Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za psihologiju

ISPITIVANJE EVOLUCIJSKIH ODREDNICA SKLONOSTI ETNIČKOJ

DISKRIMINACIJI

Diplomski rad

Lana Pehar

Mentor: Prof. dr. sc. Meri Tadinac

Zagreb, 2014.

SADRŽAJ

SAŽETAK ................................................................................................................................................. 3

ABSTRACT .............................................................................................................................................. 3

UVOD ....................................................................................................................................................... 1

Spolne razlike u koalicijskoj psihologiji ............................................................................................... 3

Individualne razlike u koalicijskoj psihologiji ...................................................................................... 6

CILJ I PROBLEMI ................................................................................................................................... 8

METODOLOGIJA .................................................................................................................................... 9

Postupak ................................................................................................................................................ 9

Sudionici.............................................................................................................................................. 10

Instrumenti .......................................................................................................................................... 12

REZULTATI ........................................................................................................................................... 15

Razlike u sklonosti etničkoj diskriminaciji ovisno o spolu aktera i objekta diskriminacije ................ 15

Analiza moderatorskog utjecaja individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca srpske

nacionalnosti na uzorku Hrvata i Hrvatica .......................................................................................... 18

Analiza moderatorskog utjecaja individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca srpske

nacionalnosti na uzorku Hrvatica ........................................................................................................ 22

RASPRAVA............................................................................................................................................ 25

Sklonost etničkoj diskriminaciji s obzirom na spol aktera i objekta diskriminacije ........................... 25

Moderatorski utjecaj individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca srpske

nacionalnosti na uzorku Hrvata i Hrvatica .......................................................................................... 27

Moderatorski utjecaj individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca srpske

nacionalnosti na uzorku Hrvatica ........................................................................................................ 28

Metodološka ograničenja i smjernice za buduća istraživanja ............................................................. 29

ZAKLJUČAK ......................................................................................................................................... 31

LITERATURA ........................................................................................................................................ 32

PRILOG 1. .............................................................................................................................................. 35

Ispitivanje evolucijskih odrednica sklonosti etničkoj diskriminaciji

Lana Pehar

SAŽETAK

Svrha ovog istraživanja bila je provjera postavki evolucijske hipoteze o muškoj meti vanjske

grupe u hrvatskom društvenom kontekstu. U skladu s tim, ispitane su razlike u razini sklonosti

diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti ovisno o spolu aktera i objekta diskriminacije te su na

odvojenim uzorcima sudionika i sudionica testirani moderatorski utjecaji različitih individualnih

varijabli na razinu iskazane sklonosti diskriminaciji. Ispitivanje je provedeno putem Interneta na

uzorku 1077 sudionika hrvatske nacionalnosti. Za potrebe istraživanja konstruirana je ljestvica

prilagođena za ispitivanje sklonosti etničkoj diskriminaciji prema muškarcima i ženama srpske

nacionalnosti. Rezultati su pokazali kako sudionici hrvatske nacionalnosti općenito pokazuju veću

sklonost diskriminaciji Srba nego Srpkinja te da su Hrvati skloniji diskriminaciji osoba srpske

nacionalnosti od Hrvatica. Dodatnom analizom na odvojenim uzorcima Hrvata i Hrvatica utvrđeno

je da Hrvati izražavaju veću tendenciju diskriminaciji Srba nego Srpkinja, dok kod Hrvatica sklonost

diskriminaciji nije bila povezana sa spolom objekta. Također se pokazalo da je tendencija

diskriminacije muškaraca srpske nacionalnosti motivirana spolno različitim individualnim

čimbenicima: interakcijom agresivnosti i percipirane fizičke snage Srba kod muškaraca, odnosno interakcijom straha od silovanja, percipirane fizičke snage i atraktivnosti Srba kod žena.

Ključne riječi: sklonost etničkoj diskriminaciji, spolne razlike, evolucijska psihologija

Investigation of evolutionary determinants of ethnic discrimination tendencies

Lana Pehar

ABSTRACT

The purpose of this study was to test the assumptions of the evolutionary outgroup male

target hypothesis in Croatian social context. We examined the differences in discrimination

tendencies against individuals of Serbian nationality depending on the gender of both the agents and

the targets of discrimination. In separate samples of male and female participants, we also tested the

moderating effects of several individual difference variables on the expressed level of discrimination

tendencies. The study was conducted over the Internet, on a sample of 1077 participants of Croatian

nationality. For research purposes, we constructed a scale adapted to measure discrimination

tendencies against men and women of Serbian nationality. Results showed that participants of

Croatian nationality generally expressed greater discrimination tendencies towards Serbian men than

women and that Croatian men are more inclined to discriminate than Croatian women. Additional

analysis on separate samples of Croatian men and women found that Croatian men had greater

discrimination tendencies against Serbian men than women, while discrimination tendencies were

unrelated to target gender in the sample of Croatian women. It was also shown that the tendency to

discriminate against Serbian men is motivated by separate individual factors for Croatian men and

women; the interaction of aggressiveness and perceived physical strength of Serbs in men, ie the interaction of fear of rape, perceived physical strength and attractiveness of Serbs in women.

Key words: ethnic discrimination tendencies, sex differences, evolutionary psychology

1

UVOD

Ljudi su izrazito društvena bića (Boyd i Richerson, 1998), a život u grupama predstavlja

jedno od osnovnih obilježja naše vrste. U literaturi tradicionalne socijalne psihologije grupa se

definira kao dvoje ili više ljudi koji su u međusobnoj interakciji i ovise jedni o drugima, što

podrazumijeva da zbog svojih potreba i ciljeva utječu jedni na druge (Cartwright i Zander, 1968).

Evolucijski pristup socijalnoj psihologiji polazi od pretpostavke da su drugi ljudi predstavljali

važno obilježje okoline naših predaka zbog čega je ljudski um kroz evoluciju postao izrazito

socijalan. Našim precima, koji su tijekom duge evolucijske povijesti živjeli kao lovci sakupljači,

život u grupi bio je presudan za preživljavanje i reprodukciju. Grupe su pružale pojedincima

priliku za pronalaženje partnera i podizanje potomaka, omogućavale efikasnije iskorištavanje

resursa nužnih za preživljavanje te pružale zaštitu od predatora i članova neprijateljskih grupa.

Pojedinci koji su se prilagodili grupnom životu, u odnosu na one koji su živjeli izolirano, imali

su veći reproduktivni uspjeh, što je dovelo do širenja njihovih gena u populaciji. Posljedica toga

je da je ljudski um putem prirodnog odabira razvio brojne funkcionalne psihološke mehanizme

oblikovane za rješavanje problema povezanih sa životom u grupi (Buss, 2005; Cosmides i

Tooby, 1992). Među brojnim adaptivnim problemima s kojima su se naši preci suočavali u grupi

(npr. koordinacija grupnih aktivnosti, razmjena resursa, zauzimanje pozicije u grupnoj

hijerarhiji, donošenje grupnih odluka) posebno se ističu izazovi povezani s interakcijom sa

članovima drugih grupa. S jedne strane odnosi s drugim grupama pružali su priliku za dijeljenje

važnih resursa kao što su hrana, partneri i informacije, ali su s druge često bili izvor konflikata.

Postoje tri široke skupine objašnjenja mehanizama koji leže u podlozi međugrupnih

odnosa. U socijalnoj psihologiji dominantan je pristup koji pretpostavlja da međugrupni procesi

proizlaze iz manjeg broja općih kognitivnih mehanizama. Na primjer, Teorija socijalnog

identiteta (Tajfel i Turner, 1979) i Teorija samokategorizacije (Turner i sur., 1987) temelje se na

pretpostavci da su međugrupni odnosi rezultat opće kognitivne tendencije za unošenjem smisla

u svijet. Jednako kao što ljudi razlikuju biljke i životinje kako bi kategorizirali fizički svijet, tako

kategoriziraju i ljude na pripadnike vlastite i vanjske grupe s ciljem unošenja smisla u socijalni

svijet. Druga skupina teorija na međugrupne odnose gleda kao na posljedicu unutargrupne

kooperacije i odanosti prema vlastitoj grupi, uz pretpostavku da tendencija pomaganja članovima

vlastite grupe ponekad nenamjerno stvara konflikt s drugim grupama. Primjerice, Teorija

2

realističnog sukoba (Sherif, 1967) pretpostavlja da u situacijama kada se grupe međusobno

natječu za ograničene resurse, kooperacija i preferiranje vlastite grupe mogu dovesti do

međugrupne mržnje i konflikta. Gledano iz evolucijske perspektive, nije vjerojatno da je

međugrupna psihologija isključivo posljedica opće kognitivne sposobnosti kategorizacije ili

kooperacije s vlastitom grupom. Naime, različite socijalne kategorije ljudi postavljaju specifične

adaptivne probleme pa u skladu s tim izazivaju specifične kognitivne, emocionalne i

bihevioralne reakcije, a konflikti s članovima drugih grupa pojavljuju se i u odsutnosti stvarne

prijetnje i kompeticije. Za razliku od prethodnih objašnjenja koja na međugrupne odnose gledaju

kao na nusprodukt drugih psiholoških procesa, evolucijski pristup pretpostavlja da su ljudi razvili

specifične adaptacije oblikovane za upravljanje međugrupnim odnosima (Van Vugt i Park,

2008). U kontekstu međugrupnog sukoba takve adaptacije predstavljaju evoluirane tendencije

za formiranje koalicijskih saveza s ciljem dominacije i iskorištavanja drugih grupa (Kurzban i

Leary, 2001; Sidanius i Pratto, 1999; Van Vugt, De Cremer i Janssen, 2007).

Međugrupni konflikti su, prema antropološkim studijama modernih plemena lovaca

sakupljača te fosilnim ostacima rata, bili česta pojava u okolini naših predaka (Tooby i Cosmides,

1988). Dokazi međugrupne hostilnosti postoje i kod drugih vrsta primata s kojima ljudi dijele

zajedničku evolucijsku povijest. Na primjer, Goodall (1986) je opazio da međugrupna agresija

među čimpanzama i drugim primatima ima znatno nasilniji karakter nego agresija unutar

navedenih grupa. Stoga evolucijski orijentirani psiholozi smatraju da je prirodni odabir kroz

intenzivnu povijest međugrupnih sukoba kod ljudi oblikovao jedinstvenu koalicijsku psihologiju

koja određuje ponašanje u međugrupnim kontekstima te koja uključuje brojne „plemenske“

psihološke mehanizme kao što su preferencija vlastite grupe, međugrupna agresija te derogacija

i dehumanizacija članova vanjske grupe. Ova pretpostavka poznata je pod nazivom hipoteza

plemenskog instinkta (Van Vugt i Park, 2008).

Prema hipotezi plemenskog instinkta, nisu svi međugrupni konteksti jednako važni. Iako

ljudi spontano kategoriziraju pojedince na članove vlastite i vanjske grupe, snažna povezanost s

vlastitom grupom te hostilnost prema vanjskim grupama mogu se opaziti samo u ograničenom

setu svih mogućih međugrupnih konteksta. Samo one grupe koje zadovoljavaju status

„plemenske vanjske grupe“ izazivaju takve reakcije, zbog čega su ljudi razvili mehanizme za

detekciju indikatora plemenskih grupa poput obrazaca koordinirane akcije, kooperacije i

kompeticije (Schaller, Park i Faulkner, 2003). U modernim okolinama te bi mehanizme trebali

3

aktivirati heuristički znakovi poput boje kože, socijalnih običaja i obrazaca govora bez obzira na

to jesu li oni doista indikatori plemenskih koalicija (Kurzban, Tooby, Cosmides, 2001). Iz svega

navedenog slijedi da bi sadržaj psiholoških odgovora na grupe koje se uklapaju u plemenski

obrazac (npr. etničke grupe, nacije) trebao biti drugačiji od odgovora na druge vrste grupa (npr.

spolne, dobne grupe). S obzirom na opasnu prirodu međugrupnih interakcija tijekom evolucijske

povijesti, ljudi su vjerojatno razvili funkcionalne odgovore na percepciju plemenskih grupa kao

što su stereotipi, predrasude i diskriminacija. Stoga evolucijski orijentirani psiholozi smatraju da

su predrasudni načini razmišljanja i ponašanja nusprodukti evoluiranih psiholoških mehanizama

koji su se razvili kako bi identificirali grupe i koalicijske saveze (Navarrete i Tybur, 2013).

Spolne razlike u koalicijskoj psihologiji

Tradicionalni pristupi međugrupnim predrasudama i diskriminaciji često pretpostavljaju

da su motivi u podlozi međugrupne pristranosti jednaki za muškarce i žene (npr. Tajfel i Turner,

1979). Međutim, jedna od implikacija hipoteze plemenskog instinkta jest da je povijest

međugrupnih odnosa različito utjecala na koalicijsku psihologiju muškaraca i žena zbog spolno

različitih selekcijskih pritisaka tijekom evolucije. Naime, različiti selekcijski pritisci rezultirali

su usvajanjem različitih reproduktivnih strategija kod muškaraca i žena koje pak imaju značajne

posljedice na ponašanje u međugrupnom kontekstu.

Prema teoriji roditeljskog ulaganja (Trivers, 1972) reproduktivni uspjeh je kod

muškaraca ograničen pristupom partnericama suprotnog spola, a kod žena fiziološkim i

energetskim zahtjevima reproduktivnog sustava. Muškarci mogu znatno povećati svoj

reproduktivni uspjeh osiguravanjem pristupa velikom broju seksualnih partnerica, dok ista

strategija ženama ne donosi jednaki uspjeh. Spolna asimetrija u reproduktivnom uspjehu dovodi

do znatno veće intraspolne kompeticije među muškarcima jer su koristi od upuštanja u agresivne

i opasne taktike s ciljem uklanjanja protivnika istog spola za njih puno veće nego za žene (u

terminima pristupa suprotnom spolu ili kroz signaliziranje veće genetske kvalitete i statusa).

Takva kompeticija može se manifestirati na individualnoj, ali i na grupnoj razini, potičući

muškarce da među sobom formiraju koalicije s ciljem uzimanja reproduktivnih resursa od

članova drugih grupa. Iako je potencijalna cijena neuspjeha u agresivnom međugrupnom

konfliktu za muškarce visoka, reproduktivni dobici mogu biti neizmjerni jer će koristi malog

broja pobjednika kompenzirati gubitke većeg broja neuspješnih muškaraca (Tooby i Cosmides,

4

1988). Dramatične razlike u reproduktivnom uspjehu između pobjednika i poraženih vjerojatno

su rezultirale snažnim selekcijskim pritiscima za evoluciju specifičnih muških psiholoških

mehanizama koji motiviraju na agresiju i dominaciju nad drugim socijalnim grupama.

Kao što je već navedeno, žene zbog ograničenja vlastitog reproduktivnog sustava ne

mogu povećati reproduktivni uspjeh traženjem dodatnih partnera u razdoblju između začeća i

rođenja djeteta te moraju ulagati puno više energije, vremena i resursa u svoje potomstvo od

muškaraca. Zato su žene izbirljiviji spol prilikom izbora partnera, a njihova reproduktivna

strategija usmjerena je na traženje partnera „visoke kvalitete“. U situaciji međugrupnog sukoba

također su izložene velikim rizicima, ali za razliku od muškaraca imaju puno manje koristi u

terminima reproduktivnog uspjeha. Stoga nije vjerojatno da je prirodni odabir i kod njih

oblikovao specifičnu psihologiju međugrupne agresije i dominacije. Navedene pretpostavke o

spolnim razlikama u međugrupnom ponašanju Van Vugt i sur. (2007) formulirali su u hipotezu

o muškarcu ratniku. Ova hipoteza postulira da muškarci u odnosu na žene imaju izraženiji

plemenski instinkt koji putem različitih psiholoških mehanizama pojačava njihovu sklonost

upuštanju u međugrupne sukobe. Drugim riječima, muškarci bi trebali biti glavni akteri

međugrupnih konflikata, što potvrđuju i brojni nalazi u literaturi bihevioralnih znanosti. U svim

kulturama gotovo sva djela međugrupne agresije (npr. ratovi, genocid, pobune, ulično nasilje)

počinjena su od strane muških koalicija (Goldstein, 2003). Prema arheološkim i etnografskim

podacima stopa smrtnosti u ratovima među muškim pripadnicima plemena lovaca sakupljača

iznosi 13% do 15% (Bowles, 2006), a u modernim plemenima u Amazoni čak 20 do 30%

(Chagon, 1988). Nadalje, muškarci ratnici u tradicionalnim društvima više se poštuju te imaju

veći broj seksualnih partnerica i djece (Chagon, 1988). Ako je psihologija muškaraca doista

oblikovana na način da pospješuje uspjeh u međugrupnim konfliktima, djelovanje takvih

psiholoških mehanizama trebalo bi se odražavati u mislima, emocijama te ponašanjima

relevantnima za međugrupne sukobe i u modernim društvima (McDonald, Navarette i Van Vugt,

2012). U prilog tome idu nalazi brojnih anketnih istraživanja u različitim kulturama koja

pokazuju da su muškarci u odnosu na žene skloniji izražavanju etnocentričnih i ksenfobičnih

stavova (Gerard i Hoyt, 1974; Sidnius, Cling i Pratto, 1991), dehumaniziranju članova vanjske

grupe (Van Vugt, 2009) te da pokazuju veću želju za održavanjem međugrupnih hijerarhija u

društvu (Sidanius i Pratto, 1999). Prema rezultatima eksperimentalnih istraživanja, muškarci su

spremniji podnijeti veće žrtve za svoju grupu kako bi nanijeli veću štetu vanjskoj muškoj grupi

5

(Navarette, McDonald, Molins i Sidanius, 2010) te više podržavaju tvrdnje u prilog ratu kada su

udešeni fotografijama atraktivnih pripadnica suprotnog spola (Chang, Lu, Li i Li, 2011).

Hipoteza o muškarcu ratniku naglašava da je glavni cilj muškaraca u međugrupnim

konfliktima dobivanje pristupa resursima koji povećavaju ukupni reproduktivni uspjeh. Iz te

perspektive, žene vanjske grupe muškarcima ne predstavljaju konkurenciju, već resurse za koje

se treba natjecati. Drugim riječima, u situaciji međugrupnog sukoba cilj muškaraca nije nauditi

ženama već muškarcima vanjske grupe koji predstavljaju prepreku u stjecanju novih

reproduktivnih prilika. Slijedeći ovu logiku, Navarette i sur. (2010) zaključili su da muškarci ne

bi trebali biti samo akteri nego i primarni objekti međugrupne diskriminacije pa su predložili

nadopunu hipoteze o muškarcu ratniku pod nazivom hipoteza o muškoj meti vanjske grupe. Isti

autori su u opsežnoj studiji na rasno i spolno različitim uzorcima pokazali da su upravo muškarci,

a ne žene vanjske grupe, izravni objekti različitih oblika međugrupne diskriminacije. Pritom

treba naglasiti da to ne znači da žene nisu uopće diskriminirane zbog svoje pripadnosti određenoj

grupi, već da je ta diskriminacija neizravna, odnosno rezultat njihove povezanosti s muškarcima

vanjske grupe. Podršku navedenoj hipotezi pružaju i statistički podaci Ministarstva pravosuđa

Sjedinjenih Američkih Država (2011) prema kojima muškarci imaju veću stopu viktimizacije u

svim vrstama nasilnih zločina osim seksualnog zlostavljanja te čine čak 77% svih žrtava

ubojstava u SAD-u. Usto, najveću stopu diskriminacije doživljavaju upravo muškarci nižih

statusnih grupa, i to u različitim domenama života kao što su tržište rada, kazneni sustav te

obrazovni i maloprodajni sektor (Sidanius i Pratto, 1999).

Hipoteza o muškoj meti vanjske grupe ističe još jednu važnu distinkciju u pogledu aktera

diskriminacije. Nalazi da su u prosjeku muškarci glavni akteri međugrupne diskriminacije ne

znače da je žene uopće ne izražavaju. Primjerice, istraživanja u kojima je manipuliran spol

objekta diskriminacije ne pronalaze uvijek značajne razlike između muških i ženskih aktera

diskriminacije (Navarrete, Fessler, Fleischman i Geyer, 2009), a u nekima su čak žene te koje

više diskriminiraju muškarce vanjske grupe (Fisman, Iyengar, Kamenica i Simonson, 2008).

Stoga hipoteza o muškoj meti vanjske grupe pretpostavlja da i žene i muškarci imaju razloga

diskriminirati muškarce vanjske grupe, ali da to čine iz različitih motiva. Iako su žene u

međugrupnim sukobima uglavnom pošteđene smrtonosnih oblika nasilja, mogu doživjeti

ozbiljne prijetnje svojim reproduktivnim interesima kroz prisilne seksualne napade. Brojni

konflikti kroz povijest pokazuju da su žene često bile žrtve seksualnog nasilja (Thornhill i

6

Palmer, 2000), pri čemu su nepoznati muškarci vanjske grupe predstavljali veću opasnost od

seksualnog napastovanja od poznatih muškaraca vlastite grupe. S obzirom na to da su žene zbog

reproduktivnih ograničenja selektivnije pri traženju partnera, mogućnost seksualnog

napastovanja u međugrupnom konfliktu eliminira njihovu kontrolu nad izborom partnera visoke

kvalitete. Ovisno o stupnju u kojem su muškarci vanjskih grupa postavljali prijetnju ženskoj

mogućnosti izbora partnera, prirodni odabir je kod žena vjerojatno oblikovao specifične

psihološke mehanizme koji potiču predrasude i diskriminaciju prema muškim članovima

vanjskih grupa. Zbog spolnih razlika u veličini i snazi muškaraca i žena, one se ne izražavaju u

obliku agresije i dominacije, već straha i izbjegavanja muških članova vanjskih grupa

(McDonald, Sidanius i Navarrete, 2011). Drugim riječima, oba spola mogu biti akteri

međugrupne diskriminacije, pri čemu eventualne spolne razlike u razini iskazane diskriminacije

ovise o načinu na koji je ona definirana.

Individualne razlike u koalicijskoj psihologiji

Kao što je već rečeno, karakter i motivi u podlozi međugrupne diskriminacije razlikuju

se između muškaraca i žena. Muškarci su motivirani željom da nadjačaju istospolne protivnike

pa se kod njih diskriminacija općenito izražava kroz agresivne strategije konfrontacije, dok su

žene motivirane prijetnjom svom reproduktivnom izboru što se manifestira kroz strah i strategije

izbjegavanja muškaraca vanjske grupe (McDonald i sur., 2011). Međutim, specifikacija

univerzalnih psiholoških mehanizama koji dovode do međugrupne diskriminacije ne

podrazumijeva da će svi pojedinci imati jednake reakcije na pripadnike vanjske grupe. Postoje

brojne individualne razlike koje utječu na različite evoluirane psihološke procese pa tako i na

razinu diskriminacije prema vanjskim grupama.

Iako muškarci u prosjeku reagiraju ljutnjom i agresijom prema muškarcima vanjske

grupe, reakcije pojedinaca mogu ovisiti o individualnim osobinama i sposobnostima kao što su

veličina tijela, agresivne tendencije i sposobnost borbe. Međugrupni konflikti su za muškarce

izrazito rizični jer u njima poraženi često smrtno stradaju, zbog čega spremnost na upuštanje u

takve konflikte ne ovisi samo o temeljnoj želji dominacije nad protivnikom, već i o procjeni

vlastite sposobnosti za pobjedu i preživljavanje. Iz tog su razloga Navarrete i sur. (2010) u

okviru hipoteze o muškoj meti vanjske grupe pretpostavili da bi za muškarce stupanj

diskriminacije muškaraca vanjske grupe trebao varirati ovisno o izraženosti individualnih motiva

7

za socijalnom dominacijom kao i o procjeni vlastite fizičke agresivnosti. Njihovo istraživanje

individualnih razlika u specifičnoj muškoj psihologiji međugrupnih odnosa pokazalo je da

upravo interakcija izražene orijentacije na socijalnu dominaciju i visoke fizičke agresivnosti

dovodi do značajno negativnijih stavova prema muškarcima crne rase kod muških, ali ne i

ženskih sudionika. Nadalje, može se pretpostaviti da zbog visoke rizičnosti međugrupnih

konflikata muškarci ne prilagođavaju svoje reakcije samo na temelju procjene vlastitih fizičkih

sposobnosti, nego i procjene veličine prijetnje koje postavljaju muškarci vanjskih grupa.

Agresivnije te fizički snažnije muške koalicije su kroz evolucijsku povijest predstavljale puno

veću opasnost od onih koje nisu posjedovale te karakteristike. Zato se može očekivati i da će

muškarci koji percipiraju muškarce vanjske grupe kao fizički snažne i agresivne biti skloniji

njihovoj diskriminaciji.

Žene su općenito motivirane za izbjegavanje muškaraca vanjske grupe s ciljem zaštite

svog reproduktivnog izbora, no takva strategija uključuje i znatne troškove u terminima energije

za nadziranje okoline kao i propuštenih prilika za reprodukciju. Stoga bi prema hipotezi muške

mete vanjske grupe diskriminacija muškaraca vanjske grupe kod žena trebala ovisiti o

individualnoj percepciji vulnerabilnosti na seksualne napade. Navarrete, Fessler, Fleischman i

Geyer (2009) pronašli su da žene bijele rase koje se boje da će biti seksualno napastovane

izražavaju značajno negativnije stavove prema muškarcima crne rase, pogotovo u razdoblju

ovulacije kada su rizik od začeća, a time i negativne posljedice za ženski reproduktivni uspjeh

najveće. Međutim, izbjegavanje svih muškaraca vanjske grupe ujedno sužava raspon

potencijalnih partnera, pogotovo onih čija genetska distinktivnost može povećati vjerojatnost

preživljavanja potomaka. Naime, različiti genetski profili roditelja mogu doprinijeti većoj

otpornosti na bolesti te smanjenoj mogućnosti nasljeđivanja genetskih poremećaja kod

potomaka, zbog čega interakcije s muškarcima vanjskih grupa ženama pružaju i mogućnost

povećanja ukupnog reproduktivnog uspjeha. U vidu konflikta između mogućih dobitaka i

gubitaka povezanih s međugrupnim interakcijama, prirodni odabir je kod žena vjerojatno

oblikovao fleksibilne psihološke mehanizme koji prilagođavaju reakcije na muškarce vanjske

grupe ovisno o procjeni prijetnje koju oni postavljaju (McDonald i sur., 2012). Jedan od

potencijalnih indikatora prijetnje, kao i kod muškaraca, je stupanj u kojem su muškarci vanjske

grupe percipirani kao fizički snažni, odnosno sposobni da nadvladaju i ograniče reproduktivni

izbor žena. U skladu s tim, istraživanje McDonald, Asher, Kerr i Navarrete (2011) pokazalo je

8

da povišeni rizik od začeća dovodi do veće međugrupne pristranosti, ali samo kod onih žena koje

muškarce vanjske grupe povezuju s fizičkom snagom. Slijedeći prethodno opisanu logiku

konflikta između potencijalnih koristi i opasnosti interakcija s muškarcima vanjske grupe, može

se pretpostaviti da bi i percipirana atraktivnost muškaraca vanjske grupe mogla utjecati na

razinu iskazane diskriminacije kod žena. Naime, fizička privlačnost muškaraca je potencijalni

indikator genetske kvalitete partnera, odnosno jedna od karakteristika koja je pripadnicama

ženskog spola važna prilikom izbora partnera (Buss i Schmitt, 1993). Stoga postoji mogućnost

da su žene koje percipiraju muškarce vanjske grupe visoko atraktivnima manje sklone njihovoj

diskriminaciji.

CILJ I PROBLEMI

Glavni cilj ovog istraživanja bio je provjeriti postavke hipoteze o muškoj meti vanjske

grupe u hrvatskom društvenom kontekstu. Specifičnije, željeli smo ispitati tendenciju

diskriminiranja pripadnika vanjske grupe ovisno o spolu aktera i spolu objekta diskriminacije te

utvrditi postoji li moderatorski utjecaj određenih individualnih čimbenika na razinu iskazane

sklonosti diskriminaciji. Kako bismo istražili navedene odnose u okviru hrvatskog društva, za

aktere diskriminacije odabrali smo sudionike hrvatske nacionalnosti oba spola koji su kao

objekte diskriminacije procjenjivali muškarce i žene srpske nacionalnosti.

U skladu s ciljem istraživanja postavljeni su sljedeći problemi i hipoteze:

1. Ispitati postoje li među sudionicima hrvatske nacionalnosti razlike u sklonosti diskriminaciji

osoba srpske nacionalnosti s obzirom na spol aktera i objekta diskriminacije.

Pretpostavlja se da će sudionici hrvatske nacionalnosti općenito biti skloniji

diskriminirati Srbe nego Srpkinje te da će Hrvati u odnosu na Hrvatice općenito

pokazivati veću tendenciju diskriminacije osoba srpske nacionalnosti. Nadalje, očekuje

se da će Hrvati izražavati veću sklonost diskriminiranja Srba nego Srpkinja, dok Hrvatice

neće pokazivati razliku s obzirom na spol objekta diskriminacije. Kako je cilj ovog

istraživanja bio ispitati spolne razlike u tendenciji izravne diskriminacije, a ne

izbjegavanja pripadnika vanjske grupe, u skladu s hipotezom muške mete vanjske grupe,

pretpostavili smo da će upravo muški sudionici biti glavni akteri diskriminacije.

9

2. Utvrditi postoji li moderatorski utjecaj procjene vlastite fizičke agresivnosti i percipirane

fizičke snage muškaraca srpske nacionalnosti na povezanost između orijentacije na socijalnu

dominaciju i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti kod Hrvata i Hrvatica.

Očekuje se da će procjena vlastite fizičke agresivnosti te percipirana fizička snaga

muškaraca srpske nacionalnosti biti značajni moderatori odnosa između orijentacije na

socijalnu dominaciju i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti kod

Hrvata, ali ne i kod Hrvatica. Konkretno, pretpostavlja se da će povezanost između

orijentacije na socijalnu dominaciju i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske

nacionalnosti biti najsnažnija kod onih Hrvata koji sebe procjenjuju visoko agresivnima,

a muškarce srpske nacionalnosti fizički snažnima.

3. Utvrditi postoji li moderatorski utjecaj percipirane fizičke snage te atraktivnosti muškaraca

srpske nacionalnosti na odnos između percipirane vulnerabilnosti na seksualne napade i

sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti kod Hrvatica.

Očekuje se da će kod Hrvatica percipirana fizička snaga i atraktivnost muškaraca srpske

nacionalnosti biti značajni moderatori povezanosti između percipirane vulnerabilnosti na

seksualne napade te sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti, odnosno da

će ta povezanost biti najsnažnija kod onih Hrvatica koje percipiraju muškarce srpske

nacionalnosti fizički snažnima i neatraktivnima.

METODOLOGIJA

Postupak

Prije provedbe glavnog dijela istraživanja provedeno je predistraživanje s ciljem

validacije ljestvice sklonosti etničkoj diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti, konstruirane za

potrebe ovog rada. Preliminarna verzija ljestvice primijenjena je na prigodnom uzorku studenata.

Podaci su prikupljani individualno ili u manjim skupinama na različitim fakultetima Sveučilišta

u Zagrebu te Studentskom centru u Zagrebu u razdoblju od tjedan dana. Na prikupljenim

podacima provedena je psihometrijska validacija čestica, nakon čega je konstruirana konačna

10

verzija ljestvice sklonosti etničkoj diskriminaciji koja je, uz dodatnu prilagodbu, primijenjena u

glavnom dijelu istraživanja.

U glavnom dijelu istraživanja prikupljanje podataka provedeno je putem Interneta na

prigodnom uzorku sudionika hrvatske nacionalnosti. Pritom je korištena online forma upitnika

koji je sadržavao završnu verziju ljestvice sklonosti etničkoj diskriminaciji, ljestvice

individualnih čimbenika te pitanja o demografskim podacima. Poziv na istraživanje s

poveznicom za online formu upitnika postavljen je na društvene mreže, različite hrvatske online

forume, dostupne mailing liste te stranicu specijaliziranu za provedbu online istraživanja. Kada

bi sudionici kliknuli na poveznicu, software u kojem je izrađen upitnik po slučaju je otvarao

dvije, prema spolu objekta diskriminacije, različite verzije ljestice sklonosti etničkoj

diskriminaciji. Tako je dio sudionika procjenjivao sklonost prema diskriminaciji muškaraca

srpske nacionalnosti (n=547), a drugi dio prema ženama srpske nacionalnosti (n=530). Također,

ovisno o spolu sudionika, u upitniku su prezentirane različite ljestvice individualnih čimbenika.

Sudionici su uz demografska pitanja rješavali Ljestvicu orijentacije na socijalnu dominaciju,

Podljestvicu fizičke agresivnosti te Ljestvicu percipirane fizičke snage muškaraca srpske

nacionalnosti, dok su sudionice ispunjavale sve ljestvice, uključujući i Ljestvicu straha od

silovanja te Ljestvicu percipirane atraktivnosti muškaraca srpske nacionalnosti. Upitnik je bio

dostupan 4 tjedna, u razdoblju od 03.05.2014 do 01.06.2014.

Sudionici

Preliminarna verzija ljestvice sklonosti etničkoj diskriminaciji primijenjena je na

prigodnom uzorku od 380 studenata različitih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pri čemu se vodilo

računa o podjednakoj zastupljenosti sudionika i sudionica. Iz analize podataka, isključeni su oni

sudionici koji se po pitanju nacionalnosti nisu izjasnili kao Hrvati te oni za koje je utvrđeno da

nisu konzistentno odgovarali na tvrdnje u upitniku. U konačnici, uzorak je sačinjavalo 328

sudionika hrvatske nacionalnosti, u dobi od 18 do 33 godine (M=21.37, SD=2.256), od čega 180

žena (54.9%), a 148 muškaraca (45.1%).

U glavnom dijelu istraživanja sudjelovalo je ukupno 1286 sudionika iz različitih dijelova

Republike Hrvatske. Međutim, iz analiza su ponovno isključeni rezultati onih koji se nisu

izjasnili kao Hrvati te onih u čijim je upitnicima nedostajao veći broj podataka. Stoga su analize

provedene na uzorku od 1077 sudionika, od toga 621 žena (57.7%), 456 muškaraca (42.3%),

11

prosječne dobi od 25.89 godina (SD=6.734). Od ukupnog uzorka 31.0% žena je kao objekt

diskriminacije procjenjivalo muškarce srpske nacionalnosti, a 26.6% žene srpske nacionalnosti,

dok je 19.8% muškaraca procjenjivalo muškarce, a 22.6 % žene srpske nacionalnosti.

Demografske karakteristike sudionika prikazane su u tablici 1 iz koje se može vidjeti kako je u

uzorku zastupljeno najviše sudionika u dobi od 16 do 24 godine (53.0%), onih sa završenom

srednjom školom (51.0%), statusom studenta (64.3%) te prosječnog životnog standarda (51.3%).

Najmanji broj sudionika pripada najstarijoj dobnoj skupini (2.7%), ima završenu samo osnovnu

školu (1%) te status umirovljenika (0.8%).

Tablica 1 Demografske karakteristike uzorka (N=1077)

N %

Dob

16-24 571 53.0

25-34 415 38.5

35-44 62 5.8

>45 29 2.7

Najviši završeni stupanj obrazovanja

Osnovna škola 11 1.0

Srednja škola 549 51.0

Viša škola, fakultet 490 45.5

Postdiplomski studij 27 2.5

Trenutni radni status

Zaposleni 260 24.1

Nezaposleni 116 10.8

Studenti 692 64.3

Umirovljenici 9 0.8

Životni standard kućanstva

Ispodprosječan 226 21.0

Prosječan 552 51.3

Iznadprosječan 299 27.7

12

Instrumenti

Ispitane su sljedeće skupine varijabli: sklonost etničkoj diskriminaciji, varijable

individualnih čimbenika (orijentacija na socijalnu dominaciju, procjena vlastite fizičke

agresivnosti, percipirana vulnerabilnost na seksualne napade, percipirana fizička snaga i

atraktivnost muškaraca srpske nacionalnosti) te sociodemografske varijable (spol, dob,

nacionalnost, stupanj obrazovanja, radna aktivnost te životni standard).

Ljestvica sklonosti etničkoj diskriminaciji

Zbog nemogućnosti da se postojeće ljestvice diskriminacije modificiraju tako da se

istovjetne čestice mogu primijeniti za muški i ženski objekt diskriminacije, za potrebe ovog

istraživanja konstruirana je posebna ljestvica sklonosti etničkoj diskriminaciji. Konstrukcija

ljestvice započela je generiranjem većeg broja tvrdnji Likertovog tipa od 6 stupnjeva (1 – „uopće

se ne slažem“; 6 – „u potpunosti se slažem“) kojima se ispitivala tendencija neravnopravnog

tretmana i uskrate određenih prava osobama srpske nacionalnosti u različitim područjima života.

Čestice su formirane na temelju podataka iz relevantne psihološke literature u području

diskriminacije kao i postojećih ljestvica za mjerenje diskriminacije, pri čemu se vodilo računa

da tvrdnje kasnije budu primjenjive za ispitivanje sklonosti diskriminaciji muškaraca i žena

srpske nacionalnosti. Sadržajnom analizom početnih čestica u konačnici je odabrano njih 30 koje

su s ciljem validacije ljestvice u predistraživanju primijenjene na uzorku studenata Sveučilišta u

Zagrebu. Nakon provedenih statističkih analiza zadržano je 19 čestica, pri čemu su kriteriji za

zadržavanje bili diskriminativna valjanost, faktorsko zasićenje, odsutnost multikolinearnosti,

varijabilitet rezultata te sadržaj pojedine čestice. Faktorska analiza pod modelom zajedničkih

faktora1 pokazala je da sve čestice imaju najviše saturacije na prvom faktoru koji je objasnio

ukupno 42.4% varijance. Zasićenja zadržanih čestica s prvim faktorom prikazana su u prilogu 1.

Iako je uz Kaiserov-Guttman kriterij dobiveno ukupno 4 faktora, preostala 3 faktora imala su

znatno manja zasićenja na svim česticama te su zajedno objasnila manje od 12% zajedničke

varijance. Koeficijenti diskriminativne valjanosti čestica su u rasponu od .43 do .72, prosječna

1 Na dobivenim podacima provedene su faktorske analize metodama zajedničkih faktora i glavnih komponenata

koje su rezultirale vrlo sličnim solucijama. Rezultati su prikazani samo za faktorsku analizu zajedničkih faktora

zbog veće primjerenosti metode potrebama ovog istraživanja.

13

interkorelacija među česticama iznosi .39, a dobivena je i visoka pouzdanost tipa unutarnje

konzistencije (Cronbach α=.93).

Za glavni dio istraživanja svaka od 19 čestica dobivenih u predistraživanju prilagođena

je kako bi se mogla primijeniti za muškarce i žene srpske nacionalnosti. Na primjer, čestica „Ne

bih otišao/la na zabavu koju organizira osoba srpske nacionalnosti“ u jednoj verziji ljestvice

glasila je „Ne bih otišao/la na zabavu koju organizira muškarac srpske nacionalnosti“, a u drugoj

„Ne bih otišao/la na zabavu koju organizira žena srpske nacionalnosti“. Tako su napravljene

dvije verzije ljestvice koje su se sastojale od sadržajno istih čestica, ali prilagođenih za pojedini

objekt diskriminacije. Faktorska analiza čestica metodom zajedničkih faktora u glavnom dijelu

istraživanja potvrdila je jednodimenzionalnu strukturu ljestvice, s jednim generalnim faktorom

koji je objasnio 50.7% ukupne varijance. Zasićenja čestica prvim faktorom bila su u rasponu od

.54 do .81, koeficijenti diskriminativne valjanosti pojedinih čestica u rasponu od .49 do .79, a

prosječna interkorelacija među česticama .47. Pouzdanost tipa unutarnje konzistencije za

ljestvicu korištenu u glavnom istraživanju iznosi .95. Ukupni rezultat na ljestvici sklonosti

etničkoj diskriminaciji izražen je kao prosjek odgovora na svim česticama, pri čemu veći rezultat

znači veću sklonost diskriminaciji. Najmanji teorijski rezultat na ljestvici je 1, a najviši 6.

Ljestvica orijentacije na socijalnu dominaciju

Orijentacija na socijalnu dominaciju mjerena je šestom verzijom istoimene ljestvice koju

su 1999. godine razvili Sidanius i Pratto i koja se u izvornom obliku sastoji od 16 čestica.

Ljestvicom se procjenjuju individualne razlike u preferencijama prema održanju dominantnog

položaja određenih grupa u društvenoj hijerarhiji. Za potrebe ovog rada korištena je skraćena

hrvatska verzija ljestvice (Đorđević, 2012) koju čini 8 čestica Likertova tipa od 7 stupnjeva (1 –

„uopće se ne slažem“, 7 – „u potpunosti se slažem“). Ukupni rezultat izražen je kao prosjek

odgovora na svim tvrdnjama. Najmanji teorijski rezultat iznosi 1, a najviši 7, pri čemu viši

rezultat znači veću orijentaciju na socijalnu dominaciju. Pouzdanost tipa unutarnje konzistencije

hrvatske verzije ljestvice u ovom istraživanju iznosi .81, što je u skladu s podacima koje navodi

Đorđević (2012) (Cronbach α=.83).

14

Podljestvica fizičke agresivnosti

Podljestvica fizičke agresivnosti preuzeta je iz Buss-Perry Upitnika agresivnosti (Buss i

Perry, 1992), namijenjenog mjerenju različitih dimenzija agresivnog ponašanja. Podljestvica je

prevedena na hrvatski jezik tako da je jedan prevoditelj čestice preveo na hrvatski, a drugi

nezavisni prevoditelj ponovno na engleski, nakon čega je usklađivanjem prijevoda nastala

konačna verzija podljestvice. Iako se u originalnoj verziji podljestvice tvrdnje procjenjuju na

ljestvici od 5 stupnjeva, u ovom radu je korištena ljestvica od 7 stupnjeva (1 – „uopće nije

karakteristično za mene“, 7 – „izrazito karakteristično za mene“) po uzoru na istraživanje

Navarrete i sur. (2010). Ukupni rezultat na podljestvici predstavlja prosjek odgovora na svim

česticama. Teorijski raspon rezultata je od 1 do 7, a viši rezultat znači veću sklonost fizičkoj

agresiji. Cronbach alpha koeficijent pouzdanosti u ovom istraživanju iznosi .79, dok Navarrete i

sur. (2010) navode pouzdanost od .85.

Ljestvica straha od silovanja

Percipirana vulnerabilnost na seksualne napade mjerena je Ljestvicom straha od

silovanja (Senn i Dzinas, 1996) koja zahvaća emocionalne i bihevioralne odgovore na

mogućnost silovanja. Ljestvica se sastoji od 31 čestice koje ispituju reakcije straha na specifične

situacijske znakove koji sugeriraju opasnost od silovanja, generalizirani strah ili nepovjerenje

prema muškarcima te kroničnu brigu oko mogućnosti buduće seksualne viktimizacije. Za

potrebe ovog istraživanja ljestvica je prevedena s engleskog na hrvatski jezik ranije opisanim

postupkom. Iako se u originalnoj verziji ljestvice tvrdnje procjenjuju na dvije vrste ljestvica

Likertova tipa od 5 stupnjeva, u ovom radu korištene su ljestvice od 7 stupnjeva, po uzoru na

istraživanje Navarrete i sur. (2010). Ukupan rezultat izražen je kao prosjek odgovora na svim

česticama, pri čemu viši rezultat znači veći strah od silovanja. Pouzdanost tipa unutarnje

konzistencije u ovom istraživanju iznosi .94, što je u skladu s podacima dobivenim u istraživanju

Navarrete i sur. (2010) (Cronbach α=.95).

Ljestvica percipirane fizičke snage i atraktivnosti muškaraca srpske nacionalnosti

Percipirana fizička snaga te atraktivnost muškaraca srpske nacionalnosti mjerene su

kratkim istoimenim ljestvicama koje su konstruirane za potrebe ovog istraživanja. Ljestvica

15

percipirane fizičke snage sastoji od 5 čestica od kojih svaka opisuje muškarce srpske

nacionalnosti određenim atributom povezanim s fizičkom snagom (agresivni, snažni, opasni,

zastrašujući, nasilni). Zadatak sudionika bio je da na ljestvici Likertova tipa od 1 („uopće se ne

slažem“) do 7 („u potpunost se slažem“) procjene svoj stupanj slaganja sa svakom pojedinom

tvrdnjom. Za ljestvicu percipirane atraktivnosti muškaraca srpske nacionalnosti sudionice su na

istoj Likertovoj ljestvici morale procijeniti svoj stupanj slaganja s 5 tvrdnji koje su opisivale

muškarce srpske nacionalnosti kao muževne, zgodne, atletski građene, atraktivne i seksi. Obje

ljestvice prezentirane su zajedno s još 5 neutralnih tvrdnji koje su opisivale muškarce srpske

nacionalnosti atributima nepovezanim s fizičkom snagom i atraktivnošću (moralni, odbojni,

inteligentni, iskreni, umišljeni). Ukupni rezultat na ljestvicama percipirane fizičke snage i

atraktivnosti muškaraca vanjske grupe predstavlja prosjek svih procjena te iznosi od 1 do 7. Viši

rezultat na ljestvicama znači veću percipiranu fizičku snagu i atraktivnost muškaraca srpske

nacionalnosti. Obje ljestvice pokazale su zadovoljavajuću razinu unutarnje konzistencije, koja

je bila nešto veća za ljestvicu percipirane atraktivnosti (Cronbach α=.94) nego za ljestvicu

percipirane fizičke snage (Cronbach α=.78).

REZULTATI

Razlike u sklonosti etničkoj diskriminaciji ovisno o spolu aktera i objekta diskriminacije

Prvi problem ovog istraživanja bio je ispitati postoji li razlika u sklonosti diskriminaciji

osoba srpske nacionalnosti kod ispitanika hrvatske nacionalnosti s obzirom na spol aktera

(sudionika) te objekta (procjenjivane osobe) diskriminacije. Prije provedbe statističkih analiza u

svrhu odgovora na postavljeni problem, testirana je homogenost varijanci te normalitet

distribucije varijable sklonosti etničkoj diskriminaciji u svakoj skupini ispitanika. Levenov test

homogenosti varijanci pokazao je da se varijance rezultata u četiri skupine statistički značajno

razlikuju (F(3,1073)=5.027, p=.002), pri čemu ni broj ispitanika po skupinama nije bio

podjednak. Distribucije rezultata su u svim skupinama bile pozitivno asimetrične te, prema

rezultatima Kolmogorov-Smirnovljeva testa (za sve distribucije p<.05), statistički značajno

odstupale od normalne. Stoga su prikupljeni podaci, umjesto složenom analizom varijance za

nezavisne uzorke, analizirani pojedinačnim neparametrijskim statističkim postupcima.

16

Deskriptivni podaci za ljestvicu sklonosti etničkoj diskriminaciji s obzirom na spol

objekta i aktera diskriminacije prikazani su u tablici 2. Kao što se može vidjeti iz tablice 2, u

odnosu na teoretski raspon ljestvice sklonosti etničkoj diskriminaciji (TR=1-6), sudionici su u

prosjeku davali niske procjene (C=1.68), odnosno izražavali nisku spremnost na diskriminaciju.

Međutim, mogu se uočiti i manje razlike u centralnim vrijednostima rezultata na ljestvici s

obzirom na spol aktera i objekta diskriminacije. Kako bi se provjerilo jesu li navedene razlike

statistički značajne, provedena su ukupno 4 Mann-Whitney U testa, koja se inače koriste za

testiranje značajnosti razlika između dva nezavisna uzorka. S obzirom na to da je proveden veći

broj pojedinačnih Mann-Whitney U testova, pri određivanju razine značajnosti korištena je

Bonferronijeva korekcija, odnosno stroži kriterij za proglašavanje neke od razlika statistički

značajnom (α=.013).

Tablica 2 Deskriptivni podaci za ljestvicu sklonosti etničkoj diskriminaciji ovisno o spolu aktera i objekta

diskriminacije

Spol aktera diskriminacije

Spol objekta

diskriminacije

Hrvati

Hrvatice

Ukupno

N C Q N C Q N C Q

Srbi 213 2.16 1.95

334 1.68 1,47

547 1.79 1.68

Srpkinje 243 1.74 1.95

287 1.52 1.32

530 1.58 1.33

Ukupno 456 1.79 1.68

621 1.58 1.42

1077 1.68 1.47

Legenda: N – broj sudionika C– centralna vrijednost, Q- poluinterkvartilno raspršenje.

Kako bi se provjerilo postoje li među sudionicima hrvatske nacionalnosti razlike u

sklonosti etničkoj diskriminaciji s obzirom na spol objekta diskriminacije, proveden je Mann-

Whitney U test na razini cijelog uzorka. Rezultati testa su pokazali da postoji statistički značajna

razlika u sklonosti diskriminaciji s obzirom na spol objekta diskriminacije (z= -2,619, p=.009),

odnosno da sudionici općenito pokazuju veću tendenciju diskriminacije muškaraca (C=1.79,

Q=1.63) nego žena (C=1.58, Q=1.33) srpske nacionalnosti. Pritom treba naglasiti da, iako je

17

2,16

1,681,741,52

1

2

3

4

5

6

Hrvati Hrvatice

Sklo

no

st e

tnič

koj d

iskr

imin

aciji

Srbi

Srpkinje

**

dobivena razlika statistički značajna, njena veličina učinka, koja se u slučaju provedbe Mann-

Whitney U testa računa kao kvocijent dobivene z-vrijednosti i korijena od ukupnog broja

sudionika (prema Field, 2009, str. 550), je vrlo niska (r= -.08).

Na isti je način ispitana razlika u sklonosti diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti s

obzirom na spol aktera diskriminacije. Rezultati Mann-Whitney U testa (z= -2,726, p=.006)

pokazali su da Hrvati (C=1.79, Q=1.68) općenito izražavaju statistički značajno veću sklonost

diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti u odnosu na Hrvatice (C=1.58, Q=1.42). Veličina

učinka dobivene razlike se i u ovom slučaju pokazala malom (r= -.08).

Na kraju je s dva Mann-Withney U testa provjereno postoji li značajna razlika u iskazanoj

sklonosti etničkoj diskriminaciji s obzirom na spol objekta diskriminacije u odvojenim uzorcima

Hrvata i Hrvatica. Na uzorku Hrvata dobivena je statistički značajna razlika (z= -2,808, p=.005),

u smjeru da su Hrvati skloniji diskriminirati Srbe (C=2.16, Q=1.95) nego Srpkinje (C=1.74,

Q=1.37). Veličina učinka ponovno je bila mala (r= -.13). Ista razlika na uzorku Hrvatica nije se

pokazala statistički značajnom (z= -1,309, p=.190). Rezultati dobiveni primjenom ljestvice

sklonosti etničkoj diskriminaciji su radi lakšeg uvida u rezultate prikazani grafički na slici 1.

Slika 1. Centralne vrijednosti za sklonost diskriminaciji muškaraca i žena srpske nacionalnosti na

odvojenim uzorcima muškaraca i žena hrvatske nacionalnosti.

** p<.01

**

18

Analiza moderatorskog utjecaja individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca

srpske nacionalnosti na uzorku Hrvata i Hrvatica

Drugi problem ovog istraživanja bio je ispitati postoji li moderatorski utjecaj procjene

vlastite fizičke agresivnosti i percepcije fizičke snage muškaraca srpske nacionalnosti na

povezanost između orijentacije na socijalnu dominaciju i sklonosti diskriminaciji muškaraca

srpske nacionalnosti na odvojenim uzorcima Hrvata i Hrvatica. U tu svrhu upotrijebili smo

postupak hijerarhijske regresijske analize koji, u slučaju kad su i moderatori i prediktorska

varijabla kontinuirani, preporučuju Cohen, Cohen, West i Aiken (2003). Prema preporuci istih

autora interakcijski efekti prediktorskih varijabli na kriterij utvrđeni su pomoću

nestandardiziranih regresijskih koeficijenata.

U prvom koraku provjerili smo zadovoljavaju li dobiveni podaci osnovne pretpostavke

za provođenje višestruke regresijske analize. Uvidom u grafičke prikaze raspršenja

standardiziranih predviđenih rezultata u funkciji standardiziranih reziduala na uzorku Hrvata i

Hrvatica, utvrđena je linearna povezanost između skupa korištenih prediktora i kriterijske

varijable kao i približno podjednaka varijanca reziduala duž regresijskog pravca

(homoscedascitet) u oba uzorka. Rezultati Durbin Watson testa čija je vrijednost u oba uzorka

blizu 2 (D-WHrvati = 1,966; D-WHrvatice = 1,850) upućuju na to da je pretpostavka o nezavisnosti

reziduala zadovoljena, dok su Kolmogorov-Smirnovljevi testovi pokazali da distribucije

reziduala ne odstupaju značajno od normalne (K-S zHrvati = 0.778, p=.581; K-S zHrvatice = 1.248,

p=.089). Na kraju, vrijednosti faktora inflacije varijance, kao indikatora potencijalne

multikolinearnosti među prediktorima, su za sve korištene varijable u oba uzorka bile znatno

ispod dopuštenih granica (VIF<10). Pregled interkorelacija među prediktorima prikazanima u

tablici 3, također pokazuje da su korelacije među prediktorima u oba uzorka, iako statistički

značajne, niske do umjerene. Na temelju rezultata svih preliminarnih analiza može se zaključiti

kako su podaci u uzorcima Hrvata i Hrvatica pogodni za provedbu regresijskih analiza.

19

Tablica 3 Koeficijenti korelacija između prediktorskih i kriterijske varijable sklonosti diskriminaciji

muškaraca srpske nacionalnosti za uzorak Hrvata (iznad dijagonale) i Hrvatica (ispod dijagonale)

Varijable 1 2 3 4

1. Orijentacija na socijalnu dominaciju - .42** .20** .46**

2. Fizička agresivnost .13* - .23** .35**

3. Percipirana fizička snaga muškaraca

srpske nacionalnosti .18** .12** - .39**

4. Sklonost etničkoj diskriminaciji .37** .02 .32** -

* p<.05, ** p<.01

Prije provedbe hijerarhijskih regresijskih analiza, prediktorske varijable u oba uzorka su

centrirane oduzimanjem aritmetičke sredine od bruto rezultata svakog prediktora, čime se

olakšava interpretacija regresijskih koeficijenata te smanjuje efekt multikolinearnosti zbog

uvođenja interakcijske varijable (Cohen i sur., 2003). Zatim su izračunati umnošci centriranih

prediktora, odnosno formirane četiri nove varijable od kojih su 3 predstavljale dvostruke

interakcije pojedinačnih prediktora, a jedna trostruku interakciju sva tri prediktora. U prvom

koraku hijerarhijskih regresijskih analiza u model su uključeni samostalni centrirani prediktori,

u drugom tri dvostruke interakcije pojedinih prediktora te u završnom koraku trostruka

interakcija orijentacije na socijalnu dominaciju, procjene fizičke agresivnosti te percipirane

fizičke snage muškaraca srpske nacionalnosti. Na taj način mogli smo provjeriti objašnjava li

trostruka interakcija varijancu kriterija i nakon kontrole pojedinačnih udjela prediktora i njihovih

dvostrukih interakcija. Rezultati su prikazani u tablici 4.

20

Tablica 4

Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza za kriterij sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske

nacionalnosti za uzorak Hrvata (N= 187) i Hrvatica (N=289)

Prediktor 1.korak

(B koeficijenti)

2. korak

(B koeficijenti)

3. korak

(B koeficijenti)

Hrvati Hrvatice Hrvati Hrvatice Hrvati Hrvatice

Orijentacija na socijalnu dominaciju .28** .34** .29** .35** .30** .35**

Fizička agresivnost .13 -.06 .08 -.07 .08 -.07

Percipirana fizička snaga .28** .24** .32** .25** .34** .25**

Orijentacija na socijalnu dominaciju x fizička

agresivnost -.01 .11 .01 .11

Orijentacija na socijalnu dominaciju x

percipirana fizička snaga -.10 -.11 -.09 -.11

Fizička agresivnost x percipirana fizička

snaga .19** .01 .21** .01

Orijentacija na socijalnu dominaciju x fizička

agresivnost x percepcija fizičke snage .-03 .02

R2 .33** .22** .37* .23 .38 .23

ΔR2 .33** .22** .04* .01 .01 .00

** p<.01

Kao što se može vidjeti iz rezultata za uzorak Hrvata, uvrštavanje trostruke interakcije u

trećem koraku analize nije dovelo do značajnog porasta u objašnjenju varijance kriterija

(ΔR2=.01, F(1,179)=0.766, p=.383), pri čemu ni nestandardizirani regresijski koeficijent

trostruke interakcije nije statistički značajan (B=-.03, p=.383). Međutim u drugom koraku

analize, uvrštavanjem dvostrukih interakcija pojedinih prediktora količina objašnjene varijance

kriterija statistički značajno se povećava (ΔR2=.04, F(3,180)=2.803, p=.010), a nestandardizirani

regresijski koeficijent za interakciju procjene vlastite fizičke agresivnosti i percipirane fizičke

snage muškaraca srpske nacionalnosti (B=.19, p=.001) je statistički značajan. Dakle, na uzorku

Hrvata jedino se percipirana fizička snaga muškaraca srpske nacionalnosti pojavljuje kao

značajan moderator odnosa između procjene vlastite agresivnosti i sklonosti diskriminaciji

muškaraca srpske nacionalnosti. Veličina učinka interakcije, izražena kao koeficijent kvadrirane

21

semiparcijalne korelacije interakcije s kriterijem, je niska (f2=.06), no to je čest nalaz kod

interakcija u istraživanjima u području društvenih znanosti (Cohen i sur., 2003).

Na uzorku Hrvatica se ni nestandardizirani regresijski koeficijenti trostruke interakcije,

niti pojedinačnih dvostrukih interakcija nisu pokazali statistički značajnima (za sve interakcije

p>.05), a uvrštavanje navedenih interakcija u drugom (ΔR2=.01, F(3,282)=1.890, p=.131) i

trećem koraku analize (ΔR2=.00, F(1,281)=0.041, p=.839) nije značajno doprinijelo objašnjenju

varijance kriterija.

Kako bismo lakše interpretirali značajan moderatorski efekt na uzorku Hrvata, grafički

smo prikazali interakciju agresivnosti i percipirane fizičke snage na slici 2, kategoriziravši

pritom rezultate na prediktorskoj i moderatorskoj varijabli u skupine nižeg (1 SD<M) i višeg

stupnja (1 SD>M) (Cohen i sur., 2003). Usto, smo provjerili i razlikuje li se nagib regresijskih

pravaca značajno od nule. Kao što se može vidjeti iz slike 2, kod Hrvata koji muškarce srpske

nacionalnosti ne percipiraju fizički snažnima, procjena vlastite fizičke agresivnosti nije značajno

povezana sa razinom sklonosti diskriminaciji (t(187)=0.792, p=.430), dok je među Hrvatima koji

ih percipiraju izrazito fizički snažnima veća razina vlastite agresivnosti povezana s većom

sklonosti diskriminaciji (t(187)=3.835, p=.001).

Slika 2. Moderatorski utjecaj percipirane fizičke snage muškaraca srpske nacionalnosti na

povezanost između procjene vlastite fizičke agresivnosti i sklonosti diskriminaciji muškaraca

srpske nacionalnosti na uzorku Hrvata (N=187).

1

2

3

4

5

6

Niska agresivnost Visoka agresivnost

Sk

lon

ost

dis

kri

min

aci

ji

mu

ška

raca

srp

ske

naci

on

aln

ost

i

Niska

percipirana

fizička snaga

Visoka

percipirana

fizička snaga

22

Analiza moderatorskog utjecaja individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca

srpske nacionalnosti na uzorku Hrvatica

Treći problem bio je ispitati potencijalne moderatorske utjecaje percipirane fizičke snage

i atraktivnosti muškaraca srpske nacionalnosti na povezanost između percipirane vulnerabilnosti

na seksualne napade (operacionalizirane kao strah od silovanja) i sklonosti diskriminaciji

muškaraca srpske nacionalnosti na uzorku Hrvatica. Kako bismo ispitali navedene utjecaje,

upotrijebili smo isti postupak hijerarhijske regresijske analize kao i na uzorku Hrvata, pri čemu

smo na isti način provjerili zadovoljavaju li podaci na uzorku Hrvatica preduvjete za provedbu

takve vrste analize.

Grafički prikaz raspršenja standardiziranih predviđenih rezultata u funkciji

standardiziranih reziduala na uzorku Hrvatica pokazao je da je i u ovom slučaju skup prediktora

linearno povezan s kriterijskom varijablom te da je varijanca reziduala, uz manja odstupanja,

konstantna duž regresijskog pravca. Distribucija reziduala na uzorku Hrvatica prema rezultatima

Kolmogorov-Smirnovljeva testa (K-S z= 1.512, p=.021) značajno odstupa od normalne, no zbog

velike osjetljivosti ovog testa na veličinu uzorka kao i grafičkih prikaza koji sugeriraju da su

reziduali normalno distribuirani, procijenili smo da je i ova pretpostavka u prihvatljivom stupnju

zadovoljena. Daljnjim analizama utvrđeno je i da su reziduali međusobno nezavisni (D-

W=1,898) te da među prediktorskim varijablama nema istaknutije multikolinearnosti (za sve

korištene varijable VIF<10), što je vidljivo i iz interkorelacija među prediktorima u tablici 5.

Tablica 5 Interkorelacije prediktorskih varijabli i njihove korelacije s kriterijskom varijablom sklonosti

diskriminacije muškaraca srpske nacionalnosti za uzorak Hrvatica (N=299)

Prediktori 1 2 3

1. Strah od silovanja 1 .18** .05

2. Percepcija fizičke snage muškaraca srpske

nacionalnosti 1 .18**

3. Percepcija atraktivnosti muškaraca srpske

nacionalnosti 1

4. Sklonost etničkoj diskriminaciji .20** .32** -22.**

** p<.01

23

U prvom koraku hijerarhijske regresijske analize na uzorku Hrvatica u model su

uključeni centrirani prediktori straha od silovanja te percipirane fizičke snage i atraktivnosti

muškaraca srpske nacionalnosti, u drugom koraku njihove pojedinačne dvostruke interakcije te

u zadnjem koraku trostruka interakcija svih uključenih prediktora. Rezultati provedene analize

prikazani su u tablici 6. Kao što se iz tablice 6 može vidjeti, uvrštavanje trostruke interakcije

navedenih prediktora u trećem koraku analize dovelo je do značajnog porasta u objašnjenju

varijance sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti (ΔR2=.03, F(1,291)=1.291,

p=.003), a nestandardizirani regresijski koeficijent trostruke interakcije pokazao se statistički

značajnim (B=.09, p=.003). Možemo zaključiti da su kod Hrvatica percipirana fizička snaga i

atraktivnost muškaraca srpske nacionalnosti značajni moderatori odnosa između straha od

silovanja i sklonosti diskriminacije muškaraca srpske nacionalnosti. Pritom se veličina učinka

interakcije i u ovom slučaju pokazala niskom (f2=.04).

Tablica 6 Rezultati hijerarhijske regresijske analize za kriterij sklonosti etničkoj diskriminaciji na uzorku Hrvatica

(N = 299)

Prediktor 1.korak

(B koeficijenti) 2. korak

(B koeficijenti) 3. korak

(B koeficijenti)

Strah od silovanja .14** .13** .11**

Percepcija fizičke snage .30** .26** .22**

Percepcija atraktivnosti -.22** -.24** -.27**

Strah od silovanja x percepcija fizičke snage .10* .12**

Strah od silovanja x percepcija atraktivnosti -.03 -.01

Percepcija fizičke snage x percepcija

atraktivnosti -.10** -.12**

Strah od silovanja x percepcija fizičke snage

x percepcija atraktivnosti .09**

R2 .21** .24* .27**

ΔR2 .21** .03** .03**

**p<.01; *p<.05

24

Radi lakše interpretacije dobivenih efekata na uzorku Hrvatica, trostruku interakciju smo

grafički prikazali na slici 3, pri čemu smo rezultate na prediktorskoj i moderatorskim varijablama

kategorizirali u skupine nižeg (1 SD<M) i višeg stupnja (1 SD>M). Dodatno smo testirali

razlikuju li se nagibi svih regresijskih pravaca statistički značajno od nule. Rezultati su pokazali

da je strah od silovanja značajno povezan sa sklonošću diskriminaciji muškaraca srpske

nacionalnosti kod onih Hrvatica koje ih percipiraju kao izrazito fizički snažne, ali i atraktivne

(t(299)=3,914, p=.001), što je u regresijskoj analizi vjerojatno rezultiralo značajnom trostrukom

interakcijom. Nagibi ostalih regresijskih pravaca nisu se pokazali statistički značajnima (za sve

p>0.05). Dakle, visoki strah od silovanja povezan je s većom tendencijom diskriminaciji samo

kod onih Hrvatica koje percipiraju muškarce srpske nacionalnosti kao fizički snažne i atraktivne.

Međutim, na grafičkom prikazu svih regresijskih pravaca, možemo uočiti da najveću sklonost

diskriminaciji pokazuju Hrvatice koje percipiraju muškarce srpske nacionalnosti kao fizički

snažne i neatraktivne, i to bez obzira na razinu straha od silovanja. Također je vidljivo da ni u

ostalim skupinama sudionica strah od silovanja ne utječe značajno na sklonost diskriminaciji,

već da glavnu ulogu u određivanju njene razine ima interakcija percipirane fizičke snage i

atraktivnosti muškaraca vanjske grupe. Pritom dodatna analiza dvostruke interakcije između

percipirane fizičke snage i atraktivnosti pokazuje da je percepcija muškaraca srpske

nacionalnosti kao fizički snažnih općenito povezana s većom sklonošću njihove diskriminacije,

a pogotovo kod onih Hrvatica koje ih ne percipiraju atraktivnima (t(305)=6,762, p=.001).

25

Slika 3 . Moderatorski utjecaj percipirane fizičke snage i atraktivnosti muškaraca srpske nacionalnosti na

povezanost između straha od silovanja i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti na

uzorku Hrvatica (N=299).

RASPRAVA

Sklonost etničkoj diskriminaciji s obzirom na spol aktera i objekta diskriminacije

Prvim istraživačkim problemom smo na uzorku sudionika hrvatske nacionalnosti

obuhvatili spolne razlike u sklonosti diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti, uzimajući pritom

u obzir i spol objekta diskriminacije. U skladu s hipotezom muške mete vanjske grupe, prema

kojoj su muškarci vanjskih grupa evolucijski gledano predstavljali najveću prijetnju

pripadnicima unutarnjih grupa, očekivali smo da će upravo muškarci srpske nacionalnosti biti

primarni objekti diskriminacije. Rezultati su pokazali da su sudionici hrvatske nacionalnosti

općenito bili skloniji diskriminirati Srbe, nego Srpkinje, potvrdivši time navedenu hipotezu. U

pogledu aktera diskriminacije, hipoteza muške mete vanjske grupe postulira da i muškarci i žene

mogu djelovati kao akteri diskriminacije, ali da to rade iz različitih motiva, zbog čega eventualne

spolne razlike ovise o načinu na koji se ta diskriminacija izražava. S obzirom na to da je zavisna

varijabla u ovom istraživanju definirana kao sklonost neravnopravnom tretmanu ili uskrati

određenih prava na osnovi nacionalnosti, a ne kao izbjegavanje ili nepovjerljivost prema Srbima,

1

2

3

4

5

6

Niski strah od

silovanja

Visoki strah od

silovanja

Sk

lon

ost

dis

kri

min

aci

ji

mu

škara

ca s

rpsk

e n

aci

on

aln

ost

i(1) Visoka percepcija snage,

visoka percepcija atraktivnosti

(2) Visoka percepcija snage,

niska percepcija atraktivnosti

(3) Niska percepcija snage,

visoka percepcija atraktivnosti

(4) Niska percepcija snage,

niska percepcija atraktivnosti

26

očekivali smo da će Hrvati biti glavni akteri diskriminacije. Usto smo pretpostavili i da će Hrvati

biti skloniji diskriminaciji Srba nego Srpkinja, dok kod Hrvatica sklonost diskriminaciji neće biti

povezana sa spolom njena objekta. Rezultati istraživanja ponovo su potvrdili naše hipoteze.

Hrvati su općenito izražavali veću sklonost diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti od

Hrvatica, pri čemu su bili skloniji više diskriminirati Srbe nego Srpkinje. S druge strane Hrvatice

nisu pokazivale razliku u tendenciji diskriminaciji s obzirom na spol objekta diskriminacije.

Dobiveni rezultati u skladu su s rezultatima istraživanja Navarretea i sur. (2011) u kojem

je međugrupna diskriminacija bila izražena kao spremnost sudionika da pretrpe veće kazne za

vlastitu grupu kako bi strože kaznili pripadnike vanjske grupe. Autori su pronašli da muškarci

više diskriminiraju mušku nego žensku vanjsku grupu, dok kod žena razina diskriminacije nije

bila povezana sa spolom objekta diskriminacije. Ipak, važno je napomenuti da su veličine učinka

za sve dobivene efekte u ovom istraživanju zapravo male. Sudionici su općenito izražavali nisku

sklonost diskriminaciji pri čemu se Hrvatice i Hrvati, apsolutno gledano, nisu znatno razlikovali

u izraženoj sklonosti diskriminaciji Srba i Srpkinja. Jedno od mogućih objašnjenja ovih nalaza

jest struktura uzorka na kojem je provedeno istraživanje; u uzorku je bilo zastupljeno znatno više

studenata, sudionika mlađe životne dobi i višeg stupnja obrazovanja koji u pravilu imaju

tolerantnije i pozitivnije stavove prema pripadnicima vanjskih grupa (Wagner i Zick, 1995;

Wilson, 1996), što je moglo utjecati na smanjenje svih razlika s obzirom na spol aktera i objekta

diskriminacije. Drugi faktor koji je mogao utjecati na rezultate je samo vrijeme provedbe

istraživanja tijekom kojeg su dijelovi i Hrvatske i Srbije pogođeni velikim poplavama. U tom

razdoblju hrvatski mediji izvještavali su o nesrećama stanovnika obje zemlje čija su naselja

uništena poplavama te pozivali hrvatske građane da sudjeluju u humanitarnim akcijama za

pomoć ljudima u Hrvatskoj, ali i Srbiji. Stoga je moguće da su se Hrvati i Hrvatice solidarizirali

s pripadnicima srpskog naroda, doživljavajući ih pritom manje kao koalicijsku vanjsku grupu, a

više kao ljude s kojima dijele zajedničku sudbinu. To je moglo dovesti do smanjenih spolnih

razlika u sklonosti diskriminaciji Srba općenito. U tom slučaju, možda su muškarci hrvatske

nacionalnosti u nižem stupnju percipirali muškarce srpske nacionalnosti kao prijetnju što je

rezultiralo manjom sklonošću njihove diskriminacije te posljedično manjom razlikom u stupnju

diskriminiranosti Srba i Srpkinja. Naravno, ne možemo biti sigurni u ispravnost navedenog

objašnjenja, stoga bi bilo dobro ponoviti cijelo istraživanje u drugom vremenskom periodu.

27

Moderatorski utjecaj individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca srpske

nacionalnosti na uzorku Hrvata i Hrvatica

Drugi problem ovog istraživanja bio je ispitati potencijalne moderatorske utjecaje

procjene vlastite fizičke agresivnosti i percipirane fizičke snage muškaraca srpske nacionalnosti

na odnos između orijentacije na socijalnu dominaciju i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske

nacionalnosti i to na uzorku Hrvata i Hrvatica. Navarette i sur. (2010) su svojim istraživanjem

pokazali da interakcija izražene orijentacije na socijalnu dominaciju i visoke procjene vlastite

fizičke agresivnosti dovodi do značajno negativnijih stavova prema muškarcima crne rase kod

muških, ali ne i kod ženskih sudionika. Slijedeći logiku evolucijskog pristupa, pretpostavili smo

da bi i varijabla percipirane fizičke snage muškaraca srpske nacionalnosti, kao indikator veličine

postavljene prijetnje, također mogla imati važnu ulogu u određivanju razine međugrupne

diskriminacije. Zato smo očekivali da će povezanost između orijentacije na socijalnu dominaciju

i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti biti najsnažnija kod onih Hrvata koji

sebe procjenjuju agresivnima, a muškarce srpske nacionalnosti fizički snažnima. Na uzorku

Hrvatica nismo očekivali takve rezultate jer je, prema teoriji muške mete vanjske grupe,

diskriminacija kod žena potaknuta sasvim drugačijim motivima. Rezultati istraživanja samo su

djelomično potvrdili našu pretpostavku. Kod muškaraca hrvatske nacionalnosti jedino su se

procjena vlastite fizičke agresivnosti i percipirana fizička snaga pokazali značajnim

moderatorima, dok trostruka interakcija svih prediktora nije bila statistički značajna. Pritom je

viša procijenjena agresivnost očekivano rezultirala većom sklonosti diskriminaciji samo kod

onih Hrvata koji su percipirali muškarce srpske nacionalnosti kao fizički snažne. U skladu s

našom hipotezom i rezultatima prethodno navedenog istraživanja, nijedna interakcija na uzorku

Hrvatica nije dovela do veće sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti.

Iako na uzorku Hrvata nismo uspjeli potvrditi da je i orijentacija na socijalnu dominaciju

moderator sklonosti diskriminaciji, dobivenim rezultatima istaknuli smo važnost još jedne,

dosad neistražene, varijable koja očito djeluje na sklonost diskriminaciji kod muškaraca. Moguće

je da je razlog zbog kojega nismo dobili očekivanu trostruku interakciju zapravo statističke

prirode. Prema Cohenu (2013), interakcije u moderatorskoj analizi imaju znatno manju

statističku snagu od efekata nižeg reda, što pogotovo vrijedi za interakcije višeg reda. Ako su

korišteni prediktori savršeno pouzdani, potrebna veličina uzorka za dobivanje statistički

28

značajne interakcije s malom veličinom učinka iznosi 392. Uzevši u obzir da svi prediktori u

ovom istraživanju imaju određenu pogrešku mjerenja te da je uzorak Hrvata koji su procjenjivali

muškarce srpske nacionalnosti manji od uzoraka svih drugih skupina, kao i od preporučene

veličine, možemo pretpostaviti da uvjeti potrebni za dobivanje statistički značajne interakcije

nisu bili zadovoljeni.

Moderatorski utjecaj individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca srpske

nacionalnosti na uzorku Hrvatica

U okviru trećeg problema, ponovno smo na uzorku Hrvatica ispitivali potencijalne

moderatorske utjecaje na razinu iskazane sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske

nacionalnosti, ali smo ovaj put koristili drugačije prediktorske varijable. Istraživanja Navarrete

i sur. (2009) te McDonald i sur. (2011) sugerirala su da percipirana vulnerabilnost na seksualne

napade te procjena fizičke snage muškaraca vanjske grupe imaju važnu ulogu u određivanju

razine diskriminacije muškaraca vanjske grupe kod žena u ovulacijskoj fazi menstrualnog

ciklusa. Veći rezultati na obje varijable su kod ispitanica doveli do značajno negativnijih

procjena muškaraca vanjske grupe i to na različitim mjerama međugrupne diskriminacije. S

druge strane, snažna preferencija fizičke atraktivnosti kratkoročnih partnera kod žena je robustan

nalaz u literaturi evolucijske psihologije (Buss i Schmitt, 1993). Stoga smo pretpostavili da bi i

u međugrupnom kontekstu percipirana atraktivnost muškaraca vanjske grupe mogla dovesti do

smanjenja sklonosti njihovoj diskriminaciji kod žena. U namjeri da proširimo rezultate

navedenih istraživanja, odlučili smo ispitati interakcijski utjecaj svih triju varijabli na razinu

sklonosti diskriminaciji na uzorku Hrvatica. Pritom smo pretpostavili da će povezanost između

tendencije diskriminiranja muškaraca srpske nacionalnosti te straha od silovanja kao indikatora

percipirane vulnerabilnosti na seksualne napade biti najsnažnija kod onih Hrvatica koje

percipiraju muškarce srpske nacionalnosti kao fizički snažne i neatraktivne. Isti efekti nisu

provjeravani na uzorku Hrvata zbog neprikladnosti ljestvica percipirane atraktivnosti muškaraca

srpske nacionalnosti i straha od silovanja za sudionike muškog spola.

Rezultati su pokazali da je trostruka interakcija prediktora statistički značajna, ali

moderatorski efekti nisu bili sasvim u očekivanom smjeru. Visoki strah od silovanja bio je

značajno povezan s većom sklonosti diskriminaciji samo kod onih Hrvatica koje su percipirale

Srbe kao fizički snažne i visoko atraktivne. Kod ostalih je Hrvatica veća sklonost diskriminaciji

29

bila očekivano povezana s percipiranom fizičkom snagom i atraktivnošću muškaraca srpske

nacionalnosti, ali neovisno o razini straha od silovanja. Tako su Hrvatice koje percipiraju Srbe

neatraktivnima i fizički snažnima općenito pokazivale najveću sklonost diskriminaciji bez obzira

na to boje li se mogućnosti silovanja. One koje su ih percipirale izrazito atraktivnima, ali ne i

fizički snažnima, bile su najmanje sklone diskriminaciji, opet neovisno o strahu od silovanja.

Dobiveni rezultati nameću pitanje zašto strah od silovanja djeluje na sklonost

diskriminaciji muškaraca vanjske grupe samo kod žena koje ih percipiraju i atraktivnima i fizički

snažnima. Jedna od mogućnosti je da takva situacija u ženama stvara snažan konflikt između

jednog obilježja muškaraca koje im je izrazito poželjno i drugog koje signalizira potencijalnu

prijetnju reproduktivnom izboru, zbog čega je za pojavu diskriminacije potrebna dodatna

varijabla vulnerabilnosti na seksualne napade. Ako se žene izrazito boje mogućnosti silovanja,

percepcija fizičke snage tj. potencijalne prijetnje muškaraca vanjske grupe mogla bi nadjačati

njihovu preferenciju za genetskom kvalitetom partnera koju sugerira atraktivnost, dovodeći tako

do veće sklonosti diskriminaciji. S druge strane, kod žena koje percipiraju muškarce fizički

snažnima, ali se pritom ne osjećaju vulnerabilnima na seksualne napade, percepcija visoke

atraktivnosti može rezultirati smanjenom sklonosti diskriminaciji, što dobiveni rezultati i

pokazuju. Kako u ostalim kombinacijama percepcije fizičke snage i atraktivnosti ne dolazi do

takvog konflikta između visoko poželjne i nepoželjne karakteristike muškaraca, „odluka“ o

diskriminaciji je relativno jasnija, a time i neovisna o ženinom strahu od silovanja.

Metodološka ograničenja i smjernice za buduća istraživanja

Prilikom razmatranja rezultata ovog istraživanja valja imati u vidu i neke njegove

moguće nedostatke. Jedan od njih jest pojava socijalno poželjnog odgovaranja zbog osjetljivosti

predmeta istraživanja. U socijalnoj psihologiji poznato je da sudionici u istraživanjima daju

socijalno poželjne odgovore želeći se prikazati u što boljem svijetlu. Uzevši u obzir da je predmet

ovog istraživanja bio ispitivanje sklonosti diskriminaciji pripadnika etničke skupine s kojom

Hrvati imaju povijest intenzivnog sukoba, moguće je da su se sudionici željeli prikazati kao

tolerantne osobe koje ne tretiraju ljude na osnovi nacionalnosti, što je naravno moglo utjecati i

na njihove odgovore. Izrazito niski prosječni rezultati na ljestvici sklonosti etničkoj

diskriminaciji idu u prilog ovoj pretpostavci.

30

Jedan od najvažnijih nedostataka ovog istraživanja leži u njegovoj metodologiji. Podaci

su prikupljani putem Interneta što prema nekim istraživačima može dovesti do pristranosti u

rezultatima zbog smanjene mogućnosti kontrole odgovaranja, drugačijeg formata prezentacije

sadržaja, upitne motivacije ispitanika te nereprezentativnosti uzorka za populaciju. Ipak, novija

istraživanja pokazuju da su rezultati dobiveni u online istraživanjima konzistentni s onima

dobivenim tradicionalnim metodama te da nereprezentativnost uzorka predstavlja problem kod

obje metode (Gosling, Vazire, Srivastava i John, 2004). U našem slučaju nereprezentativnost

uzorka ogleda se u činjenici da sve osobe u Hrvatskoj nemaju pristup Internetu (prema podacima

Državnog zavoda za statistiku iz 2013. g. pristup Internetu ima 65% hrvatskih kućanstava), a

time ni jednaku vjerojatnost ulaska u ukupni uzorak. Također, dio populacije koji koristi Internet,

vjerojatno se razlikuje od onog dijela populacije koji ga ne koristi i po različitim demografskim

karakteristikama. Tako je u našem uzorku bilo zastupljeno više žena i studenata, osoba mlađe

životne dobi te višeg stupnja obrazovanja. Zbog navedenih razloga ne možemo sa sigurnošću

tvrditi da dobiveni rezultati nisu posljedica pristranosti uzorka, a ne možemo ih ni generalizirati

na opću populaciju Hrvata.

Na kraju, potrebno je istaknuti da je u ovom istraživanju, zbog opsežnosti upitnika,

ispitivana sklonost diskriminaciji samo prema pripadnicima srpske etničke skupine. Prema

evolucijskom pristupu međugrupnim odnosima, slični obrasci diskriminacije kao nusprodukti

adaptacija za identifikaciju koalicijskih saveza, trebali bi se izražavati prema svim „plemenskim“

vanjskim grupama (Navarrete i Tybur, 2013). U skladu s tim, evolucijska istraživanja na

različitim rasnim i etničkim grupama pokazuju da su u pravilu muškarci primarni objekti, a često

i glavni akteri međugrupne diskriminacije. Međutim, zbog nedavnog intenzivnog sukoba između

pripadnika hrvatskog i srpskog naroda, ne možemo isključiti mogućnost da su naši nalazi rezultat

kontekstualnih čimbenika, a ne evoluiranih adaptacija.

Unatoč metodološkim ograničenjima, ovo istraživanje pružilo je preliminarnu podršku

hipotezi muške mete vanjske grupe u hrvatskom društvenom kontekstu te istaknulo važnost

ispitivanja međugrupne pristranosti u terminima spola njenih aktera, ali i objekata. Dobiveni

rezultati upućuju na to da i dodatne individualne varijable percipirane fizičke snage muškaraca

vanjske grupe kod muških sudionika te percipirane atraktivnosti kod ženskih, također značajno

utječu na razinu međugrupne diskriminacije. Prethodno navedeni metodološki nedostaci ujedno

sadržavaju i smjernice za buduća istraživanja. U cilju povećanja vanjske valjanosti dobivenih

31

nalaza, istraživanje bi trebalo ponoviti na reprezentativnom uzorku hrvatskih građana te po

mogućnosti koristiti tradicionalne metode prikupljanja podataka. Zbog smanjenje statističke

snage interakcija prvog i drugog reda u moderatorskim analizama, preporučamo i povećanje

ukupnog broja ispitanika. S obzirom na kontekstualne specifičnosti međugrupnih odnosa između

Srba i Hrvata, bilo bi uputno u budućim istraživanjima na hrvatskom uzorku uključiti veći broj

etničkih grupa. Činjenica da smo konstruirali i validirali ljestvicu sklonosti etničkoj

diskriminaciji koja se može primijeniti za muški i ženski objekt diskriminacije, samo će olakšati

provedbu budućih istraživanja kao i usporedbu novih rezultata s rezultatima dobivenim u ovom

radu.

ZAKLJUČAK

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati sklonost diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti na

uzorku sudionika hrvatske nacionalnosti ovisno o spolu aktera i objekta diskriminacije te utvrditi

postoji li moderatorski utjecaj određenih individualnih varijabli na razinu iskazane sklonosti

diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti. Rezultati provedenih analiza djelomično su

potvrdili početne hipoteze. Sudionici hrvatske nacionalnosti općenito su pokazivali veću

tendenciju diskriminacije Srba nego Srpkinja, dok su Hrvati u odnosu na Hrvatice bili skloniji

diskriminirati osobe srpske nacionalnosti. Dodatnom analizom potvrđeno je i da su Hrvati

skloniji diskriminaciji Srba nego Srpkinja, dok kod Hrvatica nije pronađena razlika u sklonosti

diskriminaciji s obzirom na spol objekta. Na uzorku Hrvata utvrđen je statistički značajan

moderatorski utjecaj percipirane fizičke snage na povezanost između procjene vlastite

agresivnosti te sklonosti diskriminacije muškaraca srpske nacionalnosti. Kod Hrvatica su se

percipirana fizička snaga te atraktivnost muškaraca vanjske grupe pokazali kao značajni

moderatori odnosa između straha od silovanja i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske

nacionalnosti. Dobiveni efekti, iako statistički značajni, imali su malu veličinu učinka.

32

LITERATURA:

Bowles, S. (2006). Group competition, reproductive levelling and the evolution of human

altruism. Science, 314, 1569-1572.

Boyd, R., i Richerson, P. J. (1985). Culture and the Evolutionary Process. Chicago: University

of Chicago Press.

Bureau of Justice Statistics (2011). Homicide trends in the United states, 1980-2008.

http://bjs.ojp.usdoj.gov/index.cfm?ty=pbdetail&iid=2221.

Buss, D. M. (2005). Handbook of Evolutionary Psychology. Hoboken, New York: Wiley.

Buss, D. M., i Schmitt, D. P. (1993). Sexual strategies theory: An evolutionary perspective on

human mating. Psychological Review, 100, 204-232.

Buss, A. H., i Perry, M.P. (1992). The aggression questionnaire. Journal of Personality and

Social Psychology, 63, 452-459.

Carwright, D., i Zander, A. (1968). Group dynamics:Research and theory. New York: Harper.

Chagon, N. A. (1988). Life histories, blood revenge and warfare in a tribal population. Science,

239, 985-992.

Cohen, J., Cohen, P. C., West, S. G., i Aiken, L. S. (2003). Applied multiple regression analysis

for the behavioral sciences. Mahwah, New York: Lawrence Erlbaum.

Chang, L., Lu, H. J., Li, H., i Li, T. (2011). The face that launched a thousand ships: the mating-

warring association in men. Personality and Social Psychology Bulletin, 37, 976-984.

Cosmides, L., i Tooby, J. (1992). Cognitive adaptations for social exchange. U: J. Barkow i sur

(Ur.), The adapted mind: Evolutionary psychology and the generation of culture (str. 163-

28). New York: Oxford University Press.

Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2013). Uporaba informacijskih i

komunikacijskih tehnologija u kućanstvima i kod pojedinaca u 2013., prvi rezultati.

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2013/02-03-02_01_2013.htm

Đorđević, M. (2012). Neki aspekti obiteljske socijalizacije i stavovi prema socijalnoj okolini kao

prediktori orijentacije na socijalnu dominaciju. Neobjavljeni diplomski rad. Zagreb:

Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Field, A. P. (2009). Discovering statistics using Spss. London: Sage Publications, Ltd.

33

Fisman, R., Iyengar, S. S., Kamenica E., i Simonson, I. (2008). Racial preferences in dating.

Review of Economic Studies, 75, 117-132.

Gerard, H. B., i Hoyt, M. F. (1974). Distinctivness of social categorisation and attitude toward

ingroup members. Journal of Personality and Social Psychology, 29, 863-842.

Goldstein, J. (2003). War and gender. Cambridge: Cambridge Unversity Press.

Goodall, J. (1986). The chimpanzees of Gombe. Cambridge, MA: Belknap Press.

Gosling, S. D., Vazire, S., Srivastava, S., i John, O. P. (2004). Should we trust Web-based

studies? A comparative analysis of six preconceptions about Internet questionnaires.

American Psychologist, 59, 93-104.

Kurzban, R., i Leary, M. R. (2001). Evolutionary origins of stigmatization: The functions of

social exclusion. Psychological Bulletin, 127, 187-208.

Kurzban, R., Tooby, J., i Cosmides, L. (2001). Can race be erased? Coalitional computation and

social categorization. Proceedings of the National Academy of Sciences, 98, 15387-15392.

McDonald, M. M., Navarrete, C. D., i Van Vugt, M. (2012). Evolution and the psychology of

intergroup conflict: The „male warrior“ hypothesis. Philosophical Transactions of the

Royal Society B: Biological Sciences, 367, 670-679.

McDonald, M. M., Asher, B. D., Kerr, N. L., i Navarrete C. D. (2011). Fertility and intergroup

bias in racial and minimal group contexts. Psychological Science, 22, 860-865.

McDonald, M. M., Sidanius, J., i Navarette, C. (2011). Developing a theory of gendered

prejudice: An evolutionary and social dominance perspective. U: R. Kramer, A.

Leonardelli i R. Livingston (Ur.), Social Cognition, Social Identity and Intergroup

Relations (str. 189-220). Press Festschrift Series, Taylor and Francis.

Navarrete, C. D., i Tybur, J. M. (2013). The psychology of intergroup prejudice from an

adaptionist perspective. U: C. Stangor i C. S. Crandall (Ur.), Frontiers in Social

Psychology Book Series: Stereotyping and Prejudice (str. 71-95). New York: Psychology

Press.

Navarrete, C. D., McDonald, M. M., Molins, L. E., i Sidanius, J. (2010). Prejudice at the nexus

of race and gender: an out-group male target hypothesis. Journal of Personality and Social

Psychology, 98, 933-945.

Navarrete, C. D., Fessler, D. M. T., Fleischman, D. S., i Geyer, J. (2009). Race bias tracks

conception risk across the menstrual cycle. Psychological Science, 20, 661-665.

Schaller, M., Park, J. H., i Faulkner, J. (2003). Prehistoric dangers and contemorary prejudices.

European Review of Social Psychology, 14, 105-137.

34

Senn, C.Y., i Dzinas, K. (1996). Measuring fear of rape: A new scale. Canadian Journal of

Behavioural Science, 28, 141-148.

Sherif, M. (1967). Group conflict and co-operation: Their social psychology. London: Routledge

and Kegan Paul

Sidanius, J., i Pratto, F. (1999). Social dominance: An intergroup theory of social hierarchy and

oppression. New York: Cambridge University Press.

Sidanius, J., Cling, B. J., i Pratto, F. (1991). Ranking and linking as a function of sex and gender

role attitudes. Journal of Social Issues, 47, 131-149.

Tajfel, H., i Turner, J. C. (1979) An integrative theory of intergroup conflict. U: W. G. Austin i

S. Worchel (Ur.), The social psychology of intergroup relations (str. 33-48). Monterey,

CA: Brooks/Cole.

Thornhill, R., i Palmer, C. (2000). A natural history of rape: Biological bases of sexual coercion.

Cambridge, MA: MIT Press.

Tooby, J., i Cosmides, L. (1988). The evolution of war and it's cognitive foundations (Institute

for Evolutionary Studies Tech. Rep. No. 88-1). Palo Alto, CA: Institute for Evolutionary

Studies.

Trivers, R. L. (1972). Parental investment and sexual selection. U: B. Campbell (Ur.), Sexual

selection and the descent of man (str. 136-179). Chicago, IL: Aldine-Atherton.

Turner, J. C., Hogg, M. A., Oakes, P. J., Reicher, S. D., i Wetherell, M. S. (1987). Rediscovering

the social group: A Self-Categorization Theory. Oxford i New York: Blackwell.

Van Vugt, M. (2009). Sex differences in intergroup competition, agression and warfare. Annals

of the New York Academy of Sciences, 1167, 124-134.

Van Vugt, M., i Park, J. (2008). The tribal instinct hypothesis: Evolution and the social

psychology of intergroup relations. U: S. Stummer i M. Snyder (Ur.), New Directions in

Helping and Intergroup Behavior. London: Blackwell.

Van Vugt, M., De Cremer, D., i Janssen, D. P. (2007). Gender differences in cooperation and

competition: The male-warrior hypothesis. Psychological Science, 18, 19-23.

Wagner, U., i Zick, A. (1995). The relation of formal education to ethnic prejudice: It's reliability,

validity and explanation. European Journal of Social Psychology, 25, 41-56.

Wilson, T. C. (1996). Cohort and prejudice: Whites' attitudes toward Blacks, Hispanics, Jews

and Asians. Public Opinion Quaterly, 60, 253-274.

35

PRILOG 1. Zasićenja čestica ljestvice sklonosti etničkoj diskriminaciji prvim faktorom

Čestica 1. Faktor

1. Kada bih se prilikom zapošljavanja za posao morao/la odlučiti između

dvije jednako sposobne osobe, prije bih odabrao/la onu hrvatske, nego

srpske nacionalnosti.

,735

2. Kada bih mogao/la utjecati na to, radije bih da se moje dijete oženi/uda

za osobu hrvatske nego srpske nacionalnosti. ,672

3. Da odlučujem o upisu na hrvatske fakultete, između dvije osobe koje

imaju jednak broj bodova pri upisu, prije bih odabrao/la onu hrvatske

nego srpske nacionalnosti.

,638

4. Da radim kao konobar/ica u nekom kafiću, prije bih poslužio/la osobu

hrvatske nego srpske nacionalnosti, premda je osoba hrvatske

nacionalnosti došla malo kasnije.

,523

5. Da mogu odlučivati o tome, dao/dala bih veće naknade za nezaposlene

osobama hrvatske, nego srpske nacionalnosti. ,638

6. Kada bih mogao/mogla odabrati učitelja/učiteljicu za svoje dijete, prije

bih odabrao/la osobu hrvatske, nego srpske nacionalnosti. ,720

7. Da radim kao sudac/sutkinja, za isti bih zločin dao/la nešto veću kaznu

osobi srpske nego hrvatske nacionalnosti ,467

8. Na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, radije bih gledao/la emisiju koju vodi

osoba hrvatske, nego srpske nacionalnosti, iako je druga malo zanimljiva ,670

9. Da sam predsjednik/ca hrvatske vlade, radije bih da u njoj

ministar/ministrica bude osoba hrvatske nego srpske nacionalnosti. ,613

10. Da iznajmljujem stan ili kuću, prije bih ih iznajmio/la osobi hrvatske,

nego srpske nacionalnosti. ,751

11. Kada bih imao/la neki sudski spor, radije bih da je moj/a

odvjetnik/odvjetnica osoba hrvatske nego srpske nacionalnosti, bez

obzira na njegovo/njeno iskustvo.

,639

12. Da radim kao direktor/ica u nekom poduzeću i da nužno moram otpustiti

jednu od dvije osobe koje jednako dobro rade, prije bih otpustio/la onu

srpske, nego hrvatske nacionalnosti.

,760

13. Ne bih otišao/la na zabavu koju organizira osoba srpske nacionalnosti. ,634

14. Da idem u kino, prije bih kupio/la ulaznicu za film u kojem glavnu ulogu

igra hrvatski/a nego srpski/a glumac/glumica, iako drugi/a ima nešto

bolje filmske kritike.

,634

15. Neprihvatljivo mi je da osobe srpske nacionalnosti sudjeluju u radu

Hrvatskog sabora. ,665

16. Da sam učlanjen/a u neku udrugu ili klub, ne bih želio/la da u njenom

radu sudjeluje osoba srpske nacionalnosti. ,779

17. Kada bih trebao/la odlučiti da li otići na koncert estradne zvijezde

hrvatske ili srpske nacionalnosti, radije bih otišao/la na onaj hrvatske,

iako je srpska nešto popularnija.

,517

18. Kada bih trebao/la odabrati mjesto za objed, radije bih ručao/la u

restoranu koji vodi osoba hrvatske nego srpske nacionalnosti, iako je u

drugome hrana malo ukusnija.

,634

19. Neprihvatljivo mi je da osobe srpskog podrijetla nastupaju za hrvatske

nacionalne reprezentacije ,584