita Guidacci: (Canto dei quattro elementi) ....................................... 10Tomislav Durbešić: Psalam kruhu i vinu ....................................................... 11Anton Koštre: Nikoli Šopu ............................................................................ 12Miroslav S. Mađer: Molitva nevidljivome ..................................................... 13Branislav Glumac: Šop .................................................................................. 14Mladen Machiedo: Su-anđeoska .................................................................... 15 Biljke na grobu Nikole Šopa .......................................... 16Zvonimir Mrkonjić: Gonetanje gomile .......................................................... 17Mate Sušac: Tiho uskrsnuće Nikole Šopa ..................................................... 18Anto Stanić: Isuse, dođi u Kreševo ................................................................ 19Ernest Fišer: Čovjek u preobrazbi .................................................................. 20Stjepan Gulin: Nikola Šop ............................................................................. 21 Krist........................................................................................ 21Drago Čondrić: Tajna božićnog jutra ............................................................ 22Ante Žužul Marinović: A nemam Šopov kišobran ........................................ 23Tomislav Marijan Bilosnić: Šopova kuća u Jajcu .......................................... 24Slavko Jendričko: Prepjev Nikole Šopa ......................................................... 25Ivo Mijo Andrić: Nemam riječi ..................................................................... 26Sven Adam Ewin: Dan kad je Šop otišao ...................................................... 27 Jutarnji prijavak .............................................................. 28Drago Štambuk: Vertikalni put ...................................................................... 29Vesna Hlavaček: Rođena u Isusu ................................................................... 30Ivan Marijanović: Prijekor Isusu ................................................................... 31Fabijan Lovrić: Život sa zvijezdama .............................................................. 32Mile Stojić: Kratki prijevod Šopa .................................................................. 33Mladen Vuković: Božanski cirkus Nikole Šopa ............................................ 34Zrinko Šimunić: Vodeni svijet ....................................................................... 35Nikola Šimić Tonin: U Šopovoj bolesničkoj sobi ......................................... 36Ivica Šušić: Opet sam zaboravio kišobran ..................................................... 37

4 OSVIT 109–110

Božica Zoko: O svemogući ............................................................................ 38Denis Peričić: Kuda bih vodio Isusa .............................................................. 39Goran Bogunović: Silazak sa zvijezda .......................................................... 40Sonja Delimar: Da je kruh donijela Magdalena ............................................. 41 San magarica ........................................................................ 42Sonja Jurić: Molitva za odlazak ..................................................................... 43Anita Martinac: Tvrđava nad gradom ........................................................... 44Muharem Bazdulj: Nikola Šop ...................................................................... 45Goran Gatalica: Hižice vu vesmiru ................................................................ 46

ProzaMato Nedić: Birtašica .................................................................................... 47Stanko Krnjić: Ostavljeni ............................................................................... 58Srećko Marijanović: Džin .............................................................................. 66Hrvoje Barbir Barba: Problem isporuke ljubavnih pisama u dostavnom području Pozla Gora ................................. 69Mate Ćurić: Hern Kurik ................................................................................. 74Blanka Kraljević: Ne poželi nikakve tuđe stvari ........................................... 80Tvrtko Gavran (1938. – 2022.): Ili – ili ......................................................... 84 Kako majko ................................................ 86Zvonimir Tucak: Propušten poziv ................................................................. 88Sanijela Matković: Zvuk boemštine .............................................................. 91Prvi snijeg ...................................................................................................... 92Plavi kist......................................................................................................... 93

DramaStjepan Škvorc: Nikad ne reci nikad .............................................................. 95

Dječija književnostFabijan Lovrić: Vrapci, mačak i mlaka ........................................................ 119 Žuti list ............................................................................... 119 Skupovi .............................................................................. 120Nikša Krpetić: Velika matura ...................................................................... 121 Jedna stara priča .................................................................. 121

5KAZALO

AforizmiIvan Bradvica: Osmislice ............................................................................. 123Danko Ivšinović: Aforizmi .......................................................................... 124 Epigrami .......................................................................... 124Ivo Mijo Andrić: Aforizmi i slobodne misli ................................................ 126

Pričom i(li) fotografijom do nagrade ......................................... 129Dragan Boban: Ne prekoračivši kućnoga praga, svemir se upoznati može ....130Lorena Vidačak: Ne prekoračivši kućnoga praga, svemir se upoznati može .134

Ogledi i kritikeIvan Sivrić: Predstavljanje hrvatskih književnih kritičara iz BiH ............... 139Mato Nedić: Pjesnik svoje sunce traži ......................................................... 144Josip Mlakić: Generacijska rekapitulacija puna gorčine i rezignacije ......... 151Sonja Jurić: Zrnca sjećanja .......................................................................... 155Stanislav Bašić: Rječnikom protiv zaborava ............................................... 160Vlatko Majić: Neumorni duh čovjeka .......................................................... 166Radica Leko: Kad drugi sudbinu ljudsku kroje ........................................... 168Igor Šipić: Teovizija jedne ljubavi i jednoga zločina .................................. 173Marija Pavković-Baković: Nove doživljajne i spoznajne razine ................. 182Mate Grbavac: Jednom zapisano – nikada iz sjećanja izbrisano ................. 185Miljenka Koštro: Izabrane pjesme Marine Kljajo-Radić ............................. 188Ivan Baković: Mi u ratu i rat(ovi) u nama ................................................... 190 ...quia Dalmata sum .............................................................. 195

Znanstveno područjeJelena Bućan: Komparativna analiza romana Hotel Zagorje Ivane Bodrožić i Zaustavljeno vrijeme Elene Daniele Poretti: Život pod granatama – put bez povratka .............................. 199Marina Zubac, Ivana Džeba: Teorije motivacije s osvrtom na nastavu matematike .................................. 219

In memoriamTvrtko Gavran (1938. – 2022.) .................................................................... 243Josip Palada (1935. – 2022.) ........................................................................ 245Silvestar Ištuk (1945. – 2022.) ..................................................................... 249

6 OSVIT 109–110

DokumentiOdluka o dodjeli Godišnje književne nagrade „Antun Branko Šimić“ ....... 253

7poezija

NIKOLI ŠOPU U SPOMEN (1904. – 1982.)

Četrdeset je godina od smrti hrvatskoga astralnoga pjesnika Nikole Šopa (Jajce, 19. kolovoza 1904. – Zagreb, 2. siječnja 1982.). Četrde-set je sveti biblijski broj: u poplavi Noa je toliko dana i noći proveo u korablji; Mojsije je ostao na brdu Sinaj, u Gospodinovoj prisutnosti, četrdeset dana i četrdeset noći, u postu da primi Zakon; Isus se povlači u pustinju na četrdeset dana, tijekom kojih nije ni jeo ni pio; četrdeset je dana uskrsli Isus poučavao svoje učenike, prije nego će uzići na nebo i poslati Duha Svetoga; četrdeset dana u korizmi pripremamo se za blagdan Uskrsa; četrdeset je broj godina putovanja židovskoga naroda iz Egipta u Obećanu zemlju…

Dan kao godina i proletje četrdeset ljeta bez Nikole, ali s njegovim stihovima i zbirkama, koji nadahnuše mnoge pjesnike na pjesme po-svetnice pjesniku jobovska života, dok je bio u ovoj našoj dolini suza. Uspio sam pronaći pedesetak pjesama izrijekom nadahnutih Šopovom duhovnom nam ostavštinom, s citatima njegovih stihova, a to jamač-no nije niti približan broj takvih pjesmotvora, jer bi trebalo pročitati i brojne knjige stihova koje objaviše mali zavičajni nakladnici, daleko od velikih knjižarskih izloga u metropolama. Jer i Nikola i mali Isus su naši sudruzi koje primamo u dveri našega srca, odaje naše duše.

U ovom malom obljetničarskom izboru objavljujemo četrdeset pje-sama iz pera trideset i pet autora iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Italije (među njima i Nikolina posinka Antona Koštre). Trideset i pet sudrugova kao zoroklici pijetlova obasjanih skladom Šopove pjesme što izsnovljena iz dalekih zviježđa krotkim krokom dovalovi do dve-ri našega nagoga duha, spremna da suboluje samnost pjesnika vazda ustremljena pogleda u nebesa, pozivajući na nova iščitavanja još pro-čitanim nenauživana Nikole, čiji sveti imenjak je zaštitnikom putnika, odavde do vječnosti. Pet pjesnika zastupljeni su s po dvije pjesme, jed-na je prevedena s talijanskoga, jedna je na kajkavici. Dvije su pjesme prvotisci (jedna u akrostihu), iako bi se i za stihove preuzete s Faceboo-ka moglo reći da se ovdje prvi put objavljuju bojom iz klasičnoga tiska.

Mladen VukovićSplit, 2. siječnja 2022.

NIKOLI ŠOPU U SPOMEN 1982. - 2022. OSVIT

8 OSVIT 109–110

Dragutin TADIJANOVIĆ (1905. – 2007.)

Varijacije na temu: Pijetao Nikole Šopa

Šesta

Samo je jedan,Kom do neba dopire krik:Šopov pijetao!

Sedma

Baka se nijeProbudila, kad je kriknoŠopov pijetao!

Osma

Što me prisjeća Na prijateljevanje?Šopov pijetao!

Deveta

Tko stoji na Vrhu Vrha svemirske kugle? Šopov pijetao!

Prva

Tko je glasnijiOd slapova u Jajcu?Šopov pijetao!

Druga

Od svih pijetlova na SvijetuJavlja mi se u snu jedinoŠopov pijetao!

Treća

Čovjek se pita: Koji jePijetao sa zorom u kljunu?Šopov pijetao!

Četvrta

Čiji je Pijetaotriput krikno, triput zavikno?Šopov pijetao!

Peta

Sav svijet zna tko jePijetao nad pijetlima:Šopov pijetao!

9NIKOLI ŠOPU U SPOMEN 1982. - 2022.

U šumi, s leptirom

Nikoli Šopu zarođendan

U šumi, na čistini,Mirno sjedim, u suncu,I kroz granje gledamNebo, blijedoplavo.

Ne pomiču se sjene.U daljini lavež psa.A žuti žuti leptirNajprije me oblijeće.

Pa se zatim spustiNa golo moje koljenoI miruje, sa mnom,

Beskrajno dugo:Možda mu se činiDa sam Zemlja.

Rab, (Plan Komrčar), 19. kolovoza 1978.

Rabske pjesme, Rab – Rijeka, 2005.

10 OSVIT 109–110

Margherita GUIDACCI (1921. – 1992.)

Spjev o četiri počela

(CANTO DEI QUATTRO ELEMENTI)

Nikoli Šopu

Zemaljska proturječja

(Antinomie della Terra)

Zemlja nas podupire i zemlja nas rastače.

Zemlja je živima pod a strop mrtvima.

Sadrži ljuvene vizije: bijele volove na pašnjacima, stabla, navjestitelje, sela.

Ali klizne li iznenada, uzapti nas u uzak i mračan četverokut. Tako je tada teška, a u njoj i mi tako teški!

Mnogo je načina da se izgubimo u zemlji, a samo jedan, vjerujem, da se nađemo:

onaj kojemu nas ti poučavaš (blagoslovljen budi, Nikola): kada svome uzništvu daješ značenje i prostranstvo zvijezde.

Preveo Tvrtko Klarić

Motrišta, MH Mostar, br. 64-65, ožujak – lipanj 2012.


Tomislav DURBEŠIĆ (1928. – 2001.)

Psalam kruhu i vinu

Isuse dobri; Isuse mladi,Isuse, dvostruko mlađi od mene,Uvijek zašutim na dan Tvoga rođenja,I samo lutam pokraj oltara i mnoštva malih BetlehemaI tada bih neko djetešce, mjesta Tebe, pogladio po kosi...Djetešce što prosi...Djetešce što stalno prosi...A danas, dva duga tisućljeća,Od Tvog na tron križa ustoličenja,I čuda uskrsnuća,Vjerujem još samo u čuda, tajne iStvarna priviđenja...I eto, htio bih da nas dvojicaProšećemo ovim našim starim ulicama,Kao dva Božja sina,Ja star, a Ti Isuse, strašno mlad,O, kako mlad,I sjednemo u neku kavanu.I kao na misi gucnemo kap rumena vina...A ja ću tad iz džepa izvućiKnjižicu jednuIz starih vremena,Znaš onu, Nikole Šopa,I čitat ćemo potiho stihovePoput gladi svježeg kruha,Stihove – Isus i moja sjena...Isuse dobri, Isuse mladi,Ti meni daruj mirnoću kraja,A ja ću Tebi - Šopa...

Izabranadjela,Pjesmeidrame,1,Zagreb, 2001.

12 OSVIT 109–110

Anton KOŠTRE (1928. – 2000.)

Nikoli Šopu

Oponašam Te, Šope, bdim dugi mrakpa pišuć i ja zadr’jemam za stolomprignute glave tu nad daskom golom,u muku mukom treperi topli zrak.

Često se noću i ja iz sna budim,ja spat ne mogu, sve me nešto smetata mladost treća, prohujala ljeta,u nemoći toj sâm sebi se čudim.

A jedne noći, to sam snio živo:na klupi sanjam otvorenih oči,nebo čas plavo, a čas opet sivo

ko da će sada dan svanuti novi čudesni glasi lome se u noći – to zoru bude Tvoji orozovi.

Sjetni soneti, Ivanićgrad, 2000.


Miroslav S. MAĐER (1929. – 2015.)

Molitva nevidljivome

(Poslije ponovna čitanja zbirke ISUS I NJEGOVA SJENA Nikole Šopa...)

Ti si jedini koji neće iznevjeriti ljudske molitvei moje uzaludne nade, i moje nejasne misli.Ti si onaj koji je među nama, i Najviši, i Nevidljivi. Iako ću i dalje sumnjati kako ćeš pomoći, ali svejedno,Ali neodoljivo je ono blaženo stanje duha.Ona grana uma koja bi u neka viša, nepostojeća bića. Znam da si velik i znam da si nedostižan, i da si svetac bez tijela i zemaljska ruha,i da si nadmoćniji od svih ljudskih krvoprolića.I stoga pišem ove sitne riječi, ove pobožne retke,Jer možda ću jednoga dana susresti tvoj razapeti liki tako početi vjerovati da si uskrsnuo u sve bitne začetkei spremno ušao u moj začuđeni usklik.Ti si jedini koji može uvijek više od ljudi,i zato što si neuništiva svijetla pruga beskrajna života…Ako hoćeš, molim Te, hodaj pokraj mene, blizu mi budijer samo ću tako znati da je molitva jedina milota...

Izgubljene prolaznosti, Zagreb, 2009.

14 OSVIT 109–110

Branislav GLUMAC (1938.)

Šop

činio sam davno antologiju moja prva ljubavna pjesma. pođoh nikoli. bolan je ležao.usitnjen. usahnjen. spokojan u svom bitku i bogu. teško mu je bilo iz boli govoriti o ljubavi.usprkos. kaza tri rečenice. jednostavne. isprane. kao daviše nije živio u javi.nisam dugo ostao. ostavih ga njegovim duhovnimsvjetlostima. od njih nikada nije bježao.

145sjećanjanaljude, Zagreb, 2008.


Mladen MACHIEDO (1938.)

Su-anđeoska NikoliŠopu,uspomen

Kolike li su godine, nagluhom, strpljivo šapćeš iz tišine?

Govorio si mi u djetinjstvu s majolike na zidu (imitacija DellaRobbie), a ja kasnije pomislio da te – onakva s uzdignutimkažiprstom – naravno prerastoh.

No kako god my self postupao, moraš me voljeti. Je li to blagakazna (za te) ili viši oblik blaženstva?

Čezneš li ikad za mojom tjelesnošću (u kojoj si bio ili je pakmimoišao) kao ja (kad bih je najradije svukao) za prozirnošću tvojeg transtjelesnog bića?

Hoću li te ikada susresti (posramljen i presretan) ili tvoja misijaprestaje onog trena kad ljudsku dušu preuzimaju drugi, ati bivaš dodijeljen drugom?

Ozariš li se, nevidljivi, ako moja dobra misao prođe kroz tebe;orosiš li se kada ta kap hlapi da bi nestala u višnjem oceanu?

I kad griješim, ne napuštaš me. Trpiš li tada što ne smiješ prijeći granicu? (Kao jutros, kad mrave na prozoru zalih otrovom.)

Čovjek je sjena, a ti nužan posredna svjetlost, oku (ne i srcu,srećom) nedostupna.

Preuzetne su molbe koje u neznatnoj prigodi idu odviše uvis.Neki to nazivaju metafizičkom idolatrijom. Ali tvoja su vratastalno odškrinuta, lagan tvoj san...Pitam se je li među vama, između neba i zemlje, dopuštena

16 OSVIT 109–110

ljubav – neka platonska, zacijelo svevidom i nadsluhom – osobito ako ste zadržali spol; preostaje li vam vrijeme (uposlenima?) i je li vam za nju nužan prostor ili ga, transosjetilni,možete sažgati mišlju?

Dvojim da ljudska slobodna volja (osim svetačke?), u onostra-nosti nagrađena, nadvisuje tvoju. No može li se ući u vaš poredak, ako mu je stanovništvo brojem omeđeno?

Hoće li se napokon tvoja pala antiteza (ona koja laska pojavnosti i nameće je simboličnoj teofaniji) žešće otimati za mojudušu? I kolika mi je, pri ishodu, uloga htijenja prema količinipromašenih djela?

Oprosti mojoj kratkovidnoj nezahvalnosti, nehaju tolikih ljeta... Prije brodoloma hvatam se za slamku. A ni imena ti neznam, ni roda, tek funkciju ti nagađam. Prijatelju? Prijateljice?Svjetlosna ruko...

(6. travnja 1997.)Maslinovvijenac4,Croatiarediviva,Selca na Braču, Zagreb, 2011.

Biljke na grobu Nikole Šopa

Jaglaci, vrtne jagode, maćuhice, maslačci, potočnice, tratinčice… i neko baršunasto lišće kojemu ne znam imena.(I moja – jedina – svijeća na Veliki Petak.)

Zapisiiskosa,Zagreb, 2015.


Zvonimir MRKONJIĆ (1938.)

Gonetanje gomile

(…)

Nikoli Šopu

Ovo je gomila koje nema, kamenova rasutih na sve četiri i više strana svijeta, ne toliko katastrofom koliko nesabranošću zemlje koja se radije raštrkava nego pri kuplja, gomila gotovo na papiru, pa ipak gomila, na bačena u svim svojim protegama, oblicima i kretanjima, napasna, pred nasrtaji ma kojima se opire, gomila koja će doista postati kame na, teška i konačna kad me potpuno prisvoji.

Gonetanje gomile, Zagreb, 2002.

18 OSVIT 109–110

Mate SUŠAC (1938.)

Tiho uskrsnuće Nikole Šopa

Često se od šumova ne čuje glas

Još jedan razapeti pijetao danas odlazi na nebo

Lutalica se vraća s nostalgijomkonačnosvome astralnom izdavaču

Anđeli slomljenih rukuplješću iz svih snaga

još jedan iz bajkena vrhu čarobnoga stabla

Pjesme, Zagreb, 1987.


Anto STANIĆ (1942.)

Isuse, dođi u Kreševo

gdje su kroz minula stoljeća franjevci vjeru širili i ljude sklone nemiru pred jednim Bogom mirili.

Kad dođeš u Kreševo, Isuse, posveti vode kreševske, prosvijetli staze ljudima, otvori oči slijepima, probudi nadu dužnima, udijeli radost tužnima, podari kruha gladnima, pomozi, Isuse, jadnima, jer oni tebe čekaju, oni se tebi raduju.

Čuješ li pjesmu, Isuse, kojom te pjesnik doziva: Dođi nam, dođi, u Kreševo kao u Jajce Šopovo, da skupa blagdane slavimo, da svjetlost u život vratimo. Dođi nam, dođi, Isuse!

Životjepoezija, Sarajevo, 2005.

Pjesmom Te zovem, Isuse, dođi u moje Kreševo baš kao što si došao u lijepo Jajce Šopovo.

Dođi nam, dođi, Isuse, uđi u naše štalice, pomiluj naše jaganjce, osvijetli naše ulice, ispuni naše domove.

Naši pastiri, Isuse, pjevaju psalme Božićne, sestrice naše, Isuse, spremaju jaslice za Tebe, a naša braća čuvaju stada pod Inač planinom.

Dođi nam na Badnjak, Isuse, da skupa rođenje slavimo u crkvi ponad Kreševa gdje je fra Grgo molio u stihu oprost grješnima,

20 OSVIT 109–110

Ernest FIŠER (1943.)

Čovjek u preobrazbi

Nikoli Šopu

Već dah ti se svija u luku savršenomčistom kao anđeoski drhtaju dodiru s nabujalom tišinomšto te ubire svojom lelujavošću svojomsabranošćupa osluškuješ svemirske znakoveono veliko prastaro Neštosvjetla riječi riječi svijetleće zavijorene davne riječi iz magme ukazanjai zadnji krug koji činiš sigurnotek ruka je opomene:bdiješ ne znajući.da samo slab si čovjek u preobrazbi

Pohvalatihomslogu, Varaždin, 2003.


Stjepan GULIN (1943. – 2014.)

Nikola Šop

u seoskom isusuu svemirskom krevetubdije šopbaš je šopavnjegova šopavostrazbija kućicelebdi miromvidi gotovo svebitno je da mu nitko ništa ne možei skače nepokretanod ruba do rubasvira mu pijetaoa koza ne brsti vijenac

bitno jeda mu nitkoništa ne može

Krist

sišao je sa sljemenai ugledao mene i šopakako se pridržavamo

štake su nam pjesmešto pokloni svemiracdijete iz slavonije

a krist kaže čudno društvoi izgradi nam kućicuu stubičkim toplicama

kupali smo se u esejimabenn eliot miloš i još al krist nam poderao stranice

taj krist bože me sačuvaj

Ne to, Zagreb, 2005.

22 OSVIT 109–110

Drago ČONDRIĆ (1944.)

Tajna božićnog jutra

a ti, božanstvo očerupano. Sav skršen i bolno raskrinkan.

Zlodusi, dakle, nek se skriju u prekomjernost svoje zloće. Događaj prati čaroliju nebeskog užitka i slatkoće.

Mora se otkriti tajna svijeta već zamrla u srcu otaca. Zlatna je zvijezda iz kolopleta sudbine koja u sjenu baca.

Žitelje zemlje. Evo je čita, ne gledajuć’ kakvi vjetrovi pušu, netko tko prašta i ne pita za zlu sudbinu, nego za dušu.

VanGoghslikačemprese, Zagreb, 2020.

* N. Šop: Tremenda.

Krozkakvulisiprošaonoć,Rušećiseubezdan*, anđele zla? Udahni duboko, jer sad će proć’ ko od početka sve spletke zna.

Zar zvijezda može, a da ne sjaji? Zora rascvjetava svjetlooko jutro, nad krovom trošnoj staji. Nad svime bdije Moćno oko.

Ah, oni koje si držao k’o svoje blago, koje ti samo u ruke pade, izmigoljit će iz kandža. A to je ono što zloći umnaža jade.

Od paklene vatre ostaje samo negdašnjeg ognja slabašan plam,


Ante ŽUŽUL MARINOVIĆ (1946.)

A nemam Šopov kišobran

Ja mašem zrelim zvijezdamaI zrelim smokvamaA kad mendula zasvijetliNa suhu zemlju pane koja kap kišeIz zjenica Mate Balote cvjetovi izleteČetiri ure hoda a koza krepalaJoš mi je hodati – s glazbom putovatiUhom se služiti – osluškivatiRobovati pjesmama Dok me kap po kap udara po sjećanjimaA nemam ŠOPOV KIŠOBRANOstade mi da skupljam brabonjkeDa čelom vedrim oblakeI potpuno mokar uđem u bibliotekuSmočim nedovršenu pjesmuKoju nisam sačuvao od nevremenaNi od vječne potrebe da je popravimTražeći Novu i prikladniju riječ

Nikaddovoljnodobra, Split, 2022.

24 OSVIT 109–110

Tomislav Marijan BILOSNIĆ (1947.)

Šopova kuća u Jajcu

U modrinama Plive kuća tišineu njoj nevidljivi i nijemi anđeli čuvaris grešnicima po odajamačekaju ponoćkada će biti poslužena večera

U Šopovu kuću ulazi mladi Isusgledajući sasvim obične stvaripo zidovimapo gredama izniklim iz vremenaI svemir se tiho lebdećispušta s visinekucajući na vrata

Šop u svojoj kući u Jajcupričasve dok Isus ne zaspislušajući detalje o oknima vratima i bravamajedne obične hrvatske kuće

U toj se kući i pije i pušičitaju se i novineu njoj Stvoritelj sluša Pjesnikadok pjeva sa svojom sestricom

Osvit, br. 3-4/2009., Mostar, 2009.


Slavko JENDRIČKO (1947.)

Prepjev Nikole Šopa

Čišćenje plućaantibioticima od mraka nije uspjelovisoko u krošnji platanenačinio sam kućicuu tamnim noćima lovimmjesečeve zrakesvaku uhvaćenu žurnona znojnom jezikunosim u standa ti je upletem u kosu.

Prepjevi, Sisak, 2021.

26 OSVIT 109–110

Ivo Mijo ANDRIĆ (1948.)

Nemam riječiAntonu Koštri

Nemam riječiSve se događaU nedomišljenojPreobrazbi jutraTek podsjetnica s imenomPrilaz Gjure Deželića 17. ZagrebGdje je bolovao pjesnik Nikola Šop.

Riječi su šutnjaKoja ne dotiče usneSan od kojeg zazireNeobzirnost tugeGlas bez mogućnostiPromicanja slutnje.

Riječi su obale iz koje šafraniIspijaju nebo nakon ljetne kišeIza kojih vjetar ispravlja daljineIza kojih ptice zameću tragove.

Riječi su oblik u kojem trajemoKao dio misli kao uznesenjeKao oporuka na mramornoj pločiKao prisjećanje na ljubav i strepnju.

Nema više vremena za buđenjeIz konačnog snaŽivot je zvuk nenadno otkinutS nedovršene Bachove simfonije boli.

Zagrebačkiversi, Zagreb, 2013.


Sven Adam EWIN*

Dan kad je Šop otišao

pita me onomad nikola šop ležeći u krevetu nepokretan da koja se vrata nikada ne mogu otvoriti?

a tko sam ja da bih to znao kažem

ona koja su već otvorena odgovori sa smiješkom dobri starac i postidi me

danima sam smišljao jednostavniju zagonetku koju ni šop ne bi riješio a onda ga upitah šope što je to okrugla kocka?

on ustade onako nepokretan i ode

i ne odgovori mi i još zaboravi ponijeti šešir i ne vrati se po nj ni tada niti ikada više jer on bijaše mudar po rođenju i po smrti a bio je dan gospodnji drugi po silvestrovu ljeta 1982. blago u gospodinu

* Pjesnik koji piše pod pseudonimom na Facebooku, tiskano mu je više knji-ga. Predmnijevam da je rođen oko 1950.

28 OSVIT 109–110

Jutarnji prijavak (Isus u posjeti kod nas)

niko brate probudi se brzo brzo anđeo veli da nas je dobri isus pozvao gore ad audiendum verbum čuo je da smo ga nas dvojica stavili u stihove bit će ribanjašto se treseš? tebi neće ništa ti ćeš mu stalno povlađivati klanjati mu se govoreći aleluja mene će izgrditi na pasja kola svašta sam drobio o njemu i svetoj obitelji nego požuri naš anđeo već nestrpljivo topoće nogama to ima bit zbog tvoje sporosti nije valjda što ga tjera piškit evo ti košulja hlače šešir postole su ti pod krevetom nemoj zaboraviti klistir to ćeš fasovati kao kaznu što se družiš sa mnom ali ne brini poslije će ti gospodin dati da popiješ čaj od matičnjaka znaš da te voli a mene će dati išibati zrelom koprivom i poslati me da mu okopam jutro kukuruza golim noktima to te svene svakako mirita kako reče anđeo porijeklom iz imotskoghajde požuri, isus je rekao točno u osam mi nikako ne smijemo kasniti kašnjenje je njegova ekskluziva on kasni već dvije tisuća godina i nikom ništa ali hajde, reci mu to ako smiješ, znaš i sam da će odmah podići kažiprst i reći patetično: quod licet iovi... itdno hajde hajde isuse nikice jesi ti spor

Facebook: grupa Sven Adam Ewin – Poezija


Drago ŠTAMBUK (1950.)

Vertikalni put

Požuruješ cvjetove k smrti.

Od polena mijesiš kruh.

Medni mirisi osvajaju košnice.

Pčele mriju na Isusovim prsima.

Marija okreće leđa vjetru.

Dim se povija,dok zlatnim ašovimaravnamo cestu.

Odzdravljamo Nikoli Šopu.

Vijenac, MH Zagreb, br. 488 – 15., studenoga 2012.

30 OSVIT 109–110

Vesna HLAVAČEK (1951. – 2022.)

Rođena u IsusuNikoli Šopu

O, Isuse, u ovom strašnom trenu,oslonac mi je Tvoj dah, što svemu miris daje ružičnjaka, u kojemuTe sretoh prvi put… Ženu

si vidio, tek, što drugima sliči… Znao si da u Tebi će procvjetat joj duh, o, znao si da će Ti darovati kruh svoga života, i u Te uroniti, kao

u zdenac – blistav od ljepote;slutila sam: u Tvome dobrote prepunom naručju ću usniti

san vječni, a onda, opet, živa, bestjelesna, sretna se roditi; siva koprena će s očiju mi spasti:

Ti ćeš me ljubavlju umiti.

Tebi, Zagreb – Sarajevo, 2009.


Ivan MARIJANOVIĆ (1951.)

Prijekor Isusu(Nikoli Šopu)

Ja baš Tebe hoću ja ne tražim srećuod sreće mi evo pokipile vjeđe -i ako baš misliš da Te ljubit nećurazbij vrč uz vodu kad ne taži žeđe.

Teško mi je tijelo bez Tvojega Duha -zahvaća tek kaplju uskrsne poruke,pa kad pîr već spremaš a duša mi suhadaj da barem tu mi ne dangube ruke.

Kažeš da je blago u glinenom sudui da svijeća gori noć da bježi gluha:izlazeć iz ropstva daj da jedno budusvi što grkost jedu iz svagdanjeg kruha.

Opojen sam vinom sa svadbe u Kanii octom sa vrha koplja Longinova,u Hostiju rastem, s Tobom sam u mani,isti nam je kalež, ista ljubav ova.

A sad da Ti kažem i svoj mali prijekor- ne zamjeri što kroza nj ironija zijeva -Nemaš puno smisla za ukus i dekor:Zaštone daš da Ti ljubav pravi pjesnik pjeva?

Oče,razbijploče, Zagreb, 1993.

32 OSVIT 109–110

Fabijan LOVRIĆ (1953.)

Život sa zvijezdama Nikoli Šopu

Tu, na rupi od krovištagdje se svemir sukobljava,rosa čuva moć vatrištai božanski luč otvaraIsusove grijuć’ rukekroz raspukli svod krovišta.

I sigurno, On će doći. Moj Isuse, bliskih misli,ove zvijezde u samoćigledamo kroz krov prokisli.Usko nebo što se zlatii za mojom dušom vapi.

Sigurno ćeš razumjetičežnju mene siromaška.Kroz krov će mi odletjeti,u jatima crnih lasta,sva ljepote ružičastaprije nego svjetlost sine.

Prvi pijetli, znalci zvijezda,najavit će praskozorje.Kroz raspukli krov će zvijezdepogasiti svijeće neba.Sve će biti kao prije:opstati na rubu treba.

Kada treći puta kriknupernati nam ljepotani,zaštiti me, moj Isuse,neka budu lakši danii rupa na krovu većadok sanjam o vatri cvijeća.

Znam sigurno, i Ti drhtiš.Svukoše Ti grubo halje.Noć je hladna pod zvijezdama,a živjeti treba dalje…Moj Isuse, bliskih misli,neka svijetli krov prokisli.

Knin, 4. lipnja 2014.Srijeda, 4.54 sati.

Prvotisak


Mile STOJIĆ (1955.)

Kratki prijevod Šopa

Bol za životinjama u duši mi kipimoj bože al ipak takva je tvoja voljaZašto im dade nož i tenk što užasno zaškripii crvenilom obli idilu naših polja.

Smiluj se jadnoj hijeni koja sanja o krvidok nema lovca – čuvara roditelja da zaštiti mladoSmiluj se gladnom vuku što kolibe naše smrvii drugom što u klancu dočeka ranjeno stado

Bože, daj milostivo dok ova zemlja budesvemirom prolazila svoj prastari krugda kurjaku što je tvog sina otjerao među ljudesan bude težak, a život dug

I posljednji dan života kada svakog pozoveš da krene u zavičaj tvoj svetibrini o njemu. A u miru vrbaskih dolina ionakostado će tvoje umrijeti, umrijeti

Zaboravite nas, Split, 2003.

34 OSVIT 109–110

Mladen VUKOVIĆ (1958.)

Božanski cirkus Nikole Šopa(Jajce,19.kolovoza1904.- Zagreb,2.siječnja1982.)

Još ti štijem PjesmesiromašnogsinaAureolu lovora još ti koza ne obrstiJa se Kristu živu u tvom stihu prekrstimCugajući Za kasnim stolom vina.

Eno iz Plive još pršte poemeNocturno,Tajanstvenaprela priče,Isus i moja sjena me se tičeKrozvrevustećaka u povijest streme.

Odranihdokasnihpijetlova siLatiniste prepjevavao sjajno,Astralije,Nedohod brusio svoj.

Šopov spomenik Jajce krasiO strasti za beskrajem čezneš trajno.Pohodi,Doksvemirivenu - spokoj!

Jajce, 17. rujna 2004.

Prvotisak


Zrinko ŠIMUNIĆ (1961.)

Vodeni svijet

Kraljica mi se osmjehnulakroz brodsko okno okatoplavou podmorju neprozirnezgusnute tame.

Njena je podmornica bila najvećagrdobinadubinskih strujanaduta ko one balonaste ribetropskih bojaukopane u šuškavi pijesakmorskih dina.

Kraljica mi se osmjehivalazlokobnosvečano

otmjenim pogledom ružiceljeskavog vina.

Zavezan za beskrajvodenog bitka klepetao sam jecajzemljanog žitka.

Zvijezde se nisu talile u beskrajugustogslanog svemira.

Podmornice su plovile ko Šopovekućiceu tamnomodrimdubinama.

Nadahnut njegovim „kućicama u svemiru”, u jednoj svojoj pjesmi (zbirka „Terra magica”, naklada autora 1997. godine, ciklus pjesama „Usnuo sam ovakav san”) osvrnuo se na Nikolu Šopa.

Hrvatska misao, broj 2-3 (65), Sarajevo, 2014.

36 OSVIT 109–110

Nikola ŠIMIĆ TONIN (1962.)

U Šopovoj bolesničkoj sobi

već dugo leži prikovan uz krevet u njegovoj sobi sve je tiho njom hoda bolest vani je sunce, život, radost… svud cvjeta – buja mladost čuje se svirka harmonike čuje se pjevanje grupe grle jutro snagom pjevanja srce se njegovo steže očni mu kapci postaju teški niz lice mu korite se suze bolest ga zauzima sve više Isus na sjedalici do njega odloži novine da mu čuje želje – kako bi rado o moj Isuse poletio vani s njima zapjevati zdrav i sretan nazdraviti siguran u svoje korake veselo svud hoditi šetnicama i prečicama znanim zar bolest i zdravlje tako nas dijele Dobri Bože slušaj istinu moju moj Isuse zdrava svi su me voljeli bolesna bolesti prepustili smrti izručili i riješili se udesa moga ili je Dragi Bog zaželio imati uz sebe pjesnika moga kova

Motrišta, MH Mostar, br. 99, 2018.


Ivica ŠUŠIĆ (1962.)

Opet sam zaboravio kišobran Nikoli Šopu

Opet sam zaboravio kišobranA večer je i teška kiša pada.Izišao sam čudnim glasom pozvanNa puste ulice ovoga grada.

Kućicu svoju nisam zaključaoJer samoću mi ne mogu ukrastiI sada znam što prije nisam znao,Ne želim više ništa ispravljati.

Zna li tko za moje tajne pohode,Za moje bjegove od propovijedi?O, Isuse, i tebe mi odvode,Al’ moja te sjena vjerno slijedi.

Ja od ljudi ništa ne očekujem,Molio sam se da ne budem pjesnik.Oprostit ćeš mi što ti jadikujem,Jer ti si moj suputnik i supatnik.

O kako je ponizna ova kišaI moj korak krotak, a tako svečan.Ne daj da se u meni uspomena stiša,Hvala ti što zaboravih kišobran.

Versihrvatski, Zagreb, 2014.

38 OSVIT 109–110

Božica ZOKO (1963.)

O svemogući

u slavu općegraspadanjaraspada sebusa tvrdamrvi se zemljaraspada se tišinau ova slovaraspada se nebokišna djevojkanebo je kišnadjevojkatražimo mjestoza sebe Šopje već u svemirumi tražimo ovdjenegdje izmeđuda i ne ovo svojemožda svoje mogućeo Svemogući

Književnarevija, br. 4, Osijek, 2009.


Denis PERIČIĆ (1968.)

Kuda bih vodio IsusaPosvećenovelikomNikoliŠopu,premanjegovojistoimenojpjesmi:

Isuse blagi, za kasnih sati, kad spavaju apostoli tvoji bolesniku odvest ću te koji ne zna ni da broji.

I dječaku malom koji psuje jer ne može ni na zahod dok sluša zdrave kako bruje a nemoguć je njegov hod.

Pa čovjeku što na klupi spava sa šeširom, da skrije bol. Uskoro ga čeka trava, spas od muka, zemlje sol.

Odvest ću te u gostionicu bijes i buku, blud svagdašnji, nikako u ispovjedaonicu razmetnici neće današnji.

Prvi krik bit će smjela strijela u srce tame. A drugi krik nedjela djece bez tate i mame.

A treći bit će užas. Maleni, daj nam kruha i igara! Vrati nas nazad, Voljeni, U ralje lavova i tigarâ!

Hrvatska misao, br. 2-3/14(65), Sarajevo, 2014.

Isuse blagi, udoba kasnih sati,kad još bdiju siromasi tvoji,skromnom krojaču odvest ću te da tijedno obično odijelo skroji.

I obućaru malom koji svu noć kujeoštre čavle u teški poplat.Dok tvornice cipela žučno bruje.Milion pari skuju za jedan sat.

Zatim čovjeku koji šešire pravisa spuštenim obodom, da skriju bol.Jedan će da se nakrivi i na tvojoj glavi.Prostran da u se primi i tvoj oreol.

Onda ćemo poći u krčmu kraj gradakoja liči na stari, nasukani brod.Gdje braća za stolom, od silnog jada,bacaju čaše i šešire na pod.

Prvi krik pijetla bit će britka strijelaod koje će ti srce da krvari.Drugi krik pijetla bit će mrak u dnu čela.Prepoznat nećeš ni ljude ni stvari.

A trećim krikom kad se pijetli jave,o Isuse, zateturat ćeš od bola.Tvoj šešir će pasti s glave,šešir i aureola.

40 OSVIT 109–110

Goran BOGUNOVIĆ (1972.)

Silazak sa zvijezda N. Šopu

kad se zvjezdani ljudi vrate sa zvjezdanih putovasila teža drobinjihove oslabjele kosti

tlo gnječinjihovu zaboravljenu težinui oni umiruprije nego što svoju zvjezdanu pričustignu ispričati do kraja

nitko generacijama neće pokušatiponoviti zvjezdani pothvatdostojno ožaljenih i pokopanih

sve dok završetak njihove zvjezdane pustolovine ne izblijedia u sjećanju ne ostanusamo te zvijezde

Područjepojačanognaoblačenja, Zagreb, 2004.


Sonja DELIMAR (1973.)

Da je kruh donijela Magdalena(Isusčitanovine)

Da si, Isuse, ovdje, kao kod Šopa, tijelom,Ja bih te davno našla i donijela jednak dar –Mirisni kruh, a skriven negdje pod skut, za jelo,Ali ti bi mi, više od dva milenija star,

Rekao: Magdalena, tvoj kruh mi malo znači,Što bih ja s takvom korom kad više nemam zube?Možda bi čak i bijesan s licem koje se mračiGovorio i druge lažljive riječi, grube:

Najbolje kruh da bacim, sasvim ti je svejedno.No ja bih ipak znala, makar i ponižena,Da je sve što govoriš tek iz razloga jednog –Jer je starca u tebi isprepadala žena.

I uz suze bih stukla kruh u sitne mrviceDa ti ga, mjesto mene, odsad donose ptice.

42 OSVIT 109–110

San magarica(Sanmagaradi)

Sve u staji magariceNaočigled gube pametČekajući blago liceIsusa, da uz njih stane.

I gledaju kad će, gdje će,Tako svet da međ njih uđePa za uši magareće Svaku od njih da povuče.

Da je baš nju duže vuko, Svaka bi se tim hvalila. Jedna je čak (moja muko!) Vikat glasno navalila:

- Dok je vama vuko uši, Bila sam Mu ja u duši!

Biti ili ne biti (svoja), Zagreb, 2021.


Sonja JURIĆ (1973.)

Molitva za odlazakNikoli Šopu

Isuse, koji svakodnevno ulaziš u moj dom, dođi danas dvaput.

Spusti svoje blage ruke na moje umorno čelo. Izreći ću Ti sve molitve koje si mi naučio. Oživjet ću riječi davno zamrle u meni.

Otići ćeš tad s mojim teretom, znam.Sagnut do poda.

A uvečer kad se vratiš naći ćeš Mir na mojim vjeđama, mene spremnu za pripravljeno mjesto.

Krenut ćemo zajedno iz moje kuće. Ti sa aureolom iznad glave, ja sa lovorovimvijencem na čelu.

… i košarom punom darova Života.

Školske novine, br. 41-42, Zagreb, 20. 12. 2011.

44 OSVIT 109–110

Anita MARTINAC (1973.)

Tvrđava nad gradom susreti u Jajcu

iza tunela tvrđava čeka zidove ljubi nevidljivo lice šume grle korita rijeka

umrle lipe prostrle postelju vilinske kose niz slap legle kamen šuti mahovinom odjeven

stubama se propni pod oblak sjedi slušaj Nikola Šop stihove govori

Bijelicrescendo,Čitluk, 2020.


Muharem BAZDULJ (1977.)

Nikola Šop

Kad se srebrena mjesečina prospeNa pravu Bosnu od Varcara do FojniceU kasno ljeto prije Velike GospePonekad međ zvijezdama prepoznam tvoje lice.

Ne bude to, međutim, portret sa banknote, Uglađen, utegnut, služben skoro,Već lice dječaka kojem se osmijeh oteBaš kad je ozbiljan biti moro.

Isusa si doveo kod nas Na ušće Plive u Vrbas,Isusa dobrog ko topla žemlja

Jer Bosna je sveta zemlja:I sam si nalik na svjetlosti snop Pjesnik iz Jajca – Nikola Šop.

Heroes, Zagreb, 2007.

46 OSVIT 109–110

Goran GATALICA (1982.)

Hižice vu vesmiru Nikoli Šopu

Naše blede vusnice natečene su od reči. Naše predrage hižice čakaju konec sveta. Varoši se popikavaju v kmici. Sreberni tatoo1 cedi se z mesečine na dedovinu i v naše pospane serce. Vesmir pomalu čkomi i pomikava se v nami. Šepet mertvih rib čaka zorju. Zvezde tinjaju v bežanju. Čkomina naših senj nemrezastaviti kreluti nemira.Postali srne vekivečni plennaših iskanja.Dežđ meteora2 scukal sez nebeske žlajdre.Živlenje nam ne da predehnuti.Naše samotne hižicezacoprali su nestrplivi cajti.

Odsečeniodsvetla, Zagreb, 2018.

1 Tattoo – tetovaža.2 Meteor – dio nebeskog tijela koje, padajući kroz atmosferu, ostavlja svijetleći trag.

47PROZAPROZA OSVIT

Mato NEDIĆ

BIRTAŠICA

Čak ni oni ljudi koji su vrijeme rado provodili u birtiji utapajući svoje dane u piću, nisu smatrali da je u redu što je birtaš Hasan svoju Mejru uveo u muško društvo u kojem se psuje i podvriskuje, u kojem se dvosmisleno šali i ženama nabacuje. Iako su rado zadirkivali Cigančice koje su u birtiji posluživale, pa i najljepšu među njima, pjevačicu Zulej-hu, svojim ženama ne bi dali ni zaviriti u birtiju, a kamoli u njoj sjediti po čitave dane i slušati razuzdane muške razgovore, na njihove se šale nasmijati, a ponekad u njima i sudjelovati. Oni koji su dobro poznavali Hasana i Mejru, znali su kako su se njih dvoje upoznali i zavoljeli, nije im bio nepoznat sav njihov prošli život pa su mogli donekle razumjeti Hasanovu potrebu da mu je Mejra uvijek pred očima, da je stalno s njim, a on je, eto, birtaš pa onda i ona, ako će udovoljiti njegovoj po-trebi da ju stalno gleda, ne može biti ništa drugo do birtašica. Međutim, Mejru su u birtiji uglavnom gledali kao neko čudo, osobito oni koji su tu došli iz udaljenijih mjesta pa njezinu životnu priču nisu znali, oni ju nisu razumijevali, a i tko će ženu razumjeti.

Mejra se s birtijom toliko stopila, srasla i s njezinim namještajem i s ugođajem koji je u njoj vladao te se činilo da je u njoj oduvijek bila i da birtija bez nje ne bi ni mogla postojati. Kada bi Zulejha pustila glas pa zapjevala najprije potiho, a onda sve jače i silovitije, osvajajući srca gostiju i izazivajući lom, Mejra se sa svojega mjesta za šankom (gdje je obično sjedila i nadzirala posluživanje, ali i procjenjivala raspoloženje gostiju kako bi im svima ugodila, ili ona, ili Zulejha, ili Cigančice koje su oko njih oblijetale poslužujući ih) u pjesmi pridruživala, najprije tiho, da se ne primijeti, kao srameći se svoje pjevačke vještine, a onda sve slobodnije, sve glasnije, u zanosu koji ju je sve više približavao Zulejhi pa bi, gotovo ne primjećujući – tako se barem činilo – napuštala svoje ustaljeno mjesto i u ritmu pjesme prilazila pjevačici, a ona, pjevačica, potom bi sve više uzmicala među goste pa bi njih dvije s dvaju krajeva

48 OSVIT 109–110

kavane svoje glasove stapale u jedan, a gosti bi razbijali čaše, promuklo bi pjevali s njima, penjali bi se na stolove kao da su s pjesmom željeli poletjeti, gubili bi glave i za Zulejhom i za Cigančicama pa bi naruči-vali još više pića da njime zaliju tugu što ne mogu ni sa Zulejhom ni s Cigančicama ostvariti sve svoje želje, a Mejra se onda nekako čudno, gotovo skrivećki, vraćala na svoje stalno mjesto, zadržavajući na licu zagonetan i topao osmijeh, koji joj se tu nastanio zbog ljepote pjesme, a možda i još zbog nečega, nedokučivoga svima oko nje.

Mejra je već zagazila u četrdesete godine života, ali se to na nje-zinu umiljatu licu nije ni po čem primjećivalo. Ona je nekako uspjela sačuvati mladolik izgled i crnu kosu koju još nijedna sijeda vlas nije prošarala; stas joj je bio vitak kao i onda kada se udala za Hasana pa stoga nitko nije mogao s pouzdanjem reći koliko je Mejri godina. Oni kojima Hasanov i Mejrin život nije bio nepoznanica, kao i oni koji već godinama zalaze u njihovu kavanu, znali su da je Mejra već dugo bir-tašica i da ju je Hasan davno oženio – svi drugi, ako su i razmišljali o Mejrinim godinama, nisu ih mogli odgonetnuti, a i zašto bi im one bile važne kada vide da je ona svježa i lijepa, možda nije ljepša od Zulejhe jer nju je u ljepoti zaista teško nadmašiti, ali ima ona i nešto što Zulejha nema, nešto što privlači pozornost onih istančana duha, a to je neki za-gonetni bljesak u očima, neka tajanstvena crta oko usana, nešto lijepo i privlačno, a neobjašnjivo, što ih uvijek iznova priziva u njezinu birtiju kako bi ju promatrali i odgonetali.

To što je Mejra tako izložena pogledima kavanskih gostiju, čini se, više čudi oraške muslimane koji, usprkos vjerskoj zabrani, rado zavi-ruju u čašicu tvrdeći da grijeh ne će u usta, nego iz usta, nego što bi se tomu čudili kršćani iz okolnih sela koji zajedno s njima sjede i piju. Svi muslimani svoje žene drže pokrivene i ne puštaju ih lako i bez pratnje u čaršiju u kojoj se skuplja svakakav, i pošten i nepošten, svijet. Kada je žensko ponašanje u pitanju, strogo se drže predaje i ne bi nipošto dopu-stili da se prekrše prastara pravila. Ženi je mjesto u kući i u avliji, – kažu – uz djecu i uz siniju, a muž je tu da radi i zaradi pa ako kadgod dopusti sebi malo veselja uz lijepu Zulejhu i Hasanovu Mejru, zar bi mu, paće-niku, netko mogao i smio zamjeriti. Mora on, opterećen svakodnevnim brigama za posao i obitelj, bar kadgod naći oduška i srcu veselja.

49PROZA

Makar Mejra i nije oduvijek to što je sada, makar se ranije i nije tako zvala, nego joj je Hasan nadjenuo novo ime dajući joj s njim i posve novi, drukčiji život od onoga koji je do tada živjela, muslimani su smatrali da ju, koliko god ju bilo ugodno vidjeti, Hasan ne bi trebao izlagati u kavani, da time izaziva sablazan i na sebe navlači gnjev Božji pa zato ni nema s njom djece i da mu ona Sejdefa, koja je u ovoj istoj birtiji pjevala još dok je birtaš bio njegov rahmetlibabo,1 nije rodila sina, jednoga ga dana ne bi imao tko naslijediti.

Kršćani su pak govorili da Hasan Mejru nikada ne bi uveo u birtiju da je ona bila prava muslimanka. Ovako, ona je, makar se odazivala na ime koje joj je dao i kojim su ju u birtiji svi dozivali, ostala kršćanka koja se samo prepustila onomu vihoru koji jednom u životu zahvati svaku ženu pa ju odnese u naručje suđenomu muškarcu, a nju je odnio upravo Hasanu pa je ona, kada je već tako, dopustila da ju u svojoj sva-kodnevici rasporedi na ono mjesto koje je za nju odabrao, i sviđalo joj se to mjesto, kao i ime kojim ju je imenovao nazivajući ju Mejremom.

Mejrema je zapravo bila Mara iz Ulovića, ali danas je bilo malo ljudi koji bi ju htjeli, a i smjeli nazvati njezinim krsnim imenom. Odrasla je u velikoj obitelji s puno što starije, što mlađe braće i sestara. Odmalena se rado molila Bogu jer u njezinoj su kući svi bili pobožni te su mlađi od starijih učili molitve i molitvice preuzete iz tko zna kakvih molitve-nika ili, što je vjerojatnije, čuvene iz nečijih usta, upamćene, kroz život nošene i predane novomu naraštaju. Mara se još u ranoj dobi pokazala djevojčicom bistra uma. Ukućani su se divili njezinoj sposobnosti da sve brzo i točno upamti pa su napola u šali, a neki i priželjkujući to, go-vorili: „Naša će Mara, kad poraste, biti časna sestra.“ I samoj se Mari, bar dok je bila dijete, ta zamisao činila primamljivom. Biti mimo ostali svijet, izdvojena na neki način, drukčija od ostalih djevojaka iz Ulovi-ća, biti svoja – to je htjela, o tom je sanjala.

Nekako se i do susjeda pročulo da Marini, a i da sama Mara, imaju ovakve namjere što se njezine budućnosti tiče. Možda je njezina baka negdje rekla onu rečenicu koju je u kući pred Marinom majkom često 1 Pokojni otac.

50 OSVIT 109–110

ponavljala: „Naša će Mara cijeloga života služiti Bogu pa će i naše duše, kada pomremo, iz čistilišta privesti u raj. Bit će joj dana ta milost, blago nama.“ Baka je u svojoj neukosti vjerovala da je svaka časna se-stra svetica, a kako je Maru voljela, mislila je da ju u svetosti i čestitosti nijedna ne bi mogla nadmašiti. Snaha bi, s nelagodom, molila svekrvu da ne govori tako jer „napast ne spava; šuti, da te ne čuje i ne pokvari nam račune“.

Davno je rečeno: teško onomu čiju sudbinu selo počne krojiti i komu susjedi raspored u kući prave. Dok je čuvala stoku, Maru su susjede za-dirkivale:

– Onda, Maro, čujem da si još zakratko s nama. Kažu, ode Mara među časne seke.

– Mara će samo kititi oltare i vesti fratarske rubine. Ništa drugo ne će raditi.

– I fratre će ljubiti, ha, ha, ha!Tako su se susjede nadmetale koja će bolju šalu smisliti, kako li

dublje bocnuti Maru, a ona se na njihove riječi nije puno obazirala, nji-hovi ju ugrizi nisu naročito boljeli zato što je ona svoj put već zacrtala. Željela je naći način kako napustiti rodni Ulović i vidjeti neki drukčiji svijet, dosegnuti nešto nepoznato, ne samo njoj, nego i ovim djevojka-ma koje ju pokušavaju ismijati, a nazivaju se njezinim prijateljicama. Neke od njih već su voljele, a Mara još nikoga nije zavoljela, a tako bi rado upoznala ljubav dok je još u svijetu, dok se nije povukla među samostanske zidine. Pred njom je bilo obećavajuće ljeto u kojem će ona napuniti šesnaest godina i u kojem bi još mogla iskusiti ljubav. Roditelji su ju nukali neka se odluči pa ako će krenuti putem svetosti, što bi oni voljeli, neka se spremi da se s prvim danima rujna otputi novom život-nom stazom, da postane jedna od poniznih sestrica. Možda bi Mara u rujnu zaista stupila u samostan, možda bi čitava života ostala čista djevica, da joj burna krv nije baš toga ljeta iskala susret s muškarcem, da nije zahtijevala ljubav. Iznenada, niotkuda, pred njom se stvorio Ha-san – baba je rekla: „Nečastivi! Oslobodi nas, Bože!“; majka je rekla: „Napast! Gospo, zakrili nas!“, ali je Mara raširila ruke, zagrlila ga i u tom zagrljaju zaboravila i svoju pobožnost i svoje namjere, zaboravila je i samu sebe zato što je pred sobom vidjela samo njega.

51PROZA

Kada je bio Marinih godina, Hasan je postao otac.Činilo se da se takvo što nikada ne bi moglo dogoditi Sejdefi koja je

imala već trideset godina, možda i koju više, ali ih je, kao i svaka žena koja se umišlja u svoju ljepotu i mladolikost, nastojala prikriti. Ona, koja je prošla kroz mnoge muške ruke i ostala nerotkinjom, sada zar da zatrudni i rodi i time sebi nametne mnogu muku: prvo, izgubit će lje-potu i mladolikost toliko potrebne za posao kojim se bavi; drugo, imat će dijete koje joj ne će dati spavati i za koje će se trebati brinuti; treće, birtaš ju Ibro, kada sazna da je u svoj zagrljaj primamila mladoga Ha-sana pa mu još i zatrudnjela, ne će više trpjeti u svojoj birtiji, a kamo će onda ona i što će s njom biti; četvrto… ima tu i četvrto, i peto, i šesto, ali nam ni ne vrijedi sve nabrajati kada se zna u kakvu se položaju Sejdefa zatekla i iz kakve je nevolje žurno morala potražiti izlaz.

Da je bila pametna, Hasanu ne bi rekla da je zatrudnjela, prikrila bi svoje stanje i riješila bi se bremena dok ono još nije postalo vidljivo. I u Orašju, kao i svugdje, ima žena koje su upućene u načine kako na-uditi plodu prije nego što se razvije u majčinoj utrobi, prije nego što za pobačaj bude kasno. Takve su žene spasile čast mnogim nesretnim djevojkama, osobito onima koje su se manje plašile grijeha, a više su strahovale od gubitka časti i ugleda zato što bi ih taj gubitak mogao trajno obilježiti i zapriječiti im pristup sretnijoj budućnosti. I Sejdefa je snivala o sretnoj budućnosti koju bi dohvatila negdje u bijelom svijetu, daleko od Orašja i ove Ibrine birtije u kojoj se zatekla tek privremeno, kao na usputnoj postaji, zarađujući za život pjevanjem, lijepim glasom privlačeći pozornost ljudi, nadajući se tu, gdje svraćaju mnogi ljudi, kako domaći, tako i putnici koji se na skeli prevoze preko Save i odlaze u onaj Sejdefin žuđeni bijeli svijet, ili na skeli dolaze ovamo, u Posavi-nu, navrate u birtiju kako bi se odmorili i osvježili, neki i da bi prenoći-li, pa nastavljaju putovanje u dublju Bosnu, vjerujući da će tu upoznati pravoga čovjeka, onoga koji bi ju zapazio, ili zbog lijepa stasa, ili zbog umilna glasa poželio i poveo sa sobom neznano kamo, bilo kamo, usu-sret sreći. No, sada je trudnoća poljuljala njezine namjere i ugrozila je snove. One vrijedne žene koje bi ju umjele riješiti bremena, zahtijevale su veliku nagradu za svoj trud, a ona nije znala kako uštedjeti novac,

52 OSVIT 109–110

ona je zarađivala i trošila: na odjeću, na ukrase, na probrana jela i piće, na svašta, zato što gotov novac nikako nije mogla gledati. Ako bi ga imala nešto više, njoj je na pamet padalo stotinu stvari koje bi mogla na-baviti, čak ga je rasipala usput dijeleći ga onima koji nemaju samo da bi se pokazala imućnom, dobrom, da bi joj ljudi zahvaljivali i divili joj se. Stoga je Hasanu rekla da je njihova igra urodila plodom i da joj je po-treban novac kako bi se ploda što prije riješila. Na te je riječi u Hasanu proradila ona njegova samovolja koja ju je i privukla njemu. Boraveći već godinama među muškim svijetom, idući iz birtije u birtiju, Sejdefa je iskusila i onu razornu strast koju donose mladići, i onu smireniju, kao promišljeniju, koju joj mogu ponuditi zreliji muškarci te nije Ha-sana prihvatila toliko zbog njegove mladosti, koliko zbog neobičnosti njegova značaja, radi snage kojom je podčinjavao sve oko sebe, čak i staroga Ibru koji mu ništa nije znao odbiti. Hasan ju je u svojoj mladić-koj radoznalosti i težnji za odraslošću poželio, i ona je postupila kao što bi svi oko njega postupili kada bi on nešto zatražio – udovoljila mu je i bilo joj je drago što je učinila tako. Sada je, međutim, Hasan, usprkos svojoj mladosti, poželio biti otac i moralo je biti tako.

Hasan je sam rekao Ibri da će postati djed pa stoga neka spremi da-rove za unuka i za njegovu majku. Kada su doznali tko će biti majka, nije negodovao samo Ibro, nego je čitava njegova kuća izrazila nezado-voljstvo (što je preraslo u najjači sukob između ukućana i Hasana koji je do tada viđen), ali je Hasan zahtijevao da prihvate i Sejdefu i dijete. Možda bi tako i bilo da se Sejdefa htjela udati za mlađahna birtaševa sina, no, ona nije željela, njemu za ljubav, odustati od svojega nauma da vidi daleki svijet i u njem potraži sreću. Rodila je Hasanu sina, lijepoga Demira, a onda je, kada je dijete malo poraslo, uzela od Ibre otpremninu i nestala s nekim putnikom tko zna gdje.

Kada je Hasan u kuću doveo Maru, Demir je imao deset godina, a Ibro je već uživao dženetsku2 svjetlost.

Nisu se Marini roditelji lako mirili s njezinom udajom, oni taj nje-zin hir, taj bijeg iz njihove kuće nisu ni nazivali udajom; nije tu bilo ni 2 Dženet – raj.

53PROZA

svadbe, ni roditeljskoga, a onda ni Božjega blagoslova, nije bilo vjen-čanja, onoga crkvenoga, kakvo su oni jedino priznavali, ničega drugoga nije bilo osim suza i velike sramote. To što su se svi ukućani, a i uža rodbina, osjećali osramoćenima, izdanima Marinim postupkom, neka-ko bi se moglo preboljeti ako bi se ona pokajala pa se vratila na pravi put, to bi joj se moglo i oprostiti. Istina je, Mara je, udovoljavajući bezumnoj strasti, počinila strašan grijeh – najprije prema sebi, ali, Bog je milostiv, govorili su ukućani, samo neka se pokaje i učini pokoru, bit će joj oprošteno.

Selo je ipak mislilo drukčije. Ono nije za Maru gajilo roditeljsku, bratsku ili sestrinsku ljubav pa da bi ju ponovno, „okaljanu“, željelo vratiti u svoje naručje. Malo je uistinu bilo onih koji su suosjećali s Marinom obitelji, više ih je bilo koji su se obradovali njihovoj nevolji, koje je zabavljala njihova nesreća.

- Eto im svetice, časne majke, bogomoljke, neka zaboravi na križ i svoje krštenje, neka se zabuli pa ko bula prođe Ulovićem – govorili su oni koji su imali djecu, a zaboravljali su da je i Mara nečije dijete, koji nisu znali što bi i od svoje djece još mogli dočekati.

- Ne će Mara više kobasice jesti – podsmjehivali su se seoski mla-dići. – Haso je za nju sudžuku spremio! Alaj će se Mara oblizivati! – dodavali su uz vulgarne pokrete i prostački smijeh.

Kada vam dijete tako iznenada skrene sa životnoga puta, nestane ispred očiju kao da je umrlo, a ipak je živo, nepokopano, što može ro-ditelj drugo nego tražiti način kako spasiti ono što se spasiti dade, po-kušati vratiti izgubljenu ovcu. Znao je Marin otac da se ni u Uloviću, ni u okolnim selima za Maru ne bi našao ženik koji bi u njoj krotio ono divlje što se u njezinu biću tako nenadano bilo probudilo. Jasno je bilo da se glas o Marinu bijegu s oraškim birtašem već proširio pa sada ju u svoju kuću ne bi uzeo ni ostarjeli momak ni udovac iako je ona mlada i lijepa, jedra, spremna i za posao i za rađanje. Jedino bi joj se ženikom mogao nazvati kakav slaboumnik koji niti mari za ono što selo misli i priča, niti je sposoban sebi ženu pronaći i kojemu bi dobro došla takva kakva je Mara da mu uredi kuću i život i da s njom smiri svoje slado-strašće. U krajnjem slučaju, otac bi Maru možda dao i takvomu, premda

54 OSVIT 109–110

sa strahom od života kakvim će s njim proživjeti i od djece koju bi mu mogla roditi budući da bi možda baštinila očeve umne sposobnosti jer ne kaže se uzalud da iver ne pada daleko od klade i da se svaka kruš-ka ispod stabla nađe. Otac je Maru želio vratiti na onaj put kojim je bila pošla, koji se upravo te godine otvarao svom svojom širinom pred njom, a to je put svetosti, put koji bi ju odveo u samostan.

- Istina je da tvoja Mara nije više ona ista koja je bila, ali ako spozna koliko je pogriješila i iskreno se pokaje, Bog će ju primiti kao dijete svoje, a tko je onda sestra nadstojnica da bi ju smjela odbiti – govorio je fra Mijo Bičvić Marinu ocu kada se išao savjetovati s njim kako postupiti, što učiniti sada kada bi Maru koja živi u oraškoj birtiji, tre-balo iščupati iz toga legla grijeha i pohote i vratiti ju na put molitve i skrušenosti.

Javili su Mari da joj je otac u Orašju i da će ju, po svoj prilici, potra-žiti. Nije znala bi li ga čekala u birtiji, u kojoj se već udomaćila, ili bi se sklonila u kuću, koja joj je još nekako bila strana, pomalo tuđa, možda stoga što u njoj nije provodila puno vremena, možda i stoga što se po kući i oko kuće vrzmao Demir kojega je ona bila voljna prihvatiti kao svoje dijete premda nije bila puno starija od njega, ali koji nju, izgleda, nije promatrao kao majku. Demir je i po izgledu i po ponašanju bio dječak za kojega bi se reklo da ima više od deset godina; on kao da je vidio i znao više od svojih vršnjaka, kao da je rano izgubio ono djetinje u sebi, onu nevinost pogleda i misli; njemu su, izgleda, bile poznate i one stvari koje se tiču odnosa između muškaraca i žena, a čije znanje nije bilo primjereno njegovoj dobi. Zato je on Mejru, kako su ju i u kući i u birtiji već svi nazivali, gledao kao da ju svlači, s požudom koja se od desetogodišnjaka ne bi mogla očekivati, a Mejra je, onako mlada, još raspaljena od strasti za Hasana, bježala od toga pogleda, povlačila se pred njim u sebe i gotovo nesvjesno zakopčavala dugme pod vratom.

Demir je zaista baštinio onaj talog Sejdefine uspaljene krvi, ali, zbog mladosti, njegovo tijelo nije moglo, dok je promatrao Mejru, žudjeti za onim za čim žudi zreo muškarac, nego je on uživao upijati njezinu mladost i ljepotu, osjećao se pritom ugodno, kao čovjek koji se izležava i upija toplinu sunčevih zraka, divio se ženi koja se pred njim i pred

55PROZA

svima drugima kretala slobodno, nepokrivena, dok su sve druge oko nje pokrivale svoja lica, ženi koja je bila neobična, drukčija od svih koje je poznavao.

Demir u Mejri nije mogao gledati majku, bila je premlada za tu ulo-gu, uostalom, on majku nije poznavao i nije znao kakve bi osjećaje tre-bao razviti prema osobi koja bi se nazivala njegovom majkom; Mejru nije ni nazivao majkom, nego kao svi – Mejrom; u njoj je gledao stariju djevojčicu s kojom bi se htio igrati, s kojom bi želio provoditi vrijeme da bi joj se mogao diviti, no ona nije puno vremena bila u njegovoj bli-zini, išla je s ocem u birtiju i tamo se provodila s odraslima.

Iako je u birtiji već bilo gostiju, otac unutra nikoga nije vidio do Mejre, koja je sjedila na svom sada već uobičajenu mjestu, i Hasana, koji ga je promatrao iza šanka.

– Polazi kući, Maro! Ovdje ti nije mjesto! – rekao je otac, ni suviše strogo, ni molećivo, više ju pozivajući, dozivajući ju pameti. Ona je šutjela, zabezeknuta, iako je znala da on dolazi, nepripravna za ovaj su-sret, kao iznenada probuđena iz sna. Očev je glas u njoj dotaknuo neke žice koje su zabrujale, najprije tiho pa nije mogla jasno razabrati njihov zvuk, a onda glasnije, jasnije, donoseći joj na usne odgovor.

- Ovdje je moja kuća, dobri moj… – rekla je gledajući nekamo mimo oca, više u vrata kroz koja je ušao i kroz koja bi uskoro trebao izići nego u njega samoga, ne usuđujući se nazvati ga ocem jer je, bježeći s Hasa-nom, potrgala veze koje je imala s ocem, priznajući mu ipak dobrotu što ju je doveo na svijet i podigao u život.

- Maro, majka te zove, i ja te zovem, da se vratiš. Ovo ćemo zabora-viti – rekao je otac blago, bez prijekora, nukajući ju, zaokruživši rukom po birtijskom zraku. – Nastavi tamo gdje si stala. Idi u samostan.

Na spominjanje majke u Mari je nešto zadrhtalo. Oči su joj se zaca-klile, a grlo joj se stegnulo. Natjerala je srce da se smiri, da joj suze ne bi izbile na oči. Brzo je pogledala Hasana da potraži oslonac u njegovu pogledu. Stajao je mirno, stegnutih usana; gledao ju je čvrsto, kao da joj pogledom prelijeva snagu u uzdrhtale grudi.

56 OSVIT 109–110

- Pozdravi onu koja me na svijet donijela – rekla je drhteći, teško se svladavajući pred bujicom suza. – Reci joj da više nisam Mara, nego Mejra. Nema više povratka na staro, dobri moj…

Rekavši to, okrenula se, pobjegla u sjenu, u drugu prostoriju, kamo li. Otac, osupnut, pogleda u Hasana, kao da ga probi pogledom, vidi ga, a ne želi ga vidjeti, u grudima ga zazebe i naglo iziđe, da mu nitko u birtiji ne vidi suzu koja se rađala.

U ovoj divnoj Bosni, u kojoj ima još puno onoga turskoga, starin-skoga, možda još više u muslimanskim nego u kršćanskim kućama, rijetko je kada ženi dano da provodi svoju volju, da se po njoj ravna i živi. Duga je turska vlast ostavila traga i na jeziku i na običajima, na načinu gledanja na život i njegove pojavnosti, čak i na državnoj upravi, na njezinoj sporosti i uspavanosti, pa iako su turska vremena prije šez-desetak godina došla svomu kraju, a austrijska vlast donijela puno toga novoga, za njom i ova kraljeva još novijega, puno će valjda još vode Savom proteći i puno će godina proći dok se preobrazi lice Bosne, dok ono staro potpuno nestane, a novo zaživi.

Mara je, istina, svoju volju provela i ostala je živjeti s Hasanom. Takav je život ipak imao svoju cijenu. U Ulović nikada nije odlazila jer tamo više nije pripadala i tamo nije imala što tražiti. Do nje su dolazili glasi o smrtima: najprije majke, a onda i oca. Tada joj je bilo najteže. Shvaćala je koliko se, odlaskom s Hasanom, izopćila; kao da je, odlu-čivši se na ovakav život, umrla i kao da su tada, toga trena, pomrli svi njezini. Hasan joj je ipak bio potpora. Nije od nje zahtijevao da postane muslimanka, ali je morala postiti ramazan zato što su ga svi ukućani postili, nije se morala pokriti jer on je volio da ona dane provodi s njim u birtiji, a tu je otkrivena bolje pristajala. Ipak, ni kršćanka više nije bila. Ponekad se pokušavala moliti onako kako se u djetinjstvu molila, ali joj nije išlo. Zapinjale su joj riječi molitve, a i Bog kao da ih nije želio čuti. Izgubila je vjeru, ne u Boga, nego u milosrđe Njegovo. Tada je počela piti. Opijala se pomalo, potajno, da se ne primijeti, no Hasanu nije mogao ostati skriven njezin porok. Na neko ju je vrijeme udaljio iz birtije pa je dane provodila u kući, plačući. Poružnjela je i Demir, koji je

57PROZA

sada bio već momak, nije ju gledao s onakvom znatiželjom i divljenjem kao nekada.

Vidjevši koliko joj nedostaje birtija, vjerujući da joj nedostaje i on kao što je ona nedostajala njemu, Hasan ju je opet vraćao na njezino mjesto, među goste, zahtijevajući od nje da ne pije, i ona bi ga zadugo slušala, dotle dokle je mogla izdržati, pa bi igrala i pjevala s pjevačicom Zulejhom i s onima koje su nakon nje svojom pjesmom mamile suze na oči i novac iz novčanika birtijskim gostima.

58 OSVIT 109–110

Stanko KRNJIĆ

OSTAVLJENI*1

- Jesi li?- Jesam.- Aj, polako!Mjesec je pun. Nigdje ni najmanjega oblačka na nebu. Nikad ovako

zvjezdano, čini mi se, otkad smo ovdje. Ljeto je kraju pa noći znaju biti hladne. Čim se smrači počinje hladnjeti, a pred zoru se ne može bez debele jakne. Opominju na dolazeću zimu. Ova je topla. Nenadani izu-zetak. Izuzetci su događaji u manjini. Kad ih se nakupi dovoljno onda oni postaju pravilo. Pravilo tad postaje izuzetak.

Očekivali smo da će se dogoditi. Noćas ili sutra najkasnije. Ali ovo nismo nikako očekivali. Prošla noć bila mirna. Pretprošla isto. Svaku drugu ili treću noć. Tako je već duže vrijeme. Ipak je bilo noćas! Nismo sigurni je li ovo pravilo ili izuzetak.

Podižemo. Šestorica. Četvorica nose, dvojica preuzimaju. Teže je i sporije nego smo mislili. Osam koraka i stajemo. Ne ide. Strmo i nez-godno.

- Ajte vi prvi pa pričekajte nas!- Aj!- Pazi da ne struže o kamen!- Ne će. Aj, sad vi!Dvadeset metara. Malo ljepši teren pa lakše. Korak po korak. S ruke

na ruku. Polako i oprezno. Ne znamo bismo li trebali biti oprezniji ili brži. Ispod nečije noge odvali se kamen. Ne čujemo sebe dok se spu-štamo, ali ovo nam svima lomi po ušima. Čujemo se do sela. Mislim i dalje. U selu su naši. Oni su s druge strane. Ne mogu nas čuti. I da nas čuju, nebitno je. Ne mogu nas ovdje pogoditi.

* Priča je 2021. godine nagrađena prvom nagradom na natječaju za kratku priču/pripovijetku Zija Dizdarević.

59PROZA

Skoro kao dan. Nečija cijev bljesnu na mjesečini. Preko oka. Gle-dam kud idem pa se ne obazirem na nevažno. Bez obzira što bi moglo biti lijepo. Ostali isto. Prsti mokri od znoja pa šatorsko krilo klizi niz njih. Obukli se toplo. Računali na pravilo. Sad se nemamo kad skidati. Znoj je ionako preuzeo cijelu kožu. Kasno. Predajem drugom i brišem ruke. Obilazim ovoga ispred sebe pa dolje da preuzmem. Skoro trčim. Ne znam ni tko je ispred, ne gledam. Mislim da je Laki. Možda i nije. Jako strmo. Stijene velike. Nezgodno je bilo i dok smo se peli. Ovo je puno teže.

- Ne će ići ovako.- Kako?- Pa ne ide, vidiš i sam.Hropće. Opet. Teško ga je slušati, ali to je znak da je živ. Hropac,

pa lagano piskanje. Zrak u usku prolazu. Tako nastaje pisak. Dva, jedan za drugim. Različiti. Možda ima više rupa. A možda je samo jedna pa se glasa različito ovisno o položaju tijela. Mislim da su pluća. Nismo gledali, nismo imali kad. Jedva smo ga izvukli odozgo. Trebalo nam je više od dvadeset minuta. Isto toliko metara, ali granate nisu dale brže. Čim je malo stalo istrčali smo. Bez gledanja gdje je pogođen. Učetvero. Po dvojica za ruke i noge. Šake mi odmah postale ljepljive. Krv se gru-šala po dlanovima. Skoro crna krv. Odavno se skorila i pomiješala sa znojem. Slijevala mu se odnekud ispod uniforme. Ostali u zaklonu još desetak minuta. Onda krenuli.

Stojimo na kamenu. Umorni. Prošlo sat i deset. Čini mi se da je bilo puno prije. Nismo još ni trećinu puta. Još sigurno sat. Možda nešto ma-nje, dolje je bolji teren. Ali i mi smo već umorni. Gore dvojica ostala. Najsitniji. Ja najsitniji ovdje. Zapravo, visok sam koliko i ona dvojica, ali nisam dao. Ja ću! Skupa smo se penjali, skupa silazimo. Nisu se bunili. Bili smo ekipa. Nikad svađa. Ponekad sitna zajebancija na nečiji račun. To je bio plafon. Potrefilo da se tako nađemo.

- Trebali bi usjeći dvije grane pa zavezati za šatorsko. Biće lakše.- Čime usjeći?- Nožem! Po dvije tanje pa ih svezati konopom. Izdržaće.

60 OSVIT 109–110

Ne znam čuje li nas. U polusvijesti je cijelo vrijeme. Jedini zvuk koji je dolazio od njega bio je hropac. U početku je vrištao. Samo kratko. Slušali smo iz zaklona. Nismo mogli k njemu. Dok smo ga vukli u za-klon, bilo je teže slušati nego vući. Onda je jaukao još desetak minuta. Prestao i to. Čim smo krenuli dolje.

Povremeno otvara oči. Kad bi mu mjesec obasjao glavu vidio bih to. Dok mu je glava bila zaklonjena našim tijelima, nije se moglo vidjeti. Onda opet mjesec i zatvorene oči. Glava mu desno-lijevo dok smo ga nosili. Nismo mogli drukčije. Hropac.

- Sijeci! Evo tu, lijevo.- Pridrži pušku, smeta mi!Metalan zvuk izvlačenja oštrice. Nož velik. Japanski čelik. Hans

kaže poslao mu rođak iz Kanade. Metalna futrola. Četiri grane debele kao slabija ruka. Po dvije na desno i lijevo. Konopa dovoljno. Vežemo što čvršće možemo. Sliči na nosila. Vidjet ćemo hoće li izdržati. Podi-žemo. Deset koraka. Ipak je lakše. Ili smo samo malo odmorili? Ne će više biti vremena za odmor. Jedino ako umre. Nisam više normalan! Kako ovako razmišljam? Jebote, pa rat je, zašto ne bih ovako razmiš-ljao!? Drag mi je, ljudina je. Ali ako poživi do sela, bit će čudo. Ne mogu spriječiti svakakve misli. Pucaju me bez pitanja. Vraćaju mi se slike od večeras. Stalno! Minobacačka pogodila njih dvojicu. Istrčali iz zaklona na plato da vide situaciju dvadeset sekundi prije. Boki na mjestu mrtav. Desna ruka otkinuta u ramenu i pola glave razneseno. Ona druga polovica spržena. Ne može se prepoznati. Ali bili smo s njim i znamo tko je. Fali i lijevo stopalo. Kao da ga je netko ukrao skupa s čizmom. Ni najmanjega traga od tog dijela tijela. Sve drugo na svom mjestu. Kratko vrijeme za analizu. Šok ili analiza, kako tko zove. Ni-smo znali dok nismo istrčali po njih iz zaklona. Rat je, makljaža, nema vremena za puno toga. Plače se u hodu. Pogled s kojih desetak metara na osakatinu. Ostavili smo Bokija tamo gdje ga je odbacilo. Bilo kakvo premještanje iskasapljena tijela nije imalo smisla. Možda noćas kasno kad se sve stiša ili ujutro. Pa nemaju ni oni toliko granata, ne mogu ro-kati deset dana. Onda ćemo ga izvući i gledati ga nekako odnijeti dolje. Bitnije je bilo izvući njega, bio je još živ.

61PROZA

Ona dvojica što čekaju da prime šatorsko krilo puno niže. Ali nisu daleko. Mi ostali debelo poviše njihovih glava. Ne mogu nam bliže pri-ći. Morat ćemo otpuštati konop i polako ga do njih, nema druge. Čvrsto ga svezati za grane sa strane da nam ne isklizne. Hans mu već savija šatorsko oko čizama i dodatno steže. Stvarno, na što smo to prispjeli? Ne bih mu bio u koži. Ali ni za svoju kožu više nisam siguran.

Ne zove se uzalud ova vukojebina Oštri Vrh. Strm i oštar kamenjar na jugu Hercegovine. Pet dana smo ovdje, a bili smo i prije. Samo jed-nom. Dok smo se prvi put peli prema vrhu nismo razmišljali o ovakvim situacijama. Dobili smo ovaj položaj i to je bilo jedino što smo mislili. Plato gola kamena, veličine dvjestotinjak kvadrata. Bez i jednoga sta-bla. Ni grma! Oštar kamen. Hrpa otvorenih konzerva desetak metara ispod platoa, s naše strane. Nadstrešnica od grana debljine jače ruke. Suho grmlje preko. Zbog sunca, ne zbog granata. Tu je zaklon. Miris mokraće štipa nos i oči. Dnevni i noćni boravak. Tu ni jedna granata nije mogla pasti. Plato su redovito gađali. Pun ožiljaka. Ili je pogađala po njem ili je prebacivala.

Kad sam prvi put bio gore, nebo je bilo poluoblačno pa slike koje sam zapamtio dolaze u prekidima. Noć! Kad god bi neki oblak otkrio mjesec, otkrivala se i poneka slika. Polje duboko ispod nas. Široko ki-lometar. Ma i više. Opet brdo na njihovoj strani. Na brdu oni. Nakon nekoliko trenutaka prilagodbe oka još jedna slika. Nazidan kamen na kamenu kao grudobran.

Nema ovdje zemlje. Kamen je sve. Tako prekidno gledao pola sata. San. Kratko, pa u dva na stražu. Mogli su nam prići jedino verući se po konopima uz liticu s druge strane. Visoko preko sto metara. Nemogu-će, ali ipak straža. Sjedio na kamenu. Zapalio tri cigarete. Žar uvijek skriven dlanom. Hladno u to doba. Rakija iz ploske. Dva gutljaja. Opet duhan. Do tri i pol gledao polje. Probudili me i rekli da idem spavati. Gotova moja smjena od dva do četiri. Nastavio spavati. Ujutro vrhunski pogled. Da sam znao za ovo prije rata, sigurno bih došao. Bez puške. Jutarnja slika: mi na nekom kamenu šiljku visoko iznad polja. Pogled desetak kilometara daleko na sve strane. Ispod ravnica, pa iza nje brda. Njihova. Nešto kao kanjon, samo ovdje su brdski vrhovi kao otoci, a

62 OSVIT 109–110

polje je more. Noćašnje magličaste vizure poprimile stvarne oblike. Tu ćemo biti svaki drugi dan i noć, a u međuvremenu u selu. Ovo je vrh u svakom pogledu, pomislio sam.

Trgnem se. Opet sam odlutao na pet sekundi. Događa mi se to za-dnjih dana. Možda sam neispavan.

- Jamljaj! – netko me gurnu po ramenu.Dvije spojene grane u mojim rukama. Prvi desni. Spuštamo ga niz

stijenu lakše od očekivanog. Netko me obilazi i čeka da preuzme pred-nji kraj. Ja ću na zadnje desno. Onda još desetak koraka. Pa ću ja trčati naprijed. Odmarat ću od nošenja dok budem trčao. Lijevom rukom dr-žim granu. Desnom pridržavam lijevu. Ne klizi kao prije. Sve je neka-ko tiše i brže. Smjenjujemo se kao da smo dugo vježbali. Malo manje strmo. Ali uska staza. Grane okolo.

Deset minuta bez stajanja. Lijeva strana zastrugala o stablo. Umalo pade. Ne može drukčije. I najzdravijega da ovako snosimo ne bi mu lako bilo.

- Stani!- Šta je?- Stani!- Što sad?- Spusti!- Šta je bilo?Šatorsko na zemlji. Ne leži vodoravno. Ukošeno je, takav je teren.

Tišina! Najmračnija do sada. Ni hropca. Dugi se spušta do šatorskog. Naslanja glavu. Desno uho. Osam sekunda. Diže glavu. Spušta. Šest sekunda.

- Ne diše.Nesigurnost! Nevjerica. Kraj života. Čudno mi koliku smo vjeru

imali dok smo ga snosili. Kako nismo odmah vidjeli da nema šanse? Šutjeli smo dok je Dugi sjekao grane, a znali smo. Ili nismo znali?

- Aj, opet!- Jesam. Dvaput! Ne diše, sigurno.Računam: nema piska već skoro pet minuta. Nisam ga čuo, možda je

bilo. Mjesečina jača nego prije. Jasno nam se vide lica. I njegovo. Nije

63PROZA

zaklonjeno. Sklopljene oči. Odmakli smo se i stojimo kao na nekom sprovodu skupljeni oko mrtvaca. On nakošen na zemlji. Nemamo ga gdje normalno položiti. Desna noga prebačena preko mjesta spoja ša-torskog i grane. Rekao bi čovjek da samo spava. Ne vide se rane. Ni na nama se ne će odmah vidjeti rane. A onda će biti takve da se neki nikad oporaviti ne će. Zemlja je kurva, vidiš kako joj ništa ne značiš, a gineš za nju. Nema fina mjesta za heroje. Odbačen na kosini.

- Mrtav?- Mrtav. Ne diše.Laki vadi džepnu lampu. Pali. Snop svjetla na šatorskom krilu. Pre-

ma licu. Sklopljene oči. Linija krvi na desnom obrazu. Njegova je, ali nije s lica. To smo ga mi zamazali njegovom krvlju dok smo ga nosili. Naslanjam dlan.

- Hladan… i hladan znoj.Snop svjetla na kamenu. Laki i dalje čuči. Mi stojimo bez pomica-

nja. Nebo puno zvijezda. Ovo je mogla biti prelijepa noć da nije rata. Čak i u ratu bi mogla biti prelijepa da nije smrti. Ali njih dvoje ruku pod ruku. Gađaju nas svako drugu ili treću noć. U prekidima. Nema pravi-la. Da su večeras preskočili sve bi drukčije bilo. Onda bi rokali sutra navečer, mi bi prošli lišo. Ali onda bi po drugom vodu. I tamo su naši. Možda ne bi nitko poginuo. A možda bi poginula trojica. Možda bi mi lakše bilo jer ih ne znam. Jebi ga, sad sebe žalim. A mrtav čovjek ovdje leži. Kocka je ipak pala na nas. Dvojica danas. Jučer smo nas četvorica dva sata tukli karte. Briškulu. Smijali smo se. Pukli bocu nekoga slatka-sta alkohola. Spavali popodne. Sinoć se peli ovamo. Dva mrtva. Ostali slabi na kartama. Nema se ni karata više s kim igrati. Ne mogu spriječiti ovakve misli. Pokušavam, ali svako malo se ponovi.

- Daj da zapalimo!Netko vadi kutiju. Dvije ruke, jedna po jedna, odnose iz nje po ci-

garetu. Dva oštra zvuka upaljača. Povlačim duboko. U tankom snopu raspršujem dim. Kap znoja s vrata niz leđa. Nikad prije nisam tako pre-cizno mogao pratiti putanju znoja niz tijelo. Zastane negdje pri dnu pr-snog koša. Nisam prije pušio ove cigarete. Ne znam ni koje su. Gorkast dim. Iz čučnja prelazim u niskosjedeći. Lijeva noga savijena. Desnom

64 OSVIT 109–110

diram šatorsko. Vrhom čizme osjećam njegovo tijelo. Nikad prije ni-sam dodirnuo mrtvaca. Računa li se ovo kao dodir? Ako nekad budem nekom pričao… Pola cigarete, nitko ne priča. Kap znoja se konačno otkinula i došla do remena. Tako nastaju one tamne mrlje na pravom kožnom. Zato nikad nisam volio takve. Uvijek se vidi. Nisam se puno znojio, ali sam gledao kod drugih. Platneni su bolji. Sad me se ne pita puno. Jedan od nas, razmišljam kako sam mu sad ime zaboravio, sjedi deset metara niže. Vidim ga dobro na mjesečini. Bio dolje da preuzme nosila. Nije se ni vraćao k nama od kako smo shvatili da nosimo mrtvo tijelo. Ostao na mjestu. Možda se boji mrtvaca. Možda se ne boji, ali je pod šokom. Možda bi tako ukočen ostao i da sad netko zapuca na nas.

- Šta ćemo?- Idemo dalje. - Nazad?- Ne ćemo. Spustićemo ga do sela. Onda ćemo vidjeti. - Možemo li javiti našima da neko dođe pred nas? Teško ćemo ova-

ko.- Nemamo čim javiti. - Gdje je motorola? - Boga pitaj! Bila je kod njih dvojice kad je puklo.Na pola puta do sela. Slijedi jako strm dio pa onda lagana padina.

Teško. Možda bismo i mogli, ali dugo bi trajalo. Trebamo još četvoricu za silazak. Možda naši shvate da se ne javljamo pa krenu prema nama. Ako budu zvali. Ali zašto bi zvali? Sad će tri iza ponoći. Mogli su čuti granate. Toliko glasova i misli mi se kurla po glavi. Nepomjeren, privo-dim cigaretu kraju. I ostali sjede kao ukočeni.

- A da neko krene prema selu i dovede pomoć?Šutnja teža od silaska. Nikom se ne ide bez ostalih. U ovakvim si-

tuacijama nema zapovjednika. Ne može nitko zapovjediti. Svi smo isti. Sjedimo kao pogubljeni još nekoliko minuta.

- Ne ćemo u selo još. Čekamo do svitanja.- Zašto?

65PROZA

- Opasno je sad ići u selo. Dok je bio živ vrijedilo je riskirati. Nema-mo motorolu da javimo. Straža je pred selom, mogu zapucati na nas ako nas čuju. Bolje čekati zoru.

- Oćemo li nazad, gore?- S kim ćemo njega ostaviti? Šutnjom smo se složili. Nemamo više rakije. Dobro bi sad došla.

Samo duhan. Ne skrivamo žar cigarete. Ovdje nas ne može nitko vidje-ti. Vidi li nas itko uopće? Izgledamo kao brodolomci u malom čamcu na otvorenu moru. Ostavljeni! Utopljenik leži. Mi ne veslamo. Ne znamo kud bismo. Ne skrivamo žar cigarete. Ne vidi nas nitko.

66 OSVIT 109–110

Srećko MARIJANOVIĆ

DŽIN

(ulomak iz romana Bezimeni)

Noć nije nešto nedodirljivo i zastrašujuće tajanstveno. Sve što traži-te u mraku, nije ipak tako vješto skriveno ako ga dovoljno snažno želite pronaći. Znali smo to dobro i zato je uvijek jedan čovjek bio na straži, dok su ostali spavali. Vjerujući tomu jednomu koliko i samomu sebi. Iako smo bili uvjereni u budnost stražara vani, stezali bismo rukama puške uz tijelo, dodirujući bombe okačene o borbeni prsluk ili remen.

Smiješili smo se na neki čudan način tim svjetlonošama iznad nas, mudracima koji zasigurno znaju sudbine ljudi i tko zna što sve još skriveno tamo gore. Ispod tajnih kontura Mjeseca, onako zvjerski na-krivljena, spremna izrigati se po nama, upućujemo posljednji pogled k mjestu gdje je trebao biti stražar. Njegova mirna sjena iza drače sto-pljena s kamenom ispred, kao zaklonom, šapuće na uho iz noći riječi uspavanke, iz nemjerljivo uzbuđujućega i strahotnoga dijela ovoga rata koji nam ironično i nestrpljivo želi laku noć. Kroz širok otvor bunkera gledamo tu raskoš, smirujući misli nabujale pred takvom prostranom pozornicom, natopljenom ravnomjernim, pulsirajućim zvucima okoline dok tonemo u san.

Nikada nisi siguran je li to bio prvi zvuk, koji te probudio, možda si čuo i ostale samo nisi reagirao. Jedino sam siguran kako nije nastao u ustima mojih prijatelja niti od njihovih naglih pokreta, sjena stražara vani, stamena kao brončan kip, bila je na istom mjestu.

Da bi se artikulirao svaki pojedinačan zvuk objašnjavate mnogo toga: boju, podrijetlo, svrhu, smisao i cilj te samo trajanje tona. Smiru-jući tako sebe saznanjem o tom što vas je razbudilo, u trenutku morate odlučiti hoće li vas to izvući iz vreće za spavanje ili ćete nastaviti da-lje, opravdavajući šum nekim objašnjenjem, vašim umorom i lijenošću.

67PROZA

Ipak opterećeni razlogom za strah, iščekivanje ponovljena šuma tjera vam grč buđenja u oči, ruke same od sebe grle rukohvat puške spremne za djelovanje. Prst blijedi na kočnici, dok se tijelo napreže spremajući svaki mišić na skok.

Nešto nepripadajuće okolini puzalo je ovamo, dašćući i vukući svoje ogromno tijelo. Jasno se čuo taj dubok, rastegnut zvuk koji nas je pot-puno okružio. Dok promiču sekunde, otegnute u beskraj, stražar kao kip zuri negdje u daljinu. Nemoguće da ne čuje ovo što me trglo iz sna. Pokušavam ustati. Dići se na noge. Ne uspijevam. Panika se petlja u moje pokrete. Zahvaća mi um. Diše u moja usta. Ne mogu progovoriti od nje! Začepila mi je grlo! Želim viknuti! Ne uspijevam…

Ponovo vani taj hrskav sapleten šum, ili zvuk. Tjera mi tlak u oči, u uši, u mozak, stvarajući slike savršena straha koji dolazi samo zbog mene. Drugi ga ne vide. Ne čuju. Ne zanima njega nitko osim moje malenkosti! Možda je san…!? Okrećem se, pogledom tražim prijatelje, svi su ovdje, samo ovaj mir pretače u nemir nešto jače od moje volje i pokušaja smirivanja. Uzalud, ne ide, propuštaju posude u koje hvatate rijetku tekućinu čiji izvor presušuje duboko dolje u otvorene propuste zemlje, kamo propada sve ovo što pokušavam spasiti oko sebe, vreću za spavanje, ranac, pušku, moj dragocjeni nož. Gušim se u pokušajima, trzam sobom, mašem rukama po mraku, hvatam nečije prste koji se kao kandže zabijaju u moje lice, jednom, drugi put, treći…

Tek sljedeći šamar me probudi iz košmara, u sredini bunkera stojim s puškom, bez duše, bez daha, gledam stražara koji se otimao sa mnom za pušku, stao je, usporio, vidjevši kako dolazim k sebi. Zapleteni re-menom i rancem buljimo jedan u drugoga.

- Jebo te grom, jesi budan? – napokon izusti. - Dobro sam – vrisnuh gutajući zrak, gušeći se. – Budan sam, dobro

je sada, sve je ok.Promatrajući iznenađene prijatelje koji su se tek trgli iz sna, šutim,

ne rekoh više ni riječ. Postiđen, uplašen, iskočivši iz košmara kao s visoke litice u ovu noć, u ovaj čas. Taman za smjenu straže, kao da sam znao kako je ovo vrijeme za mene i moje bdjenje.

- Hoćeš li moći? – upitao me.

68 OSVIT 109–110

- Naravno, malo sam se ukočio sanjajući i ostao bez daha. - Vidio sam, nisi disao. Morao sam te onako probuditi – slaga on.

– Oprosti. - Znam, dobro si uradio – nasmijah se i pođoh na izvidničko mjesto.Njihove poglede nosio sam na leđima do kamena zaklona. Nema

im spavanja, sve su vidjeli, sad se više boje mene nego tamo nekoga dušmanina u noći.

69PROZA

Hrvoje BARBIR BARBA

PROBLEM ISPORUKE LJUBAVNIH PISAMA U DOSTAVNOM PODRUČJU POZLA GORA

Među nama, gorštacima, ljubav se oduvijek liječila poput gripe – najlakše ju je bilo preboljeti s nešto malo rakije. Rješavajući se nekoliko takvih zaraza iza reda, nastavio sam povučeno živjeti u jednoj brdskoj krčmi pa mi je čak i pošta počela pristizati na njenu adresu: Kaljužnaulica21,z.p.PozlaGora. Tamo sam se bio sklonio od jednog poreznog inspektora s čijom sam ženom platonski ljubovao, nu ipak, njegovoj silnoj ljubomori to nikako nije moglo promaknuti. Osim toga, morao sam naći malo mira jer sam nesmotreno bio preuzeo i ugovornu obve-zu dramatizacije desete priče Dekamerona za jedno naše provincijsko kazalište, a rok za predaju književnog rada približavao se neumitnom brzinom nadolazećih poklada.

Kažem, čak mi je i pošta počela stizati na adresu krčme u kojoj sam odsjeo, za što je bio zaslužan ovdašnji poštar koji bi me vazda znao naći ako bi mi iz grada poslali kakvo pisamce. To je taj čar života u našoj montanji: malo tko u gradu znade kako mu se zove vlastiti pismonoša, a kamoli tko je, odakle je i još kako živi. U gradu se svakog jutra sretnete i prepoznate, nazdravite mu klimanjem glave ili čak uljudno nazovete jedan drugome dobar dan, može bit da se čak i rukujete š njime, nu ako malo bolje porazmislite, nemate pojma kako se taj čovjek zove, zar ne?!

E pa vidite, tako vam to nije u ovoj našoj priči. U ovoj našoj priči, ovdje u planini – svi sve znaju: zašto se stara Anka više ne pentra po oronulim skalama, gore u mjesnu crkvu; gdje je pokojni Stipan zakopao svoje hajdučko blago pokradeno po benzinskim pumpama autobahna; koliko to košta u krčmarice Mare…; a kamo li da svi ne znaju kako se zovete ili na koji ćete se nadimak istom odazvati. Zato, ako bi iz bije-la svijeta za Carevića Ferdinanda bila upućena kakva razglednica ili čestitka, svi bi odmah znali da je poslana pravo nama, ovdje, na Pozlu

70 OSVIT 109–110

Goru, i to uprav na poštarevo ime. Nikome na pamet ne bi pao nekakav Beč, a kamo li kakav tvrdi dvorac Schönbrunn s ulickanim portretima onih starih zavoštanih Habsburgovaca.

Sad mi recite – otkad niste vidjeli neku slatku bebu koja se zove Ferdinand? A koje lijepo ime! Međutim, dok je naš poštar i sam otvarao malecne okice na ovom svijetu, njegovih Carevića, i Kraljevića pa i pustih Begovića, već je po okolnim brdima Pozle Gore bilo toliko da su im se pozaboravljala sva naslijeđa, prijestolja i pradavne postojbine iz kojih su bili istjerivani raznim bunama, revolucijama i atentatima, zadržavajući vladarske atribucije još jedino po svojim dičnim prezi-menima. Kažem vam, samo se za poštarskog nadstojnika Ercega točno znalo otkud je onako hladan i beskrvan banuo u ovaj naš vinorodni kraj:Izsamesredišnjicepakla, kako mi je to jednom prilikom ustrašeno pri-šapnuo ovdašnji poštar Ferdo.

Rodoslovlju u ovom dostavnom području zato nisu pomagala ni naj-luđe pridodavana imena. Imamo devet Jean-Paula, pet Hans-Dietricha, odnedavna i tri Baracka. O Angelama i Kolindama, da vam i ne pričam! U raspaloj i ručno šivenoj matičnoj knjizi crkve sv. Mihovila poodavno je bila upisana i jedna Marija Tereza, iako je svi još od starine pamte kao Zlobabu Režiku. Sam poštar Ferdinand jednom mi je neprilikom nabrojio i dvije duzine Kneževića nazvanih po caru Josipu, tucet Alaj-bega imenovanih po svetom Anti, i jedanaest Skendera koji se svi odre-da odazivlju na trenutno obljubljeno ime utemeljitelja naše države. Ove potonje učas je razvrstao po nadimcima, tako da biste već i vi, da ste tad sjedili do našeg stola u kavani Koddvajorgovana, lako mogli dokučiti o kakvim se sve tu ljudima radi: Bleso; Jarčetina; Poturica; Krivokapa; Sveljub; Ban; Jebivjetar; Poglavnik; Konj; Mistrija i Čmar.

Neupućen čovjek pomislio bi da je posao poštara ovdje stoga izni-mno kompliciran, ma bi se učas prevario. Tek nijedna državna admini-stracija koja je tu iznebuha banula nikad nije uspjela doznati nadimke svih ovdašnjih ljudi, a koji su kud i kamo važniji od samih njihovih krštenih i službenih imena. Međutim, svi domaći njihove nadimke da-kako da znaju. Zato, ako dođe kakva ovrha na ime Skendera Franje, odmah se vraća u središnjicu neuručena, s čitkom rečenicom napisa-

71PROZA

nom starinskim krasopisom našega sveca, poštara i zaštitnika: „Jeste li vi normalni, ima sedamdeset i dva Skendera, od toga jedanaest Franja? Komu sad da je tutnem!?“ Nu, ako bi se na to isto ime uputila vojna invalidnina, bila bi isplaćena do u krajcar na ruke točno onom Franji kojeg zovu još i Poturica, koji je u Švicarskoj izgubio lijevo stopalo, a onda poturio da ga je zagubio u nekom minskom polju devedeset i pete, još za vrijeme Oluje, skupa s glanc novom cipelom.

Dok sam se družio s tim suhonjavim pismonošom, shvatio sam da nikom ne bi bilo lako obavljati taj posao iz one kamene zgradurine koja se objesila u podnožju naše gore o sam kraj svijeta i koja bi sa svakom novonastalom državom mijenjala ime i adresu, a ne bi se makla ni za centimetar s istog tog mjesta na kojem ju je davne 1914., svečano i za vrijeme fešte svetog Mihovila, otvorio nadvojvoda Franz Ferdinand, slučajno tuda prolazeći međ’ besmrtnike.

Zato se ta ustanova kod nas i naziva Carevića poštom, a ne zato što nekakav Ferdinand Carević i dan-danas još u njoj prebiva, nasljeđujući tako stan, ime pa i business, s čvrsta pradjedova koljena. A kako bi vam tek bilo s onim pustim ulicama, prolazima i kalama? Bok te, pa Ulica Vladimira Bakarića preko noći promijeni ime u Ulicu Mile Budaka, a svi je i dalje zovu Kaljužna.

Međutim, ništa ne bi zagorčalo vaš život kao dolazak digitalnog doba i ulazak Pozle Gore u Europsku uniju… Zločesti onaj već spome-nuti poštarski nadstojnik Erceg, utoma izmisli nekakvu aplikaciju nazi-va digitalnipoštar, a Ferdi pošalje najnoviji Huawei mobitel s GPS-om i pola kila teškim džepnim printerom, sve za ispis pustih fiskalnih raču-na. Tako sad učas obojica mogu doznati gdje se koja pošiljka sakrila. To što bi se sakrila našem preumornom poštaru Ferdinandu, nije uopće bila briga sela; al’ bome taj se vragolasti nadstojnik Erceg upro pronać’ ama baš svaku, prijeteći se otkazom porodičnog posla našem dobročinitelju, svecu i poštaru.

Vjerujte mi, s dostavom mojih ljubavnih pisama nije bilo nikakvih problema sve dok se mlad svijet nije počeo iseljavati u Irsku ostavljaju-ći na milost i nemilost unesrećene starčadi svoja teška, osobna i stolna računala. Da su ih osamljeni stari razbojnici uspjeli nekako pokrenuti,

72 OSVIT 109–110

usput se spojiti i na internet, prvi je doznao upravo naš poštar Ferdi-nand. Isprva je iz daleke Kine polako počela pristizati u Carevića poštu tek obična spiza: dva kila brašna, sol, šampon za kosu, češnjak, mlje-veni papar, litra mlijeka, zubna pasta. Iz Dublina je redovito stizao no-vac na usahle roditeljske dlanove, a na upravo otkrivenim elektronskim stranicama virtualnih trgovina bilo je potrebno samo još uočiti pruža li kakav servis besplatnu dostavu, označiti tracker, i već bi se mogao planirati nedjeljni ručak po čitavoj Pozloj Gori. Za nekoliko dana, čim bi elektronski pratitelj nadstojnika Ercega pokazao da se pošiljka nalazi u Carevića pošti, čulo bi se Ferdinanda kako uz brijeg psuje crne i bijele mačke, Denga Xiaopinga i KP Kine, gurajući svoj zaprdektali motorić uzbrdo, mukom se probijajući uzgor pozlogorskih putačina, sve jednim okom škiljeći na zaduženi Huawei i njegov virtualni GPS.

Špiljski razbojnici istom su otkrili i samog Alibabu: na okolna brda prvo je bio isporučen brončani držač vrata u obličju Donalda Trumpa, a možete si samo zamisliti našeg suhonjavog poštara kako to teško po-stolje nosa uza strme kose i da na kišom rastresenom makadamu nije susreo don Biserka Vidovića u raspaloj Ladi Nivi, vrag zna kako bi Trump bio dostavljen potrebitima.

Zatim je uručena čudesna pasja četka i eko-motika. Slijedili su: prednji lijevi traktorski žmigavac, bonsai maslina, vikinška sjekira, ko-rijen Ginsenga, pa čaj protiv gripe i Covida 19, sve od lišća sušene indijske konoplje… Tek onda je počelo!

Kao da maškare korizmi već otvaraju vrata, Ferdinand je sad mo-rao na jednom brdu isporučivati tradicionalnu kinesku haljinu Qipao, veličine XXL, na drugom već kućni ogrtač i šlape s vezenim natpisom Super-woman, na trećem naušnice od plastičnog žada, pa sve dalje – kutiju vizažističke šminke za početnice, parfem Xo Xo Chanel, lulu Shabong, long play ploče za obijesnu lokalnu starčad: Dark Side Of The Moon i Riders Of The Storm!

Dobri poštar Ferdo dodatno se osušio i ušao u se, gurajući svoj oro-nuli motorić s brda na brdo, s kraja na kraj neba, od oblaka mlade udove pa do planinskog brloga stare strine i sve sam ga rjeđe viđao, tako da od mojih ljubavnih pisama nije ostalo ni slovca, a bome ni kuverte. A onda

73PROZA

ga je iznenada izdalo dobro srce: našli su ga kako leži u dimarici Guzate Venere, na Begovića brigu, s čudnim smiješkom na usnama, kao da je ugledao najljepšeg anđela. U Pozlu Goru, na pokop našeg dobrog po-štara, bez ikakve grižnje savjesti, kozjom stazom uspeo se čak i zlogla-sni šef regionalnog dostavnog područja, poštarski nadstojnik Erceg.

- Tužni zbore! – grmio je don Biserko nad otvorenim grobom u ko-jem su ležale okamine pustih pozlogorskih Carevića – Izviješten sam sa službenog mjesta da se po našim kućama opet dijeli crvena propaganda: PročišćenjekrevetaFengshuizaudovice;StotinuilustriranihpozaYiniYanga;KineskoizdanjeKamoSutra…Čak i opasna viagra Nangen Zengzhangsu!Komu bi to ovdje trebalo, osim crnom vragu!?

- Poštaru Ferdi, velečasni! – Cijuknula je Zlobaba Režika. – Poštaru Ferdi! A bome, i tebi!

Zacerekali se tiho crni kišobrani nad kovčegom u blatu. Zacerekali se vijenci. Kaloše. Pa i jesenja kiša tiha. Ukop se nastavio pjesmom muške klape Krila Poštara: Moj dobri anđele... I tek tada sam vidio blagi odbljesak ljudskosti u oku poštarskog nadstojnika Ercega, dok je drhtavom rukom otkrivena izdajnika i mrska tlačitelja namještao čvor službene kravate ispod stegnuta gropa vlastita grkljana, govoreći s ne-ugodom tiho: Slava mu.

Sve od tada nema meni nijednog pisma, tako da sam prinuđen opet sići civilizaciji na noge. A Bogu hvala, ipak sam na vrijeme uspio do-vršiti onu dramatizaciju Dekamerona. Ako se u kazalištu dosad nisu posvađali, mogao bih dobaciti do nove godine čak ibez podnošenja porezne prijave za povrat preplaćenih sredstava. Što bi svakako bilo zgodno.

74 OSVIT 109–110

Mate ĆURIĆ

HERN KURIK

Ile je uvijek smatrao da ga je gazda – kod kojega je dobio svoj prvi, privremeni gastarbajterski posao u Njemačkoj – zahvaljujući satu na njegovoj ruci zazvao Hern Kurik. Gospodin! Tako je, naime, ostalo svih tih trideset i nešto – privremenih godina. Od prvoga pasoša počet-kom šezdesetih, do konačnoga povratka sredinom devedesetih. I taj sat, kao uostalom i svi kasniji satovi, odredili su njegov samotnički život u tuđini. Po njima se ravnao, s njima se poistovjetio, oni su mu bili središte oko kojega se sve vrilo. Taj sat bio je njegov prvi poklon vrije-dan pozornosti i sjećanja, ali je bio i više od toga. Dobio ga je na svoj dvadeseti rođendan od oca kojega je tada i prvi put u životu vidio. I to nakratko, dok su se mimoilazili; on na odlasku u vojsku, a otac se baš nakon dvadeset godina vratio iz Belgije, gdje ga je sudbina zadesila. Bilo je tek toliko vremena za taj prvi susret da mu da taj pravokutni sat, navodno zlatan, poznate marke za koju nikada nije točno znao koja je to bila. Pruga za Split iz buškoblatskoga kamenjara išla je jednom dnevno, pa ako nisi stigao ostao si, a u vojsku se nije smjelo kasniti.

Ljudi su govorili da je mali to i zaslužio jer je otac otišao onoga dana kada je majka rađala, a on, isto, nije mogao čekati što će biti, opet taj rijetki autobus, pa je tek u Belgiji čuo da su se toga dana rodili blizanci, kći i sin. Isto su se neki čudili da što će malomu takav skup sat kad se za njega mogu kupiti čak dva dobra vola, a bilo je to vrijeme one svjet-ske krize, gladi i neimaštine kada se za čikaru varenike radilo na polju po čitav dan. No, kako bilo, Ile je toga dana gore na sjeveru Njemačke shvatio dvije stari i razumio prvu njemačku riječ. Da dobar sat otvara mnoga vrata i da je postao gospodin. Bilo je to veliko za obična bauštel-ca, danas bi rekli komunalca, nekoga tko kopa kanale i po čitave dane razvlači vruć asfalt po novim kilometrima njemačkih cesta.

Tako je ponesen nenadanom titulom gospodina, koja u Ilinim shva-ćanjima nije bila poveznica s onim što radiš, nego s onim kakav dojam

75PROZA

ostavljaš kod ljudi, od svoje prve plaće odmah kupio zlatno nalivpero Mont Blanc i zlatan prsten, četvrtast s lijepim kamenom koji nije bio ni tirkizno zelen, ni crn, pa ni ljubičast, nego nekako sve to skupa kako bi se sunce lomilo u njegovu odsjaju. Uz onaj sat na ruci osjećao se baš gospodinom. To je ujedno kod njega stvorilo i određene navike ponaša-nja u tuđem svitu, kako bi znao reći. Svakoga jutra u pet sati bi ustajao, brijao se kao da ide na misu, a ne u kanal, obukao obično odijelo, čistu košulju i obvezno vezao kravatu, stavio na glavu mali skupi šešir, po-pio bi svoju bijelu kavu u koju bi močio komad kruha, spremio u malu termosicu ostatak hrane i na biciklu krenuo u krug poduzeća gdje bi se presvukao u radno odijelo i krenuo na rad. Sat nije skidao.

Kasno popodne kada bi se vraćao ponavljao je isti ritual; skinuo bi radno odijelo, istuširao se u zajedničkoj kupaonici – tamo gdje je sta-novao s ostalim radnicima u zajedničkim barakama nije ni bilo kupao-nice – opet obukao svoje odijelo, iz džepića bi uzeo češalj i ogledalce, počešljao se, brižno bi obrisao šešir i potom sjeo na bicikl i krenuo u centar gradića. Osjećaj da se toga trena uklapa u gradsku vrevu i ničim se ne razlikuje od okoline davao mu je samopouzdanje i tako je najbolje učio i upijao navike i ritam sredine kojoj nikada nije pripadao. Sjeo bi u restoran i naručio neko jelo slučajnim izborom, a kada je malo „uvi-štao“ govor i jezik, kako je poslije govorio, jeftinije mu je bilo kupiti gotovu hranu u trgovačkim centrima, posebno je volio pečeno pile, a kada je naučio kupovati i birati, sam je rado kuhao govedinu i jeo sa slašću zalijevajući obveznom pivom. Taj izum je uvijek najviše cijenio kod Nijemaca pa je kištra uvijek bila ispod njegova kreveta.

Očev sat se uvijek isticao na njegovoj ruci, kao i nalivpero u džepu i prsten na ruci. Kada je prvi put nakon tri godine došao kući, zadivio je susjede u slavonskoj ravnici, gdje je u međuvremenu preselio obitelj da se dica mogu lakše školovati, svojim gospodskim izgledom i sta-tusom, a i tako su svi mislili da se u Njemačkoj samo skupljaju marke po cesti i da su svi gospoda. Zaredale su narudžbe, najviše za satove. Te krštenje djeteta, pa krizma i kum treba pokloniti sat, a i velik je to sva-tovski poklon. Dobroćudan kakav je bio, nije znao odbiti, a svi su imali povjerenja u njega, pa imao je na ruci takav skupi sat, zar ne? Onda su

76 OSVIT 109–110

za Božić, jer se jedino tada vraća kuću mnogobrojnoj djeci i zabrinutoj supruzi (otac i majka su ostali u svom kršu) počeli stizati satovi. Naj-prije Omikron, a kako su vremenom gotovo svi imali isti, promjena je bila velika kada je donio prvi Darwil. Takav je čak htio kupiti i direktor nekoga poduzeća koji je od Ile kupovao marke, a on je računao da će mu valjda izići u susret kada djeca porastu i počnu tražiti posao pa mu ga je poklonio.

Jednoga dana na Ilinoj ruci više nije bilo onoga očeva poklona iz Belgije, zapešće je krasio lijep, velik, sjajan i nekako ukrašen sat Duge-na. Govorio je da je to najnovije na tržištu i da ga nije potrebno navijati, dovoljno je da je stalno na ruci i dok se krećeš, mašeš, a ruke su uvijek u nekom pokretu, dotle on stalno ide i to ga, zapravo, navija. I sin mu je već počeo dobivati prve dlačice ispod nosa pa je prvo što bi učinio kada bi otac stigao za Božić iz svita, taksijem iz Zagreba, prvo potražio mje-sto gdje stoji sat. E, ta Dugena je postala njegov prvi sat. Od toga trena Ile je svake godine za Božić dolazio s novim satom na ruci i odmah bi dobio novoga vlasnika u stasalu sinu. Naravno, i krizme su bile u znaku Dugene, a i nalivpero je promijenilo vlasnika. Samo je onaj prsten još uvijek krasio Ilin prst kao da je govorio: Čekaj još malo, mlad si i tanak za ovaj ukras.

To sa satovima ponekad je izazivalo grotesknu situaciju. Jednom je došao s kućnim poznanikom i milicajac, što je izazvalo paniku kod majke četvero djece koja je u kući imala za potrebe krizme, krštenja ili čega već nekoliko Darwila, Dugena pa i poneku Zentru, a miliciji je isto trebao sat za neku priliku. Naravno da je Ile poručio, jer je tako supruga rekla, da će mu donijeti nešto što još nije vidio i da pripazi na maloga koji je već počeo izlaziti, puštati kosu i drmati se u nekom čudnom ri-tmu. I onda je stigao sat. Ma što sat, čudo neviđeno. Lijep, bez kazaljka, zatvoren, a opet otvoren. I nekako velik, a kada si htio vidjeti koliko je sati trebao si pritisnuti neki dugmić sa strane. Onda bi nešto zasvjetlu-calo i očitalo se vrijeme. Znate ono 12 podijeljeno s 15, a vidjelo se i noću jer kad bi na drugom dugmiću stisnuo zasvijetlilo je i osvijetlilo vrijeme. I ovoga nije trebalo navijati, a moglo ga se i skinuti pa ne bi stao. Imao je nekakvu bateriju koja je duuugoo trajala. Iduće godine ti

77PROZA

satovi su bili još ljepši, raskošniji, a kada je Ile malomu rekao, nakon što je ovaj maturirao i spremao se s društvom na more, da ga ne treba skidati i da s njim može u vodu bio je to zvjezdani trenutak kada se tr-govina satovima u domu Ilinom s krstitaka i krizma preselila na maloga i na novo društvo rokera i generacije cvijeća koja je počela nicati svuda okolo. Mali je to ljeto uglavnom preležao na plaži, a sat bi skinuo i sta-vio u vodu i gledao ga s nekim neviđenim čudom i ponosom.

S tim svim novinama i satovi su izgubili na značenju i važnosti. Kako više ni mali nije po Ilinom dolasku skidao njegov sat i uzimao ga za sebe, on se opet vratio onim starim modelima s kazaljkama, neugled-nim i za sve nove satomane zastarjele modele. Krenule su i prve bolesti, prvo posustajanje, pa je maloga nakon četvrt stoljeća majka poslala kod oca u Njemačku po prvi put da vidi kako je i kada bi se mogao konačno vratiti. Neki njegovi pioniri gastarbajterstva su se već počeli vraćati s nekim otpremninama, mogućnostima da uzmu i vrate se, a i vrijeme je. Djecu nikada zapravo i nije vidio kako rastu, već su se kćeri udale, sin oženio i rastavio, a od onoga privremenoga rada, eto, prošao je čitav život. Ile je sina dočekao u istom onom svom malom gradiću na sjeveru Njemačke odakle nije nikuda odlazio u potrazi za boljom nadnicom, većom plaćom.

Ovdje je bio zaokupljen brigom za onima doma, ovdje se i sam ra-zvijao kao i grad. Poistovjetio se s njim, ovdje je bio gospodin od pr-voga dana. Dolazeći s posla onako na biciklu u odijelu, s kravatom i čistom košuljom, začešljan i sa šeširom kojega nije dao ni pogledati, a kamoli dirati, mali ga je promatrao u centru Beckuma stojeći ispred jednoga izloga prepuna svakojakih satova i svakojakih marka. Ile je svoj bicikl zaglavio na za to predviđenu mjestu u rešetki za dvokotače i radosno stao gledati u izlog očima maloga razdraganoga djeteta. Kao da mu je sva nagrada i trud za odvojen život od obitelji toga trena bila pla-ćena. Ljubav prema satovima evo se prenijela na maloga. Ušli su unutra i već po prvim znacima bilo je jasno da se Ile i gazda dobro poznaju, da su stare i vjerne mušterije. Pričao je gazda da Hern Kurik i on posluju godinama, da mu je satove davao na povjerenje i da ih je plaćao kada bi ih prodao i da nikada nije sumnjao u njegovo poštenje. Vidjevši na

78 OSVIT 109–110

ruci maloga solidan Seiko namigne Hern Ili i iz vitrine izvuče predivan Breling i kaže da je to ono što će maloga sigurno razveseliti.

Danima su tako prolazili nevelikim centrom maloga gradića i kao po nekom nepisanu pravilu uvijek su obojica zastajkivali pred izlozima satova i gledali i divili se toj spravici. Sljedeće godine Ile je preko ljeta došao na odmor, kolektivni godišnji, na ruci je imao neki mali, pravo-kutan, jeftin sat u kojem su jedino oni koju su znali njegovu priču sa satovima mogli prepoznati naznake onoga prvoga sata koji je netragom nestao, a o tom Ile nikada nije želio govoriti. Onda je iz lijepe crne kutije izvadio sat, koji smo zvali štoperica, a zapravo je to bio onaj sta-rinski sat s poklopcem koji se nosio na lancu u džepiću đila. Rekao je da je zlatan, Zentra, pravi švicarski i da je to za unuka pa neka bude za nasljednika. Više se i nije vraćao u Njemačku. Bio je nekako razočaran tom radišnom i organiziranom gospodom. Uvijek je sve uspoređivao s Nijemcima; te kako je kod njih sve kao po satu, sve funkcionira, a onda je svoje papire za umirovljenje predao služnici koja je za samo deset minuta rekla: To je to, sretno! Kako gotovo, on je skoro čitav živo radio po Njemačkoj, a oni ga riješiše za deset minuta. Nije vjerovao, a kada je sin sve pregledao i uvjerio ga da je tu svaki podatak, staž i rješenje ostao je nekako zatečen. Bacio je još jednom pogled na svoj neugledan satić i jednostavno rekao: Ma šta ona zna!

Ostao je i dalje vjeran samo svojim starim navikama; biciklu, odje-lu, češlju i ogledalcu, šeširu i janjetini koju je obožavao pa bi govorio da bi za kilu pečene pješice iz ovih stopa krenuo do Prnjavora i nazad. Naravno i pivo. I strahu od smrti. Čudnom strahu zbog kojega se uvijek pokrivao preko glave dok bi spavao kao da je ispod jorgana tražio spas i skrivao se da ga ne pronađe. Ono nalivpero je davno negdje nestalo u studentskim danima maloga, prsten s čudnim kamenom, za koji je jedan zlatar rekao da je triput skuplji od samoga zlata okolo, sjaji i dalje na njegovoj staračkoj ruci. Dani prolaze u potrošenu vremenu bez djece i bez godina stečenih navika. Prijatelji odlaze jedan za drugim, a Ile bi samo dometnuo: Nitko se nije nauživa Švabine penzije! Svima će nam pržina u guzicu.

79PROZA

Jednoga jutra, poslije burne i mamurne noći, maloga probudi zvo-njava telefona. S druge strane čuo se žalostan jecaj: Dida je umro… Sve one zgode i prisjećanja proletješe mi kao munja kroz glavu. Izredaše se svi satovi i marke, oni s kazaljkama, bez njih, na baterije, oni tanki i oni teški sjajni, oni mali ženski kao nokat palca, s tipkama i svjetlima koje je samo baterija mogla zaustaviti. Dugo poslije mali je čeprkao po Ilinoj ostavštini koju je skupio po raznim ladicama. Pogled mu se zadrži na onom zastarjelom, četvrtastom satu koji je nosio do kraja svoga puta. Čudno, Dugena koja se ne navija sve dok je na ruci. Brzo je potražio osmrtnicu i zapanjena pogleda zurio tamo gdje je pisao čas smrti. Šest sati i pedeset minuta. Baš kako je i pokazivala Dugena!

80 OSVIT 109–110

Blanka KRALJEVIĆ

NE POŽELI NIKAKVE TUĐE STVARI

- Kuma Janjo, nemojte biti luda. Siđite do trga, pronađite i uzmite sve što vam treba. Svakako nemate ništa. Troje vam je djece i vas dvije. Još jedno samo što nije. Nemate na što ni sjesti ni leći, ni iz čega jesti. Ne trebate se stidjeti. To će i ‘nako gorjeti jer je švapsko. Oni odoše i ne će to nositi, propast će, a vama treba – već je treći put ponavljala teta Kata unoseći se u lice mladoj ženi, svojoj podstanarki i doseljenici iz Hercegovine koja je s obitelji došla prezimiti i ostala kod nje, evo sad će šesta godina.

Janja je, vidjelo se to jasno na njoj, bila pred porodom. Četvrtim. Drugim u Srijemu. Svekrva Šima na ruci je nosila sitnu curicu, a dvije dječje glavice, jedna nakratko ošišana, a druga s dugom debelom pla-vom pletenicom i plavim inteligentnim očima, virile su neprestano s podrumskoga prozora stana u kojem su nekoliko dugih ratnih godina živjeli kao podstanari. Iako su tri žene nastojale zaštititi djecu od prizo-ra koji će uskoro uslijediti, dječja radoznalost u svojoj bezazlenosti nije se mogla spriječiti.

- Ne mogu, ne mogu, pa me ubij. Tuđe. Tuđi jad i tugu. Kako bi čoviku u oči pogledala? – uz dubok uzdah na koncu je tiho, ali odlučno izustila mlada ljepuškasta ženica koja je skoro bila u napasti gledaju-ći kako domaće žene već prebiru po hrpi namještaja, posuđa i ostalih skupih i lijepih predmeta koje ostavljaju oni koji silom napuštaju rodno ognjište, a nemaju pravo ponijeti ništa sa sobom. Polako se formirala kolona koja se kretala prema izlasku iz sela. Izbijao je isti očaj iz tih spuštenih ramena, ugašena sjaja u očima nekad ponosnih, vrijednih, plemenitih i dobrih ljudi. Uzgoritih, rekla bi baba Šima.

„Ne poželi nikakve tuđe stvari“ – nije silazilo s uma doseljenicama iz Hercegovine. „Oteto, prokleto, Bog će i’ kazniti“ – šaptala je baba koja je jasnije od trudnice spoznala da je manji grijeh ipak spasiti nešto

81PROZA

imovine tih žalosnih ljudi nego gledati kako gori i nestaje desetljetni trud i napor.

„Smrtni grij je, al’ ne kradem i ne otimam“ – mislila je baba koja je uz grižnju savjesti vidjela i drugu stranu medalje.

Dok je Janja trudnički teško silazila u podrumski vlažan i neuvjetan stan da provjeri čime se zabavljaju dvoje najstarijih koje je dovela iz hercegovačke sirotinje, dvije su udovice, koje je razdvajalo baš sve u životu, za to vrijeme odvojile nekoliko predmeta s hrpe koja je umjesto da se smanjuje, postajala sve veća jer je broj zaključanih bogatih seo-skih kuća već dosezao vrhunac.

Šima je bila udovica više od dvadeset godina, a i Katino se udoviš-tvo približavalo prvom desetljeću. To je bila tema koja ih je povezivala i jedna od rijetkih o kojoj su mogle beskrajno dugo razgovarati. Razu-mjele su jedna drugu. O svemu ostalom nisu mislile ni slično.

Ono što Kata nije mogla razumjeti je zašto ove dvije vrijedne i dobre ženice zaziru od toga što će im reći naočit i vječno nasmijan sin i muž koji ih je povremeno posjećivao ne zadržavajući se predugo i koji nikad nije povisio ton, ali je očito nečim u svom držanju ženama bio autoritet.

Sad je već svima postalo jasno što slijedi jer su pripreme na trgu bile preočite. Šima nije mogla skloniti pogled s velikoga i vidjelo se udobna kreveta na kojem bi konačno odmorila svoje umorne kosti, pa su ga ona i teta Kata izdvojile iz hrpe koja će uskoro planuti.

Ništa ne govoreći teta Kata je sa stranicama hrastova kreveta izdvo-jila i nekoliko komada krevetnine, prije svega jastuka i pokrivača jer je znala da joj podstanari raspolažu s tek nekoliko pokrivača sumnjive kvalitete. Na vrhu omalene hrpe stajalo je nekoliko tanjura i dvije veli-ke lijepe porculanske zdjele.

Kad je teta Kata dovukla teške i masivne komade namještaja i sve ostalo za što je ocijenila da će biti potrebno tim njoj pomalo nerazumlji-vo ponosnim i beskrajno siromašnim doseljenicima do svoga podruma, na trgu je već gorjelo i otud je dopirala pjesma. Kolo se širilo glasnije i brže no inače. Kao da grajom pokušavaju skriti svoj sramotan čin.

82 OSVIT 109–110

Teta Kata nije gajila nikakve iluzije o ratu, a otkad joj je prije godi-nu dana u zasjedi poginuo i treći, najmlađi sin, nije ju više moglo ništa pogoditi niti je zapravo mogla suosjećati s bilo kakvim ratnim stradalni-cima, pa ni sad nije osjetila skoro ništa dok je pogledom ispraćala bivše susjede za koje je znala da su krivi bez krivnje i ni suzu nije pustila za njima iako je znala da su na putu bez povratka, ali zato se potajno na-dala da će ovi pristojni i čestiti mladi ljudi koje je pustila u svoju kuću ostati u bogatoj zemlji kad rat jednom prođe i brinuti se o njoj čije je zdravlje već bilo ozbiljno narušeno. Zauzvrat im je planirala prepisati veliku kuću u središtu sela s povelikom okućnicom i tri rala obradive zemlje uz vodonatapni kanal s one strane velike rijeke.

Voljela bi teta Kata da ostanu s njom jer iako za srijemske prilike nije bila osobito imućna, još uvijek je sve što je posjedovala nadmaši-valo ono što joj je samoj trebalo. Teško je podnijela njihov odlazak iako je znala da im djeca ne podnose ovdašnju klimu i da svi skupa čeznu za rodnim krajem. Kad su se počeli definitivno spremati za povratak u Hercegovinu, oplakala je za njima iako joj već dugo nitko nije vidio suzu. Čak im je pomogla pakirati ono malo stvari koje su nosili sa so-bom, a od sebe je dodala i dvije šlingane posteljine. Poljubila ono dvoje starijih i očima ih ispratila dok nisu zamakli iza župnoga stana.

Namještaj i sve ostalo doneseno iz Srijema uskoro je našlo svoje mjesto u skromnoj kućici koja je tek počela nicati Bogu iza leđa. Janja je već nekoliko godina u jednoj od lijepih švapskih zdjela za božićni ručak iznosila kiseli kupus s ponekim komadom suha mesa ili sarmu pred svoju sve brojniju obitelj. U onoj plavoj s poklopcem iznosila bi juhu s domaćim rezancima koje je kao i kolače naučila praviti u Srije-mu. Iako se ta dva primjerka skupa i izrazito lijepa pribora za jelo ničim nisu uklapala u skromnu i siromašnu okolinu i sigurno su pamtila ra-skošnije i bogatije gozbe, zadovoljstvo i ponos onim što je imala mlada obitelj povratnika u rodni kraj nemjerljiva je u odnosu na bilo kakvo bogatstvo. Godinama su se u tim zdjelama od kineskoga porculana na-lazila skromna jela hercegovačkoga podneblja kao što su zalučene pole ili uštipci, a onda kako je rastao standard postala je zdjela za rusku ili

83PROZA

francusku salatu. U novije doba na Badnji dan u njoj serviram krumpir salatu.

Nikad više nisu otišli u srijemsko selo u kojem su proživjeli svoje djetinjstvo ili mladost, a umrla je i teta Kata. Otišla je i baba Šima, a s njom i njezin krevet od hrastova drva s bogato izrezbarenim ukrasima na prednjoj stranici. Još je u funkciji namještaj iz bračne sobe od treš-njina drva koji svojom ljepotom i funkcionalnošću konkurira najno-vijim dostignućima domaće drvne industrije u proizvodnji namještaja.

Čitav je život ona plavooka i plavokosa curica, koja je debelu plete-nicu ošišala tek kao gimnazijalka iz bunta želeći prekršiti kućna pravila, nosila sliku kraja koji je voljela i smatrala svojim upravo se sjećajući te ogromne lomače na seoskom trgu preko kojega je prolazila na putu do škole.

84 OSVIT 109–110

Tvrtko GAVRAN (1938. – 2022.)

ILI – ILI

Da me netko pita kako sam postao prozni pisac odgovorio bih mu tako što me bilo stid poezije koju sam napisao. Točnije, onoga što sam nudio kao poeziju. Rujan 2016. Ako mi se to dogodi i s prozom? Isto! Pisat ću poeziju, pa što bude. Jedni slave nešto jednoga nadnevka. Dru-gi im kažu nemojte toga slavite drugoga nadnevka. Hoćemo baš tada – kažu prvi. I sad se oko toga zapetljali. Ko ja oko proze i poezije. Ovo za ono – ono za ovo. Kažu!

U ona vrele vremena hladnoga rata došao jedan Amerikanac u Moskvu prijatelju Rusu. Što u vas nema više političkih stranaka? – kaže Amer Rusu. A što u vas crnci ne smiju u tramvaj kojim se voze bijelci? – kaže Rus Ameru. Da se u razgovor nije umiješala domaćica hladni rat bi i danas trajao. Ona mudra obojicu je pitala: Što Vi, gospodine Amer, više ljubite crnke, a više Vam se sviđaju plavuše, a što Vi, mužu, ljubite plavuše, a više vam se sviđaju crnke? Ovo za ono – ono za ovo.

Da se mudra domaćica nije umiješala ne bi se u prijeporu Amer i Rus unatoč svoj pameti i mudrosti makli dalje od partije i tramvaja u koji crnci ne smiju. Tako bi sad i u buduće vrlo vješto izbjegavali vrući rat. – Baš ne znaš od političkog komentara napraviti književnost, prođi se ćorava posla – kaže mi Petrica Kerempuh. Fakin i potepuh. A!?! Čuj ovo! U jednoj od najljepših balada u BiH o braći Morićima prije pogu-bljenja Mirić Ibro pjeva: Baščaršijo, široka si, sultan care, proklet da si kad ti sablja pravdu kroji. To je bila njegova zadnja želja kad su brata i njega poveli pogubiti. Majka njihova molila svog brata Dizdara da im odgodi samo jedan dan pogubljenje, ali on nije htio. Ko danas im je pogubljenje, a sutradan stiglo iz Carigrada pomilovanje. I ne da balada bude tužnija, nego da se vidi kakav je tko. Nek nam se, što reko Tagore, bol izgubi u pjesmi. Što prav za prav hoćeš s tom pisanijom – ljutito će Petrica Kerempuh – i što to što pišeš kad hoćeš zoveš poezijom, a kad hoćeš prozom? Točnije. Kad ti kažu ne valja ti ta proza, ti kažeš ovo je

85PROZA

poezija, a kad ti kažu ne valja ti ta poezija, ti kažeš ovo je proza i nije poezija. U pravu si što reko mudri odvjetnik. Sjedio prijatelj u odvjetni-ka. Dođe jedan pa mu iznese slučaj. U pravu si – kaže odvjetnik. Dođe drugi pa iznese isti slučaj. U pravu si – kaže odvjetnik. Kako mogu biti oba u pravu? – čudi se naivni prijatelj. I ti si u pravu – odgovori odvjet-nik. Jadna Bosno šta si dočekala. Svi u pravu, a narod bos. Ma to je već druga priča.

86 OSVIT 109–110

KAKO MAJKO

Pošao Zijo Dizdarević nekuda u fojničku čaršiju. Prati ga majka. Kaže mu: Čuvaj se sine. Kako majko? Nemoj krajem, da te što ne po-trefi s krova u glavu, nemoj ni sredinom, da te što ne satare. A kako ću, majko? Nako nekako, sine! E to je pitanje u BiH: Kako majko? Ima pi-tanja koja su važnija od odgovora. Čak ako upitani zna odgovoriti. Zijo Dizdarević je bio bez dvojbe talentiran pisac. On je priču s kojom sam počeo zapis objavio u beogradskoj Politici, a ta je imala tako strog sud glede objavljivanja da je dostatno bilo tu jednu priču objaviti pa postati respektabilan pisac prije Drugog svjetskog rata u Kraljevini. Kako je u Drugom svjetskom ratu zaglavio pisac Zijo Dizdarević i kako se njegov brat udbaš Rešad ponio nad nedužnim Hrvatima sveteći bratovu smrt je više od priče i teže od pitanja. Na ono što je prošlo je lako odgovoriti je li ili nije prošlo, ama je pitanje je li ili nije trebalo tako biti, mudri bi književnik od ugleda i autoriteta na to izbjegavao odgovor. Ako bi mo-gao. Pitanje je važnije od odgovora: Je li Zijo trebao biti pogubljen kao što jest i je li trebao biti po njegovu bratu osvećen kako jest? I tko je tu dužan tko nedužan, osim naroda. Opet pitanje važnije od odgovora. Je li itko odgovarao za to? Odgovarao nije nitko. Zašto? Što reko Njegoš: Pokoljenja dijelim sude što je čije daju svjema na Borise Vukašine opća grmi anatema. Boris je ubio rođenog sina, a Vukašin oslijepio brata. Ko dijete sam, ne pitajući, od odraslih na pitanje što Cigan nije kadija čuo odgovor. Odgovoriti na ovo pitanje ne bi bilo sretno pa ne ću. Ne spominjem Njegoša za dišpet nikomu. Ni za svoj. Spominjem ga se što je nas Hrvate u Gorskom vijencu nazvao braćom, a po tvrdnji generala Blaža Kovačevića bio je pravi prijatelj s banom Jelačićem i ban mu slao novac za topove. Tko god je bio banov prijatelj i moj je. A? Nedilja je, 4. rujna 2016., i meni sedamdeset i sedam godina i jedanaest mjeseci i sedam dana. Ne pitaj me ni kako, ni zašto. Ne znam jesam li ovo o pi-tanju i odgovorima sam izmislio, neđe čuo ili pročitao. Tko sam ne vje-ruje u to što tvrdi taj to ne može ni dokazati. Tko vjeruje? Može onomu tko želi vjerovati. Listam Hrvatsko slovo, tjednik za kulturu, Zagreb, br. 1114, petak, 24. kolovoza 2016. Tu i moja četiri zapisa na stranici

87PROZA

hrvatska književnost. U dvoru ni žene ni druga. I pitam se je li sad u nas Hrvatsko slovo oni sud što je u Kraljevini Jugoslaviji bila beogradska Politika. Mjerilo piščeva dosega. Još jedno pitanje važnije od odgovora. Tko pita ne skita. Hrvatsko slovo sam kupio na kiosku u varoši Breza kod Sarajeva. Dolaze dva primjerka. List je inozemni. Cijena u eurima. Sve je kako je. O, zar se i to može. Može jer mi nismo tako htjeli.

88 OSVIT 109–110

Zvonimir TUCAK

PROPUŠTEN POZIV

U zgradi trokatnici Centralne policijske postaje grada, između dva i tri sata noću svijetlilo je samo u jednoj prostoriji. Jakost svjetla svedena je na najmanju vidljivost. Za stolom nasuprot detektiva sjedio je osum-njičenik, muškarac star pedesetak godina.

- Imate li neprijatelja? – pita detektiv. - Nemam! – odgovori i nastavi promatrati detektiva. Poslije kraćega

vremena upita: - Gospodine detektive, imate li Vi neprijatelja?- Imam, normalno da imam – pomalo iznenađen, odgovori.- Gospodine detektive, mislio sam da vi državni dužnosnici nemate

neprijatelja.U trenutku kada je detektiv htio iznijeti razloge postojanja neprijate-

lja već treći put na mobitelu se javlja poruka: „Propušten poziv“. Uzme mobitel i javi se.

U dva sata i petnaest minuta dežurnom detektivu Robertu telefonom se javio dežurni policajac sa željezničkoga kolodvora Andrija Čuvalo:

- U čekaonici broj 2 nalazi se mrtvo tijelo ženske osobe starosti iz-među 30 i 35 godina. Uz sebe nema nikakve dokumente. Tragovi nasi-lja nisu vidljivi.

- Nazovite odmah Hitnu pomoć! – zapovjedi Robert. - Hitna pomoć je nazvana, očekujemo je svakog trenutka – odgovori

Andrija Čuvalo.- Je li netko osim Vas prisutan na kolodvoru? - Jest, blagajnica! - Zadržite ju do dolaska istražitelja! Uslijedio je brz dolazak Hitne pomoći, istražitelja i policije sa psom.

Liječnik je utvrdio smrt i s osobljem Hitne pomoći odvezao mrtvo tijelo u bolnicu na odjel Sudske medicine. Istražitelj uzme izjave dežurnoga policajca Andrije Čuvala i blagajnice, pri odlasku još jednom pregleda

89PROZA

prostoriju gdje je nađena preminula putnica, zapovjedi da se prostorija zatvori i napusti kolodvor.

Pred istražiteljem slučaja sa željezničkoga kolodvora sjedio je liječ-nik Hitne pomoći, koji je utvrdio smrt nepoznate putnice.

- Utvrdili ste smrt ne navodeći uzrok? – upita liječnika.- Točno – odgovori liječnik. – Od infarkta nije umrla, tijelo je odve-

zeno na Odjel sudske medicine, da se utvrdi točan uzrok smrti. Obduk-cija će se moći izvršiti kada se utvrdi identitet preminule. Slika tijela preminule s odjećom poslana je u Interpol. Po izvješću Interpola moći će se iz vršiti obdukcija.

Dan prije obdukcije u prostoriju Sudske medicine došli su mrtvo-zornik i medicinska sestra. Prostorija je bila osvijetljena. Instrumenti potrebni za obdukciju nalazili su se u visokim ormarima, prislonjenima uza zid. Mrtvozornik u prisustvu medicinske sestre promatrao je tijelo preminule, položeno na stolu. Nije primijetio nikakav trag nasilja. Izne-nadilo ga je što očni kapci nisu potpuno zatvoreni. Ostali su poluotvo-reni. Pokušali su potpuno prekriti oči očnim kapcima, ali bez uspjeha. Kapci su se vraćali u poluotvoren položaj.

- Preminula kao da želi pratiti što će se raditi na tijelu. To je prvi slučaj koji vidim u svojoj praksi dugoj više od dvadeset godina – reče mrtvozornik.

- Uistinu nestvarno! – odgovori sestra. – Djeluje kao da ne želi zavr-šiti život – te potom napustiše prostoriju.

Sjedio je glavni istražitelj pijući kavu nezadovoljan istragom o smrti žene pronađene u čekaonici željezničkoga kolodvora.

„Ne zna se točna dijagnoza smrti, nije izvršena obdukcija jer je tijelo nestalo s Odjela sudske medicine. Na kraju, ne zna se ništa o preminuloj - razmišljao je. Iz takva razmišljanja probudi ga zvono mobitela.

- Gospodine glavni istražitelju, dežurni policajac s kolodvora Andri-ja Čuvalo javlja da vatrogasci gase vatru koja je zahvatila željeznički kolodvor. Vatrogasci su došli brzo i spriječili širenje vatrenog plamena. Nitko od putnika i osoblja kolodvora nije ozlijeđen.

Trećega dana poslije požara istražitelj je otišao u obilazak željeznič-koga kolodvora, mjesta gdje je pronađeno mrtvo tijelo žene nepoznata

90 OSVIT 109–110

identiteta, nestalo s Odjela sudske medicine prije obdukcije. Neobično, požar je zahvatio samo prostoriju čekaonice u kojoj je pronađeno tijelo preminule. Otvorio je vrata i ušao u prostoriju, osjetio se blag miris nagorjelih klupa. Prozor je bio otvoren. Odjednom primijeti u kutu, na podu ispod prozora, cvijet. Sagnuo se i podigao ga. Iz njega se širio miris života, koji je krijepio osjetila i misli. Netko ga je ubacio po za-vršetku požara – tko i zašto!? Nastojeći naći odgovor ostao je u prosto-riji petnaestak minuta. Na odlasku stavi cvijet u papirnatu maramicu i spremi u džep. „Ipak ju netko poznaje, ali nije htio odati identitet“ – po-mislio je. Sjeo je u automobil, ali ne s policijski tablicama. Odjednom, netko ga pozva mobitelom. Javi se, ali umjesto sugovornika čula se pjesma: „Tišina, ljubavi!“ i na kraju prepusti se melodiji. Ni u jednoj do sada ljubavnoj pjesmi nije život povezan sa smrću, brojni su posrednici koji čvrsto drži tu povezanost.

91PROZA

Sanijela MATKOVIĆ

ZVUK BOEMŠTINE

Kad sam stupio na novo, nepoznato tlo zasule su me nove boje i zvukovi. Nisu to bile ptice koje bi pjevale hvalospjev suncu kao jutros u mom rodnom selu. I čudno, tek kad sam otišao iz njega, a ima već pola dana tomu, počeo sam ga doživljavati kao oazu mira.

Ovo mjesto, grad o kojem do maloprije nisam znao ništa, nije imalo ptice, ni pojatu, ni stari orašak.

A što ima… e, to je pitanje za domaću zadaću.

Jedna ljubazna gospođa uputila me kako da pronađem studentski dom.

Ni dan-danas ne znam kako smo se našli, je li on prišao meni ili ja njemu.

Namrgođeni domar mi je dao ključ sobe br. 217. Sva vrata doma su bila ista. Konačno sam pronašao svoja. Toliko hladnoće koliko sam je zatekao u sobi, nisam osjetio ni kada je lani napadalo dva metra snijega u mom selu. Prozor je bio bez ptica. Samo jedan list prevrtao se na vje-tru što sam preveo kao dobrodošlicu.

Stajao sam nasred hladne sobe, koja se nalazila nasred nepoznata grada koji je imao miris boemštine, ali one što godi nama umjetnicima. Stajao sam i plakao. Ne znam točno zbog čega, no znao sam da imam pravo na te suze.

Raspakirao sam stvari ii legao na željezni krevet.Probudio sam se pred zoru. U međuvremenu sam dobio cimera koji

je hrkao tako glasno da je nadjačao i crkvena zvona.U kutu sam primijetio maloga sivoga miša, bacio sam mu dva oraška

iako sam i sam bio gladan.Kako ne bih razmišljao o gladi, uzeo sam papir i olovku i skicirao,

jer za nekoliko sati počet će moja kiparska izobrazba.

92 OSVIT 109–110

PRVI SNIJEG

Jutros se pokvarilo grijanje, a vani je bilo oko metar snijega. Rekli su nam da se skupimo u amfiteatru gdje je bilo nekoliko plinskih grijalica.

- Idemo tamo, – zvao me Adis. – Curama.Već drugoga dana boravka u domu čuo sam priču o njoj. Nije bila

tipična ljepotica, ali je imala koeficijent ljepote koji nisam znao ni na-pisati ni naslikati. U njezinoj pratnji uvijek je bio Saša i baš nitko nije znao kojim razlogom.

Kada smo bili nekoliko koraka do njih, ustala je i prišla mi. - Želiš zasvirati? – pokazala je na gitaru.- Ne.- A zašto?- Ne znam svirati.- Što znaš? – pitala me vrteći oko prsta pramen kose koji me podsje-

ćao na naš javor.- Slikati! - uzviknuo sam.- Zvat ću te Picasso – rekla je gromko se smijući- Nemoj. - A što fali Picassu?- Ništa, ali ne volim se zvati tuđim imenom.- Ali za mene si Picasso i točka.Zatim je uzela gitaru i vezla na njoj instrumentale. I najedanput smo

svi zaboravili na hladnoću. Bila je poput plamena. Tako ću je zvati – Vatra!

Kad smo se vratili u sobe, čitao sam iz knjižnice posuđenu knjigu o Picassu. Bili smo posve različiti po shvaćanju umjetnosti, po stilu… no, istovremeno smo imali nešto zajedničko. Možda me s pravom nazvala ta „Vatra“ raščupane kose i vatrena pogleda.

Nikada prije nisam sreo takvu ženu. Nisam mogao jer takve se žene sreću jedanput.

93PROZA

PLAVI KIST

Tri dana pakiranja su me uništila. Na pranje kistova potrošio sam pola Miljacke. Sve stare košulje sam pobacao, jer zna se kako se ne valja vratiti u nečem starom. Četiri kofera na podu odavala su starost koraka kojima sam premjerio prostor i vrijeme ovoga grada. Volio sam njegovu boemsku dušu, mostove, različitost.

Udaljenost između Sarajeva i Dobrkovića mjerio sam kistom. Pla-vim. Njegovi potezi stvarali su vrhunske slike. Ljudi su ih definirali ovako ili onako, no samo ja sam znao koja je dobra, koja odlična, a koja naslikana plavim perom koje me uvijek iznova podsjećalo na nju.

Ona. Ona je bila najsavršeniji slikarski, Božji i sudbinski potez kista. Moj osobni anđeo, prijatelj, suputnik. Sreli smo se u procijepu kazaljki na starom satu, u svemu različiti, stvorili smo naš isti svijet, planet, vrijeme…

Volio sam njezine sirove kolače, koje je posluživala u plavim por-culanskim zdjelicama. Njezinu pomalo arogantnu narav, njezin profil dive. Način na koji je šutjela, govorila. I dan-danas se sjećam, sjećam je pogrješna riječ.

U svakom trenutku mogao sam osjetiti mirise koji su bili zaposjeli trenutak kada mi je dopustila da rukama prihvatim njezinu gitaru. Uzeti nešto značilo je čitavim bićem prihvatiti osobu i njezin dar. Barem sam ja tako uzimao.

Dok sam je promatrao u zbunjenosti trenutka, njezina kosa mi se učinila kao aranžman prepun nenaštimanih žica gitare. Promatrajući je, nepočešljanu, dok su se na njezinu licu budili prvi glasnici jutra, pretva-rao sam se u divljenje naspram ljepote.

- Hajde, želim slušati Vivaldija.

Uzeo sam gitaru s takvom pažnjom kao da uzimam njezino lice.Odjedanput su mi iz očiju potekle suze.Gledali smo se bez riječi, svjesni kako je ovo možda naš posljednji

susret.

94 OSVIT 109–110

- Molim te, odreži mi nekoliko pramenova svoje kose – rekao sam kroz suze.

Uzela je male srebrene škare nagnula se nad stol u kutu sobe i već za nekoliko trenutaka bio je prekriven smeđim pramenovima. Potom ih je skupila u kartonsku kutiju.

- Evo. No, ne razumijem što će ti moja kosa?Odgovorio sam joj mnogo godina kasnije, pismom na njezinu bol-

ničku adresu.Od pramenova njezine kose napravio sam PLAVI KIST, KOJIM

SAM STVARAO SAVRŠENE SLIKE.Tako biva kad slikaš dušom savršene žene, koja je bila moj uglaz-

bljeni san!Potezima kistaBudim neboJer tamo prebivašPrebirući na gitari žiceDok ti lice taj svileni aureolGledaju Anđeli

Znam i ja ću jednom,Kad On to zaželiPrijeći s drugu stranu rijekeGdje ne će biti gordosti daljineGdje ću ti opet šaptati imeKao nekoćPokraj Miljacke.

95DRAMA DRAMA OSVIT

Stjepan ŠKVORC

NIKAD NE RECI NIKAD

Likovi:

Ivan, udovacVesna, Ivanova majkaVera, Vesnina prijateljicaNena, Verina kćerkaFranjo, Ivanov prijateljĐuro, Ivanov prijateljRuža, konobaricaKata, djevojkaGlas pokojnice

KodIvananakonsprovodanjegovesupruge.Nastolujeslikanjegovepokojnesupruge,aprekonjecrnatraka.Nakomodijepiće.UlaziIvanucrnomodijelu,skinesakoikravatuistavinastolicu.Nervoznošećeizapočinje.

Ivan: Bože moj, Bože moj, zašto meni? Što sam ti skrivio? Što sam sa-griješio da si mi uzeo ono što sam najviše volio? Zašto, Bože moj? Kao da sam najveći grješnik na svijetu, uzeo si moju Barbaru, ženu koju sam volio svim svojim srcem, onu za koju bih život dao... Ti si je tako lako istrgnuo iz moga zagrljaja, mojega života. (Nazidujeraspelo. Dignepogledipovisiglas.) Zar je to pošteno od Tebe? Što smo ti skrivili? Koji smo to grijeh učinili da si nas zauvijek rastavio? Zašto se to nama dogodilo? Zašto? (Uzmeslikusastola ipoljubiju.) Barbara moja, samoga si me ostavila. Oboje smo se nadali da ćeš ozdraviti. Borila si se kao lavica, no bolest je bila jača od tebe. (OpetseobraćaBogu). Svaku večer molili smo se Tebi, no Ti nisi

96 OSVIT 109–110

uslišao naše molitve. Zar je to pošteno od tebe, Gospodine? Zar je to pošteno? Kakav si Ti to Bog? Vidio si koliko se volimo, kako je naša ljubav jaka, a ti si nas zauvijek rastavio. Uzeo si moju sreću, moju ljubav, a mene ostavio u tuzi i žalosti.

Ulazinjegovamajka.

Vesna: Ivane, razgovaraš sam sa sobom?Ivan (stavi sliku na stol): Ne, majko, ne razgovaram sam sa sobom.

(Pokaženaraspelo.) Razgovaram s Njim majko i pitam ga zašto je to učinio? Zašto je dopustio da moja Barbara umre? Zašto, majko?

Vesna: Na Boga se ne smiješ ljutiti…Ivan: Majko, molim te… Na njega se ne smijem ljutiti? Njemu se ne

smijem žaliti? Zašto mu ne bih smio prigovarati. Pitam ga majko zašto me nije htio čuti kad sam ga molio da Barbara ozdravi. A On mi ne odgovara.

Vesna: Sine moj, tako nam je svima suđeno. Kada smo se rodili, bio je određen dan kada ćemo umrijeti. Netko prije, netko kasnije, ali mi ne znamo kada će taj dan doći.

Ivan: Ali, majko, mi smo još mladi, tek smo počeli zajedno živjeti i lijepa budućnost bila je pred nama. Tako smo kratko bili zajedno, samo dvije godine živjeli smo u ljubavi i sreći a sada nas je ta opaka bolest i smrt zauvijek rastavila... On, On je to dopustio. Zašto, maj-ko? Zašto je bio tako okrutan?

Vesna (tješi ga): Sine, smiri se, molim te, smiri se…Ivan: Kako da se smirim, kako, majko? Svaku večer od početka našega

braka zajedno smo molili prije nego smo zaspali da nam podari svoj blagoslov da živimo sretno u ljubavi i sreći. Što nam je On dao, majko? Bol i tugu. Nije uslišao naše molitve. Reci, majko, kakav je to Bog? Kakav je to Bog koji je tako okrutan, a Sveto Pismo veli da je pun milosrđa i dobrote? Gdje je bila ta Njegova dobrota? Gdje, majko?

Vesna: Molim te, sine, sjednimo.Ivan: Lakše mi je dok stojim. Nisi mi odgovorila, majko, gdje je Nje-

gova dobrota, Njegovo milosrđe? Zar je to pošteno od Njega da me

97DRAMA

je zavio u tugu? A moglo je biti drukčije. Reci mi, majko, kako da i dalje vjerujem u Njega i molim mu se?

Vesna: Molim te, sine…Ivan: Zašto da i dalje vjerujem i molim mu se, kada On nije čuo moje

vapaje kada sam ga najviše trebao? Čitav sam život vjerovao u Nje-ga, ali danas sam shvatio i odlučio da On za mene više ne postoji. (Pokaženakriž.) Za mene taj Bog ne postoji.

Vesna: Molim te, sine, ne huli na Boga.Ivan: Nije to hula, majko. To je istina, to su činjenice. Znaš i sama da

smo nas troje svake nedjelje išli u crkvu, da smo se zajedno molili... i sad je ovo nagrada za sve to! Umjesto radosti i sreće, dobili smo tugu i bol. Zar je to dobar i pravedan Bog? Ne, majko, nije. On je pokvaren, zao i opak Bog.

Vesna: Smiri se, molim te. Nemoj govoriti takve strašne riječi.Ivan: Gotovo je majko, od danas više ne vjerujem u Njega i ne molim

mu se. Moja vjera nestala je smrću moje voljene. (Sjedne i jeca.) Zašto, majko, zašto se to meni dogodilo? Zar nas je tko prokleo?

Vesna (sjednepokrajnjegaizagrliga): Sine moj, nemoj tako. I ja sam ostala udovica.

Ivan: Ti si, majko, proživjela mnogo lijepih godina s mojim ocem. A ja, a ja? Ostao sam sam. Da imam sina ili kćer bilo bi mi lakše.

Vesna: Znaš, sine, da sam i ja bila žalosna kad je tvoj otac umro i dugo se nisam mogla oporaviti od tuge i boli za njim. Sine moj, ti si mlad čovjek, pred tobom je život…

Ivan: Dobro kažeš, majko, život je preda mnom, ali kakav će to biti ži-vot kada sam ostao sam bez svoje voljene Barbare? On je za to kriv, On i nitko drugi. On ju je uzeo iz moga zagrljaja. Kako ću majko živjeti sam, kako, majko?

Vesna: Sine, ti si mlad muškarac. Vidjet ćeš, vrijeme liječi rane pa i one najteže. Tako će i tvoja tuga zarasti.

Ivan: Ne razumijem te što želiš reći?Vesna: Nemoj se uvrijediti, ali vidjet ćeš, s vremenom će doći moguć-

nost novog života. Možda ćeš sresti ženu koju ćeš zavoljeti…

98 OSVIT 109–110

Ivan (ustane): Majko, što to govoriš? Na dan sahrane moje Barbare ti meni to govoriš… Zar misliš da ću zaboraviti ženu koju sam jedino volio? Nikada, nikada je ne ću zaboraviti. Uvijek će biti u mom srcu, u mojim mislima i ni jedna žena ne će zauzeti njezino mjesto.

Vesna: Sine moj, nemoj dopustiti da te ova tuga slomi. Nisam mislila ništa loše kad sam rekla da ćeš možda sresti ženu u koju ćeš se za-ljubiti…

Ivan: Moja ljubav zauvijek je pokopana u zemlju i nema te žene radi koje ću zaboraviti svoju Barbaru.

Vesna: I ja sam, sine, prije pet godina proživljavala ovo što ti sada pro-življavaš. I ja sam ostala bez svoje ljubavi, bez tvoga oca.

Ivan: I nisi nikada rekla da ćeš se drugi put udati, a meni na dan sahra-ne moje Barbare govoriš da ću naći i zavoljeti drugu ženu. Nikada, majko, nikada.

Vesna: Ostala sam udovica, sine, u kasnim godinama, a ti si mlad čo-vjek. Molim te, nemoj dopustiti da od tuge i žalosti odeš u krivo društvo i tražiš utjehu u drogi i alkoholu. Vidjet ćeš da će Svevišnji urediti da sve bude kako treba…

Ivan: Kakav Svevišnji? Ti to misliš na Boga? Rekao sam ti da on za mene više ne postoji.

Vesna: Sine moj, zašto to govoriš?Ivan: Više ne vjerujem u Boga kojemu sam se molio otkada znam za

sebe. Na današnji dan kada sam pokopao svoju Barbaru, izbrisao sam njega iz svoga srca.

Vesna: Sine, nikad ne reci nikad jer ne znaš kakvi su putovi Božji.Ivan (natočičašuiispije): Gotovo je, majko. Nema više Boga za mene

jer sam shvatio da sam čitav život uzalud molio i vjerovao u nešto što ne postoji i da je Bog ljudska izmišljotina.

Vesna (primi ga za ruke): Ivane moj! Ovo su strašne riječi kojima si povrijedio Boga. Molim te, smiri se, sine.

Ivan (povučeruke): Ostavi me na miru, majko. Ja sam njega povrije-dio? Ja sam njega povrijedio? On je mene povrijedio, a ne ja njega. (Odlazi.)

Vesna: Ivane, molim te, ne idi. (Idezanjim.) Ostani kući.

99DRAMA

Ivan (stane): Ne brini, majko, ne ću se propiti. Živjet ću kako sam živio dok je moja voljena bila živa. (Svjetlo se gasi.)

2.

KodIvanagodinudananakonsprovoda.

Vesna (ulazi i nosi kavu): Ivan bi svaki čas morao doći doma. Hvala Bogu, evo prošla je godina od Barbarine smrti, ali nikada nije došao kući pijan. Jako sam se bojala da će potražiti utjehu u alkoholu.

Ivan (ulazi): Bog, majko. Vesna: Bog, sine. Raskomoti se i sjedni, kavica je na stolu.Ivan odloži aktovku, skine sako i sjedne.Vesna (stavikavuprednjega): Izvoli, sine.Ivan: Hvala, majko.Vesna: Kako je bilo na poslu?Ivan: Za sada sve ide odlično, posla imamo preko glave. Nadam se da

ćemo uspjeti sve dogovoreno na vrijeme isporučiti kupcima.Vesna: Dogovorenih rokova moraš se držati, tako se stječe povjerenje

kupaca. Znaš kako kažu: dobar glas daleko se čuje, a lošiji još dalje.Ivan: Imam se na što nasloniti. Otac je postavio firmu na zdrave noge i

pokrenuo dobre poslove.Vesna: Nastavi i ti, dobro drži kormilo u ruci, sklapaj dobre poslove da

tvoji radnici prime plaće na vrijeme i da možeš dalje širiti poslova-nje.

Ivan: Ne brini, majko. Imam odličan tim ljudi koji znaju svoj posao. Za sada sve ide dobro i nadam se da će tako i ostati...

Čuje se zvono.Vesna: Nikoga ne očekujem, sigurno tebe netko treba iz firme.Ivan: Ne bih rekao. Zvali bi me na mobitel.Vesna (želi ustati): Ja ću otvoriti.Ivan: Sjedi, majko, ja ću pogledati tko je. (Odeičujeserazgovor.) Do-

bar dan gospođo Vero. O, Nena, dobar dan. Izvolite, uđite.

100 OSVIT 109–110

UlazeVera,VesninaprijateljicaiNenanjezinakćistorbamaurukama.

Vesna (ustane): Dobar dan, draga Vera! (Zagrli ju.) Nisam ti se nadala.Vera: Dobar dan, draga Vesna. Bile smo u kupnji i kažem Neni: idemo

malo do tebe, već se dugo nismo vidjele.Vesna: Znaš, Verice, da ste uvijek dobro došle. (PozdravisesNenom)

Dobar dan, Nenice!Nena: Dobar dan, gospođo Vero. Nadam se da ne smetamo. Majka je

navaljivala da svratimo kod vas.Ivan: Došle ste u pravo vrijeme, na kavicu. Stavite torbe sa strane i

sjednite.

Odložetorbeisjednu.

Vesna: Uh, što ste se natovarile.Vera: Kupile smo i ono što nismo planirale.Ivan (donese šalice): Ja ću poslužiti, majko. (PoslužiVeru.) Izvolite,

gospođo Vero.Vera: Hvala, Ivane!Ivan (poslužiNenu): Izvoli, Neno.Nena: Hvala, Ivane!Vera: Vesna, kako si? Dugo se nismo vidjele. Super izgledaš!Vesna: Hvala ti na komplimentu, ide nekako. Nena: Kako si, Ivane?Ivan: Hvala na pitanju. Ide, ide.Nena: Posao?Ivan: Posla ima preko glave. A ti?Nena: Na godišnjem sam.Ivan: Ideš na more?Nena: Ove godine ne idem. Idem s prijateljima u planine. Mogao bi i

ti s nama. Veselo smo društvo, a i uživao bi u planinskom zdravom zraku.

Ivan: Nemam vremena, posla u firmi je preko glave.Vesna: Vera, daj uzmi kavu, idemo nas dvije u vrt da ti pokažem ruže. Vera: Vrlo rado. (Značajnogledapremamladima.)

101DRAMA

Nena: I ja bih rado vidjela vaš vrt i ruže. Vesna: Vi dođite kad popijete kavu. Idemo, Vera. (Uzmukaveiodu.)Nena: Ivane, prije nego odemo pokazat ćeš mi te ruže. Moja mama ih

stalno hvali. Ivan: Ja se ne razumijem u ruže. Majka će ti pokazati, ona u tom vrtu

uživa.Nena (primi ga za ruke): Ivane, mogu li te nešto pitati?Ivan: Pitaj.Nena: Zašto ne dođeš među prijatelje da se malo opustiš?Ivan: Imam previše posla, nemam vremena za druženje i izlaske.Nena: Nije sve u poslu, možda je vrijeme da počneš izlaziti i uživati. Ivan (povučeruke): Iskreno, osim u firmi ja ti se najbolje osjećam kad

sam sam. Nena: Prošla je godina dana od Barbarine smrti. Možeš početi izlaziti.

U naše društvo uvijek si dobro došao.Ivan: Neno, što želiš reći?Nena: Nisam mislila ništa loše... Samo si previše zaokupljen poslom i

zatvoren u sebe, a bilo bi dobro da se malo opustiš i zabaviš. Život prolazi, a ti…

Ivan (ustane i povisi glas): Neno!… Neno!… Molim te, nemoj se mije-šati u moj privatni život. Sad ćeš mi ti savjetovati kada ću ja nakon smrti moje Barbare izlaziti i s kim se družiti? Bit ću iskren. Neno, uvrijedila si me.

Nena: Oprosti, Ivane. (Ustane i primi ga za ruke.) Nisam te mislila uvrijediti. Bilo bi ti ugodno da se dođeš malo družiti s prijateljima.

Ivan (povučeruke): Neno, naš je razgovor završen. Nemamo više o čem razgovarati.

Nena: Ali, Ivane…

UlazeVesnaiVera.

Vesna: Neno, mami sam pokazala svoj vrt. Sad ti Ivan može pokazati ruže.

Nena (tužno): Rado.Ivan: Oprosti, majko, Nena je na odlasku.

102 OSVIT 109–110

Vesna: Sine, što je bilo?Ivan: Sve je u redu.Vera: Kćeri, izgledaš žalosna. Nena: Idemo, majko.

Uzmusvojestvari,pozdraveiodlaze.Vesnaihprati.Ivannatočičašužestice.

Vesna: Vera, molim te navratite još koji put. (Kadasevratila.) Sine, sav si nervozan i ljut, što se dogodilo između tebe i Nene?

Ivan: Ništa, majko. Sve je u redu.Vesna: Nešto je bilo. Od Barbarine smrti nisam te vidjela da piješ. Reci

majci što je bilo?Ivan: S kojim pravom ona meni govori da je došlo vrijeme da ja poči-

njem izlaziti i zabavljati se? Tek je godina prošla od njezine smrti, a ona meni tako.

Vesna: Možda nije mislila ništa loše.Ivan: Nemoj i ti, majko. Kao da mi se nabacivala. Ja sam rekao nakon

sprovoda da nema te žene koja će zamijeniti Barbaru u mom životu.Vesna: U redu, sine, nemoj se ljutiti. Ti sam upravljaš svojim životom

i znaš kako je najbolje za tebe.Ivan (zvonimumobitel,javise): Da… U redu, odmah dolazim. (Spremi mobiteludžep.) Zovu me iz firme. Moram potpisati neke ugovore. (Uzmesakoiaktovku.) Vidimo se, majko. (Odlazi.)

Vesna: Vrati se na vrijeme na večeru.Ivan: Bez brige, majko. Bog.Vesna: Bog, sine. (Pospremašalice.) Nena nije mislila ništa loše što

mu je predložila da izlazi u društvo... Fina je to djevojka, žao mi je da se naljutio. (Ode.Svjetlosegasi.)

3.

Naulici. Tri godine nakonBarbarine samrti.Noć je. S jedne straneulicedolaziIvan,sdrugeFranjoiĐuro.

103DRAMA

Franjo: O, Bog, Ivane. Od kud ti tako kasno?Đuro: Dobra večer, Ivane.Ivan (rukuje se s njima): Dobra večer, Franjo… Dobra večer, Đuro.

Kamo ste se uputili tako kasno?Franjo: Subota je. Izišli smo malo se zabaviti. A ti?Ivan: Imao sam sastanak s poslovnim partnerima. Đuro: Nismo se vidjeli mjesecima. Nikad te nema, što malo ne iziđeš

s nama, opustiš se i zabaviš? Ne sjećam se kada si zadnji puta bio s nama na piću. Gdje se skrivaš?

Ivan: Gdje bih se skrivao. Nemam vremena za izlaske. Posla imam u firmi preko glave.

Franjo: Ideš s nama na jedno piće?Ivan: Hvala na pozivu, moram kući.Đuro: Ne ćeš nas valjda odbiti? Jedno piće možeš s nama popiti.Ivan: Majka će biti zabrinuta gdje sam tako dugo.Franjo: Nisi malo dijete da se boji za tebe. (Primigapodruku.) Ne boj

se, mi častimo.Ivan: Nije u pitanju novac.Đuro: Znamo da novac nije u pitanju. Ako ne ćeš baš ni jedno piće

popiti s nama, ozbiljno ćeš nas uvrijediti. Zar ne, Franjo?Franjo: Tako je. Hajde s nama.Ivan: Ako baš navaljujete, možemo nešto na brzinu popiti. Gdje želite

da idemo?Đuro: Krenuli smo Kod staremame. To je naše omiljeno mjesto, a

konobarica je prava.Ivan: U redu, idemo. (Odu.)

4.

Ukrčmi.Zašankomkonobaricabrišečaše.Oniulazeipozdrave.

Ruža: Dobra večer, dobra večer. Otkud vi dečki tako kasno?Franjo: Sreli smo svoga staroga prijatelja i eto nas, Ružo, kod tebe.

104 OSVIT 109–110

Ruža: Izvolite, sjednite. (Onisjednu.) Što ćete popiti?Đuro: Ružo, da te upoznamo s našim najboljim prijateljem.Ruža (pružiIvanuruku): Ruža, gospodine.Ivan (prihvatipruženuruku): Ivan, gospođo Ružo.Ruža: Za njih sam samo Ruža bez gospođe, a to vrijedi i za Vas.Ivan: U redu.Ruža: Nisam Vas nikada do sada ovdje vidjela.Ivan: Nisam nikada bio tu. Ruža: Dečki, što ćete popiti?Franjo: Daj nam tri gemišta.Đuro: A da uzmemo litru i vodu?Ivan: Vi pijte što želite. Ja ne pijem. Za mene sok.Đuro: Kakav sok, moraš probati njezino vino, vrhunsko je.Ivan: Hvala, ne bih.Franjo: Ružo, donesi onda dva gemišta i jedan sok.Ruža: Evo, odmah. (Odezašankipripremapiće.)Franjo: Ivane, ne sjećam se kada smo se zadnji put vidjeli i porazgova-

rali. Nigdje te nema kao da si u zemlju propao.Ivan: Nemam vremena za izlaske. Ne znam kuda bi se okrenuo od po-

sla.Đuro: Pa imaš podređene, oni se moraju brinuti o poslu, a ne ti. Za to

ih plaćaš.Ivan: Istina je, imam vrhunski tim stručnjaka.Franjo: Đuro je u pravu. Ti moraš nadgledavati i voditi poslovanje.

Pa, ti si gazda. Danas je subota, skoro će ponoć, nitko ne radi, a ti s aktovkom juriš za poslom. Stani, čovječe, spusti loptu na zemlju.

Ruža (donesepićeistavljaprednjih): Ivane, za Vas sok.Ivan: Hvala!Ruža: Za vas dvojicu gemišti.Ivan (izvadinovčanik): Koliko košta?Đuro: A, ne prijatelju, mi častimo, mi smo zvali na piće. Ružo, na od-

lasku ćemo sve zajedno platiti. Natoči i sebi.Ruža: Zašto ne. (Odezašankinatočisi.)

105DRAMA

Đuro (dignečašu): Ivane, za naše staro prijateljstvom koje ćemo ove noći obnoviti. Živjelo naše prijateljstvo! (Nazdraveipiju.)

Franjo: Ivane, prijatelju, moram ti reći... stvarno je vrijeme da počneš izlaziti. Tri godine su prošle od Barbarine smrti…

Ivan: Franjo, molim te, nemojmo o tom.Đuro: U pravu je, Ivane. Mladost prolazi, a ti si sam. Sada treba uživati

dok smo još mladi.Ivan: Svatko živi onako kako je za njega najbolje. Naručit ću za vas još

jednu rundu pa idem. Sutra očekujem poslovne partnere iz Njemač-ke radi sklapanja novog posla.

Franjo: Imaš vremena. Još nije pola noći. Idem ja po piće da ne mu-čimo Ružu. (Dođekšanku.) Ružo, daj nam dva gemišta, a u Ivanov sok natoči malo ruma da ga oraspoložimo.

Ruža: Zašto si takav? Ako čovjek ne pije nemoj ga varati. Uostalom primijetit će. (Pripremapiće.)

Franjo: Tri godine su od kada mu je umrla žena i još ga nitko nije vidio samoga sa ženom u društvu… Daj, ja ću odnijeti na stol.

Ivan: Ružo, donesite račun da platim.Franjo: Rekli smo da sada mi plaćamo. Ti ćeš platiti kada ti nas pozo-

veš na piće. Mi ne ćemo žuriti kući kao ti.Đuro: Tako je. Mogli bi se dogovoriti i svake subote zajedno izlaziti.

Što kažeš na to?Franjo: Ne ćemo stati na ova dva gemišta i dva soka. Jutro je daleko.

Što ti, Ružo, kažeš?Ruža: Ostanite koliko želite.Franjo (dajemusokkojijedonio): Evo, Ivane.Ivan: Prvo ću popiti ovo što imam u čaši.Franjo: Ovaj je hladan iz frižidera.Ivan: I ovaj je hladan.Đuro (dignečašu): Dignite čaše. Živjeli! (Kucnu i piju.)Franjo: Ivane, mogu li te nešto pitati?Ivan: Zašto ne, pitaj.Franjo: Nadam se da se ne ćeš uvrijediti.

106 OSVIT 109–110

Ivan: Ne znam zašto bih se uvrijedio. Ako trebaš posao slobodno reci.Franjo: Ne o poslu. Ivan: O čem onda?Franjo: Ivane, tri godine je prošlo od smrti tvoje žene, bez uvrede, još

te nisam vidio samoga u društvu sa ženom. Što čekaš, prijatelju?Ivan: Molim te, Franjo…Đuro: U pravu je. Ne ćeš valjda do smrti žaliti za njom i živjeti sam

kao vuk samotnjak.Ivan: Đuro, ovo prelazi sve granice. Molim te, nemoj biti bezobrazan.Đuro: Prijatelju, okreni se oko sebe. Žena ima koliko želiš. Jedna ljep-

ša od druge. Ti, poslovan čovjek, pun si love, samo moraš izabrati i svaka koju poželiš bit će tvoja. A što ti, prijatelju, radiš? Zavukao si se u kut, povukao u sebe i stalno juriš za poslom i zaradom umjesto da uživaš i zabavljaš se. Mladost prolazi, to sam znaš. Poslije ćeš se badava kajati i žaliti za prošlim danima. Vidjet ćeš kako će starost brzo pokucati na vrata.

Franjo: Dobro ti govori. Da sam ja na tvom mjestu drukčije bih živio, svaku večer pokraj mene bila bi druga žena.

Ivan (ustane): Zašto se vas dvojica miješate u moj privatni život i učite mene kako bih ja morao živjeti. To nije vaša briga.

Đuro: Govorimo za tvoje dobro. Daj reci, zašto bježiš od društva, od prijatelja i žena?

Ivan: Sada ću ja vas nešto pitati? Đuro: Prijatelju, pitaj. Ako trebaš pomoć oko djevojaka i žena samo

reci.Ivan: Hvala na toj pomoći. Budite iskreni, jedan i drugi recite, jeste li vi

do sada iskreno voljeli koju ženu i je li vam ta ljubav bila uzvraćena?Franjo: Ti o ljubavi? Ivane, ljubav je prolazna tako dugo dok ne naletiš

na pravu ženu. Sada dok smo mladi treba u svemu uživati pa tako i sa ženama. Kada ostariš više ne ćeš moći birati. Zar nisam u pravu?

Ivan: Koliko te, Franjo, ja razumijem, ti ni jednu ženu do sada nisi iskreno volio i nije ti bila uzvraćena njezina ljubav, nego si se samo zabavljao.

Đuro: Ima još vremena za pravu ljubav, sada je vrijeme za zabavu.

107DRAMA

Ivan: Đuro, Đuro. Ti samo juriš za avanturama. Jesi li razmišljao o tom kako se osjećala djevojka koju si iskoristio i prekinuo vezu?

Đuro: Ako želiš i tebi mogu namjestiti jednu ljepoticu da se oraspolo-žiš.

Ivan: Sada ću vam nešto reći. Franjo: Reci, da čujemo.Ivan: Ja sam iskreno volio i bio zaljubljen u svoju Barbaru, a ona mi

je tu ljubav uzvratila, no nije nam bilo suđeno da zajedno doživimo starost.

Đuro: Ivane, zar ne shvaćaš da život ide dalje. Saberi se i shvati da ona nije jedina žena na svijetu.

Ivan: Đuro, ti živi kako želiš, a ja ću živjeti kako sam odlučio.Franjo: Zar ne shvaćaš, prijatelju, vrijeme će te pregaziti, starost će za-

čas doći. Onda ćeš se sjetiti ovoga razgovora i pitati se zašto nisam poslušao savjete svojih prijatelja. Bogat si, imaš firmu, novac, samo ti žena treba, prijatelju moj, žena. Badava ti sve ovo, a ne uživaš sa ženama. Na svakom koljenu morala bi ti jedna sjediti, a ti si i dalje sam.

Ivan: Zar ste me zvali na piće da mi ovo govorite? Hvala vam na sa-vjetima. Znajte ovo. Ja sam volio samo jednu ženu u svom životu i za mene druge žene ne postoje. Ružo, ja plaćam sve i dajte mojim prijateljima još jedno piće.

Đuro: Ne, ne, mi ćemo platiti.Ivan (stavi novac na stol): Prijatelji moji, želja mi je da i vi sretnete lju-

bav svojega života, da vjerujete u tu ljubav kao ja. Laku noć. (Uzme aktovkuiodlazi.)

Đuro: Ivane, nije lijepo da nas ostavljaš.Franjo: Nisam očekivao od njega da će se tako uvrijediti.Ruža (dođeknjima): Dragi moji, ovo vam nije trebalo. Pozovete prija-

telja na piće, a onda ga maltretirate.Đuro: Samo smo ga htjeli nagovoriti da se konačno počinje interesirati

za žene inače će do smrti ostati sam.Ruža: Koliko sam ja shvatila iz vašega razgovora, kako je Ivan volio

svoju pokojnu suprugu takvih muškaraca je danas malo. Da ja nale-

108 OSVIT 109–110

tim na takvog muškarca bila bih najsretnija žena na svijetu. (Svjetlo se gasi.)

5.

Uparku.U daljini se čuje grmljavina. Iz krčme u park dolazi Ivan.U parku se nalazi klupa i raspelo. Sjedne, odloži aktovku i glasnorazmišlja.

Ivan: Ne mogu shvatiti Đuru i Franju. Zvali su me na piće da mi drže prodike, daju savjete i nađu ženu s kojom ću živjeti. (Čuje se zvo-no kojeotkucavapolanoći.Dignepoglednaraspelo.) Što Ti dolje gledaš? Ne usudiš se pogledati me u oči? Zar se bojiš mene, malog čovjeka? (Dođebližekrižuipovisiglas.) Digni glavu i pogledaj me! Zašto šutiš? Zašto šutiš? Ti znaš da sam te se odrekao prije tri godine kada sam sahranio svoju voljenu. Zar misliš da ću ti se vratiti? Uo-stalom, što te pitam, Ti sve znaš, Ti sve vidiš, Ti si sveznajući. Tako me majka učila od malih nogu o Tebi. A i govorila je da Ti svakomu pomažeš u nevolji. Laž je to, velika laž u koju sam se uvjerio. Zašto šutiš? Ako je istina da si ti tako dobar kako piše u Bibliji, zašto nisi spasio moju Barbaru? Zašto joj se nisi smilovao, nego si dopustio da umre? Odgovori mi zašto moram živjeti sam? Dobro su rekli Franjo i Đuro, badava mi bogatstvo, badava mi novac – nemam ženu pokraj sebe. Nemam komu pokloniti svoju ljubav. Ti si za to kriv, nitko drugi. Ti si kriv što jurim za poslovima, za zaradom, a kad se vratim kući nemam koga poljubiti i zagrliti. Pogledaj me da ti u lice kažem da ne ću tražiti tvoju milost. Kada sam te molio da se smiluješ mojoj voljenoj, nisi htio čuti moje vapaje, moje prošnje, moje molitve i nisi joj se smilovao. Bio si tvrda srca, a mogao si biti blag i milosrdan.

Sjedne, pokrije rukama lice i plače.Grmljavina je sve jača.Čuje seglas.

Glas: Ivane… Ivane… Ivane.Ivan (skinerukeslicaiogledavase): Tko me zove? Gdje si?

109DRAMA

Glas: Ivane, ne plači.Ivan (ustane): Tko je to? Iziđi iz tame da te vidim.Glas: Ivane, vrijeme je da me zaboraviš.Ivan: Da te zaboravim? Dođi preda me da vidim s kim razgovaram i

koga to moram zaboraviti.Glas: Mene, Ivane, mene moraš zaboraviti.Ivan: Tebe? Ne vidim te. Tko si ti?Glas: Ja sam tvoja Barbara.Ivan: Moja Barbara? Ja sam svoju Barbaru pokopao prije tri godine…

Ovo je nemoguće… Ako si ti uistinu Barbara, pokaži se, dođi preda me, a ne da se skrivaš u tami.

Glas: Vjeruj mi, Ivane, to sam ja.Ivan: Zar haluciniram ili nisam pri zdravoj pameti? Je li ovo noćna

mora ili san? Što se to sa mnom događa?Glas: Ne sanjaš, Ivane. Uistinu razgovaraš sa mnom. Želim ti nešto

reći.Ivan: Barbaro, ako si ti, pokaži se da nakon tri godine vidim tvoje lijepo

lice.Glas: Moje lice ne možeš vidjeti.Ivan: Zašto onda razgovaraš sa mnom? Što želiš od mene?Glas: Ivane, vrijeme je da počneš drukčije živjeti. Vrijeme je da nađeš

ženu koja će te usrećiti.Ivan: Nikada, nikada te ne ću zaboraviti. Nikada druga žena ne će biti

na tvom mjestu pokraj mene. (Primisezaglavu.) Ovo je suludo. Ovo ne može biti istina da razgovaram sa svojom pokojnom supru-gom. Ako nije san onda nisam pri zdravoj pameti. Što se ovdje sa mnom događa?

Glas: Prokleo si Boga, odrekao si ga se. Molim te, Ivane, vrati mu se i počni živjeti kako si prije živio. Gospodin će ti dati snagu i jakost za novi život. Vrati mu se Ivane.

Ivan: S kim da počnem novi život. Ako uistinu razgovaram s tobom, Barbaro, ti znaš da samo tebe volim.

Glas: Vjeruj mi da će se Gospodin za sve pobrinuti.

110 OSVIT 109–110

Ivan: Ali ja sam se Njega odrekao. On za mene više ne postoji.Glas: On će ti sve oprostiti i ponovo ćeš krenuti pravim putem.

Sijevajumunjeizagrmisvomsnagom.Ivanpadnenatlo.Nakonnekogavremenadolaziksebi.Klečiipogledaraspelo.

Ivan: O, Bože, što se to dogodilo? Što je ovo bilo? Zar sam uistinu čuo Barbarin glas i razgovarao s njom? Bože moj, Bože, što se ovo sa mnom događa? (Pokrijerukamalice i jeca.) Gospodine Bože, gos-podine Bože, oprosti mi, molim Te oprosti mi moj grijeh. (Udarase u prsa.) Skrušeno se kajem što sam Te uvrijedio, što sam Te se odrekao. Molim te, Bože, oprosti mi, oprosti mi moj grijeh što sam te izbrisao iz svoga srca. (DolaziKata.Dođedonjegasleđaistavimu ruku na rame.)

Kata: Gospodine, gospodine, jeste li dobro?Ivan (dignepogled): Barbaro, Barbaro, to si ti?Kata: Zar Vam je pozlilo gospodine? Možete li ustati?Ivan: Mogu, mogu. (Ustaneizagrliju.) Moja draga Barbara. Kata: Gospodine, što to radite? (Izvučeseizzagrljajaikoraknekorak

natrag.)Ivan: Ti, ti nisi moja Barbara. Tko ste Vi gospođo? Što ovdje radite?Kata: Naišla sam na Vas kako klečite pred raspelom i plačete.Ivan: Oprostite, gospođo, što sam Vas zagrlio. Bio sam rastresen i mi-

slio sam da ste Vi moja pokojna supruga s kojom sam maloprije razgovarao.

Kata: Ne razumijem Vas, gospodine. Ako ste ozlijeđeni mogu Vas ot-pratiti u bolnicu. Nije daleko. Ja tamo radim.

Ivan: Ne, ne. Sve je u redu. (Pružijojruku.) Ja sam Ivan, gospođo.Kata (prihvatipruženuruku): Kata, gospodine Ivane. Nemojte se uvri-

jediti, rekli ste da ste prije mog dolaska razgovarali sa svojom pokoj-nom suprugom, a mene ste zagrlili misleći da je ona.

Ivan: Ne vjerujem ni ja, gospođo Kato, ali razgovarao sam s njom.Kata: Da niste pali i ozlijedili glavu?Ivan: Trijezan sam, nisam pijan niti drogiran, ako na to mislite. Oprosti-

te na pitanju, otkud Vi ovako kasno?

111DRAMA

Kata: Idem s posla.Ivan: Gdje radite?Kata: Na traumatologiji. Imali smo tešku operaciju koja se odužila pa

sam ostala duže. Ako trebate pomoć, otpratit ću Vas u bolnicu.Ivan: Hvala na pomoći. Ako smijem pitati, gdje stanujete?Kata: Malo dalje u Cvjetnom naselju.Ivan: I ja sam u tom kvartu. Čudno što se do sada nismo sreli.Kata: Tko zna, možda smo se sreli, ali nismo obraćali pozornost na

onoga koga susrećemo.Ivan: Sigurno je tako kako velite. Kata (uzme torbu): Ovo je Vaša torba?Ivan: Da, moja je.Kata: Izvolite. (Pružimuje.)Ivan (primi torbu): Hvala. U pravu ste, Kato. Svi jurimo za poslom i

ne primjećujemo koga sve susrećemo na ulici. Ovo je čudna i zago-netna noć našeg prvog susreta. Kato, ne ćete mi zamjeriti ako Vas pozovem k sebi na kavu.

Kata: Hvala na pozivu. Ne bih htjela tako kasno smetati Vašima.Ivan: Nemate komu smetati, živim sam s majkom.Kata: Bilo bi mi neugodno. Što bi Vaša majka mislila o meni da me

tako kasno dovedete na kavu?Ivan: Ona spava tvrdim snom. Kato, bilo bi mi čast da Vas počastim ka-

vom jer sam siguran da Vas je On poslao da se sretnemo ove večeri i da me nađete onako jadnoga i uplakana.

Kata: Ivane, nitko me nije poslao. Da je operacija završila u planiranu roku ja bih ranije išla kući i ne bismo se sreli. Na koga mislite da me je poslao da se sretnemo?

Ivan (pokaženakriž): Na Njega, Kato, na Njega, i siguran sam da je On tako uredio da se večeras sretnemo i upoznamo. Zahvalan sam mu na tom.

Kata: Ivane, dobro ste?Ivan: Ne brinite, dobro sam.Kata: Idem onda.

112 OSVIT 109–110

Ivan: Ne ćete kod mene na kavu?Kata: Ne, hvala. Možda drugi put, ako se sretnemo.Ivan (primi je za ruke): Kato, hvala Vam na pomoći.Kata (povučeruke): Sve je u redu, Ivane. Laku noć. (Odlazi.)Ivan: Laku noć, Kato. Nadam se da nam ovo nije zadnji susret. (Ona ode,aondignepoglednaraspelo.) Bože, Bože, samo Ti znaš što se ovdje sa mnom dogodilo i zašto se to dogodilo. Sigurno si Ti ove večeri upleo svoje prste da mi se ovo dogodi i poslao Katu da me nađe onako jadnoga gdje klečim pred tobom i plačem… (Odlazi.) Još nisam svjestan što se to ovdje zbilo. (Svjetlo se gasi.)

6.

KodIvananakondolaskakući.

Ivan (ulazi,odložiaktovkuskinesako,nervoznošećeizaustavisekodraspela nazidu): Bože, samo ti znaš, je li to bio san ili stvarnost. Sje-ćam se da sam u parku ružno razgovarao s Tobom i vrijeđao Te. Bio sam ljut na Tebe, čuo sam Barbarin glas i razgovarao s njom, a onda je sijevnula munja, zagrmjelo je i ja sam pao na zemlju gdje me je onako uplakana našla Kata. Sve više sam siguran, Bože, da si se Ti umiješao ponovo u moj život makar sam Te se odrekao. Još jednom Te molim, oprosti mi za sve uvrjede koje sam ti nanio.

Vesna (ulazi u spavaćici): Sine, konačno si došao. Oka nisam mogla sklopiti. Rekao si da ćeš do deset sati biti doma. Gdje si se zadržao?

Ivan: Majko, ne ćeš vjerovati što mi se dogodilo.Vesna: Dobro ili loše, sine?Ivan: Majko draga, ovo je bila najčudnija noć u mom životu. Još raz-

mišljam o onom što mi se dogodilo i je li bilo stvarno.Vesna: Ispričaj mi što je bilo.Ivan: Išao sam kući, no sreo sam svoja dva nekadašnja prijatelja, Đuru

i Franju, koji su me nagovorili da odemo na piće. Za stolom su mi svašta govorili. Da jurim za zaradom, ne marim za društvo i zabavu,

113DRAMA

da je došlo vrijeme da nađem drugu ženu. Nakon tih riječi, ostavio sam ih i krenuo kući. Došao sam do parka i sjeo na klupu. Tu je bilo raspelo, a ja sam bio ljut sam na sebe i počeo sam Isusu na križu svašta govoriti za ono što mi je učinio.

Vesna: Sine, ne smiješ to raditi. Jednom ćeš se morati s Njim pomiriti.Ivan: Majko moja, tada sam čuo glas svoje pokojne Barbare i razgova-

rao sam s njom.Vesna: To je nemoguće…Ivan: Moguće ili nemoguće, vjerovala ili ne, istina je što govorim. Ni-

sam je vidio, a razgovarao sam s njom. Rekla je da je moram zabo-raviti i živjeti dalje... Tada je sijevnula munja, zagrmjelo je i pao sam na zemlju.

Vesna: Sine, da te nije grom pogodio?Ivan: Kada sam došao k sebi, klečao sam, plakao i molio Gospodina da

mi oprosti za sve ono što sam mu ružno govorio. Tada sam osjetio ruku na svom ramenu…

Vesna: Bože Sveti, zar je to uistinu bila Barbara?Ivan: Nije bila ona. Bila je djevojka koju sam prvi put vidio, a ja onako

rastresen i uplakan, zagrlio sam je misleći da je Barbara.Vesna: Što je ona mogla misliti o tebi?Ivan: Sve sam joj ispričao što mi se dogodilo i molio je da mi oprosti

moj ispad. Majko draga, nakon ovoga što mi se dogodilo, siguran sam da Bog kojega sam se odrekao želi da mu se vratim.

Vesna: Sine, idemo na spavanje. Bit ću iskrena, svakoga dana molim se Gospodinu da ponovo vjeruješ u Njega. Noćas si imao viđenje. Dobro razmisli o svemu što si doživio i ispravno odluči o svom bu-dućem životu.

Ivan: Idemo, majko. (Odu.Svjetlosegasi.)

7.

Uparku,nakonmjesecdana.DolaziIvan,nervoznohodaipogledavasat na ruci. Dolazi Kata.

114 OSVIT 109–110

Kata: Dobar dan, Ivane!Ivan: Dobar dan, Kato!Kata: Izišli ste u park na svjež zrak?Ivan: Kato, nemojte se uvrijediti, Vas čekam.Kata: Mene?Ivan: Da, Kato, Vas.Kata: Zašto me čekate?Ivan: Moram s Vama razgovarati.Kata: O čem, Ivane?Ivan: O nama.Kata: O nama? Oprostite, Ivane, ne razumijem Vas.Ivan: Imate li trenutak?Kata: Imam. Ivan. Molim Vas, sjednimo.Kata: U redu. (Sjednu.) Recite o čem želite sa mnom razgovarati.Ivan: Sjećate li se one noći prije mjesec dana kada ste me ovdje našli

uplakana i rastresena i kada sam Vas zagrlio misleći da ste moja pokojna supruga?

Kata: Sjećam se. Ne morate biti zabrinuti. Nitko ne zna za taj događaj osim nas.

Ivan: Kato, ta noć i taj događaj bili su prekretnica u mom životu i čitav mjesec samo o tom razmišljam.

Kata: Rekla sam Vam da nikomu nisam o tom govorila.Ivan: Smijem li Vas pitati, s kim živite?Kata: Sama, Ivane, u svom jednosobnom stanu na trećem katu.Ivan: Sigurno ste zaključili one noći da sam udovac.Kata: Jesam, Ivane, ali i da ste jako voljeli svoju pokojnu suprugu.Ivan: Kato, želio bih Vas nešto pitati, ali bojim se da se ne uvrijedite.Kata: Pitajte što želite, ne ću se uvrijediti.Ivan: Jeste li udani?Kata: Rekla sam Vam da sama živim. Nisam ni udana niti rastavljena.

Nas dvoje imamo slične tragične sudbine.Ivan: Kako to mislite?

115DRAMA

Kata: Vama je supruga umrla i ostali ste sami, a ja sam hodala s jednim mladićem, no nažalost poginuo je u prometnoj nesreći.

Ivan (primi ju za ruku): Žao mi je, Kato.Kata (drugomrukompokrijenjegoveruke): Tu ništa ne možemo. Iva-

ne, takve su nam sudbine, i Vaša i moja.Ivan: Sjećate li se da sam Vam one noći rekao da je Bog tako uredio da

se prvi put sretnemo i da me nađete onako jadnoga i uplakana?Kata: Sjećam se.Ivan: Kato, ta noć bila je prekretnica u mom životu. Čitav mjesec samo

o tom razmišljam i siguran sam da nas je Božja ruka zbližila. Ostao sam bez supruge, Vi bez dečka. Vjerovali ili ne, do one noći kada smo se prvi put sreli, nakon smrti svoje supruge nisam razmišljao o drugoj ženi.

Kata: Svima nam treba vremena da se oporavimo od šoka i stresa koji doživimo.

Ivan: Kato, nemojte se uvrijediti, ako želite nudim Vam svoje prijatelj-stvo. Žarko bih želio da budemo prijatelji.

Kata: Zašto ne, Ivane? Mogu Vam reći da nemam mnogo prijatelja osim nekoliko kolegica s posla. A Vi?

Ivan: Gotovo da nemam pravih prijatelja osim poslovnih partnera. Da budem iskren, od suprugine smrti ne izlazim. Kad dođem s posla najbolje se osjećam dok sam sam. Kato, do one noći, dok nisam sreo Vas, nisam razmišljao o ženama, a odonda ne prestajem misliti na Vas.

Kata: Malo mi je neugodno.Ivan: Ovo sam Vam morao reći. Nikada nisam lagao pokojnoj supruzi,

ne lažem ni Vama. Zato sam Vas čekao da Vam to kažem jer više ne mogu to držati u sebi.

Kata: Iznenađena sam, Ivane, Vašom iskrenošću.Ivan: Prihvaćate li moje prijateljstvo?Kata: Nema prepreke da ne budemo prijatelji. Iskreno i meni će dobro

doći Vaše prijateljstvo.Ivan: Hvala Vam, Kato, od srca Vam hvala. One noći zvao sam Vas k

sebi na kavu no odbili ste me. Nadam se da me sada ne ćete odbiti da popijemo jedno piće u obližnjem restoranu.

116 OSVIT 109–110

Kata: Prihvaćam.Ivan: Hvala Vam, Kato. (Ustane.) Idemo?Kata (ustane). Idemo, Ivane. (Odu.Svjetlosegasi.)

8.

KodIvana,osammjesecikasnije.Majkapripremastolzavečeru.

Vesna: Vesela sam što će Ivan dovesti ženu u našu kuću. Hvala Bogu što je našao mir u duši.

Čuju se koraci. Ulaze Ivan i Kata koja nosi poklon za Vesnu. Pozdrave,aonaimuzvratipozdrav.Ivanjepredstavljamajci.

Ivan: Kato, moja majka.Kata (pružijojruku): Kata, gospođo.Vesna (prihvatipruženuruku): Vesna, Kato.Kata (predajojpoklon): Izvolite, gospođo Vesno.Vesna: Hvala, Kato. (Odložipoklon.) Izvolite, sjednite.Ivan: Majko, da ti pomognem oko večere?Kata: Ja ću, Ivane.Vesna: Samo vi oboje sjednite. Ja ću vas poslužiti. Sve je pripremljeno.

(Sjednu,aonadonesejuhunastol.) Izvoli, Kato, posluži se.Kata: Vi ste domaćica, dajte Vi prvi stavite.Vesna: Ti si gost u našem domu, ti se prva posluži.Ivan: Ja ću nam svima staviti. (UzmeKatintanjur,ulijejuhuistavipred

nju.) Izvoli, Kato.Kata: Hvala, Ivane!Ivan (uzmemajčintanjur,ulijejuhuistaviprednju): Izvoli, majko.Vesna: Hvala, sine!Ivan (liva sebi):Dobar tek.One: Hvala.

Jeduirazgovaraju.

Vesna. Kato, gdje radiš?

117DRAMA

Kata: Na traumatologiji, kao viša medicinska sestra.Vesna: Sigurno ima mnogo posla?Kata: Ne pitajte. I danas smo imali tešku operaciju.Nakon kratkoga vremena.

Vesna: Mogu li pokupiti tanjure da donesem drugo jelo.Kata: Ja ću ih pokupiti. (Ustaneiuzimatanjure.)Vesna: Stavi ih sa strane. (Onadonesemesoiostalonastol.) Izvolite,

djeco, poslužite se.Kata: Ivane, da ti stavim?Ivan: Može, može, samo ne previše.Kata: Izvoli, Ivane.Ivan: Hvala, Kato.Kata (stavi sebi): Izvolite, gospođo Vesno, stavite si.Vesna: Hvala, Kato. (Jeduirazgovaraju.) Kato, reci mi o tvojima?Kata: Nažalost, nemam bližu rodbinu niti roditelje. Otac mi je umro

kad sam imala osam godina, a majka dvije godine kasnije. Teta me uzela k sebi i školovala, no i ona je umrla prije godinu dana.

Vesna: A što možemo? Netko ode prije, netko kasnije. Ivan natoči tri čaše i ponudi ih, a one ustanu.Ivan: Izvoli, majko!Vesna: Hvala, sine!Ivan: Izvoli, Kato!Kata: Hvala, Ivane!Ivan (držičašuuruci): Majko, znaš da hodam s Katom osam mjeseci.

Ona sudbonosna noć nas je zbližila. Oboje smo imali slične sudbine i oboje smo sigurni da je Gospodin tako uredio da se sretnemo i za-ljubimo. Majko, dogovorili smo se da ćemo se poslije Božića vjen-čati i nadamo se da ćeš odobriti našu vezu i dati nam svoj blagoslov.

Vesna: Kato, Ivane, vesela sam, iskreno vesela što vas je sudbina spo-jila da ste se sreli i zaljubili. Od srca vam želim sretnu budućnost u zajedničkom životu. Djeco, za vašu sreću! (Kucnu se čašama i piju. Svjetlo se gasi.)

KRAJ

119DJEČJA KNJIŽEVNOSTDJEČJA KNJIŽEVNOST OSVIT

Fabijan LOVRIĆ

Vrapci, mačak i mlaka

Čim sunce grane toplotnu zrakuvrapci pronađu nekakvu mlaku.

Kupaju perje i svaku dlakual’ paze dobro na mačka Štaku.

Štaka je vrstan lovac na vrapce,a vrapci čuvaju svoje vratce.

Mačak pozna, perje se vijena vjetru, dok mačak brije.

Brije od repa zubom i šapomzato su vrapci živi pod kapom.

Nebo sve vidi, ali šuti,komu reći, tko mačka sluti.

Žuti list

Jedan žuti list,s najviše grane platane,jeseni kasne, jednoga dana,odluči poletjeti s platane.

Lelujao pri letu i našao se na stazi,kuda prolaze nogei svaka noga ga zgazi.

Ali naiđe pužna tren odmoriti stade,baš na listkoji pred njega pade.

Baš je udobno,reče puž za sebe,ovo je mekan listnek’ bude zlatan dok zebe.

A potreba je vječnau stablu nema soka, istina listopadas jeseni je duboka.

120 OSVIT 109–110

Skupovi

Učio sam skup do skupa,profesor mi dobar bješe,sve sam mudro savladaosvi problemi se riješe.

Učio sam noću danju,sanjao probleme skupa, nisam znao gdje me čekamoja prva školska klupa.

Nađoh ime urezanošestarom što papir bode,prestadoše svi skupovikao u pijesku kaplja vode.

Nepotrebno učio samsve probleme što skup stvori,sve prolazi kao rijekakoja ništa ne govori.

I skupovi nepotrebnonose problem do problema,može bez njih matematikabolje joj je kad ih nema.

121DJEČJA KNJIŽEVNOST

Nikša KRPETIĆ

Velika matura Polagali žapci veliku maturupred Žapčevom barom, svi u istu uru.Tema, jasno, tajna, al’ sama se nudi:skakanje pred rodom, sve dok ne poludi.

Tisuće je đaka, kreket je sve jači,sve su to budući s diplomom skakači.Tek što s himnom počnu, na krek zborovođe,uz panični kre-kre – profa Žabo dođe.

„Javila je roda“, u mikrofon reče,„prejela se riba, želudac je peče;jer ne može doći na ovu maturuneka pozovemo pelikana Juru.“

Skočiše svi žapci, ne će ni da čujuza zamjenskog Juru pa u baru pljuju.Hoće ispred rode pokazati znanje,kako je od vijeka, ne će olakšanje.

Profa Žabo sluša i duboko diše,potporu im daje dok skakavca siše.Odgodi maturu, uz mrvicu zlobe – dok roda ne riješi probavne tegobe.

Jedna stara priča Jedna Stara priča, u toplom kutiću,pričala je priču o hrabrom mladiću:Voljeli se mladić i lijepa princeza,njezinu ocu, kralju, smetala ta veza.

Kralj mladiću reče: „Vidiš onog zmajastrašnu vatru riga od kraja do krajakraljevstva mog silna. Skrati ga za glavupa ćeš dobit’ krunu, princezu i slavu.“

Mladić uzme sablju, križ digne visokoi zamoli pčelu: „Badni ga u oko.“Pčela ga oslijepi, oblak pljusak sasu,mladić trže sablju, zmaju glavu rasu.

Jedna Mlada priča tad se glasno javi:„Ali, draga bako, mi smo sasvim zdravi.To su sve gluposti, da na kažem laži,mladež danas čita i po Googleu traži.

Slušaj što sam našla: Bila jedna cura,lijepa, siromašna, željna avantura.U Njemačku pođe, dobije na lotu,kupila je muža, doživjela stotu.“

123AFORIZMIAFORIZMI OSVIT

Ivan BRADVICA

OSMISLICE

AforizamAforizam je esencija iskustva.

Buđenje

Probudi razum.

DušobrižnikDušobrižnik brine kako ćeš ti misliti radi

njegove koristi.

OdanostOdanost istini je jedina nepristranost.

Presedan

Nema dana bez presedana.

RiječRiječ je ambalaža duha duše.

SkrivanjeMnogi vrazi se iza Boga skrivaju.

Suveren

Divljak je suveren.

TezaU ničem je sve.

Zlo

Kad je zlu dobro, dobru je zlo.

ŽivotŽivot je stvarati održavanje života.

***Život je upoznavanje s nerješivošću

istinske pravde.

124 OSVIT 109–110

Danko IVŠINOVIĆ

AforizmiProljeće je kasnilo, ali su računi stizali na vrijeme.

Kada se veliki tuku, mali nisu u Bruxellesu, nego pod stolom! Svaku podnesenu ostavku, već je podnio narod.

Mi lajkamo, afere prolaze.Što god radiš silom, silno ćeš pogriješiti.

Epigrami

NikakavOn je,

ono baš,nikakav.Dakle,

za politikusamo takav.

RadniciKako nekada,tako i sada.

Radnici su ljudikoji žive

od svoga jada.

Dream teamAmerički

Dream teampuni koševe.Naš krim-timpuni džepove.

R.I.P.Otišao je

u mirovinu.Počivao u miru!

SvojMa treba biti svoj,pa makar i ne bio sav svoj!

RučnaSizife, Sizife,

prekini već jednom tu rabotu mučnu: Zategni ručnu!

125AFORIZMI

SizifTko god nema nekog

tko će ga pogurati,taj mora kao Sizif,kroz život gurati.

FaktSve je manje

teške industrije,a sve više

teške sirotinje.

Prebaci uljezaRusi su dali Tolstoja,

Dostojevskog, Jesenjina…,ali i Lenjina, Staljina,

Putina i Puškina.

BrojKada jednom stane

ruski ratni stroj,stradalnik će biti najobičniji broj.

126 OSVIT 109–110

Ivo Mijo ANDRIĆ

AFORIZMI I SLOBODNE MISLI

Najsretniji su oni koji ne idu na posao, a posao im ide.

&Ide mu od ruke samo onda, kad je zavlači u tuđe džepove.

&U početku sam bio izvan sebe. Kasnije sam se povukao u sebe.

&Dok budale pametuju, pametni luduju.

&Onaj tko igra na sve ili ništa, obično nema ništa.

&Povucite paralelu, prije nego podvučete crtu.

&Mrtav-umoran nije dovoljno ni mrtav, niti umoran.

&Bolje je dići ruke od svega, nego na sebe.

&Je li nemoralno odbiti nemoralnu ponudu?

&Nema opasnosti od rata tamo gdje su predsjednik i premijer ratni dezerteri.

&Izgubljeni posao u Hrvatskoj potražite u Njemačkoj. Tamo će te ga sigurno pronaći.

127AFORIZMI

&Dok smo mi hvatali zalet, oni su hvatali maglu.

&Lukav čovjek nit luk jede, niti luk miriše.

&Otkad smo potonuli, jedemo samo plodove mora.

&Niže možemo. Dalje ne možemo.

&Suočen sam s nedaćama. Žena ne da, pa ne da.

&Stabilni smo samo kad klečimo.

&Ne držite političare za riječ. Past ćete.

&Osvetoljubiv čovjek ljubi iz osvete.

&On je nevjerojatan. Nikomu ne vjeruje.

&Nije vidio granicu, sve dok je nije prešao.

&Idem svojim putem. Ne idem nikuda.

&Otišao je u krajnost. I… još se nije vratio.

128 OSVIT 109–110

&On je brižan čovjek. Briga ga za druge.

&Nije kod nas sve pusto. Pusta su samo polja.

&Ne ubijaju se oni koji ubijaju.

&Ne držimo mi do lonca, koliko držimo do poklopca.

129PRIČOM I(LI) FOTOGRAFIJOM DO NAGRADE

PRIČOM I(LI) FOTOGRAFIJOM DO NAGRADE OSVIT

PRIČOM I(LI) FOTOGRAFIJOM DO NAGRADE

Mostarski sajam gospodarstva i Društvo hrvatskih književnika Her-ceg Bosne organizirali su i ove godine natječaj za pisane radove i fo-tografije: Pričom i(li) fotografijom do nagrade, tema ovogodišnjega natječaja bila je „Ne prekoračivši kućnoga praga, svemir se upoznati može“.

Na ovogodišnjem natječaju najboljim radovima proglašeni su: foto-grafija Josipe Merdžan, učenice 2. r. Srednje škole Čapljina, u kategoriji srednjoškolaca; literarni rad Dragana Bobana, učenika 1. r. Gimnazije fra Grge Martića u Mostaru, u kategoriji srednjoškolaca i literarni rad Lorene Vidačak, studentice Fakulteta prirodno-matematičkih i odgoj-nih znanosti Sveučilišta u Mostaru, u kategoriji studenata.

Objavljujemo nagrađene radove i fotografiju.

FotografijaJosipeMerdžan,učenice2.r.SrednješkoleČapljina

130 OSVIT 109–110

Dragan BOBANučenik 1. r. Gimnazije fra Grge Martića u Mostaru

NE PREKORAČIVŠI KUĆNOGA PRAGA, SVEMIR SE UPOZNATI MOŽE

Pitali smo se kako je to biti zvijezda. Kako je to gorjeti, sjati, na onom beskrajnom namreškanom moru što odražava se u zrcalu Njego-va prečistoga lica. Kako je to svoje korijene puštati u polju koje žanje srp mjeseca. Kako je to biti dragulj na vršci igle kompasa koji vodi i kazuje put onima koji znaju gledati. Pitali smo se... A sada svi to znamo.

Znamo kako biti zvijezda ne znači samo svijetliti, nego odolijevati naletima tame koja se svim silama trudi nadvladati naš sjaj te ispiti i zadnji trak našega plamena sve dok od nas ne ostane samo hladna, mrtva ljuštura sjedinjena s naizgled neprolaznom prolaznošću. Znamo kako biti zvijezda znači pustiti svoje udisaje i izdisaje da teku u ritmu spoznaje da je tama tu samo kako bi naglasila naše svjetlo, a oni koji to zaborave sami se bacaju u njezine britke ralje. Sada znamo da biti zvi-jezda znači odcijepiti se od ostatka zvjezdanoga jata kako se naše iskre ne bi miješale u prizmi još silnijega sjaja koji bi prizvao neutaživu žeđ tame. Svi smo mi sada zvijezde. U ovoj eri sumnje koja žiće čovječan-stva nagriza oštrije od savjesti. U ovoj eri smrti, rata, beznađa.

Kada će sve ovo proći? Pitanje se samo oblikuje na korijenu moga jezika i odbija se rastvoriti, poput svih ostalih neizrečenih besjeda. Kada će sve ovo proći?

Pokušavam ne misliti. Pokušavam. Ali, je li moguće ugledati zrake sunca kroz naočale od crnoga turmalina koje nam na zjenice staviše bezbožni bogovi?

Pitali smo se kako je to biti ptica, izdanak Božje misli koji pluta Njegovim dahom. Sada znamo. Sada, svi smo mi ptice u zgusnutom nebu poklopljenu staklenim zvonom i obojenu temperama oluje, koje su prisiljene hodati. No, one već vjekovima neprestano lete i zaboraviše


kako se stavlja noga ispred noge. Pitaju se, za što će im uopće sada kri-la, osim za otežavanje hoda, ali one ne vide. Ne vide da se, umjesto da očajnički traže zaklon od oluje na čistini života, svojim krilima mogu obaviti te tako spriječiti oštre kapi suza vjetra da prodru u srž njihova bitka. Ne vide jer su im oči postale slijepe za sve ono što trebaju sami otkriti, za sve ono što im nije dano na blještavu pladnju izokrenuta sun-ca.

Zar nismo svi katkad očiju iz kojih se prelijeva čežnja promatra-li svoj jureći život, žudeći za posjedovanjem okova koji, umočeni u beskonačni luk Mliječne staze, umiju uhvatiti i zarobiti neuhvatljivost trenutka i njom obrubiti postojanost našega duha? Sada, Vrijeme nam se darovalo; prazna amfora što iščekuje biti ispunjena smrvljenim ame-tistom poškropljenim zlatnim suzama. Sada, svijet je stao, obavijen Tišinom kao koprenastom izmaglicom, a naša srca šapuću glasnije no ikad. Poslušajmo ih, uronimo duboko u sebe i otkrijmo još neistražene predjele svoje gore što se, poput sklopljenih ruku, k jednoj zvijezdi oš-tro uzdiže i cijepa svoju sjenu. Sada, više nego ikad, razotkriveno nam je spoznanje što poput sidra nade pruža mirnu luku – Ne prekoračivši kućnoga praga, svemir se upoznati može.

Knjige. Ta neiscrpna vrela istine, saznanja, intrige. Te nenametljive i neprimjetne pratiteljice koje uvijek slušaju i koje nas nikada ne će iznevjeriti. Ta zrcala u kojima možemo vidjeti samo ono što je unutar nas. Ti modri, staklasti oceani slatkih valova – što dublje zaranjamo u njih, to se sve teže vratiti na površinu... Što su knjige nego svežanj bi-jelih stranica prošaranih isprepletenom tintom? Ali kontrastom bjeline istih tih stranica i gustoće te iste tinte jedan čovjek, to maleno, smrtno biće, može zadobiti krila kojima će se uzdići do čistoće nebeskih visova i promatrati neproniknute zjenice Smisla. I sve to zbog snage Riječi. U početku bijaše Riječ, Riječju smo stvoreni, Riječju smo od smrti otku-pljeni i Riječ nam je ostavljena u naslijeđe, da po njoj ravnamo životnu stazu i da podatnost njezina tkiva oblikujemo svojim zamislima.

Koliko li su samo stoljeća i stoljeća alkemičari proveli u krvi i zno-ju, svim silama nastojeći proizvesti eliksir besmrtnosti? Koliko li su samo života protratili, pokušavajući shvatiti u čem griješe? No, nisu

132 OSVIT 109–110

uspijevali uvidjeti kako se do vječnoga života ne može doći nikakvim materijalnim sredstvima, nego kako je jedini put upravo – Riječ. Od Vječnosti poslana, postala je esencijom bivstvovanja, te ujedno jedini način za ovjekovječiti vlastito postojanje, zamrznuti ga jednim jedinim trenom unutar nezaustavljive bujice vjekova.

Svaki pisac nije samo pisac. Svaki pjesnik nije samo pjesnik. Onaj koji piše ujedno se ne boji u pobješnjelu oluju poći slabašnom lađom kako bi na plutajućem otoku zidao svjetionik kamenom svoje krvi i svjetlom svoga dara, zato što zna da će pomoći nebrojenim izgubljenim mornarima. Onaj koji piše u svoj je svojoj neshvatljivosti i nedostiž-nosti jednostavan, ponizan. Onaj koji piše vječni je sluga Ljubavi jer prizmatični njezin dah okiva u vremenu kako bi bio zvijezda vodilja neprolaznosti koja je uvjerena da je prolaznost. Onaj koji piše u tmastoj noći plete gustu mrežu od nebrojenih niti kako bi ulovio svaku uspome-nu na dan i pretočio je u stih na čijoj će iskri zapaliti ulične svjetiljke. Onaj koji piše živi stopljen s prirodom i ono što od nje uzima, u pje-smama joj vraća, i iz nje crpi svaku svoju misao. Onaj koji piše zna da umrijet će, ali i da ne će. Onaj koji piše shvaća da je ovozemaljski život samo patnja, gorka za one kojima je pogled vječito unazad okrenut pa ne vide ništa doli kruta, okrvavljena kamena na svojim leđima, a slatka za one kojima oči na cilju prebivaju, a noge čvrsto na zemlji stoje. Onaj koji piše ima snagu promijeniti tijek rijeke, koja u močvaru je utjecala, prema vječnom moru. Onaj koji piše, svojom paletom koju jesen mu darova može obojiti svijet u koju god boju želi. Onaj koji piše livadu posutu cvijećem natapa suzama kako bi stablo života plodonosnijim bivalo. Onaj koji piše ima snagu u duši probuditi osjećaj koji joj je pot-puno nepoznat bio. I, naposljetku, onaj koji piše, piše upravo zato što sluša milozvučan pjev Tišine, blagotvorne najade, i njezine note preko njegovih se misli pretaču na papir.

Pisana riječ vjekovječna je enigma, alegorija, paradoksalna apstrak-cija i nikad ne smijemo prestati biti duboko fascinirani i opčinjeni priz-matičnošću i slojevitošću njezine snage kojom može promijeniti svi-jet, mijenjajući pojedinca, korak po korak; njezinim umijećem da nam daruje točno ono za čim tragamo – gladnima znanja servira filozofsku


učenost, umorne okrjepljuje bijegom od stvarnosti, one željne pustolo-vine odjene u kože mnogih ljudi kako bi im u srž duha usadila razbori-tost i predumišljaj, a onima koji ne znaju za čim tragaju može darovati sve to, samo ako se usude otvoriti oči i zakoračiti u nepoznato. I sve to sa svoga kućnoga praga.

Kako spoznati svemir, kozmos, beskonačnost, bezgraničnost, svrhu, Njega? Nije li taj čin ravan pokušaju pretapanja mora u kristalnu čašu? Jest. No, u svojim su odisejama traganja za neuhvatljivošću najdalje došli oni koji su se zadovoljili tim da u soli mora operu svoju čašu, prislone je oku i kroz nju, kao kroz durbin, gledaju prema mjestu lišenu okova prolaznosti, u kojem se isprepliću zemlja i nebo – prema obzorju – shvativši koliko su zapravo maleni. I oni koji su to uspjeli, postigli su to ne iskoračivši iz svoga doma, svoje nutrine, potrage za samim so-bom, trajne retrospekcije, introvertiranosti. I upravo su takvi ljudi kroz sve vjekove bili nazivani boemima, smatrani povučenima, izopćavani iz društava. A zašto? Jer su iz svoja četiri zida vidjeli dalje od mnogih koji i dan danas stoje na vrhuncima gorja, pokušavajući dotaknuti onu crninu što se proteže nad njima, ne znajući kako to što se trude doseći nije svemir, nego tama njihovih zatvorenih očiju, sizifovska stijena koja zaklanja svjetlost.

Ako bi svi očistili ispred svoga kućnoga praga, čitav svijet bi bio čist, reče jednom netko. Želimo li proniknuti u misterije vječnosti leb-deći na krilima pisane Riječi, prvo moramo shvatiti kako zidovi nisu tu da bi nas odijelili od svijeta, nego da nam pruže mir, Tišinu. Mora-mo odbaciti sve ono što nam priječi pogled, sva bogatstva, očekivanja, stranputice. A ako sada nije savršeno vrijeme za temeljito čišćenje i pospremanje svoga ognjišta, sada, kada smo svi povezani istom onom silom koja nas razdvaja, sada kada nam je darovano Vrijeme, kada oči se otvaraju i kada rađaju se pjesnici, onda zaista nikada ne će ni biti!

134 OSVIT 109–110

Lorena VIDAČAKstudentica Fakulteta prirodno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveu-čilišta u Mostaru

NE PREKORAČIVŠI KUĆNOGA PRAGA, SVEMIR SE UPOZNATI MOŽE

Znala je i prije nego je ustala javiti se na telefon. Povukla je preki-dač na noćnom ormariću i lampa je osvijetlila njezinu stranu kreveta. Kada je s druge strane slušalice nepoznat glas vojnika rekao očekivanu rečenicu, zahvalila je i poklopila. U sobi je vladala teška tišina, gotovo jednako teška kao pritisak njezine prazne sobe, prazne postelje i sada praznoga života. Svemir još uvijek nije bio ni otvorio oči, a u tami su se već čuli njezini prigušeni jecaji.

***

Osjećala sam u sebi da je ovaj trenutak previše intiman da bih ostala promatrati pa sam napustila scenu spustivši knjigu na stol. Još jedna pročitana. Ustala sam i zijevajući se protegnula na putu do kuhinje. Od planine posuđa u sudoperu sam jedva uspjela napuniti šalicu vodom. Čistih čaša odavno nema. Pidžama koja je na meni izgubila je izvorni oblik od silna nošenja, a pri povratku na kauč primijetila sam obris svoga tijela utisnut u kauč. Kada sam tek počela svoj mali eksperiment, činilo mi se da je nemoguće biti toliko odsutan iz svoga života, a opet biti toliko prisutan u tuđim. Sada mi se stvarnost čini tako dalekom, konceptom koji je toliko relativan da ga ja u svom životu mogu skroz zanemariti. Doručkovala sam dvije šnite tosta i time utišala prazan že-ludac koji me ometao pri potpunoj imerziji u sljedeću priču.

***

U trenutku kad je izišao iz aviona, shvatio je da nikad nije putovao sam. Bez partnera u avionu, bez nekoga da ga dočeka na aerodromu. Supruga mu je doma, odabrala je ostati nakon sinoćnje svađe. Poku-pio je svoje stvari i podigao ruku ispred izlaza kako bi dozvao taksi.


U hotelu je bio prije ponoći. Unatoč svađi, na putu do supermarke-ta stigla mu je poruka od nje, pitala je kako je putovao i je li sve u redu. Odgovorit će joj ujutro, reći će da je već bio zaspao kad je poruka stigla. Oboje će znati da je to laž. U supermarketu je ukupno troje ljudi, uključujući njega.

Mlada djevojka na odjelu zaleđene hrane zamišljeno skenira artikle, u prolazu mu se nasmijala, ali ispod njezina osmijeha je očito pitanje „Što ti radiš ovdje?“ Znao je da naspram neonskih svjetala gotovo pra-zna supermarketa odudara od standardnih kupaca u ovo doba. U svoju košaru je ubacio nekoliko artikala: kruh za sutra, dvije staklenke vode, gotove obroke zapakirane u plastične posude. Sve ono što mu je tre-balo kako ne bi morao plaćati hotelske obroke. U ovakvim trenutcima mu je bilo jasno koliko se u svom svakodnevnom životu oslanjao na gustoću rodnoga grada koji je toliko mrzio, ali mu sve više djeluje da je to bila posljednja barijera između njega i koncentrirane usamljeno-sti. Na izlazu iz radnje zapalio je cigaretu i pokušao se fokusirati na udisanje i izdisanje dima kako ne bi mislio na svoje tijelo, svoju kožu i postepeno propadanje svoga bića u prašinu. Nije ga iznenadilo kad ga je djevojka iz marketa dozvala. Nije ga iznenadilo ni s kojom joj je lakoćom ponudio svoju cigaretu kad ga je pitala ima li još jednu.

***

Ostatak knjige je predvidljiv, čak i slučajno saznanje njegove supru-ge Laure za prijevaru. Ova priča me podsjetila na to da gledajući širu sliku, ta djevojka je bila samo prolaznik u njihovu životu, da nije pore-metila rutinu dva automobila parkirana ispred obiteljske kuće ni zajed-ničke mantile s njihovim inicijalima. Kada sam pokušala ustati, uhvatio me grč u desnoj nozi te sam brzo sjela natrag. Vani je već bio mrak. Kad sam ustala posramljeno sam prošla sam kroz neuredni hodnik i ignori-rajući hrpu neotvorene pošte ispred ulaznih vrata, oprala zube i uvukla se u nepospremljen krevet. Nisam odmah mogla zaspati, razmišljala sam o iskustvu kroz koje sam danas indirektno prošla. Neshvatljivo mi je kako je Laura osjetila da nešto nije u redu prije nego li joj je rečeno, kako se oglasio neki alarm u sigurnosnom sustavu njezina braka i ona je poslušala. U satima poput ovih, kada se iskustva iz života izmišljenih ljudi sliježu u stvarno sjećanje moga uma, kada sam gladna iskustva

136 OSVIT 109–110

stvarnoga života i vlastite emocije jasno mi je kako zvijezde postaju praznine u svemiru. Kako od nekad najsvjetlije stvari nastaje praznina koja je sposobna samo upijati energiju svoje okoline. S tom mišlju sam utonula u kratak san. Taj san me više umorio nego što me odmorio i imam osjećaj da nisam ni spavala. Omamljeno sam pružila ruku k polici s knjigama i uhvatila prvu što mi je došla pod ruku.

***

„Vidjet ćemo se iza tržnog centra nakon predavanja“, rekla je i u njezinu drhtavom glasu se čulo uzbuđenje. Vratila se u amfiteatar i is-ključila tonove na mobitelu kako bi mogla u tišini provjeravati vrijeme do njihova susreta. Kada je konačno došao kraj predavanju, stvari je strpala u torbu i potrčala do mjesta susreta. Ljetno poslijepodne i miris soli u zraku dok je osjećala toplinu njegova dlana pod svojim bili su dovoljni da izmame osmijeh na njezinu licu. Valovi su lijeno udarali o stijene i na nebu je polako nestajao svaki tračak sunca. Odlučili su sjesti u kafić najbliži plaži čiji je parking bio skoro prazan, rujan je bio do-voljno topao da se ljudi oslobode iz svojih limenih kukuljica i prošetaju do odredišta.

„Znaš, danas sam otkazao planove za slučaj da me pozoveš“, rekao joj je iza šalice kave prije nego je otpio gutljaj. Zarumenila se i pogle-dala prema moru. „Zar smo toliko ozbiljni?“, pitala je lažirajući drama-tičnost glasu. On je samo prevrnuo očima i stavio ruku preko njezinih ramena. Rujan se rastopio polako i neprimjetno, poput morske pjene na pješčanoj plaži, poput tankih niti sladunjavih osjećaja koji su ih vezali. Dok su sjedili na klupi onoga posljednjega jutra samo nekoliko dana nakon te kave naslonio je glavu na njezino rame i duboko udahnuo miris mora, njezina parfema i ispod svih tih slojeva, njezine kože. Sav zrak koji je ona udisala odjednom se činio tako ograničenim jer ga ne će više dijeliti s njim, njezino tijelo kao strani organizam čiji ritam poznaje bolje od vlastitoga. Prije mjesec dana kada su jedno drugo još uvijek mijenjali na bolje činilo se kao da je dovoljno samo živjeti za nadu da će se nešto promijeniti i da će se mjesta na kojima se ne uklapaju izgla-diti kako bi se na kraju ipak uklopili. Ali istina je bila da se ljudi rode u jednom obliku i bez obzira na sve promjene koje na sebi učine, bez obzira na sve one neizbježne učinke društva, ostaju vjerni sebi i odre-


đene granice ne prelaze. Bio je sretan da je barem imao jedno razdoblje kada se osjećao bezbrižno i osobu koja je učinila da barem pomisli na pomjeranje vlastitih granica. U njegovu umu, bilo je dovoljno što je uopće bila njegova, bez obzira na to što ju je on i izgubio.

***

Ovakve priče učine da se osjećam kao da živim u sterilnom pro-storu života, negdje u predgrađu velikoga grada u kojem drugi ljudi svoje živote žive u svim bojama i svim nijansama. Prilikom svako-ga razgovora s nepoznatom osobom osjećam instinktivan trud da na-domjestim atrofiju svojih društvenih mišića. Trudim se živjeti toliko pažljivo da ne ostavljam nikakav trag da sam uopće živjela. Dopustim sebi pokoji trenutak sumnje, u ovaj eksperiment stjecanja iskustva iz galaksija života drugih ljudi, u svoju sposobnost da se vratim stjecanju vlastitih iskustava nakon svega, u svoju sposobnost da imam život pre-ko ovoga kućnoga praga. Dok ležim na svom kauču prelivena zlatnom svjetlošću zalazećega sunca i čujem svoje tiho ritmičko disanje, osje-ćam izuzetnu privrženost ovim pričama koje znam, ljudima koji se čine kao da su moji i ovoj uvježbanoj rutini uhođenja života koji postoje samo na papiru. Posljednji trenutci dana su se rasprsnuli poput sitnih mjehurića sapunice i san me već polako počeo hvatati. Prepustila sam se.

Nakon blještavih polusnova čula sam isprekidan cvrkut ptica i tr-gnula se. Ispod stola pored kauča se nalazila niska hrpica knjiga koje sam pripremila za ovakva rana jutra kada nisam imala snage ustati se do police. Zijevajući sam uzela prvu s vrha.

***

Maria nikad nije voljela Moskvu, iako je grad prelijep sa svojim post-komunističkim šarmom. Osjećala se kao da ne pripada u mjesta čiji materinji jezik ne govori, kao da propušta nešto nedokučivo što je zajedničko ostatku grada. Uostalom, bilo je kasno pokušavati napraviti dom od mjesta gdje si rođen nakon trideset godina progonstva. Opazila ju je u baru, kratke crvene kose i oštrih jagodica. „To mora biti ona“, pomislila je. Izgladila je zamišljene bore na haljini i prišla šanku.

138 OSVIT 109–110

„Hej, oprosti što kasnim. Trebalo mi je vremena da nađem ovo mje-sto“, rekla je posramljeno.

„Nema veze, nisam ni sama dugo tu. Ja sam nam naruči-la, nadam se da je to u redu“, odgovorila je Katerina i skrenula po-gled. Maria se fokusirala na praćenje konobara koji su neumor-no služili mnogobrojne goste. Jesu li susreti drugih ljudi s njiho-vim roditeljima neugodni i kada se znaju čitav život? Ili je to samo slučaj kod onih koji se upoznaju u odrasloj dobi djeteta? Čitav susret je bio jako napet i Maria je imala osjećaj da postoje strune između njih koje su toliko napete da bi na najmanji komentar na račun Ka-terinina izostanka iz njezina života mogao poremetiti ovu ravno-težu koju sad imaju. Maria je prokleta jer joj njezina radoznalost ne da mira, jer želi znati sve detalje ma koliko ružni i bolni bili, kao da samo želi staviti prst na plamen da se uvjeri da je stvarno vruć. Nije si mogla pomoći i usred Katerinine priče o povijesti restorana odlučila je postaviti to pitanje.

„Katerina, zašto si otišla?“, čula je svoj glas kao što čuje tuđi, jer ova hrabrost definitivno nije pripadala njoj. Katerina je šutjela. Otpila je gutljaj svoga pića vidno pokušavajući pokupiti dijelove svoje iznenađe-ne podsvijesti, namjestila naočale na nosu i ispričala joj istinu.

***

Spustila sam knjigu na prsa. Razmišljam o tom koliko sam bogo-va i demona napravila od običnih ljudi, koji su na koncu isti kao i ja. Namjerno sam odabrala živjeti život u svoja četiri zida, preživljavati kroz živote drugih i upoznavati ljudske karaktere kroz likove na papiru. Pokušala sam pretvoriti vlastitu glad za društvenom analizom u praksu i napravila subjekte od svih likova koje možda nikad ne ću ni sresti i svih situacija koje možda nikada ne ću preživjeti. Ali, kada sam bila ovoliko sama sa sobom, u meni se sliježe spoznaja da je sve što sam željela da netko moj život uzme u svoje nemilosrdne ruke i prolije ga na stranice tako da ostane trajan trag moga života nakon što mene ne bude. Nakon ovoga razmišljanja ustala sam i nazvala dobro poznat broj. Vrijeme je da konačno prekoračim svoj kućni prag i sama spoznam svemir.

139OGLEDI I KRITIKEOGLEDI I KRITIKE OSVIT

Ivan SIVRIĆ

PREDSTAVLJANJE HRVATSKIH KNJIŽEVNIH KRITIČARA IZ BIH

Đakovački susreti hrvatskih književnih kritičara, Zbornik 23., OMH u Đakovu i DHK Ogranak

slavonsko-baranjsko-srijemski, Đakovo/Osijek, lipanj 2021.

U sklopu tradicionalne književne manifestacije koju organiziraju Ogranak Matice hrvatske u Đakovu i Društvo hrvatskih književnika iz Zagreba, preko Ogranka DHK slavonsko-baranjsko-srijemskoga, pla-nirano je predstavljanje književnih kritičarima hrvatske provenijencije iz Bosne i Hercegovine, odnosno, predstavljanje njihova književno-kri-tičarskoga djelovanja. Prethodne godine (2020.) upriličeno je predstav-ljanje književno-kritičarskoga pogona iz Republike Srbije, odnosno iz Vojvodine. Ovom je prigodom sa svrhom pripreme za manifestaciju tiskan Zbornik radova u kojem su objavljeni članci jednoga broja hrvat-skih književnih kritičara iz Bosne i Hercegovine.

Poziv organizatora Susreta upućen na DHK HB kao jedinu hrvat-sku književničku udrugu, prihvaćen sa zadovoljstvom, budući da se već dugi niz godina promovira, održava i napreduje suradnja dva se-strinska Društva putom različitih oblika sudjelovanja ili suorganizacije književnih manifestacija. Ponudu je bilo teško odbiti, bez obzira na svu neizvjesnost koja je svoje rodno mjesto imala u velikoj pošasti pande-mije, što je, dakako, ograničavalo ili sprječavalo „fizičko“ održavanje susreta. Ni trenutak se nije dvojilo, nego se razmišljalo o načinu pred-stavljanja „stanja književna kritike“ u Herceg-Bosni. Zadatak nije bio lak, jer trebalo je od prilična broja kritičarskih pera odabrati ona koja će, koliko-toliko vjerno oslikati stanje i položaj ovdašnje književne kri-

140 OSVIT 109–110

tike, ali posljedično i književni život u Herceg-Bosni. Prepoznato je očekivanje organizatora da se kroz prizmu DHK HB sagledaju glavna strujanja i kretanja, ne samo u književnosti, nego dijelom i u kulturi ovdašnjega ozemlja.

Odabir je pao na šest imena, članova DHK HB. U DHK HB se či-nilo razumljivim što je adresa na koju se organizator obratio bila Druš-tvo iz Mostara, budući da književnu scenu pomno prate dva književna časopisa iz toga grada, Osvit (časopis DHK HB) i Motrišta (časopis OMH Mostar) i tu se obilno podastiru ocjene, recenzije kao i ostva-renja pretežito hrvatskih književnika u Bosni i Hercegovini, ali i šire. U tim časopisima pronašli su mjesto autori i radovi koji ponekad nisu bili dovoljno zanimljivi mainstream medijima ovoga kulturnoga polja, a svojom težinom, kvalitetom i karakterom zaslužuju punu pozornost, kako u BiH tako i u regiji, kao i u tzv. trećim zemljama.

Dakle, u odabiru se vodilo idejom predstaviti važne autore, bitne književne tijekove, zanemarena ili prešućena kulturna/književna zbiva-nja i događanja, predstaviti život u provinciji koji svojom pojavom nosi osobitu dimenziju i drugi razlozi. U Zborniku je posebno istaknuto „…Svjedoci smo nastanka novih žanrova književne kritike. Uz već ‘udo-maćene’ prikaze i recenzije, danas se afirmiraju: predgovori, pogovo-ri, analize, komentari, kolumne, nastupi na javnim tribinama, okrugli stolovi i panel-razgovori. Oblikovani su novi profili književnih kritiča-ra, koji moraju biti upućeni pored književnosti i u kulturnu i političku osnovu suvremenih događanja i zbivanja, u duhovne, intelektualne i kulturne tendencije u svijetu…“.1 Zato se u izboru autora i kritika ra-čunalo na takvu strukturu te je izvršen odabir kritika takav kakav je ponuđen i od uredništva Zbornika prihvaćen. Pored toga, organizator Susreta je želeći predstaviti potpunije kritičarsko/književnu scenu u BiH, tražio da se pet književnih kritičara predstavi s po deset priloga, no kako je predloženo šest imena, prihvaćeno je da broj kritika bude i nešto manji. Tako je upućen poziv autorima da dostave odgovarajuće

1 Đakovačkisusretihrvatskihknjiževnihkritičara,Zbornik; OMH u Đako-vu i DKH Ogranak slavonsko-baranjsko-srijemski, Osijek, Đakovo/Osijek 2021., str. 19.

141OGLEDI I KRITIKE

radove. Međutim, kako su autori po svojim referencijama i ulogama različitih opredjeljenja pojavio se problem opsega članaka jer su neki prilozi bili neobično opsežni (razumljivo, jer se radilo o studijama), a dogodilo se i to da je pristiglo nekoliko priloga o istom književniku, pa se to nastojalo izbjeći u želji da se uz književnu kritiku predstavi i slika o više književnika i tema o književnom aktualitetu u BiH.2

Zbornik je raspoređen u nekoliko poglavlja: uz „Uvodno slovo“ glavnoga urednika („‘Okusi’ književne kritike: između prešućivanja i plijevljenja“ te izvješća o minulim Susretima), zatim „Hrvatski književ-ni kritičari u Bosni i Hercegovini“ (abecednim redom: Ivan Baković, Marina Kljajo-Radić, Antun Lučić, Šimun Musa, Mato Nedić i Ivan Sivrić). U sklopu tog poglavlja je prilog „Književna kritika ima po-sebno mjesto u aktivnostima DHK HB“, „Životopisi autora i autorice“ zastupljenih u izboru te posljednja poglavlja u šest cjelina odabranih kritika/studija autora, poredanih također abecednim redom. Razlozi za ovakav odabir je moguće pripisati činjenici da su svi autori bili prevažni u funkcioniranju Društva, ali i želji da se predstave autori sa Sveučilišta u Mostaru, s obzirom na okolnost koja se počesto ističe da ono znači okomicu hrvatske kulture, znanosti i umjetnosti (prof. dr. Antun Lučić, prof. dr. Marina Kljajo-Radić i prof. dr. Šimun Musa, akademik) te iz „neinstitucionalne“ književne kritike (prof. Ivan Baković, prof. Mato Nedić i prof. Ivan Sivrić) kao vrlo plodni pratitelji književnih zbivanja (kao recenzenti, lektori, promotori itd.). Naime, kako je organizator tra-žio pet reprezentativnih imena, a eto uvršteno je šest, nužno je dodati da je ostalo bar još toliko važnih kritičarskih imena; njima isprika, nisu uvršteni ovaj put, nadati se drugim prigodama. Uglavnom, ovakva slika može zadovoljiti zahtjeve jer je u prilozima, doduše kratko, predstav-ljeno još desetak kritičarskih imena, ali i važnih književničkih imena. Izvan kruga DHK HB nije predstavljeno ni jedno kritičarsko ime, kojih, doduše, ni nema puno.

Bilo bi pretenciozno u ovom osvrtu posebno predstavljati svakoga od autora, ali smo dužni bar spomenuti da su u poglavlju koje popunja-

2 Ove napomene mogu pridonijeti razumijevanju sadržaja Zbornika u kojem su neki autori zastupljeni s više članaka, a neki s više stranica.

142 OSVIT 109–110

vaju članci I. Bakovića sadržane kritike posvećene djelima: Joze Maši-ća, Nade Đerek, Grge Mikulića, Ive Raguža, Ljube Krmeka, Mare Cice Šakotić, Srećka Marijanovića, Ante Bošnjaka, Silvestra Ištuka i Marija-na Mandića, književnika koji doprinose književnom pogonu DHK HB i aktualnoj književnoj sceni. Članci su koliko informativni toliko isto i pouzdana ocjena karaktera, dometa i važnosti književnika iz Hercego-vine koji pronalaze i zaslužuju svoje mjesto u književnosti.

„Izbor iz kritika i studija“ Marine Kljajo-Radić obuhvaćaju dio opusa: Mije Tokića, Božidara Prosenjaka, Ivana Slamniga, fra Šimuna Šite Ćorića, Vesne Parun, Šimuna Muse i Zdravka Kordića, u kojem se studiozno i emfatično nude pouzdane ocjene zasnovane na ozbiljnu metodološkom temelju. U ovom prilogu je vidljivo kako se ovdašnja književna percepcija ne ograničava samo na „domaće autore“ i prostor Herceg Bosne, nego svoj interes proširuje na druge prostore te zadani cilj dosljedno ispunjava.

„Izbor iz kritika i studija“ Antuna Lučića je osobit prinos književnoj kritici i znanosti o književnosti. Njegujući već dugo studiozan odnos prema književnom stvaralaštvu Antun Lučić je u opsežnim člancima o Dragi Čondriću, o književnoj mapi Vladimira Bubrina i Vinka Grubi-šića (Croatian Academy of Amerika iz New Yorka 2015.), Vendelinu Karačiću, Peri Pavloviću, Mili Pešordi, o Suočavanju s putem kroz pje-sništvo, Stojanu Vučićeviću i Josi Živkoviću, dosljedno pokazao svoj književni, kritičarski i znanstveni image koji se nikada nije ni zadrža-vao na banalnostima rutinerskih opservacija, nego je ponirao u dubine pjesničkih imaginacija i nastojao ih učiniti dostupnim svima koji zaslu-žuju biti im dostojni.

U „Izboru iz kritika i studija“ akademika Šimuna Muse susrećemo se s osobitim pristupom probranim književnim imenima, koji jest knji-ževno-kritički, no i znanstven u punom značenju. Njegovi osvrti/stu-dije o Gojku Sušcu, Janku Bubalu, Vladimiru Pavloviću, Fenomenu Bakula, Kordićevoj (Lucijan) atomskoj lirici, O pjesništvu Krešimira Šege i Putopisnoj prozi Mihovila Pavlinovića, svjedoče o slici knji-ževne produkcije u Herceg-Bosni koja svojim doprinosom predstavlja

143OGLEDI I KRITIKE

nezaobilazan doprinos ukupnoj hrvatskoj književnoj kulturi i dakako književnom stvaralaštvu.

„Izbor iz kritika“ Mate Nedića se doima kao reportersko izvješćiva-nje „s lica mjesta“. Naime, njegovi prilozi su kratki, sočni i „ubitačni“, pogađaju u srž stvari i pouzdana su orijentacija za snalaženje u suvre-menoj i gustoj književnoj produkciji. On svojom akribijom obuhvaća aktualne autore: Stanka Krnjića, Pašku Melvana, Petra Eleza, Vlastu Markasović, Tomislava Marjana Bilosnića, Ružicu Martinović Vlaho-vić, Stijepu Mijovića Kočana, Luku Markovića i Vinka Juzbašića, ocje-njujući njihove domete, ukazujući na bitne i manje važne doprinose, čak i nedosljednosti da bi svoju dužnost kritičarskoga nadzora obavio odgovorno i pouzdano.

„Izbor iz kritika i studija“ Ivana Sivrića sadrži priloge posvećene: Nikoli Martiću, Maku Dizdaru, Stjepanu Krasiću, Mirjani Vasilj-Zuc-carini, Zdravku Kordiću, Anti Zirdumu, Ružici Soldo, Stanku Krnjiću, Srećku i Bernardu Marijanoviću te Mati Sušcu. Članci su prilozi sa znanstveno-stručnih skupova, recenzije, osvrti u kojima se nestandar-dnim književno-kritičarskim postupkom pokušava predstaviti panora-ma književnoga stvaralaštva i interesa u Herceg-Bosni. Budući da je riječ o člancima autora ovoga priloga, ostavljam čitateljstvu da samo procijeni opravdanost ovakva pristupa i doprinosa književno-kritičar-skoj agendi.

U najmanje dva poglavlja Zbornika je obuhvaćeno više književnika, pjesnika i kritičara koji su obilježili aktualno vrijeme svojim doprino-som ili pak, možebitno, usmjerili književno i kritičarsko raspoloženje na određeni pravac, odnosno, smjer.

Zbornik je u formatu 24X17 cm, s 342 stranice, tiskan u Đakovu, lijepo je opremljen, još u početku 2022. godine očekuje promociju u Đakovu, i eventualno u Mostaru. Jer Susreti na kojima je planirana pro-mocija nisu održani poglavito zbog sigurnosnih mjera vezanih za Covid 19; nadamo se da će novi godišnji Susret biti održani bez pandemijskih mjera i bojazni od zaraze. Književna kritika u DHK HB se pridružuje Susretima u tom očekivanju i želi svako dobro književnicima na gdje bili i kako god stvarali nova djela.

144 OSVIT 109–110

Mato NEDIĆ

PJESNIK SVOJE SUNCE TRAŽI

Drago Čondrić: Ljepota mira, Tonimir, Varaždinske Toplice, 2021.

Pri početku

Ispred i iza naših želja uvijek je misao koja se začela u svijesti i nagnala nas na pokret s ciljem ostvarenja htijenja i koja se, nakon oži-votvorenja želje, osvrće kako bi nam protumačila jesmo li uzaludno trčali ili smo odnijeli pobjedu. Drago Čondrić je pjesnik koji, potaknut željom da ispjeva svijet i čovjeka u svijetu, svoje htijenje oživotvoruje u poeziji kojom je nadahnuo dane svojega mira, onoga životnoga mira kada čovjek više nije radno aktivan, ali kada se, zato što konačno ima vremena za sve, može prepustiti užitku prikupljanja onih životnih iskara kojima može svijetliti i drugima i sebi u budućnost, prikupljanju zrelo-ga voća (jedna od njegovih zbirka upravo je naslovljena Cijeđenjezrelavoća) kako bi od njega stvorio nektar vječnosti. Poetska traženja Drage Čondrića započela su, kao i ona životna, davno, međutim, pjesnikom se Čondrić očitovao 2009. godine objavivši zbirku Evanđeljepočovjeku i njom zacrtavši smjer svojega poetskoga razvoja. Vrhunac toga razvoja svakako čini zbirka Sedamvelikihbiblijskihpoema, nagrađena trima najprestižnijim književnim nagradama. Danas, kada se Drago Čondrić očitovao kao pjesnik čija se poetska misao kreće u dva osnovna smjera: u smjeru transcendencije i u smjeru preispitivanja kršćansko-filozof-skih načela, može se ustvrditi kako je Čondrić pjesnik-tragalac, on traži Boga u svima i svemu, i on traga za čovjekom, ponajprije u čovjeku samom, onda i za čovjekom u Bogu pa u pjesmi „Ja, djelić sebe koji

145OGLEDI I KRITIKE

jesam“ kaže: Ah,kadbihmogaonaslutitisvojuvlastituneophodnostuRiječi,/Kojasdostojnomozbiljnošćujamčiprvotno:nekabude!

Ovim stihovima pjesnik dotiče istinu da smo svi zabilježeni u Riječi koja daje život, ne samo ovaj zemaljski, prolazni, nego i onaj vječni, u kojem nas očekuje, snagom pjesničkoga duha pjesnik to sluti, sjedinje-nje s Riječju, s Iskonom. Da bi čovjek došao do sjedinjenja s Vječnim, ne po svojoj zasluzi, nego po božanskoj Milosti, mora najprije biti čo-vjekom u sebi samom, mora se u svojim postupcima voditi iskonskim ljudskim načelima, a potom treba biti i čovjekom za drugoga čovjeka, pokazati drugim ljudima ljudsko lice kao da im pokazuje lice Božje (jer, Biblija uči, na sliku smo Božju stvoreni). Iskusivši i uspone i padove, i ushite i razočaranja, Drago je Čondrić kroz život nakupio toliko ži-votnoga iskustva da zasigurno, u godinama mira, ima što reći Čovjeku, svakomu onomu koji zna pročitati pjesmu, a znati pročitati pjesmu zna-či moći ju razumjeti, duhom ju prihvatiti i njezine poruke rasprostrijeti pred svojim i tuđim očima, kako bi se ugnijezdile u našim životima. Zaista, svaki čovjek, obogaćen životnim iskustvima ima u određenom životnom dobu što reći drugomu čovjeku, ali pjesnik ima za reći više zato što ga se svijet dotiče drukčije nego većine, zato što on ima i vre-mena i želje zastati, osvrnuti se, zapitati se i odgovoriti pa sve što je u trenutcima zastajanja i razmišljanja pronašao pretočiti u riječi, ne u one obične i svakodnevne, nego u one umjetnički nadahnute, koje imaju snagu univerzalne poruke i koje mogu svijetliti.

I.

Kao što je već rečeno, ako se promotri cjelokupan opus Drage Čon-drića, može se uočiti da se njegova poetska misao kretala u dvama smjerovima koji su međusobno povezani i isprepleteni, a to su traženje Boga i traganje za životnim smislom. Da bi se čovjek približio odgo-vorima na vječna životna pitanja, na koja zapravo sigurne odgovore ne može pronaći pa zato uporno i uvijek iznova za njima traga, mora se ogrnuti plaštem iskustva, ne samo životnoga, ovozemaljskoga, nego

146 OSVIT 109–110

treba posegnuti i za onim što je skriveno našemu sjećanju i našoj spo-znaji, za onim što se nalazi s druge strane, na strani vječnosti. U tom se traganju može i zalutati ako ne postoje sigurni oslonci, ako ne postoje pomoćnici koji bi nas poveli k izvorima spoznaje. Oslanjajući se na kršćansko učenje, napajajući se na svetopisamskim vrelima, pjesnik je Čondrić u dijelu svojega opusa poetski promislio o odnosu svjetovnoga i svetoga, čovjeka i Boga, prolaznoga i vječnoga. Da njegova potraga koja se kreće u ovom smjeru nije dovršena i vjerojatno ni ne će biti, posvjedočio je i pjesmama okupljenima u zbirci Ljepota mira. U pje-smi „Osjetiti bilo svemira“ on kaže: Izatobašjutroshoćuosjetitibilocijelogasvijeta.(…)Jer,osjećati,tojeljudski,aliosjetitiobriseduše/Svojeilionogdrugog,morabitizavjetsveti./Međutim,osjećatibilosvemira,dopuštenojeteksvecimaidjeci.

Završnim stihom, kao i cjelokupnim opusom, Čondrić kao da se oslanja na poetski krik Tina Ujevića, koji u pjesmi „Biti djeca“ (Ko-lajna,II.), vapi: IkadnemaNašegDuha,/međunamajednogsveca,/trebaibezbijelaruha/bitidjeca,bitidjeca. Pouka o potrebi da se odrastao čovjek u svojem traganju za životnim smislom u duhu približi čistoći djeteta, dječjoj nevinosti, nije samo zabilježena u pjesmama ve-likih pjesnika i u promišljanjima poznatih mislilaca – to je pouka koja proizlazi iz spoznaje da se djetinjom dušom doseže vječnost, a to onda znači smisao našega postojanja i trajanja. Upravo traženje toga smisla, neodvojivo od traganja za Bogom u čovjeku i čovjekom u Bogu, drugi je tematski krug Čondrićevih poetskih promišljanja.

U pjesmi „Jeka“ pjesnik pomalo rezignirano zaključuje da su sva ljudska nastojanja i sva traganja uzaludna pa ipak nastoji dalje, traži ne bi li osvijetlio ponore u koje propada razočarana duša onda kada se u njoj ugase nadanja, kako bi riječju dosegnuo vječnost. Hodeći kroz vri-jeme koje nije naše zato što je prolazno, danas jest, a sutra nije, krećući se svijetom koji nije njegov zato što se svijet neprestano mijenja, a u tom se svijetu mijenja i čovjek, tragač za smislom ponekad posustane u svojoj potrazi pa se pita ima li kraja neprestanomu lutanju, ima li lijeka bolu, hoće li sve jednom prekriti tama i gruda zemlje ili će se čovjek pretvoriti u zvijezdu pa će sjati s neba, kako to zapisa Antun Branko Ši-

147OGLEDI I KRITIKE

mić u pjesmi „Moja preobraženja“, ucrnemukenoćnihočajnika. Vjer-nik odgovor pronalazi u vjeri; pjesnik se snagom misli nastoji vinuti u visine poezije kako bi mu ona, ujedinjena s vjerovanjem, dala odgovor.

U poetskoj misli Drage Čondrića čovjek je Božje stvorenje, istina, nesavršeno, ali, zato što je proisteklo iz ljubavi, stvoreno je za ljubav, za njom traga, a tragati za ljubavlju znači svakodnevno dosezati ju i znati da je opet ostala nedosegnuta, da je malo izmaknula i da ju opet treba dohvaćati. U tom hodu za ljubavlju čovjek se približava prapočelu, a to onda znači i Svjetlosti, i koncu svojih traženja. Polazeći od takve misli, pjesnik u pjesmi „Diobe“ bilježi: UpočetkubješesvejednouJednom/Ispavašetvrdoukriluvječnosti.

Spoznaja da smo svi mi koji smo u život pozvani probuđeni u krilu vječnosti spasonosna je za čovjeka-tragača budući da ga takva spoznaja približava misli da će se pri zatvaranju životnoga kruga ponovno naći u krilu vječnosti, da će biti tamo očinski i majčinski ljuljan, njegovan kako bi se u novoj stvarnosti mogao životom protegnuti kroz bezvreme-nost. Ne samo Čondrićeva, nego i poetska traganja drugih pjesnika, za-počela su i razvijala su se s mišlju na prolaznost, na približavanje ništa-vila kojemu tijelo mora biti prepušteno, a kako bi drukčije i moglo biti nego da čovjek sa svim svojim nastojanjima mora potonuti u ništavilu ako znamo da je rođen od smrtnika koji su također svoju tjelesnost mo-rali prepustiti dahu zemlje. Samo plodovi duha mogu dosegnuti svevre-menost i približiti se bezvremenosti, samo oni mogu živjeti. U pjesmi „Pismo čovjeku koji više nije među živima“ Drago Čondrić, ujedinjen s mislima Dobriše Cesarića izrečenima u „Pjesmi mrtvog pjesnika“, izvrsno zaključuje kako je čovjekova stvarnost obilježena smrtnošću, ali i nadom. Ako je sve u prirodi obnovljivo – ujesen zamire i gine, a u proljeće se rađa i živi, zašto bi bilo drukčije s čovjekom, koji je, kao što je i sve stvoreno, dijelom prirode. Zato pjesnik ovako promišlja: Kažudatebevišenema./Dasiupravo,kaocvijećeštoujesenskupisvojesuholišće,/Pokupioodjećusvojuiurastaouzemlju./Isadčekašvla-stitoproljeće,dašiknešpoputfontane/Unovustvarnostkojanadilazitebekojisinekadbio.

148 OSVIT 109–110

Kao što je Nikola Šop u zbirkama Svemirskipohodi i Kućiceusve-miru promotrio odnos čovjeka i bezgraničnoga prostranstva koje se ni zamisliti ne može u svoj čudesnosti svojih pojavnosti i u brojnosti svo-jih svjetova, kao što se Fran Mažuranić u pjesmi „Svemir“ zapitao što smo mi i što je ovaj svijet u odnosu prema svemiru, u brojnim se svojim pjesmama isto zapitao i Drago Čondrić te je našao jedini mogući odgo-vor koji glasi da je čovjek u odnosu prema svemiru tek prolaznik koji ovim svijetom nastoji hoditi uzdignute glave, ali da je i čovjek svemir, sav je svemir u njem, u njem su beskrajna prostranstva misli i želja, na-danja i stremljenja, čovjek je mrva s Božjega stola, ali ona dragocjena mrva koju nije dopušteno gaziti, koju treba uzeti i blagosloviti kao što se blagoslivlja kruh od kojega živimo, kao što je Isus blagoslovio kruh kojemu se prispodobio.

II.

Za svaki uspjeh potreban je trud, za svako ostvarenje potrebno je vrijeme. Da bi se došlo do spoznaje, nužno je tragati, tragati bez oholo-sti i umišljenosti, bez pouzdanja isključivo u snagu vlastitoga znanja, sa sviješću da su i drugi prije nas tragali, da su osvijetlili dijelove Tajne i da smo mi tek karika u lancu onih koji su tražili i nalazili, koji su mislili da su pronašli pa su shvatili da se potraga mora nastaviti. Drago Čon-drić je savjestan tragač, ponizan skupljač zrnaca mudrosti. On se pri svojim poetskim potragama oslanja na spoznaje onih koji su prije njega hodili istim putom, koji su zvjezdani prah rasuli među svojim stihovi-ma. Zato je jedan od osnovnih umjetničkih postupaka u čitavu njegovu pjesništvu citatnost koju koristi kao uporište, kao nadahnuće i polazište. Svoje stihove pjesnik naslanja na stihove drugih pjesnika, upliće ih u svoje misli i dokazuje kako smo jedinstveni u onom što je osnovno, a to je ljubav prema Istini, i kako smo različiti i podijeljeni u onom što je sporedno, a to su putovi kojima do Istine dolazimo.

Citatnost je jedan od omiljenih postmodernističkih umjetničkih po-stupaka, ali u pjesništvu Drage Čondrića ona nije upotrijebljena da bi se

149OGLEDI I KRITIKE

pjesnik uključio u neku pjesničku školu, niti da bi udovoljio suvreme-noj književnoj kritici, niti da bi pokazao širinu svojega poznavanja hr-vatske i svjetske književnosti. Ona je u Čondrićevoj poeziji konstanta, citatnost je umjetnički postupak bez kojega poezija Drage Čondrića ne bi bila ista i ne bi bila ovako prepoznatljiva.

Poetski izraz Drage Čondrića čvrst je i veoma snažan, leksički bo-gat, smisaono zaokružen i jasan. Bilo da se radi o pjesmama ispjeva-nima vezanim ili slobodnim stihom, njegov je poetski govor spoj tra-dicionalnoga i modernoga pjesničkoga kazivanja. Tradiciji pripadaju filozofska usmjerenja, misaonost, oslonjenost na tradicionalni korpus stilskih figura (primjerice, u pjesmi „Ja“ naglašenost anafore ukazuje na pjesnikovu svijest kako je smisao ljudskoga trajanja u neprestanom ponavljanju sebe u drugima, u vlastitoj djeci, ali i u ljudima kojima smo okruženi i kojima sebe dajemo na različite načine), a modernosti pripadaju versifikacijski postupci i, dakako, već spomenuta citatnost.

Pri svršetku

Konačno, kako svaka potraga jednom mora završiti ili pronalaže-njem ili odustajanjem, i potraga Drage Čondrića zaokružena stihoz-birkom Ljepota mira završava, ali ne potpunim odgovorima budući da potpunih odgovora nema, nego pitanjima: gdje pronaći ljepotu, gdje pronaći mir. Ako se promotri dosadašnji pjesnikov opus, čini se da je Drago Čondrić ljepotu pronašao u Riječi. Zaogrnut milinom Riječi, lje-potu je pronašao u stihovima, a životni smisao u stvaranju ljepote i u dijeljenju spoznaja do kojih je kroz život došao. Ako se pak pitamo gdje pronaći mir u ovom svijetu koji nam nameće različita rješenja i nudi svakojake izlaze, koji ne vode uvijek u sigurnu luku, nego na stran-putice i u nova lutanja, smjeli bismo se pouzdati, a to čini i pjesnik, u biblijsku misao koja kaže: „Samo je u Bogu mir, dušo moja!“ U ljepoti mira Drago Čondrić nije odustao od potrage za srećom, za spoznajom i za ljepotom života te se i novom poetskom zbirkom potvrdio vrsnim misliocem i pjesnikom. O tom svjedoče i stihovi iz pjesme „Kula“: Jer

150 OSVIT 109–110

trebaslušatitišinu,čekatiunjenojzavjetriniibitisam,/Dokneštopot-punonepoznatoneobuzmedušutvoju,/Osjetišdatijetijesnoipočnešrušitizidovekojesigradiomarno./Jerčovjeksenemožezaustavitinegdjeupraznini./Morapronaćikamennakojibisjeo.

Zasigurno, s ovakvim bi se poetskim mislima mogao složiti svaki od nas i svaki bi ih rado potpisao.

151OGLEDI I KRITIKE

Josip MLAKIĆ

GENERACIJSKA REKAPITULACIJA PUNA GORČINE I REZIGNACIJE

Stanko Krnjić: Ostavljeni, Društvo dubrovačkih pisaca, Dubrovnik, 2022.

Pred nama je roman, a ujedno i zbirka priča Ostavljeni Stanka Kr-njića. Odmah na početku dotaknut ću se ove dvojbe oko forme. Iako to djeluje pomalo kao paradoks, uopće se ne radi o tom: roman se sasto-ji od dvanaest ratnih priča čija se radnja odvija u razmaku od godinu i pol, gdje svaka za sebe funkcionira kao samostalna cjelina, tako da priče funkcioniraju i kao poglavlja romana, pogotovo zbog toga što su kronološki povezane u cjelinu, što je jedna forma već odranije poznata. Dobar primjer je remek-djelo američkoga pisca Sherwooda Andersona Winesbourg,Ohio, nastalo 1919., a koje se opiralo uvriježenim književ-nim kvalifikacijama toga vremena. Danas su se stvari u tom pogledu bitno promijenile, tako da bez ikakvih ograda možemo govoriti o roma-nu. Kod Krnjića se, po formi, ne radi o čehovljevskim kratkim pričama, kakve su isključivo pisali američki minimalisti poput Raymonda Car-vera ili Johna Cheevera, i kakve u književnosti na ovim prostorima do-miniraju, nego o pričama bez neke izražene poante, pričama koje svoju snagu crpe iz sudbonosnih događaja kojih je autor neposredni akter.

Krnjićev tekst homogenom cjelinom, za razliku od Andersona, čini ponajprije glavni lik, pripovjedač, autorov alter-ego, koji u autobiograf-skom diskursu, što je jedna od osnovnih značajka ratne proze, a ovdje je o tom riječ, pripovijeda o svom ratnom putu. Ono što je posebno zanimljivo i književno dojmljivo je to da je radnja romana podijelje-na prema godišnjim dobima: odvija se tijekom dvaju proljeća, ljeta, te jedne jeseni i zime, uz završnu priču koja se odvija godinama poslije,

152 OSVIT 109–110

a koja funkcionira i kao svojevrstan epilog romana. Ovaj detalj je jako važan, jer se te vremenske mijene na neki način odražavaju i na tkivo teksta, prvenstveno na iskustvo glavnoga lika, dajući mu neke sudbin-ske konotacije, tako da roman od sredine pa do kraja kvalitativno vidno raste. U svojim filmskim esejima Zapečaćenovrijeme veliki ruski reda-telj Andrej Tarkovski govori o umjetnosti kao o jedinstvenu fenomenu, gdje se sve umjetničke forme, film, poezija, slikarstvo, na neki način isprepleću, i to s identičnim ciljem: traženje neke vrste spoznaje. Tako je mene forma ovoga romana i jedinstveno mjesto radnje podsjetilo na film Proljeće, ljeto, jesen, zima i još jednoproljeće južnokorejskoga filmaša Kim Ki-duka. Krnjićev roman bi bez ikakvih dvojba mogli na-zvati Proljeće, ljeto, jesen,zima i još jednoproljeće i ljeto (po mom mišljenju, ovo bi bio idealan naslov ovoga romana.)

Roman započinje u proljeće 1992., kada pripovjedač zbog rata pre-kida studij u Sarajevu i vraća se u rodni kraj te se dobrovoljno prijav-ljuje u Hrvatsku vojsku, pa ubrzo odlazi na ratište, negdje u krševito i slabo nastanjeno područje u dubrovačko-neretvanskom zaleđu, obraslo „non name“ grmljem, kako to duhovito na jednom mjestu kaže autor. Krnjićev tekst pripada onom hemingvejskom proznom korpusu koji proizlazi iz osobnoga iskustva rata, što je netko slikovito nazvao „teto-viranjem vlastite kože“, što je za ovaj tip proze od neizmjerne važnosti.

Devedesetih i početkom dvijetisućitih, kada su se počele pojavlji-vati brojne ratne knjige, lakonski gurane u odvojak ratne proze, upravo je iskustvo navođeno kao nemjerljiva prednost. Bosanskohercegovački pjesnik Izet Sarajlić jednom je, nakon rata, nazvao književnike „ratnim profiterima“, upravo zbog ovoga. U Hrvatskoj, za razliku od Bosne i Hercegovine, nedostaje sličnih knjiga. Pada mi na pamet tek nekolici-na naslova: Kratki izlet Ratka Cvetnića, Glasom protiv topova Alenke Mirković, OvceodgipsaJurice Pavičića...

Knjigu otvara priča „Otac“, možda ponajbolja priča u romanu, a koja govori na svoj način o bizarnoj generacijskoj transmisiji „viška povijesti“ na ovim prostorima, o jednom fenomenu koji u našem slu-čaju ima i svoju ideološku dimenziju, a koji u hrvatskoj književnosti, barem koliko je meni poznato, nikada nije dotaknut. Otac je tragična

153OGLEDI I KRITIKE

figura, ali ne kao roditelj koji ispraća sina u rat, nego se tu radi o nekom apsurdnom osjećaju krivnje, atavizmu koji vuče svoje porijeklo duboko u prošlost: „Otac nikad nije išao u rat. Preživio je jedan, ali nije sudjelo-vao u njemu. Ako se bježanje daleko od kuće ne računa kao sudjelova-nje. Bio je poseban po tom pitanju u čitavoj našoj obiteljskoj lozi. Zbog toga mu je danas teško, a teško mu i zbog mene. Svi su se moji predci mogli pohvaliti bar jednim ratom. Samo on ne.“

Radi se, ako nakratko promotrimo ovaj roman kao zbirku priča, o ujednačenoj zbirci, a ako bih uz priču „Otac“ morao izdvojiti još neku, onda su to nesumnjivo priča „Ostavljeni“, te završna priča „Hans“, koja se odvija više godina nakon rata te funkcionira kao neka vrsta uspjele generacijske rekapitulacije, puna gorčine i rezignacije.

Ja sam već desetak godina član žirija Nagrade ZijaDizdarević za najbolju kratku priču, koja se dodjeljuje u Fojnici, u Bosni i Hercego-vini, a koju je prošle godine dobio upravo Stanko Krnjić za svoju priču „Ostavljeni“, koja se suvereno izdvojila svojom kvalitetom u prošlo-godišnjoj konkurenciji. Radi se o književnoj nagradi koja se dodjeljuje gotovo pola stoljeća, od prve polovice sedamdesetih, uz pauzu od ne-koliko godina tijekom rata iz devedesetih: uz Nagradu Večernjega lista radi se o najdugovječnijoj nagradi za kratku priču na ovim prostorima, nagradi koju su svojevremeno dobivali pisci poput Ivana Lovrenovića ili Daše Drndić.

Spominjem ovo jer sam iznimno ponosan na svoj rad u žiriju ove književne nagrade, jer ste tu na neki način pasionirani čitatelj koji ima pred sobom samo tekst i dalekoga, neimenovanoga anonimnoga pripo-vjedača. Neki raniji dobitnici ove nagrade posljednjih su godina postali regionalno prepoznati, poput Almina Kaplana, Magdalene Blažević i Lejle Kalamujić, što ovu nagradu čini posebnom, jer predstavlja najbo-lju ulaznicu u svijet književnosti, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i šire, jer se, za razliku od mnogo poznatije Nagrade Večernjega lista, radi o anonimnom natječaju, gdje je subjektivnost žirija svedena na mi-nimum. Svi koji imalo poznaju svijet književnosti, premrežen svojevr-snim klanovima, bilo na „prijateljskoj“ bilo na ideološkoj osnovi, vrlo dobro znaju koliko je to važno, prije svega za samoga autora kojemu je

154 OSVIT 109–110

ova nagrada svojevrstan poziv da ustraje, da tako barem donekle pre-mosti autorsku subjektivnost i sumnju u svoje djelo, što je dragocjeno, jer su samo diletanti i skribomani uvjereni u vlastitu „genijalnost“, a nama običnim smrtnicima preostaju tek ovakvi i slični mehanizmi.

Zanimljiv je podatak da je Stanko Krnjić uz Magdalenu Blažević, čija se debitantska zbirka priča Svetkovina ove i prethodne godine našla u užem izboru više uglednih hrvatskih književnih nagrada, jedini autor koji je dobio Nagradu ZijaDizdarević i nagradu Bugojanska vaza, osno-vanu prije desetak godina, također za kratku priču i također anonimnu, i to upravo za jednu od priča iz ovoga romana - „Otkupnina“. Ovdje, dakle govorimo o romanu čiji su pojedini dijelovi (priče) prepoznati od krajnje objektivna žirija. Ne vjerujem da postoji veća i bolja preporuka od ovoga, a iskreno se nadam da će i obični čitatelji znati to prepoznati.

155OGLEDI I KRITIKE

Sonja JURIĆ

ZRNCA SJEĆANJA

Cvija Goluža: Jubi bolu, Matica hrvatska Stolac, Stolac, 2022.

Knjiga pod nazivom Jubi bolu Cvije Goluže rukopis je „lirskih zapi-sa“ koji se sastoji od nekoliko cjelina: „Zapisah na svoj 48. rođendan“ (kao svojevrstan prolog), zatim pet ciklusa: „Dobro jutro“, „Samo cr-tice“, „Uzdravlje“, „Pustite me biti dijete“ i „Sjećanja“, te „Zahvale“ i „Na koncu“, od kojih su posljednja dva epilozi, zapravo sinteza već rečenoga. Ovaj rukopis zanimljiv je hibrid dnevničkih zapisa, lirskih crtica, poezije u prozi i memoara koji obuhvaća osamdesetak naslova. Nastali su iz životnoga i profesionalnoga iskustva jedne učiteljice, su-pruge, majke, djevojke, djevojčice, prijateljice, stanovnice grada u ko-jem je autorica odrasla i u kojem još uvijek živi, radi i književno stvara. Ovo je njezin drugi književni naslov, naime prethodila mu je zbirka igrokaza Očimojedjece u nakladi Matice hrvatske Stolac. Obje knji-ge svojevrsni su dnevnici iz dugogodišnjega učiteljskoga života Cvije Goluže.

Na tematsko-motivskoj razini, autorica se bavi temama iz perspekti-ve djeteta; kad dijete nešto boli, ono želi blizinu, zagrljaj i, naravno, po-ljubac koji sve ozdravlja, sve liječi i vraća u stanje ravnoteže. Svjedoci smo situacija kad nešto boli ili kad dijete ima ranu, kako iscjeljujuće djeluje poljubac. Autorica tu čaroliju tumači monologom kako bol ne odnosi cjelov – majčin, očev, bakin, prijateljev poljubac ili bilo čiji dru-gi; bol odnosi vjera koju samo dijete ima, ta čista, neposredna vjera da će sve biti u redu. I da će „bola“ nestati. Baš ta sintagma jubi bolu svo-jom je impresivnošću zaslužila biti naslovom knjige. Slijede reminis-cencije na djetinjstvo kad autorica iz perspektive djevojčice (infantilno

156 OSVIT 109–110

ja) mašta o okolnim toponimima (Hrgud bi mogao biti Mrgud, Žaba bi mogla imati ljepši naziv, a iza planine Veleža možda žive Štrumpfovi i čarobnjak Gargamel), oživljavajući tako svoja djetinja maštanja. Motiv očevih papuča koje kao malena djevojčica obuje, vraća i nas, odrasle čitatelje, u prevelike papuče naših očeva, u rana djetinjstva kad smo spotičući se po dvorištima nosili tatine papuče ili mamine štikle. Koliko emocija i asocijacija može izazvati jedna sintagma poput očevih papu-ča? I sunca ogrijanoga??? Nisu li nas tako zvale bake, susjede, tetke, majka? Autorica zatim mijenja perspektivu pripovjedača, govori iz po-zicije odrasle žene i kad gleda na svoj rodni kraj, sve je drukčije, kuće i ulice izgledaju manje kao da su se smanjile. Frazemom biti nekomu vjetar u leđa i ići licem u vjetar nadovezuje se na vjetar koji tužnoj vrbi „čupa kose“, ali i piljenje vrbinih grana, ostavljajući je još tužnijom i usamljenijom; zatim susrećemo motiv košćele, toga nezaobilaznoga stabla bogate krošnje koja je simbol svih hercegovačkih dvorišta.

DRAGINA KOŠĆELA: „Odavno već nikoga nema tko bi znao kad sam nikla. Moje su grane kao zagrljene ruke isplele krošnju. Visoku, široku, ponositu! Jugo je s njom svirao i pjevušio najnježnije uspavanke u noćima kad san nije dolazio. Sjever je poput iskusnog maestra stvarao potpuno oprečne note. Britke, kratke, brze i jake! One su na svojim ne-beskim krilima odnosile mlada srca u neizmjerne visine i nepregledne širine poigravajući se njima i njihovim titrajima. Snovi i tajne bili su skriti. Šumjela ih jest! Ali... samo za sanjare i vizionare. Oni koji to nisu bili, nisu ih ni znali. Zašto ste mi sasjekli i otpilili grane?! Bi li ljepota oko mene ikada bila otkrivena da ne ostadoh bez njih, bez svojih grana? Sestra do mene i bez stabla…“

„Dragina košćela“ žanrovski spada u poeziju u prozi, i stavlja pred čitatelja problem uništavanja grana jedne košćele, uništavanja emocija onoga koji ju je godinama promatrao kako krasi dvorište, kako šapuće sanjarima i vizionarima kao svojevrsna zvijezda vodilja. Ispiljenih gra-na, bez svoje snage nema više istu ulogu… kao ni njezina sestrica kojoj su ispilili i stablo. Košćela simbolizira pjesnika, intelektualca, umjet-nika, kojemu su uzeli slobodu, istesali kreativnost i ostavili ga poput debla, bez svoga ja, bez forme i sadržaja. Ovim personificiranjem lirski

157OGLEDI I KRITIKE

subjekt ukazuje na stanje u društvu i ulogu čovjeka, umjetnika i pje-snika u današnje doba, u kojem smo nemoćni i izloženi svakodnevnim „pilanjima“. „Čovjeksi,imašrane“, kaže dalje autorica i podsjeća na stihove jednoga pjesnika koji kaže: Živo je sve što može imati ranu, mr-tvo je sve što je lišeno nježnosti. A najveće i najdublje rane u sebi nose umjetnici jer oni svijet osjećaju i percipiraju drukčije i intenzivnije.

Slijedi ciklus „Samo crtice“ u kojima autorica govori o svojoj djeci, svojoj obitelji i tim odnosima između majke i djece: nje i Ive, Dominika i Ele. Uspoređujući njihovo i svoje djetinjstvo autorica humoristično i duhovito konstatira kako je ona „iz prošlog stoljeća i tisućljeća“. A u ta vremena, vrate ju pjesme na radiju: Underpreasure (od Queena), Da li si spavala (od Galije), i sl. Autorica nam time sugerira kako je glazba još uvijek najuzvišenija umjetnost i samo jednom notom, jednim tonom… može evocirati sjećanja iz najljepšega doba, vratiti nas u vrije-me kad smo bili sretni, bezbrižni, …djeca.

Ciklus „Uzdravlje“ govori o ženi, majci, o tom kako je biti žena opasan i lijep podvig, istovremeno obojen lijepim i tužnim emocijama („Žena! I pamuk i svila, i kamen i stijena. Lahor i oluja, bonaca i bura. Oblak i kiša, sunce i duga. Osmijeh i suza. Trn i ruža. Vrisak i tišina. Žena! Skuhan ručak i pospremljena kuća. Žena. I radnik i težak i borac i dama. Neprospavane noći i vedra jutra. Žena i stupac i vrelo, sve je to žena!“). Zatim slijede sjećanja na djetinjstvo, sjećanja na proslave Božića i Uskrsa, na praznine u srcu svakoga Božića bez tate, usprkos činjenici da život ide dalje i da vrijeme neumorno prolazi.

U sljedećem ciklusu „Pustite me biti dijete“ autorica nam govori o zgodama i nezgodama iz učionice, o neposrednim igrama, pričanju s učenicima, o sitnicama i „krupnicama“ koje puno znače u velikoj pri-či zvanoj život. Te priče iz razreda, promišljanja o prvom danu škole držeći distancu, promišljanja o udaljavanju među djecom i odraslima, tjeraju nas da dobro promislimo o odgovoru na pitanje: Gdje je (nestao) čovjek? Ovaj ciklus pršti od igara i igrica, pričica iz razreda, lockdowna i nemogućnosti proslave dana škole, obilježavanja dana djeteta, o no-šenju maska i vizira, i sl. A stihovi ...nitko nije znao sakrit suze k’o Marina… vraćaju misao na Marijanu koja je prerano otišla. Taj gubitak

158 OSVIT 109–110

prijateljice i velika praznina dominantan su motiv i u sljedećim ciklu-sima, posebno u „Prijateljstvima“: „Prijateljstva nerijetko dođu niot-kuda. Sretnu se ljudi, spoje ih posao, mjesto stanovanja, slični interesi, nerijetko i potpune različitosti. Neka ne potraju dugo, rasplinu se, neka nikada to nisu ni bila, nego su samo davala privid prijateljstva. U pri-jateljstvo treba ulagati, s obje strane i primati i davati. No, kako god, tema je opsežna, nema ista polazišta i stajališta. Meni osobno, najljepša su ona iz najranijih dana. Najnesebičnija i posebna.“

Slijedi ciklus „Sjećanja“ koji evocira sjećanje na dugogodišnje pri-jateljstvo prekinuto preranom smrću prijateljice, ali i o tom kako baš to prijateljstvo traje, do ponovnoga susreta u konačnici: „Dijelile smo klupu, zadaće, džeparac, sendviče i sokove, žvakaće gume, poslije i cigarete. Dijelile smo radosti, tuge, brige i tajne. Dijelile smo sve što se podijeliti može i smije, od šesnaeste naše. (…) Dušo moja draga (tako si i ti mene zvala), ni tada kao ni sada mnogi od nas nisu bili spremni za taj odlazak. Ali, onaj tko je spreman, on ne odlazi! Živi vječno! Živi i u našim srcima!“

Toliko evociranih sjećanja stane u fragmente koji čine jedan šarolik mozaik proživljena života, mozaik pun jakih i nježnih boja i emocija, događaja i iskustava koja (svi ponaosob) nosimo u sebi, a oni izrone odnekud i potvrde da je još uvijek u nama sve živo i prisutno, da na neki način sve još uvijek traje… mada nam se čini kao davno prošlo vrijeme (kako autorica kaže „prošlo stoljeće i tisućljeće“).

Ovi lirski zapisi su poput dnevničkih, oni su projekcija jednoga bo-gata unutarnjega svijeta i prostora, oni su unutarnja fokalizacija kaziva-ča ili lirskoga subjekta. Odraz su i duh jednoga prošloga vremena koje jednostavno i u trenu oživi u sjećanjima koja nam pokrene šum vjetra, šuštanje lišća i grana na vjetru, pokislost na povratku iz škole, omiljena pjesma na radiju ili misao na prekinuto prijateljstvo. Autorica također na tematsko-motivskoj razini podastire pred čitatelja i događaje iz sa-dašnjosti: dječji smijeh u učionicama, smijeh svoje djece u obiteljskom okružju, grljenja sunca, grljenja majke, igru s učenicima i osluškivanje njihovih srca koja kucaju bezbrižnošću i iskrenošću.

159OGLEDI I KRITIKE

Autorica vješto mijenja ulogu pripovjedača, naime katkad priča iz pozicije djevojčice (infantilno ja), a katkad iz pozicije odrasle žene, majke i učiteljice. Subjektivni pripovjedač je u prvom licu i istovreme-no intradijegetski (po G. Genettu) što znači da je pripovjedač unutar zbivanja i događaja o kojima pripovijeda. Koristeći se pripovjednim tehnikama poput naracije, deskripcije, dijaloga, monologa i unutarnje-ga monologa, autorica nam subjektivno i sugestivno implicira, ne samo na sve ono što se dogodilo (i što je proživjela), nego i na ono što se moglo dogoditi.

Knjiga završava „Zahvalom“ dragomu Bogu na nadahnuću i svemu što joj je podario u životu, a posebno na čitateljima koji će s njom po-dijeliti misli i sjećanja. Također kao epilog slijedi „Na koncu“ poruka čitateljima kako život može biti bajka i kako svi biramo uloge koje ćemo odigrati, dobre pa i one loše.

Što nas to tjera na pisanje? Je li to vječna čovjekova potreba da na papiru i u kukama slova ostane zapisano sve ono što je bivalo i prebiva-lo u nama (kako reče M. Selimović) ili je to moranje poput disanja, po-stojanja, življenja? Ne znam odgovor na to pitanje, ali mogu reći kako me ovaj rukopis podsjetio na citat Rolanda Barthesa: „Da si ti ovdje, ja nikad ne bih pisao“. Možda… u trenutcima samoće i u trenutcima kad nam nedostaje netko jako blizak i važan, dobijemo inspiraciju i potrebu za pisanjem i time utažimo bol, čežnju i barem djelomično popunimo prazninu… Možda. U svakom slučaju umjetnost nas „čini jačima nego što pretpostavljamo“, a naš život vrjednijim postojanja. Zato čitajmo, pišimo, zapišimo…i „ostavimo svoj trag… u beskraju“.

160 OSVIT 109–110

Stanislav BAŠIĆ

RJEČNIKOM PROTIV ZABORAVA

Vlado Lončar: Rječnikmogadjetinjstvailitirječnikidiomamogazavičaja Hum naklada d.o.o. – Matica hrvatska

ogranak Posušje, Zagreb - Posušje, 2020.

Prilikom predstavljanja autora rođenih u prostoru zapadne Herce-govine, volim napraviti malu priču ne samo o knjizi nego i o samom autoru u kontekstu prostora i vremena u kojem je njegova knjiga smje-štena. Sa fra Vladom Lončarom pohađao sam od petoga do osmoga razreda Osnovnu školu u Posušju, koju smo završili 1958./59. godine, nakon čega su nam se putovi razdvojili, a ponovo nas je – nakon gotovo šezdeset godina – spojio ovaj njegov Rječnik, 6. listopada 2021. godine na promociji u Posušju.

Vlado u uvodnoj riječi pripominje da je na Rječniku radio više godi-na, da je prikupljao samo one riječi koje je čuo ili govorio u djetinjstvu, a to bi značilo od rođenja do 1960., te da je Rječnik dovršio 2000., a koji je objavio 2021., jer „posebnu zahvalnost dugujem svom školskom kolegi i zemljaku dr. sc. Cirilu (Ćini) Zovki koji je u cijelosti, financij-ski, osigurao tiskanje i objavljivanje ovoga mog Rječnika.“ Na počet-ku knjige Vlado Lončar ispisuje i svoju važnu napomenu: „Tuđe riječi uvijek kada to možemo, i ako to ikako možemo, zamjenjujmo riječima svoga materinskoga, to jest hrvatskoga jezika.“ Vrijedi reći i to da je Vlado uz svaku zapisanu riječ dodao i svojevrsno objašnjenje koje će možebitnom čitatelju vratiti sjećanje na riječ koju je zaboravio.

161OGLEDI I KRITIKE

Malo podsjećanje

Vrijeme je to od 1950. do 1960. kada u selima općine Posušje nema struje, kad je autobus, koji smo zvali Pošta – a prometovao je od Mo-stara do Livna – ispred Zadružnoga doma u Broćancu dolazio u 7 i 30, a predvečer se vraćao iz Livna. Druga autobusna linija bila je od Splita, preko Imotskoga i Posušja do Mostara. I to su bile jedine autobusne veze u to vrijeme. Za onu Poštu za Livno, nekad bismo se nas šeste-ro-sedmero koliko nas je iz Broćanca pohađalo „više razrede osnovne škole“ ponadali da će nas dobri kondukter Ibro primiti (naravno be-splatno ili uz koje kokošje jaje), a ako bi autobus bio prepun, onda bismo šest kilometara do škole u Posušju pretrčali za pola sata kako bismo bili na početku nastave u osam sati.

Sa zapadne, vinjanske strane, s nešto manje udaljenosti do škole, dolazili su Srećko Žulj i Ciril Zovko iz Marića Dolaca, iz Vinjana Vlado Lončar, rodijak mu Milan Lončar, Zdravko Marić-Civić, Ante Boras i dalje da ne nabrajam. Među nastavnicima Osnovne škole u Posušju, najveći broj je bio „sa strane“, a vrlo malo onih rođenih na prostoru općine Posušje ili zapadne Hercegovine.

Bilo je to depresivno i tužno vrijeme kada su se tajimice zbrajale obiteljske tragedije prouzročene Drugim svjetskim ratom, vrijeme u kojem je u Posušju bilo kamiona i osobnih automobila koji su se mogli nabrojati na prste dviju ruku, kada je auto zvani tabanović (pješak) bio zakon, vrijeme kada su se njive obrađivale isključivo motikom (rijetki su imali plug), vrijeme je to kada je zapadna Hercegovina bila siromaš-nija i zapuštenija od Kosova.

Vrijeme je to kada smo svi na prostoru općine Posušje – a i čitave zapadne Hercegovine – govorili isključivo ikavski, za razliku od vre-mena promocije Vladina Rječnika kada se u istom prostoru uglavnom govori jekavski, kada je netko „pametan“ preimenovao Široki Brig u Široki Brijeg, a rodno selo značajnoga pisca Ivana Softe preimenovao iz Rasno u Hrasno, otprilike onako kako su vlasti nakon Drugoga svjet-skoga rata preimenovali Tribistovo u Trebistovo.

Dodajmo važnu pozitivnu stranu toga teškoga vremena, a to je da su sve osnovne škole u selima Gradac, Broćanac, Batin, Čitluk, Tribisto-

162 OSVIT 109–110

vo, Rakitno, bile pune djece. Na fotografiji školske 1958./59. godine vi-dim današnjega fra Vladu Lončara, fra Milana Lončara, fra Antu Leku, Nenada Leku, moga rodijaka Petra Begića (završio strojarski fakultet, ali nenadano mlad umro), Vladu Petrica koji je završio medicinski fa-kultet u Zagrebu i potom postao profesor istoga Fakulteta, Cirila Zovka koji je u Kanadi doktorirao građevinski menadžment i danas spada u skupinu najbogatijih Hrvata, i da dalje ne nabrajam.

I, da, vidim, među ostalima, i Ivana Penavu kojem su očito životni uvjeti uskratili da razvije svoje životne i misaone mogućnosti. Čitava ću života pamtiti kada je Ivan iz klupe razgovarao s tada mladim pro-fesorom hrvatskoga jezika Ićanom Ramljakom (kasnije književnikom koji se u Posušju zadržao samo jedno polugodište) o tada od nas ni-kom poznatom grčkom pjesniku Homeru i njegovim epovima (IlijadaiOdiseja). I, još na drugoj fotografiji našega razreda vidim nastavnika Ivana Alilovića (i on se zadržao samo jedno polugodište), kasnije vrlo vrijedna autora više knjiga o zapadnoj Hercegovini, u vremenu kada je o tom prostoru mogao pisati samo onaj (kao Ivan Alilović) koji je zbog svoga pisanja i govorenja činjenica završavao i u zatvoru. Bilo je to vrijeme kada od nas nitko nije čuo za Antuna Branka Šimića i brata mu Stanislava, a ni za fra Petra Bakulu.

U tom vremenu, godinu-dvije prije nas, istu su školu pohađali Zvo-nimir Marić, kasnije sveučilišni profesor, pa čak i hrvatski veleposla-nik, i Vinko Grubišić koji je završio u emigraciji u Kanadi, gdje je i danas s obitelji, koji je u Kanadi vodio katedru hrvatskoga jezika, a danas je u statusu akademika. Iz te mase učenika u Posušju, iz krajnje nepovoljnih uvjeta izrasla je prva prava generacija posuških učitelja, svećenika, liječnika, ekonomista i brojnih drugih zanimanja. Pa i rijet-kih, sasvim rijetkih književnika, čemu je primjer i fra Vlado Lončar sa svojim Rječnikom i nekoliko zbirka pjesama.

O Rječniku

Rječnike, po tradiciji, rade jezikoslovci, dakle stručnjaci za jezik. U zadnjih petnaestak godina, međutim, sve je više rječnika lokalnih,

163OGLEDI I KRITIKE

malih sredina koje su sastavili ljudi (i žene) različitih zanimanja, koji su svoju ljubav za prostor u kojem su usrknuli prvi životni zrak, oteli od zaborava riječi koje su se nekada govorile, kojima se mislilo, na kojima su pričane priče, pjesme, govorile se zagonetke i slične duhovne tvorbe, a što je na početku trećega desetljeća, trećega tisućljeća dobrim dijelom zaboravljeno. Ne treba, naravno, prošlost ometati našu sadašnjost, ali nije loše reći da zaborav prošlosti znači nerijetko i šokom sadašnjice i vladavinom situacionizma. Tako, pouzdano znam da je na zadarskom području u zadnjih petnaestak godina objavljeno sedam-osam rječnika govora malih mjesta, u čem valja naznačiti potporu Matice hrvatske u Zadru i njezinu višegodišnjem projektu Čakavska rič, koja među osta-lima potiče i čakavske pjesnike te projekte istraživanja usmene baštine. Rječnik Vlade Lončara uklapa se u ista nastojanja, ovoga puta, dolazi iz istih osobnih poticaja. Vladin postupak pri izradbi Rječnika bio je vrlo jasan i jednostavan: prisjetiti se riječi koje si govorio u djetinjstvu, zapisati ih, dati uz njih kratko objašnjenje i to je to. Ako su brojne rije-či iz njegova djetinjstva među današnjim govornicima i zaboravljene, neka se one nađu u jednoj knjizi, u Rječniku, kao dokument jednoga vremena, a ako netko za taj napor pokaže zanimanje, onda tko sretniji od njegova sastavljača.

Valja ovom prigodom spomenuti da je 2013. Ante Kraljević obja-vio svoj Ričnikzapadnohercegovačkoggovora, zamišljen i ostvaren s velikim ambicijama, u okviru kojih je donosio ne samo riječi i njihova kratka objašnjenja, nego je u okviru riječi dodavao njihovu uporabu u gangi (ima više stotina ganga), poslovicama (također više stotina), a uz sve to popraćen temeljitim predgovorom o zapadnohercegovačkim govorima, njihovoj povijesti. Među njegovim brojnim kazivačima zabi-lježio je i ime Marijana Lažete iz Podbile (općina Posušje) koji je rođen 1898., a umro 2002. (doživio 104 godine), „najstarijem kazivaču koji je živio u tri stolića“. Posao koji je uradio Vlado Lončar i koji je uradio Ante Kraljević nisu u sukobu, oni su kompatibilni, i jednom i drugom izražavam osobnu zahvalnost za uloženi trud i postignuće.

„Veličina i ljepota, kao i vrijednost izrečene ili stvorene riječi, uvijek me je privlačila i osvajala“, zapisat će Vlado u kratkom predgovoru, a

164 OSVIT 109–110

činjenica je da onoga koga privlači riječ, ne privlače ga samo kao gra-fički izraz glasova, nego po mnogo čemu drugom, po načinu izgovora, po broju glasova kojima riječi zvuče, kako su one oživljavane u gangi koja je zahvaćala i pokrivala sve misaone i doživljajne strane čovjeka posuškoga kraja, kako se riječ uklapala u vrlo žive svakodnevne sen-tencije, mudrosnice.

Mnogi od današnjih žitelja posuškoga kraja teško će se sjetiti zna-čenja riječi: plemiti (se), speuziti, tabačiti, zamarijati se, žmićkanje,kerapiti,kentra,mertek,pričalina, itd. U vremenu o kojem govori Vla-din Rječnik sve te riječi imale su duboko značenje u stvarnosti toga vremena. Obuća našega djetinjstva u svakodnevnom životu bila je u najboljem slučaju Batini gumeni opanci, mada češće opanci domaće izradbe, koji su bili vrlo nesigurni za vrijeme kiše, kada bi voda u njih brzo ulazila, pa bi u hodu natopljeni opanci žmićkali. Danas su opanci tek dio folklornih nošnja, hvala Bogu da je tako, ali je činjenica da riječ žmićkati – i mnoge druge u Rječniku – prizivaju nekada njihova važna značenja, naravno i vazda važno pitanje komu je palo na pamet „izmisliti“ takvu originalnu riječ za sasvim konkretnu ljudsku situaciju. Brojnim sličnim riječima vrvi Vladin Rječnik, a one govore o tom da je riječ o idiomima znači u grčkom jeziku, a to je osobitost,posebnost. Rječnik vremena pedesetih godina dvadesetoga stoljeća u posuškom kraju bio je svojevrsna zatvorena cjelina koja je svoj smisao nalazila u uskom prostoru života ljudi kojima su se oni sasvim dobro snalazili, razumijevali i u njima stvarali mnogo dublja značenja kada su te riječi skladali u rečenice, u gange, priče, bajke, poslovice, što je ljudima iz malo udaljenijih područja bilo teže ili malo razumljivo.

Na kraju dvije pripomene. Ovaj je Rječnik čekao na objavu punih dvanaest godina, sve dok se Vlado nije sjetio dr. sc. Cirila Zovke, na-šega posuškoga školskoga kolege koji je od svih nas za školovanje od prvoga do osmoga razreda osnovne škole prepješačio najviše kilome-tara. Za Posušje i ljude posuškoga kraja Zovko je učinio zaista mnogo. Tako je, primjera radi, za izradbu kinodvorane u Posušju dao svojih tri stotine tisuća kanadskih dolara, a za uređenje golfskoga igrališta na Topali pedeset tisuća eura. Bo je donator za niz knjiga posuških autora, među kojima i RječnikVlade Lončara.

165OGLEDI I KRITIKE

I drugo: ove, 2021. godine Školska knjiga u Zagrebu objavila je knjigu Biblioterapija i poetska terapija u nakladi od tri tisuće primjera-ka, a u povodu petstote obljetnice objave Judite Marka Marulića, u jav-nosti označena kao godina čitanja. Autorica je Ivana Bašić, profesorica i magistrica kroatistike, inače kći potpisnika ovih redaka, a koja se na svoj način bavi riječima, kao i Vlado Lončar.

166 OSVIT 109–110

Vlatko MAJIĆ

NEUMORNI DUH ČOVJEKA

Mil Kurilić: Dragidiletanti, vl. izdanje, Ljubljana-Pag, 2021.

Poznato je oduvijek kako dobrota daruje ljepotu – i obrnuto, ali tek kada „pozbijemo redove“ zbog nečega što nas duboko potrese shvatimo krhkost života i veličinu svega stvorenoga, kako je to slikovito i doživ-ljeno uočio u jednom trenu na starim dubrovačkim zidinama pjesnik Tadijanović u pjesmi „Veličanstvo mora“.

Dok ovih dana osjećamo cjelozemni uzdah čovječanstva i zabrinu-tost svih, posebice za svoje najbliže, duboko uznemireni razmišljamo o samom čovjeku ovdje u domovini, u susjedstvu i diljem svijeta. Čitavo čudno stanje oko koronavirusa, još potaknuto globalnom medijskom politikom zastrašivanja i permanentnim kršenjem ljudskih sloboda, uz-drmalo je ekonomije mnogih država. Također, pod krinkom velike bri-ge za zdravlje pojedinca, od samoga hijerarhijskoga vrha zaustavljena su sva kulturna, zabavna, sportska i vjerska događanja s većim skupom ljudi. Osim političkih sastanaka, kongresa i izbornih aktivnosti! Ni mi-grantima, ni raznim prosvjednicima i sličnim organiziranim okupljanji-ma ne prijeti ugroza od zaraze! Ali, osnovna točka polazišta uvijek je ista: Što se to događa i tko nam to priređuje?!

Naravno umnogome odgovorit će nam neumorni i neizostavni Luka Kurilić. Ovi njegovi tekstovi kolumna, nastali ratnih devedesetih godi-na, vjerni svjedoci su burnih događanja u Hrvatskoj, na prostoru ras-padajuće jugoslavenske države, kao i na svjetskoj političkoj razini. S posve predanim zanimanjem, ogromnim znanjem i domoljubnim im-pulsima razmatra političke aktualnosti; dajući svoj pečat kroz citate iz tiska i recentne literature. Kroz šaljive anegdote, ali uvijek s izuzetnom točnošću i pravilnim prosudbama, donosi kritičke osvrte, predlaže neka dobra rješenja i zaključke. Pamtimo pak njegovu uznemirenost i ljut-

167OGLEDI I KRITIKE

nju u oštrim političkim komentarima, ali i onu dobrotu s upečatljivim osmijehom.

Neumorni Luka na jednostavno duhovit i pronicljiv način, a u tako teškoj i gruboj političkoj stvarnosti, kao apstraktni omiljeni junak Lucky Luke, baca pregršt činjenica u oči političarima i kreatorima tih medijskih manipulacija. Šarmantan i ciničan, ali dobroćudan. Znao je figurirati kao neozbiljan u sasvim ozbiljnom kontekstu, a opet zadrža-ti čvrsto svoja stajališta. Kao intelektualac bio je sjajan kozer, dobro upućen u razna područja, erudit. Želio je rado diskutirati o biti filozofi-je, prava, književnosti, religije, a ponajviše o političkim malverzacija-ma. Proputovao je mnoge zemlje i poslovno upoznao značajne visoke državnike europskoga, afričkoga i azijskoga kontinenta. Uključivao se i pokretao razne dobrotvorne akcije, svesrdno pomagao kroz mnoga kumstva običnim pojedincima te stekao prijatelje širom svijeta, bez ob-zira na podrijetlo, konfesionalnost i kulturu.

Volio je čovjeka prije svega. I prkosio moćnicima. Svoju političku strast pokazivao je u listu Zatvorenik kroz kolumnu „Dragi diletanti“ više od pet godina. I sam zatvaran i proganjan, svojim trigramskim pot-pisom MIL (ne ulazeći u stvarne razloge htijenja pseudonima, ali znamo da su to Marinka i Luka) dao je jasno sugerirati kako sam autor može biti mjerodavan i logičan, također maestralan i ležeran nasuprot politici koja je mučna i lažna. Razapet između tereta komunističke ostavštine i hrvatskoga nacionalnoga buđenja – snažno progovara o tradiciji i važ-nosti tijeka stvaranja hrvatske moderne države u europskom kulturnom miljeu.

Svakako, ove tekstove je vrijedilo prikupiti i objaviti (što je supruga Marinka i učinila deset godina nakon njegove smrti), no u ovakvoj po-litičkoj i kulturnoj klimi koja je u suvremenoj hrvatskoj stvarnosnoj ka-ljuži, kao i općenito u svijetu, teško je očekivati opće i veće zanimanje za njih. Ipak, njegov životni optimizam i stalna empatija za čovjeka su neugasivi, jer Luka Kurilić nam neprestano donosi dobri duh Zapada i čistu mudrost Istoka. To ćemo vrlo brzo osjetiti, prepoznati i promišljati iz ove današnje perspektive, a svakako posebno cijeniti neke sugestije koje su utkane kroz tridesetak izabranih njegovih tekstova. Čitajući ih ponovo – neka tako i ostane.

168 OSVIT 109–110

Radica LEKO

KAD DRUGI SUDBINU LJUDSKU KROJE

Miljenka Koštro: Tri tajne, Matica hrvatska Čitluk - Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, Čitluk -

Mostar, 2021.

Pripovjedne teme

Život priča priče, priča romane...Ove riječi često se mogu čuti u svakodnevnom razgovoru među lju-

dima. Ali, te priče su ponekad nadahnuće spisateljima da ih samo zapi-šu i književno uobliče.

Upravo takvu priču čitam u novom proznom djelu književnice Mi-ljenke Koštro. Nakon nekoliko pjesničkih zbirka: Cvjetnjaknakame-njaru,Mirisvječnemladosti,Čarolijasvitanja iKlasjeduše, pa romana Biti Viktor i knjige kratkih priča za djecu Pogledunedogled, Miljenka Koštro napisala je još jedno prozno djelo s naslovom Tri tajne.

Teme i likove gospođa Koštro uzela je iz svoga okružja, iz Her-cegovine. Sama napominje kako se događaji, ispričani u ovom djelu, smještaju u drugu polovinu prošloga stoljeća.

Naime, mlada djevojka, sedamnaestogodišnjakinja, čobanica, rađa izvanbračnoga sina, što je u to vrijeme bila velika sramota. Usud sra-mote i izopćenosti, ne samo djevojke – mlade majke – pratila je i čedo, dijete začeto ugrijehu – mulca ili mulicu – kako su ih tada zvali.

Takva mjerila uspostavila je sredina, primitivna i pakosna, selo u kojem je ovo dvoje nedužnih bića živjelo.

Ova kraća proza realistična je slika tadašnjega života u Hercegovini, u to vrijeme siromaštva i teškoga preživljavanja na škrtu kamenjaru, a

169OGLEDI I KRITIKE

uza sve to i težak položaj i obespravljenost žene, kako u obitelji, tako i u čitavu društvu.

Za ženu bi se obično kazalo kako drži na svojim leđima tri kutaobiteljskogdoma... Iako je tako, žena je samim rođenjem bila predo-dređena kao sluga ocu i braći, a udajom, sluga i objekt mužu i njegovoj obitelji.

Tako je Ivka, glavni lik ovoga djela, prekršila pravila, zgriješila ro-divši mulca, već unaprijed bila osuđena. U školu je išla samo dva ra-zreda, tek da nauči čitati i pisati jer žensko nije za školu, već daseudairađadicu, govorilo se.

„Mater si joj, da si je svitovala, ne bi do voga ni došlo...“, riječi su njezina oca Gobana, koje je uputio njezinoj majci, svojoj supruzi, kad je čuo da je Ivka trudna. Znači, opet je krivo žensko, majka, a ne on, otac.

Nikada se nije saznalo tko je mulčevotac jer je Ivka kazala kako ju je silovao neznanac, kako mu nije vidjela lice jer ju je prigušio svojim koparanom i nije se mogla oduprijeti, što mnogi nisu povjerovali i to je ostala tajna za svakoga.

Što se dogodilo toga dana dok je čuvala ovce u brdu, samo je ona znala...

„...da nisi vrtila repom, niko te ne bi ni silova“, opet riječi oca njezi-na, tako okrutne i tvrde, kao kamenjar na kojem su izđikali.

„...jopet bolje mulac nego mulica. Muško je pa će se snaći...“, opet očeve riječi kada se rodio dječak, opet komentar za omraženi ženski rod, ponižen i osuđen na trpljenje.

Tako obilježena, i podmanom,ipak je našla dobra čovjeka, Franu, s malim tjelesnim hendikepom, malo je šepao, te s njim sklopila brak i rodila mu troje djece. Bila je rastrzana između novorođene djece i svo-ga Nenada, mulca, kakvo mu ime dade svećenik na krštenju. I župnik ga ne htjede odmah krstiti dok Ivka nije došla k njemu na ispovijed. Znači, i župnik je slično mislio kao i selo... Dječak je ostao čitavo vri-jeme odrastanja s babom i sdidom jer je Goban tako htio, kako ne bi sramotio Ivkinu novu djecu iz braka pa im je predstavljan kao daljnji rođak, mada je Frano htio primiti dječaka.

170 OSVIT 109–110

Osjetio je Nenad svu težinu odrastanja, iako ga je djed kasnije za-volio, on, kao punoljetan, bježi u Italiju i ostavlja samo poruku od ne-koliko riječi, tek da znaju kud odlazi. Ne javlja se za pet godina, što se kasnije ispostavilo da je on pisao, no pisma nisu dolazila na odredište. Sumnjali su kako ih je otvarao mjesni poštar, dobro uvezan s tadašnjom vlasti. „Svako selo ima bar jednog doušnika“, komentirali su. Pomišlja-li su da mu je to, možda, i vlast zapovjedila ne bi li saznali da se Nenad nepetljashrvatskomemigracijom...Vlast je u to vrijeme to činila te kažnjavala i zatirala svaku pomisao o poboljšanju položaja hrvatskoga naroda u bivšoj državi. Bila je to samo sumnja najbližih...

Pišući o sudbini majke i njezina izvanbračnog sina, autorica se do-takla i društvenih prilika koje su vladale pedesetih i šezdesetih godina, pa sve do Domovinskoga rata u hercegovačkom kraju, o odrastanju, o odlascima „trbuhom za kruhom“ na Zapad i dalje.

„Poštara, matičara, učiteljicu, milicajca i take nemoj ni pozdravljat ili im kaži po njijovu: dobar dan“, tako je djed Goban učio svoga unuka Nenada, pa je te riječi Nenad napisao u svoju bilježnicu koju je David, njegov brat po majci, čitao poslije Nenadove smrti u Italiji, koja je isto tako zagonetna jer nikada nisu saznali tko ju je prouzročio.

Ovo je druga tajna koja je mučila sve članove njegove obitelji, po-sebno brata Davida koji ga je, radeći u Njemačkoj, našao preko novina i pohodio ga u Italiji.

Treća tajna je tko je, zapravo, Nenadov otac jer je majka rano umrla i tajna je otišla s njom. Sve svoje sumnje, dileme i tugu, Nenad iznosi u pismunepoznatomčovjeku, nepoznatom ocu, kojega osuđuje, ali odaje počast i beskrajnu ljubav prema majci.

Iako je autorica natuknula kako bi mu otac mogao biti Davidov pu-nac, no ni to nije razotkriveno niti utvrđeno.

„Jednom sam davno pritiska jednu čobanicu, Zabrđanku... Je se ko-prcala, ali...“, riječi su toga čovjeka, čiju je pamet „spalio“ alkohol.

Svu svoju imovinu Nenad je ostavio bratu Davidu, ali mu je i na-ložio da dijelom novca obnovi seosku školu i nabavi knjige domaćih autora za školsku knjižnicu.

171OGLEDI I KRITIKE

„Po selu pričaju da sam plod grija...“, pisao je u svojoj bilježnici, no ipak je pomogao selu i pokazao humanost i seljani su tek tada počeli hvaliti svoga mulca,neki i s dozom podrugljivosti, pa se tako iščitava njihovo licemjerstvo i dvoličnost. Prihvaćaju ga sad kad od njega ima-ju materijalnu korist. „Da u selu imamo tri mulca, mogli bi obnovit i školu, i crkvu, i matični ured. Ha, ha...“, čuli su se zajedljivi komentari pojedinaca.

Je li Ivka silovana ili nije, je li Davidov punac Nenadov otac, tko je ubio Nenada u Italiji, tri su tajne koje nisu otkrivene u ovom djelu, nego ih autorica ostavlja čitatelju za razmišljanje i odgonetanje. Zato je ovo prozno djelo i naslovila riječima: Tri tajne.

Književna svrstanost

U koju književnu vrstu smjestiti ovo prozno djelo Miljenke Koštro?Roman je najobimnije prozno književno djelo koje ima opširnu rad-

nju (glavnu i sporednu) kao i velik broj likova (glavnih i sporednih), obiluje složenijim opisima mjesta radnje i dubljim analizama društvene zbilje u vremenu odvijanja radnje i događanja o kojima se govori.

Ja bih rekla kako je ovo prozno djelo gospođe Koštro ipak roman, možda, kraći roman jer govori o manjem broju likova, čiji životi nisu cjelovito prikazani, nego fragmentarno, bez detaljiziranja, bez pojedi-nosti i složenosti radnje.

Kamo god ga svrstali, ovo djelo spada u socijalnu prozu i prozu koja oslikava književni lik, njegov život i sudbinu, koju, nažalost, kroji sredina koja ga ne prihvaća.

Jezik i stil

Stil Miljenke Koštro je tečan, jednostavan i lako razumljiv, kao i u njezinim prethodnim proznim djelima. Mada na pojedinim mjestima, možda, nedostaju opisi, djelo pruža na uvid unutarnje monologe, u ko-jima autorica vjerno slika duševna preživljavanja, lomljenja i oluje u dušama likova s kojima se bore kako bi opstali u hrvanju s okolinom,

172 OSVIT 109–110

ali i samim sobom, nastojeći se održati na površini i ne potonuti, ne strovaliti se u provaliju teške životne stvarnosti.

U pojedinim dijelovima teksta osjeća se nategnutost dijaloga, pone-kad i nepotrebno, ali je autorica, vjerojatno, činila to kako bi čitatelju što vjernije približila likove, njihovu, kako govornu karakterizaciju, tako i sve ostale osobine, psihološke, etičke, socijalne, itd.

Događaji su ispričani kronološkim slijedom, ali se književnica Koš-tro poigrala i retrospekcijom u epistolarnom pripovijedanju – u bilješ-kama i zapisima glavnoga lika, Nenada, i u njegovu pismu nepoznatom čovjeku jer se o jednom dijelu njegova života saznaje tek poslije kada David čita te njegove zapise, kada Nenad nije bio više među živima.

U govornoj karakterizaciji likova, u dijalozima koji otkrivaju njiho-ve karaktere, autorica koristi dijalekt – zapadnohercegovačku ikavicu – narodni govorni izričaj kraja gdje su likovi ponikli i gdje obitavaju. Ikavicu gospođa Koštro vješto uklapa u hrvatski jezični standard, kao i još neki književnici iz ovoga dijela Hercegovine i Dalmacije, što po-kazuje da je dijalektu mjesto u suvremenoj književnosti i to je još jedna vrijednost ovoga književnoga djela. Tekst obiluje mnoštvom arhaizama pa i na taj način autorica približava mjesto i vrijeme radnje u kojem žive njezini likovi. Nazočnost ikavice i njezino uklapanje u hrvatski jezični standard još je jedna vrijednost ovoga proznoga djela jer oživljava i čuva ikavicu koja se gubi i zaboravlja.

Svaki će čitatelj, posebno oni mlađi, u književnom djelu Tritajne, spisateljice Miljenke Koštro, spoznati jedno teško vrijeme i život naših ljudi, vrijeme i životne prilike, koje su srećom iza nas. Ali, isto tako, moći će se zapitati je li u današnjem vremenu poboljšan položaj žene u obitelji i u društvu i zašto naši ljudi i danas odlaze u inozemstvo u potrazi za boljim životom, ostavljajući rodni kraj, mada su i ovdje bolje društvene okolnosti nego nekada, u vremenu o kojem govori ovo knji-ževno djelo.

173OGLEDI I KRITIKE

Igor ŠIPIĆ

TEOVIZIJA JEDNE LJUBAVI I JEDNOGA ZLOČINA

Don Ivan Mlikota Čudesni Put sv. Jakova apostola CAMINO

Hodačašćenje kao pokornički čin jedan je od temeljnih oblika sred-njovjekovnoga izražavanja pobožnosti, premda se ne može zaobići ni odbaciti uloga vojnika-hodočasnika, koja će svoj izraz naći u liku križara, pa će hodočasnika koji polazi adperegrinationemreligiosam kao simbol ubuduće krasiti i mač, dok će hodočašće biti označeno kao passagiumgeneraledaultramare – „prijelaz s onu stranu mora“. Kao opozicija pojavi islama i Maura na španjolskom tlu u 8./9. stoljeću (isto će se ponoviti i u Palestini snaženjem pritisaka Seldžuka i Saracena u 12. i 13. st.), u Španjolskoj će se pojaviti kult sv. Jakova (Santiago Matamoros) što će potaknuti na prvi poziv za utemeljenje reda vitezova sv. Jakova te snažna gibanja hodočasnika prema svetim mjestima, pa i prema grobu sv. Jakova apostola u gradu Santiago de Compostela na krajnjem sjeverozapadu Španjolske (Leksikonhrvatskoga srednjovje-kovlja, Školska knjiga, 2017., Zagreb, 273-275, F. Š. i I. Š.).

Povijesnih literarnih vrela o tom Putu ne manjka, ne zaostaju za nji-ma ni zemljovidni zacrti, od kojih je vrijedna nenaslovljena karta Sre-dozemlja i Crnoga mora iz 14. stoljeća pronađena u Arhivima Vatikana (TheCorruptingSea,astudyofmedditerraneanHistory,P. Horden i N. Purcell), a ponajbolje oslikava hodočasničke putove Sredozemljem s naglašenim smjerom za Compostelu te mačem nad kojim je lik sv. Jakova. Osobno sam mapu prenio u nekoliko znanstvenih radova, pa i u svojoj disertaciji gdje i raspravljam o mediteransko-jadranskim plovid-benim putovima i topografiji jadranskih svetišta (CroaticaChristianaPeriodica, Vol. 37 No.71, rujan 2013., Zagreb, 202-203, A. B.).

174 OSVIT 109–110

No sve je to povijest i prošlost i to su sad već desetci milijuna onih što su ušli na Put sv. Jakova i, bez obzira na inačicu trase, prohodali ga do kraja. Prema statistici Hrvati su zastupljeni u manjem broju hodoča-snika, riječ je o gotovo usamljenim slučajevima. Primjera radi, u 2003. godini svega su tri hodočasnika bila iz Hrvatske, a 2005. od ukupno 174 000 hodočasnika Put je prošlo njih dvanaest iz naše zemlje (izvor: A. Bader). Zašto nema značajnije hrvatske zajednice na Putu, doznat ćemo pomnjivijim čitanjem aktualne knjige.

U toj masi ljudskoga gibanja mnoge su knjige ostale neispisane, možda je nedostajalo riječi jer na Putu se uglavnom šuti, a možda nije bilo ni dovoljno hrabrosti sjesti i piti. Ali postoje oni koji to mogu, unaj-manje posljednjih desetljeća: putopisno su to s visokim stilom literarne izvrsnosti učinili mnogi, svatko na svoj originalan način, kao Andrej Bader nakon svoga drugoga prolaza 2006. (CaminodeSantiago); Ivan Kapetanović koji je također dvaput prošao Put i objavio knjigu CaminodeSantiago – „Za Boga sam hodao 800 kilometara“, reći će u jednom razgovoru; romaneskno, to će bestselerski učiniti Paulo Coelho u svom prvom velikom romanu (Hodočasnik), kako je navedeno u proslovu, uz „istinsko iskustvo inicijacije što će ga zauvijek promijeniti“. I da, da ne zaboravimo kino-storiju kultnoga Emilija Esteveza i Martina Sheena (TheWay) koji će Put prohodati s urnom umrla sina, a pepeo će razni-jeti vjetrovi i valovi Atlantika na rtu Finisterre, legendarnom „kraju ze-mlje“. Tijek vremena promijenio je stare strahove, ali ne i olujne valove Biskaja.

Dakle povijesno je jasno, Put sv. Jakova, istodobno i put kojim je prolazilo kršćanstvo i njegovi sljedbenici, tijekom kasnoga srednjega vijeka snažio je kršćansku pobožnost uvjetujući i mnoge legende trajno zapisane u europskoj kulturnoj baštini. Danas taj isti Put hodočasnici prolaze u mirnodopskim uvjetima ostavljajući za sobom brojne konzi-stentne priče, žanrovski profesionalno uređene, sadržajno konzekven-tne. Međutim, njihovoj većini primaran je interes ostvariti i ostaviti utisak na čitatelja opisom itinerara. Spram te činjenice pokatkad se čini da bi svako drukčije tematiziranje Camina, kako za spisatelja tako i za čitatelja, bilo pravom književnom pustolovinom.

175OGLEDI I KRITIKE

Naravno, sve do primitka nove knjige i nekoga novoga čitanja Puta. Ne ću kazati da to nisam očekivao od svećenika, već u najavi knji-ge slutio sam neminovno više duhovnosti, no čekalo me uistinu veliko iznenađenje. Itinerar Puta ovdje nije primaran cilj. Prvi put imao sam prigodu u rukama držati knjigu o temi legendarnoga povijesnoga Puta koja žanrovski stalno pleše između putopisa, koji bi se ovdje zanatski do kraja mogao razviti, i romana, koji bi tek trebalo napisati, te filma koji bi svakako valjalo snimiti, a dostojno bi romantizirao tri stupa kla-sične književnosti – temu rata, zločina i velike ljubavi – krajnje osjetlji-ve točke ljudskoga traganja za odgovorima kojih u svakodnevnim knji-gama nema. Prisjetimo se samo ruskih klasika, Ane Karenjine, Zločinaikazne, Rata i mira, i mnogih drugih. Čini se kako će taj frontalni ljudski sraz spram kršćanske misli trajati vječno.

Otkud takva ocjena da ne možemo reći ni za jedan od stupova – ok, čista forma! – već ni putopis ni roman ni film nego originalnost pri-stupa koji ovaj samozatajni pisac izriče integralno da bismo u istom trenutku dobili i putopis i roman i film. Ili, tehnikom kolaža, dobili smo jedinstvenu mozaičnu sliku cjeline. Zaokruženo, za svakoga redatelja izvrstan scenarij, za svakoga romanopisca poticaj na pisanje dijaloga, za avanturista da sebi uzme Put pod noge pa piši do mile volje! Ali Bader kaže – „Camino nije pustolovina ni atrakcija već put k istinskim vrijednostima“. Tako bi valjalo gledati s korica, odnosno vanjske strane kritike don Ivanova djela. No na tim je bremenitim stranicama još veća odgovornost s unutarnje strane. Stoga se prije svega moramo zapitati tko je zapravo autor!? Što ga je tjeralo na ovakav „bijeg“ u literarno!?

Vrijeme je Domovinskoga rata, koji se proširio i na okolne zemlje (BiH). Zaplet počinje u trenutku kad se životi arkadijski mirnih kršćana pretvaraju u apokaliptični kaos nerazumlja. Teški zločin, kad je ubijeno dvadeset i troje Hrvata, pravi pokolj civila, dogodio se 16. travnja 1993. u selu Trusina, mjestu autorova rođenja. Refleks na zločinačku kamu dvostran je: s jedne je strane uvijek oštra i teška bol, s druge osveta. Svećenik, u ovom slučaju naš spisatelj, mora odlučiti: ili mač u ruke ili na Put mača, Put sv. Jakova apostola, pa u „boj“ ustima, riječima, moli-tvom, pokorom, postom, poniznošću, susretom, običnim čovjekom. No

176 OSVIT 109–110

to ne će biti on, autor, odluku će donijeti netko drugi – zov Puta, moraš osjetiti da te zove!

Zamislimo tu sliku: hodočasnik i Put. Jedan od drugoga traži i oče-kuje odgovore: prvi one najjednostavnije, ljudske, kad si nemoćan bilo što učiniti osim moliti, i hodati, moliti... progovori, daj mi nadu – gdje su sada, zašto bi netko uopće pucao u nedužna starca, baku, trudnu majku, dijete; drugi, kako kad ovdje svi hodaju u miru, u vjeri da su na dobrom Putu, svatko sa svojom osobnošću i preobrazbom! Uostalom, rat se vodi tamo daleko, gotovo da pomisliš nije to moj, to je tuđi rat. I tako savjest ne dopusti umu da se raskomoti i drugima prepusti ono što moramo učiniti sami. Ona je otponac, mudri ključar Puta što vodi u pouke, poslanice, zavjete, proroke, povijesne likove i njihova usta.

Ima jedna Jakovljeva koja nosi čitavu knjigu, njezin tijek u itine-raru koliko i u mudrosti: „Jezik je mali ud, a čini velike stvari.“ To će autor ponavljati često. Jer, za Boga miloga, rat je, a jednom sam i sâm napisao: „Nijedan rat ne živi od lakoće umiranja.“ (Život na sudbini vulkana, I. Š.). I ovdje don Mlikota ne nudi ratni lik, već lik „rata“. Zato u ovoj priči hodočasnik nije subjekt nego oponent romanu kad piščeva ideja doživljava vrhunac prelazeći iz nestvarnoga u čistokrvni egzistencijalizam. U pitanju je nešto jako antropološko, socijalno pre-osjetljivo, nadasve dokumentarno. Ovo nije površinsko grebanje, riječ je o doživljaju iznutra, iz dubine same kozmogonije, Mliječnogaputa, koji će toliko puta spomenuti.

Translatiranjem sebe na Putu u amorfno tkivo rata daleko u domo-vini pisac postiže svoj temeljni cilj: vapeći za Bogom, moleći za zaštitu obitelji nestaje pokrov koji je čovjek umjetno stvorio, i sve artističko i sve umotvorno. Vidimo ga kao gole zidove bez kuće, one zemaljske, jer otvoren pogled u nebo ne zastire. Predaja u ruke istinskoj slobodi iskoraka znači da danas bez ikakvih maska možemo ocjenjivati prinos koji je svaka žrtva dala u borbi za slobodnu Hrvatsku s jedne strane, s druge pak što je ta sloboda donijela u sposobnosti raspoznavanja sebe u društvu svekolikih promjena, kolokvijalno, oligarhijskih i politokrat-skih tobožnjih demokracija. Problem je u činjenici da mi iz povijesti ne učimo nego ju ponavljamo. „Demon novca“ svom žestinom danas hara

177OGLEDI I KRITIKE

Hrvatskom, bezgrješni Apolon na svakom grobu žrtve ostavit će svoj cvijetak. Preobražavanje čovjeka u moć i vlast antigensko je preobraža-ju čovjeka na Putu sv. Jakova. Koliko će nas sunce još trpjeti, ne znamo, po svem dosta mu je!

Don Ivan liječi i vida rane i žuljeve, na kamenu peče svoje prevrte i hrani se njima, a ja baš ne vjerujem da će kod Drugoga dolaska Krist prevrtati samo stolove. Čeka ga velik posao „u svlačionici“! Ima li kr-šćanstvo snage za kapitalizam!? Ima li snage za tu neoliberalnu „zvi-jer“ današnjice usvojenu kao globalnu teoriju rata, koja ne će razriješiti dualnost obale, s jedne strane njezine formalne „slobode“ (farizejstvo i egoizam), na drugoj strani rijeke „plač i suze“ (moderno roblje)!? A rijeka nikoga ne pita, samo mirno teče, teče dalje. Iz povijesti ne učimo, ponavljamo ju. Obale nisu dvije, lijeva i desna, nego jedna – zemlja kojom teče rijeka. Možda je zato tijekom Puta autor i fokusiran naročito na mostove – povezivanja triju religija, vremena ekumene.

Ima li kršćanstvo poruke za Ivanov povijesni narod, koji (kako jed-nom davno zapisa Živko Kustić) „nije pošao robiti ni paliti ni druge podjarmljivati, nego tražiti mjesto gdje će opet sagraditi dom, zapaliti vatru na ognjištu, zanjihati vlastite kolijevke, svoj narodni vez vesti, svoje pjesme pjevati, svoje rane liječiti i svoje grobove kititi?“ Naža-lost svih bližnjih, i nas čitatelja, grob u Trusini, gdje Hrvati više ne pale vatre ognjišta, gdje se ne njišu njihove kolijevke, vez ne vezu Hrvatice. Nitko ne pjeva, nemoguće je izliječiti rane! Tek jedan čovjek uporan sanjivo vrluda po Putu sv. Jakova apostola!

Nevjerojatno je kako mi ljudi imamo visoko mišljenje o sebi. Čitav autorov tekst na tragu je „našeg utjelovljenog, učovječenog i unarođe-nog Boga, koji spašava čovjeka da bude svoj, da se ne porekne, da se ne odrekne svoga lica, imena, jezika, domovine“ (Živko Kustić) – kako god udišemo zrak koji ne vidimo, ili kako nas grijale zrake sunca za koje se pridržati ne možemo. (I. Š. Nova Istra, 1-4, 2021., Pula, 371).

U tom nas smislu don Mlikota dovodi u poziciju akterâ vrijednosne prosudbe udjela „usta“ u ratnim i poratnim zbivanjima. Koliko god je njegov jezik rukopisno bolan (mali ud, koji čini velike stvari), toliko je i svjedočenje istini i spremnosti da u punoj segmentiranosti pobožnosti

178 OSVIT 109–110

ostvari jedinstvo, u naravi, kristološke misli. Prinos ratu mora poticati na trajno promišljanje sebe u vjeri.

„Govor nekih probada kao ubodni mač, a jezik mudrih donosi iscje-ljenje“ – reći će u jednom od nagovora za svete mise na Putu sv. Jakova. Time će iz stupa rata prijeći u stup zločina, s takvom težinom da će i svoja leđa podmetnuti kako bi ponovo uspravio križ, i za sobom diljem Puta ostavljao poruke: „Smiluj se onima koji su uvijek široke ruke, čine dobra djela i žele pobijediti zlo samo čistom ljubavlju. Pred Bogom svi smo na dnu: ubojice i nasilnici, preljubnici i pohotnici, lopovi i gramz-ljivci. Svi smo očajni, i to je jedino stanje koje je primjereno ljudskom biću koje želi upoznati Boga.“

Što je rezultat svega? Oprašta, i oprostio je ubojicama, i on i njegova majka (kraljica)! Za laika neobično i strano, ali za onoga tko propovije-da kršćansku vjeru sasvim uvjerljivo: „Isus nije štaka za slabe! Izgubio sam sve, ali stvarno bogatstvo jest ono što ulažemo za vječnost, ono što ne mogū ukrasti“ – reći će.

Jednostavno, moramo se priviknuti na njegov „mali ud“, jezik koji kaže – kakve li ludosti, kolike li nevjere – a misli na to, propituje – „kako duboko može čovjek ogreznuti u zemaljskoj kaljuži“. I tu sad dolazimo do ključnoga trenutka kad ga moramo ispravno tumačiti i ra-zumjeti, kad će danteovski „napasti“ svijet živih u težini zločina – jer Zločin kao stup to zaslužuje („Usijani šiljci ne će lijenosti dati mira ni počinka, glad i žeđ mučit će neumjerenost, a bludnost će se krotiti u vreloj vodi i sumporu“). Inače bismo mogli pomisliti kako u svojoj širini duha „ne voli ljude“ (odnos zemaljskoga i nebeskoga, „smeće“ je ovdje alegorijsko). Isus ljude voli!

Aksiomski problem se svodi na činjenicu da kršćanskom nauku treba oponentno društvo: kako ćeš biti „pravi“ kršćanin u zlatnu ruhu, kako ćeš propovijedati zlatnim ustima ili štovati zlatno tele!? Iz te opozicije proizišle su rane vrijednosti kršćanstva, tako bi trebalo biti i danas. Na-žalost nije, o tom govori epizoda o „suncu i krugovima“. Zbunjujuća je ta svevremenost starozavjetnih vrela, i danas suvremenih i aktualnih. Ovo djelo doista u jednom trenutku možemo shvatiti istodobno i kao kritiku i kao himnu kršćanskoga poziva. Nastranu što je to Put tek po-

179OGLEDI I KRITIKE

kojega hrvatskoga hodočasnika, dapače, trebaju nam hrabri, jaki ljudi poput Ivana kojega „još samo koža drži na okupu“.

Rezignacija zločinom rezultira jednom od najpropulzivnijih reče-nica – „Tko polaže svoju nadu u ljude, taj polaže temelje u zraku!“ Reakcija je dakle obrnuta, nije zločin rezignacija (sviknuti smo, zločin je ljudski, priljubljen stvoru) nego je ta propulzivnost koja ga rastvara do fizičke boli. Jedino što mu preostaje na Putu jest priljubiti se čvrsto k Isusu kojega „mnogi slijede do lomljenja kruha na Posljednjoj večeri, no malo ih je koji bi ga slijedili do kaleža patnje da bi s njim ispili gorki sadržaj. Mnogi štuju čudesa koja je učinio, no mnogi ne žele s njim dijeliti sramotu križa.“

Kad iz usta proroka Izaije čujemo: „Za mali dobitak daleko se pu-tuje, a za život vječni mnogima se ne će učiniti ni koraka.“ – Mlikota će reći – „Koje li nerazumnosti! Koje li sramote! Na žalost, u nama još živi stari čovjek, još nije pribijen na križ, još je dovoljno jak da se sa svojim strastima bori protiv duha, užiže rat za ratom.“ To spoticanje o genijalnost Jakovljeva „maloga uda“ otvorit će vrata trećem stupu – temi „velikih ljubavi“, koju književno i komparativno moramo gledati kroz naočale svekolike ljudske potrebe. Ili je barem ja, kao pjesnik, tako vidim. Vrijeme je za Xenu i Michaela!

Ono što se dogodilo Putom, kad smo već prošli rat i zločin, doista je romaneskno ljudsko iskustvo poticajno svakoj ljubavi. Nije Bog da voli samoga sebe, moraš biti ti, on, ona, da bi te mogao voljeti. Jednostavno – načelo kozmičke ljubavi u kojoj sudjelujemo svi, manjkavi u grijehu i prijeziru. Unatoč „grješnim prirodama“ ideal ljubavi stoji na čelu života na zemlji. U svoj eshatološkoj silini kao takvoga prigrlio ga je i Krist Čovjek. Isus voli ljude!

I doista je tako: „Ljubav koju vama želim, ljubav je koja izgara!“ – podučit će ih naš hodočasnik patnik u najneobičnijoj pouci za brak. „Takvu je ljubav imao – i ima – Isus Krist, naš Gospodin, koji se dao za nas! Za nas je predan, izdan, popljuvan, ponižen, bičevan, križ teški nosio, razapet! To je ljubav koja razdire! Takvu ljubav ima jedna majka koja ne preza pred zločincima, ne odbacuje krunicu, pod paljbom okre-će svoga muža ubijenog u svetištu njihove bračne sobe. Nakon svega oprašta ubojicama! Takvu vam ljubav, Michael i Xena, ja želim!“

180 OSVIT 109–110

Od stihova Pjesmenadpjesmama, od Tizbe i Pirama do Guinevere i Lancelota, Romea i Julije, naših Miljenka i Dobrile, i u našim vlastitim sudbinama proživljavamo tragike svih velikih ljubavi. Premda to nije uobičajeno, unositi u oglede svoje osobne intimističke osjećaje, moram priznati da me je poput groma munje ošinula ova epizoda u kojoj kao da je vrijeme stalo, vratilo nas natrag, na sage, na renesansne grobove. Pokori, koja će to biti sve do trenutka kad sudionici Puta doznaju od-govore i razloge autorova hodočašća, na stubama pred katedralom sv. Jakova savršeno odgovara oslobađanje ljubavnom romancom. Sve je i bilo kako treba biti!

Nevjerojatno je kako ljubav mijenja stvarnost, kao da je tih 800 ki-lometara ništa spram nekoga još udaljenijega putovanja, gotovo u be-skonačnost, još jednu od čudesa, neku dvojnost, potop i Noinu korablju, Sinaj i Božji glas.

Don Ivan Mlikota donio je na svijet jedno potpuno novo iskustvo Puta „koji svijetli, a ne osvjetljava“. Jasno je da on Krista živi, u moli-tvama i u svetim misama „ne odrađuje“ tek svoje svećeničko poslanje. Personificirajući težinu i simboliku Križa na sasvim nov način pokazat će kako odlika književnoga djela nisu samo stil i leksik nego i ono izvorno i istinsko u čovjeku što ga doslovno čini Božjim bićem. „Spo-znaja da se na Putu nalaze obični ljudi najveća je dragocjenost“, rečeno je već na ulazu u ovo polivalentno djelo, kao analogno čitanje Puta. Svatko će donijeti na svoj način priču o pojedincu, njegovoj viziji oživ-ljenoga, doživljenoga i prijeđenoga.

Dakako, riječ je o Coelhovoj duhovnoj potrazi povezanoj s mišlju da postoje tajne, tajanstveni putevi i ljudi koji mogu razumjeti i kontroli-rati stvari nedostupne većini smrtnika. „Mislio sam da ono što nas vodi shvaćanju misterija života mora biti teško i složeno“ – stoji u proslovu knjige koju će ovaj Brazilac napisati godinu dana nakon što je prošao Put (1987.). Sada, trideset i šest godina poslije, kao da se ponovo osvje-žavam Coelhom, djelom don Ivanovim, koje će katehetski razumljivim i jednostavnim jezikom, neopterećenim ukrasima, sâmo sebi postaviti „granice nevidljivosti na kojima se ili pada ili još više raste“.

181OGLEDI I KRITIKE

Približavanjem cilju, prema kraju Puta, Ivanove poruke bivaju sve snažnije jer sâme postaju smisao i traženi odgovor: „Isuse, omogućio si mi da spoznam kako je traganje za srećom osoban čin i da ne postoji obrazac koji možemo prenijeti drugima... I ti si, Isuse, kao mi, prošao put običnih ljudi.“ Ili, jednostavno, u prigodi smo i privilegiju da, či-tajući, i sami pokrenemo duhovnu potragu te u svakom kutku realnoga puta potražimo svoju odgovornost za nečinjenje, preispitivanje sebe.

A spram pitanja – zašto – Bader će reći: „zato što je to najveći iza-zov i posljednja velika avantura našeg starog kontinenta. Izazov vjere. Vjere u sebe. Vjere u Boga.“ Ja bih ovdje još dodao – Teovizija jedne ljubavi i jednoga zločina!

182 OSVIT 109–110

Marija PAVKOVIĆ-BAKOVIĆ

NOVE DOŽIVLJAJNE I SPOZNAJNE RAZINE

Ivan Baković: Riječimaoriječima, Matica hrvatska Tomislavgrad, Tomislavgrad, 2021.

Riječimaoriječima, jasno je da je knjiga književnih prikaza, osvrta i kritika hercegbosanskih autora koji su svojim rukopisima ostavili neiz-brisiv pečat na ovom kaotičnom tlu te značajno podignuli vrijednosnu ljestvicu književno-umjetničkoga izričaja na ovom području.

Međutim, ova knjiga se može promatrati i kao zbirka pripovijedaka, pogotovo ako se prije čitanja zaviri prvo u kazalo, što nije rijedak slučaj, pa se pronađu naslovi vrlo intrigantna sadržaja u obliku retoričkih pi-tanja: „Je li Hava hava, ili...“, „Ima li sigurna mjesta na Zemlji“, izravna pozivanja na svevremenske književne naslove: „U potrazi za izgubljen-im vremenom“, „Kastorskim vremenima unatoč“ ili fragmentiranih sintagma koje dramaturški najavljuju nadolazeće: „Ozbiljan ulazak u svijet poezije“, „Hrvanje s tijelom, pouzdanje u Boga“. Ironija, kako u tekstu, tako i u samim naslovima, neizostavna je i odraz je književne zrelosti afirmiranoga autora; „Sloboda je smjeti kašljati“.

Već prvim iščitavanjem knjige, lako su uočljive autorove tematske preokupacije i stilske odrednice. Koliko god se književna kritika, re-cenzije i slično, generalno govoreći, trudi nakačiti si atribut „objek-tivan“, vrlo uvjetno se toj odrednici treba pristupiti. Toga je svjestan i sam autor pa slobodno uz stručni, iznosi i subjektivni pristup određen-im djelima. Knjige domoljubne i pejzažne tematike, lokalno karakter-iziranih glasova pripovjedača i likova, religiozni motivi, autorov su čitateljski ukus kojemu je i selekcija djela za ovu knjigu bila podređe-na. Poznajući autorove poetske ukoričene radove, lako možemo doći do pohvalna zaključka o dosljednosti kako pisanja tako i proučavanja

183OGLEDI I KRITIKE

tema, motiva, stilova i jezika koji autor iskustvom i znanjem valorizira. Selekcija knjiga o kojima je pisano je dinamizirana pomnim prikazom i psiholoških romana koji se bave tabuiziranim, modernim temama. „Sve ovo može neke potencijalne čitatelje i odbiti od čitanja.“ Tako u prikazu Marinčićeva djela Rebro kaže: „No, s književnošću je uvijek tako bilo – ako nema pokretača radnje nema ni radnje same, a bez radnje koja nije svakodnevna ni uobičajena nema ni interesa za čitanje ili slušanje bilo kakve priče.“

Čitajući ovu knjigu, s obzirom na pročišćenost izraza i jednostav-nost jezika, što pak uvjetuje bliskost s čitateljem, nameće nam se kao prirodno istaknuti autorov širok raspon poznavanja književnih pojava, struja, moda i klasika. Često intertekstualizira tekstove komparativno pristupajući određenim autorima i djelima.

Uz to, Riječimaoriječima se može promatrati i kao vodič pristu-pu književnosti uopće. Autor na više mjesta ukazuje na važnost slo-jevita čitanja, osobito kad se bavi poetskim knjigama. Valorizira interpretacijske mogućnosti čitatelja i autore koji ostavljaju čitateljima takve mogućnosti te ih time uključuje u komunikaciju s djelom. „Teško je pisati dobru poeziju ako onaj tko piše prije pisanja nije ne doživio nego proživio ono o čem piše“. Ili „Promišljati viđeno/doživljeno i njegovu refleksiju zarobiti u pjesmu. Bez toga nema pjesme.“ Upra-vo takve autore, naklonjene pozitivističkoj teoriji, autor uzima u izbor. Time naglašava i osobnu književnu dosljednost koja je u oprečnosti s kasnijim, recimo strukturalističkim, Barthesovim teorijama u kojima se autor odvaja od pripovjedača ili lirskoga subjekta. Za roman će reći: „Roman je koliko zahvalan za pisanje, jer ne ograničava prostorom, toliko težak jer je složena struktura koja se lako sruši ako nije dobro ozidana.“ Osim toga, autor naglašava da je književno djelo u sušti-ni fikcija, bez obzira na potencijalnu količinu stvarnosnih elemenata. „Ponekad ni sami nismo u stanju razlučiti pričin od stvarnosti. Ili su, možda, svi naši životi i sve naše priče (...) samo puko ponavljanje.“ „On priča priču prema zamišljenu redoslijedu stvari kako su se dogodile ili su se mogle dogoditi tako kako su ispričane, jer ne treba smetnuti s uma da je književno djelo izmaštana, ali i moguća, stvarnost.“ Vidljivo je i

184 OSVIT 109–110

da se slaže s čestom konstatacijom da nema više dosad „neopjevane“ teme, ali da je bit umjetničkoga postupka upravo u oneobičavanju uv-jetno rečeno „običnoga“, već iskazanoga. „A što, zapravo, pjesma i jest nego vidjeti poeziju, začudnost u običnoj stvari.“ Knjige koje su ga zainteresirale za pisanje Riječimaoriječima su upravo takve; uz to u vrhovima hercegbosanske književnosti.

Šarolikost i dinamiku nastavlja. Nakon prikaza „Ljudi i tica“, autor gotovo poetično dijeli s čitateljima bolno iskustvo odlaska svoga pri-jatelja i autora te knjige, pokojnoga Joze Mašića. Time briše iz mo-gućnosti zaborava promociju njegove posljednje knjige, njegov sen-zibilitet i ljudskost. U prikazu knjiga o mučeništvu nevinih, nastavlja ekspresionističkim tonom iznositi pojedinosti koje su ključ razumije-vanja tih knjiga. Često nastupa i budničarski čime je vidljiva i osobna domoljubna osviještenost. „Ovaj roman je početak isprike našoj prošlo-sti i ljudima koje smo zatajili.“ Autor zalazi i u tzv. „rubna područja književnosti“, diskurzivne književne oblike pa Ištukovim aforizmima Gladnici igladni posvećuje posebnu pažnju elokventnim izričajem s primjesama ironije i poantizacije. „Itekako progovara, britko kao bičem udarajući po devijacijama kojima smo svakodnevno izloženi, a barem je naša stvarnost kao stvorena za dobar aforizam“. Primjetna je vješti-na kopanja između redova tijekom čitanja. Ne zadovoljava se prvim slojem, koliko god bio privlačan, nego ponire dublje u značenjske mo-gućnosti teksta. Propituje i nudi moguće odgovore. Samim tim ukazuje na važnost djela koja ne nude „konačne“ odgovore nego postavljaju i potiču na postavljanje pitanja. „Pitanja će uvijek biti puno više nego odgovora. A tek ljudske zapitanosti.“ „Dobro pitanje je ponekad kao dobar putokaz kroz život.“

Nakon čitanja Riječimaoriječima, nove doživljajne i spoznajne ra-zine kako odabranih djela tako i književnosti uopće su zagarantirane.

185OGLEDI I KRITIKE

Mate GRBAVAC

JEDNOM ZAPISANO – NIKADA IZ SJEĆANJA IZBRISANO

ZrakeUskrsa, priredile Anja Mastilović i Viktorija Huseinčehajić, Nacionalna i univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2022.

Čovjekova sjećanja, želje, razmišljanja, zanosi i padovi, ljubavi i boli, životne radosti, u njem žive dok je živ, mijenjajući se kroz mijene vremena kroz koje prolazi, dobivajući drugi oblik, boju i intenzitet. Ako ih nije drugomu ispričao, šaptom ili glasno, ako ih nije zapisao, tajno ili javno, nestat će onoga trenutka kada završi njegov ovozemaljski put. Oni sretnici koji u sebi nose doživljaje, snove, misli i osjećanja drugih, mijenjat će ih dodajući im iz godine u godinu drugu boju, osobno viđe-nje, ugrađujući uvijek nešto čega nije bilo prije. Zato napisano, zapisano u papir, pergament, kamen, ostaje sveti znamen vremena prohujaloga koje generacije novih vremena ne bi nikada otkrile da tih zapisa nema.

Autorice ove značajne knjige, koja osvjetljava i na svjetlo današ-njega dana donosi ono što bi prije stotinu i više godina, prebirući stare požutjele novine smještene i pomno čuvane u instituciji u kojoj rade, uradiše posao toliko značajan da će tek izlaskom knjige iz tiska budući čitatelji i istraživači prošlosti Bosne i Hercegovine vidjeti njezino zna-čenje i vrijednost. Knjiga živi i kad njezin autor umre. Kroz nju on živi i tiho priča novim pokoljenjima svoju priču o svom životu, kako to reče pjesnik Dobriša Cesarić u pjesmi Pjesma mrtvog pjesnika: Moj prijate-lju,menevišenema,/al’nisamsamozemlja,samo trava/jerknjigataštodržišjeuruci/samojediomenekojispava.Anja i Viktorija ponovo oživješe jedno prohujalo vrijeme obavijeno maglom prošlosti i u naruč-je sadašnjega čitatelja donose njegov duh, mirise i boje, ljudske radosti, vjerske osjećaje, običaje i tradiciju, opis onih sitnih, malenih radosti

186 OSVIT 109–110

što kolaju venama čovjekovim i pomažu mu da lakše brodi nedaćama i izazovima vremena u kojem živi.

U zapisu Vjekoslava Livadića „Uskrs u Bosni“, objavljenu 1882., do u najsitniji detalj opisani su uskrsni običaji, ushit toga maloga, siromaš-noga čovjeka koji ohrabren obećanjem o vječnom životu i nagradi koja slijedi dobrim ljudima u uskrsnuću Božjega sina vidi svoje uskrsnuće iz ovozemaljskih patnja u blaženstvo Raja. Autorice taj zapis donose u izvornu obliku. Ljudi različitih profesija, interesa, znanja i znatiželje u njem će pronaći zaista puno detalja za proučavati i uspoređivati s ovim vremenom. Neke će zanimati sintaksa, kako se gradi rečenica, koji je to stil, uspoređivat će ga sa sličnim književnim tvorevinama toga vreme-na, nalaziti sličnosti i različnosti. Druge će zanimati leksik, oblik riječi, njezino mijenjanje kroz padeže, njezin život kroz vrijeme do današnjih dana. Vidjet će koje su nestale, koje su se promijenile, koje je zamijeni-la nova riječ. Proučavat će iz kojega jezika uđe u svagdanji jezik i koje to promjene se dogodiše od izvornika do njezina konačno oblikovanoga fonetičkoga i značenjskoga bitka. Treći će proučavati način pričanja, tijek priče, fabule. Što je to piscu bitno, a što gura ustranu. Četvrti će proučavati pravopis, oblik pisanja grafema i slično.

Neki će ići za tim da što bolje upoznaju uskrsne običaje: opis nošnja, opis kićenja i uljepšavanja, vjerski zanos, pripremanje jela, način živ-ljenja u tom trenutku kada Isusova žrtva, muka, prividna smrt, uzašašće i obećanje onima koji vjeruju u Njega da ih čeka život vječni ako poštu-ju riječi koje im uputi Bog i On kao Božji sin. Jedan tekst, a toliko toga se iščitati može i iščitavat će se zahvaljujući ovoj knjizi.

U tekstu „Sarajlija potkivač uskrsnih jaja“, objavljenu u Jutarnjem glasu 1933., opisan je način potkivanja jaja, običaj koji se proširio u Bosni, neobičan, neuobičajen način koji zaista iziskuje nevjerojat-nu preciznost i strpljenje, ali i vještinu koja krasi samo izuzetne ljude sklone eksperimentiranju i vječitom dokazivanju. Ako znamo s kojim alatima i pomagalima je raspolagao ta vještina će i dan-danas kod ljudi izazivati divljenje.

Jedna od posebnosti uskrsnih događaja je i bojenje jaja. Takva jaja se nazivaju pisanice jer se po njima piše, crta, boji ih se na razne načine raznim bojama. Tekst je napisao Mijo Žuljić, a objavljen je u Zborniku

187OGLEDI I KRITIKE

zanarodniživotiobičajeJužnihSlavena 1908. U njem je do u najsitni-je detalje opisao bojenje uskrsnih jaja u Varešu. Opis je toliko detaljan, iscrpan, minuciozan da slijedeć ga i današnji čovjek može, služeći se tom tehnikom, napraviti pisanicu koja se ni po čemu ne će razlikovati od pisanica nastalih prije stotinu i dvadeset pa i više godina. Taj običaj se sada proširio diljem svijeta i zaista se pretvorio u umjetnički izričaj visokoga dometa.

U knjizi će se naći dosta pjesama i napjeva vezanih za Uskrs, kako od nepoznatih narodnih pjesnika koji pišu laude posvećene najvećem kršćanskom blagdanu, manje poznatih autora, ali i onih koji su ponaj-bolji ili najbolji pjesnici svoga doba. Tu nalazimo pjesmu Muse Ćazi-ma Ćatića objavljenu 1911. „Isa-pejgamber“ i pjesmu „Golgota“ naj-boljega hrvatskoga pjesnika toga doba Silvija Strahimira Kranjčevića. U islamu Isus nije sin Božji, nego je samo Božji prorok. Pjesnik Ćatić svojim pjesništvom spaja Hrvatsku s Bosnom i Hercegovinom i po-djednako je slavljen kod svih naroda na ovim prostorima. Kranjčević je iz Hrvatske pobjegao od diktature Khuena Hedervaryja i otišao u Bosnu i Hercegovinu gdje ga je dočekao sličan diktator stranac Benja-min Kallay. Proživio je težak život učitelja. Radio je u Livnu, Mostaru i Sarajevu gdje je umro i sahranjen. Upoznao je bijedu naroda, njegovo siromaštvo, neobrazovanost, izrabljivanje i u pjesmi „Golgota“ pita se je li Krist umro uzalud jer se od tih davnih vremena ništa u životu ljudi na Zemlji promijenilo nije: i dalje zemljom hara jači, caruje nepravda, glad. I dalje sjajne palače grade i u raskoši žive novi Pilati, nove Kalfe, novi izrabljivači. Pjesma je objavljena u Franjevačkomglasniku 1895. u izvornom grafijskom obliku. Još jedna mogućnost jezičnoga, pravo-pisnoga i inoga proučavanja i uspoređivanja sa suvremenim jezičnim izričajem.

Autorice su napisale zaista vrijednu knjigu kojom pokazuju svu lje-potu senzibiliteta za one vrijednosti koje krase etnose naše zemlje, nji-hova obilježja, vjerska, duhovna i civilizacijska dostignuća koja ih obli-kovaše. Na taj način se uključiše u kulturnu kartu suvremene Europe sa svim onim što nas veže u zajednicu ljudi, ali i sa svim specifičnostima kojima obogatiše kako sebe tako i zajednicu u kojoj žive i stvaraju kul-turnu, civilizacijsku i inu ljepotu svijeta.

188 OSVIT 109–110

Miljenka KOŠTRO

IZABRANE PJESME MARINE KLJAJO-RADIĆ

Već duže pratim i s radošću čitam poeziju Marine Kljajo-Radić. Moju pozornost posebno su zaokupile Izabrane pjesme, gdje autorica, na više od tristo stranica, doista nudi izobilje poetskih plodova koji bi trebali zadovoljiti istančan ukus književne kritike, a isto tako privući pozornost čitatelja različite dobi. Vješto se služi riječju kao sredstvom oblikovanja poetske slike, a polazište su joj Bog i ljubav u svim svojim oblicima. Izabrane pjesme čini šest odjeljaka i svaki za sebe ima neku svoju ideju vodilju, a kada se sve zbroji čine jednu harmoničnu cjelinu. Na početku imamo „Rađanje pjesme“, a na kraju zbirke čitatelja čeka „Potraga za čovjekom“.Uzimamponovnovesla/Istižem/Preobražena/NabrdoTabor/U

susret/ProslavljenomBogu(Proslavljeni Bog).U vrijeme, kako ja to volim reći, kada ispod svakoga kamena iskače

poezija, Marinu ne zanima površnost i banalan pristup. Ona je negdje između vremena, roni u dubine i iz njih progovara snagom duha o svije-tu u sebi i oko sebe. Ispod ogrtača stvarnosti, a stvarnost donosi različita iskustva, ona čarolijom riječi prati uspone i padove i na, sebi svojstven način, osobna ili tuđa iskustva prelijeva u stihove. Pri tom rabi različite stilske figure.Ukosamaplaninskim /Čovjek i žena /Udišumiris trave / Ičuju

disanjezemlje/(Žetva ljubavi).U nekim pjesničkim momentima progovara o rascjepu između ma-

terijalnoga i duhovnoga, života i smrti i uvijek se vraća Izvoru, Onomu koji je sve stvorio i koji svime upravlja, pa će reći: Bog uvijek zna što čini. Kroz Marinine stihove nazire se užas rata i ljudska patnja kroz koju je i sama u tom vihoru prolazila. No, unatoč ružnu iskustvu za vrijeme tih ratnih godina u njezinim pjesmama nema tragova mržnje. I u takvim okolnostima do izražaja dolazi bogatstvo riječi i poetska snaga pri oblikovanju stihovnih konstrukcija.

189OGLEDI I KRITIKE

Kadizgubišdom/Tisikaolasta/Kojausumanitomletu/Oblijećeokosvoga/Porušenagnijezda(Izgubljeni dom).

Marina Kljajo-Radić, vješto, s malo riječi iznosi dubinu misli, otvara prozore svoje duše kroz koje na krilima duha lebdi vječno svjetlo. Za-pravo, Marininu poeziju krasi meditativan duh, ona nosi svjetlo nade, a to bi i trebala biti zadaća svakoga čovjeka. I kada je teško i čini se da izlaza nema, ljubav je njezin oslonac, ona prepoznaje svjetlo Božje mi-losti koje će joj osvijetliti put i olakšati težinu križa na ovozemaljskom proputovanju.

Čitajući Marininu poeziju doista sam uronila u njezinu ljepotu. Tu nema prazna hoda, ni suvišnih riječi, to su zrela misaona, duhovna i književna nadahnuća. Nadam se, zapravo vjerujem da će mnogi čitatelji i ljubitelji lijepe riječi uživati čitajući Marinine pjesme, jer one na svo-jim krilima nose ljubav u svim oblicima i duhovni sjaj koji ne blijedi pred zamahom bilo kojega vremena u ovom nemirnom svijetu.

190 OSVIT 109–110

Ivan BAKOVIĆ

MI U RATU I RAT(OVI) U NAMA

Srećko Marijanović: Bezimeni, Matica hrvatska Stolac – Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, Stolac –

Mostar, 2022.

Ratna tematika nije nova pojava u književnosti (kao što ni rat nije nova pojava među ljudima i narodima – traje to otkad je Kain zatukao Abela), ne ćemo izreći ništa nova pozivajući se na opise ratovanja i u usmenoj i u pisanoj književnosti – od starozavjetnih opisa ratova-nja, preko antičkih i srednjovjekovnih epova, naše usmene deseteračke epike, ratne tematike u svim književnim razdobljima do suvremenosti. U nas je ta vrsta književnosti, označena kao „ratno pismo“, posebno došla do izražaja od devedesetih godina prošloga stoljeća i do danas ne posustaje. Dok je još trajao Domovinski rat moglo se (donekle, zbog jakih emocija) i razumjeti (nepotreban) patetičan naboj, no nerazumlji-vo je da se i danas u određenim književnim krugovima slave uradci (s temom iz Domovinskoga i Drugoga svjetskoga rata) koji osim crno-bi-jeloga pristupa temi i sentimentalna podilaženja publici imaju neveliku ili skoro pa nikakvu književno-umjetničku vrijednost. Zanimljiva tema ne znači nužno i dobro književno djelo, traži se tu i malo talenta (koji počesto izostaje). Govoreći o ratu kao temi u književnosti prof. Helena Sablić Tomić piše: „U prvi se mah čini da se s tako velikom temom ne može promašiti, no vrlo često se dogodilo upravo to… Ratna priča se ne uspijeva baš često uobličiti sugestivno, autentično i ekspresivno, iako ima i za to sjajnih primjera. Češće ona ostaje na razini patetične sentimentalnosti.“

Roman Srećka Marijanovića Bezimeni spada u „ratno pismo“, tj. u književnost s ratnom tematikom, no naprijed rečeno ne vrijedi i za ovaj

191OGLEDI I KRITIKE

roman koji se ni po čem ne uklapa u prosječnost književnosti ratne te-matike. Pokušat ćemo objasniti ovakvo mišljenje.

x x x

Bočnilijevo,najmlađiodnas,posljednjidesno,nasdvojicausre-dini, desnokrilni, vodeći, brko, brada, najbliži do vrata…, imena su koja je autor nadjenuo likovima u ovom neveliku romanu zanimljiva naslova Bezimeni. Tema romana je rat, Kiklop koji proždire sve što mu pod zub dođe, i u tom krvavom trvenju imena i nisu nikomu potrebna, pogotovo onomu tko je kroz taj žrvanj prošao. „Ne želim nositi u ovoj košari preostala vremena ništa što se odziva na ime. Ništa što se ime-nom predstavlja, na njegov zov što se javlja. (…) Gledam lica izmiješa-na, bez imenā, ne razlikujem više žive od mrtvih, tko je sjena, a tko će sjenom postati. (…) Ovdje samo smrt ima ime.“ Kao što mrtvi nemaju imena, nemaju ih ni živi koji samo čekaju svoj red za prelazak na onu stranu, smrt je svakodnevna obična pojava: „Paljba jenjava, tišina, po-gledavamo oko sebe. Tko je preživio? Dvije glave miruju, ne podižu se iz zaklona, opustile su se zauvijek na toj uzvisini, divljem i posljednjem trenutku životarenja, ovakva, jebena i prokleta… Šapuću zemlji, valjda, posljednje ono nešto što nisu stigli kazati, sad imaju vremena...“

Depersonalizacijom likova, oduzimajući im identitetsko svojstvo vlastita imena, naznačujući samo u grubim crtama poneki lik, više si-tuacijski nego karakterno, autor je, zapravo, u prvi plan stavio rat kao stanje, tj. rat je ovdje glavni i nosivi lik. To mitsko čudovište koje s vremena na vrijeme zine na svijet i ništi sve što mu „pane pod nokat sverazorni“. A tamo negdje neki prsti nad ratnim kartama pomiču čitave korpuse, brigade, satnije, vodove, desetine i pojedince, kao što su to nekada u davnini s Olimpa radili Zeus i družina mu igrajući se ljudskim sudbinama.

Autor je sklopio i ispričao priču u kojoj nema heroja, iako smo im ponekad stvarali takav privid: „Klicali su nam poslije kao pobjednici-ma, klicali su nam na stadionima, pozdravljali kao rimske legionare koji se vraćaju iz pobjede, bili smo čašćeni i slavljeni, najveći poklon koji

192 OSVIT 109–110

smo dobili nakon svega toga je ta živa glava kojom sada prihvaćamo ovaj novi život, za razliku od njih koji nisu imali tu sreću. Ostali su, čini mi se, i danas tamo na onim istim bespućima pogibije i stradanja, iako ukopana, davno i duboko u ovaj naš suteren, njihova tijela još se uvijek pojavljuju na tim sablasnim i jednostavnim mjestima gdje su pali…“

Nije ovo, dakle, priča o mitskim junacima i velikim djelima, nego o običnim mladićima kojima se umjesto tastature i miša „zaplelo među prste sjajno djelo, uglačan i savršen proizvod, vješta inženjera Kalaš-njikova“. Nije ovo priča koja napada, brani ili opravdava, nego priča o tom kako zlo zvano rat djeluje na čovjeka koji rat ni želio ni sanjao nije.

A kada rat završi i isti prsti koji su po kartama pomicali vojske i sud-bine na prsajunačkai na sukno koje je još mirisalo „na šume i prašinu, na dim od vatre i eksplozija koje raznosi vjetar“, okačit će ordenje (po zaslugama). „Naravno, kad rat završi, tu hrpicu metala i papira poka-zivat ćete svojoj djeci – vadeći je iz kutije u kojoj su bile upakirane (kupljene za trideset i pet, ej!, trideset i pet KaeMova) kineske radne cipele, ojačane iznad prstiju željeznom oblogom – uvjeravajući dječur-liju, kao i samoga sebe, kreštavim glasom, visokim tonom, o velikoj vrijednosti vaše žrtve za domovinu, potkovane patnjom i stradanjem.“

Kompozicijski, roman Bezimeni je, zapravo, zbirka nevezanih priča koju povezuje lik koji pripovijeda priču, a i o njem više možemo zaklju-čiti prateći njegove misli i solilokvije nego iz postupaka. Primjenjujući, kako je to primijetio prof. Lučić u svojoj recenziji, post/modernu na-rativnu strukturu, vremenski slijed u romanu je razbijen i ne može se kronološki uspostaviti. Tako uspostavljeno vrijeme je, zapravo, odraz psihološkoga stanja glavnih likova kojima u situacijama u kojima se nalaze vremenski slijed i ne čini nikakvu osobito bitnu stvar: „Razapeti između položaja i doma tekli smo jednim ustaljenim tijekom, vojevali istu bitku u vremenu bez početka i bez kraja. U prostoru gdje nema ničega osim nas samih, ostavljenih na usamljenu obronku, namrgođenu Bogu za leđima…“

U tom sveopćem urušavanju smisla kroz različita razmišljanja, od fi-lozofskih, moralnih, vjerskih i inih, koja su šira od samoga rata, postav-ljaju se i naoko obična, a temeljna pitanja i dvoumice: „Sve najbitnije

193OGLEDI I KRITIKE

strukture: vojne, bolničke, psihološke, toliko knjiga i pameti, umijeća ratovanja i mudroslovlja filozofa, silnih naukovanja, nisu nikada ponu-dile odgovor na to jedino bitno pitanje koje se zaobilazilo te samim tim predstavljalo nevažnim. Podrazumijeva se i prešućuje ta sitnica, ono što će doći samo po sebi, iznebuha i naglo, nitko nije mario za tako nešto ili nije želio postaviti takvo pitanje. A ono je glasilo sasvim jednostavno: Kako ubiti čovjeka i što nakon toga?“ Ili je, možda, u besmislu najbolje biti besmislen i do krajnosti destruktivan – na dva-tri mjesta u romanu su reminiscencije na stihove srpskoga književnika Dušana Vasiljeva: Ja samsesmejaoukrvidokolena,/inisampitao:zašto?/Bratasamzvaodušmanomkletim,/Ikliktaosamkadseumrakunapredhrli,/IondaletikvraguiBog,ičovek,irov!Ili nas je od poživinčenja spasilo to što smo ponekad suosjećali s miševima, a ponekad im i zavidjeli – miševi „Siti bi provirivali na nas iz zidova i rupa među kamenjem, poneke smo razmazili toliko da smo ih mogli dodirnuti rukom. Odnos nam je najprisniji bio u trenutcima kada bi granate tresle i bučile oko bunkera. Tada smo i mi i oni bili manji od miševa...“

A sve bi trebalo biti drukčije. Spomenuti Vasiljev u istoj pjesmi veli: Oh,jasamželjanzraka!I

mleka!/Ibelejutarnjerose!A pripovjedač ove priče: „Napregnuta čula zadržavaju nas tu gdje jesmo, iako podsvjesno želimo pobjeći, otići do-lje planinom, usput pokupiti prezrelu malinu, zviždeći onako raspusno, kosti bi klapale strminom, a smijeh zvonio šumskim mirisnim zrakom.“ Ali ne, u tom paklenom grotlu i smrtonosna rabota izgleda običnom, idiličnom: „…punimo okvire, onako stojeći, ubrzano, precizno, kao da nižemo duhan, ja i braća i mala seka.“

x x x

Glavni lik ovoga romana, rat koji je tutnjio oko nas, spava već dva-deset i pet-šest godina. Njegovi odjeci još uvijek potresaju temelje oni-ma koje je bacao u kovitlac. Pa će autor u završnoj refleksiji izreći: „Po-dijeliti s nekim to što smo tada prošli možda je besmisleno, kao što je i sama nenamjerna ispraznost ove priče. Uzaludno je vikati vani u noć

194 OSVIT 109–110

s planine, gdje vas čuju samo zvijezde i Bog, kojima baš i nije stalo za ove sudbine, toliko puta ponovljene jadikovke ljudi koji se samo žele ri-ješiti tereta koji su nosili tih devedesetih godina dvadesetoga stoljeća.“

Ostaje samo gorčina. I nakon čitanja – ostane gorčina…

x x x

Gradeći priču na ovakav način, autor se izdiže iz zamke naznače-ne u uvodu ovoga teksta i uspostavlja priču koja postaje univerzalna i svevremena, razumljiva čitateljima i preko granica jezika na kojem je pisana.

Ali stanje književnoga ukusa i književne kritike u Hrvata (posebice u Herceg Bosni) je takvo da nije očekivati prevelik odjek ove, znalački ispričane, priče. A to žalosti.

Gorčina…

195OGLEDI I KRITIKE

...QUIA DALMATA SUM

Šimun Šito Ćorić: SvetiJeronim–Oprostimi,Gospodine,jer sam Dalmatinac, životopis i drama, Fram-Ziral – Glas

Koncila, Mostar – Zagreb, 2020.

Ova nevelika knjiga, u kojoj je fra Šito ukoričio dramu o svetom Jeronimu i svečev životopis, pojavila se u godini kad se navršilo tisuću i šest stotina godina od smrti ovoga velikana koji je slavu imena Dal-macije pronio diljem svijeta. Nekoliko tehničkih detalja: knjiga opseže stotinu i dvije stranice, složena je od predgovora Dragana Komadine, životopisa naslovljena „Sveti Jeronim – Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac“, drame naziva „Čudesni čovjek iz Stridona“, sažetka sve-čeva životopisa na njemačkom jeziku i popisa literature. Spomenimo i to da je knjiga ilustrirana djelima najvećih slikara koji su slikali Jeroni-mov portret (o čem će poslije biti koja riječ više).

Austrijski književnik Stefan Zweig objavio je knjigu Zvjezdanisatičovječanstva i u njoj sabrao desetak trenutaka u kojima se određivao daljnji tijek povijesti svijeta: pad Carigrada, bitka kod Waterlooa, ot-kriće Tihoga oceana, izvođenje na strijeljanje Fjodora Mihajloviča Do-stojevskoga itd. Dakle, izabrao je trenutke koji su određivali budućnost Zapadne civilizacije. Zanimljivo, sv. Jeronima nije uključio, ili zato što posao sv. Jeronima nije bio trenutak ili je nešto drugo u pitanju, nije ni bitno. U taj red zvjezdanihsatičovječanstva spada i rad svetoga Jeroni-ma jer je rezultat toga rada nešto što je odredilo, ako ne sudbinu, a ono pravac razvoja Zapadne, ne samo kršćanske, civilizacije.

Sveti Jeronim je u zapadno kršćanstvo uveo latinski jezik, koji je, kako piše fra Šito u ovoj knjizi, „zavazda potisnuo grčki i postao ek-skluzivni jezik kršćanskoga zapada.“ Njegova Vulgata je postala, i do danas ostala, temelj svim prijevodima Biblije na sve svjetske jezike. Zbog svoga rada „proglašen je crkvenim ocem i naučiteljem, a što je najveća titula koju od službene Crkve može dobiti neka osoba. Tako se zavazda našao uz trojicu najvećih, svetog Augustina, svetog Ambrozija

196 OSVIT 109–110

i svetoga Grgura pape, jedini među njima koji nije bio ni biskup, ni papa, nego siromašni redovnik“ (str. 16.).

Otkako mu je u sedmom stoljeću naslikan prvi portret, postao je Jeronim Dalmatinac najportretiranijim svecem čitava zapadnoga kr-šćanstva, slikali su ga najveći među najvećim slikarima svih epoha, pri-mjerice: Dűrer, Leonardo da Vinci, Giovani Bellini, Rubens, El Greco, Caravaggio… i poneki Hrvat – Celestin Medović ili kipar Ivan Me-štrović, a pisali su o njem Matija Vlačić Ilirik, Marko Marulić, Petar Zoranić, Tin Ujević…

Ako možda i nije bio Hrvat (a ni to nije isključeno), a ono je barem rođen na području na kojem danas Hrvati žive. Znano je da se sv. Jero-nim rodio u Stridonu na granici Dalmacije i Panonije. Do danas traju nesuglasice gdje se Stridon nalazio, kao moguće lokalitete neki istra-živači navode okolicu Akvileje, Emone (Ljubljane), Trsat, Međimurje, Grahovo Polje, ali i tvrđavu Stržanj ponad Šuice. Bez tvarnih pokazate-lja i dokaza svaka od ovih priča je ili mit ili predaja. A mitovi i predaje su često ugrađene u sami temelj narodnoga identiteta. Slične misli pro-nalazimo i kod dvojice Hrvata autora dviju knjiga o svetom Jeronimu, u fra Šite, u ovoj knjizi kojoj je moto na početku: „Priče, legende i govor simbola često bolje prenose životne istine i poruke nego gole činjeni-ce!“, i u prof. Slobodana Prosperova Novaka, autora knjige Sveti Je-ronim Dalmatinac, objavljene godinu prije ove fra Šitine, pa veli prof. Prosperov Novak: „Knjigu o svetom Jeronimu Dalmatincu posvećujem učitelju brojnih naraštaja hrvatskih filologa, akademiku Radoslavu Ka-tičiću, koji me 1986., dok smo zajedno radili na velikoj izložbi Pisana riječ u Hrvatskoj, kad sam rekao kako je dobar dio Jeronimova posto-janja u nas legendaran pa time i izmišljen, ispravio: ‘Mladi prijatelju, gotovo uvijek u legendi ima više istine nego i u istini samoj.’“

U mitove i predaje se može vjerovati ili ne vjerovati, ne može ih se provjeriti. A dokle je tomu tako mi se ne trebamo odreći legende da se sv. Jeronim rodio u Stridonu koji je zapravo Stržanj ponad Šujice, ili barem ovdje negdje blizu. Ako se drugi narodi ne odriču svojih mitova (o kralju Arthuru, Robinu Hoodu...) zašto bismo se mi odricali svojih (o kralju Tomislavu, sv. Jeronimu...)? A rasprave traju i trajat će. Primjera radi, još prije pet stotina godina „otac hrvatske književnosti“ Marko

197OGLEDI I KRITIKE

Marulić vodio je žustre rasprave s Talijanima o podrijetlu sv. Jeronima te napisao i objavio traktat „Animadversio in eos qui beatum Hierony-mum Italum esse contendunt“ (Kritika onih koji ustvrđuju da je blaženi Jeronim Talijan).

Prošle godine je bilo tisuću i šest stotina godina od smrti svetoga Je-ronima, onoga kojega su slikali najveći među najvećima, onoga koji je, da ponovimo „proglašen crkvenim ocem i naučiteljem, a što je najveća titula koju od službene Crkve može dobiti neka osoba. Tako se zavazda našao uz trojicu najvećih, svetog Augustina, svetog Ambrozija i sveto-ga Grgura pape, jedini među njima koji nije bio ni biskup, ni papa, nego siromašni redovnik“. Umjesno je pitanje na ovom mjestu: čime smo tu obljetnicu, mi među kojima se rodio taj o kojem pričamo, obilježili; ko-liko smo radova objavili; koliko manifestacija priredili; koliko nastav-nih sati učenicima govorili o ovom velikanu? Uspomenu na njega čuva Crkva, vjerni narod i pokoji pregalac kao fra Šimun Šito Ćorić koji nas darova ovom knjigom.

Nije utješno, no bilo je to tako i u prošlosti, prije stotinjak godina ovako pisaše Tin Ujević: „Jerolim u našoj narodnoj masi bijaše odvaj-kada najpopularniji svetac, te mu je povjerena ambasada Dalmacije u carstvu nebeskom, ali je žalosno da su njegova djela i rad, proučena od šačice erudita, slabo poznati širem krugu čitalaca.“

Zađoh izdaleka, oprostit ćete mi, no držim se misli kolege Doma-goja Vidovića, s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji veli: „…katkad su čak i važnije teme koje knjiga otvara od onih koje obrađuje“ (D. Vidović, Od smokovače do Pavlovače, Hrvatsko slovo, broj 1010, Zagreb, 29. 8. 2014., str. 9.).

No, vratimo se knjizi. U njoj fra Šito u prvom dijelu, ne suhoparnim činjenicama, nego lirski pripovjedno prati život sv. Jeronima prikazuju-ći njegov razvojni put od dječaštva, preko školovanja, pustinjskih godi-na do njegove smrti. Otkriva nam se čovjek koji je u mladalaštvu bio i raskalašen, koji sam za sebe veli: „Padao sam na klizavoj stazi mladosti i ležao u odvratnim jarcima zla, uprljan svim vrstama nečistoće“, do samotnoga pustinjaka koji zapisuje „Pustinja je domovina jakih, šutnja njihova molitva“, koji se potrudio naučiti i hebrejski da bi mogao u potpunosti razumjeti Sveto pismo, onoga koji je u ljutini svoje protiv-

198 OSVIT 109–110

nike zavidnike nazivao skupinom zlih čovječuljaka, sitnih duša, pasa što reže, vinskom mješinom punom neznanja, svinjskim koritom punim mulja, pa i reći, na vijest o smrti jednoga od njih: „Ooo, dobro je da se Svevišnji sjetio toga škorpiona!“, ali i čovjeka koji je svaku večer pao na koljena pred raspelom i, udarajući se u prsa, zavapio: „Oprostio mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac“, misleći na svoju žestoku južnjačku narav.

Čitajući ovu knjigu saznat ćete ponešto o tom kako su se naši glago-ljaši branili pozivajući se na to da je glagoljicu sastavio sveti Jeronim Dalmatinac i još puno toga što je fra Šito uvrstio u ovaj poučno-infor-mativni tekst.

Iza životopisa u knjizi se nalazi izbor iz izreka i pouka sv. Jeronima, a pri kraju knjige i drama „Čudesni čovjek iz Stridona“. Kroz osam sce-na autor prikazuje Jeronimov život kroz monologe lika nazvana Životo-pisac, kroz njegov razgovor s voditeljicom u televizijskom studiju, ali i kroz odabrane dramatizirane dijelove Jeronimova života. Drama je edu-kativna i didaktična, primjerena svim uzrastima i bit će prava šteta ako ne bude izvedena na pozornici jer se kroz dijaloge ove drame mogu sa-gledati važniji dijelovi Jeronimova života te zainteresirati gledatelje da potraže i dodatnu literaturu o ovom velikanu. Radnja nije zasnovana na dramskoj napetosti, na sukobu, ali to autoru, razvidno je, i nije bio cilj, nego mu je bio cilj napisati dramu preko koje ćemo upoznati važnost djela svetoga Jeronima, ugledati se u njega, ojačati vjeru i moralni ko-deks. Ovo je uočio recenzent i pisac predgovora Dragan Komadina, ali to apostrofirao kao nedostatak ovoga dramskoga teksta: „…to je dijalog u funkciji moralističko-povijesnog narativa, a ne razvoja bilo kakvog sukoba (…) Nažalost, autor taj antagonistički potencijal nije iskoristio u svojoj dramskoj kreaciji“ (str. 8. i 9.). Ali pitanje je zašto bi svaka dra-ma morala biti temeljena na sukobu, zašto „moralističko-povijesni na-rativ“ ne bi bio zanimljiv kao dramski tekst. Bježanje od moralističkoga narativa i uporno nastojanje sužavanja svega samo na dramski sukob je rezultiralo tim da su se vodeći pravci suvremene drame sveli na puku provokaciju i šokiranje gledateljstva pod motom „propitivanja“, a na razini ekscesa. No, ovim pitanjem izlazimo iz okvira govora o knjizi fra Šimuna Šite Ćorića pa ćemo to ostaviti za neku drugu zgodu.

199Znanstveno područje ZNANSTVENO PODRuČJE OSVIT

Jelena BUĆANmag. angl. et. ital. – Filozofski fakultet u SplituSveučilište u Splitu

UDK 821.163.42-31.09 Bodrožić I. 821.163.42-31.09 Poretti E.D.

KOMPARATIVNA ANALIZA ROMANA HOTEL ZAGORJE IVANE BODROŽIĆ I

ZAUSTAVLJENO VRIJEME ELENE DANIELE PORETTI: ŽIVOT POD

GRANATAMA – PUT BEZ POVRATKA

Sažetak

Uovomradu se sažetopredstavljausporednaanaliza romanaHotelZagorjeIvaneBodrožić iZaustavljenovrijemeEleneDanielePorettiučijemsredištusenalazitemaratnogaiskustvavezanazaDomovin-skiratiopsaduSarajeva,obrađenakrozsljedećečetiritematskejedi-nice:životuprogonstvu,sazrijevanje,čekanjekao izvor frustracija inemogućnostiostvarivanja istinskihželja tesusretsasmrću.Romanidijelemisaoda jerat traumatično iskustvobezobziranagodine,dabolzboggubitkavoljeneosobenikadanenestaje,negosesamosvre-menomublažavatedaratimaparadoksalanučinaksobziromnanje-govumoćdijeljenjaipovezivanja.Iakoraneodratanikadnezacijeleupotpunosti,upravosuoneživipodsjetnikdajenužnodapostanemosvjesnijijednidrugihkaoinaševlastiteprolaznostiakoželimostvoritiboljusadašnjostutirućiputsvjetlijojbudućnosti.

Ključne riječi: rat,Domovinskirat,opsadaSarajeva,progonstvo,sa-zrijevanje,čekanje,smrt.

OSVIT 109–110200

1. Uvod

Ratna zbivanja devedesetih godina prošloga stoljeća utrla su put ne-ovisnosti i slobodi hrvatskoga naroda istovremeno mu donijevši neiz-brisiv trag na bolna sjećanja straha za vlastitu egzistenciju, na duboku tugu zbog brojnih obiteljskih tragedija i nemogućnošću pronalaska ne-stalih bližnjih kao i na to da nužno zlo zvano rat trajno postaje dijelom onih koji su ga bili primorani iskusiti na različite načine na vlastitoj koži. Nažalost, velikosrpska agresija nije se zaustavila samo na po-dručju Hrvatske nego je odlučno bila usmjerena i protiv njoj susjedne zemlje, Bosne i Hercegovine, čije oslobađanje okupiranih teritorija za-počinje 1992., godinu dana nakon početka obrambenoga i oslobodilač-koga Domovinskoga rata.

S obzirom na to da su spomenuta područja, posebice u prvoj polovi-ci devedesetih godina, snažno obilježena u znaku ratne svakodnevice, niti najmanje ne čudi činjenica da je rat kao tema hrvatske proze bio izrazito prisutan devedesetih godina (a nastavlja biti i 2000-ih) te se takva vrsta književnoga stvaralaštva može podijeliti u tri etape: ispo-četka su pisani biografije, memoari, svjedočanstva, pisma, dnevnici, a spisatelji su bili oni koji su proživjeli rat ili kao borci-osloboditelji ili kao žrtve. Potom slijedi razdoblje fiktivnih djela o ratu i stradanju, dok u trećoj etapi veliku važnost zauzimaju autobiografske knjige onih koji su posredno svjedočili ratnim zbivanjima1. U ovom radu nastoji se provesti komparativna analiza dvaju romana – Hotel Zagorje, kako će kasnije biti pojašnjeno, pripada spomenutoj trećoj etapi, iako ima ele-mente i prve i druge, dok je Zaustavljeno vrijeme (izvornoga naslova na talijanskom jeziku Il tempo sospeso) fiktivni roman utemeljen na pojedinim stvarnim povijesnim činjenicama.

U središtu usporedbe spomenutih književnih djela nalazi se ratno iskustvo koje u Hotelu Zagorje oscilira između svijesti tadašnje djevoj-čice iz okupirana Vukovara, a sadašnje odrasle žene, dok je u Zaustav-ljenom vremenu isto opisano kroz oči odrasle osobe, Roberta (ali i dru-

1 Krešimir Nemec, Povijesthrvatskogromana:od1945.do2000.godine, Školska knjiga, Zagreb, 2003., str. 344.

201Znanstveno područje

gih likova u romanu), a veže se poglavito uz opsadu Sarajeva – s tom svrhom analiziraju se teme koje izlaze na vidjelo kada je ljudski život podvrgnut životu pod granatama, kao što su progonstvo, sazrijevanje, čekanje kao izvor frustracija i nemogućnosti ostvarivanja istinskih želja te susret sa smrću. Konačno, pokušava se pokazati kako rat ima para-doksalan učinak s obzirom na njegovu moć dijeljenja i povezivanja, kako nikoga ne ostavlja ravnodušnim, da završetak rata često označuje početak pronalaženja i oslobađanja potisnutih emocija te da ne postoji takva vrsta ratnoga skloništa koja je u stanju pružiti potpunu zaštitu i utjehu od posljedica ratnih nedaća.

2. Glavna obilježja romana Hotel Zagorje

Na početku romana Hotel Zagorje, objavljena 2010., upoznajemo desetogodišnju djevojčicu čije je bezbrižno djetinjstvo prekinuto odla-skom iz rodnoga grada kada počinje progonstvo njezino, bratovo i maj-čino, dok otac ostaje braniti Vukovar. Radnja romana započinje u ljeto 1991., kada ona i njezin brat zbog vlastite sigurnosti odlaze na more, a potom dugi niz godina provode u takozvanom „Hotelu Zagorje“, s majkom, u sobi od samo deset četvornih metara. Obitelj se susreće s brojnim problemima tijekom školovanja ili traženja posla, ali ono što je među njima posebno naglašeno je stalno čekanje i borba za rješavanje egzistencijalnoga problema: pronalaženje stana, čije ostvarivanje ujed-no znači za junakinju romana i njezinu obitelj tračak nade. Autobiograf-ski diskurs završava 1999. kada pripovjedačica navodi da često odlazi u Vukovar radi moguće identifikacije oca, ali joj se čini da ga nikada ne će moći pronaći, međutim, ona ne gubi nadu da postoji mogućnost po-novna susreta s njim: „Možda je tata još živ. Prošlo je već deset godina otkad ga nema“2.

Hotel Zagorje roman je u kojem se „prikaz stvarnih povijesnih do-gađaja formira na temelju legitimnih osobnih svjedočanstava pojedi-

2 Ivana Bodrožić, Hotel Zagorje, Sandorf, Zagreb, 2020., str. 145.

OSVIT 109–110202

naca o traumatskom iskustvu“3 iz čega proizlazi da se on može nazva-ti autobiografskim diskursom s obzirom na „autentična, jedinstvena, osobna svjedočanstva osoba“4. S obzirom na to da je pripovjedačica romana ujedno i njegova protagonistkinja, može se zaključiti da je na-racija autodijegetska5, ali i homodijegetska. U romanu postoje samo dva primjera koji sugeriraju da je autorica istovremeno i pripovjedačica i glavna junakinja. Primjerice, dok čeka majku u centru za ljudska pra-va „Apel“, autorica traži kartice s podatcima o nestalim osobama – na očevoj iskaznici bili su njegovi inicijali i godina rođenja, kao i inicijali brata, supruge i djece; iz potonjih proizlazi da je autoričin otac navod-no imao dva sina, J., rođena 1975. i I. rođena u siječnju 1982.: „Samo to se znalo o mom ocu, a o meni čak ni toliko budući da sam bila taj drugi sin“6. Također, na jednom od CD-ova koje su glavnoj junakinji/pripovjedaču poslali bakini kumovi iz Australije, ispisano je „Sretan rođendan, Ivana“7, što još jednom ukazuje na autoričinu autodijegetsku poziciju. U romanu većinom prevladava infantilno pripovijedanje, što se posebice očituje prilikom opisa događaja iz autoričina života upo-rabom rečenica koje su „kratke, britke, efikatne“8. Bitno je naglasiti kako su jezik i stil romana postupno mijenjaju kako pripovjedačica/junakinja sazrijeva. U cijelom Hotelu Zagorje pripovijeda se u prvom licu jednine, „na početku romana u prezentu, kasnije u prošlim glagol-skim vremenima, pa opet pred kraj romana u prezentu“9. Budući da se na početku romana pripovijeda u sadašnjosti, čitatelj stječe dojam 3 Dea Blažević, Slika ratnogVukovarau romanima IvaneSimićBodrožić

iAlenkeMirković, diplomski rad, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb 2015., str. 3., dostupno na: http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/5743

4 Isto, str. 3.5 Isto, str. 8.6 I. Bodrožić, Hotel Zagorje, str. 61.7 Isto, str. 86.8 Isto, str. 86.9 Andreja Brkljačić, Infantilnopripovijedanjeidječjatraumauromanima

HotelZagorje,SloboštinaBarbieiČrnamatizemla, diplomski rad, Filo-zofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2019., str. 11., dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:131:517566


kao da se pripovijedanje i radnja odvijaju u isto vrijeme i da djevojčica pripovijeda10. No, uporabom perfekta (govoreći o sudbini drugih ljudi u Vukovaru), primjenom retrospektivne tehnike prepričavanja događaja poput onih vezanih za tatu i dolazak u školu u krivo vrijeme te iznoše-nja određenih informacija iz budućnosti (o smrti bake Punđare koja je živjela s njom u „Hotelu Zagorje“), dolazi se do zaključka da se u ovom romanu „miješaju svijest odrasle pripovjedačice i svijest djeteta“11.

3. Glavne karakteristike romana Zaustavljeno vrijeme

Roman Zaustavljeno vrijeme, objavljen 2018., dirljiva je priča o Ro-bertu, čovjeku koji je rano ostao bez majke i, izgubivši sjećanje na nju, nakon studija u Ferrari odlučuje otići u rodno Sarajevo, gdje je nago-vještaj razornoga rata već u punom odjeku 1991., prihvaćajući posao lektora na talijanistici. Nakon nekoga vremena upoznaje Almu u koju se zaljubio te s njom i njezinim ocem provodi neko vrijeme u ratom zahvaćenu Sarajevu gdje je svjedočio brojnim ratnim katastrofama, ali i bio zadivljen solidarnošću, hrabrošću Sarajlija, borbenošću grada i nadarenošću studenata da razgovaraju i pisano se izražavaju o svojim strahovima i iskustvu rata, olakšavajući tako jedni drugima, barem do-nekle, neizvjesnu svakodnevicu. Nakon smrti Almina oca Josipa i sve veće ratne opasnosti, Roberto odlazi u Varaždin, grad mira i spokoja, gdje jedne noći iznenada umire u snu. Roberto također djeluje kao veza između Wande, Alme i Sandre; gostovao je u Wandinoj kući u Varaždi-nu, kratko je boravio u tom gradu s Almom, a Sandro je bio Robertov prijatelj iz djetinjstva koji odlazi u Varaždin čim dobije Wandino pismo o njegovoj smrti. U Varaždinu se sve troje susreću i dijele tugu zbog Robertove prerane smrti, razgovarajući o osobnim iskustvima, dok či-tatelji, zahvaljujući Robertovim brojnim bilješkama, saznaju o njegovu iskustvu u ratnom Sarajevu. Naposljetku, Sandro shvaća koliko mu je žao što ne poznaje odrasla Roberta, a iako nije uspio ostvariti ljubav-

10 Isto, str. 11.11 Isto, str. 13.

OSVIT 109–110204

nu vezu s Almom, barem je uspio spoznati duhovnu, emotivniju stranu samoga sebe.

Radnja romana Zaustavljeno vrijeme, koji se može smatrati i povije-snim i sentimentalnim romanom, odvija se u tri grada (Pula, Sarajevo, Varaždin) i uključuje tri vremena: kroz Wandine riječi i monolog pred kraj romana i kroz neke Robertove referencije čitatelji saznaju o Dru-gom svjetskom ratu i njegovim posljedicama, zatim su opisane devede-sete godine s naglaskom na okupirano Sarajevo i na kraju poratno raz-doblje devedesetih. Pripovijeda se u trećem licu jednine, ali uključuje i bilješke / dijelove dnevnika koji su u prvom licu jednine. Roman sadrži činjenični slojeve (spominje stvarne povijesne događaje poput Drugoga svjetskoga rata i opsade Sarajeva), ali i one fikcionalnoga romana (sa-drži manje-više izmišljene likova i njihova iskustava). Konačno, roman je podijeljen u četiri dijela: u prvom dijelu Sandro saznaje za Robertovu smrt i upoznaje Wandu i Almu; drugi dio se fokusira na Robertov ži-vot u Sarajevu, na njegov odnos s Almom i na njegova ratna iskustva; treći dio se bavi Sandrovim razmišljanjima o Robertovim bilješkama, životu, duši i njegovoj nesposobnosti da izrazi osjećaje prema Almi, dok se četvrti dio usredotočuje na Sandrovo prihvaćanje da ne će imati budućnost s Almom i na nedaće Wandina života.

4. Komparativna analiza romana Hotela Zagorje i Zaustavljeno vrijeme

4.1. Početak rata iz perspektive djevojčice i odraslih osoba

Junakinja romana Hotel Zagorje, kao dijete, ne shvaća težinu si-tuacije koja se iznenada dogodila njoj i njezinim najmilijima, ali daje naznake čitatelju da njezino pripovijedanje započinje u vrijeme kada rat za neovisnost Hrvatske samo što nije buknuo: „Tata je rekao, ako se zakuha, da idemo kod strica u Njemačku, odgovara. Ne razumijem što bi se tu moglo zakuhati, ali slutim da je nešto u vezi politike jer svi stalno o tome pričaju“12. Postaje svjesnija situacije kada na putu prema

12 I. Bodrožić, Hotel Zagorje, str. 11.


tetkovoj kući u Zagrebu začuje sirenu „to je bila zračna uzbuna i ja sam stala vrištati i plakati. Uhvatila nas je panika i pobjegle smo u kuću ne-kih susjeda. Nije se dogodilo ništa, ali počelo je neko novo razdoblje“13, a posebice poslije pada Vukovara, „Vukovar je pao i to me muči jer ni-sam sigurna što to točno znači, a glupo mi je sada pitati“14. Već u prvim redcima romana uočava se dječja nevinost, puko nabrajanje činjenica u njezinu životu, nemogućnost kritičkoga osvrta na zbivanja zbog same dobi, ostavljanje prostora čitateljima da tehnikom čitanja između reda-ka rekonstruiraju tijek i važnost događaja u razdoblju netom prije pada Vukovara kao i rastuću netrpeljivost naspram Srba, koja se poglavito opaža u riječima autoričina oca koji joj zabranjuje pjevanje pjesama kojima se veliča Srbija, ali i izražava negodovanje prilikom same upo-rabe srpskih riječi. Posebno je značajan opis rastanka autorice i oca koji, iako napisan jednostavnim stilom, sadrži određenu „težinu“ koja se shvaća tek svršetkom čitanja romana budući da neizravno nagovije-šta poratnu svakodnevicu onih čiji su članovi obitelji riskirali i izgubili svoje živote kako bi buduće generacije neometano mogle živjeti, zaista živjeti slobodu, a koja se očitava u sintagmama poput „ne vidim svoje (…) nečije mame i plaču“15.

S druge strane, u Zaustavljenom vremenu, Roberto je odrastao čo-vjek i odlazi u Sarajevo godinu dana prije rata, prije nego što je „grad završio pod opsadom četničke paravojske i vojnih postrojbi bivše Ju-goslavije“16 i u vremenu kada je „prevladavalo mišljenje da je rat usred Europe nemoguć“17. Unatoč tomu što je imao priliku napustiti Sarajevo i izbjeći ratne scene koje su mu postale svakodnevica, odlučuje ostati jer mu je grad prirastao srcu, uspoređuje primjerice „suzdržanost svoj-stvene Ferrari“ s „bosanskom srdačnosti“18 te ostaje zadivljen jedno-stavnošću i dobrotom Sarajlija koji i u kriku dolaska rata hrabre jedni

13 Isto, str. 14. – 15.14 Isto, str. 17.15 Isto, str. 12.16 Elena Daniela Poretti, Zaustavljeno vrijeme, Despot infinitus, Zagreb,

2018., str., 22.17 Isto, str. 25.18 Isto, str. 31.

OSVIT 109–110206

druge te nastoje iskoristiti ljepotu svakoga dana kao da im je posljednji budući da im sutra nije obećano. Osim toga, imao je blizak odnos sa studentima te su njegove lekcije postale mjesto ozbiljna promišljanja o životu, mjesto utjehe i nade, ali i nije želio napustiti svoje voljene, svoju novu obitelj za kojom je čitav život tragao, djevojku Almu i nje-zina oca. Roberto polaže velike nade u umjetnost, osobito u moć riječi kao one koja je, prema njegovu mišljenju, ključno sredstvo za oslikava-nje društvene zbilje, ali koja se ponekad može i zloupotrijebiti nauštrb određenoga naroda i zemlje kako bi vladajući uspjeli održati postojeću, često prividno uspješnu hijerarhiju vladanja. Nadalje, Robertov prijatelj Amir, pristaša je mišljenja kako rat postoji od davnina te da je, nažalost, neizbježno sredstvo kada određeni pojedinci postanu zatrovani idejom da su njihova povijesna pozadina, podrijetlo, vjera i jezik superiorni-ji od tuđih; Amir vjeruje da dobro, uz Božju pomoć, ipak pobjeđuje, pogotovo kada svijet uvidi da se nepravda događa određenom narodu – međutim, dok svijet spozna nedaće nad običnim ljudskim životima, krvoprolića će neizbježno tomu prethoditi. Također, roman spominje da rat u Bosni i Hercegovini započinje početkom travnja 1992., što odgo-vara stvarnoj povijesnoj činjenici te biva opisan u Josipovim riječima: „Gotovo je razdoblje neizvjesnosti, sada počinje vrijeme propasti“19. Međutim, početak rata ga ne iznenađuje nužno budući da ga je iskustvo poučilo da suživot različitih naroda podrazumijeva složenu organizaci-ju koja često nije u stanju zadovoljiti sve strane; u romanu se otkriva da su Josipova razmišljanja izrazito prožeta utjecajem Tizianove slike Isus i preljubnica te iz toga proizlazi zaključak da je on vjerovao kako ne postoje bezgrješni ljudi, kao i da svi zaslužuju oprost te da, iako postoje pojedinci, posebice u ratnim okolnostima, koji smatraju da su iznad svakoga zakona ljudske pravde, njegova vjera u Boga ujedno označuje i vjerovanje da oni ne mogu izbjeći Božji sud.

19 Isto, str. 53.


4.2. Život u progonstvu

Junakinja Hotela Zagorje vrlo rano se susreće s osjećajem nedo-brodošlice, nepripadnosti društvu, postojanja strancem u očima vlasti-te rodbine: „Jednom kad sam htjela ući u kupaonicu, starija sestrična ispriječila se i rekla: ‘Ovo je moja kuća, ja idem prva’“20, ali i netrpelji-vost njezinih sugrađana Zagrepčana za sve one koji govore, odijevaju se i ponašaju drukčije od njih. Tako se ističe kako se u romanu miješa „štokavsko narječje junakinje s elementima govora zagrebačkog kvarta i lokalnog govora stanovnika Kumrovca“21. U potrazi za krovom nad glavom, autoričina obitelj prisiljena je „upasti“ u stan koji je bio prazan, a čiji vlasnik u njem uopće nije bio sedam godina. Međutim, taj je po-thvat završio imigracijskom tužbom i objavom članka u novinama pod naslovom „Zakon pišu suze”22. Iako takve vrste provala nisu bile neuo-bičajene u ratom zahvaćenoj zemlji, činilo se da problemi u autoričinoj obitelji nisu prestajali; od pada Vukovara, nestaloga oca, do rata koji ih je natjerao na drukčiji život, do nesolidarnosti i neosjetljivosti vlasnika da pruži topli dom prognanoj obitelji koja ne traži puno nego samo djelić ljudskosti: „Mi vas molimo samo krov nad glavom i malo razu-mijevanja. Moramo živjeti ovdje iako bismo već sutra htjeli kući“23. Bodrožić čitateljima daje do znanja kako se često bijeg od neljudskosti (u ovom slučaju iz okupiranoga Vukovara) metamorfozira u njezino traženje poput igle u plastu sijena; također, stječe se dojam da život u novoj sredini nerijetko postaje puko preživljavanje s (uzaludnim) poku-šajima nadilaženja neutemeljene stigmatizacije.

Tema progonstva prisutna je i kod autorice Poretti. Naime, zahva-ljujući Josipu, čija je supruga Estera bila najbolja Estellina (Robertove majke) prijateljica, saznaje se da su jedne noći u svibnju 1941. gotovo svi Židovi uhićeni i deportirani; Estera se uspjela spasiti jer se u tom trenutku nalazila u selu Kiseljak kod „nekih rođaka, Hrvata i katolika,

20 I. Bodrožić, Hotel Zagorje, str. 15.21 A. Brkljačić, Infantilnopripovijedanje…, str. 20.22 I. Bodrožić, Hotel Zagorje, str. 19.23 Isto, str.21.

OSVIT 109–110208

koji su je krili tijekom cijelog rata“24. Josipova majka uspjela se također spasiti iako on, kao ni čitatelji, ne znaju točno kako25 – s obzirom na to da je život prognanika bolan, težak, nepredvidiv i da razgovor o njem često budi gorka sjećanja, Robertov otac je možda odlučio poštedjeti svoga sina razgovora o teškoj sudbini kako bi imao što ljepše i bezbol-nije uspomene o prerano preminuloj majci, što primjećuje i sam Josip naglašavajući zaštitničku ulogu roditelja prema vlastitoj djeci – iako roditelj može težiti takvoj vrsti uloge koliko je god u njegovoj moći, nemoguće je vlastitu djece, posebice kada postanu odrasle osobe, zašti-titi od svih životnih nedaća – i sam rat je upravo simbol nemogućnosti kontroliranja tijeka događaja zbilje, ali i „prisilno“ suočavanje s dru-gom medaljom života obilježenom okrutnošću ljudi koja prvenstveno gleda na zadovoljavanje vlastitih sebičnih potreba, a u provedbi ne bira sredstva.

4.3. Doživljaj rata kroz oči Bodrožić, Roberta i Wande

Hotel Zagorje pripovijeda djevojčica koja je bila prisiljena prebrzo odrasti, gledati svakoga dana majku s „natečenim očima“26, slušati kako je djedov život bio oduzet na okrutan i barbarski način, „Zaklani. Tu riječ sam dobro čula“27, ali i o tragičnim sudbinama drugih ljudi – „Ona je neko vrijeme boravila u podrumu s komšinicom Maricom koju su Srbi silovali i pucali joj u jedno oko“28, iskusiti i boriti se protiv zlobe vlastitih vršnjaka: „Sa mnom u razred išla je Lidija i njezin tata je došao još prekjučer u proboju. Rekla mi je da je moj sigurno zarobljen, a ja sam tražila od učitelja da nas razmjesti“29. Uporabom pisama u romanu uočavaju se brojne poteškoće obitelji Bodrožić dok se istovremeno pri-donosi „dokumentarnosti njezinog romana i potvrđuje njezin autobio-

24 E.D. Poretti, Zaustavljeno vrijeme, str. 50.25 Isto, str. 50.26 I. Bodrožić, Hotel Zagorje, str. 16.27 Isto, str. 16.28 Isto, str. 18.29 Isto, str. 17.


grafski karakter“30. Pisma brata junakinje romana napisana su s glavnim ciljem, a to je rješavanje egzistencijalnoga pitanja, odnosno dobivanja stana, ali su puno više od toga: prožeta su različitim emocijama – od tuge, ljutnje, razočaranja, nade – u njima saznajemo više o patnji au-toričina brata, o boli zbog nestanka njihova oca i zbog nametnutoga života, boli koju je vrlo rijetko ili nikad dijelio sa svojim najbližima, preuzimajući na neki način ulogu oca, boli koja je dodatno eskalira-la zahvaljujući velikom dijelu hrvatske Vlade i javnosti koja se često potpuno nezainteresirano ponašala kad su u pitanju patnje prognani-ka. Čitajući njegova pisma, posebice se uočava njegova nada za boljim sutra unatoč trenutnoj, nepodnošljivoj situaciji; više od žaljenja zbog okolnosti njegova života, riječi autoričina brata izazivaju u čitateljima „saveznike“ u njegovoj borbi za stjecanje prava na dostojanstven život koji bi svima trebao biti omogućen kao polazište za ispunjenje želja i ideja te u konačnici i uspjeha u životu.

S druge strane, Roberto opisuje svoje iskustvo rata u Sarajevu, de-taljno, izravno i bez uljepšavanja. Kroz Robertove riječi čitatelj stječe dojam da je rat, bez obzira na to je li netko odrastao ili dijete, traumatič-no iskustvo. Rat budi mnoge emocije; od boli, očaja, bijesa, ali i pobu-đuje osjećaj ponosa zbog hrabroga postupka branitelja koji potiče ljude (u ovom slučaju Roberta) da budu odvažniji i, prije svega, da se ne boje nedaća koje su ih sustigle nego da se odlučno i hrabro suoče s najve-ćim strahom mnogih – strahom od gubitka vlastitoga života. Za razliku od junakinje romana Hotel Zagorje, Porettijina Wanda posljedice rata shvaća tek na kraju Drugoga svjetskoga rata, pridodajući značenje rije-čima poput „deportirani, ubijeni, netragom nestali“31 i istovremeno isti-čući da su mnogi ljudi postali prognanici, odnosno otišli iz okolnih sela u Varaždin zbog straha od novih osloboditelja koji „su malo ili nikako poštovali prava gubitnika i olako se prepuštali odmazdi i osveti“32. Dok je poratno vrijeme provodila kod tetke u Varaždinu, jedne je noći doži-vjela neugodno iskustvo: tetu i nju su napali dvojica muškaraca i žena,

30 D. Blažević, SlikaratnogVukovara…,str. 11. – 12.31 E. D. Poretti, Zaustavljeno vrijeme, str. 110.32 Isto, str. 110.

OSVIT 109–110210

tražeći da teta pođe s njima kako bi ju se ispitalo o „prepoznavanju jedne osobe koja je u prošlosti bila bliska s njom“33. Ovaj događaj du-boko je uznemirio Wandu koja ju je posvuda pokušavala pronaći idući od bolnice do policijske postaje; budući da ju nigdje nije mogla pronaći i nakon što je čula riječi susjeda: „‘Jadnica je skončala kao i ostatak obitelji’“34, Wanda se pokušala ubiti zbog straha da se teta ne će vratiti i da će ostati sama te je završila jedno vrijeme na psihijatriji. Iako je lik Wande izmišljen i podjednako opisuje izmišljen događaj, pa čak i ako ne znamo o kakvoj se „situaciji s tetom“ radilo, vrlo je vjerojatno da su se slični slučajevi dogodili i s osnivanjem FNRJ i UDBE, koja je sa-stavljala popis i klasifikaciju neprijatelja koja je često uključivala „neke Židove za koje se sumnjalo da su britanski špijuni, budući da su obra-zovani Židovi općenito znali nekoliko jezika, uključujući engleski“35. U knjizi, primjerice, Wanda spominje da je njezina obitelj pripadala mađarsko-židovskoj aristokraciji i da je dobro znala talijanski dok je i njezina tetka bila obrazovana osoba, bila je učiteljica.

4.4. Sazrijevanje junakinje Hotela Zagorje

Sazrijevanje glavne junakinje popraćeno je promjenom stilskoga izričaja. Na početku romana, junakinja ima samo devet godina te se slu-ži samo opisnim i izravnim rečenicama bez uporabe posebnih stilskih sredstava: „Autobusni kolodvor u Vukovaru smrdi, rano je jutro, sada sam pospana i najradije bih ostala u krevetu. Tata me nosi, iako sam ve-lika, nosi me cijelim putem. Ima bijele hlače i plavu majicu“36. Nadalje, na kraju osnovnoškolskoga obrazovanja, govoreći o temi sastava koji joj je omogućio drugo mjesto na državnom natjecanju, njezin se stil pripovijedanja drastično mijenja budući da postaje svjesna kako svo-jim pisanjem može manipulirati osjećajima odraslih: „Europa. Sunce, 33 Isto, str. 111.34 Isto, str. 112.35 Marica Karakaš Obradov, „Iseljavanje Židova iz Hrvatske nakon Drugoga

svjetskog rata” u Historijski zbornik, 66 (2), 2013., str. 392., dostupno na: https://hrcak.srce.hr/134031

36 I. Bodrožić, Hotel Zagorje, str. 12.


dječji osmjeh, kuća, sve do jedne moje teme, imala sam o tome što reći. Odlično sam vladala finom patetikom i višesložnim riječima, a i dobro sam znala što se od mene očekuje. Optimističan pogled u budućnost bez prokazivanja izravnog krivca u mojoj jadnoj prošlosti. To je posebno dobro prolazilo kod odraslih“37.

Kako radnja romana napreduje usporedno s odrastanjem glavne ju-nakinje, pripovijedanje postaje sve manje infantilno, a odrasla pripovje-dačica sve je prisutnija kako rečenice postaju složenije, dok se njezina mišljenja i riječi vezuju za njezinu budućnost i njezinu egzistenciju38. U tim područjima romana pojavljuje se „naknadna pamet“, odnosno „pripovjedačica daje komentare koji nisu primjereni njenoj dobi ili su naknadno umetnuti“39. Roman završava u trenutku kada pripovjedačica postaje zrela mlada osoba te na izravan i realističan način iznosi svoj komentar o sudbini prognanika: „Pristat ćemo na to da si netko uzima pravo koje nije njegovo, pristat ćemo na to da smo samo neki prognani-ci koji su stan ionako dobili, pa im je dobar i onaj manji, pristat ćemo da svijet funkcionira tako, na sve, samo da imamo dom. Da nismo morali i trebali tako, postat će nam jasno mnogo kasnije“40.

Analizirajući prethodni citat čitatelj spoznaje da junakinja romana više nije dijete koje nije shvaćalo značenje odlaska na godišnji odmor i koje se zbog toga veselilo, nego je svjesno što je zaista predstavljalo to ljeto te da nitko nije imao pravo oduzeti joj bezbrižno djetinjstvo i slobodan život u rodnom gradu. Roman ujedno završava i unutarnjim monologom junakinje u kojem se upotrebljava asindeton za izražava-nje slijed njezinih misli te se ponavlja čestica „možda“, a sve kako bi se dočarao strah od mogućih novih obiteljskih tragedija41. Zahvalju-jući uporabi čestice „možda“ izvodi se zaključak da se ne radi više o infantilnom pripovijedanju junakinje, nego o zrelom i ozbiljnom pro-mišljanju o životu odrasle pripovjedačice koji shvaća da, iako je život

37 Isto, str. 96.38 A. Brkljačić, Infantilnopripovijedanje…,str. 15.39 D. Blažević, SlikaratnogVukovara…, str. 11.40 I. Bodrožić, Hotel Zagorje, str. 139.41 A. Brkljačić, Infantilnopripovijedanje…,str. 23.

OSVIT 109–110212

pun nedaća, ne smijemo dopustiti negativnim mislima da zagospodare našim životima i ne dopuste nam da uopće živimo.

4.5. Duhovno sazrijevanje Sandra u poratnom razdoblju

U romanu Zaustavljeno vrijeme pratimo s jedne strane priču o Ro-bertu, njegovu boravku u Sarajevu i iskustvu rata, ali i otkrivanju lju-bavi, dok se čitatelj, s druge strane, susreće s likom Sandra, Robertova prijatelja iz djetinjstva, koji tek nakon njegove smrti razvija, svjesno ili ne, vlastitu duhovnu dimenziju kojoj prije nije pridavao nikakvu važ-nost i zaključuje da je Roberto čitav život za nečim tragao te shvaća da je, zapravo, bio u potrazi za dušom. Kada je upoznao Almu, čije ime znači „duša“, Sandru se učinilo da njegov prijateljski dio nikad nije otišao. Iako se u romanu spominje da su Sandro i Roberto bili „prijate-lji, braća“42, čitatelji ne znaju točan razlog njihova konačnoga rastanka, nego da su im se putevi razdvojili kako su odrastali: stoga se može tvrditi da se ne zna čak ni točna priroda njihova odnosa, samo da su bili jako bliski i da ih ništa nije moglo razdvojiti. Vijest o Robertovoj smrti duboko je potresla Sandra, njegov osjećaj krivnje i žaljenja što nije bio s prijateljem u posljednjim trenutcima života prisutni su u čitavu roma-nu; pokušavajući ga utješiti, Wanda mu je rekla kako vrijeme, ako već ne liječi, barem ublaži mnoge rane.

Čitajući Robertove rukopise o iskustvima u Sarajevu, o divljenju sarajevskoj borbi za opstanak, novim saznanjima o majci, njegovim osjećajima, zaljubljivanju u Almu i konačno pronalazeći u njoj svrhu svoga života, Sandro odlučuje zakoračiti u, za njega, nepoznat svijet književnosti i napisati vlastiti rukopis o „povijesnim prilikama i o knji-ževnicima i umjetnicima koje je prijatelj spominjao“43. Smatra se da se Sandro odlučio na takav pothvat zbog nekoliko razloga: znao je ko-liko je Roberto cijenio književnost i stoga je želio upoznati taj svijet, drukčiji od njegova svijeta matematike; štoviše, tvrdi se da je takvim činom odao posljednju počast prijatelju i napravio nezaboravnu gestu

42 E.D. Poretti, Zaustavljeno vrijeme, str. 10.43 Isto, str. 87.


za Almina i Robertova sina koji ne će imati priliku upoznati svoga oca: „pisanje nam izlazi u susret kad život mora otkriti stanje naših iskustava i utrti put budućnosti”44.

Zaljubivši se u Almu, Sandro se osjeća kao da je izdao svoga prijate-lja. Unatoč tomu što nije ostvario romantičnu vezu s Almom, upoznavši ju, Sandro shvaća da pojedinac, živeći u izolaciji, površno, ravnodušno, ne može biti zadovoljan i sretan; ponekad su životne poteškoće, poput smrti, potrebne da ljudi preispitaju svoje živote i ne troše ih uzaludno: nemogućnost ostvarivanja ljubavne veze s Almom možda mu je poslu-žila kao učenje da, iako su ljubavne veze teške i mogu završiti razo-čaranjem, on je ipak sposoban voljeti, ali za uspostavljanje istinskoga ljubavnoga odnosa s nekom osobom nije dovoljna samo ljubav nego i hrabrost. Može se zaključiti da je svrha pisanja budućega Sandrova rukopisa sljedeća: potrebno je suočiti se s prošlošću da bismo bili spo-sobni živjeti u sadašnjosti, ali stalno živjeti prošlost znači njegovati bol i uskratiti samomu sebi pravo na sreću.

4.6. Čekanje kao izvor frustracija i nemogućnosti ostvarenja istinskih želja

Roman Ivane Bodrožić obilježen je motivom čekanja: autorica i nje-zina obitelj čekaju vijesti o nestalom ocu, pokušavaju riješiti stambeni problem, neprestano čekaju povratak u rodni grad i kraj rata – njihovi sami životi su jednostavno stavljeni na čekanje: „Čekanje. Čekali smo. Da se tata vrati, da oslobode grad, da se pomaknemo na listi čekanja za stanove“45. Neizvjesnost, kao vjeran pratitelj čekanju, ne dopušta od-mak od bolne prošlost nego samo neminovno vodi k ponoru pregršt pitanja čija se količina s vremenom samo povećava dok se vjerojatnost dobivanja priželjkivanih odgovora polako rasplinjava.

Motiv čekanja prisutan je i Zaustavljenom vremenu. Primjerice, Ro-bertova smrt za Sandra znači suočiti se s bujicom osjećaja: od boli, tuge do ljubavi, ali Sandro, uvijek u iščekivanju pravoga trenutka, ne

44 Isto, str. 104.45 I. Bodrožić, Hotel Zagorje, str. 57.

OSVIT 109–110214

zna niti kako ih točno izraziti riječima niti kako ogoliti svoju dušu pa se stvara dojam da on nikada nije mogao u potpunosti pokazati koliko mu je Roberto značio kao niti izraziti svoje žaljenje zbog prijateljeve prerane smrti. Sandrov rodni grad, Pula i on dijele jedno: obojica imaju potencijal za napredak i bolju budućnost, ali to se ne može postići bez dodira ljudi kojima je stalo do istoga – obojica čekaju pravu(e) osobu(e) koja će im pomoći uvidjeti i iskoristiti svoje potencijale na pravi način. Štoviše, Sandrov čitav život obilježen je upravo i čekanjem da njegov vlastiti otac ispuni Sandrova očekivanja što je dovelo do toga da je iz-gubio priliku ispričati mu se što ga zbog vlastite površnosti nije pri-hvatio takvoga kakav jest. Također, čitatelji su tijekom čitava romana očekivali da će Sandro smoći hrabrosti priznati Almi svoje osjećaje, ali on, čekajući pravi trenutak, koji nikad nije došao, opet gubi priliku da učini ono što istinski želi.

4.7. Susret sa smrću

4.7.1.SjećanjenaocaizamišljanjenjegovemogućeegzekucijeBudući da autorica Bodrožić ne zna što se točno dogodilo s njezi-

nim ocem, pokušava zamisliti njegove posljednje dane u logoru ko-risteći se slobodnim neizravnim govorom uz pomoć kojega „prenosi misli svoga oca i vlastite misli o njegovoj smrti“46 koje izlaze na vidjelo tijekom polusvjesnoga stanje pijanstva kada pripovjedačica nije mogla „svjesno utjecati na vlastiti obrambeni mehanizam koji ju je sprječavao da razmišlja o ocu“47. Retrospektivno ispričani događaji iz djetinjstva i imaginacija o očevoj mogućoj sudbini u logoru razdvojeni su oštrim kontrastom, s rečenicom koja počinje na sljedeći način: „Sada se sve zamrači. Obično ne idem tamo“48. „Tamo” se odnosi na misli o posljed-njim trenutcima njezina oca, njegove okrutne smrti. Čitajući junakinji-nu zamišljenu, ali moguću, sudbinu oca, gotovo da možemo zamisliti

46 A. Brkljačić, Infantilnopripovijedanje…,str. 20.47 Isto, str. 20.48 I. Bodrožić, Hotel Zagorje, str. 120.


„mukotrpno mjesto zločina opisano na naturalistički način“49. Rečenice pripovjedačice su eliptične i asindetske, dok svaku drugu akcenatsku jedinicu prati duža stanka ili zbog zareza ili zbog točke, a može se za-ključiti da tako raspoređene stanke „stvaraju ujednačen ritam, koji pod-sjeća na udarce“50. Koristeći se takvim mislima, pripovjedačica zapravo ponovo proživljava traumu i čini se da ju nikada ne može u potpunosti prevladati, s obzirom na to da vjerojatno nikada ne će otkriti, kako na-vodi na kraju romana, sudbinu svoga oca, ali ipak zaključuje da je suži-vot s tragedijom i dalje moguć.

Hotel Zagorje naglašava kako čovjek može prevladati mnoge stvari u životu kao što su prekid prijateljstva, potencijalne, ali i neuzvraćene, ljubavi, neugodna i traumatična iskustva u školi i kući, ali nešto što se nikad ne prevlada je gubitak voljenoga roditelja; međutim, sve dok ona živi i njeguje uspomene na njega, postoji i dio oca koji ne plače, koji je daleko od lijenosti institucija, autobusa, logora, udaraca i ručnoga rada.

4.7.2.SmrtkaoprirodnizavršetakovozemaljskogaživotaDok junakinja romana Hotel Zagorje zapravo ne zna pravi način na

koji joj je otac umro, Poretti opisuje Josipovu (Almina oca) i Robertovu smrt. Nakon očeve smrti, Alma u svom monologu ističe da joj je otac umro baš onako kako je priželjkivao, u svom domu u rodnom gradu; sjeća ga se kao čovjeka koji je vjerovao u Boga, koji je uspio preživjeti mnoge nedaće i teška vremena, kao onoga koji je poticao druge da ne budu pasivni promatrači svijeta oko sebe nego da mu pristupe kritički, a prije svega kao čovjeka koji je volio i bio voljen posvetivši svoj život poučavanju svoje kćeri da bude jaka u mnogim poteškoćama svakidaš-njega života51.

S druge strane, Robertova smrt događa se iznenada, za razliku od oca I. Bodrožić, koji je vjerojatno izgubio život u opkoljenom rodnom gradu, Robertu, Alma ističe: „…je sudbina htjela da umre ne u Sarajevu

49 A. Brkljačić, Infantilnopripovijedanje…,str. 21.50 Isto, str. 22.51 E. D. Poretti, Zaustavljeno vrijeme, str. 68.

OSVIT 109–110216

pod opsadom, nego u spokoju Varaždina“52, dok je liječnik ustvrdio da je to doista „...uistinu lijepa smrt, smrt osobe koja umire neopterećene savjesti...“53. Nakon što je upoznao domovinu svoje majke i iskusio lju-bav žene te na kraju ostvario svoju želju da ima „jednog malog Roberta koji će preživjeti ovaj pakao“54, čini se da je Robertova smrt povezana i s konačnim ciljem ljudske egzistencije, prema Wandinom mišljenju: „Naša svrha je da učimo, rastemo, volimo, ljubimo. Potom se vraćamo doma“55.

5. Zaključak

Romani Hotel Zagorje i Zaustavljeno vrijeme dijele ideju da je rat traumatično iskustvo bez obzira na godine, da bol zbog gubitka voljene osobe nikada ne nestaje, nego se samo s vremenom ublažava te da se sazrijevanje osobe može uočiti na različite načine, primjerice kroz pro-mjenu njezina stilskoga izričaja ili kroz duhovno sazrijevanje. Motiv čekanja nedvojbeno se proteže kroz oba romana kao izvor brojnih fru-stracija, nemogućnosti dostojanstvena života ili kao teret za postizanje željenih odnosa, kao i tema smrti koja se opisuje ili kao pravo mučenje ili kao prirodni završetak ovozemaljskoga života. Konačno, epistolarni oblici romana (pisma, bilješke, dnevnici…) služe nam za razumijeva-nje raznih posljedica rata, kao svjedočanstva o strahotama/problemi-ma rata, najdubljim osjećajima ljudi u nametnutoj ratnoj situaciji, ali i kako ne treba gubiti nadu i vjera u bolju budućnost. Rat za mnoge ljude predstavlja bolno, traumatično, nezaboravno iskustvo čije rane nikad ne zacjeljuju u potpunosti. Jedna od najvažnijih poruka ovih romana je da je potrebno suočiti se s prošlošću da bi se moglo živjeti u sadašnjosti, ali i da neprestano živjeti u prošlosti znači njegovati bol i uskratiti sebi pravo na sreću. Upravo teška situacija, poput rata, ljudima pokazuje

52 Isto, str. 26.53 Isto, str. 14.54 Isto, str. 64.55 Isto, str. 28.


njihovu snagu jer usprkos neutaživoj boli, kako nas Bodrožić poduča-va, čovjek može i mora nastaviti za vlastito dobro, dok nas Wandin lik potiče da postanemo svjesniji jedni drugih kao i naše vlastite prolaznost ako želimo stvoriti bolju sadašnjost utirući put svjetlijoj budućnosti.

Literatura

Blažević, Dea, SlikaratnogVukovarauromanimaIvaneSimićBo-drožićiAlenkeMirković, diplomski rad, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2015., str. 3. – 12., dostupno na: http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/5743.Brkljačić, Andrea, Infantilnopripovijedanjeidječjatraumauroma-nimaHotelZagorje,SloboštinaBarbieiČrnamatizemla, diplomski rad, Filozofski fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2019., str. 11. – 23., dostu-pno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:131:517566.Bodrožić, Ivana, Hotel Zagorje, Sandorf, Zagreb, 2020.Karakaš Obradov, Marica, „Iseljavanje Židova iz Hrvatske nakon Drugoga svjetskog rata“ u Historijski zbornik, 66 (2), 2013., str. 392., dostupno na: https://hrcak.srce.hr/134031.Nemec, Krešimir, Povijesthrvatskogromana:od1945.do2000.godi-ne., Školska knjiga, Zagreb, 2003., str. 344.PORETTI, ELENA DANIELA, Zaustavljeno vrijeme, Despot infinitus, Zagreb, 2018.

OSVIT 109–110218

A COMPARATIVE ANALySIS OF THE NOVEL HOTEL ZAGORJE By IVANA BODROŽIĆ AND

ZAUSTAVLJENO VRIJEME By ELENA DANIELA PORETTI:

Life under the shelling – the path of no return

Summary

ThispaperpresentsaconcisecomparativeanalysisofthenovelHotelZagorjebyIvanaBodrožićandZaustavljenovrijemebyElenaDanielaPoretti,withthewar-relatedexperiencesinregardstoCroatianHome-landWarandtheSiegeofSarajevobeingatitscoreanddiscussedthro-ughthefollowingfourthematicunits:lifeinexile,maturation,waitingasasourceoffrustrationandinabilitytofulfillgenuineyearningsandanencounterwithdeath.Furthermore,thenovelssharetheideathatawarisatraumaticexperienceregardlessofage,thatthepaincausedbylosingalovedoneneverdisappears,butonlyeasesupovertime,andthatawarhasaparadoxicaleffectgivenitspowertobothseparateandunite.Althoughthewoundsofwarnevergoawaycompletely,theyarealivingreminderofhowweoughttobecomemoreawareofoneotheraswellasofourveryowntransienceifwestriveforcreatingabetterpresentwhilstsimultaneouslypavingthewaytoabrighterfuture.

Key words: war,CroatianHomelandWar,theSiegeofSarajevo,exile,maturation,waiting,death.


Marina ZUBAC, Ivana DŽEBAFPMOZ – Sveučilište u Mostaru

Antonija ZUBACSrednja škola dr. fra Slavka Barbarića Čitluk

UDK 371.3:51]:159.94/.95 37.015.3

TEORIJE MOTIVACIJE S OSVRTOM NA NASTAVU MATEMATIKE

Sažetak

Motivacijajeonoštočovjekaiznutrapotičenarad.Onajejednaodnajbitnijihsastavnicakojautječenaučenjeučenika.Motiviranučenikpostižeboljerezultateuučenjuodučenikakojinijedovoljnomotiviran.Tijekomgodinarazvilesuserazličiteteorijemotivacije.Unašemraduizložilismosljedećeteorijemotivacije:biheviorističke,kognitivne,te-orijecilja,teorijesamoodređenjaipotrebe,teorijeosobneizgradnje,teorijeatribucije i naučenebespomoćnosti, ekstrinzičnu i intrinzičnumotivaciju.Kroz svaku od ovih teorija istakli smonjezin doprinos unastavi matematike.

Ključne riječi:motivacija,nastava,obrazovanje,učenik,učenje.

Uvod

Motivacija je ono što čovjeka iznutra potiče na rad. Ona je jedna od najbitnijih sastavnica koja utječe na učenje učenika. Motiviran učenik postiže bolje rezultate u učenju od učenika koji nije dovoljno motivi-ran. Učenici koji su motivirani za učenje nastavnih sadržaja, usvajaju

OSVIT 109–110220

te sadržaje kvalitetno i u većem opsegu nego učenici koji su malo ili nimalo motivirani. Različiti se pristupi motivacije mogu usredotočiti na kognitivna ponašanja (kao što su nadzor i upotreba strategija), nekogni-tivne vidove (kao što su percepcija, uvjerenja i stavovi), ili oboje. Na-primjer, Gottfried (1990) definira akademsku motivaciju kao „uživanje u školskom učenju koje karakterizira usmjerenost na učenje, znatiželja, upornost, endogeni zadatak i učenje izazovnih, teških i novih zadataka” (Gottfried, 1990: 4). S druge strane, Turner (1995) smatra da je motiva-cija sinonim kognitivnoga angažmana, što je prikazano kao „dobrovolj-na uporaba strategija učenja na visokoj samoreguliranoj razini, kao što su pozornost, veza, planiranje i nadzor” (Turner, 1995: 404). Tijekom godina razvile su se različite teorije motivacije. Ovdje ćemo navesti neke od njih.

Biheviorističke teorije motivacije

Bihevioristička teorija motivacije dominirala je literaturom tijekom većega dijela dvadesetoga stoljeća. U tom smislu, motivacija je proma-trana kao poticaj za obavljanje određenoga ponašanja (Spencer, 1994). Novije promjene tih teorija (McClelland, 1965) usmjerene su na poten-cijalni sukob između predodžbe potrebe pojedinca za uspjeh i predodž-be potrebe za izbjegavanje neuspjeha.

Bihevioristička istraživanja dala su velik prinos za motivaciju učeni-ka u matematici. Prije svega, ta istraživanja pokazuju da je uspjeh u ma-tematici snažan poticaj za motivaciju. Ako su učenici sigurni u uspjeh, oni će učiti matematiku. Iako uspjeh ne može biti jedina odrednica na zadatku ponašanja, jasno je povezan s postizanjem motivacije učenika za učenje matematike (Dickinson & Butt, 1989).

Zatim, usmjerenost prema postizanju uspjeha u matematici može biti motivacija u matematičkoj učionici. Kao i uspjeh učenika, motivacija se može povećati ako su učenicima dani poticaji za uspjeh (Alschuler, 1969). Isto tako, Slavin (1984) preporučuje pružanje grupnih poticaja u motiviranju učenika za postizanje uspjeha (tj. pružanje grupne nagrade za individualno učenje). Kada je rezultat grupe nagrađen, učenici su motivirani za pomoć drugima u grupi i pod pritiskom su da i sami uče.


Ovakav rad omogućuje učenicima da pripisuju svoje uspjehe sebi, a svoje neuspjehe grupi. Tako se neuspjeh dodjeljuje svim učenicima u grupi, a ne samo jednom učeniku.

Primjer grupnoga učenja

Nastavnik definira kvadratnu jednadžbu i pojam rješenja. Zatim po-dijeli učenike u grupe prema njihovoj razini znanja i sposobnosti. Za-datak prve grupe je riješiti primjer kvadratne jednadžbe, kada je c=0. Najprije riješe primjer, a onda to primjene na opći slučaj:

uporaba strategija učenja na visokoj samoreguliranoj razini, kao što su

pozornost, veza, planiranje i nadzor” (Turner, 1995: 404). Tijekom godina

razvile su se različite teorije motivacije. Ovdje ćemo navesti neke od njih.

Biheviorističke teorije motivacije

Bihevioristička teorija motivacije dominirala je literaturom tijekom većega

dijela dvadesetoga stoljeća. U tom smislu, motivacija je promatrana kao poticaj

za obavljanje određenoga ponašanja (Spencer, 1994). Novije promjene tih

teorija (McClelland, 1965) usmjerene su na potencijalni sukob između predodžbe

potrebe pojedinca za uspjeh i predodžbe potrebe za izbjegavanje neuspjeha.

Bihevioristička istraživanja dala su velik prinos za motivaciju učenika u

matematici. Prije svega, ta istraživanja pokazuju da je uspjeh u matematici

snažan poticaj za motivaciju. Ako su učenici sigurni u uspjeh, oni će učiti

matematiku. Iako uspjeh ne može biti jedina odrednica na zadatku ponašanja,

jasno je povezan s postizanjem motivacije učenika za učenje matematike

(Dickinson & Butt, 1989).

Zatim, usmjerenost prema postizanju uspjeha u matematici može biti

motivacija u matematičkoj učionici. Kao i uspjeh učenika, motivacija se može

povećati ako su učenicima dani poticaji za uspjeh (Alschuler, 1969). Isto tako,

Slavin (1984) preporučuje pružanje grupnih poticaja u motiviranju učenika za

postizanje uspjeha (tj. pružanje grupne nagrade za individualno učenje). Kada je

rezultat grupe nagrađen, učenici su motivirani za pomoć drugima u grupi i pod

pritiskom su da i sami uče. Ovakav rad omogućuje učenicima da pripisuju svoje

uspjehe sebi, a svoje neuspjehe grupi. Tako se neuspjeh dodjeljuje svim

učenicima u grupi, a ne samo jednom učeniku.

Primjer grupnoga učenja

Nastavnik definira kvadratnu jednadžbu i pojam rješenja. Zatim podijeli

učenike u grupe prema njihovoj razini znanja i sposobnosti. Zadatak prve grupe

je riješiti primjer kvadratne jednadžbe, kada je . Najprije riješe primjer, a

onda to primjene na opći slučaj:

.

Druga grupa rješava slučaj kada je b=0 uz raspravu rješenja u ovi-snosti o predznaku

Druga grupa rješava slučaj kada je uz raspravu rješenja u ovisnosti o

predznaku –

Treća grupa, grupa odličnih učenika, dobiva zadatak da riješi opći oblik

kvadratne jednadžbe primjenom kvadrata binoma. Taj primjer im pomaže izvesti

formulu za rješenja kvadratne jednadžbe.

.

Kada završe s radom, predstavnici grupa prikazuju svoje rezultate na ploči.

Tako su učenici sami došli do formule za rješenje kvadratne jednadžbe, dakle,

uspjeli su.

Budući da se bihevioristička teorija tradicionalno ne bavi individualnim

razlikama, ona ne daje informacije o tom kako učenici definiraju uspjeh i

neuspjeh u matematici. Svaki od glavnih teorijskih pristupa u biheviorističkoj


predznaku –




.



uspjeli su.




OSVIT 109–110222

Treća grupa, grupa odličnih učenika, dobiva zadatak da riješi opći oblik kvadratne jednadžbe primjenom kvadrata binoma. Taj primjer im pomaže izvesti formulu za rješenja kvadratne jednadžbe.


predznaku –




.



uspjeli su.




Kada završe s radom, predstavnici grupa prikazuju svoje rezultate na ploči. Tako su učenici sami došli do formule za rješenje kvadratne jednadžbe, dakle, uspjeli su.

Budući da se bihevioristička teorija tradicionalno ne bavi individu-alnim razlikama, ona ne daje informacije o tom kako učenici definiraju uspjeh i neuspjeh u matematici. Svaki od glavnih teorijskih pristupa u biheviorističkoj teoriji, kao što su teorija socijalnoga učenja i operantno uvjetovanje, postavljali su kao primarni faktor motivaciju. Najpoznatiji predstavnik teorije operantnoga uvjetovanja je Skinner (1968). On je


naglašavao ulogu potkrjepljenja u učenju. Razvio je tehniku programi-rane upute kako bi omogućio studentima da se potkrijepe za svaki to-čan odgovor. Tekstovi kojima se koriste učenici da bi naučili određene sadržaje nazivaju se programirani materijali. Gradivo se podijeli u niz kraćih cjelina (okvira), a na kraju je napisan odgovor. Ovaj oblik učenja se odvija tako da se učeniku postavi pitanje, on odgovora i ako je točno odgovorio prelazi na sljedeći okvir. Prema Skinneru (1968) svaki točan odgovor motivira učenika da ide na sljedeći okvir.

Primjer jednoga programiranoga okvira:

Sinus i kosinus po volji odabranoga kutaOdaberimo broj t iz skupa realnih brojeva. T = E(t) je točka u prvom

kvadrantu u koju je preslikan broj t na brojevnoj kružnici (grafikon1).

teoriji, kao što su teorija socijalnoga učenja i operantno uvjetovanje, postavljali

su kao primarni faktor motivaciju. Najpoznatiji predstavnik teorije operantnoga

uvjetovanja je Skinner (1968). On je naglašavao ulogu potkrjepljenja u učenju.

Razvio je tehniku programirane upute kako bi omogućio studentima da se

potkrijepe za svaki točan odgovor. Tekstovi kojima se koriste učenici da bi

naučili određene sadržaje nazivaju se programirani materijali. Gradivo se podijeli

u niz kraćih cjelina (okvira), a na kraju je napisan odgovor. Ovaj oblik učenja se

odvija tako da se učeniku postavi pitanje, on odgovora i ako je točno odgovorio

prelazi na sljedeći okvir. Prema Skinneru (1968) svaki točan odgovor motivira

učenika da ide na sljedeći okvir.

Primjer jednoga programiranoga okvira:

Sinus i kosinus po volji odabranoga kuta

Odaberimo broj iz skupa realnih brojeva. je točka u prvom

kvadrantu u koju je preslikan broj na brojevnoj kružnici (grafikon 1).

Grafikon 1: Točka u prvom kvadrantu (Dakić i Elezović, 2009: 27)

Točki pridružen je uređen par realnih brojeva. Kosinus broja je broj

, apscisa točke Ordinata točke je sinus broja .

Odaberimo broj iz skupa realnih brojeva. je točka koja mu odgovara

na brojevnoj kružnici. Tada je . Znači, vrijednost funkcije

kosinus: je prva koordinata, a vrijednost funkcije sinus: je druga

koordinata točke

Pitanje:

Grafikon 1: TočkaE(t)uprvomkvadrantu (Dakić i Elezović, 2009: 27)

Točki E(t) pridružen je uređen par (x,y) realnih brojeva. Kosinus broja t je broj x, apscisa točke E(t). Ordinata y točke E(t) je sinus broja t.

Odaberimo broj t iz skupa realnih brojeva. T=E(t) je točka koja mu odgovara na brojevnoj kružnici. Tada je T=(cost,sint). Znači, vrijednost funkcije kosinus: cost je prva koordinata, a vrijednost funkcije sinus: sint je druga koordinata točke T=E(t).

OSVIT 109–110224

Pitanje:

Što je sinus, a što kosinus broja t kojemu je točka E(t) pridružena na brojevnoj kružnici?

Odgovor:

Sinus broja t je ordinata, a kosinus apscisa točke E(t) u koju je na brojevnoj kružnici smješten broj t.

Teoretičari socijalnoga učenja, kao što je Albert Bandura (1982), osobitu pozornost daju važnosti promatranja, imitacije i primljenoga potkrjepljenja. Učenici uče oponašajući druge, pa tako i svoje učitelje i kolege u razredu. Ovakvo učenje odvija se u obliku modeliranja. „Mo-deliranje se odnosi na promjenu ponašanja pojedinca koje je rezultat promatranja ponašanja drugih“ (Vizek Vidović i sur., 2003: 184).

Primjer modeliranoga ponašanja

Učenike možemo zainteresirati za rješavanje sustava linearnih jed-nadžba od dvije nepoznanice tako što ćemo rješavajući zadatak, postav-ljati pitanja.

x-2y=46x+2y=10

• Kojom ćemo metodom najlakše riješiti ovaj sustav?• Metodom suprotnih koeficijenata.• Zašto? • Imamo u prvoj jednadžbi i u drugoj jednadžbi.• Bravo! Što ćemo dalje uraditi?• Zatim ćemo zbrojiti obje jednadžbe.• Što ćemo dobiti?

7x=14• Dobro. I kolika je vrijednost ?• Vrijednost je dva.• Dobro! Kako ćemo dobiti vrijednost ? Što moramo najprije učiniti?• Uvrstiti u prvu jednadžbu.• Bravo! Što ćemo dobiti?


2-2y=42-4=2y-2=2yy=-1.

• Kolika je vrijednost y?• Minus jedan.

Kognitivne teorije motivacije

Kognitivne teorije ističu da je ljudsko ponašanje pod utjecajem ljud-skoga mišljenja o njima samima i o svom okružju. Zato ljudi teže za uspjehom. Atkinsonova teorija postignuća posebno je bitna za djecu školske dobi. Osobe s izraženim motivom za postignuće birat će umje-rene zadatke, jer bi takve zadatke po njihovu mišljenju mogli uspješno riješiti, a time bi bio ostvaren i vlastiti motiv uspjeha. „Pojedinci s vi-sokom potrebom za uspjeh imaju snažnija očekivanja uspjeha od toga što se pribojavaju neuspjeha za većinu zadataka i prema tome stvaraju osjećaj ponosa u uspjeh“ (Biehler & Snowman, 1999: 406).

Prema Atkinsonu (1964) razlikujemo tri osnovna motiva: • postignuće, težnja obaviti zadatak što je bolje moguće• prihvaćenost, potreba za prijateljima i njihovom potporom• utjecaj, težnja uspostavljanja kontrole nad svojom okolinom.Nezadovoljavanjem navedenih motiva ljudi postaju frustrirani

i gube samopoštovanje. „Atkinson je pretpostavio da se ponašanje usmjereno prema postignuću može prikazati kao ishod sukoba između dvije težnje: težnje za postizanjem uspjeha i težnje za izbjegavanjem neuspjeha“ (Vizek Vidović i sur., 2003: 218). Motiv postignuća je naj-izraženiji ako želimo uspjeti, a ne bojimo se neuspjeha. U poticanju učenja i motivacije za postignućem najprikladniji su zadatci umjerene težine (Clifford, 1990).

Svi ćemo biti više motivirani ako želimo ostvariti ciljeve koje smo sami postavili. Zato je potrebno da nastavnici svojim učenicima pomo-gnu postaviti ciljeve koje će moći ostvariti. „Dobro postavljeni ciljevi su kratkoročni, mjerljivi i specifični“ (Vizek Vidović i sur., 2003: 249).

OSVIT 109–110226

Ciljevi koje ne možemo mijenjati, koji su općeniti, dugoročni ciljevi i sl., loše su postavljeni ciljevi. Takav je, primjerice, cilj: od danas ću više učit sve predmete, jer ne govori učeniku što mora sljedeće poduzeti. Ciljevi koji su kratkoročni, mjerljivi i specifični, dobro su postavlje-ni ciljevi. Primjerice, sutra ću pročitati dvadeset i pet stranica knjige. Kada ovako postavi cilj, učenik točno zna što mu je idući korak. Su-kladno tomu, učenike je potrebno naučiti postavljati realne ciljeve (ni previsoke, ni preniske), a kada ih ostvare, nastavnik matematike bi ih trebao pohvaliti. Učenik se osjeća uspješnim kada ostvari dobro postav-ljen cilj, a ako još dobije i pohvalu, on ju doživljava kao iskrenu, jer zna da je uspio. Osim toga, učenik povezuje svoje zalaganje i uspjeh, a to je, kao što smo prije naveli, snažan motivator za učenje. Postavljanje cilja je potrebno u svakoj fazi nastave matematike i može se postići na razne načine. Dick (1986) detaljno razlikuje sljedeće metodičke oblike određivanja cilja:

• orijentacijska polazna izlaganja nastavnika• orijentacijsko objašnjavanje ili izvedba• orijentacijski razgovor (u skladu s određenim predznanjem uče-

nika)• orijentacijsko postavljanje zadataka (koje navodi na postavlja-

nje pitanja)• orijentacijski pripremni rad (ciljano zadati domaću zadaću).Nastavnik mora odlučiti što će u danom trenutku biti najprikladni-

je. Također, učenicima treba ukazati na međurezultate i prazan prostor koji još treba popuniti i, u načelu, postaviti bliže ciljeve, koji se brzo mogu dostići (Roth, 1980: 235).

Teorija samoodređenja i potrebe

Jedan od glavnih predstavnika ove teorije je Abraham Maslow. Pre-ma njemu, ljudi se u životu susreću s mnoštvom potreba koje se svrsta-vaju u potrebe nižega reda, potrebe višega reda i potrebe najvišega reda. Potrebe samoostvarenja su potrebe najvišega reda, a njih potiče želja za stalnim rastom i razvojem. Prema Maslowljevoj teoriji glavni uvjet u


ostvarenju potrebe za samoostvarenjem je ovladavanje nastavnim gra-divom. Zato je vrlo važna uloga nastavnika u razredu i njegovo nagra-đivanje učenika. Učenici koji postižu točno određen cilj znaju da će biti nagrađeni. Takve nagrade motiviraju učenike. Nagrade nisu učinkovite ako želimo kod učenika postići određenu kvalitetu usvojenih znanja, ali su zato učinkovite kada ih želimo potaknuti na zalaganje u učenju. Naj-češće nagrade kojima se u nastavi koristimo su dobre ocjene i pohvala. Postoje učenici koje motivira slaba ocjena ili kazna, pa takve učenike ne bi trebalo nagrađivati. Kazna najviše motivira kod nedovoljnoga na-pora te treba biti primijenjena kao posljedica kršenja nekih norma, ali ne i onda kada je učenik učio, a nije postigao određen rezultat.

„Potrebe su određeni primjeri mogućnosti upravljanja ponašanjem“ (Hannula, 2006; preuzeto od Waege, 2009: 85). Prema Hannulinoj de-finiciji motivacije, motivacija učenika očituje se u spoznaji, osjećajima i ponašanju. „Na primjer, motivacija učenika da dobije dobru ocjenu iz matematike može se očitovati u sreći (osjećaj) ako učenik postiže visoke rezultate na testu. Također se može očitovati u učenju za test (ponašanje) i u novom konceptualnom učenju (spoznaja) kada se uči za test“ ( Waege, 2009: 85).

Teorija samoodređenja je teorija motivacije koja se bazira na psi-hološkim potrebama. Teorija samoodređenja temelji se na tri pretpo-stavke. Prva pretpostavka bazira se na činjenici da ljudi imaju urođenu sklonost prema integraciji.

„Integracija znači povezanost između vidova jedne vlastite psihe kao i s drugim pojedincima i skupinama u vlastitom društvenom svije-tu: …svi pojedinci imaju prirodne, urođene i konstruktivne tendencije da razviju jedinstven osjećaj osobnosti“ (Ryan, & Deci, 2002: 7).

„Druga pretpostavka u teoriji samoodređenja je da socijalno-kon-tekstualni čimbenici mogu olakšati i omogućiti sklonost integraciji, ili mogu ugroziti ovaj temeljni proces ljudske prirode: …teorija sa-moodređenja tvrdi da postoje jasni i određeni društveno-kontekstualni čimbenici koji podržavaju ovu urođenu sklonost, te da postoje i drugi faktori koji uništavaju ili otežavaju temeljni proces ljudske prirode“ (Ryan & Deci, 2002: 9). Dakle, okolina djeluje na pojedinca tako da

OSVIT 109–110228

se oblikuje kao pojedinac. U opisu i organiziranju okoline u odnosu integrativnoga procesa pojedinca, koriste se potrebe. „Potrebe su defi-nirane kroz optimalno funkcioniranje (rast i blagostanje). Postoje uvjeti potrebni za rast i dobrobit osobnosti i kognitivnih struktura ljudi, baš kao što postoje za njihov fizički razvoj i funkcioniranje. Ovi uvjeti se u teoriji samoodređenja uzimaju kao osnovne psihološke potrebe“ (Ryan & Deci, 2002: 11).

„Treća pretpostavka u teoriji samoodređenja je da ljudska bića imaju tri osnovne psihološke potrebe, potrebe za sposobnosti, povezanosti i autonomijom“ (Deci & Ryan, 2000; Ryan & Deci, 2002, preuzeto od Waege, 2009: 86). U teoriji samoodređenja dane su njihove definicije.

„Kompetentnost se odnosi na osjećaj osobne učinkovitosti u tijeku interakcije s društvenim okruženjem i doživljavanjem mogućnosti za ostvarivanjem i izražavanjem svojih sposobnosti“ (Ryan & Deci, 2002: 13).

„Povezanostse odnosi na osjećaj povezivanja s drugima, brinuti se za druge i biti zbrinut od strane drugih, da osoba ima osjećaj pripadnosti i s drugim pojedincima i sa zajednicom“ (Ryan & Deci, 2002: 15).

„Autonomija se odnosi na percipirano podrijetlo ili izvor vlastitog ponašanja“(Ryan & Deci, 2002: 17).

Prema definiciji, kompetentnost nije dostignuta vještina ili sposob-nost, nego osjećaj povjerenja i učinkovitosti. Povezanost se odnosi na psihološki osjećaj zajedništva s drugim osobama u sigurnoj zajednici. Hannula smatra društvenu pripadnost ciljem koji se može dostići. Isti autor definira autonomiju kao „potrebu da imaju kontrolu nad vlasti-tim postupcima i osjećaj samo-određenja” (Hannula, 2006; preuzeto od Waege, 2009: 87). Koncept potreba omogućuje određivanje druš-tveno-kontekstualnih uvjeta koji će olakšati motivaciju. Prema teoriji samoodređenja, motivacija učenika bit će maksimalna u društvenim kontekstima koji im pružaju mogućnost da zadovolje svoje osnovne psihološke potrebe za kompetentnošću, samostalnošću i povezanošću.


Teorije cilja

Teoretičari cilja bave se razumijevanjem razloga zašto ljudi rade ono što rade. Znanstvenici koji se bave ovom teorijom tvrde da su razlozi za uspjeh i neuspjeh vezani za ono što se vrjednuje (Ames & Archer, 1988; Dweck & Leggett, 1988). Mnoga istraživanja pokušala su iden-tificirati različite vrste teorije cilja. Osim toga, istraživali su poveza-nost ciljne orijentacije s motivacijskim procesima, kao i uvjete njihove povezanosti (Ames & Archer, 1988). Većina navodi dva suprotna cilja koje nazivaju usmjerenost na znanje nasuprot usmjerenosti na izvedbu (Ames & Archer, 1988), usmjerenost na učenje nasuprot usmjerenosti na izvedbu (Dweck & Leggett, 1988) ili uključenost na zadatak nasu-prot ego-uključenosti (Nicholls, 1994).

„Učenici koji su usmjereni na učenje, znanje ili zadatak žele unapri-jediti svoje sposobnosti i razumijevanje gradiva. Nasuprot tomu, uče-nici koji su usmjereni na izvedbu teže mogu demonstrirati svoje visoke sposobnosti i dobiti pozitivne procjene od strane drugih ljudi“ (Vizek Vidović i sur., 2003: 259).

Treći cilj, izbjegavanje truda, posebno je uznemirujući jer se napo-ran rad ne cijeni. Učenici koji su usmjereni na izbjegavanje truda vjeru-ju da se s malo ili nimalo truda mogu izvući.

Iz Hannuline definicija motivacije proizlazi da je potencijal za upravljanje ponašanja strukturiran putem potreba i ciljeva. Adekvatno njegovoj definiciji, ciljevi su izvedeni iz potreba, a razlika između po-treba i ciljeva je njihova različita razina specifičnosti. „Potreba može biti usmjerena prema relativno velikoj kategoriji predmeta, a cilj je usmjeren prema određenom predmetu“ (Hannula, 2006: 176). Napri-mjer, u Waegeovom (2009) istraživanju motivacije učenika za učenje matematike, jedna je učenica shvatila svoju potrebu za kompetencijom kao specifičniji cilj stjecanja dobre ocjene. Drugi učenik je shvatio svo-ju potrebu za povezanošću kao cilj da stekne povjerenje i poštovanje nastavnika matematike.

OSVIT 109–110230

Teorije osobne izgradnje

Teorije osobne izgradnje su ideografski pristupi ispitivanja indivi-dualnih razlika u ljudskoj misli (Snow, Corno & Jackson, 1996). Oni se temelje na pretpostavci da pojedinci izgrađuju znanje o svojim svje-tovima i koriste se tim znanjem kako bi predvidjeli ishode aktivnosti (Kelly, 1955). Teoretičari osobne izgradnje pretpostavljaju da motiva-cija proizlazi iz racionalnih kognitivnih procesa i oni daju obrazloženje razumijevanja tih procesa. Owens (1987) se koristi teorijom osobne izgradnje koja opisuje stavove dvaju nastavnika prema matematici i nastavi matematike. Ovaj je autor zaključio da njihovi stavovi o mate-matici igraju važnu ulogu u njihovu budućem radu kao nastavnika ma-tematike. Prijašnja iskustva obrazovanja učitelja matematike, osobito identifikacija sa svojim nastavnicima matematike, igra važnu ulogu u određivanju koji su aspekti matematike motivirajući i na taj način koji pristup u podučavanju matematike odabrati.

Za razliku od Owensa, Lucock je proučavao matematičke sposob-nosti učenika. Na temelju svojih istraživanja Lucock (1987) je utvrdio da djeca s višim matematičkim sposobnostima smatraju matematiku lakšom, uživaju učeći matematiku, a i smatraju matematiku korisni-jom nego što to čine djeca s nižim matematičkim sposobnostima. Osim toga, pronađene su spolne razlike između načina na koji dječaci velike sposobnosti i djevojke niske sposobnosti internaliziraju uspjeh u mate-matičkim zadatcima. Lucock je otkrio da dječaci visoke sposobnosti ne gube povjerenje u vlastite sposobnosti unatoč neuspjehu, dok su djevoj-ke niske sposobnost nesigurne i kad uspiju.

Teorije atribucije i naučene bespomoćnosti

Ispitujući kako pojedinci doživljavaju razloge za svoje uspjehe i neuspjehe, istraživači su utvrdili da uspjeh nije univerzalan motivator (Atkinson, 1964). „Doživljaji kontrole osobe nad vlastitim uspjesima i neuspjesima poznati su kao atribucije, od kojih će određene više stimu-lirati motivaciju od drugih“ (Lai, 2011: 35).


U matematičkom obrazovanju, najčešće se primjenjuje teorija atri-bucija, možda zato jer su teorije atribucije kognitivne, naime opisu-ju procese kojima su motivi stečeni i mijenjani. „One pružaju sredinu između konkurentnih modela motivacije, tako da rezultati mogu biti objašnjeni u smislu pojačivača i nepredviđenih događaja ili u smislu misli, planova i ciljeva učenja“ (Middleton & Spanias, 1999: 69).Atribucijeiuspjehumatematici.Općenito su učenici u mlađim ra-

zredima osnovne škole vrlo motivirani za učenje matematike. Mnogi u prvom i drugom razredu osnovne škole ne razlikuju trud i sposobnosti kao uzrok uspjeha u matematici (Kloosterman, 1993). Međutim, po-stoje dokazi da neki učenici počinju razlikovati mogućnost za različi-te domene sadržaja još u vrtiću ili prvom razredu (Wigfield & Eccles, 1992). Do prvoga razreda srednje škole, mnogi učenici počinju opažati matematiku kao posebnu domenu u kojoj pametni učenici uspijevaju, a ostali učenici samo „prolaze” ili ne. Oni su uvjereni da se uspjeh i neuspjeh pripisuju sposobnostima i da trud rijetko rezultira bitnom pro-mjenom njihova obrasca uspjeha (Kloosterman & Gorman, 1990). Oni učenici koji pripisuju svoj uspjeh sposobnostima, teže za postizanjem uspjeha, a učenici koji svoj neuspjeh pripisuju nedostatku sposobnosti, teže neuspjehu (Meyer & Fennema, 1985). Ovi su rezultati važni po tom što oni učenici koji misle da se sposobnosti razvijaju uz uložen napor, više će učiti matematiku, a time će postići i bolje rezultate, za razliku od onih učenika koji misle kako se ne trebaju truditi jer tako ne će razvijati sposobnosti, jer su one nasljedne. Posljednji su uvjereni da postoje oni talentirani za matematiku i oni koji nisu talentirani. Pre-ma Middletonu i Spaniasu (1999) učenike treba uvjeriti da je u učenju matematike povremeni neuspjeh prihvatljiv, što pojačava učenikovo samopouzdanje u učenju matematike. Potrebno ih je učiti da su po-vremene pogrješke dio učenja matematike. Isto tako, studenti na višim akademskim razinama uglavnom imaju formirane stabilne atribucije o svojim uspjesima u matematici. Uspjeh se vezuje za sposobnost i trud, a neuspjeh za nedostatak truda.

Amit (1988) je istraživao pripisivanje uspjeha studenata u pet glav-nih područja i utvrdio da djevojke imaju tendenciju pripisivati svoje

OSVIT 109–110232

uspjehe u matematici na vanjske i nestabilne uzroke, dok mladići pripi-suju svoje uspjehe na sposobnosti, unutarnje i stabilne čimbenike (Mi-ddleton & Spanias, 1999).

„Kada je motivacija za izbjegavanje neuspjeha dovedena do kraj-nosti, govori se o tzv. naučenoj bespomoćnosti“ (Vizek Vidović i sur., 2003: 235). Naučena bespomoćnost i nošenje s neuspjehom dio je teo-rije atribucije koji nedostatak uspjeha pripisuju nedostatku sposobnosti, pa pojedinci gledaju na uspjeh kao na nešto nedostižno ( Dweck, 1986).

Iako su nalazi većine studija o naučenoj bespomoćnosti obeshra-brujući, postoje određeni dokazi da atribucija može pozitivno utjecati tijekom razredne nastave. Relich (1984) je u svojim istraživanjima po-kazao da su učinci treninga atribucije na uspjeh posredovani samoučin-kovitosti putem smanjivanja naučene bespomoćnosti. Vizek Vidović i suradnici (2003) daju prijedlog kako učitelji mogu pomoći učenicima da prevladaju osjećaj bespomoćnosti:

• naglašavati ono što je pozitivno; ako se učenik bolje izražava pismeno, poželjno je zadavati mu pisane zadatke dok ne stekne samopouzdanje

• odstranjivati negativno, razgovarati s učenikom o njegovim pro-blemima i pomoći mu da napravi plan za njihovo rješavanje

• polaziti od poznatoga prema nepoznatom, učenici lakše uče ako je gradivo povezano s njihovim osobnim iskustvom.

Intervencija i uloga nastavnika. Williams (1993) je utvrdio učin-kovitost treninga atribucije u pomaganju učenicima kako bi razvili pozitivne motivacijske obrasce i povećali učinkovitost u drugim po-dručjima i sadržajima. „Glavna poteškoća u oblikovanju odgovarajuće interventne strategije u matematičkoj učionici je tendencija atribucije nastavnika da združuju i učvršćuju pozitivne motivacijske obrasce svo-jih učenika“ (Middleton & Spanias, 1999: 72). Nastavnici više pitaju dečke i imaju više socijalne interakcije s dečkima nego s djevojčicama (Fennema & Peterson, 1984, 1985). Tako učitelji nehotice potkopavaju motivaciju svojih učenika za postignućem pogotovu kod učenica. Ne-uspjeh kod učenica nastavnici pripisuju nedostatku sposobnosti i tru-da, a kod dječaka nedostatku napora (Fennema, Peterson, Carpenter &


Lubinski, 1990). Ove pogrješke u nastavi matematike treba ispraviti tako što će se ukloniti predrasude da su učenici talentiraniji za učenje matematike od učenica.

Ekstrinzična i intrinzična motivacija

Govoreći o motivaciji, potrebno je razlikovati ekstrinzičnu i intrin-zičnu motivaciju. „Intrinzična motivacija odgovor je unutarnje uče-nikove potrebe kao što su radoznalost, potreba za znanjem, osjećaj kompetencije te rasta i razvoja. Ekstrinzična motivacija odnosi se na motivaciju koja svoj izvor ima izvan učenika, primjerice, dobar rezultat na testu, ocjene, učiteljičina pohvala, diploma ili medalja i druge nagra-de“ (Vizek Vidović i sur., 2003: 245). Dakle, intrinzična ili unutarnja motivacija je ono što učenika iznutra pokreće na učenje, a ekstrinzična ili vanjska motivacija su vanjski poticaji. Imajući u vidu činjenicu da nastavnici ne mogu mijenjati gradivo propisano nastavnim planom i programom, oni ga unatoč tomu mogu prilagoditi da učenicima bude zanimljivije. Stoga, da bi se povećalo intrinzičnu motivaciju potrebno je učenike zainteresirati upravo za to gradivo. Prema Vizek Vidović i sur. (2003) intrinzičnu motivaciju moguće je povećati sljedećim: prila-gođavanjem onoga što se uči učeničkim interesima, uvođenjem novosti i raznolikosti u nastavu, aktivnim sudjelovanjem učenika i brzom po-vratnom informacijom, poticanjem radoznalosti, povezivanjem onoga što se uči s osobnim životom i pomaganjem učenicima da sami postave svoje ciljeve. Middleton i Spanias (1999) u svom su radu opisali teorij-ske orijentacije koje su istraživane u motivaciji u nastavi matematike. Raspravljali su i o vrstama motivacije u obrazovanju i o ulozi nastav-nika u motivaciji učenika za učenje matematike. Kako smo već napo-menuli, imamo unutarnju i vanjsku motivaciju. „Unutarnja motivacija je nagon ili želja učenika da se uključe u učenje za vlastitu korist“ (Mi-ddleton & Spanias, 1999: 66). Učenici s unutarnjom motivacijom uče matematiku zbog zadovoljstva, za razliku od onih koji su vanjski moti-virani i koji uče zbog dobivanja nagrada. Prema Middletonu i Spaniasu (1999) unutarnja motivacija odnosi se na percepciju učenika, njihovu

OSVIT 109–110234

kompetentnost u matematici, te jesu li motivirani znatiželjom ili ocje-nama. Kad učenici uvide da su sposobni rješavati matematičke zadatke, oni će zavoljeti matematiku i imat će težnju za uspjehom, za razliku od onih učenika koji smatraju da nisu talentirani za matematiku (Eccles, Wigfield & Reuman, 1987; Midgley, Feldlaufer & Eccles, 1989). Uče-nici bi se trebali osjećati ugodno kada uče matematiku, trebali bi uraditi zadatak i očekivati da će uspjeti prije nego započne razvoj unutarnje motivacije.

Middleton, Littlefield i Lehrer (1992) istraživali su utjecaj akadem-ske aktivnosti na unutarnju motivaciju. „Njihova analiza je pokazala da su djeca sklona organizirati svoje konstrukte u tri opće kategorije: uzbuđenje ili kognitivne stimulacije koje pruža djelatnost; osobna kon-trola, odnosno stupanj u kojem se aktivnost smatra slobodnim izborom ili aktivnost odgovarajuće težine; i interesi (labavo definirana kategori-ja), odnosno stupanj u kojem se učenicima svidjela aktivnost, važnost djelovanja, te njihova sposobnost u obavljanju djelatnosti“ (Middleton & Spanias, 1999: 75). Ako je učenik zainteresiran za učenje matemati-ke, on će učiti sa zadovoljstvom bez obzira na uvjete procjene zadataka.

Middleton (1993b) ispituje utjecaj pilot-nastavnoga plana i progra-ma na motivaciju učenika, koji učenicima pruža više mogućnosti za učenje, više izbora strategija i aktivnosti i više izazovnih zadataka od tradicionalnoga nastavnoga plana. Njegove aktivnosti su smještene u stvarnim situacijama. Podatci pokazuju da učitelji uočavaju važnost personaliziranoga kurikula kako bi učenici imali više smisla za mate-matiku. Rezultati istraživanja o paradigmama osobnih konstrukata, po-kazali su da su motivi iz matematičkoga obrazovanja vrlo individualni, vezani su uz percipiranje sposobnosti, te su relativno stabilni s obzirom na uspjeh i neuspjeh. Neke od individualnih razlika u motivaciji mogu se objasniti u odnosu na identifikaciju učenika s nastavnicima matema-tike.


Zaključak

Kad se sagledaju suptilni načini na koji su motivacije formirane, modificirane i održavane, postaje jasno da ne postoji nemotivirano di-jete. Djeca su motivirana. „Motivacija pomaže voditi dječje aktivnosti. Ona pruža strukturu za vrednovanje ishoda aktivnosti; i ona pomaže odrediti hoće li ili ne djeca sudjelovati u budućoj matematičkoj aktiv-nosti“ (Middleton & Spanias, 1999: 67).

Prema Stipeku (1996), rano proučavanje motivacije odnosilo se na vanjsku motivaciju. On smatra kako su kao poticaji motivacije poželj-ne dobre ocjene i pohvale, a kao kaznu treba primijeniti lošu ocjenu i gubitak privilegija.

Prema Bandurinoj (1982) teoriji samoučinkovitosti, učinkovitost je glavna odrednica truda, upornosti i postavljanja ciljeva. Istraživanja što su ih proveli Pintrich i De Groot (1990) podupiru ovu ideju.

Prema teoriji kontrole, pojedinci koji kontroliraju svoje vlastite uspjehe i neuspjehe više su motivirani (Eccles & Wigfield, 2002).

Teorija vlastite vrijednosti je u vezi sa samoučinkovitosti i teorijom kontrole. Ova teorija se zasniva na ljudskoj težnji održavanja lijepe pre-dodžbe o samom sebi, a to je osnova za samopoštovanjem i sviješću o osobnoj sposobnosti (Covington, 1992).

Unutarnja motivacija odnosi se na motivaciju povezanu s osobnim užitkom, interesom ili zadovoljstvom, a obično je u suprotnosti s vanj-skom motivacijom (Guay, Chanal, Ratelle, Marsh, Larose &, Boivin, 2010). Vanjska motivacija se povećava kroz pružanje nagrada, koje mogu biti materijalne (npr. novac, ocjene, povlastice, itd.) ili nemateri-jalne (npr. pohvale). Nastavnici obično smatraju da je unutarnja moti-vacija poželjnija od vanjske motivacije, a neka istraživanja pokazuju da su ishodi učenja unutarnje motivacije bolji od onih dobivenih vanjskom motivacijom (Ryan, Connell & Plant, 1990).

Ciljevi se mogu podijeliti na ciljeve usmjerene na učenje (koje se može usporediti s bitnim vrijednostima) i ciljeve usmjerene na izvedbu (koje se može usporediti s vanjskom motivacijom) (Broussard & Garri-

OSVIT 109–110236

son, 2004). Ciljevi usmjereni na učenje usredotočeni su na učenje radi učenja, a ciljevi izvođenja naglašavaju visoki uspjeh.

Teorija samoregulacije postulira da pojedinci mogu učvrstiti svoju motivaciju angažiranjem u brojnim samoregulacijskim strategijama, kao što je postavljanje odgovarajućih i ostvarivih ciljeva, primjena stra-tegije učenja, te praćenje i evaluacija napretka prema ciljevima (Schunk & Zimmerman, 2007).

Literatura

Alschuler, A. S. (1969). The effects of classroom structure on achie-vement motivation and academic performance. Educational Techno-logy,9 (8), 19-24.Ames, C. & Archer, J. (1988). Achievement goals in the classroom: Students’ learning strategies and motivation processes. JournalofEdu-cationalPsychology,80, 260-267.Amit, M. (1988). Career choice, gender and attribution patterns of su-ccess and failure in mathematics. In A. Bourbas (Eds.). ProceedingsofthetwelfthannualconferenceoftheInternationalGroupforthePsyc-hologyofMathematicsEducation(pp. 125-130). Veszprem: Hungarian National Centre for Education Technology.Atkinson, J. W. (1964). Anintroductiontomotivation.Princeton, NJ: Van Nostrand.Bandura, A. (1982). Self-efficacy mechanism in human agency. Ame-ricanPsychologist,37(2), 122-147.Biehler, R. F. & Snowman, J. (1999).Psychologyappliedtoteaching, 8/e. Boston: Houghton Mifflin. Broussard, S. C. & Garrison, M. E. B. (2004). The relationship between classroom motivation and academic achievement in elemen-tary school-aged children. Family andConsumer Sciences ResearchJournal,33(2), 106-120.Clifford, M. M. (1990). Students need challenge, not easy success. Educationalpsychologist, 19, 108-120.


Covington, M. V. (1992). Makingthegrade:aself-worthperspectiveonmotivation and school reform. New York: Cambridge University Press. Dakić, B. i Elezović, N. (2009). Matematika3udžbenikizbirkazada-takazatrećirazredgimnazije. Zagreb: Element.Deci, E. L. & Ryan, R. M. (2000). “What” and “Why” of goal pursu-its: human needs and the self-determination of behavior. PsychologicalInquiry,11(4), 227-268.Dick, W. (1986). Instructional design and the curriculum development process. EducationalLeadership,44(4), 54-56. Dickinson, D. J. & Butt, J. A. (1989). The effects of success and fa-ilure on the on-task behaviour of high achieving students. EducationandTreatmentofChildren, 12(3), 243-252.Dweck, C. S. (1986). Motivational processes affecting learning. Ame-ricanPsychologist,41, 1040-1048.Eccles, J., Wigfield, A. & Reuman, D. (1987). Changes in self-per-ceptions and values at early adolescence. JournalofPersonality,57, 283-310.Eccles, J. & Wigfield, A. (2002). Motivational beliefs, values, and goals. AnnualReviewofPsychology,53, 109-132.Fennema, E. & Peterson, P. L. (1984). Classroomprocessesandau-tonomouslearningbehaviourinmathematics(Final Report, National Science Foundation, SEB-8109077), Washington, DC: U.S. Govern-ment Printing Office.Fennema, E. & Peterson, P. (1985). Autonomous learning behaviour: A possible explanation of gender-related differences in mathematics. In L. C. Wilkinson, & C. B. Marrett (Eds.). Genderinfluencesinclassro-om interaction (pp. 17-35). New York: Academic Press.Fennema, E., Peterson, P. L., Carpenter, T. P. & Lubinski, C. A. (1990). Teachers’ attributions and beliefs about girls, boys, and mathe-matics. EducationalStudiesinMathematics,21, 55-69.Gottfried, A. E. (1990). Academic intrinsic motivation in young ele-mentary school children. Journal of Educational Psychology, 82(3), 525-538.

OSVIT 109–110238

Guay, F., Chanal, J., Ratelle, C. F., Marsh, H. W., Larose, S. & Boivin, M. (2010). Intrinsic, identified, and controlled types of moti-vation for school subjects in young elementary school children. BritishJournalofEducationalPsychology, 80(4), 711-735.Kelly, G. A. (1955). The psychology of personal constructs.New York: W. W. Norton.Kloosterman, P. & Gorman, J. (1990). Building motivation in the ele-mentary mathematics classroom. SchoolScienceandMathematics,90, 375-382.Kloosterman, P. (1993). Students’ beliefs about knowing and learning mathematics: Implications for motivation. In M. Carr (Eds.). Motivati-oninmathematics (pp. 131-156). Cresskill, NJ: Hampton Press.Hannula, M. S. (2006). Motivation in mathematics: Goals reflected in emotions. EducationalStudiesinMathematics, 63, 165-178.Lai, E. R. (2011). Motivation: A literature review research report. http://images.pearsonassessments.com/images/tmrs/. (pristupljeno 12. 11. 2015).Lucock, R. (1987). Children’s attitudes to mathematics: A personal construct approach. In J. C. Bergeron, N. Herskovits, & C. Kieran (Eds.). ProceedingsoftheeleventhannualmeetingoftheInternationalGroup for the Psychology ofMathematics Education (pp. 126-132). Montreal: Authors.McClelland, D. C. (1965). Toward a theory of motivation acquisiti-on. AmericanPsychologist,20,321-333.Middleton, J. A. (l993). Theeffectsofaninnovativecurriculumpro-jectonthemotivationalbeliefsandpracticeofmiddleschoolmathema-ticsteachers.Paper presented at the annual meeting of the American Educational Research Association, Atlanta, GA. https://asu.pure.else-vier.com/en/publications/. (pristupljeno 12. 5. 2016).Middleton, J. A., Littlefield, J. & Lehrer, R. (1992). Gifted stu-dents’ conceptions of academic fun: An examination of a critical con-struct for gifted education. GiftedChildQuarterly,36,38-44.Middleton, J. A. & Spanias, P. A. (1999). Motivation for Achieve-ment in Mathematics: Findings, Generalizations, and Criticisms of the


Research. JournalforResearchinMathematicsEducation,30(1), 65-88.Meyer, M. R. & Fennema, E. (1985). Predicting mathematics achieve-ment for females and males from causal attributions. In S. K. Damarin, & M. Shelton (Eds.). ProceedingsoftheseventhannualmeetingoftheNorthAmericanChapteroftheInternationalGroupforthePsychologyofMathematicsEducation(pp. 201-206). Columbus: Authors.Nicholls, J. (1994). The “Heart, head and hands” of transforming lea-dership. Leadership&OrganizationDevelopmentJournal,15(6), 8-15.Owens, J. E. (1987). Personal constructs of mathematics and mathema-tics teaching. In J. C. Pintrich, P. R., & De Groot, E. V. (1990). Moti-vational and self-regulated learning components of classroom academic performance. JournalofEducationalPsychology,82(1), 33-40.Relich, J. (1984). Learned helplessness in arithmetic: An attributional approach to increased self-efficacy and division skills. In B. Southwell, R. Eyland, M. Cooper, J. Conroy, & K. Collis (Eds.). ProceedingsoftheeighthinternationalconferenceforthePsychologyofMathematicsEducation (pp. 487–503). Sydney: AuthorsRoth, N. (1980). Opštapsihologija. Beograd: Zavod za udžbenike i na-stavna sredstva.Ryan, R. M., Connell, J. P. & Plant, R. W. (1990). Emotions in non-directed text learning.LearningandIndividualDifferences,2(1), 1-17.Ryan, R. M. & Deci, E. L. (2002). Overview of self-determination the-ory: An organismic-dialectical perspective. In E. Deci, & R. M. Ryan (Eds.). Handbookofself-determination research (pp. 3-33). Rochester, NY: The University of Rochester Press.Snow, R. E., Corno,L. & Jackson, D. (1996). Individual Differen-ces in affective and Conative functions. In D. C. Berliner, & R. C. Ca-lfee (Eds.). HandbookofEducationalPsychology (pp. 243-310). New York: Macmillan.Schunk, D. H. & Zimmerman, B. J. (2007). Influencing children’s self-efficacy and self-regulation of reading and writing through mo-delling. ReadingandWritingQuarterly,23, 7-25.

OSVIT 109–110240

Slavin, R. E. (1984). Students motivating students to excel: Cooperati-ve incentives, cooperative tasks, and student achievement. ElementarySchoolJournal,85,53-63.Skinner, B. F. (1968). Atechnologyofteaching. New York: Appleton Century Crofts.Speidel, G. E. & Tharp, R. G. (1980). What does self-reinforcement reinforce? An empiric analysis of the contingencies in self-determined reinforcement. ChildBehaviorTherapy,2(4), 1-22.Spencer, R. (1994). Temeljipsihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap.Stipek, D. J. (1996). Motivation and instruction. In D. C. Berliner, & R. C. Calfee (Eds.). Handbookofeducationalpsychology (pp. 85–113). New York: Prentice Hall International.Turner, J. C. (1995). The influence of classroom contexts on young children’s motivation for literacy. ReadingResearchQuarterly,30(3), 410–441.Vizek Vidović, V., Vlahović-Štetić, V., Rijavec, M. i Miljković, D. (2003). Psihologijaobrazovanja. Zagreb: IEP-Vern.Wæge, K. (2009). Motivation for learning mathematics in terms of needs and goals. In V. Durand-Guerrier, S. Soury-Lavergne, & F. Ar-zarello (Eds.). ProceedingsofCERME6 (pp. 84-93). Lyon: CERME & INRP.Weiner, B. (1992). Humanmotivation:Metaphors,theories,andrese-arch. London: Sage.Wigfield, A. & Eccles, J. S. (1992). The development of achievement task values: A theoretical analysis. DevelopmentalReview,12(3), 265-310.Williams, M. D. (1993). Interaction among attributional style, at-tributional feedback, and learner-controlledCBI.Paper presented at the annual meeting of the American Educational Research Associati-on, Atlanta, GA. https://files.eric.ed.gov/fulltext/ED363271.pdf. (pri-stupljeno 5. 10. 2017).


MOTIVATION THEORIES WITH REFERENCE TO THE TEACHING OF MATHEMATICS

Summary

Motivation iswhatmotivatesaperson towork. It isoneof themostimportant components that influences student learning. A motivatedstudentachievesbetterlearningoutcomesthanastudentwhoisnotsuf-ficientlymotivated.Overtheyears,varioustheoriesofmotivationhavedeveloped. Inourpaperwehavepresented the following theoriesofmotivation:behavioral,cognitive,goaltheories,theoriesofself-deter-minationandneed,theoriesofpersonaldevelop,theoriesofattributionandlearnedhelplessness,extrinsicandintrinsicmotivation.Througheachofthesetheories,wehavehighlighteditcontributiontotheteac-hingofmathematics.

Key words:motivation,teaching,education,student,learning.

243 IN MEMORIAM IN MEMORIAM OSVIT

TVRTKO GAVRAN (1938. – 2022)

U subotu, 22. siječnja 2022., u 84. godini pre-minuo je član DHK HB Tvrtko Gavran. Pokopan je 25. siječnja 2022. u rodnom Varešu.

Tvrtko Gavran rođen je 1938. godine u Varešu. Gimnaziju je završio u Varešu, a pravo je studirao u Sarajevu. Radio je kao općinski činovnik, sudac za prekršaje, tajnik i direktor poduzeća te kao no-vinar u općinskim glasilima.

Uređivao je emisije iz kulture na radiju Breza, Vareš i Vrhbosna u Sarajevu.

Pisao je poeziju i prozu. Surađivao je u brojnim listovima i časopisi-ma u BiH i Hrvatskoj (Osvit,Našaognjišta,Hrvatskamisao,Motrišta,Svjetloriječi,Hrvatskoslovo,Život,Odjek,Lica,Polet,Oko,Marulić itd).

Živio je u jednom selu pokraj Breze.Dobitnik je druge nagrade u Stocu na Slovu Gorčina 1975. za zbirku

poezije De kume i književne nagrade „Dubravko Horvatić“ za prozu 2017.

Objavio je knjigu Dar 1998. u Književnom krugu Split.

244 OSVIT 109–110

Bosanska kuća

Bosanska kućaBrez krova kisneBrez puškeNije sigurna Bosanska kućakao bosanska pjesmaMa kakva bilaKraj tužan sluti Bosanska kućaJe kao i sveU Bosni iznutraOtvorenoIzvana zatvoreno Bosanska kuća nijeKo druge. Da jestI zvala bi se ko druge

(Tvrtko Gavran)

245in memoriam

JOSIP PALADA (1935. – 2022.)

U svojoj obiteljskoj kući, u Prigorju Bredo-večkom kod Zaprešića, u ulici koja nosi ime po književnom junaku Ivici Kičmanović, 12. veljače 2022. umro je u 87. godini života, hrvatski knji-ževnik Josip Palada, ratni zapovjednik Satnije hr-vatskih umjetnika, autor uzorne književne i profe-sionalne biografije, ali prije svega čovjek iznimne dobrote, čija će smrt ostaviti neizbrisivu prazninu, ne samo u srcima svih koji su ga poznavali, nego je nenadoknadiv gubitak za Društvo hrvatskih književnika, Društvo hr-vatskih književnika Herceg Bosne i hrvatsku književnost i kulturu u cjelini. Osim u književnosti, na poseban način se istakao u Domovin-skom ratu kao zapovjednik Satnije hrvatskih umjetnika osnovane 20. li-stopada 1991. kao postrojba Zbora narodne garde Republike Hrvatske.

Bogatstvo književnog opusa i ratne zasluge, ali prije svega ljudska srdačnost i toplina, priskrbile su Josipu Paladi mnogo prijatelja i po-štovatelja. Njegova biografija je izuzetno bogata, a svojim je životom i djelovanjem zaokružio praktično čitav hrvatski prostor: zavičajnim piscem smatraju ga u nekoliko hrvatskih gradova. Ali, njegov zavičaj je cijela Hrvatska, koju je ne samo volio već i branio kada je bilo najteže.

Josip Palada, pjesnik, prozni i dramski pisac, rođen je 17. prosinca 1935. godine u malom dalmatinskom selu Dograde, blizu Marine, a nedaleko od poznatijeg Trogira. U velikoj obiteljskoj zadruzi (šesnaest članova obitelji) živi rano djetinjstvo. Doživljava i proživljava strahote Drugoga svjetskoga rata. Poslije rata, u dobi od jedanaest godina, toč-nije u travnju 1946., seli se s roditeljima, braćom i sestrama u koloniza-cijskoj karavani koja se kretala na relaciji: Dograde – Marina – Trogir – Split – Zadar – Bakar – Škrljevo – Zagreb – Vrpolje – Đakovo – Se-meljci – Vučevci. Palada se s obitelji nastanjuje u selu Vučevcima, kraj Đakova. U Vučevcima završava osnovno školovanje (četiri razreda). U Đakovu upisuje Nižu mušku gimnaziju i stanuje u đačkom domu, u današnjem Samostanu Milosrdnih sestara Svetoga Križa. Malu maturu

246 OSVIT 109–110

polaže u Đakovu 1951. Srednju školu upisuje u Osijeku i završava je 1955. Josip Palada, još kao „domac“ u Osijeku, objavljuje svoju prvu pripovijetku 1952., a zatim se neprekidno javlja u brojnim časopisima i dnevnim listovima, te na radiju. Školovanje nastavlja u Požarevcu, Rijeci i Zagrebu.

Surađuje u raznim novinama i časopisima objavljujući reportaže, feljtone, eseje, članke, vijesti. Pripovijetke objavljuje neprekidno u ča-sopisima, novinama ili na radiju, pa za njih dobiva i nagrade. Među mnogima dobio je i Arenino zlatno pero 1973. Surađuje i na Hrvatskom radiju te su mu izvedene brojne radio-drame i radio-komedije, od kojih su neke i nagrađene.

U scenskoj literaturi za djecu pročuo se komedijom Carevpaž, za koju je na prvom natječaju Jugoslavenskoga festivala djeteta u Šibeniku dobio prvu nagradu. Uz ovu komediju nagrađene su mu i mnoge druge komedije i igrokazi. Dobio je više od deset nagrada za scenske teksto-ve, ipak, romanom Miris majke (1985.) trajno ulazi u red velikih autora hrvatske književnosti. Njegov drugi roman Zlonjiva (2016.) nastao na temelju zapisa njegova oca Marka, iznimno je snažno svjedočanstvo hrvatskih sudbina tijekom dvadesetoga stoljeća i zaslužuje iznimno mjesto u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Ništa manje nisu snaž-na ni njegova zadnje objavljena djela: Uolovnomvremenu (Đakovo, 2019.), književni i likovni zapisi, koji unatoč sivoj boji u naslovu nude optimizam i vjeru u čovjeka, kao i knjiga priča Tko je palio moje knji-ge (Zagreb, 2020.), ratne tematike, objavljena usred pandemije u Maloj knjižnici Društva hrvatskih književnika, na što je posebno bio ponosan, kao i na nagradu za najbolju knjigu s tematikom iz Domovinskoga rata „Bili smo prvi kad je trebalo“ 2020. Koliko je Palada zaslužen za hrvat-sku kulturu u Domovinskom ratu na poseban se način moglo doživjeti u Društvu hrvatskih književnika, u srijedu 20. listopada 2021., kada je svečano obilježena trideseta obljetnica Satnije hrvatskih umjetnika, u spomen na dan kada je Satnija, pod vodstvom Josipa Palade, krenula u sve krajeve odasvud napadnute Hrvatske i odigrala značajnu ulogu u najtežem razdoblju suprotstavljanja agresiji na našu domovinu.

247in memoriam

Osim spomenutih književnih djela i ratnih postignuća, Josip Palada je objavio i niz pjesama, eseja, drama i igrokaza. Igrokaze mu izvode kazališta za djecu i mnoge dramske grupe po školama. Djela su mu uvrštena u razne izbore i antologije. Kao vrijedan, visoko profesionalan i književno-prosudbeno jasan, Palada je urednikom, ocjenjivačem, ili aktivnim sudionikom mnogih književnih događanja, natjecanja i smo-tra raznorodne tematike u domeni kulturalnih umreženosti recentne književne stvarnosti u Hrvatskoj. Promovirao je brojne hrvatske knji-ževnike, ali i likovne umjetnike s kojima je drugovao i surađivao. Na poseban način se ističe njegova suradnja s Ivanom Antolčićem te mani-festacijama popust Ernestinovačke likovne kolonije i drugima.

Smrt Josipa Palade veliki je gubitak za hrvatsku umjetnost u cjelini. Iskrena sućut obitelji i prijateljima, svim njegovim suradnicima i pošto-vateljima njegova djela. Neka mu je laka hrvatska zemlja.

Mirko Ćurić

Otišao JosipuPaladi,književniku

1.Otišo je u svoj voćnjak skromanotišao pozdraviti ptice,al’ mu pri tom pretvorna veljačahladnim dahom zamrznula lice.

Otišao klateći se dvoromda bi voćku pozdravio redom,shvatio je okrutnost životaptice što su prolijetale nebom.

Na posljednji pozdrav im je mahnomrtvom rukom iz kolijevke trava,prije nego njegova je dušablizu zemlje u san pala, plava.

248 OSVIT 109–110

2.Nosio je svoj život sa sobommislio je kako tako treba,razbijene komade je skupljo;lijepio je komadiće neba.

Sve bi dao da je ona boljei nikada ništa ju ne boli,a ona ga razumjela šutkekao nikog, on je stvarno voli.

Pričao mi, u noći bez kraja,dok zvjezdano svijetlilo nam nebo,slikari i razni umjetnicisvi su išli, bez dvojbe, u nebo.

3.A gdje li je, gdje je tvoja zvijezda?Među onim najjasnijeg sjaja,što sjaji ko uskrsne noćiko ljeta krijesnica moga kraja.

Gdje je more tvoje,gdje tvoja djetinjstva,ili je sve prošlo u vlaku sjeverakada si se obreo ocu kraj grobišta?

Gdje je sve nestalou trenutku ptica,u nesretno podneposivjelog lica?

Fabijan Lovrić

249in memoriam

SILVESTAR IŠTUK (1945. – 2022.)

„Dragi naš Silvestre, profesore, pjesniče, prijate-lju, kolega!1

Okupili smo se danas na ovom tužnu mjestu, da ti odamo dužnu počast i poštovanje. Mene je zapala čast da u ime Društva hrvatskih književ-nika Herceg Bosne i u svoje osobno ime izrazim hommage tvomu imenu, tvomu liku koji zaslužuje našu punu zahvalnost poštovanje, za sve ono čime si zadužio svojim nesebičnim djelovanjem u Društvu hrvatskih književ-nika Herceg Bosne i inače.

Kad smo u rano jutro s tugom primili vijest da si nas napustio, ni-smo odmah vjerovali. Znali smo za tvoje zdravstvene poteškoće, ali smo opet bili iznenađeni. Uvijek nas iznenade neugodne vijesti. Prije nekoliko dana napustili su nas naši članovi: Josip Palada u Zaprešiću, hrvatski književnik, ratni zapovjednik Satnije hrvatskih umjetnika, ali prije svega čovjek iznimne dobrote; prije mjesec dana nas je napustio Tvrtko Gavran, iz Vareša, naš uvaženi član i ugledni književnik, bo-sanski dijak, a prije nekoliko mjeseci i naša Iva Nuić iz Drinovaca, svi u kratko vrijeme. Ti se pridružuješ njima, a mi o Tvom odlasku nismo razmišljali jer se uopće znalo da si velik borac koji svojom blagom pojavom otklanja svaku poteškoću. Znamo da te život nije štedio. U mnogim pogubnim prilikama bio si posljednjih desetljeća, ali i prije. Još davno smo hrabreći se katkada spominjali onu poznatu izreku sve-toga Augustina: „Ako me smrt ne zatekne kao pobjednika, onda neka me bar nađe kao borca.“

Osobno duboko žalim za tobom prisjećajući se naših zajedničkih druženja u Ekonomskoj školi gdje smo skupa katkad poticali đake na njihove dužnosti i obveze ili izlazili nakraj s njihovim nestašlucima, to prije rata, a u Društvu hrvatskih književnika Herceg Bosne naših druženja, poslije. U svojoj prosvjetnoj struci, ostavio si sjajan trag, drag 1 Govor na posljednjem ispraćaju.

250 OSVIT 109–110

đacima, osvježenje profesorima i raspoloživ za svaku pomoć ljudima u potrebi. Sjećam se kako si jednoj djevojčici poticajno objašnjavao novu matematiku, iako to nije bila tvoja struka, da bi ona koju godinu poslije osvajala prva mjesta na državnim natjecanjima. Svi znamo da si bio đačka majka i pouzdan radni kolega, uzoran djelatnik koji je svoju prosvjetnu karijeru okrunio zvanjem višega prosvjetnoga savjetnika; u književnom stvaralaštvu si nam ostavio sedamnaest knjiga. O tom sada ne treba ništa više reći, djela govore. Tvoja dobroćudnost nije imala granica, i tvoj optimizam je bio zarazan za sve nas.

Tvoj osebujan životopis od rođenja 1945., u Donjoj Drežnici, do preminuća u Mostaru 2022., obuhvaća svu složenost tvojih opredjelje-nja: književnik, učitelj, pedagog, viši prosvjetni savjetnik i umirovljeni profesor. U školi u rodnom mjestu i na Širokom Brijegu te u Mostaru 1964. završio si Učiteljsku školu. Učiteljevao u Podveležju i istodobno studirao pedagogiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te 1975. stekao zvanje profesora pedagogije i sociologije. Kao školski pe-dagog radeći 1976./77. u Postirama na Braču te u Srednjoj ekonomskoj školi u Mostaru od 1977. do 1992., pokazao si primjerom i rezultatima svoj identitet i karakter. Usred ratnih zbivanja vidjesmo, Silvestar Ištuk je propjevao i otada do dokraja svoga zanimljiva života neprekidno, pi-sao i objavljivao. Objavio je sedamnaest knjiga – zbirke poezije, zbirke aforizma, slikovnica, ogleda i eseja. Širok je dijapazon tvoga književ-noga zahvata – od stihova o ratnoj tragediji do poezije s drugim temama koje čine bit ljudskoga, povijesnoga, domoljubnoga i božanskoga. Bio si pjesnik univerzalne ljubavi, domoljublja te nade i smisla, ali i stva-ratelj čije je svrha potaknuti na jedinstvo svijesti, savjesti čovječanstva, svijeta i univerzuma. Poznavali smo te po originalnom, ištukovskom humoru i poeziji i u aforističkom segmentu stvaranja, ali i po zanimlji-vim ostvarenjima za najmlađe. Tvoji poetski, prozni i aforistički radovi zastupljeni su u brojnim tiskovinama, časopisima, zbornicima, antolo-gijama. Bio si član DHK HB u Mostaru, a uvršten si u Hrvatsku enci-klopedijuBosneiHercegovine.“

251in memoriam

x x x

Silvestar Ištuk je pokopan u Rodoču, gdje je posljednjih godina ži-vio i odakle je djelovao. Kako je uobičajeno u ovdašnjih Hrvata kada je riječ o poznatoj osobi, na njegovu pokopu je bilo puno svijeta. Sprovod je vodio fra Ante Marić, član DHK HB, aktualni voditelj Franjevačke knjižnice u Mostaru. Na posljednji ispraćaj je došlo mnogo njegovih prosvjetarskih kolega, ravnatelja škola, inženjera, javnih djelatnika i prijatelja koje je za života stekao svojom lijepom naravi, baveći se ple-menitim dužnostima kao i „najnevinijim od svih zanimanja“ – poezi-jom. Iz zahvalnosti prema dragom liku bez skanjivanja sam prihvatio govoriti na njegovu posljednjem ispraćaju.

Dragi naš Silvestre, Čika, Silvio, neka ti bude laka naša hrvatska zemlja, duši pokoj vječni, tvojim najbližima iskrena sućut; upućujem ti na kraju misao sv. Pavla iz Druge poslanice Korinćanima: „Dobar si boj bio, trku završio, vjeru sačuvao“!

Requiescat in pace!Ivan Sivrić

253DokumentiDOKUMENTI OSVIT

CROATIANWRITERSASSOCIATIONHERZEGBOSNIA-MOSTAR

Broj: 83-22/22Mostar, 22. travnja 2022.Na temelju odluke Upravnoga odbora Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne o dodjeli Godišnje nagrade DHK HB broj: 83-4/09 od 22. studenoga 2008. godine Upravni odbor DHK HB je na svojoj sjed-nici 22. travnja 2022. godine, a na temelju prijedloga Prosudbenoga povjerenstva za dodjelu Godišnje književne nagrade „Antun Branko Šimić“ usvojio

ODLUKU

o dodjeli Godišnje književne nagrade „Antun Branko Šimić“

I .

Godišnju nagradu dobiva Stijepo Mijović Kočan za zbirku lirske pro-ze naslovljenu Bože moj, koju je u veljači 2022. godine objavilo podu-zeće Alfad.d. iz Zagreba.

I I .

Nagrada će se dodijeliti na „59. Šimićevim susretima“ u Drinovcima – Peć Mlini, u petak 29. travnja 2022. godine.

254 OSVIT 109–110

OBRAZLOŽENJE:

Prosudbeno povjerenstvo sačinilo je Izvješće koje je sastavni dio ove Odluke:

Na temelju odluke Upravnoga odbora Društva hrvatskih književni-ka Herceg Bosne 12. veljače 2022. godine raspisan je natječaj za dodje-lu godišnje nagrade Društva. Na natječaj se prijavilo trideset i osmero autora, a poslali su sljedeća djela:Hrvoje Barbir Barba, Pjesmenajmanjegpjesnikanasvijetu(poezija)Ivan Bitanga Šujan, Imotska zmija smija (osmislice)Ivan Bradvica, Moja svegarnica (aforizmi)Božidar Brezinščak Bagola, Djedomir(pjesme)Zdenka Čavić, Pročitajporuku(roman)Zdenka Čorkalo, Drugaorahovaljuska (roman)Šimun Šito Ćorić, SBogomjelako,ljudisuproblem (priče)Šimun Šito Ćorić, OlovnavremenaAndrijeKulina(roman)Malkica Dugeč, Zadanebuduće (pjesme)Nikola Đuretić, Književnipabirci (kritike)Biserka Goleš Glasnović, Čitanje udvoje (kritike)Ivica Kesić, Riječugrlu (aforizmi)Sanja Knežević, Golubica iz crnoga maslinika (studije o književnom djelu Vesne Parun)Miljenka Koštro, Tri tajne (roman)Nevenka Kovačević, Utrošnomkrvotokuzavičaja (pjesme)Jozo Krajinović, Moja korona i ja (proza)Stanko Krnjić, Ostavljeni (roman)Augustin Ago Kujundžić, Poglediza (pjesme)Slavica Lončarić, Moja ljubav ima tvoje ime (pjesme)Marijan Mandić, Ideologija (roman)Marijan Mandić, Vojnikupetodora(roman)Srećko Marijanović, Bezimeni (roman)Ružica Martinović-Vlahović, Nasmijanezvijezde–Pjesme(o)Mariji (poezija)

255Dokumenti

Marko Matić, Sučeljavanjeirastajanje (publicistika)Sanijela Matković, Kiša boje tulipana (roman)Stijepo Mijović Kočan, Božemoj(lirska proza)Stijepo Mijović Kočan, Zvona s Kaptolona (priče)Stijepo Mijović Kočan, Pjesnicipljeva (pjesme)Stijepo Mijović Kočan, GomnaidaiPenaidailiNovaGomnaida (po-etska satira)Jozo Joko Milinović, Tihinoćnikoraci (izabrane pjesme)Denis Peričić, 105godinasamoće (poezija)Miro Petrović, Spomenar (pjesme)Ante Pranjkić Pilipović, Iseljenici i HKM AugsburgAnto Stanić, Putovalasamnavalovimaživota(roman)Đurđica Stuhlreiter, Subota (roman)Nikola Šimić Tonin, Uvatramarata,uvatramakrvi (pjesme)Matej Škarica, Izmeđuduhaiprostora–pričesnašihrijeka(Neretve,Rame,Vrbasaipritoka)Tomislav Šovagović, Rudnikčvaraka2 (kratke priče)Drago Štambuk, Uzgon (poezija)Maja Tomas, Ljubičasteoči (pjesme)Milko Valent, Ledenehaljine(roman)Božena Volić, Travničkatrilogija (književni kolaž)Ante Žužul Marinović, Nikaddovoljnodobra (pjesme)

Upravni odbor DHK HB u Prosudbeno povjerenstvo za Godišnju nagradu „Antun Branko Šimić“ imenovao je: Ružicu Soldo, Ljubu Kr-meka (članovi) i Matu Nedića (predsjednik).

Prosudbeno je povjerenstvo utvrdilo da tri autora ne udovoljavaju propozicijama natječaja te njihova djela nisu razmatrana. To su Malkica Dugeč, koja je Šimićevu nagradu dobila 2007. godine, a kako se ova nagrada može dobiti samo jednom, autorica nije imala pravo prijaviti se na natječaj; zatim Augustin Ago Kujundžić i Ante Pranjkić Pilipović, koji nisu članovi DHK HB ni DHK, a u tekstu natječaja je naznačeno da pravo prijave vrijedi samo za članove ovih književnih društava.

256 OSVIT 109–110

Nakon nekoliko krugova konzultacija, članovi su povjerenstva oda-brali djela koja su ušla u uži izbor: Sanja Knežević, Golubica iz crnoga maslinika (studije o književnome djelu Vesne Parun)Stanko Krnjić, Ostavljeni (roman)Srećko Marijanović, Bezimeni (roman)Stijepo Mijović Kočan, Božemoj (lirska proza) Denis Peričić, 105godinasamoće (poezija)Đurđica Stuhlreiter, Subota (roman)Drago Štambuk, Uzgon (poezija)

Prosudbeno povjerenstvo za Godišnju nagradu „Antun Branko Ši-mić“ jednoglasno je odlučilo predložiti Upravnomu odboru DHK HB da godišnju nagradu dobije Stijepo Mijović Kočan za zbirku lirske proze naslovljenu Bože moj, koju je u veljači 2022. godine objavilo poduzeće Alfa d.d. iz Zagreba.

Obrazloženje:

Zbirka lirske proze naslovljena Božemoj Stijepe Mijovića Kočana svojevrsno je svođenje životnih računa i pokušaj traženja Boga, od-nosno uspostavljanja odnosa čovjeka spram Svevišnjega. Oslanjajući se izrazno na Aurelija Augustina i njegove Ispovijesti, Kočan ispisuje devedeset lirskih zapisa u kojima promišlja o Bogu koji je, po njegovu shvaćanju, oduvijek i posvuda. On Boga shvaća slično Antunu Branku Šimiću, koji je pak svoje razumijevanje sažeo u pjesmi NađeniBog, s kojom Kočanov tekst dobro korespondira.

Kočan u zapisima priznaje svoju neznatnost, svoju malenost, ali izriče i sumnju u kanone i dogme te, poput Descartesa, parafrazirajući ga, kaže: „Sumnjam, dakle jesam.“, a upravo u toj se sumnji začinje njegovo traženje, ona je i začetnicom njegove vjere.

Poučen životnom nestalnošću, autor uviđa potrebu svođenja život-nih računa i uspostave osobnoga odnosa spram Tvorca svega. Njegova

257Dokumenti

su promišljanja uvijek izrečena jednom rečenicom, zaokružena su vo-kativnim zazivom Boga i zaključkom da je On oduvijek i posvuda, da je Bog postojanje samo, kako glasi Njegovo hebrejsko ime (Jahve = Ja jesam).

Zbirkom lirske proze Bože moj Stijepo Mijović Kočan uspijeva uspostaviti osobni odnos spram Boga, pokazati kako je, tražeći put k Bogu, krenuo u beskrajnu potragu koja završava (ili se nastavlja) u ono-stranosti te je jednostavnošću izraza i ljepotom poetske misli uspio čita-telju prenijeti istine do kojih je došao, a s kojima se čitatelj ne će uvijek složiti, ali će ga potaknuti na razmišljanje.

Imajući u vidu sve rečeno, Prosudbeno povjerenstvo smatra kako Stijepo Mijović Kočan zaslužuje biti nagrađena Godišnjom nagradom „Antun Branko Šimić“ za zbirku lirske proze naslovljenu Božemoj.

OSVITČasopis za književnost, kulturu i društvene teme

NakladaDruštva hrvatskih književnika

Herceg Bosne, Mostar

Za nakladnikaIvan Baković

UredništvoIvan Baković (glavni urednik), Mirko Ćurić, Finka Filipović,

Vlatko Majić, Ivan Sivrić, Tomislav Žigmanov, Joso Živković

Računalni slog i tisakFRAM-ZIRAL, Mostar

Časopis Osvit je referiran u Central and Easten European Online Library /Frankfurt am Main/

http://www.ceeol.com

OSVIT, časopis za književnost, kulturu i društvene teme. Adresa ured-ništva: Trg hrvatskih velikana b.b., Hrvatski dom hercega Stjepana Ko-sače, 88 000 Mostar, tel./fax – 0038736324432 e-mail: [email protected], [email protected]; Web: www.dhkhb.org Žiroračun Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, kod UniCredit banke Mostar: 338 100 22001388 90. Za inozemstvo kod UniCredit ban-ke Mostar: SWIFT UNCRBA 22, 7100-280-48-06-03666-5.

OSV

IT 1

09-1

10M

ostar,

2022

.

Nikoli Šopu u spomeN (1904. – 1982.)Dragutin taDijanović, Margherita guiDacci, toMislav Durbešić, anton Koštre, Miroslav s. Mađer, branislav gluMac, MlaDen MachieDo, ZvoniMir MrKonjić, Mate sušac, anto stanić, ernest Fišer, stjepan gulin, Drago ČonDrić, ante ŽuŽul Marinović, toMislav Marijan bilosnić, slavKo jenDriČKo, ivo Mijo anDrić, sven aDaM ewin, Drago štaMbuK, vesna hlavaČeK, ivan Marijanović, Fabijan lovrić, Mile stojić, MlaDen vuKović, ZrinKo šiMunić, niKola šiMić tonin, ivica šušić, boŽica ZoKo, Denis periČić, goran bogunović, sonja DeliMar, sonja jurić, anita Martinac, MuhareM baZDulj, goran gatalica

prozaMato neDić, stanKo Krnjić, srećKo Marijanović, hrvoje barbir barba, Mate ćurić, blanKa Kraljević, tvrtKo gavran, ZvoniMir tucaK, sanijela MatKović

Dramastjepan šKvorc

Dječja književnostFabijan lovrić, niKša Krpetić

aforizmiivan braDvica, DanKo ivšinović, ivo Mijo anDrić

Pričom i(li) fotografijom Do nagraDejosipa MerDŽan, Dragan boban, lorena viDaČaK

ogleDi i kritikeivan sivrić, Mato neDić, josip MlaKić, sonja jurić, stanislav bašić, vlatKo Majić, raDica leKo, igor šipić, Marija pavKović-baKović, Mate grbavac, MiljenKa Koštro, ivan baKović

Znanstveno PoDručjejelena bućan, Marina Zubac, ivana DŽeba, antonija Zubac

iN memoriamtvrtKo gavran (1938. – 2022.)josip palaDa (1935. – 2022.)silvestar ištuK (1945. – 2022.)

DokumentioDluKa o DoDjeli goDišnje KnjiŽevne nagraDe „antun branKo šiMić“

109-110Mostar, 2022. GoDIŠtE XXVIII.

Nikola Šop (1904. – 1982.)

Molitva za NjeziNo tijelo

U ovaj čas duša mi je bijela, ko vez ove zavjese, koju suton njiše. O Bože, molim ti se za ljepotu njenog tijela. Za miris vječni, kojim u rosi tvoje cvijeće diše.

Na prstima mojim drhti balzama puna žara. Balzama, što ga sakupi roj uskršnjih pčela. Moj Bože, skrušeno te molim, tebe najve-ćeg kipara,da tijelo njeno zasija svježinom gorskih vrela.

Ruka ti svemoguća izvajala je čari, koje šum lana krije satkan u odijelo. Svojom si riječi zauvijek umrtvio sve stva-ri, da nijeme i slijepe služe njeno tijelo.

O Bože, ne svijaj tegobom ramena ona.Ti dao si im sjaj i bjelinu bjelokosti skupe. Neka se pognu samo kad tebe slave zvonai prosjak moli ponizno iz hlada stare klupe.

OSVIT 109-110 Mostar, 2022.

Documents

Transcript of OSVIT 109-110 Mostar, 2022.