povijesne teme

Izvorni znanstveni radPrimljeno 2004-04-29

O NEOBJAVLJENOM TEKSTU RUDOLFA STROHALAO POVIJESTI SAMOBORA OD 1555. DO POČETKA XIX.

STOLJEĆA

Danijel Vojak, Bregana

Sažetak

U ovom članku analiziranje Strohalov doprinos u proučavanju povijesti Samobora natemelju njegovoga teksta o povijesti Samobora. Strohalje kao suradnik Odbora za narodniživot i običaje južnih Slavena napisao kratak rad o povijesti Samobora od polovice XVI. dopočetka XIX. stoljeća. Danas se taj rad čuva u rukopisnoj zbirci arhiva Odbora za narodniživot i običaje. Strohalje u njemu analizirao 119 isprava koje se nalaze kao dio arhivskogfonda Acta croatica u Hrvatskom državnom arhivu i u fondu samoborske plemićkeobitelji Praunsperger. Njegov rad ponajviše je usmjeren na analiziranje društvenog životaSamobora, npr. djelovanje svećenstva, sudaca i činovništva, razvoj jezika i školstva.

Ponajprije svojom kvalitetnom analizom društvenoga života Samobora u razdoblju odXVI. do XIX. st, može se smjestiti uz slične radove Milana Langa i Vjekoslava Noršića.

Ključne riječi: Rudolf Strohal, Samobor, svećenstvo, stanovništvo, školstvo, sudstvo,jezik

Rudolf Strohal bio je jedan od značajnijih hrvatskih znanstvenika u prvojpolovici XX. st. koji je proučavao povijest mnogih hrvatskih gradova i mjesta.Strohal je kao suradnik Odbora za narodni život i običaje južnih Slavena (daljeOdbor, D.V.) napisao rad o povijesti Samobora od polovice XVI. do početkaXIX. stoljeća. Danas se taj rad čuva u rukopisnoj zbirci Odbora u Zagrebu kaodio Odjela za etnologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Strohal jeu njemu analizirao 119 isprava koje se nalaze kao dio arhivskog fonda Actacroatica u Hrvatskom državnom arhivu i u fondu samoborske plemićke obi-telji Praunsperger. Ponajviše je usmjeren na analiziranje društvenog životaSamobora, npr. djelovanje svećenstva, sudaca i činovništva, razvoj jezika i škol-

75

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti ... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

stva. Cilj je ovomu članku istražiti Strohalov doprinos u proučavanju povijestiSamobora, a na taj način i posredno doprinijeti kvalitetnijem razumijevanjuvišestoljetne povijesti toga grada. Strohalov rad, ponajprije svojom kvalitetnomanalizom društvenog života Samobora u razdoblju od XVI. do XIX. st., možese smjestiti uz slične radove Milana Langa i Vjekoslava Noršića, koji su svojimradovima o povijesti Samobora obilježili prvu polovicu XX. stoljeća.

1. Bilješke o životu i radu Rudolfa Strohala

Rudolf Strohal rodio se 1856. u Lokvama u Gorskom kotaru, a školovao sekao učitelj u Rijeci i Zagrebu. Diplomirao je klasičnu filologiju na zagrebačkomsveučilištu, a kao srednjoškolski profesor radio je u Osijeku, Rijeci i Rakovcu.Bio je ravnatelj škola u Karlovcu i Rakovcu. Umirovljen je dvaput (1908. i1925.). Istaknuo se filološkim radovima, analizirajući hrvatske dijalekte i gla-goljske tekstove, npr. Vinodolski zakonik, Veprinički statut, Mošćenički zakon,itd... Strohal je bio skupljač narodnih pjesama i pripovjedaka te autor brojnihknjiževno-povijesnih rasprava.1 Pisao je o istaknutim hrvatskim ličnostima(npr. Kukuljeviću, Račkom), vješticama, robovima i raznim temama iz povijestiCrkve. Strohal je umro 1936. u Zagrebu.

Krajem prosinca 1888. u sastavu Jugoslavenske akademije znanosti i umje-tnosti,2 a na poticaj njezina tadašnjeg predsjednika Franje Račkoga, osnovanje Odbor. Cilj tog Odbora bio je prikupljanje, upoznavanje i proučavanje građeo tradicijskoj kulturi južnih Slavena. Prvi zbornik objavljen je 1896. pod ure-dništvom Ivana Milčetića3 koji u uvodu prvoga broja piše kako je Zbornikpokrenut jer "...u novije doba propada narodno blago strašnom brzinom kaoda ga odnosi vihor moderne kulture..." te kao cilj Zbornika ističe da "...bi imaodonositi rasprave folklorske, pa gradivo živuće jošte u narodu, i pratiti razvitakove nauke...Prije svega naš će Zbornik obradjivati narodni život Hrvata i Srba- na cijelom prostoru ovoga jednog dvoimenog naroda...a čim dalje, bolje i

1 Enciklopedija Jugoslavije, sv. VIII. (Srbija-Ž). Zagreb 1971., str. 194.-195.; Znamenitii zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925.-1925. Zagreb, 1990.(reprint.),str. 248.

2 Do danas je naziv Odboru mijenjan nekoliko puta: Odbor za sabiranje spomenikatradicionalne literature (u razdoblju do 1928.), Odbor za folklor (u razdoblju od 1928. do 1953.),a naziv Odbor za narodni život i običaje nosi od 1953. do danas; MOHOROVIČIĆ, Andre, Stotaobljetnica Odbora za narodni život i običaje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Spomen-spisu povodom obilježavanja stogodišnjice postojanja i rada Odbora za narodni život i običajejužnih Slavena u sastavu Jugoslavenske akademije 1888.-1988. Zagreb 1988., 5.

3 Gimnazijski profesor u Varaždinu; Mohorovičić 1988., 14.

76

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti ... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

svestranije budemo ogledali dušu narodnu, sve će se više pred našim očimaraskrivati davno jedinstvo svega jugoslavenstva...".4 Nekoliko godina kasnijeurednikom Zbornika postaje Antun Radić koji je sastavio Osnovu za sabiranjei proučavanje građe o narodnome životu, kojom su skupljači građe dobili okvirza svoja istraživanja.5

Strohal je, kao suradnik Odbora6, napisao nekoliko tekstova o povijesti inarodnim običajima u nekim hrvatskim gradovima i manjim mjestima. Ti suradovi objavljeni u Zborniku za narodni život i običaje južnih Slavena (daljeZbornik, D.V.), npr. tekstovi o Karlovcu, Vrbniku, Rijeci, Boljunu, Veprincui Mošćenici.7 Dio Strohalovih tekstova koji nisu objavljeni danas se čuvajuu arhivu Odbora8 kao dio rukopisne Stare zbirke, a među njima nalazi seStrohalov tekst Samobor od g. 1555 do početka XIX. vijeka.9

Suvremenici su kritizirali njegovu nepouzdanost i površnost u čitanju itransliteraciji glagoljskih tekstova, uočavajući njegovu sklonost zanemarivanjuznanstvenosti djela.10 Kasniji znanstvenici zamjerit će mu brzopletost i nepre-ciznost u znanstvenom radu zbog kojih se upuštao u mnogobrojne polemike

4 Zbornik, knj. L, 1896., VII.5 Radić je Osnovu podijelio na tri dijela, a pritom u prvom dijelu traži od skupljača opisivanje

prostora, fizičkog izgleda naroda i njegovoga jezika. U drugome dijelu skupljači su trebali pisati oživotnim potrepštinama, radu i poslovima na proučavanome području. U trećem dijelu skupljačje trebao opisivati život, pravne i druge običaje, vjerovanja naroda; Antun Radić, OSNOVA ZASABIRANJE I PROUČAVANJE GRADE O NARODNOME ŽIVOTU. Zagreb 1997., pretisak.

6 O djelovanju Odbora vidi: Andre Mohorovičić, STOTA OBLJETNICA ODBORA ZANARODNI ŽIVOT I OBIČAJE JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE ZNANOSTI I UMJETNOSTI(u: Spomen-spis povodom obilježavanja stogodišnjice postojanja i rada Odbora za narodni život iobičaje južnih Slavena u sastavu Jugoslavenske akademije 1888.-1988.). Zagreb 1988., str. 3.-35.

7 Rudolf Strohal, KARLOVAČKI KOTAR OD XV DO XIX. VIJEKA. Zbornik, Zagreb 1936.,knj. 30., sv. II., str. 65.-144.; R. Strohal, NEŠTO O ŽIVOTU VRBANIČANA NA OTOKU KRKUU PRVOJ POLOVINI XVII. VIJEKA. Zbornik, Zagreb 1911., knj. 16., str. 27S.-292.; R. Strohal, IZSTARE RIJEKE. Zbornik, Zagreb 1915., knj. 20., str. 294.-301.; R. Strohal, MJESTO BULJAN UISTRI, KONCEM XVI. I POČETKOM XVII. VIJEKA. Zbornik, Zagreb 1918., knj. 33., str. 215.-231.; R. Strohal, VEPRINAC U XVI. VIJEKU. Zbornik, Zagreb 1930., knj. 27., str. 137.-150.; R.Strohal, MOŠČENICE (BILJEŠKA IZ XV, XVI., XVII. VIJEKA). Zbornik, Zagreb 1934., knj. 39.,sv.IL.str. 148.-160.

8 Arhiv Odbora nalazi se u Odsjeku za etnologiju Zavoda za povijesne i društvene znanostiHrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

9 Zorica Šimunović-Petrić, POPIS RUKOPISA U ARHIVU ODBORA ZA NARODNIŽIVOT I OBIČAJE (u: Spomen-spis povodom obilježavanja stogodišnjice postojanja i radaOdbora za narodni život i običaje južnih Slavena u sastavu Jugoslavenske akademije 1888.-1988.). Zagreb 1988., str. 57.

10 Marija-Ana Durrigl, Stella Fatović-Ferenčić, RUDOLF STROHAL KAO ISTRAŽIVAČGLAGOLJSKIH MEDICINSKIH TEKSTOVA. Acta facultatis medicae fluminensis, 1-2. (2000),str. 51.-52.

77

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti ... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

s tadašnjim znanstvenicima, npr. Milčetićem, Fancevom i Vodnikom.11 Unatočkritikama potrebno je istaknuti velik opseg djela Rudolfa Strohala, koji je osimfiloloških, književnih i etnoloških radova, objavljivao i one povijesne tematike.Jedan od Strohalovih povijesnih radova jest i tekst o povijesti Samobora.

2. Opis Strohalovih izvora za povijest Samobora

Strohal je napisao tekst o povijesti Samobora na 22 stranice velikog forma-ta. Pritom valja istaknuti kako je tekst dobro očuvan, no pogrešno paginiran.12

Sama godina Strohalovog pisanja teksta nije nam poznata, no pretpostavljamokako ga je napisao u razdoblju od pokretanja rada Odbora (krajem 1880-ih) dosvoje smrti 1936. godine.

Na prvih sedam stranica Strohal navodi sva obrađena vrela, svrstavajući ihkronološkim slijedom: o izdavaču i piscu, primatelju te kratko opisujući svakovrelo.13 U samom uvodu teksta Strohal piše: "...u ovoj radnji ću prikazati životSamoboraca od g.1555. do početka XIX. vijeka na temelju vrela (tako zvanih'Acta croatica), koja se čuvaju u državnom arhivu u Zagrebu i u privatnomarhivu M. pl. Praunspergera u Samoboru...".14 Iz navedenog je vidljivo kako jeStrohal svoje istraživanje ranonovovjekovne povijesti Samobora temeljio naanalizi 119 isprava koje su dio Acta croatica, a nalaze se u Hrvatskom drža-vnom arhiva u Zagrebu te na ispravama iz privatnog arhivu samoborske ple-mićke obitelji Praunsperger. U samom popisu korištenih vrela ne navodi kojemarhivu pojedino vrelo pripada. Danas se spisi obitelji Praunspergera čuvaju nanekoliko različitih mjesta. Za potrebe istraživanja koristio je autor ovoga teksta(D. Vojak) arhivski fond obitelji Praunsperger koji se nalazi u Hrvatskom drža-vnom arhivu i arhivski fond Praunsperger-Saić koji se nalazi u Samoborskommuzeju. Arhivski fond obitelj Praunsperger koji se u Hrvatskom državnomarhivu sastoji se od 137 spisa iz razdoblja od 1536. do 1936. koji su pisani nalatinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. Spisi se većinom odnose na razdo-blje XVIII. i XIX. st., no treba istaknuti kako nisam uspio pronaći u ovomefondu one spise koje je Strohal koristio za svoj rad o Samoboru. Arhivski fondobitelji Praunsperger-Saić u Samoborskom muzeju sastoji se od pedesetak

" Enciklopedija Jugoslavije, nav. dj., str. 195.12 U svojemu radu preuzet ću postojeću paginaciju unatoč tome što je ona na pogrešan način

napravljena.13 Popis svih korištenih isprava vidi: Prilog I. Popis korištenih isprava Rudolfa Strohala za

njegov tekst: Samobor od 1555.g. do početka XIX. vijeka.14 R. StrohaL SAMOBOR OD 1555. G. DO POČETKA XIX. VIJEKA. Arhiv Odbora za

narodni život i običaje (dalje AONŽO, D.V.), sign. SZ 191., str. 1.

78

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti ... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

isprava (većinom kupoprodajni ugovori i testamenti iz XVIII. i XIX. st.) a nitiunutar toga fonda nismo uspjeli pronaći spise koje je Strohal koristio za svojrad.15 No, i na temelju tih fondova može se djelomično objasniti povijest obiteljiPraunsperger iz čije je arhive Strohal analizirao jedan dio isprava.

Obitelj Praunsperger potječe iz Šleske iz koje je došla na područje donjo-austrijskog mjesta Hadersdorf, a s tog područja seli se na području Kranjske.U drugoj polovici XVII. st. naselila se na području Varaždina. U Varaždinu je1676. Danijel Rupert Praunsperger dobio ugarsko-hrvatsko plemstvo i posta-vljen za glavnog ubirača poreza kraljevine Hrvatske. Dio obitelji Praunspergerseli u Samobor početkom XVIII. st. gdje preuzimaju posjede obitelji Saić, kojaje bila jedna od najstarijih obitelji na području Samobora. Članovi obiteljiPraunspergera zaslužni su za gradnju cesta koje povezuju Samobor s okolicom,a neki članovi obitelji isticali su se kao samoborski načelnici, učitelji i liječnici.16

Naveo bih Aleksu Praunspergera koji je bio istaknuti liječnik i ilirac polovinomXIX. st., sudjelovao je u osnivanju Narodnog muzeja u kojem je uredio diozoološke zbirke. U XX. st. ističe se Milan Praunsperger, diplomirani pravnik,austrougarski i domobranski časnik te samoborski načelnik. Milan je bio jedanod osnivača Hrvatskog sokola i ravnatelj Ratnog arhiva i Muzeja NezavisneDržave Hrvatske u kojem se i danas nalazi njegova zbirka starog oružja.17

3. "Samobor od g. 1555. do početka XIX. vijeka"

Strohal je na temelju analize 119 isprava podijelio svoj tekst o Samoboruna devet dijelova: 1. Svećenici i vjerski odgoj; 2. Pučanstvo u Samoboru; 3.Uprava i sudstvo; 4. Prosvjeta; 5. Pravno nazivlje i još neke manje poznate riječi;6. Porodična imena; 7. Krsna imena; 8. Imena nekih obližnjih mjesta i nekihmjesta u Samoboru; 9. Još neke bilješke (nazivi zemlja, novaca, mjera, bilja-

15 OBITELJ PRAUNSPERGER- SAIĆ. Samoborski muzej, (bez sign.!).16 U vodiču za arhivski fond obitelji Praunsperger, nepotpisani autor teksta koristio je

kao bibliografiju za povijesne podatke o tvorcu fonda rukopis Milana Praunspergera Prošlostobitelji Praunsperger iz Hadersdorfa, a taj rukopis koji se nalazi u vlasništvu obitelji, potrebno jeznanstveno obraditi i objaviti; OBITELJ PRAUNSPERGER - VODIČ. HDA, sign. 1-137., str. 1.-2.;Milan Lang, SAMOBOR: NARODNI ŽIVOT I OBIČAJI. Samobor 1992. (reprint ), str. 519-520.;Ante Milinović, DOMICILNA I SOCIJALNA STRUKTURA SAMOBORSKOG PUČANSTVA.Kaj.br. 5-6. (1996.), str. 111.

17 Enciklopedija Jugoslavije, sv. IV. (Maklj-Put). Zagreb, 1965., str. 581.; Tko je tko u NDH:Hrvatska 1941.-1945. Zagreb 1997., str. 329.-330.; Fran Hrčić, SAMOBORCI NA KNJIŽEVNOMPOLJU (U: Samobor). Zagreb 1943., str. 155.-156.; Marija Šercer, ZBIRKA ORUŽJA MILANAPL. PRAUNSPERGERA U HRVATSKOM POVIJESNOM MUZEJU. Muzeologija, 32. (1995.), str.57-72.

79

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

ka). Iz samih naslova dijelova teksta vidljivo je kako Strohala ponajviše zani-ma društveni, a ne politički život na području Samobora. Zbog toga Strohalanalizira odnose između građana i vlastele, ili način funkcioniranja uprave isudstva. Na određen način, Strohal je bio ograničen vrelima i okvirima pisanjaza Zbornik. On ne ulazi u iscrpnu analizu povijesti Samobora, već pokušavau kratkim crtama opisati dio društvene povijesti grada. Pritom nije analiziraopolitičku pozadinu povijesti Samobora kojom su se bavili njegovi suvremenici,npr. Vjekoslav Noršić u knjizi Samobor-grad: povijesne crte o njemu i njegovimgospodarima (Samobor, 1912.) i Stjepan Orešković u knjizi Samobor za slobodu:povijesna crtica (Samobor, 1918.).

U prvom dijelu teksta Strohal piše o svećenstvu i vjerskom odgoju napodručju Samobora. Strohal piše kako su se u početku mladići pripravljali zasvećeničko zvanje kod mjesnih svećenika ili u samostanima. No, s otvaranjemlepoglavske (pavlinske) gimnazije 1582. i zagrebačke (isusovačke) gimnazije,samoborski mladići ("dijaci") počeli su polaziti u te škole. Do osnivanja tih"latinskih" škola na području Samobora bila je zastupljena slavenska liturgija,a to je vidljivo iz "...vlastoručno napisane glagoljskim slovima oporuke, što jenapisao g. 1555. u Samoboru Kapelan samoborski pop Vicent...".18 Strohal isti-če kako od XVI. st. u hrvatskim biskupijama nisu se mogli zaređivati oženjeni"dijaci", a oni bi "...primali različite službe, osobito na velikim vlastelinstvima,kakovo je bilo vlastelinstvo grada Samobora, ili su se... (zapošljavali, D.V.)...uopćinskim službama, te tako postali notari, fiskusi varoški, maltari, carinici,školnici...".19 Strohal piše kako je samoborska varoš redovno imala jednogažupnika i jednog kapelana, te u nastavku teksta donosi popis desetak župnikai dijaka koji se spominju u vrelima koje je analizirao. Između ostalih, Strohalspominje župnike: Grgura Brezovica, Andra Biankinija, Petra Dragonova;Januša (Ivana) Matešića, Matiju Kurila, koji su bili župnici u XVII. st.20

Strohal od sakralnih objekata na području Samobora spominje crkve: sv.Anastazije, sv. Mihalja, sv. Marije i sv. Jurja, a od kapela: sv. Filipa i Jakova, sv.Križa i sv. Jeronima. Strohal završava svoj tekst o svećenstvu pišući kako je"...najveća briga bila i samoborskim župnicima da uzgoje povjereni im narod ušto jačem ćudoređu (ćudoređu, D.V:) i što boljoj vjeri. U tom su poslu najboljei uspjeli, kako to potvrđuju moja vrela... Oni su živjeli s njima (stanovništvom,D.V.) u najljepšoj slozi i kršćanskoj ljubavi...".21

18 R. Strohal, Samobor..., str. 3.19 Isto, str. 2.20 Više o tome konzultiraj: Juraj Kocijančić, ODANOST SAMOBORA DJEDOVSKOJ

KATOLIČKOJ VJERI (u: Samobor). Zagreb 1943., str. 66.-67.21 R. Strohal, Samobor..., str. 3.

80

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

U drugom dijelu teksta Strohal piše o stanovništvu na području Samobora.On analizira tri društvena sloja u Samoboru: vlastelu, građane i kmetove. Odvlasteoskih obitelji spominje obitelj Erdodv koja je, ženidbeno povezavši se sobitelji Ungnad, preuzela vlasništvo nad Samoborom.22 Strohol kritično ocje-njuje vladanje Erdovjevih Samoborom, pišući kako "...su samoborski grofoviErdodv i u muškoj i ženskoj liniji bili vrlo slabi gospodari. Stoga je i tako žalo-sno propao taj lijepi stari grad Hrvatske. Gdje je jednom sjaj i raskoš bila, ondjedanas vidimo tužne razvaline toga sjaja i raskoši...".23 Uz Erdodvjeve spominjese vlasteoska obitelj Ungnad, Saić, Auersperg, Praunsperger, itd...

Autor najviše opisuje građanski sloj u Samoboru, koji se naziva "varošani"ili "purgari". Samoborski purgari su od ugarsko-hrvatskog kralja Bele IV. dobilirazne povlastice, npr. oslobođenje od kmetske tlake i desetine, a te povlasti-ce su kasniji kraljevi potvrđivali. Strohal se osvrće na stalne sukobe izmeđusamoborskih purgara i vlastele, a kao uzroke tih sukoba navodi neriješenapitanja vlasništva nad posjedima izvan grada i nezakonitog utjerivanja pore-za. Samoborski purgari često su se žalili institucijama kraljevine i zagrebačkežupanije, a te institucije slale su povjerenstva koja su imala zadaću ispitati žalbu.Strohal navodi zapisnik jednog takvog povjerenstva iz srpnja 1774. sastavljenogna latinskom i hrvatskom jeziku. Na temelju tog spisa Strohal prikazuje odnosizmeđu purgara (građana) i vlastelina. U tom sporu samoborski purgari izjavilisu kako nemaju urbara, niti "contracta", već svoje privilegije temelje na "slobo-šćini" koje im je kralj Bela IV. dao, a drugi kraljevi kasnije potvrdili. U nastav-ku spora, samoborski općinari isticali su vrste poslova kojima se mogu baviti(npr. trgovinom, obradom zemlje, mesarstvom, krčmarstvom, itd...) te "kvare"(pritužbe) koje imaju. Kao jedna od "kvara" navodi se u spisu: "...senokoše senodobro ne daju, niti otavu kositi moramo. Pašu nigde drugde nego po pašnahzemljah pokošeneh travnikeh i velikeh bregeh i pogibeljum marhe, koja tesanje i nepitoma, žirovinu nikakvu nego drugdje kupujemo. Derv za ogenj iz našihobćinskeh loz nemamo za kosti nego kupujemo. Gradna potoka graditi mora-mo zbog kvarov.. .".24 Na posljednje pitanje u spisu koje Strohal navodi pitanjepovjerenika glasi: "...je li su vu ovome mestu vekivekši podložniki ali pakslobodnog preselenja ljudi jesu?...".25 Purgari su na to pitanje odgovorili kako"...mi vsi kakti privilegirani purgari slobodnog preselenja jesmo i da od negdakakti četerti kraljevstva stališ vu ovom kraljevstvu imani jesmo i preštimavani

22 Mirko Žeželj, SAMOBOR OD POSTANKA GRADA DO DRUGOGA SVJETSKOG RATA.Zagreb 1971., str. 34.

23 R. Strohal, Samobor..., str. 3.24 Isto, str. 5.25 Isto, str. 6.

81

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

kak tukaj da vu potreboćah ovoga kraljevstva obćinskeh na peldu slobodnehkraljevskih varoša pomoć davali jesmo, videti je iz prikuplenih pismih...".26 Iznavedenog je vidljiv intenzitet (pravnog) sukoba između samoborskih građanai vlastelina, a posrednim putem postaje uočljiv i svakodnevni život samobor-skog gradskog sloja, npr. njihova zanimanja, problemi s vlastelom. Strohalzaključuje o građanima kako su se oni "...ponajviše bavili obrađivanjemzemlje... svoj u su djecu rano već slali u škole, te su odrasli muškarci bili većrano pismeni, dok su žene bile većinom nepismene, dapače i ugledne gospode.Bogatije odličnije purgere, osobito one, koji su imali svojih kmetova, nazivali suknezovima, koji se je naziv upotrebljavao obično za vlastelu.. ,".27

Strohal završava svoj dio o samoborskom stanovništvu kratkim osvrtom nakmetove koji su činili okosnicu stanovništva koji su svoje posjede imali izvangranica varoši. Kmetovi su morali ovisno o veličini zemljišta davati "gospodi,vlasnicima grada Samobora" tlaku, desetinu od cjelokupnoga priroda i nekadruga porezna davanja, npr. "gornica" (dio vinogradskih priroda). Strohal pišekako je "...pitanje kmetsko bilo u Samoboru predmetom neprestanih nespo-razuma i svađa između samoborske vlastele i purgara. Samoborski purgaripozivali su uvijek na svoja stara privilegija i otimali se dužnostima kmetskim,a vlastela postavljala su svoja vlastenska (vlastelinska, D.V.) prava...".28 Iz nave-denog može se zaključiti kako je i na području Samobora kmetsko pitanje biloznačajno u odnosu između purgara i vlastele, tj. purgari su odupiranjem izvr-šenju kmetskih dužnostima pokušavali održati svoje "slobošćine".

U trećem dijelu teksta Strohal piše o organizaciji sudstva i uprave na podru-čju Samobora ističući njihovu međusobnu povezanost, tj. isti ljudi koji su upra-vljali gradom ujedno su bili i suci. Na čelu općine nalazio se sudac ili "rihter"i prisežnik, koje su birali "neporočni, punoljetni purgari" na dan Sv. tri kralja.Strohal u nastavku teksta donosi popis dvadesetak sudaca koji se spominju u"njegovim vrelima" od kojih valja istaknuti samo nekoliko, npr. Bartol Glasnić,Ivan Kristalović, Ferenc Piglin, Štefan Vuković, Matijaš Kunović, itd... Suci sumogli biti birani u više mandata, a pritom su se ponajprije morali "...brinutiza red u varošu, da se ubiru točni porezi i daće...U drugom je redu sudac sasvojim prisežnicima sudio u prvoj molbi Samoboraca...".29 Uz suce i njihoveprisežnike i varoški notari ("juratum notarium oppidi Samobor") bili su sudi-onici u sudstvu i upravi na području Samobora. Notar je bio perovođa u svimupravnim i sudskim raspravama, on je sastavljao pismene odluke kod kupo-

26 Isto, str. 6.21 Isto, str. 6.29 Isto, str. 6.29 Isto, str. 7.

82

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti ... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

prodaje ili zamjene zemljišta. Samoborska općina imala je fiskusa koji je ubiraogradske poreze, daće i vodio varošku blagajnu te harmičara (exactor samobor-ske harmice). Vlastelinske činovništvo imalo je značajnu ulogu na područjimasamoborskih vlastelinstava, a na njihovom čelu nalazio se "porkulab" ("perfektili provizor ili dvorski"). Od vlastelinskog činovništva ističe se rationista ilidijak računer, a on je vodio vlastelinsku blagajnu. Strohal u nastavku tekstacitira ispravu iz 1641. kojim je Elizabeta Erdody postavila za svog sekretaraMartina Saića točno propisavši njegovu plaću u novcu i naturi. Tekst o sudstvui upravi na području Samobora završava Strohalovim osvrtom na to kako sumogli purgari prodavati, zalagati ili zamjenjivati svoje zemljište. Tako autor pišeda "...o svakoj promjeni zemljišta izdavao se bdperti list', što ga je izdavao ilivaroški sudac ili vlastelinski činovnik ili prodavalac (zalagaoc) sam, te su takvilistovi bili novim vlasnicima potvrda vlasnosti na novo kupljene (založene,zamijenjene) zemlje, jer gruntovnih knjiga nije bilo...".30 Strohalova analiza osudstvu i upravi na području Samobora pokazuje razvijeni činovnički aparatkoji su činili varoški i vlastelinski činovnici, a koji su obavljali različite vrsteposlova, npr. od sudskih do imovnih.

U trećem dijelu teksta Strohal analizira jezik i pismo na području Samobora.Kao najstariji sačuvani spomenik hrvatskog jezika na čakavskom narječju i napodručju Samobora Strohal navodi oporuku Petra Držanića koju je napisao1555. samoborski kapelan pop Vincenc. Sama oporuka pisana je glagoljskimpismom i čakavskim narječjem, a u skladu s time Strohal zaključuje kako se napodručju Samobora sve do sredine XVI. st. upotrebljavalo čakavsko narječje. Iu okolici Samobora kao što su velikogorički, pisarovački, jaskanski i karlovačkikotar, prema Strohalu, u tom razdoblju upotrebljavalo se čakavsko narječje. Sosmanlijskim provalama na području hrvatskih zemalja na prostoru Samoboradolaze dvije nove dijalektalne struje; prva i starija struja dolazila je s juga, a onaje"...zamijenila oblik upitne (i odnosne) zamjenice ča s oblikom što...".31 Prvomispravom koja ističe prisutnost novoga narječja Strohal navodi sudski zapisniko raspravi između Mihajla Borkovića i njegove majke Katarine iz travnja 1590.Na temelju analize te isprave piše: "...u Zagrebu je ova dijalektička (dijalektalna,D.V.) struja prodrla nekoliko godina prije, pa se čini, da je ova struja prodrlaiz Zagreba u Samobor. Ovakvo promijenjeno čakavsko narječje slično je savre-menom narječju u kotaru zagrebačkom, stubičkom i narječju u varaždinskoj ikriževačkoj (u koliko nije bila u turskim rukama) županiji i u Međimurju.. ,".32

Strohal kao drugu dijalektalnu struju navodi onu koja je došla sa sjevera i

30 Isto, str. 9.31 Isto, str. 9.32 Isto, str. 9.

83

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

sjeverozapada, a isticala se po tome što je "...zamijenila stariji oblik upitne iodnosne zamjenice ča sa što..".33 Kao dokaz prisutnosti te struje autor navodilistinu iz veljače 1609. kojom Jela Veselinić prodaje dio zemlje Jurku Dorčićui listinu iz 1596. kojom grof Toma Erdodv opominje stanovnike Varaždina naplaćanje duga. Strohal navodi kako se na području Samobora u prvoj polovicisedamnaestoga stoljeća "bore za prevlast" dvije "dijalektičke" struje koje sve višepreuzimaju obilježja kajkavskog dijalekta. Strohal pruža povijesnu pozadinuza svoju tezu ističući kako je ulaskom Hrvatske u Habsburšku Monarhiju sveizražajnija bila veza hrvatskog sa slovenskim prostorom preko vojnih, trgo-vački i ženidbenih veza. Na primjer, "...druga polovica 17. vijeka i 18. vijek,kako se jasno vidi iz samoborskih listina, podali su samoborskom narječjuonaj oblik, što ga danas imade. Danas imade Samobor svoj posebni kajkavskidijalekat....".34 Strohal kao lingvistički stručnjak, analizirajući prikupljena vrela,istaknuo je neke od elemenata dijalektalne baštine na samoborskom prostoru.Opazio je kako se čakavski dijalekt od druge polovice XVI. st. polagano poti-skuje u korist štokavskog i kajkavskog dijalekta, i to kao posljedica migracijskihkretanja hrvatskog stanovništva s juga i sjevera hrvatskih zemalja potaknutaosmanlijskim provalama. Strohal završava odjeljak o dijalektima na područjuSamobora, ističući svojevrsnu dijalektalnu dinamiku na određenom prostoru,prije svega potaknutu utjecajima "vanjskog" svijeta. Tako piše o kajkavskomdijalektu "...kako dugo će ga imati (Samoborci, D.V.), ne može nitko proreci, alida će ga snaći tečajem vremena nove promjene, o tome ne valja sumnjati, jersu utjecaji novog vanjskog svijeta jači nego stare svetinje.. .".35

U četvrtom dijelu Strohal analizira školstvo (prosvjetu) i pismo na područjuSamobora. Na temelju analize vrela Strohal ističe glagoljsko pismo kao "...naj-starije hrvatsko pismo, kojim su se Samoborci služili...",36 a to pismo nestaloje s područja Samobora u drugoj polovici XVI. stoljeća. Od tada prevladala jeupotreba latinskoga pisma koje je potisnule glagoljsko. Strohal navodi i upotre-bu gotskoga pisma i nekih pravila pisanja prema mađarskom pravopisu.

Ističe kako je na području Samobora prosvjeta bila "prilična", pismenih jebilo dosta među muškarcima, dok su žene i kmetovi bili većinom nepismeni.Za primjer slabe pismenosti među plemkinjama navodi groficu Jelisavu Erdo-dv (udanu Muškon). Dijaci koji su podučavali djecu nazivali su se školnicima,a njih su plaćali roditelji. Mladići koji su odlazili "u više škole" u Zagreb običnosu se odlučivali za svećeničko ili pravno zvanje, a neki i za vojničko. U XVII.

33 Isto, str. 10.34 Isto, str. 10.35 Isto, str. 10.36 Isto, str. 10.

84

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

st. naglašena je bila upotreba latinskoga, a stoljeće kasnije i njemačkog jezika,dok "...od XVI. se vijeka opaža u Samoboru utjecaj mađarske prosvjete prekovaraždinske županije, a od XVII. vijeka dalje utjecaj njemačke prosvjete prekoZagreba...".37

Vidljivo je iz navedenog kako Strohal ne ulazi u analiziranje povijesti škol-stva na području Samobora, već samo tumači neke elemente iz te povijesti natemelju analize vrela koje je prikupio. Upravo je samoborsko području doži-vljavalo promjene u školstvu i upotrebi pisma, kao i čitavo područje Hrvatskekoje je od XVI. st. ušlo u novu državnu cjelinu. Upravo habsburške i hrvatskedržavne institucije potisnut će upotrebu glagoljskog pisma s upotrebom latini-ce te njemačkog i latinskog jezika. Strohalova sažeta analiza jezika i prosvjetesugerira na koji je način samoborsko područje osjetilo te promjene od drugepolovice XVI. stoljeća.

U petom dijelu Strohal analizira blizu stotinjak pravnih termina i nekenepoznate termine na području Samobora. Poznavanje tih termina omogućavakvalitetniju analizu vrela: iz petoga dijela izdvajamo njih nekoliko. Strohal piše:"...gornica daća - što se je morala gornomu gosponu od vinograda, koji je biona gornom zemljištu...//A:o/ i likuf - piće prigodom učinjene kupoprodaje, pričem se je prva čaša prosula po kupljenoj zemlji u ime blagoslova... list kupneni- isprava, kojom se potvrđuje kupoprodaja... zavekovečiti ili zavikovičiti - neko-me dati za uvek pravo na svoju zemlju ili posjed... žiljar ili seljar - kmet kojise naselio na vlastelinove zemljište, a da se nije obvezao da će na njemu trajnoostati. Ovakvi se kmetovi zovu katkada (u varaždinskoj županiji) također fraj-mani.. ,".38

U šestom dijelu teksta Strohal je analizirao obiteljska imena koja su bila u"....Samoboru do početka XIX. vijeka, kad se prvi put spominju...".39 Ukupno jeautor popisao oko 340 imena na temelju analiziranih vrela, a sam taj broj suge-rira kako su u Samoboru od polovice XVI. do početka XIX. stoljeća živjelemnogobrojne obitelji.40 U Strohalovim analiziranim vrelima najčešće spominja-ne porodice bile su Saić, Praunsperger, Erdodv. Porodica Saić pripadala je međustarijim plemićkim porodicama na području Samobora, a glavni dio imanja bioim je dvorac Podolje. Kasnije je ta porodica izumrla i njezine posjede ženidbe-

37 Isto, str. 10.38 Isto, str. 12.39 Isto, str. 13.40 M. Lang u svojoj knjizi o Samoboru donosi opširan popis porodica koje su živjele i koje

žive na prostoru Samobora. Potrebno je istaknuti rad Ante Milinovića Domicilna i socijalnastruktura samoborskog pučanstva u časopisu Kaj, koji je analizom arhivskih izvora uspio stvoritikompjutersku bazu podataka koja sadrži 984 obiteljska prezimena sa samoborskog područja.;Lang, nav. dj., str. 510.-542.; Milinović, nav. dj., 94.

85

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti ... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

nim vezama preuzeli su Praunspergeri.41 Kako je Strohal koristio obiteljski arhivporodice Praunsperger za izradu teksta o povijesti Samobora, velik dio tih ispravaspominju porodicu Saić (čije su isprave po njenom izumiranju preuzete u obitelj-ski arhiv porodice Praunsperger). Plemićka (grofovska) porodica Erdody potječeiz sjeveroistočne Szatmarske ugarske županije, a ona je od kraja XVI. st. držalasamoborski grad ženidbeno se povezavši s plemićkom obitelji Ungnad koja jedo tada posjedovala Samobor. Erdodvji su vladali Samoborom sve do 1805. kadavlast preuzima plemićka (grofovska) obitelj Kulmer.42

Strohal osim plemićkih obitelji, spominje purgerske, a među njima istakni-mo obrtničku obitelj Pavlović koja je živjela na području Samobora i u XX.st.43

U posljednja tri dijela teksta, Strohal analizira krsna imena, imena mjestau okolici i samom Samoboru te na kraju donosi bilješke o nazivima za zemlju,domaće životinje i biljke. Strohal naglašava kako su krsna imena preuzeta izrimokatoličke vjere koja je prevladavala na području Samobora. Kod muška-raca to su sljedeća imena: Adam, Blaž, Ivan, Juraj, a kod žena: Ana, Anastazija,Barbara, Doroteja itd... Strohal donosi oko pedesetak toponima, od kojihizdvajamo samo njih nekoliko, npr. Domaslovec, Galgovo, Slani dol, Rude,itd...Na kraju teksta Strohal tumači kako su se oranice mjerile do "...XVIII.vijeka prema tome, koliko je mogao jedan plug sa dva vola izorati...sjenokošemjerile su se na kosce, tj. koliko kosaca na dan pokosi sjenokošu, a valjanost sesjenokoše računa prema broju vozova i otave, što ih na godinu daju.. ,".44

4. Zaključak

Rudolf Strohal bio je hrvatski znanstvenik širokih znanstvenih obzora:od filoloških i povijesnih do etnoloških istraživanja. Njegov tekst o povijestiSamobora u razdoblju od polovice XVI. do početka XIX. st. bio je napisan zaZbornik za narodni život i običaje južnih Slavena, no on nikada nije bio obja-vljen, već se čuva u arhivu Odbora za narodni život i običaje. Strohal je analizom119 isprava, koje se nalaze u fondu Acta croatica u HDA i fondu samoborskeplemićke obitelji Praunsperger, istraživao dijelove društvenog života Samobora,npr. život i djelovanje svećenstva, suca i činovništva, odnose između društve-nih slojeva (vlastelom-purgarima/građanima-kmetovima), razvoj školstva i

41 M. Lang, nav. dj., 539.-540.; OBITELJ PRAUNSPERGER- vodič. HDA, sign. 1-137., str. 1.4- Milan Bogdanović, O PORODICAMA NEKIH GOSPODARA SAMOBORSKOG GRADA

(u: Samobor). Zagreb 1943., str. 128.-129.; M. Žeželj, nav. dj., str. 34.-3S., 57.43 R. Strohal, Samobor..., str. 14.; M. Lang, nav. dj., str. 519.;44 R. Strohal, Samobor..., str. 16.

86

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

pisma, itd... Njegova je analiza ograničena vrelima koje je koristio te se nanjegov rad nužno mora gledati kao ograničenu znanstvenu studiju društvenogživota Samobora u razdoblju ranog i kasnog novog vijeka. No, usprkos tomu,Strohalov rad o povijesti Samobora nužno mora biti konzultiran prilikomsvake temeljitije znanstvene analize društvenoga života Samobora u navede-nom razdoblju.

Prilog I. Popis korištenih isprava Rudolfa Strohala za njegov tekst: Samoborod 1555.g. do početka XIX. vijeka.

Broj

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

Datumizdanja

1555.

4.mj. 1590.

S.rnj. 1590.

21.11.1596.

2.3.1599.

15.2.1609.

8.5.1611.

17.2.1613.

1.12.1624.

21.8.1625.

12.5.1626.

10.1.1628.

23.3.1658.

28.4.1628.

12.8.1628.

11.3.1629.

12.4.1629.

Izdavač, pisac

kapelan pop Virenc

Martin Blinši

sudac samoborski

grof Ivan Erdodv

provizor grada SamoboraMartin Laši

sudac samoborski

sudac samoborski

izdao sudac samoborski, anapisao Ferenc Prislin

grof Stjepan i Ivan Erdodv

grof Stjepan Erdodv izČasarvar Erperje

grofica Elizabeta Erdodv

Maković i Pero Pavličev

vicearenđa Lorin i (??)župnik Gregur Brozovi

izdao sudac samoborski, anapisao notar

izdao sudac samoborski, anapisao notar

izdao sudac samoborski, anapisao notar

izdao sudac samoborski, anapisao notar

Destinar

Petar Držanić

Mihalja Borkovića injegovu majku Katarinu

Martin Saić

Varaždinci

Andrej Rukavac

Jurko Dorčić

Matej Čačković

Mihalja Čačković

provizor Petar Noršić

provizor Petar Noršić

za Saićku i njezinog sinaMartina

Martin Saić

Mihajlo Čučković

Mihalj Tomković

Martin Saić

Matijaš Ravanščak

Farkaš Jelačić

Kratak sadržaj

oporuka Petra Držanića

Sudbena rasprava između majke i sina.

Katarina Vukmerović zamjenjuje jedanzapušteni vrt za dvije oranice MartinaSaića

opomena Varaždincima da plate dug iurede Dravu

Provizor grada Samobora daje AndrejuRukavcu jedan pusti vinograd.

Jela Vaselinić prodaje komad zemlje JurkuDorčiću.

Mikula Peršić i Matej Čačković zamjenjujuselišta.

Mihalj Borković i njegova kći Marta da sunemireni od Mihalja Čačkovića..

Grofovi Erdodv oslobađaju Martina Saićaod svake službe i svih podavanja.

privremeno ustupanje Martinu Saićugornjaka Juricu Novaka

Saićki i sinu Martinu dopušta im seda toče vino, uzimaju drvo za kućnuupotrebu iz njezinih šuma i oprašta imse gornica.

Zalažu M. Saiću gaj ili koljosjek.

Župnik G. Brezović i M. Čačkovićzamjenjuju neke zemlje.

Margareta Tuškan-Jušić prodaje vrtMihalju Tomkoviću.

Matijaš Dijanić zalaže svoju zemljuMartinu Saiću.

Malija Ravanščak kupuje komadvinograda i sjenokoše od Jelene Terebin.

Farkaš Jelačić i Mikula Sačen zamjenjujusvoje posjede.

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti ... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

Broj

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.

Datumizdanja

17.4.1629.

17.4.1629.

17.4.1629.

23.4.1629.

4.3.1630.

4.5.1630.

8.2.1634.

28.11.1635.

10.12.1636.

4.1.1637.

2.4.1638.

8.5.1640.

7.4.1640.

26.8.1640.

1.11.1641.

20.6.1645.

16.11.1645.

12.3.1646.

27.5.1648.

15.12.1648.

21.3.1650.

Izdavač, pisac

izdao Mihalj Tančak(dvorski), napisaoračunovođa Geor. Paščić

izdao Mihalj Tančak(dvorski) .napisaoračunovođa Geor. Paščić

izdao Mihalj Tančak(dvorski), napisaoračunovođa Geor. Paščić

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao Matijaš Saić, napisaoJamušik Vrakov

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao sudac samob., napisaonotar

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao Juraj Noršić (dvorski),a napisao računovođa G.Paščić

grofica Elizabet Erdodv

izdao sudac samoborski,napisao notar

grofica E. Erdodv

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao sudac samoborski,napisao notar

Matijaš Saić

grofica E. Erdodv

kapetan IvanVojković

Destinar

Martin Saić

Martin Saić

Martin Saić

Martin Saić

Matijaš Ravanščak

Juraj Pavlinić

Matijaš Ravanščak

Januš Lovriković

Mikula Jakovlić

Martin Saić

Martin Saić

Mihalj Ravanščak

Martin Saić

Matijaš Ravanščak

Martin Saić

Ivan Pavlović

g. Katarina Glavanović

Mikula Jakovlić

Martin Saić

Martin Saić

Barbara Jelačić

Kratak sadržaj

Matijaš i Katarina Barbir prodaju svojvinograd Martinu Saiću.

Gašpar Kušić prodaje svoj vinogradMartinu Saiću.

Katarina Janček Solarićka prodaje svojvinograd Martinu Saiću.

Martin Saić kupuje vinograde i zemlje odraznih ljudi.

Matijaš Dijanić prodaje svoju zemljuMatijašu Ravanščaku.

Matijaš Saić zalaže (??) svoje zemljišteJurju Pavlinić.

Općina daje komad puste zemlje M.Ravenšćaku, jer je uredio općinski put.

Rješava se porba (??) među župnikom sv.Martina pod Okićem Štefanom Vranićemi Janušem Lovrekovićem.

Mikula Jakovlić kupuje zemlje od JuriceKurleka u Januša Sušica.

Martin Saić kupuje zemlje od TomašaHrušacija (??) i Mike (??).

Martin Saić kupuje zemlju od MartinaHeregusa.

Suza Delaš prodaje vinograd MihaljuRavanšćaku.

Grof. E. Erdodv poziva Martina (Saića,D. V.) u Selnicu.

Tomaš Hru (??) zalaže komad oranice.

Grofica Erdodv uzima Martina Saića zasvoga (??).

Općina daje Ivanu Pavloviću neke zemlje,jer ju je zastupao kod raznih oblasti.

G. Katarina Glavanović prima u zalogzemlje Firenca Sušica.

Matijaš Pičević zadužuje svoj vinogradkod Mikule Jakovlića.

Matijaš Saić zalaže svoj vinograd kodbrata Martin.

Grofica E. Erdodv zalaže više kmetova izemljišta Martinu Saiću.

Ivan Vojković priznaje dug od 100 dukataBarbari Jelačić.

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

Broj

39.

40.

41.

42.

43.

44.

45.

46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

53.

54.

55.

56.

57.

58.

59.

60.

Datumi?dania

23.10.1650.

1.10.1651.

31.12.1651.

23.1.1652.

4.3.1653.

21.8.1654.

29.11.1655.

23.1.1657.

28.12.1658.

5.5.1559.

17.9.1659.

13.5.1660.

1662.

11.11.1665.

26.11.1666.

25.3.1677.

11.1.1668.

23.4.1670.

20.4.1673.

29.6.1675.

29.6.1675.

8.8.1676.

Izdavač, pisac

izdao sudac samoborski,napisao notar

grofica E. Erdodv

grofica E. Erddov

izdao sudac samoborski,napisao notar

računovođa Juraj P(??)

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao sudac samoborski,napisao notar

istražno povjerenstvo

izdao sudac samoborski,napisao notar

Ivan Muni

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao Ferenc Čačkovič,napisao notar

izdao Mihalj Noršić(dvorski), napisao notar

grofica A. Elizabeta Muškon

izdao Petar Jakovlić,napisao notar

izdao Mihalj Noršič(dvorski), napisaoračunovođaizdao Mihalj Noršić(dvorski), napisaoračunovođaizdao Mihalj Noršić(dvorski), napisaoračunovođa

izdao sudac samoborski,napisao notar

Destinar

Januš Pavlović

Margareta, udovica Saić

Margareta, udovica Saić

Margareta, udovica Saić

Margareta, udovica Saić

Ferenc Čačković

Lukač Petreković

Ivan i Juraj Gagulić(??)

Andraš (??)-Katić

Petar Boršić

Martinčić

Matijaš Regović

za sud

Mikulaš Šimanović

Mihalj Pavlović

Ferenc i Juraj Saić

Ferenc i Juraj Saić

Juraj Cerjan

Ferenc Saić

Ferenc Saić

Ferenc Saić

Petar Jakovlić

Kratak sadržaj

Općina daje (zemlju, D. V.) JanušuPavloviću jer ju je zastupao u Požunu.

Grofica E. Erdodv zalaže jednog kmetaMargareti udovi Saić.

E. Erdodv potvrđuje sve pogodbeMargareti udovi Saić što ih je uživaonjezin pokojni suprug Saić.

Grgur Keleković zalaže komad sjesnokošekod Margarete udove Saić.

Gabor Ravanšćak zalaže komad vinogradaMargareti Saić preudatoj Jelačić.

Ferenc Čačković kupuje zemlje od raznihljudi.

Udova Samec-Moslak zalaže komad(zemlje, D. V.) gosp. Lukaču Petrekoviću.

Ivan i Juraj Gagulić traže novi list (za,D. V.) posjed.

Andraš (??)-Katić traži novi list o svojimposjedima.

Općina poklanja komad zemljišta PetruBoršiću.

istraga o Martinčićevim (??) konjima

potvrda M. Regovića o svim (??)kupljenim zemljištima.

Ivan Munić tuži se (??)

M. Šimanović hoće otkupiti mlinove odAndraša Ferbuška Katića, ali ovaj nećeotpustiti mlinove.

M. Šimanović hoće otkupiti mlinove odAndraša Ferbuška Katića, ali ovaj nećeotpustiti mlinove.

Ferenc Čačković zalaže jednu oranicuMihalju Pavloviću.

Jakoš Ugrinović zalaže vinograd i šumuFerencu i Jurju Saić.

Grofica A. Elizabeta Muškon daje raznepovlasti braći Ferencu i Jurju Saiću.

Ferenc Saić kupuje vinograd od AneTuškan, preudate Jakovlić.

Jakov Ugrinović zalaze ponovno komadvinograda Ferencu Saiću.

Helena Šatrak dopušta Ferencu Saićupraviti put kroz svoju šumu.

Janko Jakulić prodaje neke svoje zemljePetru Jakovliću.

89

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti ... - KA), XXXVII, Zagreb 6 (2004)

Broj

61.

62.

63.

64.

65.

66.

67.

68.

69.

70.

71.

72.

73.

74.

75.

76.

77.

78.

79.

80.

81.

82.

83.

84.

Datumizdania

17.8.1676.

17.9.1676.

1.9.1677.

22.2.1672.

23.2.1680.

11.11.1680.

11.1.1681.

28.8.1682.

10.4.1684.

16.4.1684.

23.12.1684.

10.2.1686.

9.7.1686.

6.11.1686.

23.4.1857.

23.8.1687.

2.11.1687.

9.4.1691.

28.3.1692.

1692.

11.7.1693.

22.9.1693.

20.3.1695.

2.11.1698.

Izdavač, pisac

izdao Mihalj Noršić (dvor-ski), napisao računovođa

izdao računovođa NikolaMaleković

izdao sudac samoborski,napisao notar

izdao Tomaš Bernadić iGrgur Katalenić, napisaonotar

grofica A. Elizabet Muškon-Auerspergh

izdao Mihalj Noršič (dvor-ski), napisao računovođa

Šimun Merić

grofica A. Elizabet Muškon-Auerspergh

grofica A. Elizabet Muškon-Auerspergh

grofica A. Elizabet Muškon-Auerspergh

grofica A. Elizabet Muškon-Auerspergh

grofica A. Elizabet Muškon-Auerspergh

grofica A. Elizabet Muškon-Auerspergh

grofica A. Elizabet Muškon-Auerspergh

izdao Josip Noršić (dvorski),napisao računovođa

grofica A. Elizabet Muškon-Auerspergh

grofica A. Elizabet Muškon-Auerspergh

grof Teodorik Auerspergh

grof Teodorik Auerspergh

grof Teodorik Auerspergh

izdao Janko Bintu, napisaonotar

izdao Mihalj Noršić (dvor-ski), napisao računovođa

grof T. Auerspergh

izdao Ferenc Saić, napisaonotar

Destinar

Jakob i GregurFranciskaju

Farkaš Gothal

Andreaš Ferbušk-Katić

Martin Kocijan

Ferenc Saić

Ferenc Saić

njegovi baštinici

Ferenc Saić

Ferenc Saić

Ferenc Saić

Ferenc Saić

Ferenc Saić

Ferenc Saić

Ferenc Saić

Ivan Solarić

Ferenc Saić

Ferenc Saić

Mihajlo Stuparić

Ferenc Saić

Ferenc Saić

za baštinike

Ferenc Saić

Ferenc Saić

za baštinike

Kratak sadržaj

Librići zalažu svoj vinograd Jakobu iGregoru Franciskaju.

odgovor glede dugova pokojnogakapetana Černkoczaja

Mihalj Marić zalaže svoje imanje AndreašFerbušku-Katiću.

T. Bernadić i G. Katalenić zalažu komadzemlje Martinu Kocijan

Grofica A. Elizabet Muškon-Auersperghzadužuje se kod Ferenca Saića.

Baštinici Jurja Peršića prodaju vinogradFerencu Saiću.

Pravi oporuku.

Grofica A. Elizabet Muškon-Auersperghponovno se zadužuje kod Ferenca Saića.

Grofica A. Elizabet Muškon-Auersperghponovno se zadužuje kod Ferenca Saića.

Grofica A. Elizabet Muškon-Auersperghponovno se zadužuje kod Ferenca Saića.

Grofica A. Elizabet Muškon-Auersperghponovno se zadužuje kod Ferenca Saića.

Grofica A. Elizabet Muškon-Auersperghponovno se zadužuje kod Ferenca Saića.

Grofica A. Elizabet Muškon-Auersperghobvezuju se Ferencu Saiću za dugove.

Grofica A. Elizabet Muškon-Auersperghpriznaje Ferencu Saiću dug od 258 ???

Katarina (??) prodaje komad vinogradaIvanu Solarić.

Grofica A. Elizabeta Muškon zadužuje sekod Ferenca Saića za stan i hranu.

Grofica A. Elizabeta Muškon pravi računsa Ferencom Saićem.

Grof T. Auerspergh izdaje gornički listMihalju Stupariću za njegove vinograde.

Zamjenjuje kmetove

Grof T. Auerspergh prodaje komad (?)vinograda Ferencu Saiću i oslobađa gagornice.

oporuka

Ferenc Saić kupuje od Suzane Ravenšćak injezinih sestrična komad zemlje.

Prodaje F. Saiću vinograd.

oporuka F. Saić

90

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti ... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

Broj

85.

86.

87.

88.

89.

90.

91.

92.

93.

94.

95.

96.

97.

98.

99.

100.

101.

102.

103.

104.

105.

106.

107.

108.

Datumizdanja

26.1.1699.

29.3.1700.

29.4.1700.

12.7.1712.

15.4.1715.

7.9.1716.

26.1.1728.

3.11.1727.

12.7.1732.

15.3.1734.

8.4.1733.

20.3.1733.

21.3.1743.

26.3.1753.

15.12.1753.

16.1.1758.

21.4.1759.

21.4.1759.

15.5.1759.

11.7.1759.

19.2.1762.

27.3.1764.

1.11.1766.

20.7.1774.

Izdavač, pisac

Matejaš Augnoti

Mafijaš Grubišić (sluga)

zagrebački (??) PetarČačković

Ferenc Saić, mlađi

JozefSaić

Judita Mallakoczi, udovaJanoša Saić

izdao sudac samoborski,napisao notar

Jozef Saić

izdao sudac samoborski,napisao notar

Jozef Saić

Jozef Saić

Jozef Saić

Ivan Saić

Ana, udova Čačković,rođena Lalić

izdao sudac samoborski,napisao notar

Anton Praunsperger

Ana Marija Krajačić, rod.Čačkov

Anton Praunsperger

izdao sudac samoborski,napisao notar

baštinici Mikule Bedičić

Sigismund Saić, županijskivicesudac

izdao sudac samoborski,napisao notar

Petar i BarbaraPraunsperger

županijski povjerenik

Destinar

dra Ivana Bapt. Hiser

sud

Bašići

Mihalj Franziscij

g. Ana Berkiš

Mikloš Hidergkutij

Ištvan tanelin

Juraj Gat, samoborskižupnik

Barbara Šimunaj

Šimun Štimec (??)

sinovi pokojnog MiholjaVugrina

Mika i Juraj Vurin

Ana Karolina Saić, udova

Barbara Čačković

Martin Biderprais

Antun Petri

Anton Praunsperger

Ana M. Krajačić

Bartol Kantilli

Barltazar Čačković

sud

Juraj Tonković

samoborska općina

zagrebačka županija

Kratak sadržaj

Dr. Ivan Hiser kupuje vinograd odFrancekovićih.

prijava da je gospođa Saić uhvatila sasvojom služavkom tuđu puru i zaklalu ju

Ivan Barić prodaje svoj tlačni posjedBašićima.

Ferenc Saić ml. pravi račun o dugovimasvoga (??) sa Mih. Franziscija.

Jozef Saić zadužujee se kod g. Ane Berkišiz Brdovca.

Judita Mallakoczi Saić zalaže (??) MiklošuHidergkutiju.

Ištvan tanelin prima u zalog jednusjenokošu od Mikloša Hidergkutija.

Piše glede lampaša za crkvu sv. Anastazije.

Helena Vučković zalaže jednu sjenokošuBarbari Šimura.

J. Saić izdaje Š. Štimcu gorn. list zavinograd.

J. Saić uređuje sa Vugrinama gledegornice.

J. Suić izdaje gorni list Vugrinima.

I. Saić potvrđuje da je primio od strine500 K.

Ana Čačković zalaže jednu sjenokošuBaltazaru Čačkoviću.

Anton Prausperger zalaže komad zemljeMartinu Biderpraisu.

A. Prausperger zalaže komad zemljeAntunu Petriću.

A. M. Krajačić prekupila staroČačkovićevo imanje od A. Praunspergera.

A. Prausperger potvrđuje da je od Ane M.Krajačić primio 729 K.

Terezija Karasmen prodaje vrt BartoluKantilliju.

Baštinici Mikule Bedečića zalažu jednuoranicu Baltazaru Čačkoviću.

istraga glede ostavštine pokojne AneČačković, rod. Zebić

J. Tonković kupuje komad zemlje odsamoborske općine.

Petar i Barbara Praunsperger uznajmljuje100 for. od samoborske općine.

izvidi glede urbarijalnih pitanja i trgovišćuSamobor

91

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

Broj

109.

110.

111.

112.

113.

114.

115.

116.

117.

118.

119.

Datumizdanja

15.4.1778.

28.8.1778.

27.9.1779.

18.2.1782.

19.4.1782.

12.3.1787.

8.7.1787.

26.3.1789.

20.3.1801.

8.5.1805.

2.6.1807.

Izdavač, pisac

Juraj Saić

Ana Marija Chegellv

izdao sudac samoborski,napisao notar

Georg Ivan Martinković

izdala općina samoborska,napisao notar

samoborski sudac

Janko Tunković

baštinici Petra i BarbarePraunspergerViktorija Praunsperger iFranc Peršin

Mihajlo Saić

Filens Praunperger

Destinar

Jakov, Lovro i IvanKolman

Juraj Saić

Anton Kantili

Marija Julijana Saić injezina kćer ViktorijaPraunsperg

Petar Praunsperger

Petar Praunsperger,županijski sudac

Jožef Šufflaj

za sebe

za sebe

ostatak rodbine

Ivan (??) Bišćan

Kratak sadržaj

Juraj Saić izdaje Kolmanima gorni list.

Ana Marija Chegellv unajmljuje od JurjaSaića 700 K.

Jožef Jurjević prodaje jednu oranicu itravnik Antunu Kantiliju.

G.I. Martinković prodaje jedno gradilišteM. J. Saiću i njezinoj kćeri ViktorijiPraunsperger.

Juraj Martinković kupuje od općinegradilište i preprodaje ga PetruPraunspergeru.

Janko Be(??) založi Franji (??), koju kasnijekupi Petar Praunsperger.

Janko Tunković založi svoju zemlju JožefuŠufflaju.

Dijele baštinu.

Zamjenjuju zemljišta.

M. Saić potvrđuje da je do svoje strineMarije Julijane Saić preuzeo pisma koja seodnose na porodicu Saić.

F. Praunsperger prodaje komad vinogradaI. (??) Bišćanu.

Popis izvora:

1. Strohal, Rudolf, Samobor od g. 1555. do početka XIX. st. Arhiv Odbora za narodni život iobičaje, sign. SZ 191, str. 22.

2. Obitelj Praunsperger. Hrvatski državni arhiv, sign. 759., 1. kutija3. Obitelj Praunsperger-Saić. Samoborski muzej (bez sign.).4. Zbornik za narodni život i običaje, Zagreb 1911., knj. 16.; Zbornik, Zagreb 1915., knj. 20.;

Zbornik, Zagreb 1918., knj. 33.; Zbornik, Zagreb 1930., knj. 27.; Zbornik, Zagreb 1934., knj. 39., sv.II.; Zbornik, Zagreb 1936., knj. 30., sv. II.

Popis literature:

1. Durrigl, Marija-Ana, Fatović-Ferenčić, Stella, Rudolf Strohal kao istraživač glagoljskihmedicinskih tekstova. Acta facultatis medicae fluminensis, 1.-2. (2000.).

2. Enciklopedija Jugoslavije, sv. IV. (Maklj-Put). Zagreb, 1965.3. Enciklopedija Jugoslavije, sv. VIII. (Srbija-Ž). Zagreb 1971.4. Lang, Milan, Samobor: narodni život i običaji. Samobor 1992. (reprint).

92

D. Vojak: O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti... - KAJ, XXXVII, Zagreb 6 (2004)

5. Milinović, Ante, Domicilna i socijalna struktura samoborskog pučanstva. Kaj, br. 5.-6.(1996.).

6. Radić Antun, Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnome životu. Zagreb 1997.7. Samobor (urednik Stjepan Orešković). Zagreb 1943.8. Samobor u prošlosti i sadašnjosti (urednik Dane Sijan). Zagreb 1971.9. Spomen-spis povodom obilježavanja stogodišnjice postojanja i rada Odbora za narodni ži-

vot i običaje južnih Slavena u sastavu Jugoslavenske akademije 1888.-1988. Zagreb 1988.10. Šercer, Marija, Zbirka oružja Milana pl. Praunspergera u hrvatskom povijesnom muzeju.

Muzeologija, 32. (1995.).11. Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.-1945. Zagreb 1997.12. Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925.- 1925.

Zagreb, 1990. (reprint).

RUDOLF STROHAL'S UNPUBLISHED PAPER ON SAMOBOR'S HISTORVDATING FROM 1555 TILI THE BEGINNING OF THE 19TH CENTUR7

By Danijel Vojak, Bregana

Summary

The paper gives an analysis of Strohal's contribution to studies on Samobor's historybased on his relevant work on the said subject. As a contributor with Odbor za narodniživot i običaje južnih Slavena (The Committee for Folk Life and Customs of South Slavs)he wrote a short paper on Samobor's history datingfrom the middle of the 16th centuryup to the beginning of the 19th century. Today this work is kept with the manuscript col-lection of Odbor za narodni život i običaje. In his work Strohal analyzed 119 documentsthat are kept as part of the Acta croatica archive fund in the Croatian State Archives andin the fund of the Samobor Praunsperger nobility. His work is mostly aimed at analyzingSamobor's social life, as for instance the activities of the dergy, justice and bureaucracy,language and school development.

Due to its good analysis of Samobor's social life in the period from the 16th to the 19thcenturies, Strohal's work may be placed alongside similar works written by Milan Lang andVjekoslav Noršič.

93