Sveučilište u Zadru

KULTURNA BAŠTINA, NGO SEKTOR I CULTURAL PLANNING

Festivalski turizam na kulturnim spomenicima u Puli u kontekstu teorija lokalnog i

regionalnog razvoja u sociologiji

Esej za doktorski studij Sociologije lokalnog i regionalnog razvoja

Joshua Kalčić, mag. soc./mag. croat.

UVOD

Festivalska dogaĎanja od pamtivijeka su bila nezaobilazna i izrazito bitna za svaku

sredinu. U svom osnovnom obliku nepromijenjeno su poznata diljem svijeta, te u svim

vremenskim razdobljima. Opće poveznice kao i mnogi aspekti festivalskih i sličnih dogaĎanja

proučavaju se različitim pristupima u kontekstu različitih znanosti i disciplina već duţi niz

godina, no kako primjećuje Getz (2010.) negativni aspekti festivala i festivalskog turizma

predstavljaju nedovoljno istraţenu liniju istraţivanja – i to sasvim novijeg datuma.

Tradicionalno, u Istri i diljem hrvatske jadranske obale festivalska dogaĎanja odvijala

su se uglavnom jednom godišnje, na dan sveca zaštitnika dotičnog mjesta. U novije vrijeme,

svjedoci smo sve većeg broja festivalskih dogaĎanja raznih vrsta, kako u domaćoj, tako i u

stranoj organizaciji. DogaĎanja koja se nerijetko terminski preklapaju, brojnošću opterećuju

infrastrukturu ili jednostavno neodgovarajućom organizacijom stvaraju brojne probleme

domicilnom stanovništvu. U najnovije vrijeme, većina se festivala Pule i okolice odrţava na

spomenicima kulture, od amfiteatra Arena preko raznih tvrĎava kojih u okolici ima u izobilju,

pa sve do bivše vojarne "Karlo Rojc". Ljudi koji se bave organizacijom TZV. "evenata" u

dotičnim prostorima često su isti oni koji se bave i očuvanjem istih, te ulaţu ogromne napore

u te izrazito zapuštene, devastirane, nerijetko derutne ili čak opasne objekte. Entuzijazam,

ljubav, energija, novac i vrijeme koje ulaţu u obnovu za svaku je pohvalu, dok konkretna

pomoć od mjerodavnih institucija izostaje, osim nevoljkog izdavanja dozvola nakon godina

usrdnih molbi.

U sklopu doktorskog studija Sociologije lokalnog i regionalnog razvoja, tri se teme

ukrštaju na temi festivala u Puli: organiziranje u nevladine organizacije, festivalski turizam i

kulturno planiranje u urbanizmu. Iz tog razloga čini se prikladnim napisati esej, te ću nastojati

pozabaviti se ovim problemima i rasvijetliti neke nejasnoće proizašle iz često proturječnih

tvrdnji u medijima, odnosno odgovoriti na odreĎen broj neodgovorenih pitanja koja se

nameću sama od sebe u ovom kontekstu.

FLORIDIN KONCEPT KREATIVNE KLASE I PULSKA SITUACIJA

U knjizi "The rise of the creative class" Florida (2002) opisuje 30% američke

populacije koja radi neku vrstu kreativnog posla i razvoj tzv. "kreativne industrije". Od

umjetnosti, dizajna, preko kompjutorskih programa i igrica, glazbe i filma sve do odjela ideja

i razvoja u raznim tvrtkama. Trećina zaposlenih u Americi su, dakle, zaposleni na kreativnim

poslovima, dok Hrvatska isti postotak, trećinu svog BDP-a bazira na turizmu. Zanimljiv

podatak, koji upućuje na cijeli niz potencijalnih sličnosti te budi znanstveni interes. Naţalost,

pripadnika kreativne klase prema Floridinom konceptu u Puli ima neusporedivo manje,

odnosno oni koji i postoje moraju se snalaziti na razne načine kako bi i dalje radili ono što

vole i najbolje znaju. Naţalost, situaciju u cijeloj Hrvatskoj moguće je sumirati na sljedeći

način: umjesto da se cijeni kreativnost i individualnost koje je identificirao Florida, cijeni se

podloţnost, spremnost na ţrtvu i odricanje, spremnost na rad izvan radnog vremena,

neodlazak na odmor ili bolovanje, te slijepo slušanje uprave i šutke podnošenje kritike kada se

ispostavi da su odluke iste uprave bile pogrešne.

U takvom, zapravo administracijsko-organizacijskom kapitalizmu koji je, napominje

Florida, u Americi bio prisutan u 50-tim godinama, oslikava se i trajanje tranzicije unatoč

tomu što se nerijetko proglašava njezin kraj usporedbom nejasnih parametara koji ništa ne

pokazuju ili sa drugim zemljama u tranziciji. U Hrvatskoj, a pogotovo u Puli kreativnost ne

samo da se ne cijeni već se često i podcjenjuje, odnosno kreativce se po odraĎenom poslu

tapša po ramenu i hvali, ali isplata kasni ili se čak moraju boriti za zaraĎeni novac. Još je veći

problem što čak i ako osvoje i publiku i kritiku, pa i neku konkretnu nagradu za svoj rad,

svejedno ne postoji kontinuitet angaţmana, odnosno ostaju nezavisni umjetnici koji moraju

čak i dugo čekati na idući angaţman. Za razliku od Floridinih "kreativaca" kod kojih je često

putovanje zbog novog angaţmana prva i osnovna osobina profila, hrvatski imaju tek neznatnu

mobilnost, a pulski gotovo nikakvu – te se s time potencijalni broj mogućih angaţmana

smanjuje do zanemarivosti. Na pitanje jednoj pripadnici grupe umjetnika koja je izrazito

hvaljena za maštovito ureĎenje hostela "Pipištrel" na rivi u centru grada: "Jesu li uslijedili

novi angaţmani, nakon tog, očito izrazito uspješnog?" odgovor je, i to sasvim ozbiljan, bez

ironije, čak s iznenaĎenjem glasio: "Ne još. Pa kad, to je bilo tek preklani..."

U takvoj situaciji ne postoji sigurnost, te se kreativci silom prilika okreću drugim

izvorima zarade. Kako čak i tradicionalni načini financiranja poput sponzorstva kasne i po

nekoliko mjeseci, kreativci se sve češće ujedinjuju u NGO i nastoje dobiti sredstva od grada,

ţupanije ili drţave, te u novije vrijeme i od fondova Europske unije. Problem je što NGO

sektor pravno i ekonomski, iako ima dodirnih točaka, nije "kreativni sektor" i pravila koja tu

vrijede nisu pravila kreativne industrije niti tzv. slobodnjačkog odnosno "freelance"

kreativnog sektora1. Tu prvenstveno mislim na problem zaraĎivanja novca. Kreativci ţele biti

plaćeni za svoj rad, dok su NGO udruge po samoj svojoj definiciji neprofitne, te je stoga

način na koji funkcioniraju u ovoj drţavi na samoj ivici legalnosti, u klasičnoj "sivoj zoni".

Tom se problemu nastoji doskočiti na razne načine, najčešće rastezanjem pojmova, pa se

svašta trpa pod "kulturu", pogotovo ono što tu ne spada, te se (upravo zbog nepostojanja bilo

kakve kulturne ili kreativne industrije) prikupljanjem sredstava kroz udruge nastoji isplatiti

naknade za rad kreativcima. Naţalost, tu dolazi i do razvoja nejasnog pojma "kulturni

djelatnik" ili češće čak "kulturnjak" koji se koriste sasvim paušalno iako svi misle da točno

znaju što pod time podrazumijevaju, no pregledom tekstova europske regulative, pogotovo po

pitanju europskih fondova, primijetio sam da postoji europski, a moţda i svjetski trend

"kulturiziranja" bilo kakve kreativnosti, što je zanimljiv fenomen. Teoretičari zavjere bi

sigurno rekli da se to čini sa svrhom kontrole originalnih mislioca, kreativaca koji su po svim

svojim obiljeţjima oduvijek bili nosioci progresivnih, nerijetko revolucionarnih ideja, a sada

postaju glavni akteri tradicionalno konzervativne Europe2 i kompletne europeizacije društva. I

dok se nekad pod kulturom koju treba sačuvati podrazumijevalo povijesne spomenike, danas i

mladi i stari3 njih devastiraju, a za neke se nitko ni ne brine - pušta ih se da propadnu; dok se

kulturom koju treba financirati smatra punk-koncert u kojem se, primjerice, poziva na

ubijanje policije, političara i svećenstva. Zanimljiv obrat.

1 Čak i u literaturi postoji jasna distinkcija, te se razlika izmeĎu "kreativne" i "kulturne" industrije definira na

sljedeći način: "...kada govorimo o kulturnim industrijama, govorimo o onima koje obuhvaćaju proizvodnju

simboličkih dobara (filmova, glazbe, knjiga, TV programa, itd.), njihovu reprodukciju i distribuciju i to

ponajprije putem korištnjea novih (informacijsko-komunikacijskih) tehnologija (Hesmondhalgh, 2002, 2007,

prema Primorac, 2012). Kulturne industrije odlikuje brzi rast uz kontinuiranu promjenu kulturne proizvodnje i

potrošnje, to se odraţava na promjenama kulturnih vrijednosti i identiteta." Dok, "s druge strane termin

'kreativne industrije' prvi je put upotrijebljen 1994. u Australiji u dokumentu Creative Nation (Commonwealth

Department of Cummunications and the Arts, 1994). Neki ga autori/ce sagledavaju kao 'jasno proširivanje

termina kulturne industrije uključivanjem novih tehnologija (multimedije, softvera, itd.)' (Ratzenböck i dr.

2004:10 prema isto), meĎutim takvo čisto tehničko objašnjenje nije prikladno jer je riječ o konceptualnom

prijelazu od fokusa na kulturu prema prilično širokom i ponekad nejasno definiranom pojmu kreativnosti." U

nastavku dodaje da je velika zasluga za promociju samog koncepta kreativnih industrija laburističkog projekta

Cool Britannia, te da često citiranja definicija Odjela za kulturu, medije i sport (2003) glasi: "one industrije koje

imaju svoj izvor u individualnoj kreativnosti, sposobnostima i talentu i koje imaju potencijale za stvaranje

bogatstva i zapošljavanja kroz generiranje i iskorištavanje intelektualnog vlasništva". Dodaje i da, ako obratimo

pozornost na same termine poput "iskorištavanja" i "generiranja", uočavamo fokus na instrumentalizaciji kulture

i kreativnosti.

2 Poznat je fenomen da, kroz godine, unatoč tomu što su u europskim drţavama uglavnom na vlasti bili

socijaldemokrati, u EU parlamentu desnica je imala prevlast.

3 U intervjuima se često spominje da su ljudi krali ograde, ali i kamenje i druge predmete sa tvrĎava i ugraĎivali

ih, primjerice u vlastite kuće.

Naţalost, ne samo kulturna i kreativna "industrija", već i upotreba kulturne baštine za

potrebe stvaranja novih vrijednosti je još u povojima, i ima tu još puno posla oko stvaranja

zadovoljavajuće povoljne klime unutar same administracije, odnosno kategorije koja se u

literaturi naziva policy makers, jer, prema riječima intervjuiranih ljudi koji se bave razvojem

kapitalizacije kulturne baštine, upravo je dobivanje raznih dozvola najveći problem, i to ne

zbog realnih problema poput straha od šteta na kulturnim dobrima, već zbog sporosti i

nesigurnosti. Prema njihovim riječima, "administrativna šutnja" je u Istri najveći neprijatelj

razvoja.

KULTURNA STRATEGIJA HRVATSKE, ISTRE I PULE

Postoje ocjene u znanstvenim istraţivanjima kulture (Kalčić, 2012.) da je pogrešno

smatrati kulturu grada Pule dijelom istarske kulture. TakoĎer, drţati Pulu dijelom hrvatske

kulture teško je znanstveno dokazivo. Pula je, naime, izrazito specifičan mikrokozmos koji se

stoljećima, kao vojna luka razine Trsta i Boke Kotorske, razvijao u internacionalnom

multikulturalnom kontekstu koji je ne samo nespojiv već ponekad u izravnom sukobu sa

svehrvatskim kontekstom. Dokaza za to ima napretek, ali ne treba prilikom razvoja takvog

diskursa zaboraviti da u kontekstu strategije kulture i razvoja, Pula je administrativni dio

Republike Hrvatske i Istarske ţupanije i kao takva nuţno spada pod kulturnu strategiju obje

administrativne središnjice. No, čak i sasvim usputnom kratkom analizom kulturne strategije

Republike Hrvatske na jednoj, odnosno Istarske ţupanije te Grada Pule na drugoj strani,

razlika u stilu, formi i sadrţaju prije upućuje da se ne radi o istom tipu dokumenta nego na

ikakve sličnosti. Hrvatska kulturna strategija obiluje znanstvenim i stručnim podacima,

definicijama pojmova, objašnjenjima, kategorizacijama, idejama, utemeljenim procjenama i

strateškim ciljevima, a jezik kojim je pisana jasan je i čitak iako visoko stručan, dok je jezik

ovih potonjih prilično nestručan, pun pravopisnih i gramatičkih pogreški pa čak i

neadekvatnih izraza i upotreba, no toliko zakučast da su obje strategije na granici čitljivosti, te

formalno, sadrţajno i administrativno jednostavno - neupotrebljive.

Fasciniraju podaci o samom donošenju Istarske kulturne strategije, prema kojima

ispada da se izradi pristupilo neobično ozbiljno i da je koordinirani rad 8 timova iz različitih

branši koji su dijelom ili utječu na kulturu u Istri uistinu respektabilan broj stručnjaka koji su

mogli donijeti strategiju za kudikamo veće geografsko područje, odnosno riješiti i

kompliciranije probleme. Kako je period predviĎen za ostvarenje dotične strategije već pri

kraju (donesena je 2009. godine za petogodišnji period) evaluacija provedenog mogla bi

započeti. Ali, osim nesuvislih izjava u medijima "kako je, ako ne sve, onda velika većina

ciljeva ostvarena", uvjeren sam da je nemoguće konkretno procijeniti što je i kako učinjeno,

ako se prati tekst strategije i usporedi sa empirijski prikupljenim podacima. Naime, kako je na

predavanju u sklopu doktorskog studija lokalnog i regionalnog razvoja primijetio i profesor

Katunarić, često moderne deklaracije, tzv. "ključni dokumenti" pa tako i Istarska kulturna

strategija, pate od iste bolesti: potreba za odreĎenim stupnjem generalizacije vodi u nizanje

nesuvislih izjava o nejasnim formulacijama punih nedefiniranih termina i čak sasvim

pogrešno upotrijebljenih pojmova. No, unatoč ovom točnom, ali više formalističkom

shvaćanju, veći problem dotične strategije su paušalne izjave koje nemaju značenje, odnosno

moţda su jasne onima koji su ih pisali, ali ne i običnom graĎaninu kojem je tekst strategije,

nadam se, namijenjen. Već od prve stranice, neshvatljivi, upravo lirski navodi poput: "...ključna

je težnja kulture Istre – živjeti kulturu kako bismo živjeli sebe, svoju prošlost i vlastito viđenje budućnosti." daju

naslutiti o kakvoj se vrsti dokumenta radi. Kasnije izjave u sasvim ozbiljnom kontekstu

konkretnih ciljeva strategije, poput: "Postoji prostor za unapreĎenje kulturnih odnosa,

socijalizaciju talijanske kulture, socijalizaciju talijanskog jezika, knjiţevnosti, likovne i drugih

umjetnosti." - nepoznavanjem definicije pojma socijalizacija ostavljaju čak i prosječnog

studenta prve godine sociologije u najmanju ruku zbunjenim.

Donekle iznenaĎuje korištenje definicija kulture Raymonda Williamsa (1958.) kao

uopće jednog od tek dva autora koje se navodi u strategiji (umjesto nekako prikladnijeg

Kroebera ili moţda nekog domaćeg, primjerice Kalea ili Skledara), no ime ovog autora često

se provlači i kroz proklamacije Europske komisije i pravila koja se mora poštovati prilikom

traţenja novca iz europskih fondova. Na potonjima se očito bazira cijeli tekst, iako su po stilu

i jeziku pravila zapravo čisto administrativna, nikako strateška ili deklarativna, što puno

govori o izradi strategije. Umjesto korištenja konkretnih rezultata znanstvenih istraţivanja ili

barem izvora koji spajaju kulturu, kulturnu djelatnost i teorije razvoja (poput, jasno, Hrvatske

kulturne strategije), autori strategije sasvim su egocentrično i paušalno procijenili postojeće

stanje navodeći:

"Nacrt Istarske kulturne strategije sačinila je skupina kulturnih djelatnika koji su utvrdili stanje u

postojećim djelatnostima i potrebama u kulturnom sektoru i na temelju toga odredili prioritete, ključne

smjernice djelovanja i raspodjelu temeljnih resursa Istarske županije."

- no naţalost bez ikakvih znanstvenih ili stručnih radova, samo na temelju osobnih procjena,

predodţbi i partikularnih interesa. Na ţalost po sociologiju kao struku, kolega Mišković na

samom kraju teksta navodi čak i sasvim apsurdnu rečenicu:

"Institucionalizaciju razumijemo kao proces putem kojega određeni koncept, socijalna uloga,

vrijednost, norma ili način ponašanja postaje dijelom socijalnog sustava ili društva kao običaj ili norma tog

sustava."

Čini se da prema kolegi Miškoviću: kroz institucionalizaciju norma postaje - normom?

Ova izjava je očito ispod nivoa, no da je barem jedina, jer već u idućoj rečenici navodi: "Pri

tome nam nije toliko vaţno je li riječ o nematerijalnoj ili materijalnoj institucionalizaciji (npr.

kroz stvaranje odreĎene ustanove)." Paušalnim uvoĎenjem u strategiju pojmova poput

"materijalna i nematerijalna institucionalizacija", bez uopće ikakvog pojašnjenja, kolega

Mišković "dodiruje Olimp" kamuflaţe i nemuštosti teksta. Umjesto da se pojmovi

pojednostavljuju, objašnjavaju i raščlanjuju, da se ukazuje na izvore gdje bi pojedini čitatelj

mogao otkriti o čemu se radi, kolega koristi izraze koji ne samo da neupućenima nemaju

nikakvog konkretnog smisla, već ih i zbunjuju u običnom nastojanju da shvate cijelu

strategiju.

Brojne pravopisne, stilske i gramatičke pogreške nije potrebno posebno navoditi, jer je

sadrţaj ono što je bitno u ovakvom dokumentu, a sadrţaj je u najmanju ruku manjkav i

formalno pogrešno sročen. Dovoljan je tek kratak uvid u, primjerice, dokument Europa 2020,

ili običnu strategiju razvoja turizma u Salzburgu da se vidi kako su upravo potpuno

nedefinirani ciljevi najveća manjkavost Istarske kulturne strategije. Na primjer, rečenica u

tekstu s podnaslovom "Glazbena umjetnost": "glazba je u Istri nedovoljno razvijena i tu treba

nešto poduzeti" je jednostavno nedostojna jednog ovakvog, ozbiljnog sluţbenog dokumenta,

ali sasvim precizno pokazuje stanje duha zaposlenih u institucijama u Istri. Cronyizam i

nepotizam, kao i sektaško ponašanje IDS-a (tko nije s nama, protiv nas je jer mi smo

"izabrani") više nisu kuloarske priče, već direktan, manifestan modus operandi kojeg se više

ni ne nastoji sakriti. "Ciljevi" definirani u strategiji svode se na nejasne formulacije: "trebalo

bi", "nedostaje", "teţiti", itd. bez ikakve konkretnije razrade, bez uopće konkretnijih

informacija, a kamoli podataka.

Nekoliko sasvim konkretnih, najekstremnijih primjera za ilustraciju:

U strategiji se kao uspješne "zvijezde vodilje" istarske kulture navode primjerice

festivali "Histria Festival" i "Motovun film festival". Prvi je naprasno ugašen, a svjetske su se

zvijezde javno ţalile na čak godinama neisplaćene honorare, a drugi se, ako je suditi po broju

novinskih napisa o njegovu mogućem gašenju, takoĎer dovodi u pitanje.

Spominje se kako "nezavisna kultura" ne dobiva dovoljno novca - što je paradoksalno,

jer ukoliko prima novac od gradskih, ţupanijskih, drţavnih, regionalnih i europskih

institucija, kako je onda – nezavisna?! Vrlo je lako dokučiti i ovaj misterij: ukoliko se zna da

je velik broj uključenih u projekt zapravo iz NGO sektora, da je i sam kolega Mišković kao

koordinator projekta izrade nacrta strategije član udruge "Drugo more", stvari postaju malo

jasnije. Naime, jedan priličan broj ljudi iz NGO sektora, čini se, u Puli (pa i u Istri) nametnuo

se vladajućoj stranci kao sasvim "lojalan i podatan kadar". Ti su ljudi proglašeni "kulturnim

djelatnicima" iako za to ne postoji nikakva osnova, jer se najčešće ne radi o profesionalcima u

kulturi, već o priučenim, sa obrazovanjem iz sasvim drugih branši ili čak formalno

neobrazovanim ljudima kojima, igrom slučaja ili drugim kanalima projekti upitne vrijednosti

prolaze na gradskim i ţupanijskim natječajima, odnosno ponekad i kod stranih fondacija.

Tragikomična formulacija "OCD" za "organizacije civilnog društva4" upućuje na činjenicu da

profesionalni sociolozi zaposleni na fakultetima ne primjećuju da koriste DSM kraticu za

"opsesivno-kompulzivni poremećaj" umjesto uobičajenog NGO (ili NVO) – "ne-vladine

udruge". Naţalost, kratica SPIN za "Studentski poduzetnički inkubator" Ekonomskog

fakulteta u Puli na jednak način nasmijava, ali sociologu pokazuje i stanje svijesti svih

povezanih aktera na dotičnoj sceni.

Istarskoj kulturnoj strategiji navodi se da postoji "potreba za edukacijom publike jer

ona 'ne prepoznaje vrijednost' kulturnih sadrţaja koje su joj ponuĎene" – dok upućeni znaju

4 Slijedom ove, u najmanju ruku "simpatične" formulacije OCD potraţio sam u znanstvenim i stručnim radovima

više informacija o pojmu "civilno društvo". Bez ulaţenja u kritičke opservacije na teorijske, filozofsko-

sociološke temelje odnosno značenje i konotacije samog pojma i njegove upotrebe, iznenadila me činjenica da se

taj pojam ponavlja i nekritički koristi, odnosno da nitko nije primijetio, ako već prevodimo s engleskog jezika,

da bi precizan prijevod glasio: "graĎansko društvo" (kao primjerice: civil war – "graĎanski rat", nikako "civilni

rat", jer u hrvatskom jeziku "civil" označava osobu koja "nije uniformirana" u vojnom kontekstu. Drugi primjeri

su civil disobedience – "graĎanski neposluh", civil liberties – "graĎanske slobode", itd.). Nadalje, ako je NGO na

engleskom jeziku usvojen izraz za nevladine organizacije, onda bi na hrvatskom, u nedostatku boljeg, NVO bio

bukvalan, točan prijevod skraćenice. Pogrešnih, "papagajskih prijenosa" kroatiziranih stranih riječi ima cijeli niz

u mnogim sociološkim radovima, dovoljno da zasluţuju vlastito istraţivanje u kontekstu hrvatske kulture, no

prijevod Mirele Landsman-Vinković Reese-Schäferova predavanja "Civilno društvo i demokracija" sadrţava još

jednu činjenicu koja, čini se, potvrĎuje izneseno. Naime, Reese-Schäfer navodi da se: "pojam razvio kod

Gramscijeva nastojanja da odijeli pojam società borghese od società civile, te je drugom dodijelio pozitivnu

funkciju kojoj je on teţio. Kasnije su njegovi njemački prevoditelji zaključili da 'posve sigurno nije ţelio veličati

graĎansko društvo u hegelijanskom smislu te su se odlučili za umjetno stvorenu riječ Zivilgesellschaft'." Te

nastavlja kako je kasnije Habermas u definiranju pojma nastavio ovaj odmak od marxizma. No, ukoliko osoba

poznaje talijanski jezik, za da je UPRAVO borghese "civil", dok je civile upravo "uglaĎen, graĎanski", kao

pridjev, odnosno "graĎanin" kao imenica. Ukoliko se prisjetimo marksističkog pojma "burţoazije" kao suprotnog

od "proletarijata", stvari postaju još zanimljivije. Slijedeći istu logiku, ispada da bi pravi naziv moţda čak bio

upravo "društvo proletarijata". No, onaj tko poznaje njemački jezik i kulturu takoĎer zna da je izraz der Prolet

sličan našem uvredljivom izrazu "seljačina" i da kao takav sadrţi izrazito pejorativne konotacije kojih bi se

njemački prevoditelji sigurno libili. Moţda baš u tome leţi problem, napose jer u engleskom distinkcija

civilno/graĎansko ne postoji.

da se zapravo radi o garnituri ljudi koji poduprti politikom serviraju svoje vlastite projekte

publici koja ih ignorira ili čak s gnušanjem odbija. Nevjerojatan je sociološki fenomen da se

za nisku kvalitetu odreĎenog kulturnog sadrţaja okrivi - nezainteresirana publika! To

neodoljivo podsjeća na Staljinizam, odnosno toga nema čak niti u teatru apsurda. No,

mentalitet kojeg je cronyizmom, nepotizmom i politikom "pranja mozga vlastitih članova"

stvorila IDS-ova vlast uspio je iznjedriti i ovakve formulacije u samom tekstu kulturne

strategije.

Nadalje, navodi se na primjer da je stanje u izdavaštvu knjiga, za razliku od drugih

sektora kulture koje prepoznaje Strategija, i više nego zadovoljavajuće, a ne navodi se na koje

se konkretno izdavaštvo to odnosi. Bio bi to jako zanimljiv podatak jer je suprotan svim

indikatorima o stanju u izdavaštvu na nivou drţave. TakoĎer, jednostavnom analizom

diskursa vidi se da: za skoro svaki problem – tu je rješenje u obliku fondova Europske Unije.

U tom se smislu često spominje i potreba za "umreţavanjem" institucija i pojedinaca, no

nigdje se ne pojašnjava što to konkretno znači. Administrativno? Novčano? Ljudstvom?

Informacijsko-komunikacijski? Mogućnosti je pregršt, a Strategija ne nudi nikakav konkretan

odgovor. Citat definicije umreţavanja ilustracije radi:

"Umrežavanje smo naveli kao jedan od oblika organizacije društvenih odnosa. Za umrežavanje je

karakteristično uspostavljanje odnosa koji se temelje na jednoj ili nekoliko varijabli koje potiču međuovisnost.

Te varijable mogu biti vrijednosti, ideje, vizije, poslovni interes, itd. Mreže počivaju na akterima i njihovim

odnosima. Aktere možemo smatrati čvorištima, a odnose koje razvijaju vezama. Na taj način uspostavlja se

struktura koja omogućuje utilitarizaciju komplementarne snage pojedinačnih aktera. U Istri se umrežavanjem

aktera u kulturi – pučkih otvorenih učilišta koja prikazuju filmove i kazališne predstave, knjižnica, muzeja,

udruga… – može postići jako puno na unapređenju kulturne ponude, ali i na racionalizaciji korištenja resursa.

Logika mreže dominira tematskim područjem koje smo nazvali Umrežavanje, ali i sljedećim tematskim

područjem koje smo nazvali Institucionalizacija. Umrežavanje se ovdje odnosi na suradnju aktera u kulturi koji

stvaranjem mrežnih organizacijskih oblika mogu lakše pristupiti različitim sadržajima i dijeliti ih, mogu

zajednički organizirati programske djelatnosti (istraživanja, produkciju, promociju), ojačati pregovaračku

poziciju prema drugim sektorima, prema sponzorima i medijima te znatno unaprijediti kulturnu ponudu u

sredinama u kojima djeluju. Umrežavanje se također odnosi i na umrežavanje proizvoda kulturnih aktera,

rezultata istraživanja i prikupljanja podataka organiziranih u baze podataka, bilo da je riječ o specijalističkim

bazama podataka koje trebaju olakšati istraživanja, bilo da je riječ o servisima koji imaju svrhu olakšati

komunikaciju i na taj način doprinijeti unapređenju kulturnih djelatnosti. U tematsku cjelinu koju smo nazvali

Umrežavanje smjestili smo i cilj koji se odnosi na međunarodnu i međusektorsku cjelinu. Međunarodna suradnja

u svim svojim formama nužna je za kulturni razvitak, dok je suradnja kulturnog sektora s ostalim sektorima u

mnogočemu preduvjet opstanka kulturnog sektora, o čemu je već bilo riječi. Umrežavanje je važan

organizacijski instrument kulturne politike, ali valja naglasiti da je pri implementaciji Istarske kulturne

strategije pred Istarskom županijom velik izazov jer većina aktera koji se trebaju umrežiti nije navikla na mrežno

funkcioniranje i nije stimulirana da djeluje putem mreža. Zbog toga će, da bi ovo umrežavanje uspjelo, Istarska

županija morati razviti mehanizme putem kojih će stimulirati aktere da sudjeluju u mreži. Naime, iako će

kulturni akteri zasigurno sami prepoznati vrijednosti umrežavanja, oni se sami neće odlučiti izaći iz

rutiniziranog načina obavljanja poslova ako umrežavanjem neće ostvariti neposrednu korist, odnosno dodanu

vrijednost koja će na njih djelovati poticajno. Posebno složen posao bit će koordinacija ove aktivnosti jer

uključuje aktere različitih institucionalnih oblika (ustanove, udruge, lokalnu samoupravu) koji imaju posve

različite interese."

Kako se vidi i iz navedenog citata, u Istarskoj kulturnoj strategiji se niti jedan cilj ne

definira konkretno nego se on uglavnom "odnosi na... (...nešto, primjerice meĎunarodnu

suradnju, itd.)". Nigdje ne stoji ono što bi trebalo stajati u ovakvom dokumentu, informacije

koje omogućavaju graĎanima da prvo i osnovno shvate "kuda plovi ovaj brod", kolokvijalno

rečeno, odnosno kako da doprinesu vlastitoj kulturnoj sceni – osmisle ponašanja, akcije,

pristupe i objašnjenja, pa tek onda pristupiti izradi projekata koji će biti prepoznati i podrţani

kao dio Istarske kulturne strategije. No, na edukaciji za voditelja izrade i provedbu projekata

financiranih iz EU fondova otkrio sam da se pregršt pojmova iz konteksta administrativnih

protokola i formulacija za dodjelu sredstava Europske Unije u pogrešnom kontekstu

jednostavno prepisalo u stranoj verziji, dakle nerijetko bez prijevoda, ili ako se i prevodilo, to

je činjeno paušalno kao i, uostalom, sve drugo. Dakle, umjesto da se u tekstu strategije priča o

konkretnom stanju u kulturi u ţupaniji, te o konkretnim ciljevima kako to poboljšati i

promijeniti; paušalno se opisuje postojeće stanje i iznosi niz generaliziranih "potreba" – bez

planova, ciljeva ili odgovornosti, bez "tko", "kada" i "kako".

Zabrinjava činjenica da se Istarska kulturna strategija ne bazira na dobrom, stručnom

tekstu, onom Hrvatske kulturne strategije nego na administrativnim pojmovima koje koriste

konzultanti za dodjelu sredstava iz fondova EU i činovnici Europske komisije za

pojednostavljenje i uniformnost procedure prilikom dodjele tih sredstava, odnosno uopće

funkcioniranja tijela EU. Prema tekstu strategije čini se da je kultura u Istri svedena na

dobivanje novca iz EU fondova, odnosno stječe se dojam da je cijeli tekst zapravo neka vrsta

"Poopćenog biltena za konkuriranje za sredstva iz fondova EU za promicanje istarske

kulture", bez uzimanja u obzir stvarnih ţelja, aspiracija, planova i potreba istarskog konteksta

na tzv. grassroot nivou – odnosno kod samih graĎana i lokalne zajednice. Dokument pisan na

u duhu teksta NGO-projekta sa dodatkom nekoliko lirskih rečenica i ciljeva toliko općenitih

da više nego kao ikakva strategija, djeluju kao nabrajanje problema u Istarskoj ţupaniji na

nekom neformalnom druţenju.

Nacrt kulturne strategije grada Pule 2014. – 2020.

Nakon kratke usporedbe sa hrvatskom, te kratke analize Istarske kulturne strategije,

osvrnimo se na najnoviju Pulsku, koju je radio isti autor sa istim i/ili drugim suradnicima. Od

samog početka, očit je sasvim drukčiji, daleko konkretniji format od ţupanijske strategije što

je u najmanju ruku iznenaĎujuće. Zaključiti da su autori malo "sazreli" pa sad pišu kvalitetnije

strategije moţda zvuči cinično, no tom dojmu se teško oteti usprkos svim šokantnim

reperkusijama koje takav zaključak za sobom povlači. No ono što nasmijava je elementarno

nepoznavanje situacije u gradu Puli, odnosno, izmeĎu ostalog, pompozan tekst o potrebi

osnivanja "Upravnog odjela za kulturu grada Pule" oko kojeg se dalje gradi cijeli tekst.

Naime, Upravni odjel za kulturu grada Pule ukinut je 2010. godine i prebačen u

jedinstveni "Odjel za društvene djelatnosti" (koji još čine i bivši Odjel za odgoj, obrazovanje,

sport i tehničku kulturu te onaj socijalne skrbi i zdravstva) nakon povlačenja kontroverzne

Klare Udovičić, pročelnice odjela, a povodom raznih skandala, napose onog zataškanog o

namještenom natječaju za upravitelja multimedijskog centra u bivšoj vojarni "Karlo Rojc". Uz

glasno prosvjedovanje kulturnih djelatnika i drugih zainteresiranih kao i običnih graĎana,

gradska vlast je mirno i u tišini provela ovu neshvatljivu odluku - prema mišljenju mnogih

intervjuiranih - da bi sakrila "mutna posla" u kulturi i omogućila svojevrstan "novi početak"

nekoliko godina kasnije. Djeluje šaljivo čitati novi nacrt kulturne strategije grada Pule za

2014. u kojoj se kao najhitniji i najvaţniji cilj navodi upravo – osnivanje dotičnog Upravnog

odjela. Nadalje, navodi se kako će gotovo sve ključne odluke donositi upravo dotični odjel

koji će osnivati vijeća i da sublimiramo bit teksta: "rješavati sve probleme u kulturi koji su

nastali upravo zbog 'nepostojanja' takve institucije." Pitanje se nameće samo od sebe: Kako se

u tek dvije i pol godine uspjelo nagomilati toliko problema (jer se u tekstu često ponavlja da je

situaciju u kulturi jako loša) ako se uzme u obzir da:

je Grad Pula do tada imao Upravni odjel za kulturu koji je bio nadleţan za ova pitanja, te:

nitko nije odgovoran za to i takvo stanje u kulturi "osim svjetske gospodarske krize"?

Smatram da je za potrebe ovog rada sasvim dovoljno rečeno o proklamiranim

vrijednostima vladajuće garniture u Puli i njihovim dosezima, no potrebno je ove i ovakve

odluke, izjave i način djelovanja staviti u konkretan kontekst. Nastojat ću to učiniti kroz

teorijske koncepte "kulturnog planiranja" i "kreativne klase" u sasvim konkretnom kontekstu,

jedinom koji donosi profit: organiziranje festivalskih evenata u spomenicima kulture kroz

NGO sektor.

SPOMENICI KULTURE, KREATIVNA KLASA I KULTURNO PLANIRANJE

Da su bivši stari vojni objekti izrazito prikladni za preinake u različite sadrţaje bilo je

poznato i u 1960-tim godinama, kada je na pulskom rtu "Verudela" nastao tzv. "Klub 33" u

bivšoj austrijskoj vojnoj tvrĎavi u kojoj se danas nalazi pulski morski akvarij. Teško je doći

do podataka tko je i kako odobrio dotičnu preinaku, no taj se trend nastavio, te je obliţnja

tvrĎava preureĎena u drugi klub iznad kojeg se nalazi čuvena "Terasa Verudela", objekt koji

ne samo veličinom već i konceptom nudi jedinstven kulturni doţivljaj turistima, a glazbene i

druge manifestacije desetljećima zabavljaju Puljane i njihove goste. Nedaleko, na "Zlatnim

stijenama" nalazi se i čuvena utvrda "Fort Bourguignon" nekadašnja "Meka" performera,

umjetnika, ali i ljubitelja techno-glazbe, dok se "Fort Casoni Vecchi" (nekada nazivan i

"Monte paradiso" prema breţuljku na kojem se nalazi), nekadašnji centar punk-scene, nalazi

još sjevernije prema centru grada.

Prema popisu "Nacionalne udruge za fortifikacije", takvih vojnih objekata iz prošlih

stoljeća na širem pulskom području ima preko 500, a mnogi su toliko obrasli raslinjem da ih

je nemoguće pronaći čak ni uz pomoć karte. Čak i povijesno, priča o kulturnoj preinaci ovih

objekata, kao i drugih, poput centra za NGO udruge u bivšoj kasarni "Karlo Rojc" koja se

nalazi gotovo u centru grada, izrazito je zanimljiva. Prema informacijama Nacionalne udruge

za fortifikacije, Fort Bourguignon je već na početku 20. stoljeća bio zastario, te time i

otpušten iz vojne sluţbe. Moţemo pretpostaviti da su sličnu sudbinu dijelili i mnogi drugi

objekti, koji je logično već od tada smatrati spomenicima kulture, iako mnogi, naţalost,

takvima nisu prepoznati niti danas. Kako je, konkretno, krenula preinaka u zabavne objekte

nije poznato, jer dokumentacija – ako i postoji, skrivena je u arhivima. No poznato je kako su

dozvolu za rad, u novije vrijeme, dobili Fort Bourguignon, Fort Casoni Vecchi, Fort Monte

Christo u Štinjanu, odnosno nakon velikog broja različitih pretendenata i tvrĎava koju su

preuzeli bikeri iz MC "Twin Horn" na breţuljku Monte Ghiro.

Pioniri "alternativne" (u današnjoj literaturi već nazvanoj kulturnom) preinake bivših

vojnih objekata, bila je grupa "Supercraft" koji su još u 80tima ilegalno ili polu-legalno radili

na tvrĎavi Fort Bourguignon. Prema vlastitim riječima, pristupili su gradskom poglavarstvu i

mjerodavnim institucijama sa dva gotova projekta za dvije tvrĎave, Fort Bourguignon i

tvrĎavu na Velom vrhu, nadajući se da će jednostavnom psihologijom dobiti bar jednu. Tako

je i bilo, te je 1994. Fort Bourguignon sluţbeno postao multimedijalni projekt Supercrafta.

Prije sluţbene dozvole, Supercraft je bio neobično progresivna umjetnička grupa koja je

organizirala razne konceptualne performance po gradu i na tvrĎavi kao i u klubu Uljanik, dok

je, nakon dobivanja dozvole, počela ureĎivati tvrĎavu, obavljati (neinvazivne) graĎevinske

zahvate na interijeru, skupljati rasvjetu i razglasnu opremu, itd. Takve intervencije

nesumnjivo traţe veća ekonomska ulaganja, te je, izjavio je Zlatko Devedţić u intervjuu

davne 1995., uz izloţbe i druge aktivnosti bilo potrebno uvesti i "kulturu šanka", odnosno

zabavni dio programa koji bi isplatio ulaganja.

"Ako je potrebno, svaki event će imati svoj šank! Ma 5 šankova! Jer kakva je vrijednost i najbolje

instalacije ili scenografije, ako ju ljudi vide samo jednom, na otvorenju, i više nitko ne posjeti izložbu, modnu

reviju ili predstavu?! To nema nikakvog smisla! Jalov trud! Ako kulturu mora pratiti nekultura, šank, alkohol i

zabava – učinimo to tako."

Ova rečenica bila je upravo proročka za kulturu grada Pule jednako kao i čuvena

rečenica Hrvoja Šošića u udţbeniku politike i gospodarstva za srednju školu iz 90-tih

(parafraziram): "Hrvatski mali poduzetnik će sa svojim kamiončićem ići ne samo u nabavu ili na dostave,

nego i vikendom sa obitelji na izlet." Crne slutnje su se obistinile u oba slučaja. Naime, na

Bourguignonu su se počeli sve više odigravati samo techno-partyji, sve duţe u noć, sve

posjećeniji, sa sve više droge i kriminala, te sve manje umjetničke komponente. Grupa

Supercraft je, primjerice, raznim izloţbama, prvim laser-showovima pa sve do dovoĎenja

maĎioničara koji je usred techno-partyja u tišini (sa prekinutom glazbom – što je nezamislivo

na takvom dogaĎanju) izvodio magičarske trikove, ili na primjer dijeljenjem besplatnog voća i

sličnim pokušajima nastojala utjecati na svijest o kakvom se objektu i sa kojom namjenom

radi, no posjetitelji su, ţeljni drogirane zabave, najčešće negodovali na ovakva nastojanja. Ti

isti posjetitelji kojima je Supercraft nastojao ponuditi upravo kulturne sadrţaje kroz techno-

partyje, dakle, nakon vikenda plesa i droge često bi kritizirali upravo te, kulturne elemente, u

koje je Supercraft ulagao najviše truda, a veličali drogu i sirovu zabavu, ples do ponekad i

kasnih jutarnjih sati, pa after-partyje, ali najviše "kako smo bili ludi" – što god to, u

odreĎenom kontekstu i trenutku značilo. Ovakvi tračevi, kao i nerijetke intervencije policije

koja je po većim dogaĎanjima morala iz tvrĎave izvlačiti drogirane posjetitelje koji bi stvarali

incidente, primjerice bacali se po podu i vrištali ili gnjavili druge posjetitelje u zaista krajnje

neuračunljivom stanju nerijetko s pjenom na ustima – doveli su do paradoksalne situacije:

uvoĎenjem "kulture šanka" čiji je jedini cilj bio omogućiti edukaciju gotovo Pavlovljevim

uvjetovanim refleksom - stvaranje novih navika i buĎenje ozbiljnijeg interesa za kulturu; cijeli

je projekt izgubio na vrijednosti, te je komercijaliziran i na kraju sasvim sotoniziran kao

narkomanski i "za propalice", što je kulminiralo čuvenom protuustavnom "zabranom

odrţavanja techno-partyja na području grada Pule" (što god to upravno-pravno značilo - šteta

što nije podignuta formalna tuţba, bilo bi zanimljivo vidjeti što bi pravna struka rekla o tome).

Interes Supercrafta, jasno, nije išao u smjeru socijalnog rada već se bavio njihovim primarnim

zadatkom: da tvrĎava što bolje funkcionira, da dogaĎanja budu što bolje organizirana,

kvalitetnija, popraćena sa što više novih tehnologija i umjetničkih instalacija, a i, jasno, što

bolje posjećena. Kako je tvrĎava u ljetnim mjesecima privlačila veliki broj posjetitelja iz

inozemstva, a i zimi su ju posjećivali iz svih dijelova Istre, Rijeke, Zagreba pa i šire, oko

Bourguignona se razvila cijela subkultura koja je rasla ne samo u broju, već i u sve

izraţenijem stilu, jer su se mladi Puljani sve češće počeli izjašnjavati kao: "raveri",

"tehničari", "techno-freakovi", itd. što je donedavno, na sceni kojom dominiraju punkeri,

rockeri i heavy-metalci - bilo jednostavno nezamislivo.

Članovi Supercrafta nisu, dakle, niti educirani pedagozi niti socijalni radnici, oni su

prvo kao umjetnička grupa, a kasnije kao udruga graĎana, unutar vlastitih mogućnosti

upravljali tvrĎavom na najbolji mogući način, odnosno upravo onako kako su predstavili u

(usvojenom) projektu i kako su jedino smatrali ispravnim. Kriviti ih za pojavu droge na

ovakvim eventima bi bilo ravno okrivljavanju organizatora Woodstocka zbog droge i seksa u

rock glazbi, odnosno graniči sa totalno neupućenim i krajnje konzervativnim, desničarskim

rezoniranjem. No, kako sam već naveo, pulskoj administraciji odavno niti ovakve metode

prikupljanja, procesuiranja i upotrebe informacija nisu strane, te je Bourguignonu prvo

ukinuta struja, a kad su uključeni agregati, počelo se raditi na raznim drugim upravnim i

komunalnim zabranama kojima se prvo nastojalo opstruirati, a kasnije i potpuno ugušiti rad

Supercrafta koji se nastojao svim pravnim i medijskim sredstvima oduprijeti represiji.

Kulminacija je bila čak i nasilna, u tvrĎavu su morali provaliti vatrogasci i policija je

deloţirala članove Supercrafta koji su se odlučno borili za tvrĎavu do samog kraja. Ovakav

rasplet cijele situacije ne bi moţda niti toliko zabrinjavao da ne povlači za sobom mnoga

pitanja i paralele sa kasnijim dogaĎajima. Naime, nakon očito uspješnog eksperimenta (?!) sa

tvrĎavom Bourguignon, gradsko je poglavarstvo očito bilo spremno dati priliku i drugim

promotorima na ovoj i drugim tvrĎavama. Prvo su Fort Casoni Vecchi dobili članovi udruge

koja i danas radi na popularizaciji punk-subkulture. No jedini poznatiji, uspješan veći projekt

bio je i ostao "Monte Paradiso festival" koji se i danas odrţava, ali u drugom prostoru

unutarnjeg dvorišta bivše kasarne "Karlo Rojc" gdje se istoimena udruga preselila. U tvrĎavi

Casoni Vecchi, prema dostupnim izvorima, ostaju tek prostorije za vjeţbu raznih glazbenih

sastava i slične, široj javnosti zatvorene aktivnosti koje se mogu smatrati jedino – pomoćnima

u kulturi. Kako je već spomenuto, objekt na Monte Ghiru dobili su bikeri iz MC "Twin Horn"

koji su ga preuredili u klasični bikerski "clubhouse", te se u njemu i oko njega odrţavaju

rock-koncerti i klasična bikerska okupljanja, a prostor je otvoren za javnost.

Najeklatantniji primjeri kulturne preinake vojnih objekata tek slijede, prvo spomenuta

bivša kasarna (vojarna) "Karlo Rojc", ogroman kompleks od preko 16000 m2 u centru grada;

tzv. "Monumenti", takoĎer izrazito velik vojni objekt na obali pulskog zaljeva u kojem su se

odrţavali razni techno-partyji, ali i moto susreti i druge manifestacije; te Štinjanska tvrĎava

"Fort Monte Christo" – trenutno najpoznatiji objekt na kojem se odrţavaju najveće

(najmasovnije) manifestacije festivalskog turizma u ovom dijelu Europe.

DogaĎaji vezani za centra Karlo Rojc primjer su kako licemjerno funkcionira gradska

vlast. Točni podaci nisu poznati, jer se administracija vrlo vješto provlačila u davanju

konkretnih izjava i podataka o namjeni, stanju i budućnosti tadašnjeg "multimedijalnog

centra". Voditelj odrţavanja bio je stanoviti Slobodan "Bato" Praštalo, poznati pulski

promotor rocka, dotadašnji najmoprimac rock-cluba "Uljanik" koji je osobno zasluţan za

omogućavanje odrţavanja najnevjerojatnijih koncerata koji su nerijetko završavali u minusu

ili se "pokrivali zaradom od šanka". Naime, bez obzira na ekonomsku računicu, dozvoljavao

je raznim promotorima, organizatorima koncerata da dovedu velika svjetska imena ili sasvim

nepoznate alternativne grupe koje su smatrali zanimljivim, kvalitetnim i vrijednim nastupa u

Uljaniku. Takvih promotora danas više nema, a pitanje je hoće li ih biti, no dolaskom u Rojc

njegova uloga i pristup se dijametralno suprotno mijenjaju. Obećavanje i mešetarenje sa

prostorima u Rojcu (koji su višestruko zanimljivi raznim akterima, kako sportskim

klubovima, tako glazbenicima, kreativcima, umjetnicima pa sve do nacionalnih i zdravstvenih

udruga. "Svi su oni u jednom trenutku navalili na Rojc" - kako je jednom izjavio, "i htjeli prostor.")

dovelo je do opće pomutnje i različitih drugih problema u kojem se našao pulski kulturni,

kreativni i NGO sektor. Prvo se prostor nije mogao legalno dobiti, pa su se neki bespravno

uselili u prostore, pa su neki drugi legalno dobili te iste ili druge prostore, pa su traţili

zamjenske, da bi se u jednom trenutku za mnoge situacija u Rojcu svela na pogrešne

informacije u dokumentaciji u odnosu na faktičko stanje na terenu. Otprilike kada se počelo

rješavati zavrzlamu, Praštalo je naglo preminuo, a gradski ured za kulturu objavljuje natječaj

za voditelja Rojca, funkciju koju je do tada navodno obnašao lokalni umjetnik Eros Čakić, no

od njega niti jedan od ispitanih posjetitelja u Rojcu nikad nije dobio nikakav suvisli odgovor.

I osobno sam u to vrijeme tamo boravio svakodnevno i bezuspješno nastojao dobiti prostor za

glazbeni studio, te me je upravo takva, krajnje nejasna situacija navela na istraţivanje odnosa

i veza u i oko Rojca.

U spomenutom natječaju za voditelja Rojca stajalo je da se radi o pripravniku (?! Za

gradski objekt od gotovo 17000 m2 u kojem djeluje preko 100 udruga?!) ureda za kulturu

grada Pule, i da je uvjet završen trogodišnji prvostupanjski studij. Preko 20 interesenata se

prepoznalo u traţenim uvjetima i prijavilo na natječaj. Većina nije niti pozvana na testiranje,

što im prema uvjetima natječaja uskraćuje pravo na ţalbu, a na kućnu im je adresu stigla

obavijest sljedećeg sadrţaja: "Ne udovoljavate traženim uvjetima o stručnoj spremi." Naime, većina

onih koji su se prijavili imali su "bolonjske" magisterije ili završene četverogodišnje fakultete

poput ekonomije, sociologije i hrvatske kulture ili čak završen studij prava u inozemstvu. Svi

su odbijeni, što su neki smatrali pravno neutemeljenim, upravo diskriminacijom, o čemu je

upućen prigovor Uredu za kulturu, a obaviješten je Upravni Sud i tadašnji predsjednik

nacionalnog vijeća za praćenje provedbe programa suzbijanja korupcije Ţeljko Jovanović.

Nitko nije dao nikakav odgovor, a na mjesto voditelja Rojca dolazi do tada anonimni Moris

Ţiković, osoba sa završenim opskurnim trogodišnjim studijem kulturnog menadţmenta.

Zanimljivo je da je odmah nakon toga, kako sam već naveo u tekstu, gradski Ured za kulturu

raspušten, njegove su sluţbe prebačene na drugu instituciju, a njegova pročelnica,

kontroverzna Klara Udovičić prebačena je na drugu, još privlačniju funkciju "savjetnika za

meĎunarodnu suradnju i projekte". Korisnici Rojca dotičnog gospodina Ţikovića javno su u

medijima proglasili neadekvatnim kadrom jer posjeduje diplomu s kojom se, smatraju, vrlo

vjerojatno nitko drugi nigdje ne bi mogao zaposliti, a uz to nema nikakvo konkretno iskustvo

niti minuli rad - radi se vrlo mladom čovjeku. Cronyism i nepotizam, kao i politika voĎenja

grada "čeličnom rukavicom" tu ne završava, nego se neizmjerna i neoprostiva bahatost

nastavlja: čak i 5 godina kasnije, na novom natječaju za voditelja Rojca savez udruga Rojca je

javno protestirao da je natječaj "sasvim prilagoĎen" njemu osobno i da očito niti jedan drugi

kandidat nema šanse – što je apsolutno neprihvatljivo svima. No administracija ove i ovakve

proteste jednostavno ignorira. Sjetimo se na trenutak ideja o "potrebi edukacije publike" iz

kulturne strategije Istarske ţupanije i grada Pule i, stavimo li oboje u sociološki kontekst

uvidjet ćemo da se kulturna apatija, anomija i gubitak identifikacije sa vlastitom sredinom kod

svekolikog graĎanstva, nemogućnost stvaranja emocionalne veze sa ponuĎenim kulturnim

sadrţajima koji su conditio sine qua non svake subkulture – alternativnog identiteta; moţe

direktno povezati s ovakvim potezima administracije i njihovih poslušnika kojima se guši

svaka iskrena inicijativa i entuzijazam koju oni smatraju subverzivnom za vlastitu, klimavu

poziciju, a ne, kako ti isti policy makeri smatraju - sa "needuciranošću publike". Čak i

etnomuzikolog i glazbenik Dario Marušić u intervjuu Glasu Istre 11. kolovoza 2013.

izjavljuje da u Rojcu udruge "djeluju svaka u svom prostoru" i uopće ne komuniciraju. Stanje

u NGO sektoru još više zabrinjava uzmemo li u obzir da se u Puli na registraciju udruge (što

po zakonu mora trajati ravno 30 dana!) ponekad čeka i po 4 godine! Upitan zašto je to tako i

kako je to uopće moguće, referent za udruge Valter Miling samo je kratko nehajno prstom

pokazao na ogromnu količinu papira na vlastitom stolu i rekao: "Sve ovo imam za riješiti – to je moj

zakon!"

Dakle, pulskoj administraciji zakoni ništa ne znače, kao niti bilo kakve molbe,

nastojanja, strategije, odluke odozgo ili odozdo. Izuzevši ideje i odluke Ivana Jakovčića,

poput projekta "Brijuni Rivijera" ili otvaranja "Guggenheim" muzeja u obliku ogromne kugle

na bivšem vojnom centru za temeljnu obuku "Muzil". Za vraćanje Muzila graĎanima Pule

borila se, nakon povlačenja hrvatske vojske iz njega, nezanemariva grupa graĎana, podrţani

gotovo svakim Puljaninom, no IDS je, kao i obično, imao drukčije namjere namirenja vlastitih

interesa. Status Muzila još je pod upitnikom, klasična IDS-ovska pat-pozicija od koje nitko ne

profitira, ali oni dobivaju na vremenu i čekaju rješenje koje će im omogućiti da provedu

zamišljeno mimo volje graĎana. Zamjena teza, odnosno demagogija prebacivanjem krivnje na

navodno zamršene vlasničke odnose vojnih objekata idealan je poligon za malverzacije.

Naime, prema njima za vlasništvo nad tim objektima "natječu se": "Konzervatorski odjel

ministarstva kulture", "Ministarstvo obrane" (koje meĎu upućenima slovi za nezainteresiranu

stranku) i grad Pula. Zanimljivo je pitanje, ako su vlasnički odnosi stvarno neriješeni i

"zakučasti", trebaju li graĎani traţiti arbitraţu? Moţda pozvati institucije Europske Unije? Ili

"neočekivanog" zakonitog vlasnika: pravne slijednice Austrije odnosno Austro-Ugarske

monarhije - Austriju i Madţarsku?! U meĎuvremenu vojni objekti po Puli propadaju i postaju

dom slučajnim narkomanima, lutalicama ili zmijama, odnosno prijete urušavanjem ili

širenjem zaraza.

Svijetli primjer u cijeloj nezamislivoj zavrzlami čini se da je tvrĎava "Fort Monte

Christo" koja već niz godina napreduje i višestruko, na razne načine vraća zajednici sav

uloţeni trud. Iako tek situacija oko nje iznenaĎuje i slika o pulskom mentalitetu i

funkcioniranju Pule kao sredine posramljuje. Naime, prema vlastitoj izjavi, grupa

zaljubljenika u tvrĎavu u jednom se trenutku bez posebnog povoda, jednostavno prema

vlastitoj emocionalnoj odluci, odlučila na čišćenje i ureĎenje tvrĎave. Paralelno su tekli radovi

i administrativna procedura za dobivanje tvrĎave na korištenje. TvrĎava je naposljetku

ureĎena, te su se u njoj od 2003. počela odvijati razna dogaĎanja, pogotovo u suradnji sa

lokalnim dječjim vrtićom. Dobivanje dozvola, prema riječima gospodina Dalibora Dabića iz

udruge "Punta Christo" nije teklo glatko, ali se, zanimljivo, uspjelo riješiti sve probleme koji

su se javljali usput. Uz gotovo identičnu izjavu dotičnog gospodina, jedini zaključak koji

donosi sociološka analiza odnosa u gradu glasi da su se u toj udruzi okupili ljudi koji nisu bili

opterećeni pripadnošću niti jednoj političkoj opciji ili struji, te vjerojatno nije postojala

bojazan da će im vlastitim radom stvarati probleme sa biračkim tijelom ili "previše ojačati"

ako trenutna vlast izgubi izbore, te im je polako i oprezno, dio po dio odobren rad. U intervjuu

za ovaj rad, gospodin Dabić je nekoliko puta izjavio ono što najčešće izjavljuje gotovo

apsolutna većina nezavisnih aktera u kulturi grada Pule: "Nije potreban nikakav novac niti pomoć

neke institucije da bi se započeo neki kvalitetan projekt. Samo dozvola, da se radi, i da represivnim metodama ne

ometaju rad." TakoĎer, u duhu diskursa cultural planninga (kulturnog planiranja) Dabić je

skrenuo paţnju na uništenje nekih fortifikacija za potrebe turističke izgradnje poput,

primjerice, izgradnje kompleksa hotela Histria u 80-im godinama koji je izgraĎen na mjestu

na kojem se nalazila fortifikacija koju se moglo i trebalo sačuvati. Konkretno, Young

(2008:17) navodi upravo:

"In respect of culture and planning, I cite the interplay between the conservation of local cultural

values and intangible heritage, as opposed to their commodification in tourism and commercial products, and

the prima facie contradictions that exist between planning undertaken with community cultural development

objectives in mind and as a result of neo-liberal development strategies. Strategies such as these, and their

characteristic forms of master planning, are designed to maximize the commercial appeal of sites, through the

demolition, and sometimes the hyperreal packaging of pre-existing heritage elements. Examples of the latter

practices from the 1980s would include many of the universal urban waterfront revitalization strategies that

followed a global template. In addition to this, there are enduring tensions in the dynamic that exist in the

deployment of competing concepts of culture, such as high and popular versions, most especially in cultural

planning."

Zanimljiva je u tom kontekstu činjenica da, iako se često govori o izostanku globalnih

trendova u nas, negativni trendovi su itekako prisutni, poput ovog u 80-ima - revitalizacija

obale kroz rušenje - o čemu govori Young. TakoĎer, na primjeru luke Sydney, Australija

navodi upravo ovo što se sa fortifikacijama nastoji napraviti u Puli, ali naţalost kao i sve na

sasvim drukčiji način. Konkretno:

"In relation to Sydney Harbour, planning has in a number of ways attempted to respond more creatively

to the opportunities the harbour represents, since the period of the mid 1990s. The Commonwealth Government,

for example, as owner of key harbour foreshore sites, islands and headlands, previously used for military and

naval purposes, and relatively undeveloped, established an administrative Trust. The Trust was charged with

planning powers and a brief to introduce low-key and sustainable new uses to the heritage of these areas. The

planning responses that resulted have been largely sensitive to the history of the sites, both in terms of new

development, and in relation to new creative opportunities for heritage buildings and structures. Naval

dockyards, and warehouses, for example, have taken on post-industrial roles in festivals, filming, and tourism.

Such opportunities are responding to a broad and overarching vision of the harbour as the centre of the City’s

complex identity. As an amphitheatre for spectacle and a longstanding seat of mercantilism, migration, heritage

and the arts, the harbour’s history and identity was conceived as something that could be unpacked and

creatively rearticulated in planning (Young 1997b; 2000a)." (Young, 2008:133).

Dok je Vlada Commonwealtha u Sydneyu, dakle, ustanovila "Trust" koji se bavio

kulturnim planiranjem prilikom revitalizacije luke, u Puli sve završava na idejama i trudu

entuzijastičnih pojedinaca, dok policy-makeri, administracija grada Pule i Istarske ţupanije

djeluju kao ograničavajući, oteţavajući i prohibitivni faktor, a nerijetko nastoje i jednostavno

prodati obalu stranim investitorima, kao u forsiranju projekta "Brijuni Rivijera" ili čuvenom

slučaju prodaje većine pulskog turizma, geografski gledano gotovo cijele obale - turističkog

giganta "Arenaturist" za novac kojim se inače jedva kupi jedan malo bolji restoran u

trokatnici u Rovinju.

U takvoj situaciji, ne čudi postojanje umjetnih, nametnutih razlika, odnosno bojazan i

zazor čak i meĎu entuzijastima. Naime, upitan o Supercraftu, njihovom nekadašnjem radu i

nastojanjima da Fort Bourguignon opet "oţivi", odnosno na komentar da je još u 90-ima

Supercraft djelovao na Bourguignonu na gotovo potpuno identičan način kako danas djeluje

udruga "Punta Christo" na istoimenoj tvrĎavi – gospodin Dabić se nikako nije mogao sloţiti.

"Ne može se samo partijati cijele noći! Tada je bila na snazi zabrana održavanja techno-partyja na području

grada Pule." odvratio je. Čini se da je i ovog puta u formiranju stavova uspio prevagnuti

medijski i tračerski PR. Naime, iznenaĎuje da su i Devedţić za Bourguignon i Dabić za Punta

Christo imali vrlo sličnu priču, obojica su sa vlastitim suprugama došli na tvrĎave, te je s

njima bio i još jedan prijatelj koji je nakon nekog vremena odustao i povukao se, a pridruţili

su se mnogi drugi. TakoĎer, dali su identične izjave:

"Tvrđavu treba do kraja urediti, osvijetliti i staviti u funkciju kao kulturni spomenik za posjećivanje, divljenje, sa

šetnicom do mora za bicikliste i šetače, mirnim kafićem, možda kakvim ekskluzivnijim restoranom, ali svakako

prostorom za izložbe i slično - kulturu".

Dakle niti jednom niti drugom nije namjera organizirati sve veće festivale i obogatiti

se time, upravo suprotno: ljubav koju izraţavaju za fortifikacije, trud i entuzijazam koji su

uloţili i spremni i dalje ulagati, odnosno tugu koju izraţavaju kad pričaju o devastiranim

objektima koji još postoje, ali propadaju, te drugima koji više niti ne postoje - teško je opisati.

Diskurs članova udruge Supercraft i udruge Punta Christo je, dakle, gotovo u svemu

identičan, te osim osobne netrpeljivosti, vjerovanja tračevima, medijskom PR-u i

neprovjerenim "činjenicama" - suradnja izmeĎu ove dvije grupe mogla bi, ako se uzme u

obzir golemo iskustvo i uspješnost u radu biti osnova za umreţavanje i rada na očuvanju

kulturne baštine, konkretno fortifikacija – što kao akutna potreba i strateški cilj stoji i u

najnovijem dokumentu nacionalne strategije očuvanja kulturne baštine (Ministarstvo kulture).

S druge strane, čini se da je upravo "partijanje do jutra" ono što se dogaĎa u tvrĎavi Punta

Christo, osim što se u njoj ne zabavljaju Puljani, nego neki koji na tvrĎavu dolaze isključivo

na velike festivale koji nemaju apsolutno nikakve veze sa pulskom, istarskom i hrvatskom

kulturom. Kako publikom, tako i umjetnicima koji nastupaju na njima, radi se o stranim

ljudima, te se u sociološkim krugovima postavlja pitanje o kakvoj se tu vrsti scene radi.

Predlaţem rješenje:

FESTIVALSKI NEOKOLONIJALIZAM

Sa svrhom boljeg razumijevanja ovog fenomena, čini se prikladnijim sociološki

pojam: "festivalski neokolonijalizam" umjesto "kulturnog neokolonijalizma" koji bi

potencijalno mogao dovesti do raznih zabluda i krivih interpretacija. Naime, u ljetnoj se

sezoni na Jadranskoj obali, od Slovenije do Albanije odrţava velik broj glazbenih festivala sa

gotovo zanemarivim brojem ljudi koji uopće govore hrvatski jezik, a iz dana u dan se javljaju

novi festivali. No, dok je to bio "Spring break" u Poreču ili Rovinju – najčešći je komentar bio

da se radi o "toj nekoj manifestaciji za studente koju Amerikanci vole – pa eto...", no već je

pojavom "Outlook festivala" na spomenutoj tvrĎavi Punta Christo postalo jasno da se "tamo

odvija nešto 'za njih', odnosno nešto što 'nije za nas'". Naime, preko 10000 mladih Britanaca

odjednom se pojavilo na ulicama grada ponašajući se u najmanju ruku kao da su u nekom

umjetnom "vlastitom" gradu, bez "rigvarda5", kako bi rekli Puljani, stvarajući čudan,

neočekivan osjećaj opreza i zazora kod domicilnog stanovništva.

Reakcije su bile svakojake: neki su se osjetili ugroţeno u vlastitom gradu, pa u tišini

promatrali razvoj situacije – to se prvenstveno odnosi na stariju populaciju – drugi su se

nastojali pridruţiti zabavi, ali su nerijetko ubrzo shvatili da si to jednostavno novčano ne

mogu priuštiti. Dogodio se i zanimljiv fenomen koji ukazuje na siromaštvo svih slojeva u

Hrvatskoj daleko bolje od bilo kojeg ekonomskog indikatora ili frekvenciji kojom se

pojedinci izmjenjuju u kopanju po kantama za smeće. Naime, u Rovinju, a kasnije i Puli

svatko je - neovisno o demografskim obiljeţjima i materijalnom stanju - postao "taksist", te su

najrazličitiji osobni automobili raznih marki i godišta stajali u redu ne bi li prevozili "te

Ingleţe" za nekoliko puta veću cijenu od običnih taksija. Gospodin Dabić se u intervjuu

poţalio na to: "Britance na svakom koraku svi nastoje beskrupulozno 'oguliti' te im se usluge i

proizvodi naplaćuju po višestruko većim cijenama - a oni nisu glupi, vide što se dogaĎa. To

nam stvara velike probleme." No, zbog tradicije turizma u Puli, sociolog se nuţno mora

upitati bi li se ovakva situacija mogla dogoditi prije 30-ak ili više godina? Prema svim

dostupnim mišljenjima u intervjuima sa nekadašnjim duţnosnicima i zaposlenima u turizmu –

nikako.

Zanimljiva je činjenica da se ti festivali diljem obale organiziraju gotovo kompletno u

stranoj reţiji, dok domaći partneri osiguravaju logistiku, radnu snagu (šankere, redare,

medicinsko osoblje, itd.), potrebne dozvole, itd. Iako se, prema intervjuu u Glasu Istre, za

otvorenje Outlooka 2013. u pulskoj Areni uz "simboličnu" cijenu od tek 135 kuna nastojalo

5 Tal. "riguardo" = obzir - u smislu ponašanja koje proizlazi iz uvaţavanja i poštovanja.

privući domaću publiku, taj hvalevrijedan podatak više govori o cijeni ulaznice na sam

festival koja je nekoliko puta veća od ovog iznosa. Kako si mnogi Hrvati takve ulaznice ne

mogu priuštiti, u tom kontekstu se zaista već moţe govoriti o festivalskom neokolonijalizmu,

pogotovo ako se podsjetimo da se domicilno stanovništvo na Ibizi i Malti nastojalo riješiti

upravo tih mladih Britanaca, te su predstavnici "MTV Ibiza" svojedobno došli i na razgovor

sa ţupanom Jakovčićem koji je njihovu ideju da se ti festivali prebace u Istru – navodno -

odbio. Unatoč tom njegovom čuvenom odbijanju: Britanci su neosporna činjenica, njihovo

prisustvo i njihovi festivali, tako da i to moţe biti jedan od medijskih spinova spomenutog

ţupana, no to moţemo samo špekulirati. Ostaje vidjeti kako će se situacija razvijati u

budućnosti, hoćemo li ostati tek "osoblje" ili postati posjetitelji, a moţda jednom čak i

vlasnici.

Usporedbe radi, lrajem lipnja i početkom srpnja 2012. godine proveo sam sa timom

ispitivača istraţivanje sa sudjelovanjem u Novalji na otoku Pagu, kao i na čuvenoj plaţi Zrće.

Prema prikupljenim podacima, gotovo svi bez iznimke posjetitelji dolaze na Zrće zbog

razvikanosti i marketinga tzv. "seks-turizma", no kako se za vrijeme mog boravka tamo

odigrao i "Hideout" festival, imao sam prilike vidjeti što Novalji, gradu od 3,335 stanovnika

učini dolazak desetak tisuća mladih Britanaca. No dok su stariji Britanci, oni stariji od 23

godine gotovo svo vrijeme provodili na samom Zrću i na naše upite odgovarali da su tu samo

zbog "line-upa" i da im je najvaţnije vidjeti omiljenog DJ-a, oni najmlaĎi, uglavnom oko 18

godina su uglavnom vrijeme provodili u Novalji i tamo pravili sitne probleme. Za razliku od

Pule koja je kudikamo veći grad, odnosno Štinjana koji je prostrano prigradsko naselje

dvostruko veće od Novalje, u Novalji su dotični Britanci šetali samim centrom, te cijelu noć

bili glasni, bahati, i meĎusobno agresivni. Bolje reći – agresivn-e. Naime, izmeĎu svih

fizičkih okršaja tih vrlo mladih Britanaca - dodajmo - mlaĎih od ovih koji posjećuju Pulu,

svjedočio sam prolaznicima šokantnom dogaĎaju u kojem je jedna vrlo niska djevojka izrazito

sitne graĎe, prema izrazu lica vjerojatno pod utjecajem amfetamina ili neke slične droge,

nakon verbalnog sukoba napala ne samo neke djevojke, nego i mladiće, te se uz neartikulirane

poklike izrazito brutalno fizički obračunala s nekoliko mladića i djevojaka.

No, diskurs policije i organizatora da ti mladi nisu agresivni, da su pristojni i da s

njima nema problema ipak stoji, jer je ovo, ma koliko promatraču šokantan, ipak usamljen

incident. TakoĎer, izrazito rijetko ulaze u sukob sa domaćim stanovnicima – za razliku od

drugih turista otprilike njihovih godina, itd. Napomenimo da su u prvim godinama pod

utjecajem svakakvih supstanci ulazili u more, te rizičnim ponašanjem raznih vrsta stvarali

puno posla spasiocima i medicinskom osoblju. TakoĎer, činjenica je da su u kulturnom smislu

jednostavno percipirani kao drukčiji, čak nekakvog "prijetećeg ponašanja" u usporedbi sa

domicilnim stanovnicima istih godina. Moţda se Puljani osjećaju ugroţeno samo zbog

njihove brojnosti u periodu u kojem je tradicionalno turistička sezona ulazila u mirne vode,

dok izrazito slično oblačenje daje dojam "uniformnosti" koji podsvjesno stvara asocijaciju sa

ratnim odorama. Teško je reći, no primjetno je da su se 2013. godine Puljani već navikli na

posjetitelje Outlooka i da ih ne doţivljavaju više kao problem ili prijetnju, već kao uobičajen

dio ljetnog "folklora". Šteta što nije bilo prilike za dublje istraţiti ovaj fenomen, ako je uopće

zaista i postojao.

ZAKLJUČAK

Svjetski trendovi rasta kreativnog sektora kao i konkretnijeg tzv. cultural planninga

čini se da su i ovaj put zaobišli Hrvatsku, unatoč ulasku u Europsku uniju koja njeguje ovakve

vrijednosti. Zaštita kulturne baštine jedan je od gorućih problema Istre, a tek se površno i

deklarativno spominje u tekstu Istarske kulturne strategije, odnosno ne daje niti nazrijeti kako

bi se dotični problemi trebali rješavati u budućnosti. Kako su najveći problem upravo

napušteni vojni objekti, jedan od temeljnih načina koje je iskustvo pokazalo najboljim upravo

je izdavanje dozvola za rad na period od nekoliko godina zainteresiranim entuzijastima koji bi

se obvezali za ureĎenje i rad na očuvanju dotičnih kulturnih spomenika. Naţalost, sluha za

ovakva rješenja nema dovoljno, odnosno administracija se hvali učinjenim sitnim pomacima

umjesto da krajnjom liberalizacijom korištenja tih objekata učini nezamislivo više, kako za

urbanizam grada Pule, tako i za stanovnike i samu kulturu. U kontekstu Europske Unije cijeli

se NGO sektor razvija na neočekivane načine, te je logično očekivati da će se odreĎena

alocirana sredstva tijekom godina pretvoriti u bolju situaciju za spomenike kulture u Puli.

Literatura:

"Competitive Cities in the 21st Century - Cluster-Based Local Economic Development" – KyeongAe Choe

and Brian Roberts, 2011., Mandaluyong City, Filipini - Asian Development Bank, ISBN 978-92-9092-431-9

"Cultural tourism – global and local perspectives" – razni autori (urednik: Greg Richards), 2007.,

Binghampton, New York (SAD) - The Hayworth hospitality press, ISBN-13: 978-0-7890-3116-7

"Reshaping planning with culture" – Greg Young, 2008., Hampshire (Velika Britanija) – Ashgate publishing,

ISBN 978 0 7546 7077 3

"Culture and Development in a Globalizing World - Geographies, actors, and paradigms" – razni autori

(urednica: Sarah A. Radcliffe), 2006., Oxon (Velika Britanija) – Routledge, ISBN10: 0–415–34876–5

"Culture and society - 1780-1950" - Raymond Williams, 1983., New York (SAD) – Anchor Books, Doubleday

and Company, Inc., ISBN-10: 0231057016

"Civilno društvo i demokracija" – Walter Reese-Schäfer (sa njemačkog prevela Mirele Landsman-Vinković),

2004., Zagreb, "Politička misao", Vol XLI, (2004.) br. 3, str. 65-79

"Od nesigurnosti do nesigurnosti: rad i zaposlenost u kulturnim i kreativnim industrijama" – Jaka Primorac,

2012., Zagreb – "Revija za sociologiju", Vol. XLII, (2012.) br. 1, str. 5-30

"Europe 2020 – A European strategy for smart, sustainable and iclusive growth" – Europska komisija, 2010.

Bruxelles (Belgija)

"Hrvatska u 21. stoljeću - strategija kulturnog razvitka" – voditelj projekta prof. dr. sc. Vjeran Katunarić, 2003.,

Zagreb, Ministarstvo kulture RH, ISBN 953-6240-23-8

"Istarska kulturna strategija 2009.-2014." – voditelj projekta Vladimir Torbica, autor teksta i koordinator Davor

Mišković, 2009., Pula-Poreč, Istarska ţupanija

"Nacrt kulturne strategije grada Pule 2014.", grupa autora (pod vodstvom Edgara Buršića i Davora

Miškovića), 2013., Grad Pula

"Subkulture mladih u Puli – od pojave punka do rasapa scene" – Joshua Kalčić, 2012., Zagreb, "Narodna

Umjetnost", Vol. XLIX, br. 2, str. 71-95

"Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine republike Hrvatske za

razdoblje 2011.-2015." – grupa autora, 2011., Zagreb, Ministarstvo Kulture RH.

"The rise of the creative class – and how it's transforming work, leisure, community and everyday life" -

Richard Florida, 2002., New York (SAD), Basic Books, a member of Perseus Books Group, ISBN 0-465-02476-

9

"Salzburger Tourismus – Gesund. Innovativ. Nachhaltig. Strategieplan Tourismus 2020" – urednica Sigrid

Lebitsch-Buchsteiner, 2013., Salzburg (Austrija), Land Salzburg

"The nature and scope of festival studies" – Donald Getz, 2010., Calgary (Kanada), "International journal of

event management research" Vol.V, Nr.1. (2010).